Ogled o ozbiljnosti U neozbiljnom je vremenu najtee ozbiljnim ljudima. Brojnost takvih ljudi govori gotovo sve.

to uope znai ozbiljan? Koji su to ozbiljni ljudi? Kakav je ozbiljan ovjek? O-zbiljiti znai neto uiniti ulnim. O-zbiljenje jest ostvarenje, konkretizacija onoga to jo nije bilo zbiljsko, a nakon ozbiljenja je postalo. Ipak, o-zbiljan ima dalje znaenje. Biti ozbiljan znai prihvaati zbilju kao zbiljsku zbiljnost koja se ne mijenja ili barem u tu zbiljnost vjerovati. Zbilja je po sebi tvrda i nepomina. Ona se ne mijenja, niti se kree. Zbilja je stalna. Prihvatiti zbilju kao zbilju znai prihvatiti vrsti temelj na kojemu se stoji i na kojem e se dalje graditi, na kojem se moe graditi. Kako se postupa sa zbiljom ako se pojavi sumnja u nju? Sumnjati u zbilju ne znai odsutstvo ozbiljnosti. Sumnjati u zbilju znai biti ozbiljan glede same zbilje. Takav naziv ne postoji jer se nitko cijelo vrijeme ne nalazi izmeu ozbiljnog i neozbiljnog. Moda jedini takav bijae Piron, prvi skeptik, a on umrijee od gladi. Dosljednost takve razine s njim nastae i nestae. On se suzdravae od iskaza ikakve vrste. Dakle, biti skeptikom znai biti izmeu ozbiljnog i neozbiljnog. Biti skeptikom znai biti neto tree u binarnom odnosu ivog i mrtvog. Onaj koji sumnja ne moe nastaviti sumnjati ni ivjeti, dakle, ne moe biti ni fiziki ni misaono. Vraam se ozbiljnosti mada prethodno pitanje ne bijae neozbiljno. Sve se mijenja: ivo umire, mlado stari, plitko se produbljuje; energija samo mijenja oblik. ini se, sve tee. Ako je tako, biti ozbiljan znai ne prihvaati zbiljnost, jer odlika je zbilje, ono fiziko, a ako biti ozbiljan znai prihvaati zbilju kao stalnu i nepromjenjivu, kako je onda moje vienje ozbiljnoga mogue? Kakva je zbilja? Evo je, tu, preda mnom, ona jest. Osjeam zbilju, sve se u njoj mijenja, tee rijeka, voda odlazi i nova dolazi, a opet ona ostaje rijekom. Nije li tako i sa zbiljom? Ako je zbilja jedna, ako je sve jedno, ako je sve zbilja, na taj se nain moe pojmiti. im se moe pojmiti, moe se i promatrati, a im se promatra, predmnjevaju se granice iako one ne moraju nuno biti ukazateljem konanosti. Konaan pojam moe biti simbolom beskonanosti. Prema tomu, sve se u zbilji mijenja, sadraj ne stoji, ali forma zbilje ostaje zbiljom, makar samo misaono. Fiziko se i misaono ponitavaju, no misaono uvijek moe biti vee i moe fiziko zaobii. Neki bi to nazvali slobodom. Ve se izvorna ozbiljnost u sebi razjanjava. Ona je prihvaanje stalne forme ili vjerovanje u stalnu formu. Nadalje s etimologijom koja podupire stalnu zbilju koja se u sebi mijenja: series, -ei, f., red, niz, lanac; nisu li redovi, nizovi te lanci cjeline koje obiljeava razliitost karika od koje se sastoje? Biti u seri(j)i znai biti u povezanosti s prethodnim i predstojeim, biti dio cjeline. Serius, 3 oznaava ozbiljnog i zbiljskog kao pridjev. to je zbilja gledano kroz prostor-vremensku prizmu? Ona je povezanost prolog, sadanjeg i budueg; dakle promjena, tijek i tok kroz red, niz i lanac zbilje, koji uvijek ostaje lancem. Ozbiljan jo znai biti sada, ve prolim i tek buduim. Ozbiljan znai biti prisutan izmeu minule karike prolosti i predstojee karike budunosti. Prisutan kazuje ozbiljan, vrstinu i stalnost u nezaustavljivoj mjeni; sada koje jest se uvijek gubi, prolo uvijek izgubljeno i budue to e se dolaskom izgubiti. O-zbiljiti e se neto to jo nije, a kad postane e proi.

Ozbiljan je ovjek koji sada jest, kojemu je jasna proturjenost i nezaustavljivost prolazee i dolazee zbilje. Ozbiljan je onaj koji moe graditi na mijenjajuim temeljima. Ovo je izvorno znaenje rijei ozbiljan, koje iz svoje dubine postae plitko. Zbilja je gravis, -e. ivot nije lagan. On zborie kao ozbiljan, kao teret i breme, ako bi se upustili u egzistencijalistiki pesimizam. Ne kao odbojnost i mrnja, nego kao ista teina, kao to je olovo teko, kao nepristrana teina. Gravitas, -atis, f., znai teina, teret, breme, odgovornost; dalje je znaenje ozbiljnost; jo dalje: postojanost. Nije li stoga zbilja teka, teka samo ozbiljnome ovjeku, jer je okovan lancima, on je dio serie. ovjeka sputava prolaznost zbilje, okovan je lancima i nalazi se u nizu prolaznosti i eka u redu za budunost, a u prolost ne moe, dok sadanost ne uspijeva dohvatiti. Ne titi ga samo gravitacija, nego i gravitas onog zbiljskog; titi ga zbiljnost zbiljnosti. Biti u nizu znai biti dio lanca, ne moi istupiti iz reda. Ozbiljno jest sputano, neslobodno. Ozbiljnom je ovjeku uvijek teko i u ozbiljnom vremenu, a nekmoli najtee u neozbiljnom. Odrasli su ljudi ozbiljni ljudi. Djeca su suprotnost; ona se igraju. Ona bivaju neozbiljna. Dijete nije svjesno nikakva bremena. Ono poznaje samo glad i e, ono eli samo ispunjenje potrebe, jer dijete nezna ak ni za elju. U igri vremenom bijae pronaena neozbiljnost. Igra donosi sreu i radost, jad i pla, a opet, ne donosi nita. Neozbiljnost igre njezin je jedini nedostatak. Kategorizacija neozbiljnog postupno bijae proirena i na umjetnost; nemalo puta umjetnost nazvae igrom, neozbiljnim troenjem vremena koje uvijek postaje nepovratno ili prolo, jer, ozbiljno znai, kako ve bijae ustvreno, fiziki ogranieno, neslobodno. Jedino preostalo gdje ozbiljnost ne sputava jest miljenje. Ozbiljni su ljudi filozofi jer su jedini svjestni vlastite ozbiljnosti te su oprezni pri promatranju; oni sve uzimaju, reklo bi se, i suvie ozbiljno. Nisu oni poput djece i umjetnika koji vrijeme uludo troe na igru, niti su poput vazala i robova kojega je drutveni status primorao na rad, a nisu ni feudalci ili robovlasnici koji se posveuju bogatstvu i raskoi; filozofi se, barem u antiko doba te u srednjem vijeku, smatrahu izrazito ozbiljnima, a takvi uistinu i bijahu. Nadalje, biti ozbiljan znai spoznaju ogranienosti fizikoga i posveenje misaonome, jer je jedino slobodno od teke ozbiljnosti, jedino misaono prkosi gravitaciji ozbiljnoga. Prolaskom vremena, neki e kriviti razvoj kapitalizma, neki neutaivu ljudsku pohlepu, a neki osvetu spram ozbiljnosti ivota, ozbiljnost gubi na teini, i znaenje te rijei postaje obujmom manje. Ozbiljnost gubi ak i suprotnost igri. Ozbiljnost postaje osjeaj, emocija, najhladnija strast. Ona postaje neko odsutstvo sree i radosti. Postaje vie negativan nego pozitivan osjeaj. Ozbiljni su danas oni ljudi koji se bave bitnim stvarima, onim stvarima neophodnim za ivot. Imati posao i primati plau ozbiljna je stvar. Isto je i s odgojem djece. Poinjenje zloina najozbiljniji je i uasan delikt spram drutva. Unato tomu, zadralo se znaenje teine. Gravitas je nadjaao serium, mada se serium zadrao u vie jezika. Neozbiljan je onaj koji stvari i pojave shvaa olako. Neozbiljan je onaj koji ne slua profesora na nastavi i onaj koji zbija ale na raun gladnih u Africi. Neozbiljan je onaj koji fizikom ivotu pristupa ne cijenei fiziko kao jedino, onaj koji ne misli na budunost, na buduu egzistenciju.

Dogodie se obrat vrijednosti. Ozbiljno bijae karakteristika misaonoga, a vremenom postae puko fiziko. Vie nitko nije optereen zbiljskim. Zbiljsko se uzima zdravo za gotovo. Nitko ne pati za nemogunou prologa i neminovnou buduega. Zbiljsko je ono fiziko sada, a ne prihvaanje sada kao tereta i lanca nunosti, te mogue gradnje na mijenjajuim temeljima. Ozbiljni su ljudi danas ismijavani, ali oni u izvornom znaenju ozbiljnosti. Prema izvornom kriteriju, veina je danas neozbiljna, jer, najvei je stupanj slobode. Sloboda je osloboenje od znaenja ozbiljnoga, od sutine ozbiljnoga. Zato se nestankom autokratskih i nedemokratskih reima ozbiljno pojavie u drugom znaenju. Ozbiljan je danas doktor, odvjetnik, ekonomist, a neozbiljan je sociolog ili filozof, barem za ire mase. Ozbiljnost se pokuava danas naglasiti, pokuava je se smjestiti u bilo koju djelatnost, jer posvuda vlada neozbiljnost. Sve se okrenue fizikome, a im je fiziko, ne e nikad moi biti ozbiljno. Misaono je raspreno. Ozbiljnost onog misaonog ugaeni je pepeo povijesti. Nema vie nunosti; vlada sloboda. Sloboda je samo misaona, a misaono je ozbiljno, ozbiljno je izgubljeno, dakle, vlada neozbiljnost. Ozbiljan je ovjek posveen predmetu svoga miljenja. Po-svet(j)en, za njega je predmet svet, sakralan, sva je pozornost usmjerena na nj. Ozbiljan je ovjek poruga, mogunost daljnje neozbiljnosti. Nekolicina prijetelja sjedi, pijucka i smije se svomu profesoru, smije se onom koji posveeno i predano obavlja svoju dunost, odnosno svoju nunost. Onaj koji se posveuje jest filozof. On jo uvijek uvia ozbiljnost i njezinu nunost. Njegova je dunost nunost ozbiljnosti. Tako stoji s ozbiljnou. Vie je se ne shvaa ozbiljno. Sloboda, fiziko i neozbiljno na jednoj su strani. Protive im se nunost, misaono i ozbiljno. Opet postaje jasna prva reenica: u neozbiljnom je vremenu najtee ozbiljnim ljudima. Sad ju je mogue jasnije izraziti: u nefilozofskom je vremenu najtee filozofima. Zbiljnost zbilje uzeta je zdravo za gotovo, ona vie ne predstvalja prvu kariku u lancu nunosti, prvi nestabilni temelj u miljenju. Serius i series prevladani su dok gravitas oteava pogrjeno znaenje. Za ozbiljnost se moe ustvrditi: ona se raspala uslijed teine vlastite ozbiljnosti. Ona je implodirala, pregaena gravitacijom i tlakom. to se tie umjetnosti, ona je, ako je ikad bila neozbiljna, eksplodirala od previe neozbiljnosti i rasplinula se; ona je ujedno sve i nita. Jedino je igra ostala neozbiljna jer joj je, kako proizlazi, posveeno premalo pozornosti. Igra jo nije posveena. Ona je ozbiljnost koja zahtijeva neozbiljnost i kao takva se, preteka i prelaka istodobno, ne nalazi ni u fizikom, ni u misaonom, ve bjei iz jednog u drugo. Hegelovski izraeno: prelazi iz bia u nebie (nastaje) i iz nebia u bie (nestaje), ali nikad ne postoji dovoljno dugo; uvijek je samo nadohvat ruke. Igra je neozbiljno u ozbiljnome, traenje neozbiljnog od ozbiljnoga, naravno, u izvornom, sada izloenom znaenju tih pojmova. Nakon ovog kratkog razmatranja, svi bi se trebali sloiti sa sljedeim imperativom: treba se opet u-ozbiljiti.