Ljubav Sex I Vaše Srce

Ljubav seks i vae srce
Alexander Lowen

PREDGOVOR
Svi priznajemo srce za simbol ljubavi. Ali, da li je odnos izmeu srca i
ljubavi samo simbolian ili tu postoji stvarna i vitalna veza?
Veina ljudi je doivjela, ne samo brzo lupanje srca u prisutnosti voljene
osobe, ve i teinu, "stezanje srca", poslije ljubavne svae. Zatim, uobiajena je
praksa u svim kulturama, da se ruka stavi na srce kada se govori o ljubavi, kao da
se eli locirati fiziki doivljaj koji prati emociju. Ako je srce ukljueno u svaki
doivljaj ljubavi, kako izgleda da jeste, tada moramo da pretpostavimo da izrazi
kao "srce ispunjeno ljubavlju" takoer opisuju fiziki fenomen.
Kolika vjerodostojnost se onda moe dati pojmu pucanja srca? Iako se srce
ne raspada u komade kad ljubav nije uzvraena, ili kad se izgubi voljena osoba,
neto oigledno puca u takvim situacijama. Da li postoji takva stvar kao
zatvoreno ili otvoreno srce? Ova pitanja su znaajna ne samo za razumijevanje
naih emocija ve i za zdravlje srca. Polazei od pretpostavke, kao to ja inim u
ovoj knjizi, da je veza izmeu srca i ljubavi stvarna, moe da se postavi hipoteza
da srce bez ljubavi neizbjeno slabi, propada i umire. Moje uvjerenje u ovu
injenicu proistie iz mog iskustva doktora, koji pomae pacijentima u borbi da
otvore svoje srce za ljubav i pronau malo radosti u ivotu. Neki od tih sluajeva
bie prikazani u ovoj studiji.
A to je sa seksom? Ako prihvatimo, kao neki ljudi, da su ljubav i seks dvije
odvojene funkcije, tada treba da pretpostavimo da uee srca u seksu nije nita
vee nego kod ostalih fizikih aktivnosti. S ovog stanovita, funkcija srca da
pumpa krv kroz tijelo da bi tkiva bila snabdjevena kisikom i hranljivim
sastojcima i da bi se uklonili otpadni sastojci mora se promatrati kao isto
mehanika. Ovdje ponovo, meutim, idemo protiv svakodnevnog jezika, koji
govori o seksu kao o voenju ljubavi, to podrazumijeva direktnu vezu izmeu
ljubavi i seksa, pa, shodno tome, i izmeu srca i spolnih organa.
Svrha ove knjige je da se objasne ove veze, tako da itatelj moe vidjeti
kako je emocionalni ivot povezan sa fizikim bivstvovanjem, i kako njegovo
fiziko zdravlje ovisi od njegovog emocionalnog blagostanja. Nadam se da e
razumijevanje uzroka straha od ljubavi, pomoi itatelju da postane osoba
spremnija za ljubav i da tako osigura zdravlje svom srcu. Bez takvog znanja, svi
nai napori da osiguramo zdravo srce, nee uspjeti doprijeti do sutine problema.
Prema tome, poet emo sa prouavanjem veze izmeu srca i ljubavi,
odnosa koji pjesnici, filozofi, propovjednici stoljeima uvaavaju i opisuju.

UVOD
Kao bolniki kardiolog, vidio sam i obraivao mnoge sluajeve sranih
oboljenja. Tijekom godina, postalo mi je jasno da je oboljenje krvotoka srca,
generalno gledajui, tiha i sveprisutna bolest. Simptomi se obino kasno
manifestiraju, a iznenadna kardioloka smrt esto je prvi simptom insuficijencije
krvotoka. Ovo oigledno predstavlja dilemu za kardiologe. Preventivni aspekti
rada sa tako razornom boleu nedavno su postali centralna toka moderne
kardiologije. Predodreeni rizici i sklopovi navika kod svakog pojedinca postaju
vane varijable za odnos izmeu stila ivota i kardiovaskularnih oboljenja. No
unato svim analizama, koje povezuju puenje, visok nivo kolesterola u krvi,
hipertenziju i dijabetes odraslih, sa koronarnom arteriosklerozom, uvjeren sam
da ovi faktori rizika, iako vrlo znaajni, uistinu ne objanjavaju u potpunosti
prirodu ovog oboljenja.
Godinama, a naroito tijekom posljednjeg desetljea, poduzeto je vrlo
mnogo istraivanja, sa ciljem da se otkriju uzroci arterioskleroznih
kardiovaskularnih oboljenja - jedinstvenog fenomena u populaciji dvadesetog
stoljea. Ta istraivanja su bila veinom statistike prirode, demonstrirajui
povezanost izmeu profila faktora rizika i nastale bolesti srca. Dopunska
istraivanja su, meutim, pokazala da su odreene osobe sklonije sranim
oboljenjima od drugih. Osobe, sklone oboljenju krvotoka srca, imaju posebnu
strukturu ponaanja i neuobiajenu osjetljivost na emocionalni stres. inilo mi se
da je emocionalni stres najvanija determinanta kardiolokog oboljenja, pa kad
su Friedman i Rosenman objavili svoja otkria o Tipu "A" koronarno sklonog
ponaanja i predispozicijama istog za oboljenja arterije srca, to je potvrdilo moje
uvjerenje u dominantnu ulogu stresa i ponaanja kod sranih oboljenja.
Kardiolozi su naroito skloni oboljenju srca zbog stresne prirode svog
posla. Kao bolniki kardiolog, postao sam svjestan obrazaca destruktivnih
ponaanja svojih pacijenata, na osnovu kojih su se te osobe mogle svrstati u
kategoriju: "sklon razvoju oboljenja koronarne arterije". Ono to nisam oekivao
da u otkriti, bilo je, meutim, da sam i ja sam u toj kategoriji. Ova spoznaja me
je uasnula. Znam da sam marljivo radio, borio se za karijeru, postizao rezultate.
Takoer sam se prepoznao kao osoba Tipa-"A". Ja, mukarac u kasnim
tridesetim godinama, prodoran i uspjean, iznenada sam shvatio, da preko svojih
pacijenata otkrivam vlastitu smrtnost.
Tradicionalni faktori kardiovaskularnog rizika esto se ne otkriju kod rtava
oboljenja krvotoka srca. Tipino, ponaanje neke osobe postaje katalizator
razvoja bolesti. Emocionalni faktori, koji funkcioniraju na psiholokom nivou,
utjeu na razvoj oboljenja srca. Dobro je poznato da um i tijelo utjeu jedno na
4 Ljubav, seks i vae srce

drugo. Ono to ovjek misli, moe da izazove emocionalnu reakciju na koju
tijelo odgovara.
Dakle, inioci osobnosti su kljuni elementi koji se nalaze u gotovo svakoj
bolesti. Neventilirane (neizraene) emocije ili afekti, npr. postupno nanose tetu
tijelu i njegovom fiziolokom sistemu. Kod visokog krvnog tlaka, osnovne
potisnute emocije su ljutnja, neprijateljstvo i bijes. Neke koronarno-sklone
osobe, uz potiskivanje ljutnje i neprijateljstva, se takoer mue sa bolnim
(srceparajuim) doivljajem gubitka ljubavi koji ima za posljedicu gubitak
vitalnih veza. Ovi osjeaji cijepanja srca podrazumijevaju veliku tugu, aljenje i
strepnju, koje se, analogno, odraavaju na nastalo ponaanje, karakter i tijelo.
Prema tome, postalo mi je jasno, da bolest srca nije proces koji se tek tako
dogodi. Prije e biti da na njega djeluju emocionalni inioci, svjesni i podsvjesni
konflikti. Zbog toga su takve analize ponaanja postale centar mojeg interesa i
ulaganja energije. Takoer na ovo sam mogao da gledam kao na izazov da
otkrijem uzroni faktor, koji se moe identificirati i modificirati u cilju
poboljanja i produetka ivota mojih pacijenata, kao i mog vlastitog. Uz to,
spoznaja da sam sebe pripremam i uvodim u koronarnu bolest, natjerala me da
donesem odluku da krenem na psihoterapiju, sa ciljem da ispitam i promijenim
ove negativne aspekte svog ponaanja.
Traganje me je vratilo u djetinjstvo i prepoznatljiv model je izaao na
vidjelo. Bio sam tree od etvoro djece. Kada sam imao etiri godine, rodila mi
se sestra, i negdje u to vrijeme poela je serija mojih djejih bolesti i nezgoda.
Da li su ti incidenti bili pogreno prilagoen nain za ostvarenje kontakta i
zadobivanje ljubavi majke, koja je sigurno imala pune ruke posla sa malom
bebom i potrebama uveane obitelji? I poslije toliko godina, jo uvijek mogu
osjetiti onu enju za majinom panjom i utjehom. To to je ja "nisam imao za
sebe" izazvalo je moje prvo cijepanje srca., traumatska tuga; koja je uslijedila,
bila je potisnuta, ali moje tijelo je nekako upamtilo istinu. Meka ranjivost djeteta
je prerasla u krutu oklopljenost prsnog koa, koja kao da mi titi srce. Znam da
me je majka vrlo voljela, ali u tako ranoj dobi, nisam mogao da shvatim njene
potrebe, ve sam bio usmjeren samo na svoje. eznuo sam za njenim pohvalama
i ljubavlju i nadao se, da u, ako budem "dobar djeak, dobar sporta, dobar
uenik, uspjean u svemu" to i dobiti. Mislio sam da e mi uspjeh donijeti ljubav.
Razvio sam lanu vezu izmeu uspjeha i ljubavi i prenio je u zrelo doba. Ova
veza je utjecala na postupni razvoj ponaanja Tipa "A", koje me je, na kraju,
moglo dovesti i do smrti.

Nakon medicinskog fakulteta, specijalizirao sam opu medicinu i
psihijatriju, sa dvije godine obuke i stairanja iz ope medicine i dvije godine
specijalistike obuke i prakse iz kardiologije. Postao sam izuzetno kvalificiran,
Uvod 5
perspektivan kardiolog, vrlo siguran u to to radim. Postao sam radoholiar.
Posao je bio ljubav i strast mog ivota, jer mi je osigurao mjesto pod suncem.
Meutim, ubrzo sam osjetio da sagorijevam iznutra. Izlagao sam se
unutranjem naporu da postiem uspjehe i funkcioniram na raun svojih emocija.
Iako to nisam prepoznao, bio sam opsjednut. Negirao sam umor i bol, isto kao
to sam radio kao adolescent, da bi se dokazao kao dobar student i sporta. Da li
sam ovom bitkom za uspjeh i dostignua, zapravo traio pohvalu i ljubav? Da li
sam pokuao da dokaem da sam vrijedan ljubavi? Godinama sam u sebi nosio
ovu potrebu i prepoznavao je, ponovo i ponovo, kod mnogih svojih pacijenata.
Mnogi su jurei zadovoljenje te potrebe stigli do bolesti srca i smrti.
Izazov, koji sam sada postavio pred sebe, bio je da izmijenim
samodestruktivni koronarni model ponaanja Tipa "A". U stvari, svijest i
spoznaja da se ponaam po tom modelu, bile su prosvjeujue, jer mi je upravo
ta svijest dala snage da traim ljekovite alternative Sredinom sedamdesetih, imao
sam sreu prisustvovati predavanjima i seminarima, koje su drali moje kolege, o
ponaanju i kardiovaskularnim bolestima. Jedan predava, Robert Elliot
kardiolog i autor knjige "Is it Worth Dying For?" (Da li je vrijedno umrijeti zbog
toga) imao je na mene ogromni utjecaj. Nakon ovih prvih susreta, nastavio sam
pohaati brojne seminare o svijesti o samom sebi. Na primjer, 1978. sam bio u
Londonu na meunarodnom simpoziju o stresu i napetosti. Taj simpozij je bio
izuzetno provokativan i otkrio mi je neke netradicionalne pristupe lijeenju:
Zapadni Nijemci su, na primjer, ukljuili biofeedback u terapiju, veani koriste
masau, vicarci Lamaze, Azijati stavljaju teite na meditaciju, Amerikanci
zastupaju trening progresivne relaksacije. Svaku od ovih metoda, mogao sam
vidjeti kao pozitivan nain za ublaivanje emocija i smirivanje ivanog sustava.
Sve imaju blagotvorno djelovanje.
Tijekom narednih godina imao sam sreu voditi profesionalni grupni
seminar (radionicu) o stresu i bolesti, zajedno sa internistom dr Brendanom
Montanom, i psihoterapeutom Holly Hatch. Ove grupne interakcije, uz primjenu
getalt tehnika, pomogle su emocionalno osjetljivim pojedincima da naue kako
se nositi sa ivotom. Grupni treninzi za stjecanje svijesti o sebi, imali su
ogroman utjecaj na ozdravljenje, naroito kad bi polaznici "vidjeli sebe" u dru-
gim ljudima. Nakon uestvovanja na nekoliko profesionalnih radionica
*
, poeo
sam objavljivati vlastite podatke u medicinskim publikacijama. Moji pacijenti su
mi bili najbolji uitelji. U to vrijeme sam shvatio da mi treba specijaliziran
trening iz podruja psihoterapije. to sam vie ispitivao veze uma, emocija i srca,
to sam postajao nesigurniji i nisam se osjeao dorastao situaciji.

*
Radionica, eng. workshop - uobiajeni grupni oblik obuke iz psihoterapije tijekom kojeg polaznici,
uz teoriju, trebaju raditi na sebi i sami se podvrgavaju terapiji. Obino je vei naglasak na osobnom
radu i iskustvu doivljenom tijekom terapije. (prim. prev.)

Proveo sam dvije godine na getalt terapiji, koja mi je pomogla da uoim
neke od uzroka u pozadini svojih stavova, i dodatno me je uvjerila u mo
emocija nad zdravljem i bolesti. Tijekom ove terapije, otkrio sam radove
Alexandra Lowena.
(Bioenergetska analiza, koju je on utemeljio, je analitika terapija
usmjerena na tijelo, usmjerena na otkrivanje miinih napetosti u tijelu, koje su
fiziki odraz emocionalnih konflikata osobe. Ba kao to se starost drveta moe
odrediti brojanjem godova na panju, tako terapeut-bioenergetiar, moe utvrditi
osobnu povijest promatrajui tijelo. Bioenergetskom analizom terapeut moe
odrediti gdje je locirana napetost i gdje je blokirana energija. Ova blokada
sprjeava ljude da uivaju u svim potencijalima svog ivota. Koritenjem raznih
tehnika i vjebi za energetsko punjenje i pranjenje tijela, bioenergetiar moe
osloboditi zarobljenu energiju, ime se omoguuje razlijevanje i nestanak
napetosti. Ovakav koncept energije i primjena istog na osobe sklone oboljenju
srca, bili su toliko zanimljivi i uzbudljivi da sam se odluio podvrgnuti terapiji
kod dr Lowena. Pomou njegovog uenja, uskoro mi je postalo jasno da je moje
tijelo prilino napeto, da ne diem duboko, i da niti doivljavam, niti izraavam
vlastite osjeaje na potpun nain.
Terapija sa dr Lowenom mi je usmjerila panju na krutost vlastitog tijela.
Iako se, tijekom prvih nekoliko mjeseci, moje tijelo opiralo i bilo pod kontrolom
glave, Lowen je radio na mom disanju i to je izazvalo emocije. Postavio me je na
bioenergetski stolac i natjerao da koristim glas na takav nain da smanjim
energiju u svom grudnom kou. Ovo je imalo pozitivan efekt na smanjenje stresa
i napetosti u torakalnom dijelu. Tada je poeo usmjeravati panju na dijafragmu,
vilicu i zdjelicu. Nekoliko mjeseci takvog rada na mom tijelu, otkrilo je potisnute
emocije i miinu napetost. Postepeno mi je tijelo omekalo. Plakanje je smanjilo
napetost i dovelo do irenja mog prsnog koa. U narednim godinama, osjetio sam
da mi se srce otvara. Pretpostavljao sam da se razvija feministika strana mog
karaktera. Napredak je bio ogroman. Poeo sam doivljavati vie emocija. Moje
fiziko i emocionalno zdravlje se poboljalo i izgledalo je kao da mi je tijelo
oivjelo. Ovaj put u samootkrivanje bio je oaravajui.
S novim saznanjima, poeo sam promatrati svoje kardioloke pacijente sa
aspekta onog to se deava u njihovim grudima, koliko energije ima u njihovim
tijelima, kako dobro diu, kakvo im je rano iskustvo sa gubitkom ljubavi a kakva
su sadanja iskustva sa ljubavlju. Moj rad se sada odvijao na razliitom nivou.
Poeo sam da radim sa pacijentima na nivou tijela, koristei znanje koje sam
dobio od Lowena. Bioenergetska analiza je postala mono orue za sveukupnu
procjenu svake osobe i njene bolesti. Iako sam i dalje od pacijenata uzimao
anamnezu, sada sam se poeo koncentrirati na njihovo disanje, vizualni kontakt,
kvalitetu njihove energije, osjeaj pri stisku ruke kod rukovanja, pokrete
dijafragme, ton glasa, i znakove za emocije zadrane u tijelu. Analiza strukture
Uvod 7
vilice, na primjer, mi je dala indikacije o nivou zadrane (potisnute) ljutnje.
Pogled u oi govori o tuzi i strahu. Tako sam, promatrajui tjelesnu strukturu,
stjecao jasniju svijest o problemima i bolesti pacijenta. Postajao sam efikasniji
doktor i iscjelitelj. S ovim novim saznanjima, dr Lowen i ja smo osnovali Centar
za srce Nove Engleske (New England Heart Center) s ciljem da doemo do
bioenergetskog razumijevanja kardiolokih oboljenja i osoba koje su im sklone.
Iskustvo koje sam doivio sa dr Lowenom je uzbudljivo poglavlje mog
ivota. Njegova uenja su otvorila inovativnu, kreativnu dimenziju u tretmanu
oboljenja srca. U dobi od 76 godina, on je ivi dokaz svog rada. U ljeto 1987.
godine, poveo me je na jedrenje i razgovarali smo o naem naunom radu i
istraivanjima. Dok je vezao jedra i upravljao amcem, promatrao sam
elastinog, energinog ovjeka koji zrai, koji je mekan i gibak. Dok sam
osjeao vjetar i kapljice vode na licu, Lowen je priao o ivljenju i sjeanju. Dok
je brod klizio preko vala, osjeao sam kako uivam u jedrenju s majstorom. Isto
kao to mornar plovi majstorskom vjetinom, tako i psihoterapeuti, kao Lowen,
esto plove "neobiljeenim vodama" odavno zaboravljenih pacijentovih
memorija. Dok sam promatrao kako Lowen upravlja svojim brodom, osjetio sam
spokojstvo... Uvijek u mu biti zahvalan na tom danu.
Steven Sinatra, doktor medicine

PRVI DIO
ISPUNJENJE LJUBAVI
Vjerojatno nema ni jednog pojma u engleskom jeziku, koji se koristi na
toliko raznih naina kao LJUBAV. Neki ga koriste da opiu ope predavanje
svog ja, drugi ga koriste na vrlo sebian nain, bilo da bi izrazili svoju potrebu da
budu prihvaeni i paeni, bilo da posjeduju i kontroliraju drugu osobu.
Ljubav se moe smatrati stavom ili inom, ali je moramo uvaavati kao
emociju i, prema tome, kao fizioloki proces u tijelu. Da bi razumjeli ljubav,
potrebno je da razumijemo ovaj fizioloki proces. Kao i kod bilo kog drugog
fiziolokog procesa, cilj ljubavi je doprinos dobrobiti organizma, to se
doivljava kao zadovoljstvo i radost. Ispunjenje ljubavi je radost koja se
najintenzivnije osjea kada dvoje ljudi, koji se vole, zajedno doive orgazam.
U prvom dijelu emo istraiti kako se ljubav ispunjava a kako osujeuje.

GLAVA 1
LJUBAV JE U SRCU IVOTA
Od pradavnih vremena, srce je moan simbol ljudskog miljenja. Latinska
rije za srce "cor", je osnova za englesku rije "core" (jezgro) koja se definira
kao centralni dio predmeta. Mogunost meusobne zamjene rijei srce i jezgro,
vidi se u uobiajenim izrazima kao "doi do srca problema". Veina ljudi smatra
srce jezgrom svog bia, poput sredinje toke. Tako, kad se za nekog kae da se
"u srcu promijenio", podrazumijeva se da je njegov kompletan stav doivio
izmjene.
Srce ne simbolizira samo emocionalni, ve i duhovni centar ovjeka. Mnogi
vjeruju da je srce izvor ivota. idovski mistik je rekao: "Znaj da je srce izvor
ivota i da je smjeteno u centar tijela, kao Boanstvo svih Boanstava".
1
Poto
se takoer vjeruje da je Bog izvor ivota, iz toga nuno slijedi da Bog obitava u
srcu. Tako, Upaniadsko uenje savjetuje: "Ui u lotos srca i meditiraj tamo u
prisutnosti Brahmana".
2
Prema Georgeu S. J. Mahoneyu, kranskom teologu,
"Srce je, u biblijskom jeziku, stanite ivota ovjeka... U srcu se susreemo s
Bogom u odnosu Ja-On".
3
asni brat, David Steindl Rast, se slae: "Kad stvarno
naemo svoje srce, nali smo carstvo u kome smo istinski bliski sami sa sobom,
s drugima i sa Bogom".
4
Upaniade takoer smjetaju sutinu bia u srce, u samo
jezgro duhovnosti: "Zaista, bie je srce... Onaj koji to zna, putuje u carstva
nebeska svakoga dana."
5
Bila ova uenja metaforika, spiritualna ili filozofska,
mora da postoji neka stvarna, fizika osnova za ovu ponavljanu vezu izmeu
ljudskog srca i izvora ivota. Izgleda da je ova osnova samo kucanje srca,
ritmiko pulsiranje kojim se krv, koja daje ivot, prenosi tijelom. To je najjasnija
manifestacija sile ivota u tijelu. To ritmiko pulsiranje je karakteristino za sve

1
Kicup 'tih, citirao u Edit B. Pnaper, 'The Inward Odyssey" (London: George Allen and Unwin
Ltd., 1965) 141
2
Kaivala Upaniad, citirano u naper, op. cit., 130
3
George A. Mahoney, "Prayer of the Heart" (Notre Dame, Ind.; Ave Maria Press, 1983) 25
4
Brother David Steindl-Rast, "Gratefulness: The Heart of Prayer" (New York: Paulist Press, 1984)
5
Chandaya Upanishad, 8.3.3.
ive stvari, kao i za fiziki svijet - jer i zvuk i svjetlost, takoer, putuju u
valovima.
Iako je povezivanje srca s ljubavlju iroko usvojeno u naoj kulturi,
kardiolozi i veina laika ovu vezu smatraju samo simbolikom. Pjeva moe
pjevati "Ukrala si mi srce" ili "Izgubio sam srce zbog tebe", ali tko e vjerovati
da netko moe zaista izgubiti srce ili otkriti jednog dana da mu je srce nestalo. Pa
ipak, ako razmiljamo o ovim izrazima u funkcionalnim terminima, oni imaju
smisla. Netko "izgubi" srce kad se toliko snano vee za drugu osobu da mu se
ini kao da mu vlastito srce vie ne pripada. Svaki put kad razmilja o voljenom
ili voljenoj, doivljava osjeaj radosti ili tuge tako blisko vezanih za tu drugu
osobu, kao da njegovo srce pripada njoj.
Ma kako ih opisivali, emocije nisu uzleti mate. One se odnose na stvarne
procese u tijelu, koji ih izazivaju. Kad se osjeamo lakog ili tekog srca, kad nam
je toplo ili hladno oko srca, neto se u tijelu deava na fizikom nivou, to ini da
se tako osjeamo. To to se deava, moe se najbolje opisati kao poveanje ili
smanjenje stanja tjelesne uzbuenosti. Uzbuenost ini da se osjeamo lako i
poletno; kad je nema, osjeamo se teko i mlitavo. Kada se uzbuenost odnosi na
ljubav, to najdirektnije osjeamo u predjelu srca. Pogled ili pomisao na voljenu
osobu moe izazvati bre otkucaji srca, ak i preskakanje otkucaja i lakou srca.
Sve dok ima ivota, svaka stanica, pa radilo se o jednostaninom ili
kompleksnom, visokostrukturiranom organizmu kao to je ovjek, egzistira u
stanju uzbuenosti. Ono se moe umrtviti ili oslabiti, ali to stanje je uvijek do
nekog stupnja prisutno. Takvo stanje je najjae kod mladih, a najslabije kod vrlo
starih ljudi, to govori da se plamen ivota sa starenjem polako gasi. Dijete se
moe toliko uzbuditi da stvarno skae od radosti. Ista reakcija je rjea kod
starijih osoba, ija tijela su postala krua i ukoenija. Sa smru, tjelesni poten-
cijal uzbuenosti se gasi.
Stanje uzbuenosti odreene osobe je uvijek vidljivo u njenom tijelu. Kod
visokog stupnja uzbuenosti, vie krvi pritjee na povrinu tijela, oi sjaje, koa
postaje ljepa, pokreti su spontaniji, ruke toplije, mozak aktivniji a srce bre
kuca. U smrti, oi su bezizraajne i staklaste, tijelo kruto a koa bijela i hladna.
Stanja negativne uzbuenosti ne izazivaju iste efekte. Kada tijelo pokazuje
poveanu aktivnost u stanju panike, pokreti su divlji i nekontrolirani, a
uzbuenje je veinom koncentrirano u muskulaturi i srcu, koje vrlo brzo kuca.
Ako je strah vrlo jak, moe doi i do smrti, jer se miini sustav paralizira i srce
prestane kucati. Intenzivan bol, pod kojim se tijelo trza i uvija je takoer stanje
negativne uzbuenosti. Takav je i bijes, koji, za razliku od ljutnje, negativno
djeluje na tijelo. U ljutnji, tijelo je vrue, oi sijevaju; u bijesu, tijelo je hladno,
oi su mrane.
Pozitivno uzbuenje se javlja u ugodnim situacijama. Tijelo je u stanju
irenja (ekspanzije) a punjenje ili uzbuenje je snano na povrini tijela.
Ljubav je u srcu ivota 11
Negativno uzbuenje nastaje u situacijama straha i opasnosti. Tijelo je u stanju
kontrakcije (grenja, sakupljanja) i energija se povlai sa povrine. Disanje se
takoer razlikuje kod ova dva stanja. U zadovoljstvu, disanje je duboko, lako i
relativno sporo. Nikad nije oteano, jer je oteano disanje znak nelagodnosti (ne-
mira, bola). Meutim, kada je osoba uplaena ili zabrinuta disanje je plitko,
naporno i brzo.
Emocija ljubavi ima najzdraviji efekt po tijelo. Zaljubljena osoba zrai
radou. Svjetlost u njenim oima i sjaj koe nisu tu samo zbog snanog priliva
krvi na povrinu tijela, ve i zbog vala uzbuenosti koji dolazi na povrinu i puni
tkiva energijom.
Zraenje i sjaj zaljubljene osobe nisu metaforiki pojam, jer se mogu
promatrati. Uzrok takvom stanju je vea uzbuenost i intenzivnije pulsiranje
organa i tkiva. Kvaliteta pulsiranja nije ograniena samo na srani mii. Iako se
pulsiranje jasno primjeuje kod disanja, neto manje je vidljivo kod peristaltikih
valova probavnog trakta, javlja se u svim ivim stanicama i organima. Mada
svako tkivo ili organski sustav imaju svoj vlastiti ritam, njega koordinira bahino
pulsiranje srca i od njega ovisi. Otkucaj srca je ono to daje ivot cijelom tijelu.
Kad smo lakog srca (bezbrini i raspoloeni) svi organi bolje funkcioniraju; kad
smo tekog srca (zabrinuti i neraspoloeni) svi organski sustavi su oslabljeni.

Slika 1. Organska reakcija na okolinu - otvaranje sa
zadovoljstvom ili povlaenje u zabrinutosti

Zabrinutost, nezadovoljstvo ili strah izazivaju kontrakciju i
time smanjenje priliva energije (punjenja) na povrinu.
Zadovoljstvo izaziva irenje (ekspanziju) i time poveanje
priliva energije (punjenja) na. povrinu: koa, oi, erogene
zone.

U zadovoljstvu, kao to smo vidjeli, krv tee ka povrini tijela, a kad smo
zabrinuti i nezadovoljni povlai se prema centru. U strahu i panici, osoba moe
reagirati mobiliziranjem voljnih miinih sustava, koji su blizu koe, da bi
otklonila izvor straha ili opasnosti. Ovi se miii tada preplavljuju i pune krvlju
da bi bili spremni za akciju. Da li e osoba doivjeti ovu reakciju kao ljutnju ili
kao strah, ovisi od toga da li je reakcija pokret prema van, sa ciljem da se povrati
sklad ili zadovoljstvo, ili je to bijeg od opasnosti. Zabrinutost, nezadovoljstvo ili
strah izazivaju kontrakciju i time smanjenje priljeva energije (punjenja) na
povrinu. Zadovoljstvo izaziva irenje (ekspanziju) i time poveanje priljeva
energije (punjenja) na povrinu: koa, oi, erogene zone.
Kretanje krvi i fluida ka i od povrine tijela (vidi sliku 1) predstavlja
reakciju osobe na njenu okolinu. Ako je okolina topla, otvorena, pozitivna i
potkrepljujua za ivot, krv e jurnuti ka povrini a osoba e ispruiti ruku da
uspostavi kontakt. Ovi pokreti e, zauzvrat, izazvati osjeaj naklonosti ili
zadovoljstva ili, ako je uzbuenje intenzivnije, ljubavi i radosti. Naklonost i
zadovoljstvo se ne mogu meusobno odvojiti. Volimo ono to je ugodno, to
nam priinjava zadovoljstvo. Ipak, ljubav, u svim sluajevima, ne izaziva
zadovoljstvo. I suvie esto ona nam nanosi bol. Ljubav nas prisiljava da se
pribliimo onom koga volimo, ali ako nas on ili ona odbije ili napusti,
zadovoljstvo se brzo pretvara u bol. Intenzitet bola je direktno proporcionalan
intenzitetu ljubavi. Kada ljubav djeteta, koje voli roditelje punim i svim srcem,
naie na odbacivanje, bol koji dijete osjeti, moe se opisati samo kao cijepanje,
cijepanje srca.
Kao i svaki bol, cijepanje srca izaziva povlaenje krvi sa povrine tijela
prema centru, preoptereuje srce i dovodi do osjeaja teine i beznaa. Doivljaj,
osjeaj cijepanja srca u djetinjstvu moe imati za posljedicu strah od ljubavi u
odraslom dobu. To ne znai da ta osoba ne umije ili nee voljeti svim srcem ve
da e njen impuls da se otvori i prui ruku biti sa zadrkom i provjeravanjem.
elja da voli moe biti prisutna u njenom srcu, ona svjesno moe eljeti da voli,
ali ako sjeanje na bol ivi u njenoj podsvijesti, strah e je sprijeiti da se otvori.
Tijelo e biti pod kontrolom simpatikog nervnog sustava, koji inhibira dotok
krvi na povrinu.
Intenzitet uzbuenja ljubavi ovisi od bliskosti partnera. Kao i u zakonu o
gravitaciji, koji kae da je privlaenje izmeu dva tijela obrnuto proporcionalno
kvadratu njihove meusobne udaljenosti, to se vie primiemo osobi koju
volimo to je uzbuenje vee. Uzbuenje kulminira kada se osobe sjedine u
ljubavnom zagrljaju.
Svaki ugodan kontakt izmeu dva tijela vodi ka osjeanju ljubavi.
Uobiajeni zagrljaj, kojim se pozdravljaju dva prijatelja, je izraz naklonosti
kojim se uvruje njihov meusobni odnos. Rukovanje je najei neformalan
fiziki dodir kojim se izraava stupanj pozitivnog osjeaja. Izbjegavanje
rukovanja pri susretu ili odlasku, moe se protumaiti kao izraz hladnoe ili ne
simpatije. Slino tome, kad roditelji izbjegavaju fiziki dodir sa djecom, to ne
moe potai razvoj naklonosti ve pogoditi u samo srce. Mnogi od pacijenata su
mi se alili da su ih roditelji rijetko dodirivali, drali na krilu, ljubili iako su im
govorili da ih vole. Roditelji su ih moda stvarno voljeli, ali su svoje osjeaje
rijetko izraavali na takav nain da se djeca i osjeaju voljena. Ima mnogo naina
da se ostvari ljubavni kontakt a da se ne dodiruje tijelo. Zvuk je, na primjer,
fizika sila koja djeluje na tijelo. Majina uspavanka moe smiriti i utjeiti dijete.

Slika 2 Dotok krvi (eros) iz srca (ljubav)
do erogenih zona (zadovoljstvo)

Ono to doivljava kao izraz ljubavi. Izgovorene rijei ljubavi mogu imati
isti efekt, ne samo zbog znaenja i izbora samih rijei, ve zbog tona kojim su
izgovorene. Topao glas izraava ljubav isto kao to hladan, otar glas izraava
neprijateljstvo. Oi su jo jedno vano sredstvo komunikacije. Ljude moemo da
promatrati s toplinom i naklonou ili s hladnoom i odbojnosti. Izreka da
pogledi ubijaju govori o njihovoj moi. Na isti nain, njean pogled moe nas
dirnuti u srce.
Da bi zvuk imao emocionalni efekt, on se mora uti; da bi pogled imao
efekt, on se mora vidjeti. Kontakt oima nije samo mehaniki fenomen sa
predvidljivim rezultatima. Dvoje ljudi se moe gledati, a da ne uspostave
nikakav kontakt, jer nita ne prolazi izmeu njih. Kada im se oi "upale" alju
zrak koji dopire do oiju nekog drugog i tada nastaje pravi kontakt. Mnogo nas je
doivjelo takav kontakt oima i zna kako je to uzbudljivo. Ponekad iz njega
nastane takozvana ljubav na prvi pogled. Jasno se sjeam da sam se zaljubio u
svoju enu one veeri kada sam vidio zvijezde kako trepere u njenim oima.
Njen pogled je dotakao moje srce i zarobio me. Ljubav potie na bliskost.
Kontakt moe poeti s pogledom, ali ako ide prirodnim putem, zavrit e
zagrljajem ili intimnijim kontaktom dvoje ljudi.
Prirodno, dijelovi tijela gdje krv dotie vrlo blizu povrine su oni s kojima
se ostvaruju intimni dodiri. Oni su poznati kao erogene zone, tj. usne, bradavice i
genitalni organi. Crvena boja usana odraava obilje krvi u njima. Krv je tik ispod
tankog sloja sluznice. Kad se usta nau u poljupcu, krv svake osobe je odvojena
samo tom tankom membranom i to proizvodi visok stupanj uzbuenja. U stvari,
cijela usta, ukljuujui jezik, mogu se smatrati erogenom zonom, jer u
kompletnoj zoni ima puno krvotoka. Svaki dodir ili stimuliranje erogene zone
uzbuuje kada je osoba za to raspoloena. Kada su erogene zone u kontaktu,
tijekom voenja ljubavi, uzbuenje se izuzetno poveava.
Fizika (erogena) ljubav izmeu mukarca i ene treba zbog toga biti
aktivnost s najvie uzbuenja, jer genitalni organi omoguuju najblii meusobni
dodir. Slina bliskost kontakta se dogaa pri dojenju bebe, kada bebina usta i
majina bradavica ine gotovo savrenu cjelinu.
Slika 2 prikazuje protok krvi iz srca na gore (uzlaznom aortom) i na dolje
(silaznom aortom). Kod zadovoljstva (ugode) ova krv obilato napaja povrinu
tijela, a u erotskom uivanju, jako uzbuuje erogene zone.
6
Iz tog razloga, krv se
smatra nosiocem Erosa. (Poblie o krvi, kao nosiocu Erosa, vidi moju knjigu
"The Language of Body", New York: Macmillan, 1971, (Jezik tijela).
Ljubav nije ograniena na seksualnu ljubav izmeu mukarca i ene. Ljubav
postoji kad god je prisutna elja za bliskou. Dijete koje voli svog plianog
medu, grliti e ga kao da je ivo bie, zbog ugode i dobrog osjeaja koje
proizlazi iz dodira. Slino tome, volimo svoje prijatelje zbog ugode i uzbuenja

6
Alexander Lowen, "The Language of the Body" (New York: Macmillan Publishing Company,1971)
koje osjeamo u njihovom drutvu. Ljubav koju netko osjea za kune ljubimce
slijedi isti princip: elja za bliskosti i dodirom vezana je za osjeaje uzbuenja i
ugode tijekom tog kontakta. Voljeti znai biti vezan, ne samo na apstraktan
nain, kao u ljubavi za blinje, ve i na fiziki nain, preko bliskosti i dodira.
Istaknuto je da su najjae uzbuenje i najvee zadovoljstvo mogui kod
seksualnog (genitalnog) kontakta izmeu mukarca i ene. Takvo uzbuenje i
zadovoljstvo je rezultat toga to su ovi organi prepuni i nabrekli od krvi, a blizina
krvi povrini tijela objanjava i "odgovorna" je za plamen seksualne strasti. Kada
nisu preplavljene krvlju, genitalije su, kao i koa svakog drugog dijela tijela,
relativno hladne. Ali kada su stimulirane, ritmiki pulsiraju, pratei ritam
kucanja srca. Na osnovu ovoga, srce je izvor Erosa - ili, moda bi se moglo rei,
dom Erosa.
Jedna od, na izgled, tajni ivota je fenomen poznat kao ljubav na prvi
pogled. Nema sumnje da se deava; i suvie ljudi tvrdi da je doivjelo. Ponekad,
dakako, drugi ili neki kasniji "pogled" imaju taj efekt; dvoje, koji se poznaju
netko vrijeme, razmijene pogled ili doive neki kontakt koji zapali osjeaje
ljubavi. Jedino razumno objanjenje ovog fenomena je da je pogled, koji su
izmijenili, ili poljubac, dotakao srce onog drugog i izazvao plimu uzbuenja i
topline u cijelom tijelu. Ovaj osjeaj (nazovimo ga ljubav) kao i sve drugo,
nagoni nas na akciju. Budi elju biti to blii voljenoj osobi. Fiziki dodir
poveava uzbuenje, ali i omoguuje odreeno pranjenje napetosti izazvane
eljom. Naravno, najvee pranjenje se deava u seksualnom kontaktu, ali
zagrljaj ili poljubac takoer mogu osloboditi viak napetosti.
Veliko zadovoljstvo ne dolazi uvijek iz seksualnog zagrljaja dvoje
ljubavnika. Mnogi parovi krenu sa intenzivnim osjeajem ljubavi, a zavre
razoaranjem i frustracijom. Veini osoba lake se je uzbuditi nego da to
uzbuenje pretvori u ugodu i zadovoljstvo, koje su rezultat potpunog pranjenja
tog uzbuenja. Mnogi imaju podsvjesni tabu na seksualni kontakt sa voljenom
osobom. Ovaj tabu potie iz djetinjstva, Edipalnog perioda. On djeluje tako da
razdvaja jedinstvo osobe, razdvajajui osjeaje ljubavi u srcu od osjeaja
seksualne elje u genitalnom aparatu. Iako to razdvajanje nikad nije potpuno,
ono ipak blokira ispunjenje (ostvarenje) ljubavi. Trebamo prepoznati razliku
izmeu ljubavnog uzbuenja i ostvarenja ljubavi. Mnogi nesretnici, meutim,
nikada nisu doivjeli ekstazu zaljubljivanja, koja nastaje kada se srce jedne
osobe, iznenada i potpuno, otvori za drugu. Srca tih ljudi su zatvorena i druga
osoba ne moe doprijeti do njih. Ali ni jedno srce nije potpuno zatvoreno za
ljubav. Kao kod uspavane ljepotice, moe biti zarobljeno, na izgled, neprobojnim
bedemom od trnja, ali neki princ ili princeza mogu probiti zid i probuditi
uspavano srce. Kada se to desi, kao da se desilo udo.
Kako jedna osoba moe kod druge izazvati tako snanu reakciju? Buenjem
iz podsvijesti zaboravljenog osjeaja zadovoljstva i uzbuenja. Zaljubljenost
moe biti raj ako je ljubav prihvaena ili pakao, ako je odbaena. Uvjeren sam da
smo svi upoznali raj i da smo ga izgubili. Zaljubljivanje se dogaa kada mislimo
da smo ponovo pronali raj. Taj raj, u kome su sve nae potrebe bile zadovoljene,
u kome se nismo morali muiti ili naprezati, bila je to majina utroba. Za mnoge,
ovo rajsko stanje se nastavlja kratko vrijeme poslije roenja, kada nas majka, kao
majka zemlja, njeguje i titi. Svaka beba je, do odreenog stupnja, doivjela
uzbuenje kontakta punog ljubavi sa majkom i njenim tijelom. Svaka beba voli
svoju majku svim srcem i reagira sretno i zadovoljno kada je majka njeno
dodiruje. To se stanje blaenstva, prije ili kasnije, razori ali u srcima ostaje
enja za njim.
Djeca imaju dva objekta ljubavi: majku i oca. U ljubavi svakog od njih
upoznaju sreu koja je mogua kada se voli i kada si voljen. Meutim, srea
najranijeg i kasnijeg djetinjstva ne traje zauvijek. Djeci, koju roditelji zlostavljaju
i zanemaruju, to nije rijetko u dananjem drutvu, blaenstvo i srea ranog
djetinjstva grubo se razara. Pa ipak, iako se stvarnost ljubavi izgubi ili uniti, san
ostaje, jer bi bez njega ivot bio tmuran i prazan. Upravo ta sauvana nada o raju
daje smisao naim ivotima. Ako se pojavi netko, tko je po neem bitnom slian
onome iju ljubav smo izgubili u djetinjstvu, kao da se dogaa udo; izgleda kao
da san postaje stvarnost. U veini sluajeva, ovaj balon prsne. Ono to je
izgledalo kao stvarnost pretvorilo se u iluziju. emu ova okrutna prevara? to ne
valja?
Jedan od problema, s kojima se suoavamo u svakoj raspravi o ljubavi, jeste
da ta rije opisuje dva razliita osjeaja. Jedno je enja za bliskou koja
proizlazi iz potrebe. Drugo je elja, udnja za bliskou koja proizlazi iz punog
srca. Osjeaj ljubavi u prvom sluaju, iako iskren, je nedorastao i djeji. On ima
kvalitetu nude, oaja, oaja jer mu je cilj da vee drugu osobu. Kada se veza
uspostavi, zavisna osoba se ne moe odvojiti ("odvezati"). Ta nemogunost
odvajanja takoer se manifestira i u seksualnom odnosu, tako da u odnosu ima
malo zadovoljenja. Suprotno tome, ljubav koja potie iz punoe cijelog bia je
zrela. Ona ne sputava, ne vee voljenu osobu, ve je ostavlja slobodnom.
Nije neobino to smo zbunjeni u pogledu ljubavi. To je zbog moralnih
zabrana i pravila koje smo, kao djeca, usvojili o tome kako se vole roditelji ili
blinji. U terapiji, pacijent moe izjaviti: "Volim svoju majku", ak i ako postoje
dokazi da ga je majka zanemarivala i zlostavljala. Nakon dueg analitikog,
terapeutskog rada, obino izae na vidjelo da je pacijent ljut zbog
zapostavljenosti i da ima osjeaje mrnje prema majci. Ljutnja i mrnja bile su
potisnute zbog osjeaja krivice. Pa ipak, prepoznavanje i prihvaanje osjeaja
mrnje prema majci ne potire sve osjeaje ljubavi. Neto ljubavi se zadralo u
srcu, jer majka je ta koja je podarila ivot i bila prvobitan izvor dobrih osjeaja.
Moe se sa sigurnou pretpostaviti da se intenzitet ili punoa ljubavi mora
odraziti na kvalitetu sranog miia, naroito ako vjerujemo izrazima kao: toplog
srca, hladnog srca, mekog srca i tvrdog srca.

Slika 3 - Reakcija ljutnje na osujeenje impulsa prema
ljubavi

Srce je mii, kao i svaki drugi: njegova savitljivost ili krutost ovise od
stanja relaksiranosti. Istovremeno, miino tkivo s godinama gubi elastinost, tj.
prolazi kroz proces ukruivanja. Elastian mii moda nije tako jak kao vei,
krui mii u smislu sposobnosti za rad - tj. podizanja tereta, ali funkcionira
bolje, jer je pokretljiviji i ima veu sposobnost kontrakcije, tako da su mu
reakcije bre i potpune. Nikada se ne moe rei da beba reagira mlako, s pola
srca. Mlado, elastino srce, sposobno je za vea uzbuenja i doivljava jae
osjeaje ljubavi od starijeg srca, koje je postalo hladno i kruto.
Kako to srce postaje hladno i kruto? Odgovor na ovo pitanje lei u bliskoj
vezi izmeu ljubavi i mrnje. Mrnja se moe opisati kao ljubav koja se ohladila.
Proces nije brz; da bi se ljubav smrzla, treba mnogo uzastopnih razoarenja.
Za razumijevanje ovog procesa, trebamo poeti s impulsom koji je u srcu
ivota - pruanje ruku - posezanje za ljubavlju. Ako ta gesta naie na negativan
odziv, reakcija je ljutnja. U ljutnji, krv preplavljuje muskulaturu, kao to u
ljubavi preplavljuje kou. Ova dinamika je prikazana na slici 3.
Ako se izraavanjem ljutnje, ponovo uspostavi stanje pozitivnog, ugodnog
kontakta, uzbuenje se prazni iz miinog sustava. Miii se vraaju u stanje
relaksiranosti i elastinosti koje dozvoljava da impuls ljubavi ponovo stigne do
povrine tijela. Meutim, ako izraavanje ljutnje izazove negativnu reakciju
druge osobe, tada nemamo drugog izbora nego da se povuemo iz kontakta i
odnosa. Neprijateljska, negativna reakcija na ljutnju je negiranje prava jedne
osobe da se bori za zadovoljenje svojih potreba.
Ovo ne znai da moramo popustiti svaki put kad se netko naljuti; ali ako je
odnos iskren i pun ljubavi, ne moemo objektu svoje ljubavi uskratiti pravo na
ljutnju. Na alost, roditelji esto uskrauju to pravo svojoj djeci jer njihovu
ljutnju tumae kao suprotstavljanje i izazov svom autoritetu. Kada se u odnos
pun ljubavi umijeaju mo i autoritet, to je izdaja takvog odnosa. Dijete ne moe
izai iz te veze jer je ovisno. Ostaje u njoj, ali njegova ljubav se na kraju pretvara
u mrnju, tj. impuls posezanja ka ljubavi (otvaranja) zamrzne se kao potok u
zimi. U vezi s ovim, trebamo imati na pameti da su angairani isti miii i kada
pruamo ruke s ljubavlju i kada udaramo i napadamo, s tim to je prvi pokret
mek i njean a drugi krut i eksplozivan. Potiskivanje impulsa za napad (udarac) u
ljutnji, blokira oba pokreta i osoba ostaje u zgrenom i, prema tome, zamrznutom
stanju.
Nesposobnost da se pokae ljutnja dri miie u stanju napetosti i
kontrakcije. S vremenom oni postaju kruti i tvrdi. Ljubavi moda jo uvijek ima
u srcu, ali impuls da posegnemo za njom ili da je damo, se ne moe probiti kroz
vrstu, zategnutu miinu barijeru tako da povrina ostaje hladna. (Ovo stanje se
moe prepoznati u izreci: "hladne ruke, toplo srce").

Slika 4. Blokada ljubavi. Impuls za ljubav, koji dolazi iz
srca, blokiran je napetom i ukruenom povrinskom
muskulaturom koja sprjeava da impuls prodre na
povrinu.

Kada bi barijera bila potpuno neprobojna, umrli bi, jer je nemogue ivjeti
bez imalo ljubavi. ak su i najokrutniji nacisti imali neke pozitivne kontakte s
drugim nacistima i donekle su voljeli Hitlera. Ali, osim ovog vrlo ogranienog
izraavanja ljubavi, bili su puni mrnje. Dinamika, koja je u pozadini mrnje,
prikazana je na slici 4.
ovjek nije svjestan te dinamike, niti je svjestan da je mrnja koju osjea
povezana sa iznevjerenom ljubavlju koju je nekad osjeao. Takoer, on ne
shvaa da je djeli te ljubavi, pa ma koliko ona izblijedjela, jo uvijek iv u
njegovom srcu. Mrnja se moe ukloniti i ljubav oivjeti ako se pokrene ljutnja
koja je zarobljena u napetim tjelesnim miiima. Napetost u miiima ruku i
gornjem dijelu tijela obuzdava ljutnju koja bi se iskazala udaranjem i
amaranjem. Napetost u miiima vilice obuzdava ljutnju koja bi se iskazala
ugrizom, impulsom kojim mnoga djeca reagiraju na roditeljske prijevare. Ljutnja
moe biti i u nogama - to je ljutnja koja se mogla iskazati utiranjem kada bi
roditelji grubo i bolno drali donji dio bebinog tijela za vrijeme previjanja, pranja
ili privikavanja na kahlicu.

Slika 5. Pretvaranje mrnje u sadizam

Potrebno je objasniti jo jedan vid ovog problema. Na slici 5, pokazano je
da impuls ka ljubavi moe biti dovoljno jak da probije napet, tvrdi miini
sustav, ali se negdje, tijekom tog procesa, prekine i izbije na povrinu kao
sadizam.
7
Sadizam je ozljeivanje druge osobe ne zbog bijesa, ve kao izraz
ljubavi. Mnogi, koji su preivjeli nacistika zvjerstva, opisali su Wilhelmu
Reichu izraz lica svojih muitelja kao neto to se moe nazvati samo
preklinjanjem za ljubavlju i razumijevanjem. Kao da su ti muitelji i sami
muenici koji se pokuavaju osloboditi svojih muka muei druge. Ovakav izraz
je mnogim rtvama bio bolniji ak i od same torture kojoj su bili podvrgavani.
Ova analiza razliitih lica ljubavi omoguiti e nam da razumijemo sljedei
sluaj, koji ilustrira stresove i konflikte kakvi se mogu pojaviti u braku koji je,
po svim vanjskim manifestacijama, stabilan i siguran.
John pedesetogodinjak, je doao na razgovor jer je bio u stanju
emocionalne rastrojenosti. Tijekom proteklih trideset godina, njegov seksualni
odnos sa suprugom stalno se pogoravao. Iako su spavali u istom krevetu, imali
su odnos najvie jednom mjeseno. John je radio mnogo i teko, postao uspjean

7
Ovo shvaanje sadizma je prezentirano na manjem seminaru koji je drao dr. Wilhelm Reich, moj
uitelj. Ne vjerujem da je to ikada objavljeno.
biznismen, financijski nezavisan u vrijeme dolaska na terapiju. Supruga i on su
imali krug prijatelja i, do odreenog nivoa, bili dragi jedno drugom. Rekao mi je
da bi bio sasvim zadovoljan sa ovim brakom, takvim kakav jeste, iako mu je, to
je priznao, takav ivot dosadan da se sudbina nije umijeala u liku mlade ene, s
kojom odrava vezu i koja je izmijenila njegov ivot. Izjavio je da ga ve i sama
njena prisutnost uzbuuje. Uiva s njom razgovarati telefonski i veseli se svakom
njihovom susretu. Obino mu je teko uestvovati ak i u beznaajnim razgo-
vorima sa poznanicima i na drutvenim skupovima, ali kad je s njom moe
satima razgovarati o svemu i svaemu. Da li je zaljubljen u nju? Ne zna, ali misli
da jest. Vjeruje da i ona njega voli. Naravno, seksualna elja mu je vrlo jaka kad
je s njom, jaa nego to je ikad bila sa suprugom.
Doao je kod mene jer se osjeao rastrganim. elio bi ostaviti suprugu i
oeniti se s tom drugom enom, ali tvrdi da voli i svoju suprugu i da se boji da je
povrijedi. Naveo je i druge razloge koji ga sprjeavaju da neto uini: prijatelji bi
se okrenuli protiv njega, a poto njegova prijateljica ima dvoje male djece morao
bi se u ovim godinama brinuti o novoj obitelji; takoer, pitao se da li e ova veza
trajati. Da li e njegova elja za njom ostati i kada ostari? Da li e je moi
zadovoljiti?
Sumnjao sam da su ti razlozi dovoljno jaki da sprijee Johna da poduzme
neto u vezi ene koju eli. Na narednim seansama, ispostavilo se da se John
uvijek pomalo plaio svoje supruge i da je ona dominirala u njihovoj vezi. Jedan
od faktora koji je doprinio pogoranju njihovih odnosa bila je i sklonost njegove
supruge da ga omalovaava pred drugim ljudima. Njegova majka je takoer bila
dominantna figura u njegovom djetinjstvu i priznao mi je da se plaio majke. Ne
bi mogao povrijediti te ene, izjavio je i osjeao bi se krivim ako bi im nanio bol.
Takoer mi je priznao da se u nekim situacijama njegova ena ponaa vrlo
superiorno, za razliku od njegove ljubavnice. Pa ipak, ne moe se odluiti; ne
moe se ni odrei svoje nove ljubavi.
Koju od ove dvije ene on voli, ili da li uistinu voli obje? Ni malo nisam
sumnjao da je ljubav to to osjea u ovoj novoj vezi. Srce bi mu kucalo bre pri
pomisli ili pogledu na enu koja je probudila njegovu seksualnu strast. Ako je
ljubav elja da se bude blizu druge osobe, onda je to to. Supruga kod njega nije
izazivala takvu reakciju, pa ipak sasvim je vjerojatno da je u srcu gajio neke
osjeaje za nju. Meutim, sumnjao sam da ako ikada izjavljuje ljubav svojoj eni
te rijei zvue uvjerljivo, ali kad ljubavnici kae "Volim te", siguran sam da te
rijei odraavaju istinu i trepere dubokim osjeajima. Kako onda da objasnimo
injenicu da on ne lae kad tvrdi da voli svoju suprugu? Ako elimo da
razumijemo uzroke bolesti srca, trebamo shvatiti kompleksne emocije u
ljudskom srcu.
Psihijatri koriste izraz AMBIVALENTAN da opiu osobu koja istovremeno
doivljava dva suprotna osjeaja. John je bio ambivalentan u odnosu na svoju
suprugu. elio je ostaviti a istovremeno je elio i ostati s njom. Efekt takve
ambivalentnosti jest da je akcija paralizirana. Nemogue je kretati se ako vas
istovremeno vuku u suprotnom smjeru. Ako ambivalentnost traje, nastaje vrlo
snaan emocionalan stres koji je opasan za ljudsko srce.
Kako je mogue uhvatiti se u klopku odnosa ljubav-mrnja? Kada se
ljubavna veza pokvari, kao to se ponekad deava, zdrava reakcija je prekinuti je
i otii. Meutim, ova reakcija se blokira ako nadvlada osjeaj krivice. John je
osjeao krivicu zbog naputanja svoje supruge radi druge ene. Ideja da bi je
mogao povrijediti bila je vrlo snana i dominantna i bila je u konfliktu sa
njegovom predstavom o tome to treba uraditi. Bilo mu je lake odbaciti ideju o
tome da bi mogao posegnuti za ljubavlju druge ene prije nego da prihvati ideju
da je ljut na svoju suprugu zato to ga poniava, gleda s visine i pokazuje tek
minimalni interes za seks s njim. Potiskivanjem svoje ljutnje, utro je put ka
pretvaranju ljubavi u mrnju. Ali, isto kao to nije mogao prihvatiti da je ljut na
enu, jo manje je mogao prihvatiti da je mrzi i time se samo pojaala njegova
krivica. Generalno, krivica proizlazi iz potiskivanja osjeaja koja superego
smatra pogrenima. Krivica je u pozadini svih ambivalentnih stavova i sprjeava
razrjeenje konflikta.
Psihijatri se neprestano, kod svakog pacijenta, bave osjeajem krivice.
Svako stanje napetosti u tijelu povezano je s nekim osjeajem krivice. Kad ne bi
bilo krivice svi bi osjeali da smo vrijedni ljubavi bez obzira na injenicu to
nam ponaanje nije uvijek prihvatljivo. Mogli bismo rei: "Ja sam to to sam i
prihvaam sebe". Krivica je naa procjena da s nama neto ne valja, da nismo
vrijedni ljubavi osim ako je ne zasluimo dobrim djelima. To to smo ljuti na one
koji su nas povrijedili i to mrzimo one koji su izdali nau ljubav ne ini nas
loima. Poto su takve reakcije bioloki prirodne, treba ih smatrati moralno
ispravnima. Pa ipak, djeci koja ovise o roditeljima, lako je isprati mozak i nauiti
ih da misle drugaije. Ako dijete osjea da nije voljeno, smatra da je neto
pogrijeilo, jer je umu malog djeteta nepojmljivo da njegova majka i otac, koji su
mu dali ivot, ne vole to to su mu dali. Kada dijete sumnja u sebe, roditeljima
nije teko da ga uvjere da nije dobro ako gaji negativna osjeaja ili ljutnju prema
njima. Ako dobrotom zarauje ljubav, dijete e uiniti sve to je u njegovoj moi
biti dobro, ukljuujui i potiskivanje "loih" osjeaja. Na taj nain, krivica e ga
ubaciti u doivotni sustav u kome se poriu i ne priznaju negativni ili
neprijateljski osjeaji prema onima koje treba voljeti. Podsvjesno zadravanje
takvih osjeaja proizvodi stanje kronine napetosti u miiima, naroito u
gornjem dijelu lea.
Slika 6: funkcionalno razdvajanje tijela, izoliranje srca

Jo jedna dimenzija osjeaja krivice, koju ilustrira Johnov sluaj, jest njena
veza sa seksualnou. John se osjeao krivim zbog seksualnog odnosa sa
mladom enom. Odgajan u uvjerenju da je preljuba grijeh, nije mogao potpuno
prihvatiti da je seksualnost izraz ljubavi. Pa ipak, seksualno uzbuenje je u stanju
obuzeti cijelo tijelo pa ak i do toke gdje dotie srce. Kada se to dogodi, dodir
dva tijela na bilo kojem dijelu ima erotsku kvalitetu, iako je naboj najjai u
erogenim zonama. to vie dijelova i povrine tijela uestvuje u otputanju
uzbuenja, to se zadovoljstvo i zadovoljenje u klimaksu poveavaju. Kada
uestvuje cijelo tijelo, doivljava se potpun orgazam koji obuzima srce. Takav
orgazam je blizu ekstaze.
Na alost, takva reakcija je rijetka. Za veinu mukaraca, seksualni vrhunac
je ogranien na ejakulaciju. Za veinu ena, vrhunac se i ne dogodi. Kada se i
dogodi, ogranien je na klitoris. Orgazmi i vrhunci variraju, i slobodno se mogu
okarakterizirati kao da su s punim srcem, s pola srca ili s vrlo malo srca. No ovaj
opis reakcija pojedinaca u seksu moe se primijeniti i na druge aktivnosti. U
dananjem poslovnom svijetu, glava je vanija od srca. Ne ukljuujemo se svim
srcem u posao koji nam u veini sluajeva i nije omiljen. Kakve veze ima srce sa
zaraivanjem novaca? Dok je posao bio intenzivna fizika aktivnost, vei dio
naeg bia mu je bio predan. Emocionalno ukljuivanje u poslovne poteze je
siguran put ka gubitku. U stvari, mi smo izolirali tri glavna segmenta svog tijela i
svoje osobnosti. Glava i genitalije nemaju nita sa srcem ili jedno s drugim.
Glava je za stvaranje novaca, genitalije za zabavu, a srce -jadno srce - izgubilo je
svoju vezu sa svijetom jer je odvojeno od glave i genitalija. Napetost u voljnom
miinom sustavu je pod kontrolom ega, koji esto ponitava elju srca i stvara
sukob izmeu glave i srca. U strahu od odbacivanja, ovjek prestaje pruati ruke
za dodir, za zagrljaj, usne za poljubac, usta za sisanje (kao to dijete ini) oi za
gledanje. Ovi pokreti su ogranieni ili inhibirani napetosti u ramenom pojasu,
vratu i vilici.
Napetost, napetost u ramenima, kao to smo vidjeli, potjee iz potiskivanja
impulsa da udarimo u ljutnji ili bijesu. Stisnuta usta, sastavljene usne znak su
nepovjerenja ili neodobravanja naklonosti, kruta vilica ukazuje na spremnost da
se ne prepustimo enji za ljubavlju, bliskou i kontaktom zbog straha od
razoaranja ili odbacivanja.
Slian fenomen se zbiva u donjoj polovini tijela, izazvan prstenom
napetosti, napetosti, oko zdjelice. Ova napetost se razvija rano u ivotu iz
doivljaja stida, straha i krivice zbog seksualnih osjeaja i njihovog izraavanja.
O ovome emo detaljnije govoriti u narednom poglavlju. Na ovoj toki je
dovoljno rei da dijete naui da moe biti jako povrijeeno ako se preda svojim
seksualnim eljama i impulsima. Dijete ne moe zaustaviti javljanje seksualnog
uzbuenja jer se to odvija na nivou ispod svjesne kontrole. Ipak ono moe
sprijeiti da mu se bie (self) istopi na plamenu strasti, to je zapravo pravo
predavanje ljubavi. Ovo se postie stezanjem miia u donjem djelu lea i karlici
ime je sprijeen protok uzbuenja nanie u stomak i genitalije. Kada se to
dogodi, seks nema veze sa srcem, ba kao to ni srce nema veze sa umom.
Jedinstvo tijela odrava se na dubokom, biolokom nivou; gore opisan
rascjep djeluje na nae svjesno bie (self) i razara na osjeaj da smo cijeli i u
jednom komadu, osjeaj integriteta i cjelovitosti. U takvoj situaciji, svjesnost
bia je ograniena na glavu, boravite ega. "Ja", koje je smjeteno u mozgu, jo
uvijek ima srce i genitalije ali se ne identificira s njima, jer kada se ivi u glavi,
tijelo se smatra instrumentom "ja" ili ega. Kod takve podjele poslova, seksualna
aktivnost postaje in namijenjen demonstriranju muke ili enske moi i ne
doivljava se kao izraz ljubavi.
Ovo funkcionalno razdvajanje jedinstva tijela, prikazano na Slici 6, razdvaja
svjesnost glave i njene funkcije od osjeaja u srcu i seksualne aktivnosti u
genitalijama. Razdvajanje ova tri aspekta osobnosti, postie se stezanjem prolaza
koji ih spajaju: vrata, koji spaja glavu i prsni ko; i struka, koji spaja prsni ko i
karlicu. Proizvod ove podjele je izolacija srca. Srce je zatvoreno u kavez prsnog
koa, stavljeno pod zatitnu kontrolu. Niko ne moe doprijeti do njega i, prema
tome, nitko ga ne moe povrijediti. Poto srce, tako odsjeeno od svijeta moe
uvenuti, ovakvo stanje stvari moe imati ozbiljne posljedice za zdravlje srca.
Pulsiranje srca i arterija je jedna od sila koje slue da na nesvjesnom nivou
ujedine tijelo. Ovu funkciju na svjesnom nivou preuzima disanje, koje je takoer
pulsirajua aktivnost. Pokreti disanja prave valove koji prolaze tijelom s kraja na
kraj. Inhalacija, udisanje, poinje u donjem abdomenu i nastavlja se prema gore,
ka glavi, dok ekshalacija ili izdisaj ide obrnutim smjerom. Kad ovi valovi nisu
preprijeeni prstenima napetosti, napetosti u tijelu, moemo sami sebe osjetiti od
glave do pete. Iako je dijafragma glavni respiratorni mii, mi zapravo diemo
cijelim tijelom. Pod normalnim okolnostima, takvo disanje je duboko, puno i
lako. Meutim, miina napetost kao ona opisana gore, ograniit e disanje na
jedan ili dva tjelesna segmenta. Mnogo ljudi, na primjer, die s vrlo malo
ukljuivanja prsnog koa ili abdomena. Takvo disanje je relativno plitko. Neki
diu prsima: njihovi abdomeni su vrsti i ravni, s vrlo malo respiratornih pokreta
za vrijeme udisaja ili izdisaja. Drugi diu sa dijafragmom i stomakom dok su
grudi krute i nepokretne. Ovi modeli disanja se pojaavaju u stresu i esto
izazivaju osjeaj uznemirenosti. Kasnije emo vidjeti da takvo disanje moe
imati opasne posljedice za srce.

GLAVA 2
SEKS I SRCE
Nesporno je da seksualna aktivnost moe imati snani utjecaj na srce.
Veina odraslih osoba je iskusila ubrzano kucanje srca u trenutku vrhunca.
Masters i Johnson
1
zabiljeili su brzinu od 130 otkucaja u minuti. Netko moe
misliti da je ovakvo brzo kucanje srca rezultat naporne fizike aktivnosti tijekom
koitusa, ali nema nieg tekog ili napornog u voenju ljubavi. Poto to obino
nije konfliktna situacija, ne bi trebalo biti ni stresa. Prema tome, ubrzano kucanje
srca se javlja zbog visokog stupnja uzbuenja koje se razvija netom prije i u
trenutku orgazma. Poto svako veliko emocionalno uzbuenje poveava brzinu
otkucaja srca, ova reakcija je savreno normalna. Ako se brzina otkucaja srca ne
poveava u vrhuncu, to ukazuje da je stupanj uzbuenja kod pranjenja napona
bio nizak i ogranien na genitalije. Naravno, ako osoba ne doivi klimaks u
seksualnom odnosu, srce nee reagirati na gornji nain.
Istraivanja sugeriraju da nesposobnost da se doivi vrhunac ili iskusi
emocionalno zadovoljstvo u seksu, mogu imati tetno djelovanje na srce. Jednom
studijom je usporeivan seksualni ivot stotinu ena, u dobi od etrdeset do
ezdeset godina, koje su bile lijeene od akutnog infarkta miokarda, sa
kontrolnom grupom od 100 ena iste starosti koje su lijeene od drugih bolesti.
Seksualna frigidnost i nezadovoljstvo je otkriveno kod 65 posto koronarnih
pacijenata, i kod 25 posto ostalih. Ove brojke su statistiki znaajne i pokazuju
da odsustvo seksualnog zadovoljstva treba uzeti u obzir kao faktor rizika za
oboljenja srca kod ena.
Abramov prihvaa definiciju frigidnosti kao "djelominu ili potpunu
nesposobnost da se doivi orgazam".
2
Odreuje ene kao frigidne ako: (1) nikad
ne uivaju u seksualnom odnosu, (2) uivaju u koitusu ali ne mogu da doivjeti
orgazam, zbog ega su razoarane i emocionalno nezadovoljene; ili (3)

1
Masters, William H., i Johnson, Virginia E., 'The Human Sexual Response" (Boston: Little, Brown
& Co.)
2
L. A. Abramov, "Sexual Life and Sexual Frigidity Among Women Developing Acute Myocardial
Infarction", publikacija Psychosomatic Medicine 38, (December 1976) 418-24.
doivljavale su orgazam ranije, ali u posljednje vrijeme niti imaju seksualne
odnose, niti doivljavaju orgazam zbog impotencije ili bolesti supruga.
Ako postoji direktna povezanost izmeu seksa i srca kod ena, vai li isto i
za mukarce? Generalno gledano, problem je razliit: uestalost akutnog infarkta
miokarda je vea kod mukaraca, dok je nesposobnost doivljavanja vrhunca
relativno rijetka. Pa ipak, i kod mukaraca postoji seksualna disfunkcija. esto se
javlja u formi impotencije, tj. nemogunosti da se postigne ili odri erekcija
tijekom odnosa. Isto kao to frigidnost smanjuje seksualno zadovoljstvo ena,
tako i impotencija ograniava zadovoljstvo u seksu kod mukaraca. Prema tome,
slobodno moemo postaviti pitanje da li impotencija ima neke veze sa
oboljenjem srca.
Wahrer i Burchell su prouavali seksualnu disfunkciju mukaraca i ispitali
131 mukarca, dobi izmeu trideset jedne i osamdeset est godina, koji su svi bili
lijeeni od sranog udara. Dvije treine ispitanika je imalo znaajne seksualne
probleme nekoliko tjedana ili mjeseci prije nego to su doivjeli srani udar.
Autori su objavili da je 64 posto ispitanika bilo impotentno, 28 posto doivjelo je
znaajan pad (50 posto) uestalosti seksualnih odnosa, a osam posto je imalo
prijevremenu ejakulaciju.
3
Impotencija je procjenjivana na osnovu vie tjedana
ili mjeseci neuspjenih pokuaja, a ne poslije samo jednog ili dva neuspjeha.
Prijevremena ejakulacija je utvrena na osnovu pacijentove izjave da je doivio
vrhunac previe brzo da bi on sam ili njegova partnerica bili zadovoljeni. Iako
nema tekuih podataka o sluajevima seksualne disfunkcionalnosti mukaraca,
autori svoje podatke smatraju viim od prosjeka.
Ako postoji veza izmeu seksualne disfunkcionalnosti i oboljenja krvotoka
srca, na to ukazuje ovo istraivanje, da li je ta veza direktna i uzrona?
Neosporno je da seksualna disfunkcionalnost smanjuje samopotovanje
mukaraca i da ga dovodi u stres. Jedna ena je ispriala da se njen suprug
"estoko razljuti, psuje, hoda po sobi, udara akama po namjetaju, pocrveni u
licu a jednom ili dva puta je razbio vazu zbog svog seksualnog neuspjeha".
4

Takav izljev bijesa vrlo lako podie krvni tlak. Ipak, mnogi mukarci e se
jednostavno povui u sebe i kriviti sami sebe zbog neuspjeha.
Izlau li ti mukarci sebe istom stupnju rizika? Odgovor je potvrdan, jer,
kao to emo vidjeti, cjelovitost i kompletnost pranjenja naboja je ono to
osigurava zdravlje srca.
Moda bi ovo razmatranje bilo jasnije kad bismo koristili emocionalno
zadovoljenje, a ne sposobnost ejakuliranja, kao kriterij za zdravu seksualnu
reakciju mukaraca. Ali, svi mukarci koji doivljavaju klimaks i ejakuliraju,
nisu emocionalno zadovoljeni. Usprkos ejakulaciji, mukarac se moe osjeati

3
A. J. Wahrer and R.C. Burchel, "Male Sexual Disfunction Associate with Coronary Heart Disease,
"Archives of Sexual Behaviout 9 (1980) 69
4
Ibid, 70
Seks i srce 27
seksualno frustriranim, ba kao i ena. Mukarci koji ejakuliraju neposredno
prije ili odmah poslije penetracije esto se osjeaju nezadovoljeno. Neki drugi,
ak i kad mogu neko vrijeme odrati erekciju, nalaze da do ejakulacije dolazi bez
mnogo osjeaja. Malo je vjerojatno da se sa takvim reakcijama osjeaju
emocionalno zadovoljeni.
Ali ak ni emocionalno zadovoljenje nije idealan kriterij za zdrav seks.
Mnoge ene izjavljuju da osjeaju toplinu i zadovoljstvo kada ih mukarac samo
dri u zagrljaju. Seks je njihov put prema kontaktu i bliskosti, ispunjenju potreba
zaostalih iz ranog djetinjstva. Takvim enama, seksualni akt je manje vaan od
osjeaja sigurnosti koji prua seksualna intimnost. Mukarci takoer koriste seks
i za druge svrhe osim za izraavanje ljubavi. Mnogima, seks prua narcisoidno
zadovoljstvo kroz potvrivanje njihove mukosti, bez obzira na kvalitetu
seksualnog vrhunca. Danas to vai i za mnoge ene, koje na seksualni kontakt
gledaju kao na potvrdu svoje seksualne privlanosti.
Pa ipak, kada se seks koristi za ego svrhe, srce ostaje hladno i iskljueno.
Pod ovakvim okolnostima, koitus nije voenje ljubavi ve manifestacija raznih
pomijeanih osjeaja prema suprotnom spolu, ukljuujui i odreeni stupanj
sadizma i prezira. Pa ipak, u gotovo svakom seksualnom inu postoji izvjestan
stupanj ljubavi. Genitalije ne bi bile pod naponom niti nabrekle da krv ne dotie
iz srca organa ljubavi -u seksualne organe. U veini sluajeva, naravno, uee
srca je nesvjesno. Ono funkcionira kao pumpa - mehaniki. U takvom stanju,
seksualni in nije dovoljno iskren. Seksualno uzbuenje je prigueno, a vrhunac
je, ako ga i bude, mlak.
U prethodnom poglavlju vidjeli smo da, kod mnogo ljudi, glava, srce i
genitalije ne funkcioniraju zajedno. Mada ova rascijepljenost negativno utie na
svaki vid ponaanja, najkritinija je u seksualnom inu. Kada se uspjean i
sposoban poslovan ovjek, koji je na zabavi popio vie, ponaa kao mali djeak
ostali se mogu nasmijeiti i to protumaiti kao njegovu potrebu za oputanjem.
Meutim, kada je isti mukarac impotentan sa svojom suprugom, koja ga
tiranizira kao to je i njegova majka inila, a seksualno ga uzbuuje mlada ena,
tada je situacija ozbiljna. Obeanje ljubavi kao prirodni faktor njegovog braka,
ustupilo je mjesto frustraciji i gorini, koje mogu dovesti do ozbiljne bolesti.
Mnogo je i ena u slinom poloaju. Iako na ego nivou funkcioniraju kao
efikasni profesionalci ili rukovodioci koji uspjeno rukovode podinjenima, u
krevetu su im potrebni utjeha i poticaj jer nisu u stanju postii prirodan vrhunac.
Na alost, u tako poremeenim branim odnosima, djeca pate ak i vie nego
odrasli i na kraju mogu pretrpjeti isti rascjep i meusobno odvajanje glave, srca i
genitalija.
Da bi odrasla osoba bila zadovoljna, njeno cjelokupno bie - glava, srce i
genitalije - moraju ui u odnos koji je za nju vaan. Zadovoljstvo, ispunjenje
kakvo donosi takva cjelovitost najsnanije se doivljava u onoj vrsti orgazma
kojoj se predaje. Ovaj koncept orgazmikog ispunjenja, zadovoljenja predloio
je Wilhelm Reich 1924.
5
Reich je primijetio da su njegovi pacijenti, koji su
doivjeli takav totalan refleks, reakciju orgazma, bili izlijeeni od svojih
neurotskih simptoma. Analogno, pacijenti koji nisu ostvarili potencijal za
kompletno predavanje u seksu, ostali su neurotini. Reich je takoer otkrio da je
ovaj potencijal karakteristian za zdrave pojedince u opoj populaciji. U vrijeme
kada je formulirao svoj koncept, Reich je bio istaknut lan grupe psihoanalitiara
kod Freuda u Beu. Meutim, koritenje totalnog orgazma kao kriterija za
emocionalno i mentalno zdravlje, nije prihvaeno od strane ostalih psiho-
analitiara u njegovo doba. Kako bi takav kriterij mogao biti znaajan, pitali su
se, kad oni imaju vrlo mnogo neurotinih pacijenata koji se ne ale na svoj
seksualni ivot i redovno dostiu orgazam. Reich je postalo jasno kako on i
njegove kolege doivljaj orgazma definiraju razliitim terminima.
Psihoanalitiari, svako oslobaanje napetosti kod ena, pa ma kako
minimalno bilo, i svaku ejakulaciju, bez obzira koliko malo emocija je
ukljueno, proglaavaju orgazmom. Veina i danas o orgazmu govori na isti
nain, a mnogi seksolozi podravaju ovo stanovite, ali izjednaiti doivljavanje
orgazma sa olakavanjem napetosti znai povrijediti, obezvrijediti izvjesni
duboki osjeaj da je orgazam neto izuzetno. Reich je imao na umu vrstu reakcije
koja proima cijelo tijelo valovima ugodnih konvulzija, ritmikih pokreta. Na
vrhuncu orgazma, ego je obuzet i preplavljen poplavom senzacija. Iz takve
reakcije proistie dubok osjeaj zadovoljstva, zadovoljenja i ispunjenosti. Nou,
ovjek zaspi odmah posle vrhunca, a ujutro se probudi osjeajui se pomlaen i
pun ivota.
Za vrijeme totalnog orgazmikog refleksa, reakcije, svest o sebi se gubi u
stapanju s objektom ljubavi. Tako ljubav dostie svoj konaan cilj, jedinstvo
suprotnosti. U mnogim sluajevima, prisutan je osjeaj jedinstva sa cijelim
pulsirajuim svemirom, to potkrepljuje Reichovu ideju da se u orgazmu ovjek
identificira sa svemirskim procesima. Jedna ena je rekla da se u tim trenucima
osjea kao kap vode u oceanu, a jedan mukarac je opisao svoju senzaciju kao
boravak medu zvijezdama.
Jedan od mojih pacijenata je opisao slian doivljaj koji je doivio kada mu
je djevojka izjavila da eli raskinuti vezu. uvi to, moj pacijent se rasplakao i
izjavio da je voli. Na to se ona raznjeila pa su vodili ljubav. Na vrhuncu, disanje
mu se ubrzalo i produbilo a zdjelica pomjerala u skladu sa disanjem i ritmom
ejakuliranja. Valovi ugodnog oslobaanja napetosti prolazili su mu tijelom. Pri
tom se osjeao ujedinjen i sa svojom djevojkom i sa cijelim svetom. Kada je
orgazam minuo, iskusio je dubok mir i zadovoljstvo. Srce mu je bilo tako
otvoreno da mu se inilo kao da moe osjetiti kucanje drugih srca. Ovaj doivljaj

5
Wilhelm Reich, Funkcija Orgazma...
Seks i srce 29
je bio toliko pun i snaan da je poelio da ga ponovi. U vrijeme kada mi je ovo
ispriao, to se nije dogodilo ponovo iako je ostao sa istom djevojkom.
Ova pria je udesna po opisu efekta koje potpun orgazam ima na srce.
Pacijent mi je ispriao da je volio svoju djevojku i prije ovog dogaaja, ali je
ljubav sakrivao zbog straha da je ne izgubi. Njegova obrana od ozljeivanja bila
je da ne prepusti svoje tijelo i duu ljubavi. Neobino je da je prijetnja gubitkom
slomila njegovu obranu i oslobodila plimu enje i bola. Kada se ve dogodilo
najgore, nije imao vie to da izgubi i potpuno se predao svojoj ljubavi. Ovo nije
nita neobino. Ljudi vrlo esto ose te dubinu svoje ljubavi tek kad izgube
voljenu osobu. Kada se raspadne neurotska struktura, srce se otvara za ljubav.
Kod seksualnog predavanja srce je ispunjeno ljubavlju i otvoreno za ivot.
Za ovog pacijenta kao i za mnoge druge koji su imali slino iskustvo,
ovakvo seksualno ispunjenje nadmauje orgazam. To je ono o emu sanjamo u
mladosti - ekstaza i ispunjenje ljubavi. Poraavajua je ivotna injenica da je
takvo iskustvo vrlo rijetko. Jo traginije je da ima ljudi koji ga nikada ne dozive.
Naa srca vape za ljubavlju, ali fizika predaja je previe zastraujua. Ne
usuujemo se da se predamo boanskoj ludosti ljubavi jer nam je ego i suvie
nesiguran da bi se odrekao kontrole. Ova kontrola, zapravo naa obrana od
ozljeivanja, postie se stezanjem miia, a naroito prsnih miia oko srca.
Takvo "oklopljavanje", kako ga je Reich nazvao, esto nas odvaja od svijeta i
smanjuje intenzitet naih transakcija.
Izjednaili smo srce s ljubavlju i rekli da je ono dom Erosa. Zelja za
erotskim kontaktom tee sa krvlju, nosiocem Erosa. Kao to smo istakli, erogene
zone tijela se odlikuju obilnim napajanjem krvlju. Kada dvije takve zone dou u
dodir, poljupcem ili seksualnim zagrljajem, dolazi do snanog erotskog naboja
ija funkcija je da povea uzbuenje, a ne da ga isprazni. Pranjenje uzbuenja je
funkcija kretanja. U seksualnom inu kretanje ima dvije faze.
Prva faza obuhvata period od penetracije do poetka klimaksa. Tijekom te
prve faze, genitalije su u stanju uzbuenja, tj. nabrekle od krvi, ali nisu jo
prekomjerno uzbuene ili spremne za pranjenje naboja. Partneri stvaraju
meusobno uzbuenje trenjem penisa o male usne vagine, mukarac gurajui
penis naprijed a ena idui mu u susret i obuhvaajui ga. Kada se razdvajaju, ali
ne potpuno, male usne, poput usana to i jesu, usisavaju penis u sebe. U ovoj fazi
pokreti su jo voljni i kontrolirani a disanje je duboko i pravilno. Uzbuenje raste
u karlici i u genitalijama sve do trenutka kada se vie ne moe obuzdati. U ovoj
toki, poinje druga faza koja vodi ka orgazmu: u trenutku pranjenja dolazi do
dubokog oslobaanja, koje esto prati uzdah ili vrisak, dok snaan val izdisanja
zraka proima tijelo. Sa ovim valom, zdjelica se spontano pomjera naprijed, i
orgazam je na pomolu. Zdjelica se moe nevoljno pomjeriti vie puta, ponekad
bre, ponekad sporije, u ritmu disanja. Kod mukaraca, ejakulacija se dogaa u
tom momentu i dio je oslobaanja naboja -pranjenja. Kod starijih mukaraca,
kod kojih je prekinuta proizvodnja sperme, ejakulacija je ograniena na neto
sjemene tekuine, ali je konvulzivni orgazmiki refleks tijela istovjetan.
Seksualno zadovoljstvo ne potie samo iz voljnih, nego i iz nevoljnih
pokreta pa da bi se omoguilo nastajanje i odvijanje tih pokreta, neophodno je
odrei se kontrole. Poto nije voljna, ejakulacija donosi mukarcu odreeno
olakanje dok ena moe doivjeti slian klimaks preko nehotinih kontrakcija
malih usmina. No bez obzira koliko su ovi pokreti vani, oni predstavljaju tek
ogranienu reakciju jer su svedeni na genitalije. Kada se zdjelica kree spontano,
bez kontrole volje, osjeaje ugodnosti i zadovoljstva je dublje; kad uestvuje
cijelo tijelo, orgazam je potpun. Meutim, ukoliko se ovi spontani pokreti
inhibiraju, ograniena je punoa, kompletnost pranjenja. Ta inhibicija se dogaa
na nesvjesnom nivou.

Slika 7. Protok uzbuenja i osjeaja u tijelu.

Analiza tjelesne konstrukcije pokazuje da se glavni tjelesni miii, oni koji
ostvaruju pokrete i odravaju uspravan poloaj tijela, nalaze du zadnje strane
tijela i produuju na ekstremitete. Do pokreta dolazi kada se naboj kree du
zadnje strane tijela bilo navie prema glavi i rukama, bilo nanie prema karlici i
nogama. Pruanje ruku za hranom ili zagrljajem nastaje kada ovaj miini naboj
tee navie du zadnje strane tijela. Izbacivanje karike u seksualnom inu nastaje
kad naboj tee nanie, niz lea. Ovaj naboj ili protok uzbuenja, nazvao sam
Seks i srce 31
agresijom (ljutinom). Suprotno tome, protok uzbuenja iz srca, koji sam nazvao
enjom, doivljava se kao val koji se kree du prednje strane tijela.
Protjecanje uzbuenja du prednje strane tijela moe se doivjeti kao
osjeaj enje izraen otvaranjem usana, kao kad beba posee za majinim
grudima. Ovaj osjeaj se pojaava istovremenim pruanjem ruku. Protjecanje
uzbuenja nanie lii na senzaciju "sputanja" eluca u liftu koji naglo krene
dolje ili na ono to djeca doivljavaju pri ljuljanju. Ova senzacija je prisutna u
seksu, kada se uzbuenje sputa prema dolje u genitalije, i osjea se razlijevanje
topline u trbuhu.
Obino se protjecanje uzbuenja na vie du zadnje strane tijela doivljava
kao val ljutnje. Ako je dovoljno jak, stii e do oiju i zuba. Na toj toki, zubi e
se iskeziti a oi uariti od ljutnje. U meuvremenu, tok uzbuenja na dolje je sila
koja potiskuje zdjelicu naprijed. Uzbuenje struji oko stranjice, du zdjelinog
dna i u genitalije.
6

Obje ove komponente igraju ulogu u seksualnoj aktivnosti. Osjeamo elju
za bliskou i erotskim kontaktom i nagon za posjedovanjem, za sjedinjavanjem
s partnerom. elja za erotskim kontaktom je njena.
Nagon za sjedinjavanjem je jak. Njenost pojaava uzbuenje a agresivan
nagon nastoji ga isprazniti. Nema nieg sadistikog u tom nagonu za
pranjenjem. Bez njega ne bi bilo ni zadovoljenja. Pa ipak, bez Erosa, njene
komponente, ne bi bilo mnogo uzbuenja za pranjenje a seksualna aktivnost bi
bila liena istinskog zadovoljstva.
Kod rascijepljene osobnosti, njenost je povezana sa djetetom u nama, a
agresivan poriv sa odraslim egom. Takva osoba moe doivjeti bilo njenost bilo
ljutnju, ali nikako oboje istovremeno. Kada su djeje osobine dominantne u
osobnosti, osoba moe biti njena, osjetljiva pa ak i senzualna, ali ne pokazuje
ni malo ili pokazuje vrlo malo namjere ili energije da doivi pranjenje i
zadovoljenje. U seksu je klimaks, ako do njega doe, ugodan ali ne i strastan.
esto ga prati i tuga jer je njime zavrena eljena blizina i kontakt. Takvim
ljudima, kontakt je vaniji od oslobaanja napetosti. U nekim sluajevima,
voenje ljubavi dugo traje jednostavno zato da bi se odrao kontakt, a klimaks,
koji se ne moe smatrati pravim orgazmom, je suzdran. Takva dva partnera se
mogu voljeti, ali njihov odnos je djetinjast, nezreli.
S druge strane, kada su osobine odraslog dominantne u osobnosti i
ponaanju, nagon, elja da se partner posjeduje i da se naboj isprazni tako su jake
da za njenost ima vrlo malo vremena i prostora. Seks postaje radnja s vrlo malo
osjeaja i bez pravog zadovoljstva.
Njenost je funkcija mekoe, elastinosti. Kruta, narcisoidna linost koja
funkcionira provoenjem svoje volje fiziki je nesposobna da osjeti bilo kakvu

6
Lowen, 'The Language of the Body", 81.
pravu njenost. Poto je tako kruta, svako seksualno uzbuenje koje osjeti
protjee kroz njeno tijelo do genitalija i stvara jaku napetost koje ona eli da se
to prije oslobodi. Mukarcima, ejakulacija slui u tu svrhu i, prema tome, slui
jednako dobro kao i svako drugo oslobaanje iz stanja napetosti ili bola. Poto
nema stvarnog zadovoljstva i zadovoljenja koje seks moe pruiti, osjeaji
mukarca prema partnerici su hladni. Osnovni problem je strah mukarca od
predavanja eni. Ovaj strah je nesvjestan, ali se jasno ogleda u krutosti tijela koja
blokira prirodne konpulzivne pokrete orgazma.
Strah od predavanja eni je najvie izraen kod "mao" mukaraca koji
svoju mukost identificiraju sa potencijom. Reich je primijetio da su
"teki poremeaji genitalnosti... bili naroito izraeni kod
mukaraca koji su se najglasnije hvalisali svojim seksualnim
pobjedama i "koliko puta mogu za redom". Nema sumnje da su
imali jaku i dugotrajnu erekciju, ali ejakulaciju je pratilo vrlo malo
ili ni malo zadovoljstva; ili ak suprotno - gaenje i neugodne
senzacije.
7

Neki mukarci imaju mazohistian stav, koji esto negativno djeluje na
njihove seksualne i orgazmike reakcije. Ovi mukarci doivljavaju svoju
seksualnu ulogu kao pomo roditeljima da doive klimaks. Jedan mukarac je
izjavio "Ja uivam kad ena svri". Njegov vlastiti klimaks je relativno
neuzbudljiv i slab. Bez obzira kakvo uzbuenje osjea u poetku, ono se gubi
zbog potrebe da se to pranjenje obuzda kako bi "bio tu" za enu.
Strah mukarca od predavanja eni vue korijen iz ranih odnosa mukarca s
majkom. Preputanje elji za enom ini ga ranjivim na odbijanje i odbacivanje,
kao dijete je bio tako ranjiv. Njegova obrana se temelji na obuzdavanju takvih
osjeaja i na odravanju odreenog osjeaja sigurnosti, odricanjem i krutou.
Moe dozvoliti buenje jakih genitalnih senzacija samo ako su one odvojene od
srca. Seks bez ljubavi mu daje osjeaj moi koji mu omoguuje da porekne svoj
strah od ena, ali seks bez ljubavi nije ni istinski ugodan niti zadovoljavajui.
enski seksualni problemi su na vie naina suprotni mukima, ali imaju
istovjetno djelovanje na enski orgazmiki potencijal. enina orgazmika
reakcija, kada je potpuna i kompletna, po konvulzivnim pokretima je ista kao i
kod mukarca. Ne razlikuje se ni po totalnom pranjenju uzbuenja, osjeanju
zadovoljstva, zadovoljenja i ispunjenja. Ovakva vrsta reakcije ovisi od njene
sposobnosti za potpunim predavanjem svojoj ljubavi prema mukarcu, ali to je
teko, moda i nemogue, ako ima potisnute osjeaje ljutnje prema mukarcima,
od kojih veina potie iz njenog odnosa sa ocem. Marie Robinson je pokazala da

7
Reich, op. cit., 79
Seks i srce 33
je prihvaanje i izraavanje tih potisnutih osjeaja ljutnje omoguilo mnogim
"frigidnim" enama da doive vrhunac u seksualnom inu.
8

Jedna od mojih pacijentica se uvijek pokoravala muevljevim seksualnim
eljama, bez obzira na vlastite osjeaje. Kada se ovaj problem tijekom terapije
otkrio, ohrabrio sam je i poticao da izrazi svoja vlastite osjeaje. Kada je sljedei
put dola, rekla mi je, "Prvi put sam muu rekla "ne". Sutradan me je iznenadila
vlastita jaka seksualna elja. Vodili smo ljubav i doivjela sam orgazam."
Mukarci rijetko doivljavaju ljubavni in kao podinjavanje. Umjesto toga,
mukarac se odupire predavanju svojom moi ili kontroliranjem situacije, a
jedno i drugo slue kao obrana od ranjivosti i nemoi. Poriui ova osjeaja, oni
poriu svoj strah od odbacivanja. Naravno, ne mogu se dugo tititi igranjem igara
moi jer takve igre kvare njihove odnose i zavravaju se ba samim gubitkom
ljubavi kojeg se i boje. Kada do toga doe, izbijaju na povrinu njihova
bespomonost, ranjivost i bol, i ispostavi se da je mo, koju su smatrali da imaju,
samo iluzija.
U konanoj analizi, predaja u ljubavi nije predaja drugoj osobi, ve predaja
svom biu (self) svom srcu i svojoj elji za ljubavlju. Ovo ukljuuje sva osjeaja
jedne osobe. Kad se ego odrekne svoje hegemonije, odrie se kontrole nad
tijelom i njegovim osjeajima. Ego mora da prihvati strah od odbacivanja, bol
zbog gubitka, ljutnju zbog izdaje. Takoer mora da prihvati da je bie (self)
bespomono u svim vanim aspektima ivota: raanju, ljubavi, bolesti, smrti. Ali
naa bespomonost u tim aspektima ne ostavlja nas nespremne. Priroda je
snabdjela ljudska bia spremnou i sposobnou da reagiraju i odgovore na
uvrede i traume. Naa tijela imaju mo da se izlijee, kao to je ima i na duh.
Moemo da plaemo kada smo povrijeeni, da se naljutimo kada nas izdaju, da
se borimo ili pobjegnemo kad nam prijete. Ove reakcije odravaju, uvaju na
integritet tako da se moemo uspjeno nositi sa ivotnim zbivanjima. Jedino kada
su blokirane, postajemo hendikepirani. Ove blokade nastaju u djetinjstvu i
izazivaju ih ba oni ljudi od kojih traimo zatitu i pomo tijekom kritinih
godina svoje zavisnosti. Na kraju, prinueni smo da prihvatimo to osakaenje da
bi preivjeli. Kao to smo vidjeli u 1. poglavlju, ono poprima oblik kronine
miine napetosti u grudnom kou i karlici koja smanjuje mobilnost i osjeajnost
tijela.
Takva napetost, kad je zarobljena u karlici, ini da mukarci prebrzo
"svre", a ene presporo, i blokira ono njeno stapanje do kog dolazi kad je
orgazam istovremen. Napetost i zgrenosti miia u donjem dijelu tijela je
uglavnom ono to blokira spontane pokrete zdjelice u orgazmu. Ova napetost
nam je dobro poznata iz estih i uobiajenih pritubi na bol i neugodu u donjem
dijelu tijela. Poto se zdjelica pomjera na dva zgloba u kuku, napetost butnih

8
Marie Robinson, 'The Power of Sexual Surrender" (Garden City, New York, Dubleday & Company,
1959.)
miia, posebno kvadriceps femorisa, takoer djeluje na ograniavanje pok-
retljivosti zdjelice. Sve ove napetosti su naroito zaslune za smanjenje
seksualnog osjeaja, ali one nuno ne smanjuju uzbuenje u genitalijama, stoje
samo mali dio seksualne osjetljivosti i reakcije ovjeka. Kao rezultat toga,
seksualni akt postaje in oslobaanja od napetosti a ne izraz ljubavi.
Za razliku od napetosti u grudima, napetost zdjelice nije direktno vezana za
strah od odbacivanja ve za traume vezane uz rana seksualna osjeaja djeteta. Ta
osjeaja se razvijaju izmeu tri i est godina kada dijete doivljava jako
seksualno uzbuenje u odnosu na roditelja suprotnog spola. Ovo uzbuenje je
totalna tjelesna reakcija (drugim rijeima, pravo seksualno osjeaje) uz vrlo malo
genitalnog uzbuenja i bez teita na genitalnoj aktivnosti. Tipino, godine od tri
do est, poznate kao Edipalni period, su doba konflikta sa roditeljem suprotnog
spola, koji je esto ljubomoran ako drugi roditelj posveuje posebnu panju
djetetu. Ovo se dosta esto deava, poto roditelji koriste djecu u borbi za
premo jednog nad drugim i za zadovoljenje vlastitih narcisoidnih potreba.
Prema tome, mnogo oeva je oduevljeno kad im se njihove male kerke dive i
pokazuju seksualnu zainteresiranost. To ini da se osjeaju muki i kompenzira
seksualno nezadovoljstvo supruge. Oevo uzbuenje ima esto seksualnu notu,
koju djevojica osjea i koja slui da pojaava naboj medu njima. Majke se esto
slino ponaaju sa svojim malim sinovima. Iako fraza "Djeak za tebe,
djevojica za mene", zvui ljupko, praksa pokazuje da ona ni izdaleka nije tako
nevina. Zapravo, kao to su to mnogi moji pacijenti shvatili, roditelji, esto
nesvjesno, zavode svoju djecu i pozivaju ih na emocionalne i fizike intimnosti u
kojima su seksualna osjeaja tek ovla zamaskirana. Takoer treba da priznamo
da otvorena seksualna aktivnost, jedne ili druge vrste, nije rijetka izmeu
roditelja i djece.
Sada emo detaljnije ispitati to se deava kada majka postavi sina u teku
ulogu svog omiljenog ili najbliskijeg djeteta. Ne iznenauje to djeak na
majinu panju odgovara pojaanom eljom i osjeajima, to ga otuuje od oca
ija ljubav i podrka su mu potrebne. Njegov nezreli ego vjeruje da je vredniji i
moniji od oca: Zato bi ga inae majka vie voljela i stavljala na prvo mjesto?
Ovakav stav ljuti djeakovog oca koji se okree protiv sina smatrajui ga
odgovornim za situaciju. Majka ne srne da zatiti dijete od oevog neprijateljstva
jer bi to jo vie probudilo konflikt. Osim toga, ona ima vlastito osjeaje krivice
(obino podsvjesno) zbog svog ponaanja prema djeaku. Suoen s ovakvom
situacijom, djeak eli da mu otac umre dok se istovremeno plai da bi ga otac
mogao ubiti. Freud je ovakvu situaciju opisao kao Edipalnu jer podsjea na
legendu o Edipu koji je ne znajui ubio vlastitog oca i oenio se svojom
majkom.
9
Za dijete je situacija suvie strana da bi se s njom suoilo i ono, zbog

9
Za potpun prikaz Edipalnog problema, njegovog kulturnog porijekla i uticaja na seksualnost i
osobu, vidi Alexander Lowen, "Fear of Life" (New York Macmillan Publishing Company, 1980.0
Seks i srce 35
samoobrane, moe da iskljui i presijee svoja seksualna osjeaja prema majci da
bi izbjeglo svako sukobljavanje s ocem.
Poto takav potez smanjuje orgazmiki potencijal djeaka on rezultira
psiholokom kastracijom. Iskljuiti osjeaja nije isto to i odbaciti neku misao iz
uma, jer osjeaji su perceptori tjelesnih zbivanja. Da bi se iskljuila osjeaja,
tijelo treba biti djelomino imobilizirano. Totalna imobiliziranost je smrt. Kako
je ve naglaeno, napetost u donjem dijelu tijela, butinama i karlici slui za
redukciju seksualnih osjeaja.
Situacija je identina za male djevojice koje se seksualno veu za svoje
oeve, bez obzira da li se ta seksualnost iskae i ostvari ili ne. Trokut koji se
razvije izmeu keri, njenog oca i majke je podjednako nabijen napetou.
Majka i kerka su suparnice i svaka podsvjesno eli da ona druga nestane. Ali
djevojica, unato svom povlatenom poloaju, ne moe da rauna na oevu
podrku jer bi to pojaalo majinu ljubomoru. Otac je, za to vrijeme, imobiliziran
osjeajem krivice zbog seksualnog interesa za kerku. Da bi se zatitila,
djevojica mora da iskljui svoja seksualna osjeaja prema ocu, to postie
odreenim stupnjem imobiliziranosti a najvie prstenom napetosti oko struka.
Ovaj prsten, koji prekida vezu izmeu dvije polovice tijela, tipina je enska
reakcija na problem, za razliku od ope krutosti koja karakterizira muku
reakciju.
Razrjeavanje Edipovog konflikta iskljuivanjem seksualnih osjeaja prema
roditelju suprotnog spola, za dijete neizostavno znai put ka rascjepu osobnosti
kroz postavljanje svjesnog tabua na seksualno predavanje osobi koju on ili ona
najvie voli. Kao odraslom, teko mu je da voli svog seksualnog partnera svim
srcem jer se takva ljubav identificira sa "tabu" (zabranjenim) roditeljem. Mnogi
staromodni brakovi pretrpjeli su krizu kada bi mukarac otkrio da je impotentan
sa vlastitom suprugom, a potpuno sposoban da vodi ljubav sa ljubavnicom ili
prostitutkom. Neki mukarci iz tog vremena, razrijeili su problem tako to su i
oni i supruge imali ljubavnice, odnosno ljubavnike, ali naravno diskretno. Danas
ima manje takvih problema jer je dvostruki moral diskreditiran, ali tabu jo
uvijek funkcionira na dubljem nivou. Muevi mogu da vode ljubav sa svojim
suprugama, ali taj in je esto bez strasti a samim tim i bez mnogo ljubavi.
Ljubav koju netko osjea prema eni dobiva kvalitetu obaveze. S vremenom ak
i ova seksualna rutina gubi svako uzbuenje i gasi elju tako da mukarci postaju
impotentni sa svojim suprugama.
U 1. poglavlju, opisali smo sluaj Johna, oenjenog mukarca s odraslom
djecom, koji se zaljubio u mladu enu i otkrio da je ono to je smatrao
impotencijom zbog godina nestalo kada su se pojavile strast i elja prema novoj
partnerici. Takoer smo primijetili kako John tvrdi da jo uvijek voli svoju enu,
ali da na nju gleda kao na svoju majku. Ne treba ni rei da se ljubav ne vodi sa
svojom majkom. Za Johna je to bila bolna i tragina situacija jer je on elio da i
prema eni osjea isto oduevljenje i elju. John je bio rtva incest tabua jer je
svoj edipalni konflikt razrijeio iskljuivanjem seksualnih osjeaja prema majci.
Kod ena se problem javlja u drugaijem obliku iako je ishod isti. One su i
dalje vezane za oeve kao "tatine male djevojice" i nisu u stanju da se potpuno
predaju drugom mukarcu. Iako ena seksualno prihvaa svog supruga, ona
prema njemu ne osjea nikakvu strast. Njena reagiranja se, u odnosu sa
suprugom, svode na dvije uloge: Ona je ili armantna, zavodljiva mala
djevojica, ili majka. To su uloge koje je igrala i sa svojim ocem, vjerojatno u
odreenoj mjeri uspjeno. Ono to ena ne shvaa jeste da, ponaajui se kao
dijete ili majka svom suprugu, sprjeava ovoga da je vidi kao seksualnu enu.
Uope ne treba da nas udi to u brakovima ima toliko malo zadovoljstva i to se
toliko mnogo brakova raspada.
Uopeno govorei, slobodno se moe utvrditi da se ene vie identificiraju s
osjeajima ljubavi a mukarci sa seksualnim osjeajima. U tom smislu, za ene
ljubav ne mora nuno da znai seks, dok za mukarce seks ne mora nuno da
znai ljubav. Kad se ena seksualno predaje mukarcu, ona to obino smatra
inom ljubavi, ali njen partner odbija da na to tako gleda samo da bi izbjegao
obavezu koju ljubav podrazumijeva. Ne plai se on same obaveze ve mogu-
nosti biti uhvaen u zamku seksualno neispunjavajueg i nezadovoljavajueg
odnosa, kakav je imao sa majkom. Ukoliko bi izabrao ljubav postao bi mamin
mali djeak, a seks mu daje slobodu da juri druge ene. Situacija je za ene
suprotna. ena je odavno postala "tatina mala djevojica", i time se odrekla
nezavisnosti kakvu moe da prui seksualna identifikacija.
Ova razlika izmeu muko-enskih reakcija donekle se smanjila poslije
feministikog pokreta. Pa ipak, jo uvijek postoji. Jo od Eve, na enu se gleda
kao na iskuenje i krivca za propast mukarca. Ako je zavedena, to je njena
greka. Mnoge majke su svoje keri nazivale prostakuama, droljama, skitnicama
samo zbog toga to su odgovarale i reagirale na oevu panju i interes. Ako
djevojica od pet godina sjedi ocu u krilu i on doivi erekciju, to je iskljuivo
njena greka. Biva tako grubo odgurnuta kao da je uinila neto uasno. Kao
rezultat iskustva, poput ovog doivljenog u djetinjstvu, mnoge ene jo uvijek
imaju osjeaj dubokog ponienja u vezi sa svojim seksualnim osjeajima.
Suprotno tome, mali djeak je rijetko poniavan zbog svojih seksualnih interesa
prema majci. Majka ga moe eventualno nazvati zloestim ili pokvarenim
djeakom zato to ima takva osjeaja, ali se i ponosi i divi njegovoj potencijalnoj
muevnosti. Djeak moe da osjeti potencijalnu prijetnju od kastracije od oca, ali
ak i sama injenica da ga otac smatra rivalom pojaava njegovo zanimanje za
svoje genitalije i identificira sa njima. Prema tome, njegov najjai strah, kada
poraste, jeste da ne izgubi erekcijski potencijal, "mo", to u njemu budi osjeaj
stida. ene nikada ne pate od ovakvog straha ili strepnje jer su gotovo uvijek u
stanju da uestvuju u seksualnom inu. One se zapravo boje da ako prebrzo
Seks i srce 37
pristanu ili ako su previe agresivne u seksu, da e biti proglaene "lakim"
enama. U prolosti je vanbrana trudnoa bila sramotna za enu, a za mukarca
dokaz mukosti.
Mnogo toga se promijenilo odbacivanjem dvostrukog morala, otkriem
kontracepcijske pilule, bezopasnim abortusom i prihvaanjem ena u svijet
mukaraca. Pa ipak, borbom za veu nezavisnost, produbio se rascjep u
osobnosti moderne ene. Djelujui vie iz svog ega, nego iz svog srca, ena je
postala krua, usmjerena na postizanje uspjeha i podlonija oboljenju srca. Ako
ona sada razdvaja ljubav od seksa to samo znai da jo jae negira dijete u sebi,
da je njeno srce izoliranije, a da je seksualno zadovoljstvo i ispunjenje dalje nego
ikad.
Sljedei sluaj prikazuje neke od problema modernih ena.
Poslovna ena, rukovodilac, stara oko 60 godina, koju emo da nazovemo
Irena, dola je na terapiju zbog depresivne reakcije koja je uslijedila poslije
gubitka rukovodeeg, vrhunskog poloaja u jednoj velikoj korporaciji. Trebala
joj je pomo, i to je znala, ne samo zbog depresije, ve i zbog prisutnosti
nekoliko visoko rizinih faktora za oboljenje krvotoka srca. Bila je gojazna,
strastveni pua s vrlo visokim nivoom kolesterola u krvi.
Ovi problemi su se odrazili na Irenino tijelo. Poto su joj plua bila
zaguena, disanje joj je bilo vrlo oteano. Stajala je kao da je u uspravnom
poloaju dre uzdignuta ramena a me noge. Abdomen i zdjelica su joj bili
oputeni i mlitavi. Trudila se da stomak dri uvuen, ali sve to je uradila bilo je
da stegne struk i tako razdvoji toraks i zdjelicu. Noge su joj bile tanke, a imala je
probleme sa stopalima tako da su joj hodanje i stajanje bili bolni.
Irena je bila svjesna da ima samodestruktivne (samounitavajue)
tendencije. Znala je da je puenje tetno, nekoliko puta je pokuavala da prestane
uz pomo hipnoze, ali su prekidi bili kratki. Doktor je insistirao da smravi ali
ona nije bila u stanju da izdri ni jednu dijetu. Na jednoj seansi je priznala:
"Sino sam izala i kupila kolae i sladoled. Sve sam to sama pojela iako znam
da ne bi trebalo". Jadna Irena. Stvarno je bila gladna zadovoljstva. I fiziki i
emocionalno bila je u loem stanju.
Terapeutski pristup promijeni ponaanja jeste da se pomogne pacijentu da
shvati dinamiku svoje unutranje borbe i da izrazi osjeaja vezana za tu borbu.
Irena je bila tuna (svoj ivot je smatrala promaenim) i oajna. Razvela se prije
mnogo godina i sama podigla dijete. Njena prva potreba bila je da osjeti tugu i da
plae. U naporima da opstane u modernom poslovnom svijetu ravnopravno sa
mukarcima, potisnula je veinu svojih osjeaja. To joj nije bilo suvie teko.
Pomogao sam joj da die a zatim je naveo da utira krevet i da govori "Zato",
to je dovelo do suza. Iznenadila se koliko se bolje osjea poslije plakanja.
Takoer sam je ohrabrio da i kod kue utira krevet i nauio je kako da lei
niice i udara ispruenim nogama. utiranje i udaranje je protestiranje, a Irena je
imala da protestira protiv mnogo toga.
10

Irena je bila jedinica i to vrlo lijepa; prirodno, bila je oeva ljubimica, ali je
on umro kad joj je bilo pet godina. Majka joj je govorila da treba biti vojnik, kao
to je otac bio, to je za djevojicu znailo da treba biti hrabra i da obuzdava
svoju tugu. Tijekom jedne seanse je primijetila: "Uvijek sam znala da je patnja u
meni. Stezalo me je u grlu, ali nisam to povezivala sa svojim srcem." Dok je to
govorila, leala je na kauu. Predloio sam joj da isprui ruke i kae "Tatice,
tatice". Uinila je to i briznula u grevit pla. "Sve ove godine drala sam u sebi
ovu tugu. Nisam znala gdje u s njom", rekla mi je kasnije.
Ovi rani dogaaji su oblikovali tok Ireninog ivota i odredili njenu sudbinu.
Iako je gubitak oca tijekom Edipalnog perioda vaan faktor, drugi faktori su
takoer imali znaajnu ulogu. Jedan od najsnanijih faktora bilo je osjeaje
krivice koje je imala zbog seksualne elje prema ocu. Njegovu smrt je smatrala
kaznom zbog tih zabranjenih osjeaja. Takoer se plaila majke, ljubomorne
suparnice, od koje je, poslije smrti oca, vie nije imao tko da zatiti. Efekti tih
ranih godina mogli su da se primijete u njenom odraslom tijelu i ponaanju. Ne
samo da se Irena jo uvijek trudila biti hrabar vojnik, kao to je njena majka
zahtijevala, ve se potpuno odvojila od svoje seksualnosti i borila da stekne
samopotovanje kroz rad i uspjeh. Smatrala je da mora da se dri vrsto samo
naporom volje. Popustiti, rasplakati se, znailo bi suoiti se sa dubokim oajem
zbog gubitka oca koji nije mogla da podnese.
Irena se dva puta udavala i jo dva puta je bila duboko zaljubljena. Na
alost, nije bila udata za mukarce koje je voljela, niti joj je i jedan od mukaraca
koje je voljela ponudio brak. Njen ivotni scenarij bio je odreen dogaajima iz
djetinjstva. U svojoj podsvijesti, Irena je mukarce koje je voljela izjednaila sa
ocem, koji je bio tabu. Poto je tabu funkcionirao tamo gdje je postojala duboka
ljubav, udavala se za mukarce koji u njoj nisu budili jaku strast. Njen poriv za
samostalnou bio je vaan dio njene borbe, jer je njime negirala i suprotstavljala
se dubljoj elji da se netko o njoj brine. Plaila se da ako dozvoli sebi biti zavisna
i ako se potpuno preda mukarcu, da e biti odbaena, kao to je i otac odbacio.
Kao rezultat toga, udala se za mukarca od koga ne mora da ovisi i o kome je ona
trebalo da brine. Njen prvi suprug nije bio u stanju da zadri stalan posao, a
ispostavilo se da je drugi bio psihotian (manino-depresivan) i da mora da se
lijei. Udajom za njih, uspela je da sauva svoju nezavisnost, ili pseudo
nezavisnost. Pa ipak, dozvoljavajui im da je koriste, osjeala se zarobljenom i
deprimiranom.
Zbog naina na koji se odravala i drala, Irena nije mogla da se prepusti
ljubavi ili seksu. Kao i mnogo drugih ena, davala se seksualno ali na pokoran i

10
Alexander Lowen i R.L. Hiewen, 'The Way to Vibrant Health", (New York: Harper & Row)
Seks i srce 39
pasivan nain. Samo bi vrlo rijetko iskusila klimaks za vrijeme seksualnog ina.
Bez orgazma nije imala nita od olakanja koje seks moe da prui.
Kad je Irena tijekom terapije shvatila da je mukarac s kojim je tada bila u
vezi iskoritava, njena ljutina se pojaala. Udarala je krevet teniskim reketom da
isprazni, ventilira ljutnju zbog njegove izdaje. U isto vrijeme, poela je da osjea
ljutnju prema svim mukarcima, onima koji su je iskoristili i ostavili. Ilo je dotle
da se naljutila i na oca zato to je umro onda kada joj je trebao.
Napetost u Ireninim leima i oko ramena bila je jasan znak koliine ljutnje
koju je zadravala u sebi. Bukvalno je imala isturena lea. Ali svijest o
postojanju te ljutnje i elja da se ona izrazi, mnogo su joj pomogle. Davanje
oduka, ventiliranje, ljutnje, smanjilo je njen osjeaj krivice i omoguilo joj da se
potpunije preda svojoj seksualnosti.
Irena je imala sree to je uspela da izvue na povrinu svoju ljutnju prije
nego to se ozbiljnije razboljela. Jedan od mojih pacijenata, koga emo nazvati
Pol, nije bio te sree. Pol je prvi put doao kod mene zbog savjeta u vezi sa
impotencijom, sedam godina poslije razvoda i devet godina poslije prvog
sranog udara. U vrijeme kada je pretrpio prvi srani udar, Pol je bio tipina
osoba tipa "A": prodoran, agresivan, prezaposlen. Suvie je jeo, puio, imao
visok kolesterol, krvni tlak u porastu. Sve vrijeme je radio na dva posla i dospio
u stanje totalne iscrpljenosti. Sudbina je htjela da doivi srani udar upravo onda
kada je bio spreman da prestane s takvim ivotom, uvjeren da je konano uspio.
Meutim, stres na poslu je bio mali u usporedbi s njegovim porodinim ivotom.
Pol je svoju suprugu opisao kao dominantnu enu koja je uvijek provodila
svoju volju. Tijekom godina, njihova ljubav se postojano gasila a veza slabila, a
seks postao sporadian i relativno formalan "posao" bez ikakvog uzbuenja. U
vrijeme kad je doivio srani udar, rijetko su vodili ljubav. Ipak, Pol je bio vjeran
svojoj eni. Jo vie iznenauje to nikada nije masturbirao. Ovo je objasnio
ovako: "Otac me smrtno zaplaio od toga". ak i kad je vodio ljubav sa svojom
suprugom, Pol nikad ne bi ejakulirao prije nego to ena doivi orgazam. "Morao
sam dugo vremena da se suzdravam", rekao je, "Usavrio sam se u
suzdravanju". Tek pred kraj braka vie nije mogao da odri erekciju.
Suzdravanje je bilo nuno za Pola, jer je znao da je eksplozivan. Ovo je
nauio neposredno poto se oenio. Jedne veeri, nedugo poto se vratio iz rata,
Polova punica, Njemica, ga je optuila da je ubio njene roake. Pol je izgubio
glavu, napao tatu i poeo da je davi i tek tada shvatio to radi. Poslije tog
dogaaja, zarekao se da vie nikad nee izgubiti kontrolu - i nije. Unato
mnogim svaama sa suprugom, nikad nije eksplodirao.
Odnose sa roditeljima, Pol je opisao ovako: "Bio sam blizak s majkom i ona
me razmazila. Mlaa sestra je bila oeva ljubimica. Otac i ja nikad nismo bili
prijatelji i nikad nismo razgovarali. Ako bi mu se suprotstavio, on bi me amarao
i to sve do moje esnaeste godine kada sam ga pobijedio u boksu. Poslije toga
me vie nikada nije ni taknuo. Naravno, kada sam bio mali, redovno bi me
kanjavao tako to bi me rukom ili kaiem tukao po stranjici. Govorio je da
pokuava da od mene napravi mukarca." Na neki nain, Polov otac je uspio. Pol
se bavio svim takmiarskim sportovima i iao u lov i na pecanje. Tijekom ivota,
dokazao je da moe biti jak i ilav. Ali imao je i drugu stranu koju je nauio da
potiskuje - meku, njenu stranu vezanu za osjeaje ranjivosti.
Kad sam ga pitao kada je posljednji put plakao, Pol se sjetio dogaaja od
prije dvadeset godina. Bio je rezervni policajac u gradu u kome je ivio. Jednog
dana su ga pozvali na mjesto saobraajne nesree u kojoj je dvoje male djece bilo
teko povrijeeno. Pogled na njihove muke izazvao je suze u njegovim oima.
Takoer se sjetio da je plakao kada je uo da mu je majka umrla. Tada je bio na
kampiranju i otiao je u umu da bi se sam isplakao. Bio je nesretno dijete, i
nesrea male djece ga je rastuivala i kada je odrastao.
Polova borba se odvijala izmeu dvije strane njegove osobnosti: jake,
muevne vanjtine i meke, djeje, tune unutranjosti. Kad biste ga pogledali
izgledao je samopouzdano i oputeno. Meutim, kada bi nestao lakonski
smijeak, lice bi poprimilo mraan izraz tuge a u oima sam mu vidio ubilaki
bijes. to se njegovog tijela tie, bio je dobro graen i miiav ali imao je stomak
koji je elio da skine. Jastuii sala na karlici upuivali su na feministiki aspekt
njegove osobnosti. Zdjelica mu je bila vrsta i uvuena. Gornja polovina njego-
vog tijela je izgledala jaka; donja polovina slaba. Rascjep izmeu gornje i donje
polovice tijela se obino nalazi kod mukaraca koji smatraju da treba da su
"mao". Ali ta sama potreba za isticanjem mukog "imida" proistie iz
unutarnjeg osjeaja neadekvatnosti. Prava muevnost lei u identificiranju osobe
sa njenim seksualnim osjeajima, a ne u njenim seksualnim produkcijama.
Polovu muevnost je potkopao njegov otac, ije je ponaanje prema Polu
dovelo do Polove psiholoke kastracije. To je znaenje feministike crte u
konfiguraciji Polove kartice. Ipak, ozbiljnija trauma je zbog izdaje majke. Ne
mogu se znati svi razlozi zbog kojih se majka nije zauzela za njega i zatitila ga
od oca, ali jedan od njih bi mogao biti osjeaj krivice zbog vlastitog zavodnikog
i provokativnog odnosa prema Polu. Pol sam nije bio svjestan da je njegova
bliskost s majkom uzrok oeve ljubomore i bijesa i da ga majka koristi protiv
oca. Iako je Pol osjeao estoku ljutnju prema ocu zbog poniavajuih batina
koje je dobivao, gajio je jo jai gnjev prema majci. Ubilaki napad na tatu
moe da se razume samo kao projekcija dugo suzdravane ljutnje prema majci
zbog njenih provokacija i izdaje. Ali Pol nikada nije mogao majci direktno
pokazati svoju ljutnju jer se osjeao krivim zbog seksualnog zanimanja za nju.
Krivica je takoer uinila da on negira svoju mrnju. Pa ipak, na nekom
dubokom nivou, on je i dalje volio svoju majku. Tako je i Pol, kao John, iji
sluaj smo opisali u 1. poglavlju, upao u zamku ambivalencije ljubav-mrnja.
Seks i srce 41
S vremenom, sva ambivalentna osjeaja prema majci prenio je na svoju
suprugu, koja je bila dominantna kao i njegova majka i kojoj je bio seksualno
podinjen. Koliko je tek morao da mrzi svoju enu! No on je obuzdavao i
negirao svoju ljutnju, kao i tugu i bol zbog gubitka ljubavi. Na kraju, krivica ga
je dovela do impotencije. Konano, upravo su pucanje srca koje je osjeao i
ljutina koju je potiskivao bile odgovorne za njegov srani udar.
U ovom poglavlju smo naglasili znaaj zdrave seksualnosti za prevenciju
sranog udara. To funkcionira tako to zdrava seksualnost odrava prsni ko
mekim i tako omoguuje da se napetost, koja se sakuplja u grudima tijekom
teke, kompetitivne borbe za ivot i egzistenciju, prirodno isprazni. Orgazam je
kao ponovno raanje, ili, jednostavnije, pomlaivanje. Ne samo da su miii
omekani i relaksirani, ve se ta mekoa proiruje duboko na tjelesna tkiva, uk-
ljuujui i arterije.
Potpun orgazam, onaj koji ostavlja tijelo potpuno zadovoljenim i
ispunjenim, mirnim i spokojnim, je konvulzivno kretanje tijela pri kojem se
zdjelica nevoljno pomjera u ritmu disanja. Isti konvulzivni pokreti nastaju kada
osoba grevito plae i jeca. Svaki jecaj je pulsiranje ili val koji se razlijeva
tijelom i pomjera zdjelicu unaprijed kada val doe do zdjelinog dna. Jecaj je
vokalni oduak nadgraen na val izdisanja zraka. Izmeu dva jecaja su kratki
valovi udisanja zraka tijekom kojih se zdjelica vraa unazad. Kod grevitog
plaa, pokreti kartice su nevoljni, kao i u orgazmu. Ova slinost izmeu te dvije
reakcije djelomino objanjava zato mnoge ene brinu u pla u trenutku
orgazma. Njihov pla je izraz manifestacije pronaenog raja a odraava tugu
zbog izgubljenog raja. Orgazmike konvulzije otvaraju put takvom dubokom
plau, koji ima iste pokrete tijela. Na isti nain, ako se osoba moe prepustiti
dubokom plau i dozvoliti valovima tuge da se razliju njenim tijelom, ona e se
takoer moi predati konvulzivnim pokretima orgazma.
Na alost, takva predaja veini ljudi nije laka. Zato je to tako, pokuat
emo odgovoriti u sljedeem poglavlju gdje emo ispitati proces odrastanja u
modernom drutvu.

GLAVA 3
U SRCU SMO JO
UVIJEK DJECA
Dijete je samo srce
Njemaka poslovica

Kao to drvosjea iz godova na panju ita povijest drveta, tako se i povijest
ovjeka moe proitati iz njegovog tijela, iako ljudski organizam raste i razvija
se u fazama, a ne po godinama. Za razliku od godova na panju, ove faze nisu
otro razgraniene, ali ih ipak prepoznajemo jer svaka ima svoju posebnu
kvalitetu: beba je bespomona, dijete radoznalo itd. Ove faze su kao slojevi od
iv i aktivan i kod odraslog ovjeka i pridodaje svoju osobitu kvalitetu cjelini.
Kvalitete koje svaki sloj pridodaje ivotu mogu se sumirati na slijedei
nain:
Beba od 0 do 2 godine ljubav i zadovoljstvo
Dijete od 3 do 6 godina razigranost i zabava
Djeak ili djevojica od 7 do 12 godina avantura i izazov
Mladi ili djevojka od 13 do 19 godina romantika i uitak
Odrasli od 20 pa nadalje odgovornost, ostvarenje

Razvoj o kome mi govorimo je razvoj i irenje svijesti. Svaki sloj
predstavlja novu, razliitu svjesnost sebe i svijeta. Meutim, svijest nije
odvojena ili izolirana jedinica osobnosti. To je funkcija kompletnog organizma,
aspekt ivog tijela. Ona se razvija u odnosu na rast tijela fiziki, emocionalno i
psiholoki. Ovisi od iskustva; produbljuje se kroz stjecanje vjetina; potvruje se
kroz rad i aktivnost. Izjednaavanje slojeva razvoja sa kvalitetama svjesnosti i ne
znai da svaka nova dimenzija samog sebe (selfa) biva potpuno formirana u
odreenom periodu ivota. Razigranost, u stvari, poinje u djetinjstvu, ali dostie
svoj puni razvoj tek poto je ta faza prola - kada je dijete postalo djeak ili
djevojica. Ali, kvaliteta razigranosti ne prestaje sa ranim djetinjstvom. U onom
U srcu smo jo uvijek djeca 43
stupnju u kome na rast nije sputan i poremeen, mi tijekom ivota zadravamo
sposobnost igranja, iako razigranost nije dominantno obiljeje naih zrelih
godina. Ovo vai za ostale spomenute kvalitete. Avantura nas privlai cijelog
ivota, ali ako smo kao odrasle osobe prihvatili odgovornost za obitelj,
rukovoenje, kreativan rad i poduzetnost, tada je naa elja za avanturom
podreena zrelijim ulogama koje smo preuzeli.
Ali, ponimo od poetka. Bebu karakterizira jaka elja za bliskou,
posebno sa majkom. Beba eli da je dre, maze, da je dobrodola i da je
prihvaena. Ova elja je izraz ljubavi bebe prema majci. Fizika bliskost izmeu
bebe i majke je najjaa za vrijeme dojenja, koje zadovoljava bioloke potrebe i
bebe i majke. Kada je potreba za bliskou i hranom zadovoljena, beba ima
osjeaje blaenstva. Svako osjeaje ljubavi kod odraslog proizlazi iz tog sloja
njegove osobnosti. U osnovi svih osjeaja ljubavi je elja za intimnom bliskou
(kakva se doivljava tijekom dojenja, ljubljenja, genitalnog dodira itd.). Ako je
ovjek u kontaktu sa bebom kakva je on nekada bio, a koja je jo uvijek dio
njega, on je u kontaktu sa svojim srcem. Ovo objanjava zato bebe tako lako
dopru do srca odraslih. Ako je ovjek donekle ili potpuno izgubio kontakt sa
periodom kada je bio beba, odnosno sa svojim srcem, on ne moe doivjeti
punou ljubavi. Osjeaj potpunosti ljubavi je onoliko slabiji koliko je kontakt sa
srcem slabiji. Kontakt sa srcem, odnosno sa bebom u sebi, moe se lako izgubiti
ako je bebi uskraena potrebna bliskost i toplina. Kako se to dogaa, vidjet emo
kasnije.
Djetinjstvo pridodaje novu dimenziju i novu kvalitetu ivotu. Potreba za
stalnom bliskou ustupa mjesto potrebi za ispitivanjem svijeta: kroz istraivanje
ljudi, stvari, prostora i vremena dijete stvara sliku o svijetu, o realnosti. Tijekom
te faze dijete takoer istrauje svoje vlastito bie u odnosu na svijet i razvija
svjesnu sliku o sebi. Ego se razvija u periodu djetinjstva, a postaje potpuno
strukturiran u dobi od est do sedam godina. Do tog vremena realnost se ne
opaa kao fiksna i konana, a djetetova imaginacija je slobodna. Poto dijete nije
optereeno strukturiranim smislom realnosti, ono se slobodno igra zamiljajui
da je netko drugi - tata, mama ili ak beba. kako nije svjesno nikakvih ozbiljnih
posljedica svoje igre, dijete joj se predaje nevino i cijelim srcem. Dijete, koje je
bilo zadovoljno kao beba i koje se sad moe slobodno igrati bez uplitanja
odraslih, osjea radost. Meutim, ako nevinost djeteta narue uplitanja i brige
odraslih, ova radost se brzo pretvara u tugu.
Dijete daje ljubav i posee za ljubavlju u svijetu koji je vei od onog koji je
imala beba. Dok je bebin svijet bio ogranien na ljude koji su bili neposredno
odgovorni za njeno blagostanje, dijete, uz obitelj, ve ima prijatelje koje iskreno
voli. Znamo da se djeca igraju tate i mame, doktora i pacijenta i drugih igara u
kojima istrauju svoja tijela. Budui je seksualnost jedna od ivotnih realnosti,
ona se takoer mora istraiti u igri da bi bila ukljuena u djetetovo razumijevanje
svijeta. Djeca jako uivaju u ovoj seksualnoj igri, ali, mada je ona potpuno
bezazlena, to je jedan tip igre koju odrasli esto osuuju i zabranjuju.
Projicirajui vlastite osjeaje na djecu, odrasli u djeje umove uvode pojmove
stida i krivice i tako unitavaju radost koju seksualna igra daje djeci. im dijete
postane svjesno vlastite seksualnosti, neizbjeno se zainteresira za seksualnost
odraslih oko njega. I mala djevojica prema svom ocu i mali djeak prema majci
osjeaju seksualno uzbuenje. Ali sve ovo je jo uvijek nevino jer je primarno u
slubi upoznavanja svijeta. elja djeaka da oeni svoju majku ili djevojice da
se uda za oca imaginarne su, "kao" aktivnosti. Roditelji koji to uzmu za ozbiljno,
bilo prihvaanjem bilo neodobravanjem, zapravo vrijeaju svoju djecu. Za djecu,
roditelji su uvijek predmeti ljubavi, a to ne iskljuuje seksualne osjeaje.

Moe se rei da se djetinjstvo zavrava kada ovjek stekne koherentnu sliku
o svom osobnom svijetu i sebi samom. Poto je dostigao taj stupanj, ovjek
(dijete) poinje istraivati iri svijet van svoje kue i kruga prijatelja u igri. kola
postaje drugi centar aktivnosti, mjesto na kome se ui o realnom, objektivnom
svijetu za razliku od uglavnom subjektivnog svijeta malog djeteta. Igre koje
mladi ljudi igraju tijekom tih godina su realne, a njihove posljedice znaajne;
igre im omoguavaju da provjere sami sebe u odnosu prema drugima, a u isto
vrijeme ih ue suradnji i uestvovanju u grupnim aktivnostima. Kako se vjetine
razvijaju, tako nastaje hijerarhija. Jedan djeak moe biti najbolji trka, drugi
najbolji koarka, itd. Djevojice prolaze kroz slian proces rangiranja. Ovi
mladi ljudi nisu vie nevini, ali poto jo nisu optereeni teretom odgovornosti,
slobodni su u uivanju u uzbuenjima i izazovima predadolescencije.
Prijateljstva su takoer dublja, a ljubav uloena u njih je objektivnija.
Adolescencija, mladost, poinje sa seksualnom zrelou na biolokom
nivou. Vatra koja je tako dugo tinjala, rasplamsava se plamenom koji
zasljepljuje. Nakratko je gorjela za vrijeme edipalnog perioda, ali to je gorjelo
samo iverje; sada gore prave cijepanice. Strast moe biti snana, ali poto jo nije
postignuta emocionalna zrelost, mladi idealiziraju predmet ljubavi. Potpuno ih je
obuzelo uzbuenje romantine ljubavi. Romantika mladosti kombinira se sa
eljom bebe za bliskou, djejom razigranou i avanturizmom djeaka i
djevojica. Nedostaje samo osjeaj odgovornosti za ozbiljne posljedice ljubavi.
Kada mogue posljedice imaju ozbiljnu realnost i ovjek preuzima odgovornost
za njih, znai da je dostignut stupanj odraslog.
Zdrava odrasla osoba je integritet svih razvojnih stupnjeva: beba u srcu,
dijete u svojim matanjima, djeai sa avanturistikim duhom, mladi sa
romantinim tenjama. Odrasla osoba je takoer svjesna posljedica svog
ponaanja i preuzima odgovornost za njih. Meutim, ako izgubi kontakt sa
ranijim, prethodnim slojevima svoje osobnosti, bie sterilna, uskogrudna i
rigidna osoba koja odgovornost smatra nametnutom obavezom i za koju
odgovornost nije prirodna elja.
Samo osobe koje su bile zadovoljne u svakoj od ranijih faza ili stupnjeva
svog razvoja u doba odraslog ulaze sa integriranom linou. Ako neka od
ranijih faza nije bila ispunjena ili ostvarena, dolazi do fiksiranja odreenog dijela
osobnosti dok njen preostali dio, osiromaen, prelazi u slijedeu fazu. Osobnost
se rascjepljuje: iako na jednom nivou osoba moe funkcionirati kao odrasla, na
drugom se ponaa kao beba ili dijete. Imao sam prilike susresti se sa
najdramatinijim vidom te rascijepljenosti kad je moju pomo potraio
etrdesetogodinjak zato to je jo uvijek sisao palac. Taj ovjek je bio na
odgovornom poloaju, oenjen, otac odrasle djece, ali bi u stresnim situacijama
stavljao palac u usta i drugom rukom sakrivao tu gestu od ostalih ljudi. Jo jedan,
prilino ekstreman sluaj je mlada ena, u kasnim dvadesetim godinama, koja je
imala probleme u braku. Dobro se oblaila, izgledala kao zrela, inteligentna
osoba, ali kada je skinula dio odjee, izgledala je kao 11-godinja djevojica.
Tijelo joj je bilo tako "krljavo" da uope nije bilo iznenaujue to ima
probleme u braku.
Osobnost ima dvojni aspekt: psiholoki i fiziki. Kod zdrave osobe ta dva
aspekta su usklaena. Ako nisu, to oznaava odreene poremeaje u razvoju
osobnosti. Kada je intelektualni razvoj iznad nivoa emocionalne zrelosti, osoba
e da izgleda i da se ponaa vrlo ueno, ali bez osjeaja koja bi potkrijepila takvo
dranje. Obrnuto se vrlo teko nalazi, tj. emocionalno zrela osoba bez osnovnih
saznanja i zdravog razuma, zbog toga to se emocionalna zrelost razvija tek kada
se shvate ivot i realnost.
to se deava kad se bebi uskrate ljubav, pomo i njega koji su joj potrebni?
Evo opisa jednog sluaja:
Jim je mukarac od 53 godine, koji je na terapiju doao zbog problema sa
mladom enom. Rekao mi je da tu enu mnogo voli i da mu ona uzvraa ljubav.
Meutim, ona odbija seksualni kontakt s njim. Vodili su ljubav na poetku veze,
ali tijekom protekle dvije godine nisu bili intimni. Jim ne razumije zato je to
tako, tim prije to ona tvrdi da ga voli i da joj je lijepo s njim. Jimu takoer
smeta to se obavezao da joj pomae u karijeri, to je ispalo prilino skupo, iako
to Jim moe financijski podnijeti.
Nije teko pogoditi razloge seksualne nezainteresiranosti Jimove
prijateljice. Pomae joj i izdrava je ovjek znatno stariji od nje. Iako ima mnogo
ena kojima ne bi smetale implikacije takvog seksualnog odnosa, ova mlada ena
nije mogla prijei preko incestnog znaenja istog. Za nju, Jim je predstavljao
oinsku figuru, ali on nije mogao vidjeti problem u tom svijetlu.
Da bih mogao pomoi Jimu, morao sam ga upoznati. Najbolji nain je bio
preko prouavanja njegovog tijela. Poeo sam od lica, tradicionalno
najizraajnijeg dijela tijela. Jimov uobiajeni facijalni izraz bio je aneoski
smijeak. To je uistinu bio osmijeh djeteta a ne grimasa lane naklonosti.
Meutim, kad bi Jim skinuo taj osmijeh s lica i opustio ga, ono bi poprimilo izraz
duboke tuge, gotovo oajanja. Jim je vrlo rijetko dozvoljavao da se taj izraz
pojavi. U stvari, ak nije ni priznao da je to njegov vlastiti izraz. Kada se vidio u
ogledalu sa tim tunim izrazom na licu, rekao je: "Ja sam sretan ovjek. Svi moji
prijatelji misle da sam vesela osoba". Istina je da je Jim uvijek stvari promatrao
sa vedre strane. Ova kvaliteta se odravala i u njegovom glasu koji je bio neto
vii od normalnog mukog glasa.
Jim je uvao svoj duh i tijelo na visini. Ramena su mu bila podignuta, a
prsni ko ravan i u stanju prekomjerne napuhanosti. Izgled prsnog koa upuivao
je da pati od emfizema, stanja pri kojem je disanje oteano i bolno jer je
prevelika napuhanost plua izazvala pucanje i oteenje plunog tkiva. Emfizem
se uglavnom povezuje sa prekomjernim puenjem, ali Jim nije puio niti je imao
bilo koje simptome emfizema. Rekao mi je da je kao dijete imao astmu, ali da
kao odrasli nije imao ni jedan astmatini napad. Meutim, disanje mu je bilo vrlo
plitko, gotovo bez ikakvog micanja prsnog koa.
Donji dio Jimovog tijela izgledao je slab i donekle nerazvijen. Zdjelica mu
je bila uska, a oko genitalnih organa bilo je nakupljeno masno tkivo kao kod
malih djeaka. Noge i stopala izgledali su preslabi da ga nose. Sve ovo je
ukazivalo na duboku nesigurnost njegove osobnosti, koju je nadomjestio
uzdignutim dranjem uz pomo iste volje. Ramena mu nisu bila uzdignuta, a
glas visok tek pukim sluajem. Kod njega bi oputanje, sputanje tona glasa, spu-
tanje ramena, ispuhavanje prsnog koa oslobodilo nepodnoljiv stupanj tuge.
Jimov sluaj je posebno znaajan zato to je bio predebeo, imao visok nivo
kolesterola u krvi, koji se nije sputao ispod 300 mg, unato lijekovima i
dijetalnim nainom prehrane. Uz ove faktore rizika kao i uz napuhana plua, Jim
se mogao smatrati kandidatom za srani udar. Meutim, on nije bio tipina osoba
tipa "A" unato injenici da je naporno radio i bio uspjean u svom poslu.
Ponaao se u maniru "lako emo" i "ohladi", barem na povrini, i izgledalo je da
ne podlee urbi niti tenji ka dostignuima. Ipak je rekao da je elio biti bogat
zbog stvari koje se mogu kupiti novcem. Tek e kasnije, tijekom terapije, otkriti
da ne moe kupiti ljubav svoje prijateljice iako mu novac daje lani osjeaj
sigurnosti.
Odakle potie Jimova nesigurnost? to je u osnovi tuge koju negira?
Odgovor na oba pitanja lei u njegovom tijelu, naroito u njegovim
prenapuhanim prsima, to je povezano sa astmom koju je prebolio. Rekao mi je
daje prvi napad astme imao sa 6 mjeseci, iako se toga ne sjea niti zna to ga je
moglo izazvati. Sugerirao sam mu da je uzrok astme mogla biti trauma koju je
doivio u toj dobi i da pita svog oca o dogaajima iz tog perioda. Pretpostavio
sam da je majka dojila Jima 6 mjeseci, a onda prestala, to je on doivio kao
nepodnoljiv gubitak majke. Zatim sam pretpostavio da je Jim, poto je do
iznemoglosti plakao bez ikakvog rezultata, udahnuo zrak i zadrao dah da
zaustavi pla i preivi.
Jim se zapanjio kada je od oca uo da ga je majka dojila 6 mjeseci, a zatim
prestala jer je pala u depresiju. Jimov otac se nije mogao sjetiti Jimove reakcije
na odbijanje od sise niti je bio svjestan bilo kakve veze izmeu odbijanja od sise
i poetka astme. Bebe razliito reagiraju na odbijanje od sise. Neke se estoko
bune a neke same prestaju sisati jer im se vie svia boica, zato to im sisanje
vie nije ni uzbudljivo niti ih zadovoljava. Meutim, za Jima je prestanak dojenja
bio kraj svijeta. Nije neobino to je dojenje toliko znaajno za bebe. U tom
sluaju, gubitak dojke je katastrofa na koju dijete reagira vriskom i plaem.
Pokuaj vraanja ove vitalne veze traje sve dok se dijete ne iscrpi i prestane s
plaem jer vie nema energije. U ovoj toki torakalni miii su tako zgreni da je
prsni ko blokiran u napuhanom stanju.
Kao astmatino dijete, Jim nije uestvovao u atletskim sportovima, ime se
moe objasniti nerazvijenost njegovih nogu. Meutim, po mom miljenju,
emocionalni faktori su imali vaniju ulogu.
Jim je opisao svoju majku kao boleljivu i sklonu depresijama i dodao je da
je kao dijete osjeao da mora da se brine za nju. Poto mu ona nije mogla
osigurati podrku i njegu koja mu je bila potrebna, bio je prisiljen da se odrava
snagom vlastite volje a to se nastavilo i u odraslom dobu. Poputanje bi znailo
izazivanje osjeaja naputenosti koji je, ini se, tako junaki prebrodio u
djetinjstvu. Da li bi preivio da ponovo doivi nepodnoljivu tugu koju je osjetio
kada je kao dijete odbijen od sise? Jim nikada nije sebi postavio to pitanje, ali
njegovo tijelo je jasno pokazivalo kako osjea da ne moe sebi dozvoliti takav
rizik. Ali, odravanje voljom i obuzdavanje tuge ine drugi rizik, naime,
mogunost ozbiljnog sranog udara. Dvije godine kasnije, Jim je stvarno doivio
srani udar poslije smrti sestre s kojom je bio vrlo blizak.
Da li postoji veza izmeu astme i oboljenja srca? Vrijedi istraiti ovu vezu
tim prije to su poremeaji disanja uobiajeni za srane bolesnike. Svojevremeno
sam radio terapiju sa starijim 40-godinjakom koji je patio od jake astme.
Shvaao je vanost emocionalnih faktora za svoju bolest i nadao se da bi terapija
mogla popraviti njegovo stanje. ini se da su mu vjebe disanja tijekom terapije
dosta pomogle. Meutim, terapija je prekinuta na mjesec dana zbog godinjeg
odmora, ali on nije doao na zakazanu seansu. Njegova ena me je nazvala i
rekla da je doivio fatalni srani udar.
Sudbina se umijeala u Jimov ivot, kao to to ini, nabolje ili nagore, sa
ivotima svih nas. Petnaest godina prije nego to je doao k meni, Jim je pretrpio
jo jedan veliki gubitak - smrt supruge koju je volio dvadeset godina. To ga je
potpuno porazilo. Doivio je takvu agoniju za koju je mislio da je nee moi
preivjeti. Danima je sjedio sam u svojoj sobi, plaui bez prestanka. Misao da
treba da ivi zbog svoja dva mala djeteta odrala bi ga u ivotu, kada bi osjeao
da vie ne moe da podnese bol. Tada se, polako, bol smanjio i on vratio u
normalan ivot. Nakon nekoliko godina ponovo se oenio, ali ta supruga je patila
od jake depresije tako da se poslije dvije godine razveo. Kada je doao na
terapiju, kao to smo vidjeli, bio je u jo jednoj nezadovoljavajuoj vezi.
Jo jedan od mojih pacijenata, Marta, ena stara 40 godina, patila je od
depresije.
1
Njeno tijelo je, kao i Jimovo, otkrivalo neke od uzroka depresije.
Gornji dio tijela je izgledao kao da ga dri voljni napor; ramena su joj bila
uzdignuta, a grudi visoke i napuhane. Pri tom su joj abdomen i zdjelica bili
zategnuti i uvueni. Noge su joj bile krute i tanke, a miii nogu tako zgreni da
su joj noge izgledale kao tapovi. Izgleda da je u nogama bilo vrlo malo osjeaja
i da su sluile samo kao mehaniki oslonac. Ovaj nedostatak oslonca, koji
upuuje na duboko osjeaje nesigurnosti, moe da se objasni time to je Marta,
kao i Jim, doivjela traumu u ranom djetinjstvu. Ova trauma bila je prekid
njenog donosa s majkom, koji se, kao to emo vidjeti, prvi put dogodio kad je
Marta imala samo dva mjeseca. Rezultat tog prekida bio je potkopavanje
Martinog osjeaja da e majka biti tu kad joj treba. Ova nesigurnost se prenijela
ak i na majku zemlju, izazivajui osjeaje da nee biti ni zemlje po kojoj moe
da hoda. Nije ni udo to su Martine noge bile nerazvijene. Marta se morala
drati pomou ramena jer nije mogla osjetiti tlo pod nogama. Marta mi je
ispriala ovo:
Do dobi od dva mjeseca, mama ili baka bi me drale i ljuljale dok
ne bi zaspala. Tada je, jednog dana, moja mama zakljuila da sam
dovoljno velika i da to maenje treba prestati. Kada sam plakala,
ostavljala bi me samu i putala da plaem do besvijesti. Baka se
ljutila, ali je mama nije putala da ue u moju sobu i da me
podigne. Konano, prestala sam da plaem i mama je rekla baki:
"Vidi!" Otvorile su vrata i vidjele da sam sva poplavila. Povraala
sam i gotovo se uguila zato to mi je hrana upala u dunik.
Marta se sjeala slinih uasnih situacija iz svog djetinjstva - pria koje je
njena majka priala s ponosom.
Kada je pla toliko ozbiljan da prijeti guenjem ili astmom, nije udno da ga
dijete potiskuje, zajedno sa eljom da posegne za ljubavlju. Stezanje grla blokira
impuls za plakanjem; povlaenje ramena blokira impuls za pruanjem ruku.
Usporednim stezanjem prsnog koa, efikasno se sprjeava da svaki osjeaj bola i
tuge dopre do svijesti. I kod Marte i kod Jima, nepogreivo se moglo vidjeti da
su upravo to i uradili, ali dok je Marta bila u jakoj depresiji, Jim nije. Jim se bolje
drao i brinuo za sebe jer, unato uzdignutim ramenima, Marta nije mogla i svoj
duh drati na visini, moda zato to je njena majka bila okrutna a Jimova samo
nedostupna. Krutost prsnog koa, koju sam opisao gore, stvara ono to je Reich

1
Ovaj sluaj je potpuno opisan u Alexander Lowen, "Depression and the Body" (New York: Penguin
Books, 1972), 166-82.
nazvao "oklopljivanje". Kao to je funkcija prsnog oklopa, koji su stari vitezovi
nosili, bila da zatiti srce od strijele ili maa, tako je i funkcija ovog
"oklopljivanja" zatita od opasnosti da srce probode strelica ljubavi. Probiti tu
obranu, znailo bi osloboditi dugo potiskivani osjeaj patnje i bola. Dobro
oklopljena osoba se podsvjesno plai da bi se opet mogla nai u istoj situaciji u
kakvoj je bila kao dijete - nesposobna da die zbog bola i patnje. Dijete - a
kasnije odrasli - osjea paniku zbog nemogunosti da dobije dovoljno zraka.
Ispod te panike je strah od smrti zbog guenja.
To je kriza koju dijete preivljava zbog gubitka majke. Obino dijete preivi
gubitak, ali nita se ne razrijei. Iako kriza moe proi, strah od odbacivanja, koji
prati osjeaje panike i bol zbog neispunjene enje, ostaju u podsvjesnom - u
mnogim sluajevima vrlo blizu povrine. Potiskivanje ovih osjeaja moe
inspirirati osjeaj sigurnosti, ali ako se probudi enja za ljubavlju, aktivirati e
se potisnuti osjeaji odbacivanja i panike. Nije ni udo to se takva osoba plai
da potpuno otvori svoje srce i da posegne za ljubavlju.

Slika 8. Bioenergetski stolac

Ako je plakanje primarni mehanizam oslobaanja i olakanja boli zbog
slomljenog srca, onda je obuzdavanje plaa primarna obrana. Podsvjesna
inhibicija plaa se uglavnom postie zadravanjem zraka-daha. Vano je da se
osoba, koja je na terapiju dola zbog depresivnosti ili anksioznosti, navede da
bolje die. Sve dok takva osoba plitko die, bilo kakav razgovor o njenim
problemima ostaje na isto intelektualnom nivou i ne dotie dublje osjeaje.
Jedan od naina da se osobi pomogne da dublje die jeste pomou
bioenergetskog stolca. Kada osoba legne preko stolca, (slika 8) protezanje
unazad otvara prsa i stimulira respiratorni proces.
Sljedei sluaj ilustrira koritenje stolca za produbljenje disanja a time i
izazivanje osjeaja vezanih za gubitak ljubavi. Mlada ena, Ruth, koja je na
terapiju dola zbog depresije i anksioznosti, leala je na stolcu uz uputo da die
lako i slobodno. Disala je tako nekoliko minuta i odjednom povikala daui,
"Ne mogu disati, ne mogu disati". Govorei to, ustala je sa stolca, sruila se na
pod i briznula u grevit pla. Dogodilo se ovo: dublje disanje je probudilo njenu
enju, dotaklo njenu tugu i uklonilo branu za njene suze. Meutim, kada je
pokuala da blokira ovu poplavu osjeaja guei svoje jecaje, takoer je blokirala
i zrak to je izazvalo paniku. Na sreu, poplava suza je bila prejaka da bi joj se
mogla oduprijeti, tako da se slomila i grevito isplakala. To ju je oslobodilo boli
i omoguilo joj da dublje i punije die.
Pria, koju je Ruth kasnije ispriala, otkrila je mnogo toga. Bila je
prvoroena od dvojajanih bliznakinja i jaa od svoje sestre bliznakinje. Majka
je dojila obje djevojice, to joj je bilo dosta naporno, jer su obje djevojice
htjele da siu u isto vrijeme. Ruth je bila agresivnija, to je ljutilo njenu majku
koja ju je smatrala udovitem. Uz to, djevojice su stalno bile rivali u borbi za
majinu, a kasnije za oevu ljubav. Ruth je bila odbaena i u jednom i u drugom
odnosu, a to je nju duboko povrijedilo.
Vidjeli smo da prva faza ili sloj ivota, period bebe, za mnoge ljude nije
period ispunjenja, ve period uskraivanja. Mnogi su u tom periodu doivjeli
gubitak ljubavi koji je imao razarajue djelovanje na osobnost. Meutim, u
veini sluajeva, iskustva iz perioda bebe nee sprijeiti dijete da sa svom
svojom nevinou i s punim srcem posegne za ljubavlju, koja mu je oajniki
potrebna. Za vrijeme Edipalnog perioda, potraiti e je od roditelja suprotnog
spola.
Tijekom druge faze razvoja, ranog djetinjstva, dijete postaje izrazito svjesno
svoje seksualnosti, djelomino zahvaljujui privremenom porastu proizvodnje
seksualnih hormona tijekom tog perioda. Ali dijete koje se sa seksualnim
osjeajima otvara prema roditelju suprotnog spola trai njenost i ljubav, a ne
erotski kontakt. U toj radnji, kao i u toliko mnogo drugih, dijete se igra sa
svojom spolnou.
Razumijevanje suptilne dinamike odnosa izmeu djece i roditelja tijekom
Edipalnog perioda kljuno je za shvaanje problema koji se javljaju u odraslom
dobu. Istakao sam potrebu djeteta za ljubavlju, ali njegova potreba za
uvaavanjem, priznavanjem tek je neto malo manje znaajna. Izmeu tri i est
godina, dijete stie svjesnu sliku o samom sebi. Do navrenih est godina dijete
stie identitet koji, uz male promjene, zadrava tijekom cijelog ivota. Ovaj
proces je vezan uz rast i razvoj ega, koji je, u veini sutinskih aspekata,
oformljen u ovom ivotnom dobu. Identitet osobe je usko vezan sa njenom
seksualnom prirodom. Dijete je jako svjesno da je on (ili ona) djeak ili
djevojica i potpuno mu je jasno da e njegov spol utjecati na njegovu ulogu ili
poloaj u ivotu. Ovo je obrazac normalnog razvoja, ali on ovisi od toga da li
roditelji vide, uvaavaju i prihvaaju svoje dijete kao seksualnu, spolno
definiranu osobu. Kada je tako, identitet djeteta se vrsto ukorjenjuje u njegovu
seksualnost. Kod odrasle osobe, identitet je zasnovan na tome to osoba jeste a
ne na tome to ona radi.
Na alost, ovo znaajno uvaavanje djeteta kao seksualne osobe, osobe
odreenog spola, nedostaje u vrlo mnogo obitelji. I suvie esto, djeake ili
djevojice poniavaju i kanjavaju zbog bilo kakve otvorene manifestacije ili
izraavanja seksualnih osjeaja. Istovremeno, prikriveno se navode da pokau
neka od svojih seksualnih osjeaja zbog kojih e kasnije biti poniavani. Edipalni
problem ne bi postojao da roditelji ne koriste svoju djecu za zadovoljenje svojih
potreba i igranja igara. Neki roditelji, traei potvrdu svoje seksualnosti od djece,
izazivajui seksualno uzbuenje kod njih, nadoknauju vlastiti nedostatak
osjeaja; drugi trae bliskost i intimnost zbog svoje vlastite unutranje
usamljenosti. Mnogi roditelji ele da njihova djeca ispune njihove snove, da
budu uspjena tamo gdje to oni nisu bili, ili da jednostavno potkrijepe njihovu
predstavu o sebi kao o dobrim i valjanim roditeljima. Svim ovim manevrima,
podriva se i rui djetetova nezavisnost i individualnost.
Da bi koristio dijete na ovakav nain, roditelj mu treba usaditi osjeaje
krivice. Roditelji mogu svojoj djeci usaditi osjeaje krivice na mnogo raznih
naina, ali svi ti naini se na kraju svode na krivicu zbog seksualnosti. Razlog
tome je taj to se seksualnost povezuje sa slobodom i nezavisnou. Potkopaj
nezavisnost, potkopao si seksualnost, i obrnuto. Vrlo malo pojedinaca u naem
drutvu nema nikakav osjeaj krivice u vezi sa svojom seksualnou, unato
tome to je ta krivica u veini sluajeva podsvjesna i manifestira se samo kroz
nesposobnost da se osoba potpuno preda seksualnim osjeajima.
Roditelji takoer osjeaju krivicu zbog seksualnosti, iako taj osjeaj
negiraju i racionaliziraju ga kao moralnost i potenje. Ali moralnost zasnovana
na krivici nije prava moralnost. Nisu svi "vrli i poteni" ljudi uvijek ili pravim i
uzanim bezgrenim putem vrlina pa zato sada svoju krivicu ublauju projicirajui
je na vlastitu djecu. Na stav roditelja prema djejoj seksualnosti mogu utjecati i
drugi osjeaji. Zavist i ljubomora ine da se roditelj pobuni protiv djejeg
nevinog uivanja u svojoj seksualnosti. Taj stav se moe izraziti ovako: "Ja
nisam smio uivati u svojoj seksualnosti pa ni ti ne moe imati ono to ja nisam
imao". Bili bi slijepi da kao istraivai ljudske prirode ne vidimo prikriveno, a
ponekad i otvoreno, neprijateljstvo izmeu nekih roditelja i njihove djece.
Najee se razlozi tog neprijateljstva mogu nai u osjeajima roditelja prema
svojoj vlastitoj seksualnosti - osjeajima koje su im davno ugradili njihovi
roditelji.
Kako ova iskustva iz djetinjstva utjeu na osobu koja raste i koja iz svog
doma ide u svijet? Analitiki rad s pacijentima moe dati odgovor na ovo pitanje.
Analiza porijekla pacijentovog straha od ljubavi i bliskosti, otvorenosti i
iskrenosti, uvijek vodi unazad do doivljaja iz djetinjstva. Tu je potrebna
terapija, jer vrlo malo pacijenata pamti te rane doivljaje. U stvari, veina ljudi se
izuzetno slabo sjea svojih najranijih godina ivota iako bi ti rani doivljaji,
poto su bili najintenzivnije doivljeni, trebali biti najjasnije zapameni.
Freudu, kao i ostalim psihoanalitiarima u njegovo vrijeme, ta amnezija u
odnosu na doivljaje iz ranog djetinjstva je bila dobro poznata. Da je do gubitka
pamenja dolo zbog fiziolokih razloga, mi se nikada vie ne bismo mogli sjetiti
proteklih dogaaja. Pa ipak, psihoanalizom i radom na i sa tijelom, mnogi
znaajni dogaaji iz djetinjstva vraaju se u svijest.
U psihogenoj amneziji, kako je nazvao Arthur P. Noyes "odsutnost
memorije je aktivan, obrambeni proces; pacijent se odbija sjetiti ... Svijest se titi
od neugodnih ili neprikladnih sjeanja."
2
Ovakav gubitak memorije predstavlja
nesvjesno negiranje realnosti. Ovaj zakljuak potvruje i to to mnogi pacijenti
tvrde da su imali sretno djetinjstvo sve dok se tijekom analize ne otkrije da su im
roditelji bili nezainteresirani, neosjetljivi, a ponekad i okrutni. Ovi pacijenti su
blokirali svoja rana sjeanja zato to su bila previe bolna i previe zastraujua
da bi ih mogli prihvatiti. Ali kada se djetinjstvo izgubi u odrasloj svijesti,
izgubljena je i djeja ljubav otvorenog srca i nevinost djeaka ili djevojice.
Zapravo, niti su faze ni sjeanja izgubljeni; oni su samo izdvojeni i zaahureni.
Konfuzija identiteta, kada se seksualnost osobe ne prihvaa niti potuje, vidi
se iz sljedeeg sluaja. Janny, izuzetno pametna ena tridesetih godina, i sama
psihoterapeut, obratila mi se za pomo jer je otkrila da joj je vrlo teko
komunicirati s drugim ljudima. Bila je uvjerena da oni nisu otvoreni i direktno u
komunikaciji s njom. S druge strane, ni ona nije bila otvorena i direktna prema
njima, jer se plaila da bi svako isticanje same sebe, svako iskazivanje osjeaja,
provociralo napad. Za samoobranu je usvojila negativan stav - Ja ih niti elim
niti trebam - to nije bilo istina, ali je sluilo kao zatita od odbacivanja ili
poniavanja kojih se plaila. Bila je rastrgnuta izmeu svoje enje za
uvaavanjem i prihvaanjem i negiranja tih osjeaja, to ju je ponekad izluivalo.
Njen bol je bio toliko snana da je znala satima sama plakati. Kada je plakala
tijekom grupnog terapeutskog rada, bilo ju je bolno gledati, jer joj se nitko nije
mogao pribliiti.
Tko je Janny? Ona to nije znala jer je bila vrlo zbunjena. Pa ipak, njeno
tijelo je otkrilo izvor njene konfuzije. Imala je malu glavu i lice, a veliko, dobro
razvijeno tijelo. Lice joj je bilo iskrivljeno u izrazu bola, tuge i gorine. To nije
bilo privlano lice. Nasuprot tome, tijelo joj je bilo vrlo privlano: krupno, dobro
isklesano i enstveno. Noge su joj bile jake i izgledale dovoljno vrste da je nose.
Financijski i psiholoki je bila nezavisna osoba, ali ne i emocionalno. Zone nape-

2
Arthur P. Moyes, "Modem Clinical Psychiatry" (Philadelphia: W.V. Saunders & Company, 1934)
tosti, posebno oko ramena i prsnog koa, te zdjelice, mogle su se jasno vidjeti na
njenom tijelu.
Nesklad izmeu Jannyine glave i tijela moe se ovako objasniti: glava i lice
predstavljali su njen ego, dio tijela koji pokazuje svijetu. Mala glava i izmuen
izgled lica ukazuju da je njen ego vrlo povrijeen i teko oteen. Punoa,
vitalnost i snaga drugih dijelova tijela ukazuju na to da je u ranom djetinjstvu
imala dobru njegu. Oteenje ega i razaranje svijesti o samoj sebi se moralo
dogoditi kasnije, vjerojatno tijekom razvoja ega u Edipalnom periodu.
Janny je bila jedina djevojica od sedmoro djece. Nije teko zamisliti da je
bila u centru sedam pari mukih oiju. Njen interes za samu sebe kao enu
mogao je doprinijeti da se ona osjea cijenjenom i eljenom. Na alost, to se nije
dogodilo. Ispriala mi je jednu zgodu koja me je okirala. Rekla mi je kako bi je
braa ponekad okruila i mokrila po njoj. Bila je uvjerena da njena majka zna za
to, ali nikada se nije potrudila da sinove u tome sprijei ili da ih kazni. Otac
uglavnom nije bio kod kue i nije joj bio ni od kakve pomoi. Opisala ga je kao
pasivnu osobu, ali je rekla da je osjeala kako otac prema njoj gaji tople osjeaje.
Ovi topli osjeaji i to to je otac prihvaao kao seksualnu osobu omoguili su joj
da stekne pozitivne seksualne osjeaje. Meutim, oev seksualni interes za nju
izazvao je majinu ljubomoru. Na nesreu po Janny, otac je nije zatitio od
majine ljubomore.
S druge strane, Janny se uasno plaila majke. Nikad ni sa im nije mogla
zadovoljiti svoju majku, koja je stalno kritizirala i esto amarala. Tijekom
razgovora o majci, Janny je shvatila da je majka bila pomalo luda. Opisala mi je
jedan skoriji dogaaj, kada su se ona, majka i jedan od brae s obitelji autom
vozili po vicarskoj. Majka je natjerala brata da zaustavi auto, poslije toga je
sama sjela za volan i vozila po alpskim serpentinama takvom brzinom da je
Janny bila uvjerena da e se strovaliti. Pa ipak, majka je smatrala da je Janny
luda, to joj je mnogo puta i rekla.
Ne iznenauje to je i sama Janny mislila da je luda. Na neki nain je i bila,
jer je bila konfuzna prema vlastitoj realnosti i realnosti oko sebe. Nemogue je
da vrlo malo dijete vidi i prepozna ludost svoje majke, osim ako majka nije
hospitalizirana ili ako se ostali lanovi obitelji s tim slau. Mlado bie preuzima
na sebe krivicu za majino ponaanje, jer majka je temelj i realnost njegovog
postojanja, a dovoditi u sumnju ovu realnost zvui sumanuto. Kao dijete, Janny
je takoer osjetila da svojom enstvenou uzbuuje brau, pa ipak oni su se
prema njoj odnosili neprijateljski i s prezirom. Ovakvo ponaanje moe se
objasniti samo pretpostavkom da su oni pokazivali ono to su slutili da njihova
majka osjea prema djevojici. Istovremeno, na Janny su iskaljivali ljutnju koju
su osjeali prema majci, koje su se i sami plaili. Janny je bila rtveni jarac.
Ova majka nije bila u stanju da prihvati Jannyinu seksualnost jer nije mogla
da prihvati ni svoju vlastitu. Ako majka svoju seksualnost smatra odvratnom ili
prljavom, onda i ker vidi u tom svijetlu. Veina majki osjeaj o sebi nesvjesno
projicira na svoje keri.
Tijekom terapije, Janny je iskazala takvu ljutnju prema majci da se i sama
zapanjila otkriem. Ponovo i ponovo bi vikala: "Mrzim te", sa estinom koja je
otkrivala ubilaki bijes. Ovakav intenzivan osjeaj, ukoliko se ne shvati i
prihvati, moe izludjeti ovjeka. Prihvatiti takav osjeaj znai izraziti ga, a ne
iskazati prema drugima, jer ono pripada prolosti. Pravo mjesto za izraavanje
takvih osjeaja je terapijska situacija. Izraavajui mrnju prema majci u terapiji,
Janny je shvatila da je majka mrzila nju na seksualnom nivou, iako je bila u
stanju da je voli i prihvati kada je bila aseksualna beba. Kako se Jannyina
seksualna priroda razvijala i ona poela reagirati na interes brae, majka ju je
poela smatrati loom. Rascjep kod majke stvorio je rascjep kod djeteta.
Janny je bila seksualna osoba, ali samo od ramena nanie. Rekla mi je da
voli mukarce i uiva u seksu, ali da joj je vrlo teko ostvariti trajnu vezu. Bila je
ozbiljno rascijepljena izmeu svojih seksualnih elja, straha da otvori srce i
negativnog miljenja. Kada se, tijekom terapije, ova slika iskristalizirala, Janny
se preporodila - prvi put je osjetila toplinu razumijevanja, uvaavanja i
prihvaanja same sebe. Prokomentirala je to ovako: "Vjerujem da bih mogla biti
lijepa. Osjeam kako mi je lice meke i manje napeto", i dodala: "Voljela bih da
imam svog ovjeka". Izlijeiti, premostiti rascjep u pacijentovoj osobnosti glavni
je zadatak terapije.
Vidjeli smo da, kao posljedica gore opisanog Edipalnog iskustva,
djetinjstvo ostaje zarobljeno, tj. do izvjesnog stupnja uklonjeno iz svijesti.
Drugim rijeima, osoba gubi kontakt sa djetetom koje je bila. Istovremeno, njeno
srce obujmi zatitni oklop koji zatvara srce u kavez (slika 9). Srce vie nije
slobodno da reagira na vanjski svijet. Rast i razvoj e se nastaviti kroz naredne
tri faze, ali je osoba otuena od svojih najdubljih i najranijih osjeaja.
Rezultat toga je rascjep jedinstva osobnosti. Umjesto integrirane osobe koja
voli, koja je vesela, radoznala, romantina i odgovorna, stvorena su dva suprotna
centra egzistiranja - svako sa vlastitim nainom ivljenja i ponaanja.
Ovaj koncept je prikazan na slici 10. Jedan centar se nalazi oko srca i
emocija vezanih za srce: ljubav, razigranost, nevinost, radost. Ovaj centar je
duboko u svakoj osobi. Drugi centar, kojim dominira ego, je na povrini - tamo
gdje dolazi do kontakata sa okolinom. Osjeaji vezani za taj centar su elja za
priznanjem i statusom, borba za presti i uspjeh, potreba za samorealizacijom.
Kod zdrave osobe, osjeaji srca i impulsi ega nisu u konfliktu. Borba za uspjeh je
zrelo produavanje djejeg zadovoljstva u igri, potreba za samorealizacijom
vezana je za radost koju dijete doivljava u kretanju, pokretima tijela i kreativnoj
aktivnosti. Integrirana osobnost je prikazana na slici 11.
Kod rascijepljene osobnosti, posezanje za ljubavlju ima infantilnu kvalitetu
koji se vidi u tenji da se dobije panja, maenje, zatita -elja da netko drugi
brine o nama. Ovakvo posezanje dolazi iz praznine, ne iz punoe. Meutim, kad
osoba posegne iz svog drugog ili ego centra, djeluje kao super-nezavisna, super
agresivna i na izgled potpuno kontrolirana. Ovo je samo fasada koju je postavilo
eljno i ranjivo dijete kako bi se sakrilo iza nje.
Negiranje ne eliminira ranjivost; negiranjem se ranjivost samo prebacuje sa
povrine u centar, iz ega u srce koje postaje podlono infarktu. Clancy Seagal
holivudski pisac, je opisao koliko mnogo uspjenih ljudi je sebe dovelo u
predinfarktno stanje negirajui svoju ranjivost. Otkrio je, da se, kada je i sam
preivio infarkt, naao u grupi ljudi koju vee isti nedostatak i zajednika potreba
za neim to je izgubljeno. "Infarkt bi mogao postati prvi korak u vraanju
smisla za igru, iji gubitak je prvenstveno i doveo do infarkta", napisao je, "Kada
sam dozvolio da izblijedi livada mog djetinjstva, zaboravio na svoje srce, postao
jak i realan, mislim da sam zakoraio na put koji me je doveo u intenzivnu
njegu."
3

Slika 9. Iskustva i doivljaji djetinjstva zarobljeni unutar
osobnosti. Impuls posezanja za ljubavlju sputan je oklopom
i moe tek vrlo oprezno doprijeti do povrine.

3
Clancy Sigal, "Beware the Forgotten Child in the Marathon Male", International Herald Tribune,
June 10,1986.
Slika 10. Rascjep jedinstva na ego-centar i srce
(beba/dijete) centar. Svi impulsi za posezanjem/otvaranjem
potjeu iz srca. Kada postoji rascjep, ako je jak osjeaj
ljubavi, komponenta odraslog (ega) je slaba.
Kada je jak ego, osjeaj ljubavi je slab.

Slika 11. Jedinstvena osobnost. Slobodna i puna
komunikacija izmeu svih vidova osobnosti.

GLAVA 4
GUBITAK LJUBAVI I GUBITAK NADE:
NE MOGU IVJETI BEZ TEBE"
U prvom poglavlju prouili smo pozitivne efekte koje ljubav ima na srce.
Ljubav ini da srce kuca bre i jae i alje vie krvi na povrinu tijela, to ini oi
sjajnima i puni erogene zone. U ljubavi, osoba posee za kontaktom i bliskou u
oekivanju zadovoljstva. Ako nita ne poremeti kontakt sa predmetom ljubavi,
ovaj impuls je potpun i slobodan, osoba je laka srca i razdragana. Kada je
kontakt uspostavljen, zavlada zadovoljstvo, spokojstvo i mir. Uzbuenje se
povlai, srce smiruje, a osoba je preplavljena osjeajem blagostanja. Ali, to se
deava kada nagon za uspostavljanjem kontakta naie na prepreku, odbijanje,
kada voljene osobe nema ili kada smo je izgubili? Umjesto zadovoljstva, osjea
se bol; umjesto ispunjenja, praznina; umjesto mira i spokoja, koji se jave poslije
pranjenja uzbuenja, tu su napetost i uznemirenost.
Mnogi od nas su, kad-tad, doivjeli bol zbog gubitka ljubavi. Mlada ena,
ija majka je umirala, stavila je ruku na srce i rekla: "Ovo tako boli. Osjeam da
e mi srce pui". Ovaj bol je stvarna fizika senzacija, smjetena u predjelu srca.
to izaziva bol?
Kada netko doivi gubitak ljubavi, krv koja je bila usmjerena k povrini
tijela u oekivanju bliskosti (ak i sama pomisao na susret ili bliskost sa
voljenom osobom ponekad usmjerava krv ka povrini tijela) iznenada se povlai
nazad, u samo srce. Srce je sada preplavljeno s vie krvi no to moe normalno
izbaciti. Tlak raste, a srce kao da e pui. Istovremeno se miii grudi steu.
Zapravo, cijelo tijelo prelazi u stanje kontrakcije - reakcija na gubitak ljubavi.
Ovo stanje je suprotno stanju ekspanzije koje ljubav izaziva.
U veini sluajeva, osoba stvarno pukne - brizne u jak pla, a ponekad
pone i vritati. Ovakva reakcija je esta kad voljena osoba umire. Ridanje i pla
su toliko snani da izgleda kako je osobi koja plae srce stvarno puklo. Ono to
puca je rigidnost koja se pojavila sa spoznajom gubitka. Taj proces pucanja
najbolje se vidi kada se dijete rasplae zbog razoarenja ili boli. Djetetova prva
reakcija na bol je ukruivanje. Odrastao ovjek moe da ostane u tom stanju, ali
dijete ne. Nekoliko trenutaka poslije oka, djeja vilica zadrhti i odmah poslije
toga dijete brizne u pla. Plakanje je kod djece konpulzivna reakcija koja
obuhvata cijelo tijelo i izaziva glasne jauke ili jecaje pri izbacivanju zraka iz
plua.
Pla je najosnovnija forma olakanja koju, uz ostale, organizam posjeduje
da bi se oslobodio napetosti izazvane bolom. Bebin pla je i poziv u pomo,
dozivanje majke i, prema tome, reakcija na gubitak ljubavi. Jecanje ili
neprekidno plakanje su jedinstvene reakcije ljudskih bia. Ostali sisavci plau u
monotonu. Prolivanje suza je takoer svojstveno samo ljudima. Ove jedinstvene
reakcije upuuju na to da ljudi doivljavaju intenzivniju tugu i ljubav u odnosu
na ostale sisavce, djelom zbog toga to ljudski mozak bolje percipira suptilna
osjeaja i senzacije, ali najvie zbog toga to je ljudsko tijelo ekscitabilnije (bre
reagira i na najmanje poticaje i drai izvana i iznutra). Poveana ekscitabilnost
ljudskog bia najbolje se vidi u njegovoj seksualnosti. Dok su seksualne reakcije
veine ostalih sisavaca ograniene na reproduktivne cikluse, seksualne reakcije
odraslih ljudi nisu povezane sa njihovom reproduktivnom funkcijom. esta
seksualna elja stvara potrebu za bliskou i intimnou iz koje se razvija
jedinstveno osjeaje ljubavi a, kad se ljubav izgubi, tuge.
Da bismo se mogli nositi sa gubitkom, priroda nas je, sreom, snabdjela
snanim mehanizmom oslobaanja - glasnim plaem i jecanjem. Iako su suze,
koje teku niz lice, takoer izraz tuge, one ne donose takvo olakanje tijelu kakvo
prua jecanje. Potok suza oslobaa napetost iz oiju, to se i vidi, jer su oi
poslije dobrog plaa, meke i sjajnije. Ali rigidnost tijela, naroito oklop u
grudima koji je stvorio bol zbog gubitka ljubavi, samo jecanje moe smekati.
Kod beba, napetost zbog doivljenog bola ili ozljede je akutna i brzo se
oslobaa. Meutim, kod veine odraslih osoba, ta napetost je kronina i teko se
plakanjem oslobaa i poputa. Ovo posebno vai za mukarce jer ima i onih
kojima je prosto nezamislivo i nemogue zaplakati. Potrebno je mnogo
terapijskog rada da odreeni pacijent omeka do toke kada moe emocionalno
reagirati na gubitak ljubavi. Jack je bio na terapiji nekoliko godina prije nego to
je uspio zaplakati. To se dogodilo poslije svae u kojoj mu je djevojka rekla da
ne eli da ivi s njim. Jack je svoju reakciju opisao ovako:
Osjetio sam kako mi srce puca. Nita nisam rekao. Otiao sam i te
noi duboko plakao. Gradi su me boljele tjedan dana. Osjeao sam
- to je to, gotovo je. Isto tako sam se osjeao i kad sam prekinuo sa
svojom prvom djevojkom. Tjedan dana sam to nosio u sebi, ali
sam takoer imao i snaan osjeaj da elim da s nekim podijelim
Gubitak ljubavi i gubitak nade 59
svoj ivot i svoju ljubav. Ponovo smo se vidjeli krajem tjedna i ona
je opet odbila da ivi sa mnom. Bol mi se vratio. Gradi su me
boljele cijelog tjedna. Bilo je strano. Osjeao sam se tako umorno.
Rekao sam joj: "Ja to naprosto ne mogu da podnesem i poeo da
plaem. Mislim da sam plakao jae i dublje no ikada ranije. Ridao
sam, ridao i ridao a ona je tu sjedila. Mislim da je njena prisutnost
tijekom mog plakanja bilo vana. Dok sam plakao, osjeao sam
kao da mi srce puca. Stvarno me je boljelo u srcu. Boga mi! Kada
sam prestao da plaem, osjetio sam kako su mi gradi proiene.
Nisu me vie boljele. Osjeao sam se slobodniji sa Helen.
Ranije, uvijek sam osjeao kako mi je bol, patnja nametnuta. Sada
sam je osjetio kao vlastito cijepanje srca. Priznavi to, mogao sam
da ispraznim svoj bol. Znate, uvijek sam se trudio biti "mao", ali
sada vidim koliko sam, zbog tog slomljenog srca, te patnje u meni,
ranjiv i osjetljiv na odbacivanje. Ranjava me seksualno odbijanje.
Bol zbog posjeenog prsta strogo je ogranien na mjesto povrede. Ali,
emotivan bol, za razliku od fizikog, ukljuuje cijelo tijelo. Ljudi spominju
teinu u prsima, tekoe sa disanjem, greve kao i naroiti bol u samom srcu.
Meutim, gubitak ljubavi svako doivljava sa razliitim intenzitetom. Mnogi
ljudi su razvili toliko snanu obranu od emocionalnih ozljeda i bolova da su,
poslije prekida ljubavne veze, hladni, depresivni ili bez ikakvog osjeaja. Ali,
takve osobe ne doivljavaju ni radost ljubavi.
Cijepanje srca, koje je stvorilo Jackovu ranjivost zbog odbacivanja, ima
korijen u iskustvima iz ranog djetinjstva. Nakon druge krize sa svojom
djevojkom, Jack je to sam povezao sa prekidom dojenja, gubitkom fizikog
kontakta s majkom.
Izuzetno teko mi je pao gubitak fizikih kontakata sa Helen -
dodira, zagrljaja, uzbuenja erotskog zbliavanja. Osjeaj tog
gubitka je fizika memorija - sjeanje na gubitak cjelokupnog
fizikog kontakta sa majkom, dodira koji hrani, daje ivot,
udobnost, koji me ispunjava. To je osjeaj hladnoe i praznine. to
sam dublje plakao, poeo sam da gubim zrak i tada sam bio u
stanju da osjetim paniku koju je ovaj osjeaj gubitka u meni
probudio.
Kada do gubitka ljubavi doe u djetinjstvu, osoba ostaje sa trajnim,
podsvjesnim osjeajem panike. Isto kao to se bol slomljenog srca potisne, tako
se potisne i osjeaj panike koji moe doprijeti do svijesti tek kada osoba pokua
disati duboko i osjetiti da nema dovoljno zraka. Ova reakcija se javlja kada se
osoba nae u situaciji koja je opasna po ivot. ovjek se nastoji spasiti na sve
mogue naine, ali ako ga savlada panika, pokuaji su kaotini i, zbog toga,
jalovi. Kada iznenada izbije poar, svi ljudi tre prema najbliem izlazu i tu, na
kraju, zaglave jer nitko ne moe van. esto postoje i drugi izlazi, ali panika
sprjeava racionalno miljenje i donoenje odluka. Svi znamo da je jasno
razmiljanje imperativno u opasnim situacijama, ali za takvo razmiljanje mozgu
treba adekvatna koliina kisika. Ako se zadri dah, to se i ini u strahu, priljev
kisika u mozak je neadekvatan, a jasno miljenje nemogue.
Svi strahovi utjeu na disanje. Instinktivna reakcija na strah je: zadran dah,
uzdignuta ramena i iroko otvorene oi. Ova reakcija, poznata u psihologiji kao
reakcija iznenaenja, najbolje se vidi kod bebe koja se uplaila od jakog zvuka ili
iznenadnog gubitka podloge na kojoj se nalazi. Razliite ljude panika hvata u
razliitim situacijama. to je osoba sigurnija, disanje je relativno slobodnije i
oputenije, a mogunost panike manja. Unutranji osjeaj sigurnosti ovisi od
stupnja u kojem je osoba bila prihvaena i voljena u djetinjstvu. Ako osoba u
djetinjstvu nije bila prihvaena nema ovaj unutranji osjeaj sigurnosti.
Vano je postaviti pitanje zato gubitak ljubavi u djetinjstvu ulijeva osjeaj
nesigurnosti tijekom cijelog ivota unato injenici da je mogue ostvariti
ljubavnu vezu sa suprugom ili partnericom. Nesigurnost je strukturirana u
ljudskom tijelu na podsvjesnom nivou. To je odgovor. Iako osoba moe biti u
principu svjesna svoje nesigurnosti, ona tu nesigurnost ne povezuje sa svojim
stisnutim grlom ili napuhanim pluima niti je svjesna da se uglavnom oslanja na
svoj rameni dio a ne na noge i stopala - prirodni oslonac.
Noge i stopala su nai funkcionalni korijeni koji nas veu za zemlju, bez
obzira da li stojimo ili se kreemo. Zbog toga je lako vidjeti kako osoba, iji
oslonac je u ramenima, nema osjeaj sigurnosti. Njezine noge mogu djelovati
jako i vrsto, ali ako su krute i ukoene, senzacije u njima i iz njih su reducirane,
tj. nedovoljne da u svijesti proizvedu utisak nosaa, potpore. Ova rigidnost je
obrana od straha od propadanja. Taj strah se prvi put javlja kad dijete osjeti da
gubi podlogu - oslonac. Kad odraste, jo uvijek podsvjesno vjeruje da, ako
padne, ne samo da nee biti nikoga da ga podigne ve da e se i sama zemlja
otvoriti pod njim.
Za dijete, majka je u stvari zemlja - tlo. Ako ona djetetu ne daje dovoljno
podrke, ono e zakljuiti da se ne moe osloniti ni na koga osim samog sebe, te
se zato mora odravati vlastitim svjesnim trudom. S vremenom, taj trud i napor
prijee u podsvijest. Sve dok se dijete, i kasnije, odrasli, dri uspravno
napinjanjem ramena i stezanjem - ukruivanjem nogu, osjeati e se nesigurno u
ivotu.
Svaki gubitak ljubavi ili sigurnosti, svaka opasna ili zastraujua situacija
pojaavaju ovu podsvjesnu nesigurnost i mogu izazvati osjeaj panike. Mnogo
ena pati od agorafobije, straha od otvorenog prostora. Agora je grka rije za trg
a sutina tog straha je podsvjesna panika zbog mogunosti razdvajanja od majke
u guvi koja vlada na trgu. Kada se, kod odrasle ene, zbog izlaska iz kue,
pojavi ova fobija ona je povezana sa podsvjesnim strahom od separacije ili
odbijanja. Agorafobija se teko lijei jer oboljeli nisu svjesni da uzrok njihovog
straha lei u ranom iskustvu koje su imali sa svojim majkama.
Migrena je jo jedan simptom koji se moe povezati sa gubitkom ljubavi i
strahom od odbacivanja. Imao sam pacijenticu koja je na terapiju dola iskljuivo
zbog jakih migrena od kojih bi neki napadi bili toliko jaki da bi je potpuno
paralizirali. Mary je bila privlana, mlada ena od oko 25 godina, pametna,
ivahna, uvijek nasmijana, osim za vrijeme napada migrene kada bi joj bolovi
potpuno izobliili lice. Kada sam je naveo da gorko plae, glavobolja bi oslabila,
a ako bi se isplakala na vrijeme mogla je i sprijeiti napad. Izgleda da se tijekom
plaa neto napetosti oslobodilo iz tijela, posebno oko oiju i glave. Vritanje je
bilo jo efikasnije za smanjenje bola. Pa ipak, unato svoj patnji i bolovima,
Mary dugo nije bila u stanju da se slomi i da zajeca. U strukturi njene osobnosti
bila je potreba za kontrolom, biti vedra i vesela i uspjena u svemu. Meutim,
poto je njena kontroliranost bila osnovana na negiranju, Mary nije bila u stanju
nositi se sa svojim osjeajima, posebno seksualnim, kada bi se pojavili, te je tako
stalno bila u konfliktu. esto bi je, upravo prije sastanka s mladiem, tako
zaboljela glava da je morala otkazati sastanak ali unato tome glavobolja ne bi
prestala. Konstantno je uzimala lijekove protiv migrene, koji nisu uvijek bili od
pomoi. Tijekom terapije je shvatila konflikte u svojoj osobnosti koji su stvarali
napetost - pravi uzrok njenih glavobolja.
Mary je iz irske katolike obitelji u kojoj se o seksu i pitanjima seksa nije
govorilo, a sam seks je smatran grjenim. Mary je bila vrlo vezana za oca, iju
smrt je u dobi od svojih 10 godina, doivjela kao velik ok. Meutim, nije se
slomila i zaplakala. Otac je umro u bolnici a majka, s namjerom da potedi ker,
nije odmah rekla Mary istinu. Mary se za ovo odlaganje istine o oevoj smrti
uhvatila kao za slamku kako bi mogla odbaciti i negirati injenicu da ju je otac
nepovratno napustio. Zamiljala je kako je tata na nebu i kako je stalno gleda i
vjerovala je da e joj se on nekako vratiti ako bude dobra djevojka (znai
aseksualna). Kad je odrasla, Mary vie nije vjerovala u njegov povratak, ali joj je
tijekom terapije postalo jasno da na podsvjesnom nivou nije potpuno prihvatila
injenicu da je on umro. Problem je bila njena nesposobnost da emocionalno
reagira. Zato?
Mary je u ocu vidjela zatitnika od majke, koju je smatrala neprijateljem i
suparnicom u borbi za oevu ljubav. Gubitak oca ju je doveo u nepodnoljivo
stanje ranjivosti i bespomonosti. Da kompenzira to stanje, zamiljala bi oca na
nebu, kako bi i dalje mogla misliti o njemu kao o svom zatitniku. U stvarnosti,
patnja zbog gubitka oca bila je prevelika da bi je mogla podnijeti i, prema tome,
priznati gubitak. Sama je, poslije odreenog vremena u terapiji, izjavila: "Nisam
to mogla podnijeti. Umrla bih ako bi sebi priznala da je mrtav". Da li bi Mary
umrla ili ne je apstraktno pitanje; ona samo nije bila u stanju boriti se sa tako
intenzivnim osjeajem.
Negiranjem gubitka oca, bol je prenijeta u glavu. Mehanizam ovog transfera
(prijenosa) lei u Maryinom nastojanju da negira i kontrolira svoju seksualnost.
U svojoj podsvijesti, Mary je krivicu za gubitak oca pripisala svojim
seksualnim osjeajima prema njemu. Nije bila dobra djevojica i to je njena
kazna; da nije bila seksualna, mogla je jo uvijek imati oca i, samim tim, izbjei
neizmjernu bol izazvanu njegovom smru. Kontrola seksualnih osjeaja
ostvarena je skretanjem protoka krvi od genitalija prema glavi to je dovelo do
prekomjernog priliva krvi u glavu i pulsiranja u modanim arterijama. Znai,
svaki put kada bi se pojavili seksualni osjeaji, umjesto u genitalije, krv bi
jurnula u glavu i izazvala jak bol. U prilog ovom stajalitu o psihopatologiji
migrene govori i injenica da su Maryine migrene postale znatno rjee i slabije
poslije terapijskog rada na osjeanju seksualne krivice i negiranju gubitka oca.
1

Ali, jedini nain da Mary prihvati gubitak oca je da bol i patnju koju on izaziva
isprazni dubokim oplakivanjem njegove smrti -plaem, ridanjem i jecanjem.
Nemogue je dovoljno naglasiti vanost plaa za oslobaanje od bola
slomljenog srca i oputanje napetosti. Gubitak voljene osobe mora se otplakati i
prealiti ako osoba, poslije takvog gubitka, eli da se vrati u normalan ivot. Od
Freuda na ovamo, psiholozi znaju da je osoba koja nije prealila i oplakala vaan
gubitak na sigurnom putu u depresiju ili melankoliju.
2
Sve depresivne reakcije
imaju korijen u gubitku ljubavi koji nije valjano oplakan i prealjen, jer se
depresija tada razvija iz iluzije da se izgubljena ljubav moe vratiti "dobrim"
ponaanjem.
3

Negiranje smrti voljenog roditelja nije uobiajeno, jer to u djetetov ivot
unosi element nerealnosti koji ometa njegove odnose i veze s drugim ljudima.
Ovo se dogaa kada je vezanost za tog roditelja toliko snana da je nemogue
prihvatiti gubitak. S druge strane, gubitak ljubavi se vrlo esto negira. Rijetko
tko e priznati da nije bio voljen u djetinjstvu. ak i pacijenti u terapiji nerado
prihvaaju tu mogunost. Obino, tek poto ponovo preive patnje cijepanja srca,
mogu prihvatiti saznanje kako su jedan ili oba roditelja bili grubi i zli prema
njima. Ako opisuju situacije u kojima su roditelji bili neosjetljivi ili
neprijateljski, krivicu za roditeljsko ponaanje preuzimaju na sebe ili ga
pripisuju, i tako opravdavaju, patnjama i problemima samih roditelja. esto se
deava da je dijete kojeg vie zlostavljaju manje spremno ili sposobno uoiti
kako je zlostavljanje ekspresija mrnje. Prihvatiti injenicu da te roditelj mrzi
znai dovesti u sumnju prirodan poredak stvari. Pa ipak, stvarnost, gledana
oima odraslog i zrelog ovjeka, pokazuje koliko su roditelji ambivalentni u
odnosu na svoju djecu. S jedne strane, ele im sve najbolje; s druge pak, njihovi

1
Alexander Lowen, "A Case of Migraine, Bioenergetic Analysis, A. Clinical.Tournal", 1:117-24
2
Sigmund Freud, Mourning and Melancholia, in Collected papers London: Hogarth Press, 1953,
4:152-70.
3
Lowen: Depression and the Body, 129-38.
zahtjevi ih iritiraju. Takoer, zavide svom djetetu jer im se ini kako ono ima
vie nego to su oni imali u djetinjstvu.
Ova ambivalentnost jasno se vidi iz uvjetovanosti roditeljske ljubavi
uspjesima i ostvarenjima njihovog djeteta. U naoj kulturi, gdje je uspjeh postao
najznaajnija "vrlina", roditelji uspjehe svog djeteta doivljavaju kao obiljeje
vlastite superiornosti. Roditeljska ega su, i preesto, upletena u status i postupke
djeteta u koli i izvan nje. Ali, ljubav uvjetovana postupcima i djelima uope nije
ljubav. Prava ljubav okruuje osobu toplinom i njenou zato to je osoba to to
jeste, a ne zbog onoga to ona ini. "Mama e te voljeti ako pojede juhu" nije
izjava ljubavi ve odbacivanja. Isto vai i za reenice kao to su: "Vidi kako si se
uprljao. Nitko te takvog ne voli". Dijete se raa kao mala ivotinja, a ako je
majina ljubav uvjetovana njegovim rano steenim higijenskim i drugim
kulturnim navikama i besprijekornim manirama, sutinska priroda djeteta je
odbaena. Sva djeca trebaju se adaptirati na socijaliziran ivot, ali za to nisu
potrebne prijetnje i kazne. Isto kao to djeca spontano i prirodno naue govoriti,
tako e se s vremenom nauiti i adekvatno ponaati u razliitim situacijama.
Istina, djeca nisu uvijek tiha i mirna, a to iritira one roditelje koji nisu u stanju
podnijeti vitalnost i ivahnost svoje djece.
Psiholozi su svjesni da su dananja djeca izloena ogromnom pritisku jer se
od njih zahtijeva da brzo odrastu. Ova injenica se pripisuje kompetitivnoj
(takmiarskoj) prirodi nae kulture, ali i elji umornih i napregnutih roditelja da
se to prije oslobode pritiska i naporne obaveze da svoje vrijeme i energiju
posveuju zadovoljenju potreba djece. Koliko majki danas stvarno uiva u
dojenju bebe? Koliko oeva ima vremena, strpljenja i energije uspavati dijete?
Prvi put srce puca kada dijete - beba osjeti da su njene potrebe i elje sekundarne
i da, bez obzira koliko plae, nee dobiti panju i brigu koja mu je potrebna.
Djeca brzo naue da e, ako su emocionalno na raspolaganju svojim
roditeljima, i sama dobiti porciju pohvala i njenosti. "Morala sam biti mama
svojoj majci" izjava je koja se esto uje na terapiji. Djeca su osjetljiva na patnje
svojih roditelja i ine sve da ih ublae. Jedan pacijent je izjavio: "Nisam mogao
plakati jer nisam smio opteretiti majku svojom tugom. Imala je i previe svojih
briga da bi mogla podnijeti i moje". Dijete potiskuje svoju enju i nastoji biti
osoba koja e usreiti roditelje. U poetku, to znai biti dobar i posluan -
ponaanje koje i kola potkrepljuje. Zadovoljavanje roditelja prelazi u dobar
uspjeh u koli i konano uspjenu karijeru. Posveenost zadovoljavanju tuih
oekivanja bazirana je iskljuivo na nadi i uvjerenju da e se tako stei ljubav i
prebroditi rano doivljeni bol slomljenog srca.
Dakako, ovakvo ponaanje ne pomae odraslom nita vie no to je
pomoglo djetetu. Naravno, odrasla osoba nije svjesna da svojim postupcima trai
ljubav, jer je odavno potisnula svoju enju za njom. Ipak, ova enja se
povremeno javlja, zajedno sa osjeajem kako je ovjek zarobljen u beznadnom
poloaju. Oba osjeaja, enja i beznadnost, prijete da ugroze obranu od patnje
slomljenog srca i tako oslobode bujicu tuge ija bi nas snaga mogla uguiti. Ali,
impuls da se probije brana i nae ljubav, bez obzira koliko bolno to bilo, sigurno
e se pojaviti, a s njim i panika zbog mogunosti ponovnog odbacivanja.
(Povezanost sranog udara s izbijanjem panike je predmet narednog poglavlja).
Ambivalentnost roditelja prema djeci ne manifestira se samo u njihovom
mlakom ponaanju i nedovoljnoj brizi za djecu. Neki roditelji pokazuju direktno
neprijateljstvo prema svojoj djeci. Takva mrnja djeluje na djecu drugaije od
roditeljskog narcizma koji je gore opisan. Jedna je stvar biti u panici zbog
mogueg odbacivanja, a sasvim druga prestraviti se od roditeljske mrnje.
Zlostavljanje djece, dobro poznat fenomen dananjice, moe obuhvatiti fiziko
zlostavljanje, koje see ak i do ugroavanja ivota djeteta, ili biti u formi
psiholokog rata. Sjeam se ruka u obitelji kada je majka zabranila sinu da
okusi njegovo omiljeno jelo sve dok ne pojede sve povre iz tanjura. Djeak, koji
je iz nekog razloga imao averziju prema povru, se trudio posluati majku ali nije
u tome uspijevao. Bilo mi ga je ao i zauzeo sam se za njega. Jo i sada pamtim
pogled pun mrnje koji mi je djeakova majka uputila zbog mog, na izgled,
neopravdanog uplitanja. To dijete je kasnije imalo ozbiljne emotivne probleme.
Drugom prilikom, u prisutnosti majke, radio sam sa djevojkom koja je
imala ozbiljne tekoe. Dok je djevojka govorila, sluajno sam pogledao majku i
vidio kako ker promatra s mrnjom. Naravno, majka je tijekom naeg narednog
razgovora, negirala bilo kakva negativna osjeaja prema keri. Oigledno, majka
nije bila svjesna svojih sakrivenih osjeaja ali, siguran sam da ih je ker mnogo
puta vidjela i prestravila se.
Uas je vrsta straha koji se razlikuje od panike. Kada grabljivica napadne
krdo stoke, ono prelazi u stampedo-divlji trk do spasa. Ali, ako grabljivica uhvati
svoj plijen, ivotinja je obino toliko uasnuta da nije u stanju da poduzeti
nikakav namjeran pokuaj da se oslobodi. Uas paralizira i otupljuje sva ula
ivotinje i tako smanjuje bol samrtne agonije.
Djeca, koja su u uasnom strahu od roditelja, gube sposobnost odupiranja i
mogu se samo bespomono pokoriti situaciji. Ona prestanu osjeati bilo to, jer
zamiru svi spontani pokreti prema i od roditelja. Takvo dijete moe postati
robovski privreno mrskom roditelju, ali privrenost izvire iz straha, a ne iz
ljubavi. Uas djeluje na tijelo drugaije od panike. Pod utjecajem panike tijelo je
rigidno, plua naduvena, ponaanje tipa "A" - agresivno; kod uasa, tijelo je
mlitavo, plua ispuhana a osoba uglavnom pasivna. Ovdje upozoravam itatelja
da ne klasificira ljude u tipove, jer je vrlo malo ljudi koji su u ivotu iskusili
samo uas ili samo paniku. Jednom se dijete uspanii ako plaem ne moe
dozvati majku; drugi put ga obuzme uas ako njegov otac brutalno reagira na
pla. Roditelji su rijetko dosljedni, ponaanje im varira u ovisnosti od
raspoloenja. ak i roditelj koji najvie mrzi svoje dijete, tu i tamo pokae neki
pozitivan osjeaj.
Emotivna veza, ljubav, izmeu roditelja i djeteta rijetko kada potpuno puca.
Moe doi do veih ili manjih prekida razliitog trajanja. Dijete pati zbog svakog
prekida, ali intenzitet te patnje varira od djeteta do djeteta u istoj obitelji i od
obitelji do obitelji. Slino tome, dijete nije uvijek izloeno istoj, fiksnoj koliini
roditeljskog neprijateljstva. Neprijateljstvo se obino rasplamsa od prilike do
prilike. Meutim, u odreenim sluajevima dijete moe biti svjesno postojanog
neprijateljstva koje se rijetko povlai.
Poto veina ljudi ne pamti dugo patnju i bol doivljen u djetinjstvu, rijetki
su oni koji su u stanju tono opisati svoje djetinjstvo. U veini sluajeva,
pacijenti negiraju ili uljepavaju negativne aspekte svog djetinjstva, ali su ti
doivljaji ostali strukturirani u njihovim tijelima. Napuhan, oklopljen prsni ko je
obrana od sadanje panike i prolog cijepanja srca. Stupanj rigidnosti otkriva
snagu rane traume. Ispuhan ili uvuen, oputen prsni ko otkriva efekte uasa na
srce - razorni udar protiv kojeg nema obrane. U takvim sluajevima, u tijelu
nema ni malo rigidnosti.
U 3. poglavlju smo vidjeli da gubitak ljubavi cijepa jedinstvo osobnosti i da
se stvaraju dva centra - ego centar i emotivni (srce) centar. Srce je odsjeeno od
svjesne slike o samom sebi. Ego je oslabljen ovim rascjepom, ali je jo uvijek
dovoljno jak da sauva koherentnu sliku o sebi unato unutranjim konfliktima.
Takva osoba je vrsto odluila izbjei eventualno pucanje srca tako to ljubav
"zarauje" uslunou, marljivim radom, priznatim djelima ili je lovi na mamac
moi i uspjeha. Opa rigidnost tijela ima funkciju da stvori umjetno jedinstvo
osobnosti. izoidne osobnosti, koje su potpuno razbijene, nemaju integritet
osobnosti. Kod njih je slomljen duh, a ne srce pa su, za razliku od rigidnih osoba,
manje sklone oboljenjima srca. Njihova srca jesu otvorena za ljubav, ali ljubav
kakvu oni trae je infantilna i nezrela. Istovremeno, izoidne osobe su manje
orijentirane ka postizavanju uspjeha.
Slike 12a i 12b ilustriraju razliite dinamike gornjih struktura osobnosti.
Slika 12a predstavlja rigidnu strukturu (narcisoidnu osobnost) koja je produkt
podsvjesne panike. Kako se vidi na slici, ego centar (osjenana povrina)
dominira a srce (emotivni centar) je odsjeeno. Puna linija koja okruuje oba
centra pokazuje da su granice osobnosti jasno definirane i uvane. Relativno jak
naboj koji postoji na povrini tijela osigurava dobar i stabilan kontakt sa
vanjskim svijetom. S druge strane, kontakt sa srcem i njegovim osjeajima je
reduciran.

Slika 12b predstavlja oralnu ili izoidnu strukturu osobnosti koja je produkt
podsvjesnog uasa. Ovdje je situacija obrnuta - naime, slab ego s jakim
emocijama iz srca. Osjenan centar oznaava dominaciju srca. Zbog smanjenog
naboja na povrini tijela, ego granica izoidne strukture je slaba i nebranjena pa
je, zbog toga, osoba preosjetljiva, lako ranjiva i prije e se povui nego braniti od
uvreda ili trauma.
Toni je pokazivao neke osobine obje opisane strukture, s tim to je
podsvjesna panika bila jaa. alio se na depresiju i odsustvo emocija - nita
neobino u dananje vrijeme. Izjavio je kako mu ivot ne nudi nikakva
uzbuenja i priznao kako je u stanju po cijeli dan leati i gledati TV. Gotovo sve
pokrete ili radnje izvodi uz odreen voljni napor, jer mu je vlastito tijelo
imobilizirano do te mjere da se skoro nikakav spontani pokret, emocija ili akcija
ne moe pojaviti. Bio je dobro graen i miiav ali, zbog izuzetno velikog
stupnja napetosti u voljnim miiima, tijelo mu je bilo ukrueno. Kako su mu
ramena bila uzdignuta i kruta, bilo mu je teko pruiti ruke iznad glave. Prsni ko
mu je bio prekomjerno napuhan i, prema tome, disanje ogranieno. Naravno, nije
mogao zaplakati, iako je, kada bi se opustio imao tuan i nesretan izraz lica.
Toni je bio jedinac. Djetinjstva se, tako rei, nije ni sjeao. Tekom mukom
se prisjetio onih nekoliko prilika kada su mu roditelji pokazali da ga vole. Otac je
radio, a majka svakog dana igrala karte s prijateljicama i nikad ga nitko ne bi
saekao po povratku iz kole. Otac bi ga ponekad poveo na neku utakmicu, ali bi
ga i istukao svaki put kada bi bio neposluan ili nestaan. Toni se nije mogao
sjetiti svih detalja tog fizikog kanjavanja, ali pamti kako bi se sakrivao ispod
kreveta i stavljao knjigu u hlae da udarci bole manje. esto je spominjao
veliinu oevih ruku, kao da eli rei da ih se plaio, ali priajui o tome ne bi
pokazao ni strah ni bilo koji drugi osjeaj. Bio je usamljeno dijete, gotovo bez
prijatelja i drugova. Kao adolescent, krao je od oca novac da izvede drutvo i
tako se bar malo oslobodi svoje uasne samoe.
Tonijevo tijelo je pokazivalo obiljeja njegovog odnosa s roditeljima. Na
oevo neprijateljstvo, Toni je reagirao tako to se ukrutio, kao da eli rei:
"Nee me slomiti. Neu plakati pa ma kako me jako udario." I nije plakao kada
bi ga otac tukao. Na majinu indiferentnost i uzdrljivost reagirao je stezanjem
srca, kao da govori: "Ne treba mi. Niko mi ne treba. Nije mi stalo da me itko
voli." Ipak, Tonijevo srce nije bilo tvrdo. U stvari, imao je vrlo mekano srce i bio
izuzetno osjetljiv na bol i patnje svoje djece i svojih prijatelja, upravo zato to je
i sam mnogo propatio. Tvrdoa je bila samo na povrini, oklop kojim se titio od
hladnog i neprijateljskog vanjskog svijeta i patnje iznutra. Ali, uas koji je
doivio zbog oca paralizirao ga je i otupio njegova ula, te mu je zbog toga bilo
jo tee se otvoriti i posegnuti za ljubavlju.
Kada je Toni radio vjebe dubokog disanja, nije se slomio kao ostali
pacijenti. Niti ga je uhvatila panika, niti je osjetio intenzivniji bol. Istina, bilo mu
je neugodno i ramena su ga toliko boljela da je morao skratiti vjebu. Zbog toga,
niti se disanje znaajno produbilo, niti su se pojavile ikakve emocije. Jasno je da
se Toni plaio oputanja. Sreom, bio je svjestan svog prekomjerno krutog
dranja, naroito kad su se pojavili grevi u miiima. Prepoznao je ovo kao
oblik svog otpora. Jedan dio njega bio je odluan u namjeri da ustraje i da se ne
slomi u terapiji, isto kao to nije popustio i slomio se kada ga je otac tukao. Ova
spoznaja mu je pomogla da nastavi s terapijom, iako je napredak bio vrlo spor.
Pomoi Toniju da naui plakati bio je dug proces, ali jedina druga alternativa bila
je da ivi kao mrtvac, bez ikakvih emocija. Takav ivot je nepodnoljiv; Toni je
to znao i vie puta glasno rekao: "Volio bih da sam mrtav".
Rigidnost i napetost prsnog koa svrstale su Tonija medu kandidate za
infarkt. Kada bi ogroman fiziki stres, kojem je zbog napetosti u tjelesnim
miiima bio izloen, bio jedini faktor koji izaziva infarkt, Tonijeve anse da
preivi bile bi zanemarujue. Sreom, Toni je naao nain da smanji taj stres i to
ga je do sada spaavalo. Nije se suvie naprezao; kako je i sam priznao, u stanju
je da cijeli dan provede u krevetu. Podsvjesna beznadnost sputavala ga je da se
potrudi i stekne ljubav. Iako je bio indiferentan prema uspjehu, polo mu je za
rukom da razvije vrlo uspjean posao, zahvaljujui natprosjenoj inteligenciji i
pronicljivosti kao i sposobnosti da pusti druge da rade za njega. Nesposoban da
osjea i da djeluje, Toni se posvetio razmiljanju. ivio je u svojoj glavi, bavei
se misaonim i logikim problemima. Na sreu, bio je dovoljno inteligentan da
vidi kako se je potrebno promjeniti i kako je ta promjena mogua samo ako
aktivira svoje tijelo. Radei na tijelu, to je dio bioenergetske terapije, u tome je i
uspio.
Poslije vie godina u terapiji, Toni je sanjao kratak, neobian san. "Sanjao
sam da u u roku od tjedan dana umrijeti od raka", ispriao je, "Hladno sam
rasporedio svoju imovinu nasljednicima". Tjedan dana poslije tog sna, Toni se
zaljubio. Veza izmeu ove dvije stvari mi je potpuno jasna. Toni je nekoliko puta
poelio umrijeti, ali tu ideju nikad nije prihvatio. On je bio borac kojem nije bila
potrebna ni ljubav, niti bilo tko. Bio je siguran da e i da moe preivjeti i ivjeti
samo ako negira svoje osjeaje ali je, kroz ovaj san, shvatio da ga negiranje
osjeaja vodi u smrt. ivjeti znai voljeti. Negirati elju za ljubavlju znai ivjeti
kao mrtvac, a to neizostavno zavrava kobnom boleu. Toni je shvatio i priznao
sebi da e umrijeti ako se ne otvori za ljubav.
Da li je Toni izuzetak u tome to preivljavanje izjednauje sa negiranjem
ljubavi, negiranjem brige i njenosti koju daje i koja mu je potrebna? Njegov
sluaj jeste ekstreman, ali strah od ljubavi je vrlo rairen unato injenici da
rijetko tko negira vanost ljubavi. Poto je strah od ljubavi osnova i ishodite
predispozicije za srano oboljenje, detaljnije emo se njime pozabaviti u
slijedeem poglavlju.

GLAVA 5
STRAH OD LJUBAVI
Opisao sam rascjep osobnosti na dijete i odraslog, na osjeaja srca i porive
ega. Ovaj rascjep je karakteristian za rigidnu osobu koja se primarno identificira
sa svojim egom i odraslom osobom u kakvu se razvila. Vidjeli smo da je
rigidnost obrana od bola ranog pucanja srca i mogunosti da se to ponovo desi
povezan s ovim je i podsvjestan strah od odbacivanja koji, s vremenom, prerasta
u strah od same ljubavi. Ako ne volimo, ne riskiramo gubitak ljubavi i ne
moemo biti odbaeni. Ali, uhvaeni smo u zamku vlastitih obrana koje, ve
samim svojim postojanjem, uvjerljivo dokazuju da su nai najvei strahovi
opravdani.
Obrana rigidne osobnosti ugraena je u njenu ego-strukturu. Odbaciti je
znai regresirati (vratiti se) sa odraslog na dijete i izgubiti samopotovanje koje
je s mukom steeno. Jedna pacijentica je jezgrovito opisala ovu dilemu. To je 32-
godinja, razvedena ena koja je ve dvije godine u nezadovoljavajuoj vezi s
mukarcem za kojeg tvrdi da nije ozbiljno zainteresiran za nju. Taj mukarac je
jednog dana, prema njenoj prii, izjavio da je spreman za ozbiljnu vezu. "Prestala
sam se aliti i osjetila prema njemu neto kao ljubav kada mi je rekao da eli
vie, da eli da budemo blii", priala je. "Uplaila sam se i poela sam jecati.
Ako se opustim i prihvatim to, biu povrijeena. Ako me ostavi, biu sama i
izgubljena. Ako me ne ostavi, stopiti u se s njim i izgubiti svoj identitet. Biti u
nitko i nita".
Kako to da je pomislila da e postati nitko i nita ako se preda ljubavi?
Pjesme pjevaju kako nas ljubav oplemenjuje, a ne osiromauje. Ova oigledna
kontradikcija se moe razumjeti samo ako shvatimo da je zaljubljenost pozitivno
i uzbudljivo stanje, ali da mogunost zaljubljivanja plai ljude zato to ukljuuje
gubitak i predaju ego kontrole. Poto slika ove ene o sebi u velikoj mjeri ovisi
od njenog ega, ona bi se zaista osjeala kao nitko i nita kada bi odbacila tu
poziciju. S druge strane, da je njena slika o sebi osnovana na osjeajima tijela,
odbacivanje ego kontrole bi obogatilo njen postojei self i istinski bi sebe
doivjela kao nekog - vanu osobu. Osobe koje su presjekle i iskljuile tjelesne
osjeaje da bi se obranile od bola slomljenog srca, vlastiti identitet osnivaju na
sposobnosti kontrole osjeaja. Ova kontrola im daje osjeaj moi, kao zamjenu
za istinsku sliku o sebi. Mo stvara iluziju da si netko. To je, to emo vidjeti u
ovom poglavlju, orue ljudi koji se boje voljeti.
Ideja da ljubav povlai za sobom stapanje dvije osobe, vai samo za
simbiotski odnos izmeu majke i djeteta. Kako dijete raste i postaje sve
nezavisnije, taj se odnos mijenja. Nezavisnost znai da je dijete osoba sa svim
pravima koja joj pripadaju. Iako se potpuna nezavisnost ne stie do zrelosti,
djetetov osjeaj posebnosti (da je netko) se poinje razvijati dosta rano i prilino
je oformljen do dobi od 6 godina. Proces razvoja ovog osjeaja ovisi od njege,
podrke i ljubavi roditelja. Nedostatak ili gubitak ljubavi hendikepira ili ak
blokira dijete. U takvoj situaciji, proces nije normalan i dijete ostaje emocionalno
fiksirano na ranom nivou, bez obzira to nastavlja rasti, razvija se i konano
dostigne seksualnu zrelost. Na dubokom nivou, to jest u srcu, takva osoba je i
dalje dijete koje se nije potpuno odvojilo od majke i, prema tome, nije kompletno
sposobno za samostalan ivot. Na povrini djeluje zrelo i nezavisno, ali te crte
nisu usaene u integritet njegovog bia i nemaju podlogu u sigurnosti koju daje
ljubav. Naputanje te pozicije skriva opasnost povratka u emocionalno stanje
ranog djetinjstva, to je uistinu zastraujua perspektiva za nekoga tko je
odrastao sa osjeajem bespomonosti, zavisnosti i bez vrste slike o samom sebi.
Poto takvoj osobi treba ljubavi, a ona se plai otvoriti za ljubav, s
partnerima ulazi u takve aranmane gdje jedno iskoritava drugo. Moda oni u
takvom aranmanu i osjeaju meusobnu naklonost, ali primarna svrha takvog
odnosa je maskiranje straha od predaje, otvaranja. Ovakvi aranmani nisu na
svjesnom nivou; to su kopije odnosa kakve je osoba imala s majkom ili ocem.
Sve dok aranman funkcionira, strah od odbacivanja je ublaen ali takav odnos
ne prua duboko zadovoljstvo, jer ne moe zamijeniti ljubav.
Dovoljno je samo zagrepsti po povrini veine veza da bi ispod povrine
otkrili takve aranmane. Najee je to postavljeno ovako: Ako si ti tu kad meni
treba, ja u biti tu kad to tebi treba. Jedan pacijent je priajui o svom braku
jezgrovito objasnio tu ideju: "Ja sam izigravao oca maloj djevojici u njoj, a ona
majku malom djeaku u meni. Ovakav aranman na izgled funkcionira, ali ovaj
pacijent se zapravo neizmjerno ljutio na svoju majku, za koju je uvijek bio "njen
mali djeak", i tu ljutnju je prenio na svoju suprugu. Sve dok mu brak nije
popucao po svim avovima nije shvatio da je i opstao samo zbog postojeeg
aranmana. Smetalo mu je to ga malim djeakom smatra, i tako se prema njemu
ponaa, ena koja je i sama emocionalno nezrela. Pa ipak, nije mogao ostaviti
svoju enu jer mu je saznanje da je on njoj potreban davalo odreen osjeaj
sigurnosti. Generalno govorei, ljudi ureuju svoje odnose na opisan nain zbog
straha od odbacivanja. Ovaj problem se moe razrijeiti samo konfrontiranjem
podsvjesne panike.
Strah od ljubavi 71
Pol, etrdesetogodinji doktor je na jednoj terapijskoj seansi spoznao:
"Osjeam napetost u grudnom kou", izjavio je. "neto eli izai odatle".
Iznenada je shvatio da je taj osjeaj u grudima tuga. "Plaim se svoje tuge",
priznao je, "Osjeam koliko sam usamljen, Ne usuujem se otvoriti svoje srce."
Kako je tuga postajala sve snanija, uzviknuo je: "Kako mi moe to raditi?
Lomi mi srce!" Pol je govorio u sadanjem vremenu jer je ponovo proivljavao
raniji doivljaj pucanja srca. Kada smo razgovarali o osjeajima koja ima u
grudnom kou, rekao mi je: "Tamo nema nita, nikakvih osjeaja. Ne osjeam ni
svoje srce." Moje tumaenje je bilo da on ne osjea ljubav u svom srcu. Da dopre
do ljubavi, koju je u ranom djetinjstvu blokirao kako bi se zatitio, Pol se mora
vratiti u rano djetinjstvo.
Leao je na kauu i meko napuio usne, kao dijete koje hoe sisati. Kada je
to uinio, osjetio je enju za majkom, koju je potiskivao, i poeo plakati: "elim
te", apnuo je, a zatim dodao: "Plaim se".
Polovo djetinjstvo lii na ostala koja sam ve opisao. Poslije oeve smrti,
Pol je ostao muka glava u kui. Majka ga je seksualno zavodila,
nagovjetavajui spremnost na intimnosti, ali kada bi on pokazao da ga to
uzbuuje majka bi ga ponizila i "dovela u red". Ovakav odnos je bio perverzan,
jer je svoje elje i potrebe Pol neizostavno podreivao majinim. Krivica zbog
seksualnih osjeaja i strah od mogueg odbacivanja utjecali su na Polovu odluku
biti dobar djeak.
Na terapiji je Pol uspio prihvatiti i priznati svoju tugu i analizirati svoj
odnos sa majkom. "Prvi put osjeam ono to sam osjeao kao mali", izjavio je,
"Jadno dijete. Pobjesniti u zbog toga." Tada je oslobodio dio svoje ljutnje,
lupajui po krevetu.
Ova epizoda iz Polove terapije je tek jedna od mnogih koje su mu
omoguile da stekne uvid u svoju osobnost. Prije dolaska na terapiju, nije bio
svjestan da je osoba koja ne moe voljeti i biti voljena, jer je imao mnogo veza
sa enama prema kojima je osjeao naklonost. Meutim, ove veze su bile kopija
njegovog odnosa s majkom, za koju je jo uvijek bio vezan. Vodio je rauna o
tim enama, bio je "tu" za njih, a zauzvrat one su bile "tu" za njega u seksu. Ovi
odnosi su bili zasnovani na potrebi, a ne na strasti ili dubokim osjeajima. Polu
su partnerice bile potrebne zbog seksa, a on njima zbog podrke i panje. Neki
ljudi ovu vrstu meuovisnosti koriste kao osnovu za brak, ali Pol je traio neto
dublje i bogatije - ljubav. Zbog toga se nikada nije oenio. Ma koliko da se
trudio, nije mogao nai ljubav jer u biti ni sam nije bio otvoren za nju.
Pol je sebe vidio kao mukarca koji se moe brinuti o eni. To mu je
prualo osjeaj moi i superiornosti kao kompenzaciju za unutarnje osjeaje
"jadnog djeteta". Kao "jadno dijete", osjeao je beznadnost i nemo zbog
majinog zavoenja i njenih prijetnji. Meutim, mehanizmi kompenzacije
mijenjaju samo izgled realnosti; na seksualnom nivou, Pol je jo uvijek bio malo
dijete koje je majka psiholoki kastrirala. Ova kastracija se jasno vidjela po tome
to nije bio u stanju zavesti ene svojom muevnou i seksualnou. Osvajao ih
je svojom panjom i spremnou da im ugaa. Kompenzacijska uloga koju je
igrao posluila je svojoj svrsi: sa smanjivanjem straha od poniavanja i
odbacivanja poveavao se njegov erekcioni potencijal. Na alost, orgazmiki
potencijal je time smanjen.
Takvi aranmani bazirani su na onome za to partneri vjeruju da im treba.
eni, na primjer, moe biti potrebno da joj se dive zbog privlanog izgleda,
pameti, koketne seksualnosti - upravo onoga emu su se divili kada je bila
djevojica. Ali, te se osobine cijene kod djevojica, a ne kod odraslih ena. Pa
ipak, mnogim mukarcima se kod ena sviaju ba te kvalitete - ne samo da se to
svia malim djeacima u njima ve i zadovoljava njihovu potrebu da se osjeaju
muevno i superiorno. Ovakva podudarnost interesa moe djelovati kao idealna
kombinacija, ali u praksi nikada ne funkcionira jer ne zadovoljava istinske
potrebe niti jednog partnera. Mukarca moe uzbuditi ena koja igra ulogu male
zavodnice, ali zbog njene emotivne nezrelosti, posebno na seksualnom nivou, on
e na kraju biti nezadovoljen. Njemu e smetati njena ovisnost, a njoj njegova
superiornost, naroito kad otkrije koliko mu je potrebna njena utjeha i podrka.
Najzad, ako u njemu ui mali djeak, kako to dijete moe voditi rauna o njoj.
Prije ili kasnije, ono to je izgledalo kao idealna veza, raspasti e se uz
meusobna optuivanja i neprijateljstvo.
Osjeaj da smo partneru potrebni doprinosi da se osjeamo mono i
sigurnije, ali ta je sigurnost prividna jer su mo i ljubav suprotne i antagonistike
vrijednosti. Mo nikada ne donosi ljubav, posebno mo bazirana na novcu ili
erotskoj privlanosti. Mo samo jaa predstavu o samom sebi i ini nas ego-
svjesnijima; ljubav zahtijeva povlaenje ega i jaa nae tjelesno ja. Ne moemo
imati vlast nad partnerom i tvrditi da ga volimo. Po istom naelu, ne moemo
tvrditi da smo zaljubljeni i pri tome imati potpunu kontrolu nad sobom.
Samokontrola je vaan element samo u odnosima gdje je mo vaan faktor. Na
alost, roditelji esto koriste mo - u obliku kazne - u odnosima sa svojom
djecom.
Kad se radi o kazni, nije vano da li se primjenjuje na kriminalca ili dijete; u
oba sluaja radi se o provoenju moi. Iako se kazna moe opravdati kao
odgojna mjera, njena stvarna svrha je da se drugoj osobi pokae tko je glavni
gazda. Kaznom se podjednako lako uspostavlja disciplina i izaziva otpor i
pobuna. Kanjavanje djece je vrlo sporno. Prvo, djeca nemaju zlih namjera;
drugo, djeca u roditeljima vide zatitnike, a ne kanavatelje. Malo dijete in
fizikog kanjavanja doivljava kao izdaju svoje ljubavi i povjerenja. Pa zar
moe drugaije? Naravno, kae mu se da je to za njegovo dobro. Moda, na
kraju, dijete i povjeruje u to. Ako povjeruje, izdalo je samo sebe jer se okrenulo
protiv vlastitih osjeaja. Dreseri pasa izbjegavaju kanjavanje tijekom dresure jer
Strah od ljubavi 73
znaju da ima i boljih naina da se postigne cilj. Poto psi ele i spremni su da
ugode vlasniku, nagraivanje dobrog ponaanja je mnogo efikasnije. Svaki
dreser zna da je za dresuru potrebno strpljenje - neto ega mnogi roditelji imaju
jako malo za svoju djecu.
Poto djeca nemaju nikakvu stvarnu mo nad svojim roditeljima, moraju se
pokoriti kada se mo koristi protiv njih. Meutim, pokornost je samo na povrini.
Unutra se razvija vrsta jezgra otpora. Najee, dijete ne plae kad dobije
batine. Vidjeli smo da je mukarcima, koje su oevi tukli kada su bili mali,
izuzetno teko zaplakati pa ma koliko bili povrijeeni. Kada se o tome razgovara
na terapiji, oni to objanjavaju kao oblik obrane, "neu mu priutiti zadovoljstvo
da vidi da me je slomio", priaju kao da im oevi sjede u istoj prostoriji. Ova se
obrana u tijelu strukturira kao rigidnost, a verbalno generalizira ovako: "Nitko mi
nita ne moe", to postaje njihov moto.
Reakcija na zlostavljanje, koje pretrpe kao djeca, je to da neke odrasle
osobe sve svoje osjeaje zadravaju ispod povrine. Mlada ena, ije lice je bilo
potpuno bezizraajno, ovo je objasnila ovako: "Majka me je uvijek promatrala i
prouavala moje lice. Kao da je perverzno uivala u tome to uvijek zna to
osjeam. Morala sam skrivati osjeaje od nje." Skrivanje i nepokazivanje
osjeaja moe nekom dati osjeaj moi u odnosima s drugim ljudima, ali time se
istovremeno smanjuje osjeaj meusobnog povjerenja. Po ovom principu,
samokontrola, kvaliteta koji se visoko vrednuje, zapravo predstavlja strah od
ljubavi.
Veina veza izmeu ena i mukaraca poinje s odreenom koliinom
meusobne ljubavi, a veinu upropaste borbe moi koje ponu kad odnos
postane blii. Kae se da meusobno upoznavanje raa prijezir. Kad se par
prestane zabavljati i pone ivjeti zajedno, slabosti i greke i jednog i drugog
izau na vidjelo, a jedno ili oboje ih koriste da zauzmu superiornu poziciju. Ali,
kritika provocira obranu iz koje nastaje povratan kritini stav. Kada do ovoga
doe, prvobitno uzbuenje i oduevljenje, koje je spojilo par, slabi, ali oni
vjerojatno i dalje ostaju zajedno iz tradicionalnih razloga. Meutim, tako
postavljen odnos vodi u mrnju. Zarobljeni su u situaciji, koja u mnogo emu
podsjea na njihova djetinjstva. Mogu izai iz te veze, muiti se s njom ili se
rezignirano pomiriti sa gubitkom nade u ljubav i radost. Ali, rezignacija ih moe
odvesti u bolest (rak, npr.), a muka i borba esto zavrava sranim udarom. Pa
ipak, ni prekid veze nije rjeenje jer nova veza esto ne bude nita bolja od stare.
Izlaz iz ove zamke par moe nai samo ako se suoi i pozabavi sa svojim
strahom od ljubavi.
Na najdubljem nivou, strah od ljubavi je isto to i strah od suprotnog spola.
Svi mukarci podsvjesno identificiraju ene sa svojim majkama, a sve ene
mukarce sa svojim oevima. Ova identifikacija je prirodna. Kada bi nai
partneri suprotnog spola bili susretljivi, jaki, voljeli nas i dozvoljavali da mi njih
volimo, ne bi bilo tekoa u braku. Na alost, rijetko je tako. Veina ljudi svoj
odnos sa roditeljem suprotnog spola pamti kao konfliktan. Imali su doivljaj da
se sa njima manipulira i oekivali su izdaju i uvrede. Modus vivendi
preivljavanja je postao aranman u kojem je mogue relativno sigurno ivjeti,
pod uvjetom da se negiraju negativne strane meusobnih odnosa i potiskuje
veina vlastitih negativnih osjeaja. Ali, potiskivanje je samo gurnulo ta osjeaja
dublje - ispod nivoa svijesti: ona su i dalje aktivna i prisutna, ali na suptilan i
zaobilazan nain.
Peter je, kao i Toni u prethodnom poglavlju, doao na terapiju zbog
depresije. Nije nalazio zadovoljstvo ni u svom poslu ni u obiteljskom ivotu, a
neprestano je bio u konfliktu sa suprugom. Supruga mu je prebacivala da se
zatvorio u sebe i da izbjegava seks. Priznao je da ga supruga ne uzbuuje i da ne
reagira na njene erotske pozive i izazove. Takoer se poalio da ga supruga ne
prihvaa i da mu stvara osjeaj krivice zato to nije zainteresiran za seks. Peter je
vidio i njene mane: bila je predebela, aljkava domaica i nije vodila mnogo
rauna o sebi. Peter je bio nesretan u braku ali je odbio moj prijedlog o razvodu
jer, kako je sam rekao, on voli svoju enu i ponekad se dobro slau. Osim toga,
nije htio biti sam. Shvatio je da je suvie povuen u sebe i da bi mu bilo teko da
uspostavi i odri trajniju vezu sa bilo kojom drugom enom. Povuenost mu je
smetala i u poslovnim odnosima. Peter je priznao da se osjea ulovljen u zamku
to je samo produbilo njegovu depresiju. Izvui ga iz te zamke nije bio lak
posao; trebalo je pronai, shvatiti i osloboditi sve sile koje od djetinjstva
sputavaju njegovu osobnost.
Peter je najmlai od trojice brae. Kada mu je bilo pet godina roditelji su se
razveli i djeaci su ostali s majkom. Iako se povremeno viao s ocem, nisu bili
bliski. Majka je neprestano ogovarala i optuivala oca to je djeaka otuilo od
njega. Braa su bila dosta starija tako da nije bio emocionalno vezan za njih. Ali,
braa su esto bila s ocem za kojeg su bila emocionalno vezani i poslije razvoda.
Peteru je preostala prezaposlena, uvijek odsutna majka. Opisao je majku kao
tunu, donekle depresivnu enu koja je stalno bila umorna i koja mu je malo toga
mogla dati. Osim toga, majku je i ljutilo kada bi on neto traio. Pa ipak, Peteru
je bilo ao majke i trudio se da joj ugodi - to bi uinio i svaki drugi djeak na
njegovom mjestu. To mu nije uspijevalo i ostao mu je osjeaj da se od njega
zahtijeva neto to ne moe dati.
Peterova zatvorenost se jasno vidjela i na njegovom tijelu, koje je bilo
pretjerano napeto: vilica stegnuta, oi suene, a najizrazitiji dokaz je bio
prenapuhan prsni ko koji je izgledao kao da je prepun najdublje tuge. Sreom,
tijekom vjebe disanja, Peter se brzo slomio i zajecao. Osjetio je svu traginost
vlastitog, ali i majinog ivota. Plakanjem se oslobodio dijela tuge i bilo mu je
lake, ali to nije razrijeilo njegove konflikte. U napetom, gornjem dijelu lea,
Peter je nosio zarobljeno ogromno neprijateljstvo prema enama. Osjeao je
Strah od ljubavi 75
kako ga njihova tuga i bespomonost optereuje i kako ga preziru zato to nije
takav kakav bi trebalo biti. Ohrabrio sam ga da lupa po krevetu u sobi za terapiju
i time izrazi svoju ljutnju prema supruzi i majci. "Pusti me na miru", vritao bi,
"nisam tvoj rob i ne mogu da zadovoljim tvoje prohtjeve, ljut sam na tebe,
mogao bih te ubiti". to je vie pokazivao svoju ljutnju, to se bolje osjeao. Ovo
mu je omoguilo da osjeti da moe biti slobodan, biti mukarac, i da ne mora biti
"pastuh" svojoj eni. Voditi e ljubav onda, kada i on to bude elio.
Seksualna nezainteresiranost za suprugu je vjerojatno bio Peterov nain da
joj uskrati ljubav. Ovakvo ponaanje lii na ponaanje djeteta koje odbija jesti iz
inata prema majci. Prkos i inat su indirektni naini da se izrazi ljutnja, onda kada
je direktno izraavanje zabranjeno. Peter bi ponekad, leei pored ene, imao
erekciju, ali kada bi ona to osjetila i uzbudila se, erekcija bi prola. Meutim,
saznanje o prkosnoj prirodi tog ina nije ga eliminiralo. Inat moe prestati samo
ako se izrazi potisnuta ljutnja. Poticao sam ga da se suprotstavi eni i on bi to
ponekad uinio. udno, kad god bi se posvaali, seksualna potencija bi mu
porasla i njihova veza se popravila. Meutim, osjeao se krivim zbog svoje
sebinosti i ljutnje. Ova krivica ima seksualno poreklo.
Peter pamti da bi majka, po povratku s posla, legla na kau u dnevnoj sobi i
rairila noge tako da joj se vide gaice i stidne dlaice. Ako bi bio u sobi i proao
pored nje, oi bi mu same skrenule na to mjesto. Ali, kada bi ona uhvatila njegov
pogled, pogledala bi ga tako gadno i odbojno da bi se istog trena povukao u sebe.
Ova razmjena pogleda se esto ponavljala jer se nije bio u stanju suzdrati od
gledanja zabranjenog prizora. Stidio se samog sebe, posebno kada je razvio
sadistike i pornografske fantazije na osnovu svog voajerskog doivljaja. Zbog
tih fantazija se osjeao prljavim, a one su samo potvrdile opravdanost majinog
prezirnog i gadljivog pogleda. Ipak, nije bio u stanju da se ljuti na nju jer je
ovisio od nje, alio je majku i smatrao da je sam kriv za sve. Upao je u zamku i
zatvorio se u sebe da sakrije svoju sramotu. Nemoan da se osveti majci zato to
ga uzbuuje a zatim odbacuje, osveivao se svojoj supruzi uskraujui joj
seksualni uitak.
Ova terapijska analiza je pomogla Peteru da oslobodi svoju ljutnju, koju je
intenzivno iskazivao u terapijskoj situaciji a sve otvorenije kod kue. Supruga je
pozitivno reagirala na njegovo lijeenje i odluila da se i sama podvrgne terapiji i
rijei neke svoje probleme; ranije je za svoje nezadovoljstvo krivila iskljuivo
njega. to se vie otvarao, to je njihov odnos bivao bolji. Situacija na poslu se
takoer drastino popravila.
Po mom miljenju, veina mukaraca se plai ena. Oni obino nisu svjesni
svog straha, kao to nisu svjesni ni svog neprijateljstva prema enama. Mogu
tvrditi kako uivaju u seksu ali, ako imaju nesvjesna, negativna osjeaja prema
enama, nisu u stanju da se potpuno predaju seksualnom doivljaju pa im je i
zadovoljstvo ogranieno.
Mnogi mukarci se uputaju u borbe moi sa svojim partnericama. Po
njima, ene su pune zahtijeva, ele biti glavne i nareuju, a upustiti se u ljubavnu
vezu s njima znai izgubiti osobnu slobodu. Takvi mukarci vanbrane izlete
smatraju dokazom i potvrdom svoje slobode. U nekim sluajevima, ovakav stav
moe biti opravdan, ali ak i tada je to odraz osjeaja djeteta koje je svoju majku
doivjelo kao diktatora. Poto je sjeanje na ovo iskustvo iz djetinjstva potisnuto,
ljutnja koja se osjea prema majci projektira se na supruge. Sve to se deava na
podsvjesnom nivou i zato je tako teko razrijeiti brane konflikte.
Korisno je istaknuti da ena ne moe upravljati i dominirati nad pravim
mukarcem. Zar oni nisu ravnopravni? Ako je tako, kako to da on nije u stanju
da joj se suprotstavi? Nesposobnost mukarca da se suprotstavi eni ukazuje na
to da on tu enu (ili sve) doivljava kao majinsku figuru. Ako se ali da ga ena
kastrira, sigurno se moe pretpostaviti da ga je majka ve kastrirala. ena moe
kastrirati dijete, ali ne moe kastrirati pravog mukarca.
Kod takvih sluajeva, korisno je prouiti djetinjstvo mukarca da bi se
vidjelo zato je i kako on izgubio svoju mukost. Neizbjeno e se pokazati da
njegov strah od ena proistie iz patnje koju je doivio kada mu je majka slomila
srce. Cilj terapije je pomoi mukarcu da se oslobodi fiksacija koje ga dre u
prolosti kako bi potpunije mogao ivjeti u sadanjosti.
Neki mukarci se odnose prema enama sa otvorenom grubou i
sadizmom. Umjesto da obuzdaju svoja negativne i agresivne osjeaje oni ih
iskazuju svojim ponaanjem. Obino, pobjesne zbog neke sitnice. Takav izljev
bijesa moe djelovati kao izraz ljutnje, ali ljutnja i bijes se bitno razlikuju.
Iskazivanje ljutnje je konstruktivna akcija koja ima za cilj da popravi odnose.
Naprotiv, bijes je destruktivan; njegov cilj je da se uspostavi kontrola nad
drugom osobom.
Korijen bijesa je u frustraciji, a ne u povrijeenim osjeajima, i esto ga
izaziva osporavanje ili negiranje moi to objanjava zato se bijes uglavnom
iskaljuje na inferiornijim osobama.
1

Vrlo je malo mukaraca koji se mogu suprotstaviti eni na direktan,
samopouzdan nain. Mukarci koji to mogu, sposobni su da u odnosu sa enom
osjete duboku ljubav i sigurnost, a to se vidi u seksualnom kontaktu - niti se
suzdravaju niti imaju prijevremenu ejakulaciju.
S druge strane, pasivni mukarci su skloni prijevremenoj ejakulaciji.
Napetost u tijelu, proistekla iz nude da se potisnu negativna osjeaja, smanjuje
sposobnost prihvaanja i podnoenja rastueg uzbuenja. Mukarac se nije u
stanju prepustiti seksualnom uzbuenju, kao to nije u stanju ni prepustiti se
ljutnji koju gaji prema majci i prema svim ostalim enama. Da li je prijevremena
ejakulacija sredstvo kojim se takav mukarac sveti enama tako to im uskrauje

1
Za potpunije razmatranje razlike izmeu bijesa i ljutnje vidi Alexander Lowen: "Narcissism: Denial
of the True Self (New York: Macmillan Publishing Company, 1983), 93-94.
Strah od ljubavi 77
zadovoljstvo? Moda, ali i njegovo zadovoljstvo je proporcionalno manje.
Tonije objanjenje za ovaj fenomen jest da je prijevremena ejakulacija
manifestacija straha - straha od suprotstavljanja eni u asu kada uzbuenje raste.
Agresivan mukarac, meutim, odlaui ejakulaciju odrava erekciju to mu
daje osjeaj moi. Ovo je podsvjesni manevar u kojem se ukruen ud doivljava
kao oruje kojim se podinjava i kanjava ena. Odlaganje orgazma se vidi i kao
nain da se izbjegne predavanje. Meutim, ovakvim postupkom mukarac
smanjuje vlastito i partneriino zadovoljstvo i uivanje.
Mnogo mukaraca namjerno odlae ejakulaciju da omogui eni da doivi
vrhunac. Ovo obino postiu tako to odvrate misli od seksa i tako smanje
uzbuenje. Neto takvo rijetko zadovoljava bilo kog partnera. U takvoj situaciji
ena se obino treba truditi da doivi vrhunac jer je opi nivo uzbuenja mali.
Mukarac, sa svoje strane, malo dobiva iz takvog seksa iako, esto pogreno,
misli kako je zadovoljio svoju partnericu. Podsvjesno, ovaj mukarac na enu
gleda kao na udovite koje e ga unititi ako ga ne zadovolji. Zadravanje
ejakulacije je kao zadravanje osjeaja. To unosi ogroman stres u vezu i kod
mukarca stvara predispozicije za srane bolesti. Gornje se takoer odnosi i na
koitus interuptus jer mukarac mora stalno drati svoje uzbuenje na uzdi kako
bi mogao kontrolirati svoje reakcije.
Voljeti enu znai uivati u njoj. Ovo vrijedi i kad se kae obrnuto. Uivati
u eni, znai voljeti je. Ali, ni jedan mukarac ne moe uivati u eni ako je se
boji, ako osjea potrebu njome vladati ili biti iznad nje, ili ako prema njoj osjea
neprijateljstvo ili ljutnju. Ako se mukarac plai ene, biti e njezin sluga; ako je
agresivan ili sadistian, zahtijevati e da ona slui njemu. Ali ljubav nije akt
samortvovanja. Niti je to neto to netko daje. Umjesto toga, ljubav dolazi iz
onoga to ovjek jeste: osoba koja voli i koja je voljena.
ene se, kao i mukarci, boje ljubavi. Kao djeci, srce im se slamalo na isti
nain kao i djeacima, podjednako su bile ukljuene i koritene u igrama moi
koje roditelji igraju, vukui dijete na jednu ili drugu stranu kako bi posluilo
njihovim potrebama. Najee, otac namami djevojicu u savez protiv majke i
tako ona postane suparnik majci koja je jaa. Zbog takve situacije, djevojica
trai zatitu od oca. Ako je on zatiti, ulovila se u zamku zavisnog odnosa i
postala "tatina mala djevojica". Ako otac ne zatiti ker zato to se plai supruge
i osjea krivicu zbog svog zavodnikog ponaanja, ker e se osjeati izdanom,
okrenuti majci i postati "mamina mala djevojica".
Kad odrastu, tatine djevojice zavode mukarce i osjetljive su na njihove
potrebe - isti odnos kakav su imale sa oevima. Njihova uloga je, kakvom je one
vide, da "budu tu" za mukarca. Mamine djevojice uzimaju suprotnu ulogu.
Poto su ih oevi izdali, prema mukarcima osjeaju ljutnju i neprijateljstvo.
Meutim, ove uloge se mogu mijenjati i mijenjaju se. ena, koja igra ulogu
osjetljive i njene keri u odnosu sa mukarcem koji djeluje snano i oinski,
moe postati cinina, zlobna i sitniava kad taj mukarac pokae svoju djeaku
prirodu. Takva ena je sposobna biti i vrlo portvovana, ako je potrebno, ali
samo ako se osjea superiornom. Jadan mali, moda misli, treba mu mamica. Po
istom pravilu, otra, agresivna ena moe se ponaati kao mala djevojica kada
joj treba ljubav i njenost.
Sally je bila privlana etrdesetogodinjakinja kada je, po nagovoru
prijatelja, dola kod mene. Isprobala je bezbroj raznih terapija u potrazi za neim
to nije mogla imenovati. Sally je imala uspjean posao i nekoliko mukaraca
koji su bili ozbiljno zainteresirani za nju. Mogla se udati za mnogo mukaraca
koje ona nije eljela. Mukarci koje je eljela nisu bili zainteresirani za brak s
njom.
Tko god bi upoznao Sally na poslu ili u drutvu, ne bi ni pomislio da ona
ima ikakve probleme. Bila je ivahna, djelovala sretno i lako sklapala
poznanstva. No, paljivom promatrau ne bi promaklo da je njeno ponaanje
zapravo fasada. Kada se nije smijala i veselila lice joj je bilo iskrivljeno a oi
prazne, bez ikakvih osjeaja. Odavala je utisak izgubljene osobe, sa fasadom ija
je svrha da od svijeta i od same sebe sakrije neizmjernu tugu. Tijelo je odavalo
dubok rascjep osobnosti. Imala je vrlo uzak struk koji je dijelio njeno tijelo na
dvije razliite polovice. Donji dio je bio pun i dobro isklesan, ali s malo naboja
tako da je izgledao pasivno. Disanje nije dopiralo do trbuha. Gornja polovina je
bila uzana i mala, s dobro razvijenim grudima. Vrat, prilino tanak i dug, stvarao
je sliku da joj glava ne lei vrsto na ramenima. Oigledno, glava nije bila u vezi
sa srcem, a ni srce sa genitalijama.
Sallyine veze s mukarcima bile su donekle neobine. Podavala im se
seksualno i obasipala ih poklonima zbog ega su je oni iskoritavali. Pa ipak, nije
se zbog toga ljutila jer je to od njih i oekivala. Da li je takvo ponaanje ljubav ili
neki oblik samortvovanja? Odgovor emo nai ako prouimo Sallyin odnos sa
ocem za kojeg je bila jako vezana. Tvrdila je da bi za njega uinila sve.
Oboavala ga je. On je u ratu bio teko ranjen, ali se potpuno oporavio i postao
vrlo uspjean pravnik. Otac je bio sjaj njenog, a ona njegovog oka. Meutim,
kada je odrasla, oi su joj izgubile sjaj. to se stvarno dogodilo meu njima?
Sally je imala starijeg brata, koji je bio vezan za majku, ali ne toliko koliko
ona za oca. S majkom nije bila bliska. Majku je doivljavala kao nezrelu i
zavisnu i osjeala se gotovo u svemu superiornom u odnosu na nju. Tijekom
analize je nekoliko puta naglasila da majka nije bila tu kada joj je trebala. Vidio
sam da je Sallyino lice napeto, disanje plitko, glas priguen - to je sve ukazivalo
na to da je Sally bila liena majine njege tijekom prve dvije godine ivota.
Leanje na kauu i posezanje rukama izazivalo je kod Sally neka vrlo bolna
osjeaja. Rekla bi mi: "Nema svrhe. Nikada to neu dobiti". "To" se odnosilo na
ljubav. Tada bi tiho zaplakala. Duboko unutra, Sally je bila oajna.
Strah od ljubavi 79
to je terapija vie napredovala, to je njen oaj bivao sve snaniji. Vie puta
je viknula, "Ne elim ivjeti". Fasada se raspala. Ma koliko bolan, taj korak je
bio neophodan u Sallynoj borbi za ponovno stjecanje vlastitog identiteta.
Sally je tvrdila da ju je otac volio, to objanjava njenu vezanost za njega.
Ali, da je oev interes za nju bio nesebian, ona bi imala pozitivnu sliku o sebi.
Na alost, njegova ljubav je bila seksualno obojena. Kada smo radili na tom
aspektu njenog ivota, potvrdila mi je da je bila svjesna oevih seksualnih elja.
Unato tome to ga je neizmjerno voljela, trudila se da nikada ne bude sama s
njim u kui. Otac je vie puta pokuao da je poljubi u usta, a jednom i da je
namami u krevet to je nju vrlo uplailo. Otac se jako ljutio kada je poela
izlaziti sa mladiima i govorio bi joj da su djevojke, koje su slobodne s
mukarcima, kurve.
Kako bi Sally i mogla prihvatiti vlastitu seksualnost koju je, istovremeno,
oev interes poticao a njegov puritanizam osuivao? Rezultat toga bio je da se
nije mogla identificirati sa donjim dijelom svog tijela. Bila je opsesivno ista i
mnogo je puta izjavila da je donji dio njezinog tijela prljav. Pa ipak, Sally je bila
vrlo seksi i privlaila je mukarce. Linije donjeg dijela njenog tijela
nagovjetavale su njenu potencijalnu senzualnost, a kruto, pasivno i bezosjeajno
dranje strah od predaje. Iako je Sally imala mnogo mukaraca, nikada nije
doivjela orgazam. Kada smo razgovarali o njenom seksualnom ivotu, rekla mi
je: "Ja sam djevica-kurva".
Da li je Sally voljela mukarce? Da i ne. Veze koje je imala s mukarcima
bile su odraz njenog odnosa s ocem. On je bio tu da joj prui neku vrstu njege, a
ona je bila tu za njega u izvjesnom erotskom smislu. Ali ona nije bila tu za
vlastitu seksualnost. To je bio tabu, ijim krenjem i prihvaanjem vlastite
seksualnosti bi postala prava drolja, a ne kurva koja je jo uvijek nevina. Voljela
je mukarce jer su oni za nju izvor ivota i uzbuenja, a mrzila ih je jer su je, kao
i otac, iskoritavali, vrijeali i poniavali. A poto je dozvolila da je
iskoritavaju, na to ih je ak i sama navodila, prvo kao dijete a kasnije kao ena,
mrzila je samu sebe.
Sally nije bila rigidan tip. Prsni ko joj je bio relativno mek, tijelo
fleksibilno. Ne samo to joj je srce bilo slomljeno ve joj je i osobnost bila
unitena do te mjere da gotovo i nije imala niti sliku o sebi, niti osjeaj da ima
pravo da zahtijeva i da trai ono to eli. Psihijatrijski, bila je granina osobnost.
2

Slika koju je imala o sebi bila je jako krhka i mogla se svakog trena raspasti.
Takoer, moe se rei da joj je srce bilo otvoreno i zato nije bila sklona
bolestima koronarne arterije kao rigidni, oklopljeni tipovi. Nije se ni trudila da
zadobije ljubav jer nije ni vjerovala da bi je netko mogao voljeti zbog nje same.
Meutim, odreene veze s mukarcima bile su joj potrebne jer bi se u suprotnom
osjeala potpuno sama.

2
Za kompletnu analizu ove osobnosti, vidi ibid.
Poto je Sally imala otvoreno srce, opravdano je rei da je u tom srcu bilo
neke ljubavi za mukarce s kojima je bila u vezi. Ali ovaj osjeaj je bio
ogranien na srce i nije se irio na tijelo. Da je voljela mukarce i tijelom, tako
kako ih je voljela srcem, uivala bi u seksu i doivjela neki stupanj orgazmikog
zadovoljstva.
Problem rigidne osobnosti je da otvori svoje srce za ljubav. Sallyin problem
je bio da stekne sliku o sebi - svoj identitet. Da bi se to postiglo, trebalo je uiniti
dvije stvari: prvo, otvoriti, osloboditi Sally za enju to bi joj pomoglo da
plaem odagna svoju tugu i drugo, pomoi joj da osjeti i iskae ljutnju zbog
oeve izdaje. Ova ljutnja se javlja i prema mukarcima koji je, kao odraslu enu,
iskoritavaju. injenica da oni to rade s njenom dozvolom, ne mijenja tu
podsvjesnu ljutnju. Izraavajui ljutnju, Sally je poela vraati svoju seksualnost
i donji dio tijela napajati ivotom. Duboko disanje i odgovarajue vjebe
potpomogle su i pospjeile ovaj proces. Tek kada seksualnost postane stvarnost
njenog bia, moi e iskreno rei da voli mukarce.
ene koje vole mukarce ne osjeaju se ni inferiorno ni superiorno u odnosu
na njih, niti prema njima gaje odbojnost ili neprijateljstvo. Takve ene su rasle i
odrasle sa pozitivnim iskustvima vezanim za suprotni spol. Poevi od oeva,
brae i ostali muki roaci su se prema njima odnosili s potovanjem i ljubavlju,
a roditelji ih nisu koristili kao pijune. Ovakav stav prema djetetu, enskom ili
mukom, mogu je samo kada se u kui ne vode borbe moi, kada ljubav i
potovanje prevladavaju u odnosima izmeu svih lanova obitelji i kada je
atmosfera proeta zadovoljstvom i dobrim raspoloenjem. Jednostavno reeno,
zdrava djeca su produkt roditelja koji vole. Ali, nije dovoljno samo da roditelji
vole svoju djecu; vanije je da se uzajamno vole jer tada i u seksu doivljavaju
meusobno ispunjenje. Djevojke koje odrastu s roditeljima koji vode zdrav, pot-
pun i ispunjavajui seksualni ivot postaju ene koje doivljavaju orgazam s
mukarcem koga vole.
Jedna od nesretnih posljedica feministikog pokreta je tendencija da ene
svu krivicu zbog svog nezadovoljstva i osjeaja inferiornosti svaljuju na
mukarce. Ova optuba mukog spola nema nikakve osnove. U ovoj knjizi smo
vidjeli da mukarci nisu nita vie nego ene zadovoljni i zadovoljeni ni u seksu
ni u ljubavi. Sa stanovita sklonosti ka sranim bolestima i prijevremenoj
smrtnosti, mukarci su slabiji spol. Ne moe se porei da su jai u politici,
biznisu, karijeri, to ukljuuje stjecanje dobara i upotreba moi. Svoju snagu i
mo esto koriste protiv ena. Ali, bitno je naglasiti da posjedovanje i uporaba
moi ne doprinose blagostanju ovjeka; zbog toga nitko ne voli vie, ne ivi due
i nema vie radosti u ivotu. U svakom meuljudskom odnosu, upotreba moi
podjednako teti i onome tko je koristi i onome protiv koga se upotrebljava.
Vidjeli smo da je mo destruktivna za ljubav.
Strah od ljubavi 81
Problem medu spolovima je jednakost po potovanju, a ne po moi. To
znai da se prema enama treba odnositi sa istim potovanjem kao i prema
mukarcima. Ista plaa za isti posao je enino prirodno, osobno pravo. Na alost,
fraza isti posao zavarava. Slaemo se sa idejom da ena-rukovodilac treba primiti
istu plau kao i mukarac na tom poloaju, ali to je sa enom koja upravlja
vrtiom? Da li je njen posao manje vaan? Zar ona ne treba biti plaena isto kao i
bilo tko drugi tko nosi veliku odgovornost? A ena koja je ostala kod kue da
odgaja djecu - da li je njen posao inferioran? Ako vrijednost mjerimo iskljuivo
novcem, uvodimo mo u sve interpersonalne odnose.
Kada bi ena jurila za moi u istoj mjeri kao i mukarac, oboljela bi od istih
bolesti koje mukarcima skrauju ivot. Sreom, ona je donekle zatiena od te
opasnosti zahvaljujui svojoj prirodnoj funkciji - raanju djece. Do sada je, u
povijesti ljudske vrste, kod ena materinski nagon uvijek bio jai od elje za
moi. Ali, ispunjenje ene se ne sastoji samo u tome da raa djecu, ve da ih
voli. I ovdje je priroda enama dala prednost u odnosu na mukarce, jer ena,
dojenjem, neposrednije i direktnije iskazuje svoju ljubav prema djetetu. Isto kao
to je rak dojke rjei kod ena koje doje, vjeruje se da su one i manje izloene
bolestima srca.
iroko govorei, ene se manje nego mukarci boje ljubavi. Za razliku od
mukaraca, manje ih je strah da pokau emocije, da budu njene, manje su
zaokupljene svojim imidom; lake zaplau, dijelom i zato to nisu, kao djeaci,
odgajane da budu jake i vrste. Zabrana na emotivni slom i pla imala je smisla
kada su mukarci bili lovci i ratnici ija je primarna uloga bila zatita plemena.
Ali, rigidnost pri doivljavanju i suoavanju sa gubitkom nije isto to i hrabrost u
opasnoj situaciji. Zadravanje suza i guenje jecaja kada voljena osoba umire
nije in hrabrosti ve autodestrukcije. (samounitenja).
Po prirodi i odgoju mukarci su uvijek bili fiziki jai spol. Ali fizika
snaga ne znai nuno i otpornost ili rigidnost. Njenost je dobit za mukarca, isto
kao i za enu, iako je njemu moda tee da do nje doe. Pa ipak, mukarac koji
nije u stanju da ukloni obrane, koje je postavio da se zatiti od ozljeivanja, nee
nikada voljeti. Uostalom, upravo ovaj nedostatak ljubavi uzrokuje bolesti srca.
Ovo emo detaljnije obraditi u drugom dijelu knjige.

DRUGI DIO
SLOMLJENO SRCE I BOLESTI SRCA
U prethodnim poglavljima bavili smo se prirodom ljubavi i prouili smo
njenu direktnu vezu sa srcem. Vidjeli smo da u naoj kulturi mnogo ljudi pretrpi
gubitak ljubavi u djetinjstvu i nastavlja ivot sa slomljenim srcem. U cilju
preivljavanja, potiskuju bol, podiu obrambene zidove i navlae oklope -
drugim rijeima, ukruuju i steu miie prsnog koa, a to sputava i ograniava
disanje, pokrete i osjeaje i stvara neprekidan stres za srce i tijelo. Prisutnost
ovog stresa je, po mom miljenju, upravo ono to kod ogromne veine ljudi
stvara predispozicije za bolesti srca.
U drugom dijelu ove knjige prouiti emo vezu izmeu cijepanja srca i
bolesti srca. Posebnu panju posvetiti emo sranom udaru i pokuati otkriti
zato se on desi ba tada kada se desi. Za psihologe i psihoterapeute koji se bave
prouavanjem ivota odreene osobe, teka bolest nije tek sluajnost ve neto
to je duboko povezano sa ivotnim stilom pojedinca. Ispitati emo neke od sila
koje oblikuju taj ivotni stil i predloiti naine kako s njima izai na kraj sa
ciljem da ostvarimo ivot relativno osloboen jakog stresa. Vidjeti emo da je bit
u slijedeem: Samo osoba koja se ne plai voljeti moe u razumnoj mjeri biti
sigurna da e joj srce ostati zdravo.

GLAVA 6
LJUBAV, STRES I SRCE
Danas veina ljudi prihvaa ideju da prekomjeran stres vodi u bolest.
Meutim, ovako uopena ideja malo doprinosi razumijevanju specifinih bolesti,
kao to je na primjer oboljenje koronarne arterije. Kako to da stres kod jedne
osobe udara na srce, kod druge izaziva artritis, a kod tree rak? Drugim rijeima,
kakva je priroda stresa koji negativno djeluje na srce i koja vrsta ljudi je naroito
sklona sranim bolestima kada se izloi takvom stresu? Meyer Friedman i
Samuel Rosenman su se usmjerili na drugi dio ovog problema kada su zapoeli
svoje pionirsko istraivanje uzroka bolesti koronarne arterije. Ovo istraivanje je,
prema autorima, imalo za cilj odgovoriti na dva pitanja: "Prvo, da li misli ili
osjeaji jedne osobe mogu uticati na razvoj bolesti koronarne arterije? Drugo,
ako postoji takva uzajamna povezanost, kako ona djeluje?"
1

Prvi korak, koji su ovi kardiolozi poduzeli, bio je da proue svoje
kardioloke pacijente i utvrde da li se i po emu oni razlikuju od ostalih ljudi.
"Promatrajui svoje pacijente na ovaj, nov nain kao osobe, koje osim bolesnog
srca imaju i druge organe i svoje osobnosti", Friedman je zabiljeio, "postalo mi
je jasno da se nije samo srce pokvarilo. Neto u nainu kako se ti ljudi osjeaju,
misle i djeluju takoer je alarmantno poremeeno."
2
Primijetili su da gotovo svi
koronarni pacijenti imaju sline izraze lica, geste i govor. Kao karakteristino
naveli su slijedee: stegnuta vilica i miii eljusti uz napregnuto dranje tijela;
brzo lupkanje prstima ili drmusanje koljena; stezanje aka i za vrijeme
najobinijeg razgovora; kripanje zubima; brzi pokreti, brz govor i nestrpljenje
zbog sporosti drugih; grimasa, nalik reanju koja djelomino otkriva zube u
kutovima usta.
Reakcije ovih ljudi na dogaaje iz svakodnevnog ivota takoer su bile
sline: naglaena ambicioznost, takmiarski duh sa izrazitom eljom za
pobjedom, razdraljivosti zbog razlika u miljenju drugih osoba, kruti stavovi
koji se zagrieno brane; nerviranje zbog zastoja u prometu ili ekanja u redu;
kompulzivna potreba da se stvari naprave i okonaju - razlog to brzo jedu i
hodaju; netoleriranje neaktivnosti.

1
Meyer Friedman and Diane Ulmer, Treating Type A Behaviout and your Heart" (New York: Alfred
Knopf, 1984), 4.
2
Ibid., 5
Friedman i Rosenman su podijelili ispitanike u dvije kategorije: Tipu "A"
pripadaju sve osobe koje pokazuju neke ili sve opisane osobine, a Tipu "B"
ostali. Osoba Tipa "A" definirana je kao izuzetno napeta, u neprestanoj urbi,
neprijateljski raspoloena, ega nije svjesna, a trajni nedostatak samopotovanja
kompenzira stjecanjem dobara i uspjeha. Friedman i Rosenman su ovu
klasifikaciju primijenili na 5.500 zdravih mukaraca - tj. na one mukarce koji
nisu nikada bolovali od srca i pratili su ivot tih mukaraca tijekom osam i po
godina. Na kraju istraivanja su konstatirali da osobe Tipa "A" imaju sedam puta
vee anse oboljeti od koronarnih bolesti nego osobe Tipa "B". Osobe Tipa "A"
takoer vie pue, vii im je nivo kolesterola u krvi, a anse da doive srani udar
su im tri puta vee. Rezultati ovog istraivanja su vie nego dovoljno uvjerljivi
da raspre svaku sumnju u postojanje direktne veze izmeu stavova, ponaanja i
bolesti srca. Studije drugih istraivaa su dale sline rezultate. Tada je Friedman
otiao korak dalje. Zakljuio je da bi eventualna modifikacija ponaanja tipa "A"
mogla utjecati na izloenost i osjetljivost osobe na mogui srani udar. Drugim
rijeima, kada bi se ponaanje izmijenilo, srce ne bi bilo ugroeno. Takav ishod
bi bio definitivan dokaz za tvrdnju da je samo ponaanje Tipa "A" uzronik
bolesti koronarne arterije. Ovo drugo istraivanje, koje je trajalo tri godine,
obuhvatilo je brojne pacijente s oboljenjem koronarne arterije koji su preivjeli
infarkt miokarda. Prema vrsti postbolnikog tretmana, ispitanici su podijeljeni u
tri grupe:
1. grupa -pojaana kardioloka kontrola uz konzultacije sa kardiologom,
2. grupa - pored kardioloke kontrole i konzultacija, oformljene su male
grupe u kojima se radilo na problemima ponaanja tipa "A".
3. grupa - redovna kardioloka kontrola.
Podaci o recidivitetu (vraanju ili pogoranju bolesti) obraivani su
godinje. Pronaeno je da je "razlika u stopi recidiviteta izmeu 1. i 2. grupe u
prvoj godini bila 48 posto, u drugoj 62 posto a u treoj ak 372 posto".
3
Krajem
tree godine, razlika je dostigla vrijednost van bilo kakve statistike sumnje.
Friedman je ovaj rezultat objasnio injenicom da su ispitanici 2. grupe 30 posto
reducirali svoje ponaanje Tipa A.
Znai, odgovor na prvo od dva pitanja koje su Friedman i Rosenman
postavili, je pozitivan: osjeaji i misli pojedinca utjeu na razvoj sranih bolesti.
Ovo istraivanje je obuhvatilo samo muku populaciju jer su, u vrijeme kad
se ono provodilo, srana oboljenja bila puno zastupljenija kod mukaraca. Novija
istraivanja, meutim, ukazuju na porast sranih bolesti kod ena, naroito u
posljednjem desetljeu.
4
Ponaanje tipa "A" je i za ene postalo ivotna zbilja.

3
Ibid., 144
4
Stephen Sinatra, neobjavljeni podaci, zasnovani na deset godinjem prouavanju pacijenata sa
oboljenjem koronarne arterije primljenih u Manchestersku bolnicu.
Ljubav, stres i srce 85
Odgovor na drugo pitanje Friedman i Rosenmana, o mehanizmu odnosa
izmeu subjektivnog stanja osobnosti i razvoja srane bolesti, bilo je tee nai.
Njihova istraivanja su pokazala da osobe tipa "A" imaju tekoa sa
metabolizmom masti u krvi, bez obzira da li su zdrave ili su ve imale neku
sranu bolest. Takoer, osobe tipa "A" imaju vii nivo norepinifrena, "borbenog
hormona", u krvi. Uz to, izluuju vie ACTH (adrenokortikotropni hormon)
hormona, koji stimulira proizvodnju ortizonskih stres hormona u nadbubrenoj
lijezdi i manje hormona rasta koje proizvodi hipofiza; na eer reagiraju
prekomjernim luenjem inzulina. (Ovo je u skladu sa konstatiranom injenicom
da je dijabetes, koji se razvije u zrelom dobu, faktor rizika za oboljenje
koronarne arterije.) Eksperimenti sa takorima ukazuju i na moguu ulogu
neprijateljstva. Kada se, elektrinom stimulacijom odreenog dijela
hipotalamusa, emocionalno stanje ivotinje iz miroljubivog pretvori u divlje
neprijatelje, ivotinja reagira na gotovo isti nain kao i osoba tipa "A": nivo
kolesterola u krvi poraste, proizvodnja norepinifrena se povea, a krvni tlak
skoi.
I mnoga druga istraivanja ukazuju da bi neprijateljstvo moglo biti
odluujui faktor u razvoju sranih bolesti. Dombroski i suradnici
5
su ponovnom
analizom podataka dobivenih iz strukturiranih intervjua koji su voeni sa
kardiolokim pacijentima na kojima je napravljena angiografija (rendgensko
snimanje krvoilnog sustava u koje je ubrizgan kontrast) pronali da su "visok
stupanj latentnog neprijateljstva i 'unutarnje ljutnje'" - drugim rijeima potisnute
ljutnje - "u visokoj korelaciji sa stupnjem teine koronarne arterioskleroze".
Provedeno je istraivanje
6
na 255 doktora koji su, tijekom studiranja u
medicinskoj koli, popunjavali MMPI." (Minesota multifazni upitnik linosti je
psiholoki upitnik za utvrivanje niza osobina linosti, prim. prev.)
Ovi doktori su praeni tijekom 25 godina. Utvreno je da su kandidati, koji
su na skali neprijateljstva postigli natprosjean rezultat, pet do est puta ee
nego ostali imali infarkt i umirali zbog raznih uzroka za vrijeme perioda
praenja. Ali ako prihvatimo injenicu da su neprijateljstvo i potisnuta ljutnja
moda primarni uzronici oboljenja koronarne arterije, jo uvijek nam ostaje da
objasnimo zato to djeluje na srce, koje nije organ direktno ukljuen u emocije
neprijateljstva i ljutnje. ak i ako ove emocije stvaraju viak norepinifrena, zato
je, kod nekih osoba, upravo srce ovim pogoeno?
Da bi odgovorili na ovo pitanje, trebamo znati da norepinifren djeluje tako
to u opasnoj ili kriznoj situaciji mobilizira sve tjelesne organe, ukljuujui i
srce, da se suoe sa krizom ili opasnosti. Ako osoba u kriznoj situaciji adekvatno
reagira, hormon je ispunio svoju svrhu i nema nikakvih tetnih efekata na bilo
koji dio tijela. Ali, obuzdavana ljutnja sve vrijeme osobu dri u kriznoj situaciji

5
I. M. Dombroski et al. Objavio R.B. Williams u Integrative Psychiatry 2, no 4:133.
6
J. C. Barefoal et al Psychosomatic Medicine 45 (1983):13.
koju nikakva koliina norepinifrena ne moe ublaiti. Srce je neprestano
stimulirano, a nesposobno da djeluje.
Ali, veina ljudi u naoj kulturi, obuzdava odreeni stupanj ljutnje. Na kojoj
toki to postaje opasno za ivot? Odgovor na ovo pitanje trai drugaiji pristup
problemu bolesti srca, jer sva dosadanja istraivanja, unato svojoj neospornoj
vrijednosti, ostavila su previe praznina da bi se ovaj poremeaj mogao potpuno
razumjeti. Napokon, niti sve osobe tipa "A" obole od poremeaja koronarne
arterije, niti sve osobe tipa "B" izbjegnu tu bolest. Prema studiji Western grupe iz
koje su Friedman i Rosenman izvukli svoje podatke, samo 10 posto osoba
dijagnosticiranih kao tip "A" je doivjelo infarkt miokarda tijekom perioda od
8,5 godina, koliko je istraivanje trajalo. Sigurno je da bi, s vremenom, vie njih
dobilo infarkt, ali, ako je vrijeme faktor, onda trebamo znati i kako ono djeluje.
Zato se infarkt desi ba tada kad se desi? Uz odreene predispozicije, kao
to su ponaanje Tipa "A", puenje i visok krvni pritisak, trebamo uzeti u obzir i
neposredne povode. Drugim rijeima, koji neposredan stres u ivotu osobe je
najvjerojatniji "okida" stresa? Kakva je veza izmeu neposrednih uzronika i
predispozicija? Primijeeno je da gubitak posla esto neposredno prethodi
infarktu. Smrt voljene osobe moe takoer izazvati smrtonosan infarkt, ak i kod
osoba koje ranije nisu bolovale od sranih bolesti. Budui je srce ukljueno u
ljubav, ali nije direktno ukljueno u neprijateljstvo i ljutnju, razumno je
pretpostaviti da su poremeaji i problemi u ljubavi osnova za bolesti srca. U tom
sluaju, izravna kriza u ljubavnom ivotu mogla bi biti neposredan povod za
infarkt. Uvjeren sam da teite prouavanja cjelokupnog problema oboljenja srca
treba prebaciti na kritinu ulogu koju ljubav, ili odsustvo ljubavi, ima za zdravlje
srca.
Friedman je i sam doao do zakljuka da je nedostatak ljubavi odgovoran za
ponaanje tipa "A". "Sada vjerujemo", pisao je, "da je jedan od najznaajnijih
faktora koji podupiru nesigurnost osobe tipa "A" to to ta osoba kao beba ili u
ranom djetinjstvu nije dobila BEZUVJETNU LJUBAV, simpatije i podrku od
jednog ili oba roditelja". U takvoj situaciji, osoba tipa "A" nema drugog izbora
osim jednog jedinog: da se upusti u "neprekidnu borbu", neprestan napor da
postigne ili dobije to vie za sve manje i manje vremena".
7

James Lynch je takoer sugerirao da nedostatak ljubavi moe izazvati bolest
srca.
8
U svojoj knjizi "The Broken Heart" (Slomljeno srce) Lynch navodi
statistike podatke koji jasno pokazuju da srani udar rjee doive oenjeni nego
udovci, razvedeni ili samci. "Neoenjeni svih godina, oba spola i svih rasa u
Sjedinjenim Dravama", pisao je, "imaju veu stopu smrtnosti, ponekad ak i pet
puta, od osoba u braku." Iako se ova konstatacija odnosi na sve uzroke smrti,
posebno je tona za umiranje od kardiovaskularnih bolesti. Lynch se poziva na

7
Ibid., 31
8
James Lynch, "The Broken Heart" (New York: Basic Books, 1977).
istraivanja koja pokazuju znaajan porast smrtnosti u roku od est mjeseci
poslije smrti voljene osobe.
9
Analizom pojedinanih sluajeva je utvreno da je u
75 posto sluajeva uzrok smrti oboljenje koronarne arterije. To je injenica koja
dokumentira razarajui efekt gubitka ljubavi za srce. Nerijetko, ok zbog takvog
gubitka zavrava naglom smru, esto uslijed snanog infarkta ili pretkomorne
fibrilacije. Fenomen nagle smrti emo prouiti u slijedeem poglavlju.
Lyncha je na prouavanje "medicinskih posljedica samoe" motiviralo to
to su on sam i drugi naunici primijetili da u laboratorijskim uvjetima ljudski
dodir pozitivno djeluje na srce ivotinje. Takoer je opaeno da ljudski dodir
pozitivno djeluje i na pacijente koji se lijee u koronarnim jedinicama. Pokazalo
se da se psi uzbude i da im srce pone bre kucati kada ovjek ue u laboratoriju.
S druge strane, maenje smiruje ivotinju i brzina otkucaja njenog srca pada.
10

Ljudski dodir takoer utjee na protok krvi u koronarnim arterijama.
Demonstrirano je da kod nekih pasa ljudski dodir ima istu snagu kao naporna
fizika vjeba. Takoer se pokazalo da mjerenje pulsa, naoko rutinski ljudski
dodir, snano utjee na kardioloke pacijente. Lin je zabiljeio da "Kod nekih
pacijenata... obino mjerenje pulsa ublaava i zaustavlja akutnu aritmiju."
11
U
prilog ovome govore i podaci da krvni tlak osobe koja miluje psa pada za
vrijeme milovanja.
Neizbjean zakljuak koji proizlazi iz ovih istraivanja jest da ljudskom
biu treba neka vrsta njenog, emotivnog dodira. Mnogi ljudi to trae u braku, ali
ne nau svi. Zbog vlastitog straha od ljubavi, brani partneri esto jedan drugog
tretiraju kao suparnike i uputaju se u borbe moi. Prema tome, vidimo da iako
oenjeni ne podlijeu bolestima srca u tolikoj mjeri kao neoenjeni, ni oni nisu
poteeni svojih sranih udara.
Kako je Lynch primijetio, "Ima... dovoljno raspoloivih dokaza na osnovu
kojih se moe predvidjeti veza izmeu branog nesklada i razvoja bolesti
koronarne arterije i prerane smrti." On se poziva na istraivanje dr. J.A.
Medalnea u kojem je 10.000 Izraelaca (mukarci) kod kojih nisu pronaeni
nikakvi simptomi sranih bolesti, praeno tijekom perioda od 5 godina. Ispitanici
koji su kasnije doivjeli infarkt, bili su nezadovoljni i imali vie problema u
braku od ostalih. Pa ipak, sva istraivanja ove vrste nam govore da brani
nesklad jest faktor rizika, ali ne i odluujui faktor. Ni u ovom istraivanju nisu
svi mukarci u loim brakovima doivjeli infarkt. Shodno tome, opravdano je
pretpostaviti da se neki mukarci bolje od drugih nose sa stresom loeg branog
ivota.

9
Ova statistika je aurirana.
10
Lynch, op. cit., 165
11
Ibid., 140
Istraivanje koje je kardiolog dr Stewart Wolf,
12
proveo na stanovnicima
grada Roseta u Pensilvaniji 1960. godine pokazalo je da nestabilne emocionalne
veze stvaraju stres koji moe ugroziti srce. Roseto je gradi od oko 1.630
stanovnika, uglavnom Talijana, na oko 90 km od New Yorka. Wolfa je ovaj
gradi privukao prvenstveno zato to je broj sranih udara u njemu bio dvije
treine manji od broja u okolnim mjestima, iako su nain ishrane i visina
kolesterola u krvi bili priblino isti. to je to to titi ove ljude od sranih
bolesti? Najznaajnija razlika bila je, kako je Wolf konstatirao, u kvaliteti
obiteljskog ivota u Rosetu. Obitelj je bila sredite svakodnevnog ivota, a
stanovnici su jo uvijek ivjeli u skladu sa socijalnim obiajima i tradicijom
starog kraja. Ova koncentriranost na ouvanje integriteta obitelji pogoduje stilu
ivota u kojem se konflikti i brane nesuglasice mogu lako rijeiti ili izbjei.
Na alost, dvadeset godina poslije ovog istraivanja, gradi je doivio
drastine promjene. Razvila se industrija, izgraene su nove kue i Roseto je
doivio nezapamen procvat. To je izvrilo velik utjecaj na nain ivota njegovih
stanovnika - dom je prestao biti sredite ivota i pretvorio se u bazu iz koje se
ujutro odlazi, a naveer vraa. Nije prolo puno vremena, a zdravstvena statistika
je pokazala da se Roseto, po broju infarkta i sranih bolesti, izjednaio sa
okolnim gradovima.
Obiteljska stabilnost, koja je svojevremeno krasila Roseto, danas je prilino
rijetka i ne moe se stvoriti po elji ili po zapovjedi. Jedna od komponenata
modernog ivota, s kojom mnogi od nas ive, je stres loeg braka ili stvaran ili
pretei raskid veze. Da bi bili u stanju da se efikasno nosimo s tim stresom vano
je da shvatimo njegovu prirodu. Na osnovu gore navedenih studija, izgleda da
srce mogu ugroziti dva razliita tipa stresa. Jedan proizlazi iz stresne situacije u
iroj okolini - najee na radnom mjestu i vee se uz ponaanje tipa "A". Drugi
proistie iz situacije kod kue i vee se za brane probleme i nedostatak ili
gubitak ljubavi. No, nisu li ove situacije povezane? Konstatirali smo da je
ponaanje tipa "A" motivirano potrebom za veim samopotvrivanjem. Ova
potreba vue korijen iz nedostatka bezuvjetne ljubavi u djetinjstvu. Naravno, ak
i kada odrastemo potrebna nam je bezuvjetna ljubav. Djeluje nevjerojatno da bi
osobe koje posjeduju bogatstvo takve ljubavi mogle podlei stresu jednako lako
kao osobe koje nemaju tu ljubav. Prihvativi centralnu ulogu ljubavi u naem
ivotu, teta je to Friedman i Rosenman nisu, uz manifestno ponaanje,
podjednako temeljno ispitali i ljubavni ivot svojih ispitanika.
Iako brani nesklad esto vodi do neprijateljstva, to nije uvijek tako.
Alternativa je dobra brana svaa. Odreeni konflikti se mogu mirno razmotriti i
razrijeiti, ali oni koji dublje zadiru u sferu moi i samopotovanja, to i
predstavlja problem veine brakova, ne mogu. ena, na primjer, moe osjeati
kako je mu iskoritava, ignorira njene osjeaje ili je poniava. Mukarac se pak

12
Stewart Wolf and Helen Goodell, "Behavioral Science in Clinical Medicine (Springfield III: 1926)

moe osjetiti optereen ovisnou supruge, time to ga ona omalovaava svojim
primjedbama ili seksualno izbjegava. Ovakva nezadovoljstva, ako se ne iskau,
vode u neprijateljstvo. Ali, iskazivanje negativnih osjeaja obino provocira
ljutnju, to je dobro i korisno ako su suprunici spremni na svau - borbu
miljenja. Nisu svi. Mnogo parova, iz straha da ne poremete odnose, ne iskazuje
svoju ljutnju. Jedan suprug je izjavio: "Ne smijem pokazati da sam ljut jer se
moja supruga osjea previe ugroenom." Neke ene kau da se njihovi muevi
povlae kada se one naljute. Drugima je teko ak i osjetiti ljutnju jer je ta
emocija jo u djetinjstvu toliko duboko potisnuta da im sada, kao odraslima, i
nije dostupna. Ako su se pak njihovi roditelji, kao moji, stalno svaali, oni se
trude izbjei rasprave i konfrontacije jer one samo stvaraju nepotrebne
neugodnosti, a nita nuno ne razrijee. Moji roditelji nikada nisu iskalili svoju
ljutnju jedno na drugom, zbog ega su stalno bili neprijateljski nastrojeni.
Rezultat toga bio je da sam se ja, kroz terapiju, morao jako potruditi da doprem
do svoje ljutnje.
Da li je iskazivanje ljutnje stresno samo po sebi? Mnogi vjeruju da su sve
emocije stresne i da je najbolji nain da se izbjegne stres ostati hladan,
ravnoduan i pustiti da neugodna situacija procuri kao voda izmeu prstiju. Ali,
obuzdavanje reakcije zahtijeva odreen napor jer reakcija je prirodan poriv.
Ljudsko bie je senzitivan organizam ije reakcije na okolinu osjeaji motiviraju,
a miljenje usmjerava. U veini sluajeva, miljenje i razum, koji djeluju preko
ega, kontroliraju ponaanje, ali vrlo intenzivne emocije mogu nadjaati kontrolu
ega i izazvati reakcije koje bi inae bile obuzdane. Na primjer, efov postupak
moe toliko naljutiti radnika da e radnik iskazati svoju ljutnju bez obzira to
time moda ugroava svoj poloaj. U takvim sluajevima, obuzdavanje ljutnje
zahtijeva ogroman napor volje to je izuzetno stresno za tijelo.
Osjeaje moemo reducirati samo ako se umrtvimo ili stvorimo debelu
kou. Ovim se ne smanjuje samo tlak okoline ve i naa sposobnost da reagiramo
ili posegnemo za neim. Naravno, posljedica toga je neosjetljivost i na pozitivne
i na negativne utjecaje, na ljubav, kao i na mrnju. Moda se stjee utisak da nas
ovaj zatitni manevar titi od uobiajenih ivotnih stresova; u stvari, istina je
suprotna. Oklopljivanje nas napree, troimo se i samim tim postajemo jo manje
otporniji na stres.
Da bi shvatili ovaj paradoks, razmislite o slijedeem: ovjek koji na leima
nosi pedeset kilograma brana ili ugljena treba zategnuti odgovarajue miie
kako bi izdrao taj teret. Ova napetost se vidi u podignutim ramenima i napetoj
muskulaturi i moe se snimiti elektromiografom, aparatom za snimanje miine
napetosti. Za odravanje ravnotee, miina napetost se treba izjednaiti sa
tlakom od 50 kg, koji proizvodi teret. Ali, stres (napor) nije u teini samog tereta
ve u napetosti tjelesnih miia.
Mnogi ljudi se ale na emocionalni teret i njihova tijela pokazuju napetost
slinu onoj koju stvara fiziki teret. Ramena su im uzdignuta, lea povijena a
miii jako zategnuti - ponekad do bola. Pored fizikog, emocionalni teret je
snaan stresogeni faktor i u mnogo emu jednako djeluje. Na alost, esto je
lake osloboditi se fizikog nego emotivnog tereta. Stres koji izaziva
emocionalni teret obino due traje i tetniji je za organizam.
Tijelo je uglavnom sposobno dobro se nositi sa odreenom koliinom
stresa. Moemo, bez tekoa, nositi odreen teret, podnijeti odreeno
emocionalno optereenje i svjesno obuzdati odreene impulse. Meutim, kada je
optereenje neprekidno a obuzdavanje reakcija kronino, stres postaje tetan. Jo
vea teta se nanosi kada izgubimo svijest o teretu koji nosimo ili o
ogranienjima koja smo sami sebi nametnuli. Do gubitka te svijesti dolazi kada
prestanemo osjeati napetost u tijelu.
Ne tvrdim da je svjesno obuzdavanje ponaanja neprirodno ili tetno.
Naprotiv! esto svjesno kontroliramo ili modificiramo svoje postupke kako
bismo ih prilagodili postojeoj situaciji. Efikasno i adekvatno reagiranje u danoj
situaciji je funkcija samosvijesti i samokontrole. Prije nego to steknemo
sposobnost upravljanja svojim postupcima trebamo biti svjesni osjeaja koji
motiviraju odreene reakcije i moramo imati sposobnost izraziti te osjeaje.
Prema tome, ovjek moe potpuno vladati sobom tek ako je svjestan samog sebe
i sposoban izraziti svoje osjeaje. Relativno zdravi ljudi su vrlo samosvjesni i
imaju dobru samokontrolu. Neurotiarima nesvjesna kontrola ponaanja
smanjuje sposobnost vladanja sobom. Podsvjesna kontrola ponaanja se najbolje
vidi kada osoba nije u stanju rei "ne", zamoliti za pomo, plakati kada je
povrijeena ili se razljutiti ako je netko vrijea. Kronina miina napetost ili
rigidnost takoer su simptomi podsvjesne kontrole.
Glavni mehanizam podsvjesne kontrole emocija je rigidnost, koja se
ostvaruje stezanjem, napinjanjem voljnih miia tako da se blokiraju putovi za
iskazivanje impulsa. Impuls za pla blokira se stezanjem lica; impuls za napad i
udarac stezanjem ramena i lea. Kada ova stegnutost postane kronina, blokirani
impuls nije u stanju doprijeti ni do povrine tijela, ni do svijesti. Svijest o sebi je
ograniena. Stezanjem i ukruivanjem tijelo se umrtvljuje i na kraju pretvara u
"bezosjeajan balvan", a svi dobro znamo da krut, odsjeen balvan ili ukoen
mrtvac nemaju osjeaje. Ako u tijelu nema spontanih pokreta nema se to ni
osjetiti. Emocije su nevoljne tjelesne radnje. One nam se dese. Mi ne teimo da
se zaljubimo u nekoga, jednostavno se zaljubimo. Neto nas dirne do suza ili
razljuti "do daske". Emocije i osjeaji nisu funkcije ega, koji upravlja voljnim
radnjama - postupcima koji potpadaju pod kontrolu volje.
Emocije su impulsi koji proistjeu iz jezgre naeg bia, a ono je vezano sa
samim srcem. Vidjet emo da se rigidnost moe proiriti duboko u tijelo i
zahvatiti glatke, autonomne miie. Ta duboka rigidnost moe se nai u glatkim
miiima probavnih organa, bronhijama i arterijama. Kada se ukruti periferni
krvotok razvija se hipertenzija (povien krvni tlak) koja stvara velik napor
sranom miiu i ubraja se u faktore rizika za bolesti koronarne arterije. Kada se
razvije rigidnost velikih krvotoka, praena formiranjem ateromnih ploica
(masno tkivo na arterijskom zidu) koje suuju ove vitalne opskrbne putove, rizik
od fatalnog sranog udara je vrlo velik.
Ako elimo razumjeti ulogu koju emocije igraju u nastanku stresa, trebamo
ispitati jo jedan mehanizam podsvjesne kontrole osjeaja. To je NEGIRANJE.
Negiranje ne umrtvljuje tijelo ve blokira percepciju impulsa. Tipian primjer za
ovo je osoba koja tijekom rasprave padne u vatru, pone prijetiti i vikati, a kada
je netko upita da li se i zato ljuti, bijesno porie da je uope ljuta.
13
Negiranje
funkcionira tako to su perceptivne funkcije glave i ega odvojene od funkcije
jezgra (srca) - nastanka impulsa. U stvari, oba mehanizma, negiranje i rigidnost,
u odreenom, razliitom stupnju postoje kod veine ljudi.
Negiranje je odgovorno za injenicu to mnogo onih koji potiskuju svoja
osjeaja takoer imaju tendenciju abreagovanja." (Suvie burne, pretjerane
reakcije na beznaajne povode, prim.prev)
Ranije smo uoili da se nezadovoljstvo gomila ako se ljutnja potiskuje.
Ako se i nezadovoljstvo negira, podsvjesna ljutnja tinja kao uspavan vulkan koji
na svoje postojanje podsjea povremenim izbacivanjem oblaka pare - u obliku
razdraljivosti ili zajedljivih opaski - koji se provuku kroz naprsline u kori. Ali,
trajna frustriranost je u stanju da unutranju vatru razjari do eksplozije i to je
uzrok provale iracionalnih i pretjeranih reakcija. Iskaljivanje bijesa ne donosi
olakanje zato to se, zbog potpuno proizvoljne i bezrazlone reakcije stvara
krivica koja opet ispoetka raspiruje plamen neprijateljstva.
Netko se moe zapitati kakve veze bijes ima sa srcem, ili po istom principu,
zato je obuzdavanje ljutnje tako tetno za srce. Odgovor je da je ljutnja
konstruktivna reakcija koja ukljuuje odreen stupanj ljubavi i naklonosti dok
bijes, naprotiv, sadri element mrnje. Kada iskazujemo svoju ljutnju preutno
dajemo do znanja drugome da nam je stalo do njega, da elimo popraviti na
odnos i ponovo ga dovesti do toke u kojoj se osjeaju i izraavaju ljubav i
prijateljstvo. Ljudi koji nam ne znae mnogo nas i ne ljute jer, ako ponu da nas
vrijeaju svojim postupcima, moemo se jednostavno okrenuti i otii.
Jedan od mojih pacijenata je opisao ovaj pozitivan aspekt ljutnje. Oenio se
da ne bi bio sam, a ona se udala da preboli propalu ljubav. Oigledno, u braku im
ba nisu cvjetale rue, a moj pacijent je patio od depresije. Bijeg iz svoje
nesretne situacije potraio je u radu. Koliina ljutnje koju je drao u sebi i
obuzdavao je, bila je ogromna, ali nikada nije iskazao ni njen najmanji djeli.
Osjeao je krivicu a samopotovanje mu je bilo toliko slabo da je bio uvjeren
kako nema prava traiti tuu ljubav. Trebalo je vie od godinu dana terapijskog

13
Mehanizam negiranja obraen je u Lowen, Narcissism, 56-59.
rada da njegova ljutnja izae na povrinu. Napetost tjelesnih miia takoer je
bila ogromna, jednaka koliini potisnute ljutnje. Najprije je trebalo osloboditi
nagomilanu napetost i stvoriti preduvjet za uspostavljanje kontakta sa osjeajima.
Istovremeno, paljivom primjenom psihoterapije pomoglo se pacijentu da se
oslobodi osjeaje krivice tako to je postepeno shvatio njegovu prirodu i
porijeklo - odnos majke prema njemu u ranom djetinjstvu. Njegova majka se
razvela od oca zato to on nije ispunio njena oekivanja. Tako je moj pacijent
postao majin "kuni momak".
Kada je ljutnja tog pacijenta prvi put izbila na povrinu, osjetio je elju da
demolira moju ordinaciju. Pustio sam ga da utira krevet (to je zapravo 10 cm
debela presvuena spuva) i da ga iz stojeeg poloaja udara akama. Bio je to
dobar nain da isprazni makar dio svoje ljutnje. Nekoliko mjeseci akama je
napadao krevet, a onda je jednog dana doao i rekao mi kako se naljutio na svoju
suprugu. Ona se prethodnog dana kasno vratila kui i odmah sjela ispred
televizora. Na to joj je on ljutito rekao da ako vie voli televizor nego njegovo
drutvo, on e otii. Ne znam kako se svaa dalje odvijala, ali znam da su te
noi, poslije dugo vremena, ponovo vodili ljubav i to, prema njegovim rijeima,
vrlo uspjeno.
Tijekom godina od mnogih pacijenata sam uo slinu priu -otvorena, ista
svaa uz neprikriveno izraavanje meusobne ljutnje esto zavrava pomirenjem
u krevetu. S druge strane, kada medu partnerima vlada prikrivena, ne izraena
ljutnja, gotovo je nemogue ostvariti uspjean seksualni kontakt. Ljutnja otvara
srce jer u sutini govori: "Meni je stalo". Neprijateljstvo, pak, zatvara srce i ono
se prema drugom hladi.
Hiperaktivna osoba je mnogostruko slina osobnosti tipa "A". Na svaku
konfliktnu situaciju ili zamjerku reagira kao na prijetnju vlastitoj sigurnosti i
samopotovanju. Friedmanov tretman ovog problema ponaanja sastojao se u
tome da navede pacijenta da postane svjestan svog napetog stanja,
hiperaktivnosti i opsjednutosti uspjehom. Friedman je tono uoio da ovakva
opsesija podriva kreativnost i toliko ometa produktivnost da na kraju nema
nikakvih rezultata a samopotovanje je isto ili slabije. Onoliko koliko
hiperaktivna osoba prihvati Friedmanov nain lijeenja, toliko e se i opustiti i
biti manje opsjednuta poslom to e srce osloboditi proporcionalne koliine
stresa. Ipak, ovaj pristup ima svoje nedostatke. Ne samo to ne uzima u obzir
kroninu miinu napetost, od koje hiperaktivne osobe pate, ve ne dotie ni
samu sr problema.
Sr problema je ljubav, a mjesto dom. Stresovi radnog mjesta mogu biti
snani, ali s njima je mogue izai na kraj ako je osoba u sigurnoj i stabilnoj
ljubavnoj vezi. Ono to se deava kod kue stvara stres koji je najopasniji za
srce.
Ovo znam iz vlastitog iskustva. ena me je esto optuivala kako se
neprijateljski odnosim prema njoj, a ja sam to isto toliko esto poricao. Tvrdio
sam da je volim, i stvarno je volim, ali me ljutilo njeno opiranje da mi pokae
svoju bezuvjetnu ljubav. U prilikama kada bih je povrijedio nekom primjedbom,
koju bi odmah zatim povukao uz "nisam tako mislio", ona se povlaila u sebe a
znala je i da mi zaprijeti razvodom. Takva prijetnja bi me uplaila i tek tada bih
postao svjestan kako se negdje duboko plaim odbacivanja. Vrijealo me je
njeno odbacivanje i povlaenje koje je samo pojaavalo moje neprijateljstvo
prema njoj. Ali kako sam se mogao ljutiti na nju zato to me eli ostaviti ako je
moje ponaanje vrijea i ini nesretnom. Ipak, toliko koliko su nju vrijeale moje
zamjerke i primjedbe i mene je vrijealo njeno kritiko ponaanje. Osjeao sam
se ponienim kada bi me kritizirala i isticala moje trenutke slabosti i nepanje.
Doivljavao sam to kao ponaanje vlastite majke, koja me je s jedne strane
cijenila ali mi je zato s druge strane jasno dala do znanja da nisam dorastao
njenim oekivanjima. Kada sam ovo rekao svojoj supruzi, odgovorila mi je da se
ja prema njoj ponaam kao da mi je ona mama.
Sada vidim da je moj problem bio u tome to nisam bio svjestan niti sam
osjeao svoje neprijateljstvo. Kada bi me drugi optuili da sam takav, estoko
bih se branio ime bi samo pojaao to neprijateljstvo. Ali, kako sam mogao biti
neprijateljski nastrojen prema osobi koju sam volio i iju ljubav sam elio, kada
bih priznavanjem svog neprijateljstva upropastio mogunost da dobijem eljenu
ljubav ega sam se najvie i plaio. Sreom, nije me uhvatila panika niti se nisam
ukrutio u samoobrani. Umjesto toga pokuao sam osjetiti i doivjeti svoje
osjeaje. Kada sam prepoznao duboku tugu, zaplakao sam. Nikada nisam iskusio
onakvu bezuvjetnu ljubav kakvu sam oajniki elio i mogao sam osjetiti koliko
sam zbog toga bio ljut. Takoer sam shvatio da ne elim ivjeti u ambivalentnom
stanju. Ako ne mogu imati ljubav kakvu elim, otii u sa svojim bolom. Neu
ivot u klopci. Moram biti slobodan.
Biti slobodan je za mene znailo biti iskren prema sebi. Nisam vie mogao
igrati igru "ti mene vrijea a ja ti vraam istom mjerom". Odluio sam da vie
ne dozvolim eni da me ponizi iz bilo kog razloga. Imam svoje slabosti, ba kao i
ona svoje. Kada me kritizira, pretvara se u moju majku i to me odmah razljuti,
bez obzira da li je kritika opravdana ili ne. Najee i jeste opravdana, ali to nije
opravdanje da se iznosi na nain zbog kojeg se osjeam kao malo dijete. Jedne
veeri, tijekom jedne od naih svaa, toliko sam se razljutio da sam joj rekao
kako u je udariti ako me samo jo jednom ponizi. Moja ljutnja je bila toliko jaka
da nisam mario to e biti s naim brakom. Jaka ljutnja ne poznaje strah. Naa
veza se zbog ovog ispada nije prekinula. S iznenaenjem sam otkrio da je
reakcija moje ene na ovaj ispad ljutnje pozitivna. Ja sam doivio intenzivni
osjeaj slobode. Lakoa koju sam osjeao jasno je ilustrirala koliki teret i stres su
mi bili moji negativni osjeaji.
Vjerujem da svi elimo slobodu, bezuvjetnu ljubav i predavanje ljubavi i
seksu punim srcem. S iskustvima iz djetinjstva to nije lako postii. Ja sam
potisnuo svoju ljutnju prema majci zbog nekih okrutnih stvari koje mi je uinila.
Pamtim jedan dogaaj iz svoje tree godine. Mama me je grubo oblaila i ja sam
je udario akom. Tada se ona okrenula prema meni, prijekorno me je pogledala i
rekla: "Kako smije udariti svoju majku!" Zbog toga sam se tako uasno osjeao
da poslije toga nikada vie nisam podigao ruku ni na nju niti na bilo kog drugog,
osim u samoobrani. Njene rijei su sadravale optubu da je najvei zloin
udariti onog koga voli. Znam da sam se pokorio i potisnuo svoj bunt. Ali, to
drugo bi malo dijete i moglo uiniti? S vremenom, kako sam i dalje potiskivao
svoju ljutnju, osjetio sam kako se razvija jaka napetost u gornjem dijelu lea i
oko ramena. Na kraju sam postao tipian kandidat za srani udar - rigidna,
oklopljena individua, blago pognute glave, zaobljenih lea, limitiranog disanja.
Ali, ovo stanje sam izmijenio radom na sebi koji u kratko opisati.
Dozvoljavam sebi tvrdnju da sam proao dovoljno psihoterapije da bih
mogao biti svjestan napetosti u svom tijelu i strahova povezanih s njom. Moj
najvei strah bio je strah od odbacivanja ako ne ispunim oekivanja svojih
roditelja. U tom strahu bio je prisutan i element panike koji sam nastojao izbjei.
Zbog toga mi je i dranje bilo toliko kruto i napeto. Takoer sam bio svjestan i
svoje duboke tuge zbog preranog gubitka majinih grudi. Ova tuga je prisutna u
mojim najranijim uspomenama. ak i kada bi mi ta tuga dola do svijesti nisam
mogao zaplakati. Za mene, plakati je znailo slomiti se i biti bespomoan - stanje
od kojeg sam se estoko branio. Otpor je bio u formi krutih lea i krutog vrata.
Intenzivno sam radio na svom tijelu da ga dovoljno omekam kako bi se suze
mogle lake probiti. Radio sam posebne vjebe uzemljenja da ojaam noge i da
se na njima osjeam sigurno. Oslobodio sam dio napetosti iz gornjeg dijela lea
istovremenim udaranjem akama po krevetu i verbalnim iskazivanjem ljutnje.
(Ove vjebe u opisati u 10. poglavlju) elio bih istai kako je u veini sluajeva
neophodno raditi i na tijelu i na umu da bi se ostvarile promjene koje osiguravaju
zdravo srce.

GLAVA 7
SRANI UDAR

U ovom poglavlju razmotrit emo dogaaje koji neposredno prethode
sranom udaru kako bismo utvrdili emocionalno stanje rtve. Znamo da stres,
vezan uz ponaanje Tipa "A", stvara predispozicije za bolesti srca i infarkt
miokarda. Ovaj stres je rezultat potiskivanja neprijateljstva, enje, tuge i straha -
osjeaja koji su vezani sa doivljajem cijepanja srca u djetinjstvu. Oni se
manifestiraju kroninom miinom napetosti koja izaziva napuhana plua,
tendenciju zadravanja daha, plitko disanje i opu rigidnost. Stres takoer utjee
na poveanu proizvodnju hormona nadbubrene lijezde, poremeaj
metabolizma masnih kiselina i smanjenu proizvodnju prostaciklina. Sada emo
detaljnije razmotriti ove biokemijske promjene.
Kada se osoba suoi sa stresnom ili opasnom situacijom normalno je da
tijelo mobilizira energiju kako bi se suprotstavilo stresu ili uklonilo opasnost.
Mnogo sustava djeluje zajedno kako bi potaknulo ovu mobilizaciju. Mozak ima
dva glavna regulacijska sustava za kontrolu tjelesnih reakcija: voljni i autonomni
ivani sustav. Prvi se uglavnom bavi s aktivnosti popreno-prugastih ili voljnih
miia koja uglavnom potpada pod kontrolu volje. Drugi, autonomni sustav,
regulira aktivnost unutranjih organa, lijezda sa unutranjim izluivanjem i
glatkih miia iji rad se uglavnom odvija izvan svjesne kontrole. Autonomni
ivani sustav ima dva suprotna dijela - parasimpatiki i simpatiki.
Parasimpatiki koordinira reakcije organizma na ugodne podraaje i djeluje
tako to iri i oputa tijelo. Kada je stimulacija bolna ili opasna, aktivira se
simpatiki ivani sustav koji stee tijelo i mobilizira tjelesne obrane. Primjer
aktivnosti ova dva sustava vidi se iz njihovog djelovanja na rad srca:
parasimpatiki smanjuje brzinu otkucaja srca a simpatiki je poveava. Ovo
posljednje takoer pomae srcu da vie krvi poalje u miie koji se aktiviraju
zbog prijetee opasnosti.
Pored ove nervne regulacije, razne lijezde lue hormone koji imaju aktivnu
ulogu u mobilizaciji tjelesnih obrana. Najvanije su nadbubrene lijezde koje
lue hormone koji se zovu kateholamini. Dva od tih hormona, adrenalin i
norepinifren pojaavaju sranu aktivnost, podiu krvni tlak i steu periferne
krvotoke tako da vie kisika i hranjivih sastojaka odlazi u mozak, srce i druge
miine organe. Svi znamo kakvu snagu adrenalin daje osobi koja je pod
snanim stresom. Kateholamini takoer utjeu na metabolizam masti, tjelesni
rezervoar energije, jer pospjeuju proizvodnju slobodnih masnih kiselina koje
jetra zatim pretvara u trigliceride. Ali, aktivnost ovih hormona je ukljuena i u
bolesti srca. Stvoreni lipo-proteini se mogu nataloiti na zidove arterija i oformiti
aterome (zadebljanja) koji suuju arteriju i smanjuju ili blokiraju protok krvi.
Tako nastalo suenje koronarnih arterija je jedan od faktora odgovornih za
infarkt miokarda. Drugi faktor je koronarni spazam koji, kada zahvati sklerotinu
arteriju, potpuno presijeca protok krvi do sranog miia.
Ova jednostavna analiza pokree jedno vano pitanje. Zato se mehanizam,
koji je priroda stvorila da pomogne organizmu u suprotstavljanju i obrani
prijetnjama za vlastiti integritet, pretvara u uzrok bolesti? Zato to teta nastaje
onda kada je organizam spreman i mobiliziran za akciju ali je ne poduzima jer je
sleen od straha. Kada organizam borbom ili bijegom reagira na prijetnju,
pojaana fizika aktivnost utroi viak energije stvoren metabolizmom masti.
Ali, u stresnim ili opasnim situacijama u kojima ni borba ni bijeg nisu mogui
viak lipoproteina se deponira na arterijske zidove.
Dvije situacije jasno ilustriraju ono to se dogaa kada je osoba uhvaena u
zamku i nesposobna da na stres efikasno reagira. Utvreno je da nivo kolesterola
u krvi financijskih slubenika naglo raste uslijed pojaanog stresa izazvanog
pribliavanjem roka -15. travanj -za predaju godinje bilance. Oni se ne mogu ni
boriti ni pobjei ve su prinueni sjediti na svojim radnim mjestima dok ne
okonaju posao. Slian rast nivoa kolesterola uoen je i kod studenata medicine
za vrijeme ispitnih rokova. Studenti su takoer privremeno zarobljeni u situaciji
koja ih tjera da podnose stres. I za slubenike i za studente stupanj doivljenog
stresa ovisi od individualnog stanja svakog od njih. Oputenije e stres pogoditi
manje, a zaplaenije vie.
Jo jedan sustav je relevantan za nae istraivanje. To je sustav koji regulira
proizvodnju sastojaka za kontrolu viskoznosti krvi. To su tromboksan (TxA2) i
prostaciklin (PG12), a oba su derivati arahnoidne kiseline koja se nalazi u
zidovima krvotoka i u krvnoj plazmi. Djelovanje ovih sastojaka je
antagonistiko; tromboksan izaziva zgruavanje krvnih ploica i stezanje
krvotoka; prostaciklin inhibira zgruavanje krvi i iri krvotok. Pri normalnim
uvjetima krv slobodno struji arterijama. Da bi se olakao protok krvi,
prostaciklin oblae unutranje zidove krvotoka, koji su glatki i klizavi, tako da za
njih nita ne zapinje niti se lijepi. Ali, kada je oteen arterijski zid, tromboksan,
koji se proizvodi iz oteenog tkiva, istog trena kada se zid arterije stegne izaziva
vezivanje krvnih ploica u vrst ugruak. Ovo zaustavlja ili smanjuje krvarenje i
Srani udar 97
predstavlja jedan od najvanijih tjelesnih obrambenih mehanizama.
Kateholamin, "borbeni hormon" stimulira proizvodnju tromboksana. Ali, ako u
tijelu nastane viak tromboksana stvaraju se ugruci i na neoteenim arterijskim
zidovima. Viak tromboksana znai manjak prostaciklina.
Poljski naunik, R. Grvglievski,
1
doprinio je potpunijem razumijevanju
ovog kompleksnog mehanizma dokazavi da se prostaciklin proizvodi u pluima.
Kod onih ispitanika kojima je farmakoloki izazivao pojaano disanje, nivo
prostaciklina u krvotoku je narastao. Drugi naunici su potvrdili njegovo otkrie.
U svijetlu veze izmeu disanja i proizvodnje prostaciklina, J. Santorski
2
je naveo
ovakav slijed dogaaja: STRES o OGRANIENO DISANJE o MANJAK
PROSTACIKLINA o SKLEROZA.
(Ne daje se kisik sluajno kao prva pomo rtvi infarkta miokarda. Da je ta
rtva tijekom ivota uzimala dovoljno kisika mogla je izbjei infarkt.)
Viegodinje, neprekidno djelovanje svih ovih faktora oteuje koronarne
arterije i izaziva odreen stupanj arterioskleroze. To je stanje u kojem su arterije
krute, a njihov lumen (funkcionalna irina) suen toliko da je protok krvi do
sranog miia smanjen. Ako je ovo stanje u bilo kojoj arteriji ozbiljno, bolesna
osoba kod svakog fizikog napora osjea bol u predjelu srca - na primjer
prilikom penjanja uz stepenice. Ova bol, koji se zove angina, siguran je simptom
oboljenja koronarne arterije, ali osoba moe dugo bolovati od angine a da ne
doivi infarkt. S druge strane, netko moe dobiti infarkt, a da nikada ne osjeti
anginalni bol.
Do infarkta dolazi kada se jedna od koronarnih arterija potpuno zatvori i
tako uskrati neophodan kisik odreenom dijelu sranog miia. Bez kisika,
vlakna tog miia odumiru u procesu koji se naziva infarkt miokarda. Ako je
infarkt jak, srce moe pretrpjeti ok ili nastaje fibrilacija komore, a potom smrt.
Ako ovjek preivi srani udar, srce se donekle oporavlja. Mrtve miine stanice
zamijeni fibrozno tkivo, a na tom mjestu ostane oiljak. Srce sa oiljkom je
oteeno srce, ali veliina oteenja ovisi od lokacije i jaine infarkta. Nakon
oporavka od sranog udara, veina ljudi moe voditi relativno normalan ivot, a
kod mnogih se infarkt nee ponoviti. Meutim, ako se tlak i stres, kulminacija
koja ih je i dovela do infarkta, ne smanje postoji velika vjerojatnost da e se
desiti i drugi, pa i trei udar sa terminalnim ishodom.
Iako je za srani udar dovoljno zatvaranje samo jedne koronarne arterije,
obino ni ostale nisu zdrave. Kardiolozi koriste angiografju (rendgensko
snimanje krvotoka u koje je ubrizgan kontrast) za utvrivanje veliine suenja
koronarnih arterija. Ako se bolest razvila do toke u kojoj ometa funkcioniranje
arterija preporuuje se ugradnja bypassa, operacija kojom se oteena arterija
zamjenjuje zdravom venom. Na taj nain normalizira se protok krvi do sranog

1
R. Gryglewski, "Prostacycline and Sclerosis" (Wroclaw: Polish Acad-emy of Science, 1981.)
2
J. Santorski in ibid., 9
miia ali, ako okolnosti koje su dovele do ugroavanja zdravlja srca i dalje
postoje, i nove "arterije" e s vremenom oboljeti.
Obino se pretpostavlja da do sranog udara dolazi onda kada je srce
izloeno jakom naporu. Poznata nam je injenica da starije ljude ponekad pogodi
infarkt kada zimi ispred svojih kua iste snijeg. Tenisai, maratonci i drugi
sportai takoer ponekad doive infarkt na sportskom terenu. Klasian je primjer
Jamesa Fixa autora nekoliko popularnih knjiga o sportu, koji je umro trei.
Naknadno je otkriveno da je imao oteenje koronarne arterije. Oigledno se
suvie naprezao i srce to nije podnijelo. Ali, ni ienje snijega niti tranje nisu
opasni sami po sebi. Stariji ljudi, kao i ja, esto iste snijeg bez ikakvih tetnih
posljedica, isto kao to mnogi igraju tenis i tre, a da im to ni malo ne smeta.
Opasno je forsiranje i naprezanje zato to ih uvijek prati odreeno zadravanje
daha.
Spontano pobueni postupci obino se izvode bez ikakvog napora. Kada je
pokret rezultat osjeaja koji ga je inspirirao on je skladan i jedinstven: svi
dijelovi tijela slobodno su koordinirani u akciji, a kisika nikada ne nedostaje. Na
primjer, ne treba uloiti nikakav napor da bismo potrali u susret osobi koja nam
je draga, a koju dugo nismo vidjeli. Meutim, nae akcije su najee usmjerene
prema nekom cilju i esto je potreban odreen napor volje da bi se do tog cilja i
stiglo. Forsiranje ili naprezanje zatee miie, a to ometa disanje. Kada nam je
izuzetno stalo do nekog cilja, napor i tlak kojem se izlaemo da bi ga postigli
moe biti toliko jak da uope ne zaustavlja dah. S druge strane, ako se
koncentriramo na disanje moemo znaajno ublaiti napor bilo koje aktivnosti.
Na primjer, tijekom ienja snijega od osnovne je vanosti zaustaviti dah u
redovnim vremenskim razmacima. Pokuaj prevazilaenja osjeaja
uznemirenosti ili zamora znai izazivanje neprilika.
James Fix je mogao spasiti svoj ivot da je napustio tranje onda kada je
osjetio prve smetnje. Ali, odustati znailo bi priznati neuspjeh to mu je
oigledno bilo neprihvatljivo. Kada se neuspjeh izjednauje sa gubitkom
samopotovanja i, na osnovu toga, gubitkom prava na neiju ljubav, to moe biti
dovoljno jako da izazove osjeaje bespomonosti i beznadnosti i zavri slomom.
U naoj kulturi je mnogim mukarcima potreba za dokazivanjem svoje
mukosti snaan poticaj. Biti slab ili bespomoan ukljuuje velik gubitak
samopotovanja. Ali, odrati predstavu vlastite moi, snage i kompetencije znai
uloiti ogromnu koliinu energije u odravanju izuzetno tetnog dranja tijela.
Isturene grudi, uvuen trbuh, ispravljena ramena, stegnuta vilica i kruta lea
moda i daju mukarcu "mao" izgled, ali mu istovremeno ograniavaju disanje i
ine ga neosjetljivim na fiziki i emocionalni stres kojem sam sebe izlae.
Ipak, ovo su izuzeci. Veina sranih udara se ne deava tijekom napornog
fizikog rada. U jednom istraivanju, koje je obuhvatilo 1.347 sluajeva infarkta
miokarda, utvreno je da se samo dva posto od ukupnog broja dogodilo tijekom
Srani udar 99
fizikog naprezanja.
3
Pitanje povezanosti fizikog naprezanja i bolesti srca se
najee postavlja tijekom postinfarktne rehabilitacije, kada se pacijenti raspituju
o svojoj sposobnosti za voenje seksualnog ivota. Ovi pacijenti se redovno boje
da e im seksualni napor preopteretiti srce i izazvati novi udar. Ali, ove brige ne
mue samo mukarce koji su preivjeli infarkt. Iako brojne ale o "slatkoj smrti"
sugeriraju kako je srani udar za vrijeme seksualnog ina idealan nain za
odlazak s ovog svijeta, vrlo malo ljudi umire tijekom seksa. Japanci su prouili
30.000 smrtnih sluajeva i pronali da se svega 35 dogodio za vrijeme seksu-
alnog akta. Od tih 35,28 mukaraca je umrlo vodei ljubav sa enom koja im nije
bila supruga. Podrazumijeva se da ovdje ubojica nije seks ve krivica. Jedan
medicinski istraitelj je konstatirao da u takvim okolnostima smrt nastupa u
nepoznatoj sredini, poslije obilnog jela i konzumacije vee koliine alkohola.
Ako je dotini mukarac stariji, jedva da je u stanju da uini bilo to, a upravo ga
napor i trud koji ulae da izbjegne neuspjeh izlau ogromnom emocionalnom i
fizikom stresu.
Netko moe istovremeno "pretjerati" na vie strana. Kada se to dogodi,
stresovi esto nadmauju ono to je srce u stanju podnijeti. Ovaj opis sluaja
ilustrira takvu kombinaciju stresova. Doktor, koga emo nazvati Arthur, ovako je
opisao dogaaje koji su prethodili njegovom infarktu:
Moj otac je u 38. godini umro od akutnog infarkta. Ja sam, u 37.
godini, na sam Boi, doivio infarkt miokarda. Nije mi promakla
ironija ovog "poklona" niti injenica da sam krenuo oevim
stopama, mada godinu dana ranije U vrijeme infarkta raziao sam
se sa damom s kojom sam se povremeno viao i vratio eni s
kojom sam jedno vrijeme bio u burnoj i nestabilnoj vezi. Moda se
moje ljubavne i seksualne veze mogu najbolje opisati kao nezrele i
nestabilne. Nisam se mogao "smiriti" i "preuzeti obaveze" branog
ivota. Moja seksualna aktivnost, sa mnogobrojnim partnericama,
je bila donekle opsesivna. Pa ipak, uvijek sam se vraao relativno
nezadovoljavajuoj i emocionalno burnoj vezi sa ovom odreenom
enom. U vrijeme infarkta, niti prije toga, nikada nisam primijetio
ni osjetio niti jedan kardiovaskularni simptom (tj. ni anginu, niti
aritmiju itd.). Povremeno sam na poslu, u stanici hitne pomoi,
mjerio svoj krvni tlak. Nekoliko mjeseci prije infarkta dijastolni
(donji) tlak mi je ponekad bio visok (110).
Kao internista sa medicinskim obrazovanjem mogu konstatirati da
su moji jedini faktori rizika (barem oni koje priznaje naa
mehanicistika ortodoksnost) bili: obiteljska povijest, puenje i

3
A M. Masters and H.L. Jaffee, "Factors in the Onset of Coronary Occlusion and Coronary
Insufficiency: Effort, Occupation,Trauma and Emotion", JAMA 148 (1952): 794.
relativno "sjedei" nain ivota. U vrijeme udara imao sam
serumski kolesterol 250.
Sam infarkt miokarda pogodio me je poslije serije nonih
deurstava u stanici za hitne sluajeve (od 19,00 do 07,00 h).
Doao sam kui na sam Boi ujutro i probudio se u jedan poslije
podne sa neobinim bolom u prsima. Imao sam osjeaj kao da su
mi prsa rastegnuta jakim "oprugama" koje vuku i trzaju na sve
strane. Bilo je neugodno, ali zapravo me nije boljelo. Sjeam se da
sam se pitao nije li to moda infarkt. Nisam ni primijetio kako se
bol iri niz obje ruke, da se obilno znojim i da imam slabu
muninu. Bilo mi je neto gore kada sam stegnuo pektoralne
miie. Mislei da mi je zlo zbog miine napetosti, pokuao sam
da masturbiram ali to mi je samo pojaalo bol i nisam mogao
postii orgazam. Ustao sam, okupao se i osjeao se neto bolje
iako "iscijeeno". Mislio sam da imam virozu i izaao sam, kako
sam i planirao, na veeru sa enom s kojom sam se viao i njenom
obitelji. Kui sam se vratio rano. Prvi dan poslije Boia, u sedam
ujutro, otiao sam na posao, iako sam izgledao i osjeao se grozno.
Upravo prije povratka kui palo mi je na pamet da nainim svoj
elektrokardiogram. Pogledao sam ga i rekao: "Jebi ga." Imao sam
akutan infarkt miokarda.
Uslijedilo je burno lijeenje. Ugraen mi je bypass na pet
krvotoka; tlak mi je poslije operacije naglo pao i - razumljivo - bio
sam potpuno zbunjen."
Ovo je samo jo jedan sluaj mukarca koji je pretjerao u ustrajavanju na
dokazivanju svoje mukosti i negiranju vlastitog tijela. Slian scenarij vidi se i u
narednom opisu infarkta i smrti tridesetesto-godinjeg mukarca. Srani udar se
dogodio kada je Joseph bio na Floridi, na ljetovanju sa suprugom. Ovo mu je bio
prvi odmor poslije osam mjeseci neprekidnog, iscrpljujueg i vrlo odgovornog
posla. Joseph je u svojem podruju bio vrlo sposoban, ali injenica da je puio tri
kutije cigareta dnevno govorila je o stresu pod kojim se nalazio. Uz to, bio je
debeo i nije se mnogo bavio nekim fizikim aktivnostima. Na dan kada je
doivio infarkt dugo je igrao golf. Iste veeri je izaao sa enom na veeru u
jedan ekskluzivan restoran i obilno veerao. ena je kasnije rekla da je preskoio
desert, koji inae uvijek pojede, i da se poslije jela alio da se ne osjea dobro.
Kui su se vratili poslije ponoi i vodili ljubav. ena je ispriala da je imao slabu
ejakulaciju i da mu je na kraju tijelo omlohavilo. Neposredno poslije odnosa
ponovo se poalio da mu nije dobro. Kada je ena predloila da pozove doktora,
odbio je rekavi da e munina proi. Ubrzo zatim rekao je da mu je u glavi
udno i poblijedio je. Supruga je izjavila da je izgledao kao drogiran. Ozbiljno se
Srani udar 101
zabrinula kada joj je mu izjavio da misli kako ima napad anksioznosti i tek tada
je pozvala hitnu pomo, ali umro je prije nego to je pomo stigla.
Oigledno, Joseph je bio kandidat za srani udar. Da je stvarno bio toliko
briljantan koliko je njegova supruga tvrdila, to je i sam mogao znati. Iz njegovog
ponaanja jasno se vidjelo da ide preko svojih granica i prkosi svojoj ranjivosti
ili, kako emo vidjeti u slijedeem poglavlju, izaziva sudbinu. Mnogi mukarci
poistovjeuju puenje sa mukou. Prema tome, prekinuti puenje na
podsvjesnom nivou vjerojatno poistovjeuju sa priznavanjem neuspjeha. Joseph
je bio odluan da uspije po svaku cijenu. Morao je dokazati da je najbolji u
golfu, u jelu, u seksu. Naprezao se do same ivice, i preko nje, da potvrdi i odri
svoj imid. Moda se za vrijeme seksualnog odnosa naao licem u lice sa svojom
impotencijom i uspaniio.
Veina mukaraca plai se neuspjeha u seksu jer je on vezan za gubitak
ljubavi. Donedavno ovaj strah nije toliko muio ene, ali situacija se mijenja sa
sve veim ueem ena u nemilosrdnom poslovnom svijetu, gdje se ljudi
procjenjuju na osnovu novca i uspjeha. Mnoge ene poprime ponaanje tipa "A"
i tako izgrade predispozicije za srane bolesti. Za posljednja dva desetljea,
bolesti koronarne arterije i infarkt miokarda drastino su porasli u enskoj
populaciji. Promjene u stilu ivota utjeu i na seksualne funkcije. U jednom
novijem istraivanju seksualnih disfunkcija ena, koje je uraeno na Masters i
Johnson institutu, 218 zaposlenih i nezaposlenih ena odgovaralo je na pitanja o
svom seksualnom ivotu. Analiza prikupljenih podataka pokazala je da ene koje
su se posvetile karijeri, i na to troe najvei dio energije i vremena, pomo zbog
inhibiranih seksualnih elja trae dva puta ee nego nezaposlene ene ili ene
koje rade na manje odgovornim radnim mjestima, tj. ne jure karijeru.
4
ene od
karijere se ee ale i na vaginizmus." (Jak spazam miia oko donjeg dijela
vagine koji izaziva bol i izuzetno oteava spolni odnos prim.prev.)
Znai da mukarce i ene, tenja i trka za uspjehom izlau ogromnom
pritisku i istovremeno ih sprjeavaju i uskrauju im mogunost da se tog pritiska
oslobode kroz zadovoljstvo i ispunjenje ljubavi.
ezdesetjednogodinja ena, rukovodilac, koju emo zvati Lucy, imala je
ba te probleme ali se, sreom, povukla iz posla prije nego to joj se stanje
pogoralo do toke u kojoj bi srana bolest bila neminovna. Lucy je dola na
terapiju poslije smjenjivanja sa visoke funkcije koju je zauzimala u jednoj
velikoj korporaciji. Krivicu za gubitak poloaja pripisivala je ljubomori
pretpostavljenih, iako je slubeno obrazloenje za ovaj kadrovski postupak bilo
da joj nedostaje sposobnost procjene. Bez obzira na razloge, nije bilo teko
primijetiti da je napeta i potresena. Bila je debela i stidjela se svog izgleda a
sama je primijetila da joj je kolesterol izuzetno visok - ak 300. Primijetio sam

4
C. Avery-Clara, "Sexual Dystunction and Disorder Patterns of Working and Nonworking Wives",
Journal of Mental Therapy 12 (1986): 2.
da stee vilicu, indikacija da joj je trebalo mnogo truda i napora da stigne do
ovog poloaja. Prsni ko joj je bio napuhan, a disanje loe. Jaka volja, koja joj je
omoguila da se poslovno izdigne, nije postojala i u njenom privatnom ivotu:
puila je oko dvije kutije cigareta dnevno, iako je isprobala masu naina za
prekid puenja. Jednostavno reeno, njen problem se sastojao u tome da dokae
svoju kompetentnost i superiornost - tipian narcisoidni poremeaj osobnosti.
Vjerujem da je Lucy izbjegla srani udar samo zato to je prihvatila
prijevremenu mirovinu poslije pada na hijerarhijskoj ljestvici. Na taj nain se
oslobodila stresa otre poslovne borbe. Kasnija depresija ju je dovela na terapiju
gdje je shvatila da karijera nije ono to joj godi ve da je ljubavna veza sa
mukarcem ono to istinski eli. Takoer je prestala puiti. Na ovaj nain, Lucy
je pretvorila neuspjeh u slobodu. Da nije, i dalje bi se borila da odri svoj status i
bila neprekidno izloena stresu i pritisku.
U svojoj knjizi "The Healing Heart" (Srce koje zarasta) Norman Cousins
odaje priznanje Arnoldu Hutshnevesu, autoru knjige "The Will to Live" (Volja
za ivotom) za ideju da su "ljudi koji osjeaju kako su sputani obavezama kojih
bi se najradije oslobodili kandidati za naglu i kobnu bolest".
5
Cousins je sam
doivio srani udar i to kod kue po povratku sa "grozniavog puta na Istonu
obalu upravo prije Boia".
6
Trebalo je da za nekoliko dana ode na jo jedan
slubeni put na jugoistok i pomislio je da bi to moglo biti vie nego to je u
stanju podnijeti. Pa ipak, nije mogao otkazati ovu obavezu. Slijedeeg dana je
dobio infarkt.
"Ba poslije ruka", sjea se Cousins, "pogodio me je val munine i
slabosti. Poeo sam dahtati. Nisam osjetio nikakav jak, steui bol kakav se
obino povezuje sa sranim udarom, ali tlak u prsima i tekoe u disanju
potvrdile su da mi srce otkazuje". Supruga ga je prikljuila na bocu sa kisikom i
tako je saekao hitnu pomo. Od te toke nadalje, Cousins se na svaki mogui
nain trudio izbjei paniku jer je bio uvjeren da je panika pravi ubojica. "The
Healing Heart" je knjiga u kojoj opisuje svoj oporavak od dijagnosticiranog
"masivnog" razaranja sranog miia i akutne srane insuficijencije i predstavlja
zanimljiv prikaz moi koju psiholoki i emocionalni faktori imaju za razvoj
bolesti.
Ali, da li ovi faktori mogu i izazvati bolest? Cousins nije bio tipina osoba
tipa "A" -vjerovao je da smijeh moe ublaiti stres, nije ni pio niti puio, imao je
nizak krvni tlak i normalnu tjelesnu teinu, zbog slubenih putovanja. Dva
mjeseca prije infarkta ostao je na hladnoi bez daha, osjetio tlak u grlu i teinu u
desnoj nozi a u ispljuvku je bilo tragova krvi. Meutim, na EKG-u se nije
pokazala nikakva nepravilnost a i simptomi su se povukli. Ipak, neto nije bilo u
redu. Na alost, veina doktora ne moe uoiti bolestan proces sve dok on ne

5
Norman Cousins, 'The Healing Heart" (New York: W.W. Nortton & Company, 1983), 36.
6
Ibid., 35
Srani udar 103
dovede do strukturalne patologije. Niko nije kontrolirao da li Cousins die dobro
ili loe, da li mu je i koliko tijelo rigidno, koliko su mu prsa napuhana a vilica
stegnuta. Ako elimo shvatiti bolest, naroito kroninu bolest, trebamo koristiti
holistian pristup i pogled na osobu, kao i na njene organe.
Ideja da neeljene obaveze mogu izazvati bolest je vjerodostojna, ali
nepotpuna. Ako situacija budi osjeaja panike i bespomonosti to je sigurno
opasno, naroito ako ti osjeaji prou neopaeno. Napor koji se ulae u
blokiranje iskazivanja ovih osjeaja predstavlja stres za srce. Ali, prava i istinska
klopka za srce je stanje bez ljubavi. Cousins je tvrdio da voli svoju enu i djecu
ali da nije siguran da li im to daje do znanja i da li oni osjeaju njegovu ljubav.
Ne znamo intimne detalje iz Cousinsovog privatnog ivota, a kardiolozi se obi-
no njima ne bave tijekom lijeenja pacijenta. Statistiki podaci takoer ne
pomau, jer statistiari ne postavljaju prava pitanja. Meutim, takvi detalji se
nalaze u psihoterapeutskim opisima sluaja i pruaju nam podatke koji potvruju
prethodno navedene koncepte.
Priu koja slijedi ispriao je internist koji se poslije oporavka od infarkta
doao posavjetovati sa mnom. Ralph je imao blizu ezdeset godina i nalazio se u
drugom, nezadovoljavajuem braku. Iz prvog braka je imao ker a iz drugog dva
sina. Nevolje u drugom braku poele su rano, kada, kako je Ralph ispriao:
Otkrio sam da moja druga supruga ne podnosi moju ker. Prema
njoj se ponaala kao osvetoljubiva i zla vjetica. Tada bi bila kao
dijete. Bila su to teka vremena. Pokuavao sam pomoi eni, ali
nije ilo. Za mene, ivot je bio pakao.
Otprilike dvije godine prije sranog udara napustio sam enu. Ali,
nisam mogao podnijeti muku drugog razvoda, koji bi ukljuio i
moja dva sina, pa sam joj se vratio.
Oko godinu dana prije infarkta, postao sam oajan. Sa suprugom
sam bio impotentan pa sam odluio pokuati s drugim enama,
"pustim se u promet" i prepustim seksu kad god i s kim god to
poelim. Otkrio sam da s drugim enama nisam impotentan ali ove
seksualne avanture me nisu zadovoljavale. To nije imalo nikakve
veze s mojim ivotom.
Tada sam se zaljubio u mladu enu, moju novu medicinsku sestru.
Jedne veeri sam se kasno vratio kui, poslije sastanka s njom, i
zatekao ljutu suprugu. Unato njenom bijesu, rekao sam joj za
svoju novu vezu, ali nisam bio istrajan. Uvjerila me je i navela da
se odreknem Mery, za to nisam bio spreman, tako da smo
nastavili da se tajno sastajemo.
Na sam dan udara, prije povratka kui, svratio sam s Mery na pie.
Te noi ena mi je prila i vodili smo ljubav. To sam ba odradio.
Iako sam imao erekciju i ejakulaciju, poslije se nisam osjeao ni
oputeno niti lako. Nisam mogao zaspati i osjeao sam kako me
stee tik ispod rebara. Otiao sam u kupaonicu mislei da e
stezanje prestati ako ispraznim crijeva. Kao da se bol povukao, ali
kada sam stigao do kuhinje, povratio se. Bio je to uporan bol i
izgledalo je kao da jaa. Trajao je oko deset minuta, ali nije bio
nepodnoljiv. Pa ipak, palo mi je na pamet da bi to mogao biti
infarkt. ena je ustala i zamolio sam je da me odveze u bolnicu.
Na putu do bolnice nekoliko puta sam nekontrolirano povratio.
U sobi za hitne sluajeve prikljuili su me na EKG i, iznenaujue,
sav bol je nestao. Razoarao sam se jer sam postavio pogrenu
dijagnozu. Ali tada se bol vratio i dali su mi morfij. Zaspao sam i u
snu doivio srani zastoj. Doktori su uspjeli ponovo pokrenuti srce
ali onda je nastupila fibrilacija komore i doktori su se namuili
kako bi ponovo stabilizirali ritam rada srca. Budei se i
promatrajui nepravilnosti na monitoru otkrio sam svoj smisao za
crni humor. Stvarno mi je bilo svejedno da li u ivjeti ili umrijeti.
Nisam osjeao nikakvu paniku. Bilo mi je neugodno kada sam
mislio da sam pogrijeio u dijagnozi i osjetio sam olakanje jer se
pokazalo da sam ipak bio u pravu. Doivio sam infarkt
posteriornog zida.
Pitao sam se da li mogu dovoljno dugo ivjeti da preivim ovaj
brak? Osjeao sam da je noanji seks sa suprugom, prvi od kada
sam se odrekao Mery, moja konana izdaja samog sebe.
Ovom infarktu je prethodio jo jedan tragian dogaaj. Sa svojim
suradnicima uao sam u projekt izgradnje klinike. Neposredno
prije infarkta ispostavilo se da je projekt prava financijska
katastrofa. Morao sam se odrei svog sna i raspustiti ljude.
Osjeao sam se poraeno. Osjeao sam da me ena ima potpuno u
aci.
Iz ovog opisa, koji jasno ilustrira mone sile koje izazivaju srani udar,
moemo mnogo nauiti. Posljednja reenica pokazuje do koje mjere se Ralph
osjeao zarobljen svojim brakom. Ali, biti zarobljen nije odluujui faktor za
izazivanje sranog udara. Ljudi se godinama nalaze u klopkama loeg braka i
drugih nesretnih situacija a da im se nita dramatino ne desi. Po mom
miljenju, okida je propast iznenadnog pokuaja bijega iz takve situacije.
Neuspjeh ovog pokuaja ostavlja osobu sa osjeajem beznadnosti. Netko moe
tolerirati svoju mukotrpnu situaciju sve dok u srcu postoji i mrvica nade. Jedna
izreka kae da dok ima nade, ima ivota.( U originalu: Dok ima nade, srce kuca,
prim.prev.) Ovo implicira da je srani zastoj isto to i gubitak nade. Ralphov
infarkt bio je kao pogrebno zvono i sigurno je bio povezan sa gubitkom nade, a
Ralph je uistinu doivio srani zastoj.
Srani udar 105
Kako se ljubav i nada zajedno uklapaju u nae razumijevanje srca? Nije li
nada po svojoj sutini zapravo nada u ljubav, nada u sadrajnu i ugodnu vezu sa
ivotom, sa svijetom oko nas, sa nekom ili sa nekim posebnim osobama iz tog
svijeta? Doivotna robija nije smrtna kazna ako osuenik ostvari sadrajnu vezu
sa ostalim osuenicima i sa tim specifinim svijetom. Ali, veina zatvorenika
osuenih na doivotnu robiju nada se pomilovanju. Na ovaj aspekt problema
emo se vratiti u slijedeem poglavlju. Ovdje nas prvenstveno interesira uloga
koju strah i panika igraju u povlaenju okidaa za srani udar. Zato se Ralph
nije mogao osloboditi svog braka? to ga je sprjeavalo? (to ga je uplailo?)
Kasnije sam uo da se ipak razveo. Trebamo shvatiti da se stvarna klopka nalazi
u nama, da je srce zarobljeno vrstim kavezom i da se udi osloboditi i posegnuti
za ljubavlju. Ali, bijeg iz ovog kaveza bi probudio bol cijepanja srca i strah od
odbacivanja to bi moglo izazvati paniku i obuzdati i u korijenu uguiti ovaj
impuls. Uguiti impuls posezanja za ljubavlju i slobodom u sutini znai stegnuti
srce to moe prouzroiti spazam jedne od koronarnih arterija.
Po mom miljenju, spazam je klju za razumijevanje sranog udara. Bolest
koronarne arterije u formi ateromnih ploica i zadebljanja arterijskog zida jeste
predispozicija za infarkt, ali je rijetko sama po sebi odgovorna za totalnu
okluziju (potpuno zaepljenje). Dvije injenice idu u prilog ovom stanovitu.
Ljudi godinama boluju od oboljenja koronarne arterije i ne doive infarkt, a
mnogo njih doivi infarkt, a da nikada ranije nisu imali nikakav poremeaj kor-
onarne arterije. Prema tome, moramo se zapitati to to izaziva spazam. Spazam,
osim koronarne arterije, pogaa i druga miina tkiva. Kada spazam pogodi
velike popreno-prugaste miie to se zove gr. Svi smo doivjeli gr nonih
miia kada smo napravili neki nagao, brz ili neprirodan pokret. Spazam ne
zahvata potpuno oputene ili vrlo zategnute miie. U prvom sluaju svi pokreti
su slobodni, a u drugom ne moe doi ni do kakvog neprirodnog pokreta.
Neprirodan ili neuobiajen pokret nastaje kada se zategnuti mii poinje
oputati, tj. slobodno pokretati. Trenutan gubitak kontrole izaziva reakciju straha
u zategnutom miiu i on prelazi u spazam. Sreom, ovakvi spazmi ili grevi
nisu opasni i nestaju poslije oputanja. Situacija je mnogo ozbiljnija kada se to
deava u koronarnoj arteriji.
rtva sranog udara je rijetko svjesna ovog redoslijeda dogaaja. Moda i
shvaa da se nalazi u klopci, ali esto ne osjea sveobuhvatnu paniku izazvanu
tenjom da se izvue iz klopke. To je ista onakva panika kakvu je ovjek osjetio
u djetinjstvu kao reakciju na cijepanje srca pa, isto kao tada, i sada na prijetnju
koju ti osjeaji predstavljaju reagira zadravanjem daha i imobiliziranjem tijela
na najdubljem nivou - samom srcu.
Cousinsov srani udar ilustrira ovakav slijed dogaaja. Po njegovom
sjeanju, infarkt se dogodio dan poto je shvatio da ne eli ii na jo jedan
naporan slubeni put, unato injenici to je do puta preostalo jo nekoliko dana.
Izgledalo je kao da elja da se oslobodi svojih obaveza i da se odmori i nije bila
naroito izraena, jer nije ni protestirao niti iskazao ljutnju zbog utiska da je
uhvaen u zamku. ak i kada se udar dogodio nije se uspaniio niti vrisnuo od
bola. Umjesto toga, prihvatio je situaciju na svoj tipino dobroudan nain. Ali,
ova staloenost je bila samo na povrini; unutra, u njegovom srcu, neto se
lomilo.
George Engle psihijatar i internist, detaljno je opisao dogaaje koji su
prethodili njegovom infarktu. On je doivio infarkt jedan dan uoi godinjice
smrti svog brata blizanca, Franka, koji je sa 49 godina umro od sranog udara.
Engleov opis baca svjetlo na ulogu podsvjesne krivice i neprijateljstva u
izazivanju infarkta miokarda.
Otac brae blizanaca umro je od sranog udara dva dana prije svog
pedesetdevetog roendana. Umro je kod kue, a tada 15-godinji George je ostao
sa, kako je to sam nazvao "prenaglaenim osjeajem nerealnosti" i uvjerenjem da
ni on, kao ni otac, nee doivjeti 59. roendan.
Kao djeca, Frank i George su bili toliko slini da su ih i roditelji teko
razlikovali. Njihov odnos je, prema Georgeovim rijeima, bio "blizak, intenzivan
ali uz snano rivalstvo". Djeaci su ili u istu kolu i odabrali istu profesiju.
Frank je postao profesor medicine i patologije na Sveuilitu Duke, a George
profesor medicine i psihijatrije na Rochersterskom sveuilitu.
Frankova smrt, u dobi od 49 godina, bila je potpuno neoekivana. Par sati
poto je uo da mu je brat umro, George je osjetio bol u grudima. Tjedan dana
kasnije, na doktorskim pretragama otkrivena je srana bolest. U to vrijeme imao
je snove u kojima mu nije bilo jasno tko je umro - brat ili on sam. George je
imao jak osjeaj da ni sam nee jo dugo ivjeti poslije Frankove smrti. Ali, kako
su mjeseci prolazili, George se poeo nadati da e, ako ne doivi infarkt 10.
lipnja, na godinjicu Frankove smrti, biti poteen. 9. lipnja je doivio infarkt.
Na dan infarkta, George je imao zakazan sastanak sa osobom koju je snano
identificirao sa svojim pokojnim bratom. Nije se veselio tom susretu i
retrospektivno je shvatio kako se cijelog tjedna neim bavio samo da ne bi
razmiljao o tome. Sastanak je bio zakazan za 9. lipanj, uveer. Nikada se nije
odrao. U 15,30 George je doivio infarkt
"Na infarkt sam reagirao sa velikim olakanjem", napisao je, "osjeao sam
se smireno i spokojno. Ne samo to sam izbjegao neugodan susret, ve vie ne
moram ni iekivati srani udar."
Ovakva reakcija moda djeluje udno, ali esto se javlja, kako smo ve
primijetili, kod rtava sranog udara. Oigledno, anksioznost koju je George,
zbog mogueg infarkta, imao bila je za njega stresnija od infarkta samog.
Vjerojatno je ova podsvjesna strepnja odigrala odreenu ulogu u nastanku
predispozicija za srani udar, ali Georgeova anksioznost je imala i druge
Srani udar 107
korijene. Oni su izbili na vidjelo kada je George, oporavljajui se od infarkta,
sluao radio dramu "Hamlet".
Odjednom mi je sinulo kako sam sada ovu dramu shvatio na nov
nain. Hamletov stric nije ubio svog brata. To je bila samo
Hamletova fantazija. Zapanjio sam se to nikada ranije nisam
uvidio ovu "injenicu" i bio sam oduevljen sa svojim otkriem.
Naravno, brzo sam shvatio svoju greku i lako prepoznao njene
implikacije. Nisam ja odgovoran za Frankovu smrt.
George je otiao iz bolnice, nekoliko mjeseci se oporavljao kod kue i zatim
"punom parom" prionuo na posao.
itatelj se moda pita zato se George osjeao odgovornim za bratovu smrt
kada nije bilo nikakvih racionalnih podloga za takvu misao. Meutim, onaj tko je
upuen u psihoanalitike teorije, shvatiti e da Georgov osjeaj odgovornosti
proistjee iz podsvjesne elje za Frankovom smru. I sam George je priznao da
je suparnitvo medu braom bilo vrlo jako. Sjea se kako je jednom, u nastupu
bijesa, jurio brata sa mesarskim noem koji mu je kuharica silom oduzela. Kao
mladii, dogovorili su se da nikada meusobno ne otimaju djevojke.
Nesumnjivo, ovo suparnitvo potjee iz ranog djetinjstva, iz tenje da svaki ima
majku samo i potpuno za sebe. Kod ivotinja je ovakvo suparnitvo, ako nema
dovoljno hrane, stvar opstanka. Kod ljudi, najee je rije o suparnitvu na
seksualnom planu.
Kao i Normanu Cousinsu i George Engelu je bilo teko nositi se sa svojim
negativnim osjeajima, pa ih je potiskivao. Onda kada negativni osjeaji dopru
do svijesti i tee se ispoljiti, javlja se anksioznost. To se Georgeu dogodilo tjedan
dana prije godinjice Frankove smrti, sanjao je anksiozan san koji je opisao kao
"agoniju krivice i gubitak zbog Frankove smrti i olakanje zbog vlastitog
preivljavanja". Drugi san, koji je sanjao na petogodinjicu vlastitog infarkta,
bacio ga je u teku depresiju koju je pripisao konfliktu izmeu elje da se ponovo
ujedini sa svojim bratom i njihovog suparnitva. Jo dvije epizode tijekom
narednih godina potvruju da se George, na podsvjesnom nivou, jo uvijek borio
sam sa sobom: sjeanje da Frank zapravo nije umro i iznenadan napad umora
tono na minutu sedmogodinjice Georgeovog infarkta.
Strah da nee preivjeti pedeset osmu godinu, starost u kojoj mu je otac
umro, George naziva svojim "Nemezis kompleksom". Ovi strahovi se takoer
nazivaju i "reakcije godinjice". Olin je posebno prouavao reakcije godinjice i
definira ih kao "psiholoke reakcije koje se javljaju odreenog, posebnog dana
zbog sjeanja na stresne dogaaje iz prolosti kojima je sueno da se ponove u
budunosti... fizike bolesti, kao npr. srani udar; emocionalne bolesti, npr.
depresija; poremeaji ponaanja, npr. zavisnosti."
7
Olin citira vlastite sluajeve i

7
Barney M. Olin, "Psychobiology and Treatment of Anniversary Reac-tions, "Psychosomatics 26
(1986): 505.
dogaaje iz ivota javnih osoba. Ovdje je posebno relevantan sluaj Elvisa
Presleya. Presley je takoer bio blizanac koji je nadivio svog brata i to ga je
proganjalo. Uz to, Olin pie, "Elvis je bio vrlo blizak sa majkom. Kada mu je
majka umrla - 14. kolovoza 1958. u 42. godini Elvis je izjavio: 'Moj ivot je
zavren'. Devetnaest godina kasnije, 06. kolovoza 1977., Elvis je umro u 42.
godini.
8

Za Georga je godina Nemezis bila njegova 58. godina, starost u kojoj je
umro otac. Tijekom te godine sve vie je razmiljao o svom ocu shvativi koliko
se s njim identificirao. Na fotografiji koju je tada snimila njegova supruga,
George je zauzeo pozu toliko nalik oevoj da je izgledao kao njegov brat
blizanac. Sudbinski dan je bio 12. prosinac, dan oeve smrti, koji pada dva dana
prije oevog i dva dana poslije Georgeovog roenja. U rujnu je George poeo
osjeati neke zloslutne simptome - progresivnu slabost, umor, gubitak daha
tijekom naprezanja i povremeno brzo lupanje srca. Nije na njih obraao panju
sve dok ga njegov doktor, primijetivi izuzetno bljedilo, nije odmah poslao u
bolnicu. Pokazalo se da su to bili simptomi anemije izazvane velikim gubitkom
krvi zbog krvarenja hemoroida. Gubitak krvi je ozbiljno ugrozio njegov ivot.
Primio je transfuziju dvije doze crvenih krvnih zrnaca i oporavak je trajao oko
dva tjedna. "Ali, da li je to bilo samo moje negiranje bolesti?" pitao se George,
"Ili sam moda pasivno prihvatio bolest kao svoju zasluenu sudbinu, isto kao
to sam prije osam godina pasivno prihvatio svoj infarkt?"
9

Nas ovaj sluaj interesira zbog uloge koju kritine godinjice imaju za
ubrzan razvoj bolesti. Engel pie: "U ovoj psihodinamikoj situaciji, kalendarsko
vrijeme postaje vanjski stimulans uvijek spreman ponovo pokrenuti borbu na
ivot i smrt."
10
Kod njega, borba se vodila izmeu ljubavi i mrnje, prvo sa
bratom blizancem, a zatim sa ocem za majinu ljubav. Ali moe li se djeak
drznuti biti vei mukarac od vlastitog oca? Odnijeti pobjedu nad ocem znai
osvojiti majku, zloin koji je van bilo kakve dozvoljene granice.
Rastemo, razvijamo se i po nekim standardima emo prevazii svoje oeve,
ali dijete u nama, zaboravljeno dijete identificirano sa srcem, ostaje isto. Rascjep
izmeu odrasli-ego i dijete-srce aspekata nae osobnosti, fiksira naa najdublja
osjeaja na nivo estogodinjaka, na kraj Edipalne faze. Na tom nivou djeak nije
u stanju prevazii svog oca niti ga nadivjeti i tako dokazati svoju superiornost.
Jer, biti bolji mukarac od oca znai posjedovati majku. U nekim sluajevima
ova mogunost je toliko uasavajua da na izgled ne ostavlja nijednu drugu
alternativu do smrti.

8
Ibid.,506.
9
George L. Engel, "Death and Reunion: The Loss of a Twin", Dartmouth Alumni Magazine, June
1981.
10
Ibid
Srani udar 109
Kompleks Nemezis je ei kod mukaraca nego kod ena i obino se vee
uz odnose sa ocem. Sreom, ne zavrava uvijek smru iako moe prouzroiti
bolest. U Georgovom sluaju, podsvjesno neprijateljstvo prema bratu i ocu, koje
je prijetilo izai van ("Drago mi je to si umro. Sada je sva slava moja."),
izazvalo je reakciju panike koja je zavrila spazmom koronarne arterije. Po mom
miljenju, svaki se srani udar mora interpretirati kao reakcija panike na
podsvjesnom nivou.
Gore opisana reakcija panike prethodi ili se dogaa simultano sa sranim
udarom. Jednom kada izbije, panika se bar privremeno stiava. Zapanjujue je
koliko se malo pacijenata uspanii kada uju da su pretrpjeli infarkt. U stvari,
mnogi osjete olakanje. Sada je borba zavrena.
Klju za sprjeavanje infarkta lei u sprjeavanju panike. Norman Cousins
je potpuno svjestan opasnosti koju panika predstavlja za srce, naroito poto
osoba preivi koronarnu bolest. "Panika pojaava potencijalni zdravstveni
problem", pisao je, "Panika moe izazvati stezanje krvotoka, poremetiti
normalan srani ritam i ak izazvati infarkt miokarda."
11
Osobu moemo donekle
osloboditi panike ako je utjeimo, razuvjerimo i uinimo da se osjea manje
usamljena. Ali to raditi sa uspanienom osobom koja uope nije svjesna svoje
panike? Prvo pitanje je kako je to uope mogue? Vidjeli smo da rascjep izmeu
tijela i uma omoguuje da se osjeaj pojavi na fiziolokom, a da se ne percipira
na svjesnom nivou. Tako, netko moe podii ramena, uvui dah, irom otvoriti
oi - drugim rijeima, pokazati sve znakove straha, a da nije svjestan da se
uplaio. Ako je strah dubok i kronian iri se i na unutranje organe i tkiva.
Glatki miii bronhija i arterija postaju spazmini, koronarne arterije krute i
postavljena je pozornica za infarkt uslijed akutne reakcije straha ili panike.
Ako uspijemo osobu uiniti svjesnom svog straha ili panike, smanjiti e se
vjerojatnost sranog udara. Ljudi koji na svjesnom nivou doivljavaju paniku
pate emocionalno, a ne fiziki jer, prema opem pravilu, emocionalna bolest
prethodi fizikoj. Ovu tvrdnju potvruje obilje klinikih dokaza. Svi psihijatri
rade sa pacijentima koji pate od anksioznosti, esto vrlo izraene. Ni u jednom
sluaju nije registrirano da je ta anksioznost prouzroila srani udar.
Svojevremeno sam lijeio pacijenta kojem je intenzivna anksioznost ozbiljno
ometala normalno funkcioniranje i navodila ga na razmiljanja o samoubojstvu.
Bio je svjestan da je ta anksioznost na neki nain povezana sa ubilakim bijesom
koji je osjeao prema ocu, prema meni kao zamjeni za oca, a povremeno i prema
drugim autoritativnim figurama. Ova anksioznost je proistekla iz straha da bi
njegov bijes mogao neoekivano izbiti sa traginim posljedicama. Poto je bio
svjestan svog bijesa, nije bio kandidat za srani udar.
Za rad s ovim problemom neophodno je bijes pretvoriti u ljutnju, emociju
koja se moe integrirati u osobu i racionalno obraditi. Ali, pacijent mora najprije

11
Cousins, op. cit., 134.
isprazniti i iskaliti svoj bijes na krevetu ili nekom drugom pogodnom predmetu.
Moe udarati krevet do mile volje bez osjeaja krivice da nekoga ozljeuje. Kada
se oslobodi pritiska bijesa, moe otpoeti identifikaciju sa ljutnjom i njeno
adekvatno manifestiranje u situacijama koje to zahtijevaju.
Terapija je usmjerena na samokontrolu unato injenici to pacijenta esto
ohrabrujemo da se prepusti svojim osjeajima. Ovo nije kontradiktorno, jer
samokontrola implicira sposobnost odbacivanja kontrole u odgovarajuim
situacijama. Npr., gubitak kontrole nije dozvoljen u ljutnji, osim u zatienoj i
kontroliranoj situaciji. S druge strane, ne trebamo se bojati odbacivanja kontrole
u seksu, kada izraavamo svoja ljubavna osjeaja. Za razvoj zdrave
samokontrole neophodan je potpun kontakt sa emocijama. Potiskivanje osjeaja
slabi istinsku samokontrolu zbog rascjepa jedinstva osobnosti. Negiranje straha
izlae nas ba onom ega se plaimo. Ako sebi uskratimo preivljavanje patnje
slomljenog srca i poreknemo strah od samoe, sami sebe inimo ranjivim i
osjetljivima na napad koji nam moe doslovno slomiti srce.

GLAVA 8
IZNENADNA SMRT
Procijenjeno je da u Sjedinjenim Amerikim Dravama svake godine
450.000 ljudi ili 25 posto od ukupnog broja smrtnih sluajeva, umre iznenadna
smru.
1
Prema De Silvi i Lowenu, koji su prouavali ovaj fenomen, "tipinu
rtvu, za koju se obino smatra da je potpuno zdrava, smrt naglo snae dok se
bavi svojim uobiajenim aktivnostima".
2
De Silva i Lowen definiraju ovakvu
smrt kao onu "koja nastupi trenutno ili u roku od est sati poslije pojave akutnih
simptoma ili indikacija".
3
Najee se pretpostavlja da je uzrok smrti srani udar,
ali se autopsijom esto ne otkrije ni infarkt miokarda niti svjea koronarna
tromboza jedne od koronarnih arterija. Meutim, rtva iznenadne smrti slii na
koronarne pacijente po zastupljenosti faktora rizika kao to su: ponaanje tipa
"A", hipertenzija, puenje, visok nivo kolesterola i miina rigidnost praena
napuhanim prsnim koem. Danas je openito prihvaeno da je proces fibrilacije
komore "terminalni mehanizam"
4
naprasne smrti u skoro svim sluajevima.
Fibrilacija komore je "nepravilna elektrina depolarizacija koja izaziva kaotinu i
neefikasnu mehaniku aktivnost srca uz prekid protoka krvi".
5
Poto srce kuca
brzo i nepravilno, nije u stanju pumpati krv. Smrt nastupa u roku od nekoliko
minuta ako se ne primijeni kardiopulmonarna animacija i defibrilacija.
Ovdje emo pokuati odgovoriti na pitanje to se to desi da srce, koje
normalno kuca, prijee u kobnu aritmiju ili abnormalni ritam. Za poetak, treba
znati da srce ne otkucava tako ujednaeno kao sat. Svi znamo da se brzina
otkucaja poveava ili smanjuje u zavisnosti od potreba tijela za krvlju. Prema
tome, kada se osoba bavi napornim fizikim radom, brzina otkucaja moe skoiti
sa normalnih 70 u mirovanju na ak 130. Kada smo oputeni ili mirujemo brzina

1
R. A De Silva and B. Lowen, "Ventricular Premature Beats, Stress and Sudden Death",
Psychosomatics 19 (1978): 694.
2
Ibid., 651.
3
Ibid
4
Ibid., 650
5
Ibid
otkucaja pada. Ali, fizika aktivnost nije jedina situacija u kojoj raste brzina
otkucaja srca. I ljubav i strah ubrzavaju rad srca. Ovdje se ne radi o aritmiji ve o
normalnim promjenama sranog ritma, koje nisu patoloke.
Povremeno preskakanje po nekog otkucaja je normalan oblik aritmije, koji
smo vjerojatno svi doivjeli jer i sasvim normalno srce ponekad preskoi. Pa
ipak, ovo preskakanje nije sluajno. Treperenje srca obiljeava anksioznost na
isti nain kao i "leptirii" u trbuhu. Ako se preskoi samo jedan otkucaj, anksi-
oznost je vjerojatno toliko slaba da i ne dopire do svijesti. S druge strane, kada
srce zatreperi nemogue je ne osjetiti anksioznost.
Pod normalnim okolnostima, otkucaj srca je val kontrakcije koji se pravilno
iri kroz srani mii. Prethodi mu odreen elektrini fenomen koji pokree
kontrakciju pojedinanih miinih stanica. Elektrokardiogram hvata elektrine
komponente tog vala i registrira eventualne poremeaje njegovog tijeka. Ali,
govoriti o elektrinoj nestabilnosti kao uzroku naprasne smrti znai razmiljati o
srcu u isto mehanikim terminima. Ni ovjek niti srce nisu elektrini sustav,
iako postoji elektrini aspekt funkcioniranja tijela.
Moja teza je da nestabilna osoba ima nestabilno srce. Otvoreno srce, puno
ljubavi pripada isto takvoj osobi; hladno i zatvoreno srce je u ravnodunoj osobi.
Nestabilnost bilo koje vrste je indikacija poremeaja kompletne osobnosti.
Rad defibrilatora demonstrira emocionalni pokreta fibrilacije srca, paniku.
Defibrilator je aparat kojim se srcu daje elektrook. Kao jaka pljuska koja
histerinu, uspanienu osobu privodi svijesti, elektrook trenutno prekida svaku
kardijalnu aktivnost i poslije toga se u veini sluajeva ponovo uspostavlja
normalni ritam rada srca. U rijetkim sluajevima potrebna su dva ili vie oka za
uspostavljanje normalnog ritma.
Direktna veza izmeu panike i iznenadne smrti prisutna je u mnogim
sluajevima. Poznato je da osobe zateene poarom ili nekom drugom prirodnom
katastrofom hvata panika i da umiru od sranog udara. Moda je uzrok tome
prethodna nestabilnost srca, ali takve osobe su vjerojatno emocionalno
nestabilnije od onih koje zadre hladnokrvnost i preive udes.
Panika predstavlja borbu sa osjeajem da smo zarobljeni u situaciji koja je
opasna za ivot. Ako organizam odustane od borbe i prihvati takvu situaciju,
panika se povlai. Eksperimentalni dokazi, dobiveni iz laboratorijskih
eksperimenata sa ivotinjama, znaajno podupiru ovu tvrdnju. De Silva i Lowen
su opisali jedno istraivanje u kojem su psi bili podvrgnuti elektrookovima koje
nisu mogli izbjei. Iako je prethodno utvreno da svi psi imaju savreno zdravo
srce, osjetljivost na fibrilaciju komore je porasla za 40 posto. Porasla je i brzina
otkucaja srca, krvni tlak i nivo "borbenog hormona" u krvi. Sve ove fizioloke
promjene ukazuju na pojaanu aktivnost simpatikog nervnog sustava, dijela
autonomnog nervnog sustava koji priprema ivotinju za borbu ili bijeg. Kod onih
pasa ije srce je ve bilo oteeno ranijom blokadom koronarnih arterija
Iznenadna smrt 113
uvjetovanje okovima izaziva fibrilaciju komore. Naunici su otkrili da se gornji
efekti mogu ponititi metodama koje blokiraju aktivnost simpatikog nervnog
sustava. Lijekovi, kao to su propranolol i tolamolol, koji su inhibitori
simpatikih reakcija zatitili su pse sa akutnim zaepljenjem koronarne arterije
od fibrilacije komore. Presijecanje simpatikog nerva ima slino djelovanje za
srce. I morfij, koji ublaava bol, dosta efikasno titi od fibrilacije komore
ivotinje koje se u svjesnom stanju izlau jakom stresu. Djelovanje svih ovih
postupaka sastoji se u ublaavanju ili sprjeavanju reakcije straha.
6

Sluaj 14-godinje djevojice koja se onesvijestila kada ju je usred noi
probudio udarac groma dramatino ilustrira ulogu straha u izazivanju fibrilacije
komore. Poslije ovog prvog dogaaja, djevojica bi padala u nesvijest i dobivala
fibrilaciju komore svaki put kada bi je probudila zvonjava budilice, buka
izazvana padom nekog veeg predmeta ili bilo koji drugi glasan zvuk. Ove
epizode su bile kratke i prestajale same od sebe. Detaljnim pregledima nije
utvrena nikakva abnormalnost srca.
7
Pretpostavilo se da je za ove napade
odgovorna elektrina nestabilnost srca. Na alost, nije napravljena dubinska
psiholoka analiza za utvrivanje emocionalnog stanja ove djevojice. Da li je
ona bila uplaena osoba? Da li je imala none more? Da li je u djetinjstvu
doivjela neku emocionalnu traumu?
Lowen opisuje jedan neobian sluaj straha impliciranog u iznenadnoj smrti
tridesetdevetogodinjaka sa strukturalno normalnim srcem. Fibrilacija komore se
dogodila tijekom ranojutarnjeg sna na klinici koja se bavila poremeajima snova
i spavanja. ovjek je doao na kliniku alei se kako su mu snovi, koje obino
sanja u to vrijeme, puni nasilja. U asu smrti, na EKG-u, na koji je bio rutinski
prikljuen, zabiljeene su velike nepravilnosti u radu srca tijekom REM (ili
dubokog sna).
8

U "The Healing Heart" Norman Cousins paniku naziva "konanim
neprijateljem"
9
naroito onu paniku koja obuzme pacijente kada uju da boluju
od ozbiljne bolesti. On kae (a ja se slaem) "da je u lijeenju tekih bolesti
najvanije osloboditi pacijente panike i zlih slutnji".
10
Iznenadna navala
kateholamina (epinifren) do koje dolazi u panici moe naglo prouzroiti itavu
lepezu negativnih reakcija koje ne iskljuuju kardijalnu destabilizaciju i stezanje
krvotoka.
11
Sve to ublaava ili odstranjuje paniku - ljudski kontakt, podrka,
utjeha - pomae. Cousinsovo specijalno protiv sredstvo je smijeh, koji je njemu

6
Ibid., 652
7
A H. Wellens, A. Venneulen and D. Duren, "Ventricular Fibrilation Occuring on Arousal from
Sleep by Auditory Stimulation", Circulation 46 (1972): 661
8
De Silva and Lowen, op. cit., 658
9
Cousins, The Healing Heart, 202
10
Ibid., 207.
11
Ibid
samom pomogao u osobnom ivotu i u radu sa pacijentima. Kao i pla, i smijeh
pospjeuje respiraciju koja tijelu i srcu osigurava neophodan kisik.
Cousins opisuje sluaj koji slikovito prikazuje destruktivno djelovanje
panike na rad srca. Sluaj se odnosi na jednog mladia kojem je, u sklopu
redovnog doktorskog pregleda, napravljen elektrokardiogram. Na njegovo
potpuno iznenaenje, kardiogram je otkrio znakove ranijeg sranog udara.
Mladi, koji je smatrao da ima odlino zdravlje, je izjavio kako ne zna nita o
tome. Pa ipak, te noi prvi put su mu se pojavili bolovi u grudima i uspaniio se.
Slijedea tri dana liila su na moru. Izgubio je osam kilograma i progonile su ga
misli o smrti. Test optereenja je pokazao kardijalnu slabost, a angiogram leziju
jedne od koronarnih arterija. Preporuena mu je ugradnja bypassa.
Cousins opisuje kako je pomogao tom mladiu da prebrodi svoju paniku
tako to ga je smirio i uvjerio da e mu srce dobro raditi ako vrati vjeru u sebe i
vjeba svoje srce. Na testu optereenja koji je napravljen poslije terapijskog
razgovora nisu otkrivene nikakve kardijalne ili respiratorne tekoe. Poslije est
mjeseci urednog i zdravog ivota, uz pridravanje doktorskih uputa, ponovo je
napravljen angiogram. Na tom angiogramu nije bilo ni traga nekoj leziji.
Mladiu nije nikada ugraen bypass.
Ovaj sluaj je zanimljiv, ne samo kao primjer samoiscjeljujue sposobnosti
srca jednom kada se emocionalni stresovi smanje ili eliminiraju, ve i kao
ilustracija injenice da panika koja se iskae ne ubija. Ovaj mladi je puna tri
dana ivio u stanju neprekidne panike, a nije dobio fibrilaciju komore. Svjestan
doivljaj panike je moda negativno djelovao na cijelo tijelo, ali srce je ostalo
poteeno. Kroz cijelu knjigu istiem da potiskivanje osjeaja izaziva somatske
bolesti.
I sam, sam se susreo sa sluajem naglog sranog zastoja u kojem je
potiskivanje osjeaja bilo evidentno. rtva je bio moj bivi pacijent, Benjamin, a
uzronik, kako sam kasnije saznao od supruge, neeljeno umirovljenje. Uz
odlazak u mirovinu vee se vie sranih udara nego uz bilo koju drugu ivotnu
situaciju. Benjamin je prije 30 godina bio kod mene na terapiji, ali smo svih tih
godina odravali vezu. Nikako ga ne bih mogao opisati kao osobu tipa "A". Nije
se borio za presti, nije bio agresivan, nije se svim silama trudio da to vie
stekne, niti je radio pod vremenskom stiskom. Nije mu nedostajalo ni
samopotovanje. Naprotiv, osjeao se snano i superiorno zahvaljujui svojoj
irini, osjetljivosti za ljude i obrazovanju. Bio je samouk ali je stekao iroko i
temeljito obrazovanje. Ipak, znam da ispod te fasade nije bilo samopouzdanja i
da je naginjao ka pasivnosti. Iznenada je umro u esdesetestoj godini,
neposredno prije odlaska u mirovinu sa radnog mjesta poslovoe u
mehaniarskoj radionici.
To se dogodilo ovako: Jednog jutra prijatelj ga je autom povezao na posao.
U autu se Benjamin jednostavno presamitio. Prijatelj ga je vratio kui, pozvao
Iznenadna smrt 115
hitnu pomo i otiao po njegovu suprugu. Kada je supruga stigla, zatekla je
supruga opruenog na travnjaku ispred kue i osoblje prve pomoi kako mu daje
reanimaciju. Uzalud su se trudili. Autopsijom je utvreno da je uzrok smrti bila
fibrilacija komore uslijed progresivne koronarne arterioskleroze.
Benjamin se nikada nije alio na anginu niti na bol u grudima niti je ikada
imao ikakav srani poremeaj. Puio je i vodio "sjedei" ivot, ali nije bio debeo.
Dobro sam ga poznavao i znao da u sebi nosi mnogo potisnute ljutnje. Iako je,
zbog svega ovoga, bio sklon sranim bolestima to ipak ne objanjava njegovu
iznenadnu smrt. to se to Benjaminu dogodilo i izazvalo ovaj tragian dogaaj?
Njegova supruga mi je dala neke informacije o Benjaminovom emocionalnom
stanju prije smrti: "Upravo dan uoi smrti rekla sam mu da otie u upravu i kae
im kako e od 1. sijenja u mirovinu. Neko vrijeme priao je o tome da e u
mirovinu, ali je isto tako govorio kako e raditi sve dok ne umre. Tako je i bilo.
Bio je ambivalentan u vezi mirovine."
Mirovina je za Benjamina podrazumijevala preseljenje u drugi, jeftiniji
grad. ena i on su ve uplatili za novu kuu. "Dva ili tri tjedna prije smrti",
ispriala mi je udovica, "bio je kod naih prijatelja koji su znali da planiramo
preseljenje. Ponovili su mi njegove rijei 'Ali ja nikada neu ivjeti u toj kui.
Umrijet u.' Umro je prije nego to smo uplatili posljednju ratu za kuu."
Posljednjih nekoliko godina ivota Benjamin se intenzivno okrenuo ka
religiji. Zbog preseljenja u drugi grad morao bi prekinuti vrlo vrste veze sa
lokalnim sveenikom kome je ak i pomagao prilikom crkvenih obreda. U to
vrijeme su se pogorali njegovi odnosi sa suprugom a njihov seksualni ivot
praktino sveo na nulu.
Da je Benjamin imao veu sigurnost u braku, mirovina sigurno ne bi
izgledala tako strana. Ali, on se plaio svoje ene, kao to se, u izvjesnom
stupnju, plaio svih ena. Kada je bio mali, majka ga je vezala uz sebe na nain
koji mu je onemoguio potpunu identifikaciju sa ocem. Majka je obuzdavala
djeakovu agresivnost, a potkrepljivala senzibilitet i osjetljivost. Zbog takve
bliskosti s majkom, seksualni interes prema njoj je bio tabu. Uz majku ga nije
vezivala ljubav; ak i u trenutku smrti majka je imala vlast nad njim i plaio se
nje. Nije se osjeao vezanim ni za suprugu. Njegove prave veze bile su van kue
- sa kolegama na poslu, prijateljima koji su dijelili njegovu ljubav prema muzici,
sa crkvom. Perspektiva da se mora toga odrei i ostati vezan uz enu bila je vie
nego to bi mogao podnijeti. Znao je da nije u stanju da se svega toga odrekne, a
opet nije mogao rei ne. Nesposoban da se bori ili pobjegne, upao je u zamku.
Vjerujem da ga je ubila panika potaknuta ovim osjeajem.
Jo jednu ilustraciju traume umirovljenja nalazimo u Karlovom sluaju.
Karl je imao 61 godinu, bio je sportski pisac, strastan tenisa u dobroj fizikoj
kondiciji. Meutim, kada je napunio 60 godina umirovljen je po sili zakona. Ovu
odluku je dostojanstveno prihvatio, ali bio je ljut i ozlojeen na svoje
poslodavce. Ove osjeaje nije pokazao ali su se oni reflektirali u njegovim
snovima. Nekoliko mjeseci poslije odlaska u mirovinu, ponavljao mu se san u
kojem je nekom trebao. Drugi snovi su bili puni enje i duboke tuge. Jednog
jutra se onesvijestio i hitno je prebaen u bolnicu gdje mu je ivot spaen hitnom
intervencijom uz pomo defibrilatora.
Pria Paul William "Bear" Brvanta "trenera sa najvie pobjeda" u
univerzitetskoj ragbi ligi nema tako sretan zavretak. Ubrzo poslije odlaska u
penziju, umro je iznenada i neoekivano od masivnog sranog udara. Svi su
govorili da je umro zato to mu je srce prepuklo. Ragbi je bio njegov ivot i
njegova ljubav i napustivi ga, presjekao je svoje najvitalnije veze.
Kada je uzrok smrti fibrilacija komore, smrt, sa punim opravdanjem,
moemo opisati kao reakciju na paniku. Meutim, srani zastoj se moe pojaviti
i bez fibrilacije komore vjerojatno zato to ima ljudi koji smrt prihvaaju
hladnokrvno. Engel podsjea na smrtni sluaj objavljen u asopisu "Life" (ivot)
u kojem nije bilo ni jednog nagovjetaja panike. ovjek, o kome se u lanku
govori, imao je preko 70 godina. Nezavisan i neoenjen izvrio je sve pripreme
za svoju sahranu, ukljuujui ak i nadgledanje ureenja terena na kojem e mu
biti grob. Svima koji su ga poznavali djelovao je vedro i ilo. Tjedan dana poslije
doktorskog pregleda, koji je pokazao da je u dobrom zdravstvenom stanju,
okupio je svoju obitelj i, unato njihovim protestima, raspodijelio im je svu svoju
imovinu, govorei: "Meni vie nita ne treba". Engel kae: "Kada je posljednja
stvar dodijeljena, ovjek se sruio mrtav naoigled zapanjene rodbine."
12

Kada smrt prirodno doe na kraju punog ivota, osoba mirno usni san iz
kojeg se nikada ne probudi. Takva smrt je uobiajena u ivotinjskom carstvu, ali
relativno rijetka meu civiliziranim ljudima, jer se oni esto bore izmeu elje za
smru i volje za ivotom. S druge strane, primitivni narodi su spremniji sami sebi
dozvoliti umiranje bez borbe ili konflikta, posebno u sluaju takozvane "voodoo"
smrti. Ovaj fenomen je prouavalo nekoliko istraivaa.
13
Voodoo smrt postoji
meu domorocima u Junoj Americi, Africi, Australiji, Novom Zelandu, na
Haitima i na Pacifikim otocima. Jedan istraiva je ispriao: "Vidio sam kada je
jedna starica bacila kletvu na jednog mukarca. Rekla mu je: 'Umrijet e prije
nego to sunce zae.' I stvarno je umro. Nikakav uzrok smrti nije pronaen
autopsijom."
14

Vjeruje se da su domoroca, na kojeg je baena kletva, zaposjeli zli dusi i
pleme ga zato odbacuje. Sve veze sa zajednicom, ukljuujui i lanove obitelji,
se naglo i definitivno prekidaju. Bez ovih vitalnih veza on nije bie, nema duu,

12
G. L. Engel, "Sudden and Rapid Death During Psychological Stress", Annual of Internal Medicine
74 (1971): 777
13
M. L. Yawkes, "Emotions as the Cause of Rapid and Sudden Death", Archieves of Neurology and
Psychoanalysis 19 (1936): 875-79. W. B. Cannon, "Voodoo Death", Psychosomatic Medicine
(1957): 182-90.
14
Cannon, op. cit., 186
Iznenadna smrt 117
ne postoji, nema prava da ivi. On moe odabrati ivot umjesto smrti, ali u
sutini i nema izbora. Bez vitalnih veza je nemogue dalje ivjeti. Bez ljubavi,
srce staje.
Kao civilizirani ljudi smatramo da nismo podloni takvim sujevjerjima. Ali
ona su tu, samo to se javljaju u drugaijem obliku. U ovoj knjizi smo vidjeli da
je George Engel nosio prokletstvo oeve smrti, a Benjamin budue penzije. J. J.
Mathis spominje sluaj jednog pedesetogodinjaka koji je iznenada umro usred
akutnog astmatikog napada, jedan sat poto je stavio na kunju majino upo-
zorenje da se uva "kobnih posljedica" ako napravi neto protiv njene elje.
15

Djeca su naroito osjetljiva na kletve onih koje smatraju monima. Ako
majka malom djetetu kae: "Nikada te nitko nee voljeti. Grozan si", ono e joj
najvjerojatnije povjerovati. Kada odraste i kada ego i racionalni um preuzmu
kontrolu nad ponaanjem shvatiti e da, unato majinoj prijetnji, zasluuje
ljubav, ali e se u dnu srca uvijek pitati nije li ona ipak u pravu. Pored toga, poto
tako "prokleti" ljudi smatraju da ljubav moraju zasluiti vlastitim trudom uvijek
e se osjeati pomalo izolirani i na distanci od drugih.
Za dijete nema nieg stranijeg od osjeaja da je izgubljeno i samo na
svijetu. Taj osjeaj moe sa godinama izblijediti ali nikada potpuno ne nestaje.
Nijedna ivotinja ne doivljava samou na takav nain jer se osjea dijelom ireg
prirodnog poretka. ovjekov strah proizlazi iz njegove samosvijesti i injenice
da je od svih ivih bia ba on najbespomonije i najzavisnije novoroene.
Opstanak ljudske vrste ovisi od produenog perioda majinske ljubavi i njege. U
sljedeem poglavlju vidjet emo da je gubitak ljubavi toliko moan i straan da
onaj koji to doivi poeli umrijeti.

15
J. L. Mathis, "A Sophisticated Version of Voodoo Death, Report of a Case", Psychosomatic
Medicine 26 (1964): 104-7.

GLAVA 9
VOLJA ZA IVOTOM
I ELJA ZA SMRTI
Autodestruktivno ponaanje je jedan od fenomena koji je najtee shvatiti.
Ovo ponaanje je medu ivotinjama vrlo rijetko a meu ljudima vrlo uobiajeno.
Ljudi koji pue, drogiraju se, ili pretjerano jedu znaju na nekom nivou da je
njihovo ponaanje tetno. Poznavao sam osobu koja je za svaku cigaretu govorila
da je to avao vie zabijen u mrtvaki koveg ali nije se odrekla svoje navike i na
kraju je umrla od raka. Ne moe se porei da je ovaj ovjek elio umrijeti, ali to
nije cijela pria. U svim autodestruktivnim osobama na djelu je, mada
podsvjesno, potisnuta ljutnja. Suicid (samoubojstvo) je najbolji primjer. Veina
psihologa smatra da nagon za oduzimanjem vlastitog ivota izvire iz elje da se
ubije netko drugi: roditelj, brani partner, biva ljubav. Zbog osjeaja krivice ta
elja se potiskuje, a ubilaki nagon okree prema samom sebi.
Poto su potisnuta ljutnja i neprijateljstvo karakteristike ponaanja tipa "A",
nije iznenaujue to osobe tipa "A" pokazuju izraene autodestruktivne
tendencije. Friedman spominje dva uspjena rukovodioca koji su "zaboravili"
prijaviti porez i to ih je kotalo karijere.
1
Da li su ti na izgled zdravi i normalni
ljudi eljeli da ih vlasti uhvate u prekraju? Da li ovjek tipa "A" koji pretrpi
srani udar eli biti bolestan? Iznenauje to izvjestan broj ljudi priznaje da ima
takav stav. Friedman je otkrio da je vie od polovice onih mukaraca
obuhvaenih njegovim istraivanjem koji su dobili infarkt ne samo oekivalo
srani udar ve i udjelo za njim. "Vraki je ugodno leati ovdje, bez ikakvih
briga i odgovornosti a zgodne sestre se brinu o tebi", rekao je jedan, dok je drugi
izjavio: "Sada se slobodno mogu povui iz posla i konano poeti ivjeti kao

1
Friedman and Ulmer, op. cit., 141.
Volja za ivotom i elja za smrti 119
ljudsko bie. Znate to? elio sam da mi se ovo dogodi i nije me bilo briga da li
u preivjeti ili ne."
Izvjesnim ljudima moda izgleda da im je infarkt jedini nain da pobjegnu
od stresova, napora i tlaka svakodnevne egzistencije. Tek poslije infarkta oni u
svoj ivot uvode one promjene koje su mogle sprijeiti udar. Da li ovi ljudi imaju
potrebu patiti, moda proisteklu iz dubokog osjeaja krivice, koja ih sprjeava da
slobodno raspolau svojim ivotom sve dok ne plate svoju cijenu. Nema sumnje
da autodestruktivne tendencije toliko snano djeluju na osobnost da se osoba i
bukvalno osjea zarobljenom i nemonom da utjee na svoj ivot. Poto su snage
koje motiviraju takvo ponaanje unutranje i uglavnom podsvjesne na njih ne
moemo uticati svjesnom voljom. Volja je nemona sve dok osoba ne shvati i ne
objasni poreklo tih sila.
Psihijatri znaju da bolest pacijentu esto donosi sekundarnu nagradu ili
dobit. Bolesnik obino dobiva panju i brigu kakvu nikada ranije nije imao. O
njemu se vodi briga kao o djetetu bez ikakvih odgovornosti. Izvjesne bolesti se
smatraju podsvjesnom emocionalnom regresijom, pokuajem da se dobije ljubav
koja nije dobivena u djetinjstvu. Ipak, u tom sluaju bolesnik ne dobiva
bezuvjetnu ljubav jer ga njeguju zato to je bolestan, a onaj tko ga njeguje
neizbjeno je nezadovoljan zbog tereta koji mu bolesnik, kao zdravoj osobi,
predstavlja. (Ovo se ne odnosi na doktore i medicinsko osoblje koji taj teret
prihvaaju po profesionalnoj, osobno izabranoj dunosti, ve na lanove obitelji
koji se i sami bore za svoju nezavisnost.) Ako je bolest cijena za takvu panju,
onda je ta cijena nerazmjerno visoka. Uz to, srani udar je prijetnja za ivot bez
garancije preivljavanja tako da se ne radi samo o pitanju elje za boleu ve i o
elji za smru.
Ima ljudi koji esto izraavaju elju da umru, a neki ak i rade na tome.
Osobe sa suicidalnim tendencijama svjesno ele umrijeti, a kao razlog navode
mukotrpnost i beznadnost svog ivota. Misli ili fantazije o samoubojstvu su
odraz osjeaja "Ne mogu vie to podnijeti". Ali, samoubojstvo ima jo jedno
znaenje. Normalno je da osoba pokua izmijeniti situaciju koju vie ne moe
podnijeti. Suicidalni tip, pak, vjeruje kako je promjena nemogua zato to on eli
promijeniti ponaanje drugih prema sebi. eli bezuvjetnu ljubav i prihvaanje
koje u djetinjstvu nije dobio od roditelja, a osjea da je to ono to mu treba. Kada
to ne dobije, osjea se uskraen i pun bijesa. Taj bijes jo vie raspiruje osjeaje
da drugi, u odnosu na njega, imaju odreena oekivanja koja on ne moe
ispuniti. U isto vrijeme, obuzima ga jak osjeaj krivice zbog ljutnje koju osjea.
Poto se osjea nevoljeno i nedoraslo situaciji, ljutnju usmjerava prema samom
sebi. Unitavajui sebe nastoji povrijediti i druge jer je uvjeren da e oni patiti,
to se ponekad i deava.
etrdesetogodinja razvedena ena sa dvoje djece bila je u vezi sa
mukarcem koji je tvrdio da se ne moe s njom oeniti sve dok mu je majka iva.
Vjerovala mu je, iako su je svi prijatelji uvjeravali kako mu je to samo izgovor.
Veza je trajala godinama i majka je napokon umrla. Ali, kada je ena poela
inzistirati na braku, on ju je ostavio. Nakon toga je dva puta pokuala izvriti
samoubojstvo kako bi kod njega izazvala krivicu i vratila ga. To nije uspelo, i u
treem pokuaju se stvarno ubila.
Ovakvo, viestruko pojaano samodestruktivno ponaanje oigledno izvire
iz poricanja ljutnje. Potisnuta ljutnja je kao no uperen u srce. Ali to to zadrava
ljutnju potisnutom? Drugim rijeima, to je u osnovi autodestruktivnog
ponaanja? Ako odgovorimo da je to strah, odmah se moramo upitati: strah od
ega i od koga? Osoba koja potiskuje ljutnju nije svjesna da to radi iz straha. U
veini sluajeva i sam strah je podjednako potisnut i osoba nema jasna sjeanja
na rane doivljaje u kojima je bila i ljuta i uplaena - preciznije, uplaena da bi
zbog ljutnje mogla biti kanjena. Sve dok ne bude u stanju oivjeti i ponovo
preivjeti neke od tih osjeaja neemo biti u stanju potpuno razumijeti to je to
to je tjera na autodestruktivno ponaanje. Ovaj proces je obino dio
psihoterapijske analize iji je primarni cilj da pomogne osobi da takvo ponaanje
shvati i izmijeni.
Freud je odavno primijetio da su otpor i transfer prisutni u svakoj analitikoj
terapiji. Otpor se odnosi na pacijentovu nesvjesnu blokadu terapeutovih napora
da mu pomogne da dopre do svojih ranih iskustava, unato injenici to pacijent
zna da njegov oporavak ovisi od uvida koje e dobiti sagledavanjem i
uspostavljanjem veza sa svojom prolou. Poto je pacijent u podreenom
poloaju i treba mu pomo, terapeuta vidi kao zamjenu za svog roditelja i na
njega prenosi ili projektira konfliktna osjeaja koja gaji prema pravom roditelju.
Dok oekuje da se terapeut, kao dobar roditelj, pobrine za njega, istovremeno ga
doivljava kao loeg roditelja koji e iskoristiti njegove potrebe i slabosti u svoju
korist. Pacijent obino prikriva svoje nepovjerenje i negativne osjeaje prema
terapeutu jer se plai da e se terapeut naljutiti na njega i uskratiti mu pomo ako
iskae ta osjeaja. Kako ovo ometa terapijski postupak zadravanje negativnih
misli je takoer oblik otpora.
Zbog transfera, tj. prijenosa negativnih osjeaja na terapeuta, pacijent i u
terapijskom odnosu stvara onu situaciju koja kod njega izaziva neurozu. Ovaj
proces prua ansu terapeutu ili psihoanalitiaru da shvati kako je neuroza
nastala u originalnoj, prvobitnoj situaciji. Teoretski bi analiza transfera trebala
osloboditi pacijenta fiksacije na tu ranu situaciju. To rijetko uspijeva zbog
pacijentovog nesvjesnog otpora da otkrije sve svoje misli i osjeaje pa je tako
vrlo teko nainiti kompletnu analizu transfera. Pacijent je uhvaen u svoj
transfer a terapeut u svoj kontratransfer (drugim rijeima, svoju elju da
pomogne). Prema tome, terapija ili psihoanaliza esto doive neuspjeh, a pacijent
i dalje ponavlja svoje neurotine postupke, unato njihovoj evidentnoj
autodestruktivnoj prirodi. Poto je nebrojeno mnogo puta bio svjedokom takva
ponaanja, Freud ga je nazvao repeticija kompulzije - prinude da se isti
traumatian i muan scenarij cijelog ivota ponavlja.
Suoen sa fenomenima otpora, transfera i repeticije kompulzije, Freud je
uveo koncept instinkta smrti, nazvanog Tanatos, kao polaznu toku za
objanjenje autodestruktivnog ponaanja. Kao protuteu destruktivnom
djelovanju instinkta smrti Freud uvodi koncept instinkta ivota, nazvanog Eros.
Freud je razvio teoriju da kod zdrave osobe Eros usmjerava instinkt smrti dalje
od selfa i vani, u svijet, kao ljutnju ili agresiju. Meutim, ako instinkt ivota nije
dovoljno jak pa instinkt smrti dominira u osobnosti, ljutnja se usmjerava na
unutra, prema selfu (samom sebi) i nastaje stanje koje je Freud opisao kao
mazohizam.
Mnogi terapeuti su prihvatili ove koncepte, ali ja nikako ne mogu prihvatiti
ideju instinkta smrti. Za mene je rije instinkt uvijek asocirana sa ivotom.
Naravno, ne moemo porei da izvjesni ljudi sami sebe tjeraju u smrt. U
njihovom sluaju izgleda da sile ivota nisu dovoljno jake da sprijee
autodestruktivnost, ali to ne znai da je njihovo ponaanje prirodno ili
instinktivno. Potrebno je dublje zaviriti u osobnost i detaljnije istraiti doivljaje
iz ranog djetinjstva da bi se shvatio razvoj ovih autodestruktivnih sila.
"Ako diem, umrijet u", govorio je jedan od mojih pacijenata. Disanje
pouzdano nije autodestruktivno. Naprotiv, zadravanje daha je protiv ivota.
Kako onda pacijent moe povezivati disanje sa umiranjem?
U odgovoru na ovo pitanje nalazi se klju za razumijevanje otpora i, prema
tome, autodestruktivnih tendencija. to dublje i potpunije osoba die to u njoj
ima vie ivota. Tamo gdje ima vie ivota ima i vie osjeaja. Ali, kada su
osjeaji toliko bolni da su nepodnoljivi, osoba e uiniti sve mogue da ne doe
u kontakt s njima, braniti e se od njih i poricati njihovo postojanje i plitko disati
samo da ih ne bi osjetila.
Vraam se pacijentici iji sluaj sam opisao ranije. Majka je nju kao bebu,
putala plakati toliko dugo dok nije povratila i gotovo se uguila. Ovo iskustvo je
ostavilo neizbrisiv uinak na mlad organizam: oajniki eljeti ljubav znai
riskirati bolnu smrt. Jedan traumatski doivljaj ne mora uvijek ozbiljno ugroziti
dijete ali, u ovom, kao i u mnogim drugim sluajevima, moe predstavljati
obrazac odnosa roditelj-dijete. Zapanjujui dio ove prie je to to je za cijeli
dogaaj moja pacijentica ula od svoje majke, koja joj ga je prepriala s
ponosom. Majka nije popustila djetetu. Cijeli dogaaj je doivjela kao igru moi
u kojoj je ona pobijedila. Dijete je, meutim, izgubilo - ne u igri moi, jer je
nemogue zamisliti da bi dvomjesena beba mogla imati ikakav pojam moi, ve
povjerenje u majku. Mada je izgledalo kako se, poslije te epizode, majka i ker
dobro slau, njihov odnos vie nije bio srcem uz srce. Rezultat toga bila je de-
presija od koje je moja pacijentica patila vei dio svog odraslog ivota. Morala je
samu sebe gurati i tjerati da izvrava svoje dnevne obaveze jer da je prestala da
se na to primorava, kako mi je sama rekla, samo bi legla i vie nikada ne bi
ustala. U ovom osjeanju se ogleda borba za opstanak unato nepodnoljivog
bola zbog gubitka ljubavi. Poto ivot bez ljubavi ne znai nita, preivljavanje
zahtijeva ogroman napor volje da se prebrodi elja za predajom, odustajanjem i
preputanjem smrti.
Veina ljudi koji su pretrpjeli gubitak ljubavi suprotstavlja se toj elji za
smru neodustajanjem, ustrajanjem u borbi da zadobiju ljubav svojim uspjesima,
uslunou, trudom da ispune tua oekivanja. Oni moraju uspeti; oni hoe
uspeti. Vilice su im stegnute u nepopustljivu grimasu odlunosti da ne doive
neuspjeh, jer neuspjeh znai smrt. Umjesto preputanja elji za smrti oni
mobiliziraju svjesnu volju za ivotom, kojom objavljuju: "Neu se slomiti,
nastaviti u ii dalje a ti mi nee trebati" Koritena za potiskivanje osjeaja,
volja je izvor otpora u terapiji i glavna prepreka na putu do ozdravljenja.
Koliko je esta elja za smru? Mnogo mojih pacijenata je izrazilo takvu
elju, a ja sam nauio da je uzimam ozbiljno kada je jedan od njih izvrio
samoubojstvo. Ne mislim da je svaki pacijent koji izgovori tu elju potencijalni
samoubojica, ali svaki put kada to ujem, intenzivno sam svjestan dubine i
koliine bola koji se krije u osobnosti. Takoer znam da osoba ne eli umrijeti,
da eli ivjeti. Dvije elje, jedna za ivotom a druga za smru, mogu koegzistirati
jer dolaze iz razliitih slojeva osobnosti. Za procjenu mogunosti samoubojstva
neophodno je odmjeriti snagu svakog od ova dva osjeaja.
Ne vjerujem da bih znao koliko je rasprostranjena elja za smru da je i sam
nisam osjetio. Prije nekoliko godina, kada sam lagano i polako plivao u bazenu,
dok mi je glava bila pod vodom pala mi je na um misao da ne elim ponovo
podii glavu iznad vode. Podizanje glave trai da uinim napor a ja sam se
umorio od naprezanja. Kako je samo lijepo leati ovdje i ne raditi nita. Bilo bi
to kao vratiti se u majinu utrobu. Znao sam da u umrijeti ako ne podignem
glavu i udahnem zrak. Ova misao me nije naroito zaplaila ali osjetio sam da
elim da ivim. Podigao sam glavu, udahnuo i nastavio da plivam, ali sam,
zahvaljujui ovom doivljaju, postao svjestan koliko mi je vlastiti ivot zapravo
borba.
Radei sa svojim pacijentima, vidio sam da je za sve njih ivot borba, za
neke vrlo nemilosrdna sa jako malo mjesta za pravo zadovoljstvo i uivanje. No
oni nisu jedini. Skoro za sve nas ivot ima ovo obiljeje. Koliko mnogo nas se
neizmjerno duboko umorilo od te beskrajne ivotne borbe. Pa ipak, ako elimo
povratiti osjeaje ivotne radosti, moramo odustati od borbe. Kad odrastemo, rat
je zavren. Izgubili smo i od roditelja vie ne moemo dobiti bezuvjetnu ljubav
koju smo, kao djeca, trebali i tako je oajniki eljeli. Rasipamo energiju u
neprekidnoj borbi za tu ljubav. Prihvaanje gubitka je bolno i znai priznavanje
neuspjeha, protiv ega se ego bori, ali nas to prihvaanje oslobaa uplitanja
prolosti u sadanji ivot. Samo ako prihvatimo prolost moemo slobodno
krenuti prema uspjenoj i sretnijoj budunosti.
2
Svojim pacijentima, kao dokaz
ove tvrdnje, navodim da su dvije nacije koje su izgubile Drugi svjetski rat sada
najrazvijenije i najuspjenije nacije na zemlji.
Na dubokom, podsvjesnom nivou pacijent se plai da e zbog predaje ili
povlaenja svoje volje umrijeti. Poto je zahvaljujui svojoj volji preivio,
"otputanje" volje i predaja osjeajima bi moglo zavriti smru. Naravno, takav
ishod je teko mogu jer veina pacijenata eli ivjeti. Kada se osoba navede da
osjeti svoju elju za ivotom, autodestruktivno ponaanje slabi ili prestaje.
Terapija je usmjerena na to da pomogne osobi da uspostavi direktnu vezu sa
svojom ivotnom snagom tako da je moe koristiti za vlastito ispunjenje i
zadovoljstvo. Ali, da bi uspostavili tu vezu moramo duboko kopati ispod prva
dva sloja pacijentove osobnosti, naime, ispod volje za ivotom i elje za smru.
Ovo raslojavanje prikazano je na slici 13. elja za ivotom izvlai svoju energiju
iz ivotne snage tako to energiju za zadovoljstvo i ispunjenje pretae u energiju
za opstanak.
Prvi korak je uiniti pacijenta svjesnim konflikta izmeu svoje volje za
ivotom i elje za smru. Ova svjesnost se ponekad moe stei uz pomo
bioenergetskih vjebi. U jednoj od tih vjebi, pacijent lei preko bioenergetskog
stolca i die najdublje to moe. Daje mu se instrukcija da ne udahne na kraju
ekspiracije (izdisaja). Iz pacijentovog reagiranja na ovu situaciju dobiva se
odreen uvid u njegovu osobnost. Ako mora udahnuti odmah poslije relativno
kratkog izdisaja, to dokazuje prisutnost panike. Mnogo pacijenata doivi tu
paniku koju objanjavaju rijeima: "Treba mi zrak", ili "Imam utisak da u
umrijeti ako ne udahnem". Ali, nemogue je umrijeti uslijed namjernog prekida
disanja. Kada potreba za zrakom postane akutna, tijelo preuzima kontrolu i udie
zrak bez obzira na bilo kakav svjesni napor da se disanje obuzda.

2
See Lowen, "Fear of Life", 66-69, za potpunije razmatranje ovog predmeta.
Slika 13. Volja za ivotom i elja za smru

a. Rije "core' (jezgro) je izvedena iz latinskog korijena
"cor", to znai srce. Francuski se srce kae 'coeur",
a panjolski "corazon' to reflektira ovu istovjetnost.
Srce je jezgro ivota. Onaj tko osjea svoje srce ima
snanu elju za ivotom.
b. elja za smru je sloj koji sadri bol, tugu i oaj
zbog gubitka ljubavi. To je sloj slomljenog srca.
c. Volja za ivotom je egova tehnika preivljavanja.
Zasnovana na obranama podignutim' "protiv bola,
tuge i oaja ona blokira tenju srca da posegne za
ljubavlju.

Znamo da svako moe zadrati dah odreeno vrijeme, a neki ak i vrlo
dugo. Svako tko se bavio ronjenjem bez boce za kisik zna da pod vodom moe
ostati nekoliko minuta. Vjerujem da je rekord, kada osoba mirno lei ispod vode,
deset minuta. Naravno, vjebanje zadravanja zraka nije svrha nae vjebe.
Ronioci zadravaju dah u sebi poslije dubokog udisaja a u gornjoj vjebi dah se
treba zadrati vani poslije dubokog izdisaja. Poto tijelo normalno ima u pluima
i krvi zalihu kisika za dva do tri minuta, panika koju pacijent osjea nije rezultat
nedostatka zraka ili kisika ve nesposobnosti da slobodno die uslijed kronine
napetosti prsnog koa. Panika je povezana sa osjeajem nesigurnosti i strahom od
odbacivanja koji prizivaju avet smrti.
Izvjesne osobe pak, tijekom te vjebe zadravaju dah, na izgled, vrlo dugo.
U njihovom se sluaju stie utisak da je podsvjesna elja za smru vrlo jaka, ak
do toke prihvaanja umiranja, jer je disanje izraz elje za ivotom. Kada se
ovom vjebom imobilizira volja za ivotom, elja za smru postaje oiglednija.
Volja za ivotom najbolje se razumije kada je izraena negativnom reenicom:
"Naelim umrijeti". Sve dok je volja za ivotom aktivna, disanje osobe je
relativno pravilno mada plitko; volja odrava disanje na nivou na kojem se ne
dopire do dubokih osjeaja kao to je oaj. Navoenjem osobe na dublje disanje,
posebno pri izdisaju, preskae se obrambena funkcija volje i omoguuje osobi da
prie blie svom osjeanju oaja i elji za smru. Ovo objanjava osjeaj panike
u prvoj grupi, kod onih koji se boje da slobodno ispuste zrak. I oni ele da umru i
to ih strano plai pa se tome suprotstavljaju jakom voljom za ivotom. Kod
druge grupe, volja za ivotom je slabija.
Postoji i srednja grupa ljudi ija volja nije jako angairana zato to je elja
za smru slaba ili je nema. Ova grupa moe duboko izdahnuti zrak i sprjeavati
udisaj dovoljno dugo da to izazove snano uvlaenje zraka nalik gutanju. Ovakav
udisaj je spontana potvrda ivota koja je u svakom pogledu identina sa prvim
vriskom i udisajem novoroeneta. Intenzitet usisavanja zraka u tijelo je mjera
snage elje za ivotom. Kod gutanja zraka grlo se iroko otvara da uzme to vie
zraka a to je isto kao potpuno otvaranje za ivot. Poslije takvog udisaja osoba
die dublje i punije a esto tiho i duboko zajei. Ova vrsta plakanja je izraz
olakanja - olakanja jer vie nije potrebno da se opire ivotu zbog straha od
smrti ili straha od emocija.
elja za ivotom je psiholoka strana biolokog instinkta za
samoodranjem. Ona je u jezgru osobnosti i ogleda se u svim vitalnim tjelesnim
funkcijama: kucanju srca, peristaltici probavnih organa, ekspanziji i kontrakciji
respiracije, plus bezbroj ostalih aktivnosti razliitih organa, tkiva i stanica. Od
svih tih funkcija, disanje se najbolje vidi i zato moe posluiti kao indikacija
snage ivotnih sila. Dubina disanja reflektira snagu elje za ivotom. Da li se val
uzdisaja iri i sputa do abdomena i dopire do dna zdjelice? Da li disanje uk-
ljuuje cijelo tijelo ili je ogranieno samo na jedan segment, grudi ili dijafragmu?
Plitko, ogranieno i usiljeno disanje je suprotno dubokom. Ne pitamo se koliko
zraka netko moe unijeti ako se potrudi ve koliko zraka unosi bez napora. Poto
je UDISANJE proces usisavanja zraka, mjerimo i snagu usisnog impulsa. Bilo
koji doivljaj iz djetinjstva koji je oslabio snagu tog impulsa takoer je smanjio
snagu elje za ivotom. Svaka vjeba, kao ova opisana gore, koja mobilizira i
jaa taj impuls pojaati e energiju i elju za ivotom. Ako se moe izazvati pla,
on e ublaiti stres za srce i snano stimulirati disanje smanjenjem miine
napetosti i rigidnosti koje ometaju osnovne vitalne aktivnosti tijela.
Ljudi koje karakterizira jaka volja za ivotom opstaju i preivljavaju, a
takvih "boraca" je vrlo mnogo u naoj kulturi. Tijelo im obiljeavaju stegnuta
vilica i opa rigidnost. Unato oiglednoj sposobnosti preivljavanja, ostali su na
nivou bola i oaja zbog prvobitnog gubitka ljubavi, koji je prvenstveno i doveo
do elje za smru. Ovu elju neprestano potkrepljuje odsustvo ispunjenja
(ljubavi) koje ide ruku pod ruku sa preokupacijom i angairanjem na opstanku.
Poto takve osobe ive na ivici opasnosti, mada nesvjesno, spremne su za borbu
ili bijeg, ali ne rade ni jedno ni drugo. Rigidnost im omoguuje da se dre i da
preive, ali ne mogu nai ispunjenje i zadovoljstvo. Zbog ogromnog stresa za
tijelo, odravanje u uspravnom poloaju ne moe trajati beskonano, a to prijeti
samom opstanku. Prije ili kasnije iscrpe se i zaele se predati i odustati. Na toj
toki se mogu uspaniiti (drugim rijeima, osjete elju za smrti) i doivjeti srani
udar.
Da bi izbjegla ovakav ishod, osoba se mora odrei svoje volje i slobodno
prepustiti svom bolu, oaju i elji za smrti kako bi mogla oplakati gubitak ljubavi
i prealiti godine provedene u borbi za opstanak. Ovo odricanje joj dozvoljava da
uspostavi kontakt sa svojim ivotnim silama u njihovoj samoj jezgri: impulsom
za disanjem i eljom za ivotom. Ljubav je srce ivota, a srce je izvor ljubavi.
Svako mora prodrijeti do same jezgre svog bia da nae ljubav koja je smisao i
ispunjenje ivota.
Dobar primjer za ovaj proces vidi se iz prikaza jedne od terapijskih seansi u
okviru edukativne radionice iz bioenergetske analize. Jedan od uesnika
radionice, mladi kliniki psiholog, je za vrijeme pauze za ruak odluio isprobati
bioenergetski stolac. Dok je on leao preko stolca, sluajno sam proao i
primijetio samrtni izraz na njegovom licu. To sam mu i rekao pa se poslije ruka
dobrovoljno javio da radi sa mnom. Stojei pred grupom, izjavio je: "Iznenadilo
me je to to si vidio na mom licu. U posljednje vrijeme sam preokupiran smru.
Moja supruga je prije tri mjeseca izvrila samoubojstvo." Ali, izraz lica mu je bio
kronian. Povrh toga, stegnuta vilica je otkrivala snanu volju za ivotom koja
pod kontrolom dri elju za smrti.
Predloio sam mu da naini naprijed opisanu vjebu i on je pristao. Obino
pacijent tek poslije nekoliko pokuaja skupi hrabrost da se uzdri od uzimanja
zraka dovoljno dugo da udisaj izazove snaan uzdah. To se desilo i sa ovim
pacijentom. A onda mu se grlo otvorilo i uzdah se probio. Duboko je zajecao.
"elim da ivim, elim da ivim", bile su rijei koje je uporno ponavljao.
Nakon vjebe, pitao sam ga da li je ikada bio blizu smrti. Odgovorio mi je:
"Da. Zamalo nisam umro kada sam bio beba. U stvari doktori nisu ni oekivali
da u preivjeti. Odbijao sam hranu i rapidno gubio na teini." Pitao sam ga to
mu se to tada dogodilo. "Majka me je odbila od sise", rekao mi je. Njegova
uvuena vilica odraavala je odlunost da vie nikad ne posegne za majinim
grudima jer je osujeenje tog ina i suvie bolno. Istovremeno, ukazivala je i na
njegovu odluku da preivi i bez ljubavi koju je elio. Ne otvarajui se i ne
poseui ni za im moe izbjei bol zbog odbacivanja. Ali, ivot na razini
preivljavanja stalno ga je drao u borbi izmeu ivota i smrti, to se i ogledalo
na njegovom licu.
Predloio sam mu da se pokua osloboditi tog bola iz prolosti koji
pothranjuje njegovu elju za smru tako to e sada posegnuti za majkom i time
prizvati bol one rane traume. Poto vie nije dijete, u stanju je i bolje je za njega
da prihvati taj bol nego da se bori protiv njega. Legao je na kau, napuio usne,
pruio ruke i pozvao majku. Za to vrijeme, ja sam ravnomjerno pritiskao njegove
stegnute viline miie. Tada je tako bolno zajecao, jecajima koji su dopirali iz
samog srca, da je svako od nas u toj sobi mogao osjetiti agoniju bebe (koja jo
uvijek ivi u odraslom) zbog gubitka svog svijeta, zbog gubitka majinih grudi
koje su mu bile sva radost i ispunjenje. Psiholoki, beba nije eljela umrijeti, ali
je bol uslijed gubitka bio toliko jak da joj se grlo stegnulo do toke u kojoj je
uzimanje hrane postalo gotovo nemogue.
Kada se vjeba zavrila, pacijent je izjavio da se osjea mnogo slobodnije
nego ranije. Znao je za priu o svojoj bolesti, ali je nikada nije povezao sa
gubitkom majinih grudi. Uvjeren sam da ni njegova majka ni doktori nisu uoili
ovu povezanost. Kao rezultat toga, beba se nala u izuzetno beznadnom i
bespomonom poloaju, koji ak ni pla nije mogao popraviti. Pla kojem se
pacijent sada prepustio, udruen sa razumijevanjem gubitka koji je iskusio, sprao
mu je sa lica izraz smrti i bola.
Nisu svi sluajevi tako dramatini kao ovaj. Mnogo ih je u kojima pacijentu
nije lako prijei preko volje za ivotom i doivjeti elju za smru. esto ujemo
rijei: "elim umrijeti", ali strah od smrti je previe jak da bi dozvolio
konfrontiranje sa tom eljom. Sa nekim pacijentima treba dugo raditi dok ne
steknu hrabrost da doive taj strah. Moemo uvjeriti i smiriti pacijenta
uvjeravajui ga da nee umrijeti zbog ove konfrontacije. Najzad, preivjeli su
stvarno iskustvo onda kada su bili mladi i bespomoni a sada imaju jo i pomo i
podrku terapeuta.
Kada netko umire, na njegovu smrt se moe gledati kao na iskazivanje
bioloke elje za smru. Na psiholokom nivou, taj ovjek moda jo uvijek ima
volju za ivotom, to proizlazi iz ega i racionalnog uma, ali to nije nuno i elja
samog tijela. Prema tome, kada osoba umre prirodnom smru, moemo rei da je
ivjela onoliko dugo koliko je to i eljela. Volja za ivotom je efikasna toliko
dugo koliko traje napajanje energijom iz ivotnih sila organizma. Kada ove sile
popuste, zbog iscrpljenosti ili stresa, volja za ivotom slabi.
Nekoliko istraivanja je pokazalo da stariji ljudi dobiju rak poslije gubitka
voljene osobe. Opravdano se pretpostavlja da stres uslijed gubitka izaziva bolest.
Meutim, mnogi istraivai su primijetili da je ovaj kasniji gubitak "repriza"
sline traume iz djetinjstva, naime, gubitka majine ili oeve ljubavi. Kasniji
gubitak oivljava bol ranijeg i pojaava elju za smru. U velikom broju
sluajeva ta elja je svjesna jer se u poodmakloj starosti gubi nada da e se
pronai nova ljubav. Bez ljubavi ili nade u ljubav ne moe se ak ni preivjeti.
Ovo poglavlje smo poeli razmatranjem autodestruktivnog ponaanja
kardiolokih pacijenata. Najei oblik je ponaanje osobe tipa "A" koju neto
tjera da stie i postie uspjehe kako bi dokazala da je vrijedna ljubavi. Ovaj
nagon i napor su oajniki. Jedan pacijent je to ovako opisao: ivot je velika
borba. Ako odustanem od borbe, odustao sam od ivota. Ne znam kako da ivim
za sebe. Okupiran sam podizanjem obitelji, spremanjem djece za udaju ili
enidbu, radom, itd. itav moj ivot svodi se na napor da opravdam svoje
postojanje jer me nije trebalo ni biti. Moja majka nije eljela drugo dijete, a ako
ga ve mora imati, neka to bude djevojica. "Kada sam se ja rodio, rekla je:
"Nosite ga. On nije moj." Nemogue je saznati zato mu je majka ispriala ovu
priu koja ga je strano opteretila.
Norman Cousins je takoer napisao knjigu "The Anatomy of an Illness"
(Anatomija jedne bolesti) u kojoj opisuje prvu ozbiljnu bolest od koje se
razbolio. Radi se o kolagenskom oboljenju koje se iznenada pojavilo i umalo
tragino zavrilo. Svoje izljeenje Cousins pripisuje ogromnim koliinama
smijeha i vitamina "C". Iz opisa dogaaja koji su se zbili neposredno prije
izbijanja bolesti vidi se da je bio izuzetno premoren uslijed stresa. Ali, nije
prihvaao svoju iscrpljenost jer je njegova volja zahtijeva da nastavi s radom.
Bolest se javila kada osoba tjera samu sebe preko granica izdrljivosti. Na alost,
osoba nije uvijek svjesna svojih granica, ili ih ne prepoznaje, sve dok ih ne
pree. Opasnost ne lei u samom stanju iscrpljenosti ve u vjerovanju, svjesnom
ili podsvjesnom, da je prepustiti se umoru znak slabosti, da je neprihvatljivo
izgovoriti: "Ne mogu".
Istina je sasvim suprotna. Preputanje umoru dozvoljava osobi da se
oporavi, da obnovi svoju energiju i povrati duh. Preputanje tuzi, otvara i
oslobaa bol cijepanja srca. Taj bol boravi u tijelu: u stegnutoj vilici, stisnutom
grlu, rigidnim grudima, uvuenom trbuhu osobe koja potiskuje svoju enju za
ljubavlju i volju za ivotom.
Blokiravi enju za ljubavlju, osoba vie ne osjea bol. Zavisne od stupnja
te blokade, sve to osoba osjea su duboka frustriranost beznadnost koje
pothranjuju elju za smru. S druge strane, posezanje za ljubavlju oivljava bol.
U smrti nema bola i to je ono to se mnogim ljudima smrt ini privlanom. Ni u
ivotu nema bola ako je osoba potpuno iva, jer tada su osjeaja slobodna i
nesputana. Bol je u buenju, vraanju u ivot, u prilivu energije i osjeaja u
stegnute i umrtvljene dijelove tijela.
Strah od tog bola objanjava zato se srani udar obino deava kada ranjiva
osoba osjeti enju za ljubavlju i nalazi se na ivici da uini pozitivan korak i
izae iz zamke u kojoj nema ljubavi. Bolno je shvatiti kako je ivot bio prazan i
bez ispunjenja i kako takav moe i da ostane. Ali, ako ta spoznaja dovede do
plaa a ne do daljeg potiskivanja osjeaja, bol odmah slabi i kao da ga suze
odnose sa sobom.
Provociranje i buenje bola ima jo jednu svrhu, a to je poticanje potisnute
ljutnje tako da se ona moe usmjeriti van. Poto je, u gotovo svim sluajevima,
potisnuta ljutnja povezana sa traumatskim doivljajima iz ranog djetinjstva, ne
moe se iskaliti na jednom od roditelja kasnije u ivotu. Ako se potiskuje, moe
se pojaviti kao bijes uslijed neke manje frustracije. Na alost, takvi izljevi bijesa,
kao to smo ve vidjeli, ne oslobaaju ljutnju koja tada predstavlja opasnost za
srce. Iskaljivanje ljutnje na roenoj djeci, to je esta praksa, je izigravanje
(acting out) i ne donosi pravo olakanje. Umjesto toga, ljutnju treba iskazati u
adekvatnoj okolini, tamo gdje to nikoga nee ozlijediti. Tijekom terapije,
pacijenti svoju potisnutu i suzdranu ljutnju mogu isprazniti lupanjem i
udaranjem kreveta u terapijskom prostoru ili kod kue. Ova vjeba smanjuje
napetost u leima i ramenim miiima, oslobaa prsni ko i omoguuje osobi da
dublje i punije die. Usmjeravanje ljutnje prema vani slabi autodestruktivno
ponaanje koje je, konano, i rezultat ljutnje usmjerene prema samom sebi.
Sugerirao sam da je elja za smru povezana sa tekim bolestima kao to su
rak i srani udar. Zato, onda, jedna osoba umire od raka a druga podlegne
kobnom infarktu? Rak podrazumijeva sporu smrt i izaziva ga postepeno
slabljenje elje za ivotom. Neobino je to to je volja za ivotom prilino jaka
kod ljudi oboljelih od raka sve do samog kraja. Dok tijelo umire, ego i dalje
zahtijeva svoju volju za ivotom, zahtjev, koji sa progresivnim razvojem bolesti,
postaje potpuno besmislen. Zapravo, pacijent obolio od raka ne odustaje od ove
neurotine borbe sve dok je smrt ne okona. Ali, ne vai li isto i za rtve sranog
udara? Da i ne. rtva sranog udara je svjesnija svoje borbe i elje da od nje
odustane. Ako se voljnom radnjom ne moe osloboditi, uiniti e neto
destruktivno da se iupa iz klopke, ba kao ona dva rukovodioca, koje je
spomenuo Friedman, koji su upropastili svoje karijere zbog utaje poreza. Pa ipak,
bolje je izgubiti visok poloaj nego ivot. U odreenim sluajevima, sam srani
napad je nain da se ovjek oslobodi nepodnoljivog pritiska. Ali, ne moe se
tvrditi da je osoba sama sebi zadala udar; moda ga je isprovocirala i prizvala, pa
ako i jeste, to je uinila nevoljno.
rtva sranog udara se nalazi u konfliktu - eli izai, ali se boji to uiniti.
Ako hoe izai, mora se otvoriti, a otvaranje budi bol pucanja srca i strah od
odbacivanja. Smrt, ako se desi tijekom napada, nije rezultat emocionalne
rezignacije ve straha. Simbolino, srani udar je kao panina reakcija koja
nastane kada impuls za prodiranje, posezanje, otvaranje postane dovoljno jak da
ugrozi relativnu sigurnost "statusa quo". Ni panika niti impuls nisu svjesni. Kada
bi bili, problem bi bio prebaen na svjesni nivo i tu bi se mogao obraditi. Smrt
uslijed sranog udara takoer predstavlja gubitak nade, jer srce je organ nade isto
toliko koliko i organ ljubavi. Gubitak nade, uzrok panike, je sveobuhvatno,
akutno osjeaje koje se sutinski razlikuje od emocionalne rezignacije osoba
oboljelih od raka, iju nadu polako izjeda elja za smru.
3

Kada se ove stvari obrazloe i kada se o njima razgovara na terapiji,
strahom se moe upravljati. A poto je taj strah udruen sa samoom, on
intenzivno slabi kada je tu druga osoba koja slua paljivo i sa simpatijom.
Mnogim pacijentima je odnos sa terapeutom ivotna potpora. Suoavanje sa

3
Alexander Lowen, "Some Thoughts About Cancer", Bioenergetic Analysis 3, No. 1 (1987): 1-28.
vlastitim konfliktima je uvijek bolno i zastraujue iskustvo ali viestruko se
isplati zato to uva one ivotne potencijale koji nisu zahvaeni eljom za smru.
Sljedei sluaj je zanimljiv jer je pacijent imao sve simptome sranog udara,
a zapravo nije doivio infarkt. Vjerujem da je Moris izbjegao infarkt zato to je
ostao u vezi sa svojim osjeajima. To se desilo kada su pozitivna osjeaja ljubavi
pokuala da se probiju kroz njegove oklopljene grudi. Moris je bio kliniki
patolog, star 53 godine, koji je ve vie godina dolazio na bioenergetsku terapiju.
Borba da otvori svoje srce bila je glavni predmet terapije. Trei put se oenio
prije oko deset godina, i taj brak je uglavnom bio vrlo buran. Periodi njenih
osjeaja i topline smjenjivali su se sa periodima distanciranja, hladnoe,
povrijeenih osjeaja i izljevima ljutnje. Bila je to komplicirana veza koja se
ipak polako popravljala jer je svako od njih radio na svojim osobnim
problemima. Sa svoje strane, Moris je predano radio na tome da postane
samostalnija autonomnija osoba koja nee da ovisi od ene, da se vie
identificira sa svojom seksualnou i postane sigurniji u nju i da postane osoba
koju je lake voljeti. Problemi koje je imao sa Barbarom, svojom suprugom,
odgovarali su istim onim problemima koje je imao sa svojom majkom. Preuzeo
je ulogu "pomagaa" i uvijek je bio "tu" za nju ali bi postao ogoren kada, za
uzvrat, nje nije bilo tu za njega.
Ovaj dogaaj, kako ga je Moris opisao, omoguuje nam da shvatimo
osjeaja i konflikte koji su ukljueni u pokuaj da se probije napetost koja
zatvara osjeaja srca. Poeo je s Morisovim buenjem iz sna uz "uasan osjeaj u
grlu i esofagusu". U snu je vidio ovjeka ije grudi su bile rasparane dubokim i
dugim posjekotinama. Sjea se "Preplavila me je tuga zbog ovog stravinog
prizora. Bio sam siguran da e ovjek umrijeti, pa ipak imao sam neko divno
osjeaje u vezi s njim. Ali, probudio sam se sa bolom u grlu." Ovaj san je lako
protumaiti. ovjek u snu bio je sam Moris, ije grudi i grlo su bili otvoreni i
izazivali odreena divna osjeaja, ali i bol i strah od umiranja. Kada se potpuno
probudio, bol je liio na probadanje u trbuhu i pogorao se kada je pokuao
sjesti. Uplaio se i posumnjao na srani udar. Oblio ga je hladan i ljepljiv znoj i
mislio je kako moda umire. Tada je probudio Barbaru i rekao joj je: "ini mi se
da sam ozbiljno bolestan." Ona je odluila pozvati hitnu pomo, sa ime se i
Moris suglasio, jer se osjeao slabo, znojavo i na ivici onesvjetavanja. Meutim,
vie ga nije boljelo ni u prsima niti u grlu. Ideja da moda umire je ostala i Moris
se pripremio da prihvati tu mogunost. Jedan od lanova ekipe za prvu pomo
bio je suprug Morisove bive asistentice, Janny. Mors ga je pitao za enu i tek
roenu bebu i uo je da su svi dobro. Moris je kasnije ispriao: "Razmiljajui o
Janny, srce mi je preplavila ljubav prema njoj. Rekao sam, 'Kai joj da je volim'.
To mi se inilo jako vanim."
Kada je Moris dopremljen u bolnicu, odmah su ga prikljuili na monitor,
snimili EKG i dali mu infuziju. Smirio ga je njihov efikasan postupak i
impresionirala brzina akcije. EKG je pokazao da je srce normalno ali je ipak
odveden u intenzivnu njegu gdje je prenoio prikljuen na monitor. Sutradan,
kada se osjeao bolje i shvatio da mu je srce u redu, razgovarao je sa suprugom o
njihovoj emocionalnoj situaciji i njegovim "stvarnim" problemima sa srcem.

Evo to je ispriao:
U kolima hitne pomoi, na putu do bolnice bilo mi je jako vano
da kaem, "Kai Janny da je volim". Osjetio sam svoje srce; ja je
stvarno volim. U sobi za hitne sluajeve, kada sam se osvrnuo
unaokolo, pomislio sam, Koga ovdje mogu voljeti? Ono to se
deavalo bilo je to da mi ena posljednja etiri tjedna nije
dozvoljavala da je volim. Bila je bijesna na mene, ljubomorna jer
je mislila da me je otela neka druga ena. Povukao sam se, drei
svoju distancu i ne osjeajui svoju seksualnost. Kako su dani
prolazili osjeao sam da u meni neto umire. Dok sam razgovarao
sa enom u bolnici, osjeao sam kako bi za nju mogao umrijeti. To
osjeaje je zapravo znailo da bi umro za svoju majku da je
usreim ili vratim sebi. Sjeam se da me je, kao djeaka,
zaokupljala ideja da rtvujem neto od svog ivota kako bi moji
roditelji mogli da ive stotinama godina. To je bio odraz mog
straha da u ih izgubiti, jer sam duboko u sebi osjeao kako u bez
njih umrijeti. Kada sam bio u svai sa enom, sjeam se da sam
jedne noi plakao u krevetu progonjen istom milju -"Umrijeti u
bez tebe" -i osjeajem boli u grlu. Oajniki sam elio nekoga
pozvati - Majku - ali sam imao uasno saznanje da ona nee doi,
nee uti, da moj glas i moja osjeaja nisu dobrodola. Bilo je to
strano osjeaje samoe, bola, oaja - odbaenosti, iako se rijeima
ne moe valjano opisati sav uas osjeaja da bih mogao umrijeti.
Tijekom tog perioda, jedne noi sam zaspao i doivio dvije uasne
senzacije koje kao da su trajale cijelu no. Jedna je bila da e mi
grlo i esofagus otkazati i da u umrijeti, a druga da e me netko
ubiti ako se ne pritajim i sakrijem. Sada to razumijem kao potrebu
da sakrijem svoja osjeaja ili potrebe jer e me, u protivnom, netko
ubiti. Nekako sam se pritajio. Tako sam se osjeao kada sam
doivio bijes svoje ene i njenu ludost kada me optuila da sam
naao drugu enu. Nju je uhvatila panika koja se prenijela na mene
i navela me da shvatim kako je i moja majka bila u donekle
slinom stanju. Shvatio sam koliko se oajniki trudim da joj
pomognem, da pomognem svojoj majci ali sam isto tako osjetio
kako sam BESPOMOAN. Osjeaje vlastite bespomonosti
donekle me je oslobodilo da zaplaem zbog samog sebe i da
osjetim svoju samou. Sada sam osjetio i priznao samom sebi
koliko sam vei dio svog ivota bio nesretan, neto ega me je bilo
sram da se sjetiti se, kao da nemam prava biti nesretan. Izgleda da
nisam mogao nita uiniti upravo u vezi s tom nesreom - jer to je
bila nesrea moje majke. Nekako sam je preuzeo na sebe i osjeao
je kao svoju.

Identifikacija djeteta sa osjeajima majke izvire iz njihovog simbiotskog
odnosa. To nije psiholoki fenomen. Tijekom devet mjeseci rasta u majinoj
utrobi, dijete je u tako bliskom kontaktu sa majkom da osjea i reagira na svaki
val osjeaja koji proima majku. ak i po roenju, bebino tijelo je tako
prilagoeno majinom da vibrira u skladu s njenim. Ako je majka tuna i
nesretna i dijete e biti tuno i nesretno. Ako je uzbuena i ivahna i dijete e se
isto tako osjeati. Njeni osjeaji odreuju kunu atmosferu i raspoloenje. Ako je
ona nesretna, njena nesrea e baciti sjenu i pokvariti raspoloenje svih ukuana.
Odrasli mogu izai i potraiti zadovoljstvo i ugodnu atmosferu na drugom mjestu
ali dijete je zarobljeno. Ono se ne moe osjeati dobro ako se njegova majka ne
osjea dobro, tako da je prinueno uiniti sve to je u njegovoj moi da povrati
majci dobro raspoloenje. Neizbjeno, nee uspjeti i postati e jedno nesretno,
sumorno dijete. Nesrea njegove majke je sada postala njegova. Ovu vrstu
nesree dijete ne moe odagnati suzama i plaem. Kako moe i smije svoju
jadnu, nesretnu majku opteretiti svojom tugom kada ona ima tako puno svoje
vlastite. Intuitivno, dijete zna da majka ne moe zadovoljiti njegove potrebe.
Moris je prepoznao ovu dilemu. Rekao mi je: "Shvaam da sada mogu
uiniti neto u vezi moje nesree - mogu plakati. Ova spoznaja je vezana uz moje
grlo. Zatvorio sam grlo da potisnem svoje suze i tako sam sebe zarobio."
Morisova uloga podrke i pomagaa enama je produetak njegove uloge iz
djetinjstva. Moda je to i uticalo na njegov izbor zanimanja. Biti "tu", biti na
raspolaganju majci omoguuje djetetu da prevazie strane osjeaje samoe i
odbaenosti koji mu ugroavaju ivot. Negiranje samog sebe i preuzimanje
odgovornosti za drugo ljudsko bie postaje nain opstanka.
Vidjeli smo iz gornjeg da dijete vrlo lako ulazi u takve odnose sa majkom iz
kojih je vrlo teko izai i odvojiti se od majke. Kada odraste, moda se nae
vezan u nezadovoljavajuem odnosu zbog osjeaja da je njegova uloga u tome da
usrei svog partnera kako bi i sam mogao biti zadovoljan. Ali, ovo objanjenje je
samo pola cijele prie. Kavez u koji je srce zatvoreno ne zatvara se potpuno sve
do kraja Edipalnog perioda. Djeak koji je "tu" za majku obino se nalazi u
situaciji koja je seksualno obojena. Moris je bio svjestan da ga je majka
seksualno zavodila i da je njeno ponaanje odgovorno za ono to je sam nazvao
svojom seksualnom "ludou". Rekao je:
Majka se igrala sa mnom, dirala me je, mamila, zadirkivala,
muila, nudila se a onda povlaila. Mogao sam osjetiti kako me
izluuje svojim zavoenjem i provociranjem. Sada shvaam da je
velika koliina mog seksualnog uzbuenja vezana uz razmiljanja,
nagovjetaje, igre a ne uz sam seksualni akt.

Na Morisa je to utjecalo tako to je, kao i svako drugo dijete koje se nalo u
istoj ili slinoj situaciji, razvio osjeaj krivice u odnosu na svoju seksualnost.
Moemo se pitati kako to da je on, a ne majka, osjeao krivicu kada je on bio taj
koji je bio ozlijeen. Tek nekoliko roditelja dozvoljava sebi da osjeti krivicu
zbog svog zavodnikog ponaanja prema djeci. U njihovim oima to je
bezazleno uzbuenje koje mogu kontrolirati tako da ono ne dovede do incesta.
Na alost, dijete ne moe kontrolirati svoje uzbuenje. Stimulacija postaje pre-
jaka za dijete to je utoliko tee jer dijete, za razliku od odraslog, nema naina da
se oslobodi napetosti. Jedan dio njega oajno eli seksualni kontakt sa roditeljem
dok je drugi dio uplaen te mogunosti i zna da to nije u redu. Poto to nije u
redu, netko mora preuzeti krivicu. Roditelju nije ni malo teko da na dijete
prebaci odgovornost zbog seksualnog "petljanja" s njim. Projektirajui krivicu na
dijete, roditelj porie svoju krivicu i odgovornost. Dijete nema drugog izbora
nego prihvatiti krivicu koja razara njegovu nevinost i zatvara vrata djetinjstva.
Ve smo vidjeli posljedice takvog iskustva. Kod odraslih, seks se odvojio
od ljubavi. Osoba moe nai seksualno zadovoljstvo sa sluajnim partnerom, ali
teko joj se potpuno uzbuditi sa nekim do koga joj je stvarno stalo i koga iskreno
voli. Kao dijete predobro je nauila da su intenzivni osjeaji prema objektu
ljubavi tabu.
Ali, odvajanje seksa od ljubavi dovodi srce u opasnosti, jer ono ne moe
ispuniti i ostvari svoje najdublje enje. Rjeenje je postati osoba koja voli i koju
vole, osoba ije srce je otvoreno za sva osjeaja. Da bi se to postiglo, treba ivjeti
po principima koji su usmjereni na ouvanje integriteta osobnosti. O nekima od
tih principa emo govoriti u slijedeem poglavlju.

GLAVA 10
ZDRAVO SRCE -
OSOBA KOJA VOLI
Srce ima razloge koje razum nee nikada upoznati.
Pascal

Danas se sve vie prihvaa miljenje da je oboljenje srca povezano sa
stavovima i nainom ponaanja odreene osobe. Shodno tome, osobe koje brinu
o svom zdravlju trude se ne samo da smanje stresove modernog ivota ve i da
ojaaju svoje tijelo kako bi ono moglo podnijeti te stresove. Za mnoge, fizika
kondicija je rjeenje za sve. Paze na ishranu, redovno vjebaju, prestaju s
puenjem, idu redovno na doktorske kontrole, a neki se bave meditacijom ili
drugim tehnikama oputanja. Iako su sve ove aktivnosti preporuljive one ipak
ne dotiu onu najvaniju stvar koja vodi ka oboljenju srca, a koju smo prouili u
ovoj knjizi, a to je nedostatak ljubavi. Moja teza je da osoba ije je srce otvoreno
za ljubav nee oboljeti od poremeaja koronarne arterije. Ta osoba nee biti
rigidna, disati e punim tijelom i nita je nee tjerati da postie uspjehe ili
bjesomuno radi kao osoba tipa "A". Ako je ova tvrdnja valjana, oni meu nama
koje zanima i brine zdravlje srca trebaju usmjeriti svoj interes na nain kako da
ta ista srca otvore za ljubav.
Problem, sa kojim se veina nas susree, jest da su obrane koje smo podigli
da zatitimo srce postale njegov zatvor i sada ih vie nismo ni svjesni. Mnogo
osoba nije ak ni svjesno napetosti u prsima ili nesposobnosti da otvore svoja
srca. Veliki broj ljudi vjeruje da bi bili potpuno sposobni nekog voljeti kada bi
netko volio njih. Oni brkaju enju za ljubavlju sa samim voljenjem. Osjeaju
ljubav u svom srcu ali ne mogu doi do nje zato to su od srca odsjeeni
barijerama koje su sami podigli kako bi ga spasili.
Zdravo srce osoba koja voli 135
Nije dovoljno donijeti odluku da emo postati osoba koja e biti vie
voljena i vie voljeti. Nita vie ne moemo se prisiliti voljeti nego to se
moemo prisiliti biti sretni po vlastitoj volji. Po samoj svojoj prirodi osjeaji
proizlaze iz dubine naeg organizma i mada ih moemo oslabiti ili potisnuti, ne
moemo ih sami stvoriti. Iako je istina da se odreeni osjeaji mogu izazvati
matanjem ili glumom, ona nisu pravi i iskreni sve dok ne izviru iz potisnutog,
"sakrivenog" spremnika emocija. Deava se da netko probije barijere koje
sprjeavaju izlaz ljubavi tako da ona dopre do povrine, ali taj prodor, iako vrlo
znaajan, ne mijenja osobnost jer barijere nisu poznate, shvaene i uklonjene. Na
primjer, mnogo ljudi je doivjelo sveobuhvatnu radost zaljubljivanja. Ipak, ta
ljubav je uglavnom djetinjasta ili romantina i brzo propada kada se suoi sa
stvarnou, a osoba je i dalje zatvorena za ljubav kao to je i bila.
Da bismo otvorili srce tako da ono prui smisao osobnosti i ivot tijelu,
moramo prvo utvrditi zato i kako se ono zatvorilo i koje ga to sile i strahovi dre
zatvorenim. Bez ovog znanja terapeut ne moe skinuti oklop niti ukloniti barijere
ni sebi niti svojim pacijentima. Prvi korak je istraiti i analizirati prolost osobe,
naroito doivljaje iz djetinjstva. Istovremeno, nuno je otkriti i shvatiti fiziki
proces koji "oklopljava", blokira, osobu. Tijelo se ne smije promatrati na
mehaniki nain, ve kao iva slika osobne povijesti odreene osobe. Vidjeli
smo da je svaka kronina napetost tijela znak izvjesnog ranog konflikta koji je
osobu ispunio nerazrijeenim strahom. Ove strahove treba proraditi i eliminirati
ako elimo sauvati srce otvoreno za ivot. U tu svrhu, ovjek se mora osloboditi
miine napetosti i dozvoliti potisnutim osjeajima da dopru do svijesti. Oba ova
procesa se i u terapiji, kao i u ivotu, odvijaju paralelno.
Naredna "sliica" sa jedne od terapijskih seansi prikazuje ovu uzajamnu
vezu. Dok je pacijentica, ena tridesetih godina koju emo zvati Barbara, leala
na krevetu predloio sam joj da prui ruke i kae to bi eljela. Rekla je: "elim
osjetiti ljubav u srcu". Kasnije mi je ispriala da je mislila na svog supruga i
sestre. Izgovorena elja je izazvala tugu, ali ne i suze. Stegnuta, stroga vilica i
napeto tijelo nisu joj dozvolili da se smeka do suza. Kada smo razgovarali o
njenoj nesposobnosti da plae, primijetila je "Imam isti problem kada sam s
muem u krevetu i seksualna elja me poinje topiti. Tada se ukrutim, presijeem
osjeaje i postanem neprijateljski raspoloena." Objasnila je: "Ako dozvolim da
se moji osjeaji vide, mislim da e drugi uivati u njima i perverzno se
naslaivati mojom bespomonosti... Ako izgubi kontrolu, gurnuti e te u
pozadinu i pregaziti", a ja sam u sebi dodao, "I poniziti".
Barbara se jo ranije alila kako, kao dijete, nikada nije mogla biti sama niti
imati svoje tajne i privatnost. Snano je osjeala kako je majka neprestano pazi i
vreba i kako je otac vrlo svjestan njene seksualnosti. Kada je odrasla, Barbara se
i dalje ponaala tako kao da e je svako izraavanje osjeaja izloiti poniavanju.
Naravno, znala je da se to nee dogoditi, ali njen svjestan um nije bio u stanju
prebroditi strah, strukturiran u kroninoj tjelesnoj napetosti.
Ranije smo naglasili da je osjeaj percepcija onoga to se deava u tijelu. U
Barbarinom sluaju, potiskivanje osjeaja je signaliziralo strah od isticanja i
poniavanja. Ako bi zaplakala neizbjeno bi se osjeala ponienom, jer je
ponienje bilo osjeaj koje je eljela potisnuti. Ali ako nikada ne zaplae, uvijek
e se plaiti iskazivanja emocija i poniavanja. Da li je ovo stanje zamka? Ne,
ako Barbara moe sakupiti hrabrosti i kao odrasla osoba ispitati svoju realnost.
Ponienje koje bi mogla doivjeti ako se prepusti plau bilo bi trenutno. Brzo bi
ga zamijenilo osjeaje olakanja, uz spoznaju da e oni koji su joj bliski njene
suze prihvatiti sa simpatijom i razumijevanjem.
Barbara je eljela to olakanje i zato joj nije bilo teko pomoi da ga i
dobije. Ponovo sam je zamolio da isprui ruke i da sada zamoli mene za pomo.
Unato jakoj potrebi, bilo joj je teko da tu gestu uini sa osjeajem. Kada je
izgovorila: "Molim te, pomozi mi", pritisnuo sam joj vilicu sa obje strane i taj
tlak je izazvao njeno oputanje. Za manje od minut Barbara je poela jecati.
Kada je prestala, rekla je kako je to dobro kada si u stanju se opustiti. Znala je da
to ne bi mogla bez moje intervencije.
U tome nije usamljena. Mnoge ljude paralizira konflikt "elim" -"Neu" i
potrebna im je pomo terapeuta da teite prebace sa potiskivanja na izraavanje
osjeaja. Mala djeca su izuzetak. Kada je beba uplaena, ozlijeena ili
frustrirana, vilica joj pone drhtati i to odmah vodi u grevit pla. Taj pla je
ujedno i pla pobune i konvulzivno pranjenje napetosti.
Kako beba raste, tako ui i druge naine za pranjenje napetosti. Jedan je
ljutnja zbog ozljede ili uvrede. Na primjer, dijete koje uplai iznenadan pokret
moe udariti osobu koja ga je uplaila. Ljutnja iskazana fizikim napadom
oslobaa napetost. Dijete takoer naui da se odlaskom iz stresne situacije
oslobodi napetosti. Kada jo vie odraste, moe se posluiti smijehom.
Beba nema ni jedan od ovih izbora i pla je za nju jedini nain kojim se
oslobaa napetosti. I odraslima je plakanje jedini nain da se oslobode napetosti
proistekle iz gubitka ljubavi. Proces tugovanja nee efikasno ublaiti bol zbog
gubitka ako u njemu nema dubokog plaa i jecanja. Neko se moe i razljutiti
zbog smrti voljene osobe, kao na primjer primitivna plemena, ali njihova ljutnja
je uvijek praena jadikovkama, vriskom i plaem. Jedan pacijent mi je ispriao
da je, posle smrti svoje supruge, tjedan dana plakao svake noi. Bol zbog gubitka
bio je toliko snaan da nije vjerovao da e ga preivjeti. Ali pla bi ga umorio i
uspavao, a san mu je davao energiju da nastavi sa ivotom.
Dok ljutnja oslobaa energije iz stranje strane tijela, pla to ini sa prednje.
Svaki jecaj je kao otkucaj (puls) koji poinje duboko u abdomenu (plakanje iz
trbuha) i die se nagore kroz prsa i grlo da bi zavrio zvukom. Za emitiranje
zvuka je potreban izdisaj; plakanje je nemogue ako se dah zadrava. Blokiranje
zvuka napetou u grlu i vilici takoer inhibira plakanje. Ali, ako se prebrode
ove prepreke, u prsima se osjeamo lake, a disanje je posle dobrog plaa lake.
Smijeh je, po sposobnosti oslobaanja napetosti, slian plau. Vidjeli smo
da Norman Cousins zagovara uporabu smijeha kao protu sredstvo panici i pomo
pri lijeenju. Teko se mogu porei pozitivne vrijednosti smijeha; on podie duh.
Fizioloki, smijeh i pla se ne razlikuju mnogo; oba su konvulzivne reakcije u
kojima se koristi glas i mobilizira disanje. Oslobaanje napetosti je rezultat
konvulzivnog pokreta u tijelu, ali, dok smijeh zavrava "ozarenim" izrazom lica,
pla oputa i "izduuje" lice. Dobar smijeh iz trbuha i dobar pla iz trbuha nisu
psiholoki istovjetni. Smijati se kada si tuan ne oslobaa te tuge, iako je
privremeno moe ublaiti. Samo dubok pla nas moe osloboditi tuge.
Mnogo pacijenata se smije, koristei smijeh za blokiranje ili poricanje svoje
tuge. Ponekad, se pacijent poinje spontano smijati dok lei preko
bioenergetskog stolca, ali taj smijeh je neadekvatan, jer u cijeloj situaciji nita
nije ni smijeno niti zabavno. Ali, ako ohrabrimo osobu da nastavi sa smijehom,
esto se dogaa da se smijeh iznenada pretvori u pla. Situacija moe biti i
obrnuta. Sjeam se jedne prilike kada se to meni dogodilo. Moja supruga je
radila na napetosti u mojim ramenima dok sam sjedio na poslu. Stajala je iza
mene i akama pritiskala zategnute miie izmeu mog vrata i ramena. To me je
toliko boljelo da sam poeo plakati. Onda je bol iznenada nestala i ja sam se
poeo smijati. Kada su se miii opustili, napetost je izala iz njih, a s njom i bol.
Smijao sam se sa olakanjem i dobro raspoloen.
Izvjesnim ljudima je vrlo teko zaplakati i ak se ponose svojom
sposobnou to "sve podnose", a da se ne slome. Postoji vrijeme i mjesto kada
se ovakav stav moe smatrati znakom hrabrosti. Savladati se i ne popustiti pred
neprijateljem je preporuljivo, ali prenijeti ovakav stav u svakodnevni ivot je
glupo i opasno. Moemo se zapitati da li to eli dokazati kako je sainjen od
kamena. Ali u tom sluaju, kao i u mnogim drugima, pravi razlozi lee ispod
povrine, u nesvjesnom. Ne plakati je bio nain opstanka u djetinjstvu. Ako ne
plae, dijete svom grubom i agresivnom roditelju uskrauje zadovoljstvo
saznanja da je pokorio svoje dijete. Pretvarajui se u kamen, dijete moe uiniti
da roditelj osjea nemo. Niko nije dovoljno moan i snaan da po svojoj volji
savija kamen. Povrh toga, mnogi se mukarci srame plakati. Ako i zaplau, lice
prekriju rukama. Na svjesnom nivou smatraju da plakati nije muki. Ali, to to
im je teko zaplakati vodi porijeklo iz njihove nesvjesne rigidnosti, koja blokira
duboko disanje i predstavlja potisnute konflikte.
Ranije sam spomenuo vlastitu tekou da zaplaem. Godinama sam bio
svjestan da su mi grudi napete i da tu lei sakrivena panika. Znao sam da se
plaim odbacivanja. Terapija i vjebe koje sam proao znatno su mi ublaile
paniku i strah, ali znao sam da sam jo uvijek kandidat za srani udar. U stvari,
sanjao sam da u dobiti infarkt i umrijeti. Iako nije bilo odreeno kada u dobiti
infarkt, iz sna se nije moglo zakljuiti da e to biti u bliskoj budunosti. Pa ipak,
plaio sam se te mogunosti. Jednostavno sam rekao: "Sve je u redu ukoliko
umirem sa dostojanstvom". Slijedee noi sanjao sam da sam savjetnik djejeg
cara. Smatrao je da sam ga izdao i naredio da me pogube. Odveden sam do panja
na kojem e mi odsjei glavu. Vidio sam krvnika kako stoji sa svojom sjekirom
pored panja, ali nisam osjeao nikakav strah, jer sam bio siguran da e car
uvidjeti svoju greku i osloboditi me u posljednjem trenu. Sekunde su
otkucavale, pribliavalo se vrijeme egzekucije, a nikakvo pomilovanje nije
stizalo. U posljednjem momentu pogledao sam dolje i vidio da su lanci kojima su
mi noge vezane lani i da jednostavno mogu otii odavde. Tada sam se probudio.
Jasnoa i ivost sna bile su indikacija da je on za mene znaajan. Razmiljajui o
snu, postao mi je jasan njegov smisao. Djeji car je bilo moje srce; uvaeni
savjetnik moja glava. Moja glava je izdala moje srce preuzimajui vlast i
diktirajui ponaanja sa obrazloenjem da je car, moje srce, infantilan. San je
slikovito pokazao tipian konflikt izmeu ega i srca odraslog. Ako spaavam
srce, gubim glavu - jedna je od poruka mog sna. Druga poruka je da mom ivotu
zapravo nita ne prijeti ako sagledam realnost svoje situacije. Bio sam slobodan.
Jednostavno, morao sam samo priznati hegemoniju srcu. Ja sam stvorio konflikt
i, prema tome, mogao sam ga i razrijeiti uviajui da funkcija savjetnika nije
donoenje odluka. To je carevo pravo. Funkcija savjetnika je da informira cara i
da mu pomogne u provoenju svoje odluke. Odnos glava-srce bih opisao ovako:
Srce vam kae to da radite, a glava odabire najbolji nain da to uinite.
Moj pristup problemu, koji razmatram u ovoj knjizi - nesposobnost
otvaranja srca za ljubav - je psiholoki i fizioloki. Na psiholokom nivou,
potrebno je da osoba razumije prirodu problema i to dublje pronikne u njegove
uzroke. To zahtijeva paljivu psihoterapiju koja e omoguiti pacijentu da
uspostavi kontakt sa svojim doivljajima i iskustvima iz djetinjstva. Ali, ja ne
vjerujem da je samo psihoterapijska analiza dovoljna i potpuno djelotvorna.
Problem je strukturiran u tijelu u formi kronine miine napetosti, kao to sam
ve mnogo puta naglasio u ovoj knjizi. Opisao sam prednji oklop prsnog koa
koji blokira enju i leni oklop koji sprjeava iskazivanje ljutnje. Za zdravo
funkcioniranje osobe neophodno je u to veem stupnju ukloniti i ublaiti ove
napetosti. Prvi korak u terapijskom programu je uoiti te napetosti.
Slika 14A je crte napravljen na osnovu fotografije etrdesettrogodinjeg,
depresivnog pacijenta koji je dvije godine prije toga doivio infarkt miokarda.
Zakrivljenost lea je najoigledniji detalj na crteu. Izvjesne ivotinje tako saviju
i podignu lea kada su toliko razjarene da im se ak i dlaka na leima
nakostrijei. Kao one, i ovaj ovjek je podigao svoja lea. Oko etiri tjedna prije
infarkta, neposredni rukovodilac ga je pozvao na "ribanje" to je pacijent opisao
kao vrlo poniavajue iskustvo. Mada ljut i bijesan, nije pokazao svoja osjeaja.
Tijekom narednih Boinih praznika, osjeao se u isto vrijeme i umorno i
nemirno. Takoer je imao i nekih tekoa sa disanjem. Izgledao je toliko
iznureno da su mu savjetovali da ode na odmor. Tijekom Novogodinjih
praznika otputovao je na odmor sestri u Kaliforniju i, dok je boravio tamo,
zarunik njegove sestriine, star dvadeset godina, predloio mu je da odigraju
partiju stolnog tenisa. Pacijent se nije mogao oduprijeti izazovu. Prvi set je
izgubio sa 21-22, a onda i drugi. Nakon treeg poraza, proetao je 15-20 minuta.
Kada je sjeo da se odmori, osjetio je bol u grudima. Sreom, bolnica je bila na
samo pet minuta.

Slika 14. Vidovi napetosti kod oklopljenih osoba

Kada je zakrivljenost lea izraena, ne smijemo previdjeti ni napuhan,
oklopljen prsni ko koji prikazuje slomljeno srce i paniku. Zbog zakrivljenih
lea, naduvenost prsnog koa se moda ne primjeuje, posebno kada je pacijent
obuen. Kada je bez odjee, ta napuhanost se jasno vidi iz pretjerano naglaenog
dijametra toraksa. Ovaj pacijent se nikada nije enio niti je ikada imao trajnu ili
sadrajnu vezu sa nekom enom. Kada smo priali o njegovom djetinjstvu, nije
bio svjestan da je pretrpio gubitak ljubavi. Slabo se sjeao svog djetinjstva, ali
nije smatrao da je bilo ieg neobinog tijekom njegovog rasta i odgoja. Razgovor
o njegovom sranom udaru nije kod njega probudio nikakvo osjeaje tuge niti
osjeaj da mu se neto strano dogodilo. Shvatio je da je bio ljut, ali ljut ne sebe
zato to nije uspjean. Negirajui svaki traak tuge zbog gubitka ljubavi, nije
imao ni elju plakati. Nije se mogao sjetiti kada je posljednji put plakao. ak i
kada mu je, prije nekoliko godina, umrla majka, osjetio je suze u oima ali se
nije slomio i zajecao.
Slika 14B je crte prilino uobiajene tjelesne konstrukcije sredovjenih
mukaraca. Pokazuje uzdignuta, napeta lea, naglaen popreni presjek toraksa
(od naprijed unazad) i prilino tipian stomai. Osoba s takvim tijelom
vjerojatno mnogo i rado jede i ima visok kolesterol. Meutim, ove fizike
karakteristike su, po mom miljenju, sekundarne u odnosu na emocionalne
faktore i respiratorne probleme iskazane uveanim toraksom. Jo jedan aspekt
ovih crtea zasluuje panju: oputena zadnjica. Na oba crtea zadnjica je
relativno spljotena, poloaj koji podsjea na psa uvuenog repa. Smatram da
ovakvo dranje tijela oznaava gubitak seksualne "drnosti", jo jedan od faktora
koji se ubraja u predispozicije za sranu bolest. Poto osoba jest svoje tijelo, to
tijelo se treba promijeniti ako elimo pouzdanu i trajnu promjenu osobnosti.
Slijedi opis odreenih vjebi koje se koriste za postizanje te promjene.
Osnovna tehnika koju ja koristim da pomognem osobi da deblokira svoj
pla jeste mobilizacija disanja i glasa. Ima nekoliko naina kako se to moe
uraditi, ali u radu s ljudima, koji su jako otvrdnuli, pomae bioenergetski stolac.
Stolac, prikazan na slici 15, visok je oko pedeset centimetara. Deka, uvijena oko
papirnatog uloka privezana je za vrh stolca. Osoba leima legne na stolac, a
ruke isprui preko glave. Deka dodiruje tijelo u liniji bradavica. Ovaj poloaj je
preuzet iz "protezanja" kojim se ublaava napetost poslije dueg sjedenja. Da
nekoliko puta poteno udahnu zrak, ljudi uzdignu torzo i zabace ruke preko
naslona stolice. Poto mnogo ljudi pati od jake napetosti u lenim miiima, ovaj
poloaj na stolcu je neudoban. Ipak, ako se osoba opusti najvie to moe, stolac
mu pomae pri disanju jer rastee zategnute miie oko toraksa. Teko je
zadrati dah leei preko stolca, a rigidne osobe e osjetiti i svoju i nesposobnost
dubokog disanja. (Potpuniji opis upotrebe stolca moe se nai u priruniku o
bioenergetskim vjebama).
1

Vidjeli smo da ljudi koji zadravaju svoje osjeaje, zadravaju i dah.
Leanje preko stolca pospjeuje izdisaje i tako pogoduje "pranjenju". Ako netko
isputa zrak dubokim abdominalnim izdisajima, potisnuta tuga se ne moe
obuzdati i spontano e provaliti van. Veinom, ljudi nisu u stanju disati toliko
duboko, ali takvu vrstu disanja moe pojaati koritenje glasa. Ako se ovjek
potrudi, i isputa tih zvuk dok lei preko stolca time produbljuje izdisaj.
Nesposobnost odravanja tona vie od nekoliko sekundi je znak respiratornih
tekoa, ak kada se osoba na njih ne ali u svakodnevnom ivotu. Obino su
respiratorne tekoe povezane sa tekoom udisanja zraka, a ovdje se radi o
problemu dubokog izdisanja. Mnogo ljudi prestane isputati zvuk kada on stigne
do prijelomne toke, tj., do toke kada duboka ekspiracija izaziva isprekidane
zvukove kao "ah, ah, ah", koji se mogu lako pretvoriti u jecanje. U velikom broju
sluajeva bronhijalna napetost nagoni ljude na kaalj. Ako je napetost u grlu
jaka, osoba e se poeti guiti. U izvjesnim sluajevima, osjeaj tuge se ponovo
proguta kada stigne do grla. Bez obzira na oblik otpora, potiem pacijenta da se
opusti i "isprazni" to vie moe i da namjerno proizvodi zvukove plaa. ak i uz
to, mnogim ljudima, naroito mukarcima, nije se lako slomiti i zaplakati. Ni
meni to nije bilo lako. Uplaila me je bol u srcu, ali sam shvatio koliko mi je
vano povratiti sposobnost plakanja. Viegodinji rad na disanju omoguio mi je
da plaem lako i bezbolno, skoro kao beba, zbog ega sam jako sretan.
Nakon vjebe sa stolcem slijedi vjeba u kojoj je leni luk obrnut. Osoba je
nagnuta naprijed, vrhovima prstiju dodiruje tlo, koljena su blago povijena, a noge
razmaknute oko 25 centimetara i blago okrenute na unutra. Nakon nekoliko
minuta u tom poloaju, noge poinju vibrirati. Dok rigidnost, vjebu preko stolca
ini donekle stresnom, vibracije u ovoj vjebi ublauju taj stres i jo vie
unaprjeuju proces disanja. Ovaj poloaj je jedan od poloaja primicanja zemlji;
zovemo ga vjebom uzemljivanja (vidi sliku 16). Kada, tijekom jedne od
radionica, kardioloki pacijenti rade tu vjebu, svi kau da im je poslije bolje i
lake.

1
Alexander Lowen and Leslie Lowen, "The Way to Vibrant Health: A Manual of Bioenergetics
Exercise (New York: Harper & Row, 1977).
Slika 15. Bioenergetski stolac i vjeba disanja

Upotreba bioenergetskog stolca nije neophodna za produbljivanje disanja.
Moemo lei na pod, sa savijenom dekom ispod gornjeg dijela lea. Mada ovaj
poloaj nije tako efikasan kao onaj opisan gore, pla se moe izazvati upotrebom
glasa onako kako je ve opisano. ak i prilikom sjedenja u stolici, koritenje
glasa na opisan nain moe pomoi osobi da zaplae. Pomae i prisjeanje na
neki tuan dogaaj ili gubitak u ivotu. Mnogo ljudi kae da se rasplau kada
gledaju tuan film ili sluaju tunu muziku, ali to se veinom odnosi na suze a ne
na jecaje. Mada su suze vane, i kao izraz tuge i kao sredstvo za ienje oiju,
pomou njih nije mogue osloboditi i olakati napetost izazvanu gubitkom
ljubavi. U tu svrhu trebamo plakati neobuzdano, iz sveg grla.
U bioenergetskoj terapiji koristimo jo jednu vjebu koja pomae ljudima
da izraze protest, negodovanje karakteristino za svakoga tko je izgubio voljenu
osobu. U mnogim primitivnim plemenima domoroci vriskom izraavaju svoj
protest i negodovanje, ali mi, kao odgojen i civiliziran narod, filozofski
prihvaamo gubitak i smrt, iako ovaj racionalan stav negira osjeaja tijela i
umrtvljava na emocionalni ivot. Vjeba se sastoji od toga da pacijent legne
leima na krevet i ispruenim nogama ritmiki udara po njemu. Ako je na
krevetu madrac od spuve debele desetak centimetara, osoba moe lupati iz sve
snage a da ne povrijedi ni sebe niti oteti krevet. Lupajui, pacijent vie glasnim i
ravnomjernim glasom rije "Zato?" Ja od pacijenata traim da tri puta viknu
"zato" i da svaki uzvik traje toliko dugo dok im ne ponestane daha, a da za sve
to vrijeme lupaju po krevetu, i da tek tada ponovo uzmu zrak. Kako vjeba tee
od prvog ka treem "zato", lupanje se ubrzava a glas podie. Kod mnogih ena
posljednje "zato" se pretvara u vrisak. Pla, vriska i glasno jecanje, su dio
istinskog i iskrenog procesa alosti. Ova vjeba oslobaa napetost iz prsa, grla i
nogu i znaajno produbljuje disanje tako da je osoba izrazito svjesna njegove
spontanosti. Kao i dubok pla, izraavanje negodovanja, protesta, vriskom ili
vikom skida teret tuge i bola sa srca.
Ono to je vano u vezi sa ovim vjebama jeste da njihov efekt na disanje
nije prisutan samo dok vjeba traje. Poto vjebe pomau osobi da prebrodi svoj
strah od predaje osjeajima, one mogu izazvati dalekosene i dugotrajne
promjene u ponaanju osobe. Umjesto da obuzdava svoje osjeaje, pacijent ih
naui "pustiti van", biti oputeniji, meki i slobodniji. Ovo se lake i bre deava
kada je pacijent u takvoj terapiji koja mu omoguuje da u svojoj memoriji traga
za uzrocima sila koje su ga zarobile i da ih shvati. Ali, treba naglasiti da terapija
nije apsolutno sredstvo i uvjet za rast i sazrijevanje. ivot nam prua mnogo
prilika da izrazimo svoje osjeaje, otvoreno i direktno, a svaki put kada to
uinimo uimo kako se postaje osoba koja je otvorenija i blia ljubavi. Ipak,
vjebe kao ove mnogo pomau u procesu otvaranja srca i izraavanja osjeaja.
Bilo koji razgovor o emocijama je nekompletan ako izostavimo problem
ljutnje. Veina ljudi generalno nije svjesna suzdrane ljutnje, unato injenici to
su povremeno razdraljivi ili eksplodiraju od bijesa. Ti ljudi nisu svjesni ni
ogromne napetosti u gornjem dijelu lea koja prati potisnutu ljutnju. Moda su
lea odreene osobe uzdignuta, ali ona to obino ne osjea. Vidjeli smo da
ovakva potisnuta ljutnja izvire iz rano doivljenog osjeaja deprivacije, negiranja
i nude pokoravanja roditeljskom autoritetu. U mnogo sluajeva, ta rana iskustva
ukljuuju i fiziko zlostavljanje u ime kanjavanja. Ljutnja, kao reakcija na ovo
zlostavljanje, toliko je jaka da se nalazi na samoj ivici ubilakog gnjeva, kojem
se veina ljudi nerado predaje iz straha da ne izgube kontrolu i nekoga ozbiljno
ne povrijede. Ali, kada se takvi osjeaji zadre u sebi, osoba ih okree protiv
same sebe i postaje autodestruktivna. Potisnuta, obuzdana ljutnja takoer mnogo
oteava osobi da kae to eli ili da izusti neki nerazuman zahtjev. Plai se da e,
ako budu odbijeni, eksplodirati od bijesa.

Slika 16. Vjeba uzemljenja

I tako, osoba nosi svoju ljutnju u obliku kronine miine napetosti, kao
majmuna na leima. Ako eli lako i razumno razrijeiti stresnu situaciju mora
isprazniti svoju ljutnju. Logian nain je da sa svom estinom napadne krevet,
govorei to god poeli. Mada ova vjeba prua katarzu (potpuno oslobaanje ili
oputanje) njena primarna funkcija je da oslobodi ruke i ramena kako bi se s
njima moglo slobodno i njeno posegnuti za ljubavlju. Godinama obuzdavana
ljutnja ne moe se osloboditi jednom vjebom. Sve dok "majmun" sjedi na
leima, osoba e biti ljuta individua. Za potpuno oslobaanje neophodne su dvije
stvari: Prvo, osoba mora osjetiti svoju ljutnju i identificirati se s njom; drugo,
treba uporno, i kod kue, utirati i udarati krevet sve dok se ne oslobodi napetosti
iz lea i ramena. (Vidi u "The Way to Vibrant Health", upute za tu vjebu).
Ja sam stekao naviku da svakog jutra, poslije umivanja, a prije doruka,
nekoliko minuta leim preko stolca i pustim da mi se tijelo istegne a disanje
produbi. Leim u raznim poloajima, mijenjajui oslonac poevi od gornjeg
prema donjem dijelu lea. Ovi poloaji su mi neudobni bez obzira na to to
godinama radim na i sa stolcem. Ne mogu ni biti udobni, sve dok ima i malo
napetosti u leima ili ramenom pojasu. Mnogim ljudima je bilo koji od ovih
poloaja izrazito i trenutno bolan zbog napetosti u lenim miiima. Neki se boje
da e im lea pui, to se sigurno nee dogoditi, ali nikoga ne treba zadravati u
bolnom poloaju ako ga on suvie zastrauje. Ipak, bol nije negativan znak jer on
predstavlja konflikt izmeu elje za oputanjem i straha od toga. Bol se uvijek
moe ublaiti uzdisanjem ili stenjanjem, ime se oslobaa izvjesna koliina
napetosti jer se disanje produbljuje.
Nakon vjebe na stolcu, izvodim vjebu uzemljenja, koju sam ve opisao.
Poslije vibriranja nogu, osjeam da u cijelom tijelu imam vie energije i ivota.
Tada radim vjebu udaranja ili neku drugu vjebu koja ukljuuje moje ruke i
ramena. I, povremeno, preputam se plau kada shvatim koliko sam bio rigidan i
koliko mi je ivot bio borba. Sve dok mogu plakati, znam da mi je tijelo meko a
srce otvoreno. Ova navika mi je pomogla da doem do toke u kojoj sam u
stanju da ispraznim nagomilanu ljutnju i prestanem biti ljut i ogoren ovjek.
Iznenaujui rezultat jeste i to da mi je ljutnja uvijek na raspolaganju. Mogu
je osjetiti kako raste kada vjerujem da me je netko "preao". Mogu je izraziti
oima tako da ljudi vide da sam ljut, a da ih ne moram napadati. Stekavi pristup
svojoj ljutnji, poeo sam se osjeati kao kompletna osoba - netko, a poto se
prema meni ee tako i ophode, imam manje potreba da se ljutim. Takoer se i
manje plaim jer vie nisam ni toliko ranjiv niti popustljiv jer su mi i srce i um
otvoreniji.
Ako govorimo o zdravom srcu, trebamo shvatiti da ono postoji samo u
zdravoj osobi. Ako elimo izlijeiti slomljeno srce, treba jasno naglasiti i
objasniti ulogu koju ljubav ima u ivotu. Posluiti u se jednom analogijom.
Opisao sam srce kao sredite kotaa sa icama koje predstavljaju impulse ljubavi
iz srca. Ovi impulsi, kao i ice kotaa, podupiru okvir ili granice osobe. Isto kao
to ni kota ne funkcionira bez okvira, tako ni osoba ne moe funkcionirati bez
granica koje omeuju self. (bie, JA)
Kada radim sa pacijentom i pomaem mu da otvori svoje srce, ne
savjetujem mu da se odrekne svih svojih obrana. To bi ga svelo na nivo
dojeneta, koje moda jeste samo srce, ali je zavisno i bespomono. Zbog toga je
toliko vano pomoi osobi da osjeti svoju ljutnju i da se identificira s njom. Ako
ovjek zna kako uzvratiti udarac ne mora se zakljuati u tvravu da bi se zatitio,
niti ostati u mukotrpnoj i bolnoj situaciji.
U 3. poglavlju govorio sam o fazama u rastu i razvoju i opisao kako dolazi
do rascjepa osobnosti na dva sredita, srce i ego.

Ponoviti emo ove faze (vidi slike 9 i 10) prema kvaliteti ljubavi koji svaka
od njih predstavlja.
Ljubav = elja za bliskou i dodirom
a. Infantilna ljubav treba toplinu, njegu, podrku i
zatitu; za uzvrat, nudi vezu sa
budunou van samog sebe;
obnavljanje i ponovno raanje.
b. Ljubav djeteta treba podrku, zatitu, pohvalu i
prihvaanje; za uzvrat, dijeli radost igre.
c. Ljubav djeaka ili treba podrku, pohvalu, prihvaanje
djevojice i usmjeravanje; za uzvrat, dijeli
uzbuenje avanture i nudi duboko
prijateljstvo.
d. Mladalaka ljubav treba usmjeravanje i slobodu; za
uzvrat, nudi uzbuenje i dra romantike
i seksa.
e. Odrasla ljubav treba druga s kojim e podijeliti
ivot; za uzvrat, daje naklonost,
potovanje i podrku.

Ovo je slobodan prikaz razvoja ljubavi tijekom rasta i sazrijevanja. Kada je,
u djetinjstvu, taj razvoj osujeen dogaajima koji cijepaju srce, impuls za
ljubavlju je sputan i probija se oprezno, ispitujui i sa pola srca. Stupanj
sputanosti ovisi od teine tih dogaaja i vremena u kojem su se dogodili. Kao
posljedicu, impuls za ljubavlju nosi u sebi neispunjene potrebe iz ranijih faza.
Rijei "Volim te", mogu znaiti: (a) "Treba mi tvoja njega", (b) "Treba mi tvoja
podrka", (c) "Treba mi tvoja pohvala i prihvaanje", (d) "elim seks sa tobom"
ili (e) "elim podijeliti ivot s tobom". Za neke ljude, ljubav ima snaan
infantilan karakter; za druge je izrazito romantina. Ako su rane karakteristike
jake, zrele su slabije. Tako, kada pacijent govori o svojoj ljubavi prema branom
drugu ili partneru, trudim se otkriti iz kojeg sloja osobnosti on govori. Izjavu
ljubavi vrednujem prema stupnju zrelosti odreene osobe.
Radei terapiju sa osobom koja ima bilo kakav emocionalni problem nije
dovoljno usmjeriti panju samo na srce. Ako se koncentriramo na kompletnu
osobu, imajui na umu da je ljubav sredite problema, moemo joj pomoi da
otvori svoje srce i nade ispunjenje u ljubavi koju trai. Jedan od mojih
pacijenata, ovjek srednjih godina, koga sam nazvao Mickey, imao je sa enama
niz razoaravajuih i frustrirajuih veza unato injenici to mu je glavni cilj u
ivotu bio da nae ljubav. Mickey je bio jak, vitalan i lijep mukarac koji se
sviao mnogim enama. Mickey je spremno i toplo odgovarao na njihov interes i
"poruke", jer je znao da je ivot bez ene prazan. Pa ipak, brak mu je propao, a i
tri druge due veze su neslavno zavrile. Traio je idealnu enu, onu koja e
zadovoljiti sve njegove nezadovoljene potrebe. Ali, svaki put kada bi osvojio i
dobio ljubav neke ene, jedino to je vidio bilo je da ona ne odgovara njegovim
idealima. S druge strane, ako mu se izvjesna ena ne bi potpuno predala, nije bio
u stanju da se "odlijepi" od nje i doivljavao bi odreene, vrlo bolne osjeaje.
Nije li moda ba ta najzad ona prava? To to je nije mogao imati za sebe
potaklo je ista tabu osjeaja koja je imao prema majci.
Ova analiza, iako valjana, nije bila faktor koji je doprinio Mickeyevoj
promijeni. Znao je za svoj stav prema majci ali nije znao da ga je taj stav fiksirao
na nivo djeaka. Objasnio sam Mickeyu da njegov problem nije nai ljubav, ve
postati mukarac. S vremenom, shvatio je kako sam sebe u odnosima sa enama
izdaje, isto onako kako je majka njega izdala pretvarajui ga u svog "malog
mukarca". Ova spoznaja je izazvala ljutnju prema majci i prema svim ostalim
enama i jaki osjeaj da mu nita od njih ne treba. Osloboen potreba i zahtijeva
konano je mogao voljeti kao mukarac - punim srcem.
Potrebno je mnogo terapijskog rada da bi se stiglo do te toke. Poslije
doivljaja cijepanja srca u djetinjstvu, osoba se razvija uz mnogo lomova i
zaokreta. Odrasli su rijetko direktni i otvoreni; ee su indirektni i na oprezu,
pokorni i zlovoljni. Sve ovo se treba proraditi. Jedna od vjebi koje ja koristim
sastoji se u tome da pomognem osobi da kae "ne". Dok lei na krevetu, sa
ispruenim nogama, pacijentu se daje uputa da nogama udara to jae moe i da
pri tom govori "ne" to due i to glasnije. Koritenje i izgovaranje rijei "ne" na
ovaj nain, ima snani utjecaj na disanje, a pomae i oslobaanju osjeaja. Ako
osoba nije blokirana ili inhibirana svojom samosvijeu, "ne" je glasno i jasno.
Ali, nije uvijek tako. Veini ljudi je teko da budu agresivni ili nasilni ako
prethodno nisu izazvani. Kao djeci, nije im bilo dozvoljeno da ostvare svoja
prava i sada im je to, i kao odraslima, vrlo teko. Ova vjeba je nain da se ovaj
problem konfrontira i da se, uz vjebu, naui kako da se prebrodi. "Ne" se moe
rei i stojei, bilo terapeutu bilo grupi, kao oblik asertivne vjebe.
Sposobnost da se kae "ne" je obiljeje sigurne osobe. Nesigurna osoba
odigra svoje "ne" tako to ne uini ono to je zamoljena, a kasnije se pravda da
je zaboravila. Ova zaboravljivost moe biti stvarna, ali i simptom neprijateljstva.
Isto se odnosi na osobu koja pokorno kae "da". Iako se moda trudi da sakrije
svoje negodovanje i zlovolju, one e se pokazati na mnogo sitnih naina koje e
druga osoba osjetiti. S druge strane, "ne" izgovoreno otvoreno i direktno je znak
povjerenja u drugu osobu.
Generalno govorei, iskreno "ne" se mnogo lake prihvaa. Drugoj osobi
moda nije drago to je odbijena, ali on ili ona cijene potovanje i povjerenje
koje takvo "ne" izraava. Iskreno "da" ili "volim te" od iste osobe ostavlja jo
jai utisak. I suvie esto se rijei "volim te" koriste da bi se izbjegao konflikt ili
zamaskiralo neprijateljstvo. Mnoge ljude, ne ljubav ve strah od odbacivanja
dre u vezi. U tom kontekstu, izjava "volim te" ne znai ono to kae.
To to smo ovdje rekli o otvorenom i direktnom izricanju "ne" odnosi se na
svaki odnos koji ukljuuje povjerenje. ovjek, koji svom efu ne moe rei "ne"
nije osoba kojoj vjeruju i koju potuju jer je njegova pokornost zasnovana na
strahu. Povrh toga, negiranje samog sebe (selfa) koje je inherentno pokornom
stavu minira kreativne i inventivne sposobnosti osobe. "Da" - ljuti su moda
vjeti u izvravanju nareenja, ali su izgubljeni kada moraju da sami smisle i
donesu odluku.
U svakoj vezi se ne postavlja problem naina zajednikog ivota ve
mogunosti da svako kae ono to misli i eli. Svima je poznato da nedostatak
komunikacije stvara probleme u odnosima. Ali, kao to sami ne govorimo i ne
izraavamo svoje prave osjeaje, tako i ne ujemo to drugi govore. ujemo
rijei, ali ih esto uzimamo osobno, kao napad na nas, a ne kao iznoenje tuih
osjeaja. Zatvorivi svoj um, zatvorili smo i svoje srce. U tom sluaju, situacija
se pogorava do konflikta koji moe da se razrijei samo silom. Da bi se odrala
veza druga osoba moe da popusti nama ili mi njoj. Ponaajui se na taj nain,
dakako, ponavljamo obrazac iz djetinjstva kada je majino ili oevo "ne" uvijek
bila posljednja rije.
Oigledno, otvoren um, otvoreno srce i spremnost za sluanje neophodni su
osobi koja voli, uz osobnost koja integrira glavu i srce sa seksualnou (vidi
sliku 11, poglavlje 11). U 1. poglavlju smo vidjeli da je, kod mnogo ljudi, bliska
veza izmeu ovih dijelova osobnosti prekinuta pa je miljenje odvojeno od
osjeaja, a seksualnost od ljubavi. Ovaj prekid razara integritet osobnosti, tako da
neije ponaanje na poslu nema veze sa ponaanjem kod kue. "Voli blinjeg
svoga" je zapovijed koja moda ima smisla na nedjeljnoj misi, ali je na radnom
mjestu u ponedjeljak ujutro potpuno nevana. Slino tome, kada je neiji ivot
"podijeljen po ladicama", avantura sa sekretaricom ili poslovnom partnericom ni
na koji nain nije u suprotnosti sa ljubavlju za enu koja se javno deklarira. Ali,
biti razliita osoba u razliitim situacijama znai da osobnost ni u jednoj od njih
nije kompletna. Moda se ljubav osjea, ali to osjeanje je parcijalno i ne-
savreno.
to znai biti cjelovita osoba koja voli? Generalno, u stvarima ljubavi, glava
ne moe komandirati srcu. Niko ne moe odluiti koga e voljeti a jo manje se
zaljubiti. Ima mnogo sluajeva u kojima glava ne bi izabrala isti objekt ljubavi
kao srce, ali tko da slua glavu kada je ljubav u pitanju? Hladnokrvno
promiljanje nikada ne "prolazi" u plamenu strasti. Da li to znai da emo
pogrijeiti ako slijedimo elje srca? Ne vjerujem. Istina je da, kada smo obuzeti
plamenom ljubavi, imamo tendenciju da idealiziramo voljenu osobu, ali ima
neto jedinstveno u injenici da nas on ili ona moe uzbuditi i ponijeti do takvih
visina. Na alost, kada se ponovo spustimo na zemlju, eka nas jedna druga
stvarnost - problemi, nedostaci i sve ostale ljudske slabosti. Da li to znai da je
ljubav slijepa? Ne nuno.
U 3. poglavlju smo vidjeli da se osobnost, zbog ranog gubitka ljubavi,
razdvaja na dva odvojena sredita, srce i ego. U cilju obrane, ego zatvara srce u
zatitni kavez i kritiki i ciniki ispituje svakog tko bi mu se mogao pribliiti.
Sve to vrijeme, srce trai nekog koga bi voljelo, nekog tko bi ga oslobodio. Kada
nae tu osobu, zbacit e svog tamniara i pobjei iz zatvora. Poto srce ima
nepogrjeivo oko uvijek e nai pravu osobu ali nee uvijek ostati na slobodi.
Kada medeni mjesec zavri, kada je par prinuen suoiti se sa realnou, ego
preuzima kontrolu i ponovo uspostavlja stanje zatitnog nadzora.
To to erotska ljubav ne moe zadrati svoj poetni intenzitet ne umanjuje
njeno znaenje za ljudski ivot. Iako vatra koja se rasplamsala meu
ljubavnicima ne gori istim arom kada je par dugo zajedno ona ne zamire. U
sreditu jo uvijek snano plamti, a njeni odsjaji se vide u oima ljubavnika
tijekom njihovog zajednikog ivota. Ne smijemo zaboraviti da se ta vatra
ponovo rasplamsava u trenucima ekstaze seksualnog sjedinjavanja. Ne, nije
priroda erotske ljubavi kriva za neuspjeh ljubavne veze, ve rascjep osobnosti.
Ideja da e nas ljubav osloboditi je iluzija, ije korijene nalazimo u djejem
uvjerenju da bi ivot bio raj kada bi nas majka bezuvjetno voljela. U stvari, ona
rijetka djeca koja jesu predmet majine bezuvjetne ljubavi uistinu uivaju u
ljudskom ekvivalentu rajskog blaenstva. Mnogi od nas ude za takvom
ljubavlju ali je nikada ne dobiju. ak i tada, udnja koju smo kao djeca osjeali
opstaje u naim srcima i pothranjuje nam uvjerenje da e nas ljubav osloboditi.
To to ljubav to povremeno i ini govori samo u prilog njenoj moi. Ali,
moemo biti slobodni, istinski slobodni, samo kada ljubav preplavi nae cijelo
bie - kada, zapravo, postanemo osoba koja voli.
Takva osoba moemo postati ako premostimo i zatvorimo rascjep izmeu
ega i srca. To ne znai da se ego mora odrei svog poloaja arbitra realnosti ili da
se glava mora odrei svoje prevlasti u hijerarhiji osobnosti, ve da glava i srce
moraju zajedno raditi na unaprjeenju zdravlja i sree osobe. Moramo shvatiti i
priznati da su mo i ljubav suprotne tenje i vrijednosti. Mo stvara nejednakost;
njena upotreba zahtijeva suspenziju osjeaja. Ljubav se, naprotiv, osniva na
priznavanju jednakosti. ak i odnos izmeu majke i djeteta mora ukljuiti
saznanje da je i dijete osoba, ba kao i majka. Bez toga, dijete e razviti
narcisoidnu karakternu strukturu i nee biti u stanju gledati druge kao osobe
ravnopravne sebi.
Ljudi esto prljaju svoje intimne, odrasle veze, zanemarujui i
obezvreujui povjerenje koje je neophodno za procvat ljubavi. Najei dokaz
ovoga je novac. Mnogo ljudi koristi novac da bi kontrolirali ili dominirali nad
drugima, dajui ili uskraujui ga da bi silom proveli svoje zahtjeve. Mnogi
vjeruju da se novcem moe kupiti ljubav. Ljubav, pak, nikada ne dolazi s
novcem; naprotiv, novac esto stoji na putu ljubavi.
Posjedovanje novca ili moi ne sprjeava nuno osobu da voli u pravom
smislu te rijei. Ne ini to ni uspjeh ili slava. Meutim, ako tenja ka tim
ciljevima dominira u osobnosti, ego je odvojen od srca, a osoba nesposobna da
voli cijelim biem. Nagon za vlasti, moi, ili slavom zahtijeva kanaliziranje
neprocjenjive koliine energije ka tim ciljevima. Ali, kanaliziranje energije
ukruuje tijelo, a kruto tijelo ljubav teko otapa. Osjetljivost osobe tipa "A" na
srana oboljenja direktno je povezana sa rigidnou vezanom za nagon za
uspjehom. Ona je takoer povezana i sa panikom, neprijateljstvom i slomljenim
srcem. Moemo se koncentrirati na jedan ili drugi vid problema, ali posljedice za
tijelo su uglavnom iste.
Iz ovoga ne proizlazi da osoba koja je orijentirana na zadovoljstvo ne moe
biti bogata, uspjena ili slavna. Zadovoljstvo je ugraeno u kreativnost,
2
ono je
njen priroeni, sastavni dio, a osoba koja voli je izuzetno kreativna je
jednostavno zato to je njeno srce prisutno u svemu to ini. Ona moe stei
mo, slavu i uspjeh ali te vrijednosti ne dominiraju njome niti im ona rtvuje
svoju cjelovitost.
Odreene ego vrijednosti - potovanje, dostojanstvo, potenje, pravednost -
su u skladu sa vrijednostima srca i pomau bolju integraciju osobnosti.
Potovanje je nuno u svakoj ljubavnoj vezi izmeu dvije zrele odrasle osobe.
Ako netko nema samopotovanja, ljubav je infantilna i nedozrela, i vie je izraz
potrebe za podrkom i njegom nego elje da se s nekim podijele dobri i ugodni
osjeaji. Ako se partner ne potuje, veza se degradira do stupnja formalnosti.
Samo osoba za koju je potivanje vano moe biti osoba koja voli. To ne znai
da se takva osoba nikada nee naljutiti na svog sudruga. U 1. poglavlju smo
vidjeli da su ambivalentni osjeaji prilino zastupljeni u ljubavnoj vezi. Ali,
ambivalentnost uvijek rezultira, gubitkom potivanja jedne osobe za drugu i to,
na kraju, pokvari i oslabi vezu. Samopotovanje i potovanje drugih zahtijeva da
se suoimo sa situacijom i iskaemo svoju ljutnju tako da se veza ponovo vrati
na vrsto tlo.
Dostojanstvo, vanjski izraz samopouzdanja, je jo jedna vrijednost koja
obogauje ljubav. Ono puni osobu jakim nabojem, a to je vrlo privlano. Poto
dostojanstvena osoba ima uspravno, ponosno dranje, mnogi brkaju dostojanstvo
sa rigidnou, a to nije isto. Rigidna osoba se uspravno dri zbog straha da se ne
slomi i popusti. Dostojanstvena osoba se ne plai da e se slomiti - nije ni kruta
niti blokirana i u stanju je plakati. Njeno ponaanje je vrijedno naeg potovanja i
obeava da emo i mi biti tretirani sa potovanjem.
Poto predstavlja stanje unutranje cjelovitosti, potenje ili ast je jo jedna
crta koja karakterizira osobu koja voli. Osoba, ije su srce i glava razdvojeni,

2
Lowen, Pleasure, 322
govori iz obje ove pozicije. Svaka izjava ljubavi koju daje minirana je
nepovjerenjem i sumnjom koja zrai. Takva osoba nije potena ni prema sebi
samoj. Naprotiv, svoje negativne stavove prikriva ili opravdava bacajui krivicu
na druge. Ali, svaka la koju izgovori jo vie produbljuje rascjep osobnosti, jer
srce zna istinu. Svaka la obezvrjeuje i njene veze sa drugim ljudima, jer ne
moe istovremeno imati otvoreno srce i lagati.
Na alost, malo nas je izbjeglo traume djetinjstva koje su nas prinudile da
izoliramo svoja srca i da se zatitimo od ljubavi. Pa ipak, svi eznemo za
ljubavlju iako nismo u stanju da potpuno otvorimo svoja srca sve dok se ne
osjeamo sigurno. Tu sigurnost neemo nai u ljubavi koju osjeamo prema
drugom ve samo u ljubavi koju osjeamo prema sebi. Ovo samoljublje nije
narcizam, kao to sam istakao u svojoj prethodnoj knjizi,
3
niti je to sebinost.
Kada se osjeaj ljubavi, posezanja i otvaranja, iri cijelim tijelom to doi-
vljavamo kao samoljublje, kao da sami sebe volimo, jer nam ono priinjava
zadovoljstvo. Kada taj osjeaj dotakne drugu osobu, upoznajemo radost ljubavi
prema drugom, ili "predmetne ljubavi", kako to zovu psiholozi. Ali te dvije stvari
su zapravo jedna jer, kako Erich Fromm kae: "Mi smo sami 'objekt' svojih
osjeaja i stavova; stavovi prema drugima i prema nama samima su daleko od
kontradiktornosti, oni su u osnovi konjunktivni." Prema tome, Fromm istie:
"Osjeaj ljubavi prema samom sebi nai e se kod svih onih koji su sposobni
voljeti druge."
4
Ali, sebe moemo voljeti samo ako su potovanje, dostojanstvo i
potenje vrijednosti prema kojima ivimo.
Spajanje glave i srca je tek pola posla na putu kojim idemo da bi postali
osoba koja voli. Druga polovina je spajanje srca sa seksualnim organima tako da
se seksualna aktivnost osjeti u srcu. U stvarnosti, srce i genitalije su povezani
preko krvi; inae se ne bismo mogli seksualno uzbuditi. Ali, poto ne osjeamo
protok krvi, nismo svjesno svjesni te veze. Umjesto toga, doivljaj povezanosti
ovisi od dubine disanja. Ako ne moemo povezati ljubav sa seksom, disanje nam
je ogranieno na gornji dio tijela i zadravamo dah. Osnovni preduvjet za
preputanje seksualnosti je potpuno isputanje zraka. Tek kada disanje prodre
duboko do zdjelice i stigne do zdjelinog dna osjetit emo vezu izmeu prsnog
koa i zdjelice. U tom sluaju, seksualno uzbuenje, kada se pojavi, nije
ogranieno samo na genitalije ve obuhvata i senzaciju topline i mekog irenja u
zdjelici. Kada seksualna osjeaja nisu ograniena na genitalije, ona se proteu na
cijelo tijelo pa tako i na cijelo srce. Mnogi ljudi vjeruju da seksualno uzbuenje
slabi kada se osobe bolje poznaju, ali ja mislim da se to odnosi samo na
uzbuenje predigre. Krajnje zadovoljstvo, ili orgazmiko zadovoljenje, poveava
se sa bliskou zato to se osoba potpunije predaje ukoliko je ljubav sigurnija.

3
Lowen, Narcissism, 324.
4
Erich Fromm, The Art of Loving (New York: Harper & Row, 1956), 59.
Moje teite na ljubavi i seksualnosti moe navesti neke itatelje da se
zapitaju nisam li zanemario spiritualne aspekte ljubavi. to je sa ljubavlju prema
Bogu? Nije li to ljubav prema Bogu ako nalazim zadovoljstvo u onome to je On
stvorio? Moe li se ljubav prema Bogu odvojiti od ljubavi prema onome to je
Bog stvorio?
U cijeloj knjizi naglaavam vanost cjelovitog bia. Govoriti o spiritualnosti
kao o neemu to je odvojeno od drugih ljudskih funkcija znai razdvojiti
jedinstvo osobnosti. Po mom miljenju, spiritualnost je suprotna strana
seksualnosti; obje izviru iz srca. Gledajui gore, doseemo do nebesa; gledajui
dolje, stiemo na zemlju. Ali, uz drvee koje nam ometa vidik na pogled na
gore ne moe biti jai od naeg dodira sa zemljom. Da li moemo istinski biti
spiritualni ako nismo seksualni? Ne vjerujem u to.
Ako su veliki mistici i uitelji religije u pravu, Bog boravi u srcu. Ako
potpuno ukljuimo srce u bilo koju aktivnost, to postaje izraz spiritualnosti, izraz
naeg duha. Gledamo u tom svijetlu, seksualnost je, onda kada je direktna
manifestacija ljubavi, bogom dana i boanstvena.
Po istom pravilu, jedinstvo sa Bogom ili stapanje sa univerzalnom svijesti
mogu imati seksualne osjeaje. Kada se ena zaredi i svoj ivot posveti
religioznim ciljevima, ona postaje Kristova nevjesta. Svia mi se da mislim da
smo, kada su nam srca potpuno otvorena, spiritualni u naoj seksualnosti i
seksualni u naoj spiritualnosti.
Poeo sam ovu knjigu razmatranjem prirode ljubavi, za koju sam izjavio da
je u srcu ivota. Kako rastemo i razvijamo se, naa ljubav se mijenja, obuhvaa
sve vie i vie svijeta i sazrijeva sa prihvaanjem vee odgovornosti za one koje
volimo. Osoba koja voli, voli ivot, sve to je ivo i sve u emu ima ivota.
Upravo ta ljubav hrani razvoj ivota: ljudskog, ivotinjskog, biljnog.
Odgovornost ne znai teret ili obaveze. Ona znai ponaanje s ljubavlju, ali
nikada obavezu ili dunost. Dunost i ljubav su nespojive, jer ljubav je reakcija
slobodnog ovjeka ija dunost je, prije svega, biti osoba koja voli.

Ljubav Sex I Vaše Srce

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ljubav Sex I Vaše Srce

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ljubav seks i vae srce

You might also like