ZF BIBLIOTEKA

Isaac Asimov FONDACIJA

Urednik Damir Mikulii
Naslov izvornika Isaac Asimov SECOND FOUNDATION Copyright Isaac Asimov 1953
Nakladnik IZVORI Zagreb
Zagreb 2005.
Isaac Asimov
DRUGA FONDACIJA
Prijevod Nada Miheli
IZVORI
ISBN 953-203-229-0
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 821.111 (73)-31=163.42
ASIMOV, Isaac
Druga Fondacija / Isaac Asimov; <prevela Nada Miheli>. - Zagreb: Izvori, 2005. - (
ZF biblioteka)
Prijevod djela: Second Foundation.
ISBN 953-203-229-0
PROSLOV
Prvo Galaktiko carstvo trajalo je vie desetaka tisua godina. U njemu su svi planeti
Galaktike bili obuhvaeni centraliziranom vladavinom, koja je ponekad bila tirans
ka, ponekad dobronamjerna, ali reda je uvijek bilo. Ljudi su ve zaboravili da bi
uope i moglo biti nekako drukije.
Svi su zaboravili, osim Harija Seldona.
Hari Seldon je bio posljednji veliki znanstvenik Prvog carstva. On je bio taj ko
ji je do u pojedinosti razvio znanost psi-hohistorike. Psihohistorika je bila kv
intesencija sociologije; to je bila znanost o ljudskom ponaanju svedena na matema
tike jednadbe.
Pojedinano ljudsko bie je nepredvidivo, ali reakcija ljudske gomile, shvatio je Se
ldon, moe se statistiki obraivati. Stoje takva ljudska skupina vea, to se s veom tonou
oe doi do podataka. A veliina ljudskih masa s kojima je Seldon operirao nije bila m
anja od populacije Galaktike, to se u njegovo doba izraavalo u trilijunima dua.
Zatim, Seldon je bio taj koji je, protivno zdravom razumu i uvrijeenom vjerovanju
, uvidio kako je to sjajno Carstvo, koje se inilo tako jakim, suoeno sa svojim kon
anim raspadanjem i padom. Predvidio je (ili rijeio svoje jednadbe i interpretirao n
jihove simbole, to se svodi na isto) kako e Galaktika, preputena samoj sebi, prolaz
iti kroz razdoblje trideset tisua godina bijede i anarhije prije nego se ponovo p
ojavi neka vlast koja e opet sve ujediniti.
Odluio je pronai tome lijeka, stvari dovesti u takvo stanje da se za samo tisuu god
ina opet obnovi mir i civilizacija. S velikim oprezom utemeljio je dvije kolonij
e znanstvenika koje
6
je nazvao "Fondacije". Namjerno ih je postavio na dva suprotna kraja Galaktike.
Osnivanje jedne od tih fondacija bilo je popraeno punim publicitetom. Postojanje
one druge ostalo je obavijeno tiinom.
U romanima Fondacija i Fondacija i Carstvo ispriana su prva tri stoljea povijesti
Prve Fondacije. Ona zapoinje s malenom zajednicom enciklopedista izgubljenih u pu
stoi perifernog podruja Galaktike. Periodiki se suoava s krizama do kojih dolazi suav
anjem varijabli koje predstavljaju ljudske odnose, te drutvena i ekonomska struja
nja. Njihova sloboda kretanja usmjerena je samo jednom crtom, i kada se kreu u to
m smjeru pred njima se otvara novo obzorje razvoja. Sve je to isplanirao Hari Se
ldon, koji je ve odavno mrtav.
Prva Fondacija je pomou svoje superiorne znanosti osvojila barbarizirane planete
koji su je okruivali. Suoila se s anarhinim gospodarima rata koji su se odmetnuli o
d umirueg Carstva i borila se s njim. Suoila se i s posljednjim ostacima Carstva p
redvoenim posljednjim jakim generalom i pobjeuje ga-
Tada se susreu s neim to Hari Seldon nije mogao predvidjeti, s golemom snagom samo
jednog jedinog ljudskog bia, jednog mutanta. To stvorenje, poznato kao Mula, roeno
je sa sposobnou djelovanja na emocije drugih ljudi i preoblikovanja njihovog naina
razmiljanja. Njegovi najogoreniji protivnici se tako pretvaraju u njegove odane s
luge. Protiv njega se armije ne mogu boriti, niti se bore. Pred njim se Prva Fon
dacija rui, a Seldonove sheme se djelom raspadaju.
Preostala je tajanstvena Druga Fondacija, koja je cilj svih potraga. Mula je mor
a pronai kako bi svoje osvajanje Galaktike uinio potpunim. Oni pak, odani, koji su
preostali od Prve Fondacije, moraju je pronai iz posve drugih razloga. Ali gdje
se ona nalazi? To nitko ne zna.
Dakle, ovo je pria o potrazi za Drugom Fondacijom.
V
DVA OVJEKA I MULA
MULA Pozitive strane Muline vladavine poele su se pokazivati nakon pada Prve Fond
acije. Nakon definitivnog kraja Ga-laktikog carstva, Mula je bio prvi koji je pov
ijesti ponudio doista caristiki ustrojen dio svemira. Ranije, komercijalno carstv
o pale Fondacije je, usprkos nevidljivom oslanjanju na predvianja psihohistorike,
bilo drukije i slobodnije tkano. To se nije moglo ni usporediti s vrsto kontrolir
anom "Unijom svjetova" koja se javlja za Muline vladavine, koja je obuhvaala jedn
u desetinu Galaktike ijednu petnaestinu njezinog stanovnitva. Posebice tijekom er
e takozvane Potrage...
Mnogo je vie toga to bi Enciklopedija imala rei o Muli i njegovom Carstvu, no gotov
o nita od toga nije od neposredne vanosti za ovu temu, a u svakom sluaju bilo bi za
nau svrhu previe suhoparno. lanak se uglavnom bavi ekonomskim uvjetima koji dovode
do uspona "Prvog Graanina Unije" - to je Mulina slubena titula - i ekonomskim posl
jedicama svega toga.
Ako je, u bilo kojem trenutku, pisac tog lanka bio imalo zauen kolosalnom brzinom k
ojom se Mula u svega pet godina uzdignuo od niega pa do golemog Carstva, onda je
to prikrio. I ako je iznenaen naglim prestankom te ekspanzije, a
1 Svi citati iz Galaktike enciklopedije preuzeti su, s doputenjem nakladnika Encyc
lopaedia Galctica iz 116. izdanja, objavljenoglOO.F.E., Terminus.
Encyclopaedia Galctica1
10
u korist petogodinje konsolidacije teritorija, onda sakriva tu injenicu.
Zato naputamo Enciklopediju i nastavljamo naim vlastitim putem, kako bismo se poza
bavili povijeu Velikog inter-regnuma - izmeu Prvog i Drugog galaktikog carstva - i k
rajem te petogodinje konsolidacije.
Politiki gledano, Unija je mirna. Gledano gospodarski, ona je prosperitetna. Malo
je onih kojima bi bilo stalo do promjene Mulinog postojanog nadzora u korist ka
osa koji je tome bio prethodio. Na svjetovima koji su do prije pet godina poznav
ali Fondaciju, moglo se javiti malo nostalginog aljenja, ali nita vie od toga. Voe Fo
ndacije su bili mrtvi, bili su beskorisni, doim su konvertiti bili korisni. A od
svih konvertita, najkorisniji je bio Han Pritcher, novi general-pukovnik.
U danima Fondacije, Han Pritcher je bio satnik i lan podzemne Demokratske opozici
je. Kad je Fondacija bez borbe pala u Muline ruke, Pritcher se borio protiv Mule
. Zapravo, borio se dok nije bio preobraen.
To preobraenje nije bilo od onih uobiajenih, kakve donosi sila jaega. Han Pritcher
je to dobro znao. Promijenio se, jer je Mula bio mutant s mentalnom moi koja je u
stanju prilagoditi obine ljude na ponaanje kakvo njemu odgovara. No to ga je potp
uno zadovoljavalo. To je tako i trebalo biti. Prvi simptom preobraenje bio je upr
avo to zadovoljstvo zbog samog preobraenja, ali Hana Pritchera ta stvar vie nije n
i zanimala.
A sada, na povratku s petog veeg pohoda u beskrajna prostranstva Galaktike izvan
Unije, taj je svemirski veteran i obavjetajni agent osjeao kako se u njemu raa isti
nska radost zbog skoranjeg primanja kod "Prvog Graanina". Njegovo lice, kao grubo
istesano iz tamnog drveta i koje kao da nije u stanju osmjehnuti se a da pritom
ne dobije raspukline, nije pokazivalo emocije - ali to vanjsko pokazivanje i nij
e bilo nuno. Mula je mogao vidjeti emocije iznutra i to do najsitnijih detalja, o
nako kako obian ovjek moe zamijetiti trzaj obrvom.
Pritcher je ostavio svoj zrani automobil kod starih hangara i uao na podruje palae p
jeice, onako kako se to i zahtijevalo. Hodao je vie od kilometar i pol uz autocest
u punu putoka-
11
za, koja je sada bila pusta i tiha. Pritcher je znao da na zemljitu veliine nekoli
ko etvornih kilometara uokolo palae nije bilo ni jednog uvara, ni jednog vojnika, n
iti jednog naoruanog ovjeka.
Muli nije bila potrebna nikakva zatita.
Mula je bio svoj najbolji i najjai zatitnik.
Pritcherovi koraci su meko odzvanjali u njegovim vlastitim uima dok su se pred nj
im uzdizali nevjerojatno laki i nevjerojatno vrsti metalni zidovi, u smjelim, pre
napuhanim, gotovo hektikim lukovima koji su karakterizirali arhitekturu kasnog Ca
rstva. vrsto su se nadvili nad praznim terenima i nad gusto napuenim gradom na obz
oru.
Unutar palae nalazio se taj ovjek, sam samcat, ovjek o ijim je neljudskim mentalnim
sposobnostima ovisila nova aristokracija, a i cjelokupna struktura Unije.
Kad im je general priao, golema, glatka vrata su se irom otvorila i on je uao. Stup
io je na iroku rampu koja gaje podigla do beumnog lifta. Stajao je pred malim, obin
im vratima Muline sobe koja se nalazila u najviem, ukraenom dijelu tornjeva palae.
Vrata su se otvorila...
Bail Channis je bio mlad i Bail Channis nije bio preobraen. Jednostavnijim rjeniko
m reeno, Mula sebi nije prilagodio njegov metalni sklop. Bail je ostao upravo ona
kav kakav se izvorno formirao biolokim nasljeem i kasnijim utjecajem okoline. A i
on je bio time zadovoljan.
Nije jo ni napunio tridesetu, a ve je u glavnom gradu uivao sjajan ugled. Bio je zg
odan i vrlo domiljat pa stoga i uspjean u drutvu. Bio je inteligentan i imao je nad
zor nad svojim emocijama pa je zato imao uspjeha i kod Mule. A on je bio itekako
zadovoljan zbog oba ta uspjeha.
A sada ga je, po prvi puta, Mula pozvao u osobnu audijenciju.
Noge su ga nosile du duge, svjetlucave autoceste koja je tijesno vodila do spuvast
o-aluminijskih tornjeva koji su nekada bili rezidencija kraljevskog namjesnika s
Kalgana, koji je vladao u vrijeme starih careva, a koji su kasnije bili reziden
-
12
cija neovisnih prineva Kalgana koji su vladali u svoje ime, a sada tu bila rezide
ncija Prvog Graanine Unije, koji je vladao svojim vlastitim Carstvom.
Channis je tiho u sebi pjevuio. Znao je bez ikakve sumnje
0 emu se radi. O Drugoj Fondaciji, naravno! To posvemanje strailo koje je obuzdaval
o Mulinu politiku bezgraninog irenja, pretvarajui je u permanentan oprez. Slubeni te
rmin za to bila je "konsolidacija".
Sada su se ule glasine... glasine ne moete sprijeiti. Na primjer: Mula se jo jednom
sprema zapoeti ofenzivu. Ili: Otkrio je lokaciju Druge Fondacije i napast e je. Il
i: Mula je sklopio dogovor s Drugom Fondacijom o podjeli Galaktike. Ili: Mula je
zakljuio kako Druga Fondacija uope ne postoji pa e zauzeti cijelu Galaktiku...
Nije bilo nikakve koristi od sluanja svih tih varijanti koje su se mogle uti po ku
loarima. To nije bilo ak ni prvi puta da su kruile takve glasine. No sad su se inil
e nekako uvjerljivijima pa su sada ivnule sve one iroke i slobodne due koje su se h
ranile ratom, vojnim avanturama i politikim kaosom, a koje su bile ve obeshrabrene
vremenima stabilnosti i mira.
Bail Channis je bio jedan od njih. On se nije bojao te tajanstvene Druge Fondaci
je. Kad smo ve kod toga, nije se bojao ni Mule i time se hvalio. Moda su neki, koj
i nisu odobravali ponaanje tog tako mladog i dobrostojeeg momka, smrknuto ekali, ka
lkulirajui s tim vedrim enskarom koji se tako otvoreno alio na raun Mulinog fizikog i
zgleda i povuenog ivota. Nitko se nije usuivao pridruiti se tom mladiu i samo nekolic
ina se usuivala smijati, ali kako mu je sve to prolazilo bez posljedica i njegova
reputacija je u skladu s tim rasla.
Channis je improvizirao rijei na melodiju koju je mumljao. Besmislene rijei s refr
enom koji se stalno ponavljao: "Druga Fondacija plai naciju i svaku ivu kreaciju."
Doao je do palae.
Kada im je priao, golema glatka vrata irom su se otvorila
1 on je uao. Stupio je na iroku rampu koja se pod njim podizala do beumnog lifta. S
tajao je pred malim, obinim vratima Muline sobe u najviem ukraenom dijelu tornjeva
palae.
Vrata su se otvorila...
13
* * *
ovjek koji'nije imao drugog imena osim Mula niti druge titule doli Prvi Graanin, g
ledao je kroz zid koji je samo s jedne strane bio proziran, promatrajui svjetla i
grad to se uzdizao na obzoru.
U sve tamnijem sumraku pojavljivale su se zvijezde i sve su one bile lojalne nje
mu.
Pomislivi to, gorko se osmjehnuo. Bile su lojalne osobi koju je malo ljudi ikada
vidjelo.
On, taj Mula, nije bio ovjek kojeg bi se gledalo, ovjek kojeg bi se gledalo bez pr
ezrivog podsmjeha. U njemu je bilo jedva nekih ezdesetak kilograma razvuenih na st
otinu sedamdeset i dva centimetra visine. Udovi su mu bili poput ko-atih motki koj
e su nimalo graciozno virile iz njegova premra-vog tijela. A na uskom licu mu se
isticao mesnat nos koji je poput kljuna strio dobrih sedam centimetara ispred lic
a.
Samo se oi nisu uklapale u tu opu farsu Mulinog izgleda. U njenosti tog pogleda - ud
noj njenosti za najveeg osvajaa Galaktike - tuga nije nikada bila posve potisnuta.
U ovom gradu se mogla vidjeti sva ona ivahna aktivnost luksuznog glavnog grada je
dnog luksuznog svijeta. Mula je mogao za svoju prijestolnicu odabrati grad u Fon
daciji, svojem najljuem neprijatelju kojega je sada osvojio, no ona se nalazila v
rlo daleko, na samom rubu Galaktike. Strateki mu je vie odgovarao Kalgan, koji je
bio lociran blie sreditu i imao dugu tradiciju aristokratskog igralita. Ali u svoj
ovoj ivahnosti pojaanoj s nevienim prosperitetom, Mula nije naao svoj mir.
Oni su ga se bojali i sluali su ga, i moda ga ak i potovali, no s prilino velike dist
ance. Ali tko ga je mogao gledati bez prezira? Samo oni koje je preobratio. I od
kakve koristi mu je bila ta njihova umjetno stvorena lojalnost? U tome nije bil
o nikakvog ara. Mogao si je dati razne titule, mogao je uvesti rituale i izmislit
i bogate dekoracije, ali ak ni to ne bi nita promijenilo. Bilo je bolje - ili bare
m ne gore - jednostavno ostati Prvi Graanin i skrivati se.
Onda je u sebi osjetio naglu pobunu, snanu i brutalnu. Niti jedan dio Galaktike m
u ne smije izmaknuti iz ruke. Pet godina je ostao miran i zakopan ovdje na Kalga
nu zbog vjeite, neja-
14
sne opasnosti od te Druge Fondacije koju nitko nije ni uo ni vidio niti je poznav
ao. Sada su mu bile trideset i dvije godine. Nije bio star, ali se osjeao starim.
Njegovo tijelo je, bez obzira na svu mentalnu snagu, bilo fiziki slabo.
Svaka zvijezda! Svaka zvijezda koju je mogao vidjeti... i svaka koju nije mogao
vidjeti. Sve moraju biti njegove!
Osvetit e se svemu. Ljudskome rodu, kojem nije pripadao. Galaktici u koju se nije
uklapao.
Zatreptalo je hladno, upozoravajue svjetlo. Mogao je pratiti napredovanje ovjeka k
oji je uao upalau i istovremeno je, kao da su mu u tom samotnom sutonu njegova ula
mutanta bila jo vie izotrena, osjetio kako je emocionalno zadovoljstvo dotaklo tkiv
o njegovog mozga.
Bez napora je prepoznao osobu. Bio je to Pritcher.
Satnik Pritcher iz nekadanje Fondacije. Onaj satnik Pritcher kojeg su birokrati t
e vlade u raspadanju ignorirali i preskakali pri unapreenjima. Onaj satnik Pritch
er iji posao beznaajnog pijuna je on ukinuo i kojeg je uzdigao iz tog blata. Onaj s
atnik Pritcher kojeg je on unaprijedio najprije u pukovnika, a onda u generala;
u generala iji prostor djelovanja je proirio na cijelu Galaktiku.
Taj, sada general Pritcher, negdanji istaknut pobunjenik, sada mu je bio posve lo
jalan. Pa uza sve to, ne lojalan zbog beneficija koje je dobio, ne lojalan iz za
hvalnosti, ne lojalan zauzvrat, nego lojalan samo zahvaljujui tom mudrom triku ko
n-vertiranja.
Mula je bio svjestan tog nepromjenjivog vanjskog sloja lojalnosti i ljubavi kojo
m je bio obojen svaki pokret u emocijama Hana Pritchera, tog sloja kojeg mu je p
rije pet godina sam ugradio. Duboko ispod toga ostali su tragovi tvrdoglave osob
nosti, nepotivanja pravila i idealizam, ali ak ni on vie nije mogao osjetiti te odl
ike.
Vrata iza njega su se otvorila i on se okrenuo. Ona prozirnost zida sada se gubi
la i postao je neproziran, a purpurna veernja svjetlost ustupila je mjesto snanoj
bijeloj svjetlosti dobivene trikom energije.
Han Pritcher je sjeo na stolac koji mu je bio pokazan. U privatnim audijencijama
kod Mule nije bilo ni klanjanja ni
15
kleanja niti oslovljavanja koje bi iskazivalo neko posebno potovanje. Mula je jedn
ostavno bio Prvi Graanin. Obraalo mu se sa "gospodine". U njegovoj nazonosti ste mo
gli sjediti, a mogli ste mu i okrenuti lea, ako se tako dogodilo.
Za Hana Pritchera je sve to bilo dokaz sigurnosti i silnog samopouzdanja tog ovje
ka. To je u njemu izazvalo osjeaj toplog zadovoljstva.
- Juer sam primio vae konano izvjee - rekao je Mula. - Ne mogu porei da mi se uinilo po
neto depresivnim.
Generalove obrve su se pribliile jedna drugoj. - Da, mogu si misliti, ali ne vidi
m do kakvog drugog zakljuka sam mogao doi. Jednostavno, gospodine, ne postoji nika
kva Druga Fondacija.
Mula je razmislio i onda polako odmahnuo glavom, onako kako je to uinio mnogo put
a ranije. - Postoji dokaz Eblinga Misa. Uvijek postoji taj dokaz Eblinga Misa.
Nije to bila neka nova pria. Pritcher je posve slobodno dometnuo: - Moda je Mis i
bio najvei psiholog Fondacije, no on je u usporedbi s Harijem Seldonom pravo dije
te. U vrijeme kada je on istraivao Seldonove radove bio je pod umjetnom stimulaci
jom vae kontrole mozga. Moda ste ga bili otjerali predaleko. Moda je imao krivo. Go
spodine, on je sigurno imao krivo.
Mula je uzdahnuo, njegovo tuno lice se na onom tananom vratu okrenulo prema napri
jed. - Da je barem bio poivio jo minutu. Upravo mije namjeravao rei gdje je ta Drug
a Fondacija. Kaem vam, on je to znao. Tada se ne bih trebao ovako povui. Ne bih mo
rao ekati i ekati. Toliko je vremena izgubljeno. Pet godina je otilo nizato.
Pritcher nije mogao biti kritian prema ovakvom slabom iskazivanju udnji svojeg vla
dara; njegov kontrolirani mentalni sklop mu to nije doputao. Umjesto toga bio je
uznemiren i osjeao nejasnu nelagodu. -Ali kakvo drugo objanjenje je jo mogue, gospod
ine? - zapitao je. - Pet puta sam odlazio tamo van. Vi ste osobno planirali ta m
oja izvianja. A ja nisam ostavio niti jedan asteroid, a da ga nisam pomno pretraio
. Bilo je to prije tri stotine godina.. .kada je, navodno, Hari Seldon iz Starog
carstva utemeljio dvije fondacije koje su trebale postati
16
nukleusi novog Carstva koje e zamijeniti ono staro. Stotinu godina nakon Seldona
se Prva Fondacija - ona koju vi vrlo dobro znate - proula po cijeloj galaktikoj pe
riferiji. Stotinu i pedeset godina nakon Seldona, u vrijeme posljednje bitke pro
tiv Starog carstva, bila je slavna ve diljem cijele Galaktike. A sada je prolo tri
stotine godina... i gdje bi ta tajanstvena Druga trebala biti? Ni u kakvom gala
ktikom odvojku nisu uli za nju.
- Ebling Mis je rekao da oni sebe dre u tajnosti. Samo tajanstvenost moe njihovu s
labost pretvoriti u jakost.
- Takva duboka tajanstvenost da granii s nepostojanjem. Mula je podigao pogled, a
u krupnim oima se vidjela otrina i oprez. - Ne. Ona postoji. - Uperio je svoj koati
prst.
- Sada emo malo promijeniti taktiku.
Pritcher se namrtio. - Zar vi namjeravate ii? Ne bih vam to savjetovao.
-Ne, naravno da ne mislim ii. Vi ete morati otii jo jednom, posljednji puta. Ali s j
o nekim, u zdruenom zapovjednitvu.
Uslijedila je tiina, a onda je Pritcher hrapavim glasom upitao: - Tko e to biti, g
ospodine?
- Tu na Kalganu ivi jedan mladi. Bail Channis.
- Nikada nisam uo za njega, gospodine.
- Niste. To vam vjerujem. Ali on je bistrog uma, ambiciozan je... i nije preobrae
n.
Pritcherova duga donja eljust se na trenutak zatresla. - Ne vidim kakva je u tome
prednost.
- Postoji jedna prednost, Pritcheru. Vi ste pametan i iskusan ovjek. Dobro ste mi
sluili. Ali vi ste konvertit. Vaa motivacija je jednostavno pojaana i bespomona loj
alnost prema meni. Kad ste izgubili svoju prirodnu motiviranost, izgubili ste je
dan suptilni poticaj kojeg ja nikako ne mogu nadomjestiti.
- Ja to ne osjeam, gospodine, - smrknuto je rekao Pritcher.
- Osjeam se jednako dobro kao u danima kada sam vam bio neprijatelj. Ne osjeam nik
akvu inferiornost.
- Naravno da ne. - Muline usne su se iskrivile u osmijeh.
- Va sud o tome teko bi se mogao nazvati objektivnim. A s druge strane pak, ovaj C
hannis ima ambicije... za sebe. U njega se moe imati puno povjerenje... nije odan
nikome do
17
sebi. Zna da me moe iskoristiti i uinio bi sve kako bi pojaao moju mo pa da zahvalju
jui tome ode nekamo daleko, u odredite koje bi mu moglo donijeti slavu. Ako on poe
s vama, bit e tu i taj dodatni poticaj, to to on eli postii za sebe.
- Ako je tako, - rekao je Pritcher, jo uvijek uporan, - zato onda ne ponitite moje
preobraenje, ako mislite da bi me to poboljalo? Teko da bih vas ja mogao iznevjerit
i.
- To nikada, Pritcheru. Sve dok ste vi nadohvat ruke, ili nadohvat blasteru, ili
meni, ostat ete vrsto preobraen. Kada bih vas ove minute oslobodio, sljedee minute
bih ve bio mrtav.
Generalove nosnice su se rairile. - Vrijea me to tako mislite.
- Ne elim vas uvrijediti, ali vi jednostavno ne moete shvatiti kakvi bi bili vai os
jeaji, ako bi se slobodno formirali se u skladu s vaom prirodnom motivacijom. Ljud
ska misao ne voli nadzor. Zato obian hipnotizer ne moe hipnotizirati osobu protiv
njezine volje. Ja to mogu, jer nisam hipnotizer i, vjerujte mi, Pritcheru, bijes
kojeg ne moete pokazati i za kojeg ak i ne znate da ga imate, je neto s ime se ne b
ih elio sukobiti.
Pritcher je sagnuo glavu. Obuzeo ga je osjeaj beskorisnosti koji je u njemu izazv
ao bijes. Teko se savladavi, rekao je: - Ali kako moete vjerovati tom ovjeku? Mislim
, posve vjerovati... onako kako moete vjerovati meni ovako preobra-enom.
- Pa, pretpostavljam da mu ne mogu potpuno vjerovati. To i je razlog zato vi mora
te ii s njim. Vidite, Pritcheru, - Mula se dublje zavalio u golemom naslonjau u ko
jem je izgledao kao kakva animirana akalica, - ako bi on sluajno naletio na tu Drug
u Fondaciju i ako bi mu se uinilo da bi kakav dogovor s njima mogao za njega biti
unosniji od dogovora sa mnom... Razumijete?
U Pritcherovim oima je bljesnulo duboko zadovoljstvo. - To je ve bolje, gospodine.
- Tono. Ali upamtite, treba mu pustiti najveu moguu slobodu.
- Naravno.
-I...ovaj...Taj mladi je zgodan, ugodan i izuzetno armantan. Ne dopustite da vas t
o prevari. Opasan je i beskrupulozan.
18
Nemojte mu se nai na putu ako niste spreman suprotstaviti mu se kako treba. To je
sve.
Mula je ponovo bio sam. Pustio je da se svjetla ugase, a zid ispred njega je pon
ovo postajao proziran. Sada je nebo bilo gdrimizno, a grad je bio jedna svijetla
mrlja na obzoru.
emu sve to? ak i ako postane gospodar svega to postoji, to tada? Hoe li to sprijeiti l
jude poput Pritchera da vie ne budu tako uspravni, visoki, jaki i puni samopouzda
nja? Hoe li Bail Channis izgubiti svoj dobar izgled? Hoe li on sam biti drukiji neg
o je sada?
Proklinjao je svoje sumnje. to on to zapravo eli?
Opet je zasvijetlilo ono upozoravajue trepue svjetlo. Mogao je pratiti napredovanje
ovjeka koji je uao u palau i, gotovo protiv svoje volje, osjetio je kako je blago
emocionalno zadovoljstvo dotaknulo tkivo njegovog mozga.
Bez napora je prepoznao osobu. Bio je to Channis. Ovdje Mula nije vidio nikakvu
uniformiranost, nego jednostavnu jedinstvenost snanog uma, neukalupljenog i nedot
aknutog, osim mnogostrukom sloenou svemira. Na povrini tog ovjeka nazirao se oprez, t
anak sloj koji je prikrivao primjese cinizma i lascivnosti. Ispod toga tekla je
snana struja zainteresiranosti za samoga sebe i samoljublja, s tu i tamo ponekim
izvorom okrutnog humora, a ispod svega toga nalazilo se duboko mirno jezero ambi
cija.
Mula je osjetio kako moe samo posegnuti pa bi branom pregradio tu bujicu, izvadio
to jezero iz njegova korita i preusmjerio ga, presuio jedan tok i otpoeo neki dru
gi. Ali to bi s tim? Ako bi mogao pognuti tu kovravu glavu u najdublje oboavanje, b
ili to izmijenilo njegovu vlastitu grotesknost koja gaje tjerala na to da izbjeg
ava dan i voli no, koja gaje tjerala da se osami usred carstva koje je bilo bezuv
jetno njegovo?
Vrata iza njega su se otvorila i on se okrenuo. Ona prozirnost zida se sada gubi
la i postao je neproziran, a tmina je ustupila mjesto snanoj bijeloj svjetlosti d
obivenoj trikom energije.
Bail Channis je gipko sjeo i rekao: - Ovo mi nije posve neoekivana ast, gospodine.
19
Mula je trljao onu svoju dugaku surlu sa sva etiri prsta odjednom, a njegov odgovo
r je zvuao pomalo razdraeno. - Zato to kaete, mladiu?
-Predosjeaj, pretpostavljam. Osim ako elim priznati kako sam sluao glasine.
- Glasine? O kojoj to, od nekoliko desetaka varijanti takvih glasina, sada govor
ite?
- O onima koje govore da se planira obnova galaktike ofenzive. Gajim nadu da bi t
o moglo biti tono i da bih i ja mogao u tome igrati neku ulogu.
- Onda, znai, mislite da postoji Druga Fondacija?
- Zato ne? To bi moglo uiniti stvari kudikamo zanimljivijim.
-1 vama se sve to ini zanimljivim?
- Naravno. Ve sam misterij svega toga. Kakvu bolju temu biste mogli pronai za nagaa
nja? U posljednje vrijeme novinski dodaci ni ne piu o iem drugome... stoje vjeroja
tno vrlo znaajno. U Cosmosu je jedan od njihovih kolumnista sastavio vrlo udan lana
k o tome kako se neki svijet sastoji od bia istih misli, znate, od te Druge Fondac
ije, koja je mentalnu snagu razvila u energiju dovoljno jaku da se takmii sa svak
om drugom koja je fizici poznata. Svemirski brodovi mogu biti odbaeni nekoliko sv
jetlosnih godina daleko, planeti mogu biti izbaeni iz svojih staza...
- Zanimljivo. Da. Ali imate li vi kakvo miljenje o svemu tome? Spadate li i vi u
te koji vjeruju u tu priu o takvoj mentalnoj snazi?
- Ja? Ni govora! Zar mislite da bi takva stvorenja ostala na svojem planetu? Ne,
gospodine. Ja mislim da Druga Fondacija ostaje skrivena zato stoje slabija nego
li mi to mislimo.
- U tom sluaju vam vrlo lako mogu objasniti to elim. Kako bi vam se svialo ako biste
predvodili ekspediciju koja bi locirala poloaj Druge Fondacije?
Na trenutak je Channis izgledao poput nekoga tko je zateen time to se dogaaji odvij
aju bre od onoga za to se on bio pripremio. Jezik mu je oito bio zapeo i zaustavio
se u poduoj utnji.
- Onda? - suho ga upita Mula.
ChaoS isovo se elo naboralo. - Naravno. Ali kamo bih tre-^^O^ggr Raspolaete li ika
kvim informacijama? ^*~rrS vama e biti general Pritcher...
- Znai da ja ipak neu biti na elu ekspedicije?
- O tome prosudite kad vam kaem sve do kraja. Sluajte, vi niste iz Fondacije. Vi s
te roen Kalganac, zar ne? Da. E, pa onda bi vae znanje o Seldonovim planovima mogl
o biti pomalo nejasno. Kad se Prvo carstvo raspadalo, Hari Seldon i skupina psih
ohistorika su, analizirajui budue tokove povijesti matematikim sredstvima koja u ov
im degenerativnim vremenima vie nisu dostupna, utemeljili dvije fondacije, svaku
s druge strane Galaktike, tako da ekonomske i socioloke snage koje se budu postup
no javljale, uine da one postanu fokus formiranja Drugog carstva. Hari Seldon je
planirao da e za to, uz postojanje fondacija, trebati tisuu godina, a bez njih bi
bilo potrebno trideset tisua godina. Ali on nije raunao sa mnom. Ja sam mutant i n
epredvidiv sam za psihohistoriku koja se moe baviti samo prosjenom igrom brojeva.
Statistikom velikih brojeva. Razumijete li o emu govorim?
- Savreno vas razumijem, gospodine. Ali na koji nain sam ja povezan s time?
- Ubrzo ete to shvatiti. Ja namjeravam Galaktiku ujediniti sada i time u samo tri
stotine godina postii taj cilj za kojeg je Seldon zacrtao daje potrebno tisuu god
ina. Prva Fondacija,,, taj svijet fizikalnih znanstvenika.. .jo uvijek cvate pod
mojom vlau. U okvirima reda i prosperiteta Unije, atomsko oruje koje su oni razvili
u stanju je nositi se s bilo ime u Galaktici... osim, moda, s tom Drugom Fondacij
om. Zato moram saznati vie o tome. General Pritcher je sasvim odreen u svom miljenj
u da Druga Fondacija uope ne postoji. Ja mislim drukije.
Channis oprezno upita. - Kako to znate, gospodine?
I sad su se Muline rijei potekle kao ljutita bujica. - Zato to utjee na umove koji
su pod mojom kontrolom. Delikatno! Suptilno! Ali ne tako suptilno da ja to ne bi
h opazio. A taj utjecaj je u porastu i pogaa vrijedne ljude u vanim vremenima. Zar
vam je sada udno zato sve ove godine provodim nepokretno ekajui? Tu je sad vaa uloga
. General Pritcher je
21
najbolji ovjek koji me je napustio pa zato vie nije pouzdan. On to, naravno, ne zn
a. Ali vi niste preobraen i zato se vas ne moe smjesta prepoznati kao Mulinog ovjek
a. Vi moete zavaravati Drugu Fondaciju due negoli bi to mogao netko od mojih ljudi
... moda tek onoliko dugo koliko je potrebno. Shvaate li?
- M...mhm... Da. Ali, gospodine, oprostite to se raspitujem. Na koji su nain ti vai
ljudi pod utjecajem... to pitam kako bih mogao zamijetiti promjene na generalu
Pritcheru, ako do toga doe. Jesu li oni ponovo nekonvertirani? Postaju li nelojal
ni?
- Ne. Rekao sam vam da je to suptilno. To je i vie uznemirujue nego ste pretpostav
ili, upravo zato to se to teko zamijeti pa ponekad moram ekati prije nego ponem djel
ovati, jer nisam siguran je li kljuni ovjek normalno nekonzistentan ili se na njeg
a utjecalo. Njihova lojalnost je ostala netaknuta, ali nestalo je njihove inicij
ative i inventivnosti. Tako sam ostavljen s naizgled posve normalnom osobom, ali
posve beskorisnom. To seje, tijekom prole godine, dogodilo sa estoricom. estoricom
mojih najboljih ljudi. - Kut usana mu se podigao. Oni sada vode centre za obuku
... i samo se mogu iskreno nadati kako nee iskrsnuti nita hitno o emu bi oni trebal
i odluivati.
- Pretpostavimo, gospodine... pretpostavimo da se ne radi o Drugoj Fondaciji. to
ako se radi o drugom koji su poput vas.. .drugi mutant?
- Planiranje je teklo previe paljivo, trajalo je dugo vremena. Neki pojedinac bi b
io u veoj urbi. Ne, radi se o cijelom jednom svijetu, a vi ete biti moje oruje proti
v njega.
Channisove su oi zasjale kada je rekao: - Ushien sam to mije pruena prilika.
Ali Mula je zapazio nagli porast emocija. Rekao je: - Vama se oito ini da ete imati
jedinstvenu ulogu koja e biti vrijedna jedinstvene nagrade... moda ak i toga da po
stanete mojim nasljednikom. Tono. Ali, znate, postoje i jedinstvene kazne. Moja e
mocionalna snaga ne ograniava se samo na osobe koje su mi lojalne.
Na licu mu je zatitrao gorak osmijeh, a Channis je uasnut skoio sa svojeg stolca.
sovo se elo naboralo. - Naravno. Ali kamo bih tre-' Raspolaete li ikakvim informac
ijama? vama e biti general Pritcher...
- Znai da ja ipak neu biti na elu ekspedicije?
- O tome prosudite kad vam kaem sve do kraja. Sluajte, vi niste iz Fondacije. Vi s
te roen Kalganac, zar ne? Da. E, pa onda bi vae znanje o Seldonovim planovima mogl
o biti pomalo nejasno. Kad se Prvo carstvo raspadalo, Hari Seldon i skupina psih
ohistorika su, analizirajui budue tokove povijesti matematikim sredstvima koja u ov
im degenerativnim vremenima vie nisu dostupna, utemeljili dvije fondacije, svaku
s druge strane Galaktike, tako da ekonomske i socioloke snage koje se budu postup
no javljale, uine da one postanu fokus formiranja Drugog carstva. Hari Seldon je
planirao da e za to, uz postojanje fondacija, trebati tisuu godina, a bez njih bi
bilo potrebno trideset tisua godina. Ali on nije raunao sa mnom. Ja sam mutant i n
epredvidiv sam za psihohistoriku koja se moe baviti samo prosjenom igrom brojeva.
Statistikom velikih brojeva. Razumijete li o emu govorim?
- Savreno vas razumijem, gospodine. Ali na koji nain sam ja povezan s time?
- Ubrzo ete to shvatiti. Ja namjeravam Galaktiku ujediniti sada i time u samo tri
stotine godina postii taj cilj za kojeg je Seldon zacrtao da je potrebno tisuu go
dina. Prva Fondacija,,, taj svijet fizikalnih znanstvenika.. .jo uvijek cvate pod
mojom vlau. U okvirima reda i prosperiteta Unije, atomsko oruje koje su oni razvil
i u stanju je nositi se s bilo ime u Galaktici... osim, moda, s tom Drugom Fondaci
jom. Zato moram saznati vie o tome. General Pritcher je sasvim odreen u svom miljen
ju da Druga Fondacija uope ne postoji. Ja mislim drukije.
Channis oprezno upita. - Kako to znate, gospodine?
I sad su se Muline rijei potekle kao ljutita bujica. - Zato to utjee na umove koji
su pod mojom kontrolom. Delikatno! Suptilno! Ali ne tako suptilno da ja to ne bi
h opazio. A taj utjecaj je u porastu i pogaa vrijedne ljude u vanim vremenima. Zar
vam je sada udno zato sve ove godine provodim nepokretno ekajui? Tu je sad vaa uloga
. General Pritcher je
21
najbolji ovjek koji me je napustio pa zato vie nije pouzdan. On to, naravno, ne zn
a. Ali vi niste preobraen i zato se vas ne moe smjesta prepoznati kao Mulinog ovjek
a. Vi moete zavaravati Drugu Fondaciju due negoli bi to mogao netko od mojih ljudi
... moda tek onoliko dugo koliko je potrebno. Shvaate li?
- M...mhm... Da. Ali, gospodine, oprostite to se raspitujem. Na koji su nain ti vai
ljudi pod utjecajem... to pitam kako bih mogao zamijetiti promjene na generalu
Pritcheru, ako do toga doe. Jesu li oni ponovo nekonvertirani? Postaju li nelojal
ni?
- Ne. Rekao sam vam da je to suptilno. To je i vie uznemirujue nego ste pretpostav
ili, upravo zato to se to teko zamijeti pa ponekad moram ekati prije nego ponem djel
ovati, jer nisam siguran je li kljuni ovjek normalno nekonzistentan ili se na njeg
a utjecalo. Njihova lojalnost je ostala netaknuta, ali nestalo je njihove inicij
ative i inventivnosti. Tako sam ostavljen s naizgled posve normalnom osobom, ali
posve beskorisnom. To seje, tijekom prole godine, dogodilo sa estoricom. estoricom
mojih najboljih ljudi. - Kut usana mu se podigao. Oni sada vode centre za obuku
... i samo se mogu iskreno nadati kako nee iskrsnuti nita hitno o emu bi oni trebal
i odluivati.
- Pretpostavimo, gospodine... pretpostavimo da se ne radi o Drugoj Fondaciji. to
ako se radi o drugom koji su poput vas.. .drugi mutant?
- Planiranje je teklo previe paljivo, trajalo je dugo vremena. Neki pojedinac bi b
io u veoj urbi. Ne, radi se o cijelom jednom svijetu, a vi ete biti moje oruje proti
v njega.
Channisove su oi zasjale kada je rekao: - Ushien sam to mi je pruena prilika.
Ali Mula je zapazio nagli porast emocija. Rekao je: - Vama se oito ini da ete imati
jedinstvenu ulogu koja e biti vrijedna jedinstvene nagrade... moda ak i toga da po
stanete mojim nasljednikom. Tono. Ali, znate, postoje i jedinstvene kazne. Moja e
mocionalna snaga ne ograniava se samo na osobe koje su mi lojalne.
Na licu mu je zatitrao gorak osmijeh, a Channis je uasnut skoio sa svojeg stolca.
22
U jednom trenutku, u samo jednom kratkom trenu, Channis je osjetio muninu koja ga
je cijelog proela, a koja je nestala praena fizikom boli koja mu je nepodnoljivo zam
raila um i onda nestala. Sada vie nije osjeao nita osim silnog naleta bijesa.
Mula je rekao: - Bijes vam nee pomoi... da, sada ga prikrivate, zar ne? Ali ja to
mogu vidjeti. Zato samo upamtite da me takve stvari samo mogu uiniti stroim i budn
ijim. Pomou emocionalne snage sam ve ubijao ljude i ne postoji neka okrutnija smrt
.
Zastao je. - To je sve.
Mula je ponovo bio sam. Pustio je da se svjetla ugase, a zid pred njim je ponovo
postajao proziran. Nebo je bilo crno, a tijelo galaktike lee irilo je svoje ljokice
po barunastim dubinama svemira.
U toj zvjezdanoj maglici bilo je tolika mnoina zvijezda da su se pretapale jedna
u drugu, ne ostavljajui nita doli oblak svjetlosti.
I sve e to biti njegovo...
A sada je morao jo samo obaviti posljednju stvar i moi e na spavanje.
PRVI INTERLUDIJ
Zasjedalo je Izvrno vijee Druge Fondacije. Za nas su to tek glasovi. U ovom trenut
ku uope nije vano ni mjesto tog sastanka niti identitet nazonih.
Niti moemo, striktno govorei, uope razmiljati o tonoj reprodukciji bilo kojeg dijela
te sjednice, osim ako ne elimo rtvovati i onaj minimum shvatljivosti kojeg imamo p
ravo oekivati.
Ovdje imamo posla s psiholozima... i to ne samo s psiholozima. Radije recimo sa
znanstvenicima psiholoke orijentacije. To jest s ljudima ija osnovna koncepcija zn
anstvene filozofije je usmjerena u posve drugom smjeru od one orijentacije koja
je nama poznata. Ta "psihologija", koju su znanstvenici razvili na
23
aksiomima izvedenim iz promatrakih navika fizikalne znanosti, ima tek minimalnu p
ovezanost s PSIHOLOGIJOM.
A to je upravo onoliko daleko koliko uope mogu ii u objanjavanju boja nekom slijepc
u - s tim to sam i sam slijep koliko i itateljstvo.
Naglasak je na tome da su tamo okupljeni umovi potpuno razumjeli radove svojih k
olega i to ne samo opu teoriju, nego i dugogodinji period primjene tih teorija na
pojedine osobe. Govor, kakvog ga mi znamo, bio je nepotreban. Ve je i samo dio ne
ke reenice bio nalik sluenju suvinim rijeima i dupli-ciranju poruke. Neka kretnja, n
eki grleni glas, pokret crta lica... ak je i znanstveno odmjerena stanka nosila o
naj sukus informacije.
I zato se ovdje sad uzima sloboda uputanja u slobodan prijevod malog dijela te ko
nferencije, u posve specifinim kombinacijama rijei nunim za misli onih koji su od d
jetinjstva usmjereni na fizikalnu stranu filozofije, ak i po cijenu da se pritom
izgube neke fine nijanse.
Tu je jedan "glas" bio predominantan, a pripadao je osobi znanoj pod jednostavni
m nazivom Prvi Govornik.
Rekao je: - Sada je izgleda posve jasno stoje to zaustavilo Mulu u njegovoj prvo
tnoj ludoj trci. Ne mogu rei kako je za to zasluna... ma zasluna je cjelokupna situ
acija. Oito nas je gotovo uspio locirati, i to djelovanjem umjetne visokonaponske
energije mozga onoga kojeg u Prvoj Fondaciji nazivaju psiholog. Taj psiholog je b
io ubijen neposredno prije negoli je uspio Muli izrei svoje otkrie. Dogaaji koji su
doveli do tog ubojstva bili su posve neplanirani za sve kalkulacije ispod Faze
Tri. Sada biste mogli vi nastaviti.
Promjenom glasa ukazao je na Petog Govornika. Ovaj je, jednom oporom nijansom gl
asa rekao: - Oito je da se u cijeloj toj situaciji ponaalo nestruno. Pri prijetnji
masovnog napada mi smo, naravno, vrlo ranjivi, posebno ako taj napad predvodi ta
kav mentalni fenomen kakav je Mula. Nedugo nakon to je postigao svoj prvi galaktik
i uspjeh osvojivi Prvu Fondaciju, tonije reeno pola godine nakon toga, bio je na Tr
anto-ru. Tijekom druge polovice godine bio bi ve ovdje, a izgledi bi bili strahov
ito protiv nas... tono reeno 96,3%, plus-minus
1*1
24
0,05%. Znaajan dio vremena smo proveli analizirajui te snage koje su ga zaustavile
. Mi, naravno, znamo uglavnom ono to ga tjera naprijed. Unutranje posljedice njego
vog fizikog de-formiteta i mentalne jedinstvenosti su svima nama oite. Ipak, tek u
laskom u Fazu Tri mogli smo odrediti... / to naknadno... mogunost za njegovo neob
ino ponaanje u nazonosti drugog ljudskog stvora koji je prema njemu gajio potene osj
eaje.
- A kako bi takvo neobino ponaanje ovisilo o nazonosti takvog drugog stvora u odgov
arajuem trenutku, onda je cijela ta stvar bila ista sluajnost. Nai agenti su posve s
igurni daje jedna djevojka bila ta koja je ubila Mulinog psihologa, djevojka u k
oju je Mula imao povjerenje koje se osnivalo na osjeaju i koju on zato nije menta
lno nadzirao.. .jednostavno zato to mu se ona sviala.
- Od toga dogaaja... a za one koji ele detalje, matematiki tretman tog subjekta bio
je proslijeen Sredinjoj knjinici -koja nas je upozorio, Mulu smo zadravali neortodo
ksnim metodama s kojima svakodnevno ugroavamo cjelokupnu Seldo-novu shemu povijes
ti. To je sve.
Prvi Govornik je priekao jedan trenutak kako bi nazonima dao vremena shvatiti sve
implikacije. Tada je rekao: - Situacija je krajnje nestabilna. Seldonova izvorna
shema napregnuta je do toke pucanja - a tu moram napomenuti kako smo se mi u cij
eloj toj stvari ponijeli nespretno, s tim naim stranim pomanjkanjem predvianja... i
sada smo suoeni s nepopravljivim slomom Plana. Vrijeme nas gazi. Mislim da nam j
e preostao jo samo jedan izlaz.. .a ak i on je rizian. Moramo Muli dopustiti da nas
pronae... u nekom smislu te rijei.
Uslijedila je jo jedna stanka tijekom koje je prikupio reakciju, a tada je dodao:
- Ponavljam... u nekom smislu.
2
DVA MUKARCA BEZ MULE
Brod je bio gotovo spreman za polazak. Nita nije nedostajalo, osim odredita. Mula
je predloio povratak na Trantor, na svijet koji je sada bio ruevina nekadanje neusp
oredive galaktike metropole najveeg carstva kojeg je ljudski rod ikada imao, povra
tak na taj mrtvi svijet koji je nekada bio glavni grad svih zvijezda.
Pritcher se nije s tim sloio. - To je bio stari put, - procijedio je.
Baila Channisa je zatekao u navigacijskoj kabini broda. Mladieva kovrava kosa bila
je tek neznatno razbaruena, upravo onoliko koliko je trebalo da mu jedan uvojak
padne na elo - kao daje tamo bio pomno postavljen - a ak je pokazao i zube u irokom
osmijehu koji je bio u skladu s tom slikom. Kruti asnik je osjetio nejasnu odboj
nost prema ovom drugom suzapovjedniku.
Channisovo uzbuenje je bilo oito. - Pritcheru, ovo bi se teko moglo smatrati koinci
dencijom.
General je hladnim glasom uzvratio: - Ne znam o emu razgovaramo.
- Oh, pa onda privuci stolac, stari moj, pa da malo popriamo o tome. Proitao sam t
voje biljeke. Mislim da su sjajne.
- Kako mi je to... drago.
- Ali pitam se jesi li doao do istih zakljuaka kao i ja. Jesi li ikada pokuao deduk
tivno analizirati neki problem? Mislim rei, sve je to u redu, to da se zvijezde p
roeljaju bez nekog odreenog reda i sve to to si napravio tijekom tih pet ekspedicija
je pomalo i pouzdavanje u zvijezde. To je oito. Ali jesi
26
li izraunao koliko e ti vremena trebati da bi takvim ritmom proao kroz sve svjetove
?
- Da. I to nekoliko puta. - Pritcher nije osjeao nikakvu potrebu za izlaenjem usus
ret tom mladiu, no bilo je vano ukrasti neke stavove ovog drugoga, stavove nenadzi
ranog i zato ne-predvidivog uma.
- Eh, pa onda bismo mogli analitiki pristupiti svemu tome i pokuati odluiti to traimo
.
- Traimo Drugu Fondaciju, - smrknuto je odgovorio Pritcher.
- Fondaciju psihologa, - ispravio ga je Channis - koja je toliko slaba u prirodn
im znanostima koliko je Prva Fondacija bila slaba u psihologiji. E, pa ti si s P
rve Fondacije, a ja ne. Te implikacije su tebi vjerojatno posve jasne. Moramo pr
onai svijet koji vlada pomou mentalnih sposobnosti, a istovremeno zaostaje za drug
ima to se prirodnih znanosti tie.
- Zar je to nuno tako? - tiho je upitao Pritcher. - Naa vlastita Unija svjetova ne
zaostaje u znanosti, iako na vladar svoju mo duguje svojim mentalnim sposobnostim
a.
Uslijedio je pomalo nestrpljiv odgovor. - Zato to on raspolae vjetinama koje je raz
vila Prva Fondacija, a to je jedini takav izvor znanosti u Galaktici. Druga Fond
acija sigurno ivi meu usahlim ostacima smrvljenog Galaktikog carstva. Tamo ba i nema
ju to birati.
- Dakle ti pretpostavlja daje mentalna snaga bila dovoljna za uspostavu vlasti na
d nekom skupinom svjetova koje odlikuje fizika bespomonost?
- Usporediva fizika bespomonost. Oni su posve u stanju braniti se od dekadentnih s
usjeda. No ne mogu se suprotstaviti Muli, koji ima obnovljenu snagu i pozadinu u
zreloj atomskoj fizici. Osim toga, zato im je lokacija tako dobro skrivana; u sa
mom poetku ju je skrivao sam osniva, Hari Seldon, a sada je kriju oni sami. Tvoja
Prva Fondacija nije krila svoje postojanje, ni kad su prije tri stotine godina b
ili samo nebranjen usamljen grad na usamljenom planetu.
Glatke crte Pritcherovog tamnoputog lica sarkastino su se iskrivile. - A sada kad
a si zavrio s tom svojom dubokom analizom, hoe li, molim te, u toj politikoj divljin
i tamo vani,
27
nabrojati sva ona kraljevstva, republike, planete-drave i diktatorske zemlje ove
ili one vrste koje odgovaraju tvojem opisu, a zadovoljavaju uz to i neke druge im
benike?
- Zar je sve to ve bilo uzeto u obzir? - Channis nije izgubio nita od svoje ustrine
i samopouzdanja.
- Naravno, tu je nee nai, ali mi imamo posve razraen vodi politikih zajednica dijela P
eriferije koja se nalazi na suprotnoj strani Galaktike. Zar si zaista mislio da
bi Mula igrao samo na kartu slijepih pokuaja i pogreaka?
- Onda dobro, - mladiev glas je postao glasniji zbog naleta energije koja je prtal
a iz njega, - a stoje s Oligarhijom Tazen-da?
Pritcher je zamiljeno dotakao uho. - Tazenda? Oh, mislim da ih znam. Oni nisu na
Periferiji, zar ne? ini mi se da su oni na dobroj treini puta prema sreditu Galakti
ke.
- Da, pa to s tim?
- Podaci koje imamo stavljaju Drugu Fondaciju na suprotan kraj Galaktike. Sam Sv
emir zna kako nam je to jedina polazi-na toka koju imamo. Zato bismo uope razgovaral
i o Tazen-di? Njezina kutna devijacija od radijana Prve Fondacije je ionako samo
nekih stotinu deset do sto dvadeset stupnjeva. To nije ni blizu stotinu i osamd
eset.
- Postoji i jedan drugi zapisan podatak. Druga Fondacija je utemeljena na "Zvjez
dinom kraju".
- U Galaktici nije nikada zabiljeeno neko takvo podruje.
- Jer je to lokalni naziv koji je kasnije potisnut zbog vee tajanstvenosti. Ili j
e samo bio izmiljen za potrebe Seldona i njegove skupine. Ipak, postoji neka veza
izmeu "Zvjezdinog kraja" i Tazende2, slae li se?
- Tek poneto slino zvue. Nedovoljno.
- Jesi li ikada bio tamo? -Ne.
-A ipak se to spominje u tvojim biljekama.
- Gdje? Oh da, ali to je bilo zaustavljanje samo kako bismo
2 Zvjezdani kraj, tj. na engleskom Star's End i Tazenda zvue slino (op.
prev.)
28
uzeli hranu i vodu. Sigurno nije bilo nieg izuzetnog u svezi s tim svijetom.
- Jesi li se spustio na planet koji vlada tim svijetom? Tamo gdje je sjedite vlad
e?
- To ne mogu pouzdano rei.
Channis je razmiljao, dok je na njemu poivao hladan pogled onog drugog, a onda je
zapitao: - Bi li htio na trenutak sa mnom pogledati leu? - Lea je bila vjerojatno
najnovija sprava na suvremenim meuzvjezdanim krstaricama. To je zapravo bio ureajk
oji je mogao na ekran izbaciti reprodukciju nonog neba, vienog iz bilo koje toke Ga
laktike.
Channis je podesio toke koordinata i svjetlo u pilotskoj kabini se ugasilo. Pri s
laboj crvenoj svjetlosti kontrolne ploe lee, Channisovo liceje imalo crvenkast sja
j. Pritcher je sjeo na mjesto pilota i prekriio svoje duge noge, dok mu se lice i
zgubilo u tmini. Kada je proao onaj uvodni dio, na ekranu su zasjale tokasta svjet
la. A onda su postala debela i sjajna, s gustim nakupinama zvijezda u sreditu Gal
aktike.
- Ovo, - zapoeo je Channis, - je zimsko nono nebo kako ga se vidi s Trantora. To j
e vana toka koja je, ako se ne varam, bila zapostavljena u tvojim dosadanjim potrag
ama. Svaka inteligentna orijentacija treba krenuti od Trantora kao nulte toke. Tr
antor je bio glavni grad Galaktikog carstva. Dapae, bio je ak i vie znanstveni i kul
turni pa tek onda i politiki centar. I zato e, u devet sluaja od deset, vanost svako
g deskriptivnog imena potjecati s trantorske orijentacije. S tim u vezi e se prisj
etiti kako je, mada je Seldon bio s Helicona, tamo prema periferiji, njegova eki
pa radila na samom Trantoru.
- to je to to mi eli pokazati? - Pritcherov je monoton glas poput leda uronio u entu
zijazam ovog drugog.
- Ova karta e to pojasniti. Vidi li ovu tamnu maglicu? -Sjena njegove ruke pala je
na ekran i to je oduzelo sjaj Galaktici. Kaiprst je zavravao na siunom djeliu tmine
koji je izgledao kao rupa u srebrnkastom tkivu Galaktike. - U stela-grafikim zapi
sima ovo se zove Pellotova Maglica. Promatraj je. Poveat u sliku.
Pritcher je i ranije vidio taj fenomen irenja prikaza na lei, no ipak je zadrao dah
. To je kao da iz jureeg svemirskog bro-
29
da promatrate kako se pribliavate kroz strano gusto napuenu galaktiku,- bez ulaska
u hiperprostor. Zvijezde su se iz svog zajednikog centra irile prema njima, irei se
prema van i onda se gubei iza ruba ekrana. Pojedinane tokice postajale su dvostruke
, a onda poprimale oblik kugle. Sitne povrine rastvarale su se u mirijadu toaka. I
uvijek ta iluzija pokreta.
Za cijelo to vrijeme Channis nije prestajao govoriti. - Primijetit e kako se kreemo
du izravne linije koja vodi od Tantora do Pellotove Maglice, tako da jo uvijek gl
edamo kao da se nalazimo na Trantoru. Tu moda postoji malena pogreka zbog gravitac
ijske devijacije svjetlosti koju ja sada ne mogu izraunati, ali siguran sam kako
to ne moe biti znaajno.
Ekranom se irila tmina. Kako se je tempo poveanja usporavao, tako su zvijezde kliz
nule u sva etiri kuta ekrana kao da ale zbog tog rastanka. Na rubovima maglice koj
a je bila sve vea naglo je zasjao blistavi univerzum zvijezda kao naznaka svjetla
koje je veinom bilo sakriveno iza vrtlonih oblaka natrija i kalcija koji su ispun
javali kubine parseke prostora.
A Channis je ponovo pokazao. - Ovo su stanovnici te regije svemira zvali "Usta".
I to je znaajno, jer to samo iz Trantorske toke promatranja izgleda kao usta. - O
no to je pokazivao bio je jedan greben u tijelu Maglice koji je izgledao kao otvo
rena, nasmijana usta gledana iz profila, obrubljena sjajem zvijezda kojima su bi
la ispunjena.
- Slijedi "Usta", - rekao je Channis - slijedi "Usta" prema grlu, kako se suava d
olje u tanku, poput pranje usku crtu svjetlosti.
Ekran se ponovo malo rairio, sve dok se maglica nije protegnula dalje od "Usta",
kako bi ispunila cijeli ekran osim one uske crte nalik potoiu, a Channisov prst ju
je slijedio sve do nekog mjesta gdje je usamljeno sjala jedna zvijezda i prst s
e tamo zaustavio, jer je iza nje bio samo mrak.
- "Zvjezdin kraj" - rekao je mladi jednostavno. - Tamo je tkivo maglice tanko pa
svjetlost te jedne zvijezde nalazi kroz njega put u samo jednom smjeru... sjaji
prema Trantoru.
- Pokuava li mi rei kako... - glas Mulinog generala je sumnjiavo utihnuo.
- Nita ne pokuavam. To jest Tazenda - Star's End.
30
Svjetlo se ponovo upalilo. Lea se ugasila. Pritcher je u tri dugaka koraka priao do
Channisa. - Sto te navelo da se ovog sjeti?
A Channis se s udnim izrazom na licu udobno naslonio na svom stolcu. - To je bilo
sluajno. Rado bih si prigrabio intelektualne zasluge za to, ali dogodilo se posv
e sluajno. U svakom sluaju, ma kako se do toga dolo, sve se uklapa. U skladu s poda
cima koje imamo, Tazenda je oligarhija. Ona vlada sa dvadeset i sedam naseljenih
planeta. U znanstvenom pogledu nije napredna. A najvanije je daje to jedan opsku
rni svijet koji je u lokalnoj politici tog stelarnog podruja uvijek zauzimao stri
ktno neutralan stav. Mislim da bismo ga trebali posjetiti.
- Jesi li o tome obavijestio Mulu?
- Ne. Niti emo ga obavijestiti. Sada smo u svemiru i upravo se nalazimo pred prvi
m skokom.
Uasnut, Pritcher je skoio do prozoria. Kad su mu se oi prilagodile, pogled mu se susr
eo s hladnim svemirom. Zurio je van, a onda se okrenuo. Ruka mu je automatski po
segnula za tvrdom, zakrivljenom futrolom njegovog blastera.
- Po ijoj naredbi?
- Po mojoj naredbi, generale, - bilo je to prvi puta da je Channis izgovorio tit
ulu ovog drugog, - dok sam te ja ovdje zabavio. Vjerojatno nisi ni osjetio nikak
vo ubrzanje, jer je do njega dolo u trenutku kada sam proirio podruje lee pa si, bez
sumnje, pomislio kako je to iluzija izazvana zvijezdama koje se naizgled kreu.
- Zato...to to zapravo radi? to je onda bila svrha te tvoje besmislice o Tazendi?
- Tazenda nije besmislica. Bio sam posve ozbiljan. Idemo tamo. Odlazimo danas, j
er smo, prema rasporedu, trebali krenuti za tri dana. Generale, ti ne vjeruje da
Druga Fondacija postoji, a ja vjerujem. Ti uglavnom slijedi Muline naredbe bez da
vjeruje u njih; ja prepoznajem ozbiljnu opasnost. Druga Fondacija je sada imala
pet godina za obavljanje priprema. Kako su se pripremili to ne znam, ali to ako o
ni imaju svoje agente na Kalganu? Ako ja hodam uokolo nosei u mislima svoju spozn
aju o tome gdje se nalazi Druga Fondacija, oni bi to mogli otkriti. Moj ivot moda
vie ne bi bio siguran, a meni je moj
31
ivot jako drag. ak i pri najmanjoj naznaci kako bi se neto takvo moglo dogoditi, ja
radije igram na sigurno. I tako nitko osim tebe ne zna gdje je Tazenda, a i ti
si to saznao tek kad smo krenuli u svemir. A i uz sve to, ipak se postavlja pita
nje posade. - Channis se ponovo ironino smjekao, ali oito imajui pun nadzor nad situ
acijom.
Pritcher je odmaknuo ruku od svojeg blastera i na trenutak ga je proeo osjeaj neke
nejasne nelagode. Sto je to njega zadravalo pa nije stupio u akciju? Postojala s
u vremena kada je on bio buntovni satnik trgovakog carstva Prve Fondacije koji ni
kako nije mogao dobiti unaprjeenje i tada bi on, a ne Channis, poduzeo brzu i hra
bru akciju kao stoje ova. Je li Mula imao pravo? Je li njegov kontroliran um tol
iko obuzet poslunou daje izgubio inicijativu? Osjetio je kako ga rastua obe-shrabren
ost dovodi u udno stanje umora i apatije.
- Bravo! - rekao je. - Ipak, ubudue e se konzultirati sa mnom prije donoenja ovakvih
odluka.
Pozornost mu je privukao trepui signal.
- To je iz strojarnice, - rekao je Channis oputeno. - Zagrijavali su se dobivi upu
te u zadnji tren pa sam zatraio da me obavijeste bude li bilo kakvih problema. Hoe
li sad preuzeti zapovjednitvo?
Pritcher je nijemo kimnuo i u tom samotnom trenutku razmiljao o tome kakvo je pro
kletstvo pribliiti se pedesetoj. Prozori je bio tedljivo ispunjen zvijezdama. Glavni
na tijela Galaktike bila je najednom svom kraju obavijena izmaglicom. A to ako se
oslobodio Mulinog utjecaja...
S uasom je ustuknuo pred tom milju.
Glavni asnik stroja Huxlani je otro pogledao mladog ovjeka bez odore koji se ponaao
tako sigurno kao da je asnik flote i ovjek od vlasti. Huxlanija, u floti jo od onih
dana kada mu je s brade kapalo mlijeko, uvijek je zbunjivao autoritet bez poseb
nih oznaka.
Ali Mula je imenovao tog ovjeka, a Mulina je rije, naravno, ona posljednja. Zaprav
o jedina. On to nije ni podsvjesno dovodio u pitanje. Emocionalna kontrola zavuk
la se duboko.
utke je pruio Channisu mali oval.
32
Channis gaje podigao i armantno se osmjehnuo.
- Ti si Fondacijin ovjek, zar ne?
- Da, gospodine. Prije negoli je Prvi Graanin doao na vlast, sluio sam osamnaest go
dina u Fondacijinoj floti.
- Inenjer si postao u Fondaciji?
- Diplomirani inenjer prve klase... Sredinja kola na Ana-creonu.
- To je dobro. A ovaj ureaj si naao tamo gdje sam ti rekao da trai?
- Da, gospodine.
- Spada li on na to mjesto?
- Ne, gospodine. -A to je to onda?
- Hipertraga, gospodine.
- To nije dovoljno. Ja nisam s Fondacije. Stoje to?
- To je sprava koja doputa da se brodu slijedi trag kroz hi-perprostor.
- Drugim rijeima, moe nas se pratiti bilo kamo.
- Da, gospodine.
- U redu. To je noviji izum, zar ne? Razvio gaje jedan od Instituta za istraivanj
a koje je osnovao Prvi Graanin, zar ne?
- Mislim daje tako, gospodine. -Analazi se ovdje. Zanimljivo.
Channis je nekoliko sekundi metodiki prebacivao hipertraga iz jedne ruke u drugu.
Tada ga je otrom kretnjom pruio. - Onda ga uzmite i stavite ga natrag, tono na ono
mjesto gdje ste ga i nali. Razumijete? A onda zaboravite ovaj dogaaj. Potpuno!
Sef strojarnice je jedva suspregnuo svoje ve poluautomatsko pozdravljanje, otro se
okrenuo i otiao.
Brod se brzo kretao Galaktikom, a put mu je oznaavala linija na iroko postavljenih
tokica meu zvijezdama. Te tokice su bile jedva kakvih deset do ezdeset sekundi prov
edenih u normalnom prostoru, a meu njima su se protezali razmaci od stotinu i vie
svjetlosnih godina koji su predstavljali skokove kroz prostorvrijeme.
Bail Channis je sjedio za upravljakim stolom lee i pono-
33
vo je osjetio onaj nehotini nalet gotovo oboavanja dok je razmiljao o toj napravi.
On nije bio iz Fondacije pa mu ta igra sa silama i pritiskanjem dugmadi jo nije b
ila toliko u krvi.
Daleko od toga da bi takve lee bile dosadne ak i ljudima iz Fondacije. Unutar njez
inog nevjerojatno sloenog tijela bilo je dovoljno elektronike da se moglo posve t
ono pokazati na stotine milijuna zasebnih zvijezda i to u vrlo tonom meusobnom odno
su. I kao da i to samo po sebi nije bilo dovoljno, postojala je dodatna mogunost
pomicanja bilo kojeg dijela Galaktike du tri galaktike osi, a moglo se i oko centr
a zarotirati bilo koji dio slike.
Upravo zbog toga je* lea uvela gotovo pravu revoluciju u meuzvjezdana putovanja. Z
a ranijih meuzvjezdanih putovanja, proraunavanje svakog "skoka" kroz hiperprostora
znailo je od jedan do sedam dana posla, a najvei dio tog posla svodio se na manje
-vie precizan izraun "pozicije broda" prema galaktikoj skali podataka. To je u biti
znailo precizno promatranje najmanje tri meusobno iroko razmaknute zvijezde ija su
pozicije, u odnosu na posredniko trostruko ishodite galaktikih koordinata, bile poz
nate.
Ova rije "poznate" je zapravo zamka. Svakome tko dobro poznaje zvijezdino polje i
z jedne referentne toke, zvijezde su toliko individualne koliko i ljudi. Ipak, pr
eskoite deset parse-ka i vie vam ni vlastito sunce nije prepoznatljivo. Moda ak vie n
ije ni vidljivo.
Odgovor je, naravno, spektralna analiza. Stoljeima je glavna preokupacija meuzvjez
danih inenjera bila analiza "svjetlosnog potpisa" tj. svjetlosnih karakteristika
sve veeg i veeg broja zvijezda, u sve vie i vie detalja. S tim, a i s rastuom precizn
ou samih "skokova", bile su prihvaene standardne rute putovanja kroz Galaktiku, a m
euzvjezdano putovanje postalo je manje umjetnost, a vie znanost.
Pa ipak, ak i pod Fondacijom koja je unaprijedila raunalne strojeve i novu metodu
mehanikog skeniranja zvjezdanog polja u potrazi za "svjetlosnim potpisom", poneka
d je ipak trajalo danima dok su se pronale tri zvijezde i onda izraunale pozicije
u podrujima koja navigatorima nisu bila od ranije poznata.
Lea je bila ta koja je sve to promijenila. Kao prvo, trebala
34
joj je samo jedna poznata zvijezda. A kao drugo, s tom spravom je mogao rukovati
i takav poetnik kao to je Channis.
U skladu s izraunima "skoka", u tom trenutku je najblia mjerljiva zvijezda bio Vin
cetori, a sada se i vidjela, sjajna zvijezda koja je bila u sredini. Channis se
nadao daje to Vincetori.
Sada je skenirano polje lee bilo prebaeno tik uz ono koje se vidjelo kroz otvor i
Channis je oprezno utipkao koordinate Vin-cetorija. Zatvorio je prekida i zvjezda
no polje se sada posve jasno vidjelo. I u njemu je, takoer u sredini, bila jedna
sjajna zvijezda, ali inilo se da osim toga nema neke druge povezanosti. Podesio j
e leu du X osi i irio polje sve dok mu fotometar nije pokazao da su obje centrirane
zvijezde jednakog sjaja.
Channis je pogledom kroz prozor potraio neku drugu zvijezdu, dovoljno sjajnu, a o
nda je na zaslonu naao onu koja bi joj trebala odgovarati. Polako je zarotirao ek
ran kako bi dobio isti kut otklona. Iskrivio je usta i uz grimasu odbacio dobive
n rezultat. Ponovo je zarotirao i doveo u poloaj drugu sjajnu zvijezdu, a i treu.
Tada se osmjehnuo. Uspjelo mu je. Moda bi to nekom strunjaku s uvjebanim okom moglo
upaliti ve od prve, no smatrao je posve dobrim stoje to njemu uspjelo iz treeg po
kuaja.
Radilo se o prilagoavanju. U konanom potezu su se dva polja preklopila i pomijeala
u more ne-ba-posve jednakog. Veina zvijezda je bila tako blizu da su izgledale pop
ut dvojnih zvijezda. No za fino podeavanje nije trebalo mnogo vremena. Dvojne zvi
jezde su se topile u jednu, ostalo je samo jedno polje, a pozicija broda se sada
mogla oitati izravno s brojeva. Cijela ta procedura trajala je manje od pola sat
a.
Channis je pronaao Pritchera u njegovoj privatnoj kabini. Bilo je oito da se gener
al pripremao za spavanje. Podigao je pogled - Ima li kakvih novosti?
- Nita posebno. U sljedeem skoku bit emo kod Tazende.
- Znam.
- Ne elim te gnjaviti ukoliko se sprema lei, ali jesi li pogledao onaj film kojeg s
mo pokupili u Cilu?
Pritcher je bacio neodobravajui pogled na crnu torbu koja je leala na njegovoj nis
koj polici za knjige, na predmet o kojem je bila rije. - Da.
35
-1, to misli?
- Mislim da ako je ikada i postojala ikakva znanost vezana uz povijest, onda je
ona izgubljena negdje u ovom dijelu Galaktike.
Channis se iroko osmjehnuo. - Znam to misli. Prilino turo, zar ne?
- Nije, ukoliko te zanimaju osobne kronike vladara. Rekao bih kako je vjerojatno
sve to prilino nepouzdano, u oba smisla. Tamo gdje se povijest bavi uglavnom oso
bama slike postaju ili crne ili bijele, ovisno o interesima onog koji pie. Mislim
kako je sve to sasvim beskorisno.
- Ali govori se o Tazendi. Zbog toga sam ti i dao taj film. To je jedini kojeg s
am mogao pronai, a da se ona uope spominje.
- U redu. Imali su dobre i loe vladare. Osvojili su nekoliko planeta, izvojevali
su nekoliko bitaka, a nekoliko su izgubili. O njima ne pie nita to bi bilo izuzetno
. Ne mislim, Channis, da ti je teorija bogznakakva.
- Ali promaklo ti je nekoliko stvari. Zar nisi zapazio kako nikada nisu stvarali
koalicije? Uvijek su se drali potpuno po strani od politike toga dijela zvjezdan
og roja. Ba kao to si rekao, osvojili su nekoliko planeta, ali onda su se zaustavi
li.. .a da to nije bila posljedica nikakvog iznenaujueg poraza. To izgleda tono kao
da su se proirili dovoljno da bi se zatitili, ali ne onoliko da bi na sebe privuk
li pozornost.
- U redu, - stigao je odgovor koji nije pokazivao nikakve emocije. - Nemam nita p
rotiv toga da se tamo spustimo. To e, u najgorem sluaju, biti samo malo gubljenje
vremena.
- O, ne. U najgorem sluaju to e biti potpun poraz. Ako to jest Druga Fondacija. Pr
isjeti se kakav bi to trebao biti svijet na kojem je samo-svemir-zna-koliko Mula
.
-1 to planira uiniti?
-Namjeravam se spustiti na neki manje vaan planet. Najprije namjeravam saznati o
Tazendi sve to se moe saznati i onda u temeljem toga dalje improvizirati.
- U redu, nemam prigovora. I ako nema nita protiv, sada bih rado ugasio svjetlo.
Channis mu je izlazei mahnuo rukom.
36
A u mraku male prostorije, u otoku metala koji je jurio prostranstvima svemira,
general Han Pritcher ostao je budan, slijedei misli koje su ga vodile kroz takve
fantastine dosege.
Ako je ita od onoga stoje on tako bolno odluio bilo tono - a sve su se injenice sada
poele nekako uklapati - onda Ta-zenda jest Druga Fondacija. Od toga se nije mogl
o pobjei. Ali kako? Kako?
Moe li to biti Tazenda? Jedan posve obian svijet? Jedan svijet koji se niim posebno
ne izdvaja. Nekakva neugledna rupa smjetena usred krhotina Carstva? Jedna mrvica
meu tim fragmentima. Kao iz daljine, prisjeao se Mulinog mravog lica i njegovog vi
sokog glasa dok je govorio o onom psihologu iz Fondacije, o Eblingu Misu, tom je
dinom ovjeku koji je... moda... saznao tajnu Druge Fondacije.
Pritcher se prisjeao napetosti u Mulinim rijeima: "inilo se kao daje zaprepatenje po
sve shrvalo Misa. inilo se kako je neto u vezi s tom Drugom Fondacijom posve odska
kalo od svih njegovih oekivanja, neto to je vodilo u posve drugom smjeru od onoga to
je on pretpostavljao. Da sam barem tada umjesto njegovih emocija mogao itati nje
gove misli! Ipak, i emocije su bile posve jasne... a iznad svega to golemo iznen
aenje."
Iznenaenje je bilo ta kljuna rije. Neto posve zapanjujue. A sada se pojavio ovaj djeak
, taj nasmijeeni mladi, tako oputeno sretan zbog Tazende i njezine nezamjetljivosti
i prosjenosti. A mora daje u pravu. Mora biti u pravu. Inae nita od svega ovoga ne
ma smisla.
Zadnja pomisao koje je Pritcher bio svjestan bila je pomalo mrana. Onaj hipertrag
a pokraj eterine cijevi jo je uvijek bio tamo. Provjerio je to prije jedan sat, kad
Channisa nije bilo nigdje na vidiku.
DRUGI INTERLUDIJ
Bio je to oputen sastanak u predvorju vijenice - samo nekoliko trenutaka prije ula
ska u vijenicu kako bi se nastavilo s dnevnim poslovima - i nekoliko je misli brz
o proletjelo amo-tamo.
37
- Dakle, Mula je krenuo.
-1 ja sam to uo. Rizino! Jako rizino!
- Nije, ako emo i djelom poduprti ono to smo dogovorili.
- Taj Mula nije obian ovjek... i teko je manipulirati s instrumentima koje je odabr
ao, a da on to ne primijeti. Teko se dotaknuti kontroliranih misli. Kau kako se pr
ouo po nekim stvarima.
- Da, ne vidim kako bi se to moglo izbjei.
- Lake je s mislima koje nisu kontrolirane. Ali malo ih je koji su uz njegovu vla
davinu zadrali vlast nad sobom.
Uli su u vijenicu. Ostali iz Druge Fondacije poli su za njima.
3
DVA MUKARCA I SELJAK
Rossem je jedan od onih marginalnih svjetova koji su u povijesti Galaktike obino
zanemareni i jedva se ikada nametnu da ih zapaze ljudi s bezbroja sretnijih plan
eta.
U posljednjim danima Galaktikog carstva, nekoliko je politikih zatvorenika naselil
o prostranstva tog planeta, dok su zvjezdarnica i jedna mala vojarna sluili tek t
ome da planet ne bude potpuno pust. Kasnije, u onim tekim danima sukoba, ak i prij
e vremena Harija Seldona, ona slabija vrsta ljudi je, umorna od periodikih dekada
nesigurnosti i opasnosti, ljudi kojima su dodijala razaranja i pljakanja planeta
kao i nestvarni uspjesi kratkovjekih careva koji su se borili za prijestolje i
onda vladali nekoliko zlih i neplodonosnih godina, napustila naseljene centre i
potraila sklonite u ogoljelim zakutcima Galaktike.
Du hladnih prostranstava Rossema, naselja su se stisnula jedno uz drugog. Sunce t
og planeta bilo je malen crveni krtac koji je ono malo svoje topline uvao za sebe,
dok je tijekom devet mjeseci u godini lagano snijeilo. Tamonje mjesno ito lealo je
u tlu tijekom tih snijegom ispunjenih mjeseci, a onda bi niknulo i dozrelo gotov
o paninom brzinom, u vrijeme kada je sunevo neodluno zraenje podiglo temperaturu ak d
o kakvih desetak stupnjeva iznad nule.
Na travnjacima su pasle malene ivotinje sline kozama, razgrui tanak sloj snijega tan
kim nogama na kojima su imale tri papka.
I tako su ljudi na Rossemu imali svoj kruh i svoje mlijeko, a kad su mogli rtvova
ti i po koju ivotinju, onda su ak imali i mesa. Tamne, zastraujue ume koje su se prov
laile polovicom ekvatorijalnog podruja planeta davale su kvalitetnu drve-
39
nu grau. To drvo se, zajedno s nekim vrstama krzna i minerala ak isplatilo izvozit
i pa su brodovi Carstva povremeno dolazili i u zamjenu donosili poljoprivredne s
trojeve, atomske grijalice, pa ak i televizijske prijemnike. Ovo posljednje i nij
e bilo tako udno, jer je duga zima seljacima nametnula dug period besposlice i zi
mskog sna.
Povijest Carstva nije ni spominjala te seljake na Rossemu. Trgovaki brodovi su po
nekad znali donositi vijesti, a ponekad bi pristigle nove izbjeglice - jednom je
tako pristigla jedna velika skupina i ostala tamo - i oni su obino donosili novo
sti iz Galaktike.
To je bio nain na koji su stanovnici Rossema saznavali o stranim bitkama i desetko
vanju stanovnitva ili o carevima-tiranima i odmetnutim carevim namjesnicima. I ta
da bi uzdi-sali i odmahivali glavama, privlaei svoje krznene ovratnike blie svojim
bradom obraslim licima, dok su se sunali na krtom suncu, sjedei na seoskom trgu i f
ilozofirajui o ljudskoj zloi.
Tada su, nakon nekog vremena, trgovaki brodovi posve prestali dolaziti i ivot je p
ostao tei. Prestale su pristizati poiljke strane robe; hrane, duhana, poljoprivred
nih strojeva. Nejasne poruke s ono neto emisija koje su skupili preko televizora,
donosile su sve gore vijesti. I konano se proirila vijest da je Trantor uniten i o
pljakan. Taj veliki sredinji svijet cijele Galaktike, sjajan, slavan svijet o koje
m su se ispredale prie, nedostian i neusporediv dom careva, bio je pretvoren u ruev
ine i doveden do krajnjeg unitenja.
To je bilo neto nezamislivo i mnogim seljacima Rossema je, dok su radili na svoji
m poljima, to moglo izgledati kao da se blii kraj same Galaktike.
A onda se jednog dana opet pojavio neki brod. Starci u svim selima su mudro kima
li glavama i podizali stare one kapke kako bi proaptali da je tako bilo i u vrijem
e njihovih oeva - ali zapravo nije bilo.
Taj brod nije pripadao Carstvu. Na njemu nije bio nacrtan onaj bljetavi grb koji
je prikazivao svemirski brod i sunce. Bilo je to neto kratko i zdepastog oblika,
napravljeno od ostataka
40
starih brodova, a ljudi koji su tim brodom doli sebe su nazivali vojnicima Tazend
e.
Seljaci su bili zbunjeni. Nikada nisu bili uli za Tazendu, ali su vojnike ipak doe
kali tradicionalnom gostoljubivou. Pri-dolice su se detaljno raspitivali o prirodi
tog planeta, o broju stanovnika, broju gradova - bila je to rije kojoj su seljani
pobrkali znaenje sa "selo", to je onda unijelo opu pometnju - te o ekonomiji i tak
o dalje.
Dolo je jo brodova i diljem cijelog planeta je objavljeno da je Tazenda sada vlada
jui svijet, kako e se u uskom pojasu oko ekvatora koji je bio jedino naseljeno pod
ruje postaviti stanice za prikupljanje poreza, tj. izvjesnog postotka ita i krzna,
u skladu s nekom formulom, a porez e se ubirati jednom godinje.
Stanovnici Rossema su sveano treptali oima, nesigurni u znaenje rijei "porez". Kada
je dolo vrijeme ubiranja tog poreza, mnogi su ga davali ili zbunjeno stajali, dok
su oni koji su pristigli s drugih svjetova tovarili prikupljeno ponjeveno ito i k
rzna na svoja vozila.
Tu i tamo su se okupljali ljutiti seljani i iznosili antikno lovako oruje, no iz t
oga se nikad nita nije izrodilo. Gunajui su se razilazili kad su doli ljudi s Tazend
e i s nevjericom promatrali kako je njihova teka borba za opstanak sada postala j
o teom.
Ali postignuta je nova ravnotea. Guverner s Tazende je tvrdoglavo boravio u selu
Gentri, iz kojeg su iseljeni svi Rosem-ljani. On i njegovi slubenici smatrani su aa
vim doljacima iz drugog svijeta koji su se rijetko kada uplitali u upravljanje Ro
ssemom. Poreznici, Rosemljani zaposleni pri Tazendi, dolazili su periodino, ali t
o je sada ve postalo uobiajeno pa je seljak ve nauio kako e sakriti ito i odvesti svoj
u stoku u ume, pazei da njegova kolibica ne bi izgledala kao da u njoj ivi netko ko
me dobro ide. Tada bi s tupavim izrazom lica doekao sva otra ispitivanja o svojoj
imovini, uglavnom pokazujui ono to su poreznici mogli vidjeti.
ak je i toga bilo sve manje, i porezi su se smanjili, gotovo kao da se Tazenda um
orila od cijeenja novca iz takvog svijeta.
Dolo je do porasta trgovine i moda se Tazendi to uinilo profitabilnijim. Ljudi s Ro
ssema nisu vie u zamjenu dobivali
41
sjajne proizvode Carstva, ali ak su i hrana i strojevi s Tazende bili bolji od on
oga to su imali kod kue. I bilo je odjee za ene, koja se razlikovala od one sive izr
aene u kunoj radinosti, a to je bilo jako vano.
I jo je jednom galaktika povijest tiho klizila, a seljaci su se borili kako bi iz
tvrdog tla iscijedili ivot.
Izaavi iz svoje kolibe, Narovi je puhnuo sebi u bradu. Vjetar je raznosio prvi sni
jeg po smrznutom tlu, a nebo je bilo mrano, s ruiastim oblacima. Oprezno je zakiljio
gledajui u nebo i onda zakljuio kako nema ozbiljne opasnosti od neke oluje. Mogao
je bez veih problema otputovati u Gentri i tamo se rijeiti svog vika ita u zamjenu
za dovoljnu koliinu konzervirane hrane da mu potraje kroz zimu. Okrenuo se i rikn
uo kroz vrata koja je u tu svrhu malo odkrinuo. - Jesu li kola napunjena gorivom,
Yunker?
Iznutra je vikao neki glas, a onda se pojavio Narovijev najstariji sin, ija kratk
a ria brada jo nije potpuno izrasla na njegovom djeakom licu.
- Auto je pun goriva - rekao je, durei se - i dobro vozi, ali su mu osovine u loem
stanju. Za to ne moe mene kriviti. Rekao sam ti kako je nuan popravak kod majstora
.
Starac je koraknuo natrag i ispod smrknutih obrva promatrao sina, a onda je gurn
uo bradu naprijed. - A zar sam to ja kriv? Gdje i kako se ja mogu domoi strunog po
pravka? Zar ovih posljednjih pet godina etva nije bila tako loa da smo jedva sasta
vili kraj s krajem? Zar su bolesti zaobile moje stado?
- Narovi! - Dobro poznat glas iz kue zaustavio gaje usred rijei. Promrmljao je - D
obro, dobro.. .i sad se tvoja mati mora uplitati u poslove oca i sina. Dovezi au
to ovamo i provjeri jesu li prikolice dobro privrene.
Pljesnuo je rukama u rukavicama i opet pogledao u nebo. Nabirali su se mutni crv
eni oblaci, a sivo nebo to se naziralo kroz pukotine nije nosilo toplinu. Sunce j
e bilo sakriveno.
Ve je htio skrenuti pogledom kad je krajem oka neto zapazio i odmah podignutim prs
tom pokazao, a ustaje irom otvorio viui i ne obazirui se na hladan zrak.
- eno - dozivao ju je ustro. - Stara... doi ovamo.
42
Na prozoru se pojavila jedna ljutita glava. enine su oi pogledale u smjeru kojeg j
e prstom pokazivao, a onda su se razrogaile. S krikom je pojurila niz drvene stub
e, uzimajui u trku topli kaput. Pojavila se vani, nesigurno pokrivi tom svojom par
kom glavu i ui i samo je ogrnuvi preko ramena.
Govorei pomalo kroz nos, upitala je: - Je li to svemirski brod?
A Narovi joj je nestrpljivo odgovorio: - A to bi drugo moglo biti? Doli su nam pos
jetitelji, stara, imamo goste!
Brod se polako sputao na pusto, zamrznuto polje na sjevernom dijelu Narovijeve fa
rme.
-Ali to emo sada, - dahnula je ena. - Moemo li tim ljudima ponuditi gostoprimstvo? H
oe li zemljani pod nae kolibe biti njihov, kao i kurunjak od prolog tjedna?
- Zar emo ih poslati k susjedima? - Narovijevo rumeno lice bilo je crveno od stud
eni, a njegove ruke u rukavicama su se naglo ispruile i primile enina snana ramena.
- Duo moja, - poeo joj je tepati - donijet e ona dva stolca iz nae sobe dolje, pobrin
ut e se da se zakolje jedno debelo mladune i ispee zajedno s gomoljima i ispei e svjei
ukuruzni kruh. A ja idem pozdraviti te ugledne ljude iz svemira i... i... -Zasta
o je, nakrivivi kapuipoeao se oklijevajui. - Da, i ponijet u sa sobom moj vr varenog p
iva. Ugodno je popiti zdravo pie.
Dok je govorio, enina su se usta otvarala i zatvarala. Nita nije iz njih izlazilo.
A kad je ta faza prola, zauo se samo jedan nekontroliran vrisak.
Narovi je podigao prst. - Stara, to nam seoski starjeine stalno govore. Muni malo g
lavom. Osobno su ili od farme do farme! Zamisli si vanost toga!... kako bi nam rek
li da ako se ikada spusti kakav svemirski brod, to im moramo prijavit po naredbi
guvernera. I zar u sada propustiti prigodu da se umilim onima koji su na vlasti?
Radi toga broda. Jesi li ikada vidjela neto takvo? Ovi iz svemira su bogati i van
i. Kad sam guverner alje tako hitne poruke da ih starjeine po ovom hladnom vremenu
raznose od farme do farme. Moda ta poruka razaslana svima na Rossemu znai da ih g
ospodari Tazende eljno ekaju... a oni su se spustili ba na moju farmu.
43
On se ve polako zagrijavao. - Sada pokaimo pravu gostoljubivost. . .kasnije se moj
e ime spomene guverneru... i gdje e nam onda biti kraj?
Njegova ena je odjednom postala svjesna kako je zebe kroz tu njezinu tanku odjeu.
Pourila je prema vratima, dobacujui mu preko ramena. - Onda pouri.
Ali govorila je ovjeku koji je u tom asu ve trao prema mjestu gdje se brod spustio.
Generala Hana Pritchera nije brinula ni studen ovog svijeta, niti taj obeshrabru
jue pust prostor. Ni to siromatvo svuda uokolo, niti ovaj seljak koji se preznojav
ao.
Ono to gaje muilo bilo je pitanje je li njihova taktika mudra. On i Channis su ova
mo doli sami.
Pod normalnim okolnostima se brod kojeg su ostavili u svemiru mogao brinuti sam
o sebi, ali ipak se osjeao nesigurno. Naravno, Channis je bio odgovoran za ovaj n
jihov potez. Pogledao je u mladia i uhvatio ga kako veselo namiguje prema razmakn
utim krznima, otkud su se potajice gledale oi ene i irom rastvorena usta.
Izgledalo je da je barem Channis potpuno oputen. Ta je injenica Pritchera ispunila
nekim kiselim zadovoljstvom. Ta njegova igra nee potrajati onoliko koliko bi on
to htio. Ipak, do tog trenutka su im primopredajnici koje su nosili na zapeu bili
jedina veza s njihovim brodom.
A tada se onaj seljak iroko osmjehnuo, kratko se naklonio nekoliko puta i onda, g
lasom kao nauljenim od iskazanog tovanja, rekao: - Plemenita gospodo, elim vam rei
kako me je moj najstariji sin...dobar i vrijedan momak kojemu moje siromatvo prij
ei da se koluje onako kako bi to njegova pamet zasluila... me je obavijestio kako e
starjeine uskoro stii. Vjerujem kako je va boravak ovdje toliko ugodan koliko to mo
ja skromna sredstva... jer me zadesilo siromatvo mada sam radian, poten i skroman s
eljak, kako e vam svi potvrditi... doputaj u.
- Starjeine? - oputeno je upitao Channis. - Zar su glavni ljudi ovoga kraja ovdje?
-Tako je, plemenita gospodo, i sve su to asni i vrijedni Iju-
44
di, jer nae je selo poznato diljem Rossema kao najpogodnije mjesto.. .premda je iv
ot teak, a polja i ume nam malo donose. Moda ete vi, plemenita gospodo, starjeinama s
pomenuti nau skrb i tovanje koje iskazujemo putnicima pa bi se moglo dogoditi da o
ni za nas pribave novo motorno vozilo, jer nae domainstvo, ovako staro, jedva neka
ko gura, a o takvim stvarima ovise nai prihodi.
Gledao je ponizno i s mnogo iekivanja pa je Han Pritcher kimnuo s odgovarajuom dist
ancom kakvu i zahtijeva uloga "plemenite gospode".
- Izvjee o vaoj gostoljubivosti doprijet e do uiju vaih starjeina..
Pritcher je iskoristio prvi trenutak kad su ostali nasamo kako bi porazgovarao s
oito napola usnulim Channisom.
- Nije mi ba posebno drago to emo se susresti s tim starjeinama, - rekao je. - Jesi
li malo porazmislio o tome?
inilo se daje Channis iznenaen. - Ne. Sto te brine?
- ini mi se kako imamo i pametnijeg posla nego ovdje pobuivati sumnjiavost.
Channis je govorio brzo i tiho. - Moda emo u naem sljedeem potezu trebati riskirati
i na sebe navui sumnju. Neemo pronai ljude koje traimo, Pritcheru, samo gurajui ruku
u mranu vreu i pipajui. Nije nuno da ljudi koji vladaju pomou mentalnih trikova budu
ujedno i oni koji su oito na vlasti. Kao prvo, ti psiholozi Druge Fondacije su na
jvjerojatnije samo manjina u ukupnoj populaciji, ba kao to su i na tvojoj Prvoj Fo
ndaciji tehniari i znanstvenici tvorili manjinu. Obino stanovnitvo je najee upravo to t
o i rije kae... posve obino. Ti psiholozi bi ak mogli biti dobro sakriveni, a ljudi
koji su na oitim vladajuim poloajima moda za sebe iskreno vjeruju kako su pravi gosp
odari. Nae rjeenje tog problema moglo bi se pronai ovdje, na ovoj zamrznutoj grudi
od planeta.
- Uope ne mogu pratiti o emu govori.
- Pa pogledaj malo, sve je prilino oito. Tazenda je vjerojatno golem svijet miliju
na ili stotina milijuna ljudi. Kako bismo mogli meu njima identificirati psiholog
e i kako bismo mogli Muli iskreno javiti da smo pronali Drugu Fondaciju? Ali, kak
o nas je na domain izvijestio, ovdje, na ovom malom
45
seljakom svijetu i podanikom planetu, svi vlastodrci koji su doli s Tazende okupljen
i su u ovdanjem glavnom mjestu Gentri. Tamo ih je, Pritcheru, moda samo nekoliko s
totina, a meu njima mora biti jedan ili vie njih iz Druge Fondacije. Na kraju emo o
tii tamo, ali pusti da najprije pogledamo ove starjeine... to je logian korak na pu
tu.
Razdvojili su se kad je njihov crnobradi domain opet banuo u sobu, oigledno uzruja
n.
- Plemenita gospodo, stiu starjeine. elim vas jo jednom zamoliti da im kaete koju dob
ru rije o meni... - U silnom naletu emocija gotovo se presavinuo klanjajui se.
- Svakako emo vas se sjetiti, - rekao je Channis. - Jesu li ovo vai starjeine?
I bili su. Bila su trojica.
Jedan je priao. Dostojanstveno se naklonio pokazujui tovanje i rekao: - Poaeni smo. Os
igurali smo transport. Potovana gospodo, nadamo se kako ete nam uiniti zadovoljstvo
i pridruiti nam se u naoj sabornici.
TREI INTERLUDIJ
Prvi Govornik se tuno zagledao u nono nebo. Tanani oblaci su brodili preko blijedo
g sjaja zvijezda. Svemir se doimao aktivno neprijateljskim. U najboljem sluaju bi
o je hladan i grozan, ali sada je u njemu bilo to strano stvorenje, taj Mula, i p
retvorio ga u zlokobnu prijetnju.
Sastanak je zavrio. Nije dugo trajao. Bilo je sumnji i pitanja potaknutih tekim ma
tematikim problemom kako se nositi s mentalnim mutantom iji je sklop karakteristik
a bio nepoznat. Trebalo je razmotriti sve ekstremne permutacije.
Jesu li uope sigurni? Negdje u ovom podruju svemira... tu negdje nadohvat gdje se
prua Galaktika, nalazi se Mula. to li e uiniti?
Bilo je prilino lako srediti tog ovjeka. Reagirali su i reagiraju u skladu s plano
m. Ali to e uiniti Mula?
4
DVA MUKARCA I STARJEINE
Starjeine ovog podruja Rossema nisu bili onakvi kakve bi se oekivalo..Nisu bili sta
riji, s vie autoriteta i manje prijateljski nastrojeni. Uope ne.
Onaj dignitet koji ih je karakterizirao pri prvom sastanku prerastao je u dojam
koji je dosegnuo toku kada je postao njihova predominantna odlika.
Sjedili su za svojim ovalnim stolom kao i toliki drugi mislioci koji su razmiljal
i duboko i sporo. Veina njih je ve pomalo prola one najbolje godine, mada je samo n
ekolicina njih nosila brade i to kratke i njegovane. Ipak, veina njih je izgledal
a kao da su mlai od etrdeset i time oito pokazivali kako je rije starjeine vie izraz to
vanja nego to bi doslovno opisivao njihovu starost.
Ona dvojica doljaka iz svemira sjedili su na elu stola, u sveanoj tiini kojom je bio
popraen obrok vrlo skromnog jela koje je izgledalo vie kao gesta protokola nego to
bi imalo kakvu hranidbenu vrijednost.
Nakon jela i nakon dvije-tri primjedbe pune izraza tovanja
- koje su bile prekratke da bi ih se moglo nazvati govorom, a koje su izrekli on
i do kojih su starjeine oito najvie drali
- zavladala je oputenija atmosfera.
inilo se kao da je onaj dostojanstven nain doekivanja stranaca sada ustupio mjesto
onim ugodnim rustikalnim odlikama radoznalosti i prijateljstva.
Okupili su se oko dvojice stranaca i preplavili ih pitanjima.
Raspitivali su se o tome je li teko upravljati svemirskim
47
brodom, koliko ljudi je potrebno da bi se to moglo obaviti, mogu li se proizvest
i kakvi bolji motori za njihove automobile i o tome je li tono da na drugim plane
tima manje snijei, jer su uli daje to sluaj s Tazendom, pa koliko ljudi ivi na njiho
vom svijetu i je li i on takao velik kao Tazenda, je li on daleko, kako je ta nj
ihova odjea tkana i to joj to daje tako metalni sjaj, zato ne nose krzna, briju li
se svakoga dana, kakva vrsta kamena je u ovom Pritcherovom prstenu... Popis pita
nja se oduio.
Gotovo u svim sluajevima pitanja su upuivali Pritcheru kao starijem od dvojice, to
mu je odmah davalo vei autoritet. Pritcher je bio prisiljen davati sve opirnije od
govore. To je bilo kao daje upao meu gomilu djece. Ta njihova pitanja su ga posve
razoruala. Njihova silna udnja za znanjem bila je neporeciva i neodoljiva.
Pritcher im je objasnio da nije teko upravljati brodom i kako broj posade varira
u ovisnosti o veliini broda, od jednog lana posade pa do mnogo njih, kako im nisu
poznati detalji motora njihovih automobila, ali nema sumnje da bi se mogli pobol
jati, kako su klimatske prilike na planetima silno razliite, kako na njegovom svij
etu ive mnoge stotine milijuna, no on je mnogo manji i beznaajniji od velikog cars
tva Ta-zende, kako su im odijela napravljena od silicijske plastike s metalnim s
jajem na povrini to se umjetno proizvodi odgovarajuom orijentacijom povrinskih molek
ula i kako se taj materijal moe zagrijavati pa krzna nisu nuna, da se svakodnevno
briju, a kamen u prstenu se zove ametist. Popis pitanja se oduio. Uhvatio se kako
i protiv svoje volje poeo oputati meu ovim naivnim provincijalcima.
A uvijek kada je odgovorio na neko pitanje, uslijedilo je brzo meusobno brbljanje
meu starjeinama, kao da su raspravljali o svakoj novoj informaciji koju su dobili
. Bilo je teko pratiti te njihove interne diskusije, jer su brzo kliznuli u vlast
ito narjeje, u verziju galaktikog jezika koja je zbog duge odvojenosti od glavnih
struja tog jezika postala arhaina.
Gotovo bi se moglo rei kako su ti njihovi kratki meusobni komentari bili na samoj
granici razumljivosti, ali ipak su nekako uspijevali izbjei one tanane niti shvat
ljivosti.
48
I tako sve dok to konano Channis nije prekinuo rekavi: - Dobra gospodo, morate mal
o i vi nama odgovarati, jer mi smo stranci i zanimalo bi nas sve to moemo saznati
o Tazendi.
I tada je zavladala tiina i svi ti tako priljivi starjeine su uutjeli. Njihove ruke,
s kojima su tako brzim pokretima pratili svoje rijei kao da im time daju vie jasn
oe i nijansi u znaenju, odjednom kao da su onemoale. Zurili su jedni u druge i bilo
je oito kako su voljni prepustiti rije nekom drugome.
Pritcher je brzo uskoio, rekavi: - Moj kolega je to upitao posve prijateljski, jer
se slava Tazende iri Galaktikom i mi emo, naravno, guvernera obavijestiti o lojal
nosti i ljubavi starjeina s Rossema.
Nije su zauo nikakav uzdah olakanja, ali lica su postala vedrija. Jedan starjeina j
e palcem i kaiprstom dodirnuo svoju bradu, laganim pritiskom popravljajui neku kov
ru i onda je rekao: - Mi smo vjerni sluge Gospodara s Tazende.
Pritcherov bijes zbog Channisovog tako otvorenog postavljanja pitanja sada se sm
anjio. Jer sad je konano bilo jasno kako ga sve te godine koje su mu se u posljed
nje vrijeme tako nakupile ne prijee u tome da vjeto izgladi ono to drugi lanu.
Nastavio je: - U naem udaljenom dijelu svemira mi ne znamo mnogo o povijesti tih
Gospodara s Tazende. Pretpostavljamo kako ovdje dobronamjerno vladaju ve dugo vre
mena.
Odgovorio je onaj isti starjeina koji je i ranije govorio. Na nenametljiv i autom
atski nain postao je glasnogovornik. - Niti djed najstarijega ne sjea se vremena k
ada Gospodari nisu bili tu.
- Je li to bilo vrijeme mira?
- Bilo je vrijeme mira! - Oklijevao je. - Taj guverner je jak i moan Gospodar koj
i ne bi oklijevao kada bi trebao kazniti izdajice. Naravno, nitko od nas nije iz
dajica.
- ini mi se da je prije kaznio neke, ali vjerojatno su to i zasluili.
Opet oklijevanje. - Nitko ovdje nije nikada bio izdajica, ni nai oevi, niti oevi nai
h oeva. Ali na drugim svjetovima je bilo takvih i brzo ih je stigla smrt. Nije do
bro misliti o tome, jer mi smo ponizni ljudi, siromani smo seljaci i ne mijeamo se
u politiku.
49
Bila je oita nervoza u njegovom glasu kao i opa zabrinutost u oima ostalih.
Pritcher je mirno upitao: - Moete li nam rei kako moemo dogovoriti da nas va guverne
r primi na razgovor?
To je istog trenutka unijelo jo veu zbunjenost.
Nakon podue utnje, onaj Starjeina je rekao: - Pa zar niste znali? Guverner e sutra b
iti ovdje. On vas je oekivao. Za nas je ovo bila velika ast. Mi... iskreno se nada
mo kako ete mu dati zadovoljavajue izvjee o naoj lojalnosti. - Pritcherov osmijeh se
malo iskrivio. - Oekivao nas je?
Starjeine su u udu pogledavali jedan drugog. - Pa ekamo vas ve tjedan dana.
Prostorije koje su im dodijelili bile su, za ovaj svijet, vrlo raskone. Pritcher
je ve bio i u loijima. Channis je bio posve indiferentan prema tim vanjskim stvari
ma.
Ali, bez obzira na to, medu njima je postojao neki element napetosti. Pritcher j
e osjeao kako se blii vrijeme za konanu odluku, a ipak je bilo poeljno jo malo priekat
i. Otii prije toga na sastanak s guvernerom povealo bi to kockanje do opasnih razm
jera, ali moglo je mnogostruko uveati dobitak. Osjetio je nalet bijesa u onoj bor
i koja je nastala izmeu Chan-nisovih obrva, onu laganu neodlunost kojom mu je donj
a usna doticala gornje zube. Gadila mu se sva ta gluma i elio je prekinuti s time
.
- Izgleda da su predvidjeli to emo uiniti, - rekao je.
- Da, - jednostavno je odgovorio Channis.
- I to kae samo tako? Ne moe dodati nita pametnije? Dolazimo ovamo i saznajemo kako n
as guverner oekuje. Oekujem kako emo od guvernera saznati kako nas i na Ta-zendi oek
uju. Kakva je onda korist od cijele ove nae misije?
Channis gaje pogledao, ni ne pokuavajui prikriti umor u svom glasu. - Oekivati je j
edno, a znati tko smo i zato dolazimo je neto posve drugo.
- Zar misli da bi mogao to sakriti pred ljudima iz Druge Fondacije?
- Moda. Zato ne? Zar si spreman odbaciti karte i prihvatiti poraz? Pretpostavimo d
a su na brod opazili u svemiru. Zar
50
je neobino da neko carstvo poalje izvidnice? ak i da smo obini stranci, pobudili bis
mo zanimanje.
- Dovoljno veliko zanimanje da bi guverner doao k nama umjesto mi k njemu?
Channis je slegnuo ramenima. - S tim emo se morati kasnije pozabaviti. Pusti da n
ajprije vidimo kako guverner izgleda.
Pritcher je u nemonom bijesu samo iskesio zube. Ta situacija je ve postajala smijen
a.
S glumljenom ivahnou, Channis je nastavio. - Barem znamo jedno. Tazenda je Druga Fo
ndacija, ili milijuni indicija ukazuju u pogrenom smjeru. Kako bi ti- objasnio ov
o ponaanje domorodaca prema Tazendi? Ja ne vidim nikakvog znaka politike dominacij
e. Posve je oito kako se njihovi starjeine prijateljski sastaju bez iijeg uplitanja
. Taj porez kojeg spominju ne ini mi se pretjeranim, a niti mislim da se striktno
ubire. Ovi domoroci puno govore o svojem siromatvu, ali izgledaju mi vrsti i dobr
o uhranjeni. Kue su im nezgrapne i sela zaostala, ali oito sasvim dobro slue svojoj
svrsi.
- U stvari, ovaj svijet me fascinira. Nikada nisam vidio neki koji bi izgledao o
dbojnije, a ipak sam uvjeren da stanovnitvo ne pati i da njihovi jednostavni ivoti
uspijevaju u sebi imati neku dobro uravnoteenu sreu kakva nedostaje prosvje-enijem
stanovnitvu razvijenijih sredita.
- to si ti, neki oboavatelj seljakih vrlina?
- Ni govora. - inilo se da se Channisu ta zamisao uinila zabavnom. - Ja samo istiem
znaenje svega toga. Naizgled, Tazenda je uinkovit administrator... uinkovit u smis
lu koji je daleko drukiji od uinkovitosti Starog Carstva ili Prve Fondacije, pa ak
i od nae vlastite Unije. Tazenda donosi radost i dostatnost. Zar ne vidi kako je c
ijela orijentacija njihove dominacije drukija? Nije fizika, nego je psiholoka.
- Zaista? - Pritcher si je dopustio ironiju. - A to je s onim uasom s kojim su sta
rjeine govorili o tome kako ti dobroduni psiholozi administratori kanjavaju izdajic
e? Kako se to uklapa u tvoje teze?
- Jesu li oni bili podvrgnuti kanjavanju? Oni govore samo o kanjavanju drugih. To
sve zvui kao da im je saznanje o kanjavanju tako dobro usaeno da se samo kanjavanje
nikada
51
nije ni trebalo primijeniti. Potrebni mentalni stavovi su im tako dobro usaeni u
svijest da sam posve siguran kako na ovom planetu nema niti jednog tazendijskog
vojnika. Zar ne shvaa!
- Moda u shvatiti, - hladno je uzvratio Pritcher, - kada vidim guvernera. - I, kad
smo ve kod toga, to emo uiniti ako se pozabave s naim mislima?
Channis je s grubim prezirom odgovorio. - Ti si se ve trebao naviknuti na to.
Pritcher je na oigled problijedio i s naporom se okrenuo na drugu stranu. Toga da
na njih dvojica vie nisu razgovarali.
U studenoj tihoj noi bez vjetra, oslukujui tihe pokrete koje je onaj drugi radio u
snu, Pritcher je tiho podesio svoj runi odailja na podruje ultravala koje je Channis
u bilo nedostupno i onda je, beumnim dodirima nokta, kontaktirao brod.
Odgovor je stizao u malim periodima bezvunog vibriranja koje jedva daje bilo jae o
d praga osjetljivosti.
Dva puta je Pritcher pitao: - Ima li do sada ikakvih komunikacija?
Dva puta je stigao odgovor: - Nita. Stalno ekamo.
Izaao je iz kreveta. Bilo je hladno pa se omotao krznenim pokrivaem, sjeo na stola
c i zurio van u skupine zvijezda tako razliitih po svojem sjaju i sloenosti njihov
og rasporeda ak i od maglice galaktike lee koja je vladala nonim nebom njegove rodne
periferije.
Negdje tamo meu zvijezdama nalazio se odgovor na komplikacije koje su ga muile i o
sjeao je kako udi za tim da se to rjeenje pojavi i stvari privede kraju.
Na trenutak se ponovo upitao je li Mula bio u pravu, je li preobraenjem zaista iz
gubio onu vrstou i otricu samopouzdanja. Ili se ipak radilo samo o godinama i flukt
uacijama tijekom ovih posljednjih godina.
Zapravo mu i nije bilo stalo.
Bio je umoran.
Guverner Rossema stigao je uz vrlo malo pompe. Jedina pratnja mu je bio ovjek u o
dori koji je sjedio za upravljaem njegovog vozila.
52
Samo vozilo je imalo luksuzan izgled, no Pritcheru se inilo neuinkovitim. U zavoji
ma je djelovalo nespretno, a i vie puta je, izgleda pri prenaglom mijenjanju brzi
na, otkazivalo poslunost. Odmah se, ve po dizajnu, moglo vidjeti kako se koristi k
emijskim, a ne atomskom gorivom.
Tazendski guverner je oprezno stupio na tanak sloj snijega i zatim krenuo kroz pa
lir starjeina punih tovanja. Nije gledao u njih, nego je brzo uao. Oni su poli za nj
im.
Ona dvojica iz Muline Unije su sve to promatrala kroz prozor prostorije koja im
je bila dodijeljena. On, taj guverner, bio je zbijen, prilino irok, nizak i nimalo
impresivnog izgleda.
Ali zar je to vano?
Pritcher je samog sebe proklinjao stoje izgubio ivce. Ipak, lice mu je zadralo led
enu mirnou. Pred Channisom se nije ponizio, ali vrlo dobro je znao da mu se povis
io krvni tlak i da mu se grlo osuilo.
Nije se tu radilo o fizikom strahu. Nije on bio od onih tupavih, nematovitih ljudi
bez ivaca koji su previe blesavi da bih bilo strah, ali za fiziki strah je mogao p
reuzeti odgovornost i odbaciti ga.
Ali ovo je bilo neto drugo. To je bio nekakav drukiji strah.
Brzo je bacio pogled na Channisa. Mladi je dokono zurio u nokte ruke i kopkao po
nekakvoj beznaajnoj neravnini. U Pritcheru se javila neka golema ljutnja. ega bi s
e Channis mogao bojati ako bi ih mentalno obradili?
Pritcher je, onako u sebi, uhvatio zraka i pokuao se mislima vratiti unazad. Kaka
v je bio prije negoli gaje Mula preobratio iz onog tvrdoglavog demokrata. Bilo s
e teko toga sjetiti. Nije znao kamo bi se mentalno svrstao. Nije se mogao oslobod
iti ica koje su ga vrsto vezale uz Mulu. Intelektualno, mogao se sjetiti kako je j
ednom pokuao ubiti Mulu, no ni uz sav napor nije se mogao sjetiti svojih emocija
iz tog vremena. To bi se moglo objasniti kao samoobrana od vlastitih misli, jer i
m bi intuitivno pomislio kakve su te emocije mogle biti, ne shvaajui detalje nego
samo osjetivi njihov opi smjer, osjetio bi u elucu muninu.
to ako se ovaj guverner umijea u to sa svojim mislima?
53
to ako se te nematerijalne niti ovjeka s Druge Fondacije probiju kroz ovu njegovu
masku pa mu razore misli i onda ih presloe...
Prvi puta nije nita osjeao. Nije bilo ni boli, ni mentalnih smetnji... ak ni osjeaja
diskontinuiteta. Oduvijek je volio Mulu. Ako je neto i bilo, tamo negdje davno -
tako davno kao stoje pet kratkih godina - kada je mislio kako ga ne voli ili da
ga mrzi... to je bila samo gadna iluzija. Pri pomisli na tu iluziju bilo mu je
neugodno.
Ali nije bilo nikakve boli.
Hoe li sastanak s guvernerom sada ponoviti sve to? Hoe li sad sve ono otprije nest
ati.. .sva njegova sluba Muli... cijela njegova ivotna orijentacija...hoe li se pri
druiti onom nejasnom, posve drugom snu koji je obuzimao ovaj svijet, Demokraciji.
Taj Mula je takoer neki san i samo za Tazendu, njegova lojalnost...
Naglo se okrenuo na drugu stranu.
Osjetio je silnu elju za povraanjem.
A tada mu je do uha dopro Channisov glas. - Mislim daje to to, generale.
Pritcher se ponovo okrenuo. Jedan starjeina je tiho otvorio vrata i stajao tamo k
od praga, dostojanstveno i s mirnim izrazom tovanja.
- Njegova ekscelencija, - rekao je - guverner Rossema, u ime Gospodara s Tazende
, ima zadovoljstvo dati svoje doputenje za audijenciju i zahtijeva da doete pred n
jega.
- Sigurno, - Channis je trzajem pritegnuo remen i onda popravio rosemsku kapu na
svojoj glavi.
Pritcher je stisnuo zube. Ovo je bio poetak pravog kockanja.
Guverner Rossema nije izgledao zastraujue. Kao prvo, bio je gologlav i njegova pro
rijeena svijetlosmea kosa, koja je ve poinjala sijedjeti, davala mu je blag izgled.
Pogledao ih je, a njegove oi, smjetene posred fine mree bora djelovale su proraunato
, no njegova svjee obrijana brada bila je glatka, malena i, prema univerzalnim ko
nvencijama sljedbenika one pseudoznanosti koja ita karakter ovjeka iz naina na koji
su mu strukturirane kosti glave, izgledala "slabo".
54
Pritcher je izbjegao oi i promatrao je bradu. Nije znao hoe li to imati kakvog uink
a... hoe li ita imati uinka.
Guvernerov glas je bio visok i ravnoduan. - Dobro doli na Tazendu. Pozdravljamo va
s u miru. Jeste li ve jeli?
Njegova ruka - dugih prstiju i s kvrgavim venama - mahnula je gotovo kraljevskom
kretnjom prema stolu u obliku slova U.
Poklonili su se i sjeli. Guverner je sjedio na vanjskoj strani osnovice slova U,
a oni na unutranjoj, dok je du oba duga kraka sjedio dvostruki red tihih starjeina
.
Guverner je govorio kratkim, odsjenim reenicama. Pohvalio je hranu koja je bila uv
ezena s Tazende i koja je zaista bila drukija iako ne ba i mnogo bolja od priprost
e hrane starjeina, zatim je s neodobravanjem prokomentirao vremenske prilike na R
ossemu, pokuavajui to neprimjetno dovesti u vezu sa sloenou putovanja svemirom.
Channis je malo govorio, dok je Pritcher samo utio.
Onda je to zavrilo. Pojeli su malo, kuhano voe, ubrusi su bili uporabljeni i odloen
i, a guverner se naslonio na svom stolcu.
Njegove sitne oi su zasjale.
- Raspitivao sam se o vaem brodu. Naravno, elim da mu se prui sva panja i mogunost se
rvisiranja. Reeno mije da ne znaju njegov poloaj.
- Tono, - bezbrino je odgovorio Channis. - Ostavili smo ga u svemiru. To je golem
brod, pogodan za dua putovanja u ponekad neprijateljske predjele, pa smo mislili
kako bi, spustimo li ga ovdje, mogli pobuditi sumnju u nae miroljubive nakane. Ra
dije smo se spustili sami i nenaoruani.
- To je prijateljska gesta, - komentirao je guverner neuvjerljivim glasom. - Kaet
e, brod je velik?
- To nije ratni brod, ekscelencijo.
- Hm, mhmm. Gdje je to podruje iz kojeg dolazite?
- Malen svijet u Santanni sektoru, vaa ekscelencijo. Moe biti da i ne znate za nje
govo postojanje, jer je nevaan. Mi smo zainteresirani za uspostavljanje trgovakih
veza.
- Trgovina, ha? A kakvu robu nudite?
- Strojeve svih vrsta, ekscelencijo. U zamjenu za hranu, drvo, rudae...
55
- Hm, mhmm. - Guverner se doimao sumnjiavo. - Malo se razumijem u te stvari. Moda
bi se mogla ostvariti neka obostrana korist. Moda, nakon to budem detaljno pregled
ao vae dokumente... jer moja e vlada traiti mnotvo podataka prije nego emo moi nastavi
ti, razumijete... i, nakon to pregledam va brod, bilo bi dobro da proslijedite do
Tazende.
Na ovo nije bilo nikakvog odgovora pa je guvernerovo dranje postalo vidno hladnij
e.
- U svakom sluaju nuno je da pregledam va brod.
Channis je suzdrano odgovorio. - Naalost, u ovom trenutku brod je podvrgnut poprav
cima. Ukoliko vaa ekscelencija nema nita protiv toga da nam ostavi etrdeset i osam
sati vremena, bit emo vam na raspolaganju.
- Nisam navikao ekati.
Po prvi puta Pritcher je susreo pogled ovog drugog, okom u oko i osjetio je kako
mu se vlastiti dah rasplinuo. Na trenutak je imao osjeaj kako se utapa, a onda j
e skrenuo pogledom.
Channis se nije kolebao. - Prije tih etrdeset osam sati brod se ne moe spustiti. M
i smo ovdje i nismo naoruani. Zar moete posumnjati u nae dobre namjere?
Zavladala je duga tiina, a onda je guverner hrapavim glasom naglo rekao: - Recite
mi neto o svijetu iz kojeg dolazite.
To je bilo sve. Prolo je samo s tim. Vie nije bilo neugodnih trenutaka. Guverner j
e, obavivi svoju slubenu dunost, oito izgubio zanimanje i to je bio kraj audijencije
.
A kada je sve zavrilo, Pritcher se opet naao u njihovoj prostoriji i skinuo sa seb
e teret.
Paljivo, zadravajui dah, "oslukivao" je svoje emocije. Bilo je sigurno kako se samom
e sebi ne ini drukijim, ali pitanje je bi li on uope osjetio neku razliku. Je li se
osjeao drukije nakon to ga je Mula preobratio? Zar mu nije sve izgledalo normalno?
Onako kako bi i trebalo biti.
Napravio je pokus.
S jasnim ciljem po vikao je unutar tihih prostora svojeg uma, a taj povik je bio
: - Druga Fondacija treba biti otkrivena i razorena.
56
A emocija koja je to popratila bila je iskrena mrnja. I tu nije bilo oklijevanja.
A tada je u mislima zamijenio rijei "Mula" i "Druga Fondacija" i dah mu se izgubi
o u moru emocija, a jezik je utrnuo i oteao.
Do sada je sve u redu.
Ali je li moda bio voen nekako drukije... suptilnije? Jesu li izvrene neke neprimjet
ne male izmjene? Promjene koje on ne moe zapaziti, jer mu je njihovo postojanje o
sujetilo mo rasuivanja?
Nije bilo naina da to sazna.
Ali jo je uvijek osjeao potpunu lojalnost prema Muli. Ako se to nije promijenilo,
onda sve drugo nije ni vano.
Ponovo je skrenuo misli na akciju. Channis je bio zaposlen u svojem dijelu sobe.
Pritcherov je nokat poivao na primopre-dajniku na zapeu.
A kada je stigao odgovor, osjetio je kako gaje preplavio val olakanja i zatim je
osjetio slabost.
Nepokretni miii njegovog lica nisu ga odali, ali iznutra je kliktao od radosti, a
kad se Channis okrenuo licem prema njemu znao je da e se ta farsa sada zavriti.
ETVRTI INTERLUDIJ
Dva su se Govornika mimoilazila na cesti i jedan je zaustavio drugog.
- Primio sam vijest od Prvog Govornika.
U oima drugog pojavio se pomalo zabrinut izraz. - Raskrije?
- Da! Moda ivi doekamo zoru.
5
JEDAN MUKARAC I MULA
Nije bilo nikakvog znaka kojim bi Channis pokazivao kako je svjestan neke promje
ne kod Pritchera ili u njihovim uzajamnim odnosima. Naslonio se na tvrdu drvenu
klupu i rairio ispruene noge ispred sebe
- to misli o guverneru?
Pritcher je slegnuo ramenima. - Ne mislim nita. Uope mi ne izgleda kao neki mental
ni genij. Vrlo bijedan primjerak Druge Fondacije, ako je to ono to bi on trebao b
iti.
- Ja i ne mislim da im on pripada. Uope ne znam to bih mislio. Pretpostavimo da si
ti iz Druge Fondacije, - Channis se sada zamislio. - to bi ti uinio? Pretpostavim
o da sluti koja je svrha naeg dolaska ovamo. Kako bi se ti prema nama ponaao?
- Preobratio bih nas, naravno.
- Kao Mula? - Channis gaje otro pogledao. - Ako bi nas preobratili, bismo li mi b
ili toga svjesni? Ne vjerujem.. .A ako su samo obini psiholozi, ali vrlo vjeti?
- U tom sluaju bih nas brzo dao pogubiti.
-A na brod? Ne, - Channis je pomicao svoj kaiprst lijevo-desno. - Pritcheru, stari
moj, mi sudjelujemo u blefu. To moe biti samo blef. ak i ako savreno vladaju tom k
ontrolom emocija, mi... ti i ja... smo samo paravan. Mula je taj protiv kojeg se
oni moraju boriti i bili su toliko oprezni s nama koliko i mi s njima. Vjerujem
da znaju tko smo.
Pritcher je hladno zurio u njega. -1, to namjerava?
- ekati, - protisnuo je. - Pusti neka oni dou k nama. Zabrinuti su, moda zbog broda
, ali vjerojatnije zbog Mule. Ble-
58
firali su s guvernerom. To im nije upalilo. Nisu nas pokolebali. Sljedea osoba ko
ju e nam poslati bit e iz Druge Fondacije i predloit e nam nagodbu.
- A onda?
- Onda emo se nagoditi.
- Ne bih rekao.
- Zato to misli da bismo time prevarili Mulu? Ne bi.
- Ne, Mula bi lako s tim prijevarama, sa svakom koju ti moe smisliti. Ali ipak ne
mislim da emo se nagoditi.
- Zato to misli kako ne bismo mogli prevariti ove iz Fondacije?
- Moda i ne bismo, ali to nije razlog.
Channis je pustio da mu pogled padne na ono to je ovaj drugi drao u ruci, pa smrkn
uto ree - eli li rei kako je to razlog?
Pritcher je u ruci drao svoj blaster. - Tako je. Uhien si.
- Zato?
- Zbog izdaje Prvog Graanina Unije.
Channisove usne su se stisnule - O emu se zapravo radi?
- Izdaja! Kao to sam rekao. I njezino onemoguavanje, s moje strane.
- Ima li dokaz? Ili ita to bi to poduprlo, kakvu pretpostavku, bilo kakvo bulanjenje
? Jesi li lud?
- Nisam. Jesi li ti? Zar si mislio da Mula bez razloga alje balavo dojene van u ne
ku smijenu, pustolovnu misiju? Neko vrijeme mi je to bilo udno. Ali gubio sam vrij
eme sumnjajui u sebe. Zato bi on slao tebe? Zar zato to se osmjehuje i lijepo odijev
a? Zato to ti je dvadeset i osam godina.
- Moda zato to mi se moe vjerovati. Pa zar nisi ti odabran zbog loginih razloga?
- Ili moda zato to se tebi ne moe vjerovati. Stoje prilino logino, kako se i pokazalo
.
- Zar se mi to takmiimo u paradoksima ili je sve ovo neka vrsta igre kako bi se v
idjelo tko moe rei manje sa to vie rijei?
Blaster je poao naprijed, a Pritcher za njim. Stajao je uspravno ispred mladia. -
Ustani!
Channis je to i uinio, ne urei previe, i osjetio kako je
59
cijev blastera dotaknula njegov opasa, a da mu se pritom nisu stisnuli trbuni miii.
Pritcher je rekao: - Ono to je Mula elio bilo je pronai Drugu Fondaciju. To mu nije
uspjelo, nije uspjelo ni meni, a tajna koju nismo uspjeli nai je dobro skrivena.
I tako je preostala jedna izuzetna mogunost... a to je pronai tragaa koji ve zna gd
je je to skrovito mjesto.
- Jesam li to ja?
- Oito je bilo tako. Ja to tada, naravno, nisam znao, ali iako se ini da mi mozak
sve sporije radi, ipak pokazuje u pravom smjeru. Kako li smo samo lagano pronali
Zvjezdin Kraj! Kako si udesno provjeravao pravo podruje lee, a postojao je beskonaan
broj mogunosti! I, uinivi to, kako si krasno promatrao upravo onu ispravnu toku koj
u treba promatrati! Ti trapava budalo! Zar si me toliko podcijenio da si vjerova
o kako u progutati ba sve te tvoje nevjerojatno sretne poteze?
- eli li rei kako sam bio previe uspjean?
- Previe uspjean a da bi mogao biti i samo polovica lojalnog ovjeka.
- Zar zato to su standardi uspjeha koje si mi to postavio bili tako niski?
Blaster ga je pritisnuo, mada je na licu koje je bilo nasuprot Channisovom samo
hladan sjaj u oku ukazivao na rastui gnjev. - Jer te plaa Druga Fondacija.
- Plaa? - izgovoreno je s beskrajnim prezirom. - Dokai
to.
- Ili si pod njihovim mentalnim utjecajem.
- Bez Mulinog znanja? Pa to je smijeno.
- S Mulinim znanjem. O tome ja i govorim, mladi moj tupa-ne. S Mulinim znanjem.
Zar misli da bi inae dobio brod da se s njim igra? Doveo si nas do Druge Fondacije,
ba kako si i trebao.
- Pokuavam razabrati neto u tom moru gluposti. Smijem li upitati zato bih ja inio sv
e to? Kad bih bio izdajnik, zato bih te doveo do Druge Fondacije? Zato se ne bih v
ozikao amo-tamo kroz Galaktiku, veselo poskakujui i ne nalazei nita vie od onoga to s
i ti ikada naao?
60
- Zbog broda. I zato to ljudima iz Druge Fondacije za samoobranu oito treba atomsk
o oruje.
- Morat e nai neto bolje. Njima jedan brod ne bi znaio nita, a ako misle kako bi na to
me mogli izuiti cijelu znanost i sljedee godine izgraditi atomsku centralu, onda s
u oni zaista vrlo, vrlo tupava Druga Fondacija. Rekao bih da su na istom stupnju
blesavosti na kojem si i ti.
- Imat e prigodu objasniti to Muli.
- Vraamo se na Kalgan?
- Naprotiv. Ostajemo ovdje, a Mula e nam se pridruiti kroz petnaestak minuta. Zar
misli da nas on nije slijedio, ti otroumna grudo samodopadnosti? Dobro si to obrat
no odigrao. Nisi smio dovesti nae rtve k nama pa si nas doveo k naim rtvama.
- Smijem li sjesti - upitao je Channis - i nacrtati neto kako bih ti objasnio? Mo
lim te.
- Ostat e stajati.
- Kad je tako, mogu to rei i stojei. Zar misli kako nas je Mula slijedio zbog hiper
tragaa kojeg si postavio na komunikacijski sustav?
Blaster kao da se malo pokolebao. Channis se ne bi mogao na to zakleti. - Ne izg
leda iznenaen, - rekao je. - Ali neu gubiti vrijeme na to jesi li iznenaen ili ne. D
a, znao sam za to. I sada, pokazujui ti kako sam znao neto to si mislio da ne znam,
rei u ti neto to ti ne zna da ja znam da ti ne zna.
- Doputa si predugaak uvod, Channis. Mislio sam kako ti je taj tvoj dar za izmiljanj
e puno bolje podmazan.
- Nema tu nikakvog izmiljanja. Bilo je izdajica, naravno, ili neprijateljskih age
nata, ako ti se taj izraz vie svia. Ali Mula je za to saznao na pomalo udan nain. Zn
a, ini se daje netko od njegovih preobraenika neto pobrkao.
Ovaj puta se blaster zatresao. Posve sigurno.
- Naglaavam to, Pritcheru. Radi toga me je trebao. Ja sam bio jedan od nepreobraen
ih. Zar ti nije naglasio kako mu je potreban netko nepreobraen? Je li ti rekao pr
avi razlog ili nije?
- Pokuaj s neim drugim, Channis. Da sam bio protiv Mule, ja bih to znao. - Tiho, b
rzo, Pritcher je propitivao svoje mi-
61
sli. Sve je bilo kao i ranije. Osjeao se jednako. Oito je taj ovjek lagao.
- Misli kako osjea lojalnost prema Muli. Moda. Nije se radilo o glumljenoj lojalnost
i. To bi se i previe lako otkrilo, rekao je Mula. Ali kako se mentalno osjea? Tromo
? Jesi li se uvijek osjeao normalno otkad si krenuo na ovo putovanje? Ili si se p
onekad osjeao udno, onako kao da nisi posve svoj? I to sada pokuava uiniti, probuiti ru
pu u meni bez da i povue okida?
Pritcher je povukao blaster za centimetar. - Sto pokuava rei?
- Kaem da si ti modificiran. Ti si se promijenio. Nisi vidio da je Mula postavio
hipertragaa. Nisi vidio da je to itko uinio. Samo si ga pronaao tamo i pretpostavio
da ga je stavio Mula i otad pretpostavlja da nas on slijedi. Naravno, taj primop
redajnik kojeg nosi na ruci stupa u vezu s brodom na valu duem od onog kojeg moj m
oe dosegnuti. Zar si mislio da to ne znam? - Sada je govorio brzo, ljutito. Ona k
rinka indi-ferentnosti pretoila se sada u divlju okrutnost. - Ali nije Mula taj k
oji sada stie prema nama. Nije to Mula.
- Tko je, ako nije on?
- Pa, to bi ti rekao? Pronaao sam taj hipertraga onoga dana kada smo krenuli. Alija
nisam pomislio da on pripada Muli. U tom trenutku on nije imao razloga za takve
podmuklosti. Pa zar ne vidi besmisao svega toga? Da sam ja bio izdajica i daje o
n to znao, mogao sam biti preobraen jednako lako kako si bio i ti i on bi iz moji
h misli saznao tajnu lokacije Druge Fondacije i bez toga da me ovako alje preko p
ola Galaktike. Moe li ti pred Mulom sakriti tajnu? A ako nisam znao tajnu, onda ga
nisam ni mogao dovesti do nje. I zato bi, u oba sluaja, mene slao?
- Oito je daje hipertragaa tamo postavio neki agent Druge Fondacije. To je taj koj
i nam sada dolazi. A bi li se tebe moglo prevariti kad tvoj dragocjeni mozak ne
bi bio modificiran? Koliko si jo uope normalan kada golemu glupost brka s mudrou? Da
sam ja doveo brod u Drugu Fondaciju!? Sto bi oni s brodom?
- Oni ele tebe, Pritcheru. Znam kako o Uniji zna vie ne-
62
go bilo tko osim Mule i nisi im opasan, a Mula jest. Zato su smjer potrage usadi
li u moje misli. Naravno da je bilo posve nemogue da sam tek sluajnim pretraivanjem
lee pronaao Tazendu. To sam znao. Ali znao sam i da nas Druga Fondacija trai i da
su oni to osmislili. Zato ne bismo igrali njihovu igru? To je bila borba blefova.
Oni su eljeli nas, a ja sam elio njihovu lokaciju, a svemir je odabrao onoga koji
nije mogao blefom nadmaiti drugog. Ali mi smo ti koji e izgubiti, sve dok bude drao
taj blaster uperen u mene. A i to oito nije tvoja ideja. To je njihova zamisao.
Daj mi taj blaster, Pritcheru. Znam kako ti to sada izgleda kao pogrean potez, al
i to ti ne govori tvoj mozak, nego Druga Fondacija u tebi. Daj mi taj blaster, P
ritcheru, pa emo se zajedno suoiti s tim to e doi.
Pritcher se s uasom suoavao sa sve veom konfuzijom. Uvjerljivost. Zar je mogao toli
ko pogrijeiti? emu to vjeito sumnjanje u sebe? Zato nije siguran? to je to zbog ega Ch
annis zvui tako uvjerljivo?
Uvjerljivost!
Ili su to bile njegove vlastite izmuene misli koje su se borile protiv invazije t
og stranca. Zar se podijelio na dvoje?
Nejasno je vidio kako Channis stoji pred njim ispruene ruke... i odjednom je znao
da e mu predati blaster.
I kad su miii njegove ruke ve bili dosegnuli onu toku kada e se na odgovarajui nain sti
snuti i omoguiti mu da to uini, vrata su se otvorila; ne naglo, iza njega... i on
se okrenuo.
U Galaktici vjerojatno ima ljudi koje se moe meusobno pobrkati ak i onda kada se mi
rno odmaraju. Jednako tako mogu postojati stanja uma kad je ak i posve razliite lj
ude teko razlikovati. Ali Mula se izdizao iznad bilo koje kombinacije tih faktora
.
Ni sva ona Pritcherova agonija misli nije mogla sprijeiti onu trenutanu snagu koja
gaje cijelog obuzela.
Fiziki, Mula nije mogao dominirati ni u kakvoj situaciji. Pa nije dominirao ni u
ovoj.
Bio je posve smijena figura s tim slojevima odjee na sebi, koji su ga inili znatno
debljim negoli je bio, a ipak ni uz to nije
63
dosegnuo neke normalne dimenzije. Lice mu je bilo omotano, a onaj obino isturen k
ljun sada je bio hladno crven.
Vjerojatno nije postojala vea suprotnost nekoj viziji spasitelja.
Rekao je: - Zadrite svoj blaster, Pritcheru.
Tada se okrenuo prema Channisu, koji je slegnuo ramenim i sjeo. - ini se kako je
ovdje emocionalni kontekst prilino zbunjujui i prilino u sukobu. Kakve su to prie da
vas je slijedio netko drugi, a ne ja?
Pritcher je sad otro intervenirao. - Gospodine, je li po vaoj naredbi bio postavlj
en hipertraga na na brod?
Mula gaje hladno pogledao. - Naravno. Zar postoji kakva velika vjerojatnost da b
i, osim Unije svjetova, neka druga organizacija unutar Galaktike imala pristup b
rodu?
- On je rekao...
- On je ovdje, generale, pa nije potrebno da netko drugi govori. Jeste li neto re
kli, Channisu?
- Da. Ali oito sam pogrijeio, gospodine. Bio sam miljenja daje hipertraga na brod po
stavio netko koga plaa Druga Fondacija i kako smo ovamo dovedeni zbog neke njihov
e svrhe kojoj sam se namjeravao suprotstaviti. I imao sam dojam kako je general
manje-vie u njihovim rukama.
- To sad zvui kao da vie ne mislite tako.
- Bojim se da ne. Inae ne bi vi bili taj koji se pojavio na vratima.
- Dajte onda da sad sve to istresemo. - Mula je sa sebe zgulio gornji sloj podst
avljene i elektrino grijane odjee. - Hoe li vam smetati ako i ja sjednem? Tako... s
ad smo ovdje sigurni i posve slobodni od ikakve opasnosti da bi nam itko nepozva
n smetao. Niti jedan domorodac s ove grude leda nee osjetiti nikakvu elju da prie o
vome mjestu. Uvjeravam vas u to. - Bilo je neke ozbiljnosti i iskrenosti u tom n
jegovom ironinom ustrajavanju na njegovoj moi.
Channis je pokazao svoje gaenje. - emu privatnost? Zar e tu netko servirati aj i dov
esti plesaice?
- Teko. Kakva je ta vaa teorija, mladiu? Druga Fondacija vas slijedi pomou sprave ko
ju nema nitko osim mene i... kako ste ono rekli da ste pronali ovo mjesto?
64
- Prema poznatim injenicama, gospodine, ini se oitim da su neke misli bile usaene u
moju glavu...
- Od te iste Druge Fondacije?
- Vjerujem od nikog drugog.
- Znai, nije vam palo na pamet da, ako Druga Fondacija moe vas prisiliti ili naves
ti vas da idete na Drugu Fondaciju zbog neke njihove svrhe - a pretpostavljam ka
ko ste mislili da su se posluili metodama slinim mojim, mada, podsjeam vas, ja mogu
usaditi samo emocije a ne i ideje - nije vam palo na pamet da ako oni to mogu ui
niti, onda nema nikakve potrebe da kod vas postave hipertragaa.
Channis je naglo podigao pogled i s nekim strahom pogledao krupne oi svojega vlad
ara. Pritcher je neto mrmljao, a po poloaju ramena se vidjelo koliko je olakanje os
jeao.
- Ne, - rekao je Channis - to mi nije palo na pamet.
- Ili to da, ako vas moraju slijediti pomou tragaa, onda nisu mogli osjeati kako su
u stanju usmjeravati vas, a da bez usmjeravanja imate jako male izgledepronai pu
t ovamo ovako kako ste to uinili. Je li vam to bilo palo na pamet?
- Ne. Niti to.
- Zato ne? Zar je va intelektualni nivo pobjegao u neki toliko vii stupanj od onoga
u kojem se razmatra stupanj vjerojatnosti?
-Na to mogu odgovoriti jedino pitanjem, gospodine. Zar se pridruujete generalu Pr
itcheru u optubi da sam izdajica?
- U sluaju daje tako, imate li kakvu obranu?
- Samo onu koju sam ve iznio generalu. Kada bih ja bio izdajica i kada bih znao g
dje se nalazi Druga Fondacija, vi biste me mogli preobratiti i izravno to saznat
i od mene. Ako ste mislili kako je nuno slijediti me, onda to znai kako to nisam o
tprije znao te nisam izdajica. I tako vam na jedan paradoks odgovaram drugim.
-A zakljuak je?
- Zakljuak je da ja nisam izdajica.
- S tim se moram sloiti, jer su vam argumenti neporecivi.
- Smijem li onda pitati zato ste nas potajice pratili?
- Jer za sve injenice postoji i tree objanjenje. I vi i Pritcher objanjavate neke inj
enice na va vlastiti, individualan
65
nain, ali ne sve. Ja u... ako mi moete posvetiti vremena... objasniti sve. I to u v
rlo kratkom vremenu, tako daje vrlo malena opasnost od toga da e vam biti dosadno
. Sjednite, Pritche-ru i dajte mi va blaster. Nema vie opasnosti da bi nas'netko n
apao. Nitko, ni tu iznutra niti izvana. A zapravo ni iz Druge Fondacije. Zahvalj
ujui vama, Channis.
Soba je bila osvijetljena na uobiajen rosemski nain elektrinog zagrijavanja ice. Sa
stropa je visjela jedna arulja i pod njezinim slabim ukastim svjetlom sva su trojic
a bacali svoje sjene.
Mula je nastavio. - Kako sam osjeao da nuno moram slijediti Channisa, bilo je oito
kako od toga neto oekujem. Kako je silnom brzinom i sasvim izravno odjurio prema D
rugoj Fondaciji, moemo posve razumno zakljuiti kako se dogodilo ono to sam i oekivao
. Kako od njega izravno nisam nita saznao, mora da me je neto spreavalo u tome. To
su injenice. Channis, naravno, zna odgovor. Znam ga i ja. Znate li ga i vi, Pritc
heru?
Pritcher je odluno rekao: - Ne, gospodine.
- Onda u vam objasniti. Samo jedna vrsta ljudi moe obje stvari, to jest znati loka
ciju Druge Fondacije i mene sprijeiti da je saznam. Channisu, bojim se da ste vi
osobno ovjek iz Druge Fondacije
Channisovi laktovi su bili oslonjeni na njegova koljena kad se nagnuo naprijed i
kroz ljutito stisnute usne protisnuo. - Kakav izravan dokaz imate? Danas smo ve
dvaput pokazali kako je dedukcija pogrean nain.
- Postoji, Channise, i izravan dokaz. To je bilo vrlo lako. Rekao sam vam da su
moji ljudi preobraeni. Oito, onaj tko ih je modificirao morao je biti a) nepreobrae
n i b) prilino blizu samom sreditu stvari. To polje je bilo veliko, ali ne i posve
neogranieno. Vi ste, Channise, bili previe uspjean. Ljudi su vas previe voljeli. Pr
evie ste se dobro uklapali. Pitao sam se...
- I tada sam odluio da vi organizirate ovu ekspediciju i to vas nije omelo. Proma
trao sam vae emocije. Vama to nije smetalo. Bili ste previe samouvjeren, Channis.
U takvom poslu niti jedan kompetentan ovjek nije mogao izbjei mrvi-
66
cu nesigurnosti. Kako je vaa svijest to zaobila, to je moglo znaiti samo glupe ili
kontrolirane poteze.
- Bilo je lako testirati alternative. Djelovao sam na va um u trenutku relaksacij
e i ispunio ga na trenutak tugom, a onda sam to uklonio. Kasnije ste toliko uspj
eno glumili ljutnju da bih se mogao zakleti kako je to bila prirodna reakcija, al
i zbog onog to se prije toga dogodilo. Jer kad sam pritisnuo vae emocije, samo za
trenutak, za jedan siuni trenutak prije negoli ste se sabrali, vaa se svijest odupr
la. To je bilo sve to sam trebao znati.
- Meni se nitko nije mogao oduprijeti, ma ni na trenutak, ukoliko nije imao kont
rolu jednaku mojoj.
Channisov je glas bio tih i ogoren. - Pa onda? A to sad?
- A sada ete umrijeti... kao ovjek Druge Fondacije. Posve nepotrebno, mislim kako
to i sami shvaate.
I sada je Channis opet zurio u otvor cijevi blastera. Cijevi koja je ovog puta b
ila upravljana milju, ne onako kao kad ju je Pritcher drao da ju je lako mogao okr
enuti onako kako njemu odgovara. Sada ju je drao netko tko mu je bio ravan, kako
zrelou tako i otpornou na tuu prisilu.
A vrijeme koji mu je stajao na raspolaganju za promjenu ovakvog tijeka dogaaja bi
lo je kratko.
Ono to se tada dogodilo teko moe opisati netko s normalnom koliinom osjetila i s nor
malnom nemogunou kontrole nad emocijama.
Uglavnom, to je ono stoje Channis shvatio u onom djeliu vremena koje je potrebno
Mulinom prstu da bi stisnuo okida.
Mulino emocionalno stanje u tom trenutku bila je tvrda odlunost, nezamagljena nik
akvim oklijevanjem. Daje Channisa kasnije zanimalo izraunati vrijeme proteklo od
te odlunosti da puca pa do pojave one dezintegracijske energije, shvatio bi kako
je taj period odstupanja iznosio otprilike jednu petinku sekunde.
To se jedva moglo nazvati vremenom.
Ono to je Mula shvatio u tom istom djeliu vremena bilo je da se emocionalni potenc
ijal Channisovog mozga naglo poveao, bez daje njegov vlastiti mozak osjetio ikakv
u posljedi-
67
cu toga i kako se istovremeno na njega sruila prava poplava mrnje koja je dolazila
iz neoekivanog smjera.
To je bio taj novi emocionalni element koji je trznuo njegov prst s okidaa. Nita d
rugo ne bi moglo to uiniti i istovremeno s tom promjenom akcije dolo je i do potpu
ne spoznaje nove situacije.
Bio je to prizor koji je trajao daleko krae negoli bi to, sa stanovita dramaturgij
e, znaenje koje mu se pridaje zahtijevalo. Bio je tu Mula, prst koji se na blaste
ru pomaka, intenzivno zurenje u Channisa. Bio je tu Channis, napet, koji se jo ni
je usuivao disati. A bio je tu i Pritcher koji se tresao na svom stolcu, na kojem
je svaki mii bio zgren do granice pucanja, svaka tetiva se iskrivila u naporu da j
ume naprijed, lice koje je konano napustilo onaj svoj nauen kameni izraz i iskrivi
lo se u neprepoznatljivu mrtvaku masku strane mrnje, a oi su mu bile uperene samo, i
skljuivo i jedino u Mulu.
Channis i Mula su razmijenili samo rije-dvije i to je bilo dovoljno za konano otkr
ivanje struje emocionalne svijesti, to je bilo dovoljno za sporazumijevanje takve
dvojice ljudi. Zbog naih vlastitih ogranienja nuno je sve to stoje uslijedilo pret
voriti u rijei.
Channis je napetim glasom rekao neto poput: - Prvi Graanine, nalazite se izmeu dvij
e vatre. Ne moete istovremeno nadzirati dvije svijesti, barem ne ako je jedna od
njih moja... stoga moete birati. Pritcher je osloboen vaeg utjecaja. Ja sam presjek
ao te veze. On je sad onaj stari Pritcher; onaj koji vas je jednom pokuao ubiti,
onaj koji misli kako ste vi neprijatelj svega stoje slobodno, ispravno i sveto,
a osim toga on je taj koji dobro zna kako ste vi taj koji gaje ponizio svevi ga n
a to da vas tijekom pet godina bespomono oboava. Ja ga sada zadravam jer sam suspre
gnuo njegovu volju, ali ako me ubijete onda to prestaje i on e vas, u mnogo kraem
vremenu od onoga koje je potrebno da na njega usmjerite blaster ili vau volju, ub
iti.
Muli je to bilo posve jasno. Nije se ni pomaknuo.
Channis je nastavio. - A ako se pak sada usmjerite prema njemu kako biste ga sta
vili pod svoju kontrolu, ili da ga ubijete, ili da s njim uinite bilo to, neete se
moi dovoljno brzo vratiti na mene i zaustaviti me.
68
Mula se nije ni pomaknuo. uo se samo tih uzdah koji je pokazao kako razumije situ
aciju.
- Zato odbacite blaster i pustite da se opet naemo u ravnopravnim uvjetima pa si
moete uzeti Pritchera natrag.
- Pogrijeio sam, - konano je rekao Mula. - Bilo je pogreno dopustiti da i trea stran
a bude nazona kad vam se suprotstavim. To je unijelo jednu varijablu previe. Pretp
ostavljam kako je to pogreka koju u morat platiti.
Leernom kretnjom je ispustio blaster i utnuo ga u drugi kraj prostorije. Istovreme
no je Pritcher utonuo u dubok san.
- Kad se probudi, bit e normalan, - izjavio je Mula indiferentnim glasom.
Cjelokupna dogaanja od trenutka kada je Mulin palac poeo pritiskati okida pa do kad
a je odbacio blaster trajala se krae od sekunde i pol.
Ali tik pod granicom svjesnoga, u vremenu koje je bilo tek dostatno za opaanje, C
hannis je uhvatio jedan odbjegli trijumfalni bljesak u Mulinim mislima. I to je
jo uvijek bio znak sigurnog i samouvjerenog trijumfa.
6
JEDAN MUKARAC, MULA... I DRUGI
Dva mukarca, kojima je oito laknulo i koji su se sada potpuno opustili, psihiki raz
dvojili, a svaki ivac koji je sluio kao detektor sada se napeto tresao.
Mula je, po prvi puta nakon mnogo godina, osjetio nedostatnu sigurnost svojeg nai
na. Channis je to znao i mada se za trenutak mogao zatiti bio je to napor, a znao
je i kako napad na njega nije predstavljao jednak napor za njegovog protivnika.
Channis je znao kako bi u nekom testu izdrljivost on bio taj koji bi izgubio.
No bilo je vrlo opasno razmiljati o tome. Odati Muli svoju emocionalnu slabost bi
lo bi isto kao i dati mu oruje. Ionako je ve zapazio onaj bljesak neega... ono neto
pobjedniko u Mulinoj svijesti.
Trebao je dobiti na vremenu...
Zato su ostali kasnili? Je li to bio izvor Mulinog samopouzdanja? to je to njegov
protivnik znao, a on nije? Taj um na kojeg je budno pazio nije mu nita odavao. Ka
d bi barem mogao itati misli. A ipak...
Channis je naglo prekinuo taj svoj vlastiti komar. Stvar je bila samo u tome, tre
ba dobiti na vremenu...
Rekao je: - Budui da smo to sad rijeili i kako, nakon naeg malog duela oko Pritcher
a, ja nisam ni poricao da propadam Drugoj Fondaciji, nadam se da ete mi rei zato sa
m doao na Tazendu.
- Oh ne, - i Mula se tu nasmijao onim visokim, samozadovoljnim smijehom, - pa ni
sam ja Pritcher. Ja vama ne trebam nita objanjavati. Imali ste ono to ste smatrali
razlozima.
70
Ma kakvi oni bili, vaa akcija mi je odgovarala pa dalje ne istraujem.
- Pa ipak mora biti pukotina u toj vaoj prii. Je li Tazenda ta Druga Fondacija koj
u ste htjeli nai? Pritcher je mnogo govorio o vaem drugom pokuaju da je pronaete, a
i o vaem psiholokom oruu, o Eblingu Misu. Ponekad je malo brbljao pod mojim.. .uh..
.neznatnim poticanjem. Prvi Graanine, prisjetite se Eblinga Misa.
- Zato bih? To je povjerljivo!
Channis je osjeao kako to samopouzdanje postaje sve vidljivije, kao daje s prolas
kom vremena nestajala i svaka bojazan koju je Mula moda bio osjeao.
vrsto obuzdavajui oaj koji gaje obuzeo, rekao je - Zar niste radoznali? Pritcher mi
je rekao kako je Misa neto strahovito iznenadilo. Postojala je ta njegova drastina
potreba za brzinom, za hitnim upozoravanjem Druge Fondacije. Zato? Zato? Ebling M
is je umro. Druga Fondacija nije bila upozorena. A ta Druga Fondacija ipak i dal
je postoji.
Mula se smijeio s iskrenim zadovoljstvom i s nekim naglim i iznenadnim naletom ok
rutnosti da je Channis osjetio prednost i naglo se povukao. - Ali Druga Fondacij
a je oito bila upozorena. Zato i kako bi inae Bail Channis stigao na Kalgan obrlati
ti moje ljude i preuzeti nezahvalnu zadau da mene nadmudri. To upozorenje je stig
lo prekasno i to je sve.
- Onda - i Channis je tu dopustio da iz njega potee saaljenje - vi ak i ne znate to
je Druga Fondacija, niti nita o dubljem znaenju svega to se dogaalo.
Samo da dobije na vremenu!
Mula je osjetio njegovo saaljenje pa su mu se oi suzile zbog neprijateljstva koje
se istog trena pojavilo. Protrljao je nos onom svojom poznatom kretnjom s etiri p
rsta i otro rekao: - Hajde, zabavite se. to je to s Drugom Fondacijom?
Channis je sada namjerno govorio, radije se koristei rijeima negoli emocionalnom s
imbolikom. Rekao je: - Koliko sam uo, Misa je najvie zbunila ta tajanstvenost oko
Druge Fondacije. Hari Seldon je te svoje dvije fondacije utemeljio tako razliito.
Prva Fondacija bila je tako raskona daje u dva
71
stoljea zaslijepila pola Galaktike. A ova Druga je bila poput mrane provalije.
- Neete razumjeti zato je to bilo tako, osim ako ponovo ne osjetite onu intelektua
lnu atmosferu iz dana kada se Carstvo raspadalo. Bilo je to vrijeme vladara apso
lutista, veliki kraj opih naela, barem u mislima. To je, naravno, bio znak raspada
nja jedne kulture ije brane su bile podignute protiv daljnjeg razvijanja ideja. S
eldona je uinio slavnim upravo taj njegov bunt protiv tih brana. U njemu je bljes
nula ona posljednja iskra mladenake kreativnosti koja je osvijetlila Carstvo ije j
e sunce bilo na zalasku i nejasno ukazivala na izlazee sunce Drugog Carstva.
- Jako dramatino. I onda?
-1 onda je on, u skladu sa zakonima psihohistorike, stvorio svoje Fondacije, ali
tko je mogao bolje od njega znati kako su i ti zakoni relativni. On nikada nije
stvorio konani proizvod. Gotovi proizvodi su za dekadentne umove. On je bio jeda
n mehanizam u kretanju, a Druga Fondacija je bila instrument tog kretanja. Mi, P
rvi Graanine vae privremene Unije Svjetova, mi smo uvari Seldonovog Plana. Samo mi.
- Nastojite li vi to samoga sebe ohrabriti rijeima? - prezrivo je upitao Mula. -
Ili me pokuavate impresionirati? Jer mene te Seldonove Fondacije, Seldonov plan i
li Druga Fondacija uope ne mogu ni impresionirati niti pobuditi bilo kakvo suosjea
nje, simpatiju, odgovornost, ni bilo kakav drugi izvor emocionalne pomoi koju moda
pokuavate u meni pokrenuti. I u svakom sluaju, vi budaletino, govorite o Drugoj F
ondaciji u prolom vremenu, jer ona je unitena.
Channis je osjeao kako je onaj emocionalni potencijal koji mu je bio pritiskao um
dobio na snazi kada je Mula ustao sa svojeg stolca i prilazio mu. estoko se opir
ao, no neto se postojano uvlailo u njega, stalno iznova uzvraajui udarce njegovom um
u.
Osjeao je onaj zid iza sebe, a Mula ga je gledao oslonivi mrave ruke na svoje bokov
e, a ispod one planine od nosa usne su se grozno osmjehivale.
- Channise, vaa igra je zavrena, - rekao je Mula. - Ta igra svih vas... svih ljudi
koji su nekada bili Druga Fondacija.
72
Nekada bili! Nekada bili! Zato ste cijelo vrijeme ekali sjedei ovdje i blebeui s Prit
cherom, kada ste ga mogli oboriti i bez najmanjeg napora fizike sile oduzeti mu b
laster? ekali ste mene, zar ne, ekali ste kako biste me doekali u situaciji koja ne
bi previe pobudila moju sumnjiavost. Na vau alost, meni nikakav poticaj vie nije bio
potreban. Znao sam vas. Dobro sam vas znao, Channise iz Druge Fondacije. Ali to
sada ekate? Jo se uvijek tu oajniki nabacujete rijeima, kao da e me i sam zvuk vaeg gla
sa moi privezati za moj stolac. I dok govorite, neto u vaim mislima eka, eka i jo uvij
ek eka. Ali nitko nee doi. Nitko od onih koje oekujete... ni ti jedan od vaih savezni
ka. Ovdje ste posve sam, Channise, i ostat ete sam. A znate li zato?
- Zato to me je ta vaa Druga Fondacija krivo procijenila, sve do zadnje trunice sam
og kraja. Ja sam ve ranije znao njihov plan. Mislili su kako u vas slijediti ovamo
i tako postati onaj pravi komadi mesa za njihov lonac. Za ono to su pripremali. A
vi ste zapravo trebali biti mamac... mamac za jadnog, blesavog, slabanog mutanta
koji se toliko zagrijao tragajui za Carstvom da e slijepo upasti u oitu zamku. Ali
jesu li me zarobili?
- Pitam se je li im palo na pamet kako je malo vjerojatno da bih doao ovamo bez m
oje flote...a oni su tako potpuno i alosno bespomoni ve pri artiljerijskom napadu s
a samo jednog mojeg broda. Je li im palo na pamet kako ja neu raditi stanke kako
bismo diskutirali, niti u ekati na razvoj dogaaja? Moji brodovi su krenuli prema Ta
zendi prije dvanaest sati i oni su potpuno, potpuno zavrili sa svojom zadaom. Taze
nda je u ruevinama; njezini naseljeni centri su zbrisani. Nije bilo nikakvog otpo
ra. Druga Fondacija vie ne postoji, Channise... a ja, taj udak i nejaka spodoba, v
ladam Galaktikom.
Channis nije mogao nita doli slabano odmahivati glavom. -Ne... Ne.
- Da... Da - oponaao ga je Mula. - I ako ste vi posljednji od preivjelih, a moda je
ste, ni to nee dugo potrajati.
Tada je uslijedila kratka, napeta stanka i Channis je gotovo zatulio od iznenadn
e boli zbog tog razdirueg prodiranja u ona najdublja tkiva njegovog mozga.
73
Mula se povukao i promrmljao. - Nije dosta. Ipak ne prolazite ispit. Va je oaj glu
mljen. Va strah nije onako irok i sveobuhvatan kakav bi se povezao s unitavanjem je
dnog ideala, nego slabaan, uspavan strah zbog osobnog unitenja.
I onda je Mulina mrava ruka primila Channisa za vrat u slabom stisku kojeg se Cha
nnis nekako nije mogao osloboditi.
- Vi ste, Channise, moje osiguranje. Vi ste moj ravnatelj i uvar protiv svakog po
dcjenjivanja koje bih mogao uiniti. -Mulin je pogled prodirao sve dublje u njega.
Pogled koji je bio uporan. Pogled koji je zahtijevao.
- Jesam li to dobro procijenio, Channise? Jesam li nadmudrio vae ljude iz Druge F
ondacije? Tazenda je razorena, Channise, potpuno razorena; emu onda ta vaa oajnika g
luma? Gdje je stvarnost? Moram saznati stvarnost i istinu! Govorite, Channise, g
ovorite. Onda, jesam li se probio, ali nedovoljno duboko? Postoji li jo uvijek op
asnost? Govorite, Channis. Gdje sam pogrijeio?
Channis je osjeao kako mu izvlai rijei iz usta. Nisu izlazile svojevoljno. Stisnuo
je zube kako bi ih sprijeio. Ugrizao se za jezik. Napeo je svaki mii u svom grlu.
A one su izlazile, uz uzdah, vuene silom koja mu je usput trgala grlo, jezik i zu
be.
- Istina, - zacvilio je - istina...
- Da, istinu. to se jo mora uiniti?
- Seldon je Drugu Fondaciju utemeljio ovdje. Ovdje, kao to sam rekao. Nisam lagao
. Psiholozi su doli ovamo i preuzeli nadzor nad lokalnim stanovnitvom.
- Stanovnitvom Tazende? - Mula je duboko utonuo u torturu koja je preplavila izvo
re emocija onog drugog. - Tazenda je ta koju sam razorio. Znate to hou. Dajte mi t
o.
- Ne Tazenda. Rekao sam da Druga Fondacija moda ne izgleda kao daje na vlasti. Ta
zenda je samo formalno na vlasti... - Rijei su bile gotovo neraspoznatljive, izla
zile su se usprkos svakom atomu volje ovjeka iz Druge Fondacije. - Rossem.
- Rossem?
- Rossem je taj svijet...
Mula je olabavio stisak, a Channis je upao u bol i muku. -1 namjeravali ste me p
revariti? - tiho je upitao Mula.
74
- Pa i prevarili smo vas. - Bio je to posljednji trag Channi-sovog otpora.
- Ali ta prijevara nije trajala dovoljno dugo za vas i vae. Ja odravam komunikacij
u s mojom flotom. Pa nakon Tazende moe na red doi Rossem. Ali najprije...
Channis je osjetio kako se pred njim uzdie neizdrivo bolna tmina, a njegova ruka,
automatski podignuta do izmuenih oiju, nije ga mogla obraniti. Bila je to tmina ko
ja je guila, a kako je osjeao u svojoj razdrtoj ranjenoj svijesti koja se povlaila,
povlaila natrag u vjeiti mrak... tu je bila ta posljednja slika Mule koji trijumf
ira... te nasmijane ibice...tog dugakog, mesnatog nosa koji se tresao od smijeha.
Zvuk je utihnuo. Tmina gaje s ljubavlju obuhvatila.
Sve je zavrilo s nekakvim pucketanjem koje je podsjealo na iljati bljesak munje i C
hannis je polako kliznuo na tlo, a vid mu se bolno vratio u mutnoj transmisiji k
roz suzama ispunjene oi.
Glava gaje neizdrivo boljela i samo gaje agonija natjerala da rukom dotakne glavu
.
Oito, bio je jo iv. Lagano, kao perca ponesena vrfloenjem zraka koji je prohujao, nj
egove misli su se smirile. Osjetio je kako mu izvana dolazi neko olakanje. Polako
i s mukom sagnuo je vrat i osjetio silan udar olakanja.
Jer vrata su bila otvorena, a tik uz prag stajao je Prvi Govornik. Pokuao je neto
rei, viknuti, upozoriti... ali nije mogao pokrenuti jezik i znao je kako ga dio M
uline mone svijesti jo uvijek dri i vrsto prijei svaki govor.
Ponovo je okrenuo vrat. Mula je jo uvijek bio u sobi. Bio je ljutit i bijesnog po
gleda. Vie se nije smijao, ali vidjeli su mu se zubi iskeeni u divljem osmijehu.
Channis je osjetio kako mentalni utjecaj Prvog Govornika blago klizi njegovom sv
ijeu poput iscjeljujueg dodira, a onda je osjetio neku tupost koja je dolazila u ko
ntakt s Mulinom obranom i koja se na trenutak borila i onda povukla.
Mula je rekao grubim glasom i s bijesom koji je, s obzirom na njegovo sitno tije
lo, djelovao groteskno - Sad me dolaze drugi pozdraviti. - Njegov agilan um kren
uo je svojim pipcima izvan prostorije... van...
75
- Sami ste, - rekao je.
A Prvi'Govornik gaje prekinuo sloivi se s njim. - Potpuno sam sam. Nuno je da budem
sam, jer ja sam taj koji je prije pet godina krivo preraunao vau budunost. Za mene
e biti izvjesna satisfakcija ako to budem ispravio bez iije pomoi. Naalost, nisam r
aunao na snagu vaeg polja emotivne odbojnosti koje okruuje ovo mjesto. Dugo mije tr
ebalo dok sam se kroz to probio. estitam vam na vjetini kojom ste to postavili.
- Hvala vam ni na emu, - stigao je neprijateljski odgovor. -Ne razmjenjujem kompl
imente s deformiranima. Zar ste doli dodati malu pranju vaeg mozga tamo onom napukn
utom stupu vaeg carstva?
Prvi Govornik se smjekao. - Zato, pa taj ovjek, kojeg vi zovete Bail Channis, je do
bro obavio svoju dunost, tim vie to vam mentalno nije ni izdaleka ravan. Naravno, m
ogu vidjeti da ste ga zlostavljali, no lako je mogue da emo ga moi potpuno oporavit
i. On je hrabar ovjek, gospodine. Dragovoljno se javio za ovu misiju, iako smo ma
tematiki mogli previdjeti kako su veliki izgledi da mu se oteti um... to je strasn
ija alternativa od one kad se samo fiziki obogalji.
Channisova je svijest uzaludno pulsirala s onim to je elio rei, a nije mogao, onim
upozorenjem koje je elio viknuti, a nije mogao. Jedino je mogao emitirati postoja
nu struju straha... straha...
Mula je bio miran. - Vi, naravno, znate za unitenje Tazen-
de.
- Znam. Taj napad vae flote smo bili predvidjeli.
- Da, to i pretpostavljam, - smrknuto je rekao Mula. - Ali niste ga sprijeili, ha
?
- Ne, nije sprijeen. - Emocionalna simbolika Prvog Govornika bila je jednostavna.
Predstavljala je gotovo uasavanje samoga sebe, potpuno gaenje nad samim sobom. -
A krivnja za to je vie moja nego vaa. Tko bi prije pet godina mogao zamisliti ovu
vau mo. Sumnjali smo od samog poetka... od trenutka kad ste zauzeli Kalgan... da im
ate sposobnost kontrole emocija. To i nije bilo previe iznenaujue, Prvi Graanine, a
to vam mogu i objasniti.
76
- Emocionalni kontakt kakvog vi i ja posjedujemo nije nita novo. Zapravo, to je n
eto stoje uroeno ljudskom mozgu. Veina ljudi moe na primitivan nain oitavati emocije s
pajajui ih pragmatino s izrazom lica, s intonacijom glasa i tako dalje. Mnogo je v
ie ivotinja koje tu sposobnost imaju na viem nivou; u dobroj mjeri se slue ulom miris
a, a i emocije o kojima se kod njih radi su, naravno, manje sloene. Zapravo, ljud
i su sposobni za mnogo vie, no ta sposobnost izravnog emocionalnog kontakta poela
je pokazivati tendencije ka atrofiji jo prije milijun godina, pojavom govora. Vel
ika prednost nae Druge Fondacije bila je u tome stoje taj zaboravljen osjet obnov
ila barem do izvjesnog stupnja njegovih mogunosti.
- Ali ne raamo se s tim osjetom u punoj uporabi. Milijun godina propadanja je sil
no velika prepreka pa moramo kolovati naa osjetila i vjebati ih onako kao to vjebamo
nae miie. I upravo tu se kod vas javlja bitna razlika. Vi ste roen s tim. S time smo
mogli raunati. Mogli smo raunati i s uinkom koji takav osjet ima na osobu u svijet
u ljudi koji to nisu imali. ovjek koji vidi u kraljevstvu slijepih... Raunali smo
stupanj do kojeg e megalomanija ovladati s vama i mislili smo kako smo spremni. A
li za dva imbenika nismo bili spremni.
- Prvi je veliina snage tog vaeg osjeta. Mi moemo inducirati emocionalni kontakt sa
mo kad sklopimo oi i zato smo mnogo bespomoniji protiv fizikog oruja nego to biste mo
gli pomisliti. Vid igra tako golemu ulogu. S vama to nije tako. Vi ste neporeciv
o poznat po tome da drite ljude pod kontrolom i, tovie, da imate s njima intiman em
ocionalni kontakt i kad su izvan podruja gdje ih moete vidjeti ili uti. To je bilo
prekasno otkriveno.
- A kao drugo, nismo znali za vae fizike nedostatke, posebno one koji se vama ine t
oliko vanim da ste uzeli ime Mula. Nismo predvidjeli da niste samo mutant nego st
erilni mutant uz dodatne fizike deformacije koje su uzrokovale kompleks manje vri
jednosti pa nam je i on promaknuo. Doputali smo si raunati samo na megalomaniju..
.ali ne i na ovoliku psihopatsku paranoju.
- Ja sam taj koji snosi punu odgovornost za sve te propuste,
77
jer ja sam bio voa Druge Fondacije u vrijeme kada ste vi zauzeli Kalgan. Kad ste
razorili Prvu Fondaciju shvatili smo... ali prekasno... i zbog te pogreke su na T
azendi umrli milijuni.
- I sad ete ispraviti te stvari? - Muline tanke usne su se iskrivile, a u mislima
mu je pulsirala mrnja. - to ete uiniti? Udebljati me? Dati snagu mojoj mukosti? Makn
uti iz prolosti moje dugo djetinjstvo u stranom okruenju? alite li vi zbog mojih pa
tnji? alite li zbog moje nesree? Meni nije ao zbog onog to sam nuno morao uiniti. Pust
iti Galaktiku neka se brani kako zna i umije, jer nije prstom maknula kako bi me
zatitila onda kada mi je to trebalo.
- Vae emocije su, - rekao je Prvi Govornik - naravno, samo posljedice vaeg porijek
la i ne treba ih prezirati... nego samo promijeniti. Razaranje Tazende je bilo n
eizbjeno. Alternativa bi bila mnogo vea razaranje diljem Galaktike i to kroz stolj
ea. Mi smo, na na ogranien nain, uinili najbolje to smo mogli. Evakuirali smo s Tazend
e onoliko ljudi koliko smo mogli. Decentralizirali smo ostatak ovog svijeta. Naal
ost, nae mjere su bile daleko od toga da se pokau kao dostatne. To je prepustilo m
noge milijune smrti... zar ne alite zbog toga?
- Uope ne... nita vie nego to bih alio stotine milijun koji moraju umrijeti na Rossem
u za manje od est sati.
- Na Rossemu? - brzo je upitao Prvi Govornik. Okrenuo se Channisu koji se nekako
prisilio pridii u polu-
sjedei poloaj, a svijest mu je davala snagu. Channis je osjetio duel misli koje su
se napinjale, a tada je dolo do kratkog pucanja one veze i rijei su se poele kotrl
jati iz njegovih usta. - Gospodine, ja sam doivio potpun neuspjeh. On je to silom
izvukao iz mene niti desetak minuta prije vaeg dolaska. Nisam mu se mogao odupri
jeti i nemam nikakvu ispriku koju bih mogao ponuditi. On zna da Tazenda nije Dru
ga Fondacija. Zna da je to Rossem.
I one veze nad njim su se opet sklopile.
Prvi Govornik se namrtio. - Shvaam. to sada namjeravate uiniti?
- Zar se zbilja to pitate. Zar je teko vidjeti ono stoje oito? Sve ovo vrijeme dok
ste mi drali propovijed o prirodi emocionalnog kontakta... sve vrijeme dok ste s
e na mene nabacivali
78
rijeima kao to su megalomanija i paranoja, ja sam radio. Bio sam u kontaktu s mojo
m flotom i ona ima svoje naredbe. Za est sati, ukoliko ja ne bih zbog nekog razlo
ga promijenio svoje naredbe, oni e bombardirati cijeli Rossem, sve osim ovog osam
ljenog sela i podruja od nekih dvjestonjak etvornih kilometara oko sela. Trebaju b
rzo obaviti taj posao i onda se spustiti ovdje. Imate est sati, a za est sati ne m
oete slomiti moj um niti moete spasiti ostatak Rossema.
Mula je rairio ruke i ponovo se nasmijao, dok se inilo da je Prvom Govorniku teko a
psorbirati ovakvo novo stanje stvari.
- Postoji li alternativa? - upitao je.
- Zato bi uope postojala alternativa? Ni s kakvom alternativom ne bih mogao postii
vie. Zar su ivoti ljudi na Ros-semu ono zbog ega bih trebao oklijevati? Moda, ako do
pustite da se moji brodovi spuste i svi se podvrgnete... svi ljudi iz Druge Fond
acije...mentalnoj kontroli kakva e meni odgovarati, moda bih u tom sluaju mogao pov
ui svoju naredbu za bombardiranje. Moda bi se isplatilo staviti tolike inteligentn
e ljude pod moj nadzor. Ali, s druge strane, to bi bio znatan napor, a moda bi se
pokazalo kako sve to ipak nije bilo vrijedno truda pa zato mi ba i nije posebno
stalo da pristanete na taj prijedlog. to vi na to kaete, stanovnice Druge Fondacij
e? Kakvo oruje imate protiv mojeg uma koji je barem toliko jak koliko i va, i prot
iv mojih brodova koji su jai od bilo ega o emu ste ikada sanjali da biste mogli pos
jedovati?
- to imam? - polako je ponovio Prvi Govornik - Pa nita... osim jednog malog zrna..
.tako malenog zrna znanja da ga ak ni vi nemate.
- Govorite brzo, - smijao se Mula - govorite inventivno. Jer ma koliko se mekolji
li, iz ovoga se neete izmigoljiti.
- Jadni mutante, - rekao je Prvi Govornik - ja se nemam iz ega izmigoljiti. Upita
jte se zato je Bail Channis poslan na Kalgan kao mamac, Bail Channis koji vam je,
premda mlad i hrabar, mentalno toliko inferioran koliko i ovaj va usnuli asnik, o
vaj Han Pritcher. Zato nisam poao ja, ili netko drugi od naih voa koji bi vam bio vie
dorastao?
- Moda, - stigao je odgovor pun iznenaujueg samopo-
79
uzdanja, - zato to vi niste bili toliko blesavi, jer mi vjerojatno nitko od vas n
ije ravan.
- Onaj pravi odgovor je loginiji. Znali ste daje Channis pripadnik Druge Fondacij
e. Nema on te snage da bi to pred vama sakrio. A znali ste i da ste bolji od nje
ga pa se niste bojali zaigrati njegovu igru i slijediti ga onako kako je elio, je
r ste znali kako ete ga kasnije nadmudriti. Da sam ja bio otiao na Kalgan, vi bist
e me ubili, jer bih predstavljao pravu opasnost ili, ako bih prikrivanjem svojeg
identiteta i izbjegao smrt, ne bi mi uspjelo privoljeti vas da me slijedite u s
vemir. Samo vas je oita inferiornost mogla namamiti. A da ste ostali na Kalganu,
nikakve sile Druge Fondacije ne bi vam mogle nakoditi, onako okruenog s vaim ljudim
a, vaim strojevima i vaom mentalnom moi.
- Moja mentalna snaga je jo uvijek uza me, gmizavce, -rekao je Mula, - a moji lju
di i strojevi nisu daleko odavde.
- To je posve tono, ali niste na Kalganu. Ovdje ste, u Kraljevstvu Tazenda, koje
vam je logino predstavljeno kao Druga Fondacija... vrlo logino predstavljeno. To j
e moralo biti tako predstavljeno jer ste vi, Prvi Graanine, mudar ovjek i slijedil
i biste samo ono stoje logino.
- Tono, i to je bila trenutana pobjeda za vau stranu, ali jo sam uvijek imao vremena
izvui istinu iz vaeg ovjeka, Channisa, a u meni je jo bilo dovoljno pameti da shvat
im kako bi takva istina mogla postojati.
- A mi smo s nae strane, koja nije ba sasvim suptilna, shvatili kako biste vi mogl
i otii i korak dalje pa smo tako Baila Channisa pripremili za vas.
- To zasigurno niste, jer ja sam mu ogolio mozak do istoga, kao bilo kakvu oerupan
u koko. Tresao se preda mnom gol i otvoren, a kada je rekao da je Rossem Druga Fo
ndacija to je bilo istinito, jer sam ga bio pritisnuo tako vrsto i glatko da niti
mrvica nekog zavaravanja nije mogla pobjei ni u kakvu mikroskopsku pukotinu.
- Tono tako. Tim bolje za naa predvianja. Jer ve sam vam rekao da je Bail Channis dr
agovoljac. Znate li kakav dra govoljac? Prije negoli je napustio nau Fondaciju ka
ko bi otiao k vama na Kalgan, podvrgnuo se vrlo drastinoj kirurgiji emocija. Misli
te li da je to bilo dovoljno da vas zavara? Ne,
80
Bail Channis je i sam bio prevaren, iz nunosti i to dragovoljno. Duboko, sve do s
ame sri mozga, Bail Channis iskreno vjeruje kako je Rossem Druga Fondacija.
- Tri godine smo mi iz Druge Fondacije gradili taj privid tu u Kraljevstvu Tazen
de, pripremajui se i ekajui vas. I uspjelo nam je, zar ne? Uli ste u Tazendu, pa i v
ie od toga, na Rossem. .. ali dalje od toga ne biste mogli.
Mula je skoio na noge. - Usuujete li se rei mi da ni Rossem nije Druga Fondacija?
Channis je, dolje na podu, osjetio kako one veze koje su ga sputavale sada pucaj
u zauvijek, jer je pod utjecajem mentalne snage Prvog Govornika pa se uspravio.
Ispustio je jedan dugaak povik pun nevjerice: - Kaete da Rossem nije Druga Fondaci
ja?
Sve ivotne uspomene, sve znanje u njegovom mozgu, sve se je u njemu uskovitlalo u
silnoj zbunjenosti.
Prvi Govornik se osmjehnuo. - Vidite li, Prvi Graanine, Channis je jednako tako u
zrujan kao i vi. Pa naravno da Rossem nije Druga Fondacija. Zar smo mi luaci koji
bi vas, naeg najveeg, najmonijeg i najopasnijeg neprijatelja, doveli na svoj vlast
iti svijet. Ma ne!
- Pustite, Prvi Graanine, neka vaa flota bombardira Rossem, ako vi to elite. Neka r
azore sve to mogu. Ali najvie to mogu uiniti je da ubiju Channisa i mene... a to vam
nimalo nee poboljati situaciju.
Jer ekspedicija Druge Fondacije koja sada ve tri godine privremeno funkcionirala
na Rossemu kao Starjeine u ovom selu, ukrcala se juer na brod i vraaju se na Kalgan
. Oni e, naravno, pametno izbjei vau flotu i stii e na Kalgan barem jedan dan prije n
ego vi... i upravo zato vam sve ovo govorim. Osim ako ja ne povuem svoje naredbe,
zatei ete pobunjeno carstvo u raspadu i bit e vam lojalni samo jo oni ljudi koji su
s vama u floti. A oni e brojano predstavljati beznaajnu manjinu. I tovie, ovi ljudi
iz Druge Fondacije biti e tamo uz vau stacionarnu flotu, i pobrinut e se da vie niko
ga ne preobratite. S vaim carstvom je gotovo, mutante.
Polako, Mula je sagnuo glavu dok su mu bijes i oaj posve obuzeli misli - Da. Prek
asno... Prekasno... Sada to uviam.
81
U bespomonosti tog trenutka, dok je Mulina svijest leala otvorena, Prvi Govornik j
e, spreman za taj trenutak i siguran u to kakve je naravi, brzo uao. Bio je potre
ban zaista nebitan djeli sekunde kako bi se ta promjena posve usvojila.
Mula je podigao pogled i upitao - Znai, ja e se vratiti na Kalgan?
- Naravno. Kako se osjeate?
- Jako dobro. - Obrve su mu se naborale - Tko ste vi?
- Zar je to vano?
- Ne, naravno da nije. - Napustio je tu temu i dotakao Prit-cherovo rame. - Prob
udite se, Pritcheru, idemo kui.
Dva sata kasnije Bail Channis se osjeao dovoljno snanim za samostalno hodanje. Upi
tao je: - Zar se on uope nee sjetiti?
- Nikada. Zadrao je svoju mentalnu mo i svoje carstvo... ali njegove motivacije su
sada potpuno drukije. Sada vie nema pojma o Drugoj Fondaciji i miroljubiv je ovjek
. I zato e ubudue biti daleko sretniji, jer je svojom loe prilagoenom psihom izgubio
nekoliko godina ivota. A onda, kada umre, Seldonov Plan e se nastaviti... ve nekak
o.
- I tono je, - urno je nastavio Channis - tono je da Rossem nije Druga Fondacija? M
ogao bih se zakleti... Kaem vam, znam da je. Nisam lud.
- Niste lud, Channis, samo ste, kao to sam ve rekao, primijenjeni. Rossem nije Dru
ga Fondacija. Poimo! I mi emo se vratiti kui.
POSLJEDNJI INTERLUDIJ
Bail Channis je sjedio u malenoj, bijelo oploenoj prostoriji i dopustio svojem um
u oputanje. Bio je zadovoljan to ivi u sadanjosti. Tu su bili zidovi i prozor i vani
se vidjela trava. Nisu imali imena. To su samo stvari. Bili su tu i krevet, sto
lac i knjige koje su se pojavljivale na zaslonu uz onaj dio kreveta gdje su mu b
ile noge. Bila je tu i medicinska sestra koja mu je donijela jelo.
Najprije se trudio kako bi djelie stvari koje je uo sastavio u cjelinu. Kao ono o e
mu su razgovarala dva mukarca.
Hm <
82
Jedan je rekao: - Sada je nastupio posvemanji prestanak govora. No to nestaje i m
islim kako nee niti tetnih posljedica. Jedino e biti vano vratiti mu snimku njegovih
vlastitih modanih valova.
Ponavljajui ih, pamtio je te zvuke i, tko zna zbog ega, inili su mu se udnim... kao
daje netko neto namjeravao. Ali zato se optereivati time.
Bolje je promatrati lijepe promjene boja na ekranu postavljenom uz ovu stvar na
kojoj je leao.
A onda je netko uao i neto mu radio i onda je dugo vremena spavao.
A kad je to prolo, krevet je odjednom bio krevet i znao je da se nalazi u bolnici
, a rijei kojih se prisjeao imale su smisao.
Sjeo je. - to se dogaa?
Prvi Govornik je bio pokraj njega. - Nalazite se na Drugoj Fondaciji i upravo va
m je vraena vaa svijest, vaa prava svijest.
- Da! Da! - Channis je shvatio daje on sada onaj stari on i u tome je bilo nevje
rojatnog trijumfa i radosti.
- A sada mi recite, - zatraio je Prvi Govornik - znate li gdje se sada nalazi Dru
ga Fondacija?
A sada je istina potekla u golemom valu i Channis nije odgovorio. Ba kao i Ebling
Mis prije njega, bio je bez ikakvih emocija, svjestan samo golemog iznenaenja.
Konano je kimnuo i rekao: - Tako mi svih zvijezda Galaktike... znam, sada znam.
7
ARCADIA
DARELL, ARKADY knjievnica, roena U. 5. 362. F.E., umrla 1. 7. 443. F.E. Iako je ug
lavnom pisala beletristiku, Ar-kady Darell je najpoznatija po pisanju biografije
njezine bake, Bayte Darell. Temeljeno na podacima iz prve ruke, to je djelo sto
ljeima sluilo kao .osnovni izvor informacija vezanih za Mulu i njegovo vrijeme...
Kao i "Otkljuana sjeanja", njezin roman "Stalno iznova" je uzbudljivo razmiljanje o
sjajnom kalganskom drutvu u ranom razdoblju interregnuma, koje se temelji na, ka
ko se tu govori, na jednom posjetu Kalganu tijekom njezine mladosti...
Encyclopaedia Galctica
Arcadia Darell je vrstim glasom govorila u mikrofon svojeg diktafona spojenog na
pisa :
- Budunost Seldonovog Plana, autor A. Darell, - a tada je smrknuto pomislila kako
e jednoga dana, kad postane slavna spisateljica, sva svoja majstorska djela pisa
ti pod pseudonimom Arkady. Samo Arkady. Bez ikakvog prezimena.
"A. Darell" je bila jedna od onih stvari koje je morala stavljati na sve zadae ko
je je radila za predmet pisanja i retorike... tako bezbojno. I sva duga djeca su
morala tako raditi, osim Olynthusa Dama, jer se je cijeli razred smijao kada je
to prvi puta uinio. A djevojici je bilo ime "Arcadia" jer se njezina prabaka tako
zvala; njezini roditelji jednostavno uope nisu imali mate.
Sada, kad su prola ve dva dana od njezinog etrnaestog roendana, pomislili biste kako
su oni uvidjeli injenicu daje
86
odrasla i poeli je zvati Arkady. Usne su joj se stisnule kad je pomislila na svog
oca koji je podigao pogled s popisa knjiga samo toliko dugo da bi stigao rei - A
li, Arcadia, ako e se pretvarati da ti je devetnaest, to e raditi kada ti bude dvades
et i pet i kad e svi djeaci misliti da ima trideset?
Iz one svoje vlastite, specijalne fotelje u koju se uvalila, mogla je vidjeti og
ledalo iznad komode. Stopalo joj je izgledalo nekako maleno, zato to joj se kuna p
apua stalno vrtjela oko nonog palca pa ju je navukla kako treba i sjela neprirodno
ukoenog vrata i tako ga produila, zauzevi kraljevsku pozu.
Na trenutak je zamiljeno promatrala svoje lice - previe debelo. Kratkim dodirom je
zika liznula je usne i time im dodala malo one vlane mekoe. Tada je dopustila onim
kapcima spustiti se na onaj pomalo umoran, iskusan nain. Uh, samo kad joj obrazi
ne bi bili ovako blesavo ruiasti.
Stavljajui prste na vanjske rub oiju, pokuavala je pomicanjem kapaka oima dati onaj
tajanstven, egzotian izgled kakav imaju ene iz unutranjih zvjezdanih sustava, ali o
nda su joj smetale ruke pa si nije mogla dobro vidjeti lice.
Tada je podigla bradu i pogledala se iz poluprofila pa dok je osjeala kako joj se
oi malo napinju zbog tog kuta gledanja i kako je malo boli vrat, spustivi glas za
oktavu nie od normalne visine svojeg glasa, rekla je: - Zaista, oe, ako ti zaista
misli kako meni ita znai to to e neki blesavi deki misliti, ti...
Onda se prisjetila kako u ruci jo uvijek dri ukljuen diktafon pa je s uasom rekla -
A joj - i ugasila ga.
Na blijedo ljubiastom papiru, koji je s lijeve strane imao marginu boje breskve,
pisalo je:
BUDUNOST SELDONOVOG PLANA
Zaista, oe, ako ti misli kako meni ita znai to to e neki blesavi deki misliti, ti... -A
joj!
Ljutito je izvukla taj papir iz stroja, a drugi je tiho kljocnuo na njegovo mjest
o.
Ali s lica joj je ve nestao taj ljutit izraz i njezina su se iro-
87
ka mala usta razvukla u samozadovoljni osmijeh. Oprezno je pomirisala papir. Ba k
ako i treba. Upravo ona dobra nijansa elegancije i arma. A rukopisi su sada u mod
i.
Taj stroj je dobila prije dva dana, na svoj prvi roendan odrasle osobe. Bila je r
ekla: - Ali oe, svatko... zaista svatko u razredu, tko uope ima namjere postati ne
tko i neto, ima takav stroj. Vie nitko osim nekih bezveznjaka se ne slui runim stroj
evima...
Prodava je tada rekao: - Niti jedan drugi model nije sjedne strane tako kompaktan
, a s druge tako prilagodljiv. I pisat e i stavljati interpunkcije korektno, u sk
ladu sa smislom reenice. Naravno da je to velika pomo pri obrazovanju, jer korisni
k mora pripaziti na jasno izgovaranje rijei i na disanje kako bi osigurao korekta
n ispis.
ak i tada je njezin otac pokuavao uzeti neto po emu se treba tipkati rukama, kao da
je ona neka iscijeena, stara uiteljica.
Ali kad je stroj doao, bio je to upravo onaj model kojeg je eljela... moda je malo
vie cvilio i stenjao negoli je to ilo uz zrelost od etrnaest godina... no kopije su
izlazile ispisane armantnim i posve enskim rukopisom, s najljepe ukraenim velikim s
lovima koje je itko ikada vidio.
ak je i izraz "A joj" ponekad udahnuo malo glamura kad gaje pisa ispisao.
Ali ipak je ovo morala napraviti onako kako treba, zato je sjela ravno, na pomal
o poslovan nain stavila pred sebe koncept kojeg je sastavila i poela iznova, s nov
im papirom, drei se uspravno i pomno nadzirui disanje. Intonirala je s dramatinim to
nom:
"Budunost Seldonovog Plana.
Sigurna sam kako je povijest Fondacije poznata svima nama koji imamo tu sreu da s
e kolujemo u kolskom sustavu naeg planeta, sustavu koji je uinkovit i ima dovoljno s
posobnog osoblja.
(Eto! To e osigurati dobar poetak s gospoicom Erlking, s tom starom vjeticom.)
Ta prolost
je dobrim dijelom prolost velikog plana Harija Seldona. To
88
dvoje je jedno te isto. Ali danas se mnogi ljudi pitaju hoe li se taj plan nastav
iti u svoj svojoj velikoj mudrosti ili e biti na neki prljav nain uniten, ili je mod
a ve uniten.
Kako bismo to shvatili, najbolje e biti brzo prijei neke najvanije dijelove Plana o
nako kako nam se on od do sada otkrivao.
(Ovaj dio je bio lak, jer je u prolom polugoditu uila suvremenu povijest.)
U ono vrijeme, prije gotovo etiri stoljea, kada je Prvo Galaktiko Carstvo u raspadu
zahvatila paraliza koja je prethodila konanoj smrti, jedan je ovjek - veliki Hari
Seldon -predvidio nadolazei kraj. Pomou znanostipsihohistorike, vrlo sloene znanos
ti ija je matematika kasnije bila zaboravljena.
(Nakratko je zbunjeno zastala. Bila je sigurna kako je tu trebalo pisati "vrlo s
lone znanosti", jer to znai kako je ta znanost sastavljena od nekoliko znanosti ko
je vrlo slono surauju. Ali, dobro, ovako dobar stroj sigurno zna kako se to pie...)
on i njegovi suradnici mogli su pretkazati smjer tadanjih glavnih velikih socijal
nih i ekonomskih struja u Galaktici. Uspjeli su shvatiti kako e se Carstvo, bude
li preputeno samo sebi, raspasti, a nakon toga e uslijediti najmanje trideset tisua
godina anarhinog kaosa prije negoli se uspostavi novo Carstvo.
Bilo je prekasno za spreavanje Velikog pada, ali jo se uvijek moglo barem skratiti
ono kaotino meuvrijeme. Zato Plan postupno razvija sredstva pomou kojih bi Prvo i
Drugo carstvo dijelilo samo tisuu godina. Mi smo sada pri kraju etvrtog stoljea tog
milenija i mnoge generacije ljudi su ivjele i umirale dok je Plan nastavljao svo
je nezaustavljivo djelovanje.
Hari Seldon je na dva kraja Galaktike utemeljio dvije fondacije, na nain i pod ta
kvim okolnostima kakve su doputala najbolja matematika rjeenja tog psihohistorikog p
roblema. Na jednoj od njih, na naoj Fondaciji ovdje na Terminusu, bila je koncent
rirana fizika znanost Carstva i posjedujui tu znanost, Fondacija je mogla izdrati n
apade barbarskih kraljevsta-va koja su se na rubu Carstva odmetnula i postala sa
mostalna.
Doao je red i na Fondaciju da osvoji ta kratkotrajna kraljevstva i to pod vodstvo
m cijelog niza mudrih i herojskih ljudi,
89
kao to su bili Salvor Hardin i Hober Mallow, koji su bili u stanju inteligentno i
nterpretirati Plan i voditi na svijet kroz
(I ovdje je dvojila bi li ispred ove dvojice upisala sloeni ili sloni, no na kraju
je zakljuila kako ne treba po drugi puta riskirati).
sve te komplikacije.
Iako su ve prola stoljea, svi nai planeti jo uvijek tuju uspomenu na te ljude.
Konano je Fondacija razvila trgovaki sustav s kojim je kontrolirala veliki dio gal
aktikih sektora Siwenn i Anacreon, te ak porazili ostatke starog Carstva predvoene
njihovim posljednjim velikim generalom, Belom Riosom. inilo se kako nita ne moe ome
sti ostvarenje Seldonovog plana. Svaka kriza koju je Seldon planirao zaista se i
pojavila u predvieno vrijeme i bila je razrijeena, a sa svakim tim rjeenjem Fondac
ija je radila novi golemi korak naprijed, prema Drugom Carstvu i miru.
A tada,
(Tu joj je dah postao kratak pa je samo kroz zube siknula rijei, ali transmiter i
h je uredno biljeio, mirno i graciozno.)
kad su nestali
i posljednji ostaci mrtvog Prvog Carstva i kad su jo samo beznaajni gospodari rata
vladali mrvicama i ostacima raspadnutog kolosa,
{Tu frazu je uzela iz trilera kojeg je prolog tjedna gledala na videu, ali stara
gospoica Erlking nikada ne slua nita osim simfonija i predavanja pa ona to nee nikad
a otkriti.) pojavio se Mula.
Taj udan ovjek nije bio predvien Planom. Bio je mutant ije se roenje nije moglo predv
idjeti. Imao je neku udnu i tajanstvenu mo kontrole i manipuliranja ljudskim emoci
jama i s tim svojim nainom mogao je natjerati sve ljude da se pokoravaju njegovoj
volji. Brzinom koja je oduzimala dah, postao je osvaja i graditelj carstva, sve
dok konano nije pokorio i samu Fondaciju.
Ipak nikada nije ostvario univerzalnu dominaciju, jer je u svojem prvom neobranj
ivom nasrtaju bio zaustavljen mudrou i smjelou jedne velike ene
90
(Sad se opet pojavio onaj stari problem. Otac e ustrajavati na tome kako nikada n
e smije otkriti injenicu daje ona unuka Bayte Darell. Svi su znali kako je Bayta
vjerojatno najvea ena koja je ikada ivjela i kako je sama samcata zaustavila Mulu.)
prema istinitoj prii koja je u svim svojim detaljima poznata samo malobrojnima.
(Eto! Ako e ovo morati itati pred cijelim razredom, ovo posljednje bi se moglo proi
tati vrlo tajnovitim glasom i netko e sigurno upitati kakva je to istinita pria, a
onda... e pa onda se ona nee moi obraniti i morat e, kad su je ve to upitali, rei is
tinu, zar ne? Sada je to ve u mislima, onako bez rijei, brzo, uljivo i elokventno ob
janjavala svojem strogom i radoznalom roditelju.)
Nakon pet godina ograniene vlasti dolo je do druge promjene za koju nije bilo pozn
atih razloga i tada je napustio sve svoje planove za budua osvajanja. Svojih posl
jednjih pet godina proveo je kao prosvijeeni despot.
Neki govore kako je do te promjene Mulinog ponaanja dolo intervencijom Druge Fonda
cije. Bilo kako bilo, nitko nikada nije otkrio pravu lokaciju te druge Fondacije
, niti se zna njezina prava funkcija pa zato ta teorija ostaje nedokazana.
Protekla je cijela jedna generacija od Muline smrti. Kakva e biti budunost, sada k
ad je on doao i otiao? Pomrsio je Seldonov plan i inilo se kako ga je raznio u koma
de, a ipak, im je umro Fondacija se ponovo uzdigla, kao nova iz ugaslog pepela um
irue zvijezde.
(Ovog se sama sjetila.)
I opet je planet Terminus udomio sredite trgovake federacije, gotovo jednako velik
e i jednako bogate kao i prije no to je bila osvojena, a sada ak i vie miroljubiva
i demokratina.
Je li to bilo planirano? Je li Seldonov veliki san jo uvijek iv i stoji li jo uvije
k kako e Drugo Galaktiko carstvo biti formirano za est stotina godina? Ja osobno vj
erujem u to, jer
(To je sad onaj vaan dio, jer gospoica Erlking uvijek upie one svoje opirne krabotine
, pisane gadnom crvenom olovkom, koje glase: "Ali ovo je samo opis. Kakve su tvo
je osobne
91
reakcije? Misli! Izrazi se! Prodri u svoju vlastitu duu!" Prodri u svoju vlastitu
duu. Ba mi ona puno zna o duama, s tim njezinim kiselim lice koje se nikada u ivotu
nije nasmijalo...) nikada, ni u koje doba, politika situacija nije bila ovako po
voljna. Staro Carstvo je posve mrtvo, a ovaj period Muline vladavine stavio je t
oku na eru vladavine raznih gospodara rata koji su mu prethodili. Veina naeg okolia
u Galaktici je civilizirana i mirna.
tovie, unutranje zdravlje Fondacije je bolje nego ikada prije. Despotska vremena na
sljednih vladara kakva su bila prije negoli smo bili osvojeni sada su ustupila m
jesto demokratskim izborima iz ranijih vremena. Nema vie disidentskih svjetova ne
ovisnih Trgovaca; vie nepravde i dislokacije nisu popraene akumulacijom golemog bo
gatstva u rukama nekolicine.
Zato nema razloga strahu kako neemo uspjeti, osim ako nije tona ona tvrdnja da upr
avo sama Druga Fondacija predstavlja opasnost. Oni koji tako misle nemaju nikakv
ih dokaza kojima bi potkrijepili svoju tvrdnju, samo nejasne strahove i praznovj
erje. Vjerujem kako e naa vjera u nas same, u nau naciju i u veliki Plan Harija Sel
dona, oistiti naa srca i misli od svake nesigurnosti i
(Hm-mhm. Ovo zvui jako otrcano, ali neto ovakvo se oekuje na kraju.)
zato ja kaem...
To je sve dokle je "Budunost Seldonovog Plana" u tom trenutku dola, jer se s prozo
ra ulo tiho kuckanje, a kad je Arcadia skoila balansirajui na osloncu za ruku, kroz
staklo je ugledala nasmijeeno lice i ak simetriju tog lica zanimljivo istaknutu k
ratkom okomitom crtom prsta stavljenog ispred usana.
Uz kratku stanku koja je bila nuna kako bi joj lice dobilo onaj izraz nedokuivosti
, Arcadia je napustila fotelju, prila kauu koji je stajao ispred irokog prozora na
kojem je ugledala nekog duha, kleknula i zamiljeno se zagledala u prikazu.
Onaj osmijeh na ovjekovom licu je ubrzo nestao. Dok su prsti jedne ruke pobijelil
i od toga kako se vrsto drao za prozorsku dasku, drugom je uinio brzu kretnju. Arca
dia je mirno posluala i stisnula kvaku koja je omoguila da se donja treina prozora
glatko uvue u svoj prostor u zidu, dopustivi
92
tako mijeanje toplog proljetnog zraka s onim koji je bio u sobi.
- Ne moete ui, - rekla je s prilinom dozom tatine. - Svi prozori su pod nadzorom, a i
fru znaju samo oni koji ovamo i spadaju. Uete li, oglasit e se sve mogue vrste alar
ma.
Zastala je, a onda dodala: - Izgledate pomalo blesavo balansirajui na toj izboini
ispod prozora. Ne budete li maksimalno oprezni, past ete i slomiti vrat, a i mnog
o skupocjenog cvijea.
- U tom sluaju, - rekao je ovjek pod prozorom, pomisli-vi upravo to to i ona - hoe li
iskljuiti alarm i pustiti me unutra?
- Nema koristi od toga, - odgovorila je Arcadia. - Vjerojatno mislite na neku dr
ugu kuu, jer ja nisam od one vrste djevojaka koje bi u ovo doba noi putale stranca
u njihov... u svoju sobu. - Dok je to govorila, oi su joj ispod napola sputenih ka
paka imale zavodniki izraz.
Svaki trag ale nestao je sa stranevog lica. Promrmljao je: - Ovo je kua dr. Darella
, zar ne?
- Zato bih ti na to odgovorila?
- Oh, Galaksijo... Zbogom...
- Mladiu, ako sada skoite, osobno u ukljuiti alarm. (Ovo je trebalo zvuati kao rafini
rana i sofisticirana ironija,
jer je svojim iskusnim okom procijenila kako je uljez oito ve zaao u kasne trideset
e, i to najmanje toliko.. .zapravo jo i stariji.)
Stanka. Tada je on napetim glasom rekao: - uj sad, gledaj, djevojko, ako ne eli da
ostanem, a ne eli da odem, to bih onda trebao uiniti?
- Mislim da ipak moete ui. Doktor Darell ivi ovdje. Sad u iskljuiti alarm.
Oprezno, nakon ispitivakog pogleda, mladi je gurnuo ruku kroz prozor, a onda se ub
acio unutra. Ljutitim pokretima ruku otresao je prljavtinu s koljena, a onda je s
voje zarume-njelo lice okrenuo prema njoj. - Jesi li posve sigurna da tvoj karak
ter i reputacija nee patiti kad me zateknu ovdje?
- Ne toliko koliko bi to smetalo vama, jer im budem zaula kakve korake, poet u vikat
i i rei u kako ste ovamo upali silom.
93
- Da? - upitao je vrlo uglaeno. - A kako namjerava objasniti iskljuivanje alarmnog
sustava?
- Pih, to bi bilo zaista lako. Kao prvo, uope ga nemamo. Oi su mu se rairile kada j
e shvatio kako je bio prevaren.
- To je bio blef? uj, dijete, koliko si stara?
- Ovo pitanje drim vrlo nepristojnim, mladiu. I nisam navikla da mi se obraaju s "d
ijete".
- To me i ne udi. Ti si vjerojatno preruena Mulina baka. Hoe li mi sada zamjeriti ak
o odem prije nego organizira lin u kojem u ja imati glavnu ulogu?
- Bilo bi bolje da ne odete... jer vas moj otac oekuje. ovjekov je pogled opet pos
tao oprezan. Jedna obrva mu se
podigla kad je leerno upitao: - O? Je li itko s njim? -Nije.
- Je li ga u posljednje vrijeme netko posjetio?
- Samo trgovci... i vi.
- Je li se uope dogodilo neto neuobiajeno?
- Samo vi.
- Ma zaboravi mene. Ne, nemoj me zaboraviti. Reci mi kako zna da me tvoj otac oeku
je?
- Oh to je lako. Prolog je tjedna primio osobnu kapsulu naslovljenu na njega osob
no, znate onakvu koja sadri poruku koja se kasnije sama uniti. Ljusku kapsule je k
asnije bacio u stroj za razgradnju smea, onda je dao Poly... znate to je naa kuna p
omonica... mjesec dana dopusta kako bi mogla posjetiti svoju sestru u Terminus Ci
tyju, a danas poslijepodne je raspremio krevet u sobi za goste. Tako sam znala d
a oekuje nekoga o kome ja ne bih trebala nita znati. Obino mi o svemu govori.
- Zaista? To me udi. Pomislio bih kako ti sve zna i prije nego ti kae.
- Obino i znam. - Tada se nasmijala. Poela se osjeati vrlo oputeno. Taj posjetitelj
je bio neto stariji no pristojnog izgleda, s kovravom smeom kosom i vrlo plavim oima
. Moda bi ponovo mogla susresti nekog takvog, jednom kad i sama ve bude stara.
-1 jo mi samo reci - upitao je - kako si znala da sam ja taj koga on oekuje?
- Pa, tko bi drugi mogao biti? Oekivao je nekog i to tako
94
tajanstveno, ako razumijete to elim rei... a onda vi dolazite skaui uokolo i pokuavate
se uuljati kroz prozor umjesto da uete na prednja vrata, kako biste i uli da imate
imalo pameti. Prisjetila se svoje omiljene izreke i primijenila je na pravom mj
estu. - Mukarci su tako blesavi!
- Prilino si samozadovoljna, zar ne dijete? Htio sam rei gospoice. Zna, moglo bi se
dogoditi da ima krivo. A to ako ti kaem kako je meni sve ovo misterij i kako, kolik
o ja znam, tvoj otac oekuje nekog drugog, a ne mene.
- Oh, ne bih se sloila. Nisam vas pozvala unutra sve dok nisam vidjela kako ste i
spustili svoju torbu za spise.
- Svoju to?
- Svoju torbu za spise, mladiu. Nisam slijepa. Niste je ispustili sluajno, jer ste
najprije pogledali dolje, kao da elite provjeriti hoe li pasti na dobro mjesto. O
nda ste sigurno shvatili kako bi pala upravo u ivicu pa je nitko nee vidjeti i kas
nije vie niste gledali dolje. A kako ste doli ovako kroz prozor umjesto kroz predn
ja vrata, to znai kako ste se pomalo bojali ui u kuu prije negoli malo pretraite to
mjesto. I, nakon to ste imali malo nevolja sa mnom, pobrinuli se da se torba pobr
ine sama za sebe, to znai kako ono stoje u torbi, bez obzira to je to, drite vanijim
od vae osobne sigurnosti, a to pak znai kako se vi, sve dok ste tu unutra a torba
vani, i mi znamo daje vani, osjeate prilino bespomono.
Zastala je kako bi udahnula zraka kojeg je joj ponestalo, a stranac je odluno rek
ao: - Osim to ja mislim kako u te onako osrednje jako zadaviti i otii odavde, s moj
om torbom.
- Osim, mladiu moj, to ja imam pod krevetom bejzbolsku palicu i odavde gdje sjedim
mogu je dohvatiti za dvije sekunde, a ja sam prilino jaka za jednu djevojku.
Sada nisu imali vie to rei. Napokon, s nekom napetom pristojnou, "mladi" je rekao: - M
ogao bih se i predstaviti, kad se ve ovako prijateljski ponaa. Ja sam Pelleas Antho
r. A kako se ti zove?
- Ja sam Area... Arkady Darell. Drago mi je to sam vas upoznala.
- A sada, Arkady, hoe li biti dobra mala curica i pozvati svoga oca?
95
- Nisam mala curica, - rekla je bijesno. Mislim da ste vrlo nepristojni... poseb
no kad traite uslugu.
Pelleas Anthor je uzdahnuo. - U redu. Hoe li biti tako dobra ti ljubazna draga mal
a starice, grudico lavande, i pozvati svog oca?
- Niti to nije ono to sam htjela, ali pozvat u ga. Ali neu skinuti pogled s vas, ml
adiu. - I onda jer udarala nogama o pod.
U predsoblju su se zauli brzi koraci i vrata su se irom otvorila.
- Arcadia... - Bila je to priguena eksplozija izdahnutog zraka i dr. Darell je up
itao: - Tko ste vi, gospodine?
Pelleas je skoio na noge i na njemu se vidjelo daje odahnuo. - Doktor Toran Darel
l? Ja sam Pelleas Anthor. Vjerujem kako ste primili jednu poruku o meni. Barem v
aa ker kae da ste je primili.
- Moja ker kae da sam je primio? - svrnuo je na nju smrknut pogled koji se bezopas
no odbio od irom otvorenih oiju i neprobojne mree nevinosti s kojom je doekala ovu o
ptubu.
Konano je dr. Darell rekao: - Oekivao sam vas. Hoete li, molim vas, biti dobri pa s
ii sa mnom dolje. - Zastao je im je krajikom oka zapazio tek naznaku pokreta, a to
je istovremeno opazila i Arcadia.
Brzo je krenula prema svojem transkriberu, no od toga nikakve koristi, jer je nj
ezin otac ve stajao uz njega. Slatkim glasom joj je rekao: - Arcadia, ostavila si
ga cijelo vrijeme ukljuenog.
- Oe, - zacvilila je u oaju koji nije bio glumljen, - jako je nepristojno itati neij
u privatnu korespondenciju, posebni kad je rije o razgovornoj korespondenciji.
- Ah, - rekao je otac - ali radi se o "razgovornoj korespondenciji" sa strancem
i to u tvojoj spavaoj sobi.
- A joj, pa to nije bilo nita onakvo.
Pelleas se iznenada nasmijao - O, bilo je, doktore Darell. Ta mlada dama me je o
basula raznim optubama pa insistiram da to proitate, ako nita drugo onda zato da se
to spere s mojeg imena.
- Oh... - Arcadia je s naporom potiskivala suze. Vlastiti
96
otac joj ne vjeruje. A i taj vraji transkriber... Samo da ova luda budala nije dol
a na prozor i tako je prisilila da posve zaboravi iskljuiti spravu. A sad e joj nj
ezin otac drati duge, njene prodike o tome to sve mlade dame ne bi trebale raditi.
Izgleda kako one uope nita ne bi trebale raditi, osim moda prestat disati pa onda u
mrijeti.
- Arcadia, - rekao je njezin otac - ini mi se da takva mlada dama...
Znala je. Znala je.
- ... ne bi smjela biti ovako drska prema ovjeku koji je stariji od nje.
- Pa zato je dolazio viriti na moj prozor? Mlada dama ima pravo na privatnost...
Sada u morat cijeli taj vraji sastavak pisati iznova.
- Nije tvoj posao procjenjivati je li u redu to se on pojavio ili nije pojavio na
tvojem prozoru. Jednostavno ne smije ljude putati unutra. Trebala si me odmah poz
vati... pogotovo ako si mislila da ga oekujem.
Ljutito je odgovorila. - Lako je tebi govoriti kada ga nisi vidio... glupost. Sv
e e odati, bude li ovako iao na prozore umjesto na vrata.
-Arcadia, nitko nije traio tvoje miljenje o stvarima o kojima nema pojma.
- Ba imam. Radi se o Drugoj Fondaciji, eto o emu se radi. Zavladala je tiina. ak je
i Arcadia osjeala neku nervozu
u trbuhu.
Doktor Darell je tiho upita. - Gdje si to ula?
- Nigdje, ali to bi drugo zasluilo ovoliku tajanstvenost? I ne treba brinuti, neu ni
kome rei.
- Gospodine Anthor, - rekao je dr. Darell, - moram vam se ispriati zbog svega ovo
g.
- Ma sve je u redu, - stigao je Anthorov pomalo neuvjerljiv odgovor. - Niste vi
krivi ako se ona prodala mranim silama. Ali, gospoice Arcadia, bi li ti smetalo ak
o bih te, prije nego odemo, neto upitao?
- to elite?
- Zato misli daje glupo ulaziti kroz prozor umjesto kroz vrata?
97
- Zato to jasno pokazujete ba ono to elite sakriti, beno jedna. Kad ja imam neku taj
nu, onda si ne lijepim flaster preko usta kako bih to svima pokazala. Govorim on
oliko koliko i obino, samo o neem drugom. Zar nikada niste proitali niti jednu od i
zreka Salvora Hardina? Znate, on je bio na prvi voa.
- Da, znam to.
- E, pa on je znao rei kako moe biti uspjena samo ona la koja se sebe ne stidi. I ka
zao je kako nita ne treba biti istina, ali mora zvuati kao istina. A kada vi ulazi
te kroz prozor onda je to la koja se stidi same sebe i ne zvui istinito.
-A to bi ti uinila?
- Kad bih se eljela susresti s mojim ocem zbog nekog vrlo povjerljivog posla, jas
no bih pokazala kako se poznajemo i susretala bih se s njim zbog svih moguih legi
timnih stvari. I tada, kad bi vas ve svi znali i povezivali vas s mojim ocem, tad
a biste mogli biti tajanstveni koliko vam srce eli i nitko ne bi od toga pravio n
ikakvo pitanje.
Anthor je zaueno pogledao najprije djevojicu, a onda dr. Darella. Rekao je: - Idemo
, moram jo u vrtu pokupiti moju torbu za spise. ekajte! Arcadia, jo jedno, posljedn
je pitanje.
- Zar zaista pod krevetom ima palicu za baseball?
- Ne, nemam.
- Ha! Tako sam i mislio.
Doktor Darell je zastao kod vrata. - Arcadia, - rekao je
- kad bude iznova pisala taj sastavak o Seldonovom planu, nemoj biti nepotrebno t
ajanstvena kad bude spominjala svoju baku. Nije nuno uope spominjati taj dio.
On i Pelleas su utke silazili niz stube. Onda je posjetitelj napetim glasom upita
o: - Smijem li vas upitati, gospodine, koliko je maloj godina?
- Prekjuer je napunila etrnaest.
- Cetrnaestl\ Velika Galaktiko!... Recite mi, je li ikada spominjala da e se jedn
oga dana udati?
- Ne, nije. Meni nije.
-Ako se ikada bude odluila, ubijte ga. Mislim, tog momka za kojeg se odlui udati.
- Otvoreno je gledao starijeg ovjeka u oi. - Govorim ozbiljno. Nema uasnije stvari
nego ivjeti s
98
nekim tko je kakva e ona biti kad joj bude dvadeset. Naravno, time vas nisam htio
uvrijediti.
- Ne vrijeate me. Mislim da znam na to mislite.
Gore na katu, objekt te njihove njene analize je bijesno zurio u transkriber i sm
rknuto izgovorio: - Budunostseldonovogplana. - Transkriber je, s nevjerojatnom mi
rnoom i vjetinom, to preveo u elegantno ispisana slova kao: "Budunost Seldonovog Pl
ana."
8
SELDONOV PLAN
MATEMATIKA Sinteze izrauna n-varijabli i n-dimenzional-ne geometrije je osnova on
oga to je Seldon jednom nazvao "moja mala algebra ljudskog roda"...
Encyclopaedia Galctica
Zamislite neki prostor!
Lokacija tog prostora u ovom trenutku nije vana. Sasvim je dovoljno rei kako je u
tom prostoru, vie nego igdje, postojala Druga Fondacija.
Bio je to prostor koji je stoljeima bio boravite iste znanosti... a ipak nije imao
nita od onih sprava uz koje se tijekom milenija povezivala. Umjesto toga, ovo je
bila znanost koja se bavila iskljuivo matematikimpojmovima, na nain jednak razmiljan
jima starih, prastarih rasa u onim primitivnim, pretpovijesnim danima prije nast
anka tehnologije; prije negoli se ovjek proirio izvan onog jednog jedinog, sada ne
poznatog svijeta.
Kao prvo, ona se nalazila u tom prostoru - zatiena mentalnom znanou i kao takva jo ne
pobjediva za fizike snage ostatka Galaktike - slavna osnovna jezgra, koja je u sv
ojoj nutrini sadravala kompletan Seldonov Plan.
Kao drugo, tu u tom prostoru nalazio se ijedan ovjek: Prvi Govornik.
Bio je dvanaesti u nizu glavnih uvara Plana i njegov naziv nije imao nikakvog dub
ljeg znaenja, osim da na skupovima voa Druge Fondacije on govori prvi.
Njegov prethodnik je porazio Mulu, ali ostaci te gigantske borbe jo su uvijek zag
aivali smjer samog Plana... Jer ve
100
dvadeset i pet godina su on i njegova uprava pokuavali prisiliti tvrdoglava i glu
pa ljudska bia Galaktike da se vrate na taj put.. .To je bio strano teak zadatak.
Prvi Govornik je pogledao u otvorenu sobu. ak i dok je, u osamljenosti te sobe, r
azmiljao o tim svojim etvrt stoljea dugim naporima, koji su sada tako sporo, ali ne
izbjeno dosegnuli svoj klimaks; ak i dok je bio tako zauzet tim mislima, s umjeren
im je oekivanjima razmiljao i o pridolici. Bio je to mladi, neki student, jedan od o
nih koji bi kasnije mogli preuzeti stvari u svoje ruke.
Taj mladi je neodluno stajao kod vrata, pa je Prvi Govornik morao doi do njega pa g
a, prijateljski mu stavivi ruku na rame, uvesti unutra.
Student se srameljivo osmjehnuo, a Prvi Govornik mu je uzvratio, rekavi: - Najprij
e vam moram rei zato ste ovdje.
Sada su sjedili suelice za stolom. Ni jedan niti drugi nisu govorili na nain koji
bi kao takav mogao u Galaktici biti prepoznat od ikoga tko nije pripadao Drugoj
Fondaciji.
Govor je izvorno bio sredstvo kojim je ovjek nauio, i to ne savreno, prenositi misl
i i emocije svojeg uma. Odredivi zvukove i kombinacije tih zvukova koje e oznaavati
izvjesne mentalne nijanse, razvio je metodu komuniciranja... metodu koja je u s
vojoj nespretnosti i nezgrapnoj nedostatnosti degradirala svu onu delikatnost mi
sli, prevevi je u vulgarno openito i guturalno signaliziranje.
Ti rezultati su se mogli pratit unatrag; i sve one patnje za koje je ljudski rod
ikada znao svodile su se na jednu injenicu, da u povijesti Galaktike, sve do poj
ave Harija Seldona i aice ljudi nakon njega, ljudi nisu mogli zaista razumjeti jed
ni druge. Svako ljudsko bie ivjelo je iza neprobojnog zida magle unutar koje nije
postojao nitko osim njega. S vremena na vrijeme pojavili bi se dimni signali iz
dubina pilja u kojima su bili locirani drugi ljudi...tako daje netko mogao pipajui
poi prema nekom drugom. A kako nisu poznavali jedan drugog, i kako nisu mogli ra
zumjeti jedan drugog, i nisu se usuivali vjerovati jedan drugome, a od djetinjstv
a su osjeali uas i nesigurnost od takve krajnje izoliranosti, progonio ih je strah
od drugoga i ta divljaka grabeljivost u odnosu prema drugome.
101
Desecima tisua godina gazili su kroz to blato, misli usmjerenih prema dolje, a u
isto vrijeme su bili dostojni druenja sa zvijezdama.
Ironija je u tome to je ovjek instinktivno shvaao kako moe izbjei te zatvorske reetke
obinog govora. Semantika, simbolina logika, psihoanaliza... sve su to bila sredstv
a pomou kojih se govor mogao ili bolje precizirati ili zaobii.
Psihohistorika je bila proizvod mentalne znanosti, zapravo dio matematike koji j
e konano uspio. Razvojem one matematike koja je bila nuna kako bi se razumjele inje
nice neuron-ske psihologije i elektrokemije nervnog sustava, koje su morale, mor
ale ukazivati na nuklearne sile, postao je mogu pravi razvoj psihologije. A gener
alizacijom psiholoke znanosti od pojedinca do grupe, matematika je proela i sociol
ogiju.
Vee skupine; one milijarde koje su nastavale planete, bilijuni koji su nastavali
sektore, trilijuni koji su ivjeli unutar cijele Galaktike, postali su ne samo lju
dska bia nego goleme sile pogodne za statistiku obradu... tako daje Hariju Seldonu
budunost postala jasna i neizbjena pa se Plan mogao skovati.
Taj isti osnovni razvoj mentalne znanosti koji je doveo do razvitka Seldonovog P
lana, uinio je i to da se Prvi Govornik u svojem obraanju studentu nije trebao slui
ti rijeima.
Svaka reakcija na podraaj, ma koliko neznatna, itekako je ukazivala na sve one ne
bitne promjene, na sva kratka strujanja koja su se odvijala u mislima onog drugo
g. Prvi Govornik nije mogao instinktivno osjetiti stanje studentovih emocija ona
ko kako je to Mula mogao - jer Mula je bio mutant sa sposobnostima koje vjerojat
no nikada nee biti shvatljive obinom ovjeku - ali mogao je do njih doi postupkom ded
ukcije, to je bilo rezultat intenzivne vjebe.
No, kako je u drutvu koje se temelji na govoru teko objasniti nain komuniciranja iz
meu lanova Druge Fondacije, cijelu tu stvar emo zanemariti. Prvi Govornik e tu biti
predstavljen kao da se slui uobiajenim govorom, a ako se i dogodi da prijevod nije
uvijek dobar, ostaje nam vjerovati kako je to u ovim okolnostima ipak najbolje
rjeenje.
Zato emo se praviti kao daje Prvi Govornik zaista rekao:
102
"Najprije vam moram rei zato ste ovdje", a ne da se tek ovako osmjehnuo i ovako po
digao prst.
Prvi Govornik je rekao: - Veinu svog ivota ste proveli marljivo i dobro studirajui
mentalne znanosti. Apsorbirali ste sve ono to su vam vai profesori mogli dati. Dolo
je vrijeme da vi i jo nekolicina takvih kao vi zaponete vae naukovanje za Govornitv
o.
Na suprotnoj strani stola uzbuenje.
- Ne... sada na to trebate gledati pragmatino. Nadali ste se da ete se kvalificira
ti. Bojali ste se da se moda neete kvalificirati. Zapravo to oboje, i nada i strah
, su slabosti. Znali ste da ete se kvalificirati, a oklijevali ste priznati tu inj
enicu, bojei se kako bi vas takvo znanje moglo obiljeiti kao drsko samopouzdanog p
a zato nepodobnog. Glupost! Beznadno je glup onaj ovjek koji nije svjestan svoje
pameti. U vae kvalifikacije spada to da znate da ete se kvalificirati.
Na suprotnoj strani stola olakanje.
- Upravo tako. Sad se osjeate bolje i spustili ste gard. Moete se bolje usredotoiti
i bolje razumjeti. Upamtite, da biste bili zaista uinkoviti, nije nuno zadravati u
m pod onom tijesnom, dobro nadziranom barijerom koja je inteligentnom istraitelju
jednako informativna kao i posve ogoljen um. Zapravo, moe se kultivirati izvjesn
a nevinost, svijest o samome sebi, a istovremeno i nesvjesnosti koja onda ne ost
avlja nita to bi se trebalo kriti. Moj um je prema vama otvoren. Neka tako bude ko
d obojice.
Nastavio je: - Nije lako biti Govornik. Ponajprije, nije uope lako biti psihohist
orik, a ak se i najbolji psihohistorik ne mora nuno kvalificirati za Govornika. Tu
postoji razlika. Govornik ne mora samo znati matematike zavrzlame Seldo-novog Pl
ana; on mora imati simpatije prema njima i onome kamo one vode. On mora voljeti
Plan, za njega on mora predstavljati ivot i zrak kojeg die. Pa i vie od toga, mora
mu biti poput ivog prijatelja.
- Znate li to je ovo?
Prvi Govornik je rukom lagano kruio iznad crne, sjajne kocke, koja je stajala nas
red stola. Izgledala je neugledno.
- Ne, Govornice, ne znam.
103
- Jeste li ikada uli za Osnovnu jezgru?
- To je to? Nevjerojatno!
- Oekivali ste neto to bi izgledalo plemenitije i izazivalo vie strahopotovanja? Da,
to je sasvim prirodno. Bila je napravljena u vrijeme Carstva, napravili su je lj
udi u Seldonovo doba. Gotovo etiri stotine godina je savreno sluila naim potrebama,
bez ikakve potrebe za popravcima ili podeavanjem. A to je zaista srea, jer nitko o
d nas s Druge Fondacije nije osposobljen baviti se njom u bilo kakvom tehnikom sm
islu. - Blago se osmjehnuo. - Oni iz Prve Fondacije bi lako napravili repliku, a
li oni, naravno, nikada ne smiju saznati.
Stisnuo je prekida na svojoj strani stola i soba je ostala u mraku. No to je traj
alo samo trenutak, jer su se ve poela pojavljivati svjetla i dva dugaka zida sobe s
u treperila blagom, reflektiranom svjetlou. Najprije biserno bijelom, priguenom, a
onda, tu i tamo tmina, i onda su se konano u tom mraku pojavile uredno ispisane j
ednadbe, ponegdje s jedva vidljivim crvenim crtama koje su kolebajui vijugale kroz
mrak, kao kakav fantastian potoi.
- Doite, moj djeae, stanite ovdje ispred zida. Neete stvarati sjenu. Ova svjetlost n
e zrai iz osnovne jezgre na uobiajen nain. Iskreno reeno, ne znam ni priblino rei to pr
oizvodi taj uinak, ali neete stvarati sjenu. Toliko znam.
Zajedno su stajali na svjetlu. Svaki od zidova bio je dugaak devet, a visok tri m
etra. Rukopis kojim su formule bile ispisane bio je sitan, a prekrivao je svaki
centimetar prostora.
- Ovo nije cijeli Plan, - rekao je Prvi Govornik. - Da bi ga se stavilo na ova d
va zida, jednadbe bi se trebalo smanjiti na mikroskopsku veliinu... ali to nije nun
o. Ovo to sada vidite predstavlja glavni dio Plana do sada. Uili ste o tome, zar n
e?
- Da, Govornice, uio sam.
- Prepoznajete li ijedan dio?
Tiina. Usmjerio je prst i kako je to uinio, tako je i linija jednadbi krenula niz z
id, sve dok i posljednji niz funkcija na koje je mislio (teko bi se moglo pretpos
taviti kako je jedan openit pokret prstom bio dovoljno precizan) nije bio u visin
i oiju.
Prvi Govornik se tiho nasmijao. - Uvidjet ete kako je
104
osnovna jezgra usklaena s vaim mozgom. Od te spravice moete oekivati jo mnoga iznenaen
ja. Sto ste htjeli rei o toj jednadbi koju ste odabrali?
- To je, - student je gubio samopouzdanje, - jedan Rigellia-nov integral koji se
slui prikazom rasporeda krivulja na planetu kako bi ukazao na postojanje dviju o
snovnih ekonomskih klasa na tom planetu, ili moda u Sektoru, plus jedan nestabila
n uzorak emocija.
-1 to to znai?
- Predstavlja limes naprezanja, jer ovdje imamo - sada su se formule opet pomakn
ule - nizove koji konvergiraju.
- Dobro, - rekao je Prvi Govornik. - A recite mi to mislite
0 svemu ovome. Pravo dovreno umjetniko djelo, zar ne?
-Apsolutno!
- Krivo! Nije. - U glasu mu se osjetila otrina. - To je prva lekcija koju trebate
zaboraviti. Seldonov plan nije ni dovren niti je toan. Umjesto toga moe se samo rei
kako je to uglavnom ono najbolje to se u danom vremenu moglo napraviti. Vie od de
set generacija je pomno prouavalo ove jednadbe, radilo na njima, rastavljalo ih do
posljednjeg decimalnog mjesta
1 onda su ih ponovo sastavljali. Uinili su i vie od toga. Promatrali su kako prola
zi gotovo etiri stotine godina, usporeivali predvianja i jednadbe sa stvarnou i uili su
. Nauili su vie negoli je Seldon ikada znao i ako bismo, sa znanjem akumuliranim k
roz ta stoljea ponovo radili Seldonovo djelo, obavili bismo bolji posao. Je li va
m to savreno jasno?
inilo se daje student malo okiran.
- Prije nego postignete svoj status Govornika, - nastavio je prvi Govornik, - mo
rat ete dati svoj osobni doprinos Planu. Nije to neka velika blasfemija. Svaka od
ovih crvenih oznaka na zidu doprinos je nekoga od ljudi koji su ivjeli nakon Sel
do-na. ekajte... ekajte - podigao je pogled. - Eno, tamo!
Izgledalo je kao da se cijeli zid sputa dolje na njega.
- Ovo, - rekao je, - to je moje. - Tanka crvena linija zaokruila je dvije strelic
e koje su se ravale, a uz svaku od njih bilo je pola kvadratnog metra izvedenih j
ednadbi. Izmeu te dvije grupe nalazio se niz jednadbi ispisan crvenim.
- Ne ini se, - rekao je Govornik, - da je to bogzna koliko.
105
Vezano je za jednu toku Plana koju neemo dosegnuti jo toliko vremena koliko je ve pr
oteklo. To e biti onaj period spajanja kada se budue Drugo carstvo nalazi pod vlau r
i-
, vala koji e prijetiti raspadom, ukoliko ti koji vuku svaki na
svoju stranu budu podjednakih snaga ili e pak biti vrsto stisnuto krutom i nefleks
ibilnom vlau ukoliko sukobljene snage ne budu podjednako jake. Ovdje su razmatrane
te mogunosti i pruena je naznaka naina na koji se obje te situaciju mogu
^ izbjei.
- Sve je to pitanje vjerojatnosti i moe postojati neki trei put. To je onaj s komp
arativno niskom vjerojatnosti... svega dvanaest cijelih ezdeset i etiri posto... a
li ve su se realizirale i manje anse, a zgotovljeno je tek etrdeset posto Plana. Ta
trea vjerojatnost sastoji se od moguih kompromisa izmeu dva ili vie subjekata koji e
u to biti umijeani. Pokazao sam kako e to najprije paralizirati Drugo Carstvo gur
nuvi ga u neprofitabilni kalup, a onda moda unijeti jo veu tetu kroz graanske ratove k
oji bi uslijedili ako se ranije ne bi postigao kompromis. Sreom i to se moe sprijei
ti. To je, eto, bio moj doprinos.
-Ako vas smijem prekinuti, Govornice... Kako se rade te \ promjene?
- Posredstvom osnovne jezgre. Vidjet ete na svojem vlastitom primjeru kako e, reci
mo, vaa matematika biti strogo provjeravana od pet razliitih komisija i kako e se o
d vas traiti daje branite od koncentriranog i nemilosrdnog napadanja. Zatim e prot
ei dvije godine i onda e se ponovo razmatrati va razvoj. Znalo se ee dogoditi da naizg
led savren rad pone pokazivati svoje pogreke i nedostatke tek nakon to protekne izvj
esno vrijeme. Ponekad i sama ta osoba koja izrauje svoj doprinos uoi nedostatke.
- Ako proe i taj ispit do kojeg dolazi nakon dvije godine i koji nije nita manje z
ahtjevan od onog prvog, i ako u tom intervalu mladi znanstvenik doda jo neke deta
lje, neke dokaze koji e sve to potkrijepiti, onda e taj doprinos biti pridodan Pla
nu. To je bio vrhunac moje, a biti e i vrhunac vae karijere.
Primarna se jezgra moe podesiti prema vaem umu i sve izmjene i dodaci mogu se izve
sti kroz stvaranje emocionalne
106
povezanosti. Tu nee biti niega to bi ukazivalo na to kako su ti ispravci ili dodaci
vai. U cijeloj povijesti Plana nikada nije bilo nikakve personalizacije. To je k
reacija koju stvaramo svi zajedno. Razumijete li?
- Da, Govornice!
- Onda dosta o tome. - Priao j e osnovnoj j ezgri i onda su zidovi opet bili praz
ni, slobodni za obinu sobnu rasvjetu uz gornje rubove. - Sjednite ovdje za moj st
ol i pustite da vam priam. Za psihohistorika je dovoljno njegovo poznavanje biost
atike i neurokemijske elektromatematike. Neki ne znaju nita drugo i pogodni su sa
mo za statistike tehniare. Ali Govornik treba biti spreman raspravljati o Planu be
z matematike. Ako ve ne o samom Planu, a ono barem o njegovoj filozofiji i ciljev
ima.
Kao prvo, to je uope cilj Plana? Molim vas, recite mi vaim vlastitim rijeima i nemoj
te se povoditi za nekim zanosnim osjeajima. Uvjeravam vas kako neu o vama suditi p
rema vaoj uglaenosti i armu.
Ovo je studentu bila prva prigoda rei neto vie od dva sloga pa je malo oklijevao pr
ije negoli je zaao u taj prostor koji mu je bio osloboen. Nesigurno je rekao: - Ka
o rezultat onoga to sam nauio, vjerujem daje svrha Plana uspostaviti ljudsku civil
izaciju koja e se temeljiti na orijentaciji potpuno razliitoj od svega stoje ranij
e postojalo. Na orijentaciji koja se, u skladu s nalazima psihokemije, nikada ne
bi mogla spontano pojaviti...
- Stanite! - zapovjedio je Prvi Govornik. - Ne smijete rei "nikad". To je lijeno
zatakavanje injenica. Zapravo, psihohistorika predvia samo vjerojatnosti. Neki poje
dini dogaaj moe biti infinitezimalno vjerojatan, ali ta vjerojatnost je uvijek vea
od nule.
- Da, Govornice. Ta eljena orijentacija, ako se smijem ispraviti, je znana po tom
e to ne postoji znaajna vjerojatnost njezinog spontanog pojavljivanja.
- Ovako je ve bolje. Kakva je to orijentacija?
- Ona koja bi se temeljila na civilizaciji zasnovanoj na mentalnoj znanosti. U c
ijeloj poznatoj povijesti ljudskog roda napredak se primarno dogaao u fizikoj tehn
ologiji, u mogunosti baratanja neivim svijetom oko nas. Kontrola nad sobom i nad d
rutvom bila je preputena sluaju i neodreenim lutanjima
107
kroz intuitivne etike sustave koji su se temeljili na inspiraciji i emocijama. Re
zultat toga je da nikada nije postojala kultura ija bi stabilnost premaila pedeset
i pet posto, a i to samo kao posljedica velike ljudske bijede.
-A zato ova orijentacija o kojoj je rije nije spontana?
- Zato to je velika grupa ljudskih bia metalno opremljena tako da sudjeluje u napr
edovanju fizike znanosti i zato svi dobivaju one sirove i posve oite beneficije. A
samo je beznaajna manjina zaista sposobna voditi ovjeka kroz one vanije sadraje men
talne znanosti, a beneficije koje iz toga proizlaze su dugotrajnije, ali ipak su
ptilnije i manje vidljive. tovie, kako bi takva orijentacija vodila do dobronamjer
ne diktature onih koji su mentalno najbolji - praktiki one gornje podgrupe - pa b
i se to odbacivalo kao nepravda ako se ne bi primijenila sila koja bi okrutno i
divljaki pritisnula ostatak ovjeanstva. Takav razvoj stvari nam je posve neprihvatl
jiv i mora ga se izbjei.
-1 to je onda rjeenje?
- Rjeenje je Seldonov Plan. Uvjeti trebaju biti tako posloeni i odravani da tisuu go
dina nakon njegova nastanka... za est stotina godina, nastane Drugo carstvo u koj
em e ljudi biti spremni prihvatiti vodstvo mentalne znanosti. U tom istom razdobl
ju Druga Fondacija e, tijekom svog razvitka, morati iznjedriti skupinu psihologa
spremnu za preuzimanje vodstva. Ili, kako sam ja to esto mislio, Prva Fondacija p
rua fiziki okvir jedinstvene politike zajednice, a Druga Fondacija daje mentalni ok
vir pripremljene vladajue klase.
- Shvaam. Prilino korisno. Vjerujete li da bi ikakvo Drugo carstvo, ak i ako se for
mira u vrijeme kada je to Seldon odredio, predstavljalo ispunjenje njegovog Plan
a?
-Ne, Govornice, ne vjerujem. Postoji nekoliko mogunosti za formiranje Carstva u t
om razdoblju, u rasponu od devetsto godina pa do tisui u sedamsto godina od poetka
Plana, ali samo jedna od njih je Drugo Carstvo o kojem govorimo.
- A, u svjetlu svega toga, zato je nuno da se Druga Fondacija skriva, prvenstveno
pred onima iz Prve Fondacije?
Student je traio neko skriveno znaenje tog pitanja i nije ga mogao nai. Zdvojno je
odgovorio: - Zbog onih istih razloga zbog kojih detalji Plana u cjelini moraju o
stati skriveni pred o-
108
vjeanstvom. Zakoni psihohistorike su statistike prirode i postaju bezvrijedni ako
pojedinci ne djeluju sluajno i posve prirodno. Kada bi znaajna grupa ljudi saznala
kljune dijelove Plana, nj ihove akcij e bi se povodile za tim znanj ima i vie ne
bi bi-lo sluajnosti u smislu aksioma psihohistorike. Drugim rijeima, oni vie ne bi
bili savreno predvidivi. Ispriavam se, Govornice, ali imam osjeaj kako taj odgovor
nije zadovoljavajui.
-1 dobro je da ga imate. Va je odgovor nekompletan. Druga Fondacija je ta koju se
treba skrivati, a ne jednostavno Plan. Drugo carstvo se jo nije formiralo. Jo uvi
jek imamo drutvo koje bi odbacilo psihologe kao vladajuu klasu, koje bi se bojalo
njezinog razvoja i borilo bi se protiv toga. To ste shvatili?
- Da, Govornice. Ta toka nije nikada bila naglaavana...
- Nemojte minimizirati. To nikada nije bilo uinjeno... u uionici, premda ste to mo
gli i sami zakljuiti. Tu toku emo, kao i mnoge druge, obraditi sada i u vrlo blisko
j budunosti, tijekom vaeg naukovanja. Za tjedan dana ete se opet sastati sa mnom. Z
a to vrijeme elim da prokomentirate problem kojeg sam vam sada izloio. Ne elim nika
kvu cjelovitu i rigoroznu matematiku obradu. To bi i strunjaku oduzelo godinu dana
, a ne vama jedan tjedan. Ali elim neke naznake, kao to su trendovi i smjerovi...
Tu imate izvjesno ravanje Plana, u vremenu od prije otprilike petsto godina. Uklj
ueni su svi nuni detalji. Zapazit ete kako put kojim se kree pretpostavljena realnos
t odstupa od svih unaprijed smiljenih predvianja; to je moda ispod jedan posto. Vi e
te procijeniti koliko dugo bi se ta divergencija moglo nastaviti prije negoli je
bude nemogue ispraviti. Takoer procijenite i vjerojatni kraj ako ona ne bude ispr
avljena, kao i neku razumnu metodu korekcije.
Student je prebacio projektor na sluajno odabran prikaz i bezizraajnog lica promat
rao promjene mjesta prikazivane na malenom ugraenom zaslonu.
- Zbog ega upravo taj problem, Govornice? - upitao je. - Oito je kako on ima i nek
o drugo znaenje osim onog posve akademskog.
- Hvala ti, moj djeae. Brz si ba onako kako sam to i oekivao. Taj problem nije samo
akademske prirode. Prije go-
109
tovo pola stoljea Mula je banuo u galaktiku povijest i tijekom deset godina predst
avljao je najveu pojedinanu injenicu u tom svijetu. Niti je bio za to opremljen, ni
ti je bio ukalkuliran. Ozbiljno je naruio Plan... ozbiljno, ali ne i fatalno.
Ipak, kako bismo ga zaustavili prije negoli to postane fatalno, bili smo prisilj
eni aktivno nastupiti protiv njega. Otkrili smo nae postojanje, a to je jo mnogo go
re, otkrili smo i dio nae moi. Prva Fondacija je saznala za nas i sada se njihove
akcije povode za tom spoznajom. Pogledajte kako je taj problem prikazan. Ovdje.
I ovdje. Naravno, nikome neete o ovome govoriti.
Nastala je stanka prouzroena zaprepatenjem dok je student shvatio smisao svega tog
a. Tada je rekao: - Seldonov Plan je propao!
- Jo nije. Uglavnom se svodi na to daje mogao ne uspjeti. Vjerojatnost da uspije
jo je uvijek 21,4%... pri posljednjem mjerenju.
9
UROTNICI
Za gospodina Darella i Pelleasa Anthora, veeri su prolazile u prijateljskom askanj
u i suradnji. To je mogao biti neki posve obian posjet. Doktor Darell je tog mlad
ia predstavio kao nekog svojeg daljeg roaka iz svemira pa je zanimanje za njega ub
rzo splasnulo.
Ipak se, nekako, tijekom tih askanja moglo spomenuti neko ime. Onako, iz iste pris
tojnosti. Doktor Darell bi rekao "Ne" ili bi rekao "Da". Kroz otvorenu liniju za
komuniciranje moglo se uti kako oputenim glasom govori: - elim vam predstaviti mog
roaka.
Arcadijine pripreme tekle su na njezin vlastit nain. Zapravo, njezine akcije se u
ope ne bi moglo smatrati otvorenima. Na primjer, u koli je nagovorila Olvnthusa Da
ma da joj pokloni svoj kod kue sastavljen samostojei prisluni aparat i to gaje nago
vorila na nain koji je ukazivao kako e ona u budunosti predstavljati opasnost za sv
e mukarce koji bi mogli stupiti s njom u vezu. Kako bi izbjegla detalje, pokaziva
la je interes za Olvnthusov hobi (kod kue je imao radionicu) u kombinaciji s dobr
o doziranim transferom tog zanimanja u zanimanje prema Olvnthusovoj zdepastoj po
javi, tako da se nesretni mladi zatekao kako: 1) nadugo i iroko raspravljao o prin
cipima djelovanja hipervalnog motora; 2) kako mu se pomalo vrti od tih krupnih oi
ju iji pogled tako upija, a koje su s takvom lakoom poivale na njegovim, i 3) kako
joj u ruke gura svoju najveu kreaciju, onaj ve spomenuti aparat za prislukivanje.
Arcadia se i nakon toga, samo sada u smanjenoj koliini, druila s Olvnthusom kako b
i sprijeila i samu pomisao na to daje prisluni aparat bio razlogom tom njezinom pr
ijateljstvu.
111
Jo mjesecima kasnije Olvnthus se stalno iznova prisjeao tog kratkog razdoblja u sv
ojem ivotu i pipcima svojeg uma drao se za te uspomene, sve dok konano, zbog toga to
nije bilo novih dogaaja, nije popustio i dopustio im kliznuti.
Kad je stigla peta veer i kad su u Darellovoj dnevnoj sobi sjedila petorica mukara
ca, imajui pred sobom hranu, ali ne i duhan, iznad njih je, na katu, Arcadijin st
ol bio zauzet s onom genijalnom i prilino neprepoznatljivom Olvnthusovom domaom ru
kotvorinom.
Bila su petorica. Doktor Darell, naravno, sa svojom pomalo sijedom kosom i bespr
ijekorno odjeven, izgledajui poneto starije od tih svojih etrdeset i dvije godine.
Pelleas Anthor, ozbiljan i na trenutke ustra pogleda, bio je mladolik i nesiguran
u sebe. I ta trojica novih ljudi: Joale Turbor, koji je povijest interpretirao
psiholokim i psihoanalitikim metodama, zdepast i debelih usana; doktor Elvett Semi
c, umirovljeni sveuilini profesor fizike, mrav i pun bora, u odijelu u koje bi lako
stao jo jedan takav; te Homir Munn, knjiniar, visok, trkljast i strahovito neugodan
.
Doktor Darell je govorio oputeno, onom mirnim tonom kojim se iznose injenice. - Go
spodo, ovo okupljanje je organizirano zbog neto vanijih razloga negoli je to samo
druenje. To ste vjerojatno i sami naslutili. Kako ste namjerno odabrani zbog svoj
eg dosadanjeg ivota, moete takoer i pogoditi o kakvoj se opasnosti radi. Ne bih elio
umanjivati, ali naglasio bih kako smo u svakom sluaju svi mi krivi. Takoer ete zapa
ziti kako u pozivu svakom od vas nije bilo nikakve tajanstvenosti. Od nikoga od
vas se nije trailo da ovamo doe potajice. Prozori nisu podeeni tako da se izvana ne
moe vidjeti to se unutra dogaa. U ovoj prostoriji nema nikakvog paravana. Moramo s
amo paziti da ne privuemo pozornost neprijatelja, a najbolji nain za njezino privl
aenje je neka lana i teatralna tajnovitost.
(Ha! - pomislila je Arcadia, nagnuta nad ono iz ega su, pomalo pitavim tonom, dopi
rali glasovi - nad malenom kutijom.)
- Razumijete li to?
112
Elvett Semic je iskrivio donju usnu ogolivi zube onom svojom zeznutom kretnjom ko
ja je prethodila svakoj njegovoj reenici. - Nastavimo dalje. Reci nam tko je ovaj
mladi.
Doktor Darell je rekao - Njegovo ime je Pelleas Anthor. Studirao je kod mojeg-st
arog kolege Kleisa, koji je lani umro. Prije no stoje preminuo, poslao mije prik
az svojeg mozga do petog sloja podsvijesti, a taj je prikaz usporeen s prikazom k
oji pripada mladiu koji je tu pred vama. Vi, naravno, znate kako se prikaz mozga
ne moe duplicirati do te dubine, to ne mogu uiniti ak niti oni ljudi iz Psiholoke zn
anosti. Ako to ne znate, morat ete mi vjerovati na rije.
Napuivi usne, Turbor je rekao. - Mogli bismo odnekud poeti. Vjerovat emo ti na rije,
pogotovo zato to si ti sada, otkako je Kleise umro, najvei elektroneurolog u Galak
tici. Tako sam te barem predstavio u mojoj vizio-emisiji, a u to ak i sam vjeruje
m. Koliko ste stari, Anthor?
- Dvadeset i devet, gospodine Turbor.
- Mhmm.. .1 vi ste takoer elektroneurolog? Veliki?
- Samo studiram tu znanost. Ali trudim se, a imao sam i sreu to me obuavao Kleise.
U razgovor se umijeao Munn. Znao je zamuckivati kad se osjeao napeto. - Ja... ja b
ih rado da za.. .zaponemo. Mislim sa sssvi ppprevie... govorite.
Podigavi obrvu, doktor Darell gaje pogledao. - U pravu si, Homire. Nastavi, Pelle
as.
- Moramo jo malo priekati, - polako je rekao Pelleas Anthor, -jer prije nego nasta
vimo...mada potujem elje gospodina Munna.. .moram zatraiti podatke o modanim valovim
a.
Darell se namrtio. - to je sad to, Anthor? O kakvim to modanim valovima govori?
- O prikazu modanih valova svih vas. Vi ste uzeli moje, doktore Darell. Ja moram
uzeti vae, kao i od svih ostalih. I moram sam provesti mjerenja.
- On nema razloga da nam vjeruje, Darell, - rekao je Turbor. Mladi nije ovime pre
koraio svoja prava.
- Hvala vam, - rekao je Anthor. - Ako nas povedete do vaeg laboratorija, doktore
Darell, mi emo poi za vama. Jutros sam si uzeo slobodu i provjerio vau aparaturu.
113
* * *
Znanost elektroencefalografije bila je ujedno i nova i stara. Nova je bila u tom
smislu to je to znanje o mikrostrujama koje proizvode nervne stanice ivih bia prip
adalo onoj golemoj kategoriji ljudskog znanja ije porijeklo se posve zagubilo. Bi
la je to znanost koja se protezala unatrag sve do najranijih ostataka ljudske po
vijesti...
Ali ipak, bila je i nova. Ta injenica o postojanju mikrostruja mirovala je deseci
ma tisua godina trajanja Galaktikog Carstva, kao jedna od onih upeatljivih, imagina
tivnih i nepred-vidivih, no prilino beskorisnih stvari iz podruja ljudskog znanja.
Neki su pokuavali napraviti klasifikaciju valova podijelivi ih na one u budnom st
anju i one tijekom spavanja, na one kad smo mirni i kada smo uzbueni, kad se osjea
mo dobro i kada smo bolesni, no i najire koncepcije imale su svoje skupine iznima
ka koje su ih kvarile i inile neuinkovitima.
Drugi su pak nastojali pokazati kako postoje grupe modanih valova, analogno onim
dobro poznatim krvnim grupama, i ukazati na to kako je unutranja struktura onaj o
dluan, definirajui faktor. To su bili oni s takmiarskim duhom koji su tvrdili kako
se ovjek moe dijeliti na podvrste. Ali takva se filozofija nije mogla probiti pokr
aj onog prevladavajueg sveobuhvatnog ekumenskog poriva koji je bio injenica Galakt
ikog carstva -jedine politike zajednice koja je pokrivala dvadeset milijuna zvjezd
anih sustava, okupljajui sve ljude, od sredinjeg svijeta, Trantora... sada tek sil
ne i nezamislive uspomene na veliku prolost... pa do najusamljenijeg asteroida na
periferiji.
A onda opet, u nekom drutvu predanom fizikim znanostima i neivoj tehnologiji, kao to
je to bio sluaju s drutvom unutar Prvog Carstva, postojala je neka nejasna, ali s
nana odbojnost prema prouavanju uma. To je bilo manje ugledno, jer je manje pokazi
valo neposrednu korisnost i bilo je slabo financirano jer je bilo manje profitab
ilno.
Nakon raspada Prvog Carstva uslijedila je fragmentacija cjelovitih znanosti, vraa
jui se daleko unatrag, ak i iza temelja atomske energije, natrag na kemijsku energ
iju ugljena i nafte. Jedina je iznimka, naravno, bila Prva Fondacija, gdje je is
kra znanosti obnovljena i rasplamsala se u vatru. Ali i tamo su
116
Darell se namrtio - Moja ki?
- Da. Ako se sjeate, predloio sam da ona veeras ostane kod kue.
- Zbog analize elektroencefalografom? Tako vam Galaktike, to e vam to?
- Bez toga ne mogu nastaviti.
Darell je slegnuo ramenima i popeo se po stubama. Arcadia, koja je to ula, ve je u
gasila svoj prisluni aparat kad je otac uao, a onda gaje posluno slijedila dolje. O
vo joj je bilo prvi puta u ivotu, ako se izuzme onaj temeljni otisak uzorka njezi
nog uma uzet u svrhu registriranja i identificiranja, da se zatekla pod elektrod
ama.
Kad je sve bilo gotovo, upitala je: - Mogu li vidjeti? - i ispruila ruku.
Doktor Darell je odgovorio. - Ti to ne bi razumjela, Arcadia. Zar ve nije vrijeme
za spavanje?
- Da, oe, - sloila se pokorno. - Laku no, svima. Otrala je uza stube i uz minimum pr
iprema zavukla se u
krevet. S Olvnthusovim prislunim aparatom postavljenim pokraj jastuka osjeala se p
oput nekog lika iz knjigo-filma, uivajui u svakom trenutku svojeg "pijuniranja".
Prvo stoje ula bile su Anthorove rijei. - Gospodo, analize su potpuno zadovoljavaj
ue. I djetetova takoer.
Dijete, pomislila je s gaenjem, i pomislivi na Anthora na-roguila se u mraku.
Anthor je sada otvorio svoju torbu i iz nje izvadio nekoliko desetaka snimaka mod
anih valova. To nisu bili originali. Niti je njegova torba bila opremljena uobiaj
enim bravicama. Da je klju dospio u bilo ije ruke osim njegovih, sadraj torbe bi od
mah tiho oksidirao i pretvorio se u neprepoznatljiv pepeo. U takav pepeo su se i
onako pretvarali svi dokumenti, pola sata nakon vaenja iz torbe.
Ali dok je taj njihov kratak ivot jo trajao, Anthor je brzo govorio. - Ovdje imam
zapise nekolicine niih vladinih inovnika s Anacreona. Ovo je od jednog psihologa s
Univerziteta Locris, ovaj od jednog industrijalca sa Siwenne. Ostalo je ovo to v
idite.
116
Darell se namrtio - Moja ki?
- Da. Ako se sjeate, predloio sam da ona veeras ostane kod kue.
- Zbog analize elektroencefalografom? Tako vam Galaktike, to e vam to?
- Bez toga ne mogu nastaviti.
Darell je slegnuo ramenima i popeo se po stubama. Arcadia, koja je to ula, ve je u
gasila svoj prisluni aparat kad je otac uao, a onda gaje posluno slijedila dolje. O
vo joj je bilo prvi puta u ivotu, ako se izuzme onaj temeljni otisak uzorka njezi
nog uma uzet u svrhu registriranja i identificiranja, da se zatekla pod elektrod
ama.
Kad je sve bilo gotovo, upitala je: - Mogu li vidjeti? - i ispruila ruku.
Doktor Darell je odgovorio. - Ti to ne bi razumjela, Arcadia. Zar ve nije vrijeme
za spavanje?
- Da, oe, - sloila se pokorno. Laku no, svima. Otrala je uza stube i uz minimum prip
rema zavukla se u
krevet. S Olvnthusovim prislunim aparatom postavljenim pokraj jastuka osjeala se p
oput nekog lika iz knjigo-filma, uivajui u svakom trenutku svojeg "pijuniranja".
Prvo stoje ula bile su Anthorove rijei. - Gospodo, analize su potpuno zadovoljavaj
ue. I djetetova takoer.
Dijete, pomislila je s gaenjem, i pomislivi na Anthora na-roguila se u mraku.
Anthor je sada otvorio svoju torbu i iz nje izvadio nekoliko desetaka snimaka mod
anih valova. To nisu bili originali. Niti je njegova torba bila opremljena uobiaj
enim bravicama. Da je klju dospio u bilo ije ruke osim njegovih, sadraj torbe bi od
mah tiho oksidirao i pretvorio se u neprepoznatljiv pepeo. U takav pepeo su se i
onako pretvarali svi dokumenti, pola sata nakon vaenja iz torbe.
Ali dok je taj njihov kratak ivot jo trajao, Anthor je brzo govorio. - Ovdje imam
zapise nekolicine niih vladinih inovnika s Anacreona. Ovo je od jednog psihologa s
Univerziteta Locris, ovaj od jednog industrijalca sa Siwenne. Ostalo je ovo to v
idite.
117
Stali su blie kako bi bolje vidjeli. Svima osim Darellu sve je to izgledalo kao n
eke drhtave krivulje na pergamentu. Darellu su one vikale s milijunima jezika.
Anthor je leerno pokazao: - elim skrenuti vau pozornost, doktore Darell, na ovu sta
bilnu fazu Tauianovih sekundarnih valova u eonom renju, a to je ono stoje zajedniko
svim ovim zapisima. Hoete li se posluiti mojim analitikim ravnalom, gospodine, kak
o biste provjerili moj stav?
To analitiko ravnalo imalo je neku daleku vezu (kao neboder i baraka) s onom igrak
om za djeji vrti, onim "iberom" s kojim su se izraunavali logaritmi. Darell se njime
sluio vjetim pokretima runog zgloba, rutinom steenom dugom praksom. Skicirao je dob
iven rezultat i, ba kako je Anthor rekao, u podruju eonog renja bila su ravna podruja
tamo gdje bi se oekivala velika odstupanja.
- Kako biste vi ovo interpretirali, doktore Darell? - upitao je Anthor
- Nisam ba siguran. Ovako, govorei napamet, ne vidim kako je to uope mogue. ak i u sl
uajevima amnezije, tamo postoji smanjenje oscilacija, ali ne na ovom mjestu. Moda
neka drastina operacija mozga?
- Oh, da, neto je bilo izvaeno, - nestrpljivo je rekao Anthor. - Ali ipak ne u fiz
ikom smislu. Znate, Mula je mogao uiniti upravo to. Mogao je u cijelosti potisnuti
neku emociju ili stav i ne ostaviti na tom mjestu nita osim ovakvog ravnog podruj
a. Inae...
- Inae je to mogla uiniti samo Druga Fondacija. Jeste li to htjeli rei? - upitao je
Turbor uz malen osmijeh.
Nije bilo potrebe odgovarati na takvo posve retoriko pitanje.
- to je u vama pobudilo sumnju, gospodine Anthor? - upitao je Munn.
- Nisam to bio ja. Bio je to doktor Kleise. On je sakupljao uzorke modanih valova
, onako kako to ini planetarna policija, samo iz drugih pobuda. Specijalizirao se
za intelektualce, vladine slubenike i velike biznismene. Znate, posve je oito da
ako je Druga Fondacija ta koja usmjerava povijesno kretanje Galaktike... nas.. .
onda oni to moraju initi suptilno i to manje
118
primjetno. Ako to rade preko misli, kao to i trebaju, onda se okreu umovima ljudi
koji imaju utjecaja, u sferi kulture, industrije ili politike. Kleise seje time
bavio.
- Da, - primijetio je Munn, - ali je li to neim potvreno? Kako se ti ljudi ponaaju.
..mislim ti ljudi iji grafiki prikaz modanih valova sadri tu ravnu crtu. Moda je to z
apravo posve normalna pojava. - Zagledao se u druge bespomonim pogledom svojih dj
etinje plavih oiju, no nije naiao na ohra-brenje.
- Preputam to doktoru Darellu, - rekao je Anthor. - Upitajte njega koliko puta je
tijekom svojih opih prouavanja vidio taj fenomen, ili u prijavljenim takvim sluaje
vima u literaturi prije prethodne generacije. A onda ga upitajte kakvi su izgled
i da to bude otkriveno uestalou od jednog na svakih tisuu sluajeva meu kategorijama ko
je je doktor Kleise prouavao.
- Mislim da nema nikakve sumnje, - rekao je doktor Da-rell zamiljeno, - da su to
umjetno stvoreni mentaliteti. Bili su izvrgnuti nekom utjecaju. Na izvjestan nain
sam i sam posumnjao da bi moglo biti neto takvo...
- Znam to, doktore Darell, - rekao je Anthor. - Znam i to da ste nekada suraivali
s doktorom Kleiseom. elio bih znati zato niste nastavili tu suradnju.
U tom njegovom pitanju se zapravo nije moglo osjetiti neprijateljstvo. Moda nita v
ie osim opreza, ali ono je u svakom sluaju izazvalo dugu tiinu. Darell je redom gle
dao svoje goste, a onda naglo rekao. - Jer u toj Kleiseovoj bitci nisam vidio sm
isla. Nadmetao se s protivnikom koji je za njega bio prejak. Otkrivao je ono to s
mo mi... on i ja.. .i znali da e otkriti - to da nismo bili svoji gospodari. A ja
to nisam elio znati! Imao sam svoje samopotovanje. elio sam vjerovati kako je naa F
ondacija voa svoje kolektivne due; da se na preci nisu borili i umirali nizato. Misl
io sam kako e biti jednostavnije ako lice okrenem na drugu stranu, jer nisam bio
posve siguran. Nije mi trebao taj poloaj, jer je vladina novana nagrada koja je do
dijeljena obitelji moje majke dostatna za moje potrebe. Moj kuni laboratorij je s
asvim dostatan da mi ne bude dosadno, a i ivot e jednoga dana doi svome kraju... A
onda je Kleise umro...
119
Semic je pokazao svoje zube i onda rekao. - Taj ovjek Kleise... nisam ga poznavao
. Kako je umro?
Anthor se umijeao. - Umro je. Slutio je da e umrijeti. Pola godine prije smrti rek
ao mi je kako je ve doao previe blizu...
- Sada smo mi p...p...previe blizu, zar ne? - sugerirao je Munn kojem su usta bil
a suha, a Adamova jabuica mu se pomicala gore-dolje.
- Da, - rekao je Anthor glatko, - ali u svakom sluaju mi smo... svi smo nai. To i
jest razlog zbog kojeg ste odabrani. Ja sam Kleiseov student. Doktor Darell je b
io njegov kolega. Jole Turbor nas je preko svojih emisija optuio zbog slijepe vje
re u spasonosnu ruku Druge Fondacije, sve dok ga vlada nije uutkala. .. kroz agen
ciju, koja usput reeno pripada monom financijeru iji mozak pokazuje ono to je Kleise
zvao "Crta na koju se djelovalo". Homir Munn ima najveu postojeu kunu kolekciju mu
lijane...ako smijem tako nazvati znaajnu kolekciju podataka o Muli...i objavio je
neke radove koji sadre nagaanja o prirodi i funkciji Druge Fondacije. Doktor Semi
c je, kao i svi drugi, dao svoj doprinos matematici encefalo-grafskih analiza, m
ada ne vjerujem da je shvaao kako se matematika moe i na to primijeniti.
Semic je irom otvorio oi i smijuckao se, teko diui. - Ne, mladiu. Ja sam analizirao in
tranuklearna kretanja... znate, probleme n-tijela. O encefalografiji nemam pojma
.
- Onda znamo naa stanovita. Naravno, vlada moe ne poduzimati nita u vezi s time. Ne
znam je li gradonaelnik ili itko iz njegove vlade svjestan ozbiljnosti ove situac
ije. Ali jedno znam... nas petorica nemamo to izgubiti, a moemo postii mnogo. Sa sv
akim poveanjem naeg znanja moemo se usmjeriti u sigurnom smjeru. Znate, mi smo samo
poetak.
- Koliko je maha uzela ta infiltracija Druge Fondacije? -upitao je Turbor.
- Ne znam. Postoji jednostavan odgovor. Sve infiltracije koje smo do sada otkril
i bile su na vanjskim rubovima nacije. Sredinji svijet bi jo mogao biti nedirnut,
mada ni to nije sigurno...inae vas ne bih testirao. Vi ste bili posebno sumnjiv,
doktore Darell, jer ste napustili zajednika istraivanja s Klei-
120
seom. Znate, on vam to nikada nije oprostio. Pomislio sam da vas je Druga Fondac
ija moda potkupila, ali Kleise je ustrajno tvrdio da ste kukavica. Oprostit ete mi
, doktore Darell to to objanjavam kako bih svoju poziciju uinio jasnom. Osobno misl
im da shvaam va stav i, ako i je bio kukaviki, smatram to neim to se lako moe oprostit
i.
Darell je udahnuo prije negoli je odgovorio: - Pobjegao sam! Zovite to kako hoete
. Ipak sam pokuao zadrati nae prijateljstvo, ali on mi nikada nije pisao niti me je
zvao, sve do dana kada mije poslao podatke o vaim modanim valovima, a to je bilo
jedva kakvih tjedan dana prije no to je umro...
- Ako nemate nita protiv, - prekinuo ga je Homir Munn s naletom nervozne elokvenc
ije. - Ne r...razumijem to vi to sad ra.. .radite. Mi smo bi.. .bijedna grupica k
on.. .konspirato-ra, ako emo samo o... ovako govoriti, go...voriti i govoriti. A
ja i ne vidim to bismo drugo m...mogli raditi. Ovo je vrlo d...d...djetinjasto. M
odani valovi i cijeli taj u-mu. Ima li uope neto to namjeravate raditi?
Oi Pelleasa Anthora su zasjale. - Da, postoji. Treba nam vie informacija o Drugoj
Fondaciji. To je sada najnunije. Mula je proveo prvih pet godina svoje vladavine
tragajui samo za tom informacijom i nije uspio... ili smo barem svi bili navedeni
da u to povjerujemo. Ali onda je prekinuo tu potragu. Zato? Zato to nije uspio? I
li zato stoje uspio?
- Jo... jo vie govorancije. - ogoreno je rekao Munn. - Kako bismo to ikada mogli sa
znati?
-Ako sasluate to u rei. Mulin glavni grad je bio na Kal-ganu. Prije Mulinog dolaska
Kalgan nije bio unutar sfere trgovakog utjecaja Fondacije, a to nije niti danas.
Kalganom sada vlada jedan ovjek, Stettin, osim ako sutra tamo opet ne bukne opet
kakva revolucija. Stettin sebe naziva Prvim Graaninom i smatra se Mulinim nasljed
nikom. Ako na tom svijetu postoji ikakva tradicija, ona prestaje sa super-ljudsk
ou i veliinom Mule... tradicija iji je intenzitet gotovo budio praznovjerje. Kao rez
ultat toga, Mulina je stara palaa postala svetite. Nitko neovlaten ne smije tamo ui,
nita stoje u njoj nije nikada bilo dotaknuto.
-Pa?
121
- Pa, zato je to tako? U vremena poput ovih, nita se ne dogaa bez razloga. A to ako
jo neto osim praznovjerja dri tu Mulinu palau nedirnutom? to ako je Druga Fondacija t
ako organizirala stvari? Ukratko, to ako su rezultati Muline petogodinje potrage u
nutra...
- Ma ppp.. .prazne p.. .prie.
- Zato ne? - upitao je Anthor. - Tijekom svoje povijesti Druga Fondacija se skriv
ala i samo se minimalno mijeala u po slove Galaktike. Znam da bi nama izgledalo l
oginije razoriti tu palau, ili barem ukloniti mogue informacije. Ali trebate razmot
riti psihologiju tih majstora psihologije. Oni su Seldoni; oni su Mule i rade in
direktno, preko uma. Oni nikada ne bi razorili ili maknuli, ako svoj cilj mogu p
ostii stvaranje izvjesnog stanja uma. Zar ne?
Nije bilo neposrednog odgovora pa je Anthor nastavio. -A vi ste, Munn, upravo on
aj koji e nam nabaviti informaciju koju trebamo.
- Jal - bio je to zauen usklik. Munn je brzo pogledavao ljude oko sebe. - Ja to ne
mogu obaviti. Nisam ja ovjek od akcije, niti kakav televizijski junak. Ja sam kn
jiniar. Ako vam na neki takav nain mogu pomoi, onda u redu, riskirat u s Drugom Fonda
cijom, ali ne idem van u svemir u nikakvu romantinu avanturu.
- Ma gledajte, - strpljivo je rekao Anthor, - doktor Darell i ja smo se sloili da
ste vi pravi ovjek. To je jedini nain da se takva stvar izvede posve prirodno. Kae
te da ste knjiniar. Fino! to je vae glavno polje interesa? Mulijana! Vi ve imate najv
eu zbirku podataka o Muli u cijeloj Galaktici. Prirodno je da elite jo vie; prirodni
je je da ste to vi nego bilo tko drugi.. Vi moete zatraiti ulaz u palau na Kalganu,
a da ne pobudite sumnju da imate neke druge motive. Mogu vas odbiti, ali neete i
m biti sumnjiv. tovie, imate svoj brod za samo jednog putnika. Poznati ste po tome
to tijekom godinjih odmora posjeujete druge planete. Ve ste bili na Kalganu. Zar ne
shvaate da se samo trebate ponaati onako kako ste se uvijek i ponaali?
- Ali ja ne mogu jednostavno rei...Go...Gospodine Prvi Graanine, lijepo vas molim,
pustite me u vae najsvetije svetite.
122
- Zato ne?
- Zato to.. .tako mu Galaktike... zato to me nee pustiti!
- Onda u redu. Nee vas pustiti. Onda ete se vratiti kui pa emo smisliti neto drugo.
Munn se osvrtao oko sebe u bespomonom revoltu. Osjeao je kako ga nagovaraju na neto
to mu se nimalo ne svia. Nitko mu nije ponudio da se iz toga izvue.
I tako su na kraju u kui doktora Darella donesene dvije odluke. S oklijevanjem su
se sloili oko toga da Munn ode u svemir im mu zaponu ljetni praznici.
Druga je bila donesena posve neovlateno, od strane koja je posve neslubeno bila di
jelom ovog okupljanja, a donijela ju je im je ugasila prislukiva i spremila se na k
asni poinak. Ta druga odluka nas se jo ne tie.
10
NADOLAZEA KRIZA
Na Drugoj Fondaciji je prolo tjedan dana i Prvi Govornik se jo jednom osmjehivao S
tudentu.
- Sigurno mi donosite zanimljive rezultate, inae ne bi bili ovako ispunjeni bijes
om.
Student je posegnuo za hrpom raunskog papira kojeg je donio sa sobom i onda rekao
. - Jeste li siguran da je problem kojeg ste mi zadali stvaran?
- Te premise su istinite. Nita nisam promijenio.
- U tom sluaju moram prihvatiti ove rezultate, a to ne elim.
- Naravno. Ali to vae elje imaju s time? Dobro, recite mi to vas je to toliko uzruja
lo. Ne, ne, ostavite te vae izvode po strani. Kasnije u ih proanalizirati. U meuvre
menu mi govorite. Prepustite meni procjenu toga to ste shvatili.
- Pa, znate, Govornice... Postalo je posve jasno da se dogodila jedna velika i c
jelovita promjena u osnovnoj psihologiji Prve Fondacije. Tako dugo dok su znali
samo za postojanje Seldonovog Plana, bez da su i o njemu znali detalje, bili su
puni povjerenja, mada nesigurni. Znali su da e uspjeti, ali nisu znali ni kada ni
ti kako. I zato je stalno vladalo neko ozraje napetosti... a to je bilo upravo on
o stoje Seldon elio postii. Drugim rijeima, moglo se raunati s time da e Prva Fondaci
ja raditi svojim maksimalnim potencijalom.
- To je malo sumnjiva metafora, - rekao je Prvi Govornik - ali shvatio sam to tim
e elite rei.
-Ali sada, Govornice, oni znaju za postojanje Druge Fondacije i da to nije samo
neki prastara i nejasna Seldonova izjava. Slute kako je njezina zadaa ouvanje Plan
a. Znaju kako
124
postoji netko tko prati svaki njihov korak i nee im dopustiti neuspjeh. Zato naput
aju svoj svrhoviti put i putaju da ih voda nosi. Bojim se da sam sad rekao jo jedn
u metaforu.
- Nije vano, nastavite.
- I to naputanje napora, ta rastua inercija, to upadanje u mlitavilo i u dekadentn
u i hedonistiku kulturu, sve to znai kvarenje Plana. Moraju se kretati brinui se sa
mi o sebi.
- Je li to sve?
- Ne, ima jo. Reakcija veine je takva kakvu sam je opisao. Ali postoji velika vjer
ojatnost za reakciju manjine. Spoznaja o naem bdijenju nad njima i nadzoru pobudi
t e u nekima ne zadovoljstvo, nego osjeaj neprijateljstva. To proizlazi iz Ko-rill
ovog teorema...
- Da, da, znam taj teorem.
- Ispriavam se, Govornice. Teko je ne spominjati matematiku. U svakom sluaju, krajn
ji uinak je taj daje Fondacija ne samo smanjila svoje napore, nego se ijedan njez
in dio okrenuo protiv nas, aktivno protiv nas.
- Je li sad to sve?
- Ostaje jo jedan imbenik ija vjerojatnost je umjereno niska...
- Dobro, dobro. A to je to?
- Dok je sva energija Fondacije bila usmjerena samo prema Carstvu, dok su im jed
ini neprijatelji bili glomazni, zastarjeli brodovi preostali nakon tog rasula u
prolosti, bili su oito usmjereni samo na fizike znanosti. Sada kad im mi tvorimo ve
lik i znaajan dio njihova okruenja, promijenit e svoje poglede. Mogli bi pokuati pos
tati psiholozi...
- Ta promjena, - hladno je rekao Prvi Govornik, - se ve dogodila.
Studentove usne su se stisnule, tvorei blijedu crtu. - Onda je sve gotovo. To je
osnovna inkompatibilnost s Planom. Govornice, bih li ja ve znao za to da sam ivio.
.. vani?
Prvi Govornik je ozbiljnim glasom rekao: - Osjeate se ponienim, moj mladiu, zato to,
mislei kako znate toliko toga toliko dobro, odjednom uviate kako su vam bile nepo
znate posve oite stvari. Mislili ste kako ste jedan od gospodara Galaktike, a odj
ednom ste shvatili kako stojite posve blizu
125
unitenja. Naravno da ete se ljutiti na tu kulu od slonovae u kojoj ste ivjeli, na tu
zatvorenost u kojoj ste bili kolovani, na sve te teorije na kojima ste odrasli.
I ja sam to nekad osjeao. To je normalno. Ipak, bilo je nuno da u tim godinama kad
ste se formirali ne budete u izravnom kontaktu s Galaktikom; da ostanete ovdje
gdje je za vas sve znanje bilo filtrirano i gdje se va um briljivo otrio. Mogli smo
vam to pokazati... mogli smo vam ranije pokazati taj djelomini neuspjeh Plana i
tako vas potedjeti ovog sadanjeg oka, ali tada ne biste dobro shvatili znaenje svega
toga, ovako kao to to uviate sada. Znai li to da uope niste pronali rjeenje tog probl
ema?
Student je odmahnuo glavom i beznadnim glasom odgovorio. -Nikakvo!
- Pa to i nije neko iznenaenje. Sluajte me, mladiu. Postoji redoslijed akcija koje
treba poduzimati i taj smo put slijedili vie od deset godina. To nije neki obian s
mjer, nego kurs na kojeg smo bili natjerani protiv nae volje. On u sebi sadri i ma
le vjerojatnosti i opasne pretpostavke... ak smo ponekad bili prisiljeni baviti s
e individualnim reakcijama, jer je to bio jedini mogu nain, a vi znate kako psihos
tatistika, ve po svojoj prirodi, gubi svako znaenje kad se primjenjuje na manje od
brojeva koji obuhvaaju planete.
- Hoemo li uspjeti? - protisnuo je Student.
- To ne moemo znati. Za sada tu situaciju odravamo stabilnom... ali, po prvi puta
u povijesti Plana, mogue je da ga neka neoekivana akcija nekog pojedinca uniti. Pod
esili smo jedan minimalan broj stranaca na stanje uma kakvo nam je potrebno; ima
mo nae agente... ali njihovi putovi su planirani. Ne usuuju se improvizirati. To e
vam biti oito. A neu vam kriti ni ono najgore... budemo li otkriveni, ovdje, na ov
ome svijetu, nee biti uniten samo Plan, nego i mi, nae fizike osobe. I tako, kao to v
idite, nae rjeenje ba i nije jako dobro.
- Ali ovo malo to ste opisali uope ne zvui kao neko rjeenje, nego kao oajniko nagaanje.
- Ne. Nazovimo to inteligentnim nagaanjem.
- Kada nastupa kriza, Govornice? Kada emo znati jesmo li uspjeli ili ne?
- Pa, bez svake sumnje, u roku od godine dana.
126
- Student je malo razmislio o tome, a onda je kimnuo. Tada se rukovao s Govornik
om. - Dobro je to znati. Okrenuo se na peti i otiao.
Prvi Govornik je u tiini promatrao kako prozor postaje proziran. Pogledom je prel
azio s golemih graevina do tihog mnotva zvijezda.
Godina dana e brzo proi. Kad ona proe, hoe li itko od njih, hoe li ita od Seldonovog n
aslijea ivo doekati taj kraj?
11
SLIJEPI PUTNIK
Proli je neto vie od mjesec dana otkad se moglo rei da je zapoelo ljeto. Zapoelo, to j
est otkad je Homir Munn napisao svoj konani financijski izvjetaj za fiskalnu godin
u, pobrinuvi se da zamjenski knjiniar kojeg bude poslala vlada bude dovoljno svjest
an suptilnosti tog poloaja (jer onaj od lani uope nije zadovoljio), a onda se pobr
inuo da se njegov mali brod Unimara - nazvan po jednoj njenoj i tajanstvenoj epiz
odi od prije dvadeset godina - rijei pauine koja se tijekom zime na njemu nakupila
.
Napustio je Terminus vrlo loe raspoloen. Nitko ga nije doao ispratiti. Takav ispraaj
ne bi bio prirodan, jer to nitko ni ranije nije inio. Vrlo dobro je znao kako je
vano da ovo putovanje ne bude ni na koji nain drukije od onih na koja je prije odl
azio, a ipak je osjeao kako tone u neko nejasno nezadovoljstvo. On, Homir Munn, r
iskirao je glavu u najluem junakom pothvatu, a ostavili su ga samog.
Barem je tako mislio.
A zato stoje pogreno mislio, sljedei e dan biti konfuzan; i na Unamari i u prigrads
koj kui doktora Darella.
To je najprije pogodilo Darellov dom i to posredno, preko kune pomonice Poli, iji m
jeseni dopust je sada ve bio stvar prolosti. ustro je sjurila niz stube i zamuckival
a.
Dobri doktor ju je tu zatekao i pokuavala je emocije pretoiti u rijei, no samo je u
spjela gurnut mu u ruke komad papira i neki predmet koji je izgledao kao kocka.
I nehotice je to primio i upitao je: - to se dogodilo, Poli?
- Otila je, doktore.
-Tko je otiao?
128
- Arcadia.
- Kako to misli otila je? Otila kamo? O emu to govori?
Nemono je rekla: - Ne znam. Otila je, a s njom je nestao i koveg i neto odjee i tu va
m je to pismo. Zato ga ne proitate, a ne da ovako samo stojite. Oh, vi mukarcV.
Doktor Darell je slegnuo ramenima i otvorio omotnicu. Pismo nije bilo dugako i, o
sim nevjetog potpisa "Arkady" bilo je ispisano tenim krasopisom Arcadijinog transk
ribera.
Dragi oe
Bilo bi jednostavno previe bolno opratati se s tobom. Moda bih i zaplakala kao mala
curica pa bi me se ti stidio. Zato ti i piem pismo umjesto da ti govorim koliko e
mi nedostajati, ak i dok u provoditi ove prekrasne ljetne praznike sa striekom Homi
rom. Pazit u na sebe i uskoro u se vratiti kui. Dotad ti ostavljam neto to je samo mo
je vlasnitvo. Sada ti to dajem.
Voli te tvoja ker Arkady
Proitao je to nekoliko puta, a svaki puta mu je izraz lica sve manje pokazivao to
misli. Kruto je upitao: - Jesi li ti ovo proitala, Poli?
Poli se istog trenutka poela braniti. - Za to me zbilja ne moete kriviti, doktore.
Na omotnici pie Poli pa otkud sam mogla znati daje unutra pismo za vas? Ja nisam
nikakvo njukalo, doktore, i tijekom svih ovih godina koje sam...
Darell je podigao ruku kako bi je smirio. - Dobro, dobro, Poli. To nije vano. Sam
o sam htio provjeriti da li razumije to se dogodilo.
Brzo je razmiljao. Nije bilo od koristi rei joj neka sve to zaboravi. S obzirom na
neprijatelja, "zaboraviti" je bila besmislena rije, a osim toga, takav bi savjet
uinio sve to jo vanijim i postigao bi suprotan uinak..
Umjesto toga je reka: - Zna kako je ona udna djevojica. Jako romantina. Jo otkad smo
dogovorili kako e ovog ljeta otputovati na izlet u svemir bila je silno uzbuena.
- A zato meni nitko nita nije rekao o tom izletu u svemir?
129
- To smo dogovorili dok si ti bila na dopustu pa smo zaboravili. Nema u tome nieg
udnog.
Poline izvorne emocije su se sada posve usredotoile na indignaciju koja ju je obu
zela. - Posve jednostavno, zar ne. To jadno malo pilence je otilo s jednim kovegom
, bez ijednog pristojnog komada odjee. Koliko e dugo ostati?
- Ne bih elio, Poli, da zbog toga bude zabrinuta. Na brodu e je doekati gomila odjee.
Sve je to ve bilo sreeno. Hoe li, molim te, rei gospodinu Anthoru da ga elim vidjeti.
Oh, prije toga mi reci je li ovo ta stvar koju mi je Arcadia ostavila? - Okrenu
o je predmet kojeg je drao u ruci.
Ljutito je gurnula glavu naprijed. - Sigurna sam da nemam pojma. Pismo je stajal
o na toj kutiji i to je sve to vam mogu rei. Zaboraviti rei mi neto takvo, ma zaista
. Kad bi njezina mati bila iva...
Darell joj je kretnjom ruke pokazao neka ide. - Molim, pozovi mi gospodina Antho
ra.
Ovaj drugi je na tu stvar gledao posve razliito od Arcadijinog oca. Svoje prve op
aske popratio je stiskanjem aka i mrsei si kosu, a onda je sve to prelo u ogorenost.
- Veliki svemire, pa to ekate? Sto obojica ekamo. Nazovite zranu luku i neka vas spo
je s Unimarom.
- Polako, Pelleas, ona je moja ker.
- Ali to nije vaa Galaktika.
- ekajte malo. Ona je inteligentna djevojka, Pelleas, i dobro je o svemu razmisli
la. Bit e pametnije ako budemo slijedili njezine misli dok je sve to jo svjee. Znat
e li stoje ovo?
- Ne. Kakve to ima veze s time?
- To je prisluni aparat.
- Ovo?
- To je domaa izrada, ali funkcionira. Isprobao sam. Zar ne shvaate? To je njezin
nain kojim nam eli rei kako je sudjelovala u naim razgovorima o akciji koju emo poduz
eti. Ona zna kamo Homir Munn ide i zato tamo ide. Zakljuila je kako bi bilo uzbudl
jivo poi s njim.
- Oh, veliki svemire - zastenjao je mladi. - Jo jedan um s kojim se Druga Fondacij
a moe pozabaviti.
130
- Osim to nema nikakvog razloga zato bi Druga Fondacija a priori sumnjala kako etrn
aestogodinja djevojica predstavlja opasnost, - ukoliko mi ne uinimo neto to e im svrnu
ti pozornost na nju, kao, recimo, pozivanje nekog broda da se vrati iz svemira i
iskrca je. Zar ste zaboravili s kim imamo posla? Koliko je uska ta margina koja
nas dijeli od otkria? I kako bismo nakon toga bili bespomoni?
- Ali ne moemo postiti da nam sve ovisi o nekom ludom djetetu.
- Ona nije luda, a i nemamo izbora. Nije mi morala napisati to pismo, ali gaje n
apisala kako bi nas sprijeila da ne odemo u policiju i damo se u potragu za izgub
ljenim djetetom. To pismo sadri sugestiju da cijelu tu stvar okrenemo u Munnovu p
rijateljsku ponudu da prijateljevu ker povede na kratko putovanje. I zato ne? On j
e moj prijatelj ve gotovo dvadeset godina. Upoznala ga je kad su joj bile tri god
ine, kada sam je doveo natrag s Trantora. To je posve prirodna stvar i zapravo b
i trebala smanjiti sumnje. Neki pijun ne bi sa sobom vukao etrnaestogodinju neakinju
.
- Tono. A to e Munn uiniti kada je pronae?
Doktor Darell je trznuo obrvama. - To ne znam, ali pretpostavljam da e ga ona ve n
ekako obraditi.
No kua je nou bila nekako pusta i doktor Darell je shvatio kako mu sudbina Galakti
ke malo znai sve dok je taj ludi mali ivot njegove kerke u opasnosti.
Uzbuenje na Unimari je bilo daleko intenzivnije, iako je ukljuivalo manje ljudi.
Arcadia se zatekla u odjeljku za prtljagu i to kao prvo zahvaljujui iskustvu, a k
ao drugo, nije se mogla smjestiti negdje drugdje. Zato je mirno doekala ono poetno
ubrzanje, kao to je stoiki podnijela i muninu koja je pratila skok kroz hiperpro-s
tor. Obje te stvari je ve iskusila i oekivala ih je. Jednako je tako znala i to da
je prostor za prtljagu spojen na brodski sustav ventilacije i da ak moe biti i os
vijetljen zidnom rasvjetom. Ovo posljednje je ipak iskljuila jer je bilo previe ne
romantino. Ostala je u mraku, kako to zavjerenik i treba biti, diui polako i oslukuj
ui one tihe zvuke koji su okruivali Homira Munna.
131
Te zvuke je bilo teko raspoznati jer ih je stvarao sam ovjek. Pomicanje cipela, st
ruganje odjeom o metal, onaj zvuk tapeciranog stolca kad se ugiba pod teinom tijel
a, oni otri "klik" zvui koji su dopirali s upravljake ploe ili lagan udarac dlanom p
reko foto-elektrine elije.
Ipak ju je na kraju sustiglo njezino pomanjkanje iskustva. U onim knjiga-filmovi
ma koje je ranije gledala na videu uvijek se inilo kako slijepi putnici imaju bes
krajnu sposobnost za kretanje u mraku. Naravno, uvijek je bila prisutna opasnost
da e gurnuti neto to e se uz tresak sruiti, ili da ba mora kihnuti -na videu je to s
kihanjem bilo redovito, gotovo ope prihvaena stvar. Znala je sve to i bila je vrlo
oprezna. Znala je i kako je moe spopasti glad ili e. Za to se bila pripremila uzevi
konzerve iz smonice. Ali bilo je tu jo stvari koje filmovi nisu nikada spominjali
pa je Arcadia bila okirana kad joj je sinulo kako moe tu ostati skrivena samo nek
o ogranieno vrijeme.
A na ovakvom sportskom jednosjedu kakav je Unimara, predvienom za samo jednog put
nika, putniki se prostor zapravo sastojao od samo jedne prostorije, tako da ak nij
e postojala ni neka riskantna mogunost da se iskrade iz odjeljka za prtljagu u tr
enutku kada bi Munn boravio negdje drugdje. Nije mogla doekati kad e zauti neke zvu
kove koji bi znaili daje Munn zaspao. Kad bi barem znala hre li. Barem je znala gd
je se nalazi leaj pa bi prepoznala njegovo protestno uzdisanje kad bi se netko po
njemu okretao. Onda je ula dubok uzdah pa zijevanje. ekala je u tiini koju je prek
idalo samo tiho protestiranje leaja pri promjeni poloaja tijela ili pomicanju noge
.
Pod pritiskom njezinog prsta, vrata odjeljka su se lako otvorila i onda je isteg
nula vrat kako bi ...
Naglo se zauo posve ljudski zvuk.
Arcadia se ukoila. Tiina! Mrtva tiina!
Nastojala je pogledom prodrijeti van, tako da uope ne pomie glavu, ali to joj nije
uspjelo. Glava je pola za oima.
Naravno, Homir Munn je bio budan - itao je leei u krevetu, osvijetljen malom svjeti
ljkom koja je osvjetljavala samo taj dio prostorije i sada je irom otvorenih oiju
zurio u mrak, a rukom je, onako napamet pipajui, oprezno posegnuo ispod jastuka.
132
Arcadijina glava se brzo sama povukla natrag. Tada se svjetlo posve ugasilo, a M
unn je nekim drhtavim i otrim glasom rekao. - Imam blaster i, tako mi Galaktike,
pucat u.
AArcadia je zacvilila - Ma to sam samo ja. Nemojte pucati.
Zanimljivo je kako su te romantine avanture zapravo krhke. Samo jedan pitolj u neij
im nervoznim rukama moe upropastiti cijelu stvar.
Ponovo se upalilo svjetlo i sada je obasjalo cijeli brod, a Munn je sjedio na kr
evetu. One prosjede dlake na njegovim mravim prsima i jednodnevna brada na licu d
avali su varljiv i pogrean dojam kako je to netko zaputen i opak.
Arcadia je izala iz svog skrovita, skidajui svoju jaknu protkanu metalnim nitima ko
ja je, navodno, imala garanciju da se nee izguvati.
U prvi as je gotovo skoio s kreveta, a onda se sabrao pa je, navukavi plahtu na ram
ena, jedva promucao .. ... .to...
Uope ga se nije moglo razumjeti.
Arcadia je blagim glasom upitala. - Hoete li me na trenutak ispriati? Moram oprati
ruke. - Znala je raspored prostorija u letjelici pa je brzo otila. Kad se vratil
a bila joj se vratila i hrabrost, a Homir Munn je stajao pred njom u kunom haljet
ku koji je izvana izgledao otrcano, a iznutra bio podstavljen sjajnim krznom.
- Tako mu crnih jama u svemiru, to ti r...ra...radi na ovom brodu? to m...misli to bi
h j...ja sada trebao raditi s tobom? to se tu dogaa?
Mogao je ovako postavljati pitanja u nedogled, ali Arcadia gaje slatkim glasom p
rekinula. - Samo sam eljela poi s tobom, striek Homir.
- Zato? Ja nikamo ne idem!
- Ide na Kalgan po informacije o Drugoj Fondaciji.
Munn je samo divlje viknuo i to ga je posve slomilo. U jednom groznom trenutku A
rcadia je pomislila kako e sad postati histerian ili poeti udarati glavom o zid. Jo
je uvijek u ruci drao blaster pa joj se eludac stisnuo dok gaje promatrala.
- Pazi... polako, - bilo je sve to se sjetila rei.
No on je ve ponovo postao relativno normalan pa je odba-
133
cio blaster na leaj takvom snagom da je mogao opaliti i probuiti rupu u trupu brod
a.
- Kako si se ukrcala? - upitao je polako, kao da zubima oprezno hvata svaku rije
kako bi je sprijeio da ne drhti kad izae iz usta.
- To je bilo lako. Samo sam dola u hangar nosei moju torbu i rekla "Prtljaga gospo
dina Munna", a onaj gospodin koji pazi mije samo mahnuo palcem, ni ne podiui pogle
d.
- Zna, morat u te vratiti natrag, - rekao je, a dok je to govorio iznutra ga je ob
uzela neka divlja srea. Tako ti svemira, ovo nije bila njegova krivnja.
- Ne moe, - mirno je rekla Arcadia - to bi privuklo pozornost.
-to?
- Ma zna ti dobro. Cijela svrha tvojeg odlaska na Kalgan je to stoje prirodno da
ti ide i trai doputenje za razgledavanje Muline ostavtine. I mora se ponaati tako priro
dno da na sebe ne privue niiju pozornost. Ako se bude vraao s djevojicom koja je slije
pi putnik, to bi moglo privui ak i foto-reportere.
- Otkud ti t...te ideje o Kalganu? Te... uh... djetinjarije...
- Govorei to bio je, naravno, neuvjerljiv, ak i za nekoga tko gaje poznao manje ne
go Arcadia.
- ula sam, - rekla je, ne bez ponosa - pomou sprave za prislukivanje. Znam sve o to
me, pa me zato mora povesti sa sobom.
- A to je s tvojim ocem? - brzo je odigrao taj adut. - Mislit e da si oteta.. .mrt
va.
- Ostavila sam mu poruku, - rekla je, odigravi jai adut,
- i vjerojatno mu je jasno da sada ne smije praviti cirkus ni bilo to. Vjerojatno
e ti poslati poruku.
Za Munna je jedino objanjenje bila arolija, jer je dvije sekunde nakon to je ona to
rekla aparat za primanje poruka poeo divlje zvoniti.
- Kladim se daje to moj otac, - rekla je. I bio je.
Poruka nije bila dugaka i bila je naslovljena na Arcadiju. Glasila je: "Hvala ti
na tvom lijepom daru, za kojeg sam siguran da si ga dobro iskoristila. Lijepo se
provedi."
- Vidi, - rekla je, - ovo su upute.
134
* * *
Homir se ve naviknuo na nju. Nakon nekog vremena bilo mu je drago stoje tu. Kasni
je se pitao kako bi uope mogao bez nje. Brbljala je! Bila je uzbuena! A stoje najv
anije, nije bila nimalo zabrinuta. Znala je da im je Druga Fondacija neprijatelj,
ali to je nije brinulo. Znala je kako e on na Kalganu imati posla s neprijateljs
ki raspoloenom birokracijom, a ipak je jedva ekala.
Moda je to tako kad ti je etrnaest godina.
U svakom sluaju sada je tjedan dana putovanja znailo razgovor, a ne introspekciju.
Tu treba rei kako to i nije bila bog-znakako pouna konverzacija, jer se gotovo u
cijelosti sastojala od stavova koje je djevojica iznosila o tome kako bi bilo naj
bolje ponaati se prema gospodaru Kalgana. Bilo je to zabavno i aavo, a ipak izgovor
eno nakon ozbiljnog razmiljanja.
Sluajui je, Homir se zatekao kako je jo uvijek u stanju smijati se i pitao se iz ko
jeg je to bisera od povijesnih romana pokupila tako iskrivljenu predodbu o ovom v
elikom univerzumu.
Bila je veer prije posljednjeg skoka. Kalgan se vidio kao sjajna zvijezda u jedva
treptavoj pustoi vanjskog dijela Galaktike. Promatran kroz brodski teleskop, bio
je tek jedva vidljiva sjajna toka.
Arcadia je sjedila na stolcu. Na sebi je imala iroke hlae i ne ba jako komotnu koulj
u. Odjea je pripadala Homiru, dok je ona njezina, enstvenija, sada bila na pranju
i glaanju kako bi bila spremna kad se spuste na planet.
- Zna, pisat u povijesne romane, - izjavila je. Bila je tako sretna zbog tog putov
anja. Strieku Homiru nije nimalo smetalo sluati je i razgovor je mnogo ugodniji ka
da moe razgovarati sa zaista inteligentnom osobom koja uzima posve ozbiljno ono to
si rekla.
Nastavila je. - Proitala sam knjige i knjige o svim velikanima povijesti Fondacij
e. Zna, ljudi poput Seldona, Hardina, Mallowa, Deversa i ostalih. ak sam proitala i
najvei dio onoga to si ti napisao o Muli, samo to mi ba nije bilo zabavno itati one
dijelove gdje Fondacija gubi. Zar ne bi i ti radije itao povijest u kojoj bi pres
koili te blesave tragine dijelove?
- Da, bih, - ozbiljno ju je uvjerava Munn - ali takva po-
135
vijest ne bi bila fer, zar ne Arkady? Nikada nee uivati akademski ugled ako ne prik
ae cjelovitu priu.
- Bah! Koga je briga za akademski ugled? - Ona je o njemu imala sjajno miljenje,
jer ve ju je danima redovito zvao Arkady. - Moji romani e biti zanimljivi i prodav
at e se i bit e slavni. Kakva je korist od pisanja knjiga osim ako se dobro prodaj
u i postane slavna? Ne elim da za mene znaju samo neki stari profesori. elim da me
svi znaju.
Oi su joj potamnjele od uitka pri toj pomisli pa se mekoljila na stolcu kako bi pro
nala neki ugodniji poloaj. - Zapravo, im mi tata to bude dopustio, posjetit u Tranto
r, tako da prikupim materijal o Prvom Carstvu, zna. Ja sam se rodila na Trantoru;
jesi li to znao?
Znao je, ali je ipak upitao: - Zaista? - dodavi tome pravu mjeru zadivljenosti. B
io je nagraen neim izmeu smjeka i osmjeha od uha do uha.
- Aha. Moja baka...zna, Bayta Darell, za nju si uo, bila je jednom s mojim djedom
na Trantoru. Zapravo, oni su tamo zaustavili Mulu i to kad mu je cijela Galaktik
a leala pod nogama; a moji tata i mama su takoer ili tamo kad su se oenili. Ja sam s
e tamo rodila, ak sam i ivjela tamo sve dok mi mama nije umrla, ali onda mi je bil
o tek tri godine pa se ba i ne sjeam. Striek Homir, jesi li ti ikada bio na Trantor
u?
- Ne, ne mogu to rei. - Naslonio se i sluao je kako pria. Kalgan je ve bio vrlo bliz
u i osjeao je kako ga ona nelagoda ponovo obuzima.
- Nije li to jednostavno najromantiniji svijet? Moj tata kae kako je u vrijeme vla
davine Stannela Petog imao vie stanovnika nego bilo kojih sadanjih deset svjetova.
Kae kako je to bio jedan velik svijet napravljen od metala... sve je bilo jedan
veliki grad... i bio je glavni svijet cijele Galaktike. Pokazao mi je slike koje
je snimio na Trantoru. Sada je sve to u ruevinama, ali jo uvijek je super. Tako b
ih voljela ponovo to vidjeti. Zapravo... Homire!
-Da?
- Zato ne bismo otili tamo kad zavrimo s Kalganom? Strah mu se vratio na lice. - to?
Nemoj sada poinjali s
time. Ovo je posao, a ne zadovoljstvo. Upamti to.
136
-Ali to je posao, - zacvilila je. - Na Trantoru bi mogle biti nevjerojatne gomil
e informacija. Zar ne misli tako?
- Ne, ne mislim, - Strugao je nogama po podu. - A sada se mii od tog kompjutera.
Jo moramo uiniti posljednji skok i onda e zaspati. - To je barem neto dobro u vezi to
g sputanja; bilo mu je ve dosta tih pokuaja spavanja leei na kaputu prostrtom na meta
lnom podu.
Prorauni nisu bili teki. "Prirunik sa svemirskim rutama" bio je, to se tie rute Fonda
cija - Kalgan, posve jasan. Uslijedio je kratak trzaj uslijed prolaska kroz bezv
remensko podruje hiper-prostora, a onda i posljednja svjetlosna godina.
Sada je sjalo Kalganovo sunce - veliko, sjajno i ukasto-bijelo; nevidljivo iza okr
uglih prozora koji su automatski navlaili titnike na onoj strani na kojoj je bilo
sunce.
Kalgan je bio udaljen jo samo jednu no spavanja.
12
GOSPODAR
Meu svim svjetovima Galaktike, Kalgan je bez sumnje bio jedinstven po svojoj povi
jesti. Na primjer, povijest planeta Terminus bila je gotovo stalan i neprekidan
usponu. Povijest Tran-tora, nekada sredinjeg svijeta Galaktike, bila je sada povi
jest gotovo neprekidnog propadanja. Ali Kalgan...
U Galaktici se Kalgan najprije prouo kao svijet razonode i uitaka, a to je bilo jo
dva stoljea prije roenja Harija Seldo-na. Svijet uitaka je bio u tom smislu stoje o
d zabave napravio golemu, profitabilnu industriju.
To je bila stabilna industrija. Najstabilnija u Galaktici. Kad se Galaktika kao
civilizacija poela raspadati, ta se katastrofa malo po malo, lako kao perce, poela
sputati i na Kalgan. Bez obzira koliko su se ekonomija i sociologija susjednih s
ektora mijenjala, uvijek je postojala elita, a karakteristika elite uvijek je do
kolica, kao ona velika nagrada koja joj po statusu pripada.
I zato im je Kalgan uspjeno stajao na raspolaganju; svim onim dekadentnim i namir
isanim dendijima i njihovim blistavim i pohotnim damama; onim grubim i previe gla
snim gospodarima rata koji su elinom rukom vladali svjetovima koje su u krvi osvoj
ili, s njihovim raskalaenim i lascivnim seljankama; kao i debelim, bogatim biznis
menima Fondacije, s njihovim jedrim i pokvarenim ljubavnicama.
Nije tu bilo nikakve diskriminacije, jer svi su oni imali novaca. A kako ih je K
algan sve prihvaao ne odbivi nikoga, kako potranja za njim nije opadala, kako je bi
o dovoljno mudar da se ne uplie u politiku svjetova i nije osporavao niiji legitim
itet, prosperirao je i onda kada vie nitko nije, ostajui debeo i kad su drugi itek
ako smravili.
138
Naime, tako je to bilo sve do pojave Mule. A onda je i on nekako pao pred osvajae
m koji uope nije reagirao na svu tu zabavu i nije ga zanimalo nita drugo osim osva
janja. Njemu su svi planeti bili isti, ak i Kalgan.
I tako se tijekom jednog desetljea Kalgan naao u udnoj ulozi galaktike metropole; po
stavi gospodarom najveeg Carstva nakon propasti samog Galaktikog carstva.
A ona je, smru Mule, slijedio nevjerojatno brzi pad. Fondacija se odvojila. A s n
jom i nakon nje odvojio se i vei dio Mulinih dominiona. Pedeset godina nakon toga
ostalo je tek sjeanje na to razdoblje moi, neto nalik opijumskom snu. Kalgan se ni
kada nije potpuno oporavio. Nikada se nije mogao vratiti onakvom bezbrinom svijet
u uivanja kakav je bio, jer ga nikada nije napustila ona arolija moi koju je iskusi
o. Njime je vladao niz doljaka s Fondacije koji su imali titulu Gospodar Kalgana,
ali koji su je preinaili u Prvi Graanin Galaktike, oponaajui tako Mulinu jedinu tit
ulu, a koja im je davala iluziju kako su i oni osvajai.
Sadanji Gospodar Kalgana bio je na tom poloaju pet mjeseci. Do tog je doao zahvalju
jui svojem poloaju elnog ovjeka kalganske flote, a i zahvaljujui tome to je njegov pre
thodnik pokazao alosno pomanjkanje opreza. Pa ipak, nitko na Kalga-nu nije bio to
liko blesav da bi jako dugo i jako detaljno postavljao pitanje njegovog legitimi
teta. Takve se stvari dogaaju i najbolje ih je prihvatiti.
Takva je vrsta preivljavanja najsposobnijih, potpomognuta krvoproliima i opainom po
nekad doputala sposobnost iskakanja u prvi plan. Gospodar Stettin je bio dovoljno
vjet i nije ga bilo lako obuzdati.
To nije bilo lako ni njegovoj eminenciji premijeru, koji je s istom nepristranou j
ednako dobro sluio prethodnog gospodara kao i ovoga i koji bi, daje dovoljno dugo
poivio, jednako poteno sluio i sljedeeg.
To nije bilo lako ni za lady Calliu, koja je Stettinu bila vie od prijateljice, a
ipak manje nego supruga.
Te je veeri to troje bilo samo u privatnim odajama gospodara Stettina. Prvi Graani
n, teke grae i sav blistav u svojoj
139
omiljenoj admiralskoj odori, namrtio se na svom stolcu na kojem je sjedio kruto,
poput plastike od koje je taj stolac bio napravljen. Njemu nasuprot sjedio je nj
egov premijer, Lev Meirus, daleko od toga da bi bio bezbrian, a njegovi dugaki, ne
rvozni prsti, odsutno su ritmiki lupkali po dubokoj bori koja se zakrivljeno sputa
la od kukastog nosa, preko koatih upa-lih obraza sve do iljate, sijede brade. Lady
Callia se graciozno smjestila na kau debelo prekriven krznom, a pune usne su poma
lo drhtale od neskrivene ljutnje.
- Gospodine, - rekao je Meirus (a to je bio jedini nain oslovljavanja Prvog Graani
na) - nedostaje vam izvjestan uvid u kontinuitet povijesti. Va osobni ivot, sa svi
m silnim revolucijama, navodi vas na pomisao kako je put civilizacije neto isto t
ako podlono naglim promjenama. Ali nije.
- Mula je pokazao drukije.
- Ali tko moe njega slijediti? Prisjetite se kako je on bio vie od ovjeka. A ni on
nije bio posvema uspjean.
- Medo! - odjednom je zastenjala Lady Callia, a onda se, na bijesnu gestu Prvog
Graanina, povukla u sebe.
Lord Stettin je grubo rekao. - Callia, ne prekidaj! Meriuse, umoran sam od nerad
a. Moj prethodnik je utroio ivot u poliranju flote, stvarajui od nje tako fino podee
n instrument kakvom u Galaktici nema ravnog. I umro je, a ti su sjajni strojevi
i dalje besposleno leali. Hou li i ja tako nastaviti? Ja, jedan admiral flote? Kol
iko treba tim strojevima dok ne zahraju? Zasad su iscijedili riznicu, a nita ne vr
aaju. asnici ude za pokazivanjem moi, a posada za plijenom. Cijeli Kalgan udi za povr
atkom Carstva i slave. Jesi li u stanju to shvatiti?
- Sluite se samo rijeima, ali razumijem to elite rei. Mo, plijen, slava...to je krasno
kada se postigne, ali proces postizanja toga je esto rizian i uvijek neugodan. On
aj prvi bljesak ne mora i potrajati. A tijekom cijele povijesti nikada nije bilo
mudro napadati Fondaciju. ak bi i Mula bio mudriji...
U modrim, praznim oima Lady Callie bile su suze. U posljednje vrijeme Medo ju je
jedva i primjeivao, a sada kad joj je obeao posvetiti ovu veer, nametnuo se ovaj gr
ozan, mrav, sjedokosi ovjek, koji uvijek gleda kroz nju, umjesto u nju. A
140
Medo mu to doputa. Nije se usudila nita rei, prestraila se i tog uzdaha koji joj je
pobjegao.
Ali Stettin je sada govorio onim glasom kojeg je mrzila, otrim i nestrpljivim. Re
kao je: - Vi ste rob prolosti. Fondacija jest vea po opsegu i stanovnitvu, ali sazd
ana je od rijetkog tkanja i pri prvom udaru e se raspasti. Ono to ih ovih dana jo d
ri na okupu je uglavnom inercija; a ja sam dovoljno jak da mogu tu inerciju unitit
i. Hipnotiziran si onim starim danima kada je samo Fondacija posjedovala atomsku
energiju. Bili su u stanju izbjei zadnji udarac malja umirueg Carstva i onda su s
e suoili s bezumnom anarhijom raznih gospodara rata koja bi im se samo s krntijam
a i starim eljezom suprotstavili Fonda-cijinim atomskim brodovima. Ali Mula je, d
ragi moj Meiruse, sve to promijenio. Ono znanje koje je Fondacija uvala za sebe o
n je proirio na pola Galaktike i tako je monopol na znanost zauvijek nestao. Moemo
se mjeriti s njima.
- A to je s Drugom Fondacijom? - hladno je upitao Mei-rus.
- A to je s Drugom Fondacijom? - jednako hladno je ponovio Stettin. - Zna li ti nj
ihove namjere? Trebalo im je deset godina da zaustave Mulu, ako je to uope bio ta
j faktor... u to mnogi sumnjaju. Zar nisi svjestan koliko mnogo Fondacijinih psih
ologa i sociologa smatra da je od Mulinih dana Seldonov Plan posve poremeen? Ako
je plan propao, onda se pojavio vakuum kojeg bih ja mogao popuniti jednako kao i
netko drugi.
- Nae znanje o tim stvarima nije dovoljno veliko da bismo si mogli dopustiti takv
o kockanje.
- Nae znanje moda, ali na planet nam je stigao posjetitelj iz Fondacije. Jeste li
to znali? Neki Homir Munn...koji je, koliko sam shvatio, pisao lanke o Muli i pre
cizno je izrazio svoje miljenje o tome kako Seldonov Plan vie ne postoji.
Premijer je kimnuo. - uo sam o njemu ili barem o onome stoje napisao. to eli?
- Trai doputenje za ulaz u Mulinu palau.
- Zbilja? To bi bilo pametno odbiti. Nikad nije preporuljivo dirati u praznovjerj
e koje postoji na nekom planetu.
- Razmislit emo o tome... i kasnije ponovo izrei svoje miljenje.
141
Meirus je, stalno klanjajui se, otiao. Lady Callia je planim glasom upitala: - Medo
, zar se ljuti na mene?
Stettin se divlje okrenuo prema njoj. - Nisam li ti ve prije rekao da me u nazonos
ti drugih ne zove tim aavim imenom.
- Nekada si to volio.
- E pa sada vie ne volim i to se vie ne smije ponoviti. Mrko je zurio u nju. Bilo
mu je nejasno kako je uope moe
ovih dana podnositi. Bila je podatno, praznoglavo stvorenje ije tijelo je bilo ug
odno dodirivati, stoje bila lijepa strana inae tekog ivota. Ipak, ti su ga njezini
osjeaji poeli zamarati. Sanjarila je o braku, o tome da postane Prva Dama. Glupost
i!
Ona je bila posve u redu dok je on bio samo admiral... ali sada, kao Prvi Graanin
i budui osvaja, trebao je neto vie. Trebao je svoje nasljednike koji e moi ujediniti
budue dominione, neto to Mula nikada nije imao, a to je bilo i razlogom zato njegovo
carstvo nije nadivjelo njegov udan, neljudski ivot. On pak, Stettin, trebao je nek
oga iz poznatih povijesnih obitelji s Fondacije, nekog s kime bi se mogao zdruiti
i stvoriti dinastiju.
Nestrpljivo je samog sebe pitao zato se sada ne rijei Cal-lie. To je mogao lako uin
iti. Ona bi malo cvilila... napustio je tu pomisao. Ima ona, povremeno, i svojih
dobrih strana.
Callia je sada ivnula. Utjecaj Sivobradog je nestao i granitno se lice njezinog M
ede sad postupno smekavalo. Ustala je jednim jedinim makastim pokretom i njeno kren
ula prema njemu.
- Sada e me ukoriti, zar ne?
- Ne. - Odsutno ju je tapao. - Samo tu malo mirno sjedni. elim razmiljati.
- O tom ovjeku iz Fondacije? -Da.
- Medo? - ekala je. -Stoje?
- Medo, rekao si kako je taj ovjek sa sobom doveo neku djevojicu, sjea se? Hou lije m
oi vidjeti kad doe? Nikada nisam...
142
- Zato misli kako ja elim da on sa sobom dovue i to de-rite. Zar e se moja odaja za au
dijencije pretvoriti u nekakvu osnovnu kolu? Dosta mije tih tvojih gluposti, Call
ia.
-Alija u se brinuti o njoj, Medo. Ti se uope nee trebati gnjaviti s njom. Radi se sa
mo o tome da ja tako rijetko viam djecu, a zna kako ih volim.
Sarkastino ju je pogledao. Jo nikada nije pokuala s ovakvim pristupom. Ona voli dje
cu, a to bi trebalo znaiti njegovu djecu; a to bi trebalo znaiti njegovu zakonitu
djecu; a to bi trebalo znaiti brak. Nasmijao se.
- Ovo djetece, - rekao je, - je zapravo velika djevojka od etrnaest ili petnaest g
odina. Vjerojatno je tvoje visine.
Callia je izgledala slomljeno. - Pa dobro, mogu li ipak? Mogla bi mi priati o Fon
daciji. Zna da sam oduvijek eljela otii tamo. Moj djed je bio ovjek s Fondacije. Hoe l
i me jednoga dana odvesti tamo, Medo?
Stettin sa osmjehnuo na tu pomisao. Moda i hoe, kao osvaja. Ta gaje pomisao potakla
na dobroudnost koja se osjetila u njegovim rijeima. - Hou, hou. I moe vidjeti tu malu
i s njom razgovarati o Fondaciji koliko hoe. Samo ne u mojoj blizini, jesi li me
razumjela?
- Neu te gnjaviti, asna rije. Bit u s njom u mojim odajama. - Sada je ponovo bila sr
etna. Ovih dana se nije tako esto dogaalo da joj se neto puta na volju. Stavila mu j
e ruke oko vrata i nakon vrlo kratkog oklijevanja osjetila je kako se tetive oput
aju i ta krupna glava se polako spustila na njezino rame.
13
LADY
Arcadia je trijumfirala. Koliko li se ivot promijenio otkad je Pelleas Anthor gur
nuo svoju aavu glavu kroz njezin prozor... a sve zato to je ona imala viziju i hrab
rost uiniti ono to se trebalo uiniti.
I eto je sad na Kalganu. Bilaje u velikom Central Teatru, najveem u Galaktici, i
osobno je vidjela neke od pjevakih zvijezda koje su bile popularne ak i na udaljen
oj Fondaciji. Sama je kupovala du Cvjetne Staze, modnog centra najradosnijeg svij
eta u svemiru. I sve je mogla sama odabirati, jer Homir se u to uope nije razumio
. Prodavaica nije imala ba nikakvu primjedbu na dugaku haljinu s okomitim uzorkom u
kojoj je izgledala tako visoka, a i novac Fondacije je dopirao daleko. Homir jo
j je bio dao novanicu od deset kredita, a kad ju je promijenila u kalganske kalga
nide, bilaje to golema hrpa novaca.
ak je i promijenila frizuru, - otraga onako polukratko, a na svakoj je sljepoonici
ostavila po jedan dug uvojak sjajno-mokrog izgleda. A izgledali su zlatniji neg
o ikada, jednostavno su sjajili.
Ali ovo, ovo je bilo najbolje od svega. Palaa Lorda Stetti-na sigurno nije bila t
ako velika i raskona kao ta kazalita ili tako tajanstvena i povijesna kao stoje to
bila ona stara Mulina palaa...od koje su, za sada, jo dok su letjeli iznad planet
a, vidjeli samo one osamljene tornjeve... ali zamislite, pravi Gospodar. Bilaje
posve obuzeta time.
I ne samo to. Nala se zaista licem u lice s njegovom Ljubavnicom. Arcadia je u mi
slima tu rije izgovarala s velikim slovom, jer je znala kakvu su ulogu takve ene o
digrale kroz povijest, znala je njihov glamur i njihovu mo. Zapravo, raz-
144
miljala je kako bi i sama mogla postati takva mona i bljetava osoba, ali na Fondaci
ji ljubavnice jo nekako nisu bile u modi, a osim toga, kad bi i dolo do toga, njez
in otac joj to vjerojatno ne bi dopustio.
Naravno, lady Callia nije izgledala onako kako je Arcadia mislila da netko takav
treba izgledati. Kao prvo, bila je prilino debela, a i uope nije izgledalo da je
zla i opasna. Izgledala je tek pomalo uvelo i kratkovidno. A i glas joj je bio v
isok, umjesto onako promukao i ...
- eli li jo aja, dijete? - upitala je Callia.
- Hvala, popit u jo jednu alicu, vaa milosti. - Ili je trebala rei vae visoanstvo?
Arcadia je nastavila sa svojim strunim snobovskim pretvaranjem. - Krasni su vam t
i biseri koje nosite, my lady. (Ovo my lady se inilo najboljom od svih titula.)
- Oh? Zar zaista to misli? - Callia je pokazivala neko neodreeno zadovoljstvo. Ski
nula je bisernu ogrlicu i pustila da se njezin mlijeni sjaj ljulja amo-tamo. - Sv
iaju ti se? Ako eli, moe ih dobiti.
- Oh... zaista to mislite... - nali su joj se u ruci, a onda je, s tugom ih odbij
ajui, rekla: - Ocu se to ne bi svialo.
- Ne bi mu se sviali ovi biseri? Ali to su sasvim lijepi biseri.
- Htjela sam rei kako se njemu ne bi svialo da ih uzmem. Uvijek kae kako od drugih
ljudi ne smijem primati skupe darove.
- Ne smije? Ali.. .dobila sam ih na dar od Med... od Prvog Graanina. Zar misli daje
to bilo pogreno?
Arcadia je pocrvenjela. - Nisam mislila...
Ali Calliji je dosadila ta tema. Pustila je biseri spuznuti na pod i rekla : - H
tjela si mi priati o Fondaciji. Molim te, priaj mi sada.
I Arcadia se odjednom zbunila. to se moe priati o svijetu koji je dosadan do suza?
Za nju je Fondacija bila stambena etvrt s vilama, udobna kua, ta nervirajua nunost ko
lovanja, ta nezanimljiva beskonanost tihog ivota. Nesigurno je rekla: - Pretpostav
ljam daje sve upravo onakvo kakvim je prikazano u knjiga-filmovima.
145
- O, ti gleda knjiga-filmove? Mene zaboli glava kad ih pokuam gledati. Ali zna li d
a sam uvijek voljela video-prie o vaim Trgovcima... takvi krupni i divlji ljudi. J
e li tvoj prijatelj, gospodin Munn, jedan od njih? Ne izgleda mi ni priblino dovo
ljno divlje. Veina Trgovaca je imala brade, duboke glasove i vladali su nad enama,
zar ne?
Arcadijin osmijeh je bio bezizraajan. - To je samo dio povijesti, my lady. elim rei
kako su jo u ranim danima Fondacije ti Trgovci bili pioniri koji su ruili granice
i donosili civilizaciju ostatku Galaktike. Mi smo sve to uili u koli. Ali to vrij
eme je prolo. Sada vie nemamo Trgovce, imamo samo korporacije i takve stvari.
- Zaista? Prava teta. Pa ime se onda gospodin Munn bavi, ako nije Trgovac?
- Striek Homir je knjiniar.
Callia je rukom pokrila usne i nervozno se nasmijala. - Misli, brine se o knjiga-
filmovima? A joj! ini mi se blesavim da se odrastao ovjek time bavi.
- On je vrlo dobar knjiniar, my lady. U Fondaciji je to vrlo cijenjeno zanimanje.
- Spustila je krasnu alicu na mlijeno-metalnu povrinu stola.
Njezina domaica se doimala zabrinutom. - Ali, dijete moje drago, nisam te htjela
povrijediti. On je sigurno vrlo inteligentan ovjek. To sam mu vidjela u oima im sam
ga pogledala. Bile su tako... tako inteligentne. A mora da je i hrabar, kad eli
vidjeti Mulinu palau.
- Hrabar? - Ona Arcadijina unutranja budnost se sada ukoila. To je bilo ono stoje e
kala. Intrige! Intrige! Zurei dokono u vrh svog palca, upitala je hinei nezaintere
siranost u glasu. - Zato bi netko trebao biti hrabar da bi poelio vidjeti tu Mulin
u palau?
- Zar ne zna? - Oi su joj se rairile, a glas postao dublji - Ta palaa je ukleta. Kad
a je umirao, Mula je zapovjedio da nitko u nju ne ulazi sve dok se ne uspostavi
Galaktiko Carstvo. Nitko na Kalganu se ne bi usudio ui onamo.
Arcadia je razmislila o tome -Ali to je praznovjerje...
- Nemoj to govoriti. - Callia se uzrujala. - Medo to uvijek govori. Kae kako je k
orisno govoriti kako to nije praznovjerje,
146
jer mu to pomae drati vlast nad ljudima. Ali primijetila sam da on nikada tamo ne
odlazi. A nije odlazio niti Thallos koji je bio Prvi Graanin prije nego gaje nasl
ijedio Medo. - Taje se pomisao dojmila i opet je postala silno radoznala. - Ali
zato gospodin Munn eli vidjeti tu palau?
I to je sad bila ona toka kada se Arcadijin dobro razraen plan mogao pustiti u akc
iju. Iz knjiga koje je proitala dobro je znala kako je vladareva ljubavnica ona p
rava sila koja vlada iza trona i kako velik je njezin utjecaj. Zato, ako striek M
unn ne uspije kod Stettina... a bila je sigurna da e se tako dogoditi... morala j
e taj slab uinak ispraviti kad Lady Callie. Premda joj je lady Callia bila pomalo
zagonetna. Naime, ta lady joj se nije inila nimalo pametnom. Ali dobro, povijest
je dokazala...
- Postoji jedan razlog, my lady, - rekla je, - ali mogu li vam to rei u povjerenj
u?
- Dajem ti asnu rije, - rekla je Callia, uinivi odgovarajuu kretnju preko mekog, bije
log izboenja svojih prsa.
Arcadijine misli su stalno ile reenicu ispred onog to je govorila. - Znate, striek M
unn je velik galaktiki autoritet kad je rije o Muli. Napisao je knjige i knjige o
njemu i on misli da seje, otkad je Mula osvojio Fondaciju, promijenila povijest
cijele Galaktike.
- Ma nemoj.
- On misli kako je Seldonov Plan...
Callia je pljesnula rukama. - ula sam za Seldonov plan. U svim onim filmovima o T
rgovcima uvijek su govorili o Sel-donovom Planu. On je trebao osigurati da Fonda
cija uvijek pobjeuje. To je u nekakvoj vezi sa znanou, premda ne znam u kakvoj. Uvi
jek postanem nervozna kad trebam sluati ta objanjavanja. Ali samo ti nastavi, drag
a. Sasvim je drukije kad ti to objanjava. Nakon tvojih objanjenja sve se ini posve ja
snim.
Arcadia je nastavila. - Eh, pa zar ne vidite kako, kad je Mula porazio Fondaciju
, taj Seldonov Plan nije djelovao i od tada vie uope ne uspijeva? Tko e onda utemel
jiti Drugo carstvo?
- Drugo carstvo?
- Da, jednoga dana e se morat stvoriti, ali kako? U tome je problem, znate. Aru j
e jo i ta Druga Fondacija.
147
- Druga Fondacija? - Nije imala pojma o emu je rije.
- Da, postoje ti planeri povijesti koji nastavljaju Seldono-vim putem. Oni su za
ustavili Mulu, jer se pojavio prerano, ali sada bi oni mogli potpomoi Kalgan.
- Zato?
- Jer bi Kalgan sada mogao ponuditi najbolje izglede da on postane jezgra jednog
novog carstva.
Lady Callia je to nekako nejasno poela shvaati. - Misli da e Medo stvoriti novo Cars
tvo?
- To ne moemo sa sigurnou tvrditi. Striek Homir vjeruje da je tako, ali mora pogleda
ti Muline zapise kako bi to provjerio.
- Sve je to jako sloeno, - rekla je Lady Callia sumnjiavim glasom.
Arcadia je odustala. Uinila je sve stoje mogla.
Lord Stettin je bio manje-vie bijesan. Sastanak s onim mlitav-cem iz Fondacije ni
je bio dobar. Bilo je jo gore nego to, bio je poniavajui. On je vladar dvadeset i s
edam svjetova, gospodar najveeg vojnog stroja u Galaktici, ovjek s najveima ambicij
ama. .. a ostavljen tu raspravljati o glupostima s nekim iz antikvarijata. Prokl
etstvo!
Hoe li se ogrijeiti o obiaje Kalgana? Dopustiti premetainu Muline palae kako bi ova b
udala mogla napisati jo jednu knjigu? Zbog znanosti! Ta predanost znanju! Velika
Galaktiko! Jesu li mu sve te parole bile bacane u lice sasvim ozbiljno? Osim tog
a - i tu se je malo najeio - tu se radi o prokletstvu. On u to nije vjerovao, nit
ko inteligentan ne bi u to vjerovao. Ali ako se bude upustio u taj rizik, morat e
imat neki bolji razlog od onih koje mu je ta budala podastrla.
- Sto sad ti hoe? - obrecnuo se, a lady Callia je, stojei na pragu, vidno ustuknula
.
- Ima li vremena?
- Ne, nemam.
-Ali, Medo, ovdje nema nikoga. Zar ne mogu jednu minutu s tobom porazgovarati?
- Oh, Galaktiko! to hoe? Pouri.
148
Govorila je zamuckujui. - Djevojica mije rekla da su krenuli u Mulinu palau. Mislil
a sam kako bismo mogli poi s njom. Tamo mora daje prekrasno.
- To ti je ona rekla, zar ne? E pa ona ne ide, ni mi ne idemo. A sad idi za svoj
im poslom. Dosta mi te je.
-Ali, Medo, zato ne? Zar im to nee dopustiti? Djevojica je rekla da e ti stvoriti Cars
tvo!
- Ba me briga to je rekla... Sto si to rekla? - Otiao je do Callie i vrsto je zgrabi
o iznad lakta, tako da su mu prsti upali duboko u njezino mekano meso. - to ti je
rekla?
- Ovo me boli. Ako e me ovako gledati, neu se moi prisjetiti to je rekla.
Pustio ju je, a ona je trenutak ostala stajati, bezuspjeno trljajui crvene tragove
prstiju. Tiho je zajecala. - Morala sam joj obeati da neu nikome rei.
- teta. Reci mi! Smjesta!
- Rekla je kako se Seldonov Plan promijenio i kako negdje postoji neka druga Fon
dacija koja nastoji da ti osnuje Carstvo. To je sve. Rekla je kako je gospodin Mu
nn vrlo vaan znanstvenik i kako se u Mulinoj palai nalazi dokaz za sve to. To je b
a sve to mije rekla. Ljuti li se?
Ali Stettin nije odgovorio. urno je izaao iz sobe, tuno ispraen Callijinim teleim pog
ledom. Prije no to je istekao sat vremena, Prvi Graanin je izdao dvije slubene zapo
vijedi. Jedna je rezultirala odailjanjem pet stotina brodova u svemir, na zadatak
koji je dobio slubeni naziv "ratne igre". Druga je rezultirala zbunjivanjem jedn
og jedinog ovjeka.
Kad je ta druga zapovijed stigla do njega, Homir Munn je prekinuo svoje pripreme
za odlazak. To je, naravno, bilo slubeno doputenje za ulazak u Mulinu palau. itao g
a je i itao, ne osjeajui nita osim radost.
Ali Arcadia je bila ushiena. Znala je to se dogodilo. Ilije barem mislila da zna.
14
ZABRINUTOST
Polije stavljala doruak na stol, ali jednim je okom stalno pratila vijesti koje j
e emitirao stolni prijemnik. Bila je vjeta u tom praenju-jednim-okom i zbog toga n
ije nita loije obavljala svoj posao. Kako je sva hrana bila sterilno pakovana u po
sudama koje su se nakon obroka bacale, njezine su se dunosti u vezi s dorukom svod
ile tek na odabir jela, postavljanje tih posuda na stol i kasnije raspremanje st
ola.
Coknula je jezikom na ono to je vidjela i tiho zajecala prisjetivi se neega.
- Oh, ljudi su tako zli, - rekla je, a Darell je samo promrmljao neto nalik odgov
oru. Glas joj je automatski postao kretav im bi poinjala lamentirati nad zlima ovog
a svijeta. - Ma zato se ovi grozni Kalganci - naglasila je drugi slog s otegnutim
"a" - tako ponaaju? Pomislio bi ovjek da e se smiriti. Ali ne, stalno samo nevolje
i nevolje.
- Gledajte sad ovaj naslov "Svjetina protestira pred konzulatom Fondacije". Oh r
ekla bih ja njima svoje, samo kad bih mogla. Nevolja je s ljudima to to zaboravlj
aju. Jednostavno zaboravljaju, doktore Darell... uope nemaju memoriju. Pogledajte
samo ovaj zadnji rat, nakon to je Mula umro... naravno, tada sam jo bila mala...
kakva je to bila muka i nevolja. Ubili su mi strica koji jo nije napunio ni tride
setu, bio je samo dvije godine u braku i imao je djevojicu. Tono ga se sjeam... ima
o je plavu kosu i jamicu na bradi. Imam negdje kocku s njegovim trodimenzionim l
ikom... A sad ta njegova mala djevojica ima ve vlastitog sina koji radi na brodu i
ako se ita bude dogodilo...
- I mi smo u vrijeme bombardiranja imali ophodnje i svi
150
stariji mukarci su se smjenjivali u stratosferskoj obrani... mogu zamisliti to bi
Kalganci bili u stanju uiniti da su stigli dovde. Moja mama je znala nama djeci p
riati kako je hrana bila racionalizirana, i o cijenama i porezima. ovjek je jedva
mogao...
- Pomislili biste kako ljudi, ako imaju pameti, nikada vie nee htjeti to ponoviti,
kako nee htjeti imati nita s time. I pretpostavljam da ljudi i nemaju veze s time
, pretpostavljam kako bi i Kalganci radije sjedili doma uz svoju obitelj, a ne o
kolo ludovali s tim brodovima i onda bili ubijeni. Nego sve to radi onaj grozni o
vjek, Stettin. udo je kako takve ljude puste ivjeti. Ubije starca... kako se ono z
vao... Thallos... i sada ga putaju da bude gospodar svega. I ne znam samo zato se e
li boriti s nama. Sueno mu je da izgubi... oni uvijek izgube. Moda je sve to u Pla
nu, ali ponekad sam sigurna kako to mora da je neki opak plan kad u njemu ima to
liko borbi i ubijanja, iako ne bih rije rekla protiv Seldona koji, sigurna sam, z
na o tome vie nego ja i vjerojatno sam glupa to ga uope dovodim u pitanje. A i ta d
ruga Fondacija je jednako tako kriva. Oni bi mogli sada zaustaviti Kalgan i sve
bi opet bilo fino. Na kraju e to ipak uiniti i pomislili biste kako e to uiniti prij
e nego ikakva teta bude poinjena...
Doktor Darell je podigao pogled. - Jesi li neto rekla, Poli?
Poli je irom otvorila oi, a onda ih ljutito stisnula. - Nita, doktore, nita. Nemam j
a tu to rei. ovjek bi se mogao uguiti im progovori rije u ovoj kui. Stalno tri amo, tr
amo, ali samo pokuaj neto rei... - rekla je i bijesno otila.
Njezin odlazak se Darella dojmio koliko i njezino govorenje.
Kalgan! Nonsens! Samo neki fiziki neprijatelj! Takvi su uvijek bili pobijeeni.
Ipak nije mogao prestati razmiljati o toj sadanjoj glupoj krizi. Prije sedam dana
gradonaelnik je od njega traio da bude Administrator istraivanje i razvoja. Obeao je
da e mu danas odgovoriti.
Pa...
Nervozno se promekoljio. Zato ba on. A moe li to odbiti? To bi moglo izgledati udno,
a on se ne usuuje udno
151
ponaati. Konano, ba ga briga za Kalgan. Za njega je uvijek postojao samo jedan nepr
ijatelj. Oduvijek.
Dok mu je ena bila iva bio je sav sretan kad je mogao izbjei zadatak, sakriti se. O
ni dugi, mirni dani na Trantoru, kad su ivjeli okrueni ruevinama. Ta tiina unitenog s
vijeta i posvemanji zaborav!
Ali ona je umrla. Sve je trajalo manje od pet godina, a nakon toga je znao kako e
moi ivjeti samo borei se protiv tog nejasnog i zastraujueg neprijatelja koji mu je,
upravljajui njegovom sudbinom oduzeo onaj muki ponos, koji mu je ivot pretvorio u b
ijednu borbu protiv unaprijed odreenog kraja, koji je cijeli univerzum pretvorio
u pogibeljnu partiju aha, punu mrnje.
Moete to nazvati i sublimacijom; on sam je to tako zvao... ali ta borba je davala
smisao njegovom ivotu.
Najprije je to bilo sveuilite na Santanniju, gdje se bio pridruio doktoru Kleiseu.
To je bilo dobro utroenih pet godina.
A Kleise je ipak uglavnom sakupljao podatke. Nije mogao uspjeti u pravom poslu,
a kad je Darell postao siguran u to, znao je da ga mora napustiti.
Kleise je moda radio potajice, ali morao je imati ljude koji su radili s njim i z
a njega. Imao je i ljude ije je mozgove testirao. Sveuilite gaje podupirao. Sve su
to bile slabosti.
Tamo gdje se Kleise sluio crteima, Darell se slobodoumno sluio matematikom. Kleise
je suraivao s mnogima, Darell ni s kim. Kleise je radio na sveuilitu, Darell u tiini
svog prigradskog doma.
I ve je gotovo bio stigao do rjeenja.
Sto se tie prednje strane mozga, stanovnik Druge Fondacije nije ljudsko bie. Najpa
metniji psiholozi i najsuptilniji ne-urokemiari tu moda ne bi nita opazili, no ipak
tu mora postojati razlika, a kako se razlika odnosi na um, ona mora biti tamo g
dje je se moe detektirati.
Uzmimo ovjeka kao to je Mula... a nema sumnje da ovi s Druge Fondacije raspolau sa
sposobnostima koje je on imao, bez obzira jesu li im uroene ili su steene... s tom
sposobnou otkrivanja i nadziranja ljudskih emocija temeljenoj na potre-
152
bi postojanja elektrinih krugova i na ovim posljednjim detaljima encefalograma gd
je ih se moralo otkriti.
A sada se Kleise opet vratio u ivot, u liku svojeg bistrog mladog uenika, Anthora.
Ludost! Ludost! S tim njegovim grafikim prikazima i kartama ljudi na iji se um dje
lovalo. On je nauio to raditi jo prije mnogo godina, ali kakva je korist od toga? e
lio je oruje, a ne alat. Ipak je morao pristati na to da se zdrui s Anthorom, jer
je to bio manje upadljiv nain.
I to ba sada kada bi trebao postati Administrator istraivanja i razvoja. To je man
je upadljiv nain. I tako je on ostao urota unutar urote.
Na trenutak ga je muila pomisao na Arcadiju, a onda se otresao tih misli. Da se n
jega pitalo, to se nikada ne bi dogodilo. Da se njega pitalo, nikada nitko osim
njega ne bi bio ugroen. Da se njega pitalo...
Osjetio je kako u njemu raste bijes usmjeren protiv mrtvog Kleisa, ivog Anthora,
protiv svih dobronamjernih budala...
Ma ona se zna brinuti o sebi. Ona je vrlo zrela djevojica.
Ona se moe brinuti o sebi!
Bio je to apat u njegovima mislima.
A ipak, moe li?
U trenutku kad je doktor Darell u sebi tuno rekao kako ona to moe, ona je sjedila
u oskudno opremljenom predvorju Izvrnog ureda Prvog Graanina Galaktike. Sjedila je
tamo ve pola sata, pogledom polako prelazei po zidovima. Kad je ula ovamo s Homiro
m Munnom, uz vrata su stajala dva naoruana straara. Poslije vie nisu bili tamo.
Sada je tu bila sama, a ipak je osjeala kako neto nimalo prijateljsko izbija iz ov
og namjetaja. I to po prvi puta.
I sada se upitala zato se tako osjea.
Homir je bio s Gospodarom Stettinom. Je li to moda pogreno?
To ju je ljutilo. Kad je u knjiga-filmovima ili na videu neka takva situacija, g
lavni junak predvidi ishod dogaaja, pa kad do toga doe on je ve spreman, a ona... o
na samo tu sjedi. Svata bi se moglo dogoditi. Svata! A ona samo tu sjedi.
153
Ma treba ponovo razmisliti. Vratiti se mislima unatrag. Moda joj neto sine.
Ve dva tjedna Homir je praktiki ivio u Mulinoj palai. Jednom ju je bio poveo tamo. U
z Stettinovo doputenje. Palaa je bila golema, nekako otuno velika i kao da je bjeala
od svakog dodira sa ivotom kako bi snivala unutar svojih slavnih uspomena, odgov
arajui na ljudske korake samo upljom jekom ili divljim zveckanjem. Arcadiji se to
nije svialo.
Vie su joj se sviale iroke ceste glavnog grada, pune radosti; kazalita i priredbe lj
udi koji su u biti bili siromaniji od onih iz Fondacije, a ipak su vie troili na ta
kve stvari.
Homir bi se vraao naveer, pun strahopotovanja.
- Za mene je ovo svijet iz snova, - proaptao bi. - Kad bih samo mogao tu palau raz
graditi, kamen po kamen, sloj po sloj te aluminijske spuve. Pa kad bih je mogao p
renijeti na Terminus.. . Kakav bi to muzej bio!
inilo se da gaje posve napustilo ono prijanje oklijevanje. Sada je bio ustar i sav
je sjao. Arcadia je to uvidjela po jednom pouzdanom znaku; cijelo ovo vrijeme go
tovo uope nije zamuckivao.
Jednom zgodom joj je rekao. - Tamo postoje zapisi generala Pritchera...
- ula sam za njega. On je bio izdajnik iz Fondacije koji je proeljao Galaktiku u po
trazi za Drugom Fondacijom, zar ne?
- Ne moe se ba rei da je bio izdajnik, Arkady. Njega je Mula preobratio.
- Oh, to je jedno te isto.
- To eljanje o kojem govori bilo je nemogu zadatak. Izvorni zapisi sa Seldonove konv
encije na kojoj su prije petsto godina ustanovljene obje fondacije, spominju Dru
gu Fondaciju samo najednom mjestu. Tamo pie daje smjetena "na drugoj strani Galakt
ike, kod Zvjezdinog Kraja". To je sve od ega su Mula i Pritcher mogli krenuti. Ni
su imali naina po kojem bi prepoznali Drugu Fondaciju, ak da su je i nali. Kakva lu
dost!
- Imaju zapise, - Homir je govorio samome sebi, ali Arca-dija je gorljivo sluala
- koji mora da pokrivaju gotovo tisuu
154
svjetova, a ipak, da bi se mogao prouavati, broj svjetova bi morao biti blii milij
unu. A mi nismo nita bolji...
Arcadia gaje prekinula napetim, tihim "Pssst".
Homir se skamenio, a onda se polako oporavio. - Nemojmo razgovarati, - promrmlja
o je.
A sada je Homir bio s lordom Stettinom, a ona je ekala vani sama i bez ikakvog ja
snog razloga osjeala je kako joj se krv povlai iz srca. To ju je najvie plailo. To to
se inilo kako za to nema nikakvog razloga.
S druge strane vrata je i Homir osjeao kao da ivi u moru elatine. Bijesnom ustrajnou
borio se protiv mucanja, a rezultat je bilo, naravno, to da nije mogao razgovije
tno izgovoriti vie od dvije rijei.
Lord Stettin bio je u odori, dva metra visok, vrstih eljusti i stisnutih usana.
- Imali ste na raspolaganju dva tjedna i sad mi dolazite bez iega. Dajte, gospodi
ne, recite mi i ono najgore. Hoe li moja flota biti sasjeena u trake? Hou li se i j
a boriti protiv sablasti Druge Fondacije, onako kako su se borili i ljudi iz Prv
e.
- Po.. .ponavljam, my lorde, ja nisam p... p... prorok. Po... posve sam i... izg
ubljen.
- Ili se elite vratiti i upozoriti svoje ljude? Nosite se s tom vaom glumom! elim o
d vas istinu, ili u je izvui iz vas zajedno s polovicom vaih crijeva.
- Go... govorim vam i...istinu i moram vas up... p... po-zoriti da sam graanin Fo
ndacije. Ne moete za...zagristi vie nego m... moete progutati.
Gospodar Kalgana se gromoglasno nasmijao. - Prijetnja s kojom moete plaiti djecu.
To je prijetnja za idiote. Ma dajte, gospodine Munn, bio sam strpljiv s vama. Sl
uao sam vas dvadeset minuta kako mi u detalje govorite besmislice zbog kojih ste
sigurno proveli besane noi kako biste ih smislili. To vam je bio uzaludan trud. Z
nam da niste ovdje samo zato da biste kopali po Mulinom pepelu i da potaknete on
o malo eravice koju budete nali... doli ste ovamo zbog neeg stoje vee od onoga to se u
suujete priznati. Nije li tako?
Homir Munn vie nije mogao obuzdavati onaj uas koji mu
155
se vidio u oima. Lord Stettin je to zapazio pa je ovjeka s Fondacije potapao po ram
enu tako da su se od tog udarca i on i stolac na kojem je sjedio zaljuljali.
- Dobro. A sad budimo otvoreni. Vi istraujete Seldonov plan. Znate da on vie ne vr
ijedi. Moda znate i to da sam sada ja onaj neizbjeni dobitnik; ja i moji ljudi. Pa
dobro, ovjee, kakve veze ima tko e uspostaviti Drugo carstvo, vano je da se usposta
vi. Povijest nema svojih favorita, zar ne? Zar se bojite rei mi? Vidite da znam to
vam je misija.
Munn je promucao - ...to e...elite?
- elim vau nazonost. Ne bih htio da Plan propadne zbog prevelikog samopouzdanja. Vi
se vie od mene razumijete u sve te stvari; moete uoiti sitne detalje koji bi meni
moda pro-makli. Pristanite i bit ete na kraju nagraeni; dobit ete svoj dio kolaa. Sto
moete oekivati od Fondacije? Da skrenu plimu neizbjenog poraza? Produetak rata? Ili
je to samo patriotska udnja da se pogine za svoju zemlju?
- Ja.. Ja... - Konano je utonuo u utnju. Iz njega vie nije mogla izai ni rije.
- Ostat ete tu, - rekao je gospodar Kalgana, glasom punim samopouzdanja. - Nemate
izbora. ekajte... gotovo sam posve zaboravio.. .imam pouzdanu informaciju da vaa
neakinja potjee iz obitelji Bayte Darell.
Homir je konano progovorio. - Da. - U ovoj fazi razgovora nije vjerovao daje u st
anju rei bilo to osim gole istine.
- Jesu li oni ugledna obitelj u Fondaciji?
Homir je kimnuo - Sigurno im nitko ne bi u.. .uinio ni... ta naao.
- Naao? Ma ne budite ludi, ovjee. Razmiljam upravo o suprotnom. Koliko je maloj godi
na?
- etrnaest.
- Tako! E pa ak niti Druga Fondacija, niti sam Hari Sel-don, ne mogu zaustaviti p
rotok vremena i izrastanje djevojice u enu.
Rekavi to, okrenuo se na peti i otiao do tapeciranih vrata i silovito ih otvorio.
Zagrmio je. - Tako ti svemira, zato si dovukla ovamo tu svoju drhtavu leinu?
156
Lady Callia je zatreptala i tiho rekla. - Nisam znala da je itko kod tebe.
- Je, netko je kod mene. Kasnije u s tobom razgovarati o tome, ali sada ti elim vi
djeti lea, i to brzo.
ulo se kako joj se koraci udaljavaju niz hodnik.
Stettin se vratio. - Ona je ostatak jednog interludija koji je predugo trajao. T
ome e vrlo brzo biti kraj. Rekli ste, etrnaest?
Homir je sad zurio u njega obuzet posve novim uasom.
Arcadia je poela beumno otvarati vrata, poskoivi na pokret kojeg je krajem oka zapaz
ila. Onaj prst koji ju je pozivao k sebi nije dugo naiao ni na kakav odgovor, a o
nda se, kao odgovor na taj oprez pojavila bijela, drhtea figura i Arcadia joj je,
hodajui na vrhovima prstiju, prila.
Koraci su im se hodnikom uli poput tihog apata. Bila je to, naravno, lady Callia k
oja ju je tako vrsto drala za ruku da ju je boljelo, no tko zna zato, ali Arcadija
nije imala nita protiv toga da sad slijedi tu enu. Lady Callie se barem nije bojal
a.
A zastoje to tako?
Sada su bile u budoaru koji je sav bio u sladunjavoj ruiastoj boji. Lady Callia je
stajala, leima naslonjena na vrata.
-Zna, ovo je na privatni put k meni...u moju sobu - rekla je - iz njegovog ureda.
Njegovog, zna. - Samo je pokazala palcem, kao da joj i sama pomisao na njega ispu
njava duu smrtnim strahom.
- To je takva srea... takva srea. - Zjenice su joj se tako proirile da su prekrile
modrilo arenice.
- Biste li mi rekla... - zapoela je Arcadia bojaljivo.
No Callia je naglo prekine. - Ne, dijete, ne. Nemamo vremena. Skini tu odjeu. Mol
im te. Molim te. Dati u ti vie odjee i oni te nee prepoznati.
Ve je stajala kod ormara, izbacujui beskorisne komade i stvarajui gomile na podu, p
anino traei neto to bi djevojica mogla obui, a da u tome odmah ne postane iv poziv na
ert.
- Evo, ovo e biti dobro. Ima li novaca? Evo, uzmi sve... i
157
ovo. - Poskidala je nakit s uiju i s ruku. - Samo idi kui... idi kui u svoju Fondac
iju.
-Ali Homir... moj stric. - Protestirala je prigueno cvilei, dok joj je ena preko gl
ave navlaila mirisnu odjeu od metalne pjene.
- On nee otii. Medo e ga ovdje zadrati zauvijek, ali // ne smije ostati. Oh, draga, z
ar ne razumije?
- Ne, - Arcadia se prisilila ostati mirnom - ne razumijem.
Lady Callia joj je vrsto stisnula ruke jednu uz drugu. - Mora se vratiti i upozori
ti svoje ljude da e biti rata. Zar ti to nije jasno? - inilo se paradoksalnim daje
apsolutni strah dao njezinim mislima i rijeima bistrinu koja je posve odudarala
od njezinog karaktera. - Doi sad!
Izale su drugim putem. Prolazile su pokraj slubenika koji su zurili za njima, ali
nisu imali zato zaustaviti nekoga koga je samo Gospodar Kalgana mogao nekanjeno za
ustaviti. Dok su prolazile kroz vrata, straari su samo udarili petom o petu, uz o
nu simbolinu kretnju pokazivanja oruja.
Za vrijeme tog njihovog puta koji se inio godinama dug Arcadia se tek povremeno u
suivala disati, iako je od trenutka kad je ugledala bijeli prst pa do vremena kad
je zastala na izlaznim vratima gdje se ve uo govor prolaznika i udaljen amor prome
ta prolo svega dvadeset i pet minuta.
Osvrnula se sa strahom i aljenjem. - Ja...ne znam zato ovo inite, my lady, ali hval
a vam... to e se dogoditi strieku Homiru?
- Ne znam, - zavapila je ova druga. - Zar ne moe otii? Idi ravno u zranu luku. Nemoj
ekati. On te moda ve trai.
Arcadia je ipak oklijevala. Napustiti e Homira i sada je sa zakanjenjem, osjetivi o
ko sebe svje zrak, postala sumnjiava. -Ali zato vas toliko brine to trae li me ili n
e?
Lady Callia se ugrizla za donju usnu i promrmljala. - Ne mogu to objanjavati ovak
o maloj djevojici kao to si ti. To bi bilo nepristojno. Zna, narast e pa... Ja...ja s
am susrela Medu kad mije bilo esnaest. Zna, ne moe mi se tu vrzmati. - U oima joj se
pojavilo neko napola stidljivo neprijateljstvo.
Arcadia se skamenila shvativi posljedice svega ovog. - to e vam on uiniti kad otkrij
e?
158
Jecajui joj je odgovorila. - Ne znam - udarivi se rukom po glavi dok je, napola trei
odlazila irokom stazom prema zgradi u kojoj je bio Gospodar Kalgana.
Ali jo jednu cijelu sekundu Arcadia se nije pomaknula, jer je u zadnjem trenutku,
prije negoli je lady Callia otila, neto zapazila. U tim njezinim prestraenom, groz
niavom pogledu u jednom je trenu, samo na asak, bljesnulo neko hladno zadovoljstvo
.
Neko golemo, neljudsko zadovoljstvo.
ini se kako je to mnogo da bi se moglo zapaziti tek i u kratkom pogledu, no Arcad
ia nije sumnjala u to to je vidjela.
Sada je trala, trala kao luda i usput panino traila pogledom neku praznu govornicu u
kojoj bi mogla pritisnuti ono dugme za koritenje javnim prijevozom.
Nije ona trala od lorda Stettina, ni od njega niti od njegovih ljudskih pasa koje
je mogao poslati za njezinim tragom... niti od svih njegovih dvadeset i sedam s
vjetova smotanih u jednu jedinu pojavu koja bi vikala za njezinom sjenom.
Bjeala je od jedne jedine slabe ene koja joj je pomogla pobjei. Od stvorenja koje j
u je zatrpalo novcem i nakitom, ene koja je riskirala svoj vlastiti ivot kako bi s
pasila njezin. Trala je od tog stvorenja za kojeg je znala, posve sigurno i bez s
vake sumnje, daje ena iz Druge Fondacije.
Zrani taksi se uz tih kljocaj zaustavio na za to predvienom mjestu. Vjetar kojeg je
njegov dolazak podigao dotakao joj je lice i razmrsio joj kosu ispod toplim krz
nom podstavljene kapuljae koju joj je Callia dala.
- Kamo emo, gospoice?
Oajniki se trudila spustiti glas dovoljno duboko da ne bi zvuao djetinje. - Koliko
ovaj grad ima zranih luka?
- Dvije. U koju elite?
- Koja je blia?
Zagledao se u nju - Kalgan Central, gospo.
- Odvezite me u onu drugu, molim vas. Imam novaca. - U ruci je drala novanicu od d
vadeset kalganida. Apoeni tih novanica nisu joj nita znaili, ali taksist se zadovol
jno osmjehnuo.
159
- Kak' god vi recete, gospa. Horizont-taksiji voziju kam' hoete.
Hladila je lice naslonivi ga na pomalo smrdljivu tkaninu naslona. Pod njom su mir
no protjecala svjetla grada.
- to bi sada trebala uiniti? to bi trebala uiniti?
U tom trenutku je znala daje glupa, glupa mala curica, daleko od svojeg tate i p
restraena. Oi su joj bile pune suza, a duboko u grlu oteo se kratak, neujan krik ko
ji joj je parao utrobu.
Nije se bojala da e je lord Stettin uhvatiti. Lady Callia e se ve pobrinuti da se t
o ne dogodi. Lady Callia! Stara, debela, glupa, ali ipak se nekako drala tog svog
gospodara. Oh, sad je to bilo prilino jasno. Sve je postalo jasno.
Onaj aj kojeg je pila s Callijom, kad je bila onako pametna. Pametna mala Arcadia
! Neto u njoj ju je guilo i mrzila je samu sebe. Cijeli taj aj bio je samo manevar,
kao stoje vjerojatno i lord Stettin bio izmanipuliran kako bi ipak dopustio Ho-
miru razgledavanje Muline palae. Ona, ta aava Callia je to toliko eljela pa je sredi
la da joj mudra mala Arcadia prui dobar izgovor, onakav kakav nee pobuditi sumnju
u mislima rtava, a od nje e zahtijevati tek minimum uplitanja.
Ali zastoje sada slobodna? Homir je, naravno, ostao zarobljen...
Osim ako...Osim ako se ona ne vrati u Fondaciju kao mamac... kao mamac koji e dru
ge navui u ruke... onih. Znai, ne moe se vratiti u Fondaciju...
- Zrana luka, gospa. - Zrani taksi se zaustavio. udno! Nije ni opazila.
- Hvala. - Gurnula mu je naslijepo onu novanicu, a onda se, ne vidjevi nita oko seb
e, nekako izvukla iz taksija pa potrala preko plonika.
Svjetla. Bezbrini mukarci i ene. Velika, sjajna ploa za obavijesti na kojoj se prati
o svaki pojedini brod koji je dolazio ili odlazio.
A kamo e ona? Nije joj bilo vano. Znala je samo to da ne ide u Fondaciju! Sve drug
o joj sasvim odgovara. Oh, hvala Seldonu za onaj trenutak nesmotrenosti, za onaj
djeli sekunde u kojem se Callia umorila od svoje glume koju je morala izvo-
160
diti pred djetetom pa je dopustila da joj se otme onaj bljesak zadovoljstva.
A tada se Arcadiji dogodilo jo neto, neto to joj se vrzmalo po mozgu jo od trenutka k
ada je ovaj bijeg bio zapoeo... neto to e zauvijek u njoj ubiti onu etrnaestogodinjaki
nju.
Znala je da mora pobjei.
To iznad svega. ak i ako otkriju svakog urotnika u Fondaciji; ak i ako uhvate njez
inog oca, ona nije mogla i nije smjela riskirati i upozoriti ih. Nije mogla risk
irati svoj ivot ni za cijelo carstvo Terminusa. Bila je najvanija osoba u Galaktic
i.
Bila je toga svjesna i dok je stajala pred automatom za prodaju karata i pitala
se kamo bi pola.
Jer u cijeloj Galaktici je ona, i samo ona, osim njih, znala lokaciju Druge Fond
acije.
15
KROZ MREU
TRANTOR Negdje u sredini tog interregnuma Trantorje izgledao poput sjene. Usred
golemih ruevina ivjele su male zajednice seljaka...
Encyclopaedia Galctica
Nita nije, niti je ikada bilo ieg nalik vrlo prometnoj zranoj luci na periferiji gl
avnog grada naseljenog planeta. Tu se nalazi mnotvo golemih strojeva koji poivaju
na svojim leitima. Ako pogodite pravo vrijeme, nazoit ete impresivnom pogledu na te
divove kako se sputaju na svoja odmorita ili, to je jo uzbudljivije, vidjet ete nagli
odlazak elinog balona. Svi se ti procesi odvijaju gotovo beumno. Sila koja ih pokr
ee je tihi izvor nukleona koji se razmjetaju u potrebne poloaje.
Sto se tie prostora, devedeset i pet posto luke otpada upravo na taj dio. Tu su et
vorni kilometri rezervirani za te strojeve, za ljude koji ih opsluuju i za raunala
koji opsluuju ijedne i druge.
Samo pet posto zrane luke preputeno je poplavi putnika kojima je ovo postaja prema
svim zvijezdama Galaktike. Sigurno je da tek samo poneko od svih tih najrazliiti
jih anonimnih bia zastane i porazmisli o tehnologiji te pree od koje su istkani sv
emirski putovi. Moda neki od njih ponekad i pomisle na sve one tisue tona elika koj
e se iz daljine ine tako malenima. Jedna od takvih kiklopskih cijevi mogla bi izg
ubiti vezu s farom koji je navodi pa se sruiti kilometar dalje od mjesta predvieno
g za njezino sputanje... moda kroz staklen krov goleme ekaonice pa bi, kao jedini t
rag da su ovuda pro-
162
lazile tisue ljudi ostalo tek neto tragova organskih plinova i u prah pretvorenih
fosfata.
No uz sve ove sigurnosne sprave takvo se to nikada ne bi moglo dogoditi i samo bi
se neki teki neurotik pozabavio takvom milju due od jednog trenutka.
Pa o emu onda razmiljaju? Jer, znate, to nije tek mnotvo ljudi. To je mnotvo koje im
a svoju svrhu. Ta svrha lebdi nad poljem i debljinom atmosfere. Stvaraju se redo
vi, roditelji okupljaju svoju djecu, prtljaga se precizno skuplja... ljudi nekam
o odlaze.
Sada zamislite kako se osjea netko tko, unutar te gomile koja zna kamo ide, ne zn
a kamo bi poao, a istovremeno osjea, jae negoli bi to itko od ovih mogao, kako je n
uno nekamo otii; bilo kamo! Ili gotovo bilo kamo!
ak i bez telepatije, ili neke sirovije metode kojom se um dotie drugog uma, jasno
kako je to posve dovoljno da se pone oajavati.
Dovoljno? I previe, dovoljno da vas posve preplavi i da se u tome posve utopite.
Arcadia Darell, odjevena u tuu odjeu, stojei na tuem planetu i naavi se u njoj tuoj sit
uaciji koja se inila kao da pripada nekom tuem ivotu, silno je udjela za sigurnou mate
rnice. Nije ni znala da je to ono to eli. Znala je samo kako je ta otvorenost otvo
renog svijeta velika opasnost. eljela je negdje neki zatvoren prostor, negdje dal
eko, negdje u nekom neistraenom dijelu svemira.. .negdje gdje je nitko nikada ne
bi traio.
I tako je tu stajala, stara etrnaest i neto malo, umorna kao da joj je osamdeset i
neto malo, a prestraena kao da joj je minus pet.
Koji neznanac od ovih stotina koji bi se oeao o nju (prolazei ovuda zaista oeao o nju
, tako da moe osjetiti njihov dodir) je stanovnik Druge Fondacije? Koji neznanac
joj ne bi pomogao nego bi je istog trena unitio zbog tog njezinog otkria, tog njez
inog jedinstvenog otkria i spoznaje gdje se nalazi Druga Fondacija?
Prekinuo ju je glas koji je odjeknuo kao prasak groma koji joj je sledio krik u
grlu i pretvorio ga u posve bezglasni.
163
- ujte, gospoice, - zaula je, - koristite li vi taj automat za putne karte ili samo
tu stojite?
Tek je sada shvatila kako stoji pred strojem za izdavanje putnih karata. Stavite
krupnu novanicu na odreeno mjesto i ona nestane s vidika. Zatim pritisnete dugme
ispod vaeg odredita pa izae karta zajedno s uredno izbrojenim ostatkom novca, a sve
to odradi automat, tono i nepogreivo. Bila je to posve obina naprava i nije bilo p
otrebe da itko pred njom tako dugo stoji. Arcadia je ubacila novanicu od dvjesto
kredita i odjednom je spazila dugme s oznakom "Trantor". Trantor, mrtvi glavni g
rad mrtvog Carstva, planet na kojem se rodila. Kao u snu, pritisnula je dugme. N
ita se nije dogodilo, samo su se palile i gasila crvene brojke 172,18... 172,18 1
72,18... 172,18...
Bio je to iznos koji joj je nedostajao. Ubacila je jo jednu novanicu od dvjesto kr
edita. Iz automata je ispala vozna karta, a nakon nje i sitni.
Zgrabila je to i potrala. Osjeala je kako onaj ovjek uri kako bi je sustigao i sada e
ka svoju kartu, a ona mu izmie i ne osvre se.
A nije se imalo kamo pobjei. Svi su oni bili njezini neprijatelji. Nije ni shvati
la kako gleda u golemu plou s voznim redom koja je svijetlila gore u zraku: Steff
ani, Anacreon, Fermu-s... Jedan od njih se posebno isticao, Terminus, i eljela je
uzeti tu oznaku, no nije se usudila.
Za malen novac je mogla kupiti spravicu koja upozorava, koju se moe podesiti na n
aziv odredita i koju bi onda stavila u torbu i samo bi je ona ula kako se oglaava t
ono petnaest minuta prije poetka leta. No takve su spravice za ljude koji se osjeaj
u koliko-toliko sigurni ili koji imaju vremena zastati i razmisliti o tome.
I tada se, nastojei istovremeno gledati u oba smjera, zaletjela glavom u neiji mek
an trbuh. Zaula je prestraen uzdah i mrmljanje. Neija se ruka spustila na njezinu.
Oajniki se nastojala izvui, ostala je bez daha i iz grla joj je izaao samo zvuk nali
k majem mijauku.
Ovaj koji ju je uhvatio vrsto ju je drao i ekao. Konano joj je uao u fokus i nekako j
e smogla snage pogledati ga.
164
Bio je prilino debeo i prilino nizak. Kosa mu je bila sijeda i bujna, zaeljana unatr
ag u pompadour stilu to je izgledalo udno nad tim okruglim i rumenim licem koje je
jasno otkrivalo njegovo seljako porijeklo.
- to ti je, - konano je upitao s iskrenom radoznalou. - Izgleda prestraeno.
- Oprostite, - uzbueno je promrmljala Arcadia. - Moram ii. Ispriavam se.
No on se uope nije na to obazirao. - Pripazi, mala. Ispast e ti karta. - Uzeo je k
artu iz njenih bijelih prstiju koji vie nisu pruali otpor i zadovoljno je pogledao
.
- To sam i mislio, - rekao je, a onda ispustio neki zvuk nalik rikanju bika. - M
uuul
Kraj njega se istog trena pojavila neka ena, jo neto nia, neto deblja i neto rumenija
nego on. Prstom je gurnula jedan svoj sivi uvojak pod eir koji je bio posve zastar
jelog kroja.
- Tata, - rekla je s neodobravanjem, - zato se tako dere pred ovolikim svijetom? L
judi e pomisliti da si lud. Zar misli da si na farmi?
Vedro se osmjehnula Arcadiji, koja nije niim uzvratila, pa dodala. - Ponaa se kao
medvjed. - Tada je otrijim glasom rekla. - Tata, pusti tu djevojicu. to to radi?
Ali Tata je samo mahnuo onom kartom prema njoj. - Gledaj, - rekao je, - ona ide
na Trantor.
Mamino liceje odjednom zasjalo. - Ti si s Trantora? Kaem ti, Tata, da joj pusti ru
ku. - Okrenula je pretrpanu putnu torbu koju je nosila i blagim no odlunim pritis
kom prisilila Arcadiju da sjedne. - Sjedni, - rekla je, - i odmori nogice. Broda
nee biti jo sat vremena, a sve su klupe zauzete, jer na njima spavaju te lijenine.
Ti si s Trantora?
Arcadia je duboko uzdahnula i predala se. Promuklim je glasom rekla. - Tamo sam
se rodila.
Mama je radosno pljesnula rukama. - Mjesec dana smo bili ovdje i sve do sada nis
mo sreli nikoga iz domovine. Ba krasno. Gdje su ti roditelji? - upitala je pogled
avi uokolo.
- Nisam s roditeljima, - rekla je Arcadija oprezno.
- Sama si? Ovako mala curica? - Mama se odmah pretvorila u neku mjeavinu ljutnje
i suosjeaja. - Kako se to dogodilo?
165
- Mama, - Tata ju je vukao za rukav - pusti da ti ja kaem. Neto tu nije u redu. Mi
slim daje mala prestraena. - Iako je glas spustio do apata, Arcadia ga je ipak dob
ro ula. - Trala je, promatrao sam je, uope nije gledala kamo ide. Zaletjela se u me
ne prije negoli sam se stigao izmaknuti. I zna to? Mislim daje ona u nevolji.
- Daj uti, Tata. U tebe bi se svatko mogao zaletjeti, - rekla je i sjela pokraj A
rcadije na onu torbu koja je sada zastenjala pod dodatnim teretom, a onda je ruk
om obgrlila djevojicu oko ramena koja su drhtala. - Bjei li pred nekim, duo? Ne boj
se i reci mi. Ja u ti pomoi.
Arcadija je iskosa pogledala ljubazne sive oi ene i osjetila kako joj se usta tres
u onim kratkim, naglim drhtajima. Jedan dio mozga joj je govorio kako su to ljud
i s Trantora s kojima moe poi i koji e joj pomoi ostati na tom planetu sve dok ne sm
isli to e dalje uiniti i kamo e ii. A drugi dio mozga, onaj mnogo glasniji, smueno joj
je govorio kako se ona ne sjea svoje majke, kako je nasmrt umorna od borbe proti
v cijelog svemira i kako se samo eli sklupati u jakim i njenim rukama, a da je njez
ina mama iva mogla bi... mogla bi...
I po prvi puta te veeri, ona se rasplakala; rasplakala se kao malo dijete i bilo
joj je drago to se tako rasplakala, vrsto se drei za staromodnu haljinu iji je jedan
dio posve smoila suzama, dok su je mekane ruke privile k sebi i njeno joj gladile
uvojke..
Tata je stajao bespomono gledajui u ove dvije, traei maramicu koja mu je, im ju je pr
onaao, bila oteta iz ruku. Mama gaje gledala nijemim, prijekornim pogledom.
Ljudi su u malim grupama promicali pokraj njih, s onom indiferentnou kakvu posvuda
pokazuju ljudi s kojima nismo povezani.
Napokon je i tom jecanju doao kraj i Arcadija se slabano osmjehnula dok sije posuen
om maramicom otirala oi crvene od plaa. - Ajoj, -proaptala je, -ja...
- S, nemoj nita govoriti, - rekla je Mama - samo tu sjedi i malo se odmori. Doi malo
do daha. Onda e nam ispriati to se dogodilo i, vidjet e, mi emo sve srediti i sve e b
i u redu.
166
Arcadia se pokuala nekako sabrati. Nije im mogla rei istinu. Nikome nije mogla rei
istinu... A bila je previe iscrpljena da bi mogla izmisliti neku dobru la.
apatom je rekla. - Sada mi je bolje.
- Dobro, - rekla je Mama. - A sada mi reci zato si u nevolji. Nisi valjda uinila n
eko zlo? Ma to da si uinila mi emo ti pomoi, samo nam mora rei istinu.
- Sve emo uiniti za prijateljicu s Trantora, - priljivo je dodao Tata, - zar ne, Ma
ma?
- Tata, daj zauti, - grubo mu je odgovorila.
Arcadia je posegnula u svoju torbu. Bar je ona bila njezina, usprkos onoj brzom
presvlaenju na koje je bila prisiljena u odajama lady Callije. Pronala je ono stoj
e traila i pruila je to Mami.
- Ovo su moji dokumenti, - rekla je samopouzdano. Bio je to sjajan komad pergame
nta izraenog iz sintetike kojeg joj je izdao ambasador Fondacije na dan kad je st
igla ovamo i koji je bio supotpisan od strane odgovarajueg dunosnika Kalga-na. Bio
je velik, ukraen i djelovao je impresivno. Mama gaje bespomono pogledala i onda g
a predala Tati koji je, uz dojmljivo kubljenje usana, itao.
- Ti si iz Fondacije? - upitao je.
- Da. Ali roena sam na Trantoru. Vidite, ovdje pie kako...
- Tja, meni to izgleda posve u redu. Zove se Arcadia, ha? To je dobro trantorsko
ime. Ali gdje ti je stric? Ovdje pie kako si doputovala u pratnji Homira Munna, s
trica.
- Uhienje, - smrknuto je odgovorila.
- Uhien! - rekli su jednoglasno. Zbog ega? - upitala je Mama. - Je li neto uinio?
Odmahnula je glavom. - Ne znam. Doli smo ovamo samo u posjet. Striek Homir je imao
nekog posla s Gospodarom Stettinom, ali... - Nije morala uloiti neki velik trud
kako bi odglumila da se sva trese. To joj je samo nailo.
Tata je bio impresioniran. - S Gospodarom Stettinom. Mhmmm, tvoj striek je sigurn
o neki vaan ovjek.
- Ne znam o emu se radilo, ali Gospodar Stettin je htio da
167
ja ostanem... - Bila se prisjetila rijei lady Callije, onako kako joj je ona to o
dglumila. A sada joj je bilo jasno kako je Callia strunjak pa bi se tu stvar mogl
o izvesti jo jednom.
Zastala je, a Mama je zainteresirano upitala - A zato ti?
- Nisam sigurna. On... htio je veerati nasamo sa mnom, ali ja sam to odbila, jer
sam htjela da i striek Homir bude s nama. On me je nekako udno gledao i stalno me
je drao za rame.
Tata je sluao malo otvorenih usta, ali Mama je odjednom pocrvenjela i bila je lju
tita. Koliko ti je godina, Arcadia?
- Uskoro u imati etrnaest i pol.
Mama je glasno udahnula zrak i rekla. - Kako takve ljude uope ostave ivjeti? I psi
sa ulice su bolji od njih. Ti bjei od njega, zar ne, duo?
Arcadia je kimnula.
Mama je rekla. - Tata, smjesta se idi na alter informacija i raspitaj se kada bro
d za Trantor stie na uzletite. Pouri!
Ali Tata je napravio tek korak i onda je stao. Glasan metalni glas zagrmio je iz
zvunika iznad njihovih glava i pet tisua pari oiju je zaueno pogledalo gore.
- Mukarci i ene, - zauo se otar glas, - pretraujemo zranu luku u potrazi za opasnim bj
eguncem i luka je sada opkoljena. Nitko ne moe ui ni izai. Ipak, pretraga e se obavi
ti vrlo brzo i tijekom tog vremena niti jedan brod se nee spustiti niti poletjeti
pa tako neete propustiti svoj let. Ponavljam, nitko nee propustiti svoj let. Spus
tit e se mrea. Nitko od vas se nee pomaknuti izvan svojeg kvadrata sve dok se mrea n
e makne, inae emo biti prisiljeni koristiti se neuron-skim bievima.
Za vrijeme te minute, dok je taj glas odzvanjao golemom kupolom ekaonice u zranoj
luci, Arcadia se nije mogla ni pomaknuti, ne bi se mogla pomaknuti ba i da su se
sva zla Galaktike skupila u kuglu i pola ravno prema njoj.
Ovo je moglo biti samo radi nje. Nije bilo ak ni nuno da tu ideju formulira u prec
iznu misao. Ali zato...
Callia je smislila njezin bijeg. A Callia pripada Drugoj Fondaciji. Zato onda sad
a ovaj pretres? Zar Callia nije uspjela? Zar Callia uope moe ne uspjeti? Ili je sv
e ovo bilo dio plana, neeg stoje njoj bilo promaklo?
168
U jednom vrtoglavom trenutku poeljela je skoiti i povika-ti kako se predaje, kako e
poi s njima, kako e...
Ali Mama ju je primila za zapee. - Brzo! Brzo! Idemo u zahod prije nego ponu.
Arcadia nije razumjela. Naslijepo je pola za njom. Provuk-le su se kroz gomilu ko
ja se skamenila, a odozgo su jo odzvanjale posljednje rijei.
Mrea se sada sputala, a tata je to otvorenih usta promatrao. uo je za tu mreu i itao
je o njoj, ali nikada nije stajao pod njom. Sjala je u zraku, ta jednostavna, gu
sta mrea svjetlosnih zraka, koja je ovako u zraku izgledala posve bezopasno.
Uvijek se to izvodilo tako da se ta mrea sputa polako kako bi se postigle sve psih
oloke implikacije upadanja u zamku.
Sada je ve bila u visini struka, a razmak izmeu svjetleih crta bio je sa svake stra
ne po tri metra. Stojei u svojih vlastitih devet etvornih metara, Tata se osjetio
osamljenim, mada su kvadrati oko njega bili puni ljudi. Osjetio se sumnjivo izol
iranim, ali znao je kako je, da bi utonuo u anonimnost neke vee grupe, trebao pre
koraiti neku od svjetleih crta, to bi aktiviralo alarm i spustilo dolje neuronski b
i.
ekao je.
Preko glava sablasno tihe gomile koja je ekala mogao je nazrijeti red policajaca
koji su pretraivali golemo podruje ekaonice, osvijetljen kvadrat za kvadratom. Dugo
je potrajalo dok jedan u odori nije stupio u njegov kvadrat i u slubeni notes pal
jivo upisao koordinate.
-Dokumente!
Tata mu ih je predao, a ovaj ih je rutinski vjeto prelistao.
- Vi ste Preem Palver, ivite na Trantoru, na Kalganu ste mjesec dana, sada se vraa
te na Trantor. Odgovorite sa da ili ne.
- Da, da.
- Kojim poslom ste na Kalganu?
- Ja sam trgovaki predstavnik nae seoske kooperative. Na Kalganu sam dogovarao uvj
ete s Odjeljenje za agrokulturu.
- Umhmmm...ena je s vama? Gdje je? Spominju je tu u papirima.
- Molim vas. Moja supruga je u... - Pokazao je rukom.
169
- Hanto! - zaurlao je policajac. Drugi u odori mu se pridruio.
Onaj prvi je suho rekao. - Tako ti Galaktike, jo jedna dama u ekretu. Tamo ih je t
oliko da e se to mjesto rasprsnuti. Napiite njezino ime. Pokazao je na rubriku na
papiru.
- Je li jo netko s vama?
- Moja neakinja.
- Nju se u papirima ne spominje.
- Doputovala je odvojeno.
- Gdje je ona? Ne, nemojte mi rei, znam. Zapisi i njezino ime, Hanto. Kako se zov
e? Zapisi Arcadia Palver. Vi se ne miite odavde, Palver. Mi emo se pobrinuti za ene
prije nego odemo.
Tata je beskonano ekao. A onda je, mnogo, mnogo kasnije vidio kako Mama ide prema
njemu, drei Arcadijinu ruku vrsto u svojoj, a za njima idu dva policajca.
Uli su u njegov kvadrat. - Je li ova buna starica vaa ena?
- Je, gospodine, - sloio se Tata glasom koji je trebao smiriti policajca.
- Onda je radije upozorite kako bi mogla imati neprilika ako bude govorila onako
kako je razgovarala s policijom Prvog Graanina. - Ljutito je ispravio ramena. -
Je li ovo vaa neakinja?
- Je, gospodine.
- Dajte mi njezine papire.
Gledajui ravno u svojeg supruga, Mama je jedva primjetno, ali zato nita manje odlun
o, odmahnula glavom.
Kratka stanka, a onda je Tata uz slabaan osmijeh rekao: - Mislim da to ne mogu uin
iti.
- Kako to mislite? - Policajac je ispruio tvrdi dlan. - Dajte ih ovamo.
- Diplomatski imunitet, - tiho je rekao Tata.
- Kako to mislite?
- Rekao sam kako sam predstavnik moje seoske koopera-tive. Akreditiran sam kod v
lade Kalgana kao slubeni strani predstavnik i moji papiri to dokazuju. Pokazao sa
m ih vam i vie ne elim da me gnjavite.
170
Policajac je na trenutak ustuknuo. - Moram pregledati vae dokumente. To je moj za
datak.
- Odlazite - upala je naglo Mama. - Kad vas budemo trebali, poslat emo po vas, vi
, vi.. .vi nitarijo.
Policajeve usne su se stisnule. - Dri ih na oku, Hanto. Ja idem po porunika.
- Slomio nogu! - povikala je Mama za njim. Netko se nasmijao, a onda naglo uutio.
Pretraivanje se bliilo kraju. Ljudi su ve postali opasno nemirni. Prolo je etrdeset i
pet minuta otkad se mrea poela sputati, a to je previe dugo, a da bi poluilo najbolj
i uinak. Porunik Dirige je stoga brzo pleo svoje niti prema najguem sreditu svjetine.
- Je li to ta mala? - upitao je umorno. Pogledao ju je i oito je odgovarala opisu
. - Sve ovo zbog nekakvog djeteta.
- Izvolite mi uruiti njezine dokumente, - rekao je. Tata je zapoeo - Ve sam pojasni
o...
- Znam to ste vi pojasnili i ao mi je, - rekao je porunik
- ali imam svoja nareenja koja moram izvriti. Ako elite, kasnije moete protestirati.
U meuvremenu, bude li nuno, morat u se posluiti silom.
Uslijedila je stanka i porunik je strpljivo ekao. Promuklim glasom Tata je rekao:
- Arcadia, daj mi svoje dokumente.
Arcadia je u panici odmahnula glavom, ali Tata je kimnuo
- Ne boj se. Daj mi ih.
Bespomono je posegnula i dopustila da dokumenti prijeu iz ruke u ruku. Tata je mal
o petljao dok ih je otvorio, paljivo ih preletio pogledom i onda ih predao. Onda
ih je porunik pomno pregledavao. Tada je jedan dug trenutak gledao u Arcadiju pa
naglom kretnjom zatvorio knjiicu.
- Sve u redu, - rekao je. - U redu, ljudi.
Otiao je, a kroz dvije minute ili neto malo vie, mrea je nestala, a glas odozgo je o
bjavio kako je stanje opet normalno. Glasovi svjetine, naglo osloboeni, stvarali
su buku.
Arcadia je upitala - Kako... kako...
- Pssst - rekao je Tata. Ne reci vie niti rijei. Poimo radije prema brodu. Uskoro b
i ve trebao biti na svom uzletitu.
171
* * *
Bili su na brodu. Imali su zasebnu prostoriju i svoj zaseban stol u blagovaonici
. Ve su ih dvije svjetlosne godine dijelile od Kalgana i Arcadia se ponovo usudil
a naeti temu.
-Ali mene su traili, gospodine Palver, i jamano su imali moj opis i sve detalje. Z
ato me je pustio otii?
A Tata se iroko osmjehnuo iznad svojeg goveeg peenja. - Pa, dijete moje, to je bilo
lako. Kad ti bude imala posla s agentima, s kupcima i s kooperantima i ti e nauiti
neke trikove. Ja sam imao vie od dvadeset godina vremena nauiti ih. Vidi, dijete, k
ad je porunik otvorio tvoje dokumente, naao je meu njima smotanu novanicu od petsto
kredita. Jednostavno, zar ne?
- Ja u vam to vratiti.. .asna rije, imam mnogo novaca.
- Ne, - Tatino iroko lice se rairilo u osmijeh pun nelagode, dok je odmahivao ruko
m. - Za curu sa sela...
Arcadia vie nije ustrajavala. - A to bi bilo daje uzeo novac, a onda me ipak odveo
? I jo me optuio za davanje mita.
- Pa ostao bez petsto kredita? Djevojice, znam ja te ljude bolje nego ti.
Ali Arcadia je znala da on ne poznaje ljude bolje nego ona. Ne one ljude. Nou je
u krevetu paljivo razmiljala i znala je kako nikakav mito ne bi sprijeio porunika da
je ulovi, osim ako je to bilo planirano. Oni je nisu eljeli uhvatiti, mada su ipa
k sve poduzimali kao da to ele.
Zato? Kako bi bili sigurni da je otila? I to na Trantor? Je li ovaj priglupi par m
ekog srca s kojim je sada bila tek orue u rukama Druge Fondacije i jesu li jednak
o tako bespomoni kao i ona?
Sigurno je tako!
Ili nisu?
Sve je to bilo tako beskorisno. Kako bi se ona mogla boriti protiv njih. Ma to on
a uinila, to bi moglo biti upravo ono to ti grozni protivnici i ele da ona uini.
A ipak ih je nadmudrila. Valjda je! Valjda je! Valjda je!
16
POETAK RATA
Postoji razlog ili razlozi posve neznani lanovima Galaktike u vrijeme o kojemu je
rije, zastoje osnovna jedinica intergalak-tikog standardnog vremena, sekunda, def
inirana kao vrijeme u kojem zraka svjetlosti prijee put od 299,776 kilometara. Ta
ko, prema dogovoru, 86.400 sekundi tvore intergalaktiki standardni dan, a 365 tak
vih dana tvori jednu intergalaktiku standardnu godinu.
Zato 299, 776?... Ili 86.400?... Ili 365?
Tradicija, rei e povjesniar neuvjerljivo. Zbog nekih razliitih i mistinih brojanih odn
osa, rei e mistici, pobornici kultova, numerolozi i metafiziari. A samo nekolicina e
rei kako je to zato stoje onaj izvorni, zaviajni planet ljudskog roda imao izvjes
na prirodna trajanja rotacije i revolucije iz kojih su se mogli izvui takvi broje
vi.
Nitko to nije zaista znao.
Bilo kako bilo, dan kada se Fondacijina krstarica, Hober Mallow, susrela s flotm
ratnih brodova s Kalgana, predvoenih Neustraivim, i kad je, nakon to je kapetan kr
starice odbio izdati doputenje da se na njegovom brodu obavi premetaina te bio raz
nesen u komadie, bio je 185., a godina 11.692 G.E. A to znai da se to dogodilo 185
-og dana 11.692. godine galaktike ere koja datira od ustolienja prvog cara tradici
onalne dinastije Kamble. Bio je to takoer i 185; 419 R.S. - ako se rauna prema dan
u roenja Seldona, ili pak 185; 348 Y.F., ukoliko se rauna od osnivanja Fondacije.
Na Kalganu je to bilo 185; 56 P.G., jer se rauna od dana dolaska Prvog Graanina, t
j. Mule. U svakom sluaju sve je to bilo tako podeeno daje svuda rezultiralo istim
danom u godini, bez obzira po kojoj se eri raunalo..
173
Osim toga, za sve milijune svjetova Galaktike postojali su milijuni biljeenja lok
alnog vremena, ovisno o kretanju njihovih vlastitih nebeskih susjeda.
Ali bez obzira to ete odabrati: 185; 11.692 - 419 - 348 -56 - ili bilo to drugo, to
je bio upravo onaj dan na kojeg e kasniji povjesniari ukazati kao toku kada je zap
oeo Stettinov rat.
Samo doktoru Darellu niti jedna od tih era nije nita znaila. Za njega je to, jedno
stavno i precizno, bio trideset i drugi dan otkad je Arcadia napustila Terminus.
Nisu svi znali koliko je doktora Darella stajalo nastojanje da zadri mirnou.
Ali Elvett Semic je vjerovao da zna kako mu je. Bio je star i volio je rei kako s
e u njegovim nervnim stanicama ve nakupilo toliko vapna da mu je i sam proces milj
enja postao krut. Provocirao je i gotovo dobrodolicom doekivao ono ope podcjenjivan
je svojih oslabljenih sposobnosti i to tako da se prvi smijao na raun toga. No, i
ako su izgubile onaj sjaj, oi mu nisu nita manje zapaale, a njegov um nije bio nita
manje iskusan i mudar zbog toga to sad vie nije bio agilan.
Samo je krivio svoje debele usne i govorio: - Zato neto ne poduzme?
Doktoru Darell je ve sam zvuk ovog pitanja fiziki iritirao do te mjere daje malo u
stuknuo.
Ljutito je hrapavim glasom upitao: - Gdje smo stali?
Semic ga je ozbiljno pogledao. - Radije poduzmi neto u vezi male. ekajui na odgovor
zinuo je otkrivi svoje ute, pomalo razmaknute zube.
Ali Darell je hladno odgovorio. - Moe li podesiti Symes-Molffov rezonator na traeni
doseg?
- Pa rekao sam da bih mogao, ali nisi me sluao...
- ao mi je, Elvett. To je tako. Ovo to sada radimo moe svima u Galaktici biti vanije
od toga je li Arcadia na sigurnom ili nije. Barem svima osim Arcadiji i meni, a
ja sam voljan sloiti se s tom veinom. Kako velik e biti taj rezonator?
Semic gaje neodluno gledao. - Ne znam. To moe pronai u nekom katalogu.
174
- Ma reci otprilike koliki je. Teak tonu ili pola kile? Koliko velik?
- Oh, mislio sam kako eli sasvim precizan podatak. To ti je malo kao bubica. - Pok
azao je prvi lanak svojeg palca - Otprilike ovolik.
- U redu, moe li napraviti neto poput ovoga? - Brzim pokretima je crtao po bloku ko
jeg je drao u krilu, a onda je skicu pruio starom fiziaru koji je to najprije nesig
urno pogledao, a onda se tiho nasmijao.
- Zna kako se ljudima mojih godina mozak petrificira. Sto to pokuava napraviti?
Darell je oklijevao. U tom momentu je oajniki udio za onim poznavanjem fizike koje
je bilo pohranjeno u Semicovom mozgu, kako ne bi morao svoje misli pretoiti u rij
ei. No bila je to beskorisna elja pa je objasnio.
Semic je odmahivao glavom. - Trebat e hiper-releje. To je jedina stvar koja bi rad
ila dovoljno brzo. I to puno njih.
- Ali to se moe napraviti?
- Pa naravno.
- Moe li nabaviti sve dijelove? Mislim, bez tuih komentara. U sklopu svojeg uobiajen
og posla.
Semic je podigao gornju usnu. - Pedeset hiper-releja? Toliko ih ne bih uporabio
tijekom cijeloga ivota.
- Radi se o projektu obrane. Zar se ne moe sjetit neeg bezopasnog gdje se oni koris
te? Imamo novaca.
- Mhmmm... Moda u se neeg sjetiti.
- Vano je da bude to manji. Koliko malu moe cijelu tu spravu napraviti?
- Hiper-releji mogu biti mikro veliine... ice... cijevi... Tako ti svemira, tu tre
ba ubaciti nekoliko stotina krugova.
- Znam. Kako veliko?
Semic je pokazao razmakom izmeu ruku.
- Preveliko - rekao je Darell. - To se mora moi zakvaiti za remen od hlaa.
Polako je izguvao svoju skicu, napravivi od nje lopticu. Kad je bila veliine bobice
groa, ubacio ju je u pepeljaru u kojoj se raspala u molekule.
- Tko ti je to pred vratima? - upitao je.
175
Semic se nagnuo nad svojim stolom i pogledao mali zaslon iznad dugmeta za vrata.
- Onaj mladi, Anthor. Jo je netko s njim.
Darell je odgurnuo svoj stolac. - Nemoj drugima jo nita govoriti o ovome, Semic. O
vo je opasno znanje ako to oni budu saznali i sasvim je dovoljno riskirati dva iv
ota.
Pelleas Anthor je bio ona pulsirajua centripetalna sila aktivnosti u Semicovom ur
edu i nekako je imala veze s njegovim godinama. U toj ukoenosti tihe sobe, iroki l
jetni rukavi Anthorove tunike unijeli su nekakav treptaj vanjskog povjetarca.
Rekao je: - Doktore Darell, doktore Semic, ovo je Orum Dirige.
Pridolica je bio visok. Imao je dug, ravan nos koji je njegovom mravom licu davao
melankolian izraz. Doktor Darell mu je pruio ruku.
Anthor se malo osmjehnuo. - Policijski porunik Dirige, -pojasnio je. - S Kalgana.
Darell je zaprepateno pogledao mladia. - Policijski porunik Dirige s Kalgana, - pon
ovio je razgovijetno. I vi ga dovodite ovamo. Zato?
- Jer je on posljednji ovjek koji je na Kalganu vidio vau ker. ekajte, ovjee.
Anthorov trijumfalni pogled postao je sada zabrinut kad se postavio izmeu ove dvo
jice, silovito se borei s Darellom. Polako i ne ba njeno gurnuo je starijeg ovjeka n
atrag na njegov stolac.
- to to pokuavate uiniti? - Anthor je maknuo smei uvo-jak sa svog ela, sjeo na rub st
ola i zamiljeno ljuljao nogu. - Mislio sam kako vam donosim dobru vijest.
Darell se izravno obratio policajcu. - Na to je on mislio kada je rekao kako ste
vi posljednji ovjek koji je vidio moju ker? Je li mrtva? Molim vas, odgovorite mi
bez okolianja. -Lice mu je bilo blijedo od uzbuenja.
Porunik Dirige je bezizraajnim glasom izjavio. - Rekao je da sam posljednji ovjek k
oji ju je vidio na Kalganu. Ne znam to se kasnije dogodilo.
- Evo, - umijeao se Anthor - rei u to vrlo jednostavno.
176
ao mi je ako sam malo previe naglasio ovaj dramatini trenutak, doktore. Vi ste se t
ako nehumano postavili u cijeloj toj stvari da sam zaboravio da imate osjeaje. Ka
o prvo, porunik Dirige je jedan od naih. Roen je na Kalganu, ali otac mu je iz Fond
acije doveden na Kalgan kako bi radio za Mulu. Preuzimam na sebe svu odgovornost
vezanu uz porunikovu lojalnost prema Fondaciji. Kontaktirao sam ga dan nakon to s
te prestali primati Munnova dnevna izvjea...
- Zato? - bijesno ga je prekinuo Darell. - Mislim da sam posve jasno rekao kako n
eemo nita poduzimati. Riskirali ste i njihove i nae ivote.
- Zato, - stigao je jednako bijesan odgovor, - to sam ja u tu igru upleten due neg
o vi. Zato to na Kalganu imam izvjesnih veza o kojima vi nita ne znate. Zato to dje
lujem temeljem irih spoznaja, razumijete li?
- Mislim da ste potpuno lud.
- Hoete li me sasluati?
Uslijedila je stanka, a onda je Darell spustio pogled.
Anthorove usne su se iskrivile u poluosmijeh - U redu, doktore. Dajte mi pet min
uta. Ispriajte mu, Dirige.
Dirige je govorio teno. - Koliko ja znam, doktore Darell, vaa ker je na Trantoru. B
arem je u Istonoj zranoj luci imala kartu za Trantor. Bila je s delegatom trgovaca
s tog planeta koji je tvrdio kako mu je ona neakinja. ini se, doktore, da vaa ker i
ma udnu kolekciju roaka. To joj je u roku od etrnaest dana bio ve drugi stric, zar n
e? Taj me Trantorac ak pokuao podmititi.'.. vjerojatno misli kako su zato uspjeli
otii. - Osmjehnuo se smrknuto i zabrinuto.
- Kako je mala?
- Koliko se moglo vidjeti nije bila povrijeena. Samo prestraena. Ne mogu je zbog t
oga kriviti. Cijela policija ju je progonila. Jo uvijek nemam pojma zato.
Darell je duboko udahnuo zrak i inilo se kako je to uinio po prvi puta nakon nekol
iko minuta. Bio je svjestan da mu se tresu ruke i s naporom ih je drao pod kontro
lom. - Znai da je s njom sve u redu. A taj trgovaki predstavnik, tko je on? Vratim
o se na njega. Kakva je njegova uloga u svemu tome?
- Ne znam. Znate li vi ita o Trantoru?
177
- Nekad sam ivio tamo. Sada je to poljoprivredni svijet. Veinom izvoze ito i krmivo
za stoku. Vrlo kvalitetno! To prodaju diljem Galaktike. Na planetu postoji dvad
esetak seoskih udruga i svako od njih ima svoje predstavnike u inozemstvu. To su
vraje lukavi momci... Znam za jednoga. Ranije je odlazio na Kalgan, obino zajedno
sa svojom enom. Savreno poten. Posve bezopasan.
- Mhmmm - rekao je Anthor. - Arcadia se rodila na Tran-toru, zar ne, doktore?
Darell je kimnuo.
- Vidite, onda se sve to uklapa. eljela je otii, brzo i nekamo daleko i tu se Tran
tor nametnuo kao izbor. Zar ne mislite i vi tako?
- Zato se nije vratila ovamo? - rekao je Darell.
- Moda su je slijedili pa je osjetila kako mora zamesti trag.
Doktor Darell vie nije imao srca za daljnja raspitivanja. - Onda, pustimo je neka
bude sigurna na Trantoru, ili barem onoliko sigurna koliko se to moe biti u ovoj
mranoj i groznoj Galaktici. - Poao je prema vratima, a onda je osjetio na rukavu
Anthorov lagan dodir pa je zastao, ali nije se okrenuo.
- Doktore, bi li vam smetalo ako bih poao s vama kui?
- Samo izvolite, - stigao je automatski odgovor.
Do veeri su oni dijelovi osobnosti doktora Darella koji su bili najblie povrini i k
oji su ostvarivali neposredan kontakt s drugim ljudima jo jednom ojaali. Odbio je
veeru i umjesto toga se grozniavom upornou vratio svojem sporom napredovanju u radu
s kompliciranim jednadbama i encefalografskim analizama
Ve je bila gotovo pono kada je ponovo doao u dnevnu sobu.
Pelleas Anthor je jo uvijek bio tamo i prtljao neto oko upravljaa za video. Zauvi iza
lea korake, bacio je pogled preko ramena.
- Bok. Zar jo niste u krevetu? Ve satima pokuavam na ovom videu pronai ita osim vijes
ti. ini se daje F.B. Hober Mallow skrenuo s kursa i otad se vie nije javljao.
178
- Zaista? Na to se sumnja?
- A to mislite? Na neki od kalganskih prljavih trikova. Postoje li kakva izvjea o t
ome da su kalganske letjelice viene u tom sektoru svemira iz kojeg se Hober Mallo
w posljednji puta javio?
Darell je slegnuo ramenima, a Anthor je zamiljeno protr-ljao elo.
- ujte, doktore, - rekao je - zato niste otili na Trantor?
- A zato bih?
- Jer nam ovdje niste ni od kakve koristi. Uope niste ona ista osoba. Ne moete ni
biti. A odlazei na Trantor mogli biste postii i neki svoj cilj. Tamo se nalazi sta
ra Carska knjinica u kojoj su sauvani svi objavljeni zapisi Seldonove komisije.
- Ne! Ta knjinica je opljakana i unitena, a i nije nikome pomogla.
- Jednom davno je pomogla Eblingu Misu.
- Otkud vi to znate? Da, on je rekao daje pronaao Drugu Fondaciju i moja majka ga
je pet minuta kasnije ubila, jer je to bio jedini nain da ga sprijei da tu lokaci
ju ne oda Muli. Ali vi znate i kako je ona tim svojim inom uinila i to da je nemog
ue rei je li Mis zaista znao tu lokaciju. Konano, nitko drugi nije nikada mogao pok
uati izvui istinu iz tih zapisa.
- Ako se sjeate, dok je radio na tome, um Eblinga Misa je bio pod Mulinim utjecaj
em.
- I to mi je poznato, ali Misov mozak je upravo zbog toga bio u jednom abnormaln
om stanju. Znamo li vi i ja ita o stanju uma ije su emocije pod kontrolom nekog dr
ugog, o takvim sposobnostima i nedostacima? U svakom sluaju ja ne idem na Trantor
.
Anthor se smrknuo. - Dobro, emu sad ta silovitost? Predloio sam to samo zato to...
Svemira mu, ja vas ne razumijem. Postarili ste se za deset godina. Oito je da proi
vljavate pravi pakao. Ovdje ne radite nita korisno. Da sam na vaem mjestu, otiao bi
h po tu djevojicu.
- Tono! To je ono to i ja elim. Zato to neu uiniti. Sluajte, Anthor i pokuajte me shvat
iti. Vi se igrate... obojica se igramo s neim to daleko nadilazi nae snage. Gledano
hladnokrvno,... ako uope imate krvi... vama je to takoer ja-
179
sno, bez obzira na to to mislite u vaim trenucima romantike i nepraktinosti. Ve pede
set godina znamo daje Druga Fondacija pravi nasljednik i uenik Seldonove matemati
ke. To znai, a vi i to znate, da se u Galaktici ne dogaa nita to nema svoju ulogu u
njihovim kalkulacijama. Nama izgleda daje cijeli ivot niz sluajnosti koje treba doe
kati improvizirajui. A po njihovom shvaanju, ivot je smislen i treba ga se doekati s
obavljenim predraunima. Ali imaju oni svoje slabosti. Njihov rad je statistiki i
samo masovne akcije ljudi su zaista neizbjene. Ja sad ne znam kako bih ja, kao po
jedinac, mogao igrati ulogu u tom predvienom smjeru kretanja povijesti. Moda ja ne
mam neku odreenu ulogu, jer Plan ostavlja pojedincu neodreenost i slobodnu volju.
Alija sam vaan i oni...om/, razumijete... bi mogli ukalkulirati barem one moje vj
erojatne reakcije. Zato nemam povjerenja u svoje impulse, u moje elje i moje vjer
ojatne reakcije. Radije u im pruiti nevjerojatnu reakciju. Ostat u ovdje, usprkos in
jenici to oajniki elim otii. Ne! Zato oajniki elim otii.
Mladi se kiselo osmjehnuo. - Ne znate svoj vlastiti um ni toliko koliko bi ga oni
mogli znati. Pretpostavimo da bi, poznavajui vas, oni mogli raunati s vaom nevjero
jatnom reakcijom, jednostavno znajui unaprijed kako ete razmiljati.
- Onda u tom sluaju nema izlaza. Jer ako budem slijedio nain razmiljanja kojeg ste
upravo istakli pa odem na Trantor, oni bi mogli i to predvidjeti. To je beskonaan
krug nadmudrivanja. I uope nije vano koliko daleko slijedim taj krug. Mogu ili ii
ili ostati. Ovaj in postavljanja moje keri kao mamca tamo negdje u Galaktici, ne m
oe biti sraunat na to da odluim ostati tu gdje jesam, jer bih tu ostao i da oni nis
u nita poduzeli. Jedino su mogli imati za cilj to da me pomaknu pa zato ostajem.
A osim toga, Anthore, ne radi se ba uvijek o Drugoj Fondaciji, niti su svi dogaaji
posljedica toga kako oni povlae konce. Moda oni nemaju nekakve veze s Arcadijinim
odlaskom i moda e ona biti na Trantoru sigurna i onda kad mi svi ve budemo mrtvi.
- Ne, - rekao je Anthor otro, - sad ste ve sasvim skrenuli.
- A vi imate neku drugu interpretaciju?
- Imam... ako me budete posluali.
180
- Samo izvolite. Ja imam strpljenja.
- Pa... kako dobro vi poznajete svoju ker?
- Koliko dobro moe jedna osoba poznavati drugu? To moje poznavanje je oito nedosta
tno.
- I moje je, vjerojatno jo vie nego vae... ali ja sam je barem promatrao novim oima.
Kao prvo: silno je romantina, jedinica koje uz oca intelektualca odrasta u kuli
od slonovae, usred nerealnog svijeta avantura s videa i iz knjiga-filmova. ivi u ud
nom svijetu intriga i pijunae kojeg je sama stvorila. Kao drugo: ona se prema svem
u ovome inteligentno ponaa; u svakom sluaju dovoljno inteligentno da bi nas nadmud
rila. Briljivo je planirala prislukivanje naeg prvog sastanka i u tome je uspjela.
Paljivo je planirala kako e s Munnom otii na Kalgan i u tome je uspjela. Kao tree: i
ma neko nezdravo divljenje prema svojoj oboavanoj heroini... vaoj majci... koja je
porazila Mulu. Mislite li da je tono sve to to sam do sada rekao? U redu. A sada,
za razliku od vas, ja imam kompletno izvjee porunika Dirigea, a povrh toga moji iz
vori s Kalgana su dovrili svoja izvjea i svi ti izvori su provjereni. Na primjer, m
i znamo da je na sastanku s Gospodarem Kalgana, Homiru Munnu bio odbijen zahtjev
za doputenje ulaska u Mulinu palau, a to se promijenilo i zahtjev je odobren tek
nakon to je Arcadija razgovarala s lady Callijom, bliskom prijateljicom Prvog Graa
nina.
Darell gaje prekinuo. - Kako znate sve to?
- Kao prvo, Dirige je ispitivao Munna u sklopu svoje policijske zadae da pronae Ar
cadiju. Naravno, imamo potpun transkript, sva pitanja i odgovore s tog sasluanja.
A uzmite i samu lady Calliju. Govorka se kako je Stettin izgubio zanimanje za n
ju, ali te se glasine ne temelje na injenicama. Ne samo da je nije zamijenio s ne
kom drugom, i ne samo da ona posreduje u vezi Gospodarevog odbijanja Munnove mol
be, nego moe i posve otvoreno pripremiti Arcadijin bijeg. Jer desetak vojnika oko
Stettinove zgrade je posvjedoilo kako su te posljednje veeri one viene zajedno. A
Callia ipak ostaje nekanjena. I to usprkos injenici da su za Arcadijom uporno trag
ali.
- Ali to ste vi iz svega toga zakljuili?
- Daje Arcadijin bijeg bio organiziran.
181
- To sam i ja rekao.
-Ali uz jedan dodatak. Naime, Arcadia je morala znati daje organiziran; ova Arca
dia, ova pametna mala curica koja posvuda vidi tajne spletke, klike i urote, pro
zrela je i ovu i nastavila razmiljati na ovaj va nain. Zakljuila je kako oni ele da s
e ona vrati u Fondaciju pa je umjesto toga otila na Trantor. Ali zato ba na Trantor
?
- Pa dobro, zato?
- Jer je tamo bila pobjegla i Bayta, njezina idolizirana baka, kad je ona bila u
bijegu. Svjesno ili nesvjesno, Arcadija ju je oponaala. Samo se pitam je li Arca
dia bjeala od istog neprijatelja.
- Od Mule? - upitao je Darell, uglaeno prikrivajui sarkazam.
- Ne, naravno, ne. Pod neprijateljem mislim mentalitet protiv kojeg se ona ne moe
boriti. Bjeala je od Druge Fondacije ili nekog takvog utjecaja koji se moe zatei n
a Kalganu.
- O kakvom to utjecaju govorite?
- Zar oekujete da je Kalgan imun na takve opasnosti? Nekako smo obojica doli do to
g zakljuka da je Arcadijin bijeg bio organiziran. Tono? Traili su je i nali, ali Dir
ige joj je namjerno dopustio bijeg. Dirige, razumijete li? Kako to? Jer je on bi
o na ovjek. Ali otkud su oni to znali? Jesu li raunali na njega kao na izdajicu? Ha
, doktore?
- Sada mi govorite kako su je oni zapravo namjeravali ponovo uhvatiti. Iskreno r
eeno, Anthore, pomalo me zamarate. Zavrite to to ste htjeli rei; elim otii na poinak.
- Brzo u rei to to imam. - Anthor je posegnuo u dep u kojem se nalazila mala kolekci
ja foto-zapisa. Bile su to one poznate krivulje encefalograma. - Dirigeovi modani
valovi, - rekao je leerno, - napravljeni otkad se vratio.
Ono stoje trebao vidjeti, Darell je ve zapazio golim okom, a kad je podigao pogle
d lice mu je bilo sivo - On je kontroliran.
- Upravo to. Dopustio je Arcadiji bijeg ne zato stoje on na ovjek, nego zato to pri
pada Drugoj Fondaciji.
- ak i nakon to je znao da ona ide na Trantor, a ne na Terminus.
182
Anthor je slegnuo ramenima. - Bio je podeen tako da je pusti. Nije bilo naina na k
oji bi on to mogao podeavati. Znate, on je bio tek orue. Radi se samo o tome da je
Arcadia otila u najmanje vjerojatnom smjeru i vjerojatno je na sigurnom. Ili je,
u najmanju ruku, sigurna sve dotad dok Druga Fondacija ne bude modificirala pla
nove uzevi u obzir to promijenjeno stanje stvari...
Zastao je. Malo signalno svjetlo na videu je svijetlilo. Jednim neovisnim krugom
je signaliziralo pojavu izvanrednih vijesti. I Darell je to opazio pa je mehanik
om kretnjom dugotrajne navike upalio video. Upali su usred reenice, ali su i prij
e no to je ona zavrila znali daje Hober Mallow, odnosno ono stoje ostalo od njega,
pronaen i daje, po prvi puta nakon gotovo pola stoljea, Fondacija ponovo u ratu.
Anthor je stisnuo eljusti. - U redu, doktore, uli ste. Kal-gan je napao, a Kalgan
je pod kontrolom Druge Fondacije. Hoete li slijediti svoju ker i otii na Trantor?
- Neu. Riskirat u. Ovdje.
- Doktore Darell, vi niste inteligentni poput vae keri. Pitam se koliko vam se moe
vjerovati. - Njegov dugi miran pogled zadrao se trenutak na Darellu, a onda je be
z rijei otiao.
A Darell je ostao u neizvjesnosti i gotovo u oajanju.
Posve zaboravljen, video je sad bio mjeavina uzbudljivih prizora i zvukova koji s
u do zastraujuih detalja opisivali prvi sat rata izmeu Kalgana i Fondacije.
17
RAT
Gradonaelnik Fondacije je tato pogladio ono malo kose koja mu je obrubila lubanju.
Uzdahnuo je. -Te godine koje smo propustili, te prigode koje smo propustili. Ni
koga ne optuujem, doktore Darell, ali zasluili smo poraz.
Darell je tiho rekao. - Ne vidim razloga za gubljenje povjerenja u to kako e se s
tvari odvijati, gospodine.
- Pomanjkanje povjerenja! Pomanjkanje povjerenja! Tako vam Galaktike, doktore Da
rell, na emu biste vi bazirali neki drugi stav? Doite ovamo...
Napola je vodio, a napola vukao Darella prema bistrom jajolikom obliku koji se g
raciozno oslanjao na svoje malo, nevidljivo zatitno polje. Na dodir gradonaelnikov
e ruke to je iznutra zasjalo i ukazao se precizan trodimenzionalni model ga-lakt
ike dvostruke spirale.
Gradonaelnik je uzbueno rekao - Ovo uto je podruje svemira koje je pod kontrolom Fon
dacije, crveno je pod vlau Kalgana.
Ono to je Darell vidio izgledalo je poput crvene kugle poloene na rairenu utu aku koj
a ju je okruila sa svih strana osim s one koja je okrenuta prema sreditu Galaktike
.
- Galaktografija je na najvei neprijatelj. - rekao je gradonaelnik. - Nai admirali n
imalo ne taje nau gotovo beznadnu strateku poziciju. Gledajte. Neprijatelj ima unu
tranje linije komuniciranja. Koncentriran je na jednom mjestu. Moe nas jednakom la
koom presrest sa svih strana. Moe se braniti s minimumom snaga. Gledajte kako smo
mi proireni. Prosjena udaljenost izmeu nastanjenih sustava unutar Fondacije je goto
vo tri puta tolika kolika je ona unutar prostora Kalgana. Na
184
primjer, da bi se dolo od Santannija na Locris, to je za nas putovanje od dvije t
isue i etiri stotine parseka, ali za njih samo osam stotina parseka, ukoliko ostaj
emo unutar tih naih teritorija...
Darell je rekao: - Razumijem sve to, gospodine.
- A ne razumijete da to moe znaiti poraz.
- U ratu ima i drugih stvari osim udaljenosti. Ja kaem da ne moemo izgubiti. To je
posve nemogue.
- A zato to tvrdite?
- Zbog moje vlastite interpretacije Seldonovog Plana.
- Oh, - gradonaelnikove usne su se iskrivile, a ruke koje je drao za leima su se sp
ojile. - Onda vi vjerujete i u tu mistinu pomo Druge Fondacije.
- Ne. Vjerujem na pomo onog stoje neumitno... i u hrabrost i upornost.
Ipak, iza tog glatkog samopouzdanja, i sam se pitao... -Ato ako...
to ako je Anthor imao pravo pa je Kalgan samo orue onim mentalnim arobnjacima? to ak
o namjeravaju poraziti i razoriti Fondaciju? Ne. To nema nikakvog smisla.
Ali ipak...
Gorko se osmjehnuo. Uvijek isto. Uvijek to buenje i buenje kroz taj debeo i mraan g
ranit koji je neprijatelju bio tako providan.
Ni Stettinu nisu ostale skrivene galaktografske istine ove situacije.
Taj Gospodar Kalgana je stajao ispred isto takvog modela dvostruke galaktike spir
ale kakvog su promatrali i gradonaelnik i doktor Darell. Osim to se je, na onom mj
estu gdje se gradonaelnik smrknuo, Stettin osmjehivao.
Admiralska odora je napadno blistala na njegovom masivnom tijelu. Grimizna lenta
Reda Mule, koju mu je bio dodijelio prethodni Prvi Graanin, kojeg je est mjeseci
kasnije Stettin pomalo silom naslijedio, stajala mu je na prsima dijagonalno, od
desnog ramena pa sve do struka. Na lijevom ramenu mu je briljantno sjala Srebrn
a zvijezda s dvostrukim kometom i maevima.
185
Obratio se estorici ljudi iz svojeg generaltaba, ije odore su izgledale samo neto ma
nje pompozno, kao i svojem premijeru, mravom i sijedom, koji je meu svim tim sjaje
m izgledao poput neke sive pauine.
- Mislim da su odluke jasne, - rekao je Stettin. - Moemo si dopustiti ekanje. Za n
jih e svaki dan odgode biti nov udar na njihov moral. Ukoliko namjeravaju braniti
sve dijelove koji su pod njihovom vlau, morat e se rairiti u vrlo tanak pojas i mi
moemo napasti s dva simultana udara ovdje i ovdje. - Pokazao je na modelu oba smj
era. Dva jasna bijela koplja zabila su se iz crvenog u onu utu boju koja ih je ok
ruivala i jednim napetim lukom odvojila Terminus s dvije strane. - Ovakvim emo nain
om razdijeliti njihovu flotu na tri dijela koje e biti lako unititi. A ako budu ko
ncentrirali snage, morat e se dragovoljno odrei dvije treine svojih teritorija i vj
erojatno e riskirati pobunu.
U tiini koja je uslijedila uo se tanaan glas premijera. - Za est mjeseci, - rekao je
, - Fondacija e biti est puta jaa. Kao to svi znamo, imaju vee zalihe sirovina, flota
im je brojano jaa, ljudskom silom raspolau u praktiki neogranienim koliinama. Moda bi
jedan brz napad bio sigurniji.
Meu svima koji su se zatekli u toj prostoriji njegov je glas vjerojatno bio najma
nje utjecajan. Lord Stettin se osmjehnuo i odmahnuo rukom - Tih est mjeseci... il
i godina, ako se to pokae nunim... nee nas stajati nita. Ljudi iz Fondacije ne mogu
obaviti pripreme, oni su ideoloki nesposobni za to. U njihovu je filozofiju usaena
vjera da e ih Druga Fondacija spasiti. Ali ovog puta nee, ha?
Ljudi u prostoriji su se poeli nelagodno mekoljiti.
- ini se da vam nedostaje samopouzdanja, - hladno je primijetio Stettin. - Nuno je
jo jednom iznijeti izvijea naih agenata s teritorija koji pripadaju Fondaciji, ili
ponoviti nalaze doktora Homira Munna, agenta Fondacije koji je sada... mhmmm...
u naoj slubi? Kaem vam, gospodo, priekajmo.
Stettin se vratio u svoje privatne odaje, a na licu mu je jo uvijek titrao onaj z
aleen osmijeh. Ponekad je razmiljao o tom Homiru Munnu. To je udan momak koji sigur
no jo nije potvrdio svoje ranije obeanje. A ipak mu se ulizuje zanimlji-
186
vom informacijom koja zvui vrlo uvjerljivo... naroito kad je Callia nazona.
iroko se osmjehnuo. Ipak barem neka korist od te debele glupae. Barem je svojim la
skanjem i lukavou iz Munna izvukla vie negoli je on mogao, a i uz manje potekoa. Zato
nju ne bi dao Munnu? Namrtio se. Callia. Ona i njezina blesava ljubomora. Tako ti
svemira! Kad bi barem jo imao onu Darellovu malu... Zato zbog toga nije Callijinu
glavu zdrobio u prah?
Nije znao zato.
Moda zato to se ona slagala s Munnom. A njemu je Munn potreban. Jer, na primjer, M
unn je bio taj koji je pokazao da Mula nije vjerovao u postojanje Druge Fondacij
e. Njegovim je generalima trebalo takvo uvjeravanje.
On bi bio rado iznio te dokaze u javnost, ali bilo je bolje ostaviti Fondaciju n
eka vjeruje u tu nepostojeu pomo. Zar je to zaista bila Callia koja je to istaknul
a? Tono. To je ona rekla.
Oh, glupost! Ona ne bi mogla nita rei. A ipak...
Otresao je glavom kako bi je razbistrio i nastavio dalje.
18
SABLASNI SVIJET
Trantor je bio svijet koji se ponovo raao iz svoji ruevina i posljednji ostataka.
Postavljen poput kakvog bezbojnog dragulja usred gusto rasporeenih sunaca posred
Galaktike, meu gomilama zvijezda tako ekstravagantno i besciljno razbacanim, sanj
ao je naizmjence o prolosti i o budunosti.
Postojalo je vrijeme kada su se one neuhvatljive niti nadzora protezale od njego
ve metalne kupole pa sve do samih rubova do kuda je dopirala njegova slava. Bio
je to jedan jedini grad u kojem je ivjelo etiri stotine milijardi stanovnika; najm
oniji glavni grad koji je ikada postojao.
Kad je raspadanje Carstva konano bilo doprlo i do njega i tijekom Velikog razaran
ja od prije stotinu godina, njegova je mo bila sve manja i konano zauvijek nestala
. Metalna ljuska koja gaje nekad okruivala sada se, u ruevinama i smrti, raspala i
izguvala, pretvorivi se u bolnu porugu njegovoj negdanjoj veliini.
Preivjeli su trgali tu metalnu oplatu i prodavali je drugim planetima u zamjenu z
a sjeme i stoku. Tlo je opet postalo otkriveno i planet se vratio svojim poecima.
U sve irim podrujima zahvaenim primitivnom poljoprivredom, zaboravio je svoju sloen
u i kolosalnu povijest.
Ili bi je zaboravio da nije bilo jo uvijek snanih ostataka koji su, u ogorenoj, ali
ponosnoj tiini podizali svoje goleme ruevine prema nebu.
Arcadia je uzbuenog srca promatrala metalni rub na obzoru. To selo u koje su je P
alveri doveli bilo je za nju tek aica kueraka, malenih i primitivnih. Polja koja su
ih okruivala bi-
188
la su zlatnouta, itna polja. Ali tamo iza obzora bila je uspomena na prolost koja j
e jo uvijek sjala nepomuenim sjajem i plamtjela tamo gdje je sunce svojim odbijesc
ima zahvatilo Trantor.
Tijekom ovih mjeseci otkad je stigla na Trantor ve je jednom bila tu. Popela se n
a gladak plonik koji sada vie nije imao spojeva i riskirajui spustila se u tihu, pr
ainom prekrivenu graevinu u koju je svjetlost ulazila kroz pukotine u raspuk-nutim
zidovima i pregradama.
U srcu je osjeala bol i tugu. Ovo je bila blasfemija.
Otila je, praena zveketom metala i trala sve dok joj noge nisu opet dotakle mekano,
zemljano tlo.
Atada se samo mogla sa udnjom osvrnuti. Nije se usuivala jo jednom ometati spokoj t
og mjesta.
Znala je da se rodila negdje na ovom svijetu... pokraj stare Knjinice carstva, ko
ja je bila sama sr Trantora. Bilo je to najsvetije meu svetim mjestima. Na cijelom
ovom svijetu samo je Knjinica preivjela Veliko razaranje i cijelo stoljee nakon to
ga ostala posve nedirnuta, buntovnik ovog svijeta.
Na tom su mjestu Hari Seldon i njegovi suradnici istkali svoju nezamislivu mreu.
Tu je Ebling Mis prodro u tajnu i ostao silno zapanjen svojim otkriem, a onda bio
ubijen kako bi se sprijeilo irenje te otkrivene tajne.
Tu u toj Knjinici su njezini djed i baka ivjeli deset godina, sve dok Mula nije um
ro i dok se nisu mogli vratiti u obnovljenu Fondaciju.
U ovu se Knjinicu njezin otac vratio sa svojom nevjestom kako bi ponovo pronali Dr
ugu Fondaciju, ali to im nije uspjelo.
Tu se je ona rodila i tu je njezina mati umrla.
eljela je posjetiti Knjinicu, ali je Preem Palver odmahnuo svojom okruglom glavom.
- Arkady, to je tisue milja daleko, a ovdje je toliko posla. Osim toga, ne bi bi
lo dobro da tamo smeta. Zna, to je svetite...
Ali Arcadia je znala da on ne eli posjetiti knjinicu, kako je to bio sluaj i kod Mu
line palae. Postojao je taj praznovjerni strah pigmejaca sadanjosti prema relikvij
ama divova iz prolosti.
189
Ipak bilo bi grozno kada bi zbog toga osjetila neprijateljstvo prema tom smijenom
malom ovjeku. Sada je ve bila gotovo tri mjeseca na Trantoru i cijelo to vrijeme
su on i ona... Tata i Mama.. .bili divni prema njoj...
A i to je bio taj njezin povratak ovamo? Zato bi njih upli-tala u te ruevine. Je li
ih moda upozorila da postoje ljudi koji je namjeravaju unititi? Ne! Pustila ih je
igrati tu smrtonosnu igru zatitnika.
Savjest ju je neizdrivo pekla... Ali kakav izbor je imala?
Oklijevajui, sila je niz stube na doruak. ula je glasove.
Preem Palver je jednim pokretom svog debelog vrata gurnuo ubrus u ovratnik koulje
i s neskrivenim zadovoljstvom posegnuo za svojim kuhanim jajima.
- Juer sam bio dolje u gradu, Mama - rekao je, podiui licu, a rijei su mu se gotovo i
zgubile u golemom zalogaju.
-1 ega to ima dolje u gradu, Tata - nezainteresirano je upitala Mama sjedajui, otri
m pogledom pregledavajui stol i onda opet ustajui po sol.
-Ah, nije ba dobro. Stigao je brod iz smjera Kalgana i donio njihove novine. Tamo
je rat.
- Rat! Ma nemoj! E pa pustimo ih neka si porazbijaju glave, kad u njima nemaju r
azuma. Je li ti stigla uplata, Tata? Ponovo ti kaem, upozori starog Coskera da ni
su jedina udruga na svijetu. Ve je dovoljno loe to to plaaju toliko da me je sram pr
ed mojim prijateljicama spominjati te iznose, pa bi barem mogli plaati na vrijeme
.
- Vrijeme, vrijeme, - ljutito je govorio Tata. - uj, nemoj me za dorukom tjerati g
ovoriti o glupostima, jer bih se mogao zagrcnuti sa svakim zalogajom, - rekao je
, napravivi pravi kaos meu krikama tosta namazanog maslacem. Onda je, neto mirnijim
glasom dodao: - Borba se odvija izmeu Kalgana i Fondacije i to ti traje ve dva mje
seca.
Trznuo je rukama, jednom o drugu, karikirano prikazujui borbu u svemiru.
- Mhm. I, kako stoje?
- Loe po Fondaciju. uj, pa vidjela si Kalgan; posvuda samo vojska. Oni su bili spr
emni. Fondacija nije. I onda... puf!
190
Mama je odjednom odloila vilicu i siknula. - Budalo! -Ha?
- Glavonjo! Stalno laprda s tim tvojim velikim ustima. Brzom kretnjom je pokazala
, a kad se Tata osvrnuo preko
svog ramena, spazio je kako Arcadija stoji skamenjena pokraj vrata.
- Fondacija je u ratu? - upitala je.
Tata je bespomono pogledao u Mamu i onda kimnuo. -1 gube?
Ponovo je kimnuo.
Arcadia je osjetila kako joj se grlo stegnulo, a onda je polako prila stolu. - Je
li ve sve zavrilo? - pitala je apatom.
- Zavrilo? - upitao je Tata glumljenom veselou. - Tko kae daje gotovo? U ratu se svat
a moe dogoditi. I... i...
- Sjedni, duo, - rekla je Mama smirujuim glasom. - Nitko ne bi smio razgovarati pr
ije doruka, na prazan eludac.
Ali Arcadia se nije obazirala na nju. - Jesu li Kalganci na Terminusu?
- Ne, - rekao je Tata ozbiljno. - Ove vijesti su od prolog tjedna i Terminus se j
o uvijek bori. asna rije. Govorim ti istinu. I Fondacija je jo uvijek jaka. Hoe li da
ti donesem te novine?
-Da!
itala ih je za dorukom, jedui onoliko koliko je mogla, a dok je itala pogled joj se
zamaglio. Santanni i Korell su izgubljeni... bez borbe. Dio flote Fondacije upao
je u zamku u Ifni sektoru i zbrisan je gotovo do posljednjeg broda.
I sad se Fondacija ponovo svela na onu prvobitnu jezgru od tek etiri kraljevstva
- poetni posjed stvoren u vrijeme Salvora Hardina, prvog gradonaelnika. Ali jo uvij
ek se bore... jo bi uvijek mogla postojati ansa... i ma to se dogodilo, ona mora ob
avijestiti svog oca. Mora nekako doprijeti do njega. Mora!
Ali kako. Taj rat joj se isprijeio.
Nakon doruka je upitala Tatu. - Gospodine Palver, hoete li uskoro ii na neko novo p
utovanje?
Tata je na prednjem travnjaku sjedio na lealjci i sunao se. Izmeu debelih prstiju m
u je tinjala cigara i izgledao je poput presretnog buldoga.
191
- Na putovanje? - ponovio je lijeno. - Tko zna. Ovo su lijepi praznici, a dopust
mi jo nije istekao. Zato spominje novo putovanje? Jesi li nemirna?
- Ja? Ne, svia mi se ovdje. Vrlo ste dobri prema meni, vi i gospoa Palver.
On je samo odmahnuo na te njezine rijei.
- Razmiljala sam o ratu, - rekla je.
-Ali nemoj misliti na to. to ti moe tu uiniti? Zato bi se muila oko neega na to ne mo
ecati?
- Ali razmiljala sam o tome kako je Fondacija izgubila veinu svojih poljoprivredni
h svjetova. Tamo su sad ve vjerojatno uveli racionaliziranje hrane.
inilo se daje Tati neugodno. - Ne brini, sve e biti u redu.
Jedva da ga je sluala. - Rado bih im odnijela hranu, eto stoje. Znate, kad je Mul
a umro i kada se Fondacija pobunila, Terminus je neko vrijeme bio izoliran i tad
a je general Han Pri-tcher, koji je nakratko naslijedio Mulu, planet drao pod ops
adom. Zalihe hrane su se strano smanjile i moj tata kae kako mu je njegov tata rek
ao da su im preostali jo samo suhi amino-acid koncentrati koji imaju ogavan okus.
Jedno jaje je kotalo dvije stotine kredita. A onda su, upravo na vrijeme probili
opsadu pa su sa Santannija doli brodovi s hranom. To je moralo biti strano vrijem
e. Vjerojatno se sada sve to ponovo dogaa.
Uslijedila je stanka, a onda je Arcadia rekla - Znate, kladim se da bi Fondacija
sada bila voljna hranu platiti po vercerskim cijenama. Dvostruko ili trostruko v
ie nego inae. Joj, kad bi sad na primjer neka kooperativa ovdje na Trantoru preuze
la taj posao moda bi izgubili nekoliko brodova, ali kladim se da bi jo prije zavret
ka rata postali ratni milijunai. U starim danima su fondacijski Trgovci stalno ra
dili takve stvari. Buknuo bi rat, a oni su prodavali najnunije stvari i riskirali
. Joj, znali su zaraditi po dva milijuna kredita po jednoj turi.. .profita. I to
samo od stvari koje su mogli ukrcati na brod.
Tata se mekoljio. Nije ni zapazio da mu je cigara dogorjela. - Sklopit posao za h
ranu, ha? Mhmm... ali Fondacija je tako daleko.
- Oh, znam. I mislila sam kako to ne biste mogli obaviti odavde. S redovnim brod
om za snabdijevanje vjerojatno ne bi-
192
ste doprli dalje od Massene ili Smushvka, a odande biste trebali unajmiti male i
zviake brodove ili neto takvo pa s time mugnuti kroz obru.
Tata je rukom prelazio po kosi dok je raunao.
Dva tjedna kasnije bili su dovrene sve pripreme. Mama je veinu vremena provodila o
goreno protestirajui. Najprije zbog neizljeive tvrdoglavosti kojom je on srljao u s
amoubojstvo. A kasnije zbog nevjerojatne tvrdoglavosti kojom je odbijao dopustit
i joj da i ona poe s njim.
Tata je rekao. - Mama, zato se ponaa kao kakva stara gospoa. Ne mogu te povesti. To
je muki posao. Pa to ti misli daje rat? Zabava? Djeja igra?
- Zato onda ti ide? Zar si ti mukarac, ti blesave. S jednom nogom i pola ruke ve u gr
obu. Neka ide netko od mladia, a ne ovakav debeli elavac kao to si ti.
- Nisam elav - uzvratio je Tata dostojanstveno. - Imam jo mnogo kose. I zato ja ne
bih bio taj koji e ostvariti zaradu? Zato bi to bio neki momak? Sluaj, ovo bi moglo
znaiti milijune.
Znala je to i sama pa je prestala.
Arcadia gaje vidjela jednom prije polaska.
- Idete li na Terminus? - upitala je.
- Zato ne? Sama si rekla da im treba kruh, ria i krumpir. Dogovorit u se s njima pa
e to i dobiti.
- Onda... samo neto. Ako idete na Terminus, biste li... hoete li posjetiti mog oca
?
A Tatino se lice naboralo i inilo se kako e se otopiti od njenosti. - Oh, morao sam
ekati da mi to kae. Jasno da u se nai s njime. Rei u mu da si na sigurnom i kako je sv
e u redu i kako u te, kad rat zavri, dovesti natrag.
- Hvala. Rei u vam kako ete ga nai. Zove se doktor To-ran Darell i ivi u Stanmarku. T
o je odmah pokraj Terminus Citvja i do tamo moete stii malenom letjelicom koja sta
lno vozi na toj relaciji. Mi ivimo na adresi 55 Channel Drive.
- ekaj, zapisat u to.
- Ne, ne - Arcadia je podigla ruku. - Ne smijete nita zapisivati. Samo upamtite i
pronaite ga bez iije pomoi.
193
Tata ju je zaueno gledao. Onda je slegnuo ramenima. - U redu. Adresa je 55 Channel
Drive u Stanmarku pokraj Terminus Cityja i do tamo vozi redovna linija. U redu?
- Jo samo neto. -Da?
- Hoete li mu prenijeti jednu moju poruku?
- Naravno.
- Htjela bih vam to apnuti.
Nagnuo je svoj debeli obraz prema njoj i zauo se tih apat. Tata je irom otvorio oi.
- To eli da mu kaem? Ali to nema nikakvog smisla.
- On e znati to mislite rei. Samo recite kako je ta poruka od mene i kako sam rekla
da e on znati to to znai. I recite mu upravo ovako kako sam vam rekla. Nikako druki
je. Neete zaboraviti?
- Kako bih to mogao zaboraviti? Tri male rijei. Sluaj...
- Ne, ne. - Skakala je gore-dolje, toliko su bili intenzivni osjeaji koji su je o
buzeli. - Nemojte ponavljati. Nemojte to nikome ponavljati. Nikome osim mojem oc
u. Obeajte mi to.
Tata je ponovo slegnuo ramenima. - Obeavam! U redu!
- U redu, - rekla je tunim glasom i, dok je on odlazio stazom do zranog taksija ko
ji ga je tu ekao kako bi ga odvezao do zrane luke, pitala seje li mu ona potpisala
njegovu smrtnu presudu. Pitala se hoe li ga ikada vie vidjeti.
Jedva se usuivala ponovo ui u kuu i tamo se suoiti s dragom, dobrom Mamom. Kad sve o
vo zavri, moda e joj biti najpametnije da se ubije zbog svega stoje uinila ovim ljud
ima.
19
ZAVRETAK RATA
KUORISTONSKA BITKA Dana 17. 9. 377 EE. sukobile su se snage Fondacije s vojskom
Gospodara Stettina s Kalgana i to je bila posljednja vana bitka tijekom perioda i
nterregnuma...
Encyclopaedia Galctica
Jle Turbor se, u svojoj novoj ulozi ratnog dopisnika, naao okruen odorama i to mu s
e svialo. Bilo mu je drago stoje ponovo u zraku i ona bespomonost uzaludne borbe p
rotiv Druge Fondacije pruala mu je s druge strane uzbuenje u posve drugoj vrsti bi
taka protiv posve opipljivih brodova i obinih ljudi.
Tu treba rei kako se bitke koje je Fondacija vodila nisu proule po svojim pobjedam
a, no jo je uvijek bilo mogue to prihvatiti filozofski. I nakon est mjeseci, sama j
ezgra Fondacije bila je jo netaknuta, a i glavnina flote je jo postojala. S novim
brodovima koji su od poetka rata bili pridodani kako bi pokrili gubitke, bila je
brojano gotovo jednako jaka, a u tehnikom pogledu jo i jaa nego prije poraza kod Ifn
ija.
U meuvremenu se obrana planeta uvrstila, oruane snage su sad bile bolje uvjebane, ad
ministrativna uinkovitost bolja i manje napuhnuta, a velik dio kalganske osvajake
flote bilo je sada prizemljeno zbog nunosti zadravanja tog "osvojenog" podruja.
U tom trenutku Turbor se s Treom flotom nalazio u vanjskom dijelu anakreonskog se
ktora. U skladu s njegovim nastojanjem da ovo prikae kao "rat malih, obinih ljudi"
, intervjuirao je Fennela Leemora, inenjerca tree klase, dragovoljca.
195
- Recite nam neto malo o sebi, vojnice, - zatraio je Tur-bor.
- A to' tu govorit. - Leemor se premjetao s noge na nogu i dopustio da mu lice prek
rije slabaan, stidljiv osmijeh, kao da i on vidi sve one milijune koji su sada, b
ez sumnje, mogli vidjeti njega.
- Ja sam s Locrisa. Imam pos'o u tvornici zranih automobila; to je izrada prednje
g dijela i dobra je plaa. Oenjen sam, dvoje djece, obje su curice. Recite, bi 1' m
og'o sad njih pozdraviti, mogu li... ako sad sluaju ovo.
- Samo izvolite, vojnice, video vam je na raspolaganju.
- Joj, hvala. Propetljao je. - Bok, Milla, ako me slua... ja sam dobro. Je Sunni d
obro? I Tomma? Stalno mislim na vas i kad se vratimo u luku moda u svratiti na dop
ust. Dobio sam tvoju poiljku hrane, ali ti to vraam natrag. Ovdje dobivamo nau redo
vitu hranu, ali rekli su nam kako je kod civila pomalo nestaica. Mislim daje to s
ve.
- Obii u je, vojnice, kad sljedei puta budem na Locrisu i pobrinut u se da joj ne ne
dostaje hrane. U redu?
Mladi se iroko osmjehnuo i kimnuo glavom. - Hvala vam, gospodine Turbor. Zbilja to
cijenim.
- U redu. Recite nam onda... vi ste dragovoljac, zar ne?
- Sigurno da jesam. Ako itko sa mnom zametne svau, ja ne ekam da me netko onda uvue
u to. Prijavio sam se onog dana kad sam uo to se dogodilo s Hoberom Mallowom.
- Svaka ast. Jeste li sudjelovali u mnogim akcijama? Vidim da nosite dvije ratne
zvjezdice.
- Pfuj, - pljunuo je vojnik. - To nisu bile bitke, to su bile arke. Kalganci se n
e bore osim ako im izgledi nisu najmanje pet prema jedan u njihovu korist. A i o
nda se samo priblie i pokuavaju nas sasjei brod po brod. Moje je roak bio kod In-fin
ija, bio je na brodu koji je uspio pobjei, na starom Eblingu Misu. Kae kako je tam
o bilo isto. Tamo se cijela njihova Glavna flota obruila na jednu nau krilnu diviz
iju i samo su tukli umjesto da se bore. Tamo su imali dvaput vie brodova.
- Mislite li da emo dobiti rat?
- Ma kladim se, sigurno; sada kad se ne povlaimo. ak i ako stvari postanu mnogo go
re, jer oekujem da e tada uskoiti
196
Druga Fondacija. Mi jo uvijek imamo Seldonov plan... a i oni to znaju.
Turborove usne su se malo iskrivile. - Znai, raunate na Drugu Fondaciju?
Odgovor je stigao popraen velikim uenjem. - Pa zar ne raunaju svi na to?
Nakon emisije, u Turborovu sobu je uao kadet Tipellium. Gurnuo je dopisniku cigar
etu i zabacio kapu na potiljak.
- Pokupili smo zarobljenika, - rekao je. -Da?
- Neki mali, ludi momak. Tvrdi kako je neutralan... ni manje ni vie nego diplomat
ski imunitet. Mislim da nitko nema pojma to bi s njim. Zove se Palvro, Palver, ta
ko nekako, i kae daje s Trantora. Ne znam kog svemira je radio u ratnoj zoni.
Ali Turbor se na svom leaju ve pridigao u sjedei poloaj, a ono drijemanje kojem se n
amjeravao prepustiti bilo je ve zaboravljeno. Itekako dobro se sjeao svog posljedn
jeg intervjua s doktorom Darellom, onog dana kada je rat bio objavljen i kad je
on odlazio.
- Preem Palver - rekao je. To nije bilo pitanje nego izjava. Tipellium je utio i
putao da mu dim cigarete polako izlazi
iz kuta usana. - Da, - rekao je, - Tako ti svemira, otkud si to znao?
- Nije vano. Mogu li do njega?
- Svemira mu, pa ne mogu ti ja dati doputenje. Sada je kod starog, u njegovoj vla
stitoj sobi za ispitivanje. Svi misle da je uhoda.
- Reci starome da ja ovog znam i da je on upravo onaj za kojeg se i izdaje. To m
u ja jamim.
Na zapovjednom brodu Tree flote kapetan Dixyl je netremice gledao u Veliki detekt
or. Niti jedan brod nije mogao izbjei injenici da predstavlja izvor atomskog zraenj
a, ak ni kad su se kretali samo kao inertna masa, a svaka arina toka takvog zraenja v
idjela se kao tokica u trodimenzionalnom polju.
Svi brodovi Fondacije bili su uzeti u obzir i nakon toga nije preostala niti jed
na takva toka, sada kad su pokupili tog malog
197
pijuna koji je tvrdio kako je neutralan. Taj strani brod je nakratko bio unio zab
unu u kapetanovoj kabini. Moglo se dogoditi da u vrlo kratkom vremenu trebaju pr
omijeniti taktiku. Tako je i bilo...
- Jesi li siguran? - upitao je
Zapovjednik Cenn je kimnuo. - Povest u svoj eskadron kroz hiperprostor: radijus 1
0.00 parseka, theta 268.52 stupnja, fi 84.15 stupnjeva. Povratak na polazite u 13
30. Sveukupno vrijeme izbivanja 11.83 sata.
- Dobro. A sada idemo procijeniti tono vrijeme tvog povratka to se tie i vremena i
prostora. Razumije?
- Da, kapetane. - Pogledao je na svoj runi sat - Moji brodovi e biti spremni u 014
0.
- Dobro - rekao je kapetan Dixyl.
Kalganska eskadrila jo nije bila unutar dometa detektora, ali uskoro e biti. O tom
e je postojala neovisna informacija.
Preem Palver je tuno gledao oko sebe. Najprije u visokog, mravog admirala, onda i
u druge i svi su oni bili u odorama, a sada se konano pojavio jedan, visok i krup
an, raskopanog ovratnika i bez kravate... razliit od svih drugih... i rekao da eli
s njim razgovarati.
Jole Turbor je govorio. - Savreno sam svjestan, admirale, kako postoji mogunost da
se tu radi o ozbiljnim stvarima, ali kaem vam kako u moda moi, ako mi dopustite na
nekoliko minuta porazgovarati s njim, rijeiti ove sadanje nedoumice.
- Postoji li ikakav razlog zbog kojeg ga ne biste mogli ispitivati u mojoj nazono
sti?
Turbor je skupio usne i izgledao tvrdoglavo. - Admirale, - rekao je, - otkad sam
dodijeljen vaim brodovima, Trea flota ima sjajan publicitet. Moete postaviti svog o
vjeka ispred vrata i moete se vratiti za pet minuta. Ali u meuvremenu mi uinite na
volju i vai odnosi s javnou nee patiti. Razumijete li to elim rei?
Razumio je.
Kad su ostali sami, okrenuo se Palveru i rekao - Brzo... Kako se zove mala koju
ste odveli?
A Palver je samo mogao irom otvorenih oiju zuriti u njega i odmahivati glavom.
198
- Bez gluposti, - rekao je Turbor. - Ako ne odgovorite, bit ete proglaen za pijuna,
a u ratno doba se u pijune puca iz blastera, bez ikakvog suenja.
- Arcadia Darell, - protisnuo je Palver.
- Eto! Sad je sve u redu. Je li ona na sigurnom? Palver je kimnuo.
-1 bolje daje tako, jer inae jao si ga vama.
- Zdrava je i savreno sigurna, - rekao je Palver koji je sad bio na kraju snaga.
Admiral se vratio. - Onda?
- Gospodine, ovaj ovjek nije pijun. Moete mu vjerovati to to govori. Ja vam za njega
jamim.
- Tako? - Admiral se namrtio. Znai, on je predstavnik poljoprivredne udruge s Tran
tora koja eli s nama sklopiti trgovaki sporazum temeljem kojeg bi Terminusu isporui
vali itarice i krumpir. U redu, ali on sada ne moe otii.
- Zato ne? - brzo je upitao Palver.
- Jer smo usred bitke. Kad zavri, pod pretpostavkom da tada budemo jo uvijek ivi, o
dvest emo vas na Terminus.
Kalganska flota koja se rairila svemirom otkrila je iz velike udaljenosti brodove
Fondacije, a i sami su bili otkriveni. Dok su se pribliavali kroz prazan prostor
, jedni su drugima na detektoru titrali poput malih krijesnica.
Admiral Fondacije se namrtio i rekao. - Ovo mora da je njihova glavna udarna snag
a. Pogledaj te brojeve. - Zatim je dodao - Ipak, ovi se nee pojaviti pred nama, a
ko moemo raunati na Cennove ljude.
Zapovjednik Cenn je otiao jo prije nekoliko sati... na prvu naznaku dolaska neprij
atelja. Sada se plan vie nije mogao mijenjati. Ili e uspjeti ili nee, ali admiral s
e osjeao sasvim dobro. A i asnici. A i posada.
Ponovo su promatrali krijesnice.
Kao prema nekoj preciznoj baletnoj koreografiji, iskrile su se u savreno pravilni
m formacijama.
Flota Fondacije se oprezno i polako povlaila. Prolazili su sati, a flota je sasvi
m polako skretala, mamei nadolazeeg neprijatelja malo po malo s kursa, a onda sve
vie.
199
Prema zamisli tvoraca ratnog plana, postojao je izvjestan dio svemira kojeg su z
auzimali kalganski brodovi. Izvan tog volumena uljali su se brodovi Fondacije i u
taj su prostor upadali Kalganci. Ti su bili napadani naglo i silovito. Oni koji
su ostali unutar svog prostora nisu bila napadani.
Sve je ovisilo o tom oklijevanju Stettinovih brodova da sami preuzmu inicijativu
... o njihovoj volji da ostanu tamo gdje ih nitko ne napada.
Kapetan Dixyl je hladno zurio u svoj runi sat. Bilo je 1310.
- Imamo dvadeset minuta, rekao je.
Porunik pokraj njega je napeto kimnuo. - Do sada se ini kako je sve u redu, kapeta
ne. Drimo ih vie od devedeset posto u okruenju. Ako bismo ih i dalje mogli...
- Da! Ako bismo...
Fondacijini brodovi su opet krenuli prema naprijed... vrlo polako. To nije bilo
dovoljno brzo da bi natjeralo Kalgance da se jednako tako brzo povuku, ali dovol
jno brzo da ih obeshrabre u njihovom dotadanjem napredovanju. Radije su ekali.
A minute su prolazile.
U 1325, admiralovo se zvono oglasilo u sedamdeset i pet brodova Fondacijine lini
je, a oni su maksimalno poveali brzinu i krenuli na kalgansku flotu od tristo bro
dova. Kalganci su aktivirali titnike brodova pa su sijevale snane zrake osloboene e
nergije. Svih tristo usredotoilo se u jednom smjeru, prema ludim napadaima koji su
se obruili nesmanjenom upornou, bezobzirno i...
U 1330, pedeset brodova pod vodstvom komandanta Cen-na pojavilo se niotkuda, sil
ovito se kreui kroz hiperprostor prema odreenom mjestu u odreeno vrijeme i u bjesomun
om naletu se rasporedili iza nespremnih Kalganaca.
Klopka je savreno uspjela.
Kalganci su jo uvijek imali brojanu premo na svojoj strani, ali sada im nije bilo d
o prebrojavanja. Najprije su nastojali pobjei, ali jednom rastvorena linija forma
cije uinila ih je jo ranjivijima dok su jedni drugima ulijetali u putanju.
Nakon nekog vremena to je poprimilo razmjere lova na takore.
200
Od tri stotine kalganskih brodova, te okosnice i ponosa njihove flote, samo se n
jih ezdesetak ili ak i manje, uspjelo u stanju gotovo beznadnog oaja opet vratiti n
a Kalgan. Gubici Fondacije iznosili su osam od ukupno stotinu dvadeset i pet bro
dova.
Preem Palver se spustio na Terminus kad je proslava bila na vrhuncu. Sva ta buka
ga je pomalo zbunjivala, no prije no to napusti planet trebao je obaviti dvije s
tvari i primiti jedan zahtjev.
Ove dvije stvari koje je trebao obaviti bile su: 1) zakljuiti ugovor temeljem koj
ega e Palverova zadruga tijekom sljedee godine isporuivati po dvadeset brodova hran
e i to po ratnim cijenama, a bez, zahvaljujui ovoj posljednjoj bitci, odgovarajueg
ratnog rizika, i 2) prenijeti doktoru Darellu Arcadijine tri kratke rijei.
Darell je jedan zastraujui trenutak zurio u njega irom otvorenih oiju, a onda je pos
tavio svoj zahtjev. Traio je da prenese Arcadiji njegov odgovor. Palveru se to sv
ialo; odgovor je bio jednostavan i imao je smisla. Glasio je: Sada se moe vratiti.
Nee biti nikakve opasnosti.
Lord Stettin je bio pun frustrirajueg bijesa. Gledao je kako se u njegovim rukama
slama svako oruje, kako se vrsto tkanje njegove vojne moi raspada poput trulih nit
i i sve je to pretvorilo onu njegovu flegmatinost u nadiruu lavu. A ipak, bio je b
espomoan i znao je to.
Nije dobro spavao ve tjednima. Tri dana se nije obrijao. Otkazao je sve audijenci
je. Njegovi admirali su bili preputeni samima sebi i nitko nije znao bolje od Gos
podara Kalgana kako e malo vremena protei i kako se ne treba dogoditi vie nikakav p
oraz prije nego se bude morao suoiti s internom pobunom.
Lev Merius, premijer, nije bio ni od kakve pomoi. Stajao je tamo, miran i neprist
ojno star i, kao i uvijek, svojim tankim, nervoznim prstom trljao onu boru koja
mu se sputala od nosa do brade.
- Daj, - vikao je Stettin na njega - reci i ti neto. Stojimo tu,
201
poraeni, razumije? Poraeni! A zato? E tu si me naao. Ne znam zato. Zna li ti zato?
- Mislim da znam, - mirno je odgovorio Merius. -Izdaja! - Ta rije je izala tiho, a
slijedile su je druge rijei,
jednako tiho. - Znao si za izdaju, a utio si. Sluio si onu budalu koju sam zbacio
s poloaja Prvog Graanina i misli kako e moi sluiti i svakog prljavog takora koji bude
ne naslijedio. Ako si tako mislio, izvadit u ti utrobu i zapaliti je pred tvojim
vlastitim oima.
Merius je ostao posve miran. - Pokuao sam vam iznijeti moje sumnje, i to ne jedno
m nego vie puta. Urlao sam vam ih u ui, ali vi ste radije sluali savjete drugih, je
r su bolje podupirali va ego. Stvari su se okrenule i gore nego to sam predmnijeva
o. Ako ni sada ne elite sluati, samo recite, gospodine, pa u zaista nastaviti s vaim
nasljednikom kojem e, bez sumnje, prvi potez biti potpisivanje mirovnog ugovora.
Stettin je crvenih oiju zurio u njega, a goleme ake su se stiskale i rastvarale. -
Govori, ti sivi ljigave. Govori!
- esto sam vam govorio, gospodine, kako vi niste Mula. Moete kontrolirati brodove
i topove, ali ne moete nadzirati misli vaih podanika. Jeste li svjesni, gospodine,
protiv koga se borite? Borite se protiv Fondacije, koja nikada nije poraena... o
ne Fondacije koja je zatiena Seldonovim Planom... one Fondacije koja je stvorena k
ako bi oformila novo Carstvo.
- Tog Plana nema. Vie ne postoji. Munn mi je to rekao.
- Munn je pogrijeio. A i da je imao pravo, to onda? Vi i ja, gospodine, mi nismo n
arod. Mukarci i ena Kalgana i njegovih podanikih svjetova vjeruju duboko i bez osta
tka u taj Sel-donov Plan, kao to to vjeruju i svi stanovnici ovog dijela Galaktik
e. Gotovo etiri stotine godina povijesti ui nas injenici da Fondacija ne moe biti po
bijeena. To nisu mogla uiniti ni kraljevstva, ni gospodari rata pa ni samo Staro G
alaktiko Carstvo to nije moglo uiniti.
-Ali Mula je to uinio.
- Tono, samo on je bio izvan kalkulacija, a vi niste. A stoje jo gore, ljudi znaju
da niste. I zato vai brodovi odlaze u bitku bojei se kako e biti poraeni na neki jo
nepoznat nain. Ono nematerijalno tkivo Plana visi nad njima inei ih opreznima
202
pa malo previe gledaju i razmiljaju prije nego to e napasti. Dok, s druge strane, is
ta ta nematerijalna supstanca neprijatelja ispunjava samopouzdanjem, uklanja str
ah i die moral u odnosu na ranije poraze. Zato ne? Fondacija je uvijek u poetku trp
jela poraze i uvijek je na kraju pobijedila.
- A i va vlastiti moral, gospodine. Posvuda stupate na neprijateljski teritorij.
Va vlastiti posjedi nisu nikada bili napadnuti; jo uvijek nisu u opasnosti da budu
napadnuti... a ipak ste pobijeen. ak i ne vjerujete u mogunost pobjede, jer znate
da ta mogunost ne postoji.
- Dakle, poklonite se ili ete biti potuen do nogu. Poklonite se dragovoljno i moda e
te moi sauvati ostatke. Oslonili ste se na metal i silu i oni su vas podupirali ko
liko su mogli. Ignorirali ste um i moral pa su vas oni izdali. A sad posluajte mo
j savjet. Imate tu tog ovjeka iz Fondacije, Homira Munna. Oslobodite ga. Poaljite
ga ne Terminus i on e ponijeti vau mirovnu ponudu.
Iza njegovih blijedih, stisnutih usana, Stettinovi su zubi kripali. Ali kakav je
izbor imao?
Prvoga dana nove godine, Homir Munn je opet napustio Kal-gan. Prolo je vie od est m
jeseci otkad je bio napustio Terminus i u tom je periodu rat buknuo i okonao.
Na Kalgan je doao sam, a sada gaje naputao s pratnjom. Bio je doao kao obian, privat
ni ovjek, a naputao gaje proglaen ambasadorom mira.
A najveu je promjenu doivjela ona njegova prvotna zabrinutost zbog Druge Fondacije
. Smijao se na tu pomisao i do u detalje zamiljao kako e to na kraju otkriti dokto
ru Darellu, onom energinom, mladom i sposobnom Anthoru, svima njima...
On je znao. On, Homir Munn je konano znao istinu.
20
"ZNAM..."
Ta dva posljednja mjeseca Stettinovog rata nisu za Homira pretjecala u otezanju
vremena i dosadi. Kao Izvanredni posrednik, on se u svojem neobinom uredu zatekao
usred meuzvjezda-nih poslova, u ulozi koja nije mogla, a da mu se ne svia.
Vie nije bilo nekih velikih bitaka... tek neka povremena arka, jedva spomena vrije
dno... a u uvjetima mirovnog ugovora bilo je malo potrebe za nekim ustupcima Fon
dacije. Stet-tin je zadrao svoj poloaj i jedva ita drugo. Njegova flota je bila ras
putena, posjedi izvan samog domicilnog sustava stekli su autonomiju i bilo im je
doputeno glasovanje o povratku u raniji status, punu neovisnost ili konfederaciju
unutar Fondacije, ovisno o njihovom odabiru.
Rat je formalno okonan najednom asteroidu unutar Termi-nusovog vlastitog zvjezdan
og sustava, na mjestu gdje je bila postavljena Fondacijina najstarija zrana baza.
U ime Kalgana mirovni ugovor je potpisao Lev Meirus, a Homir je bio u statusu z
ainteresiranog promatraa.
Tijekom cijelog tog perioda on nije vidio ni doktora Darella niti druge. No to i
nije bilo vano. Imao je za njih novosti i, kao i uvijek, osmjehnuo se pri toj po
misli.
Doktor Darell se vratio na Terminus nekoliko tjedana nakon Dana pobjede nad Kalg
anom i te je iste veeri njegova kua posluila kao okupljalite petorice ljudi koji su,
prije deset mjeseci, zaeli prve planove.
Prionuli su uz veeru, a onda uz vino, kao da oklijevaju s vraanjem na staru temu.
Jole Turbor je bio taj koji je, jednim okom uporno zurei
204
u purpurne dubine vinske ae, vie promrmljao nego rekao: - Pa, Homire, vidim da si s
ada ti ovjek u sreditu zbivanja. Dobro si sve to obavio.
- Ja? - Munn se nasmijao glasno i radosno. Zbog nekog razloga ve mjesecima nije m
ucao. - Ja nemam nita s tim. Za sve je zasluna Arcadia. Kad smo ve kod toga, Darell
e, kako je ona? uo sam da se vraa s Trantora?
- Dobro si uo, - tiho je rekao Darell. - Njezin bi se brod trebao spustiti za tje
dan dana. - Odsutnim je pogledom gledao ostale, no uli su se samo zbunjeni, amorf
ni povici zadovoljstva. Nita drugo.
Turbor je rekao: - Zbilja, sve je gotovo. Tko bi prije deset mjeseci mogao to pr
edvidjeti. Munn je bio na Kalganu i vratio se. Arcadia je bila na Kalganu i Tran
toru i vraa se. Imali smo rat i dobili smo ga, tako ti svemira! Kau ti kako se vel
iki potezi povijesti mogu predvidjeti, ali ne ini se zamislivim da se sve to dogo
dilo, tako zbunjujue za sve nas koji smo kroz to prolazili.
- Kojeta, - kiselo je rekao Anthor. - Zbog ega ste uope ovako pobjedniki raspoloeni?
Govorite kao da smo zaista dobili rat, a nismo dobili nita osim malo beznaajne buk
e koja slui samo tome da nam preusmjeri misli s glavnog neprijatelja.
Uslijedila je neugodna tiina u kojoj je odudarao samo Mun-nov krt osmijeh.
Anthor je bijesno udario akom po naslonu za ruku na svojem stolcu. - Da, govorim
o Drugoj Fondaciji. Nitko je ne spominje i, osim ako nisam pogrijeio, svi se trud
e da i ne misle o njoj. Sve je to zato stoje to varljivo ozraje pobjede koje se s
pustilo nad ovaj svijet idiota tako privlano da imate osjeaj kako morate u tome su
djelovati. Pa radite onda salta, tucite se uzajamno po guzici i bacajte kroz pro
zor konfete. Radite bilo to, samo izbacite to iz sebe pa kad budete ponovo doli k
sebi vratite se da porazgovaramo o tom problemu koji sada postoji jednako onako
kako je postojao i prije deset mjeseci kad ste tu sjedili puni straha ne znam od
ega. Zar zaista mislite kako se sada trebate manje bojati tih majstora uma s Dru
ge Fondacije, samo zato to ste potukli nekakvog blesana koji se junaio s ratnim sv
emirskim brodovima.
Zastao je, crven u licu i zadihan.
205
Munn je tiho upitao: - Hoete li sad mene sasluati, Antho-re? Ili vam je drae nastav
iti mljeti gluposti u toj svojoj ulozi elokventnog zavjerenika?
- Reci to to ima, Homire, - rekao je Darell , - ali suzdrimo se od ovakvog previe pi
toresknog izraavanja. Ponekad je to sasvim zgodno, ali sada mi smeta.
Homir Munn se naslonio u svojoj fotelji, uzeo ukraenu bocu koja mu je stajala pok
raj lakta i pomno natoio pie u svoju au.
- Poslali ste me na Kalgan, kako bih iz ostavtine u Mulinoj palai otkrio sve to mog
u. Proveo sam nekoliko mjeseci radei na tome. Ne traim nikakve zahvale za to to sam
uinio. Kao to sam ve naznaio, zasluna je Arcadia, ija ingenioznost mi je otvorila vra
ta. No, bez obzira na to, ostaje injenica da sam svojem ranijem znanju o Mulinom i
votu i vremenu... a to znanje, priznajem, nije bilo malo... pridodao plodove svo
g rada meu izvornim dokumentima koji nisu bili dostupni nikome drugom.
I zato sam u jedinstvenom poloaju iz kojeg mogu procijeniti stvarnu opasnost od D
ruge Fondacije; u daleko boljem poloaju negoli je to ovaj na prijatelj koji tako n
aglo i nervozno reagira.
-1? - nervozno je upitao Anthor. - Kakva je vaa procjena te opasnosti?
- Ravna nuli.
Nastala je kratka stanka, a onda je Elvett Semic s natruhom iznenaenja i nevjeric
e upitao: - Misli rei kako nema ba nikakve opasnosti?
- Naravno. Prijatelji, Druga Fondacija ne postoji! Anthorovi oni kapci su se pola
ko sklopili i ostao je tako
sjediti, a lice mu je bilo blijedo i bezizraajno.
Munn je nastavio, osjeajui kako se nalazi u sreditu pozornosti, a to mu se svialo. -
tovie, nikada nije ni postojala.
- Na emu, - upitao je Darell, - se temelji taj tvoj iznenaujui zakljuak?
- Ne mislim daje iznenauju. Svi znate onu priu kako je Mula traio Drugu Fondaciju, a
li to znate o intenzitetu te potrage i njezinoj usredotoenosti na samo jedan cilj.
Imao je na
206
raspolaganju mnotvo izvora podataka i on ih je sve iskoristio. Bio je usredotoen s
amo na nju i nije ju naao. Nije pronaena nikakva Druga Fondacija.
- Teko bi se moglo i oekivati da bude pronaena, - nemirno je istakao Turbor. - Oni
imaju sredstva s kojima se tite od onih koji je trae.
- Zar ak i ako ih trai netko s takvim sposobnostima mutanta kakav je Mula? Ne vjer
ujem. Ali dajte, ne oekujete valjda da u vam sad u pet minuta iznijeti sve bitne t
oke neega za to bi trebalo pedeset knjiga. Na kraju e sve to, zajedno s uvjetima mir
ovnog ugovora, zavriti u Seldonovom povijesnom muzeju i tada ete moi u svojim anali
zama biti jednako tako spori i oputeni kao to sam bio i ja. Nema, a niti je ikada
bilo ikakve Druge Fondacije.
Semic ga je prekinuo: - Dobro, a to je onda zaustavilo Mulu?
- O, velika Galaktiko, pa to misli to ga je zaustavilo? Zaustavila gaje smrt, onako
kako e zaustaviti i sve nas. Najvee praznovjerje ovog vremena je u tome to se vjer
uje kako je Mulu na njegovom osvajakom putu zaustavio neki entitet koji je superi
orniji ak i od njega. To je rezultat toga to se sve sagledava u pogrenom fokusu.
- Sigurno je kako svi u Galaktici znaju da je Mula bio ne samo fiziko nego i ment
alno udan. Umro je u svojim tridesetim godinama zato to se ono njegovo loe prilagoen
o tijelo vie nije moglo boriti. Ve nekoliko godina prije same smrti bio je invalid
. I kada je bio najzdraviji, to je bilo kao opa slabost kod obinog ovjeka. Sad dobr
o, osvojio je Galaktiku i zatim umro prirodnom smru. udo je to je i izdrao toliko ko
liko je izdrao. Prijatelji, sve je to vrlo jasno zapisano. Samo trebate imati str
pljenja. Samo trebate pokuati sve to sagledati u novom fokusu.
Darell je zamiljeno rekao. - Dobro, Munn, daj da pokuamo. To e biti zanimljiv pokuaj
i, ako nita drugo, malo e nam podmazat sposobnost zakljuivanja. Oni ljudi iji su mo
zgovi nadzirani...oni ije encefalograme nam je Anthor donio prije godinu dana, to
s njima? Pomozi nam da njih sagledamo u tom fokusu.
207
-Lako. Koliko je stara znanost encefalografske analize? Ili, recimo to drukije, k
oliko je dobro razvijeno prouavanje neu-ronskih putova?
- Sto se toga tie, tu smo na poetku. Posve sigurno, - rekao je Darell.
- Dobro. Koliko onda moemo biti sigurni u onu interpretaciju koju sam uo kako je A
nthor i ti nazivate kontroliranim podrujem? Vi imate svoje teorije, ali koliko moe
te biti sigurni? Sigurno dovoljno da to onda smatrate vrstim polazitem za postojan
je neke jake sile prema kojoj su svi drugi dokazi negativni. Uvijek je lako neto
nepoznato objanjavati tako da se kao postulat uzima neka nadljudska i arbitrarna
volja. To je vrlo ljudski fenomen. Tijekom cijele galaktike povijesti bilo je slua
jeva kada su se izolirani planetarni sustavi vraali natrag u divljatvo. I to smo iz
toga nauili? U svakom se sluaju takvo divljatvo pripisuje tim neshvatljivim silama
prirode... olujama, epidemijama nekih strano zaraznih bolesti, suama. .. osjetiln
im biima koja su snanija i imaju vie autoriteta nego ljudi.
- Vjerujem da se to zove antropomorfizam i to se toga tie i mi smo divljaci i tako
se i ponaamo. Znajui malo o znanosti koja se bavji mentalnim sposobnostima, mi za
sve ono to ne znamo krivimo supermene... u ovom sluaju one iz Druge Fondacije, te
meljei sve na samo jednom migu kojeg nam je Seldon dobacio.
- Oh, - upao je Anthor, - onda se ipak sjeate Seldona. Mislio sam da ste ga zabor
avili. Seldon je rekao da postoji Druga Fondacija. Stavite to u fokus.
- A jeste li v/' svjesni svih Seldonovih namjera? Znate li koje sve nunosti su bi
le uvedene u njegove izraune? Ta Druga Fondacija je mogla biti samo nuno strailo s
posve jasnim krajem na vidiku. Na primjer, kako smo pobijedili Kalgan? Sto si ti
, Turbor, govorio u svom posljednjem nizu novinskih lanaka?
Turbor se mekoljio. - Da, vidim na to cilja. Ja sam, Da-relle, bio na Kalganu kad s
e sve ve primaklo kraju i bilo je posve jasno kako je moral na tom planetu nevjer
ojatno nizak. Pregledavao sam zapise njihovih vijesti i... da skratim, oekivali
208
su svoj poraz. Zapravo, bili su posve maloduni zbog pomisli kako e na kraju Druga
Fondacija sve uzeti u svoje ruke i, naravno, biti na strani Fondacije.
- Upravo tako, - rekao je Munn. Toga su bili svjesni tijekom cijelog rata. Rekao
sam Stettinu da Druga Fondacija ne postoji i on mije vjerovao. On se osjeao sigu
rnim. Ali nije bilo naina da se razuvjeri ljude kad cijeli ivot u neto vjeruju, tak
o da je na kraju taj mit odigrao vrlo korisnu ulogu u Seldonovoj kozmikoj partiji
aha.
Sada su se Anthorove oi naglo otvorile i sarkastinim pogledom promatrale Munna. -
Tvrdim da laete.
Homir je problijedio. - Ne vidim da bih trebao prihvatiti, a jo manje odgovarati
na ovakve optube.
- Ovo govorim bez namjere da vas osobno vrijeam. Ne moete obuzdati svoje lai; ak i n
e shvaate da laete. Ali ipak laete.
Semic je poloio svoju blijedu ruku na mladiev rukav. - Dajte, mladiu, duboko udahni
te.
Anthor je, ne previe njeno, otresao tu ruku. - Izgubio sam strpljenje sa svima vam
a. Ja ovog ovjeka nisam vidio vie nego pet-est puta u ivotu, a ipak mi se promjene k
oje vidim na njemu ine nevjerojatnim. Vi ostali ga poznajete godinama, a ne reagi
rate. To je dovoljno da ovjek poludi. Zar ovog ovjeka kojeg ste sada sluali zovete
Homir Munn? To nije onaj Homir Munn kojeg sam ja poznavao.
Nastalo je sveope uenje kojeg je nadjaao Munnov povik. - Zar tvrdite da sam netko dr
ugi?
- Moda ne u onom uobiajenom smislu, - viknuo je Anthor kako bi ga nadglasao, - ali
u svakom sluaju ste uljez. Uutite, svi! Zahtijevam da se ovo saslua.
Bijesno ih je natjerao na posluh. - Sjea li se itko od vas Homira Munna onakvog k
akvog gaja pamtim... introvertiranog knjiniara koji nikada nije govorio, a da se p
ritom na njemu nije jasno vidjelo koliko mu je neugodno, ovjeka napetog i nervozn
og glasa koji je mucajui izgovarao nesigurne reenice? Zvui li ovaj ovjek kao on? Gov
ori teno, ima samopouzdanja, pun je teorija i, tako vam svemira, uope ne muca. Je
li to ista osoba?
209
ak je i Munn djelovao zbunjeno, a Pelleas Anthor je nastavio. - Onda, hoemo li ga
testirati?
- Kako? - upitao je Darell.
- Vi me pitate kako? Postoji posve oit nain. Imate njegove encefalograme od prije
deset mjeseci, zar ne? Ponovite to sada pa ih usporedite.
Pokazao je na smrknutog knjiniara i silovito rekao. - Izazivam ga, neka odbije pod
vrgnuti se toj analizi.
- Ne protivim se, - izjavio je Munn jednako tako borbeno. - Isti sam ovjek kakav
sam oduvijek i bio.
- Moete li vi ocijeniti tu promjenu? - prezrivo je upitao Anthor. - Ii u i dalje. O
vdje ne vjerujem vie nikome. elim da se svi podvrgnu analizi. Bio je rat. Munn je
bio na Kalganu, Turbor je bio na brodu i to po svim podrujima zahvaenim ratom. I D
arell i Semic su takoer bili odsutni... Nemam pojma gdje su bili. Samo sam ja ost
ao ovdje, u zatvorenom i sigurnom i vie ne vjerujem nikome od vas. A kako bismo i
grali fer, i ja u se podvrgnuti testiranju. Onda, jesmo li se dogovorili? Ili da
ja sada odem i nastavim svojim putem?
Turbor je slegnuo ramenima i rekao. - Ja se ne protivim.
- Ja sam ve rekao kako nemam nita protiv, - rekao je Munn.
Semic je kretnjom ruke pokazao kako se i on slae pa je Anthor sad ekao Darella. Ko
nano je i Darell kimnuo. Testirajte mene prvog. - rekao je Anthor.
Igle su ispisivale svoje delikatne crte po kariranom papiru, dok je najmlai neuro
log nepokretno sjedio na stolcu, a u oima mu je bio zabrinut izraz. Darell je iz
starog fascikla izvadio ranije Anthorove encefalograme. Pokazao ih je Anthoru.
- Ovo je va vlastiti potpis, je li tako?
- Da, da. To je moj zapis. Moete usporediti.
Skener je prebacio i stari i novi zapis na ekran. Tu je bilo po est krivulja sa s
vakog snimanja i onda se u mraku zauo Mun-nov glas kako govori otro i teno. - A vid
i sad ovo! Postoje promjene.
- To su primarni valovi prednjeg renja. To nita ne znai,
210
Homire. Ove male dodatne krivulje samo ukazuju na bijes. Vane su neke druge.
Dotaknuo je kontrolno dugme i est parova se slilo u est krivulja, posve se poklapa
jui. Samo su dublje amplitude onih prvotnih prouzroile udvajanje.
- Zadovoljni? - upitao je Anthor.
Darell je grubo kimnuo, a onda je sam sjeo na stolac. Za njim je sjeo Semic, a z
a ovim Turbor. U tiini su se skupljale krivulje i u tiini usporeivale.
Munn je posljednji sjeo na stolac. Trenutak je oklijevao, a onda je s trakom oaja
u glasu rekao - Ma gledajte, posljednji sam doao na red i pod pritiskom sam. Nada
m se kako e mi se to tolerirati.
- Hoe, - ohrabrio ga je Darell. - Nikakve tvoje svjesne emocije nee utjecati vie ne
go one prve sekvence, a one nisu vane.
U potpunoj tiini koja je uslijedila inilo se da prolaze sati...
A onda u tmini u kojoj se usporeivalo, zauo se Anthorov grub glas. - Sigurno, sigu
rno, to je samo poetak kompleksa. Nije li nam tako rekao? Ne postoji nikakvo preo
braanje, sve je to samo luda antropomorfna pomisao... ali pogledajte to! To je va
ljda koincidencija.
- O emu se radi? - vrisnuo je Munn.
Darellova ruka je vrsto pritiskala knjiniarevo rame - Tiho, Munn... podesili su te,
oni su te podesili.
Onda se svjetlo upalilo, a Munn je gledao oko sebe izgubljena pogleda, inei oajan p
okuaj da se osmjehne.
- Sigurno s ovim ne mislite ozbiljno. Postoji neka svrha. Iskuavate me.
Ali Darell je odmahnuo glavom. - Ne, ne, Homire, to je istina.
Knjiniareve oi su bile pune suza. - Uope se ne osjeam drukije. Ne mogu to vjerovati. -
A onda je s nekom naglom uvjerenou dodao. - Svi ste vi zajedno u tome. Ovo je uro
ta.
Darell je pokuao sa umirujuom gestom, no ruka mu je bila odgurnuta u stranu. Munn
se obrecnuo. - Planirate ubiti me. Tako ti svemira, planirate me ubiti.
211
Jednim trzajem Anthor se naao uz njega. uo se zvuk udaranja kosti o kost, a Homir
je epao i izgledao posve nemono s onim izrazom straha koji mu se zaledio na licu.
Anthor je potresen ustao i rekao: - Trebali bismo ga vezati i staviti mu neto na
usta da ne govori. Kasnije moemo odluiti to emo dalje, - zabacio je svoju dugu kosu
unatrag.
Turbor je rekao: - Kako ste pogodili da neto s njim nije u redu?
Anthor se okrenuo prema njemu, a glas mu je bio pun ironine poruge: - To nije bil
o teko. Znate, ja sluajno znam gdje se Druga Fondacija zaista nalazi.
Ovakvi okovi u nizu imaju slabiji uinak...
Semic ga je s mekoom u glasu upitao; - Jesi li siguran? Mislim rei, upravo smo prol
i sve ovo s Munnom...
- To ba nije isto, - uzvratio je Anthor. - Darelle, onoga dana kada je poeo rat oz
biljno sam razgovarao s vama. Pokuavao sam vas nagovoriti da napustite Terminus.
Da sam vam onda mogao vjerovati, rekao bih vam tada ono to u vam rei sada.
- elite li rei kako ste pola godine znali taj odgovor? -smjekao se Darell.
- Znao sam ga otkad sam uo daje Arcadia otila na Tran-
tor.
Obuzet iznenadnom konsternacijom, Darell je skoio na noge. - to Arcadia ima s tim?
to time elite rei?
- Apsolutno nita to ne bi bilo jasno iz ovih dogaaja koji su nam tako dobro poznati
. Arcadia odlazi na Kalgan pa u strahu bjei ba u sam centar Galaktike, radije nego
da se vrati kui. Porunik Dinge, na najbolji agent na Kalganu je preobraen. Homir Mu
nn ide na Kalgan i on je preobraen. Mula osvaja Galaktiku ali, zaudo, smjestio se
na Kalganu pa se pitam je li on bio osvaja ili moda samo orue. Kamo god se okrenuli
, stalno nalijeemo na Kalgan, Kalgan... stalno samo Kalgan, taj svijet koji je ne
kako netaknut preivio sve one borbe s gospodarima rata u vremenu duem od jednog st
oljea.
-1 to ste onda zakljuili?
- To je oito - Anthorove su oi sjale. - Druga Fondacija je na Kalganu.
212
Umijeao se Turbor. - ja sam bio na Kalganu, Anthore. Bio sam tamo prolog tjedna. A
ko tamo postoji ikakva Druga Fondacija, onda sam ja lud. Osobno drim da ste vi lu
d.
Mladi se sad divlje obruio na njega. - Onda ste silna budala. A to oekujete da e Drug
a Fondacija biti? Puka kola? Zar mislite kako e, du brodske rute nadomak Kalgana, po
lja zraenja zgusnutim zrakama ispisivati zelenim i crvenim slovima "Druga Fondaci
ja"? Sluajte me, Turbor. Gdjegod da su, oni tvore tijesnu oligarhiju. Na svijetu
na kojem se nalaze oni moraju biti tako dobro sakriveni kao to je taj svijet dobr
o sakriven u Galaktici kao cjelini.
Miii na Turborovoj eljusti su se zamjetno pomicali. - Ne svia mi se va nain, Anthor.
- No, to me jako dira, - stigao je sarkastian odgovor. Osvrnite se oko sebe ovdje
na Terminusu. Mi smo sredite... jezgra. .. ishodite Prve Fondacije, sa svim njezi
nim poznavanjem prirodnih znanosti. Dobro, a koliko je znanstvenika prirodnih zn
anosti meu ovdanjim stanovnitvom? Znadete li vi upravljati s postrojenjem za prijen
os energije? to vi znate o nainu rada hiperatomskog motora? Ha? Broj pravih znanst
venika na Terminusu... ak na Terminusu... moda je manji od jedan posto njegovih st
anovnika. A kako je to onda s Drugom Fondacijom gdje se mora ouvati tajnost. Tamo
e biti jo manje strunjaka, a i oni e se skrivati ak i od svojeg vlastitog svijeta.
- Recite, - oprezno je rekao Semic, - upravo smo porazili Kalgan...
- Jesmo, jesmo, - sloio se Anthor sarkastino. - Oh, mi slavimo pobjedu. Gradovi su
jo uvijek sveano osvijetljeni, jo uvijek ima vatrometa, jo se uvijek deru preko tel
evizora. Ali sada, sada kad se jo jednom kree u potragu za Drugom Fondacijom, gdje
je zadnje mjesto na kojem emo je traiti, koje je zadnje mjesto gdje bije itko trai
o? Tono! Kalgan!
- Zapravo im nismo jako nakodili. Unitili smo im neto brodova, pobili nekoliko tisua
ljudi, razorili im njihovo carstvo, preoteli neto trgovake i gospodarske moi... al
i sve to ne znai nita. Kladim se da niti jedan pripadnik one zaista vladajue klase
na Kalganu nije pretrpio nikakvu neugodu.
213
Ba obratno, sada su sigurni od znatieljnika. Ali ne od moje znatielje. to vi kaete, D
arell?
Darell je slegnuo ramenima. - Zanimljivo. Pokuavam to nekako uskladiti s porukom
koju sam prije nekoliko mjeseci primio od Arcadije.
- O, poruku? - upitao je Anthor. -1, to kae?
- Pa, nisam siguran. Tri kratke rijei. Ali zanimljivo je.
- ekaj, - upao je Semic sa zabrinutou i zanimanjem. - Tu je neto ja ne razumijem.
-to?
Semic je pomno birao rijei, njegova staraka gornja usna se sa svakom rijei odizala,
kao da ih, oklijevajui, proputa jednu po jednu. - Pa sad, Homir Munn je malo prij
e govorio kako je Hari Seldon samo glumio kad je rekao daje osnovao Drugu Fondac
iju. A sada vi kaete da nije tako, da Seldon nije glumio, ha?
- Tono. Nije glumio. Seldon je rekao daje osnovao Drugu Fondaciju i osnovao ju je
.
- U redu, ali on je rekao jo neto. Rekao je kako je osnovao dvije fondacije na sup
rotnim krajevima Galaktike. Sad, mladiu, je li to bila gluma... jer Kalgan nije n
a suprotnoj strani Galaktike.
Anthor je izgledao uzrujano. - To je nevana stvar. Taj dio je moda bio trik daje z
atiti. Ali, konano, razmislite... Od kakve bi stvarne koristi bili majstori uma na
suprotnom kraju Galaktike? to je njihova funkcija? Trebaju pomoi sauvati Plan. Tko
su glavni igrai u Planu? Mi, Prva Fondacija. Odakle nas onda mogu najbolje proma
trati i sluiti svojoj svrsi? Na suprotnom kraju Galaktike? Pa to je smijeno! Oni s
u zapravo na udaljenosti koja je unutar pedeset parseka, stoje daleko pametnije.
- Svia mi se taj argument, - rekao je Darell. - Ima smisla. Gledajte, Munn je pri
je nekog vremena doao k sebi, ali ini se daje posve izgubljen. On nam zaista ne moe
nanijeti nikakvo zlo.
Anthor gaje buntovniki pogledao, ali Homir je ustro kimao glavom. Pet sekundi kasn
ije jednakom je ustrinom trljao odvezane ruke.
214
- Kako se osjea?
- Trulo, - odgovorio je Munn durei se, - ali nije vano. Rado bih neto upitao ovog b
istrog mladca. uo sam sve stoje imao za rei i sad samo traim doputenje za pitanje to
nam je sljedei korak.
Zavladala je udna, neoekivana tiina.
Munn se gorko osmjehnuo. - Dobro, pretpostavimo da Kal-gan jest Druga Fondacija.
Tko su oni na Kalganu? Kako ete ih pronai? Kako ete ih zaustaviti ako ih pronaete,
ha?
- Ah, - rekao je Darell. - ja ti, zaudo, mogu na to odgovoriti. Hoe li uti to smo Sem
ic i ja radili tijekom protekle pola godine? To bi vama, Anthore, moglo pruiti jo
jedan razlog zbog kojeg sam tako uporno nastojao sve ovo vrijeme ostati na Termi
nusu.
- Kao prvo, - nastavio je, - radio sam na analizama encefa-lograma s ozbiljnijim
namjerama nego bi to itko od vas mogao i pomisliti. Pronai misli Druge Fondacije
malo je kompliciranije od onog kad jednostavno naie na onaj dio krivulja na koje
se djelovalo i to mi zapravo jo nije uspjelo. Ali doao sam dovoljno blizu.
Znate li vi, znade li bilo tko od vas, kako funkcionira kontrola nad emocijama?
To je, jo od vremena Mule, bila popularna tema kod pisaca znanstvene fantastike i
mnogo je gluposti napisano, izgovoreno i snimljeno. To je najveim dijelom bilo t
retirano kao neto mistino i okultno. Naravno, to nije tako. Svatko zna kako je moz
ak izvor mirijada siunih elektromagnetskih polja. A svatko bi trebao znati da svak
a prolazea emocija varira ta polja na manje-vie sloen nain. Sada je mogue zamisliti u
m koji moe osjetiti ta polja koja se mijenjaju, pa ak i rezonirati s njima. Znai, m
oe postojati poseban dio prednjeg dijela mozga, neki njegov organ, koji moe prihva
titi sve to percepcija nekog polja moe detektirati. Nemam pojma kako se to odvija,
ali to nije ni vano. Ako bih, na primjer, bio slijep, ipak bih mogao shvatiti zn
aenje fotona i kvantne energije i moglo bi mi biti posve razumno da bi apsorpcija
fotona takve energije mogla stvoriti kemijske promjene u nekom organu tijela na
nain da bi se njegova nazonost mogla otkriti. Ali, naravno, ne bih mogao razumjet
i boju. Razumijete li svi o emu govorim?
215
Anthor je vrsto kimnuo glavom, a drugi mnogo nesigurnu e.
- Takav hipotetski rezonantni organ mozga bi, podeavanjem na polja emitirana od s
trane drugih mozgova, mogao izvesti ono to se popularno zove "itanje emocija" ili a
k "itanje misli", stoje zapravo neto jo mnogo suptilnije. Otud je jo samo jedan laga
n korak do toga da se moe zamisliti slian "organ" koji bi zapravo mogao prisiliti
na podeavanje na neiji tui um. Takav bi organ mogao uvjetovati orijentiranje slabij
eg polja prema jaem, jednako onako kako e jak magnet na nekoj elinoj cijevi orijenti
rati atome na dva pola pa e cijev kasnije ostati magnetizirana.
- Ja sam matematiku Druge Fondacije rjeavao tako da sam postupno razvio funkciju
koja bi predviala nune kombinacije neuronskih veza koje bi dopustile stvaranje nek
og takvog organa kakvog sam upravo opisao...ali, naalost, takva funkcija je previe
komplicirana da bi se mogla rijeiti ikakvim do sada poznatim matematikim sredstvo
m. teta, jer to znai da nikada neu moi, samo analizirajui encefalograme, otkriti one
koji djeluju na mozgove drugih. Ali mogao sam uiniti neto drugo. Mogao sam, uz Sem
icovu pomo, izraditi ono to bih opisao kao spravu za "mentalnu statiku". Dananja zn
anost je u stanju stvoriti takav izvor energije koji e, po uzoru na dobivanje en-
cefalograma, omoguiti takav prikaz elektromagnetskih polja. tovie, moe se postii i to
da kad se proizvede vrsta "umova", smetnji ili "statike" koji prekrivaju umove s
kojima bi mogli biti u kontaktu. Razumijete li jo uvijek o emu govorim?
Semic se smijuckao. On mu je bio naslijepo pomagao pri tom poslu, ali je nagaao,
i to sasvim dobro nagaao. Starac je jo uvijek imao poneki trik u rukavu...
Anthor je rekao: - Mislim da razumijem.
- Takvu spravu - nastavio je Darell - je prilino lako napraviti, a ja sam pod svo
jim nadzorom imao sva sredstva Fondacije i sada su uredi gradonaelnika i zakonoda
vne skuptine okrueni takvom mentalnom statikom. Jednako tako i veina naih kljunih tvo
rnica. Pa i ova zgrada. Na kraju, svako mjesto koje poelimo moe se uiniti apsolutno
sigurnim od Druge Fondacije ili ikakvog budueg Mule. I to je to.
216
Zavrio je posve jednostavnom kretnjom ruke. Turbor je izgledao zaprepateno. - Onda
je sve gotovo. Veliki Seldone, sve je gotovo.
- Pa, - rekao je Darell, - ne ba sasvim.
- Kako to misli "ne ba sasvim"? Zar ima jo neto?
- Da, jo nismo locirali Drugu Fondaciju!
- Sto, - viknuo je Anthor - zar pokuavate rei...
- Da, pokuavam. Kalgan nije Druga Fondacija.
- Kako vi to znate?
- To je lako, - promrmljao je Darell. Znate, ja sluajno znam gdje se Druga Fondac
ija zaista nalazi.
21
ODGOVOR KOJI ZADOVOLJAVA
Turbor se odjednom nasmijao, nasmijao se silnim smijehom koji se odbijao od zido
va i konano zamro u uzdisanju. Slabano je odmahnuo glavom i rekao: - Velika Galakt
iko, pa ovo ve traje cijelu no. Lijepo se zabavljamo, ali ovo nikamo ne vodi. Tako
ti svemira! Pa moda su svi planeti Druga Fondacija. Moda oni i nemaju planet, neg
o kljune ljude poalju na sve planete. A zar je to uope vano, kad je Darell rekao da
imamo savrenu obranu.
Darell se zadovoljno smjekao. - Ta savrena obrana nije dovoljna, Turbore. ak je i m
oja sprava za mentalnu statiku samo neto to nas dri na istom mjestu. Ne moemo ostati
prekrienih ruku i samo panino zuriti na sve strane, traei nepoznatog neprijatelja.
Moramo znati ne samo kako emo pobijediti nego i koga trebamo poraziti. Apostoji j
edan svijet na koj em j e neprij atelj.
- Preite na stvar, - rekao je Anthor umornim glasom. -Kakvu to informaciju imate?
- Arcadia, - rekao je Darell, - mi je poslala poruku i dok je nisam primio nikad
a nisam vidio ono to je posve oito. Ja vjerojatno nikada ni ne bih uoio to to je tak
o oito. A to je ipak bila samo jednostavna poruka koja je glasila: Krug nema kraj
a. Shvaate li?
- Ne - odgovorio je Anthor tvrdoglavo, a bilo je jasno vidljivo kako govori i u
ime ostalih.
- Krug nema kraja, - ponovio je Munn zamiljeno, a na elu su mu se pojavile bore.
- Dobro, - nestrpljivo je rekao Darell, - meni je bilo jasno.
218
to je jedina apsolutna injenica koju znamo o Drugoj Fondaciji, ha? Rei u vam! Znamo
da ju je Hari Seldon smjestio na suprotnu stranu Galaktike. Homir Munn je teoret
izirao kako je Seldon lagao o postojanju Druge Fondacije. Pelleas Anthor je teor
etizira o tome kako je Seldon do sada govorio istinu, ali je lagao o lokaciji te
fondacije. A ja vam kaem kako Seldon uope nije lagao, kaem vam kako je govorio aps
olutnu istinu.
Ali to znai ono "na drugom kraju Galaktike"? Galaktika je plosnat objekt u obliku
lee. Presjek uzdu njezine plosnate strane je krug, a krug nema kraja... kako je to
i Arcadia shvatila. Mi... mi, Prva Fondacija, locirani smo na Terminusu, na obo
du tog kruga. Po definiciji, mi smo jedan kraj Galaktike. Sada slijedite taj obo
d kruga i naite drugi kraj. Slijedite, slijedite i slijedite i neete doi do drugog
kraja. Zapravo, vratit ete se u toku od koje ste poli... I tamo ete nai Drugu Fondaci
ju.
- Tamo? - ponovio je Anthor. - Mislite ovdje?
- Da, mislim ovdje! - energino je uzviknuo Darell. - Pa gdje bi drugdje mogla bit
i? Sami ste rekli da, ako je Druga Fondacija uvar Seldonovog Plana, onda je malo
vjerojatno da je locirana na takozvanom drugom kraju Galaktike, gdje bi bili tak
o izolirani kako se to samo moe zamisliti. Vi ste mislili kako je udaljenost od p
edeset parseka mnogo razumnija. Kaem vam kako je i ta udaljenost prevelika. Kako
je nikakva udaljenost mnogo razumnija. I gdje bi bili najsigurniji? Tko bi ih ov
dje traio? To je onaj stari princip po kojem je ono najoitije mjesto najmanje sumn
jivo. Zato je jadni Ebling Mis bio tako iznenaen i prestraen otkrivi lokaciju Druge
Fondacije? Tako oajniki ju je traio kako bije upozorio na dolazak Mule, a onda je s
hvatio kako je Mula jednim udarcem zarobio obje fondacije. I zato sam Mula nije u
spio u svojoj potrazi? Zato nije? Ako je netko u potrazi za neosvojivim izvorom o
pasnosti, teko da e ga traiti meu ve osvojenim neprijateljima. Tako su ti majstori um
a mogli u svoje slobodno vrijeme kovati planove kako e zaustaviti Mulu i to im je
i uspjelo.
- Oh, sve je to ludo jednostavno. Jer tu smo mi, s naim zavjerama i naim shemama,
mislei kako sve drimo u tajnosti... a cijelo vrijeme smo u samom sreditu uporita naeg
neprijatelja. To je smijeno.
219
No ostalima nije s lica silazio izraz sumnje. - Doktore Da-rell, zar vi iskreno
vjerujete u tu teoriju?
- Iskreno vjerujem.
- Onda bi svatko od naih susjeda, od ljudi pokraj kojih prolazimo na ulici, mogao
biti supermen iz Druge Fondacije, a njegov bi mozak budno motrio na va i opipava
o puls njegovih misli.
- Upravo tako.
- A cijelo vrijeme nam je bilo doputeno nastaviti s naim radom, bez ikakvog smetan
ja?
- Bez smetanja? Tko vam kae da nismo bili smetani? Vi ste sami pokazali kako je M
unn bio kontroliran. Zato mislite da smo ga mi uope poslali na Kalgan svojom voljo
m.... ili da nas je Arcadia prislukivala i slijedila ga svojom vlastitom voljom?
Ha! Bili smo smetani i to vjerojatno neprekidno. A konano, zato bi oni uope i uinili
vie od onoga to su uinili? Njima je daleko korisnije da nas zavedu nego da nas zau
stave.
Anthor se zadubio u misli i iz tog meditiranja izaao s nezadovoljnim izrazom lica
. - Ne svia mi se to. Vaa sprava za mentalnu statiku nije vrijedna razmiljanja. Ne
moemo zauvijek ostati u ovoj kui, a im je napustimo bit emo, s tim to sada mislimo da
znamo, izgubljeni. Osim ako ne moete napraviti takav mali stroj za svakog stanov
nika ove Galaktike.
- Da, Anthore, ali mi nismo posve bespomoni. Ti ljudi iz Druge Fondacije imaju po
seban osjeaj kojeg mi nemamo. U tome je njihova snaga, a to im je ujedno i slaba
toka. Na primjer, postoji li ikakvo oruje koje bi bilo uinkovito u borbi protiv ovje
ka koji ima normalan vid, a posve neuinkovito u borbi protiv slijepca?
- Sigurno ima, - brzo je rekao Munn. - Snop jakog svjetla uperen u oi.
- Upravo to, - sloio se Darell. - Neko dobro, jako, zasljep-ljujue svjetlo.
- Dobro, i to sad s tim? - upitao je Turbor.
- Ali analogija je posve jasna. Ja imam tu spravu za stvaranje statikih smetnji n
a mozgu. Ona stvara neku umjetnu elektromagnetsku shemu koja za ovjeka iz Druge F
ondacije predstavlja isto to i snop svjetla predstavlja za nas. Ali ta spra-
220
va za proizvodnju statikih smetnji je kaleidoskop. Mijenja se brzo i stalno, bre n
egoli to um onoga tko to prima moe slijediti. Dobro, smatrajte to trepteim svjetlo
m, onakvim kakvo bi vam donijelo glavobolju kad bi svijetlilo dovoljno dugo. Sad
a to svjetlo ili to elektromagnetsko polje pojaajte do zasljep-Ijenja... i ono e p
ostati bol, nepodnoljiva bol. Ali samo onima koji imaju osjetilo za to, a ne onim
a koji su bez njega.
- Zaista? - upitao je Anthor s probuenim entuzijazmom.
- Jeste li to isprobali?
- Na kome? Naravno da nisam isprobao. Ali radit e.
- A gdje su vam kontrole za to polje koje okruuje kuu? Rado bih to vidio.
- Ovdje. - Darell je posegnuo u svoj dep. - Bila je to mala stvarica koja jedva da
je izboila njegov dep. Dobacio je tu malenu cjevicu punu dugmadi ostalima daje pog
ledaju.
Anthor ju je pomno promotrio, a onda slegnuo ramenima.
- Neu biti nita pametniji ako budem zurio u to. ujte, Darell, to ne smijem dodirnuti
? Znate, ne elim onako posve sluajno aktivirati obranu kue.
- Neete, - nezainteresirano je odgovorio Darell. - Ta kontrola je blokirana. - pr
stom je udario po prekidau koji se nije ni pomaknuo.
- A to je ovo dugme?
- Ono varira brzinu mijenjanja sheme. Evo, ovo varira intenzitet. To je ono o emu
sam vam govorio.
- Smijem li ja... - upitao je Anthor, drei prst na dugmetu za intenzitet. Ostali s
u se stisnuli blie jedan drugom.
- Zato ne - slegnuo je Darell ramenima. - To nee imati uinka na nas.
Polako i gotovo nesvjesno uzmiui, Anthor je okretao dugme, najprije u jednom smjer
u, a onda u drugom. Turbor je bio stisnuo zube, a Munnove oi su brzo treptale. Iz
gledalo je kao da otre svoj nedostatni osjetni aparat kako bi locirao te impulse
koji ne mogu na njih utjecati.
Konano je Anthor slegnuo ramenima i bacio spravu natrag u Darellovo krilo. - Pa,
mislim da vam moemo vjerovati na rije. Ali svakako je teko zamisliti kako se je ita
dogaalo dok sam okretao dugme.
221
- Naravno, Pellease Anthore, - rekao je Darell uz napet osmijeh. - Taj kojeg sam
vam dao bio je laan. Vidite, imam drugog. - Odgurnuo je prednjicu svojeg sakoa u
stranu i posegnuo za duplikatom kontrolne kutije kakvu je Anthor bio razgledava
o, a koji mu se ljuljao privren remenom o struk.
- Vidite - rekao je Darell i jednim pokretom okrenuo ono dugme za intenzitet do
maksimuma.
Uz neljudski krik, Pelleas Anthor se sruio na pod. Tu se valjao u agoniji, blijed
, i zgrenim prstima uzaludno upao kosu.
Munn je brzo pomaknuo nogu kako bi izbjegao kontakt s tim tijelom to se grilo na p
odu, a oi su mu bile pune uasa. Semic i Turbor su se ukrutili poput dva gipsana od
ljevka, kruti i bijeli.
Darell je tuno okrenuo dugme, vrativi ga u prvotni poloaj. Anthor se jo slabano dva-t
ri puta trznuo i ostao mirno leati. Bio je iv, dah mu je tresao tijelo.
Podignite ga na kau, - rekao je Darell, primivi mladia za glavu. - Pomozite mi.
Turbor je posegnuo za nogama. Bilo je ba kao da podiu kakvu vreu brana. Tada se, nak
on jedne duge minute, disanje polako smirilo, a Anthorovi kapci su zatitrali i oi
su se otvorile. Lice mu je grozno poutjelo, kosa i tijelo bili su mu natopljeni
znojem, a glas, kad je progovorio, bio je prepukao i neprepoznatljiv.
-Nemojte, - mrmljao je, - nemojte. Nemojte to ponovo uiniti. Vi ne znate... vi ne
znate.. .Ohhh. - Bilo je to dugo, drhtavo stenjanje.
- Neemo to ponoviti, - rekao je Darell, - ako nam kaete istinu. Vi pripadate Drugo
j Fondaciji?
- Dajte mi malo vode, - molio je Anthor.
- Donesi mu vode, Turbor, - rekao je Darell, - i donesi bocu s viskijem.
Nakon to je u Anthora ulio aicu pia i dvije ae vode, ponovio je pitanje. inilo se da se
neto u mladiu opustilo...
- Da, - odgovorio je umorno. - Ja pripadam Drugoj Fondaciji.
- Koja, - nastavio je Darell, - je locirana na Terminusu... ovdje?
222
- Da, da. Imate pravo u svakom pogledu, doktore Darell.
- Dobro! Sada nam objasnite to se dogaalo tijekom ovih proteklih est mjeseci. Recit
e nam!
- elio bih spavati, - proaptao je Anthor. -Kasnije! Sada govorite!
Drhtav uzdah. Onda rijei, tihe i brze. Ostali su se nagnuli nad njega kako bi uhv
atili taj zvuk. - Situacija je postajala ozbiljna. Znali smo da su se Terminus i
njegovi znanstvenici prirodnih znanosti poeli zanimati za prikaz modanih valova i
kako sazrijeva vrijeme kada e se pojaviti neto poput ove sprave za statike smetnje
na mozgu. A tu je jo bilo i rastue neprijateljstvo prema Drugoj Fondaciji. Morali
smo to zaustaviti, a da pritom ne unitimo Seldonov plan. Mi.. .mi.. .pokuavali sm
o kontrolirati taj pokret. Pokuali smo mu se pridruiti. To bi pobudilo sumnjiavost
i nastojanje da nas se udalji. Zato smo se potrudili da Kalgan objavi rat, kao d
odatnu varku. Zato sam poslao Munna na Kalgan. Stettinova navodna ljubavnica bil
a je jedna od naih. Ona se pobrinula za to da Munn vue prave poteze...
- Callia je... - povikao j e Munn, no Darell mu j e rukom dao znak neka utihne.
Anthor je nastavio, nesvjestan ikakvog prekida. - Arcadia gaje bila slijedila. N
a to nismo raunali... ne moe sve predvidjeti... pa ju je Callia preusmjerila na Tra
ntor, kako bi sprijeila da se mala ne umijea. To je sve. Osim injenice da smo izgub
ili.
- Pokuali ste me nagovoriti da odem na Trantor, zar ne? -upitao je Darell.
Anthor je kimnuo. - Trebao sam vas maknuti s puta. Onaj rastui trijumf u vaim misl
ima bio je sasvim jasan. Rjeavali ste problem sprave za statike smetnje uma.
- Zato me niste stavili pod va nadzor?
- Nisam mogao...nisam mogao. Imao sam svoje naredbe. Djelovali smo u skladu s Pl
anom. Da sam se upustio u improviziranje, sve bih upropastio. Plan samo predvia v
jerojatnosti.. . to znate... kao Seldonov Plan. - Govorio je diui brzim i plitkim
udisajima i gotovo nerazumljivo. Glavu je, u nemirnoj groznici, okretao lijevo-d
esno. - Radili smo s pojedincima...a
223
ne s grupama...i onda su tu umijeane vrlo niske vjerojatnosti. .. nismo uspjeli.
Osim toga... da sam kontrolirao vas... netko drugi bi... izmislio spravu... nika
kva korist...morao sam kontrolirati vrijeme... suptilnije... Vlastiti plan Prvog
Govornika ne zna sve kutove...osim...nije funkcionir... - Klonuo je-
Darell gaje grubo protresao - Jo ne moete spavati. Koliko vas je?
- Ha? t'st'rekli?.. .oh, ne mnogo... iznenadili biste se.. .pedeset. .. ne treba
vie.
- Svi su na Terminusu?
- Pet.. .est vani u svemiru... kao Callia... moram spavati. Naglo se stresao, kao
nekim velikim naporom, a izraz lica
mu je postao jasniji. Bio je to posljednji pokuaj samoopravda-nja, umanjivanja nj
egovog poraza.
- Na kraju sam vas gotovo imao. Ugasio bih tu obranu i zgrabio vas. Tada bi vidj
eli tko je gazda. Ali dali ste mi lani upravlja...sumnjali ste u mene cijelo vrije
me...
A onda je konano zaspao.
S nekom mjeavinom divljenja i uasa, Turbor je upitao:
- Koliko dugo si ve sumnjao u njega, Darell?
- Otkad je prvi puta doao ovamo, - stigao je tih odgovor.
- Rekao je kako dolazi od Kleisea. Ali ja sam znao Kleisea i znao sam pod kakvim
smo se okolnostima rastali. Kad se radilo o Drugoj Fondaciji, bio je pravi fana
tik i morao sam ga napustiti. Moji vlastiti ciljevi su bili razumni i mislio sam
kako e biti najbolje i najsigurnije ako sam slijedim svoje vlastite zamisli. Ali
nisam mogao to rei Kleiseu; a i da jesam ne bi me sluao. Za njega sam bio kukavic
a i izdajica, moda ak i agent Druge Fondacije. On nije bio ovjek koji bi opratao i o
d tog dana pa gotovo do dana kad je umro nije imao nikakvog posla sa mnom. A ond
a, odjednom, tijekom posljednjih tjedana svog ivota, on mi pie... kao stari prijat
elj... kako bi estitao svom najboljem ueniku koji najvie obeava kao suradnik i ponov
o zapoeo rad na starom istraivanju. To je bio posve neprimjereno njegovom karakter
u. Kako bi mogao tako neto uiniti, a da nije bio pod nekim vanjskim utjecajem pa s
am se poeo pitati nije li jedina prava svrha da mi se, kao pouzdanog, podmet-
224
ne pravog agenta Druge Fondacije. Eto, radilo se upravo o tome...
Uzdahnuo je i na trenutak je i on sklopio oi. Oklijevajui, Semic upita: - Sto emo s
a svima njima... s tim momcima iz Druge Fondacije?
- Ne znam - tuno je odgovorio Darell. - Mislim da bismo ih mogli protjerati. Reci
mo, na Zoranel. Mogli bismo ih smjestiti na taj planet, zajedno s mnotvom sprava
za statiko ometanje uma. Mogli bismo ih odvojiti prema spolu ili, jo bolje, mogli
bismo ih sterilizirati... pa za pedeset godina ta Druga Fondacija e postati stvar
prolosti. Ili bi moda za njih bila blaa neka tiha smrt.
- Misli li, - upitao je Turbor - da bismo se mogli nauiti sluiti s tim njihovim osj
etom? Ili su oni s tim roeni, kao Mula?
- Ne znam. Mislim da se to razvija dugotrajnim vjebanjem, jer su iz encefalografi
je poznate indicije da to kao potencijal postoji latentno u ljudskom umu. Ali zat
o to eli? Njima to nije pomoglo.
Namrtio se.
Mada nije nita rekao, njegove su misli vikale.
Ovo je bilo previe lako... previe lako. Pali su, ti nepobjedivi, pali su kao zlodu
si iz neke knjige i to mu se nije svialo.
Tako ti Galaktike! Kada moe ovjek znati da nije marioneta? Kako moe ovjek znati da n
ije marioneta?
Arcadia dolazi kui pa su se njegove misli sada otresle svega toga s im e se na kraj
u morati suoiti.
Bila je kod kue ve tjedan dana, a onda i dva, a on nije mogao prestati razmiljati.
A kako bi i mogao? Tijekom ovog vremena koliko je nije bilo, ona se nekom udnom a
lkemijom promijenila iz djeteta u mladu enu. Na izvjestan nain gaje povezivala sa i
votom, bila je veza s onim gorko-slatkim brakom koji je potrajao jedva neto due od
njihovog medenog mjeseca.
A onda, jedne veeri, rekao je onoliko oputeno i leerno koliko je to mogao, upita: -
Arcadia, to te je navelo na zakljuak da su na Terminusu obje fondacije?
225
Bili su u kazalitu, na najboljim mjestima koja su bila opremljena trodimenzionaln
im optikim spravama; njezina je haljina bila nova, nabavljena za ovu prigodu, i b
ila je sretna.
Trenutak je zurila u njega, a onda je brzo rekla: - Oh, ne znam, oe, jednostavno
mije to sinulo.
Sloj leda oko Darellovog srca postao je deblji.
- Razmisli, - rekao je, - dobro razmisli. To je vano. to te je navelo na pomisao d
a su obje fondacije na Terminusu?
Malo se namrtila. - Zna tamo je bila ta lady Callia. Znam daje ona bila iz Druge F
ondacije. I Anthorje to rekao.
- Ali ona je bila na Kalganu - ustrajavao je Darell. - to te je navelo da pomisli
na Terminus?
Sada je Arcadia priekala nekoliko minuta prije nego je odgovorila. Sto ju je nave
lo? to ju je navelo? Imala je onaj grozan osjeaj kako joj stalno izmie neto to joj je
na vrhu jezika.
- Ona je znala o stvarima, - rekla je, - ... ta lady Callia, i mora da je imala
informacije s Terminusa. Zar to ne zvui logino, oe?
Ali on je samo odmahnuo glavom.
- Oe, - povikala je, - znala sam. to sam vie o tome razmiljala, to sam bila sigurnij
a. Jednostavno je imalo smisla.
U oevim oima bio je onaj izgubljen pogled. - To nije dobro, Arcadia. To nije dobro
. Kad se radi o Drugoj Fondaciji, intuicija je sumnjiva. Razumije to, zar ne? To
je mogla biti intuicija, ali mogla bi biti i kontrola!
- Kontrola? Misli li da su me stavili pod svoju kontrolu, da su me promijenili? O
h, ne. Ne, oni to ne bi mogli. - Uzmicala je pred njim. - Ali zar nije Anthor re
kao da sam ja u pravu? Priznao je to. Sve je priznao. A ti si ih pronaao cijelu g
omili i to upravo na Terminusu. Zar nisi? Zar nisi? - Ubrzano je disala.
- Znam, ali... Arcadia, hoe li mi dopustiti napraviti ence-falografsku analizu tvo
jeg mozga?
Divlje je odmahnula glavom. - Ne, ne! Previe se bojim.
- Mene se boji, Arcadia? Nema se ega bojati. Ali moramo znati. Uvia to, zar ne?
Nakon toga gaje samo jednom prekinula. vrsto se primila
226
za njegovu ruku prije nego je posljednji prekida bio ukljuen. -A to ako jesam drukij
a, oe? to e morati uiniti?
- Nita neu morati uiniti, Arcadia. Vratit emo se na Tran-tor, ti i ja, i... i nee nas
biti briga ni za to drugo u Galaktici.
U Darellovom ivotu se niti jedna analiza nije odvijala ovako sporo i toliko ga kot
ala, a kad je bilo gotovo, Arcadia se sklupala i nije se usudila pogledati. Onda
gaje ula kako se smije i to joj je bila dovoljna informacija. Skoila je i bacila m
u se u naruje.
On je neprestano blebetao i vrsto su zagrlili jedno drugog. - Kua je pod maksimaln
om zatitom sprava za statiku uma, a tvoji modani valovi su normalni. Zaista smo ih
uhvatili u zamku, Arcadia i sada se moemo vratiti normalnom ivotu.
- Oe, - uzdahnula je, - moemo li im sada dopustiti da nam urue odlija?
- Kako si znala da sam traio da se to izostavi? - Jedan dugi trenutak ju je drao u
svom zagrljaju, a onda se ponovo nasmijao. - Ma nije vano, ti sva zna. U redu, moi
e dobiti svoje odlije, na tribini, uz prigodne govore.
-1, oe? -Da?
- Moe li me od sada zvati Arkady?
- Ali... U redu, Arkady.
Polako gaje obuzima osjeaj pobjede. Ova Fondacija, Prva Fondacija... sada samo Fo
ndacija, sada je apsolutni gospodar Galaktike. Vie ne postoji nikakva barijera iz
meu njih i Drugog Carstva... tog konanog ispunjenja Seldonovog Plana.
Sada mogu samo posegnuti za tim.
Zahvaljujui...
22
ODGOVOR KOJI JE BIO ISTINIT
Jedna neznano gdje soba najednom neznano gdje svijetu! I plan iji plan je funkcio
nirao.
Prvi Govornik je pogledao Studenta. - Pedeset mukaraca i ena, - rekao je. - Pedese
t muenika! Znali su da to znai smrt ili doivotnu tamnicu, a nisu ak mogli biti ni us
mjereni kako bi sprijeili slabljenje... jer bi usmjeravanje moglo biti otkriveno.
Ipak, nisu oslabili. Proveli su ovaj plan, jer su voljeli onaj vei Plan.
- Je li ih moglo biti manje? - sumnjiavo je upitao Student. Prvi Govornik je pola
ko odmahnuo glavom - To je bila
donja granica. Da ih je bilo manje, ne bi mogli prenositi svoja uvjerenja. Zapra
vo, objektivno ih je trebalo biti najmanje sedamdeset i pet kako bismo ostavili
marginu za pogreku. Nije vano. Jesi li prouio smjer aktivnosti kako ih je razradilo
Govorniko Vijee prije petnaest godina?
- Jesam, Govornice.
-1 usporedio to s aktualnim dogaajima?
- Da, Govornice. - A onda je, nakon stanke dodao. - Bio sam posve iznenaen, Govor
nice.
- Znam. To je uvijek iznenaenje. Kada bi samo znao koliko je ljudi radilo i kolik
o mjeseci... zapravo godina... da bi sve to doveli do savrenstva, bio bi manje iz
nenaen. A sada mi reci to se dogodilo... slui se rijeima. elim uti tvoju interpretacij
u te matematike.
- Da, Govornice. - Mladi je sredio misli. - Bitno je to da su ljudi iz Prve Fonda
cije trebali biti potpuno uvjereni da su locirali i unitili Drugu Fondaciju. Tako
bi se vratili izvo-
228
ritu kakvo im je i bilo namijenjeno. Namjera je bila da Termi-nus ponovo ne zna n
ita o nama, da u svojim kalkulacijama ne raunaju na nas. Jo jednom smo skriveni i s
igurni, - uz cijenu od pedeset ljudi.
-A to je bila svrha Kalganskog rata?
- Htjeli su pokazati Fondaciji kako mogu pobijediti fizikog neprijatelja... kako
bi zbrisali tetu koju je Mula nanio njihovoj samouvjerenosti i samopouzdanju.
- Tu si nedostatan u svojoj analizi. Upamti da stanovnitvo Terminusa na nas gleda
s nekom dalekom ambivalencijom. Oni su mrzili tu nau navodnu superiornost i zavi
djeli su nam na njoj, a ipak su implicite ovisili o nama zbog zatite. Da smo bili
"uniteni" prije Kalganskog rata, to bi za Fondaciju znailo paniku. Tada ne bi smo
gli snage suprotstaviti se Stettinu kad bi ih napao, a napao bi ih. Nae "unitenje"
se, uz najmanje tetnih uinaka, moglo odigrati samo pod punim sjajem pobjede. Prem
da je to jednogodinje ekanje moglo znaiti i da e se taj duh ve previe ohladiti.
Student je kimnuo. - Shvaam. Znai da e kurs povijesti bez devijacija nastaviti pute
m naznaenim u Planu.
- Osim, - istakao je Prvi Govornik - ako se opet ne dogode sluajnosti, nepredviene
i pojedinane.
-A zbog toga, - rekao je Student, - mi jo uvijek postojimo. Osim?... Govornice, b
rine me jedna strana sadanjeg stanja stvari. Prva Fondacija ima tu spravu za izaz
ivanje statikih smetnji ... jako oruje protiv nas. Ve barem zbog toga stvari nisu i
ste kao to su bile ranije.
- To si dobro rekao. Ali nemaju to protiv koga uporabiti. To je sad postala ster
ilna sprava, jednako kao to e, sada kad su lieni straha kako im od nas prijeti opas
nost, encefalografska analiza postati sterilna znanost. Sada e se opet vratiti i
dobiti na znaaju druge vrste znanja. Tako e i ova prva generacija znanstvenika koj
a se na Prvoj Fondaciji bavi prouavanjem mentalnih sposobnosti biti ujedno i prva
i posljednja, a za stotinu godina ta naprava za statiko ometanje uma bit e gotovo
zaboravljena spravica iz povijesti tehnike.
- Pa, - Student je razmiljao, - pretpostavljam da ste u pravu.
229
- Ali ono to najvie elim da shvati, mladiu, za volju tvoje budunosti u Vijeu, je briga
koja je posveena onoj maloj primjesi koja je, tijekom ovih petnaestak godina, bil
a silom nametnuta naem planu i to samo zato to smo imali posla s pojedincima. Bilo
je stvari u kojima je Anthor pobudio sumnjiavost i usmjerio je na sebe na takav
nain da ona sazrije u pravo vrijeme, no to je bilo relativno lako. Postojao je ta
j nain na koji se ozrajem manipuliralo tako da nikome na Ter-minusu ne bi prerano
palo na pamet da bi sam Terminus mogao biti taj centar kojeg trae. Tu spoznaju se
trebalo dodijeliti mladoj djevojci, Arcadiji, na koju nitko osim njezinog vlast
itog oca nee obratiti pozornost. Zato ju se trebalo poslati na Tran-tor, kako bi
se osiguralo da nee doi do njezinog preuranjenog kontakta s ocem. Njih dvoje su bi
li dva pola hiperatomskog motora, jedan je bio beskoristan bez onog drugog... i
trebalo je ubaciti prekida... stvori ti kontakt... u pravom trenutku. Ja sam se z
a to pobrinuo! A tu konanu bitku trebalo je voditi onako kako treba. Flotu Fondac
ije trebalo je uljuljati u samopouzdanje, a flotu Kalgana uiniti spremnom za bije
g. I za to sam se bio pobrinuo.
Student je rekao: - ini mi se, Govornice, da vi...htio sam rei da smo svi mi raunal
i na to kako doktor Darell nee posumnjati u to da bi Arcadia mogla biti nae orue. U
skladu s mojom provjerom kalkulacija, postojalo je negdje oko trideset posto vj
erojatnosti da bi on to mogao pomisliti. to bi se tada dogodilo?
-1 za to smo se pobrinuli. to su tebe nauili o tim podeenim zonama u mozgu? to su on
e? Sigurno nisu neki dokaz
0 uvoenju neke emocionalne deformacije. To se moe uiniti
1 bez ikakvog rizika da bi moglo biti otkriveno ni najrafinira-nijom zamislivom
encefalografskom analizom. Zna, posljedica Leffertovog teorema. To je vaenje, upanj
e iz ranije krivulje emocija i to se vidi. Mora se vidjeti.
-AAnthor se, naravno, pobrinuo da Darell zna sve o takvim prikazima na encefalog
ramu.
- No, dobro... A kada se individua moe staviti pod kontrolu, a da se to ne vidi?
Tamo gdje ne postoje raniji emocionalne krivulje koje bi se trebalo ukloniti. Dr
ugim rijeima, onda kada
230
je individua novoroene i kad joj je mozak jo prazna ploa. Prije petnaest godina, na
Trantoru, Arcadia Darell je bila takvo dijete, onda kad su bili zacrtani prvi poe
ci naeg plana. Ona nikada nee znati da je kontrolirana i tim bolje, jer je njezino
kontroliranje vezano uz rani razvoj i inteligentnu linost.
Prvi Govornik se kratko nasmijao: - U izvjesnom smislu je zapanjujua ironija sveg
a toga. Tijekom etiri stotine godina toliko je ljudi bilo zaslijepljeno Seldonovi
m rijeima "drugi kraj Galaktike". Zahvaljujui tome razvili su svoju vlastitu, udnu
prirodnu znanost, vrei mjerenja suprotnog kraja ku-tomjerima i ravnalima i konano z
avravali ili u nekoj toki na periferiji, stotinu i osamdeset stupnjeva oko ruba Ga
laktike, ili natrag u ishodinoj toki.
Najvea opasnost po nas jo uvijek lei u injenici daje bila mogua solucija koja bi se t
emeljila na fizikalnom nainu miljenja. Zna, Galaktika nije jednostavno nekakva plos
nata lea, a niti je njezina periferija zatvorena krivulja. Ona je zapravo dvostru
ka spirala, s osamdeset posto naseljenih planeta rasporeenih du centralne osi. Ter
minus je vrlo udaljen od te osi, a mi smo na drugoj strani...samo, to je to supro
tan kraj spirale? Naravno, sredite. Ali to je nevano. To je samo sluajno i nevano rj
eenje. Toga su se mogli odmah dosjetiti da su se oni koji su se time bavili sjeti
li da se Hari Seldon bavio drutvenim, a ne prirodnim znanostima pa da su se prila
godili takvom nainu miljenja. Sto bi "suprotni krajevi" mogli znaiti u drutvenim nau
kama? Suprotne strane karte? Naravno da ne. To je samo mehanika interpretacija. P
rva Fondacija postavljena je na periferiji, tamo gdje je staro Carstvo bilo najs
labije, gdje je utjecaj civilizacija bio najmanji, gdje bogatstva i kulture goto
vo da nije ni bilo. A gdje je drutvena suprotnost kraju Galaktike? Naravno, na mj
estu gdje je staro Carstvo bilo najjae, gdje je bio najjai utjecaj civilizacije, g
dje su bogatstvo i kultura bili najvie prisutni.
Ovdje! U samom sreditu! Na Trantoru, u Seldonovo vrijeme sreditu Carstva.
A to je tako neizbjeno. Seldon je ostavio za sobom Drugu Fondaciju kako bi ona sk
upila, popravila i proirila njegov rad. To se je znalo ili nagaalo tijekom pedeset
godina. A gdje bi
231
se to najbolje moglo obaviti. Na Trantoru, tamo gdje je radila Seldonova grupa i
gdje su se desetljeima skupljali podaci. A svrha Druge Fondacije je zatititi Plan
od neprijatelja. I to je, takoer, bilo poznato! A gdje je bio izvor velike opasn
osti i za Terminus i za Plan?
Ovdje! Ovdje na Trantoru, gdje je umirue carstvo ipak moglo i nakon tri stoljea un
ititi Fondaciju, samo da su tako bili odluili.
A onda kad je Trantor pao i konano bio razoren, prije gotovo stotinu godina, mi s
mo naravno bili u stanju zatititi nae sjedite i na cijelom planetu je ostala netakn
uta samo Knjinica carstva i tereni oko nje. To je bilo dobro poznato cijeloj Gala
ktici, ali oni su previdjeli i tako krupan dokaz.
- Upravo ovdje na Trantoru otkrio nas je Ebling Mis i tu smo se mi pobrinuli da
on ne preivi to svoje otkrie. Zato je bilo nuno sve srediti tako da jedna normalna
djevojka iz Fondacije pobijedi strane mutantske sposobnosti Mule. Sigurno, takvo t
o je moglo pobuditi sumnju na planetu na kojem se to dogodilo... Ovdje smo po pr
vi puta prouavali Mulu i planirali njegov konani poraz. Ovdje se rodila Arcadia i
zapoeo cijeli niz dogaaja koji e voditi ka velikom povratku na Seldonov Plan. A svi
ti propusti vezani uz nau tajnost, te goleme rupe, sve je to ostalo neprimjeeno,
jer je Seldon bio govorio o "drugom kraju" na svoj nain, a oni su to interpretira
li na svoj nain.
Prvi Govornik je ve odavno prestao govoriti Studentu. On je to izlaganje zapravo
namijenio samome sebi, stojei kod prozora i promatrajui nevjerojatnu svjetlost na
zvjezdanom svodu; tu golemu Galaktiku koja je sada bila zauvijek sigurna.
- Hari Seldon je Trantor zvao "Zvjezdin kraj", proaptao je. - Uostalom, zato i ne
bi unio malo poetske imaginacije. S ovog kamena se nekada upravljalo cijelim uni
verzumom. Svi konci zvijezda vodili su ovamo. Svi putovi vode na Trantor, kae sta
ra izreka, a to je tamo gdje je svim zvijezdama kraj.
Deset mjeseci ranije Prvi Govornik je sa sumnjama promatrao ovu istu gomilu zvij
ezda, nigdje tako nagomilanih kao u sreditu te goleme skupine koju ovjek zove Gala
ktika, ali se ukazalo neko melankolino zadovoljstvo na tom ol rumenom licu Preema
Palvera... Prvog Govornika.
IZVORI, Trnjanska 64, 10000 ZAGREB,
Tel.: 01/ 611 -2576; 611 -7714; Tel/Fax.: 01/ 611-2576
e-pota: izvori@izvori.com www.izvori.com
NA ZAHTJEV ALJEMO VAM BESPLATNO KATALOG SVIH NAIH IZDANJA
540023587