ISSN 1847-3210

DRINSKE MUČENICE
Informativni bilten Vicepostulature
Broj 4 – svibanj 2010.

Službenice Božje
s. Jula Ivanišević i četiri susestre
KĆERI BOŽJE LJUBAVI
SADRŽAJ

UVODNA RIJEČ Informativni bilten

Vicepostulature službenica
Pogled usmjeren prema cilju 3
Božjih s. M. Jule Ivanišević
i četiriju susestara
PROMIŠLJANJE O SLUŽBENICAMA
BOŽJIM Br. 4/2010.
»Na vratima stojim i kucam« 4
Bilten izlazi povremeno,
s dozvolom redovničkih
IZ ŽIVOTA DRINSKIH MUČENICA poglavara
O sestrama s Pala 8
Umrijeti mučeničkom smrću 10 Izdavač:
Izjave o s. Krizini 11 Vicepostulatura
Tko tebi zlo, ti njemu dobro 12 Drinskih mučenica
Izjave o s. Antoniji 13
Glavna i odgovorna urednica:
DOGAĐAJI s. M. Ozana Krajačić
Tragom Mučenica iz Slovenije 14
Uredničko vijeće:
DANI DRINSKIH MUČENICA s. M. Marta Čović, s. M. Dragica
Šekerija, Ljubica Pribanić,
Dvije vrline Drinskih mučenica 17
Dinka Parlov, William Bello,
Vodilje kroz bespuća života 18 Božo Vuletić-Antić
Štovanje u župi 19
Priprema i tisak:
IZ BILJEŽNICE ŠTOVATELJA
Arca, Nova Gradiška
Vaš put kroz snjegove 21
Naklada:
MILOSTI I USLIŠANJA 23 10000 primjeraka

KĆERI BOŽJE LJUBAVI

Drinske mučenice
Sestra Luka i njezin grob 25
A. Zacero, Duhovni centar, Granešina, 2008.
Život protkan Božjim zovom 27

PJESME DRINSKIM MUČENICAMA

Ljiljani bijeli 28
Drino hladna 29

ZAHVALE I OBAVIJESTI 30

MOLITVA 31
 UVODNA RIJEČ 3

Pogled usmjeren prema cilju

Zahvalni Gospodinu, svi smo nekako usmjerili svoj pogled

prema cilju – konačnoj beatifikaciji Drinskih mučenica.
Zato bih htio u nekoliko kratkih crta prikazati prijeđeni
put i sadašnje trenutno stanje, gdje smo, obzirom na
cjelokupnu proceduru koja se vodi na Kongregaciji za
Kauze svetih u Rimu.

P rošli smo podugačak put. Kao prvo, početak i završetak dijecezanskog

postupka u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Dokumenti su zatim proslijeđeni u
Rim. Nakon što su pregledani, na temelju mišljenja stručnjaka Kongregacije
izdan je Dekret o pripuštanju kauze u daljnju proceduru, a to je dokazivanje
mučeništva Službenica Božjih. Određen je Relator, stručnjak pod čijim vod­
stvom će se prikupiti i pripremiti sva dokumentacija te napisati i tiskati Pozicija.
U Poziciji je sadržano sve što je potrebno za dokazivanje mučeništva Službenica
Božjih. To je sve učinjeno vrlo stručno i zadovoljavajuće.
Povijesna komisija, sastavljena od sedam stručnjaka, na temelju dokumenata
i predstavke Generalnog relatora Kongregacije donijela je procjeniteljski sud o
mučeništvu. Njihove ocjene i naša nadopuna nejasnoća koje su oni otkrili tiskane
su na svega tri stranice teksta i priložene kao dodatak Poziciji.
Pod vodstvom Generalnog promotora Kongregacije, Pozicija je, s dodatkom
procjene Povijesne komisije, proslijeđena Teološkoj komisiji koja je sastavlje-
na od devet stručnjaka. Svi stručnjaci su nakon pomne analize dali pozitivnu
ocjenu. Dakle, i ta je etapa završena. Njihove će ocjene uskoro biti tiskane i
priložit će se Poziciji.
Predstoji još jedan korak! Sve – Poziciju, dodatke Povijesne i Teološke komi­
sije – predstavit će jedan od kardinala (Ponens) Kardinalskoj komisiji od koje
se očekuje konačna odluka. Nadamo se pozitivnoj procjeni. S tom procjenom
isti kardi­nal će uputiti Svetom Ocu molbu za izdavanje dekreta o proglašenju
blaže­nima s. M. Jule Ivanišević i četiriju susestara.
Ovaj broj Biltena, uz redovite rubrike, približit će vam životni put s. Krizine
i s. Antonije, dviju Drinskih mučenica iz Slovenije.
Molimo, zahvalni Gospodinu.
vlč. Marko Tomić, postulator
4 PROMIŠLJANJE O SLUŽBENICAMA BOŽJIM
»Na vratima stojim i kucam«
Na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k
njemu i večerati s njim i on sa mnom (Otk 3,20).
N ije Isus stajao i kucao samo na
vratima kršćanske zajednice u
Laodiceji, kako izvješćuje apostol
Ivan u knjizi Otkrivenja. Isusovo sta-
janje pred vratima i kucanje se nas-
tavlja kroz sva vremena i odzvanja na
svim prostorima naše zemlje.
Ipak, čuju ga samo neki. Samo bud-
ni, oni kojima čežnja srca ne dopušta
da ih uspava duh ovoga svijeta. Samo
vjerni, oni koji čuvaju nutarnji oganj
nadolijevajući ulje svoje privrženosti
Onome koji trajno dolazi, približava
se, zastaje, kuca i… čeka da mu se ot-
vori. Pred vratima je Bog koji bi sil-
no želio ući, no, prepun poštovanja
zas­taje pred čovjekovom slobodom.
s. M. Ozana Krajačić, FDC
Nakon što je čovjeka obdario tim da­
rom, jedino što mu preostaje jest poku­
cati i čekati. I nadati se da će mu biti
otvoreno.
Život Drinskih mučenica obilježen
je Isusovim kucanjem koje je bilo vrlo
znako­vito, osobito u nekim razdobljima
i trenucima njihova života. Prvo ku­canje
dogodilo se u vrijeme njihova mla­de­
naštva. Na vratima stojim i kucam. Isus
je zastao na kućnom pragu obitelji
Leidenix, Ivanišević, Banja, Bojanc
i Fabjan. Zagledao se u srce svojih
odabranica – Berchmane, Jule, Ber-
nadete, Krizine i Antonije – i pokucao
duhovnim pozivom.
To je unijelo posebnu i potpuno
novu dinamiku u srce onih koje su do
tada mirno živjele u Enzersdorfu kraj
Beča u Austriji, u Godinjaku i Ve-
likom Grđevcu u Hrvatskoj te Zbura-
ma i Malom Lipju u Sloveniji. Javio
se čudan nemir, razbudila se čežnja za
Neizmjernim. Čule su kucanje, osjetile
nutarnji zov i prepoznale poziv.
Otvorile su vrata svog postojanja
novosti Evanđelja – u šesnaestoj, osam­­­
naestoj, dvadesetprvoj, dvadesettrećoj
i tridesetšestoj godini života. Svaka iz
drugoga kraja i u drugoj životnoj dobi,
a sve primaju zajedničko poslanje u
 PROMIŠLJANJE O SLUŽBENICAMA BOŽJIM
Družbi Kćeri Božje ljubavi. Kao kćeri
Oca nebeskoga živjet će za stvari
kraljevstva Božjega, poput njegova
Sina Isusa. Njihovi životni putovi se
spajaju.
Duboko svjesne ničim zasluženog
dara poziva i poslanja, izjavljuju: “Idem
služiti Isusu” (s. Jula), “Volim umrijeti
nego ne ostvariti svoj poziv” (s. Berna-
deta). A s. Berchmana, gledajući una­
trag na minulih 76 godina posvećenih
Bogu i čovjeku, svoju zahvalu za prim-
ljeni dar izriče ovim riječima: “Za dvoje
sam Bogu beskrajno zahvalna: da sam
rođena i odgojena u katoličkoj vjeri i da
sam postala redovnica”. Zahvaljuju ne
samo za milost poziva, već i za milost
odaziva.
Na vratima stojim i kucam... Isus
stoji na vratima njihove redovničke sva-
kodnevice. To je drugo kucanje. Proma-
tra njihov predani rad u različitim zajed-
nicama u koje su po zavjetu poslušnosti
poslane. Stoji i kuca.
Osobito snažno kuca na Palama. Tu
rade i mole, žive zajedno – upravo njih
pet. Stojim i kucam... Ove Isusove riječi
poprimaju ovdje posebno značenje.
Slušaju kucanje, svakodnevno, od jutra
do večeri. Prepoznaju Onoga koji stoji
pred vratima njihova samostana i otva­
raju mu. Dolazi u liku siromaha.
Zaodjenuo se u lik gladnog djeteta,
promrzlog mladića, protjeranog star-
ca, neutješne majke. Potreban je svega
– kruha, odmora, doma, tople odjeće
i tople riječi, utjehe. Sestre pozorno
slušaju i neumorno otvaraju, i vrata
5
i srce. S pravom su prozvali njihovu
kuću “gostinjcem siromaha”.
Kucanje je još snažnije za vrijeme
rata. Kako ga prečuti? To je treće ku-
canje. Isus kuca na savjesti sestara:
Hoćete li i vi otići? Pita ih hoće li i one
ostaviti Pale da bi sačuvale život ili će
ostati s ljudima kako bi oni sačuvali
vjeru i nadu? Dok s jedne strane kucaju
i pozivaju sestre iz Sarajeva, poglavari,
prijatelji, nudeći im sigurnost i zaklon,
s druge strane one čuju – samo one! –
kucanje Isusovo kroz riječi evanđelja:
Tko izgubi život poradi mene i
evanđelja, spasit će ga (Mk 8,35).
One poslušaju, ne savjet već savjest,
nutrinu, srce – Isusa. Ostaju i ustraju.
Ta, čule su kucanje Isusovo!
Na vratima stojim i kucam... Ku-
canje se nastavlja, osobito u prosincu
1941. godine. To je četvrto znakovito
kucanje. Isus ih neodoljivo privlači i
poziva da mu otvore vrata. Ovaj puta
pita ih hoće li ispiti kalež gorčine,
njegov kalež, do dna? Prepoznaju taj
6 PROMIŠLJANJE O SLUŽBENICAMA BOŽJIM
“svoj čas”, došao je – 11. prosinca.
Samostan je opkoljen, čuje se snažno
kucanje na vratima. Hoće li imati snage
otvoriti vrata, i ovaj put? Ne siromahu,
već svome progonitelju i mučitelju!
Pred njima stoji kalež gorčine i one ga,
osnažene Duhom, prihvaćaju.
Otvaraju vrata samostana i predaju
se u ruke svojim progoniteljima, poput
njihova Učitelja koji se predao u ruke
ljudima (usp. Mk 9,31). Odvode ih s
Pala. Vode ih kao ovce na klanje, a one
nijeme, ne otvaraju svoja usta, već tiho
mole – sebi ustrajnost, progoniteljima
blagoslov.
U noći 15. prosinca, zatvorene u
jednoj prostoriji u vojarni uz Drinu –
uz svu drugu izvanjsku buku, vikanje
i lupanje – one čuju opet Isusov zov.
Na vratima stojim˝... To je posljed-
nje kucanje. Isus ih hrabri svojom
Pogled na Drinu s mjesta gdje su ležala tijela ubijenih sestara
prisutnošću i obećanjem. Posluša li tko
glas moj i otvori mi vrata, unići ću k
njemu i večerati s njim i on sa mnom.
Poslušale su. Otvorile su vrata
Kristu otvarajući prozor nade. I ubr-
zo, samo nakon nekoliko uboda no­
žem, ulaze u prostor vječne slobode
i neizmjernosti. Za one koje su se
odvažile ispiti kalež muke do dna,
započinje večera – gozba s uskrslim
Jaganjcem.
Konačno je utihnulo kucanje. Nije
više potrebno jer vrata su širom otvo­
rena. Započela je stvarnost gleda­
nja licem u lice Onoga koji je stajao
pred vratima, ku­cao i zvao. Ušle su u
dvoranu slave jer su za života znale
podnijeti pogrde za Ime. Otvorena su
im vrata neba jer su vjerno i ustrajno
otvarale vrata srca i samostana Onome
koji ih je pohađao u liku siromaha.
PROMIŠLJANJE O SLUŽBENICAMA BOŽJIM 7

Evo,
na vratima
stojim i kucam;
posluša li tko
glas moj
i otvori mi vrata,
unići ću k njemu
i večerati s njim
i on sa mnom.
Pobjednika
ću posjesti sa sobom
na prijestolje svoje,
kao što i ja,
pobijedivši,
sjedoh s Ocem svojim
na prijestolje njegovo.
Tko ima uho,
nek posluša
što Duh govori
crkvama!

Otk 3, 20-21
8 IZ ŽIVOTA DRINSKIH MUČENICA

O sestrama s Pala
U provincijskom arhivu sestara Kćeri Božje ljubavi u Zagrebu sačuvan je
vrijedan dokument naslovljen “O sestrama s Pala”. Tekst je napisan rukom,
a auto­rica je s. Stanislava Livajušić, dobra poznavateljica Službenica Božjih.
Napi­sala ga je 29. siječnja 1987. u jednoj od američkih provincija Družbe
FDC, u Akronu, gdje je živjela do svoje smrti.

G lava kuće Kćeri Božje ljubavi na

Palama kraj Sarajeva, godine 1941.,
bila je s. Jula Ivanišević (Hrvatica), u
društvu s. Berchmane (Austrijanke),
s. Krizine i s. Antonije (Slovenke) i
mlade s. Bernadete (Hrvatice porije­
klom Mađarica). Tamjan svake vrste
krjeposti mirisao je na Palama u maloj
zajednici sestara Kćeri Božje ljubavi na
čelu sa s. Julom, predstojnicom. Bog i
njezin primjer odgojio ih je, svih pet,
svetačkim životom.
Župna crkva na Palama
Mi sestre Kćeri Božje ljubavi iz
Sarajeva i drugih mjesta, jedva smo
dočekale školske praznike da mo­
gnemo na Pale, da se oporavimo du­
hom i tijelom, i naravno, da budemo
dionice miomirisnog tamjana mnogih
krjeposti te naše drage male zajednice
na Palama. Draga s. Jula, a i sestrice,
dočekala nas je svojim zlatnim nježnim
osmijehom i s “Hvaljen Isus i Marija!”
ili odgovorom “Vazda budi!”
Zajednica Kćeri Božje ljubavi na
Palama bila je siromašna, ali s. Jula
nije nam to dala osjetiti. Pet ses-
trica je svojim požrtvovnim radom
obrađivalo vrt s nešto malo voća i
hranilo perad za oporavak sestara.
Težak je bio rad u tom predivnom
gorskom, crnogoričnom kraju Pala.
Sestre su to dragovoljno radile kako bi
mogle uzdržavati godinama bolesne i
nemoćne sestre kojima je bio nužan
planinski zrak i kućni odmor u njemu.
A i školske praznike trebalo je prove-
sti na Palama. Nikad se s. Jula nije
potužila da smo joj teške.
Jednom zgodom kuća je bila
pretijesna za sve sestre. Sestra Jula se
oprezno, da je nitko ne vidi, odšuljala
 IZ ŽIVOTA DRINSKIH MUČENICA
s mladom s. Bernadetom na tavan su­
s­­jedne ekonomske male zgrade. Dok
smo mi svi spavali u krevetima, njima
dvjema kreveti su bili pregršt suhog si-
jena, a umjesto prozora – mala rupa pod
krovom. Što je još gore, lopov ih je jedne
takve noći zaprepastio svojom krađom
ispod tavana i odvukao vreću brašna,
koju je s. Jula teškom mukom zaradila i
kupila da bi imala kruh za sestre.
Puno puta, dnevno, susretali smo
se svetačkim primjerima svih pet ses-
tara... Znalo se i to da se ponekad po-
javio koji boležljivi svećenik i napros-
to rekao s. Juli: “Čuo sam da je ovo
‘Hotel za sirotinju’, ja sam jedan od
njih”. Sestra Jula se samo dobrohotno
nasmiješila, uz primjedbu: “Onda,
velečasni, morate kod svake svete
mise moliti Isusa da nam providi”.
Pale, mjesto gdje se nalazio samostan
9
Duhovni život te male zajednice
bio je na visini. Živjelo se svetačkim
životom. Zar je onda čudo da su i
svetački završile?
Neprijatelji svete vjere odvedoše
ih iz njihove male svetinje 11. pro­
sinca i pogubiše 15. prosinca 1941.
(...) Tako su sve žrtvovale svoje živote
i okrunjene su krunom svete krjeposti
čistoće, djevičanstva. Dogodilo se to
u Goraždu na rijeci Drini. Vjerujemo
da se danas u slavi, u nebu, mole za
nas da ispunjavamo bolje svetu volju
Božju.
Kad je vlč. Anto Livajušić čuo za
taj tragični događaj, reče: “To je dobar
znak, da su Kćeri Božje ljubavi na pra-
vom putu. Redovi i kongregacije koje
nemaju svetih mučenika ni svetaca –
nemaju budućnosti”.
10 IZ ŽIVOTA DRINSKIH MUČENICA
Umrijeti mučeničkom smrću
s. Krizina Bojanc, Slovenka
J ožefa (s. Krizina) je bila druga kći u
slovenskoj obitelji Bojanc. Rođena
je 14. svibnja 1885. u selu Zbure, u
župi Šmarjeti, nedaleko Novog Mesta.
Istoga dana krstio ju je župnik Barto-
lomej Županc. Otac Mihael je 1891.
otišao u Ameriku osigurati obitelji
“bolji život” i nikada se više nije
vratio. Majka Marija ostala je
sama sa šestero male djece.
Njezin najmlađi i jedini
sin je umro kad mu je
bilo šest godina.
Majka je bila
vrlo pobožna. Sva-
ki je dan odlazila
na svetu misu u
crkvu udaljenu če­
tiri kilometra od
sela, a djevojčice
su redovito nedje­
ljom bile i na prije-
podnevnoj misi i na
večernjici.
Dvije su sestre iz te obi­
telji, Angela i Jožefa, osjetile
u srcu duhovni poziv. Jožefa je u
Družbu Kćeri Božje ljubavi stupila u
svojoj trideset i šestoj godini života u
prosincu 1921. i dobila ime s. Krizina,
a njezina mlađa sestra Angela (s. Al-
fonza) doći će tri godine kasnije.
Doživotne je zavjete s. Krizina
polo­žila 1925., a 1939. je na vlastitu
zamolbu bila premještena, po drugi
puta, na Pale. Ne znamo razlog te
želje, ali naslućuje se tajni Božji plan.
Sestra je više puta govorila: “Ja jako
volim umrijeti mučeničkom smrću”.
Sestra Krizina je bila požr­t­­
vovna, savjesna, puna razumijevanja
za mlade sestre, koje je često šti­tila
od teških pos­lova. Trpljenje
i nezašti­ćenost u djetinj­
stvu izgradilo je u njoj
toplu i brižnu osobu,
samozatajnu, požrt­
vo­vnu i nadasve
bla­gu. Voljela je
svoju redov­ničku
zajedicu i Crkvu,
molila za duho­
v­­­na zvanja. Sva-
koga je poticala
na molitvu, oso-
bito na pobožnost
prema Djevici Mariji,
pa ju možemo nazvati
učiteljicom molitve.
Sestra Krizina je 15. prosinca
1941. u Goraždu, u Bosni, svojom
krvlju posvjedočila koliko ljubi Isusa
i svoj redovnički poziv. Zajedno s
ostalim sestrama – koje ni smrt nije
rastavila – poziva sve nas na vjernost
dokraja, i uz cijenu života.
Dala je život za Isusa kada je imala
pedeset i šest godina.
 IZ ŽIVOTA DRINSKIH MUČENICA 11

Izjave o s. Krizini
Uvijek o Bogu razmišljala
Bila je jako pobožna, skromna i marlji-
va. Puna Boga i kao da je uvijek o Bogu
razmišljala. To se je vidjelo u njezinu
držanju. Sva se predala poslu za svoju
Družbu. Ništa joj nije bilo teško.
s. Beata Tomić
Sva Božja
Nikoga nije opterećivala svojim nevo­
ljama ili nerazumijevanjem. Tiho je
u sebi molila za blagoslov u radu. (...)
Jednom riječju, bila je sva Božja i kao
takvu, sazrelu, Bog ju je uzeo k sebi.
s. Blanka Kralj
Umrijeti mučeničkom smrću
Posebno je štovala Majku Božju, pa je
i meni preporučivala da joj se usrdno
utječem u svim potrebama. Ona je u to
vrijeme preporučivala posebnu Gospinu
krunicu koja se zvala “Krunica Gos-
pinih suza”. Tako sam i ja svaki dan,
klečeći, molila krunicu i od tada sam još
više počela štovati Mariju. (...) Više puta
je u razgovoru govorila: “Ja jako želim
umrijeti mučeničkom smrću”. Ništa joj
nisam odgovorila, jer sam jako željela
živjeti i nikako nisam mogla shvatiti
da netko želi smrt, i to mučeničku. Kad
smo radili teške poslove na ekonomiji
s. Krizina je uvijek odabirala teži dio, a
meni ostavljala lakši posao.
s. Vinka Udovičić
Divna sestra
Divna sestra! Puna krjeposti koje je sve
krunilo sveto siromaštvo. Sa sirotinjom
je imala srca koliko god hoćeš. Isticala
se među mnogima svojom pobožnošću.
Do u kasne sate znala je proboraviti pred
svetohraništem. Tu bi se oboružavala za
predan rad u svojoj službi. (...) Dobro-
tom i finoćom privlačila je ta priprosta
sestrica pa si joj se mogao povjeriti, bez
bojazni da će to otkriti (...). Kod svakog
susreta s njom osvjedočila sam se da je to
sveta sestra.
s. Valerija Trgovčević
Marljiva kao pčelica
Sestru Krizinu poznajem s Pala gdje je
radila u vrtu i kod rublja, a čini mi se i u
štali. Bila je vrlo tiha, sabrana i pobožna.
Šutljiva i marljiva kao pčelica.
s. Ljiljana Abianac

Suze za Isusom
Kad je bila već starija, radila je u šumi i jednom sam je vidjela da plače.
Pitala sam ju je li joj teško raditi, a ona je odgovorila da joj nije teško raditi
nego da joj je teško što nema svaki dan sv. mise i sv. pričesti.
s. Ligorija Murn
12 IZ ŽIVOTA DRINSKIH MUČENICA
Tko tebi zlo, ti njemu dobro
s. Antonija Fabjan, Slovenka
J ožefa (s. Antonija) Fabjan rođena
je 23. siječnja 1907. u slovenskom
selu Malo Lipje, u župi Hinje, danas
župi Žužemberk. Bila je treće od petero
djece Janeza i Jožefe koja je prihvatila i
troje starije Janezove djece nakon smrti
njegove prve supruge. Malu Jožefu
krstio je župnik Franc Zbašnik
drugi dan po rođenju u
župnoj crkvi u Hinju.
Prvu pričest primila
je u župnoj crkvi
u Žužemberku, a
kriz­mana je u župi
Ajdovec.
Otac je Janez
rano umro, a maj­
ka Jožefa ostala je
sama brinući se za
osmero djece. Iako
joj život nije bio lak,
majka je utjehu i snagu za
svladavanje svako­dnevnih
teškoća nalazila u molitvi, sv.
misi i sakramentima. Jožefi je bilo je-
danaest godina kada joj umi­re majka.
Brigu o djeci tada preuzima rodbina.
Jožefa je bila dodijeljena maminoj
sestri, Mariji Poznik, ženi veoma
pobožnoj i punoj milosrdne ljubavi.
Od nje je naučila životno pravilo, kojeg
se uvijek pridržavala: “Tko tebi učini
zlo, ti njemu učini dobro”.
Jednoga dana povjerila je teti da
želi u samostan, u Družbu Kćeri Božje
ljubavi. I tako u travnju 1929. odlazi u
Sarajevo te započinje svoj redovnički
život.
Po Božjoj providnosti, učiteljica u
novicijatu i pripravi za zavjete bila joj
je sestra Berchmana, jedna od Drinskih
mučenica s kojom će primiti palmu
mučeništva. Privremene za-
vjete položila je 1932.,
a doživotne 1937. go-
dine. Radila je na
polju i u vrtu, u
kuhinji i u praonici,
dvorila bolesnike,
no nikada se nije
ža­lila na naporan
rad. Bila je samo-
zatajna, uslužna i
potpuno predana vo­
lji Božjoj. Voljela je
molitvu i žrtvu.
Sestru Antoniju četnici
odvode iz samostana s Pala
u zarobljeništvo s ostale četiri
sestre 11. prosinca 1941. godine. Četiri
dana nakon toga, 15. prosinca, um-
ire mučeničkom smrću braneći svoje
posvećenje Kristu, osobito zavjet čistoće
kojega je te noći krvlju zapečatila. Drina
je njezin tekući grob s kojega nam s. An-
tonija ne prestaje poručivati da se za
istinske i neprolazne vrijednosti isplati
sve žrtvovati – i vlastiti život.
Umrla je za Isusa kada je imala samo
trideset i četiri godine.
 IZ ŽIVOTA DRINSKIH MUČENICA 13

Izjave o s. Antoniji
Svakome činila dobro
Iz iste sam župe kao i s. Antonija. (...)
Pričala mi je kako joj je teta (koja ju
je odgajala) uvijek govorila: “Tko tebi
učini zlo, ti njemu učini dobro”, kao ono
iz Evanđelja. Toga se ona uvijek držala.
s. Ligorija Murn
Privlačila na nasljedovanje
Vrhunac svega dragoj našoj s. Antoniji
bila je sveta misa i sveta pričest. Krat-
ko, uzor sestra, koja je svojim svi-
jetlim primjerom, vrijednim životom
do svoje mučeničke smrti, privlačila
na nasljedovanje.
s. Valerija Trgovčević

Ozbiljno shvatila svoj poziv Nikada protiv nekoga

Sa s. Antonijom živjela sam zajedno u
kandidaturi, novicijatu i položile smo za-
jedno prve zavjete. Sestra je ozbiljno shva­
tila svoj poziv, voljela je molitvu, rado je
molila. Bila je uslužna i susretljiva prema
svima. (...) Sestre su mi pripovijedale (kas-
nije) da je to dobra sestra, da živi i radi sve
poslove iz ljubavi prema Kristu, za spas
duša i da joj ništa nije teško.
s. Ljudevita Torbašinović
Sveta duša
Živjela je sjedinjena s Bogom. Prema
siromasima uslužna i prijazna. Vjerna
kćerka svete Crkve. Bila je sveta duša.
s. Irena Hočevar
Bila je povučena, mirna, pobožna i mar-
ljiva i to me je privlačilo da joj se još
više približim pa da i ja naučim živjeti
više redovnički. Malo je govorila, a
ako je govorila onda je to obično bilo o
duhovnom životu. Nikada je nisam čula
da govori protiv poglavara ili protiv
koje sestre.
s. Vinka Udovičić
Uvijek sa smiješkom
To je bila zaista sveta sestra. Radila je
teške poslove, ali uvijek sa smiješkom
na licu. (...) Bog ju je sebi odabrao i
onda joj darovao milost mučeništva.
s. Beata Tomić

Prava kći Božje ljubavi

Bavila se vrtlarstvom. (...) Nasmijana, malo je govorila, a na upite rado
je odgovarala. Mnogo je radila, pomagala je i ostalim sestrama. Zajednička
molitva i sakramenti davali su joj snage da može izdržati monotoniju u
svome radu. Bila je prava kći Božje ljubavi.
s. Blanka Kralj
14 DOGAĐAJI

Tragom Mučenica iz Slovenije

s. M. Antonija Lučić, FDC

U nedjelju 28. veljače

2010. hodočastilo je
pet­naest sestara Kćeri Bož­
je ljubavi s 40-tak vjer­nika
lai­ka, štovatelja Drin­skih
mučenica iz Zagreba i
okolice, u Sloveniju oda­
kle potječu dvije od njih,
s. Krizina Bojanc i s. An-
tonija Fabjan. Naše prvo
odredište bila je katedrala
sv. Nikole u Novom Mes-
tu, središte biskupije ovih
dviju sestara muče­nica. S
poviješću kate­dra­le upo­
znao nas je na hrvatskom jezi­ku g. novinama pronosio glas o mučeništvu
Matija Linković, nakon čega nas je Službenica Božjih u Sloveniji.
u biskupskom dvoru primio bis­kup Drugo odredište hodočašća bila
mons. Andrej Glavan. Ovaj susret je je Šmarjeta, rodna župa s. Krizine u
završio biskupovom željom za do- kojoj je u 10 sati sv. misu predslavio
laskom sestara Kćeri Božje ljubavi mons. Janez Grill, kanonik, u kon-
u njegovu biskupiju iz koje potječu celebraciji s dvojicom svećenika i
s. Krizina i s. Antonija. Što reći na trajnim đakonom. Za vrijeme mise
ovo, nego – “Čudesni su putovi Gos- župljani su bili upoznati sa životom
podnji!” – pa tko zna?! i mučeništvom Drinskih mučenica, a
Dionici hodočašća bili su i dvoji- osobito sa životom njihove župljanke
ca slovenskih štovatelja Drinskih mučenice koja je u ovoj crkvi prim-
mučenica – trajni đakon g. Franci Kon- ljena u krilo Crkve te je u njoj jačala
cilija, uvelike zaslužan za organiza­ svoju vjeru molitvom i sakramentima.
ciju ovog, možemo reći, povijesnog Poslije euharistijskog slavlja ostali
hodočašća – za nas sestre i vjernike smo u tišini preporučujući se zago-
laike iz Hrvatske, te p. Marijan Šef, voru s. Krizine i njezinih susestara, da
isusovac, koji je svojim povremenim po njihovu uzoru ustrajemo na putu
prilozima u slovenskim crkvenim dobra i služenja bližnjemu.
 DOGAĐAJI 15

Naše treće odredište

bilo je Zbure, rodno selo
s. Krizine i njezina rodna
kuća koja je sačuvana
u prvotnom obliku, uz
kasniju vanjsku obno-
vu. Tu su nas dočekali
rođaci sestre mučenice
i gđa Jožica Dolenšek,
koja je 2002., u suradnji
s g. Fran­cem Cvel­bar­em,
ure­­dila i tiskala knjigu Rodna kuća s. Krizine
o dvjema slovenskim
Drin­­skim mučenicama. Ovdje nam je njezina daljnja rodbina i pokazala nam
ukrat­ko ispričan život s. Krizine, koju mjesto gdje se nalazila njezina rodna
je već životna situacija njezine obi­ kuća. Nakon toga pohodili smo župu
telji postupno pripremala za palmu Hinje koja također nosi spomen na
mučeništva. Njezina majka ostala je
s. Antoniju i njezino krštenje.
sama sa šestero djece, a ona tada, zbog
majčinog krhkog stanja, preuzima Zahvaljujemo Bogu za pet sestara
brigu za obitelj. Sve je to, a da nije ni Drinskih mučenica koje su žrtvovale
sama znala, bio tek manji dio velike svoj život – da bi ga sačuvale zauvijek.
žrtve koja će se od nje tražiti. Ovaj
naš posjet rodnoj kući bio je popraćen
i od strane slovenske televizije.
Pohod župi Žužemberk – u kojoj
je druga slovenska mučenica, s. An-
tonija, primila sv. pričest – bio je naše
četvrto odredište. Stara župna crkva je
porušena, a nova izgrađena. Tu nas je
dočekao i primio župnik Franc Vid-
mar te nam ukratko prikazao povijest
župe. U njegovoj pratnji pohodili smo
Malo Lipje, rodno selo s. Antonije,
promišljajući pu­tem o životu te sestre
koja je za trpljenje znala već od svo-
ga djetinjstva, ranim gubitkom obaju
Rodbina s. Krizine
roditelja. Na dvorištu nas je dočekala
16 DOGAĐAJI

Križ i svijećnjaci iz kuće

s. Antonije

Molitva hodočasnika uz
nekadašnju njezinu
rodnu kuću

Pohod župama i svjedočenje

Sestre Kćeri Božje ljubavi, zajedno sa štovateljima Drinskih mučenica, vjer-
nicima laicima, ponosna i radosna srca očekuju proglašenje blaženima Službenica
Božjih. Kako bi se proširila pobožnost štovanja tih skorašnjih blaženica u našem
narodu, posjetile su više župa u Zagrebu i okolici, Zagorju, Međimurju te u
Požeškoj i Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, biskupijama rođenja i krštenja
s. Jule i s. Bernadete. Posjetile su i neka mjesta u Sisačkoj biskupiji te Novi
Travnik u Bosni i Hercegovini.
Zahvaljujući otvorenosti i susretljivosti župnika, sestre i štovateljice laikinje
su na nedjeljnim sv. misama govorile o svetom životu i mučeničkoj smrti s. Jule
i susestara. Na taj način poticale
su vjernike na njihovo naslje-
dovanje u svojoj svakodnevici.
Surad­­nice sestara su svjedočile
osobno iskustvo zagovora Drin­­
skih mučenica u različitim živo­­
tnim potrebama.
Nakon sv. mise vjernicima je
podijeljen bilten i sličice s kratkim
životopisom Drinskih mučenica i
molitvom za njihovo proglašenje
blaženima. Prigodom predstavljanja Mučenica u Petrinji
 DANI DRINSKIH MUČENICA 17

Dvije vrline Drinskih mučenica

Iz homilije mons. Vlade Košića, sisač­
kog biskupa u zagrebačkoj katedrali 15.
prosinca 2009.

S pravom se možemo pitati kako su svoje

zadnje zemaljske dane proživljavale
sestre, koje je narod uskoro poslije smrti
prozvao Drinskim mučenicama. One, koje
su bile poznate po dobročinstvu svima, oso-
bito sirotinji, djeci i nezbrinutima, one koje
nisu gledale ni na čije podrijetlo, naciju ni
vjeru, sada su bile žrtve mržnje i podnijele
mučeništvo. Krvnici su bez sumnje dobre
sestre mučili i ubili samo in odium fidei – iz
mržnje na vjeru. Sigurno su vjerne sestre u
svojoj poniznosti i služenju znale da im se takvo što može dogoditi, ali nisu pobjegle,
nisu molile milost, nisu od straha zdvajale. (...)
Mogli bismo reći da je put sestara, Drinskih mučenica, bio svojevrsni advent,
iščekivanje dolaska i susreta s Kristom. Njihov hod po smrznutom snijegu usred bo-
sanskih gora i po putovima i šumama od Pala do Goražda predstavlja sliku svakog
životnog putovanja, na kojemu svaki Kristov učenik mora proći i hladnoću i napore i
susresti se sa samom smrću. (...)
Prorok Sefanija optužuje “nepokorni, okaljani i nasilnički grad”, zapravo ne­
pokorne, okaljane i nasilne Židove. “U Gospodina se nikad nije pouzdavao, svome
Bogu nije se nikada približio”. Kako suprotno živjele su sestre, Drinske mučenice!
One su se čitavim svojim životom uvijek upravo i jedino u Boga pouzdavale, znajući
da je jedino u njemu spas. One predstavljaju onaj “Ostatak Izraelov”, o kojemu govori
Prorok, koji je “skroman i čedan narod”. Baš to resilo je Drinske mučenice: skrom-
nost i čednost. Jesu li to vrijednosti koje i danas privlače, jesu li to vrline koje se i
danas žive? Svakako, premda bismo mogli reći sa starozavjetnim prorokom, da je
takav tek “Ostatak naroda”.
Kada dakle danas slavimo Drinske mučenice, one nas sve snažno pozivaju upravo
na te dvije vrline: skromnost i čednost! Nasuprot oružju i ratnom okruženju, gdje je
vladalo načelo sile i bezakonja, gdje su se krvnici šepirili i razmetali svojom moći,
one su zadržale stav skromnosti i pouzdale su se, ne u sebe, nego samo u Boga. Nasu-
prot razvratu i preziru Boga, sestre su pokazale iznimnu hrabrost u očuvanju čednosti
i stoga su u vlastitoj žrtvi ostale braniteljice nevinosti i čistoće.
18 DANI DRINSKIH MUČENICA

Vodilje kroz bespuća života

Iz homilije p. Ivana Cindorija, DI, u crkvi Kraljice sv. Krunice u Sarajevu uoči
godišnjice mučeništva 2009.

M učeništvo možemo promatrati kao dvostruki dar: kao dar Božji i kao
čovjekovo uzdarje Bogu. Bog je nama dao sve što jesmo i što imamo.
Mučenici Bogu uzvraćaju ono što je Bog njima prvi darovao.
Krist je prvi prolio svoju svetu krv za sve nas i tako pokazao najveću moguću
ljubav prema nama. Jer “veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj
položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13). Mi Isusa nikada ne možemo nadmašiti
u ljubavi. Najviše što možemo učiniti jest biti mu slični u žrtvovanju svoga
vlastitoga života za njega, tj. za istinu, pravdu, ljubav i vjernost. To su mučenici
učinili i time su se zauvijek sjedinili sa svojim nebeskim Zaručnikom.
Tu više nisu važne pojedinosti, jer je cjelina savršeno dobra, sveta, sjaj­
na, dragocjena, besprijekorna. Čak i ako je u životu mučenika bilo značajnih
nesavršenosti, njihova mučenička krv je natopila bezvrijednu glinu i obli­
kovala ju u lijepu posudu, koju
je zatim vatra smrtne borbe,
prihvaćene iz ljubavi prema
Bogu i bližnjemu, ispekla i
ovjekovječila kao predrago­
cjenu posudu Božje milosti,
dobrote i ljubavi.
Kod naših Drinskih muče­­ni­
ca imamo dvostruko muče­
ništvo – bijelo muče­ništvo, tj.
djevičanstvo, i crveno muče­
ništvo, tj. polaganje vlastitog
života za kršćanske ideale, za
vrjednote vjere, nade, ljubavi i
djevičanske vjernosti Kristu Gospodinu. Crkva cijeni djevičanstvo kao “pola­
gano” mučeništvo, jer je i djevičanstvo “radi kraljevstva Božjega” u stvari –
svjedočanstvo vjere. (…) Drinske mučenice su izabrale djevičanstvo upravo
radi kraljevstva Božjega pa su se još i prije svoje tjelesne smrti mogle smatrati
“bijelim mučenicama” – iako im se taj počasni naslov može pripisati tek nakon
smrti, odnosno kad se vidi da su ustrajale do kraja.
 DANI DRINSKIH MUČENICA 19

Vjerojatno mi nećemo biti u situ-

aciji da svoje svjedočanstvo za vjeru
potpišemo i zapečatimo krvlju. No, po­
stoji drugo mučeništvo, svjedočanstvo
na koje je svaki od nas pozvan, i vi i ja, a
to je mučeništvo svagdašnjega života. Tu
se odvija naš život, tu svjedočimo svoju
ljubav i vjernost Kristu i Crkvi i svoju
vjeru, ne samo riječima, nego i svojim
životom – sve do njegova kraja. Zajedno
s ovim mučenicama i mi postajemo nada
svijeta, jer svjedočimo da je Kristova
Hodočasnica iz Zagreba u molitvi
ljubav jača od nasilja i mržnje.

Drinske mučenice, naše suvremenice, primjer su nam za što se isplati dati

svoj život, što je ono što čovjeka neodoljivo privlači i uzdiže iznad svi-
jeta hedonizma i materijalizma, sumnji i tjeskoba. One su nam vodilje kroz
bespuća našega života, one su nam duhovno obogaćenje. Svoju vjeru izra-
zile su, ne samo riječima, nego i nasljedovanjem Gospodina i Učitelja za
koga su dragovoljno prikazale svoje živote. A sam ih je Gospodin u tome
krijepio i jačao… Vapaj: Isuse, spasi nas! Isuse moj, spasi nas! – čuo je Onaj
kome je bio upućen i spasio je svoje vjerne službenice.

Štovanje u župi
s. M. Benedikta Boškić, FDC

Svakog 15. u mjesecu, na dan mučeništva Službenica Božjih, čuva se i obnavlja

sjećanje na te duhovne uzore kojima je Bog obdario svoju Crkvu. Toga dana se
u svim kapelicama sestara Kćeri Božje ljubavi, u domovini i u svijetu te u nekim
župnim crkvama molitvom, adoracijom i pjesmom slavi Bog koji je divan u svojim
svetima. Mnogi vjernici pridružuju se sestrama u toj molitvi tražeći zagovor Drin­
skih mučenica na svom životnom putu i zahvaljujući za primljene milosti.
U župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Novom Travniku poslije večernje sv. mise
ostajemo u klanjanju pred Presvetim, uz izloženu sliku Drinskih mučenica, sjedi­
njeni u molitvi sa župnom zajednicom za njihovo proglašenje blaženima i svetima.
Na inicijativu s. Laurentine, poglavarice samostana posvećenog Drinskim
mučenicama u Novom Travniku i nakon njezina dogovora sa župnikom don Žarkom
20 DANI DRINSKIH MUČENICA

Vujicom, odlučeno je da se svakog 15. u mjesecu obilježi spomen na Službenice

Božje. Na taj način vjernici će se još više upoznati sa životom i smrću sestara koje
su iz velike ljubavi prema svom Zaručniku Isusu dale vlastiti život. Don Žarko je
tu inicijativu vrlo rado podržao te obećao i sam sudjelovati u tim pobožnostima.
Uključile su se i sve sestre iz zajednice, a s. Svjetlana je preuzela obvezu pripremiti
prigodne tekstove za molitvu i klanjanje.
U prosincu se, unatoč velikoj hladnoći, na klanjanju okupio veći broj vjernika
kao i sestara iz naših okolnih zajednica. Župni zbor je pjevao pod sv. misom i kla­
njanjem, a župnik je govorio o Mučenicama i na taj način potaknuo vjernike na
pobožnost. Prisutni vjernici pokazali su velik interes, podijeljeno je puno brošura
i biltena.
U siječnju smo se opet okupili u molitvi pred Presvetim. Svetu misu i klanjanje
predvodio je fra Vinko Tomas iz Brestovskog, a bilo je prisutno oko 300 vjernika iz
Novog Travnika i iz okolnih župa.
Tako se svakog mjeseca
okupljamo u župnoj crkvi
oko oltara i oko Drinskih
mučenica, utječući se nji-
hovu zagovoru i moleći
da ih što prije ugledamo
na našim oltarima.

Sestre i vjernici u crkvi za

vrijeme pobožnosti

Župnik don Ž. Vujica s ministrantima na klanjanju

 IZ BILJEŽNICE ŠTOVATELJA 21

Vaš put kroz snjegove

 sestre juniorke, Krakow, Poljska – u Sarajevu, 2009.

Vaš put kroz snjegove

nek’ postaje Put Novog Proljeća,
gradeći jedinstvo tamo
gdje je nesklad,
učeći vjernost tamo
gdje nas dodiruje napast bijega,
svjetleći primjerom ustrajnosti tamo
gdje nas obuzimaju strah i sumnje.
Vaša ranjena tijela uzela je rijeka Drina,
vaše čiste duše uzeo je Bog
da bi vas nakon dana borbe i muke
nagradio slavom pobjede.
Pomozite nam
ići vašim tragom i tada
kada nas život vodi kroz duboke snjegove
žalosti i iskušenja.
Pomozite nam vjerovati u Nebo tako
kako ste vi vjerovale
i ljubiti Boga tako
kako ste ga vi ljubile.
Pomozite nam graditi zajednice
snažne u jedinstvu
da bismo zajedno,
pomažući se sestrinskom ljubavlju,
ustrajno išle ususret Zaručniku.

Bogu smo i ljudima zahvalne na tome da smo mogle biti ovdje i su­
sresti se izbliza s prošlošću, trpljenjem, pobjedom i svetošću naših
sestara mučenica.
22 IZ BILJEŽNICE ŠTOVATELJA

 s. Zofia Szymanek, Krakow, Poljska – u Sarajevu, 2009.

Sestro Julo! Ti si bila poglavarica

svoje male zajednice. Voljela si svoje
sestre tako jako i istinski da si umjesto
sigurnog bijega odabrala mučeništvo i
smrt zajedno s onima koje Ti je Bog
povjerio.
Zahvaljujem Ti za primjer Tvoje
hrabrosti i ljubavi prema sestrama.
Izmoli meni i svim poglavaricama
poljske provincije Kćeri Božje ljubavi
milost da možemo voditi naše zaje­
dnice k Bogu, koji je pravi i jedini
Cilj, Dobro i Smisao našega života.
Vjerujem, sestro Julo, da ćeš čuti
moju molitvu. Bog će Ti udijeliti sve
jer si mu Ti dala sve.

 s. Bernarda Horvat, Zagreb – u Sarajevu, 2009.

Ovaj dan, proveden na Palama i u Goraždu, dan je kojeg ćemo se sjećati,

kojeg ćemo u mislima, u srcima, nanovo proživljavati. Slaveći sv. misu s
uzoritim kardinalom Vinkom Puljićem, vrhbosanskim nadbiskupom, s našom
Vrhovnom upravom, Provincijalnom glavaricom i s našim sestrama juniorkama
sa svih strana svijeta, mogle smo osjetiti dragu sestrinsku prisutnost i naših
Mučenica u crkvi na Palama, u kojoj su i one slavile Gospodina. Vjerujemo da
su nam se s neba pridružile, da su ujedinile s našima svoje glasove u pjesmi i svoja
srca u zahvali Bogu i, još više, da su sestrinskom ljubavlju molile za svaku poje­
dinu da budemo vjerne Bogu kojemu smo obećale ljubav do kraja našega života.
Za tu nepokolebljivu vjernost molile smo u Goraždu, u prostoriji njihove
posljednje borbe, na mjestu njihova mučeništva, polažući bijele i crvene ruže u
njihov grob – Drinu.
Hvala vam, drage naše sestre, za primjer herojske ljubavi i vjernosti! Pratite
nas i podržavajte svojom sestrinskom ljubavlju i zagovorom da i mi, vaše mlađe
sestre, budemo poput vas, vjerne Bogu i sv. zavjetima, Crkvi i Družbi te da i naš
život bude svjetiljka mnogima na njihovu putu k Bogu!
 MILOSTI I USLIŠANJA 23

Uslišanja po zagovoru Mučenica

Milost oproštenja
Kada sam, po prijedlogu moga supruga vozača autobusa, krenula na hodočašće
u Sloveniju u rodna mjesta dviju Drinskih mučenica, tada sam prvi puta čula o
njima. Sve što se na putu govorilo o njima, počelo me jako zanimati. Interes je sve
više rastao i počela sam osjećati da su mi blizu. Rodilo se pouzdanje da mi one
mogu pomoći u muci kroz koju sam već dulje vremena prolazila.
Na misi u Šmarjeti, dok je s. Ozana govorila župljanima o životu Drinskih
mučenica, iz mene je u jednom trenutku izišla molitva kakvu nisam mogla izgovo­
riti pune dvije godine. Do tada nisam nikako mogla oprostiti onima koji su meni
i mojoj obitelji nanijeli puno nepravde i boli. Često sam im zaželjela zlo i to sam
izgovarala u sebi. A sada, odjednom, izrekla sam: Bože, blagoslovi ih! Ni sama
ne znam kako se to dogodilo. Dvije godine sam se borila, pokušavala oprostiti, ali
ništa se nije promijenilo, sve do toga hodočašća. Suze su mi počele teći. U sebi sam
osjetila olakšanje, kao da mi je teški kamen pao sa srca.
Ovu veliku milost dobila sam po zagovoru Drinskih mučenica, u to sam čvrsto
uvjerena. Od tada više čitam o njima, redovito im se molim u svakoj potrebi i one
uslišavaju mene i moju obitelj. Osjećam puno blagoslova. Neka se i drugi utječu
njima u svim nevoljama i one će im pomoći.
Milica D., Dugo Selo

Pomoć u trudnoći
Za Drinske mučenice čula sam u Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi
u Granešini. Imala sam malu brošuru s molitvom za njihovo proglašenje blaženima.
Mojoj kćeri se zakompliciralo stanje u trećem mjesecu trudnoće. Pojavilo se krvare­nje
zbog jedne izrasline koja je mogla ugušiti plod. Uz to je imala i ozbiljne srčane pro­
bleme. Morala je ostati u bolnici. U bolnicu je ponijela sa sobom i brošuru Mučenica.
Počele smo im se moliti.
Na dan njihova mučeništva, 15. prosinca 2008., vratila se kući. Liječnici su rekli
da treba čekati, da oni ništa ne mogu učiniti jer bi oštetili ili možda uništili plod. Taj
isti dan ja sam otišla u katedralu na sv. misu godišnjeg spomena mučeničke smrti
Službenica Božjih. Molila sam pred njihovom slikom, molila za svoju kćer i za njezi-
no dijete. Nakon tri dana kći je išla na kontrolu. Za vrijeme ultrazvučnog pregleda
liječnik je rekao: “Ničega više nema. Nalaz je potpuno uredan”.
Uvjerena sam da se to dogodilo po zagovoru Mučenica. Rodilo se zdravo dijete, bez
ikakvih komplikacija. Zahvaljujem Gospodinu što je po zagovoru Mučenica s Drine
uslišao moju molitvu i molitvu moje kćeri te joj podario zdravo dijete. Preporučam se
i dalje njihovu zagovoru u svim svojim potrebama.
Bernarda L., Zagreb
24 MILOSTI I USLIŠANJA

Tumor na štitnjači
Na početku moje pete trudnoće otkriven mi je tumor na štitnjači veličine oraha.
Liječnici konstatiraju da je riječ o dobroćudnom tumoru, ali obzirom na njegov
sadržaj, ostaju u neizvjesnosti. Zaključuju da bi jedino operacija i dijagnoza s
patologije mogla pokazati ima li i zloćudnih stanica. Uz stalnu liječničku kon-
trolu punkcijom i ultrazvukom pratili su tumor sve dok dijete, koje se rodilo, nije
imalo četiri godine. Moram priznati, nerado sam razmišljala o operaciji i vađenju
štitnjače jer, usprkos tumoru, hormoni su mi bili u granicama normale.
Preko Radio Marije upoznala sam liječnicu specijalisticu za bolesti štitnjače.
Nakon pregleda inzistirala je na operaciji jer je tumor već znatno narastao. Datum
operacije je zakazan. Proživljavala sam nutarnju neizvjesnost. Molila sam Boga
za pomoć i njegovu volju, za liječnike i za dobar ishod operacije.
Devet dana prije zakazanog termina bila sam sa svojom zajednicom na je­
dnodnevnoj konvivenciji kod sestara Kćeri Božje ljubavi u Granešini. Tamo sam
uzela jednu sličicu na kojoj je bilo naslikano pet sestara i pročitala sam što piše
o njima. Počela sam moliti devetnicu utječući se upravo njima i tražeći njihov
zagovor. Primila sam bolesničko pomazanje i devetog dana uspješno je izvršena
operacija. Kada je došao nalaz s patologije konstatirano je da je uz dobroćudni tu-
mor izvađen i papilarni karcinom, ali potpuno suh. Prilikom podizanja nalaza, sa
mnom je bila liječnica specijalistica za štitnjaču koja je rekla da je to pravo čudo.
Znala sam da je to učinio zagovor Drinskih mučenica koje su molile za mene
pred licem Božjim. I ne samo to. Nakon što mi je odstranjena polovica štitnjače,
druga polovica je preuzela kompletnu funkciju i radi u granicama normale bez
ikakvih dodatnih terapija i tableta.
Neka je blagoslovljen Bog u Drinskim mučenicama!
Milka C., Zagreb

Sve ide lakše

Bože, mila Majko nebeska, molila sam i hodočastila, djecu zagovarala (...).
Otka­da smo u crkvi slušali o Drinskim mučenicama, nekako je sve drugačije.
Budući da je s. Bernadeta rođena kod nas u Velikom Grđevcu, slušala sam o nji-
ma i njihovoj mučeničkoj smrti. Sve me se to jako dojmilo. Dao Bog da budu
proglašene blaženima! (...) Sve više su mi u mislima, sa mnom su u mojim sva-
kodnevnim poslovima.
Od toga dana nekako mi sve ide lakše. Poslovi se izvršavaju s lakoćom jer mi
misli na Drinske mučenice daju posebnu snagu. (...) I dalje ću moliti i preporučati
im se. (...) Drinske mučenice, molite za nas, uslišite nas.
V. P., Veliki Grđevac
 KĆERI BOŽJE LJUBAVI 25

Sestra Luka i njezin grob

E lizabeth, prvo dijete obitelji Liengitz, rodila se 9.
siječnja 1861. u Lindhofu u Austriji. U Družbu
Kćeri Božje ljubavi ulazi 1881., a godinu dana kasnije
u novicijat. Kod oblačenja dobiva ime s. Marija Luka.
Redovničke zavjete polaže u Beču 1883., nakon čega
je Utemeljiteljica Družbe šalje u Sarajevo, u Zavod
sv. Josipa za vrataricu. U početku joj je bilo veoma
teško, jer je govorila i razumjela samo njemački jezik. No, svojim trudom i ma-
rom, svladavala je tu zapreku te se uskoro isticala savjesnim vršenjem službe i
požrtvovnom ljubavlju prema svima koji su dolazili na vrata samostana.
Bila je prava majka siromaha, bez razlike na njihovu vjeru, dob i narodnost.
Kad bi se o podne na vratima samostana okupili siromasi, s. Luka bi pokupila iz
njihovih ruku lončiće i zdjelice, otišla bi u sestarsku blagovaonicu i napunila ih
hranom pa im zatim podijelila.
Sestra Luka bila je osobito brižna prema djeci. Svakog jutra stajala je kod
ulaznih vrata Zavoda kad su djeca dolazila u školu. Promatrala ih je kako su
obučena, pogotovo u zimsko doba, u hladne dane. Djecu na kojoj je primijetila
da trpe od hladnoće odvela bi u jednu prostoriju i uslužila ih u onome što im je
trebalo. Prala ih je, češljala, oblačila u toplu odjeću, a onda odvodila u razred.
Snagu i ljubav za svoj rad crpila je u kućnoj kapelici pred Svetohraništem i
kipom Srca Isusova, koje je posebno štovala. Prema usmenoj predaji, jedne je
večeri – iscrpljena od raznih poteškoća u poslu – došla pred kip i odlučila sve
ostaviti i vratiti se svojoj očinskoj kući u Austriju. Isus ju je tada ohrabrio i obećao
da će je uskoro učiniti sret-
nom. I ona ostaje u samo-
stanu. Uskoro se razboli od
tuberkuloze i umire u 29.
godini života, na blagdan
Cvjetnice 30. ožujka 1890.
godine. Pokopana je na se­
starskom groblju na Betani-
ji. Otada, umjesto na vrata
Zavoda, siromasi počinju
dolaziti na njezin grob i tu
nastavljaju tražiti njezinu
Na grobu s. Luke
pomoć.
26 KĆERI BOŽJE LJUBAVI

Grob s. Luke, već više od sto go-

dina, posjećuju svi potrebiti, raznih
vjera, dobi i zanimanja. Tu nalaze
utočište bolesni, ostavljeni, rastavlje-
ni, nezaposleni, studenti, učenici i svi
koji su u bilo kakvoj nevolji. Svatko
moli na svoj način, donosi cvijeće, pali
svijeće, preporučuje se njezinu zago-
voru ili zahvaljuje za primljena dobra.
Spontano su je prozvali sveta Luka.
Svake godine na dan njezine smrti,
30. ožujka, na groblju Betanija slavi se sveta misa za sve one koji od Boga traže
pomoć po njezinu zagovoru, a i za to da bude uzdignuta na čast oltara, ako je
to volja Božja.

Zahvale i molbe s groba s. Luke

Zahvaljujem sestri Luki što mi je pomogla da mi sin ozdravi, što mi pomaže
u svim mojim molitvama i željama, uvijek ću vjerovati u tebe. Hvala ti se­
stra Luka za sve! Samra A.
Hvala ti, pomirili smo se! D. A.

Ljubljena sestrice! Neka se proslavi po tvom zagovoru Gospodin naš Isus

Krist! Zauzmi se kod Isusa za moga J. koji je gurnut na rub društva. (...) Ne
molim te za sebe. Pomozi, ljubljena, mome J. kojemu je teže nego meni.
Zahvalna ti Ana M., Sarajevo.

Želim sestro Luka, da isprosiš u Isusa Hrista, da usliši moje molitve, i za

što skorije ozdravljenje moje kćeri L. Želim da mi se unuci obrate i nađu
vjeru u Isusa Hrista. Želim da se sva moja djeca obrate u Hristovo Ime!
Mirko Č.

Sveta Luka, molim te smiluj mi se i pomozi meni i mojim sinovima Esadu

i Edinu i mojoj kćerki Ervini da nas prati sreća i zdravlje i uspjeh u životu.
Velika ti hvala.
 KĆERI BOŽJE LJUBAVI 27

Život protkan Božjim zovom

s. Marija Gorana, novakinja

Z oveš me? Da, čujem svoje ime... Ti me poznaješ. Zašto me zoveš? – pitam
se. Imaš nešto za mene? Neki svoj plan za moju budućnost? Možda mi želiš
pomoći da ostvarim svoje snove? Ali… to su i tvoji snovi jer ti si ih meni dao!
Kako bih ja mogla sama od sebe poželjeti da za tebe nešto veliko učinim?
Odlučila sam: Odazvat ću se! Silno me zanima koji je razlog tvog zova. Uopće
ne znam što trebam činiti i kako će sve to izgledati. Ali odazivam se samo zato što
me poznaješ. Ta, zazvao si me po imenu! A to može samo onaj tko me zna, tko mi
je blizak. Odazvat ću se!
I... odazvala sam se. Na kraju 8. razreda donijela sam konačnu odluku. Nisam
znala što ću u životu raditi, ali znala sam što želim biti – časna sestra!
Kad gledam unatrag, u povijest svog poziva, čini mi se kao da mi je cijeli život
bio protkan tim Božjim zovom. Počevši od samog krštenja, pa mojih roditelja
koji su me odgajali u vjeri i učili prvim molitvama, zatim svećenici i sestre koji
su djelovali u mojoj župi i bili s nama u izbjeglištvu tijekom rata. Sestra koja je
radila u našoj školi upoznala me s imenom kojeg nosi: Kći Božje ljubavi. Nešto
ljepše nikad prije nisam čula – biti kći
Božje ljubavi! To ime kao da mi je
dalo odgovor na ono pitanje što ću ra-
diti? – svima reći da smo djeca Božje
ljubavi! Odlučila sam i krenula!
Naravno, nisam odmah postala se­
stra. Prva stepenica na tom putu
bila je kandidatura u kojoj sam
promatrala kako žive sestre, za-
tim je slijedio postulat i novicijat.
Sada sam u novicijatu koji traje
dvije godine, a sam čin ulaska u to
razdoblje obilježen je dobivanjem
haljine i koprene. U tom vremenu
bolje upoznajem karizmu, poslanje
i stil života Družbe Kćeri Božje
ljubavi i pronalazim svoj poziv u
pozivu Družbe.
Hvala ti, Isuse, na daru poziva!
28 PJESME
 PJESME 29

Drino hladna

Drino hladna, gdje kriješ sestre moje?

Gdje si ih odnijela kad si im rane isprala?
Gdje si ih ostavila, gdje si ih skrila?

Samo tebi, Drino, mogu ruže donositi,

na tvojoj obali svijeće paliti,
tebi pjevati i nad tobom se moliti,
svoju tugu tebi povjeravati…

Samo ti, Drino, znaš gdje njihov je grob,

gdje život je ispunjen, zavjet krvlju potpisan,
na oltar položen.

Odnesi ove bijele ruže,

odnesi moje suze i molitve moje
onima što otploviše srca čista,
što umriješe za Krista!

Pjevaj, plači, Drino, i ti!

Neka čuje svijet čitavi
da svjedočila si mučeničkoj smrti,
da u sebi još kriješ – kćeri Božje ljubavi.

Zvjezdana Kuna
30 ZAHVALE I OBAVIJESTI

ZAHVALE
darovateljima za kauzu
župa sv. Ivana Boska, Podsused, Zagreb; župa sv. Terezije Velike, Bjelovar; župa Po-
hoda BDM, Čučerje, Zagreb; župa sv. Leopolda B. Mandića, Požega; župa Kraljice
sv. Krunice, Nova Gradiška; župa Uznesenja BDM, Resnik, Zagreb; župa sv. Josipa
Radnika, Gajnice, Zagreb; župa Svetog Križa, Sisak; župa sv. Lovre, Petrinja; župa
Dobroga Pastira, Novo Brestje, Zagreb; župa bl. pape Ivana XXIII., Klaka, Za-
greb; župa sv. Nikole i svetište Gospe od Suza, Pleternica; župa sv. Ane, Križevci;
župa BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina, Križevci; mons. Vlado Košić, biskup
sisački; Magdalena Hrvatović, Zagreb; B. Kralj, Oroslavlje; Darinko Kaleb.

Zahvaljujemo svima koji molitvom, radom

i dobrovoljnim prilozima podupiru kauzu Drinskih mučenica!

KNJIGE
Obnovljena izdanja knjiga s. Slavice Buljan o Drinskim mučenicama
i prvo izdanje knjige o s. Luki, Dragulj srca Isusova,
tiskana u Zagrebu 2010.

NARUDŽBE
Bilten Drinske mučenice
možete naručiti poštom na adresi Vicepostulature
 MOLITVA 31

Molitva za proglašenje blaženima

Gospodine Bože,
Ti si svoje službenice
Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu
obdario milošću redovničkog zvanja
i snagom da svoju vjernost
i ljubav prema tebi
potvrde prolijevanjem krvi.
Udijeli i nama postojanost u vjeri
da se ni uz cijenu trpljenja ne odijelimo od tebe.
Daj da sveta Crkva uzdigne ove tvoje službenice
na čast oltara i da nam njihov primjer
i zagovor pomažu u životnim borbama
i postizanju vječnoga spasenja.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Tko po zagovoru Službenica Božjih u duhovnim i tjelesnim potrebama zadobije

koju milost, neka javi na adresu:
Vicepostulatura Drinskih mučenica
Granešina 7, 10040 Zagreb
Tel. 00385 (1) 2981 755
E-mail: kauza.dmucenice@gmail.com
www.kblj.hr

Novčane priloge možete slati na naše račune u Privrednoj banci:

Broj kunskog računa: Privredna banka Zagreb, 2340009-1510357988

Devizni račun: SWIFT: PBZGHR2X, HR24 23400091 510357988
Slika na poleđini: Djeca u molitvi pred slikom Drinskih mučenica u Novom Travniku
 Svi smo slabi i bijedni dokle god
živimo na ovom svijetu, stoga trebamo
puno milosti i Božje pomoći.

s. Jula Ivanišević