1

autor/editor: Hall Worthington

prijevod i obrada: EDeA

"Gospod je u svom svetom hramu. Neka sva zemlja utihne pred njim."
(Habakuk)

iz UVODA
Vodi k Istinskom Miru je sastavljen uglavnom od tekstova 'Kratke Metode Molitve' gospoe
Guyon, 'Maxima Svetaca' Fenelona i 'Duhovnog Vodia' deMolinosa. Pisci ova tri mistina
klasika bili su prominentni likovi tog pokreta u sedamnaestom stoljeu u Francuskoj i Italiji.
J eanne de la Motte Guyon-in dramatian i tragini ivot (1648-1717) ivopisno je opisan u
njenoj autobiografiji. Fenelon (1651-1715), nadbiskup Camhrai-a i uitelj unuka kralja Luja
XIV, bio je njen prijatelj i obraenik. Miguel de Molinos (1640-1697) bio je panjolski
sveenik koji je doao u Rim, tamo osigurao podrku Pape i veliku sljedbu, gotovo
revolucionarizirajui cijelu Rimsku denominaciju.
Isusovci, koji su ih sve progonili, samog deMolinosa ubili ponovljenim muenjima, pogrdno
su prozvali uenja tihoe pred Gospodom "kvajetizam"; zbog uenja da je Bog znan samo
kroz molitvu unutarnje tiine kada su sve ljudske misli i osjeaji umireni.
[]
Neka stihovi ispod budu dostatni [] za uvjerenost u to koliko je jednostavna podlonost
due naem Gospodu.
Budi tiho, i znaj da sam ja Bog. Psalm 46:10
Miruj, svo meso, pred Gospodom. Zaharija 2:13
Zaista moja dua tiho eka na Boga; od njega dolazi moje spasenje. Psalm 62:1
Gospod je u svom svetom hramu; neka sva zemlja tihuje pred njim. Habakuk 2:20

2
U okretanju k Bogu i mirovanju ste spaeni; u tiini i povjerenju e biti vaa snaga. Izaija
30:15
Rijei koje vam govorim su duh, i ivodajne su. Ivan (ev.) 6:63
Ne nagli svojim ustima, i neka tvoje srce ne brza ita izgovoriti pred Bogom. Jer Bog je na
nebesima, a ti si na zemlji; stoga neka tvojih rijei bude malo. Knj. Propovjednikova 5:2
Upute ovdje dane, prvenstveno se baziraju na tekstovima tri autora navedena na poetku
teksta. O povjesnosti ivota imenovane etvorke, zainteresirani su pozvani da se informiraju
ili prouavaju drugdje.
Konani cilj molitve tihovanja u vjeri je: zajednitvo s Bogom i ui u Kraljevstvo Nebesko,
kao to je reeno "vidjet u mojim oima i uti mojim uima".
Upute koje su dali Guyon, Fenelon, i Molinos, koji su i sami unekoliko bili uenici Duha
Svetoga, mogu se upotrijebiti kao upute za individualnu meditaciju i poticaj za uputanje u
jedan takav proces.
UPOZORENJ E!!!
Dvije su stvari ovdje bitne: tihovanje i poslunost.
Poslunost je jedini nain napretka. Da, morate biti ponizni. Da, morate biti tiho. Da, morate
sluati. Da, morate uti ali onda morate posluati to vam je reeno da inite bez
oklijevanja, bez odvraanja posluati zapovjedi i nastaviti u poslunosti. Bez poslunosti
utim zapovjedima, nee biti napretka. Peat Duha Svetoga dan je samo onima koji su
posluni (Djela 5:32); oni koji su posluni istini imaju proiene due (1 Pet 1:22); On [Isus]
je postao Autor i Izvor vjenog spasenja svima koji su ga sluali i posluali (Heb 5:9).
Ako poriete ono to vam on govori o vama samima, pravite od njega laova. Njegova rije
tada ne moe ostati u vama niti biti posijana u vaem srcu. Ali ako mu vjerujete da govori
istinu, ako da je on koji vam govori Sin Boji, posluat ete i onda ete napredovati;
napredovat ete u bezgreno stanje; da svjedoite istoi, svetosti, savrenstvu, osloboeni od
ak i elje da grijeite, anihilaciji preostalog ovjeka grijeha unutar vas, sjajem njegovog
dolaska, vidjevi svoje ime zapisano u Knjizi ivota, ujedinjenju s Kristom i Ocem, ulasku u
Kraljevstvo Nebesko, gledanju Slave Boje, i vi sami ete se pojaviti u slavi, druenju s
ranijim po-savrenim svetima, i druenju s Ocem i Kristom nepogreivo spasenje, vieno
jasno, osjeano jasno, shvaeno jasno. Onaj koji vjeruje u Sina Bojega ima svjedoka u sebi
samome - 1 Ivanova 5:10-12. i onaj koji ima Sina, ima Oca vidjeti Sina i Oca kako vladaju
u vaim srcima zajedno, kao jedno.
Iako ova knjiica govori o tiini kao o molitvi, Biblija govori o sjedenju u poniznoj tiini i
sluanju Bojih poduka kao 'ekanje na Boga'. ekati Ga znai postojano ekati u poniznoj
tiini, oslukujui njegov glas i rijei, iekivati njegova otkrivenja, uti njegove zapovjedi i
onda posluati ih. O ekanju na Boga govori se diljem Biblije, i u Starom i u Novom
Zavjetu. ekati Boga je nain na koji su u ranoj crkvi ostvarili obeanja istinskog evanelja:

3
biti osloboen od okova grijeha, ui u kraljevstvo Boje i biti u jedinstvu (tj. zajedno) s
Kristom i Bogom.
Brojni stihovi i u Starom i u Novom Zavjetu, govore o dobrobitima ekanja:
Neka tvoja milost, o Gospode, bude na nama, u mjeri u kojoj ekamo na tebe i nadamo ti se.
Psalm 33:22
ekaj, i nadaj mu se, i iekuj Gospoda! Budi raspoloen i neka ti srce bude uvjereno! ekaj,
kaem, na Gospoda! Psalm 27:14
Ali oni koji ekaju Gospoda obnovit e snage; uzdignut e se na krilima poput orlova. Isaiah
40:31
Blagoslovljen je onaj kji me uje, bdijui svakodnevno na mojim kapijama, ekajui na mojim
dovratcima. Jer tkogod me pronae, nalazi ivot; i bit e u milosti Gospodinovoj. Izreke 8:34-
35
Gle, ovo je na Bog; ekali smo ga, i on e nas spasiti. Ovo je JHVH; ekali smo ga, i bit e
nam drago, i radovat emo se u njegovu spasenju. Izaija 25:9
Zaista moja dua tihujui eka na Boga; od njega dolazi moje spasenje. Psalm 62:1
Vratite se stoga svojem Bogu; budite milostivi, pravini i ekajte neprekidno svog Boga.
Hoea 12:6
Gospod je dobar onima koji ga ekaju, dui koja ga trai. Pla Jeremijin 3:5
Opazite! ekati na njega je traiti ga.
Jer od poetka svijeta, ljudi nisu osluhnuli, niti uhom uli, niti je oko vidjelo Boga osim tebe
koji djeluje za one koji te ekaju. Izaija 64:4
Pavle ponavlja gornji stih u 1. Korinanima:
Ljudsko oko nije vidjelo, niti je uho ulo, niti je um zamislio stvari koje je Bog priredio onima
koji ga ljube."
Kljuna razlika: Izaija kae EKA, 1 Kor 2:9 kae LJUBI. Tako, ljubiti Boga znai ekati
Ga: mi ekamo na Njega da ujemo Njegove rijei da nas podue, osvijeste, ohrabre i vode
to znai voljeti Boga.
Onima koji ga postojano i strpljivo ekaju, on e se pojaviti po drugi puta, ne nosei grijeh,
ve donosei puno spasenje. Hebrejima 9:28
Uporno i strpljivo ekanje je svjedoenje kako vam Isus donosi vae spasenje; kada ujete
morate obratiti panju i posluati: bivajui [prvi] osavren, on [Isus] je postao autor i izvor
vjenog spasenja svima koji obraaju panju na njega i posluaju ga (Heb 5:9); radost je boja
to ste podueni i promijenjeni da postanete isti (Tit 2:11-14)

4
ekati na Boga otvara pristup moi Duha koji e ponititi grenu prirodu u nama, naom
poslunou unutarnjem kriu sebe-poricanja. ekati na Boga je odgovor na Isusovu naputak:
"doite k meni", izgovoren puno puta diljem Spisa. Evo samo nekolicine:
Jer svatko tko Mi dolazi i slua Moje rijei i ini ih, pokazat u vam kakav je: on je poput
ovjeka koji gradi kuu, koji je kopao i duboko dolje postavio temelje na stijeni; i kad su se
podigle poplave, struja se razbila o tu kuu i nije ju mogla ni protresti niti pomaknuti, jer
sagraena je sigurno i utemeljena na stijeni. Ali onaj koji tek uje i ne ini Moje rijei nalik je
ovjeku koji je izgradio kuu na tlu bez temelja i kad su vode sunule kua se odmah sruila i
propala, i njen lom i propast bjehu ogromni. Luka 6:46-50
Doite k meni primite (na se) moje uzde i upoznajte me. Matej 11:28-29
Pustite malu djecu da mi dou, i ne branite im, jer takvima poput njih pripada kraljevstvo
Boje. Luka 18:16
Moramo ii k njemu poput djece, s povjerenjem, kao manji (od njega); s povjerenjem sluati u
tiini, s povjerenjem posluati i uiniti to ujemo. Svatko tko sebe uzdigne bit e ponien, a
onaj koji sebe unizuje, bit e uzdignut. Luka 18:14
Doite k Meni, svi vi koji teko radite, koji teturate pod teretom jer previe toga vam je na
leima, i ja u vam dati odmor. Matej 11:28
Isus odgovori, ja sam kruh ivota. Tko meni dolazi nikad nee ogladnjeti, i tko mi vjeruje i
ima povjerenja u mene nikad vie nee oednjeti. Ivan 6:35
Svi koje mi moj otac daje, e doi k meni; i onoga tko mi doe, ja zasigurno neu odbaciti.
Ivan 6:37
Nitko nije u stanju doi k meni osim ako ga otac koji me posalo ne potakne i privue k meni, i
ja u (to)ga podii zadnjeg dana. Ivan 6:44
I zadnjeg dana, velikog dana praznika, Isus je ustao i povikao, govorei "ako je bilo tko
edan, neka doe k meni i pije." Ivan 7:37
Isus nam je rekao da sjediti pred njegovim stopama i sluati njegove rijei je: 1) dobra stvar,
2) jedina stvar neophodna i 3) ono to nee biti oduzeto: Luka 10:38-42
On zasigurno voli ljude; svi tvoji sveti su u tvojoj moi. I sjede pod tvojim stopama, svaki
prima tvoje rijei. Deuteronomij 33:3
Dobra stvar i potrebna stvar (sjediti pred stopama Isusa i uti njegovu rije), nije oduzeta.
Njeno sjedenje i sluanje Boga, djelo je ljubavi za Boga; i ta djela e preivjeti prolazak kroz
vatru koju svatko mora izdurati. Radost i istinu donosi Isus krist (Ivan 1:17), okusivi smrt za
svakog ovjeka (Heb 2:9), Isus je uinio radost Boju koja priiava srce i duu dostupnu
svima, ali mi moramo prii toj monoj milosti tako to emo krenuti k Bogu i primii njegove
poduke, prosudbe i mono uklanjanje grijeha iz naih srca. Mi pristupamo Bojoj moi radosti

5
i milosti ekajui na Njega. Spasenje, koje je biti osloboen od svih grijeha, dolazi onima
koji ekaju Njega.
Bez Boje moi koja djeluje u vama, nema pobjede, nema nadvladavanja. Tri su izvora moi
Boje koja su izlivena na vas da vas proiste:
1) mo u istinskoj nadi i pravoj vijesti, 2) mo u unutarnjem kriu samo-poricanja, i 3) mo u
imenu Isusa.
Ta mo Boja djeluje u nama, i dri nas kroz vjeru do u spasenje, koje je biti osloboen od
grijeha.
Bez Boje moi izlivene da promjeni ovjeka, njegovo srce ostaje puno grijeha i
neprihvatljivo Bogu, to god njegove usne izgovarale u obliku tovanja. Mo Boja, unutarnji
kri poricanja sebe samog, poinje ekanjem na Gospoda, s nadom u istinsku pravu
informaciju [eu-aggelion je prava informacija, dobra vijest]: slobodu od grijeha, ulaenje u
kraljevstvo Boje dok smo jo tu na zemlji, i sjedinjenje s Kristom i Bogom. Nada nas onda
motivira da potraimo milodarnost i radost Boju koja proiava srce i duu dok ekamo na
njega, oslukujemo ga, iekujemo Ga i povinujemo Mu se. Kada mu se povinujemo i
posluamo, uinili smo njegovu volju na zemlji kao to je na nebesima, poriui nau volju
to je unutarnji kri poricanja sebe samog. Spaeni smo nadom, jer bez nje, ne bismo arko
traili Boga.
Milost Boja nas poduava, puni nae baterije, i uklanja ak i elju za nekim grijehom od nas.
Svaka poduka, zapovjed ili razotkrivanje tajnih grijeha u naim srcima je otkrivenje. Svakim
otkrivenjem naa vjera raste, i naa nada raste, potiui nas da jo vie vremena provedemo
ekajui na Njegove zapovjedi, naputke i poduke.
Takoer doivljavamo postupno, udesno oslobaanje od grijehova, koje potvruje nae
napore i motivira nas da ustrajemo do kraja.
PREDGOVOR
Dok neki, u ije ruke e dospjeti ova mala studija, mogu istu primiti kao glasnika prave
informacije, nesumnjivo e biti onih koji nee osjetiti sklonost da pridaju puno panje
pribliavanju Stvoritelju na jednostavan nain ovdje istaknut; neka takvi, ipak, ne sude prema
izgledu; ve ostavljajui po strani sva rezoniranja na temu, u poniznosti i jednostavnosti neka
isprobaju i osjete sami nee li se ovdje izjavljeno pokazati kao vie od ispraznog sna
imaginacije ili lukavo osmiljene prie. I ako to uine s iskrenou svoga srca, uskoro e
morati priznati, na veliko olakanje, da su ovo zaista tone, djelotvorne i neporecive istine; i
da je to istinski nain postajanja proienim od brojnih mrlja, bivanja poduenim u nebeske
misterije, kuanja vina kraljevstva i sudjelovanja u tom kruhu koji prehranjuje do u vjeni
ivot.

6
1: DUH BOJI STANUJE U SRCU OVJEKOVOM
Spisi jasno govore da Duh Boji boravi u nama, da nam je "manifestacija [pojava] ovog Duha
dana na dobrobit svih", i da je to "istinsko Svjetlo koje osvjetljava svakog ovjeka koji dolazi
u svijet". To je dar Boji koji donosi spasenje i koji se pojavio svim ljudima; poduavajui
nas, da poriemo bezbonost i svjetovne ambicije; da ivimo trezveno, korektno i bogu-
ugodno u ovom sadanjem svijetu. Ali mi premalo sluamo ovog unutarnjeg Uitelja, koji je
dua nae due, i kojim jedino moemo biti u stanju oblikovati dobre misli i elje. Bog nas ne
prestaje korigirati i poticati nas prema onome to je dobro; ali buka izvanjskog svijeta, i naa
vlastita unutarnjih strasti, zagluuju nas i sprijeavaju da Ga ujemo.
Stoga se moramo povui iz vanjskih objekata, i utiati sve ambicije i lutajua zamiljanja
uma; da u toj dubokoj tiini cijele due, moemo pouti neopisiv glas Boanskog Uitelja.
Moramo sluati paljivo, jer to je malecni i siuan glas. Glas koji izgovara rijei kao kad
ovjek pria sa svojim prijateljem; i to je uviajue opaanje, kad znamo bez da ujemo glas;
ili kombinacija oba; tajanstvenim djelovanjem i utjecajima Duha Boanskoga, potiui nas na
sluanje, na strpljenje, blagost i uviavnost, i sve ostale kranske vrline, jezikom posve
razumljivim paljivoj dui. K tome, rei e vam stvari o sebi i pruiti vam rijei ohrabrenja.
Njegove upute nikad nee biti nepotpune, niti mutne; Kristove upute su uvijek jasne, blage,
direktne, saete, savrene, nisu sarkastine niti neprimjereno duhovite. Sve drukije od toga je
'od druge strane'. Krist nikad ne trai od nas da popunimo praznine nepotpunih reenica.
Njegove upute su uvijek potpune.
Takoer nam daje i vizije. Poput svih njegovih razumijevanja, ona od Njega, bit e odmah i
savreno jasna. Budite strpljivi; vrlo, vrlo strpljivi konano ete uti.
Krist je rekao, "Gle, ja stojim pred vratima, i kucam ako bilo tko uje moj glas i otvori
vrata, ui u k njemu i veerati s njim i on sa mnom". Njegovo kucanje su savjeti njegovog
Duha; koji nas taknu i djeluju u nama. I obratiti panju na te savjete i slijediti ih, znai otvoriti
mu vrata.
On pria u najdrskijim grenicima; ali ovi, opsjednuti revnou ostvarenja svjetovnih ambicija
i gratifikacija svojih strasti, nisu ga u stanju uti. Njegova rije za njih je bajka. Pronai utjehu
u ispunjenju svih ambicija u ovom ivotu je vrlo alosna stvar. Jer doi e vrijeme kad e sva
ta isprazna zadovoljstva i postignua ispariti.
On govori u grenicima koji su na putu da se predomisle; ovi osjeaju grinje savjesti u
svojim savjestima, i te grinje su glas Duha koji ih kori iznutra njihovim porocima. Kada ih
doista takne, nije im problem pojmiti tajanstveni glas, jer on zaas prodire do sri ovjeka. On
je taj ma s dvije otrice unutar njih, o kojemu Pavle govori, koji je u stanju razdijeliti duu
napola, odvojiti ju od nje same: "rije boja je brza i mona, i otrija od bilo koje otrice
maa, prodirui toliko da moe razdvojiti duu od duha, zglobove od sri; i ona je ta koja
uoava misli i namjere srca."
On govori u osobama prosvjetljenim, uenim, i iji ivot, izvana vrlo uredan, izgleda ukraen
brojnim vrlinama; ali esto ove osobe, pune sebe samih i svojih znanja, sluaju previe same

7
sebe da bi obratile panju na Njegove poduke. Bog koji jedino nastoji komunicirati sebe
samog, ne nalazi mjesto (da tako kaemo) na kojemu da se predstavi u ovim duama koje su
toliko pune sebe, i toliko pretile od vlastite mudrosti i vrlina. On skriva svoje tajne od ovih
mudrih i promuurnih, i otkriva ih onima ija miljenja se ne potuju i naivnima; Isus je rekao
"zahvaljujem ti, oe, gospodaru neba i zemlje! Jer sakrio si ove stvari od mudrih i
promuurnih, i otkrio ih djeci." U onima koji nisu popili svu pamet svijeta i jo su poput djece
najvie se raduje boraviti, i otkriti svoje neizrecive tajne. Ti su najspecifinije kvalificirani
primiti u veoj mjeri dar vjere; jer su spremni poloiti u prainu ponos Razuma, ne koe
ulazak ovog dara svojim ispraznim argumentacijama; ve vjeruju s jednostavnou i
povjerenjem.
2: O VJERI
Dvije su vrste ili stupnja vjere:
prva je ona kojom um daje svoj pristanak istini neke stvari vjerujui na rije svjedoanstva
drugoga;
druga je uzvienije prirode, bivajui Boanskog porijekla, i dar je Duha Svetoga.
Po prvoj vjerujemo da Bog postoji, i u istine koje nam je otkrio u Svetim Spisima. Ona je
sutinski princip u poetku duhovnog puta; jer "onaj koji dolazi (traiti) k Bogu, prvo mora
vjerovati da On jest Bog, i da nagrauje one koji ga vrijedno trae". I ako svo nae povjerenje
stavimo u njega, i nastojima sluati ga u svim stvarima, bit emo u stanju pripravnosti za
primitak te istinske i ive vjere koja je "dar Boji".
Samo pomou ove vjere bit emo osposobljeni nadii sve nae duhovne neprijatelje, i jasno
razumjeti te tajne koje su nepojmljive ljudskom razumu; jer vjera, roena od Boga, ne moe
rezonirati, i stoga, mora slijediti i podvrgnuti se vjeri, a ne ii ispred nje i kontrolirati ju.
Vjerom bivajui "opravdani, u miru smo s Bogom kroz naeg Gospoda, Isusa, Krista." I kada
nam je ovaj vrijedni dar dan, on u nama proizvodi nadu, ljubav, povjerenje, radost i istou
(svetost) srca. Tada emo biti u stanju osjetiti posvemanju ovisnost o dobroti, moi,
korektnosti i milosrdnosti Bojoj, i povjerenje u njegova obeanja; kao i potpunije doivjeti i
shvatiti djelovanja njegovog duha na um.
Vjera je sutinska potreba za ispravno izvoenje svih naih dunosti prema Vrhovnom Biu;
zaista, bez nje ne moemo udovoljiti; niti biti potaknuti da ga potraimo, ili povjerujemo u
utjecanje njegovog Svetog Duha na nae due. Upravo vjerom smo podravani na naem putu
k miru, i ona nam omoguuje da ustrajemo kroz tekoe i zapreke koje emo moda susresti
na naem putu: kroz ovo polazno naelo jedino moemo izdrati boli suhoe, i bezutjenosti
bez da posrnemo; bivajui njome ojaani da "istrajemo kao da gledamo njega koji je
nevidljiv". I jedino vjerom moemo vriti istinsku, unutarnju i duhovnu molitvu.

8
3: O MOLITVI
Molitva je komunikacija due s Bogom. To nije djelo glave, ve srca; koja se uvijek treba
nastavljati. Ona je medij kroz koji se ivot i hrana prenose dui, i kanal kroz koji teku i
predaju se darovi i milosti duha. Svako tajno posezanje due prema Bogu je molitva: svi su
sposobni za molitvu, i svi su pozvani na molitvu, kao to su svi u stanju biti u i pozvani su u
spasenje.
Pavle nas potie da "molimo bez prestanka" i Isus je rekao "kaem vam svima: pazite i
molite." Doite onda, svi koji ste edni, ovim ivim vodama; ne gubite dragocjene trenutke
"krpajui cisterne koje nee drati vodu". Doite, izgladnjele due koje ne nalazite oko sebe
nita za jesti; doite i bit ete potpuno nasiene. Doite, vi ispaeni, koji stenjete pod teretom
jada i boli i pronai ete lakou i ugodu. Doite, vi bolesni, svome Lijeniku i ne bojte se prii
mu jer ste ispunjeni bolestima; otvorite ih njegovom pogledu i one e biti iscijeljene. Djeco,
skutrite se k svome Ocu, i on e vas zagrliti rukama ljubavi. Doite, vi sirote, zastranjele,
izgubljene ovce, vratite se svome Pastiru. Doite vi koji ste traili sreu u svjetovnim
ambicijama i nasladama, ali niste uspjeli pronai zadovoljenje koje ste oekivali; doite i
nauite biti istinski sretni ovdje, i navijeke sretni nakon ovoga. Doite, vi promaeni sluajevi,
svome Spasitelju. Doite vi otupjeli, neznalice i neobrazovani, vi koji sebe smatrate
najnesposobnijima za molitvu vi ste osobito pozvani i prijemivi za molitvu. Neka svi, bez
izuzetka, dou; jer Krist je pozvao SVE. Ali morate nauiti vrstu molitve koju moete vriti u
svako doba, koja ne koi vanjske uposlenosti i koju mogu obavljati svi bez obzira na
zanimanje, drutveni status i vanjske okolnosti; siromani kao i bogati, neobrazovani kao i
ueni. To ne moe biti molitva glave, ve srca. To je vrsta molitve koju nita ne moe
prekinuti osim povremenih i uznemirujuih podraaja. I, iako moda smatrate sebe otupjelima
i nesposobnima za uzviena postignua, ipak, molitvom vae bivanje i radost s Bogom lako se
postie; jer on nam se vie eli dati nego to ga mi elimo primiti. Molitva je vodi k
sarenosti i suverenom dobru; vadi nas iz poroka, i osigurava nam svaku vrlinu: jer jedan
veliki nain postajanja savrenim je hodati u prisutnosti Beskrajne istoe. On sam je rekao
"Kroite u mojoj prisutnosti i budite savreni." Jedino molitvom bivamo dovedeni u i
odravani u njegovoj prisutnosti; i kad ga jednom potpuno upoznamo, slatkou njegove
ljubavi, bit e nam nemogue u bilo emu toliko uivati kao u Njemu.
4: SVI SU SPOSOBNI ZA STUPANJE U UNUTARNJU I
DUHOVNU MOLITVU
Iznad svih stvari, Bog trai srce. Jedino osvajanje srca moe ovjeka ispetljati iz poroka koji
vladaju ljudima. Krist bi postao univerzalni i miroljubivi Vladar, a srca svog ovjeanstva bila
bi posve obnovljena.
Propadanje unutarnje odanosti i tovanja Boga je nesumnjivi izvor razliitih greaka koje se
javljaju u svijetu; sve one bile bi brzo izvuene i zbaene kad bi unutarnja religija bila

9
ustanovljena. Koliko je neizrecivo ogroman gubitak koji trpi ovjeanstvo zbog
zanemarivanja unutarnjeg!
Neki opravdavaju sami sebe govorei da je ovo opasan put; ukazujui na nesposobnost
obinih osoba da shvate duhovne stvari. Ali Izaija je rekao, "Ljudi koji idu putem, iako
budale, nee pogrijeiti na njemu." I u emu moe biti opasnost hodanja jedinim istinskim
putem koji je Krist? Predavanja sebe njemu, usmjeravanja svog pogleda neprekidno na njega,
postavljanja svog naeg povjerenja u njegovu milost i okretanja svom snagom naih dua k
njegovoj istoj ljubavi?
Obini ljudi, daleko od toga da su nesposobni za ovu savrenost, svojom su pokornou,
nevinou i poniznou osobito prilagoeni i kvalificirani za njeno postignue; i jer nisu
naviknuti racionalizirati, manje se bave spekulacijama, manje im je stalo do njihovih vlastitih
miljenja. ak, zbog nedostatka obrazovanosti slobodnije se podvrgavaju uenjima
Boanskog Duha; dok drugi koji su zaslijepljeni svojom samodostatnou i porobljeni
predrasudama pruaju veliki otpor djelovanjima Milosti.
Reeno nam je u Spisima da on daje razumjevanje obinim ljudima, i takoer da skrbi o njima
"Gospod ouvava obine ljude". "Dopustite maloj djeci da mi dou, jer od takvih je
Kraljevstvo nebesko", rekao je Krist.
Osim ako se ne okrenete i ne postanete poput malene djece, neete ui u Kraljevstvo Nebesko.
Morate biti restaurirani u nevinost malog djeteta. Morate biti proieni da postanete nevini
kao onog dana kada ste roeni. A to je mogue samo milou Boje preobraavajue moi,
proistiti elje i samovanost iz vaih srca vjerom, inei vas dostatnim nebeske druine.
Jednostavan i neskriven osjeaj bratske ljubavi izraava beskonano vie nego ekspertiza u
bilo kojem jeziku. Duhu Bojem ne treba niti jedan od naih sporazuma i metoda: kad hoe on
pretvara krovopokrivae u proroke; i daleko od toga da ikoga izuzima iz molitvenog hrama,
irom otvara vrata da svi mogu ui; dok mudrost uzvikuje, "Tko je obian, neka prie; onaj
koji eli razumjevanje", kae mu, "Doi, zaloi se mojim kruhom i ispij od vina koje sam ja
pripravila."
Traiti Boga u svom srcu, misliti na njega, vratiti mu se kad god se shvatilo da se odlutalo od
njega i initi i otrpjeti sve stvari imajui na umu samo udovoljiti njemu prirodan je i
pripravljen proces koji vodi duu do samog izvora Milosti u kojemu se nalazi sve neophodno
za posveenost (sanktifikaciju).
Kad bi samo svi sebe postavili na ovaj put, Kristovo kraljevstvo bi bilo utvreno u njihovim
srcima! J er srce je jedino koje se protivi njegovoj suverenosti, upravo podlaganjem srca
njegova suverenost je uzdignuta najvie. I budui da nitko ne moe postii ovo blagoslovljeno
stanje osim onih koje Bog sam vodi i postavlja u ovo blagoslovljeno stanje, ne umiljamo si
da uvodimo ita u njega, ve samo naglaavamo najkrai i najsigurniji put koji tamo vodi;
potiemo vas da ne kasnite u svom napretku nikakvim izvanjskim vjebanjima; da ne boravite
u sjeni umjesto u sutini. Ako je voda vjenog ivota pokazana nekim ednim duama, koliko

10
bi neizrecivo okrutno bilo okivati ih u ceremonije izvanjskih formi, prijeiti ih da joj pristupe
i drati njihovu enju nikad zadovoljenom da "nestanu" od ei.
O slijepi i budalasti ljudi, vi koji se vani ponosite znanou, mudrou, pameu i moi! Kako
dobro potvrujete to je Bog rekao, da su njegove tajne skrivene od mudrih i promuurnih, i
otkrivene malenima djeci!
5: O STUPANJU K ISTINSKOJ MOLITVI
Vrsta molitve o kojoj govorimo je ona unutarnje tiine; u kojoj srce, izdvojeno od svih
vanjskih stvari, u svetom tihovanju, poniznom tovanju i ivom vjerom eka strpljivo da osjeti
Boansku Prisutnost, i eka strpljivo da primi dragocjeni utjecaj Duha Svetoga. I kad se
povuete s ovom svrhom, to bi trebala biti vaa esta praksa, smatrajte se kao da ste
postavljeni u Boje prisustvo, gledajui nepomueno prema njemu, predajui sebe posve u
njegove ruke, da primite togod mu se svidi da vam da, mirno nastojei, u isto vrijeme,
postaviti svoj um u mir i tiinu; umirujui sva svoja rezoniranja, i svojevoljno ne mislei ni na
to koliko god dobro i korisno izgledalo. I ako bi se bilo koja isprazna misao predstavila,
blago se otkrenite od njih; i tako s punim povjerenjem i strpljivo ekajte da osjetite Boansko
prisustvo.
Ako, dok to radite, neto od unutarnjeg mirovanja ili stupnja ublaujueg utjecaja Boanskog
Duha vam bude milosrdno darovano, cijenite i zahvalite na tim manifestacijama prisustva
Bojeg u vaim duama; i paljivo i s potovanjem obraajte panju na njega; ali pazite da ne
uznastojite poveati ih svojim vlastitim aktivnostima; jer, inei to, odvui ete um od tog
stanja svetog tihovanja i ponizne panje, kojima biste trebali teiti koliko god vam je to
mogue; puui u plamen postoji opasnost da ga ugasite, i time oduzmete dui hranu koja joj
je namijenjena.
ivi osjeaj ovog prisustva brzo e nas izvui iz brojnih mentalnih lutanja, odmaknuti nas
daleko od vanjskih objekata, i privui nas blie toj Svemonoj Moi koja se nalazi u naem
najunutarnjijem sreditu; koja je hram u kojemu on stanuje. I kada smo tako posvema okrenuti
unutra i toplo proeti osjeanjem njegovog prisustva, trebamo u tiini i sabranosti, s
potovanjem, povjerenjem i ljubavlju, ekati da blagoslovljena hrana koju smo okusili, utone
duboko u duu.
Molitva unutarnje tiine je najlaki i najkorisniji put, jer jednostavnim pogledom, ili panjom
okrenutom k Bogu, dua postaje poput poniznog molitelja pred svojim Gospodom; ili kao
dijete koje se baca u sigurnost grudi svoje matere. Ona je takoer i najsigurnija, jer je
odvojena od djelovanja imaginacije; koja je esto zavedena u ekstravagancije i lako ju je
obmanuti i prevariti ime dua biva liena svog mira.
U poetku e biti teko - jer navikavanjem um je stekao sposobnost da nikad nije doma,
tumara tamo i amo, od teme do teme obuzdati um, i osloboditi ga od tih lutanja koja su
prepreka molitvi. Zaista, ta lutanja imaginacije, kojima su poetnici neko vrijeme probavani,
su dozvoljena kako bi se potvrdila njihova vjera, vjebalo njihovo strpljenje i da im se pokae

11
koliko malo mogu postii sami (od sebe); kao i da ih se naui da se oslone na Svemonu Mo
samu za snagu da nadvladaju sve svoje tekoe; "jer (svojom vlastitom) moi, nee niti jedan
ovjek prevladati," i ako postave svu svoju nadu u Njega, i vjerno ustraju, svaka prepreka e
biti postupno uklonjena i pronai e da e biti u stanju prii mu lagano, i da unutarnja tiina
nije samo odravana s puno manje tekoa, ve e ponekad biti laka, slatka i prepuna uitka.
Znat e da je to istinski nain nalaenja Boga; i osjetiti da je "njegovo ime poput izlivenog
pomazanja".
I iako uvijek trebamo straiti i revno pozivati natrag svoje odlutale misli, obuzdavajui ih,
koliko god to bilo mogue, u podlonosti u kojoj i treba da budu; znajte da direktna borba s
mislima i ulazak u njihovo aktivno osporavanje, slui samo da ih uvea i uzruja; dok,
prisjeajui se da smo u Boanskom prisustvu, i nastojei utonuti pod osjet i percepciju
istoga, jednostavno se okreui unutra, iako to ne osjeamo, vodimo vrlo povoljan, iako
posredan, rat s njima.
ak niti oni koji ne znaju itati nisu zbog toga iskljueni iz molitve; jer veliki Uitelj koji nas
poduava svim stvarima je Krist sam. Trebali bi nauiti ovo temeljno pravilo da je "Boje
kraljevstvo unutar njih", i samo tamo ono mora biti traeno.
"Kraljevstvo Boje je unutra i ne dolazi s izvanjskim znakovima", rekao je blagoslovljeni
Isus. Napustite, stoga, brige i zadovoljstva ovoga svijeta i okrenite se Gospodu svim srcem
svojim i dua e pronai odmor. Ako povuemo nau panju iz vanjskih stvari, i drimo ju
fiksiranu na unutarnjeg Uitelja, nastojei mu se povinovati to god on zatraio od nas, uskoro
emo uoiti dolazak kraljevstva Bojeg jer kraljevstvo Boje je taj "mir i radost u Svetome
Duhu" koje senzualni i svjetovni ljudi ne mogu primiti.
Zbog nedostatka unutarnjeg povlaenja i molitve, nai ivoti su tako nesavreni, i niti nas
proima niti grije boansko svjetlo istine, Krist svjetlost. Zato bismo ih trebali svakodnevno
prakticirati; i nitko nije toliko uposlen da ne bi bio u stanju pronai vremena za unutarnje
povlaenje. to manje prakticiramo tihu molitvu, manje elje imamo za njom; jer nai umovi,
bivajui nakainjani na vanjske stvari, na kraju se zaraze tom navikom, i postane jako teko
okrenuti ih prema unutra.

Izvaci iz Uputa Kako primiti transformirajuu Mo
Boju:
Vjerojatno je najbolje izabrati vrijeme u rano jutro, kada je tiho, prije nego to vam se dnevne
aktivnosti ponu motati po glavi. Ustanite sat ranije nego inae; koristite vikende za
intenzivnija traenja, i napravite od blagdana svete dane provodei cijeli dan ili to je vie
mogue u tihom ekanju na Gospoda. Ako ste zaposleni, odvajanje vremena naveer e i
preesto propasti zbog mentalne preokupiranosti dnevnim konfliktima i stresovima ili zbog
umora. Neki mogu ekati na Gospoda redovito nou. Koje god vrijeme izabrali, oslukujte
svakodnevno.

12
Pronaite i utvrdite koji i kakav poloaj vam najbolje odgovara da ostanete budni, tihi i u
unutarnjem iekivanju, a da ne zaspite. Samo sjedite tiho najbolje to moete. "Budi tiho i
znaj da sam ja Bog". Kada vas misli ponu okupirati, samo ih vratite blago na Njegovo ime;
tako ete se podsjetiti s kojom svrhom sjedite i to ekate. Prisjetite se samo Isusovog imena,
vraajui tako zabludjele misli, i onda ponovno utihnite. nemojte ponavljati njegovo ime kao
nekakvu mantru. Samo se prisjetite imena, usred roade svih misli, i nastavite u tiini najbolje
to moete. Nemojte biti obeshrabreni ako otkrijete da vam je teko umiriti um; svima je to
teko. Vai napori su uoeni i cijenjeni; na kraju, bit e i nagraeni Njegovom milou koja e
vam pomoi umiriti um. Upamtite, ak i vae ekanje ide u vae zasluge.

Glas e doi prije Svjetla. Ali moete imati vizije, poput malih snova, uz trenutano
razumijevanje. I to Svjetlost djeluje unutar vas. Ono to ujete najee nisu rijei iz Spisa.
ut ete kako vam otkriva stvari o vama. ut ete pohvale. ut ete osude. Ali, togod uli, to
nikad nee proturjeiti Spisima. Moete uti na etiri naina:
1. Misao bez glasa ili vizije. Ali oigledno je da misao nije vaa jer nema niza kojim ju
moete pratiti unazad do poetne ideje. Ta misao je takoer momentalno shvaena.
2. Misao koju prati glas (ne fiziki, ve vie poput tona i intonacije uz izraenu misao poput
sjeanja da ste nekoga uli izgovarati sa naglascima, tonom, frekvencijom, bojom glasa, itd.)
3. Razumijevanje s vizijom, ije je shvaanje trenutano i jasno obino nema glasa koji ga
prati.
4. Razumijevanje koje je kao da ste potpuno uronjeni ili okrueni rijeima ne mogu se uti,
ali su snane i vi to razumijevanje moete lako pretoiti u rijei. Ovo je rijetko i prekrasno.
Treba vremena, prakse i strpljenja da nauite prepoznati glas Gospodov. Ima puno drugih
glasova obmane, ali Njegove rijei su uvijek blage, ljubazne, smirene, umirujue, lako ih se
prihvaa, bez sakrazma, bez gorine, bez osuivanja, bez gruobsti, iste su, jasne, ponizne i
prekrasne. Nema emocionalno nabijenih rijei, u njegovom glasu nema nikakvih emocija (u
koje biste bili potaknuti ili navoeni); njegove rijei su nedvosmislene, bez sarkazma, lako se
prihvaaju, uvijek su blage, stabilne, moralne, ne proturjee Spisima, odmah se razumiju,
injenine su, mudre, lako shvaene i NIKAD vas ne ostavljaju da pogaate to bi mogle
znaiti.
Brojni glasovi neprijatelja su emocionalno nabijeni, sarkastini, nepotpuni, osuujui, grubi,
zastraujui i gorki. Neprijatelj koristi brojne glasove: va, vaih prijatelja, roaka, 'uitelja',
osoba od autoriteta, itd. Konano, ut ete Gospoda. I kad jednom ponete uti, ut ete sve
ee. On ima blagi glas.
Ponekad, neete uti glas, tek nenadano neto ete odmah znati. George Fox je to nazvao
'otvor'. 'Otvor' se moe izraziti rijeima, ali to je osjeaj koji prome cijelo vae bie, osjeate
kao da ste okrueni ili uronjeni u neposredno razumijevanje.

13
Kad ga budete uli, on ima blagi glas. Rei e vam stvari o Sebi. Ohrabrit e vas. On je
ljubaznost. Rei e vam ili pokazati stvari o vama; neke od njih e biti rune. Ali, budui je on
va prijatelj, znate da vam ih pokazuje za vae vlastito dobro. Vi sluate i promatrate. I ne
bjeite; stojte pred Sinom ovjejim. I predomislite se od onoga to vam pokazuje. Ponekad
e vam dati naputke. ujete Rije Boju, ivu rije. Nadamo se da ete posluati njegove
naputke i pokazati mu, svojom poslunou, da ga volite. Imajte papir i olovku u blizini dok
ekate na Boga. Stanite i zapiite rijei koje ujete. Onda idiete odmah natrag u ekanje. S
vremena na vrijeme pregledajte svoje zapise i nastavite s pokajanjem.
Kada ekate na Boga i pokae vam Svjetlost neto runo o vama, nemojte se povlaiti;
shvatite da vam Svjetlost pokazuje vae stanje, i On to ini da vam pomogne rijeiti se toga i
da postanete bolja osoba; da je Krist umro za vas i da ne trebate paniariti. Neka vam ne pada
napamet ispovijedati odmah sve to vam je pokazano i nemojte razmiljati o svemu to
gubite; oboje vas odvlai iz Svjetla; umjesto toga, ostanite fokusirani na Svjetlo koje vam
pokazuje vae stanje. I onda, kad to ne budete oekivali, snaga e doi; i togod da vam je bilo
pokazano, imat ete snage od tog asa biti drukiji.
Moda neete vidjeti Svjetlo. Moete samo vidjeti ono to vam svjetlost pokazuje. To je sve
to vam treba. Ako ne moete vidjeti Svjetlost, samo se fokusirajte na injenicu da vam
Svjetlost pokazuje vae stanje. Ako vas vizija ili razumijevanje rastuuju, pogledajte kri. To
je George Fox zvao prvi korak k miru; takoer je rekao da ovaj proces pokajanja u Svjetlu
"jest kri".
Kada vam svjetlost jasno pokae neku loa praksu ili elja u vaem srcu, moete pomisliti da
se odmah trebate poeti ispriavati ili ispovijedati grijeh pokazani; ali to e vas samo odvui
iz svjetla i koiti va napredak. Dovoljno je to to ne poriete da je ono to vidite tono; i
Gospod zna da vjerujete da je tono ono to vam pokazuje bez da vi to ispovijedate i
priznajete drukije; vae pokoravanje on e odmah uoiti bez da formirate i jednu jedinu
misao u rije.
Onda on moe dovriti svoju elju da vam podari snagu da promijenite svoje ponaanje.
"Gospod je u svom svetom hramu, neka sva zemlja tihuje pred njim." Tiina svih naih
zemaljskih misli i elja je apsolutno neophodna da ujemo tajanstveni glas Boanskog
Uitelja.
Sluh je ulo oblikovano da primi zvukove, i prije je pasivno nego aktivno, prima, ali ne
komunicira senzaciju: i ako bismo uli, moramo prikloniti uho toj svrsi.
Trebamo zaboraviti na sebe i svoje interese, i sluati i oslukivati unutarnji glas. Vanjska
tiina je neophodnost za kultivaciju i poboljanje unutarnje; i nemogue je postanemo
unutarnje tihi, bez ljubavi i prakse izvanjske tiine i povlaenja.
I neupitno je da je nae unutarnje angairanje potpuno nekompatibilno s biti zaposlen,
uurban i baviti se bezbrojnim sitniavostima koje nas okruuju. Kada zbog nepaljivosti ili
nepovjerenja postanemo rastreeni, ili od-centrirani, iznimno je vano da se odmah blago i
smireno okrenemo unutra; i tako moemo nauiti ouvati duh i pomazanje molitve kroz cijeli

14
dan; jer da je molitva unutarnje tiine posve zatoena na neki unaprijed pripremljeni sat malo
bismo ploda uzbrali.
Od najvee je vanosti za duu da u molitvu ide s povjerenjem [ali s poniznou grenika]; i
tako istom i nezainteresiranom ljubavlju koja ne trai nita od Oca osim sposobnosti da mu
udovolji i ini njegovu volju: jer dijete koje vae svoju revnost uz nadu u nagradu, ini sebe
nevrijednim bilo kakve nagrade. Idite stoga u molitvu, ne da biste mogli uivati duhovne
uitke, ve da moete biti prazni ili puni, ve kako se svidi Bogu. To e vas ouvati u
harmoniji duha, ili u naputenosti ili u utjesi, i neete biti zateeni kad doe suhoa, ili
naizgledna odbijanja Njegova koji je posvemanja ljubav.
Nastojte da ne dozvolite svojim umovima da budu previe uronjeni u vanjske stvari, nastojei
biti posve predani Boanskoj Volji; da Bog moe initi s vama i vaim prema njegovom
nebeskom zadovoljstvu, oslanjajui se na njega kao na blagog i ljubaznog oca; i iako vas vae
vanjske stvari uposle, i vai umovi time sprijeeni da se doslovce fiksiraju na njega, ak i tada
ete nositi vatru u vama koja nikad nee utrnuti; ve koja e, naprotiv, hraniti tajnu molitvu,
koja e biti poput svjetiljke neprekidno upaljena pred hramom Bojim.
Dijete koje voli svog oca ne misli neprekidno ba na njega 24 sata dnevno; brojni objekti
odvuku njegove misli, ali ovi nikad ne prekidaju djetetovu ljubav; kad god se njegov otac
vrati u djetetove misli, ono ga voli i osjea u najunutarnjijem dijelu svoga srca da ga nije
prestalo voljeti niti asak, iako je prestalo misliti na njega. Na takav nain trebamo voljeti
svog nebeskog Oca. Dolazei pod utjecaj Boanskoga Duha moemo biti u stanju nazvati
Boga Ocem, i biti zaista njegova djeca.
Istinska religija je na nebu roena stvar, to je izlijevanje istine i dobrote Boje na duhove
ljudi, kojim su oblikovani u slinost i nalikovnost Njemu, i postaju "sudjelovatelji Boanske
prirode". Istinski kranin je na svaki nain plemenitog porijekla, nebeskog i boanskog
pedigrea, bivajui roen, kako je to Ivan rekao "od iznad". A na drugom mjestu je rekao "Gle
kakvu ljubav nam je Otac darovao, da budemo prozvani sinovima Bojim".
Ako ovakva promiljanja nisu dostatna da nas uvjere u bedastost naih prijanjanja za stvari
koje nestaju [i ionako ih gubimo], i da nas potaknu da krenemo prema onima koje nam daju
tako velike i velianstvene privilegije; mora da smo odista utonuli u stanje duboke i prijezira
vrijedne neosjetljivosti i nerazumnosti; iz koje ak i "kad bi netko uskrsnuo iz mrtvih" za tu
svrhu, bilo bi mu nemogue podii i nas.
6: O DUHOVNOJ SUHOI
Tek to smo se dali sluiti Gospodu na ovaj unutarnji nain, on e nas poeti istiti i
isprobavati nau vjeru, da bi nas privukao blie sebi. Iz tog razloga, vodit e nas putevima
suhoe i naputenosti; tako da, kad uznastojimo fiksirati nae umove u tiinu, kako bismo
osjetili naeg Boga, neemo doivjeti ni utjehu ni osvjeenje koje oekujemo; ve naprotiv,
bit emo vie nego obino salijetani mnotvom uznemirujuih i nametljivih zamiljanja;
toliko da emo poeti misliti da se trudimo a da svrhe nema, da je uzalud, i da je molitva

15
unutarnje tiine postignue kojemu ne bismo trebali teiti, vidjevi da je naa imaginacija tako
nepodlona upravljanju, i nai umovi toliko lieni dobra. Ali ovo stanje suhoe je vrlo
korisno, ukoliko se dura sa strpljenjem.
Gospod koristi veo suhoe, da mi ne bismo znali to on radi u nama i da bismo mogli biti
ponizni; jer kad bismo osjetili i znali to on ini u naim duama, zadovoljstvo i drskost bi
uli; umiljali bismo si da inimo neto dobro; i ovakvo samozadovoljstvo bi sprijeilo na
duhovni napredak.
I kroz molitvu mentalnog tihovanja, moemo se osjetiti da boravimo u nekakvom suhom i
neugodnom stanju, jer se niti moemo rijeiti naih uznemirujuih misli, niti doivjeti bilo
kakvo svjetlo, utjehu ili duhovni osjeaj; ali ne dajmo da nas to oteti, ne odustajmo od toga
to smo poduzeli; ve prepustimo se tada energino i strpljivo ustrajmo na taj nain, nae due
e biti iznutra poboljane.
Ne moramo vjerovati da iz molitve izlazimo isto kao to smo i zapoeli, bez osjeaja u koje
bismo uronili, da smo uzalud nastojali. Istinska molitva ne sastoji se u uivanju u svjetlu i
posjedovanju znanja o duhovnim stvarima, ve u strpljivoj istrajnosti i duranju u vjeri i tiini;
vjerujui da smo u gospodovom prisustvu, okreui k njemu naa srca s nepomuenou i
jednostavnou uma.
Moramo biti svjesni da je priroda uvijek neprijatelj duhu; i kada je liena zadovoljstava koje
moe osjetiti; ostaje slaba, melankolina i prepuna razdraljivosti. Tako emo zbog nelagode
misli, malaksalosti tijela, tonjenja u san (zaspat ete) i nae nesposobnosti da obuzdamo ula,
a svak od tih e slijediti svoja vlastita zadovoljstva, i preesto emo osjetiti nestrpljenje da
uronimo u momentalne svakodnevne brige. Sretni smo ako moemo ustrajati, usred ovog
pustinjskog iskustva! Upamtite da "oni koji ekaju na Gospoda obnovit e svoje snage;
uzdignut e se s krilima orlova; trat e i nee se umoriti, hodat e i nee posustati."
Molitva unutarnje tiine moe se dobro predstaviti kao hrvanje, koje Spisi kau da je patrijarh
Jakov imao cijelu no s Bogom dok nije svanuo dan i Bog ga je blagoslovio. Tako, dua treba
ustrajati, i hrvati se s tekoama, koje e susresti u unutarnjoj molitvi, bez posustajanja, dok
ne pone svitati Zora Unutarnjeg SVJ ETLA, i Bog joj ne daruje svoje blagoslove.
Ukoliko krenete u molitvu s duhom i namjerom moljenja, dok god ne povuete tu namjeru,
iako, kroz jadnost i krhkost vae misli mogu lutati, u pravi as ete vidjeti Mo Svemoguega
kako vam pomae nadvladati ambicije i porive. Nemojte biti nepovjerljivi prema njemu, ve
prema sebi samima; i upamtite da je apostol rekao "On je otac milosti, i Bog svih ugoda."
Njegove ugode su ponekad povuene, ali milosti traju zauvijek.
Budite okuraeni, jer iako vam moe izgledati da se muite bez da dobijate ita zauzvrat,
upamtite da moramo orati i sijati prije nego se moe eti; i ako ustrajete s vjerom i
strpljenjem, ponjet ete obilnu nagradu za svoj trud. []
Nije teka stvar drati se Boga dok uivate u njegovim udobnostima i utjehama, ali ako biste
mu dokazali svoju vjernost, morate ga biti voljni slijediti kroz puteve suhoe i naputenosti.
[]

16

Iako Svemona Dobrota nema druge elje osim da daruje sebe onima koji ga vole i trae, ipak
se esto skriva od nas, kako bismo bili izgurani iz lijenosti i potaknuti da ga potraimo s
vjernou i ljubavlju. Ali, kakvu obilnu dobrotu on daruje nau vjernost! I kako su slatka ta
naizgledna povlaenja njegova kojima slijede tjeenja njegove ljubavi! David je rekao "ekao
sam strpljivo Gospoda; i on se nagnuo prema meni, i uo moj vapaj. Izveo me iz strane jame,
iz blatne kaljue, i postavio moje stope na stijenu, i utvrdio moje pute. I postavio je novu
pjesmu u moja usta; slavu Boga naega."
U razdobljima povlaenja njegovog prisustva, skloni smo vjerovati da e to biti dokaz nae
vjernosti, i ara nae ljubavi ako ga potraimo naporima nae vlastite snage i aktivnosti; i da
e taj napor potaknuti njega da nam se to prije vrati. Ali to nije ispravno kad smo u ovakvom
stanju: strpljivom predajom, s ljubavlju i tiinom punom potovanja, moramo ekati povratak
naeg ljubljenoga. Jedino tako emo pokazati da ne traimo nita osim Njega i onoga to je
Njemu drago; a ne sebine uitke naih vlastitih senzacija.
Tako nam je uobiajeno svima, kad osjetimo slatkou milosti boje, da si umiljamo da ga
volimo; ali tek u povlaenjima njegove prisutnosti naa ljubav moe biti isprobana, i mjera
njena znana. U tim asovima postajemo svjesni, s punim uvjerenjem u slabost i jad nae
prirode, i koliko smo nesposobni, mi sami od sebe, misliti ili initi ita dobroga. Brojni, kad
doive topljenja srca, prolijevanja suza i druge ulne uitke, zamiljaju da su favoriti
Svemoguega, i da ga onda oni istinski imaju; i tako provedu svoje ivote u potrazi za tim
ugodnim senzacijama. Ali trebali bi biti oprezni iz straha da sami sebe obmanjuju, jer takve
utjehe, kada proizlaze iz prirode, i prate ih promiljanja o sebi samima, divljenja samima sebi,
sprijeavaju ih da ne uoe istinsko svjetlo ili naine korake prema savrenstvu. Pazite da
razlikujete ta afektivna topljenja od djelovanja koja isto proizlaze iz Duha Boanskog;
prepustite se da vas on vodi naprijed, on koji e biti vaa svjetlost usred tame i suhoe.
Nije to mala stvar, strpljivo trpiti bezutjenost, tekoe i nametanja lutajue mate: to je prinos
i rtva. I koliko puta budete teili k tome da mirno odbijete isprazne misli, i smireno izdrite
svoje mrano i naputeno stanje, toliko kruna e Gospod postaviti na vae glave.
Od velike je vanosti da nastojite, uvijek i stalno drati svoja srca u miru, da moete odravati
istim taj hram Boji. Nain da ga odravate u miru je da uete u njega putem unutarnje
tiine. Kada uoite da ste otrije napadnuti, povucite se u to podruje mira; i tamo ete pronai
utvrdu koja e vam omoguiti da trijumfujete nad svojim neprijateljima, vidljivim i
nevidljivima, i nad svih njihovim zamkama i kunjama. Unutar vaih vlastitih dua boravi
boanska pomo, suverena pomo. Povucite se unutar nje, sve e biti tiho, sigurno, mirno i
smireno. Tako, putem mentalne tiine, koja jedino moe biti postignuta boanskom pomoi,
moete pronai smirenost u strci; samou u drutvu, svjetlost u tami; zaborav u pritiscima;
snagu u malodunosti; hrabrost u strahu; otpor u kunjama; mir u ratu; i tihou u nevoljama.

17
7: O MANAMA I NEPOSTOJANOSTIMA
Ako nas se, pak, uhvati sputenog garda, pa da opet prolutamo kroz izvanjskosti u potrazi za
sreom, ili utonemo u rasputenost [rasprenost], ili poinimo neku greku, odmah se moramo
okrenuti unutra; jer tako otiavi od naeg Boga, to prije se moramo vratiti njemu, i strpljivo
podnijeti kakve god senzacije mu je drago da nam da: jer izjavio je "koje god volim, ja korim
i korigiram."
Pri ukazivanju na manu, od velike je vanosti uvati se od zamora i uznemirenja, koji niu iz
tajnog korijena ponosa, i ljubavi prema naoj vlastitoj izvrsnosti; povrijeuje nas osjeaj
onoga to smo; i ako se obeshrabrimo, ili oajavamo, to nas jo vie oslabljuje; a iz naih
vlastitih promiljanja o mani, die se razoaranje, koje je esto gore od mane same.
Istinski poniznu duu ne iznenauju njene mane ili promaaji; i to se jadnijom i alosnijom
vidi, to se vie preputa Gospodu, i tie za bliu i intimniju povezanost s njima, kako bi se
rijeila izvanjske snage. Da svi budemo potaknuti tako djelovati, kao to je on sam rekao:
"Dat u vam upute i poduit u vas kojim putem ete ii: vodit u vas svojim okom."
8. O ISKUENJIMA I NEVOLJAMA
Ponekad smo tako niski, ponosni i ambiciozni; toliko puni svojih vlastitih apetita, svojih
vlastitih prosudbi i miljenja, i da kunjama i nevoljama nije doputeno isprobati nas, poniziti
i proistiti, nikad ne bismo stigli u stanje prihvatljivosti.
Gospod, vidjevi nau mizeriju, nae perverzne naklonosti, i bivajui njima potaknut na suut,
povlai iz nas svoju snagu, kako bismo mogli osjetiti nau vlastitu slabost; trpi da budemo
napadnuti nasilnim i bolnim sugestijama nestrpljivosti i ponosa, i brojnim drugim iskuenjima
[], da bismo upoznali sebe same i bili ponizni. S iskuenjima, Beskrajna Dobrota poniava
na ponos dajui nam, tako, najbolji lijek.
"Sva naa ispravnost", kako Izaija ree "je poput prljavih krpa"; kroz tatinu, uobraenost i
samoljublje koje ih prljaju. Stoga je neophodno da budu proieni vatrom iskuenja i
nevolja; da bi mogli biti isti, savreni i prihvatljivi pogledu Bojem.
Gospod polira duu koju privlai k sebi, grubom spuvom iskuenja; oslobaajui ju tako od
hre brojnih strasti i sklonosti. Pomou iskuenja i nevolja on ju poniava, podvrgava i vjeba
ju; pokazujui joj njenu vlastitu mizeriju. Tako on proiava i riba srce, kako bi sva njegova
djelovanja bila ista i od neprocjenjive vrijednosti.
Kako biste sretni bili kad biste tiho vjerovali da su sve muke i nevolje koje vas spopadaju tu
za vau dobit i duhovnu dobrobit!
Ali vjerojatno ete rei da kada vas drugi maltretiraju, ili se va blinji ogrijei o vas i
povrijedi vas, da to ne moe biti za vau duhovnu dobrobit; jer to je posljedica njihovih mana
i opakosti. To nije nita drugo nego lukavo i skriveno sredstvo neprijatelja; jer iako Bog ne
eli grijeh drugoga, ipak eli svoje vlastite efekte u vama; i nevolja koja doe na vas zbog

18
mane drugog ovjeka treba vas popraviti poveavajui vae strpljenje i vjebajui vau
postojanost i ljubav.
Uzmite u obzir kako Gospod koristi mane drugih za dobrobit vaih dua. Veliajnost
boanske mudrosti! Tko moe priviriti u dubine tajnih i neobinih naina i sredstava,
prikrivenih puteva, kojima on vodi duu koju eli proistiti, preobraziti i uveliati?
esto je najvee iskuenje biti bez iskuenja; jer onda smo najskloniji pasti u stanje
bezvoljnosti i nezainteresiranosti; stoga ne bismo trebali pokleknuti kad nas napadnu; ve
pomireni, u miru i postojanosti, zatvoriti svoja srca za to. Ako elimo sluiti Bogu; i stii u
visoko podruje unutarnjeg mira, moramo proi kroz ovaj trnoviti put iskuenja i nevolja; i u
njima postati ispolirani, proieni; obnovljeni i oieni.
Direktno pariranje i borba protiv iskuenja prije slui tome da ih povea; i povlai duu iz
njenog prijanjanja Bogu, kojemu nastojati teiti i odravati bi uvijek trebalo biti njeno glavno
zanimanje. Najsigurnija i najdjelotvornija metoda prevladavanja je jednostavno se otkrenuti
od zla, i pribliiti se jo blie i bliskije naem Sigurnom Utoitu: malo dijete, kada vidi
udovite, ne eka da se bori s njim, i jedva e ga i pogledati; ali e se brzo povui u krilo
svoje majke, u potpunom povjerenju da je sigurno: tako se isto dua treba otkrenuti od
opasnosti iskuenja prema svome Bogu. "Bog je usred nje," rekao je psalmist, "ona nee biti
maknuta; Bog e joj pomoi, i to na vrijeme." "Ime Gospodnje je snana utvrda u koju se
pravini utiu i sigurni su."
Ako inimo drukije, i u svojoj slabosti pokuamo napasti nae neprijatelje, i preesto emo
biti ranjeni, ako ne i posve poraeni: ali bacajui se u prisustvo Boje, i oslanjajui se posve
na njega, pronai emo obilja snage za nau podrku. To je pomo koju je David traio:
"Postavio sam", rekao je, "Gospoda uvijek pred mene; i jer mi je pri desnici, neu biti
uznemiren. Stoga je mojem srcu drago i moja se slava raduje: moje meso, takoer e se
odmarati u nadi." I reeno je u Izlasku, "Gospod e se boriti za vas, a vi ete mirovati."
Iako "Bog ne moe biti kuan zlom, niti on sam iskuava bilo koga;" oigledno je da su
iskuenja doputena za nae dobro, i ako ih izduramo, ona nas profinjuju; "stoga, smatrajte to
radosnim, kada upadnete u raznovrsna iskuenja; znajui da isprobavanje vae vjere proizvodi
strpljenje." I u svim naim nevoljama, koliko god one nama bile bolne, ili kakve god prirode
bile, trebamo upamtiti da je reeno: "Blagoslovljen je onaj koji izdri nevolju iskuenja: jer
kada je iskuan, primit e krunu ivota, koju je Gospod obeao onima koji ga vole."
Ne mogu vas ozlijediti niti ljudi niti vragovi, ako se uvijek drite blizu Bogu: jer "tko je taj
koji vas moe ozlijediti ako ste sljedbenici onoga to je dobro." Ali, ako ste ozlijeeni, to je
va ponos, vae strasti i vae nepodvrgnute sklonosti koje se uzdiu i vrijeaju vas; i dok god
ovih ima neprijatelj e vas koristiti i nastojati odvratiti vae umove od prijanjanja
svedostatnom Ouvatelju.
"Svaki ovjek je iskuavan, kada ga odvue njegova pouda, i njome zaveden." Stoga, znajte
svoje vlastito stanje, i potrebu koju imate da budete proieni putem iskuenja, i uvijek
straite da neprijatelj koji se ne zamara ne bi dobio pristup vaim duama pomou njegovih

19
insinuacija i zavodljivih zamki koje e prilagoditi vaom trenutnoj situaciji i stanju: jer u
vaem putu kroz ivot brojne su stvari koje e vam nuditi kao kunje; nastojei proizvesti u
vama neprikladne sklonosti i elje za njima; kojima ukoliko podlegnete dok ste tako kuani,
bit e velika opasnost da nadvlada cijelo vae bie.
Ako se zloudnom neprijatelju ne opre u njegovim prvim napadajima, on ulazi postupno i
polako i obuzima cijelo srce: i dok god je va otpor otklonjen navikom nehaja, mo opiranja
postaje svakim danom sve manja, i snaga protivnika proporcionalno vea. Stoga, kad u sebi
osjetite snanu i arku elju za bilo im, i nalazite svoje sklonosti da vas guraju prema tome,
nastojte se temperirati povlaenjem unutra i traei smirenost uma.
Da bismo stvari inili dobro, moramo ih initi u Boanskom prisustvu, inae emo ubrzo biti
izbaeni iz naeg pravog sredita i biti u opasnosti da nas potpuno zbaci.
Blagoslovljena duo, kad bi bila zadovoljna i mirna u vatri iskuenja i nevolja i dopustila si
biti posvema potvrena i isprobana, strpljivo izdravajui napade neprijatelja i naputenost od
nebeskog dobra, kako brzo bi se nala bogata nebeskim zadovoljstvima! Kako bi brzo
boanska providnost nainila bogato prijestolje u tvojoj dui i prekrasan dom za tebe da se u
njemu osvjei i pronae sebi osamu unutri. Znaj, da iako Gospod moe na neko vrijeme
posjetiti, on svojim domom smatra mirne due; i one u kojima su vatre iskuenja i nevolja
konzumirale sve iskvarene sklonosti; bog se ne odmara bilo gdje, ve tamo gdje vlada
mirnoa i samoljublje je izgnano.
Ako je iz kaosa njegova svemonost proizvela tolika udesa u kreaciji svijeta, to tek nee
uiniti u vaoj dui stvorenoj po njegovom liku i nalikovnosti, ako se drite postojani, mirni i
preputeni, s istinskim shvaanjem vae vlastite nitavnosti?
"Ne odbacite, stoga, svoje povjerenje, koje biva uvelike nadoknaeno nagradom," ve budite
postojani. Budite postojani, jer nee biti onako kako ste si zamislili; niti ste ikad blie bogu
nego u takvim periodima naputenosti i probe vae vjere; jer iako je sunce skriveno iza
oblaka, ipak ne mijenja svoj poloaj, niti gubi ikoji dio svojeg sjaja. Bog dozvoljava bolne
kunje i naputenosti da izgladi, oisti i skine halje vaeg jastva; da biste kroz ove probe
mogli postati posve njegovi, i predati se posve u njegovu slubu.
O, koliko toga ima za proistiti u dui koja mora stii na svetu planinu savrenstva i
preobraenosti s Bogom! jer dok bilo koji djeli nevaljalosti, bilo to od jastva ostane u nama,
moramo biti podvrgnuti kunji. Kada je jastvo poniteno, nita vie ne ostaje od pozornice za
djela iskuatelja.
Kako predana, naga, poreena, ponitena dua treba biti da ne sprijei ulazak boanskog
gospoda, niti njegovo neprekidno zajednitvo s njom.
9: O PORICANJU SEBE (SAMOGA)
Tko oekuje stii u savrenost, ili sjedinjenje due s Bogom, putevima utjehe i udobnosti
pronai e se u krivu. Moramo oekivati da emo trpjeti i biti u nekoj mjeri proiavani prije

20
nego to moemo u bilo kojem stupnju biti osposobljeni za ujedinjenost s Bogom, ili da nam
bude doputeno okusiti radost njegova prisustva.
Stoga, budite strpljivi pod svim patnjama koje je Ocu drago da vam postavi na put. Ako je
vaa ljubav prema njemu ista, nita manje ga neete traiti u patnji nego u utjeenosti. Ne
budite poput onih koji mu se predaju u jednom asu, a povlae od njega u drugom. Oni se
predaju samo da budu milovani; i migolje van kada ih dopadne da budu raspeti; ili se okreu
svijetu za utjehu.
Ne, neete pronai utjehu ni u emu osim u slobodnoj i potpunoj predaji Boanskoj volji. Tko
ne okusi kri, nee okusiti stvari koje su Boje; i srce koje okusi kri nalazi najgore stvari
slatkima; "gladnoj dui svaka gorka stvar je slatka."
Budite sigurni da postoji unutarnji napredak tamo gdje postoji napredak u nainu
podvrgavanja kriu.
im se neto pokae kao patnja i trpljenje, i vi osjetite odbojnost prema tome, predajte se
odmah Bogu po tom pitanju, predajui mu se u prinosu; i otkrit ete da, kada kri doe, nee
biti ba toliko silan teret, jer ste se stavili na raspolaganje voljnom prihvaanju istoga. Isus
sam je bio voljan istrpjeti njegove najvee muke. Mi esto nosimo kri u slabosti, ponekad sa
snagom; sve to bi trebalo biti svejedno nama u volji Bojoj.
Da je bilo koji drugi nain osim tereta kria i umiranja vlastitoj volji mogao osloboditi
ovjeka iz propalog i korumpiranog stanja, Isus bi ga poduio i utvrdio ga svojim primjerom.
Ali od svih koji ga ele slijediti, on je zahtijevao da ponesu kri; i bez izuzetka rekao svima:
"Ako bilo tko eli poi za mnom, neka poree sebe, uzme svoj kri i slijedi me." Zato se
onda plaite podii kri, koji e vas usmjeriti na put koji vodi u kraljevstvo Boje?
Iz kria proizlaze nebeska blagost, istinska snaga, radosti duha, osvojenost sebe, savrenstvo
svetosti! Nema iskupljenja, nema nade nastavka boanskog ivota u nama osim po naem
uzimanju kria svojim karnalnim apetitima i sklonostima: jer sve je sadrano u smrti sebstva, i
nema naina ostvarenja ivota i mira, osim umirui tako svoj korupciji.
emu traiti bilo koji put k slavi, osim onoga na koji ste pozvani da slijedite "Glaveinu svog
Spasenja"? Njegov ivot je bio neprekidan kri, a vi elite li stalnost odmora i radosti? to
savrenije umrete za sebe same, istinskije ete poeti ivjeti Bogu; ako biste onda uivali
istinski mir ovdje i zadobili poslije neizblijedivu krunu slave, neophodno je da na svakome
mjestu, i u svim dogaajima nosite kri s voljom. Trpjeti stoga, je va obol; i trpjeti strpljivo i
voljno, najvee je svjedoanstvo vae ljubavi i vjernosti svome Gospodu.
Tako, kao to je i Krist trpio u svom tijelu, naoruajte se istim stavom, jer onaj tko je trpio u
svom tijelu svrio je s grijesima. Ishod toga je da ne ivi ostatak svog zemaljskog ivota zarad
ljudskih elja, ve zarad volje Boje. 1 Pet 4:1-2.
Na to ste pozvani, jer i Krist je trpjevi za nas, dao nam primjer, koji ete slijediti. 1 Pet 2:21.

21
Uite kroz uska vrata, jer iroke su kapije i prostran je put koji vodi unitenju i brojni su koji
tuda idu. Ali uska su vrata (suena pritiscima) i put je prav i tijesan koji vodi u ivot, i tek
nekolicina ga pronau. Mat 7:14.
(Nevolje i patnje su pritisak; i kako se pribliavate kapijama, pritisak se intenzivira.).
Neka vas ne udi vatreno testiranje kroz koje prolazite, ve se radujte to sudjelujete u
trpljenjima Kristovim, pa e vas odueviti otkrivenje njegove slave. 1 Peter 4:12-13. Ista
trpljenja proivljavaju sva vaa braa u svijetu. 1 Pet 5:9.
Jer Gospod korigira i disciplinira svakoga koga voli, i kori i biuje svakog sina kojega
prima Morate se podvrgnuti i izdurati korekcije; Bog se odnosi prema vama kao prema
sinovima. Jer kakav je to sin kojega otac ne kori i ne korigira? Heb 12:6-8.
Strpljivo izdravanje kria, i smrti sebe na njemu, neophodna je dunost ovjeka [pot]palog
[pod alac smrti] [Jakov 1:14-15; 1Kor 15:54-57]; i jedino tako on moe biti osloboen iz
ove tame, korupcije i jada, i biti vraen posjedovanju ivota, svjetlosti i mira.
Znajui izvrsnosti Oeve ljubavi, nemajui druge elje osim arkog posezanja prema njemu,
boravljenja uvijek s njim, tonjenja u nitavnost pred njim, bez razmiljanja bismo trebali
prihvatiti njegova davanja, bila to zatamnjenost ili osvjetljenost, plodonosnost ili besplodnost,
slabost ili snaga, slatkoa, gorina ili kunje; lutanja, boli, umor ili sumnje; i nita od toga ne
treba ustavljati na hod.
10: O MORTIFIKACIJI
Svi poduhvati da se ispravi tek izvanjsko, guraju duu samo jo dalje van u ono ime je tako
arko i revno uposlena; i tako su njene moi razvodnjene i rasprene; jer se primjenjuje namah
prema izvanjskostima ime osnauje upravo one stvari koje namjerava potiniti.
Takva mortifikacija nikad ne moe potiniti strasti niti umanjiti njihovo djelovanje. Jedini
nain da se to postigne je unutarnja tiina kojom je dua posvema i sasvim okrenuta unutra,
posjedovanju Boga u sada. Ako usmjeri svoju estinu i energiju prema tom sreditu njenog
bia, taj jednostavni in odvaja i povlai ju iz ula; koritenje svih svojih moi unutri, ostavlja
ula oslabljenima i onemoalima; i blie se primie bogu to je dalje odmaknuta od ula, i
manje su strasti pod njihovim utjecajem.
U mortifikaciji oka i uha, koji neprekidno opskrbljuju uvijek zaposlenu imaginaciju novim
temama, malo je opasnosti od upadanja u ekscese: tek trebamo slijediti kamo boanski Duh
vodi.
Dua ima dvostruku korist inei tako: u povlaenju iz izvanjskih objekata primie se blie
Bogu; i to je blie njemu, pored tajnih hranjivih moi i vrlina koje prima, vie je odmaknuta
od grijeha; tako da okrenutost uma unutra postaje navikom.

22
11: O POMIRENOJ PREDAJI
Trebali bismo predati cijelu nau egzistenciju Bogu, iz snanog i pozitivnog uvjerenja, da dok
ga mi vjerno nastojimo slijediti, pojava bilo ega u bilo kojem asu odgovara njegovoj
trenutanoj volji i doputenju, i posvema onako kako nae stanje zahtijeva. Ovo uvjerenje e
nas uiniti smirenima u svim stvarima; da prihvatimo sve to se dogodi, ne kao da je od
stvorenja, ve od Njega samog.
Ali znajte vi koji iskreno elite predati sebe Bogu, da nakon to napravite to davanje, neete
se vie ponovno ugrabiti: upamtite, dar jednom predstavljen, njime vie ne raspolae davatelj.
Predaja je stvar od najvee vanosti u vaem napretku; ona je klju unutarnjih odaja; i tko
zaista zna kako sebe predati, uskoro postaje savren: stoga moramo nastaviti unutra postojano
i nedvojbeno; i ne sluati glas prirodnog razuma. Velika vjera proizvodi veliku predaju;
moramo se utei Bogu, nadajui se iznad svake nade.
Predaja je zbacivanje svih sebinih briga, da bismo mogli posvema biti na Boanskom
raspolaganju. Svi krani su potaknuti na predaju; jer reeno je svima: ne strijepite za
sutranjicu; jer va nebeski Otac zna sve to vam je potrebno. "U svim svojim putevima
priznajte njega, i on e usmjeravati vae korake." "Posvetite svoja djela Gospodu, i vae misli
e biti utvrene." "Posvetite svoje puteve Gospodu, vjerujte mu, i on e izvesti pred vas vau
pravinost poput svjetla, i vae prosudbe (e sjati) poput podneva."
Ova vrlina se vri neprekidnim gubljenjem nae vlastite volje u volji Bojoj; bivajui u
pomirenoj predaji u svim stvarima, ostavljajui to je prolo zaboravu, ono to e doi, nakon
to smo vjerno obavili na dio, njegovom usmjerenju i posveujui sadanji trenutak njemu,
ne pridajui nita to nas dopadne stvorenju, ve smatrajui sve stvari kao njegovo ureenje, i
gledajui kako sve, izuzev samo naih grijeha, dolazi nepogreivo od njega. Predajte se tako
da budete voeni i postavljeni onako kako se njemu svidi.
Moramo voljno suraivati s Bojim naumima koji nas liavaju svih naih vlastitih djelovanja,
da na njihovo mjesto Njegovi mogu biti postavljeni. Neka to onda bude uinjeno u vama; i ne
dozolite si da prijanjate ni uz ta, koliko god dobro moglo izgledati; jer nije vie dobro ako
vas u bilo kojoj mjeri odvraa od onoga to Bog hoe od vas.
Boanska volja prednjai svim stvarima. I nae povinovanje ovim uzdama uvodi nas u
podruje unutarnjeg mira. Tako moemo spoznati da je pobuna nae volje glavni povod svih
naih nemira i da je ona uzrok zato patimo toliko obrata i prevrata. Kad bismo podvrgli svoje
volje Boanskoj volji i stavili joj se posve na raspolaganje kakvu bismo smirenost osjeali!
Kakav slatki mir! Kolika unutarnja vedrina! Kakva vrhunska srea i predokus
blagoslovljenosti! Stresimo stoga sva prijanjanja interesima svojim, i ivimo po vjeri i mirnoj
predaji iskljuivo.

23
12: O VRLINI
Na taj nain dobivamo vrlinu lako i zasigurno; jer kao to je Bog izvor i naelo sve vrline, u
mjeri u kojoj se bliimo imanju njega, u istoj mjeri se uzdiemo u najizvrsnije vrline. Zaista,
onaj koji ima Boga, ima sve stvari; i onaj koji ga nema, nema nita. Sva vrlina je tek maska,
izvanjski privid, promjenjiva poput naih halja ukoliko ne izvire iz ovog boanskog izvora; i
onda je zaista izvorna, sutinska i trajna. "Kraljeva ker", rekao je David, "sva je
velianstvena iznutra."
13: O OBRAENJU
"Okrenite se, okrenite se od svojih krivih naina, jer zato da umrete, kuo Izraela?" "Okrenite
se Njemu protiv kojega se buniste." Biti istinski obraeni znai okrenuti se posve od
stvorenja, i okrenuti se posve Tvorcu.
Za ostvarenje spasenja apsolutno je neophodno posve se odrei izvanjskoga grijeha i okrenuti
se pravinosti: iako samo to nije savreno obraenje koje se sastoji u posvemanjoj promjeni
cijelog ovjeka, od izvanjskog u unutarnji ivot.
Kada je dua jednom okrenuta prema Bogu, pronalazi prekrasnu lakou postojanog
nastavljanja u njenom obraenju; i to dulje ostaje tako obraena, vie se pribliava i vre se
stie uz boga; i to je Njemu blia, time je to dalje odmaknuta od onog duha koji je njemu
suprotan: tako je dua tako djelotvorno utvrena i ukorijenjena u njenom obraenju da joj je to
na neki nain prirodno.
Ne smijemo pretpostaviti da je to postignuto silovitim naporima njenih vlastitih moi; jer dua
niti je sposobna niti bi trebala pokuati bilo kako drukije suraivati s boanskom milou
osim nastojati povui se iz vanjskih objekata i okrenuti se unutra: nakon ega nema vie nita
za uiniti osim nastaviti postojano u svojoj privrenosti Bogu.
On ima privlanu odliku kojom privlai duu sve vie i monije sebi samome to mu se ona
vie pribliava, i tako privlaei ju, on ju proiava i profinjuje; () dua surauje s
privlaenjem istoe slobodnim i eljnim odgovorom. Ovo okretanje uma unutra, konano, je
i lagano i djelotvorno, napreduje duu prirodno, i bez ogranienja, jer Bog sam je sredite koje
ju privlai.
Svu svoju brigu i panju trebamo stoga usmjeriti da ostvarimo unutarnju tiinu: neka nas ne
obeshrabre boli i tekoe koje susreemo u ovom inu, koje e uskoro biti nadoknaene
tolikim obiljem Boanske snage koje e in uiniti savreno lakim, pod uvjetom a smo vjerni
u pokornom povlaenju naih srca iz izvanjskih objekata i zadovoljenja, i vraanju naem
sreditu s osjeajem blagosti i vedrine. Ako bilo kada se strasti uzburkaju, blago povlaenje
unutra k Bogu koji je tamo prisutan lako ih umrtvljuje i umiruje; dok bilo koji drugi nain
bavljenja njima jo ih vie nadrauje i podrauje.

24
Boanska Mo je u vremenu prolom trenutano umirila burno i podivljalo more; i moemo li
sada sumnjati, ako mu se u svojoj nevolji iskreno obratimo, da on nee umiriti bure uzrujane
due?
14: O PONITENJU SEBE
Dua postaje pogodna za sjedinjenje s Bogom, predajui se niteoj moi Boanske ljubavi.
Ovo je, zaista, sutinski i neophodan prinos u Kranskoj religiji, i jedino njime moemo
pruiti svo duno tovanje suverenosti Bojoj. Podvrgavanjem sebe u sebi, zaista priznajemo
vrhunsko postojanje Boga; jer sve dok ne prestanemo postojati sebi samima, duh vjene rijei
ne moe postojati u nama. On nam je vaniji od nae vlastite vanosti samima sebi.
Odustajui od svog vlastitog ivota, pravimo mjesto za njegov dolazak; i umirui sebi
samima, on sam ivi i nastanjuje se u nama.
Trebali bismo, zaista, predati nae cijelo bie Kristu; i prestati vie ivjeti u sebi samima,
izgubljeni smo u njemu; i ovo se moe postii jedino ponitenjem sebe koje je istinska
molitva najdublje odanosti, i ini "Bogu i Janjetu, blagoslov, i ast, i slavu, i mo, navijeke."
J er "na ivot je skriven u Bogu s Kristom."
Ovo je molitva istine: to je "tovati Boga u duhu i istini", jer ovdje upoznajemo Duh koji
pomae u naim slabostima, i posreduje zarad nas; i bivajui tako potaknuti istim duhom
Bojim, promaknuti smo naprijed i osloboeni od naih karnalnih i cjenjkajuih naina
molitve. Svemogueg moemo ispotovati samo svojim vlastitim ponitenjem koje tek to
je izvreno, odmah On, koji ne trpi prazninu u prirodi, istog asa nas ispuni sobom samim.
Kad bismo znali koje vrline i blagoslove dua nalazi u ovoj vrsti molitve, bez prestanka bismo
ju obavljali. To je biser visokocijenjeni; to je skriveno blago; u koje nas je Isus uvjerio kad
nam je rekao da je "kraljevstvo boje unutar nas"; i to je tono na dva naina: prvo, Bog
postaje toliko potpuno Gospodar u nama da se nita ne opire njegovoj vlasti: tada je naa
unutarnjost njegovo kraljevstvo. I opet, kada imamo Boga koji je vrhunsko dobro, imamo i
njegovo kraljevstvo, u kojemu vlada punina radosti i gdje dostiemo dovretak naeg
stvaranja. Dovretak naeg stvaranja je, zaista, uivati naeg boga, ak i u ovom ivotu; ali
jao! Koliko ih je malo koji ikad spoznaju istu radost koju daruje njegovo prisustvo.
15. OVJEK DJELUJE PLEMENITIJE POD BOANSKIM
UTJECAJEM NEGO TO IKAD MOE INITI SLIJEDEI
SVOJU VLASTITU VOLJU
Neki kada uju za molitvu tiine, krivo umiljaju da dua ostaje mrtva i nedjelatna; ali ona
nesumnjivo djeluje plemenitije i vie nego to je ikad inila prije; jer Bog sam je pokreta i
sada djeluje putem njegova duha. Kada Pavle govori o tome da nas Duh Boji vodi, to ne

25
znai da bismo trebali prestati s aktivnostima; ve da trebamo djelovati kroz unutarnje
posredovanje njegove milosti.
Ovo je najbolje predstavljeno moi u viziji proroka Ezekiela, viziji o kotaima sa ivim
duhovima; i gdje god Duh htjede ii, oni su ili, uzdizali se i sputali kako su pokrenuti
(duhom); jer Duh ivota bjee u njima, i nisu skretali s puta. Tako bi i dua trebala biti
podlona volji oivljujueg duha kojim je osvijetljena, revno slijediti gdje Duh vodi.
Naa aktivnost se stoga treba sastojati u nastojanju da primimo i odravamo takvo stanje koje
je najprijemivije boanskim impresijama, najfleksibilnije svim djelovanjima Vjene rijei.
Dok se platno ne uvrsti, slikar ne moe napraviti obrise slike: tako i svako djelo naeg
vlastitog sebinog duha proizvodi krive i pogrene linije; prekida rad, i poraava dizajn ovog
prekrasnog slikara: stoga moramo ostati u miru i pokretati se samo onda kad nas on pokree.
Isus Krist ima u sebi ivot, i to je ivot svake ive due.
Sva djelovanja se mogu procjenjivati samo uzvienou djelatnog principa, ovo djelovanje je
neosporno plemenitije od drugih. Djela koja proizvodi boanski princip su boanska;
djelovanja stvorenja, koliko god dobrima izgledala, tek su ljudska. Krist, rije, ima ivot u
sebi: sposobna prenijeti njegovu prirodu, on ju eli podijeliti s ovjekom. Trebali bismo
napraviti mjesta za utjek ovoga ivota, a to je mogue jedino izbacivanjem (pro)pale prirode i
potisnuem vlastitih aktivnosti. To se slae s Pavlovom izjavom: "Ako je bilo tko u kristu, on
je novo stvorenje; stare stvari su prole; gle sve posta novo!" Ali to stanje se moe postii
samo umirui sebi samima i svim naim aktivnostima, da na njihovo mjesto moe doi
boanski utjecaj.
ovjek moe, zaista, otvoriti prozor; ali Sin sam mora dati svjetlost. Isus je dao primjer ovoga
u evanelju: "Marta, puno brine i okupira se brojnim stvarima, ali samo je jedna potrebna, i
Marija je izabrala tu pravu stvar koja joj nee biti oduzeta." A to je to Marija izabrala?
Mirovanje, smirenost i mir. Oigledno je prestala sa svojim djelovanjem, da Kristov duh
moe djelovati u njoj; prestala je ivjeti (svoj ivot), da Krist moe biti njen ivot.
Petar je u toplini svoje privrenosti rekao Isusu da je spreman zarad njega poloiti svoj ivot;
ali na jednu rije mlade dame ga je porekao.
Brojni problemi u ivotu proizlaze iz due koja ne boravi na svom mjestu, nezadovoljna
voljom Bojom i onim to joj je, s vremena na vrijeme, u istoj dodijeljeno. Brojne due se
predaju openitoj volji, a opet, promae kad je u pitanju sadanji as: bivajui izvan Boje
volje, padnu: i takve padove obnavljaju dok god nastavljaju izvan boanske volje; kad joj se
vrate, sve e krenuti dobro. Bog voli ono to se ini po njegovom naumu, njegovim redom, po
njegovoj volji i vremenu; i dok se vjerno tome predajete, sve ete initi kako treba.
Svi ljudi imaju afekcije i udnje, osim onih koji ive u Boanskoj volji. Neke od tih elja
mogu izgledati dobre; ali ako nisu sukladne volji Bojoj, onaj koji poiva u Boanskoj volji,
iako je izuzet od svih tih elja, beskonano je mirniji i vie velia Boga. To nam pokazuje
koliko je neophodno da se odreemo sebe i svog naeg djelovanja, zarad slijeenja Krista; a
njega ne moemo slijediti bez da nismo potaknuti njegovim Duhom. Da bi njegov Duh bio

26
primljen u nama, neophodno je da prvo na duh bude podloen: "Tko je zdruen s
Gospodom", rekao je Pavle, "jedan je duh".
Sve bi se trebalo initi u svoje doba: svako stanje ima svoj poetak, svoj progres i svoj
dovretak; i nesretna je pogreka stati u poetku. Sve ima svoju proceduru; isprva moramo
raditi vrijedno i s trudom, ali na kraju emo ponjeti plod svog pothvata. Kada je brod u luci,
mornari svu svoju snagu ulau da ga oiste i pripreme za plovidbu; ali onda njime upravljaju
lako i po volji. Na slian nain, dok dua ostaje u grijehu i upletenostima stvorenja, est i
naporan trud su neophodni za njenu slobodu; veze koje ju dre moraju biti oslabljenje; i onda,
snanim naporom postupno se odgurne od stare luke i naputajui ju napreduje prema
odreditu u koje eli.
Kada je vozilo tako pokrenuto, kako napreduje po moru, tako naputa zemlju iza nje; i to
dalje odmie od stare luke, sve je manje tekoa i rada neophodno da nastavi naprijed:
konano, plovi punim jedrima odlaui vesla koja su sad beskorisna. Sve to sad treba je
razapinjati jedra i drati kormilo. Razapeti jedra znai drati um otvoren pred Bogom da na
njega moe djelovati Njegov Duh; drati kormilo je sprijeiti srce da odluta od pravog smjera,
blago upravljajui i vodei ga postojano prema uputama blagoslovljenog Duha koji ga
postupno zaposjeda i vlada njime, kao to polako vjetar ispunjava jedra i pogoni vozilo.
Dok su vjetrovi povoljni, mornari ne ine gotovo nita i vozilo brzo plovi bez njihovog truda,
i dok oni tako odmaraju i preputaju vozilo vjetru vie prijeu u jednome satu nego to su za
isto vrijeme inili svojim vlastitim naporima: kad bi sada ak i pokuali koristiti vesla, samo
bi sebe zamorili, a vozilo usporavali svojim nepravovremenim naporima.
To je nain djelovanja kojemu bismo trebali teiti iznutra: napredovat e nas u vrlo kratkom
vremenu pomou boanskog utjecaja, beskonano dalje nego cijeli ivot potroen u
ponavljanjima samonapinjanja.
Ako je vjetar suprotan i pue oluja, umjesto isplovljavanja, moramo baciti sidro i uvati
vozilo.
Nae sidro je vrsto uvjerenje i nada u Boansku Mo, ekajui strpljivo smirenje bure i
povratak povoljnijeg vjetra, kao to je David "ekao strpljivo Gospoda i ovaj mu se pribliio i
uo njegov zaziv." Moramo se predati tako njegovu Duhu, preputajui se posve njegovom
boanskom vodstvu; nikad si ne doputajui da budemo uznemireni bilo kakvom nezgodom
jer nemirnost su kapije kroz koje neprijatelj prodire u duu, da ju orobi njenog mira; niti
bismo se trebali brinuti niti interesirati o tome to drugi govore i ine, jer to e uzrokovati
samo remeenje.
Primirimo sve kretnje naeg srca, im ga vidimo uzrujanog. Umirimo sve ugode koje ne
dolaze iz istog izvora. Ostavimo sve beskorisne misli i zamiljanja. Vrijedno zovimo Boga u
nama i nesumnjivo emo ga nai, i s njim radost i mir; takvu radost i mir koji e trajati usred
patnje, i koji izvirui iz neiscrpnog izvora postaje trajna fontana oduevljenja. "Mir svoj
ostavljam s vama", rekao je Krist, "moj mir dajem vam: ne kao to svijet daje."

27
Kad bismo samo znali blagoslove oslukivanja Boga i koliko oni oivljuju i osnauju duu,
odmah bismo utihnuli pred njim; sve bi bilo mirno im se on pojavi. Da nas potakne dalje u
bezgraninu predaju, uvjerava nas da se ne bojimo niega dok se preputamo njemu, jer on
skrbi o nama, nadilazei najveu njenost koju moemo pojmiti: "Moe li ena", rekao je,
"zaboraviti svoje edo, da se ne saali na plod utrobe svoje? Da, ona moe zaboraviti, ali ja
neu zaboraviti vas!" Blagoslovljena uvjerenost, prepuna radosti! Tko e, uvi to, strahovati
od preputanja sebe posve volji i vodstvu svojeg Boga?
Svi ljudi tee za mirom, ali ga trae tamo gdje ga nema. Trae ga u svijetu koji uvijek obeava
ali nikad ne moe dati pravi mir; jer gdje god da idemo, nosimo sa sobom izvor svake
zbunjenosti, nau vlastitu nepokorenu i sebinu volju. Ljubav prema slobodi je jedna od
najopasnijih strasti srca. Ako slijedimo ovaj poriv, umjesto u istinsku slobodu, on nas okiva u
ropstvo. Nae strasti su najgori tirani, ako im djelomino udovoljimo uvijek ostajemo iznutra
rastrzani; a ako im se posve predamo zastraujue je i pomisliti u kakve ekstreme e odvesti;
muit e srce, poput poplave pomesti sve pred sobom, i opet nee biti zadovoljene. Istinsku
slobodu se moe pronai jedino u Njemu, ija e nas istina osloboditi, i s kojim emo na
vlastitom ivotu nauiti da sluiti mu znai vladati s njim.
Taj odnos s Bogom kojim smo posveeni i posvemanja privrenost Bogu sastoji se u
izvrenju njegove volje, u svim ivotnim okolnostima. Gdje god koraali, to god inili,
koliko god sjalo, ni za ta nee ovjek biti nagraen osim za izvrenje Njegove volje. Radnik
moe napraviti uda u vaoj kui, ali ako ne obavi ono to ste od njega traili ne biste
cijenili njegov rad i s pravom biste se alili na njega kao na loeg radnika.
Nema dobrog duha osim Bojeg: duh koji nas uklanja od istinski dobrog je tek duh obmane,
koliko god bio laskav u pojavnosti. Tko bi htio biti voen u predivnoj koiji na put u ambis?
Put koji vodi u provaliju je stravian, ak i da je obasut ruama; ali put koji vodi prema kruni
oduevljava, ak i ako je kroz gustu trnjiku. On nam je dao svoj dobar duh da nas podui, Duh
Milostiv; pa ne slijedimo vie svoju vlastitu volju, ve njegovu; da sve nae aktivnosti budu
injene samo njemu za ugodu; tada e svo nae ponaanje biti posveeno; tada e naa djela
postati neprekidni prinos; i neprestana molitva i neprekinuta ljubav e nastaniti srce;
podvrgnimo se stoga ponitenju nae vlastite volje da njegova volja moe vladati u nama! On
je glava koja vodi, mi smo tijelo koje slijedi.
16. O POSJEDU MIRA I ODMORA PRED BOGOM
Dua koja je vjerna u toj ljubavi i privrenosti Bogu ve opisanima, zapanjena je kad osjeti
kako on postepeno zaposjeda cijelo njeno bie; i sada uiva stalni osjeaj prisustva koje joj
postaje posve prirodno. To prisustvo izlijeva u nas neobinu vedrinu koja proima sve nae
sposobnosti smiruje um, prua sladak odmor i mirnou, ak i usred naih svakodnevnih
poslova; ali mi mu moramo biti predani bezrezervno.
Moramo, pak, naglasiti da je od najvee vanosti da prestanemo djelovati sami iz sebe niti se
truditi ita, kako bi boanska Mo mogla djelovati sama; kao to je i rekao kroz usta proroka
Davida, "Budi tiho, i znaj da sam ja Bog." Grijee jako oni koji ovakvu molitvu prozivaju

28
dokoliarenjem, optuba koja moe proizai jedino iz neiskustva. Kad bi se potrudili i stupili
u nju, ubrzo bi doivjeli suprotno od onoga to pretpostavljaju i uvidjeli neutemeljenost svojih
optubi.
Ova naizgledna neaktivnost, zaista nije posljedica besplodnosti i nedostatnosti, ve
plodonosnosti i obilja; iskusnoj dui je to jasno kao dan i znat e i osjetiti da je njena tiina
prepuna i pomazujua, i ishod je uzroka posve suprotnih apatiji i ispraznosti. Unutarnjost nije
utvrda koju treba osvojiti silom i nasiljem, ve je Kraljevstvo mira koje se zadobija jedino
ljubavlju. Predajmo se tako Bogu bez ikakvih slutnji opasnosti. On e nas voljeti i omoguiti
da i mi volimo njega; i ta ljubav rast e svaki dan i proizvesti u nama druge vrline. J edino on
moe ispuniti naa srca koja je svijet rasturio i zatrovao, ali nikad ih nije mogao ispuniti.
Nita nee oduzeti od nas osim onoga to nas unesreuje. Jer brojne stvari koje smo potroili
zarad svojih pouda u prolosti, sada emo koristiti da ispunimo svoje potrebe sa zahvalnou
naem velikom tvorcu svih dobrih stvari.
Tada e najobinije i naizgled nebitne aktivnosti postati izrazi vrline i izvori utjehe. Promatrat
emo s mirom primicanje smrti kao poetak besmrtnog ivota, i kao to je Pavle rekao,
"Neemo biti razodjeveni, ve odjeveni, i smrtnost se utopila u ivotu."
Nemojmo se vie bojati posvetiti se posve njemu. to riskiramo ako se oslanjamo iskljuivo
na njegovu dobrotu? On nas nee obmanuti, osim to e nam darovati obilja iznad svih naih
nadanja: "Tko kroi u tami, tko nema svjetla vjeruj u ime Gospodnje i osloni se na svog
Boga." Ali oni koji sve oekuju uzdajui se u sebe same nee izbjei obmanutost i moraju
pretrpjeti bar ovo korenje: "Previe toga smatrate da je do vas!" []
Kao to niti jedno ljudsko bie ne raa samoga sebe, niti si ni jedan ovjek ne pravi zrak koji
e disati, niti tlo na kojemu e stajati njegova noga, tako je i put osloboenja unaprijed, i od
poetka Bogom utvren i dan.
Dua koja je dotle stigla, nema potrebu ni za kakvom drugom pripremom osim tihovanjem:
jer sada boansko prisustvo, koje je velianstveni ishod i nastavak molitve, poinje se mono
osjeati i dua doivljava to je apostol Pavle rekao, "Oko nije vidjelo, niti je uho ulo, niti su
pojmila srca ljudska, stvari koje je bog priredio onima koji ga ljube." Dua zasigurno uiva
transcendentnu blagoslovljenost i osjea da vie nije ona ili on koji ivi, ve Krist ivi u toj
osobi; i da je jedini nain da ga pronae taj da okrene um prema unutra. Tek to to napravimo,
ispunjeni smo radostima njegovog prisustva: toliko smo zadivljeni tim ogromnim
blagoslovom, i uivamo unutarnje openje koje nikakve izvanjske stvari ne mogu prekinuti.
Rekao je da ako pazimo na njegove rijei, volimo ga; a "Znamo da sve stvari djeluju za dobro
onima koji ljube Boga, njima koji su pozvani sukladno njegovoj svrsi." Sve poinje naim
odazivom.

29
17: O SAVRENOSTI, ILI SJEDINJENJU DUE S BOGOM
Najkorisnije i najpoeljnije stanje u ovom ivotu je ono Kranske savrenosti, koje se sastoji
od sjedinjenja due s Beskonanom istoom, sjedinjenja koje ukljuuje u sebi svo duhovno
dobro; proizvodei u nama slobodu duha; koje nas uzdie iznad svih dogaaja i promjena u
ivotu, i koje nas oslobaa od tiranije ljudskog straha; daje izvanrednu mo dobre izvedbe
svih aktivnosti i ispravnog ponaanja u svim naim poslovima; trezvenost istinski Kransku
u svim naim pothvatima; mir i savrenu smirenost u svim okolnostima, i, ukratko,
neprekidnu pobjedu nad samoljubljem i strastima.
Nemogue je stii u Boansku zajednicu samo putem meditacije, niti rastapanjima u
osjeajima, niti najsvjetlije i elegantno sroene molitve; jer, prema Spisima: "nee ovjek
vidjeti Boga i ivjeti." Sve ini ne-tihe molitve, ak i aktivne kontemplacije koje naa volja
vri u ivotu, nee omoguiti da "njima vidimo Boga"; jer sve to je u ljudskoj vlastitoj moi
ili sposobnosti prvo mora umrijeti, koliko god bilo plemenito; koliko god uzvieno.
Ivan je naveo, "i bjee tiina na nebesima". Nebesa su sredite due gdje se pojavljuje sva
boanska Velianstvenost, sve mora biti utihnuto u tiinu. Svi napori, smo postojanje
samoljublja mora biti poniteno; jer to je prirodna volja koja se protivi Bogu, i sva zloa
ljudska proizlazi otuda, tako da istoa due raste proporcionalno podvrgnutosti prirodne
volje Njegovoj volji.
Tako dua nikad ne moe stii u zajednitvo, osim ponitenjem svoje volje; niti ikad moe
postati jedno s Ocem, osim da bude ponovno ustanovljena [obnovljena] u istoi svojeg prvog
stvaranja.
Bog proiava duu svojom ljubavlju, kao to se metali proiavaju u velikoj pei. Zlato se
moe proistiti jedino vatrom koja postupno od njega odvaja i konzumira sve to je svjetovno
i drukije od njega; mora biti rastopljeno i rastvoreno, i svi neisti spojevi maknuti iz njega,
ponovno i ponovno ga vraajui u vatru; tako ono postaje proieno od svih unutarnjih
neistoa, i podignuto u stanje koje se vie ne moe bolje proistiti. Vie ne sadri drukije
spojeve; njegova istoa je savrena, njegova jednostavnost dovrena i pogodno je za
najizvrsnije izvedbe. Na slian nain boanski Duh, kao postojani plamen mora konzumirati i
ponititi sve zemaljsko, senzualno i karnalno, svu vlastitu aktivnost due, prije nego dua
moe biti pogodna i sposobna za sjedinjenost s Bogom i Kristom.
"Nainit e ovjeka vrijednijim od najfinijeg zlata". Ali kada Rije koja bjee u poetku pone
paliti, nititi i proiavati; tada se dua, ne uoavajui dizajn ovih djelovanja, povlai od njih;
i kao to zlato izgleda prije da crni nego sjaji kada se prvo ubaci u penicu, tako i dua
pomilja da je njena istoa izgubljena da su njena iskuenja njeni grijesi.
Ali, dok priznajemo da je Boje uivanje cilj zarad kojeg smo stvoreni; da "bez svetosti" nitko
ga ne moe postii; i da za njegovo postizanje moramo neophodno proi kroz silne
proiujue procese; nije li neobino da zbog nae strave izbjegavamo ovaj proces kao da je
on uzrok zla i nesavrenosti u sadanjem ivotu, koji treba proizvesti slavu i blagoslovljenost
u ivotu koji dolazi.

30
Neka svi, onda, uznapreduju k cilju, podvrgnuti vodstvu i upravljanju duhom milosti, koji e
vas nepogreivo promijeniti i dovesti vas do kraja vaeg stvaranja; istoe i radosti sjedinjenja
s Bogom i Kristom.
Moe se moda rei da se neki pretvaraju da su dostigli ovo blagoslovljeno stanje; ali jao!
Nitko se vie ne moe ovo pretvarati nego to se jadac koji je na rubu umiranja od gladi moe
pretvarati da je sit i zadovoljen; neka elja ili rije, neki uzdah ili znak, neumitno e mu
pobjei i izdati njegovo izgladnjelo stanje.
"Budite savreni, kao to je i va Otac koji jest na nebesima, savren". Dua, koja ostaje u
svom stanju nereda je nesavrena; postaje savrenija onoliko koliko se pribliava Boanskoj
volji. Kada je dua toliko napredovala da ne moe ni u emu uzmaknuti od Boanske volje,
tada je posve savrena, ujedinjuje se, i biva preobraena u boansku prirodu; i bivajui tako
proiena i sjedinjena s Beskrajnom istotom, nalazi duboki mir, i slatki odmor, koji ju
dovodi u takvo savreno jedinstvo ljubavi da je posvema ispunjena radou. Podlae se volji
velikog Izvornika u svim situacijama, i raduje se u svemu na boansko zadovoljstvo.
Gospod se pribliava takvoj dui i iznutra komunicira njoj. Ispunjava ju sobom jer ona je
prazna; oblai ju u svoju svjetlost i svoju ljubav, jer ona je naga; podie ju, jer ona je niska; i
sjedinjuje ju sa sobom.
Ako biste uli u ova nebesa na zemlji, zaboravite sve brige i svaku napetu misao izvedite iz
sebe da ljubav Boja moe ivjeti u dui, da moete biti u stanju rei s apostolom: "ne ivim
vie ja, ve krist je taj koji ivi u meni". Kako bismo sretni bili kad bismo sve napustili za
njega, traili jedino njega, disali samo za njega; neka su nai uzdasi samo za Njega. Kad
bismo samo mogli bez prekida ii prema tom blagoslovljenom stanju! Bog nas zove da tako
inimo i doemo k njemu. On nas poziva da uemo u svoj unutarnji centar, gdje e nas on
obnoviti i promijeniti, i pokazati nam novo i nebesko kraljevstvo, prepuno radosti, mira,
zadovoljstva i vedrine.
Duhovna, odvojena i povuena dua ovdje ima svoj mir neprekinut, iako izvana moe
susretati borbe, i moe biti gola, zaboravljena, progonjena i naputena, jer iz beskrajne daljine
bure nikad ne doseu to najvedrije nebo unutri u kojemu stanuje ista i savrena ljubav. Iako
princ tame moe zaista nasilno napadati na nju; ipak ona mu se opire i stoji poput snanog
stupa; njoj ne bude nita vie nego visokoj planini u oluji. Dolina je zatamnjena debelim
oblacima, strahovite oluje jee i grme; dok uzdignute planine sjaje obasjane svijetlim zrakama
sunca, u spokoju i vedrini, nastavljaju bistre poput nebesa, nepomine i prepune svjetla; takva
dua je zaista "planina Zion koja ne moe biti maknuta, ve ivi navijeke".
Na ovom prijestolju mirovanja javljaju se savrenstva duhovne ljepote; ovdje emo uivati
istinsko svjetlo tajnih i boanskih tajni Kristovih, savrenu poniznost, potpuno pomirenje,
njenost i nevinost grlice, slobodu i istou srca; ovdje svjedoimo radosnu jednostavnost,
nebesko ravnovjesje, neprekidnu molitvu, potpunu nagost, savrenu nepristranost, i nebesko
openje. To je bogato skriveno blago; to je biser neprocjenjivi.