U POZADINI VIJESTI ZDR AVL JE ZNANOST BUDUNOSTI MISTERIJE

Br. 75 I Listopad/Studeni 2013. I 5,5 I CIJENA 24 KN

H R V A T S K O

I Z D A N J E

magazin

POLITIKA

ZDRAVLJE

SIRIJA, IGRE OKO PLINOVODA, OPEC I AMERIKI DOLAR

GLOBALNO DRUTVO

ISCJELJUJUE MOI VINOBOJKE

DIGITALNI FAIZAM BEZ GRANICA

WI-FI TEHNOLOGIJA

NEKONTROLIRANI GLOBALNI EKSPERIMENT SA ZDRAVLJEM OVJEANSTVA

POPULARNA ZNANOST

NOVO DOBA

PUTOVANJE KROZ VRIJEME I MULTISVEMIR

ISSN 1344-83

KONTAKT S IZVANZEMALJCIMA I NADOLAZEI NOVI OVJEK

intervju - Prof.dr.sc. Saa Os t o j i

Saa Ostoji

EPIGENETIKA VELIKI DIRIGENT IVOTA

Iako genetiki usud jest potka naih ivota, nain ivota i okruje u kojem se ostvarujemo jednako su vani za konaan rezultat ustroja naeg stroja, kao i njegova funkcioniranja. Stoga bismo trebali prerasti jedan od naih najveih strahova, duboko ugraen u naem biu, a odnosi se na strepnju od nasljeivanja loih, mutiranih gena, koji donose teke i neizljeive bolesti
RAZGOVArAO: BOIDAR KEMI

au Ostojia prvi sam put kontaktirao 2011. kako bih mu izrazio podrku za vrijedan rad na popularizaciji znanstvenih spoznaja o misteriju ivota te za hrabro i otvoreno ukazivanje na promaaje konvencionalne biomedicinske paradigme i dehumanizaciju medicine. Saa je ovjek koji ivot promilja i osjea holistiki, istiui vanost osjeaja, u znanosti i svakodnevnom ivotu. Naime, upravo je emocija pokreta promjena u fizikoj sferi, na to upu-

uje i latinski korijen rijei e-motere pokrenuti. Upravo prenosei uvstva na nestvarnim predavanjima, Saa nastoji kod sluatelja i publike pokrenuti promjenu u svijesti i percepciji misterija ivota i kritinosti trenutka u kojem se nalazimo. Prof.dr.sc. Saa Ostoji u brojnim je prilikama integrirao za znanstvenika neuobiajeni umjetniki pristup, ime njegovi javni nastupi postaju dodatno dojmljiviji, izraeniji i specifiniji.

Kao rezultat njegova osobna traenja novih putova u prijenosu ne samo informacija ve i nesvakidanje stvaralake energije nastaju predavanja koja iz godine u godinu imaju sve vei broj vjernih sluatelja, koji zajedno s autorom proivljavaju duboke uvide u istraivane teme. Prof. Ostoji strau, prepoznatljivom predanou i vrhunskom profesionalnom preciznou duboko prodire u znanstvene teme kojima se bavi. Istovremeno ne gubi iz vida iroke implikacije tih spoznaja

w w w.teledisk .hr

39

na svakodnevni rad i ivot ovjeka te posljedice za drutvo i svijet u cjelini. Popularno-znanstvene teme koje su se na taj nain nametnule u njegovom opusu svakako su one s predznakom poveznica emocija, motivacije i uenja, kao i pogleda na dananji svijet i potragu za istinom i smislom, ne zaboravljajui teme poput (epi)genetike, starenja, kloniranja, medicinske genetike i bioetike.... On smatra da su inventivnost, interdisciplinarnost i multimedijalnost pristupa i naina komuniciranja kljunih poruka koje proizlaze iz suvremenog znanstvenog rada i postignua nune za inicijalnu ok-terapiju koja bi nas sve trebala izbaciti iz ubojite ugodnosti nemijenjanja, ne-pitanja i ne-planiranja nae vlastite budunosti. Ne moramo svi vjerovati u isto, ne moemo se ni svi slagati u svemu, mogue je ak i da se sporimo oko

zamijenili uloge i da na svako moje pitanje dr. Ostoji u odgovoru otvara nova pitanja. On je umjetnik meu znanstvenicima i znanstvenik meu umjetnicima, veliko dijete koje se ne ustruava postavljati zabranjena pitanja i rei caru da je gol, kao u onoj prii o carevom novom ruhu. Poigravi se tako tijekom ovog naeg razgovora, izrazivi svoja gledita gotovo umjetnikim, ispoliranim stilom, potaknuvi mene da pitanja uskladim s pitanjima koja je on izbacivao u svojim odgovorima, iskrsnule su neobine podudarnosti koje itateljima preputam da ih sami otkriju.

Saa Ostoji i Basenji Cameo; snimljeno na otoku Susku, 15. kolovoza 2013. (Foto: Igor Rus)

ODMOR NA SUSKU

NEXUS: Ljeto je ve poodmaklo i traei Vas za ovaj razgovor otkrio sam da punite baterije na otoku Susku. Kako doivljavate odmor na tom egzotinom otoku? lo je postojati i prije u nekom obliku, permanentno je. A Susak je to kozmiko mjesto gdje moja obitelj i ja ve punih 40 godina napajamo unutarnja stanja svijesti. Obinim, jednostavnim suivotom s brutalno maginom prirodom, u vremenu zamrznutim prostorom ljepote. Nakon ljeta na Susku drai je povratak u zbilju. NEXUS: Unato kontinuitetu o kojem govorite, ovo je i prilika za odmak u kojem - neoptereeni rutinama - moete na drugi nain sagledati svijet. Kakve Vam misli pritom dolaze? S.O.: Kao to pjesnik ree, stalna na tom svijetu samo mijena jest... Toliko udimo za drukijim, ali volimo zatitu istog, onaj smiraj samo nae luke u kojoj je sve na svom mjestu. Staru vitrinu u kojoj pomiemo porculanske figurice da bismo obrisali prainu, a onda alimo jer se gubi ocrt ba onog istog mjesta na kojem stoje godinama. Dvojnost je zvjezdana i ponovno emo, ispod istog svoda traiti novo u starom, u djetinjstvu, toplom kakau na stolu, u zagrljaj Majke i Oca, prizivanjem novog veseliti se znanom.Roendani se zbrajaju, godine se mnoe, novi stari svjetovi, i mi, naposljetku sami, dok nas vie ne bude, ovakvih. Bit e tada drugi, isti ili drukiji, koji e poput nas ruiti da bi gradili, sve uokrug dok se tren nae inkarnaciw w w.teledisk .hr

Bio- i farmakoloka industrija, urednitva relevantnih znanstvenih asopisa, kao i globalna znanstvena politika ostvarena preko znanstvenih projekata dre nas na kratkim povodnicima, kao taoce sustava koji opasno smrdi na propast i priziva novu znanstvenu paradigmu, temeljenu na davno zaboravljenim kategorijama: ljubavi umjesto mrnje, suradnji umjesto natjecanja, altruizmu umjesto bolesnog egoizma...
injenica. No, sigurno je da razgovor s prof.dr.sc. Ostojiem navodi na duboko razmiljanje i postavljanje dubokih pitanja o nama samima i ivotu. Sada, vie no ikad, potrebna nam je potraga za pravom istinom, intelektualni bijeg od umreene manipulacije kojoj smo izloeni. Svaku reenicu koju prof. Ostoji izgovori valja uzeti kao pitanje, a ne kao tvrdnju. Pitanja izrastaju u mati, a mata je najvanija u osmiljavanju novih pristupa. Upravo zbog toga ovaj je razgovor tekao vrlo neobino. Za trajanja cijelog intervjua imao sam osjeaj da smo S.O.: Ovih dana izmjenjujemo misli, oslikavamo trenutke, slike, sjeanja s odmora, godinjih bjegova u beskonanost ljeta, kao kratke podsjetnike na bivstvo, smjetajui sebe u kontekst mijene. Za mene su one na relaciji dvaju mjesta koje volim, Suska i Rijeke. U nekom drugom prostoru, na nekoj drugoj koordinati, irini i duini, a onda povratak onoj prvoj. Veselje koje je koncentrirano u tom kratkom vremenu zrcali sve nae tenje za drukijim, novim, pa opet starim. Samo kao odmoritem do novog. Stanje apsolutne praznine i nitavila nemogue je, i sve to na ovom svijetu postoji mora-

40

bjeei od samoe, tiho traimo pomo. Istovremeno, zatvoreni u svoje strahove, nismo je spremni i pruiti. Za ispunjenje sebe, rast u sebi treba se samo odvaiti... Spasi samo jednog

Znanost je danas samo jedna od vrhunskih izmiljotina kojom pronalazimo naine za stjecanje moi nad drugim ljudima. I ostavlja mrvice za ope dobro. Da se zadovolje golubovi...
je, odjednom, ne uini bestjelesnim, vjenim. Uostalom, ono to se nalazi ispred nas u punom obliku i to nae oi vide i nae ui uju nije svijet. To je samo njegova mozgovna interpretacija, prividnost, slinost, projekcija... U naoj glavi jedinstvena je slika Univerzuma. I nitko je na svijetu ne doivljava potpuno identino nama. do sri, doslikao sam tijekom godine dana znanstvenog usavravanja u Parizu, u prestinom laboratoriju velikog djeaka Gerarda Chaouata. Spoznavajui, s vremenom, zajedno s njima samo neke od karika viedimenzionalnog fenomena trudnoe, bistrio sam sliku tog suptilnog sustava komunikacije dvaju bia kroz ivot treeg, ne mogavi se, nakon brojnih istraivanja, publikacija i voenja projekta, nego uvijek i ispoetka, uz veliku poniznost i potovanje, samo uditi onom neem... nedokuivom i lijepom. Pogled na suptilne krugove koji se dotiu i isprepliu, koje naziremo ali nipoto ne razumijemo, a u ijoj se meuigri krije najvea tajna Univerzuma stvaranje novog ivota. Trudnoa je upravo to. Moj je profesionalni - a i iri izbor stoga upravo takav. Gledajui unatrag, spominjem se presudnih trenutaka izbora na svojim raskrijima ivota. I uvijek je pravac kretnja bio isti. ovjek, uenje prirodnim procesima... Siguran sam da sam jednostavno naveden na poslanje kojim se bavim. Prije svega, volim ivot. Njegovu svetost. Temeljen na razliju. Nismo centar svemira, samo njegov manji dio. Siuan, gotovo beznaajan. Svi smo povezani, meuovisni, ranjivi i sami. Sinkronizirani nevidljivim frekvencijama u tom prividu kaosa. itav ivot, ovjeka i spasio si cijeli svijet. No, istinski e mu pomoi jedino ako ga razumije, njegovu bit, usud. Njegov pogled, duu, energiju, osjeaje, intelekt... a tijelo je tu tek negdje po strani, samo mjesto gdje dua ivi... privremeno, gotovo kao u iznajmljenim stanovima. esto sam, traei sebe u ispunjenju smisla, bio neshvaen. Nisam se nalazio na tuim putovanjima. Naposljetku, uz duno hvala svim svjetioniarima, izabrao sam svoj put. Gotovo sam prestao traiti potporu i razmiljati to drugi misle, biti opojen na vrtuljku igraaka u velikoj aradi naeg ega. S tim vladarom sebeljublja, kraljem sjena carstva podsvijesti, u kojem se podie i osnauje najvei dio naih misli. elim, uz neprocjenjivu podrku obitelji, ostati slobodan djeak gotovo zaboravljenih svjetova, na teritoriju koji sam uglavnom sam zasluio. Tek rijetki su mi pomogli da do njega doem. I njih iskreno cijenim. Oni i bez spominjanja njihovih imena to znaju. Drugo nije potrebno.

SUSRET S NAJVEOM TAJNOM UNIVERZUMA

NEXUS: Kako ste se odluili za studij biomedicine, posebno za podruje reprodukcijske genetike? to je bilo presudno za taj Va izbor? Nailazite li na podrku od strane kolega u svom nekonvencionalnom pristupu populariziranja biomedicinske znanosti? S.O.: U znanstvenom smislu, bavim se genetikom reprodukcije odnosno (epi)genetikom podlogom neuspjenih trudnoa u ljudi, uz vrijednu i pronicljivu doktorandicu Ninu Pereza, kao i skupinu irokorazmiljajuih suradnika. Rastao sam uz mentora, prof. Miljenka Kapovia, koji mi je posredno otvorio vrata podruja i bio mudar da mi omogui slobodu izbora. Uio sam uz prijatelje, Majstore misli prof. Antu Simonia i Predraga Palea, kao i od holistikog nemirnika prof. Boruta Peterlina. Sliku o svijetu temeljne znanosti ogoljele
w w w.teledisk .hr

U DRUTVU PRODAVAA MAGLE

NEXUS: Kada i kako se pojavio stereotip ozbiljnog, nedodirljivog znanstvenika koji provaljuje tajne Prirode i upravlja njome i komunicira s kolegama hermetikim, samo njima razumljivim jezikom?

41

S.O.: Bljetavilo znanstvenih karijera i katedri preesto zasljepljuju, kako oi, tako i um. Onaj koji bi umjesto opijenosti lanim sjajem trebao biti otvoren, irok, beskonaan i nedokuiv, poput svemirskih prostranstava. Umjesto slobode i strasti slobodnog leta osmislili smo brojne sustave kontrole, s brojnim urarima i satniarima, finomehaniarima duha, podvornicima praznih dvorova i istaima slijepih ulica, uvaju vrata sprjeavajui da ostanemo djeca. Naime, odrasle je lako kontrolirati. Pod krinkom izvrsnosti i probiranja lanih, izmislili su za nas scientografiju, bibliometriju i novo boanstvo imbenika odjeka (od engl. impact factor), pretvorili znanost u inovniku profesiju koja dahui, vezanih nozdrva, gotovo prestaje biti medijem zanesenih osobenjaka koji ne ele prestati biti djecom, igrati se... Znanost se strano uozbiljila, profesionalizirala, odgovarajui vojniki na pitanja poput onog u novoj prijavi europskih projekata, a koje unaprijed trai prijavu oekivanog profita. Poput pilota koji u oluji spoznaja mora prizemljiti ponirui avion ideja bez goriva na nepoznati otok znanja, to e kao elik hladni kontrolori leta dopustiti samo ukoliko pilot unaprijed navede koliko je otok velik u kvadratnim centimetrima. Misao se usporava apsurdom, a mi smo trebali, uistinu, biti dva puta bri od vremena, da bismo preivjeli. U drutvu prodavaa magle uena sloga i zatvorena srca. NEXUS: Postoji poznata fotografija na kojoj ikona Albert Einstein plazi jezik. Oito time nije odaslao poruku ozbiljnog znanstvenika ve lakrdijaa. Nije li cijela ta fama ozbiljnosti jedna velika lakrdija, kao i dodjele prestinih nagrada onima koji su ak plagirali tue rezultate? S.O.: Znanost svojim vojnicima donosi potovanje i mo. Izmiljene zvjezdice na epoletama napredovanja. Potenje i moral su kategorije za gubitnike. Jer u znanosti opstaju i pobjeuju samo oni s fenotipom alfa-mujaka koji lovinu donosi u zubima. Prizivam bijes istih, jer od 1901. do 2012. godine Nobelova nagrada, najprestinije globalno priznanje kojim se moemo uresiti, dodijeljena je 863 puta. I rei u kratko, vama na razmiljanje... la-

ureat su, od svih 863 nagraena ponijele samo 44 ene, a od njih svega 16 za podruje znanosti. O, da, mi sveprisutna alfa-boanstva s ipsilonom... NEXUS: Nisu li te znaajke znanosti, ili bolje reeno scijentizma - ortodoksne znanosti - znak da oni koji je prakticiraju nisu primarno usmjereni na ljudsku dobrobit? Moe li se uope govoriti o znanosti bez temeljne etike, posebno u medicinskim istraivanjima?

nicima, kao taoce sustava koji opasno smrdi na propast i priziva novu znanstvenu paradigmu, temeljenu na davno zaboravljenim kategorijama: ljubavi umjesto mrnje, suradnji umjesto natjecanja, altruizmu umjesto bolesnog egoizma, kao i matanju na javi umjesto programiranih tehno-misli. Kad budemo vie potovali Univerzum kao nadbie umjesto egoistinog, beskrupuloznog gaenja ljudskih sudbina oko nas, pa i onih izgubljenih dua naih znanstvenih novaka koje

Ljubav, moralnost, dobrohotnost, empatija, zaigranost, mata ne stanuju vie u hramovima znanja, institutima i fakultetima. Moda i ive, no svakako kao podstanari, nikako kao samosvjesni vlasnici koji u svoju zgradu ulau i ivotnu energiju, ljubav, potovanje razliitosti, brigu za ostale, spokoj i mir
S.O.: Znamo li opisati ope dobro? Stanuje li ono u Africi, u naoj glavi ili naem srcu? Znanstveni svijet kakav je sada, uz brojna dostignua i iskrena, altruistika unaprjeenja za sveope dobro, ipak je pao na ispitu savjesti jer je, prije svega, odraz egoistinog uma i istovrsnih zabluda. Kao i u sveopoj zbilji koja nas troi, i u znanstvenika postoji temeljni princip straha... od neuspjeha, neprepoznatljivosti, nenapredovanja, nerelavantnosti... strah od sustava, institucija, nadreenih, evaluatora i recenzenata, najbliih kolega. Tako se, kroz vrijeme taloe poput sedimenta negativnosti koje osim koenja vrijednog napretka temeljenog na buenju svjesnosti, ljubavi, iskrenosti i dobroti stvaraju mentalni otpad u ljudskoj psihi, sprjeavajui kolektivno buenje i pretvorbu patnje u unutarnje spokojstvo. utapamo u nitavilu, u kilometrima hladnih podzemnih laboratorija naih strahova, moda emo shvatiti nain kako otvoriti vrata nove paradigme ivota. Ne samo znanstvene. Jer, znanost je danas samo jedna od vrhunskih izmiljotina kojom pronalazimo naine za stjecanje moi nad drugim ljudima. I ostavlja mrvice za ope dobro. Da se zadovolje golubovi... NEXUS: Kako od te ljudske izmiljotine pokretane bolesnim egom stii do neeg odrivog i dostojnog nae istinske biti? Kako ostvariti tu novu paradigmu u medicini? S.O.: Vie no ikad potreban je kvantni skok u nemogue...ili barem nam se takvim, zasad, ini. U trenutku kada su u otuenom svijetu kojem pripadamo najvanija znanja jo skrivena i nisu iroko dostupna, je li mogue znanosti vratiti duu i iskonsku zaudnost i strast? Moe li se izbjei onaj toliko snaan, nagrizajui osjeaj pritiska od moranja bez unutarnjeg smisla, koji se tako nadvio nad znanost i znanstvenike, polako ih guei i mijenjajui do neprepoznatljivosti, temeljei znanstvenu vidljivost kao jedino mjerilo vrijednosti. Upravo ta izvrsnost, znanstvena dakako, prema opeprihvaew w w.teledisk .hr

KAKO OTVORITI VRATA NOVE PARADIGME?

NEXUS: Kako se odrava ta strahovlada i gdje Vi vidite izlaz iz toga? S.O.: Bio- i farmakoloka industrija, urednitva relevantnih znanstvenih asopisa, kao i globalna znanstvena politika ostvarena preko znanstvenih projekata dre nas na kratkim povod-

42

nim a nametnutim pravilima igre, za sobom ne povlai i onu ljudsku koja bi trebala biti temelj svakog ljudskog napretka. Ljubav, moralnost, dobrohotnost, empatija, zaigranost, mata ne stanuju vie u hramovima znanja, institutima i fakultetima. Moda i ive, no svakako kao podstanari, nikako kao samosvjesni vlasnici koji u svoju zgradu ulau i ivotnu energiju, ljubav, potovanje razliitosti, brigu za ostale, spokoj i mir. Poput protonih bojlera, bez puno zadravanja vode, s naglim zagrijavanjem, vrtimo uokrug vane karijere koje sve manje imaju smisla i sve su slabije povezane s razlogom zato sve to uope inimo... Imam osjeaj da ovako vie ne ide. U potrazi za ivotnim smislom zloupotrijebili smo i znanost koja je, uostalom, samo ljudska izmiljotina. Osmislili smo pravila i pretvorili je, veim dijelom, u lart pour lart tvorevinu. Metodoloki okvir pucnja u prazno... A znanost je lijepa kad je metoda u-

igraju paralelni ivot. Prava umjetnost odavno je pobjegla iz nje, ostavivi na ivotu samo nijemog, zijevajueg raunovou ostvarenih lai. Uenje (bio)medicine trebalo bi biti uenje o ljubavi prema ovjeku. Tek tada moe djelomice shvatiti njegovu molekulsku, genetiku podlogu. I sve sloene komunikacijske putove. Nita se ne dogaa bez razloga, pa razumijevanje ovjekove due potpunije nas blii spoznaji o tome to se zbiva s mjestom gdje je dui iznajmljeni dom, u tijelu. Sve ono to oteuje nae energijsko bie, um i duu, oslikava se, prije ili kasnije, tjelesnim znacima, imenom bolesti. Shvatimo, dvojnost smo, a naa su tijela samo mjesta gdje privremeno ivimo... osjeaji koje proizvode nae due klju su za itanje.

RIJE JE MOJE ORUJE

NEXUS: Opetovano naglaavate vanost osjeaja u medicinskoj praksi i ljudskom ivotu openito. Zato

vorova prolosti naih osjeaja. Mali su kolektivni tragovi vrijednih knjiga i misli prof. Bruce H. Liptona (Biologija vjerovanja), dr. Nele Sren (Rak na dui) i ostalih neshvaenih koji prenose istinu. Tu nam ne pomau niti dananji psihijatri, niti psiholozi, a kolegij o osjeajima i energijskom tijelu, kao osnovi funkcioniranja molekulsko-staninog ustroja fizikog tijela, o vezi svijesti i podsvijesti, svjesnog i nesvjesnog tijela, bio bi izbaen iz kurikuluma medicinskih fakulteta prije no to bi se odrao prvi sat nastave. Jer je apstraktan, fluidan, holistiki, sveobuhvatan, izvan granica vremena, prostora, medicinskih znanja temeljenih na dokazima (od engl. evidence based medicine). Ja ipak, stalno i ispoetka, tiho, pa sve glasnije, zborim o tome na svojim predavanjima, ime nadopunjujem standardni opus pripremljen za izgradnju sustava znanja iz podruja stanine i molekularne biologije, kao i medi-

Performance u sklopu predavanja Genetika i bioetika na Taiwanu 2009. godine

enja malih pod zvijezdama, kad egoistini gen ne pretpostavlja nau vanost u odnosu na neopisivo sloene i lijepe prirodne principe ivota i smrti kao dviju krajnosti, sveprisutnih, prepoznatljivih oblika s duom. Treba li ekati, odgoenim rjeenjima ustvari prieljkivati, da se ne dogaa apsolutno nita? ivjeti ivot dosadan kao smrt... U takvoj kui ne ivi lijepa znanost. Ispunjena pauinom, pranjava, ideja pokrivenih prljavobijelim plahtama, kua je statistom u filmu gdje glumci lanog osmijeha
w w w.teledisk .hr

smatrate da su oni klju za shvaanje nas samih? Nije li to ono srednje, povezujue, medij izmeu dvojnosti uma/misli i materije/tijela? S.O.: Veina mojih javnih predavanja ve u naslovu dotie osjeaje. Oni su kljuni za sve to inimo i ne inimo. Vjerojatna su spona sa boleu. I tu naa, subspecijalizirana, rascjepkana, visokosofisticirana zapadna, postgenomska nanomedicina ne nalazi rjeenje. Rjeenje za duu. A rak i teke kronine bolesti, bolesti su due i posljedica neraspetljanih energijskih

Sve ono to oteuje nae energijsko bie, um i duu, oslikava se, prije ili kasnije, tjelesnim znacima, imenom bolesti. Shvatimo, dvojnost smo, a naa su tijela samo mjesta gdje privremeno ivimo... osjeaji koje proizvode nae due klju su za itanje
cinske genetike. Nadopunjujem. Proimam. Traim. Istraujem. Igram se rijeima i mislima. Na taj nain se, iako ne lijeim u bolnici uz bolesnike postelje, osjeam potpunim, ostvarenim i korisnim, istovremeno radei na razini uzroka i uinka. Rije je moje oruje. Njime sluim dobru. Potujem Hipokrata koji je davno ustvrdio: Prvo rije, a tek onda lijek.

43

NEXUS: Koliko je vano da budemo otvoreni, da svijet promatramo s osjeajem uenja? Dijete postavlja pitanja uvijek iznova, spontano. Kako to da ste - kao biomedicinski znanstvenik uspjeli sauvati tu djetinju neposrednost? S.O.: Ustvari, nikad nisam ni prestao biti djetetom. Volim prie. Tata i mama esto su malome Sai otvarali neobine svjetove. I na tome sam im bezgranino zahvalan. Danas, na isti fluidan nain svojoj znatieljnoj djeci, ali isto tako i svojim studentima predajem se priajui prie. Biomedicinske injenice, znanost, struka i druge jako ozbiljne rijei mogu se predstaviti na razliite naine, na stolu umnih bogatstava sa kojeg biramo znanja. ar neobinih mentalnih spajanja, naizgled nespojivih, ponekad neloginih slika, trezveno sanjarenje, potraga za razliitim putovima do istih odredita - budi interes, a interes je zarazan. Prie hrane matu, a bez nje nema ivota u punoi. Ni uenja, ni znanja, niti iskrenih uvstava. Nema zaudnosti novih svjetova. Jer uenje bez ljubavi i strasti, stalnog uenja samo je prazan oblik koji kratkotrajno pohranjuje injenice, ali ne pothranjuje um i potpaljuje iak ivota.

KOJEGA VUKA HRANITE

UNIVERZUM JE VELIKI UM

NEXUS: Je li potraga za istinom o svijetu ujedno i potraga za istinom o Izvoru nae svijesti? to ste mislili kad ste stvarnost nazvali iluzijom koju kreiraju osjetila? Kako biste definirali stvarnost? to je, po Vama, svemir? Je li svemir, iji smo mi - kao iva inteligentna bia integralni dio, ivi entitet s inherentnom inteligencijom? S.O.: Gurnuti smo u orbitu neobjanjivih strujanja, izbaeni u ivot otrim potezom, udaramo, sudaramo se, dajemo i primamo energiju svakim doticajem ... opisujemo knjigu na kojoj je zvjezdanom prainom, na koricama, upisano samo nae ime... Ima li knjiga i ve ispisana poglavlja i naslove, postoji li i vremensko i prostorno kazalo zbivanja ...onih za koja vjerujemo da su stvarna, spontana, samo naa, nastala sluajno u trenu? Univerzum je jedno bie. Znao je to i Tesla, umirui sam, smiren uz golubove. Univerzum je Veliki um to

Dozvolite mi zaigranost i bijeg od prakse... U mnotvu Madelaine kolaia, onih koji su mene oblikovali, podijelit u s vama priu kojom su mi roditelji davno, u izgubljenom vremenu, poklonili ivotnu istinu: U nutrini svakog ovjeka vodi se bitka, kao borba izmeu dva vuka, u nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo: bijes, zavist, ljubomoru, aljenje, pohlepu, aroganciju, samosaaljenje, krivnju, grijeh, srdbu, inferivibracijom povezuje svoju svemirsku djecu. Svi smo Jedno. To nije lirska slika, snovienje zaigranog djeaka Sae. To je jednostavno istina. Univerzum je neopisiv, visokosofisticirani stroj, ugoen do besvijesti. Mehanizam u kojem smo predodreeni, odabrani, pogurnuti, u kojem ivei stjeemo osjeaj kreacije i slobode. No ta nadinteligencija savrenoj igri okretanja zadala je postavljene putanje, otrgnuvi nam, ipak, onaj djeli samosvjesnosti, sebe, djelomino nam uzimajui dio nepredvidljivog. Sudbina, kao zvjezdano predodreenje, i karma, kao na doprinos ostvarenju sebe. Je li sve zapisano unaprijed? Znai li to da smo samo glumci svojih likova, igrajui uloge u ve napisanom zvjezdanom scenariju?

ornost, la, lani ponos, egoizam. Drugi vuk predstavlja dobro: ono to prua uitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdanost, dareljivost, istinu, suosjeanje i vjeru. Tada nisam shvaao dubinu izgovorenog, ali znam da me je zanimalo koji vuk na kraju pobijedi? Djeca naime vole takmienja...pobjednike... Odgovor je, naposljetku, bio tako jednostavan...a toliko vaan... Pobjeuje uvijek onaj kojega hrani. Kojega vuka vi hranite? NEXUS: to je epigenetika? Da li se do sada shvatilo u kojoj mjeri i na koji nain utjeemo na izraaj naih gena? Budui da je energijski aspekt svemira nerazdvojiv od informacijskog, nije li tu klju shvaanja povezanosti uma i tijela, bio-informacijskih i bio-energijskih procesa u ljudskom biu (ne samo grubom fizikom, biolokom tijelu)? S.O.: Naim genomom, sveukupnom DNA, gotovo smo predodreeni, svojevrsnim usudom naslijea roditeljske mjeavine gena u nama. Istovremeno, kao zalog slobode naih Tvoraca, mehanizam epigenetike kontrole genoma, uz arobnost interakcije s okoliem, stvara realnu mogunost drukijeg itanja istog genskog zapisa, iste partiture, stvarajui nove zvuke u simw w w.teledisk .hr

44

foniji ivota. Genski smo programirani, no to ne znai i osueni na cjeloivotno sluenje sebinim genima. Gotovo je vanije kako oplahujemo iste gene svojim ivotom, stvarajui nove svjetove, kao svojevrsni bijeg u slobodu... Istovremeno, postoji li i mogunost drukijeg itanja zvjezdane sudbine? Programirani smo i zapisom Univerzuma, uz istovremenu mogunost da ne ostanemo zauvijek samo slijepi putnici planeta, koje nas prenose po zvjezdanim kuama. Snagom naeg Uma, kako je postavio i Tvorac, doputajui nam mala vrata za istraivanje slobode, moemo mijenjati sadanjost koja svakim trenom otkida djeli unaprijed zapisane budunosti. Konano, nemamo kamo drugdje pobjei, Univerzum je na dom zauvijek. On to zna. Zato nam je, igrajui se, dao malen prostor u kojem moemo biti i svoji, a ne samo onakvi kakvima nas je zamislio. Jo uvijek imamo sauvanu tu malu, skrivenu nit, u genima, i u zvijezdama. Jer oni su isto. Nose istovrsan kod, koji se usklauje, ugaa u finu svirku frekvencijom titrajue DNA molekule, kao naeg prijemnika i predajnika. To je njena skrivena uloga, barem za nas. Sljedovi baza A-T, G-C stoga nose brojne razine sloenih funkcija, nama nepoznati Tvorev sofisticirani ustroj pretprogramiranja jezikom drukijim od genetikog koda... NEXUS: injenica je da nam nije u potpunosti poznato emu slui vie od 90% DNK (takozvana junk DNK). Ima li ipak napretka u pogledu razumijevanja punog koda ivota? S.O.: Tek kao djeli zvjezdane praine, i poput Univerzuma, nosimo u sebi jednaku, mistinu tajnu o postanku i nainu sloenog funkcioniranja. Danas poznajemo samo oko 4% svemira, smjetenih u onom, nama vidljivom njegovu dijelu. Gotovo je identian postotak, ak i manji, kodirajueg dijela naeg genoma, onog koji nosi informaciju za proteine naeg tijela. Nekada su znanstvenici tih oko 98% naeg genoma nazivali smeem, danas znamo znatno vie, ali nipoto sve. Taj prevladavajui dio nae sveukupne DNA ima vane, precizno programirane i sinkronizirane regulacijske uloge. Istovremeno ostaju brojne nepoznanice i pitanja o tom mikrosvijetu u nama, istovrsnom
w w w.teledisk .hr

onom nebeskom. Uostalom, ustroj je svemira nevjerojatno nalik ustroju naega mozga, neuronskoj mrei bez kraja i poetka. Jer mi smo zvjezdana bia. Povezana i ugoena.

nim priama? Onima koje nee umanjiti sve biotehnoloko i ostalo vrijedno znanje mnogih generacija. Radi se samo o tome s im emo krenuti. NEXUS: Nije li ulaganje u sofisticirane medicinske tehnologije i nove lijekove promaena investicija, s obzirom da se takva medicina koncentrira na negativne ishode, patologiju, na gaenje poara tj. simptoma? Pomae li ta medicina ljudima da bolje upoznaju sebe i shvate vanu vezu izmeu uma/mentalnih stanja i energijskih/fiziolokih stanja tijela? Ne nalikuje li cijeli taj sustav zapadne medicine sve vie jednom velikom depersonaliziranom stroju ili raunalu, hladnom i bezosjeajnom? S.O.: A koja su boanstva dananje, zapadne medicine? Struja i brojevi. Tok elektrona pogoni sve one stotine sofisticiranih aparata koji su poboljali dijagnostiku i terapiju, uinili ivot duljim. Preskupi, zavodljivo lijepih boja, zaobljenih oblika i linija, beumni, sa zanimljivim zaslonima na kojima proizvode osvijetljene brojeve u koje gledamo opijeni poput djece. U ovoj depersonaliziranoj i dehumaniziranoj medicini gotovo vie i ne trebamo pacijenta, osim kao izvor uzoraka i materijal za pretvaranje izmjerenog u brojke. ovjek dolazi, biva skeniran, obraen, izmjeren, molekuliziran, analiziran, bez da se dotakne njegova bit, osjeajno i energijsko tijelo. Potom, nakon odluka, biva lijeen, esto agresivno, upitnim lijekovima i terapijskim aparatima i napravama. Gotovo bez rijei. Ponovno nitko nije ukljuio uvstva i energijsko tijelo pacijenta kao potrebne suputnike u lijeenju. Barem smijekom... Je li vas ikada, itko, kad ste bili objektom lijeenja, pozvao da sudjelujete iznutra, poaljete svoju misao u arite - jer misao je materijalna? Je li vas pozvao da potaknete svoj epigenetiki sustav u boj, da pokrenete struju elekrona izmeu neurona, hormone, stanice imunosnog sustava, da u konanici pomognete u boljem lijeenju dopustivi vanjskome da pomogne saveznicima iznutra? Jeste li prili lijeenju s osjeajima, osim onih negativnih, nastalih kao posljedica odljuenja unutar hladnih zidova hramova zdravlja? Struja i brojevi... I naposljet-

ZATO POSTAJEMO BOLESNI?

NEXUS: Jednom ste rekli da smo mi splet energija koje usmjeravaju gene da proizvode proteine i reguliraju funkcioniranje naeg organizma. Dodali ste da je sve u glavi/mozgu i da je nae tijelo poput vozila koje nastanjuje psihiko tijelo koje vodi fiziko tijelo i njegove bioloke funkcije (i time stanje zdravlja). Kako, u tom svjetlu, shvaate zdravlje i bolest? S.O.: Zato, ustvari, postajemo bolesni, gdje je prapoelo propadanja, moemo li radovima na fasadi kue izlijeiti stanare?

Univerzum je jedno bie. Znao je to i Tesla, umirui sam, smiren uz golubove. Univerzum je Veliki um to vibracijom povezuje svoju svemirsku djecu. Svi smo Jedno
Bolesni postajemo oteenjem energijskog tijela koje se zrcali i pretae na tjelesno... Nije svejedno kako emo ivjeti, prvenstveno duom, koji emo put izabrati... Genetiki determinizam, svojevrsni usud knjige naih gena, tek je dijelom mozaika ivota. Ravnatelj orkestra epigenetika - povezat e sva naa unutarnja tijela s okoliem, Univerzumom, i sinkronizirat nas u dugom vremenskom razdoblju. Onda ipak, jednom, sustav homeostaze, ravnoteja, lomi se razinom nataloene negativnosti, preputajui se bolesti. Pria je to koju ne itamo u udbenicima, jer prie su za djecu... A medicina je jako ozbiljna, skup znanja namijenjen samo obrazovanim glavama. Moemo li taj uobiajeni pogled izokrenuti i umjesto seciranjem naih molekula zapoeti jednostavnim, ivotno va-

45

ku, jeste li se zapitali kako bi moderna medicina funkcionirala i koliko bi lijenici imali dominantan stav u odluci to e s vama initi da jednostavno, banalno nestane struje na due vrijeme? Kako bi onda doli do brojeva i kako bi vas uope lijeili? Je li bi i tada hrabro i beskompromisno kretali u boj s nepoznatim? Tu unaprijed, gotovo izgubljenu bitku s boleu i spoznajom da smo strahovito ogranieni, da smo poput izgubljenih putnika na peronima straha i da uistinu malo znamo o veini temeljnih mehanizama nastanka bolesti, zaboravivi ili nikad prihvativi kljunu ulogu due, energijskog tijela, osjeaja, meuigru svijesti i podsvijesti, i naposljetku, bolesnog ega - neiscrpnog neprimjetnog bia koje upravlja naim ivotom kad niste svjesno prisutni. A to je gotovo sve nae vrijeme.

umjetnika, majstora na instrumentu, ustvari gena - nisu dovoljni za ljepotu ugoenog zvuka. NEXUS: Kako pozitivne misli djeluju na fiziologiju? Da li misli i osjeaji utjeu na strukturu i funkciju DNK? Kako geni uistinu funkcioniraju u odravanju zdravlja? Kako izgleda cjelovita sprega, od uma/ misli preko energije do molekularnih procesa u stanici? S.O.: Veliki dirigent orkestra, u prirodi sustav epigenetike, nadgleda savreni orkestar naih gena i tijekom dobrog dijela ivota, suivotom s okoliem koji nas mijenja uspijeva sustav odrati prividno uravnotee-

S.O.: Zapadna civilizacija genetiku doivljava kao neto trajno, nepromjenjivo, gotovo fatalistiko. Nasuprot tomu, nain ivota u najveoj e mjeri odrediti nae sudbine, ne geni sami po sebi. I toga se trebamo prestati plaiti. Samo 5 do 10% zloudnih novotvorina ima visok rizik nasljednosti, dok su preostali oblici steevine odreenih ivotnih koncepata, greaka i promaaja. tetnih taloenja. Prvenstveno onih nemjerljivih brojem. Na vrhu je piramide suptilan mehanizam ugaanja, epigenetika nadgradnja genetikog zbora koja rukovodi tijelom, odnosno samo dobro organiziranom periferijom. Taj je rezonancijski, epigenetiki glazbeni klju u direktnoj i

OSJEAJI - POETAK I KRAJ SVEGA

NEXUS: to ste nauili na temelju svojih biomedicinskih istraivanja i promiljanjima o misteriju ivota? to je najvea prepreka konvencionalnom biomedicinskom modelu u shvaanju tog misterija i u shvaanju kljua za odranje zdravlja? S.O.: Znanost je, naravno, donijela i nesluena poboljanja u nae ivote. ivimo dulje. Prividno smo zauzdali brojne bolesti. No jesmo li istovremeno sretniji? Jesmo li samo produili godine ivota, bez da smo godinama dopunili kvalitetu? Shvaamo li uope to su bolesti i koji je njihov uzrok? Pokuaj sagledavanja kroz atom i molekulu nedovoljno je dobar jer iskljuuje nau svijest, inteligenciju i osjeaje, kao najvanije imbenike stroja koji nastanjujemo. I treba stalno ponavljati: naa su tijela samo mjesta gdje ivimo. Upravo u tom suivotu, negdje na razmei due i tijela, stvaraju se osjeajne guve na raskrima, nerazrijeeni prometni vorovi, koji zauvijek ostavljaju tragove u podsvijesti i naem fizikom tijelu. Mi jesmo dobrim dijelom genetiki predodreeni. No, poput grandioznog orkestra od oko 20.000 vrhunskih umjetnika zvuka, tako je i na genom s upravo tolikom koliinom gena izgubljen bez dirigenta. Sam notni zapis, ustvari genom, slijed baza DNA molekule, kao i organiziranost izvrsnog

U ovoj depersonaliziranoj i dehumaniziranoj medicini gotovo vie i ne trebamo pacijenta, osim kao izvor uzoraka i materijal za pretvaranje izmjerenog u brojke. ovjek dolazi, biva skeniran, obraen, izmjeren, molekuliziran, analiziran, bez da se dotakne njegova bit, osjeajno i energijsko tijelo
nim, zdravim. U tome i jest ljepota apsolutne nepredvidljivosti, jer iako je genski zapis ispisana knjiga, epigenetiki sustav kontrole izraavanja gena, bez mijenjanja slijeda baza DNA molekule, omoguava da drukije iitavamo retke knjige naih ivota. Iako genetiki usud jest potka naih ivota, nain ivota i okruje u kojem se ostvarujemo jednako su vani za konaan rezultat ustroja naeg stroja, kao i njegova funkcioniranja. Stoga bismo trebali prerasti jedan od naih najveih strahova, duboko ugraen u naem biu, a odnosi se na strepnju od nasljeivanja loih, mutiranih gena, koji donose teke i neizljeive bolesti. NEXUS: Naglaavam, to bi znailo da nema mjesta strahovima od loeg genetskog materijala naih predaka, kroz vie generacija, genetikom bremenu, svojevrsnom utegu koji trajno, barem podsvjesno, sputava na razvoj zebnjom o konanom trenutku suoavanja s genetikom sudbinom? Onom koja e sigurno doi? snanoj vezi s osjeajima koji su ustvari poetak i kraj svega. Oni vjerojatno predstavljaju tanki jeziac na vagi to odreuje smjer ravnotee izmeu zdravlja i bolesti.

TO NISTE ZNALI O TRUDNOI

NEXUS: Spominjete da vei dio ljudskih zametaka propada u prvih sedam dana trudnoe. to se to dogaa i da li je to genetski isprogramirano? Znai li to da smo mi koji smo se rodili na neki nain povlateni? S.O.: Ono to bih vam elio pribliiti nije znanstveno izvjee naih istraivanja, (epi)genetiki raomon na suelju majke i ploda, meuigru gena oca, majke i ploda, kao i raspravljati o vjeitoj nepoznanici - tko je od te trojke mastermind uspjene trudnoe... Govorio bih o nevidljivu a izlunom probiru...onom koji nije pisan zakonima znanstvenika, ve onom koji postavlja Univerzum... Trudnoa. To najsloenije, prirodom udesno, neobjanjivo, nedokuivo, sofisticirano, slojevito, kontradiktorw w w.teledisk .hr

46

no, jednostavno u sloenosti, svemirski neopisivo fizioloko stanje visoko je selektivni proces izabiranja. Probiranje putnika za ugoeni Univerzum, veliki virtualni terminal na kojem se poziva na pregled dokumenata i prtljage, sloeni sustav odabira tko e naseliti fiziko tijelo, prikazati se priznatim oblikom osobnosti. Biti tjelesno iv. Dobiti ulogu, svoju ili neiju tuu, posuenu... Uvijek razmiljam o toj temi, a razmiljam esto, i vidim sliku velikog ledenjaka, ogromnog, uronjenog do dvije treine u more. Naime, trudnoa u ljudi neuspjena je od dvadesetak i neto postotaka, pa sve do dvije treine svih prirodnih zaea... Niste znali, nisu vam rekli... NEXUS: Dakle, velika je vjerojatnost da smo imali vie brae i sestara koji se nisu rodili, koji su svoj kratak bioloki put zavrili u spontanim pobaajima? S.O.: Da, svatko od vas imao je nekolicinu neznanih brae i sestara koji nisu dosegli inkarnaciju. Nekim udom, a radi se o pravom udu, ba ste vi, uz roene, izabrani da ponesete lu vidljive osobnosti u svojoj obitelji. Isto-

vremeno taj veliki neprimjetan broj neuspjenih trudnoa, skriven jer se dogaa u prvim danima od zaea, nosi programirani razlog selekcije. Meni nepoznat. Uzmimo da evolucija titi nau vrstu od veeg broja oteene djece... no, je li sve u tome? Je li otklon od sveprisutnog modela sveope izvrsnosti mana ili investiranje u razliitost i slobodu, onu univerzalnu? U konanici, i napredak. Je li dijete sa sindromom Down nesretno u svom svijetu? Nije. Jedini izvor nesree po naim kriterijima neprilagoenost je samostalnom ivotu u naem. Koji smo mi samoproglasili univerzalnim... Imali ste, dragi moji prijatelji, dvoje, petero ili vie brae i sestara koji vam nikad nisu rekli i nee rei...nisu se osmjehnuli vidljivim licem, zaigrali, jer bili su s one strane velikog ledenjaka, uronjeni... Vi ste se, u njihovo ime uspeli, ne znajui da ste izbor najboljeg to su oni htjeli umjesto vas, prepustivi se Univerzumu kroz vas. NEXUS: Kako Vi gledate na taj fenomen? S.O.: Govorei svojim studentima na Medicinskom fakultetu u Rijeci, ali i

na svim mjestima po svijetu gdje sam predavao, kao i prole godine u Kini, esto sam prekidao predavanja, instinktivno, u jednom trenutku, posve nepredvienom, asocijativno, zapitavi sebe i sve ostale... jesmo li svjesni svetosti ivota i spoznaje da neto, ako ne zbog nas samih, a onda svakako zbog nae ledenjake brae i sestara, neto vano moramo poduzeti, u tim svojim malim i kratkim ivotima? Naa nevidljiva podrka, tiha obitelj samo uvjetno neuspjenih, esto nam skandira, glasno nas potiui u tiini smrznute vode, ispod povrine, da budemo bolji, da se ne svedemo na repetitivne izvoae praznih partitura, ve da pronaemo svoj ivot, svoj smisao i ostvarimo njihov san, preputajui nam da ivimo umjesto njih. Sliku viedimenzionalnog ivota koju emo dopuniti i onim neim, svojim. No, mi taj glas svoje najblie brae po krvi, kao da ne ujemo... Jedino to nam oni nisu mogli dati jest sloboda, jer nemamo je, barem ne onu potpunu, konanu, koju su oni imali izabravi neroenje... Za svoju emo se, udiui, morati sami izboriti... - nastavak u sljedeem broju -

w w w.teledisk .hr

47

U POZADINI VIJESTI ZDR AVL JE ZNANOST BUDUNOSTI MISTERIJE

Br. 76 I Prosinac 2013./Sijeanj 2014. I 5,5 I CIJENA 24 KN H R V A T S K O

I Z D A N J E

magazin
KOLUMNA DAVIDA ICKEA

DOBA OPOREZIVANJA GLOBALNA PODVALA I KRAA VAEG NOVCA

DIGITALNI FAIZAM

ZDRAVLJE

EKSTRAKT MASLINOVOG LISTA SPRJEAVA PREHLADE I GRIPE

CARSTVO ELEKTRONIKOG NADZORA PROTIV ZVIDAA

ZABRANJENA ARHEOLOGIJA NOVI SVJETSKI POREDAK

AMERIKI SAN URUAVANJE KULE OD KARATA

ISSN 1344-83

KAKO SE NORVEKI BOGOVI UKLAPAJU U ZAGONETKU O ANUNNAKIJIMA

NOVO DOBA

RAZGOVOR S GLASNOGOVORNIKOM IZVANZEMALJACA

i n t e r v j u - P rof.dr.sc. Saa Ostoji

U prolom broju Nexusa, prof. Saa Ostoji nas je oslobodio jednog od naih najveih strahova, strepnje od nasljeivanja loih, mutiranih gena, koji donose teke i neizljeive bolesti. U nastavku razgovora otkriva da smo multidimenzionalna bia koja imaju odgovornost stvaranja novih, originalnih hologramskih misli, ideja, ivotnih radosti prirode koja nisu temeljena na pravilima koja bespogovorno tujemo
RAZGOVArAO: BOIDAR KEMI

KAKO DOSEI
DJECA UNIVERZUMA

BOICU ISTINE
N
46
EXUS: Respektabilne nagrade - najvie dravne kao i godinje nagrade Grada Rijeke koje ste dobili za doprinose popularizaciji znanosti i senzibiliziranju javnosti za vana egzistencijalna pitanja - svjedoe da to to radite nailazi na odaziv. Kako se osjeate znajui da ovo to radite moe potaknuti kod ljudi cjelovitije i dublje shvaanje tajne ivota? S.O.: Sjetno. Upravo se tako osjeam kad pomislim kako ivimo zakljuani u svoje mikrosfere u kojima, svjesno ili nesvjesno, glumimo, u ovom stre-

lovitom, eksponencijalnom vremenu u kojem ovjeanstvo stvara vie podataka u dva dana nego u cijeloj donedavnoj povijesti. Predstava se zove ivot, scenarij prikazuje nau nesavrenost savrenom, priu u kojoj svoje slabosti prikrivamo osmijehom za koji samo mi znamo koliko je iskren.
w w w.teledisk .hr

Bivstvujemo u kutijama kojima predstavljamo zbilju. Malim omeenim prostorima koji nuno ude za provjetravanjem. Za novim. Drukijim. Svjetlom. Moemo li uope sagledati cjelovitu sliku? ive li mata i kreativnost jo u hramu znanosti? Potujemo li prirodne modele ili ih samo nastojimo objasniti, obuzdati, kontrolirati i njima manipulirati? Zato su znanstvenici sve vie menaderi, a sve manje zanesenjaci? itav smisao onog to ljudska metodoloka izmiljotina imenom znanost pokuava dosei sveli smo na osobno dokazivanje i tek poneku iskricu koja osvjetljava put za druge. NEXUS: Kako traiti to novo i drukije, kad se kormilari establishmenta svim silama trude odrati status quo? A znamo da su ljudi skloni ii linijom manjeg otpora S.O.: Interes prevladava u svemu. Svijetom su uvijek upravljali ljudi bez due i pomou moi. Brutalne, sirove snage. A nama, djeci Univerzuma, treba novi pogled izrastao na pomaku u planetarnoj svijesti. Svijet u kojem emo, napokon, jednom zauvijek, shvatiti da se istinski skokovi naprijed nee zbiti sami po sebi ukazom izvana, ve se tektonske promjene moraju dogoditi u nama, naoj svijesti, kod svih ivih na globalnoj razini, istovremenim buenjem i umreavanjem spoznaje tko smo s onu stranu naih oblika i postojeih znanja, doseui potpunu slobodu svjesnog bia u svim, beskonanim dimenzijama Univerzuma. Kao povezani, ugoeni umovi koji su odluili, mimo politike, institucija i sustava upravljanja, preuzeti brigu o sebi. Jednako tako i u znanosti. Izgubljeni na slijepim raskrijima, tim umnim rotorima bezizlazja, svaki put kad reagiramo na isti nain ostajemo zarobljeni prolim, umjesto tenje potragama za nikad vienim umnim uzbuenjima bez granica. Pretpostavlja se da na um proizvodi oko 70.000 misli dnevno. Trivijaliziravi ih do neprepoznatljivosti, rastaemo u prostranstvo nitavila toliko udesne energije, jer misli su upravo to prevrijedna esencija.

NEXUS: to je, po Vama, kljuno uiniti da se konano izae iz tog zaaranog kruga? S.O.: Trebamo samo smoi hrabrosti za buenje svijesti u novom ruhu. Viedimenzionalna smo bia i imamo odgovornost stvaranja novih, vrtlonih, originalnih hologramskih misli, ideja, misaonih ditiramba, ivotnih radosti prirode koja nisu temeljena na pravilima koja bespogovorno tujemo. Onih ograniavajuih, krutih, nematovitih a sveprisutnih, pisanih za samo dvije dimenzije plona Svijeta, zatvorenog u malu glazbenu kutijicu. Lijepu, minuciozno ureenu intarzijom, ali trajno obiljeenu samo jednom melodijom. Vie no ikad, tre-

Svijetom su uvijek upravljali ljudi bez due i pomou moi. Brutalne, sirove snage. A nama, djeci Univerzuma, treba novi pogled izrastao na pomaku u planetarnoj svijesti
ba nam nov pogled na ivot koji nije pogonjen potroenim gorivom egotripova jednoobraznih Homo Sapiensa i Homo Fabera, ve nepopravljivim ludilom i arom Homo Ludensa. Treba nam zraka i vizije za nove partiture, jer orkestar na palubama Titanika, na kojima se komeamo ne inei nita, upravo svira Marche funebre...

liko rijei, bi li istovremeno eljele biti i naim prijateljima? Posrtaji prolog ne moraju biti ponovljeni. Jesmo li spremni na kolektivno i osobno opratanje, kao jedinu mogunost spoznaje nestvarnosti prolosti i stvaranja mogunosti da ovaj trenutak bude takav kakav jest? U ovom smo ubrzanom vremenu jednostavno zaboravili da je ivot, u igri kakvu smo osmislili - neodriv i da e konaan krah ovakvog sustava moi, nevidljivog sustava filtriranja znanja, bankarenja duama, umreene manipulacije, profita i represije, kao i lanih centara moi - ubrzo doi. I onda e neka druga djeca, kao atavizmi razvijene a neuspjele civilizacije, jednom u nekim buduim hramovima znanja, nezainteresirano, u kratkim crticama uiti o naoj civilizaciji, kao to smo mi i naa djeca uili o nekim egzotikama, Sumeranima, Egipanima...nita vie...samo bljesak u vremenu i sve ponovno, ispoetka, bez pouke temeljene na prolim pogrenim gleditima. Put bez povratka itave, samo prividno napredne, a neodrive civilizacije. Najjasniji znak zrelosti je sposobnost da se bude djetetom, da se itav ivot moemo nesputano igrati u ozbiljenom svijetu mate. Uostalom, kad ste zadnji put uinili neto po prvi put? Koliko vas uistinu veseli lucidno pronalaziti viedimenzionalne spojeve izmeu nespojivog? NEXUS: Ne vodi li to u novi paradoks? U svoj ozbiljnosti situacije biti razigran poput malog djeteta ? S.O.: Slaganje ivotnih kockica, igra sobom i drugima, traenje prostora u neijim tuim prostorima bez oduzimanja slobode, istovremeno (ne) snalaenje u svom, (ne)shvaenost i (ne)prihvaanje, (ne)zadovoljstvo, zanoenje, strah, (ne)sigurnost, prividnost realnosti, strast, bol, razmiljanje o mislima... koliko nas toga pogoni u traenju smisla? Razgoliivanje ili skrivanje? Zato inimo to to inimo i na nain na koji inimo? Kome se dokazujemo znanjem, ili pak mislimo da je sve posve svejedno, da je viedimenzionalnost i sloenost izraza pretenciozna i nepotrebna i da je sve instinktivno, ustvari zadivljujue dobro jer je povrno i u svojoj biti vrlo jednostavno?Nije li sav na ili moj Uni-

BITI POPUT DJETETA

NEXUS: Unato surovosti svjetskog poretka i kritinosti trenutka do kojeg je taj bolesni sustav doveo, jesmo li kao vrsta dovoljno zreli da se suoimo sa istinom i uinimo taj kljuni korak? Ima li izlaza? S.O.: Pitam se jesmo li kao vrsta sazrjeli iskreno razmisliti o smislu, nakon vie od 33.000 ratnih sukoba koje je dosad, dokumentirano, naa vrsta u povijesti vodila? Ili, kad bi nas, kao to nas zasigurno promatraju i analiziraju, neke udaljene vrste oslikavale u neko-

verzum carstvo Ego-kockica? Djecu tijekom odrastanja uimo najbitnijim esencijama. Kad odrastemo, sveta znanja jednostavno prepustimo vjetru...

VOLIM, OPROSTI, HVALA, AO MI JE

NEXUS: Je li, dakle, egoizam najvei ovjekov problem koji e ga naposljetku stajati glave? S.O.: Kada i zato inimo dobro? Jesmo li dobri i kad nitko ne svjedoi naoj dobroti? Jesmo li, u konanici, u teatru apsurda, genski programirani usudom nepoznatog, a dominantno prisutnog gena egoizma? Na ego, to unutarnje drugo, nije povezano s ostalim biima i tinja okrueno strahovima koje neopravdano i naglaeno smatra prijetnjom, ili ih zlorabi za vla-

dramatinom ivotnom priom, umotvorinom naeg ega, koja postupno dograuje nau osobnost, ili ne moe pobjei od loeg scenarija iz podsvijesti. Smjerno odravamo napetost u sjenovitom dijelu sebe, istovremeno je ruei s figom u depu. Voeni oboljelim egom, preziremo kraj vlastite sapunice, ak i po cijenu neizljeive bolesti, jer je i ona dio prie kojom se predstavljamo. Mi i bolest, jedno. Da bismo bili aljeni, a time posredno i voljeni. Sve to, umjesto spoznaje da smo suodgovorni za zdravlje, temeljeno na zdravom fizikom i psihikom ivotu, zdravim i ostvarenim uvstvima, zdravom suivotu s egom, zdravom odnosu podsvijesti i svijesti, razrjeavanju ivotnih vorova u realnom vremenu sa-

Rekli bismo da bi i bogovi teko proli na sudu Maat. Kako ipak moemo uspjeti? S.O.: Spoznaja prolaznosti, konanog suoenja s fizikim krajem, stalno nas i iznova treba podsjeati koliko smo siuni dio opeg. Stoga, u ovom naem kratkom zemaljskom pojavljivanju vano je shvatiti da je ivot zaudna, cjelovita pojava, u kojoj osim sebe treba cijeniti i voljeti i sve oko sebe. Sve ivo, prirodu kao oivotvorenu simfoniju, djelo Univerzuma. To je ono zbog ega smo sada i ovdje. Biti dijelom velikog mozaika. Suraivati, prije svega - voljeti. NEXUS: To znai voljeti ali i opratati, zar ne? S.O.: Tijekom ivota ne uinimo veinu uistinu vanog. Koliko se puta samo nakratko prenemo, jer nismo, a mogli smo... zaboravimo rei, ili barem osnaiti pogledom... volim, oprosti, hvala, ao mi je... Jednostavne, predivne rijei, geste koje smo pohranili u antikvarijat enji. Koliko puta pohvalimo ovjeka kraj sebe, jer zasluuje, jer je dobar, vrijedan, jer stvara... ili najee onijemimo, jer nam tui napredak osvjeuje granice neinjenja koje smo sami postavili? Potom naie misao, svakom od nas, koju budi unutarnji glas (zovu ga savjest), i boli nas, vie ili manje. Veina okree glavu, jer njegovu jeku potiskuju u tamu. No doi e trenutak, ako ne onaj posljednji, kad e i oni zavapiti, prisjeajui se svih onih koje su energijski otetili, nervozno traei ulaznicu za nemogui, uurbani karma-lifting, kupovinu boljeg sutra... Zar je to jedini treptaj u kojem nam savjest postaje toliko blaga da vie ne elimo osvetu, ve kraj ovoj nesrei sviju oko nas? Moe li taj na unutarnji glas ivjeti u realnom vremenu? Biti boljima sada? Govoriti istinu...

Stoga, u ovom naem kratkom zemaljskom pojavljivanju vano je shvatiti da je ivot zaudna, cjelovita pojava, u kojoj osim sebe treba cijeniti i voljeti i sve oko sebe. Sve ivo, prirodu kao oivotvorenu simfoniju, djelo Univerzuma. To je ono zbog ega smo sada i ovdje
stite, neobjanjive tenje, kujui rastopljeni elik u nepravilne oblike. Hrani ga osjeaj lanog nedostajanja. Pronicljiv je iako neuinkovit, jer najee ne rasplie vorove, stvarajui nove, zapetljane niti negativnih osjeaja, suprotstavljanje, ogranienja i zapreke u protjecanju energije, sudjelujui s (epi)genetikom nadgradnjom ili podgradnjom, u neravnotei koja nas somatizacijom odvlai u stanje bolesti. NEXUS: Shvaam! Na najvei problem je lani ego. On vodi autodestrukciji i planetarnoj destrukciji. Djetinjom neposrednou, iskrenou i radoznalou skidaju se maske i stvari se poinju sagledavati u svom pravom svjetlu. Kad nismo takvi ne realiziramo svoju bit. Znai li to da kad proputamo biti takvima krimo univerzalna pravila igre zbog kojih se mora platiti cijena u koli ivota? S.O.: Umjesto suoavanja s glavnim uzrocima veina nas ne moe pobjei od fascinacije vlastitom danjosti, izlasku iz slijepih raskrija, ljubavi, potivanju drugog, istinoljubivosti i dijeljenju dobra s drugima. Kao to je Maat, Maat ili Majet, boica istine, reda i pravde u egipatskoj mitologiji, odravala maat, odnosno red i harmoniju. Ako bi maat bila naruena sve bi se sruilo, drutvo bi se raspalo, prirodne pojave bi bile poremeene.Na konanom sudu Maat je prosuivala dui koju je Anubis doveo i vagao je. Pero, simbol boice Maat, moralo je teiti jednako kao i srce due. Thoth kao bog mudrosti zapisao bi rezultat. Naposljetku, Horus bi dobru duu odveo do Ozirisa, gospodara raja. Jesmo li dosegli svoj maat i teimo li mu? NEXUS: Da, staroegipatska predaja o Maat vrlo je nalik Bojim zapovijedima iz biblijske predaje. Samo tih glavnih zapovijedi je 10, dok je Maat sa svoja 42 pitanja puno zahtjevnija

SVEMIR I SVIJEST

NEXUS: Upravo o tome govore ljudi koji su doivjeli stanje klinike smrti (engl. Near Death Experience, NDE). Oni se gotovo savreno slau da dua moe ponijeti sa sobom tek dvije stvari. Prvo su djela ljubavi, i ona najmanja, kao znak panje, ijih implikacija esto nismo ni svjesni, ono dobro to smo ostavili, to
w w w.teledisk .hr

48

je potaklo i druge da ine dobro i ispunilo im ivot potovanjem prema tom velikom misteriju ivota. Ono drugo je cjelovita spoznaja, mudrost o meupovezanosti svega u Svemiru, velike mree ivota. Kako Vi shvaate tu veliku meupovezanost, Svemir i svijest? S.O.: Moemo ustvrditi da izvan nas nema objektivnog. Naa svijest stvara svijet oko nas, kao sliku u snu. Kao san unutar sna. Uvjereni smo u postojanje Svemira izvan nas. Ipak, Svemir je zapravo u nama, u najmanjem dijelu naeg mozga. U svakoj naoj stanici. U DNA molekuli... Ono to se nalazi ispred nas u punom obliku i to nae oi vide i nae ui uju nije svijet. To je samo njegova slika, slinost, projekcija... Stoga, postoji beskonaan broj tumaenja, potpuno razliitih svjetova ija zbiljnost ovisno o svijesti koja opaa. Tako, naa svijest pomou osjetila biljei titraje, prevodi ih u signale i prenosi mozgu koji tumai ples molekulske energije Svemira i s njim se ugaa. Mi, svi zajedno, molekulski smo istovrsni zvjezdanoj praini, i stoga usudom grae zvjezdanom smo djecom koja su u stalnoj potrazi za poetkom, poput ostavljenih malih bia koja cijeli ivot trae bioloke roditelje. Spoj naeg ovosvjetog zavrava tamom, na ijem se kraju ukazuje bljetavo svjetlo u koje se moe gledati bez boli. Oni koji su se vratili iz stanja privremenogbeskraja, drugog svijeta, svjedoe o nadrealnom oceanu oblaka kojem jedre energije prolih ivota, lijepom i mirnom pomicanju kroz prelijepu svjetlost. Istovremeno, svoje zvjezdano podrijetlo ne pokuavamo razumjeti s potovanjem, odreenom hijerarhijom postanka i razvijenosti, ve nimalo taktino ruimo sve oko sebe, u svim ljudskim dosezima, kao i u znanosti. Siguran u postojanju, a dosad neotkriven, dominantan gen egoizma sputava nas u svemu dobrom to bi nam znanost mogla donijeti i emu bi mogla doprinijeti. Kljuni je problem to svemu oko nas, to vidimo, ali isto tako onome to ne vidimo, pokuavamo dati ljudske osobine, nain na koji mi razmiljamo, ukljuujui ovjekov poimanje cilja, namjere, svrhe i smisla. Moda je ravnotea svega u prirodi temeljena
w w w.teledisk .hr

na sveproimajuim mehanizmima besmisla, barem prema naim kriterijima.

UNIVERZALNI KOD BROJEVA

NEXUS: Kako doivljavate brojeve? Jesu li oni za Vas tek puke kvantitete ili u sebi skrivaju dublji smisao, poruku o Univerzumu? Zlatni rez se univerzalno oituje u ivim organizmima. Tijekom intervjua upravo sam naao da magina kocka dimenzija 333, u koju se mogu rasporediti brojevi od 1 do 27, ima kao zbroj po recima, stupcima i dijagonalama broj 42. A razlika izmeu zbroja 33 maginog kvadrata (s brojevima od 1 do 9) to jest broja 15 i broja 42 upravo je - 27! Tako broj 42 u odnosu na

Znanost pokuava proniknuti u svojevrsni kod svake zagonetke koja nas okruuje u milijunima oblika, no ne razumije, ili mi ne razumijemo, da se klju ne nalazi u atomima, ve neem mnogo veem, kompleksnijem, nadreenom, to poput velikog sata i svakom malom zupaniku daje smisao postojanja
broj 15 simbolizira prijelaz sa dvije dimenzije kvadrata u treu dimenziju kocke. S.O.: Poput znanosti, izmiljenog metodolokog okvira potrage za postojeim a nama nepoznatim, i matematika je ovjekova tvorevina u tenji da svemu damo mjeru, ustvari da pothranimo osjeaj vlasti i nadmoi nad svime.

Usporedio bih brojeve i tijela u kojima ivimo. Univerzum, onaj u nama, i onaj iznad nas, iako naizgled kaotian, savreno je ugoen mehanizam koji slijedi sloene obrasce i postupnike. Radi se o energiji, titrajima, primanju i davanju. ovjek je, u strahu nemogunosti suoenja s neim mnogo veim od sebe, grandioznim, pokuao izmiljenim oblicima objasniti, ili zauzdati, savreno skladnu energiju, organiziranu u nevjerojatnim oblicima i funkcionalnim biima vieg reda. Na velikim ekranima strahovanja ispisujemo brojeve, dogovorene oblike kojima poniremo u zaudnost prirodnog, zlatnoga reza. Oni su poput naih tijela, kojima duu, odnosno energiju, zakratko odravamo na jednom mjestu. Divim se onom to se krije iza brojeva, pravilnim obrascima sveprisutnog, ponavljajueg, pulsirajueg, proimajueg univerzalnog koda. Tek kad u potpunosti shvatimo da nita ne moemo kontrolirati, pa niti sebe, biti emo spokojni i oputeni u stvarnosti koja e u svakom djeliu zrcaliti ljepotu energije kojoj neemo morati pripisati broj da bismo je razumijevali opisom, ve emo je zatvorenih oiju osjeati duom. Tad e dimenzije biti igra, a mi emo izvanosjetilno strastveno sinkronizirati s Univerzumom ono to oduvijek nosimo u sebi, savrenstvo u jednostavnosti. Bezbrojno, bezvremensko i beskonano. Pitanje je trideset i drugo...Simbolino? Savreno? Ustvari, energijska toka koja povezuje neke od unutarnjih pravilnosti skrojenih po nama neobjanjivim funkcionalnim mreama. Naposljetku, savren sklad pretoen u brojeve koje moramo imati samo da bismo nevidljivo uinili vidljivim, ne da bismo ga i razumjeli.

O BOJEM UMU

NEXUS: Spomenuli ste da je Univerzum (u irem smislu) jedno bie. Kako se ljudski um, ljudska svijest uklapa u veliku misao Univerzuma, u ono to bismo nazvali Bojim Umom ? S.O.: Znanost pokuava proniknuti u svojevrsni kod svake zagonetke koja nas okruuje u milijunima oblika, no ne razumije, ili mi ne razumijemo, da se klju ne nalazi u atomima, ve neem mnogo veem, kompleksnijem,

49

nadreenom, to poput velikog sata i svakom malom zupaniku daje smisao postojanja. Sliku u cijelosti moemo vidjeti tek kad se udaljimo, nikako kad joj se pribliimo toliko blizu da nam postaje mutna. Mikroskopskom analizom pigmenta boje remekdjela velikih majstora ne moemo sagledati ljepotu ostvarenja kada ga promatramo s odreene udaljenosti. I vjerojatno, vrlo vjerojatno, jednako tako Univerzum, veliki Um koji povezuje itav Svemir u jedno nadbie, ukljuuje i nas u grandiozni sustav, samo kao mali, osjeajni djeli svega. Zemlju i Zemljane ne moemo shvatiti ako gledamo boju oiju samo jednog ovjeka. Tek udaljeni, sa sigurne daljine, otvaramo mogunost sagledavanja ugoenog stroja u cjelini. Veliki Tvorac, vei od Boga, Univerzum, inteligentan je, vrlo dobro organiziran i smislen, na nain na koji mi nikada smislenost neemo shvatiti. Upravo je u tome problem zato vie ne prelazimo granice velikih spoznaja. U strahu od bezizlazja znanost smo pretvorili u religiju. Bitno je da se vjeruje... NEXUS: Unato svim sofisticiranostima to su nam racionalistika znanost i slubene teologije propustile rei o Univerzumu? S.O.: Dnevno nestajanje pijeska ivota kroz onaj mali otvor vremena, za koji su nas uili da ne pitamo o njemu. Sve smijemo znati, osim zato smo ovdje i sada... ustvari, tko smo... neprocjenjivo vani spomenici u vremenu ili beznaajni prolaznici, tihe magle koje se provuku kroz jedan neobian dan. Ponekad smo sasvim sigurni da sjedimo za upravljaem svog stroja, ma kako ga zvali, u nekom drugom vremenu besciljno smo udarani o hridi, olujom koja nas trga. Priznali mi to ili ne, pa ni sebi, postoji onaj dio nas koji priziva demonski ples natprirodnih bia, hod po eravici, svjesno preputanje nesvjesnom...koji je igra anela s ljudskim kerima... NEXUS: Ako je, dakle, Univerzum veliki Um, u kakvom je odnosu ljudski um s tim Umom? S.O.: Probudite li se nou i uhvatite misli koje nestaju, poput stranca u noi?

PREDAVANJE U KINI

Prof. dr. sc. Saa Ostoji odrao je zapaena predavanja o bioetikom aspektu moderne medicinske genetike kao i karizmatino predavanje Last Exit 2 Utopia koje je imalo za cilj jednoj od kolijevki civilizacija saeti pogled na dananji svijet, uz prizivanje mudrosti koju ista ta civilizacija batini ve gotovo 5000 godina, Ona zaudnost... jesu li misli krenule trenom buenja ili smo usnulu podsvijest uhvatili na djelu. Kratkotrajna zbunjenost... sanjam ili sam u javi... Odjednom, misli s ruba sna bjee, poput vode koja vrtlono nestaje iz umivaonika. Zar netko ili neto paralelno misli u nama? Pomislih, san je vrijeme sinkronizacije naih dnevnih, novonastalih zapisa, engrama, s globalnim umom, naim Tvorcem, Univerzumom... poput prijenosnih raunala koje usklaujemo s digitalnim bazama naih podataka, uvajui ih tako od unitenja i trajnog zaborava. Pohranjuje li se sve to smo ikada doivjeli osjetilima i prenijeli neuronskim valovima u na mozak, u kolektivnoj memoriji velikog Univerzuma? Je li cijena mogunosti privremenog naseljavanja fizikog tijela, naeg ivota, ugovor koji potpisujemo s naim Tvorcem, nudei mu zauzvrat sve nae doivljaje? Oni nisu ukradeni, samo su kopirani... Nae misli, osjeaji, mentalne slike, jedinstvene su samo do kraja

kontinuirano. Predavanja su odrana na poziv prof. dr. sc. Ante Simonia, hrvatskog veleposlanika u NR Kini. Predavanja su odrana za studente, kolege, nastavnike i znanstvenike iz Kine i Singapura, kao i brojne veleposlanike raznih zemalja. Posljednja velika javna predavanja na meunarodnoj razini prof. Ostoji odrao je krajem travnja 2012. dana. Trenutak ulaska u san omoguava centralnom Tvorevom procesoru preuzimanje svih naih podataka, postajui najvrednijom Vansvemirskom batinom svih doivljaja, ne samo ljudskih. Tvorevi programi, poput raunalnih, procesuiraju modele i obrasce reakcija, znanja, osjeaja, inteligencija, ljubavi i razuma. Moda On, napredan i nedokuiv, ba to nema. Ili usavrava. Time se moda hrani, ba takvim bogatim visokovrijednim fluidom, esencijom ljepote, znanja i ljubavi. On ne treba stvarati umjetnost da ljepotom nadomjesti svijet. On naprosto uzima misaoni nektar, koncentrat svega, proien, dragocjeniji u zbroju od bilo ega to poznajemo i cijenimo pojedinano. NEXUS: Ovo je vrlo zanimljiva ideja. Poznato je da je prijelazno stanje svijesti iz sna u budnost posebno pogodno za pristup novim kreativnim idejama i vizijama. Tako su nastala neka znaajna znanstvena otkria, ali i umjetnika djela. Znai li to da
w w w.teledisk .hr

50

tijekom Tvoreva downloada (i/ili uploada?) naih mentalnih i uvstvenih zapisa imamo priliku zaviriti u tu veliku multidimenzionalnu kozmiku bazu podataka? Jesmo li mi, ljudska bia, svojevrsni medij razvoja kozmike svijesti? Posreduju li u tome vie inteligencije? S.O.: Problem nastaje kad smatramo da smo mjera svemu. Naime, Svemir nije badaren prema nama. Jedino to Svemir posuuje od nas jest koncentrat osjeaja. Zato i jesmo puteni da evoluiramo u vremenu i prostoru, kao medij razvijajuih, to tankoutnijih i suptilnijih osjeaja. To je ono to nedostaje logikoj, multidimenzionalnoj, holografskoj logici napredne vrste koja nas je kreirala. Um Univerzuma hrani se esencijom koju proizvode nae due. Mi ustvari jesmo on, dio zajednike svemirske praine, inferiorniji samo time to nosimo pojedinano ivotno iskustvo, za razliku od Tvorca koji je svoju svijest obogatio jedinstvenim doivljajima svih ljudi koji su ikada ivjeli... i ne samo ljudi... Naposljetku, u tom prijenosu svega vrijednog ponekad se dogodi trenutak kad se prenemo u snu i osjetimo, vrlo kratko, misli koje rade neto mimo nas, kao da smo netom prije bili prikljueni na bazu koja se, kopirajui nas, nadogradila za jo jedan, i na dan. Svakodnevnim buenjem i podizanjem svjesnosti Tvorev procesor odvaja se od naeg, da ne postanemo svjesni prijenosa podataka. Spoznaja o tome bi moda, u nas kakvi jesmo, dovela da namjernog potiskivanja osjeaja, da doprinos Tvorevom univerzalnom - bude oskudniji. On to nipoto ne eli NEXUS: Koja je Vaa poruka za kraj itateljima Svjetlosti? S.O.: U toj nevjerojatnoj igri parafrazirat u superraunalo Duboka misao koje je u Vodiu kroz galaksiju za autostopere opisao Douglas Adams. Na konano pitanje ivota, Svemira i svega ostalog, inteligentno raunalo Duboka misao je, nakon sedam i pol milijuna godina, objavilo odgovor za koji je upozorilo ljude da im se nee svidjeti: etrdeset i dva. Da, samo 42. I to je to. U nedavnom sam si vremenu, duboko se proimajui mislima, pokuao
w w w.teledisk .hr

ponovno i ispoetka objasniti smisao svega to znam i osjeam, predmnijevajui da konanog odgovora nema. Ustvari, bit u, kao i uvijek, jednostavan i iskren, razmiljati srcem. Ovaj u kratak svemirski trenutak, kao spomen, posvetiti nevjerojatno jednostavnom, toplom i dobrom, osjeajnom energijskom biu koje mi je, uz Oca, otvorilo vrata vjenog traenja, utkajui zarana i trajno u moju bit pravi smisao ljubavi, osjeaja, istine i dobrote. Bez tog tkanja ne bi bilo ovog razgovora. Bio bih drukiji, na nekom drugom putovanju. Na ovom me je nedavno napustila moja Majka. Negdje daleko, ponosna je to sam ostao svoj, slobodan, u zajednikom smjeru... Svijet o kojem govorim u ovom razgovoru moda i ne postoji izvan mog uma. Ipak, volim ga. Takvim. Moete

Univerzum... jedno bie, zajednika energija, iskrena uvstva i pitanja bez konca... Naposljetku, i vi ete uiniti ono to morate. Poput mene. Svatko na svom putu, ipak zajedno. Na kraju, sjetite se svog poetka. Mi smo zvjezdana bia... I ne zaboravite, misli se materijaliziraju. Stvarne su. Uvijek povezane s Univerzumom. Dobro razmislite u kojem ete ih pravcu odvesti...

O SAI OSTOJIU:

Prof.dr.sc. Saa Ostoji, dr.med. roen je igrom sluaja 19. veljae 1966. u Koprivnici. Od iste godine ivi u Rijeci, u kojoj se i kolovao. Izvanredni je profesor na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Rijeci i znanstveni savjetnik, koji se tijekom strunog i znan-

PORUKA ZA KRAJ

Um Univerzuma hrani se esencijom koju proizvode nae due. Mi ustvari jesmo on, dio zajednike svemirske praine, inferiorniji samo time to nosimo pojedinano ivotno iskustvo, za razliku od Tvorca koji je svoju svijest obogatio jedinstvenim doivljajima svih ljudi koji su ikada ivjeli... i ne samo ljudi...
li, barem na tren, ne podsmjehujui se, ne prizivajui mi utjecaj halucinogena, amanskog snovienja, jednostavnog ludila, pretencioznosti ili samoljublja, zamisliti takvu njegovu sliku i takve mogunosti? Moete li se poigrati mislima o Tvorevom domu, ne podcjenjujui moj zdrav razum?

Saa Ostoji i Basenji Cameo; snimljeno na otoku Susku, 15. kolovoza 2013. (Snimio: Igor Rus)

stvenog usavravanja kolovao u vie domaih i inozemnih ustanova. Jedan je od najpoznatijih promotora znanosti u Hrvatskoj. Od 2006. godine odrao je vie od 25 domaih i meunarodnih javnih nastupa, od kojih je posljednji odran na Medicinskom fakultetu u Pekingu (2012.). Zbog svog rada na popularizaciji i promidbi znanosti laureat je Dravne nagrade za znanost (2010.) u kategoriji biomedicinskih znanosti, kao i godinje Nagrade Grada Rijeke (2011.) za izniman doprinos spoznaji, promociji, popularizaciji i unapreenju biomedicinskih znanosti. Nov i po mnogoemu jedinstven pristup prof.dr.sc. Ostojia trebao bi biti primjer kako uspjeno povezati znanost, obrazovno-odgojni proces i emocionalnu inteligenciju.

51