Sestri uri ** Sestri uri U tom svijetu prolaznik sam samo, ti veselom rukom mahni meni.

U jesen i mjesec isto, znamo, od svjetla je njean, tih i sneni. Prvi put me mjesec sada grije, prvi put od studeni me titi. Opet u da ivim, da se smijem toj lju!avi koje ne e !iti. "om je kriva ta naa ravnica to se ljeska od pje#anih pruga, davna njenost ne#ijega lica, i ne#ija od ro$enja tuga. %!og toga i sakrit ne u htjeti, ista lju!av u nama je, zna se. Ovu zemlju voljet emo smjeti zajedni#ki, a ne svaki za se. &'(). * Prica +