USPENJE PRESVETE BOGOMAJKE KAKO SU PROTEKLE POSLJEDNJE GODINE ŽIVOTA PRESVETE BOGORODICE Poslije Uznesenja Gospodnjeg o Majci Božjoj

se starao apostol Ivan Bogoslov, a u njegovom odsustvu Presveta je živjela u kući njegovih roditelja, u blizini gore Eleonske. Za sve Apostole i vjerne, Ona je bila prva utjeha i pouka. Razgovarajući s njima, Majka Božja je govorila o čudesnim događajima Blagovijesti, besjemenog začeća Krista Spasitelja i rođenja Kristovog, Njegovog djetinjstva, mladosti i uopće zemaljskog života. Kao i Apostoli, Ona je Svojim prisutnošću, riječju i molitvama gradila i utvrđivala Kristovu Crkvu. Poslije silaska Svetog Duha na dan Pedesetnice, Sveti Apostoli su nekih desetak godina boravili u Jeruzalemu, služeći spasenju Judejaca, sa željom da Presvetu Bogorodicu što češće viđaju i od Nje čuju božanske riječi. Mnogi novo prosvijećeni vjerom kršćanskom dolazili su, čak, u Jeruzalem da bi čuli i vidjeli Presvetu Bogorodicu. Sačuvana je poslanica svetog Ignjatija Bogonosca iz Antiohije upućena apostolu Ivanu Bogoslovu, koja glasi: "Mnoge žene kod nas žele da posjete Presvetu Bogorodicu, i dotaknu prsa koja su hranila Gospoda Isusa, kao i da od Nje čuju mnoge tajne. Kod nas se pronijela Njena slava o Djevi i Majci Božjoj, ispunjenoj blagodaću i svim vrlinama. Kaže se da je Ona u toku progona i nevolja uvijek radosna, da u nevolji i bijedi ne podleže ogorčenju, ne gnjevi se na neprijatelje, nego im čini dobro, u blagostanju je krotka, prema siromašnima milostiva i uvijek spremna da im pomogne koliko god može, snažna je u vjeri... a Nastavnica i Učiteljica našem je još mladom blagočašću (pobožnosti) i svim vjernima je na svako dobro djelo; više od svih voli smirene, jer je i Sama ispunjena smirenjem... Neiscrpno je Njeno trpljenje kada joj se podsmijevaju učitelji judejski i farizeji. O Njoj su nam kazivali ljudi, dostojni svakog povjerenja, da se na osnovu Njene svetosti vidi sjedinjenost anđelske i ljudske prirode. Sve ovo pobudilo je kod nas bezmjernu želju da vidimo to nebesko čudo i tako prekrasnu svijetlost." U drugoj poslanici, sveti Ignjatije Bogonosac piše apostolu Ivanu Bogoslovu: "Ako samo budem bio u mogućnosti, doći ću k tebi da se vidim sa svima svetim vjernicima koji su sabrani oko tebe, a iznad svega želio bih da vidim Majku Isusovu, o kojoj govore da kog svih izaziva divljenje, ljubav i poštovanje i svi bi htjeli da je vide. Kako i ne bih želio da vidim Presvetu Bogorodicu, da sa Njom razgovaram, sa Onom koja je rodila istinitoga Boga!" Za vrijeme progona koje je podigao Herod protiv mlade Crkve Kristove (Dj. ap. 12, 1-3), Presveta Djeva Marija se, zajedno sa apostolom Ivanom Bogoslovom, sklonila na 43 godine u Efez, gdje je ovom apostolu bilo određeno da propovijeda Evanđelje. Presveta Bogorodica je posjećivala Kršćane i u drugim gradovima. Na primjer, Ona je bila u Antiohiji kod sveti Ignjatija Bogonosca, 1

kome je pisala: "Doći ću sa Ivanom i tebe ću sa tvojima vidjeti." Presveta Bogorodica je, također, bila i na Cipru kod sv. Lazara Četvorodnevnog, koji je bio tamošnji episkop, zatim na Svetoj Gori Atonskoj, o kojoj je, kako svjedoči sveti Stefan Svetogorac, Majka Božja rekla: "Ovo mjesto će meni biti dodijeljeno, dano Mi od Sina i Boga Moga. Biću pred Bogom zastupnica ovoga mjesta." O VANJSKOM IZGLEDU PRESVETE BOGORODICE Po predanju, zasnovanom na riječima svećeno mučenika Dionizija Aeropagita i sv. Ignjatija Bogonosca, sv. Ambrozije Milanski u spisu "O djevstvjenicama" piše o Majci Božjoj: "Nije Ona bila samo Djeva tijelom, nego i duhom, smirena srcem, obazriva u riječi, blagorazumna, ne mnogorječiva, bogomudra, ne brza na riječi, stalno je čitala Sveto Pismo, bila je neumorna u trudovima, cijelomudrena u razgovorima, govoreći sa ljudima kao pred Bogom. Njeno pravilo je bilo: nikoga ne uvrijediti, željeti svima dobro, poštovati starije, ne zavidjeti drugima, izbjegavati hvalisanje, biti zdravomislen, voljeti vrline. Kada je Ona uvrijedila roditelje i kada je bila u zavadi sa srodnicima? Kada se uzdizala pred skromnim čovjekom, podsmijala slabome, uklonila od siromašnog? U Njenim očima nije bilo ničeg surovog, nesmotrenog u riječi, ničeg nepriličnog u djelima: skromni pokreti tijela, tih nastup, glas ujednačen, tjelesne oči bile su kod Nje izraz duše, otjelovljenje čistoće. Sve dane Svoje Ona je posvetila postu. Snu se predavala samo koliko je nužno, ali i tada, kako je Njeno tijelo bilo smireno , duh je bio bodar, ponavljajući u snu ono što je pročitano, ili razmišljajući o provođenju u djelo postavljenih ciljeva ili, pak, planirajući nove. Iz kuće je izlazila samo u crkvu i to u prisutnosti srodnika. Uostalom, mada je i izlazila iz svoga doma u društvu drugih, najbolja straža za Sebe bila je Ona Sama. Drugi su čuvali smo tijelo Njeno, a o Svom karakteru brinula je Ona Sama..." Na osnovu predanja, koje je zabilježio crkveni povjesničar Nikifor Kalist, Bogorodica je "bila srednjeg rasta ili, kako drugi smatraju, nešto viša od srednjeg, boja Njenog lica bila je kao boja zrna pšeničnog. Njena kosa je bila svijetlosmeđa i malo zlatasta, bistre oči boje zrele masline, obrve povijene i tamne, nos malo izdužen, usta boje lica i ispunjena slatkim riječima, lice nije okruglo niti oštro, nego nekako izduženo, šake i prsti dugački... U govoru sa drugima čuvala je uravnoteženost, nije se smijala niti zbunjivala, a posebno se nikada nije gnjevila... uvijek jednostavna, bez i najmanjeg pritvorstva, bez mekuštva. Ona u isto vrijeme bješe oličenje najuzvišenije smirenosti. Haljine Njene bijahu jednostavne, bez ikakvih ukrasa, kao što to pokazuje Njen svećeni pokrov na glavi koji se do danas sačuvao. Ukratko rečeno, u svemu Njenom bješe prisutna ogromna blagodat." U dnevniku svetog pravednog Ivana Kronštatskog stoji zapisano da mu se javljala Bogorodica: "Na dan 15. augusta, odnosno Uspenja Bogomatere 1898. godine imao sam čast da u snu prvi put vidim lice Carice Nebeske i slušam Njen najumilniji, blaženi glas koji bodri: Vi, najmilija čeda Oca Nebeskog! Tada osjećajući svoju nedostojnost, gledao sam prečisti Lik Njen sa trepetom i mišlju: neće li me s gnjevom odgurnuti Carica Nebeska! O, Lik Njen presveti i preblagi! O, oči čiste, dobre, smirene, spokojne, veličanstvene, nebeske, božanstvene! Neću vas zaboraviti, divne oči! Još minut se produžilo to javljanje, zatim je Presveta nečujno isčezla. Najprije je vidjeh kao da je na ikoni, a zatim Ona siđe s nje i podiže se i ode." ZAŠTO SMRT BOŽJE MAJKE NAZIVAMO USPENJEM? Riječ "uspenje" znači - pogruženje u san, usnuće, mirna konćina, upokojenje slično snu. Konćinu Božje Majke Crkva naziva Uspenjem zato što ona "kao da je na kratko usnula i kao da se od sna okrijepila". Divan je bio život Prečiste Djeve, divno Njeno Uspenje, kako u pjesmi pjeva Sveta Crkva: "Bog vaseljenom ukazuje na Tebe, Carice čudesa koja prevazilaze zakone prirode. I u Rođenju sačuvao je Tvoje djevičanstvo i u grobu sačuvao od truležnosti tijelo Tvoje" (kanon 1, pjesma 6, tropar 1). U liku Presvete Djeve pobijeđeni su zakoni prirode: smrt, koja vrača u zemlju tijelo sazdano od zemlje. Smrt nije kosnula Njeno tijelo; rodivši Boga, sačuvala je Svoje djevičanstvo, i u Uspenju je ostala živa. Po rođenju Kristovom, Ona prebiva kao Djeva, a poslije smrti prebiva kao živa. Ona je usnula da bi se

2

probudila za život vječnog blaženstva. Prestavila se Životu, Izvoru života, da bi duše raba Božjih izbavljala Svojim molitvama. Praznik Uspenja Presvete Bogorodice naziva se velikim zato što je na taj dan "Spasitelj svih u svoj slavi Svojoj sreo i zanavijek nastanio Majku Svoju kraj Sebe." KAKO SE DOGODILO USPENJE BOŽJE MAJKE? Okolnosti pod kojim se dogodilo Uspenje Božje Majke poznate su u Crkvi još od apostolskih vremena. U prvom vijeku o Uspenju je pisao svećeno mučenik Dionizije Aeropagit, a u drugom vijeku kazivanje o tjelesnom preseljenju Presvete Bogorodice na Nebo nalazi se u spisima episkopa Melitona Sardskog. O predanju o Bogorodicinom Uspenju u četvrtom vijeku govori sveti Epifanije Kiparski, dok je u petom vijeku sveti patrijarh Juvenalije Jeruzalemski govorio svetoj blagovjernoj grčkoj carici Pulheriji slijedeće: "Mada u Svetom Pismu nema povijesti o končini Presvete Bogorodice, ipak o tome imamo saznanja na osnovu najdrevnijeg i najvjerodostojnijeg predanja." Naime, ovo predanje je detaljno sabrano i izloženo u crkvenoj povijesti Nikifora Kalista u 14. vijeku. Do vremena Svog blaženog Uspenja Presveta Djeva Marija je ponovo boravila u Jeruzalemu. Njena slava kao Majke Božje već je bila rasprostranjena, te je navukla na Sebe i mnoge protivnike, koji su željeli da nasrnu na Njen život. Međutim, Bog ju je čuvao od neprijatelja. Dane i noći provodila je u molitvi. Često je dolazila do Groba Gospodnjeg, kadila ovo mjesto tamjanom i padala ničice u molitvi. Ne jednom su neprijatelji Spasiteljevi pokušali da je spriječe da posjećuje sveto mjesto i tražili od prvosvećenika da postave stražu radi čuvanja Groba Gospodnjeg. Međutim, postajući na čudesan način, Duhom Svetim, nevidljiva za stražare, Sveta Djeva je nastavljala da se moli pred Grobom. U jednoj od takvih posjeta Golgoti, pred Nju je stao Arhanđel Gabrijel i najavio Joj Njeno skoro preseljenje iz ovog u vječni blaženi život nebeski. Kao zalog ovoga, Arhanđel Joj je uručio palminu granu iz Raja, koja je svijetlila nematerijalnom svijetlošću Carstva Božjeg. Poslije ove nebeske vijesti, Bogorodica se, sa trima djevojkama koje su Joj prisluživale (Sepforom, Evgenijom i Zoilom) vratila u dom sv. Ivana Bogoslova, gdje je živjela. Presveta Djeva se stade pripremati za Svoj odlazak. Ona najprije o tome obavijesti svog usinjenika apostola Ivana i pokaza mu svjetlosnu granu, ostavljajući mu u zavjet da tu granu pri sahrani nosi pred odrom Njenim. Sveti ap. Ivan odmah pozva apostola Jakova, prvog episkopa jeruzalemskog i sve srodnike i bližnje i sve Kršćane ne samo u Jeruzalemu, nego i po okolnim gradovima i selima. Svima njima Presveta Bogorodica poče da besjedi o tome kako Joj se javio Arhanđeo i najavio da će se uskoro preseliti u život vječni. Dok je Presveta Bogorodica govorila, svi sabrani su plakali, a Ona ih je savjetovala da ne plaću, nego da se raduju Njenom odlasku, pošto ih Ona neće ostaviti sirote, već će se pred Prijestolom boga Živoga još usrdnije moliti za njih i za čitav svijet. Još im je zaviještala da Njeno tijelo bude pogrebeno u Getsemanskom vrtu, jer tamo bješe grobnica svetih pravednih roditelja Njenih Joakima i Ane i svetog pravednog Josipa, zaručnika Njenog. Dok je Ona izdavala predsmrtne naloge, iznenada nastade huk veliki sa neba i mnoštvo oblaka okruži dom svetog Ivana Bogoslova; jer po Božjem naređenju Sveti Anđeli uzeše Svete Apostole rasijane po raznim krajevima svijeta radi propovjedi Evanđelja i neočekivano ih donesoše na oblacima u Jeruzalem i spustiše pred vrata kuće u kojoj je živjela Mati Božja. Ugledavši jedan drugoga, Apostoli su se radovali i sa nedoumicom pitali: "Koji je razlog zbog koga nas Gospod sve ovdje sabra?" Sveti Ivan Bogoslov ih dočeka sa radosnim suzama, kazujući im da će se Presveta Bogorodica uskoro preseliti ka Gospodu. Ušavši k Majci Božjoj i vidjevši je preispunjenu nebeskom radošću, kako blagolijepno sjedi na Svome odru, Apostoli je pozdraviše i ispričaše o Svom čudesnom sabranju. Presveta bogorodica proslavi boga što je uslišio Njenu molitvu i ispunio želje Njenog srca. Potom im Presveta Bogorodica ispriča o Svom skorom prelasku u život vječni, a Sveti Apostoli se kupahu u suzama. Presveta Bogorodica ih je tješila govoreći: "Ne plačite, prijatelji i učenici Kristovi, i moju radost ne pomučujte svojom tugom, nego se radujte sa Mnom, jer odlazim Sinu i Bogu svome." Dok je

3

Bogomati ovako tješila Apostole, pojavi se i apostol Pavle sa svojim učenicima: Dionizijem Areopagitom, divnim Jerotejem, božanstenim Timotejem i drugima iz reda sedamdesetorice Apostola. Sve njih je sabrao Sveti Duh da bi se udostojili posljednjeg blagoslova Presvete Djeve Marije i da bi sa svakim blagoljepijem pripremili pogrebenje Majke Gospodnje. Svakog od njih Ona je po imenu pozivala k Sebi, blagoslovila i odala pohvalu njegovoj vjeri i trudu u propovjedi Kristovog Evanđelja, svakom je poželjela vječno blaženstvo i zajedno sa svima njima se pomolila za mir i blagostanje cijelog svijeta. U petnaesti dan mjeseca augusta nastade treći sat, kada je trebalo da se zbude Uspenje Majke Božje. U odaji u kojoj je Bogomati ležala gorilo je mnogo svijeća. Sveti Apostoli su, uz pojanje i slavoslovlje, stajali kraj blagolijepno ukrašenog odra na kojem je ležala Prečista Djeva Bogorodica. Presveta Bogorodica se neprestano molila, očekujući Svoje upokojenje i dolazak Svog preželjenog Sina i Gospoda. Odjednom odaju obasja neizreciva Svijetlost Božanske Slave i oni koji su ovo vidjeli bili su zahvaćeni pobožnim trepetom. U lučama neizmjerne Svijetlosti, ka Presvetoj sa Nebesa siđe Sam Car Slave Kristos praćen mnoštvom Arhanđela, Anđela i drugih Nebeskih Sila, zajedno sa pravednim dušama Praotaca i Proroka koji su od davnina prorokovali rođenje Presvete Djeve. Vidjevši Svoga Sina, Majka Božja se uspravi sa odra i pokloni Kristu, govoreći: "Veliča duša moja Gospoda, i obradova se duh moj Bogu, Spasu mojemu, jer pogleda na smirenje sluškinje Svoje!" Gospod tada Svoju Majku pozva da prijeđe u Vječni Život, a Presveta Djeva - ponovivši kao nekada u Blagovjestima: "Neka mi bude po riječi Tvojoj" (Lk. 1, 38) - opet leže na odar i bez ikakvog tjelesnog stradanja, kao da zaspa slatkim snom, jer je bila bez grijeha, predade dušu u ruke Svoga Sina i Boga. Tada otpočne radosno arhanđelsko i anđelsko pojanje. Prateći čistu dušu Bogonevjeste ka Nebesima, sa bogobojažljivim strahom kao Carici Nebeskoj, Anđeli su uzvikivali: "Raduj se, Blagodatna, Gospod je s Tobom, blagoslovljena si Ti među ženama!" Nebeske dveri se tajanstveno otvoriše i Herubimi i Serafimi sa radošću proslaviše susret sa dušom Presvete Bogorodice. Blagodatno lice Bogorodićino sijalo je slavom Božanstvenog djevičanstva, a od tijela Njenog vijao je najkrasniji miomir. Bogobojažljivo i sa strahom Sveti Apostoli se pokloniše Gospodu, Koji sa slavom uznese na Nebo dušu Svoje Majke, i sa plačem okružiše odar Presvete bogorodice. Oni pristupiše i cjelivaše Njeno presveto tijelo, odajući mu svečano poštovanje, i time se osvećivahu i ispunjavahu blagodaću i duhovnom radošću. Svemoguća sila Božja koja iz Njenog svetog tijela isticaše, iscjeljivaše bolesne koji sa vjerom i ljubavlju dodirivaše Njen svećeni orar. Oplakujući svoj rastanak na zemlji sa Majkom Božjom, Apostoli savršiše pogrebenje Njenog prečistog tijela. Sveti apostoli Petar, Pavle, Jakov, sa drugima iz reda dvanaestorice Apostola, ponesoše na svojim plećima odar na kojem je ležalo tijelo Svagdadjeve Marije. Sveti Ivan Bogoslov išao je ispred svih sa rajskom svijetlo zračećom granom, a ostali Apostoli i mnoštvo vjernih pratili su odar sa svijećama i kadionicama, pjevajući svećene pjesme. Ova svečana povorka kretala se od Siona, kroz cijeli Jeruzalem, sve do Getsemanije. Pogrebna povorka sa prečistim tijelom Bogomatere kretala se od Siona kroz Jeruzalem ka Getsemaniji. Odjednom se iznad nje javi zlatokrug od oblaka, sličan vijencu, blistajući silnom svijetlošću. I iz njega se razlegaše predivno anđelsko pojanje koje ispunjavaše zrak, za sve bivajući čujno. Taj blještavi oblak sa Nebeskim pojcima kretaše se zrakom iznad pogrebne povorke do samog mjesta pogrebenja. Žitelji Jeruzalema koji nisu vjerovali u Krista, poraženi neuobičajenim i veličanstvenim prizorom i ozlobljeni počastima ukazanim Majci Božjoj, izvijestiše o svemu prvosvećenike i književnike. Ostrašćeni zavišću i mržnjom prema svemu što podsjeća na Krista, ovi poslaše sluge da rastjeraju povorku i spale tijelo Majke Božje. Pobješnjeli narod i vojnici sa jarošću se ustremiše na Kršćane, ali vijenac od oblaka spusti se na zemlju i načini pregradu kao zid. Gonioci su mogli ćuti korake i pojanje, ali ne mogahu vidjeti nikoga iz povorke. Mnoge od njih Sveti Anđeli oslijepiše, tako da su se vratili u grad pipajući i bauljajući. Jedan judejski svećenik iz zavisti i neprijateljstva prema Majci Isusa Nazarećanina htjede da prevrne odar na kome je bilo tijelo Presvete Djeve,

4

ali mu nevidljivi Anđeo Božji odsječe obje ruke koje se dotakoše odra. Vidjevši užas koji mu se dogodi, on pade na zemlju i počne da vapije Svetim Apostolima: "Smilujte se na mene, sluge Kristove!" Gorko se pokaja i sa vjerom ispovjedi Majku Božju i Krista Spasitelja i tada dobi iscjeljenje, i obje ruke mu se vratiše na mjesto na kojem su bile, i on se priključi onima koji iđahu za tijelom Bogomajke, postavši od tada revnosni pristalica Kristov. Kada je povorka stigla u Getsemaniju, tamo je sa plačem i ridanjem počelo posljednje cjelivanje prečistog tijela Bogomaterinog. Tek uvečer Sveti Apostoli su mogli da ga polože u grob i velikim kamenom zatvore ulaz u pećinu. Sveti Apostoli provedoše kraj groba Presvete Bogorodice u Getsemanskom vrtu tri dana, moleći se i pjevajući psalme. Po promislu Božjem apostolu Tomi nije bilo suđeno da prisustvuje pogrebu Majke Božje. Došavši treći dan u Getsemaniju, on se gorkim suzama okrenu ka grobu i glasno izrazi žalost što se ne udostoji posljednjeg blagoslova Majke Božje i oproštaja sa Njom. Sažalivši se na njega, Apostoli odlučiše da otvore grob, i omoguće mu utjehu posljednjeg poklonjenja svećenim ostacima Svagda djeve. Ali, otkrivši grob, oni u njemu nađoše samo Njene pogrebne ovoje iz kojih se širio nebeski miomir, i na taj način se osvjedočiše prizorom divnog uznesenja na Nebo tijela Presvete Djeve. Uvečer istog dana, kada se Apostoli sabraše u domu da večeraju, dok su prinoseći blagodarenje uznosili k nebu komad kruha ostavljen u čast Gospoda, javi im se Majka Božja, okružena mnoštvom Anđela, i reče: "Radujte se! Ja sam s vama u sve dane dovijeka". Ovo je tako obradovalo Apostole i sve koji su bili sa njima, te oni uskliknuše: "Presveta Bogorodice, pomozi nam!" Tako je uspostavljen početak čina uznošenja panagije, tj. Uznošenja kruha u čast Majke Božje, koji se i do danas očuvao u manastirima. Od tada Sveti Apostoli se sami uvjeriše i svu Crkvu uvjeriše u to da Prečista Mater Božja bi u treći dan poslije pogrebenja uskrsnuta od Sina i Boga Svoga i u tijelu uznesena na Nebo. Sveti Apostoli ponovo uđoše u grob i uzeše plaštanicu ostavljenu za utjehu tužnima i kao ne lažno svjedočanstvo Bogomaterinog ustanuća iz groba. Praznik Uspenja Presvete Bogorodice se do danas s posebnom svečanošću praznuje u Getsemaniji, na mjestu Njenog pogrebenja. Zapravo, nigdje srce ne biva tako potreseno tugom zbog rastanka sa Božjom Majkom i nigdje se ne ispunjava takvom radošću i vjerom u Njeno beskrajno i neprestano materinsko posredovanje za svijet kao tamo, na mjestu Njenog pogrebenja.

5

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful