SVETI NIKODIM SVETOGORAC

UPUTE ZA UČENJE ISUSOVE MOLITVE

Ova kratka molitvica sastoji se od riječi: "Gospode Isuse Kriste Sine Božji, pomiluj me
grešnoga". Nju spominju još sv. Ivan Zlatousti, sv. Efrem Sirijski, sv. Barsonufije Veliki, sv.
Ivan Ljestvičnik, sv. Isihije i sv. Izak Sirijski. Kasnije je postala sve opća i izgovarala su je
mnoga sveta usta, te je ušla i u naš Crkveni ustav koji je preporučuje kao zamjenu za sve
domaće molitve i sve crkvene službe (izuzev Liturgije). Zato se od kratkih molitava kod nas
prvenstveno i upotrebljava. Potrudi se da se navikneš na nju i ti. Ona se naziva "Isusovom"
zato što se obraća Gospodu Isusu; a naziva se još i "umnom molitvom" kada se ne vrši samo
jezikom (riječima) nego i umom i srcem, a osobito kada se dugotrajnom i pravilnom
upotrebom prosto slije sa disanjem. Svaka kratka molitva može doći do tog stepena, ali
molitvi Isusovoj pripada prvenstvo jer ona sjedinjuje dušu sa Gospodom Isusom koji je jedini
put za zajednicu sa Bogom, što je i cilj molitve. Jer On sam reče: "Niko neće doći Ocu do
kroza me". Zato onaj ko zadobije tu molitvu, prima svu silu iskupiteljskog podviga Gospoda
Isusa Krista (u čemu se i sastoji naše spasenje). Naviknutost na ovu Molitvu sastoji se spolja u
tome - da se ona uvijek i neprestano nalazi na jeziku; a unutrašnje u usretsređenju uma u srcu,
u stajanju pred Bogom sa odgovarajućom srdačnom toplinom i, naročito, sa skrušenim i
smirenim pripadanjem Bogu. Temelj ovoj navici se udara što je moguće češćim pažljivim
ponavljanjem ove molitve u srcu. Kada se često ponavljanje ustali - um se sabira u stajanje
pred Bogom; a zajedno sa time dolazi i do zagrijanja srca i do odbacivanja ne samo strasnih
nego i običnih (!) pomisli. Kada u čovjeku počne da gori neprekidno oganj ljubavi prema
Bogu, tada se zajedno sa time ukorjenjuje u čovjeku mirno nastrojenje srca sa smirenim
pripadanjem Bogu. Dotle dolazi naš trud uz pomoć blagodati Božje. Što se više od toga
postigne u daru molitve, to će biti jedino dar blagodati. Dakle kao prvo valja često, koliko
možeš češće da ponavljaš Molitvu Isusovu dok ne navikneš da je neprestano ponavljaš. Čini
to ovako:

1. Odredi u svome molitvenom pravilu mjesto i Molitvi Isusovoj. Izgovaraj je nekoliko puta
na početku i nekoliko puta na kraju pravila. Ako postoji raspoloženje možeš to činiti i poslije
svake molitve koja u tvoje molitveno pravilo ulazi, slično kao što je sv. Joanikije Veliki
poslije svakog Psalma dodavao svoju kratku molitvicu: "Nadanje je moje Otac, pribježište je
moje Sin, a zaštita je moja Duh Sveti - Trojice Sveta, slava Ti!"

2. Koliko puta i u koje vrijeme ćeš govoriti ovu Molitvu, odredi sam ili se posavjetuj sa
duhovnim ocem. Samo nemoj odmah u početku mnogo određivati, nego ukoliko ti ova
Molitva bude slađa utoliko je malo po malo povećavaj. (Obično se za početak uzima 100
molitava na brojanice dnevno; ili 100 molitava ujutro, a 100 uvečer). Ako koji put zaželiš da
ponoviš izvjestan broj Molitava ne zabranjuj to sebi - ali, neka to bude samo za taj slučaj, a ne
pravilo. I koliko god bi tvoje srce željelo da je izgovara ne odbijaj mu to.

3. Ne žuri da brzo govoriš jednu Molitvu za drugom, nego ih govori sa potrebnim razmakom
onako kako se govori pred nekim koga za nešto moliš. (Izgovaranje molitve bez predaha
rasijava um i predaje ga maštanju). Ipak ne brini se jedino o riječima nego više o tome da ti
um bude u srcu, i da stoji pred Bogom sa potpunom sviješću o Njegovom veličanstvu,
blagodati i pravdi.

1
4. Ako si slobodan između jednog i drugog molitvenog pravila odredi sebi da u to vrijeme
uznosiš Gospodu nekoliko puta ovu molitvu (provuci jednu ili dvije, pa i tri brojanice). A ako
nisi slobodan govori tajno kad god ti se ukaže prilika između poslova, pa i riječi.

5. Kad govoriš ovu molitvu u toku molitvenog pravila, ili inače kad ti se ukaže prilika za to,
zauzmi molitveni stav i, prilikom izgovora svake molitve čini poklon - deset puta pojasni
(mali), potom jedan zemni (veliki). Tako sve dok ne završiš.

6. O daljim uputstvima, savjetima i opomenama u pogledu Isusove molitve, čitaj u

"Dobrotoljublju" Simeona Novog Bogoslova, Grigorija Sinaita, Nikifora Isihaste
("tihovatelja"), Ignjatija i Kalista, a i pouke drugih otaca u "Dobrotoljublju" o unutrašnjoj
molitvi koje se mogu primijeniti na Isusovu molitvu. Obrati pažnju: u poukama svetih Otaca
naći ćeš upute kako da sjediš, kako da držiš glavu i kako da upravljaš disanjem, kako da
umom nađeš mjesto srdačno i da u njega uvedeš molitvu Isusovu, zatim kako da riječi molitve
spajaš sa udisanjem i izdisanjem, i još niz drugih utančanih molitvenih metoda koje nikako
nisu za početnike, a ni kasnije nisu obavezne. (To su samo pomoćna sredstva za postizanje
unutarnje koncentracije i upotrebljavaju ih samo najiskusniji monasi koji poodmakoše u
uzrastanju po Kristu i duhom se usavršiše. Uvijek je, međutim, dostignuće natprirodnih
blagodatnih stanja bilo rijetkost. Osobito u današnje vrijeme, u vrijeme opće oskudice u
učiteljima pravog molitvenog puta, treba djelatnik molitve da sačuva golemu opreznost. Biće
stoga dovoljno i predovoljno ako se udostojimo prinijeti Bogu jedino za naše spasenje
suštinski nužnu radnju u Molitvi Isusovoj - POKAJANJE. Dakle svetootački spisi napisani za
isposnike nipošto nisu za početnike niti su uopče za inoke koji se podvizavaju u
opštežiteljnim manastirima. I manastirskim poslušanjima zaposleni i zauzeti pregalac molitve
može da se upozna sa ovim knjigama, ali ne radi toga da bi se po njima ravnao nego jedino
radi znanja. Pri tom se mora dobro čuvati da ga one ne bi prije vremena odvukle u
usamljeništvo i zatvorništvo ili na podvig koji mu ne odgovara. Djeca i mladići, kad po svojoj
nerazumnosti i lakomislenosti pokušaju da ponesu teret koji nadmašuje njihove snage,
razočaraju se, klonu i ne rijetko dolaze u velike duhovne nevolje. Od djela pogodnih za
početnike preporučuju se spisi sv. Isihija, Filoteja i Teolepta, u drugom djelu "Dobrotoljublja".
Naročito su korisni predgovori shimonaha Vasilija koje je izdala Optinska pustinja. U tim
predgovorima je izloženo učenje o pokajnoj molitvi, učenje koje je tako korisno i tako nužno
baš za naše doba. Jer pokajno, skrušeno osjećanje i plač pretstavljaju jedinu zaštitu protiv svih
zastranjivanja i duhovnih deformacija u molitvenom podvigu. Ako nemaš uz sebe učitelja
molitve izaberi sebi za putovođu - PLAČ. On će i da te nauči molitvi i da te sačuva od
zastranjivanja. Mnogo poučnih uputstava o molitvi ima u knjizi Barsonufija Velikog, uz
napomenu da se u njenoj prvoj polovici nalaze svetiteljevi odgovori bezmolovnicima, a u
drugoj, počev od 220. odgovora pouke upućene monasima u opštežiću. Za tebe je dovoljno da
bdiš u srcu pred Gospodom i da Mu uznosiš ovu molitvu pobožno i smjerno, s poklonima
kada si na molitvenom pravilu i sa misaonim pripadanjem kada je vršiš između poslova.

7. Evo jednog praktičnog uputstva za bezmolovnike, isihaste: Usretsredi pažnju na mjesto

nešto više iznad srca i tako ponavljaj molitvu Isusovu. Kad od naprezanja počinje u srcu
tištati, onda promjeni mjesto usretsređenja i premjesti ga uvrh prsa. Poslije opet siđi na prvo

2
mjesto (po uputama Nikifora Usamljenog). Ne potcjenjuj ove napomene ma koliko ti se one
činile prostim i neduhovnim.

8. Kod sv. Otaca ćeš naći puno korisnih opomena protiv nepravilnog postupanja kod ove
molitve. Imaj savjetnika - duhovnog oca ili brata kome ćeš povjeriti sve što ti se bude
dogodilo u toku molitvenog podviga, a sam uvijek radi sa najvećom prostotom i smirenošću, i
ne prisvajaj uspjeh sebi. Znaj da pravi uspjeh biva uvijek neprimjetno i bez pokazivanja, kao
što postepeno raste tijelo. Zato ne vjeruj kada se tebi unutra oglasi: "A, evo ga!" - znaj da je to
glas zlog duha, koji umjesto stvarnog pokazuje nešto što samo izvana izgleda. Tu je početak
samoobmane i "PRELESTI". Ugušuj odmah taj glas, inače će on kao truba odjekivati u tebi i
podgrijavati samouvjerenost.

9. Ne određuj vrijeme koje je potrebno za uspjeh u ovoj molitvi. Odredi sebi samo trud i trud.
Proći će mjeseci i godine dok ti se ne ukažu slabi počeci uspjeha u ovoj molitvi. Jedan od
atonskih otaca rekao je da je prošlo dvije godine dok se zagrijalo srce. Kod drugoga se to
dogodilo kroz osam mjeseci. Kod svakoga to biva prema njegovoj moći i trudu u ovome
djelu.

10. Savjet onome koji uči molitvu. Prije svega, valja znati da je sam Bog Logos (tj. Gospod
Isus Kristos) učitelj i darodavac molitve, jer molitva je dar. Bog je onaj koji daje molitvu
molitvenicima i Onaj koji je rekao: "Bez mene ne možete činiti ništa". Moli se Kristu Bogu za
molitvu, i onaj koji daje molitvu molitveniku, podarit će i tebi molitvu koju išteš. Sv. Makarije
Veliki kaže da čovjek treba da prisiljava sebe na molitvu, a Gospod videći usrđe tvoje u
molitvenom trudu darovaće ti je. Jer znaj: iako je molitva koja se čini vlastitim naporima
ugodan Bogu, ipak prava molitva, koja se useljava u srce i u njemu ostaje, je dar Božji, djelo
Božje blagodati. Zato, moleći se za sve, ne zaboravljaj da se moliš i za molitvu, govoreći:
"Gospode, omolitvi me grešnoga". A ujedno zaposli sebe molitvenim trudom da ne bi ispalo
da kušaš Boga proseći od Njega umjetnost moljenja, a sam se predaješ lijenosti. Ili, molitvu
treba izmoliti, kao sv. Maksim Kapsokalvit, u Božje Matere Presvete Bogorodice. Evo kako je
to bilo. Sv. Grigorije Sinait poželi da vidi prep. Maksima, i kad se sastadoše on ga upita:
"Reci mi, Boga radi i duši mojoj na korist, kako si zadobio dar neprestane umno-srdačne
molitve." A Maksim mu odgovori: "Ja sam imao veliku vjeru ka Gospođi mojoj Bogomateri,
plakao sam pred Njom u svojim molitvama, izmoljavajući blagodat umne molitve. I jednom
kada po običaju uđoh u Njen hram, ja je sa suzama moljah o tome. Prišavši radi toga k
božanstvenom liku njenom da ga cjelivam, ja odjednom osjetih toplinu koja, zagrijavajući
srce, privođaše u pokret sva čuvstva i uzbuđivaše ih slatkim umiljenjem (skrušenošću). Od
tog vremena um moj i srce stalno su zauzeti slatkim sjećanjem na Isusa mog i Bogomater, i
molitva srdačna ostaje stalno moje zanimanje." Molite se o svemu Gospodu, Prečistoj
Bogorodici, Anđelu hranitelju, i oni će vas svemu naučiti ili sami ili preko drugih. Sveti
Grigorije Palama, arhiepiskop solunski, u mladosti svojoj bi doveden da uči školu. Ne samo
darovit nego i vrijedan, u sredini mudrih učitelja, on brzo napredovaše i u svjetskim i u
bogoslovskim naukama. No, nemajući povjerenje u svoje pamćenje, Grigorije postavi sebi
ovo pravilo: pred svaki sat praviti po tri metanija (poklona) sa molitvom pred ikonom
Presvete Bogorodice. I Presveta Bogomati pomagat će pobožnom dječaku, i on brzo
napredovaše u naukama, čime skrenu na sebe sveopću pažnju.