Drevni Misteriji

Peter James i Nick Thorpe DREVNI MISTERIJI
SVEZNADAR
-biblioteka opeg znanja
Naslov izvornika ANCIENT MYSTERIES
Copyright 1999 by Peter James and Nick Thorpe
This translation published by arrangement vvith Ballantine Books, an imprint of
Random House Publishing Group, a division of Random House, Inc.
Za nakladnika Zdravko Kafol Urednik Davor Uskokovi Prijevod s engleskoga Predrag
Raos Korektura Jakov Lovri Grafiki urednik Ivica Jandrijevi Tisak ZT Zagraf, lipanj
2008.
ISBN 978-953-14-0348-1
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 670203.
CRUPA MLADINSKA KNJIGA
Mozaik knjiga
Sva prava zadrana. Ova je knjiga zatiena autorskim pravima i ne smije se ni u cjeli
ni ni djelomino reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje ili prenosit
i u bilo kojem obliku, ni na koji nain bez pisanog doputenja autora i izdavaa.
DREVNI MISTERIJI
Peter James i Nick Thorpe
Mozaik knjiga
GRUPA MLADINSKA KNJIGA
k.
001
KNJINICA ZELINA
Catherini (James), Louis (James) i Frey (Thorpe)
SADRAJ
Zahvala......................................................... ix
Autorska biljeka............................................ xi
Uvod.............................................................xm
Glava prva: izgubljene zemlje i katastrofe........ 1
Uvod............................................................................
.......................2
Atlantida - izgubljena i naena?..................................................
....16
Sodoma i Gomora.................................................................
...........41
Pomak polova....................................................................
...............58
Uspon i pad civilizacije Maya...................................................
.......76
Glava druga: Promatranje neba........................99
Uvod............................................................................
...................100
Megalitski astronomi............................................................
.........114
Tajna Oriona....................................................................
..............128
Dan kada je Sunce stalo?........................................................
........135
Zvijezda betlehemska............................................................
.........153
Glava trea: Graditeljska uda......................167
Uvod............................................................................
...................168
Stonehenge......................................................................
...............184
Kako su sagraene piramide?.......................................................
..201
Zagonetka Sfinge................................................................
...........213
Tiahuanaco......................................................................
...............231
Misterij Uskrnjeg otoka..........................................................
......244
Glava etvrta: Zemljani likovi........................267
Uvod............................................................................
...................268
Glastonburyjska spirala.........................................................
.........284
Somersetski zodijak.............................................................
..........298
Ley linije......................................................................
...................304
Linije iz Nazce.................................................................
..............322
Glava peta: Putnici i otkria..........................337
Uvod............................................................................
...................338
Prvi Amerikanci.................................................................
............350
Feniani oko Afrike...............................................................
........368
viii Drevni misteriji
Izgubljena legija...............................................................
...............375
Vikinzi u Americi...............................................................
...........382
Velki Indijanci..................................................................
............401
Glava esta: Legende i povijest .......................413
Uvod............................................................................
...................414
Tezej i Minotaur................................................................
............426
Neuhvatljive Amazonke...........................................................
......432
Kralj Artur.....................................................................
................446
Robin Hood......................................................................
.............463
Glava sedma: Podvala?....................................487
Uvod............................................................................
...................488
ovjek iz leda....................................................................
.............504
Schliemannovo blago.............................................................
........510
Prvi svitci s Mrtvog mora?......................................................
.......523
Grob kralja Artura?.............................................................
...........527
Vinlandska karta................................................................
............538
Glava osma: arheologija i nadnaravno.............551
Uvod............................................................................
...................552
Tutankhamonova kletva...........................................................
......569
Sluaj Omm Seti...................................................................
.........584
Edgar Cayce i Atlantida.........................................................
........598
Avalonska druba..................................................................
.........604
Izvori ...........................................................623
Bibliografija.................................................641
Index........................................................... 643
Ilustracije ....................................................653
ZAHVALA
Knjigu ovolikog opsega bilo bi nemogue napisati bez pomoi mnogih prijatelja i kole
ga. Njima iskazujemo svoju toplu zahvalnost, ba kao i strunjacima kojima smo se ob
ratili, a bili su toliko dobri da nam odgovore na pitanja iz neba pa u rebra. To
su:
Philip Attwood - medaljer
Ruth Baker - lingvistica
Andrij Cholij - poklonik filma
dr. Victor Clube - astronom
dr. Garmon Harbottle - arheolog i prirodoslovac
Bob Forrest - matematiar ,
dr. Nikos Kokkinos - strunjak za staru povijest, arheolog
Brian Moore - knjiniar /
dr. Robert Morkot - egiptolog /
dr. Bernard Ortiz de Montellano - antropolog '
dr. Dino Politis - arheolog
Bob Porter - inenjer, arheolog
Andrevv Rosenbaum - novinar
Robert Temple - historiar znanosti
Allison Thorpe - ekolog
Dick Vigers - televizijski producent
Posebnu zahvalnost zasluuju Peter Koenig za svoj strpljivi rad na novim ilustraci
jama, Leslie Primo i Nikos Kokkinos za snimanje fotografija na svojim istraivakim
izletima (po Engleskoj odnosno Egejskom moru), Richard Dean za svoju uobiajenu i
zapanjujue velikodunu pomo pri rjeavanju kompjutorskih problema, Phil Marter i Geoff
Couling zbog pravodobne izrade dviju karata, dr. Birgitta VVallace zbog svog lj
ubaznog pribavljanja izbora iz Vikingove slikovne grae, autor Francis Hitching zb
og doputenja da reproduciramo neke crtee Kena Smitha iz Svjetskog atlasa misterija
(1978.), ali i zato to je prije toliko godina gurnuo Petera (kao istraivaa) u podr
uje misterija, Rosemarv Burnard za njen crte Qauetzalcoatla, Havdar Aksakal i Alpi
nistiki klub iz Manise zbog njihove izvanredne gostoljubivosti i pomoi u Turskoj,
a napose zato to su Petera i Nikosa odveli do Pelopsova trona, Julie Clements iz
Ashmoleana zbog njezine ljubazne pomoi pri pronalaenju fotografija, Sue Hutchin-
x Drevni misteriji
son s Griffithova instituta zato to nam je pronalazila fotografije ak i kad je ins
titut bio slubeno zatvoren, uvarima opatije Glastonburv jer su nam dopustili da je
satima fotografiramo iz svakog mogueg kuta te napokon Gouldima to su nam otvorili
pristup Chalice Hillu, silnom vidikovcu za promatranje Glastonburv Tora.
U Ballantineu nau hvalu zasluuje itav niz strpljivih urednika: Phe-be Kirkham, Andr
ea Schulz, ali vie od svih Elizabeth Zack. I napokon, posljednjem po redu, ali ne
i po zaslugama, velika hvala naem udesnom agentu Leslieju Gardneru, zato to je na
nas tako dobro pazio.
Peter James i NickThorpe
London i Chichester, oujka 1999.
AUTORSKA BILJEKA
Umjesto da pokuavamo postii savrenu konzistentnost u pisanju neeuropskih imena, nas
tojali smo izabrati one oblike koji su, po naemu sudu, itatelju najblii. Iako smo i
zrazili ozbiljnu sumnju u opeprihvaene godine egipatskog Novog kraljevstva (oko 15
50. - 1070. pr. Kr.) i kasnog bronanog doba u Starom svijetu (vidi nau knjigu Stol
jea mraka, 1991.), ipak smo se u ovoj knjizi drali openito prihvaene kronologije.
UVOD
Poslije izlaska Drevnih izuma popraenog, zadovoljstvo nam je rei, velikim uspjehom
ve smo poeli raspravljati o drugom projektu, kad nam predloie da napiemo knjigu o d
vnim misterijima - o nerazrijeenim zagonetkama izgubljenih civilizacija i zaboravl
jenih znanja, o neobjanjivim spomenicima i zemljanim graevinama to su ih podigli st
ari, o udnim porukama to ih prenose velike svjetske legende, o enigmama ranih istr
aivanja pa ak i o navodnim dokazima o inosvjetskim i paranormalnim pojavama starog
a doba. Bili su to deseci neodoljivih tema, pa ipak je naa prva reakcija na taj p
rijedlog bila neodluna. Knjiare su ve prepune knjiga o drevnim misterijima, ak i s u
pravo tim naslovom, pa zato onda toj agoniji jo i dodavati?
Kad smo, meutim, malo razmislili, zakljuili smo da zapravo postoji hitna potreba z
a novom knjigom o takvim temama. Zanimanje za njima buja, no veinu su knjiga o dr
evnim misterijima napisali autori s malim, pae i nikakvim poznavanjem odnosnih po
druja a koja seu od stare povijesti i arheologije sve do geologije i astronomije.
Mnogi od tih naslova, puni zapanjujuih tvrdnji o izgubljenim civilizacijama, Atla
ntidama, inosvjetskim posjetiteljima i tajnoj mudrosti naih starih, iskreno su govo
rei vrlo slabo funcjirani, a znaju i zavoditi na sasvim kriv put. Ti se autori pr
ema dokazinia ne odnose kritiki i namjerno mistificiraju teme kako bi uvjerili ita
telje da su im rekli nekakvu stranu tajnu o prolosti.
S druge pak strane nalazimo knjige o drevnim misterijima iz pera profesionalnih
historiara i arheologa. Na nesreu, to su obino sterilne vjebe raskrinkavanja iza koj
ih stoji zatvoreni, a ne ispitivaki um. Njihovi autori lako skreu u dociranja pa it
atelje nadugo i nairoko uvjeravaju kako je to i to ista glupost a takav je stil na
pose rairen u Americi. Vjerojatno je tu granica izmeu konvencionalnih i nekonvenci
onalnih nazora
0 prolosti povuena tako otro zahvaljujui sukobu izmeu evolucionista
1 kreacionista o tome to treba predavati u koli. Arheolozi su se osjetili napadnutim
a pa su na te napade znali odgovoriti iskanjem monopola na prolost. Ljudi koji su
prihvatili takav pristup poesto omalovaavaju zainteresirane, ali neuke laike, tvrdei
kako tu raspravu treba prepustiti profesionalcima. Teorije to su ih razvili amat
eri - pa ak i akademski znanstvenici s drugih podruja - esto se sumarno odbacuju po
d etiketom marginalne ili kultne arheologije.
Profesionalne je arheologe osim toga zabrinula i rasprostranjenost vjerovanja u
takve kultne arheoloke teme i meu vlastitim studentima. Radi procjene te pojave, g
odine su 1984. i 1994. bile provedene dvije ankete meu studentima Central Connect
icut Universitvja. Pritom su studentima bila postavljena pitanja o njihovu miljen
ju o mnotvu tema pa tako i o religiji, paranormalnom i kontroverznim rubnim arheo
lokim teorijama. Te su ankete pokazale da 27 posto ispitanika prihvaa da su Zemlju
posjetila inosvjetska bia, to se 1994. popelo na 31 posto, stvarnost Tutan-khamun
ove kletve priznavalo je 12 posto, to se desetljee kasnije podvostruilo na 24 posto
, dok je postojanje izgubljenog kontinenta Atlantide u objema anketama prihvaalo
29 posto ispitanika. (Ti se postoci malo razlikuju od rezultata dobivenih u drutv
u kao cjelini.) Arheolozi su jako patili zbog lakovjernosti i neukosti koje su vid
jeli u tim brojevima. Takav je stav, meutim, prilino arogantan. Primjera radi, vje
rovanje da su izvanzemaljci posjetili na svijet teko se moe nazvati znakom neukosti
! Sve zapravo ovisi o tome kako netko ita pitanje. Astronomi nalaze stalno nove i
nove dokaze da tvari potrebne za ivot - primjerice voda - postoje, i to u izobil
ju, posvuda u svemiru, a sa svakim takvim otkriem raste i statistika vjerojatnost
da postoje i druge tehnoloke civilizacije - pa ak i neke dovoljno razvijene da pre
vale dug put do naeg Suneva sustava. Ispravno bi pitanje glasilo postoje li ikakvi
uvjerljivi arheoloki dokazi o inosvjetskim posjetima u prolosti. Mi ne smatramo d
a postoje, ali nismo spremni svakoga tko u njih vjeruje nazvati neukim - ba kao to n
ismo, kad smo ve kod toga, takvima spremni proglasiti ni ljude koji vjeruju u ost
varenje kletvi, jer je rije o sudu koji je kulturni bar koliko i znanstveni.
Knjige koje raskrinkavaju kultnu arheologiju takoer jasno impliciraju da zapravo ni
je preostao nijedan drevni misterij, jer su si profesionalci sve ve lijepo posloil
i. Stoga se obilato dijele unaprijed pripremljeni, dakako ne nuno i realistiki odg
ovori. Tako se, primjerice, rasprave o kontroverznoj Vindlanskoj karti poesto svo
de na golu tvrdnju kako je njezino ispitivanje optikim mikroskopom, provedeno 197
4., nepobitno dokazalo da je rije o krivotvorini. Ta se tvrdnja blaeno ogluuje na d
ruga, kasnije provedena znanstvena istraivanja koja ne potvruju taj nalaz, ruei tako
jasnu priu o pobjedi potenih profesionalaca nad pokvarenim prevarantom. Stvarna j
e pria o Vinlandskoj karti daleko sloenija. Isto tako trenutani odgovor na naizgled
sablanjivu tvrdnju da je pleme Do-gona na Maliju svoje tono znanje o gibanju zvij
ezda u Siriusovu sustavu naslijedilo prije vie tisua godina od svemirskih putnika-
vodozemaca glasi da su to znanje Dogoni zacijelo pokupili od zapadnih misionara.
Pritom se jedva i raspravljalo o tome jesu li se ta navodno primitivna drutva i mo
gla zanimati za takve astronomske detalje, iako doista postoje i
xv
drugi nezapadni promatrai koji su, po svemu sudei, napravili znaajna otkria i bez po
moi teleskopa. I u ovom je sluaju pitanje mnogo sloenije nego to to skeptici shvaaju,
a dio se problema krije i u istraivakim postupcima antropologa koji je izvijestio
o vjerovanju Dogona povezanim sa zvijezdom Sirius.
Bilo bi doista posve nerazumno tvrditi da se arheolozi i historiari slau u rjeenjim
a veine drevnih misterija. Nita nije dalje od istine. Motivi koji su stajali iza el
je naih starih da oblikuju i ornamentiraju krajolik -stvarajui pritom uda poput lin
ija u Nazci - i dalje izmiu razumijevanju arheologa. ak i epohalni dogaaji, poput d
ramatinog sloma civilizacije Maya u Srednjoj Americi, ostaju i dalje potpuno neob
janjeni unato stoljetnom istraivanju. Kako su razliiti trendovi u objanjavanju dolazi
li i odlazili, tako su se nudila rjeenja koja su sezala od prirodne katastrofe do
ratova - no bez znaka da bi se mogao pojaviti konsenzus. Nedavni preokret u deif
riranju jezika Maya pokopao je mnoge krive slike o njihovu drutvu, ali se zbog to
ga nismo ba nimalo pribliili suglasnosti o razlozima njegova nenadanog pada.
Na povijesnom se pak podruju, primjerice, jo uvijek gorljivo raspravlja i o samom
postojanju kralja Artura, proslavljenog u britanskoj legendi, pri emu miljenja seu
od jednostavne pretpostavke daje morao postojati pa do podjednako neutemeljene t
vrdnje da to nikako nije moglo biti. Isto to vrijedi i za gotovo sve legendarne
ili polulegendarne junake, dogaaje, pa ak i mjesta, od Trojanskoga rata pa sve do
biblijskih gradova Sodome i Gomore. Raspravelijjesne ak i o dogaajima u dobro doku
mentiranim povijesnim razdobljima - tako, primjerice, identitet Robina Hooda, na
jveeg junaka srednjovjekovne Engleske, ostaje i dalje potpuno zagonetan, uz dodat
nu zbrku koju izaziva postojanje nekoliko moguih kandidata.
U mnogim je sluajevima trajna nemo da se iznae uvjerljivo rjeenje nekog drevnog mist
erija mogua posljedica uskogrudnog pristupa. Mnogi se historiari i arheolozi kruto
dre svojih podruja istraivanja i ive u blaenom neznanju c svemu to se zbiva izvan nji
h. Tako se oni, primjerice, malo ili nimalo zanimaju za astronomiju. Dio je prob
lema i u tome to veina akademskih znanstvenika ivi i radi u gusto naseljenim gradov
ima u kojima se tijela na nonom nebu jedva i naziru. Mnogi strunjaci za staru povi
jest i klasiku ne raspolau ak ni osnovnim astronomskim znanjima pa prema njoj osjea
ju odbojnost kao i prema astrologiji i NLO--ima. Od njih bismo, meutim, mogli oeki
vati da prate nove spoznaje na tom podruju, jer su nam one sasvim jasno dale do z
nanja koliko je nebo pretrpano potencijalno opasnim objektima, od kometa do aste
roida. A to onda znai da bi drevne legende o unitenju s neba, poput one o razaranj
u Sodome i Gomore, trebalo ponovno razmotriti posve otvorena uma.
xvi Drevni misteriji
Iako smo spremni od profesionalaca zatraiti da budu intelektualno otvoreniji i kr
itiniji prema samima sebi, time ipak ne mislimo rei da amateri na podruju povijesti
i arheologije uvijek imaju pravo. Tako je Graham Hancock stekao svjetsku slavu
svojom knjigom Otisci bogova (Fingerprints of the Gods) koja iznosi dokaze u pri
log tvrdnji da je mnoga svjetska drevna arhitektonska uda - od kojih spomenimo eg
ipatsku Sfin-gu i grad Tiahuanaco u Boliviji, star kojih 11 000 godina - izgradi
la izgubljena civilizacija s Atlantide. Iako je Hancock profesionalni novinar, o
n ipak iznosi napadno jednostrane i poesto zastarjele poglede o ovjekovoj prolosti,
ime, po naemu miljenju, uskrauje pravim graditeljima priznanje za stvaranje tih imp
resivnih spomenika.
U ovoj smo knjizi pokuali krenuti nekakvim srednjim putem izmeu nekritikih entuzija
sta i profesionalnih skeptika. Zato u svim obraenim temama itatelja vodimo kroz gl
avne nizove dokaza i najee nuena objanjenja, iako pritom, dakako, ne moemo biti iscrpn
i. U tom poslu, meutim, svoje miljenje ne iznosimo kao injenicu, nego vie kao pokuaj
izvoenja nekakvog razumnog zakljuka iz izloene grae, to nam je drae od kretanja s pozi
cije prihvaanja ili odbacivanja. Pri tome smo pokuali o svakom misteriju kondenzir
ati i podastrijeti dovoljno dokaza da itatelj moe sam prosuditi i usput se, barem
se tako nadamo, i zabaviti iznalaenjem vlastitih rjeenja.
I napokon, pokuali smo ovoj knjizi proiriti zahvat koliko je god to mogue. Naa je de
finicija drevnog vrlo iroka i slijedi onu iz Drevnih izuma, to jest prekida se 1492
. n. e. Mogli bismo rei daje s Kolumbovim putovanjem u Ameriku i punim zamahom re
nesanse u Europi Stari svijet doao do svog istinskog kraja. Ipak emo se morati isp
riati itateljima koji otkriju da se, zbog ogranienog prostora, nismo pozabavili i n
jima najomiljenijim drevnim misterijima. Na je izbor bio subjektivan, ogranien na
teme koje smo mi smatrali najznaajnijima, najneobjanjivijima ili najupadljivijima
meu misterijima koje nam je ostavio Stari svijet.
Glava prva
IZGUBLJENE ZEMLJE I KATASTROFE
2 Drevni misteriji
UVOD
Na dan 16. srpnja 1994. maleni je raspali komet, poznat pod imenom Shoemaker-Lev
y, zaderao atmosferu planeta Jupitera, izazivajui eksplozije upravo nezamislive s
nage. Kad je pao drugi fragment, uslijedio je prasak ekvivalentan detonaciji 250
milijuna megafona - nekoliko tisua puta jai od eksplozije itavog svjetskog nuklear
nog arsenala. Kad je atmosferu pogodila trea krhotina, ona je u njoj stvorila
Noa prinosi rtvu poslije potopa. Iz obiteljske Biblije s poetka 19. stoljea.
Izgubljene zemlje i katastrofe
rupu veliku kao Zemlja. Puni razmjeri teta to ih je Shoemaker-Levy nanio Jupiteru
jo se procjenjuju, iako je bar jedno ve i sada savreno jasno: dugo pothranjivano zn
anstveno vjerovanje da su kometi bezazleni jer se ne mogu sudariti s planetom za
uvijek je srueno.
Tu se odmah namee pitanje: Moe li komet ili neki njegov fragment udariti u Zemlju?
Ili se to moda ve i dogodilo? U sedamnaestom i osamnaestom stoljeu, u dane prije C
harlesa Darvvina, znanstvenici su slobodno spekulirali o tom pitanju pa su se up
itali nije li ba komet kriv za potop opisan u Svetom pismu. Iako su teolozi bili
zadovoljni i objanjenjem daje potop izazvao neposredno Bog, znanstvenici su imali
pune ruke posla istraujui mogue fizike mehanizme. Neki od njih, od kojih spomenimo
velikog Edmonda Halleva (po kojemu je nazvan glasoviti komet), pokretaa tog proce
sa potraili su izvan Zemlje. Tako je on 1694., u radu podastrtom Kraljevskom drutv
u, iznio tezu da je sudar Zemlje i kometa izazvao Noin potop te daje komet pao u
Kaspijsko jezero i zapljusnuo okolno kopno. Drugi su pak nagaali da je krivac za
to bio komet pun vode.
Sa stanovita preddarvinistike znanosti, vjerovanje u potop bilo je posve razumno,
budui da se inilo da takav dogaaj objanjava mnoge od najveih svjetskih povijesnih eni
gmi. Stijene koje su znanstvenici poeli istraivati bile su pune fosiliziranih osta
taka milijuna izumrlih biljaka i kreatura, a katastrofalnom se poplavom moglo ob
jasniti zato mnogi od tih ivotnih oblika vie ne postoje i zato su njihovi ostaci ost
ali zarobljeni i sauvani u sedimentnoj stijeni. inilo se stoga naravnim da se objan
jenje posudi iz Biblije, koja je priala o potopu u Noi-no doba. Pretpostavka da s
e potop doista dogodio nudila je, osim toga, i ekonomian odgovor na pitanje zato o
njemu diljem svijeta postoji toliko slinih legendi.
Takve udnovate ideje poetkom devetnaestog stoljea sasvim su izale iz mode. Razmjerno
nova znanost geologija ulazila je u zrelost, a naivno vjerovanje da su svi kame
ni slojevi na svijetu bili poloeni u okviru jednog zbivanja kao da vie nije funkci
oniralo. Postajalo je sve jasnije da postoji itav niz slojeva iz razliitih epoha t
e da oni lee jedan na drugom, pri emu svaki od njih sadri samo svoje ivotne oblike.
Sad se postavilo pitanje to je stvorilo te slojeve i koliko im je trebalo da se s
tvore. Jednu su geoloku kolu predstavljali katastrofisti, koji su ideju o velikom
potopu umnoili u itav niz kataklizmi - ponekad od zime, ponekad od vatre (zbog vul
kanske aktivnosti). Njihovi su protivnici bili zastupnici nove kole miljenja - uni
formisti. Nju je 1830.-ih osnovao pravnik Charles Lyell i ba je ona propisala pra
vila debate. Geolozi su se openito slagali oko toga da posebne uzroke - primjeric
e izravno Boje upletanje treba
4 Drevni misteriji
Charles Darwin (1809. -1882.), kako gaje ismijala suvremena karikatura.
iskljuiti iz znanstvene diskusije, a Lyell je sad uveo i svoja naela uniformnosti, k
ojim je pokuao iskljuiti posebne dogaaje.
Zakon uniformnosti tvrdi da je sadanjost klju prolosti, to jest d; su za oblikovanje
svijeta odgovorne samo sile koje vidimo i danas. Na nekom opem nivou, to se ini sa
vreno razlonim. Nije imalo nikakvog smisla pretpostavljati da su prirodni zakoni n
eko bili drukiji, primjerice da prije milijun godina nije djelovala gravitacija. S
druge su, meutim, strane Lvell i njegovi sljedbenici iskljuili mogunost da se u pr
olosti zbilo ita to ne opaamo i danas, to znai da nije bilo ni velikih poplava ni veli
kih poara ni udara kometa, kao ni drugih velikih katastrofa, i tc samo zato to se
ne zbivaju i danas. (Da su vidjeli neto poput pada Shoe-maker-Levyja, moda bi o ko
metima korjenito promijenili miljenje.) Bez svega toga, tvrdili su uniformisti, Z
emljini su se geoloki slojevi postupno slagali milijunima godina.
Lyellu je i njegovim sljedbenicima bilo lako proglasiti da katastrofi-zam mirii n
a staru religiju, kao to im je bilo lako i sebe prikazati ljudima progresivnog i
znanstvenog pristupa. Geolozi katastrofisti - koji su veinom bili svjetovnih nazo
ra, ba kao i njihovi protivnici - napokon su morali zasvirati uzmak, a onda im je
trijumf Charlesa Darvvina zapeatio sudbinu. Kad je Darvvin 1859. objavio svoje k
ontroverzno Porijeklo vrsta, odluio je svoju teoriju evolucije uklopiti u uniform
istiki, gradu-alistiki kalup. Evolucija, meutim, sama po sebi ne zahtijeva graduali
-stiki put - fosilni zapisi upuuju, zapravo, da su se sve velike promjene odigrale
vrlo brzo. Pa ipak se Darvvin, unato to se vlastitim promatranjima uvjerio daje u
Junoj Americi dolo do naglog i katastrofinog pomora pretpovijesne faune, odluio za
gradualizam. Jedan je od razloga mogla biti i elja da se nae na pobjednikoj strani. D
rugi je bio da su uniformisti, ba kao i Darvvin, neizbjeno osporavali doslovnu ist
initost Biblije.
U tom su se stadiju katastroflzam, antievolucionizam i biblijski fundamentalizam
lijepo smutili - barem u glavi darvinista. Kad je darvinizam napokon iz te rasp
re iziao kao pobjednik, smatralo se prihvaenim da je katastroflzam raskrinkan zaje
dno s priom o Adamu i Evi i Noinu potopu. Tu je, meutim, uz elju da se razvije raci
onalistiki pogled na Zemljinu povijest slobodan od biblijskog utjecaja, na djelu
bila jo jedna sila. Bila je to iskrena elja zajednika znanstvenicima i svima nama -
da u Zemlji vidimo sigurno mjesto za ivot. Taje elja bila osnovni uzrok estoke i be
skonane filozofske debate koja je bjesnjela ve vie od dvije tisue godina. U njoj je
na jednoj strani bio Platon, koji je dokazima uzetim iz mita i legende (ba kao i
iz vlastitog pabirenja po geologiji i arheologiji) elio potkrijepiti svoju tvrdnju
da je Zemlja bila podvrgnuta peri-
Izgubljene zemlje i katastrofe 5
odinim katastrofama izazvanim uzrocima izvan ovog svijeta. Na drugoj je pak stran
i bio njegov uenik Aristotel, koji je vrsto stajao na tome da nebo, budui daje sazd
ano od savrene materije, ne moe za Zemlju biti izvor ikakve opasnosti.
Aristotelova udobna slika svijeta postupno se runila sve od srednjeg vijeka, ali
se u osamnaestom stoljeu uspjela opet uuljati u znanstveno miljenje zahvaljujui dje
lu sir Isaaca Nevvtona. Njegov je skroviti plan bio obnoviti aristotelovski svje
tonazor, a prema kojem svijet titi providnost Boja. Godine 1708. kad je VVilliam V
Vhiston, zvijezda meu njegovim uenicima, objavio knjigu s tezom da je Noin potop i
zazvao komet, Nevvton se okomio na nj i pokrenuo kampanju elei mu unititi karijeru.
Nevvton, Lyell i Darvvin stvorili su strahovitu kombinaciju. Od konca devetnaest
og stoljea pa nadalje, katastrofistike su teorije bile zgurane u stranu, barem u B
ritaniji, ali ona je u to doba bila vodei svjetski znanstveni trend.
Tom stanju nije nimalo pripomogla ni prava lavina knjiga o izgubljenim zemljama
i katastrofama koja je potekla iz pera pisaca na divljoj granici arheologije. Na
jomiljenija im je tema postala izgubljeni kontinent u Atlantiku, o kojem je prvi
pisao Platon, i to napose meu onima koji su tvrdili da posjeduju psihike izvore i
nformacija o supercivilizaciji Atlan-tide (vidi Edgar Cavce o Atlantidi u odjeljku
Arheologija i nadnaravno). Neki se autori nisu mogli zadovoljiti ak nijednim izg
ubljenim kontinentom, nego su Atlantidi izmislili i partnera, takozvanu zemlju M
u ili Lemuriju, koja je svoju knjievnu karijeru zapoela u Indijskom oceanu, ali se
kasnije proirila i na Pacifik. Unato mnogobrojnim suprotnim tvrdnjama, o njoj ba a
psolutno nita nije mogue utemeljiti na istinskim mitovima i legendama.
Samo je pak ime Mu izvedeno iz imena atlantidske kraljice Moo, a koje je Augustus
le Plongeon (1826. - 1908.), ekscentrini pionir srednjo-amerike arheologije, voen z
abludom, uspio proitati u tekstovima drevnih Maya iz Srednje Amerike. (Prema njeg
ovu miljenju, Maye su dole s Atlantide.) Ime se pak Lemurije pojavilo koncem devet
naestog stoljea, kad je veliki njemaki prirodoslovac Ernst Haeckel iznio misao da
bi se iroka rasprostranjenost malenih sisavaca, stanovnika kronji, takozvanih lemu
ra, dala objasniti postojanjem kopnenoga mosta to se protezao preko Indijskog oce
ana od Madagaskara do Indije. Nedugo je poslije toga engleski prirodoslovac Phil
ip Sclater toj zemlji skovao i ime, nazvavi je Lemurijom. Nikad se, meutim, nisu poj
avili nikakvi vrsti dokazi o postojanju takvog kopnenog mosta - a i sama je ideja
o njemu postala izlina poslije otkria da se kontinenti polako pomiu - no to ipak n
ije
6 Drevni misteriji
smetalo okultnim teoretiarima da Lemuriju razviju u stvarnu domovinu ljudskog roda.
Lemurija je svoj vrhunac dostigla u spisima madame Helene Blavat-sky, ekscentrine
ruske emigrantice koja je 1875. u Londonu utemeljili Teozofsko drutvo. Teozofija
je bila nekakav riet od kranskih doktrina, budizma i mistinih objava koje je Blavat
ska navodno osobno primala od Tajnih Gospodara, misterioznih uvara drevne predaje,
a koji si ivjeli u skrivenim gradovima u Tibetu. Ti su joj Gospodari otkrili prav
i povijest Zemlje pa tako i slijed udnih rasa koje su nastavale svijet prije nego to
je iznikla i naa vrsta. Trea rasa, ona koja je ivjela u Lemuriji bila je rasa herm
afrodita koja je nesla jaja,*a resile su je etiri ruke i oko ns zatiljku. Prema n
ekim teozofskim autorima, ti su se Lemurijanci razvili i etvrtu rasu, to jest sta
mene divove visoke pet metara koji su se etali sa svojim mazama dinosaurima vezan
im uzicom. I za Lemuriju se, odnosne zemlju Mu, ba kao i za Atlantidu vjerovalo d
a je, razorena potresima, potonula pod valove.
Uz okultiste meu svojim poklonicima, katastroflzam je imao malo potrebe za protiv
nicima. Sredinom dvadesetog stoljea ideje o negdanjim zemaljskim kataklizmama znan
stvenici su doekivali s istim uasom. Zato je to doba bilo krajnje nezgodno i za Imm
anuela Velikovskog, koji se 1950. pojavio s ekstremnim katastrofistikim modelom S
uneva sustava (vidi Dan kad je Sunce stalo? u poglavlju Promatranje neba).
Pa ipak, unato svemu navedenom, danas smo svjedoci ozbiljnog povratka katastrofiz
ma - i to zahvaljujui samoj teini vrstih dokaza u njegovu korist. Geoloki su nalazi
zapravo savreno jasni, nedvojbeno govorei da su sve velike epohe Zemljine povijest
i zavrile silnim istrebljenjem golemog broja ivih vrsta. ezdesetih je godina poteka
o najprije potoi, a za njim i itava rijeka znanstvenih studija koje su velika izumi
ranja dovodile u vezu s drugim prirodnim katastrofama - primjerice s velikim pro
mjenama klime, dramatinim kolebanjima razine mora, vrhuncima vulkanske aktivnosti
pa ak i s prekretanjem Zemljinog magnetskog polja. Danas se ini daje Zemljina prol
ost bila sve prije negoli mirna i da su je oblikovale goleme katastrofe, ponekad
i globalnih razmjera. Razumije se da su pritom i postupni procesi - oni koje via
mo i danas - uvijek igrali nekakvu ulogu. Uniformisti su bili posve u pravu kad
su ukazivali na njih, ali i potpuno u krivu kad su zanijekali katastrofe. Ili, k
ako bi to rekao De-rek Ager, profesor geologije na Bristolskom sveuilitu ijedan od
zaetnika preporoda katastrofistike ideje, povijest se svih dijelova Zemlje, ba kao
i ivot vojnika, sastoji od dugih razdoblja dosade i kratkih razdoblja strave.
No to se zapravo krije iza velikih previranja kojima je protkana Zemljina povijes
t? U nekim sluajevima, primjerice u sluaju silne katastrofe
koja je zakljuila razdoblje krede i prije 65 milijuna godina s lica planeta zbris
ala dinosaure, odgovor je prilino jasan. Danas moemo, izvan granica razlone sumnje,
rei daje na kraju razdoblja krede u Zemlju udario silno razoran asteroid.
Prvi su se vrsti dokazi pojavili 1980. kad je VValter Alvarez, geolog s Kaliforni
jskog sveuilita u Berkelevju, u posljednjim krednim slojevima u Gubbiju u sjeverno
j Italiji otkrio anomalno visok sadraj rijetkog elementa iridija. Sadraj je iridij
a u Zemljinoj kori izvanredno nizak, ali ga u asteroidima, meteorima i kometima
nalazimo i u tisue puta viim koncentracijama. Do godine 1984. broj nalazita iz kred
e sa slinim koncentracijama iridija ve se bio popeo na ezdeset est. Krenula je potra
ga za tragovima udarnog kratera koji bi zakljuio dokazni postupak. I zaudo, vjeroj
atni je kandidat brzo prepoznat kraj Meksikog zaljeva, to jest u Chicxulubu na po
luotoku Jukatanu. Prvotnu je veliinu tog kratera teko odrediti, no ak i ako poemo od
minimalne procjene od 180 kilometara, Chicxulub i dalje ostaje najveim dosad otk
rivenim udarnim kraterom na Zemlji. Projektil koji gaje stvorio morao je imati p
romjer od 10 do 15 kilometara, to otprilike odgovara veliini jezgre Halleveva kome
ta. Svojim je udarcem takav asteroid zacijelo izbacio na milijarde tona materija
la, koje su onda kie sprale po itavom globusu. Sve u blizini udarne toke bilo je po
bijeno udarnim valom, dok su golemi oblaci uzvitlane praine zasjenili Sunce i stv
orili nenadanu i dugu zimu, onakvu kakva bi uslijedila poslije nuklearnog holokaus
ta.
Je li udarac u Chicxulubu bio jedini izvor pogibije dinosaura, bespredmetno je p
itanje. Kod Mansona je, u Iowi, bio identificiran jo jedan manji krater te je pos
ve mogue da je razdoblje krede zavrilo pravim bombardiranjem, ba kao i guenjem Zemlj
ine atmosfere kometnom prainom. Dokazi su u korist izvanzemaljskog uzroka danas t
ako jaki da vie jednostavno nema smisla traiti gradualistika objanjenja.
Udarac koji je pobio dinosaure sasvim izvjesno nije bio jedinstven dogaaj. Iz dan
a u dan sve se vie gomilaju dokazi koji govore da su sva velika izumiranja izazva
li vanjski uzroci. Anomalne su koncentracije iridija pronaene u zavrnim slojevima
i drugih geolokih epoha, a ule su u igru i u kontroverzi oko jednog od najveih geol
okim misterija naime ledenih doba. Njih je bilo vie, no najbolje je meu njima istrae
no posljednje, za kojeg je ledeni pokrov leao na golemim dijelovima Sjeverne Amer
ike i Europe (110 000. - 9000. pr. Kr.). Na rubu su tog ledenog svijeta ivjeli nai
preci iz kamenog doba, lovci i sakupljai koji su se u borbi za opstanak morali n
admetati s mnotvom golemih ivotinja - od kojih spomenimo mamute, mastodonte, sablj
aste tigrove i divovske ljenivce.
8 Drevni misteriji
Usprkos mnogim samouvjerenim obznanama u prolosti, stvarni je uzrok ledenih doba
i dalje nepoznat, no nedavna su vaenja jezgri iz dubokih buotina u drevnom ledu na
Grenlandu iznijela na svjetlost dana dramatine nove dokaze koji bi moda mogli dov
esti do odgovora. Ona su pokazala daje slijeganje izvanzemaljske praine na Zemlji
prije 20 000 i 14 000 godina bio stotinu puta vee nego danas. Taje praina posebno
bogata iridijem, a isto tako i niklom, to je jo jedan element obilno zastupljen u
kometima. U njoj zapravo nalazimo istu egzotinu kemiju kakva je
zaostala i iza fragmenta kometa koji je 1908. eksplodirao kraj Tunguske (vidi Da
n kad je Sunce stalo? u poglavlju Promatranje neba).
Ledeno su doba izazvale ba te goleme koliine praine, bar tako tvrde dva via britansk
a astronoma, dr. Victor Clube s Oksfordskog sveuilita i dr. Bili Napier sa zvjezda
rnice Armagh (Sjeverna Irska). Oni su godinama prouavali putanje asteroida, komet
a, meteorskih struja i ostalog kozmikog otpada to okruuje na planet. Veinu tog materi
jala po svemu sudei tvore krhotine mnogo veih roditeljskih tijela. Jedno je od njih
posebno po tome to se tisuama godina nalazilo na putanji koja se sijee sa Zemljinom
, da bi se pritom i raspalo i na kraju nastavilo postojati tek djelomino u obliku
malenog tijela znanog pod imenom Enckeov komet. Na temelju su toga Clube i Napi
er razvili teoriju da je ledeno doba izazvala rana faza raspada njegova pretka,
divovskog kometa koji su nazvali Proto-Encke. Njegov je materijal stvorio itavu buj
icu koja se gibala putanjom to se sijee sa Zemljinom te tako stao obilno praiti na p
lanet izvanzemaljskom tvari koju nalazimo u buaim jezgrama izvaenim iz leda. Taje p
raina stvorila zaslon koji je pregradio put Sunevim zrakama i onda je globalni pad
temperature izazvao ledeno doba.
Clube i Napier jo rade na modeliranju te globalne katastrofe i njihova se teza ne m
oe valjano provjeriti sve dok se temeljito ne istrae koncentracije iridija u leden
im slojevima kroz itavo ledeno doba. Visok sadraj iridija iz razdoblja od prije 20
000 do 14 000 godina poklapa se s vremenom posljednjeg ledenog maksimuma, to je
st najvee protenosti ledenog pokrova. Znai li to, meutim, daje svemirska praina uzrok
ovala ili samo oteala uvjete ledenog doba?
A to rei o zapanjujue naglom kraju posljednje oledbe? Godine 1998. znanstvenici koj
i su radili na buaim jezgrama s Grenlanda objavili su daje prije malo vie od 11 000
godina temperatura poletjela uvis za 5 do
10 Celzijevih stupnjeva - to jest za najmanje treinu potrebnu za potpun povratak
na dananju toplinu - i to za vjerojatno manje od jednog desetljea. Toliko zagrijava
nje, i to tako naglo, doista zapanjuje, zamijetio je jedan od istraivaa, dr. Richar
d Alley s pensilvanijskog dravnog sveuilita. A kad se promijenila klima, ledeni se
pokrov otopio i razina se mora brzo digla. Istodobno su divovske ivotinje koje su
bujale u ledenom dobu bile jednostavno zbrisane - zbog nepoznatog ili nepoznati
h uzroka. Je
11 za to bio kriv samo rast temperature? To se ne ini vjerojatnim, budui da su otp
orne i uspjene ivotinje poput mamuta i sabljastog tigra mogle jednostavno migrirat
i u hladnije krajeve. Ili su divovsku faunu ledenoga doba izlovili do istrebljen
ja nai drevni preci? I opet, ako je lov tome i mogao donekle pridonijeti, ipak se
ini preuzetnim zamiljati da su oni toliko oskudijevali u hrani ili bili nastrojen
i tako genocidno, zbog ega bi-
10 Drevni misteriji
Urezani crte mamuta iz europskoga ledenog doba.
smo iznesenu tezu teko mogli nazvati razumnim objanjenjem (vidi Prvi Amerikanci u
poglavlju Putnici i otkria).
Postoje, osim toga, i dokazi da se potkraj posljednjeg ledenog doba poremetilo Z
emljino magnetsko polje, a nedavno je novi ivot udahnut i u teoriju da su i sam S
jeverni i Juni pol zamijenili mjesto zbog klizanja Zemljine kore po unutarnjem di
jelu planeta (vidi Pomicanje polova u ovom poglavlju). U tom bi sluaju istodobno
proradili svi vulkani na svijetu, diui goleme oblake praine. To bi, meutim, izazvalo
pad globalne temperature i nastavak, a ne konac ledenoga doba. Clube i Napier d
re da je ledenom dobu nastupio kraj kad se istroio izvor svemirske praine u atmosfe
ri, to jest kad je Proto-Encke zavrio jednu fazu svog dugog raspadanja. Pa ipak,
ni to ne moe biti cjelovit odgovor - sam zavretak dugog razdoblja praenja, za kojeg
je Zemlja bila bombardirana svemirskim materijalom, teko da moe objasniti ve i gol
u silovitost dogaaja koji su se odigrali prije 11 000 godina. Konac, ba kao i poeta
k posljednje oled-be, ostaje i dalje jednim od Zemljinih velikih misterija. Kao
i na mnogim drugim znanstvenim podrujima, to vie doznajemo, sve vie shvaamo koliko to
ga jo ne razumijemo.
Danas se, meutim, gomilaju dokazi da su se globalne katastrofe nastavile zbivati
i poslije dalekih epoha dinosaura i mamuta - do duboko u vrijeme najranijih civi
lizacija kad su nai preci poeli uvati zapise i sainjavati prve epove i djela vjerske
knjievnosti. Rekonstruirajui povijest superkometa Proto-Encke, Clube i Napier doli
su do zapanjujueg zakljuka da neka od glavnih razdoblja njegova raspadanja padaju
u bronano doba, to jest u doba procvata prvih civilizacija Egipta i Mezopotamije
(dananjeg Iraka). Iako oni ne spominju katastrofe velike poput one koja je unitil
a dinosaure, njihov model predvia este udarce struje kra stvorenog Proto-Enckeom. U
pojedinim razdobljima - primjerice oko 2000. pr. Kr. - rizik je postajao najvei.
Iako historiari i arheolozi pokazuju malo volje da se prihvate pitanja svemirskih
udara u starovjekovnoj prolosti, ne manjka nam dokaza da je model Clubea i Napie
ra realistian. Tekstovi iz bronanog doba pretrpani su zastraujuim udesima vienim na ne
bu, bogovima koji na zemlju bacaju kiu kamenja, vatre i otrovnih tvari.
Postoje osim toga i solidni arheoloki dokazi o skoro globalnim previranjima u tom
istom vremenskom razdoblju. Jo 1948. eminentni je francuski arheolog Claude Scha
effer opazio obrazac u trenutku propasti bliskoistonih gradova. Na svakom drevnom
nalazitu to gaje istraio, Schaeffer je otkrio tri velika prekida kulture - koncem
ranog, srednjeg i kasnog bronanog doba, to jest oko 2300., 1500. odnosno 1200. pr
. Kr. Schaeffer jo poneto dvoji o uzrocima posljednje katastrofe, ali je
uvjeren daje civilizaciju iz ranog i srednjeg bronanog doba na Bliskom istoku dos
lovce uzdrmao potres. U doba kad je objavio svoje nalaze, geolozi su sumnjali da
su tako iroki tektonski poremeaji uope mogui, zbog ega su se arheolozi mogli komotno
ogluiti na tu teoriju. Spoznaja je, meutim, ila dalje. Danas geolog Amos Nur, prof
esor geofizike i geologije na Stanfordskom sveuilitu, smatra da su katastrofe u ra
zmjerima to ih je predvidio Schaeffer bile ne samo mogue nego i vrlo vjerojatne.
U svemu zbunjuje to to su prekidi civilizacija na koje je Schaeffer ukazao bili p
opraeni dramatinim promjenama klime. Danas ve postoji obilje dokaza da su koncem ka
snog bronanog doba na Mediteranu gradovi stradavali kako od potresa, tako i od sua
uzrokovanih naglim ulaskom u topliju i suniju klimu. Jo je razornija bila klimats
ka promjena koja se dogodila oko 2300. pr. Kr., na kraju mlaeg bronanog doba. U Eg
iptu je razina Nila dramatino opala i prekinula gradnju velikih piramida. (Vidi K
ako su sagraene piramide? u poglavlju Graditeljska uda). Zapadno od Egipta posljed
ice su bile jo gore. Iako je to jo i danas malo poznato, podruje Sahare u Sjevernoj
Africi neko je bilo dom narodima koji su tisuama godina ivjeli, uzgajali stoku i s
ijali usjeve u razmjerno bujnom i zelenom kraju. Danas za njih znamo ponajvie zbo
g jedinstvenih slikarija na stijenju to su ih ostavili za sobom, pa tako i onu u
Tassiliju (1300 kilometara juno od Alira), koju je 1933. sasvim sluajno otkrio neki
francuski vojnik. U krajoliku u kojem danas ne uspijevaju preivjeti ni kukac ni
travka kriju se stotine i stotine takvih slikarija - koje prikazuju slonove, vod
enkonje, nosoroge, nojeve, irafe, antilope, krave i ovce, kao i ljude u radu, lov
u i molitvi - kao nijeme svjedoke jednog bespovratno izgubljenog svijeta. A onda
se oko 2300. pr. Kr. dogodila katastrofa, presuile su rijeke i unutranja jezera i
u toj se sui smeurala te napokon i izumrla i kultura tih crtaa po kamenu. Pustinju
Saharu kakvu danas poznajemo stvorio je najveim dijelom upravo taj dogaaj.
Ti bi se potresi, ba kao i klimatska promjena na koncu ranog bronanog doba, dali o
bjasniti svemirskih uzrokom - primjerice udarom me-teorita. Ta bi izvanredna mog
unost mogla ukazati na potrebu da se na drevne legende o pokorama s neba - primje
rice one sauvane u Bibliji -baci nov pogled. Ima li, napokon, ikakve istine i u d
ugo ismijavanoj prii o izgubljenim gradovima Sodomi i Gomori?
A to je s najveom od svih legendi o katastrofi, prii o velikom potopu koju nalazimo
diljem svijeta? Ta pria i dalje ostaje kao jedna od najne-objanjivijih nerijeenih
misterija iz nae daleke prolosti. Nju u potpuno doslovnom smislu prihvaaju jo samo b
iblijski fundamentalisti, vjerujui
Marsijanski bog s Tassilija. Nije rije o svemirskom biu, nego o ovjeku pod plemenskom
maskom, na to ukazuju sline scene.
12 Drevni misteriji
Slika na stijeni iz doba dok je Sahara jo bila zelena -gonii stoke iz Tin Tazafift
a kraj Tassilija.
daje itav svijet pokrio samo jedan povodanj, u kojem su preivjeli jedino Noa i nje
gova obitelj. Pa ipak, unato svem marljivom nastojanju, kreacio-nistiki se znanstv
enici nisu nikad ni meu sobom uspjeli sloiti oko modela koji bi objasnio Zemljine
geoloke slojeve s pozicija potopa, a kamoli stvoriti takav koji bi uvjerio i seku
larne znanstvenike.
Atlantolozi su, dakako, podrijetlo legende o potopu pokuali objasniti potonuem Atl
antide njezini su se preivjeli stanovnici razbjeali na sve strane svijeta, donosei
sa sobom sline verzije istog dogaaja. Ta
je teorija, meutim, uvjerljiva samo ako prihvatimo postojanje atlantskog kontinen
ta. Najustaljenije objanjenje legenda o potopu glasi da se ta pria proirila s drevn
og Bliskog istoka i daje izrasla iz stvarne, ali lokalne katastrofe koja je pogo
dila neke od najranijih gradova june Mezopotamije. Godine je 1928. britanski arhe
olog sir Leonard Woolley vrio iskopavanja u sumerskom gradu Uru i pritom ispod gr
ada iz 3500. pr. Kr. naiao na debeli sloj istog, vodom nanesenog mulja. Donekle zbun
jen, nastavio je kopati i dva i pol metra nie ponovno naiao na kremeno orue i keram
iku - ostatke ranije faze u ivotu grada prije slijeganja mulja. Zajedniku slutnju
o uzroku tog tajanstvenog sedimentnog sloja prva je izrekla Wolleyjeva ena: Pa nar
avno, to je potop.
inilo se da je iz toga lako izvesti zakljuak o velikom potopu to se prelio junom Mez
opotamijom, kao i da se pria odatle irila dalje, stvarajui razliite, ali usko poveza
ne verzije po Bliskom istoku i istonom Mediteranu. Neki su se sitni detalji mijen
jali, primjerice ime junaka koji je preivio potop. Tako je u Mezopotamiji bio poz
nat pod imenom Utna-pishtim, dok su ga Hebreji zvali Noa, a Grci se sjeali potopa
Deukali-onova. Woolleyjev se poplavni sloj u Uru i dalje esto navodi kao da je mis
terij time potpuno razrijeen. Pa ipak sve nije tako jednostavno. Povodanj koji je
otkrio Woolley oito i nije bio ba jako vaan, jer nije izazvao stvaran prekid kultu
re u Uru. A nije ni zahvatio ba jako iroko. Tako od tog muljnog sloja u drugim gra
dovima ne nalazimo ni traga, pa ak ni u Ubaidu, dalekom tek tridesetak kilometara
. U drugim gradovima nalazimo dokaze o podjednako velikim poplavama. Tako je, pr
imjerice, jedan drugi britanski arheolog, sir Max Mallowan (mu Agathe Christie),
tragom potopa proglasio tek malo kasniji sedimentni sloj u jednom drugom sumersk
om gradu, naime Kishu. Pa ipak, Mallowanov kandidat trpi od istih nedostataka ka
o i Woolleyjev - bio je ekstremno lokalan i ne ba katastrofalan. Zapravo su ti po
plavni slojevi na mezopotamskim nalazitima vrlo esti. Rijeke blizanke Tigris i Euf
rat, oko kojih je izrasla mezopptamska civilizacija, bile su izvor stalne opasno
sti, ali i pravi blagoslov, a sauvao se i mnogi pisani spomen na silne lokalne po
tope. ini se, meutim, da su stari Mezopotamci, vrlo slino ljudima koji danas ive u p
odruju tornada u Texasu, Oklahomi, Kansasu i Nebraski, prihvaali katastrofu kao di
o ivota. Stoga je teko povjerovati da su takve lokalne poplave iznjedrile mit o sv
jetskom potopu.
Neuvjeren mezopotamskom teorijom, bibliar je John Bright 1942. ustvrdio da legend
a o potopu zacijelo potjee iz doba mnogo starijeg od etvrtog milenija prije Krista
te da vjerojatno odraava stvarnu katastrofu mnogo veih razmjera koja se dogodilo j
o daleko prije u kameno doba. Posljednjih su godina dva amerika geologa iznijela fa
scinantnu
14 Drevni misteriji
novu teoriju koja bi se mogla uklopiti u tu tezu. Razina se svjetskih mora dizal
a sve od konca ledenog doba, obino postupno, no ponekad i na refule. Bili Ryan i
Walt Pitman, morski geolozi s Lamont-Dohertvjeva Zemaljskog opservatorija u New
Yorku, ustvrdili su daje jedna katastrofalna epizoda oko 7000. pr. Kr. posve pre
obrazila Crno more. Cini se da je za ledenog doba razina mora bila tako niska da
je Crno more, okrueno Balkanom, junom Rusijom i Turskom, bilo samo divovsko slatko
jezero, nepovezano sa slanim Mediteranom. Ta je dva mora razdvajao se-dimentni e
p na mjestu dananjeg Bosporskog tjesnaca. Ryan i Pitman tvrde daje s dizanjem raz
ine Sredozemnog mora pritisak na taj ep u jednom trenutku dosegao kritinu toku i eh
a je kroza nj oko 7000. pr. Kr. provalilo more. Taj je nagli izljev poplavio svu
obalu Crnog mora i otjerao njezine stanovnike dublje u kopno. Ako su neki od nj
ih poli na jug i naselili se u Mezopotamiji, sjeanje su na tu katastrofu mogli sauv
ati kao legendu o velikom potopu.
U korist te nove teorije Ryana i Pitmana govori mnogo toga. I biblijska i mezopo
tamska tradicija smjetaju pribjeite preivjelih poslije potopa u brda sjeverno od Mez
opotamije (Ararat), visoje odmah na jugu od crnomorske obale. No koliko god ta te
orija bila intrigantna, ona ipak ne see do sri problema o potopu - to jest do pita
nja zato postoje tolike slinosti u legendama o potopu na globalnom planu. (Cini se
da samo Afrika oskudijeva primjerima.)
Jedan od razloga zbog kojih je John Bright osporio staru mezopotam-sku teoriju b
ila je injenica da ameriki starosjedioci imaju legende o potopu upadljivo sline leg
endama koje nalazimo u Bibliji i kod Sumerana. On je smatrao da se ta legenda mo
gla proiriti samo difuzijom, i to ili u doba kad su ameriki Indijanci, kako se sma
tra, preli preko Beringova prolaza iz Azije u Novi svijet, a koju migraciju danas
smjetamo barem u doba oko 10 000. pr. Kr., ili ak i nekoliko tisua godina ranije (
vidi Prvi Amerikanci u poglavlju Putnici i otkria). Vraanje trenutka zajednikog pos
tanka svjetskih legendi o potopu toliko tisua godina u prolost poinje izazivati sta
novitu tjeskobu, ali ono nas, zaudo, ipak dovodi u doba stvarnih i opih velikih po
plava. Brzo taljenje ledenog pokrova i dramatino podizanje razine mora koncem led
enog doba, to jest oko 9000. pr. Kr., doista je moglo potaknuti nastanak legendi
o svjetskom potopu.
Pitanje se, meutim, komplicira zbog slinosti koje se pojavljuju meu legendama o pot
opu iz Novog i Starog svijeta. Mnogi zajedniki elementi - primjerice da je junak
prie sagradio arku i u njoj spasio svoju obitelj i ivotinje - mogli bi se objasniti l
oginim razvijanjem fabule. Ako bi dva ovjeka povjerovala da je jednom itav svijet bi
o poplavljen, iz
toga bi lako mogli izvui zakljuak da su se preivjeli spasili tako to su sagradili go
lem brod. Mnogo je, meutim, tee objasniti neobine slinosti sitnih pojedinosti. Ba kao
to je Noa poslije potopa najprije posadio vinograd, napravio vino i strovalio se
pijan (Postanak 9,20-21), tako su i Maye iz Srednje Amerike vjerovale daje etiri
stotine sinova koji su preivjeli potop (u ovom sluaju tako to su se pretvorili u rib
e) prihvatili varenja pulque. Pritom su se tako napili da su se uzdigli u nebo i
pretvorili u zvijee Vlaii (Plejade). Prilino je udno da se Plejade pojavljuju i*u neb
iblijskoj hebrejskoj tradiciji pa tako jedan srednjovjekovni rabinski tekst tvrd
i daje do potopa dolo kad je Bog uzeo dvije zvijezde iz Vlaia i na taj nain otvorio
rupe kroz koji su navrle vode iznad svoda. Posve je mogue da to uzastopno pojavlj
ivanje Plejada u predajama o potopu i Starog i Novog svijeta vue korijene iz astr
onomske realnosti ako je, primjerice, poplave u objema zemljama izazvao komet il
i meteorit koji je doletio na Zemlju iz smjera tog zvijea. Ipak takvo prirodno obj
anjenje ne objanjava i zato su oba legendarna junaka koja su preivjela biblijski odn
osno majanski potop povezana s alkoholom. Mogue objanjenje - irenje tih pria difuzij
om u pretkolumbovsko doba - ini se neuvjerljivim zbog nepostojanja drugih dokaza
o takvim kontaktima (vidi Uvod u poglavlje Putnici i otkria). Ili su te prie u Nov
i svijet donijeli sami Indijanci? U tom bi sluaju difuzija tih pria bila starija o
d kraja ledenog doba pa vie ne bismo posjedovali prirodni dogaaj koji bi mogao uvj
erljivo objasniti njezino podrijetlo.
Zbog svega toga itava ta enigmatina pria o svjetskom potopu ostaje nerazrijeena, i t
o ak i u katastrofistikim terminima. U drugom je pogledu ta nova katastrofistika kol
a stalno jaala. Clubeu i Napieru pridruili su se drugi britanski astronomi i znans
tvenici pa razvili novu kolu miljenja, takozvani koherentni katastroflzam koji uspij
eva povezati golemi raspon dogaaja od izumiranja dinosaura pa sve do tajanstvene
eksplozije koja se 1908. dogodila kraj Tunguske u Sibiru. (Vidi Dan kad je Sunce
stalo? u poglavlju Promatranje neba.) Taj novi katastroflzam u nastajanju posve
se razlikuje od ranijih pristupa. On se poziva samo na uzroke i sile koje je mo
gue detektirati, jer meteorite, astero-ide i fragmente kometa svatko moe vidjeti.
On ne trai nikakvo presla-givanje Suneva sustava, kao to je to uinio smioni model pl
anetarnog katastrofizma to gaje 1950-ih iznio Immanuel Velikovskv. I makar on pot
puno prihvaa mogunost da su katastrofe izbrisale i itave civilizacije - poput onih t
o su se neko razvijale u zelenoj Sahari - ideja o gubljenju itavih kontinenata ne
smatra se vie uvjerljivom. Danas se ak i najspekulativniji pisci klone uranjanja it
avih kontinenata pod morske valove - iako su neki, nalazei domovinu iezle civilizac
ija u Antarkti-
16 Drevni misteriji
ci, nedavno uveli nov nain nestajanja kontinenta - njegovim stavljs njem pod led.
Katastroflzam je oito iziao kao pobjednik, pa ipak ga ne bismo tn bali pretvoriti
u univerzalno objanjenje svake zbunjujue promjene u pc vijesti. Civilizacija Maya
u Srednjoj Americi misteriozno je nestala u dt vetom stoljeu nove ere i mnogi su
arheolozi spremno predloili katastre falne uzroke, primjerice velike poplave i ur
agane. Same su Maye vrst vjerovale u sustav svjetskih epoha koje redom zavravaju p
oarom ili pc plavom. Ipak se ini da je odlazak njih samih uzrokovala sasvim drukij
katastrofa. Zvui ironino, ali glavni je uzrok njihova pada bio vlastiti pi ranoidn
i strah od svemirske katastrofe. *
Maye su moda i grijeile bojei se prirodnih katastrofa, ali mi ne emo puno pogrijeiti
poemo li za njihovim primjerom pa postanem oprezni. Izokrenemo li Lyellovu dogmu
da je sadanjost klju prolosti< poet emo u prolosti gledati klju za sadanjost - i bu
Slom to likih drevnih civilizacija i kultura zbog prirodnih katastrofa mogao bi
na doista natjerati da stanemo i zamislimo se.
Prije dva desetljea neki su znanstvenici arogantno predviali ske dolazak novog led
enog doba unato globalnom zatopljenju. (Jedan j britanski znanstvenik, upravo fan
tastino nehajno, predvidio oba scenari ja u dvama radijskim intervjuima u razdobl
ju od samo dva dana.) Istrai vanje posljednjeg ledenog doba nije tek puko akadems
ko igranje zanimlji vo samo geolozima, nego istraivanje koje e dati kljune podatke
nun za nastavak naeg postojanja. Dok ne znamo to izaziva ledena doba, ne emo moi ni i
stinski shvatiti klimatsku povijest naega planeta. Cini s da sve od posljednjeg l
edenog doba stalno rastu i razina mora i tempera tura. Zato? Bilo bi oito dobro da
se naoruamo odgovorima na ta pita nja i da moemo procijeniti koliko ozbiljno toj
nevolji pridonosi nae lo vladanje.
ATLANTIDA - IZGUBLJENA I NAENA?
Ve i samo ime Atlantida nosi u sebi romantini, magini prizvuk. On( nam pred oi doziv
a neizbrisivu sliku kontinenta, neko doma visoke civilizacije nezamislive starost
i, no danas izgubljenog pod valovima Atlan-
17
tika. Kao simbol, Atlantida se svojom snagom i trajnou moe mjeriti sa svim drugim u
zapadnoj civilizaciji - od Svetoga grala do ideje o nadovjeku pa ve vie od dvije t
isue godina nadahnjuje mistike, filozofe i pisce.
Najpoznatije slike Atlantide potjeu iz znanstvene fantastike, a razvili su ih des
eci autora sve od doba Julesa Vernea. U romanu Dvadeset tisua milja ispod mora (1
869.) Verneov junak Pierre Arronax kree u podmorsku etnju s kapetanom Nemom i ovaj
mu pokazuje trone ruevine i redove silnih stupova, slinih onima na grkim hramovima,
sve pod debelim ogrtaem od morske trave. Arronax je zapanjen znamenjem te visoke
civilizacije, starije od ijedne stoje poznaje povijest. Pozornica je zbivanja,
dakako, dno Atlantskog oceana, tradicionalno poivalite tog izgubljenog kontinenta.
Ta je slika neobino upeatljiva. Pomisao da su neko postojali ljudi, nama slini, tvor
ei skoro jo jedno ovjeanstvo i da su ti ljudi razvili civilizaciju u nesagledivoj pr
olosti, nosi u sebi neto izvanredno romantino i privlano. Osim toga, tvrdnju da je A
tlantida doista postojala milijuni ljudi prihvatili su gotovo kao dogmu. Tvrdnje
pisaca koji navodno sa znanstvenom fantastikom nemaju nikakve veze nisu nita man
je fantastine od tvrdnji Vernea i njegovih nastavljaa. Dosad su napisane ve doslovc
e stotine knjiga koje tvrde da su uspjele rekonstruirati atlantsku civilizaciju
na temelju mrvica informacija iscrpljenih iz mitologije, arheologije i geologije
. Ope je mjesto da je Atlantida bila potpuno unitena u silnoj katastrofi to se dogo
dila prije otprilike 12 000 godina, ba nekako u doba pomora posljednjih mamuta i
svretka posljednje velike oledbe. Za nju se tvrdi daje baka svih civilizacija, do
k su navodno drevne kulture Egipta, Mezopotamije i Srednje Amerike tek njezini i
zdanci. Za njezinu se civilizaciju smatra daje bila napredana kao i naa, moda ak i
naprednija. Atlantidane je zbrisala prirodna katastrofa - moda udarac asteroida i
li silan pomak Zemljine kore - ili su se moda unitili sami suludim eksperimentima
s kozmikim energijama.
Cesto se tvrdilo, ili pretpostavljalo, da su Atlantiani posjedovali silna, iako i
vrlo okultna tehnika znanja. Oslonjeni na misteriozna svojstva kristala, poeli su
prtljati po silama s kojima je bolje nemati posla i tako uspjeli zbrisati sami
sebe nuklearnim holokaustom. Te su ideje bile ozbiljno iznesene u nizu djela, iz
pera uglavnom ljudi koji su tvrdili da do infor7 macija o Atlantidi mogu doi psi
hikim sredstvima (vidi Edgar Cayce o Atlantidi u poglavlju Arheologija i nadnarav
no).
18 Drevni misteriji
Platonova Atlantida
Platon (oko 429. - 347. pr. Kr.), ovjek koji se stvorio Atlantidu. Rimski portret
prema grkom originalu.
Prije nego to krenemo u istraivanje raznovrsnih teorija o Atlantidi, moramo se vra
titi na poetak i prvo utvrditi odakle je uope dola pria o tom izgubljenom superkonti
nentu.
Veina ljudi vjeruje da Atlantida ima nekakve veze s grkim mitovima i legendama, al
i to je samo donekle istina. Izvor prie o Atlantidi krije se u starogrkom svijetu,
ali ona, strogo govorei, ne pria legendu, kao to to ine prie o Jasonu i Argonautima,
Tezeju i Minotauru ili Trojanskom ratu (vidi Uvodu poglavlje Legendarna povijes
t). Takve su prie bile zajednika batina svih starih Grka te su ih stoljeima priali i
prepravljali grki pjesnici, dramatiari i pripovjedai. Ljudi su se razilazili u poje
dinostima, ali je o samim priama openito postojala suglasnost te su one bilo dio z
ajednike batine jo iz bronanog doba. Pria je o Atlantidi, meutim, neto sasvim drugo,
r iza nje u biti stoji rije samo jednog ovjeka, atenskog filozofa Platona (429. -
347. pr. Kr.). O njoj su kasnije raspravljali i drugi autori, ali su njihovi spi
si bili oito izvedeni.
Kad je Platon u dvama svojim kratkim dijalozima opisao Atlantidu, nije se poziva
o na uobiajenu grku predaju, nego je utvrdio da posjeduje poseban izvor - svog dal
ekog roaka, politiara i pjesnika Solona (oko 615. - 535. pr. Kr.). Solon je uvelik
e putovao Sredozemljem pa je tako doplovio i do Egipta. Zahvaljujui tome to je ve s
tekao slavu mudraca, mogao je razgovarati sa sveenicima grada Saisa u delti Nila.
Ako je vjerovati Platonu, Solon ih je zapitao za starine, to jest za najstarije d
ogaaje u njihovim zapisima, a sveenici su mu uzvratili posve nevjerojatnom priom.
Najprije su se nasmijali priama koje im je Solon podastro kao najstarija grka sjean
ja te ga i ukorili: Solone, Solone, svi su Grci djeca. Sveenici su se stali hvastat
i kako egipatska povijest see tisuama godina u prolost i kako su njihove ustanove r
oene prije barem osam tisua godina, uvajui spomen na dogaaje koji su se odigrali jo ra
nije. Prije devet tisua godina (to jest oko 9570. pr. Kr.) na svijetu je ve postoj
ao silan grad Atlantida kojeg se dananji Grci i ne sjeaju zbog katastrofa to su usl
ijedile. U tom dalekom dobu Atenom je vladalo idealno drutvo ratnika koji nisu vo
ljeli rasko, nego su ivjeli jednostavno i u zajednici. Atenjani su uspjeno predvodi
li narode Europe u njihovu otporu najezdi tiranskog reima - udruenim snagama carst
va Atlantide.
Atlantida je bila otoni kontinent, a leala je zapadno od Heraklovih stupova (Gibra
ltarskog tjesnaca). Njime je vladao savez kraljeva, potoma-
ka boga mora Posejdona. Glavni je kralj bio potomak Posejdonova najstarijeg sina
Atlasa, po kojemu su ime dobili i sam otok i okolni Atlantski ocean. Neko su Atl
antiani istoom srca bili skoro ravni bogovima, ali se ta boanska krv u njima razvodn
ila jer su se iskvarili i polakomili. Oni su ve vladali golemim carstvom to se pro
tezalo od srednje Italije u Europi pa sve do granice Egipta u Africi, ali su sad
bili odluili porobiti i ostatak sredozemnog svijeta. Zato su navalili, ali su ih
Atenjani, iako su im njihovi saveznici okrenuli lea, uspjeli pobijediti.
Ba kad je rat zavravao, bogovi su odrali vijee i odluili kazniti Atlantiane zbog njiho
ve prekomjerne oholosti. Tada dooe potresi i poplave izvanredne estine, kako veli Pla
ton, i za samo jedan straan dan i no... otok Atlantida nestade u dubinama morskim. U
istoj je toj katastrofi atensku vojsku, jo na pohodu, progutala zemlja.
U Platonovu izvjetaju u Kritiji nalazimo i podroban opis atlantskoga drutva. Taj o
tok bio je zemaljski raj blagoslovljen svim prirodnim darovima: obiljem slatke v
ode, mnotvom metalnih ruda, bujnim raslinjem to je plodilo svime, od voa do miomiri
sa, kao i krdima ivotinja, meu kojima i slonova. Sve ega bi na otoku moglo uzmanjka
ti, Atlantiani su dovozili iz svog prekomorskog carstva. Zbog svega su toga kralj
evi Atlan-tide skupili blago kakvo jo nije imao nijedan kralj i monik, a kakvo vjer
ojatno neemo nikad vie ugledati.
Svaki je od kraljeva imao svoj vlastiti kraljevski grad, ali je najveleb-niji meu
njima bila kraljevska metropola pod vlau potomaka Atlaso-vih. Njega je osnovao sa
m Posejdon pa izdubio itav niz koncentrinih prstenova punih vode kojima ga je okrui
o i zatitio. Kasniji su kraljevi uljepali grad i ispod kopnenih prstenova iskopali
veliki podzemni kanal kojim su krune kanale povezali s oblinjim morem. Osim toga
su podigli i goleme mostove preko kanala, kao i obrambene zidove oko svakog kopn
enog prstena pa ih obloili kovinom. Vanjski je svjetlucao broncom, sljedei je bio
obloen kositrom, a najui orichalcumom, nepoznatim metalom koji je blistao kao vatra.
U vanjskim su dijelovima grada sagradili luku, skladita, vojarne, trkalita i hram
ove te zasadili gaj, dok su na sredinjem otoku podigli dvorski kompleks koji je b
io prava zemlja uda. Glavni hram (posveen Posejdonu i njegovoj eni, nimfi Kleito),
bio je obloen srebrom, a najvii dijelovi zlatom, krov mu je bio izdjeljan od masiv
ne bjelokosti ureene plemenitim kovinama. Bio je triput vei od atenskog Partenona.
Unutra su bili likovi prvih kraljeva i kraljica Atlantide kao i Posejdonov kip
od masivnoga zlata koji je sezao do krova, a visok otprilike 100 metara. (Uspore
dbe radi, njujorki je Kip slobode visok 46,5 metara, a postavljanje na 48 metara
visoko postolje.
KNJINI -ZELINA
20 Drevni misteriji
Plan kraljevske metropole Atlantide prema Platonovu opisu (dolje desno). Siri ra
spored grada -predgrae mu je opasano golemim krunim zidom koji zatvara kue i luku n
a obali Atlantskog oceana.
| | kanal do mora
Legenda
= ~ = s tunel koji povezuje luke
mostovi koji povezuju otoke
? svetita Posejdona i Kleito
stara palaa
trkalite
vrtovi
I kula
r gimnazije (vjebalita)
hram
AVODNJAVA DOLINA >IA
KANAL ~~-vNGRANICNI ZID \ \
VANJSKI DIO GRADA
VANJSKI DIO GRADA
Atlantski ocean
21
U Platonovu prikazu ne nalazimo ba nita u potporu najgorih pre-tjeranosti iz pukih
knjiga o Atlantidi - nigdje ni traga nikakvim leteim strojevima i smrtonosnim zra
kama, nigdje ni traga sveenicima obdarenim sablasnim psihikim moima, nigdje ni najt
ia slutnja da su Atlantiani prtljali po opasnim kozmikim silama. Pa ipak se mnogo o
d onog to Platon opisuje - primjerice napredna graditeljska ostvarenja i nenadmano
materijalno bogatstvo u doba kad su dijalozi napisani (oko 360. - 350. pr. Kr.)
zacijelo italo kao ista znanstvena fantastika. Ve i sami razmjeri svega to je opisa
o u Atlantidi bili su zapanjujui, od veliine kontinenta i veliajnosti njegovih graev
ina, ba kao i golemi vremenski jaz. Egipatska je civilizacija za sebe tvrdila daj
e najstarija u sredozemnom svijetu i Grci su respektirali njezinu sjedobradu dre
vnost. Pa ipak se smatralo daje Atlantida bila starija i od nje.
Platonov je prikaz bio tako preuzetan da ga je njegov uenik filozof Aristotel (38
4. - 322. pr. Kr.) jednostavno otpisao kao puku izmiljotinu. Nasuprot tome imamo
uporno ponavljanje, koje Platon stavlja u usta Kritiji (liku koji u Timeju i Kri
tiji pria priu o Atlantidi), da je ta pria doslovce istinita. Kritija je bio Platonov
roak, tonije njegov pradjed. Pretpostavlja se da se ta pria prenosila u obitelji j
o od njihova dalekog roaka Solona, za kojega se govorilo daje pred smrt poeo sainjav
ati ep o Atlantidi. Da je Platon lagao, morao bi u tu svoju krivotvorinu uplesti
dva svoja glasovita roaka, to se - unato tome to mu oni u tome vie nisu mogli smetat
i - ne ini ba vjerojatnim.
I tako ostajemo sa zagonetkom koja mui uenjake sve od doba kad je to Platon napisa
o: Je li mogue da je njegova pria ba sasvim izmiljena ili se iza nje krije i nekakva
povijesna stvarnost?
Atlantski kontinent?
Platonovu tvrdnju najoitije bismo mogli provjeriti tako da potraimo ostatke Atlant
ide na mjestu na kojem bi, prema samom Platonu, ona morala biti. Shvatimo li ga
doslovce, otkrit emo dokaze o postojanju atlantske civilizacije na itavom rubu Atl
antskog oceana, dakle i u Americi, za koju on daje naslutiti da je s Atlantidom
bila povezana lancem otoka.
Da takvi dokazi postoje i da su svima vidljivi ustvrdio je Ignatius Donnellv (18
32. - 1901.), ekscentrini ameriki politiar i pisac koji je, svojom knjigom o Atlant
idi objavljenoj 1882., tu temu sam izvukao iz ropotarnice u kojoj je amila jo od r
enesansnih vremena. Donnellv je na-
22 Drevni misteriji
Atlantski kontinent, kako gaje rekonstruirao Ignatius Donnelly (1882.) na temelj
u mjerenja dubine oceana. On je, prema toj tezi, bio povezan s Junom Amerikom kop
nenim hrptom (ridge).
6|0 [o |0 gjO
brojio na desetke slinosti izmeu pretkolumbovskih civilizacija Starog i Novog svij
eta, od gradnje piramida i mumificiranja pa sve do srodnosti mitova i zajednikih
simbola, od kojih spomenimo kri. Sve je to, tvrdio
23
je on, trebalo nekako i objasniti, a za sve bi dostajala i samo Atlantida. Po Do
nnellvjevu su naziranju sve stare civilizacije bile batina: kao to 'svi putevi vode u
Rim', tako i svi konvergentni pravci civilizacije vode u Atlantidu.
Kao nekritiki uenjak, Donnellv je u lonac ubacio svaku zamislivu slinost do koje je
uspio doi, uzdajui se u njihovo kumulativno djelovanje. Neke su od tih slinosti iz
vanredno slabe: tako, primjerice, tvrdnja da je slikarsko umijee bilo poznato s ob
iju strana Atlantika ne govori ba nita, dok nam atlantski kontinent ne treba ni da
bismo objasnili zato se Sunce oboavalo i u Peruu i u Egiptu. Druge su slinosti, meut
im, in-trigantnije spomenimo samo obiaj mumificiranja, iako se postupak u Junoj Am
erici jako razlikovao od onoga u Egiptu.
Druge, poput navodne slinosti izmeu piramida Starog i Novog svijeta, jednostavno n
e stoje. Egipatski su primjerci prave piramide, jer se na vrhu suavaju u toku. One
u Srednjoj Americi nisu to zapravo uope ni bile, jer su imale zaravnjen vrh koji
je nosio hramske zgrade, a svrha im je bila da obrednike priblie nebesima. Egipan
i su svoje piramide poeli graditi oko 2700. pr. Kr., a njihova se gradnja u Egipt
u i Sudanu nastavila sve do rimskih vremena. Veina je srednjoamerikih piramida, u us
poredbi s njima, naprotiv skoro moderna. Tako je veliki hram u Tenochtitlanu bio
dovren tek 1487. n. e. Najstarije srednjoa-merike piramide, a to su one u Teotihuac
anu i oblinjem Cuicuilcu, mogu se veliinom mjeriti s velikom Keopsovom piramidom u
Gizehu, a mjerenja radioaktivnog ugljika smjetaju ih u posljednjih nekoliko stol
jea prije Krista. Iako, dakle, postoji stanovito preklapanje razdoblja izgradnje
piramida u Srednjoj Americi i Africi, njihova starost teko da moe uputiti na zajed
niki izvor u Atlantidi star vie od jedanaest tisua godina.
Deseci knjiga tradicionalnih atlantidologa koji su slijedili Donnel-lyja povezujui
piramide s Atlantidom, tog su se pitanja samo dotakli. Ve trenutak razmiljanja o z
emljopisnim injenicama ukazat e nam na jo jednu slabost u toj tvrdnji. Da je umijee
izgradnje piramida poteklo iz Atlantide, tada bismo mogli oekivati da emo najstari
je njihove primjerke nai u zapadnoj Europi i sjeverozapadnoj Africi, gdje, dakako
, ne postoje ba nikakve piramide ni njima sline graevine. Najstarije su kamene graev
ine u Europi grobnice s komorama i drugi kameni spomenici (meu kojima i kameni kr
ugovi) megalitskih graditelja (vidi Megalitski astronomi u poglavlju Promatranje
neba). Megalitska civilizacija pretpovijesne Europe razvila se nedvojbeno uz at
lantsku obalu, a njezin procvat, negdje oko 4500. pr. Kr., doista je donekle mis
teriozan. Stoga nas nee iznenaditi da su atlantidolozi, u dokaz svoje teze, ukaza
li i na mega-
24 Drevni misteriji
lite, no nevolja je u tome to s druge strane Atlantika ne postoji nita sli no. Uspr
kos tvrdnjama da i u Sjevernoj Americi postoje megalitske grL devine, ni za jedn
u se nije uspjelo utvrditi daje doista pretpovijesna, a va ljda je i vie no oito d
a u Americi ne postoji nikakav ekvivalent zidanir grobnicama i kamenim krugovima
u Stonehengeu, Aveburvju i Carnaci Vie su puta bile iznesene labave tvrdnje o ot
kriu tajanstvenih megalil skih graevina u vodama Biminija i Bahama, ali su one uvije
k pale pre pomnijim ispitivanjem (vidi Edgar Cayce o Atlantidi u poglavlju Arhe
ologija i nadnaravno).
Ako, meutim, smanjimo starost Platonove Atlantide toliko da s poklopi s dobom meg
alita (4500. pr. Kr.) ili piramida (od 2700. pr. Ki pa nadalje), samo nam postoj
anje tih spomenika nee rei ba nita atlantskom kontinentu. Ukratko reeno, danas ne pos
toje ba nikakv arheoloki dokazi o takvim transatlantskim vezama. Da se civilizacij
doista irila difuzijom iz sredita u Atlantiku, tad bismo oekivali da e mo s obiju s
trane oceana naii bar na slinu keramiku i orue. A njih n nalazimo.
Time, meutim, ne mislimo jednostavno otpisati sve slinosti izme u civilizacija Star
og i Novog svijeta. Tako je, primjerice, Donnelly bio i pravu kad je istaknuo ka
ko pretkolumbovske kulture na objema stranam Atlantika imaju zapanjujue sline mito
ve o potopu. Pa ipak i za to po stoje mnoga druga objanjenja, a ne samo ono koje
se poziva na potonuo atlantskog kontinenta (vidi Uvod u ovo poglavlje). No sve k
ad bi i jedn; od tih transatlantskih slinosti bila stvarna, a to je uvelike dvojbe
no, bili bi mnogo ekonominije zamisliti daje do njih dolo zbog ranih morskil putov
anja negoli se pozivati na postojanje nepoznatog kontinenta. Da po stoje jo i neo
tkrivena sredita civilizacija i da u pretpovijesnoj slagalic nedostaju jo mnogi dj
elii, doista je nedvojbeno, ali ipak nita u opo slici tih arheolokih dokaza ne upuuje
na zakljuak daje ijedan od tih jo: neotkrivenih djelia bio na Atlantiku.
Sa stanovita geologije, dokazi o izgubljenom kontinentu Atlantid podjednako su sl
abi. Sve do poetka dvadesetog stoljea mnogi su geolozi s odobravanjem gledali na t
ezu da je izmeu Europe i Sjeverne Amerike neko postojao pozamaan kopneni most, ponet
o i zbog toga to b on objasnio slinosti izmeu pretpovijesne flore i faune na objema
stranama Atlantika. Iako su njegovo ieznue obino smjetali u doba stotinama tisua godi
na starije od trenutka potonua Platonova kontinenta (oke 9600. pr. Kr.), neki su
geolozi ipak spekulirali da se on odrao jo mnogo dulje i tako dao povoda za stvara
nje legende o Atlantidi. To je mislic i ugledni francuski geolog Louis de Launay
, a svoje je miljenje 1921. : objavio. U to je doba, meutim, ve bila zapoela velika
revolucija u geo-
lokom miljenju - revolucija koja e napokon izbrisati ba svaku mogunost stvarnog posto
janja Atlantide.
Profil Srednjoatlantskoga hrpta, kakav je otkrilo duboko sputanje olovnice s H. M
. S. Challengera i amerikog broda Dolphina 1870-ih godina. Ti nalazi, u obliku u
kojem ih je 1882. prikazao Donnellv, . kao da jasno upuuju na postojanje potonu
loga atlantskog kontinenta.
Godine 1915. njemaki je meteorolog Alfred VVegener objavio svoju teoriju o pomican
ju kontinenata. On je, naime, opazio da se kontinenti, izrezani iz karte, dadu gr
ubo sloiti kao dijelovi slagalice. Iz toga je zakljuio da su svi svjetski kontinen
ti neko bili zdrueni u jedinstvenu kopnenu masu, koja se zatim razlomila i polako
razila. Wegeneru su se u poetku svi smijali, ali su se 1950. prema njegovoj teorij
i ve poeli odnositi ozbiljno. ezdesetih pak godina, zbog same teine nagomilanih injen
ica, njegova je teorija o pomicanju kontinenata (danas poznatija pod imenom tekt
onike ploa) postala dijelom geolokog pravovjerja. Do tada su, naime, znanstvenici
otkrili da Zemljina kora nije ni podjednake debljine ni jednolikog sastava, kako
se dotad vjerovalo. Kora je na dnu oceana debela oko 6 kilometara. Kontinentaln
a se pak kora na nju upravo navlai te je prosjeno debela oko 30 kilometara. Ta se
pak dva dijela Ze-mljine kore razlikuju i sastavom, jer je oceanska kora sazdana
od tekog bazalta, dok su kontinenti ploe lakega granita koji plutaju na magmi. Sve
je to znailo da se stvaranje kontinenata ne moe vie objanjavati pukim dizanjem i sp
utanjem kopnenih masa, nego da oni nastaju navlaenjem kontinenata na oceansku koru
.
Kljuni dokaz u potporu teorije o pomicanju kontinenata nalazimo ba u Atlantiku, je
r njemu po sredini tee dugi niz podmorskih vulkana. I ba su u tom takozvanom Sredn
joatlantskom grebenu ili hrptu atlantidolozi, od Donnellyja pa nadalje, vidjeli
ostatke sredinjega
26
Drevni misteriji
gorja Atlantide. Danas geolozi u tom nestabilnom hrptu otkrivaju nt ostatke star
og kontinenta, nego mnogo mlai materijal, to jest kruti magmu to izvire kroz rasje
de (pukotine) u Zemljinoj kori. Ta se kruta magma iri od rasjeda i pritom s obiju
strana odguruje ploe, razmiui tako sve vie obje Amerike od Europe i Afrike. Tu su s
liku potvrdila i prouavanja starog magnetizma (paleomagnetizma) zaostalog u stije
nju s obiju strana hrpta. Polarnost se Zemljinog magnetskog polja svakih nekolik
o milijuna godina mijenja pa juni magnetski pol postaje sjeverni i obratno. Kad s
e rastaljena stijena ohladi, ona se trajne namagnetizira pa tako uspijeva sauvati
otisak Zemljina magnetizma u tom trenutku. Znaajno je da je isti slijed tih magnet
skih otisaka pronaen s obiju strana Srednjoatlantskoga hrpta. To je uvjerljiv dokaz
o irenju morskog dna, pomicanju kontinenata i relativne mladosti dna Atlantika.
Ako sad spojimo amerike i europsko-afrike kopnene mase (ukljuivo i njihov podmorski
, perikontinentalni dio), otkrit emo da u sreditu nije ostalo mjesta ni za kakav d
odatni kontinent.
Strogo govorei, tektonika je ploa jo i danas samo teoretski model. Pa ipak njega po
dupiru rezultati stotina istraivanja i mnotvo dokaza, dok bi tradicionalni atlanti
dolozi tek morali iznijeti podjednako valjan model koji bi sve to mogao objasnit
i. Oni, osim toga, nisu uspjeli objasniti ni nepostojanje kontinentalnog tipa ko
re na dnu Atlantskog oceana.
Kad sve to uzmemo u obzir, mogunost da je u Atlantiku ikad postojao nekakav nestal
i kontinent, sposoban usred ledenog doba podravati naprednu civilizaciju, postaje
nevidljivo malena. Nedavni pokuaji pak da se Atlantida preseli na Antarktiku - to
predmnijeva pomak Zemljine kore koji bi taj kontinent prije 10 000 godina iz umj
erenog pojasa preselio u ledene predjele Junoga pola - po svojoj su naravi bar po
djednako dubiozni (vidi Pomicanje polova u ovom poglavlju). Ukratko reeno, ne pos
toje nikakvi dokazi daje Atlantida ikad postojala kao nekakav izgubljeni kontinen
t, izuzmemo li samo Platonov zapis proitan na doslovan i krajnje nekritiki nain. Da
nije bilo njega, nitko vjerojatno nikad ne bi ni pomislio na postojanje nekakvog
iezlog kontinenta.
Promjene geoloke misli 1960-ih godina napokon su odvratile znanstvenike od Atlant
ide kao predmeta ozbiljnog izuavanja. Osim toga je u godinama pred Drugi svjetski
rat nizbrdo krenula ak i reputacija samog
Platona. Na Platonovu nesreu, neke je od njegovih politikih izriaja prigrlila njemak
a Nacionalsocijalistika stranka pa je Zapad, na jo veu nesreu, na to reagirao prokaz
ivanjem Platona kao neprijatelja demokracije. Sredina je stoljea, osim toga, bila
notorno konzervativno razdoblje u povijesti znanosti. Na sve ideje koji bi i za
mirisale na katastroflzam gledalo se s neodobravanjem. U svojim dijalozima Timej
i Kritija, dakle u naim izvorima za priu o Atlantidi, Platon je izloio i svoju teor
iju o periodinom desetkovanju svijeta vatrenim i vodenim kataklizmama. Zato su te
njegove spise, zajedno s dobrim dijelom njegova opusa, uenjaci poeli bezbrino zane
marivati.
Tema je Atlantide ostala preputena arlatanima i osobenjacima. Pritom, meutim, moram
o rei da se pojavila i vana iznimka, jer su pedesetih i ezdesetih godina mnogi geol
ozi i arheolozi pokuali pronai nekakvo akademski prihvatljivo rjeenje pitanja Atlan
tide. Smatrajui nevjerojatnim daje Platonova pria ista izmiljotina, izvadili su iz n
aftalina teoriju koju je 1909. iznio K. T. Frost, mladi klasiar sa Sveuilita u Belf
astu. U to je doba sir Arthur Evans iskopao u Knossosu, na egejskom otoku Kreti,
velebnu palau iz bronanog doba, zapanjivi tim otkriem itav zapadni svijet (vidi Teze
j i Minotaur u poglavlju Legendarna povijest). Nije li pria o Atlantidi, upitao s
e Frost u pismu londonskom Timesu, zapravo odjek velike minojske civilizacije st
oje neko cvjetala na Kreti? Taj je otok, promatrano iz Egipta, leao daleko na zapa
du, a Platonov se opis obrednog ubijanja bikova, koje su obavljali kraljevi Atla
ntide, lijepo slagao s istaknutim mjestom to su ga u minojskoj religiji zauzimali
bikovi. Egipatske grobne slikarije na kojima vidimo doljake u minojskom ruhu gov
ore nam da su Egipani poznavali tu civilizaciju, dok je njen nagli nestanak oko 1
400. pr. Kr., ustvrdio je Frost, mogao stvoriti dojam daje itavo kraljevstvo poton
ulo u more.
inilo se da Frostovoj intrigantnoj prii nedostaje jo samo dovoljno velika katastrof
a. Za nju se, meutim, 1939. pobrinuo grki arheolog Spvridon Marinatos. Na temelju
svojih iskapanja minojske vile u Amni-sosu na sjevernoj obali Krete, Marinatos j
e zakljuio daje minojsku civilizaciju unitila eksplozija oblinjeg vulkanskog otoka
There (Santorinija). U Amnisosu je pak bio pronaen plovuac, a Marinatos je nagaao d
a je vilu sruio silan potresni val ili tsunami to ga je stvorila eksplozija vulkan
a. U to daje Thera u bronanom dobu eksplodirala, nije bilo nikakve sumnje - jer j
e pod vulkanskim pepelom na tom otoku ve bila otkrivena minojska keramika. Do god
ine je 1950. Marinatos svoju tezu razradio jo i dalje, zakljuujui, prema samoj velii
ni kratera zaostalog poslije eksplozije na Theri, da je ona bila etiri puta ea od do
bro istraene erupcije Krakatakua 1883. Potonja je oslobodila energiju ravnu ekspl
oziji od 100
ovjek, odjeven u egejsku nonju, donosi rtveni prinos. S egipatskog reljefa iz sredi
ne 15. st. pr. Kr.
28 Drevni misteriji
do 150 megatona, to je za zapanjujuih 60 000 do 90 000 puta vie oc snage prve atoms
ke bombe isprobane u nevadskoj pustinji. U to da je poslije eksplozije There u b
ronanom dobu na otoku Kreti zavladao pakao bilo je jedva mogue posumnjati.
Marinatos je u svoju priu upleo i Frostovo prepoznavanje Atlantide i Kreti te izn
io misao da je pria o unitenju Atlantide iznikla ba iz erupcije There (koju je smje
stio u 1500. pr. Kr.). Kad je 1967. zapoeo iskapanja na Theri, otkrio je prave mi
nojske Pompeje. Njegova je lopata poc debelim zatitnim slojem vulkanskog pepela i
turfa otkrivala ulicu za ulicom s minojskim kuama, pa i s lijepo obojanim freska
ma i netaknutom keramikom.
Ta romantina pria o neko cvatuem gradu razorenom vulkanom izazvala je 1969. pravu po
plavu knjiga koje su odreda tvrdile da je ba Thera bila ona prava Atlantida. Najist
aknutija je medu njima bila knjiga grkoga geologa profesora Angelosa Galanopoulos
a, koji je podrobno obrazloio kako je iz There i minojske civilizacije mogla izni
knuti legenda o Atlantidi. Njegov je kljuni argument bio da su se prepriavanjem mn
ogi detalji prie poveali za faktor 10. Galanopoulos je utvrdio da su Egipani na poet
ku rekli Solonu da je Atlantida potonula pod valove 900, a ne 9000 godina prije
njihova doba. Tako bismo onda dobili otprilike godinu 1500. pr. Kr. (oko 600. pr
. Kr. + 900 godina), to nas vraa tono u doba erupcije There. Platon je osim toga re
kao da je golema ravnica iza atlantidske metropole mjerila 3000 puta 2000 grkih s
tadija pa je Galanopoulos na slian nain smanjio te brojeve na 300 puta 200 stadija
, odnosno priblino 55 puta 37 kilometara, to su otprilike dimenzije sredinje ravnic
e (Mesare) na otoku Kreti. Sto se pak tie same metropole, Galanopoulos ju je odvo
jio od ravnice i utvrdio kako se njezina veliina po Platonu (no bez smanjivanja z
a 10 puta) dobro slae s veliinom otoka There prije no to se razletio. Iako svoj pos
tupak nije primijenio konzistentno, Galanopoulos je ipak trijumfalno obznanio da
se dijeljenjem Platonovih brojeva s 10 dobiva rjeenje zagonetke o Atlantidi.
Sad kad su navodno utvrdili razmjere Atlantide i doba njezina postojanja, zagovo
rnici teorije o Theri stvorili su itavu bujicu usporedbi izmeu atlantidske i minoj
ske civilizacije. inilo se da se sve o Theri - pa makar i s malo natezanja - dobr
o uklapa u Platonovu priu i da se tako napokon dolo do racionalnog, akademskog rjee
nja problema.
Pa ipak, moe li privlana minojska teorija o Atlantidi podnijeti i pomnije ispitiva
nje? Na koncu konca, za Platona su tu katastrofu uzrokovali potres i poplava, do
k se Thera razletjela zbog eksplozije vulkana. Veina ostalih usporedbi izmeu Atlan
tide i Krete/There podjednako je
29
Prizori hvatanja bikova s prekrasne alice iz bronanog doba pronaene u Vapheiou kraj
Sparte.
t
uopena i neuvjerljiva. Tako je, primjerice, Platon rekao kako su obrambeni kruni z
idovi oko metropole bili napravljeni od crvenog, bijelog i crnog kamena. Neki su
to usporedili s bojom vulkanskoga stijenja kakvo nalazimo na Theri, no crveno,
bijelo i crno kamenje nalazimo posvuda, pa i na mjestima bez vulkana. Platon je
rekao i da su bikove koje su kra-
30 Drevni misteriji
ljevi Atlantide rtvovali u kienom ritualu hvatali bez pomoi metalno; orua, to jest p
omou drvenih batina i omi. Pobornici There ukazuju n samo na minojske igre s bikov
ima ve i na prekrasnu srebrnu alicu mi nojske izraze (takozvanu alicu iz Vapheioa)
koja prikazuje hvatanje bi kova konopcima i mreama. Razliiti su kultovi bika bili,
meutim, rai reni po itavom sredozemnom svijetu od prije najmanje 6000. pr. Kr., u
openito pravilo da se rtvene ivotinje love bez oruja koje bi im mogli nauditi - jer
se bogovima prinose samo savreni primjerci. Nita u Plato novoj prii ni izdaleka ne
podsjea na igre s preskakivanjem bika, a koji su otkrila iskapanja na Kreti. Spec
ifinost je atlantidskog rtvovanja bik bila da su ivotinje, prije nego to bi ih z'akl
ali, vjeali na stupove. Ve ji 1927. bilo ukazano da jedini dokazi o tom obiaju na s
tarom Egeju potje u ne s Krete, nego iz Troje u sjeverozapadnoj Anatoliji (u danan
joj Tur skoj). Mnoge druge slinosti koje navodno postoje izmeu atlantidski i minojsk
e civilizacije - navedimo samo goleme javne kupke u Atlantid (pa i posebne kupke
za konje) koje se usporeuju s minojskim visokoteh-nolokim kupkama otkrivenim u Kn
ososu isuvie su nategnute da b bile vrijedne rasprave.
Pozabavimo li se, meutim, datiranjem i dimenzijama atlantidskog; grada, rue se i s
ami temelji teorije o minojskoj Theri. Postupak dijeljenj; s 10 ini se uvjerljivi
m, ali je zapravo rije o pomalo modernom onglira-nju brojevima. Stari su Egipani do
ista znali pretjerivati sa svime pa tako i s brojevima, ali to nisu inili pukim m
noenjem s 10! U raznim priama to su ih ispriali Grcima tvrdili su daje njihova civil
izacija stan sve do 12 000 godina. Tako Platon u Timeju navodi kako Egipani vek d
a je njihova civilizacija bila osnovana 8000 godina prije Solonova doba, a daje
Atlantida razorena tisuu godina prije toga. Ako bismo zajedno smanjili oba ta bro
ja, morali bismo prihvatiti da su sveenici koji su razgovarali sa Solonom postavi
li poetak egipatske civilizacije u 1400 pr. Kr. (600. pr. Kr. + 800 godina), to je
upravo smijeno. Podjednake je apsurdno i drugo objanjenje, ono koje nam govori zat
o su se brojevi u Platonovoj prii poveali za 10 puta - naime, da je Solon jednosta
vne krivo shvatio brojeve koje su mu iznijeli sveenici. Solon je bio brodovlasnik
i svoja je prekomorska putovanja financirao trgovinom. Da je pritom brkao egipa
tske rijei za stotinu i tisuu, bavio bi se oito krivim zanatom!
Osim toga, Grci su dobro poznavali drevnu kretsku civilizaciju, to je svoj odjek
nalo i u priama o Minosu, Tezeju i Minotauru u Labirintu (vidi Tezej i Minotaur u
Legendarnoj povijesti). Sam je Platon bio podrobno upuen u povijest i zemljopis K
rete, kao i njezine obiaje. Stoga
31
se ini vrlo nevjerojatnim da bi Grci, prvo, priu o staroj Kreti doznali od Egipana,
a drugo, da ne bi otkrili to to zapravo njihov izvor opisuje.
I napokon, itava se ta teza o vezi There i Atlantide iz temelja uzdrmala koncem 1
980-tih kad je postalo jasno da eksplozija There nije unitila minojsku civilizaci
ju na Kreti. Thera je eksplodirala bar stotinu i pedeset godina prije unitenja Kn
ososa i drugih velikih palaa - to je pokazalo, primjerice, i otkrie pepela s There
u naslagama ispod slojeva posljednjih dana procvata tih palaa, to jest iz otprili
ke 1500. pr. Kr. Ta je eksplozija moda nanijela dugoronu tetu moralu i gospodarstvu
minojske civilizacije, ali ona nije odgovorna za njezinu propast. Posjetitelji
u minojskoj nonji, od kojih je krenula Frostova argumentacija, nastavili su se po
javljivati na egipatskim grobnim slikarijama i dugo poslije erupcije There. Arhe
oloki nam zapis govori da se trgovina izmeu Egipta i egejskoga svijeta poslije eru
pcije nastavila manje-vie normalno. Ba nita ne upuuje na dramatian prekid komunikacij
a koji bi Egipani mogli protumaiti potonuem tog otoka na zapadu, a u posjedu njihovih
trgovakih ortaka.
Ukratko reeno, minojska Atlantida - pa bila to Kreta ili Thera - ne objanjava ba nit
a, to znai daje oito nastupio trenutak da se cijelom tom pitanju pristupi na sasvim
nov nain.
Atlas, kralj Atlantide
Veinu su teorija o Atlantidi konstruirali pravovjerni. Njihov se postupak svodio
uglavnom na to da bi uzeli nekoliko opaenih slinosti u kulturi, arheologiji i geog
rafiji nekog podruja, na sve to nabacali neizravno dokazane detalje i napokon obj
avili da su pronali pravu Atlantidu. Taj je postupak urodio bezbrojnim prepoznavanj
ima. Tako je Atlantida do danas bila otkrivena u Sjevernoj Americi, Sri Lanki, Pal
estini, Mongoliji, Kartagi, panjolskoj, Malti, srednjoj Francuskoj, Nigeriji, Bra
zilu, Peruu, na Kavkazu i u Maroku, pustinji Sahari i na Arktiku, Antarktici, u
Nizozemskoj, istonoj Prusiji i Baltiku, na Grenlandu, junom Pacifiku, u Meksiku, I
raku i Iranu, na Krimu i na Karibima, u vedskoj i na Britanskom otoju te, dakako,
na minojskoj Kreti i Theri. Nijedna se od tih teorija - s iznimkom moda minojske
- ne bavi, meutim, pitanjem kako je Platon mogao doi do saznanja o tim mjestima. O
ne jednostavno polaze od uvjerenja da Platon zbog ovog ili onog razloga govori i
stinu. Nasuprot vjernicima stoje, meutim, skeptici, ljudi koji jednostavno odbacu
ju ita-
32 Drevni misteriji
vo traganje za Atlantidom kao jalov posao, smatrajui daje Platon sve izmatao.
Iz tog emo klina uistinu izii samo ako se odreknemo naivne nac da emo nai stvarnu Atl
antidu i koncentriramo se, naprotiv, na kljur pitanje: Moemo li otkriti izvor Plat
onove prie?
Iako je Platon usmenoj predaji uvijek dodavao i svoj ton, ipak se jo n je dokazal
o daje ikad bio kriv zbog iste patvorine. Zbog toga mu imam razloga vjerovati sve
dok se ne dokae drukije, ba kao to bi i bilo vr jedno truda, isto za volju rasprave,
istraiti i njegovu tvrdnju daje priu Atlantidi dobio od svog pretka Solona i daje
ovaj radio na epu o toj tem No je li Platon dobro razumio kad tvrdi tla su Solo
nu tu priu na poetk ispriali egipatski sveenici?
Jer, upravo je ta navodna egipatska veza zapravo klju itavog proble ma. Stari su E
gipani o strancima imali vrlo maglovite predodbe pa s tvrdnja da su ba oni sauvali d
etaljnu predaju o dvjema dalekim civil: zacijama - atlantidskoj i atenskoj - ini
u najmanju ruku malo vjerojai nom. (Jedini staroegipatski opisi stranih zemalja
koji su doprli do nas t: u se neposrednih susjeda, naroda s kojima su imali izrav
nog politiko i ekonomskog posla, no koje su smatrali daleko inferiornima sebi.) J
o j neuvjerljivija tvrdnja da su Egipani, koji su se hvastali da su najstarija kult
ura na svijetu, vedra srca opisivali civilizaciju poput atlantidske, dakl takvu
koja je od njihove daleko starija, pa time i via. Osim toga, kako 1 Egipani uope i
mogli zapisati dogaaje koji su se navodno dogodili ti suu godina prije poetka njiho
ve kulture?
Dodatnu zbrku unose i Atenjani. Oni su, prema toj prii, odbili na jezdu Atlantiana
. Atenskb, meutim, drutvo ne samo to nije postojal tisuu godina prije egipatske civi
lizacije nego je za njom zaostajalo dalek i predaleko. U treem tisuljeu prije Krist
a, u doba graditelja piramida atenska je zemlja na Atici ve naseljena, ali samo n
a razini jednostavni] poljodjelskih zajednica. Atena pak kao grad nije stvarno p
ostojala sve di otprilike 1400. pr. Kr. (Ne postoji ba ni mrva dokaza daje velika
atensk civilizacija mogla postojati jo mnogo prije toga.) Sad moemo Egipat Atlant
idu i Atenu vrtjeti do mile volje kao elemente Rubikove kocke, n< oni se, kad je
rije o godinama, nikad nee posloiti u razumljiv obrazac Sve dok u prenoenju prie o A
tlantidi ubacujemo egipatsku vezu, kao d; nita nema ba nikakve veze.
Moemo li, meutim, poi od druge pretpostavke pa rei daje Plator imao pravo rekavi da j
e Solon do te prie doao na svojim putovanjima pogreno pretpostavio da se to dogodil
o za njegova slavnog posjeta Egiptu? Solon je, meutim, putovao i u druge krajeve
svijeta, a meu njegovirr je putovanjima dobro poznato i ono u kraljevinu Lidiju n
a egejskoj obal
Anatolije (Turske), nasuprot Grkoj. Tu je, na dvoru kralja Kreza (560. 547. pr. Kr
.) - poslovinog zbog svojega bogatstva, no ipak historijskog Solon, prema predaji
, razmjenjivao prie ne samo s kraljem nego i sa samim velikim basnopiscem Ezopom.
Ba u Anatoliju vode i mnogi drugi konci, poevi od Atlasa, slavnog diva iz grkoga mit
a za kojeg se vjerovalo da dri nebo. Atlas je, veli nam Platon, bio prvi kralj At
lantide, a po njemu je ona, napokon, i dobila ime. Zbog toga je on i sredinji mit
ski lik itave prie o Atlantidi, ali i najbolji klju zagonetke o njezinu postanku. G
rci su vjerovali da su Titane, taj stariji rod bogova, pobijedili Zeus i Olimplj
ani i daje tada titanski voa Atlas bio prognan na krajnji zapadni rub svijeta i o
suen da itavu vjenost na pleima nosi silnu teinu neba. On se tako napokon preobrazio
u planinu - Atlasko gorje u Maroku - a po njemu je prozvan i sam Atlantski ocean
. Pa ipak, prije tog izgona, Atlas je sa svojom obitelji posjedovao daleko istoni
je zemlje. Atlasove su keri bile pretkinje mnogih kraljevskih loza, od kojih je n
ajvanija ona iz Troje u sjeverozapadnoj Anatoliji, dok je druga vladala otokom Le
zbom uz egejsku obalu. Za Atlasovu se sestru vjerovalo daje osnovala gradove u C
iliciji u jugozapadnoj Anatoliji, dok mu majkom zovu nimfu Aziju. Njezino ime, k
oje se u meuvremenu prenijelo na itav golemi kontinent na istok od Sredozemlja, u
rimsko se doba odnosilo samo na Anatoliju (Malu Aziju), a jo prije toga samo na s
tanovit dio Lidije na njezinoj zapadnoj obali.
Ta veza s Anatolijom, koja se u mitu o Atlasu stalno ponavlja, upuuje na pomisao
da su Grci do slike o divu koji dri nebo doli ba u tom kraju. (Usporedbe radi, spom
enimo da u mnotvu mitolokih asocijacija kojima je Kreta upravo zasuta ne nalazimo
ba nijednu koja ima ikakve veze s Atlasom - to ukazuje na dodatnu slabost minojske
hipoteze.) Slikovni pak prikazi likova slinih Atlasu u Anatoliji seu sve do 1500.
pr. Kr., to znai da su za tisuu godina stariji od prvih grkih. Ti prikazi potjeu ugl
avnom od velike civilizacije Hetita, koji su svojim carstvom vladali iz centraln
e Anatolije u drugom stoljeu prije Krista. Mnogobrojne rezbari-je, od skulptura u
stijeni pa sve do peatnjaka, prikazuju ljudske ili polu-ljudske likove (vrlo esto
planinske bogove) kako podiu glavu da pridre nebo. Jedan pak hetitski tekst opisu
je silnog diva Ubellerisa koji nogama stoji u podzemnom svijetu, a na pleima nosi
nebo i zemlju. Kad Grci vele daje Atlasova obitelj dola iz Anatolije, sve nam go
vori da bismo im morali povjerovati.
Atlasova kazna, osuda da mora vjeno drati nebo - s grke vaze iz 6. stoljea pr. Kr. D
esno je pak njegov brat, Titan Prometej, okovan za stijenu dok mu ptica kljuca j
etra.
34 Drevni misteriji
Tantalova kazna u podzemnom svijetu; prema grkoj slici iz oko 450. pr. Kr.
Izgubljeni grad Tantalis
U drevnoj su Anatoliji kruile mnoge prie o divovima i planinskim bogovima koji dre
nebo. Na nau sreu, u spisima se antikih auton sauvala i pria o jednom od tih mitolokih
likova. Rije je o Tantalu, legendarnom kralju Lidije (kojom e kasnije vladati Kre
z) i oblinje Frigije.
Poznavatelji su antike ve odavno prihvatili daje Tantal zapravo lidij-ska verzija
Atlasa. Tantal je imao toliko obiteljskih veza s Titanima, dakle Atlasovom raso
m, da bismo ga vjerojatno i samoga mogli smatrati Tita-nom. Prialo se ak i da je b
io Atlasov zet. Oba imena (i Tantal i Atlas) izvode se iz iste grke rijei tlao, ko
ja znai nositi odnosno podnositi, to odraava patnju koja im je prema mitu bila dosue
I Tantal je, naime, ba kao i Atlas, precijenio svoje snage i izazvao olimpske bog
ove. Bogovi su ga astili kao svog prijatelja i pouzdanika pa ak i prihvatili njego
v poziv na veeru, no on je tada uinio kobnu pogreku i posluio bogove vlastitim sinom
skuhanim na gula. Drugi opet vele da je Tantal ukrao ambroziju, to boansko ie, i p
odijelio ga sa smrtnicima. No sad bilo kako mu drago, Zeus gaje pogodio gromom i
osudio na vjene muke, koje i danas zovemo Tantalovim. U verziji koju nam daje Ho
mer, Tantalova je kazna bila vjena glad i e, ali se ee ula pria da mu se nad glavom
no koleba kamen, prijetei da e pasti. Druge opet verzije vele da su ga vezali za s
tijenu, osudili daje nosi te napokon daje ta stijena samo nebo - to ne ostavlja nik
akve sumnje o tome da je Tantal zapravo bio lidijski Atlas.
Slinosti izmeu tih dvaju likova time i ne zavravaju. Za Tantala se, kao i za Atlasa
, vjerovalo da je neko vladao zemaljskim kraljevstvom. Sredite mu je bio grad to ga
je osnovao na brdu Sipilu (Sipvlus), u zlato-nosnoj zemlji Lidiji. Ba kao i ime
povijesnoga kralja Kreza, i Tantalovo je postalo sinonim za bogatstvo. Kad je Ta
ntal pao u nemilost, silan potres razvalio je i progutao njegov grad, da bi ga n
apokon potopilo jezero. Taj se izgubljeni grad zvao Tantalis.
Usporedbe su izmeu Tantalisa i Atlantide, grada nevjerojatno slina imena, upravo n
eizbjene - basnoslovno bogat grad, neko miljenik bogova, najednom pada u nemilost,
da bi ga napokon razorili potres i poplava. Ve i sama injenica da su kraljevi tih
dvaju gradova, Tantal i Atlas, zapravo dvije verzije istog mitolokog lika upuuje
na zakljuak i da su te dvije prie generiki povezane.
Budui da je pria o Tantalisu bila lidijska, sasvim je razumno pretpostaviti da je
bila poznata i na dvoru lidijskoga kralja Kreza, kojeg je
Izgubljene zemlje i katastrofe 3 5
Solon posjetio oko 570. pr. Kr. Na njihovom slavnom susretu, prema opisu grkog hi
storiara Herodota, ta su dvojica razmijenila prie o hirovitosti sudbine. Lidijska
pria o Tantalu i njegovu gradu, s poukom o tome kako i moni mogu pasti, savreno bi
se uklopila u taj program. Time bi se, osim toga, ako nita drugo, mogla pobijati
i esto ponavljana tvrdnja da je Platon Atlantidu potpuno izmislio. Njegov je izvo
r Solon mogao sasvim lako u Lidiji pokupiti priu o Tantalisu, sa svim potrebnim e
lementima - od basnoslovnog bogatstva pa sve do katastrofalnog pretvaranja u poto
nulo kraljevstvo - te je poslije pretjerivanjima proiriti u legendu o Atlantidi.
Pa ipak, kako se ta pria o potonulom gradu u Lidiji mogla transformirati u priu o
kontinentu unitenom oko 9600. pr. Kr.? Zemljopisnu je relokaciju lako objasniti.
Ako su Solon i Platon Tantala preveli u njegovu poznatiju verziju Atlasa, poprite s
e katastrofe moglo zabunom prenijeti daleko na zapad, sve do mjesta na kojemu st
oji Atlas poslije svojega pada, a ne u njegovu prvotnu domaju. A kad se jednom p
renijela na Atlantik, pria je o potonulom kraljevstvu lako mogla dalje neobuzdano r
asti kroz prepriavanja s koljena na koljeno, i tako od Solona sve do Platona.
Sto se pak tie samog vremena, daleko je prirodnije pretpostaviti da je o kraljevs
tvu koje je postojalo jo tisuu godina prije poetka egipatske civilizacije priao izvo
r - a iz kojeg crpe i Solon i Platon - koji nije bilo egipatski. U starom su se
svijetu grki susjedi na Bliskom istoku uvelike nadmetali starou svoje rase. Oko god
ine 440. pr. Kr. Herodot je zapisao da su dva vodea takmaca za naslov najstarijeg
bili Egipani i Frigijci. (Frigijci su ivjeli odmah do svojih srodnika Lidijaca i
pripadali su Tan-talovu kraljevstvu.) Mnogi su ljudi u Starom svijetu vjerovali
da su prvi ljudi izrasli spontano kao biljke iz frigijskog tla. Herodot biljei i
jedan antropoloki pokus to ga je, da razrijei to pitanje, u sedmom stoljeu prije Kri
sta izveo neki egipatski faraon. On je izolirao dva djeteta, jedno frizijsko i d
rugo egipatsko, a njihovo hranjenje prepustio gluhom kozaru u nadi da e tako odre
diti koji je jezik pravi ili prvi jezik ljudskoga roda. Prva rije koju su djeca izgov
orila bila je bek, stoje frizijska rije za kruh. (Dosjetka, meutim, veli da su djeca
mnogo vjerojatnije samo oponaala meketanje koza!) No je li ta pria istinita ili n
e, za nas je malo vano. Posljedicaje bila da su spor dobili Frigijci i daje njihov
senioritet nad Egipanima time bio dokazan, stoje prihvatio ak i faraon. Tantal je
pak bio kralj Frigije koliko i Lidije. Na dvoru se kralja Kreza (6. stoljee pr. K
r.) stoga i moglo sa stanovitom uvjerenou govoriti daje grad to ga je podigao Tanta
l postojao i mnogo prije Egipana, to moda i nije istina, ali su ljudi u to vjeroval
i. Budui da je i sam Platon postanak Egipa-
36 Drevni misteriji
na smjestio osam do devet tisua godina prije svog vremena, jednostavn je dedukcij
a Atlantidu (to jest Tantalis) mogla postaviti i u tisuu godin stariju prolost.
Legenda iza legende
Tu bismo mogli i stati, zadovoljivi se zakljukom da je Platon doista z svoju priu o
Atlantidi imao i nekakav stvarni izvor, pa makar tu prii i on i Solon prekrojili
i preuveliali, da bi se napokon pretvorila u svjet ski ep.
Ipak, moemo poi i dalje pa se upitati: Je li mogue nai mjesto n kojem je neko stajao
legendarni Tantalis? Drevni zapisi, od kojih sporne nimo onaj grkog putopisca Pau
sanija (2. stoljee n. e.), jasno nam govor kako se vjerovalo da Tantalov izgublje
ni grad lei na brdu Sipilu, kraj da nanjeg Manise Dagha, tridesetak milja od luke
Izmira (Smirne) na egej skoj obali.
Antiki pisci Tantalis/Sipil opisuju ne samo kao prvu prijestolnicu Li dije ve i ka
o djedovinu mikenskih kraljeva. Agamemnon, kralj Miken i voa grke vojske pod Trojo
m (vidi Uvod u poglavlje Legendarna po vijest i Schliemannovo blago u poglavlju
Podvala?), bio je navodno pra unuk Pelopsa, sina Tantalova. Pelops se pak, prema
legendi, odselio n; zapad iz Sipila u Grku, gdje je osnovao novu dinastiju i dao
svoje imi Peloponezu (Pelopsovu otoku). Je li brdo Sipil doista moglo biti sjediti
kraljevstva iz bronanog doba?
Posluimo li se jezikom bronanoga doba, Sipil lei u zemlji Arzawa u labavom konglome
ratu drava du zapadne obale Anatolije, koji slui kao svojevrsna tampon-zona izmeu dv
aju velikih politikih blokovi mikenskih kraljeva u Grkoj i hetitskih careva koji v
ladaju iz dananjeg Boghazkova u srednjoj Anatoliji. U petnaestom stoljeu prije Kri
st: arzawski su kraljevi nominalni vazali Hetita. Potom su, meutim, uslijedila ne
ka krupna zbivanja, o kojima govori fragmentarni tekst iz bog-hazkovskog arhiva
iz oko 1420. pr. Kr. On opisuje rast moi jednog ar-zavvskog vazala, saveznika het
itskih neprijatelja Mikenjana. Taj se vaza zvao Madduwattas, a sjedite je njegove
moi bila brdovita zemlja Zip-pasla. Zbog mnogih razloga tu je zemlju mogue smjestit
i negdje u blizinu Lidije, zbog ega brdo Sipil postaje upravo idealan kandidat za
Zip-paslu. Madduwattas je tako, korak po korak, osvojio sve arzawske zemlje pro
valio u junu Anatoliju i tako izravno osporio hetitsku vlast. Kljum
ploica koja pria o tim dogaajima pukla je ba na mjestu gdje on upada na otok Cipar z
ajedno sa svojim saveznicima Mikenjanima. Da bi dospio tako daleko, Madduwattas
je morao praktiki unititi carstvo Hetita, to je oito i uinio. Koliko su dalje od toga
prodrle zippaslanske snage, danas je teko rei, ali je hetitskom carstvu trebalo p
unih pedeset godina da ponovno uskrsne kao velesila na Bliskom istoku. Na nesreu,
ne postoje nikakvi zapisi koji bi zaokruili priu o Zippasli i njezinom efemernom
carstvu. Ta se zemlja zapravo vie nikad ne pojavljuje u hetitskim zapisima. Daje
sluajno nije, kao legendarni Tantalis/Sipil, razorio silan potres?
Odgovor na sve to mogli bismo dobiti kad bismo uspjeli odrediti mjesto na kojem
je stajao grad Tantalis, taj prototip Atlantide. ini se da su se u ovom sluaju pov
ijest, arheologija i legenda uredno poklopile. Kad je jedan od autora ove knjige
1994. otiao u Tursku to istraiti, uspio je prepoznati sve spomenike koje je Pausa
nije povezao s Tantalom i njegovom obitelji, iako su arheolozi veinu njih sasvim
zanemarili.
Na sjevernoj je litici brda Sipila u kamen urezan golem lik Boice Majke, visok ok
o 10 metara, a die se oko 100 metara iznad ravnice koja se iri ispod njih. Pausani
je veli daje to uope prvi kip boice majke Cibe-le, te da ju je isklesao Tantalov s
in Brotej (Broteas). Na temelju toga mjetani je i danas zovu Cibelom. Hetitski hi
jeroglifski napisi pokazuju nam da je taj jedinstveni spomenik izraen u bronano do
ba, vjerojatno oko 1400. pr. Kr., ako ne i jo ranije.
Nedaleko od nje, kako veli Pausanije, lei nipoto neslavan grob kralja Tantala. I doi
sta, na nekoliko kilometara od Cibele nalazimo doista izvanrednu grobnicu, s pri
laznim stubama i potpuno uklesanu u stijenu. Ona nedvojbeno potjee jo iz predantiko
g doba, no koliko je uistinu stara teko je rei jer je jedinstvenog oblika i u njoj
nema ljudskih ostataka. Lako je mogue daje ba iz bronanog doba.
Na planinskom grebenu izmeu Cibele i Tantalova groba lee ostaci grkog svetita, iz ko
jeg put vodi do onog to Pausanije zove Pelopsovim tronom. Rije je o divovskom sjedal
u, usjeenom u kamen pri vrhu grebena. Sjednemo li u nj, pred nama e se otvoriti iro
ki pogled na ravnicu pod nama. Budui da su takva sjedala usjeena u stijenu ve poznata
iz hetitskog Boghazkova, Pelopsovo prijestolje moe lako biti jo jedan zanimljiv rel
ikt stanovnika Sipila iz bronanoga doba.
I napokon, odmah ispod tog grebena lei Yarikkaya, duboki klanac zbog kojega brdo,
prema rijeima jednog istraivaa iz devetnaestog stoljea, izgleda kao zasjeeno nekakvim
stranim grenjem prirode. Antiki nam pisci vele kako je brdo Sipil razbio potres koj
i je unitio Tantalis. Yarikkaya je gotovo izvjesno pukotina u brdu iz koje su, pr
ema Pausa-niju, navrle vode da potope grad.
38 Drevni misteriji
A to je onda sa samim Tantalisom i jezerom koje ga je navodno pre-krilo? Sve do p
rije otprilike etrdeset godina u ravnici je postojalo jezerce - vidimo ga i na st
arim kartama - i to tik pod likom Cibele. Stari nam putopisi govore da je to jez
ero prije dvjesto pedeset godina bilo mnogo vee. Ono se, osim toga, nalazi ba na p
ravom mjestu da bude jezero zva-
Tantalov grob kraj Manise.
no Saloe, u kojem su se, kako veli Pausanije, neko vidjele ruevine izgubljenoga gr
ada prije nego to ih je pokrio mulj. Klasiari iz devetnaestog stoljea, od kojih spo
menimo sir VVilliama Ramsavja i sir Jamesa Fraze-ra, ve su u tome vidjeli mjesto
na kojemu, prema vjerovanju starih, lei potopljeni Tantalis. U tom je stoljeu, meut
im, jezero Saloe, posljednje poivalite Tantalisa, bilo bez puno ceremonija isueno k
ako bi se dobila obradiva zemlja.
40 Drevni misteriji
Pelopsov tron pri to se pak tie lokacije stvarnoga grada, od ovoga bi mjesta teko bi-
vrhuncu brda Sipila. lo nai bolje, jer ono lei na plodnoj ravnici izmeu drevnog kar
avanskog puta to dotie brdo i rijeku Gediz, glavnu lidijsku arteriju. Stanemo li n
a suho tlo na mjestu gdje je neko bilo jezero, opazit emo da golemi kip Cibele, Boi
ce Majke, gleda ba u tu toku. Kamena rezbarija visoka 10 metara i postavljena 100
metara visoko u litici nije neto to bi u igri napravili pastiri. Nju je izradila v
isokoorganizirana zajednica iz bronanog doba te je stoga posve prirodno pretposta
viti da su ljudi koji su je izradili ivjeli neposredno dolje u nizini, gdje ih je
Velika Majka mogla povazdan drati na oku.
Vie je nego vjerojatno da je ba to naselje vezano s Cibelom - kao i ostalim neobini
m spomenicima u blizini bilo sredite kraljevstva Zip-pasle, poznatog nam iz hetit
skih zapisa. I gotovo je izvjesno da je ba to bio Sipil ili Tantalis iz antike leg
ende. Rije je o prvorazrednoj lokaciji za arheoloka iskapanja. Predaja govori da j
e Sipil bio glavna spona izmeu hetitske i mikenske civilizacije te je posve mogue
da je bio i pradjedovsko ognjite dinastije Agamemnona, gospodara Mikene. Posve je
razumno oekivati da ispod ravnice ispred Cibele lee ostaci grada iz bronca-
noga doba. Ne bismo smjeli oekivati da emo tu nai nekakav centar su-percivilizacije
, kao to je to bila Platonova Atlantida, no ipak se moemo nadati znaajnom gradu - v
jerojatno slinom velikom gradu Troji, svom sjevernom suvremeniku, opasanom masivn
im krunim kamenim zidom.
U pogledu njegove sudbine moemo se osloniti samo na predaju, ali vjerovanje daje
Tantalis bio potpuno uniten potresom nije nipoto previe preuzetno. Podruje Izmira, k
ao stoje putnicima kroz Tursku dobro poznato, lei u jednoj od najgorih potresnih
zona na svijetu, dok su strahovite tete to su ih pretrpjeli lidijski gradovi u vel
ikom potresu 17. n. e. dobro dokumentirane. Suvremenici javljaju daje u jednoj n
oi bilo razoreno dvanaest gradova. Postoje izvjetaji o tome kako su se u zemlji ot
varale jame, brda se slijegala i ravno se tlo dizalo visoko u zrak. Medu najgore
stradalim od tih dvanaest gradova drugi je po redu bila Magnezija na Si-pilu, g
rko naselje nedaleko od mjesta na kojem je neko stajao Tantalis. Gradove ba ne moe pr
ogutati zemlja, kako antiki pisci vele za Tantalis. Pa ipak siloviti potresi znaju
spustiti velike dijelove tla ispod razine podzemnih voda. Tako je, primjerice,
prilikom potresa kod New Madrida 1811. golemi komad zemlje na sjeverozapadu Tenn
esseeja potonuo vie metara i napunio se vodom, stvorivi jezero Reelfoot, dugo petn
aest i iroko tri kilometra. Posebno su takvom slijeganju sklona podruja u blizini
brda, emu jo treba dodati i opasnost od lavina. Tako je, primjerice, 1970. gradove
Yungay i Ranrajircu u Peruu, zajedno s desecima tisua stanovnika, za cigle etiri
minute potpuno pokopao kr to ga je zbog potresa sa sebe zbacilo brdo Huascaran.
Sudbina Tantalisa kraj brda Sipila, opisana u antikoj legendi, djeluje savreno uvj
erljivo. Moemo se samo nadati da e jednoga dana arheoloka iskapanja odrediti je li
grad iz bronanog doba na brdu Sipilu - poput Atlan-tide iz legende - doista razor
io potres i zatim ga poloio u vodenu grobnicu.
SODOMA I GOMORA
Biblijsku priu o Sodomi i Gomori, koju su bar donekle kidnapirali egzaltirani pro
povjednici da bi njom opominjali od Boga odmetnute, moda je i odve lako odbaciti k
ao bajku. To unitenje dvaju gradova sumporom i ognjem s neba zbog grenoga ivota njego
vih stanovnika dolazi nekako ba previe kao narueno. Pa ipak nam arheoloki dokazi gov
ore ne samo
42 Drevni misteriji
da su ta dva grada uistinu postojala nego ak i potvruju biblijski opis njihova kat
astrofalnog unitenja.
Pria nas o Sodomi i Gomori vraa u najranije dane hebrejske povijesti, u doba dalek
o starije od doseljenja Izraelaca u Obeanu zemlju, u doba kad oni ak jo nisu ni pos
tojali kao nacija. Njihovi su preci jo ivjel: polunomadskim ivotom, selei se iz kraj
a u kraj po itavom Bliskom istoku, to trgujui, to traei panjake za svoja stada. Njiho
je voa u doba katastrofe Sodome i Gomore bio patrijarh Abraham, slavljen kao otac
utemeljitelj i predak, preko sina svog Izaka, svih Zidova, a preko drugog svog
sina Jimaela, i svih Arapa. Zato Abraham zauzima istaknuto mjesto i u Starom zavj
etu i u Kuranu, koji biljei u biti iste prie. Vrijeme je oko godine 2100. pr. Kr.,
prema prilino doslovnom tumaenju biblijske kronologije.
Abraham se rodio u Uru Kaldejskom, kojim obino smatramo su-merski grad Ur u junoj Me
zopotamiji (Iraku). Njegova se obitelj odatle preselila u Haran u sjevernoj Mezo
potamiji i tu mu je umro otac. I ba mu je tada, pria nam Knjiga Postanka (12,1-5)
Bog obznanio njegovu sudbinu. Abraham mora otii iz Mezopotamije i doseliti se u K
anaan (Palestinu): Velik u narod od tebe uiniti, blagoslovit u te, ime u ti uzveliati,
i sam e biti blagoslov. Abraham je nato uzeo enu svoju i neaka svoga Lota, i svu elj
te otiao u Kanaan. Poslije kratkog boravka u Egiptu (kad je u Kanaanu zavladala
glad), Abraham i Lot skrasili su se na jugu zemlje da tu pasu svoju stoku.
Abrahamovi i Lotovi pastiri zavadili su se zbog panjaka pa mu je stoga Abraham pr
edloio da svatko ode na svoju stranu. Lot i njegova druba preselili su se dalje na
istok, u ravnicu s druge strane Mrtvog mora (u dananjoj dravi Jordanu), pa razape
li atore kraj grada Sodome. Pritom otkrie da je ravnica dobro posvuda natapana... k
ao kakav vrt Jahvin, plodna kao zemlja Egipatska (Postanak 13,10). Danas je to podr
uje -ba kao i u kasnijim biblijskim vremenima - gola pustinja s opresivno vruim pod
nebljem i beznadno oskudna vodom. Pa ipak, kad je Lot stigao, u ravnici je cvjet
alo pet gradova: Sodoma, Gomora, Adma, Sebojim i Soar. Nad njima je vladalo pet
kraljeva, dovoljno bogatih i monih da se ponesu s koalicijom mezopotamskih kralje
va i potuku je.
Sve e to, meutim, prema Knjizi Postanka, promijeniti dogaaji samo jednog dana. Bibl
ija neprestance istie grijeh preteak stanovnika tih pet gradova, a napose Sodome i G
omore. Meutim, prava narav toga grijeha, za koju se openito smatra daje seksualne
naravi, nije ba sasvim jasna. Meu grijesima Sodomaca negostoljubivost svakako zauz
ima visoko mjesto, a njihov je pad samo ubrzao odnos prema dvama anelima koje je
Lot uveo kao goste u svoju kuu u tom gradu. Sodomci su nato od Lo-
Lot i njegove keri sklanjaju se u pilju, a jedna od njih pokazuje na ruevine Sodome
iz kojih se die dim. Crte francuskog slikara N. Lemita (1794.)
ta zatraili da im ih preda, moda da ih ispitaju, ali moda i da ih siluju. (Vidi u o
kviru: Sodomski grijeh.) Kad su poeli razvaljivati vrata, aneli su im oduzeli vid
i potom objavili Lotu da ih je Bog poslao da razore grad. Neka stoga smjesta sku
pi ukuane svoje i potrai zaklon u gori, pazei pritom da se nitko u bijegu ne osvrne
.
Lot je skupio enu svoju i keri svoje i otiao iz grada, koji se uskoro pretvorio u r
azvaline iz kojih se dizao dim. Njegova se ena, kao to je dobro poznato, ogluila na
anelovu zapovijed pa se osvrnula i pretvorila u stup soli. Lotove su se keri s ocem
sklonile u pilju u planini, gdje ih je sve obuzeo strah da su posljednji stanovn
ici svijeta. U jednoj od slikovitih vinjeta koje Stari zavjet tako esto ubacuje,
Lotove su keri opile oca - toliko teko, naime, da ih je on i ne znajui obljubio i u
njima zaeo sinove. Ti e sinovi postati preci Moabaca i Amonaca, jordanskih plemen
a koja e postati arhidumani naroda izraelskog. Poslije toga o Lotu vie ne ujemo nita.
to se pak tie Abrahama, on je tu katastrofu promatrao iz june Palestine, i to sa s
igurne udaljenosti. Kad je pogledao prema Sodo-mi i Gomori, vidje kako se die dim
nad zemljom kao dim kakve klai-ne. Bog je u gnjevu svojemu zatro sve gradove u ravni
ci.
44 Drevni misteriji
SODOMSKI GRIJEH
Usput bi bilo zgodno objasniti i stoje to zapravo bio sodomski grijeh. Jo od rimsko
g doba esto se predmnijevalo da je grijeh Sodomaca bilo odavanje homoseksualnosti
. Kad su dva anela dola na konak u Lotovu kuu, ljudi iz Sodome, veli nam Knjiga Pos
tanka, mladi i stari, opsjeli su kuu i rekli Lotu: Gdje su ljudi to su noas doli k te
? Izvedi nam ih da ih se namilujemo. U posljednjem je sluaju tako prevedena hebrej
ska rije poznati (yadhd), koja u odreenom kontekstu ponekad oznaava upoznavanje u sek
sualnom smislu, onako kako ovjek pozna svoju enu Evu, pa je kranska desnica taj pasus
slobodno protumaila u smislu daje grad Sodoma bio pun podivljalih homoseksualaca
koji su eljeli pokopuniti anele. Iz toga je onda slijedilo daje sodomski grijeh za
pravo homoseksualnost i da stoga svi homoseksualci zasluuju istu sudbinu kao Sodom
ci ili Sodomiti, to jest da budu spaljeni pravednikim ognjem s nebesa.
Prijevodi Biblije nisu ublaili nevolje drevnih sodomita. Tako King James Bible sa
dri nekoliko ulomaka koji osuuju sodomite zbog njihova lascivnog ponaanja. Pa ipak, u
nato svoj slinosti imena, oni nemaju ba nikakve veze s graanima Sodome. Ti sodomiti {q
adeshim) o kojima je rije bili su zapravo muke hramske prostitutke. U mnogim drevn
im bliskoistonim drutvima, ritualna je prostitucija bila redovit dio hramskoga ivot
a. Smatralo se da je seksualna aktivnost u nekim prilikama sveta zato to oponaa pa
renje bogova. Postoje, osim toga, valjani dokazi da su u staroj Mezopotamiji hra
mske prostitutke, kako enske tako i muke, bile svjesno prihvaane kao sredstvo demog
rafske kontrole. Tako se vjerovalo da je potop izazvala prenapuenost - jer halabu
ka sve brojnijega ovjeanstva nije bogovima dala nou spavati. Poslije potopa su uved
ene nove drutvene skupine, meu kojima i redovnice te razne vrste hramskih prostitu
tki. enske su prostitutke nudile razliite neprokreativne seksualne usluge. Muke pro
stitutke, kao ve spomenuti qadeshim iz Starog zavjeta, nudile su slina zadovoljstv
a.
Sto se pak tie Sodomita (s velikim S) ili Sodomaca, Knjiga Postanka o njihovu gri
jehu govori vrlo maglovito. Drugi dijelovi Starog i Novog zavjeta, kad govore o
njima, navode mnotvo razliitih opaina, pa tako esto susreemo nemilosrdnost prema siro
mahu, nego-stoljubivost, idolatriju i bahaenje. Nabrojeni grijesi najbolje bi se
mogli saeti u nedostatak milosra. Sodoma i etiri sestrinska joj grada udomili su boga
to urbano drutvo koje je ivjelo na plodnoj ravnici te oito predstavljalo dominantnu
gospodarsku i vojnu silu u Palestini - modernim bismo ih jezikom mogli opisati
kao pohlepne kapitaliste koji nemaju milosti prema sirotinji ni razumijevanja za
prava manje trajnih zajednica (poput hebrejske) koje ive na marginama njihova dr
utva. Obiaji su drevnog Bliskog istoka traili da se strancu ukae gostoprimstvo. I do
ista, kad se Lot sa svojim stadima smjestio kraj Sodome, u grad su ga
primili bez ikakvog problema. Za pretpostaviti je, meutim, daje pritom proao i kro
z neke primjerene formalnosti.
Kad je Lot najednom uveo druge ljude - anele koji su se pojavili niotkuda on je t
ime prekrio drevne obiaje koji su obvezivali i gosta i domaina. Lot je i sam u tom
gradu bio gost pa je stoga bilo prirodno pretpostaviti da njegovi posjetitelji,
koji nikad nisu bili formalno primljeni u grad, zacijelo neto kriju. Jesu li uhod
e? Priu o graanima Sodome, kako starim tako i mladim, koji su se sjatili oko Lotov
e kue da mogu upoznati strance, morali bismo razmotriti ba na pozadini toga.
To su tumaenje esto iznosili liberalni teolozi i bibliari. Tu bi onda bio i kraj pr
ie, da nije oitog seksualnog konteksta koji proizlazi iz injenice da je Lot, u zamj
enu za anele, ponudio dvije svoje keri, s kojima jo ovjek nije imao dodira, ili, blie
zvorniku, koje jo nisu poznale \yadha\ mukarca, te ih pozvao da s njima rade to ih je
volja. Slinu priu nalazimo i u Sucima (19,16-30), gdje strancu koji dolazi u Gibe
u neki starac nudi konak. Nato opaki ljudi okruie kui zahtijevajui: Izvedi toga ovje
. da ga se namilujemo, gdje se u izvorniku opet pojavljuje onaj upoznati. Starac to
odbija, ali im u zamjenu daje stran-evu inou da s njom rade to ih je volja. Ti su
je tovatelji Belia silovali i zlostavljali svu no do jutra, a kad je zora zabijelje
la, pustie je, stoje u izvorniku opet opisano spomenutim glagolom. Nesretna ena, po
slije svih tih muka, od toga najposlije i umre. U ovom je sluaju seksualni kontek
st jo eksplicitniji nego u sluaju prie o Sodomi i Gomori. Pripiemo li graanima Sodome
i Gomore iste namjere, onda je ljudima koji su traili da upoznaju anele oito na umu
bilo silovanje. Poniavanje stranaca prijetnjom da e ih silovati svakako je krajnji
oblik negostoljubivosti te bi svakako spadalo u openitiji opis sodomskih grijeha.
Prihvatimo li to kao pravo znaenje prie, onda moemo rei da Stari zavjet ne osuuje hom
oseksualnost kao takvu, nego samo homoseksualno silovanje, stoje neto sasvim drug
o. (Ipak je teko nai nekakvu moralnu vrijednost u moralnom sustavu koji silovanje
djevica i inoa zbog neeg smatra prihvatljivijim od silovanja mukaraca, pa bili oni go
sti ili ne.)
No, kako god, ako je Sodoma bila povijesni grad uniten prirodnom katastrofom, itav
a je ta pria o pokuaju homoseksualnog silovanja vjerojatno dodana kako bi se pokaz
alo koliko su Sodomci postali negostoljubivi i zato je njihov pad postao nuan. U B
ibliji ne nalazimo dokaza da je homoseksualnost per se sodomski grijeh, a u idovski
m se spisima tek oko prvog stoljea nove ere poeo pojavljivati dodatni grijeh protup
rirodnog bluda.* No tada je meu Zidovima ve poela reakcija na helenizaciju njihova dru
va, budui daje grki utjecaj prijetio unitenjem njihovoga tradicionalnog ivota. Dobro
je poznato da su Grci prihvaali homoseksualnost pa su to Zidovi, zajedno s drugi
m pojavama, poput golotinje na vjebalitu, odbacivali kao iskvaren i stran obiaj.
* Vidi Levitski zakonik 18,22 i 20,13. (Op. pr.)
46 Drevni misteriji
Narodna pria ili narodna predaja?
Tako glasi pria u Postanku. Kako god je pogledali, svakako je protkana matovitim d
etaljima. Priu o Lotu i njegovim kerima u pilji Izraelci su oito dodali tek tako, izmi
slili je s gotovo kominim uitkom tek toliko da svijetu pokau koliki su gadovi njiho
vi neprijatelji Moap-ci i Amonci. Nije teko zamisliti ni kako je nastala zamisao
da se Lo-tova ena pretvori u stup soli. Mrtvo more je tako estoko zasoljeno da u n
jemu ne mogu ivjeti ni ribe te je posijano stupovima kristalizirane soli u svim m
oguim oblicima - sluajna slinost nekoga od njih s ljudskim likom lako je mogla zaeti
priu koja objanjava njezino podrijetlo. To je podruje osim toga bogato i sumporom,
koji ponekad nalazimo u kuglicama, prirodno stvorenim u tlu. Je li ba iz njih po
tekao jo jedan aspekt prie, naime vjerovanje daje Bog jednom zasuo zemlju sumpornim
ognjem?
Mnogi su drugi motivi ve poznati iz folklora. Upozorenje da osvrtanje moe biti kob
no, a na koje se Lotova ena ogluila, nalazimo, primjerice, i u grkoj prii o svirau Or
feju. On je uspio spasiti svoju enu Euridiku od smrti, ali samo pod uvjetom da se
pri izlasku iz podzemlja ne osvrne. Kad je to, meutim, uinio, zauvijek ju je izgu
bio. Osvrtanje je bilo zabranjeno i u obredima to su se izvodili u drevnim drutvim
a Rima i Indije. Tako bi, primjerice, Rimljani, kad bi prinosili rtve na grobovim
a svojih mrtvih, jako pazili da se pri odlasku ne okrenu.
Pria o posjetu dvaju anela jako podsjea na jednu drugu priu iz antike legende, a koju
je zapisao pjesnik Ovidije. On nam prenosi kako su bogovi Jupiter i Merkur, pre
rueni u smrtnike, posjetili neki grad u Frigi-ji (dananjoj srednjoj Turskoj) te se
zapanjili negostoljubivou na koju su naili. Za osvetu zbog loeg postupanja, bogovi
su unitili itav grad, po-tedjevi samo siromani stari par koji ih je primio pod svoj k
rov i pozvao za stol.
Motiv o unitenju grada zbog njegovih grijeha zapravo je vrlo est. Folklorni su ana
li puni takvih primjera. Zbog toga je razumljiva i vrlo jaka napast da se pria o
Sodomi i Gomori shvati kao ista basna. Pa ipak folklorni sadraj sam po sebi nije d
ovoljno jak razlog da se odbaci itava pria. Godine 79. n. e. zacijelo je bilo i mo
ralista i vidovnjaka koji su tvrdili da su znali to e se dogoditi i da su graani Pomp
eja sami zasluili da ih zatrpa pepeo Vezuva. Da se iza rairenog motiva bogatih i greni
h gradova unitenih prirodnom katastrofom kriju i neki stvarni dogaaji, ini se vie neg
o vjerojatnim.
Drevna pria o Tantalisu u zapadnoj Turskoj, smrskanom potresom i potonulom pod je
zero zbog grijeha njegovoga kralja, savreno se uklapa u obrazac spomenutog folklo
rnog motiva. Pa ipak tu legendu moemo od-vagnuti, a da i ne prihvatimo daje kralj
Tantal zaista postojao te daje svog sina skuhao na gula i posluio ga bogovima. Po
stoje valjani razlozi da
48 Drevni misteriji
pomislimo kako se ta pria temelji na stvarnom gradu iz bronanog dob koji je nestao
u seizmikom previranju. Njegovo su mjesto pamtili jo i antiko doba, a turisti jo i d
anas dolaze pogledati neke njegove upadljive ostatke. (Vidi Atlantida - izgublje
na i naena? u ovom poglavlju.)
U sluaju Sodome i Gomore, mi danas posjedujemo slino svjedoanstvo. O unitenju Sodome
raspravljali su mnogi antiki pisci, od kojih spomenimo grkoga geografa Strabona i
rimskog historiara Tacita (obojica iz 1. stoljea n. e.). Oni su ustvrdili da se u
tu priu nairoko vjeruje, i to jednostavno zato to ljudi i dalje odlaze sami pogled
ati ostatke unitenih gradova (ukoliko, dakako, uspijevaju podnijeti nesnosno podn
eblje zemlje Sodome).
Najbolji opis onoga to se jo dalo vidjeti kraj Mrtvog mora u prvom stoljeu nove ere
nalazimo kod idovskog historiara Josipa Flavija, koji je napisao povijest svog na
roda za grko i rimsko itateljstvo. ini se daje on otiao na poprite i sve vidio vlasti
tim oima:
Zemlja Sodom granii s njim [Mrtvim morem]. U starini je to bila vrlo sretna zemlj
a, kako po plodovima kojima je raala, tako i po bogatstvu svojih gradova, ali dan
as je sve to spaljeno. Pria se da su je, zbogbezbonosti njezinih stanovnika, spali
li gromovi; i doista na njoj jo nalazimo tragove boanske vatre, a ostaci [ili sjen
e] pet gradova jo se vide, ba kao i plodovi pretvoreni u pepeo; jer ti plodovi ima
ju boju kao da su prikladni za jelo, no ako ih ubere rukom, rasipaju se u dim i p
epeo. Zbog toga je sve to se pria o zemlji Sodomu potvreno dokazom vlastitih oiju.
Na poetku modernoga doba bilo je lako zamisliti da je Flavije sve to jednostavno
izmislio. Iako je prema njemu pokuavao biti blagonaklon, William VVhiston, iji se
prijevod Flavija pojavio 1737., ipak je oajavao zbog nedostatka pouzdanih izvjetaj
a:
U tim zabitnim prilikama, u najjunijoj toki Sodomskoga mora, u divljoj i opasnoj p
ustinji Arabije, radoznalom je putniku izvanredno teko istraiti to mjesto. A to se
tie zajednikih pria seljaka, uvenih iz daljine, one ba i ne mogu zadovoljiti.
Situacija se nije nita popravila ni 1894. kad je George Adam Smith napisao svoje
prijelomno djelo o zemljopisu Svete zemlje. Istraivanje negdanje zemlje Sodom, koju
je opisao kao pakao na koji sja Sunce, bilo je neto naprednije i Smith je zakljuio d
a su ruevine zaostale poslije katastrofe jednostavno nestale. Drugi su pak uenjaci
poeli tvrditi kako ih
nikad uope i nije bilo. Poslije trijumfa darvinizma, nijekanje je vanosti katastro
fa i obezvrjeivanje Biblije kao povijesnog izvora preraslo u prihvaenu akademsku m
odu.
U korist realnosti Sodome i Gomore, malo su to za rei imali i sami bibliari. Piui za
prestinu Encyclopaediju Biblicu 1903., veleasni T. K. Chevne (orielski profesor eg
zegeze na Sveuilitu u Oxfordu), tu je priu objasnio kao varijaciju poznatog mita o
potopu, u kojem se grijesi kanjavaju nebeskom kaznom. Pravedni Lot, koji je preivi
o zajedno s kerima, isto je to i Noa, koji je sa svojom obitelji preivio potop. Che
vnea pritom nije nimalo smela injenica da u biblijskoj prii o Sodomi i Gomori nema
ni spomena ba nikakve poplave. Iako se nije mogao sasvim suglasiti s nekim njemak
im kolegom koji je ustvrdio da je rije o prii o suhom potopu (pa ma to mu to znailo),
Chevne se ipak zadovoljio tvrdnjom daje prvotna pria do nas oito stigla jako razvo
dnjena i to bi bilo to. Skeptike je pak zacijelo razveselila njegova zduna obrana
Svetog pisma.
Pogled iz ravnice na mjesto Lotove pilje u Deir 'Ain-'Abati u Jordanu. Taje pilja
u ranom i srednjem bronanom dobu bila naseljena, a u ranokransko je doba tvorila sa
stavni dio bizantinske crkve posveene Lotu.
50 Drevni misteriji
Gradovi u ravnici
Godine 1924., ekipa pod vodstvom mladog Williama Foxwella Albright; - koji e kasn
ije postati najveim biblijskim arheologom dvadesetog stoljea - prkosei nemilosrdnoj
ezi u bezvodnoj pustoi jugoistono od Mrtvog mora, izvela je prvo arheoloko snimanje
tog kraja. Na mjestu zvano Bab edh-Dhra naila je na nalazite iz bronanog doba. Na
njemu jt skupila nekoliko krhotina keramike i dodala ga arheolokoj karti Jordana
Nekasuiskapanjabilaobavljena i 1960-ih, ali su teknakonpoetka mnogo ee kampanje 1975
. arheolozi poeti'shvaati pravu narav tog nalazita. Ispod praha pustinjskoga kraja
na kojem je danas jedva mogu ivot le: veliko naselje iz ranog bronanog doba (priblino
od 3100. do 2300. pr. Kr.),
Danas se zna da je Bab edh-Dhra jedan od najstarijih gradova u Palestini. Iako j
e do kraja njegova iskapanja jo dug put, radovi su dosad ve otkrili hram i druga k
ultna sredita, kao i ostatke masivnog obrambenog zida stoje opasavao grad. Bio je
debeo oko 7 metara te sazdan od kamena i sirove opeke. Ipak je od svega najvie i
znenadilo oblinje groblje, jedno od najveih od svih otkrivenih na itavom Bliskom is
toku. Procjenjuje se da je na njemu dvadeset tisua grobova u kojima su pohranjeni
zemni ostaci pola milijuna ljudi (zajedno s oko tri milijuna lonaca grobnih dar
ova).
Dokazi o plamenoj katastrofi to je progutala Bab edh-Dhra - grude spuvastog drveno
g ugljena razbacane po itavom nalazitu - bili su vidljivi jo prije poetka iskapanja.
injenica daje neki drevni grad unitila vatra sama po sebi nije ba jako znaajna. Zna
tan je postotak arheolokih nalazita na Bliskom istoku spaljen do temelja - jer ih
je, to moda zvui udno, ba takva sudbina za nas i sauvala. Bab edh-Dhra je, meutim, po
ban u drugom pogledu. Veina je ostalih gradova na kljunim pozicijama u Palestini k
roz stoljea bila stalno razarana i zatim ponovno naseljavana. Poslije katastrofe
koja je unitila Bab edh-Dhra pri koncu III. razdoblja ranog bronanog doba pojavlju
je se novi stil keramike i on moda govori o kratkom ponovnom naseljavanju (iako su
se pojavile i tvrdnje da ta keramika iz ranog bronanog doba IV zapravo odraava istod
obni, ali nomadski stil). No zanemarimo li to, mogli bismo rei daje Bab edh-Dhra
ostao potpuno naputen pune dvije tisue godina - sve dok u treem stoljeu prije Krista
nije nastupilo doba helenizma.
Bab edh-Dhra nije jedini grad koji je snala takva sudbina. Nedugo prije nego to su
1975. poeli s iskapanjima, VValter Rast i Thomas Schaub jedanaest su kilometara
junije, kod Numeire, otkrili jo jedno nalazita iz bronanog doba - takoer posuto spuva
im drvenim ugljenom, kojeg su se s povrine dale skupiti itave pregrti. Numeira je bi
la unitena ognjem
52 Drevni misteriji
otprilike kad i Bab edh-Dhra te je ostala na slian nain naputena dvije tisue godina.
Poela se, dakle, pojavljivati pravilnost. Istraujui dalje, Rasi i Schaub su otkril
i jo tri naselja iz ranog bronanog doba. Svakoje od njil bilo na elu wadija (sezons
kog vodotoka) i sva su bila poredana u niz od Bak edh-Dhraa i Numeire prema jugu
. Njih tek treba iskopati, iako se bar zi jedno zna da lei pod slinim pokrovom od
spuvastog kamenog ugljena Pri svemu je tome najvanije da je arheoloko snimanje Rast
a i Schauba u tom podruju otkrilo pet i samo pet velikih naselja iz ranog bronanog
doba,
Godine 1980. Rast i Schaub su ve bili spremni iznijeti zakljuak da su otkrili ba gra
dove u ravnici koje spominje Knjiga Postanka: Sodo-mu, Gomoru, Admu, Sebojim i So
ar. Pritom su ipak morali napredovati oprezno, jer bi zbog takve senzacionalne t
vrdnje mogao uskuhati itav akademski svijet. A pitanje Sodome i Gomore posebno je
osjetljivo. Pokazalo se, meutim, da tvrdnja Rasta i Schauba nije posebno nova. G
odine 1944., kad je objavio svoj izvjetaj o keramici iz ranog bronanog doba naenoj
u Bab edh-Dhrau, VVilliam Albright je usput spomenuo da bi to lako mogao biti bi
blijski grad Soar. On je, meutim, kao jedan od najviih autoriteta na tom podruju, m
ogao slobodno izraziti takvo miljenje. Poslije njegove smrti 1971. arheolozi koji
su radili u Svetoj zemlji poeli su udruenim silama upirati na razbijanju slike da
se bave biblijskom arheologijom u ikojem smislu, te se kao strogo neznanstvene kl
onili i same pomisli da bi njihova iskapanja mogla potvrditi Bibliju.
Na nesreu Rasta i Schauba, asopisje BiblicalAnaeologyReview objavio preuranjeni iz
vjetaj o njihovu pronalasku gradova u ravnici, ne posavje-tovavi se prethodno s istr
aivaima. Taj je izvjetaj istaknuo ono to se ve inilo oitim: da su Rast i Schaub otkri
ba spomenute biblijske gradove:
To to je u podruju Mrtvog mora pet i samo pet gradova - kao i da su svi oni smjeten
i kraj izvora, da svi potjeu iz istog arheolokog razdoblja, ranog bronanog doba, te
da u itavom podruju nema dokaza o kasnijoj naseljenosti sve do vie od 2000 godina
kasnijeg rimskog razdoblja - svakako nije beznaajno.
Sa svih se strana zaulo bolno zavijanje. Jedan je kolega smjesta zaprijetio da e u
skratiti podrku financiranju rada Rasta i Schauba budu li doista tvrdili da ta na
lazita odgovaraju biblijskim gradovima u ravnici. Ta histerina reakcija nije, na svu
sreu, omela nastavak istraivanja pa su Rast i Schaub uvjereno potvrdili svoju ide
ntifikaciju.
Gotovo dvadeset godina kasnije na tu se kontroverzu o Sodomi i Go-mori ve slegla
praina i danas mnogi arheolozi kao opepoznatu injenicu mirno prihvaaju daje Bab edh-
Dhra bio jedan od gradova u ravnici.
53
Moda bi u svemu trebala zauditi samo injenica da je trebalo toliko vremena da se ti
gradovi nadu. Raniji su ih pokuaji uzalud traili du istonih obala Mrtvoga mora. Dru
ge su pak teorije tvrdile da ti gradovi danas lee pod njegovim vodama. Pa ipak, d
okazi iz Starog zavjeta, Flavi-ja i drugih antikih pisaca sasvim jasno govore da
ti gradovi lee uz juni kraj jezera i da nisu potopljeni, nego naputeni. Jo godine 18
84. u rue-
Detalj s bizantske mozaike karte iz Medabe (6. do 7. stoljee n. e.) prikazuje poloa
j grada Soara (okruena palmama urmaicama).
54 Drevni misteriji
vinama je bizantinske crkve u Medebi, pedesetak kilometara od Bab edh--Dhraa, bi
la otkrivena mozaika karta na kojoj je prikazan poloaj ponovno naseljenoga grada S
oara oko 550. n. e. i ona gaje smjestila u jugoistoni kut Mrtvoga mora, nedaleko
od arheolokog nalazita Numeire Kad se u obzir uzmu i zaostale neizvjesnosti ukupne
kronologije, smjetanje, na temelju arheolokih podataka, unitenja te skupine gradov
a u dob oko godine 2350. pr. Kr. ini posve prihvatljivom tvrdnju daje taj dogaa bio
suvremen patrijarhu Abrahamu.
Preostale se rasprave danas bave preciznim povezivanjem arheoloki!: nalazita s poj
edinim biblijskim gradovima. Fino ugaanje, u koje bi spadalo i otkrie same Sodome,
moda potraje mnogo dulje. U meuvremenu imamo malo razloga posumnjati da su pronaen
i ako ne svi, a onda bai neki od pet velikih gradova u ravnici.
Oganj s nebesa?
Sto je to onda oko 2300. pr. Kr. poharalo taj grozd cvatuih gradova h bronanog dob
a?
Biblija nam, dakako, veli daje Bog po Sodomi i susjednim joj gradovima zapljutao s
umpornim ognjem. Udarce groma poesto prati sumporni miris, a ini se da su neki star
i pisci, meu njima i Tacit, pretpostavljali daje u te gradove udario grom. Flavij
e pak pie o udarcima groma odnosno, u drugom opisu, jednostavno o gromu. Pa je li ond
a pravi uzrok unitenja oluja s gromovima?
Geologinja Dorothv Vitaliano, meutim, zapaa: Ne ini se ba vjerojatnim da bi samo grom
ovi mogli prouzroiti poar tako neobuzdan da proguta etiri odvojena grada. (Ona navod
i etiri, zato to su neki tvrdili daje Soar preivio katastrofu.) Pa ipak, tu treba r
azmotriti jo jednu vanu okolnost. Oduvijek se znalo daje podruje Mrtvog mora iznimn
o bogato naftom. Cak i prikaz iz Knjige Postanka veli kako je Dolina Sidim [u bli
zini Sodome] bila... puna provalija s paklinom, a u Flavijevo doba Mrtvo je more
bilo poznato pod imenom Asfaltno jezero zbog mase skrutnutih ugljikovodika, ili bi
tumena, to bi ga gdjekad vidjeli kako po njemu pluta. One su bile posebno upadlji
ve poslije potresa, kad bi se viali i komadi veliki kao kua.
Sodoma i Gomora su praktiki leale na buretu baruta. Da stvari budu jo i gore, ti su
gradovi bili podignuti na velikom rasjedu u Zemljinoj kori - jer su doline rije
ke Jordana i Mrtvog mora nastavak Velike rasjed-ne doline u Africi, jedne od vel
ikih svjetskih potresnih zona. A potresi,
dakako, mogu izazvati poar. Danas oni nastaju zbog kidanja elektrinih vodova; u da
lekoj su ih prolosti izazivale prevrnute uljanice i stvari popadale u ognjite.
Vitaliano je spojila teze ranijih geologa:
Oko 2000. pr. Kr. dolinu je Sidim potresao katastrofalan potres i oslobodio gole
me koliine zemnoga plina i bitumena, koje je zapalilo razbacano ugljevlje s ognjit
a... Ako su u zgrade bile ugraene i neke visokobituminozne stijene, one su samo d
odale goriva na vatru.
Zanimljivo je daje Vitaliano te rijei napisala 1973., dakle prije nego to su Rast
i Schaub objavili svoje otkrie. Dananja su istraivanja na nalazitima potvrdila da su
potresi doista odigrali kljunu ulogu u unitenju tih gradova.
Godine 1995. dva su ugledana strunjaka, David Neev iz Izraelskog zavoda za geoist
raivanja i K. O. Emery iz Oceanografske institucije Vvoods Hole (Massachusetts),
unitenju Sodome i Gomore posvetili itavu knjigu. Sa stanovita geologa, tvrde oni, m
isao da je ta pria zapravo odraz sjeanja na silnu seizmiku kataklizmu na koncu brona
noga doba ini se posve prirodnom. Biblija pak ne govori samo o ognju s neba, nego i
o tome da je Bog zatirao... gradove u ravnici, to je zgodan opis djelovanja potres
a.
itavo podruje juno i istono od Mrtvog mora nosi brazgotine ranijih tremora, a na tem
elju prouavanja dokaza na terenu Neev i Emery stekli su uvjerenja da se tu koncem
treeg tisuljea prije Krista dogodio velik potres. Na samim pak nalazitima, Bab edh-
Dhrau i Numeiri, goleme su kule bile svaljene na zemlju, dok su pod sruenima zidi
nama bila pronaena tri zatrpana kostura. S druge je strane rijeke Jordana bio unit
en grad Jordan - i on s indikativnim znacima potresa.
Neev i Emery suglasni su u tome da su poare pothranjivali ugljikovodici koji su z
astrujali iz pukotina u tlu. Sto se pak tie biblijskog sumpornog ognja, spomenimo d
a je bitumen u tom podruju bogat sumporom. Vrela slana voda osloboena potresom mog
la je stvoriti smrtonosnu smjesu ugljikovodinog plina bogatog sumporom i sumporov
o-dikom:
Ta smjesa, kad se zapalila, lako je mogla izazvati dizanje gustog crnog dima koj
i se vidio iz velike daljine, ak iz Hebrona, stotinjak kilometara udaljenog od So
domske ravnice. Sumporni je pak dioksid mogao stvoriti koncentriranu kiselu kiu k
oja
56 Drevni misteriji
je izazvala pomor ivotinja - pa i ljudi - kao i raslinja u blizini tih izljeva bi
tumena.
Po tome se dalo zakljuiti da je sluaj Sodome i Gomore zakljuen - a onda se pojavilo
jo jedno pitanje.
Geolozi i ekoarheolozi su, naime, stvar jo zakomplicirali dokaza' i da je ba u doba
tih potresa podruje jugoistono od Mrtvog mora d( ivjelo silne klimatske promjene.
Taj kraj koji je neko pokrivala dobi natapana obradiva zemlja, dovoljno plodna da
odri pet bujnih gradov najednom je postao mnogo hladniji i bezvodniji - i to ba u
doba kad su gradovi pali. To onda objanjava i zato tako dugo nisu bili ponovno na
si ljeni. Uslijedilo je, naime, izrazito suno doba koje je potrajalo svojih tr st
o godina, i ba se u tom razdoblju stvorila bezvodna pusto koju vidirr i danas. Tlo
se nikad nije obnovilo, i to usprkos kasnijim fazama hladni i vlanije klime.
Sto se dogodilo? Bila su ponuena i neka objanjenja - primjerice c je razina Mrtvog
mora drastino opala te da su oblinje podzemne voc otekle i njihova se razina sniz
ila, tako da je tlo ostalo suho. Temeljita sti dija Neeva i Emervja ozbiljno osp
orava takve modele te na koncu dol; zi do zakljuka da su se potres i promjena kli
me sasvim sluajno dogodi zajedno, no da meu njima nema uzrone veze.
Danas, meutim, postaje sve jasnije da je propast Sodome i Gomoi tek djeli mnogo vee
slagalice. Oko godine 2300. pr. Kr. itav je Blisl istok proivio silne klimatske i
geoloke poremeaje. Tako su, primjerici iskapanja Teli Leilana u Siriji pokazala n
e samo da je taj neko cvatui grad bio naputen nego da se radikalno promijenilo i s
amo tlo - iz masu obradive zemlje u prainu stoje raznosi vjetar. Teli Leilan je o
stao napi: ten puna tri stoljea. Godine 1998. na svjetlo su dana izbili neki izvan
redni dokazi da ta sua nije bila lokalizirana pojava, a dala su ih proua vanja se
dimenata na dnu Omanskog zaljeva (juna Arabija). Oko 220( pr. Kr. dolo je do naglo
g skoka (skoro esterostrukog poveanja) brzin taloenja dolomitnih estica. Za te se vj
etrom noene dolomitne estic dokazalo da dolaze iz gorja u istonoj Turskoj i sjevern
om Iraku pa on stoga uvjerljivo govore daje na Bliskom istoku svojedobno zavlada
lo raz dobije ekstremne sue, koje je svoj vrhunac doivjelo oko 2200. pr. Kr. nasta
vilo se jo dva stoljea. Ti omanski sedimenti zapravo pokazuju d je to bilo najgore
suno razdoblje na Bliskom istoku u proteklih 10 00 godina.
Ba kad je nastupilo to drastino kvarenje klime, unitena su i prak tiki sva urbana sr
edita na Levantu, mnoga od njih potresom. Tako je ' Turskoj naputeno tristo izgorj
elih gradova. (Meu njima i grad Troy, i
57
kojem je Schliemann vidio Homerovu Troju - vidi Schliemannovo blago u poglavlju
Podvala?.) U isto je doba propala i rana bronana kultura u Grkoj. U Egiptu je zavri
lo Staro Kraljevstvo, doba graditelja velikih piramida, i zemlja se survala u be
zvlae. (Vidi Kako su sagraene piramide? u poglavlju Graditeljska uda.) Razina je Nil
a dramatino opala, a zapadnije dio pustinje Sahare krenuo krupnim koracima u podr
uja neko i vodna i plodna.
Sto je uzrokovalo te silne poremeaje? Postoje dokazi da su se ba u to doba u istono
j Turskoj dogodile silne vulkanske erupcije koje su izbacile vulkanski pepeo i d
aleko preko Mezopotamije. Tako je u Tel Leilanu neposredno ispod sloja suhe prain
e pronaen sloj vulkanskog pepela debeo otprilike jedan centimetar. Dizanjem oblak
a praine u atmosferu vulkani mogu pregraditi put sunevim zrakama i izazvati nagle
promjene klime. Je li stoga poremeaje oko 2300. pr. Kr. izazvao itav lanac vulkans
kih erupcija? To se ini donekle uvjerljivim sve dok se ne prisjetimo da vulkani,
izuzmemo li lokalno podrhtavanje tla, ne izazivaju potrese. Pa stoje to onda mog
lo izazvati naglu promjenu klime i maksimum vulkanske i potresne aktivnosti?
Osim toga, sve se vie gomilaju dokazi daje ta katastrofa na Bliskom istoku potkra
j treeg milenija bila tek jedna epizoda ireg, globalnog poremeaja. (Vidi Uvod u ovo
poglavlje.) Dosad se ve skupilo toliko dokaza da su znanstvenici poeli traiti objan
jenje izvan Zemlje. Postoji jedan uzrok kojim bi se sasvim lako dala objasniti o
pa seizmika aktivnost, ba kao i dodatni poticaj promjeni klime u obliku koprene od
praine. Rije je, dakako, o udarcu velikih meteorita ili fragmenata kometa. Razmjer
no malen fragment kometa koji je 1908. eksplodirao nad Tunguskom u Sibiru izazva
o je podrhtavanje tla, a osim toga je i devastirao i pokopao golema umska prostra
nstva. (Vidi Dan kad je Sunce stalo? u poglavlju Promatranje neba.) Povee tijelo
koje je udarilo kraj rasjeda u Zemljinoj kori, kakav primjerice nalazimo u Velik
oj rasjednoj dolini, moglo bi pokrenuti potrese i potaknuti vulkane.
Sve to nas, dakako, vraa biblijskom zapisu. Sto je zapravo bio oganj koji je pljut
ao s neba, a koji je, prema Knjizi Postanka, unitio Sodomu i Gomoru? Arapska predaj
a, zabiljeena u Kuranu, govori o kamenom vihoru, odnosno o kii kamenih opeka, to siln
podsjea na meteorski pljusak. Zato Flavijev udarac groma i ne mora, kako bi se na p
rvi pogled moglo uiniti, biti tek neduno bljeskanje elektriciteta. Grke rijei kojima
ga opisuje, a to su keraunos (udarac groma) i bolos (projektil), kod njega nigd
je ne nalazimo u kontekstu opisa obine oluje. Sama rije keraunos oznaavala je napos
e krajnje ubojito oruje grkog boga Zeusa, za kojim je on posezao samo u posebnim z
godama. U helenistikom je
Oslikani upi iz Lotove pilje iz I. razdoblja ranog bronanog doba (oko 3000. pr. Kr.),
tipian primjer keramike ranog bronanog doba iz podruja na jugu Mrtvog mora.
58 Drevni misteriji
svijetu Zeus gromovnik bio povezan s mnogobrojnim kultovima mett orita, koji su te
uzorke s neba uvali i tovali stoljeima poslije njihov pada.
Moglo bi se initi upravo nevjerojatnom sluajnou da su Sodom i Gomora istodobno leale
na geolokoj rasjednoj liniji prepunoj uglji kovodika i bile oinute meteoritom (iak
o se i to tvrdilo). Ali ako su Iju di zapamtili da se katastrofa dogodila istodo
bno s pljuskom meteorita, t su dvoje lako moglo pobrkati u uzrono-posljedinom smis
lu. Seizmil je poremeaj mogao izazvati fragment koji je pao negdje drugdje, dok s
njegovi pratioci osvijetlili nono nebo. Taj je scenarij, dakako, spekulati van, a
li ako su gradovi u ravnici bili ispravno povezani s kataklizmor koja je sruila ran
o bronano doba u drevnom mezopotamskom svijeti onda ga svakako treba razmotriti.
Cesto ismijavana pria o Sodomi i Gomori, unitenim ognjem s ne ba, mogla bi u tom slua
ju biti jedinstven zapis o ljudskoj reakciji, ujed nom malom zakutku svijeta, na
katastrofu globalnih dimenzija.
POMAK POLOVA
Prije petnaest tisua godina Antarktiku nije pokrivala ledena pusto ka< danas, ve je
to bio kontinent irokih rijeka, bujnih panjaka te bogate raznovrsne faune. Na nje
mu su, osim toga, ivjeli i ljudi. Tu je niknula pr va velika svjetska civilizacij
a, a ona je bila djelo drevne rase vrsne u grade vinarstvu, astronomiji i pomors
tvu. Taje rasa istraila globus pa zasadili kolonije u Junoj Americi, Egiptu i junom
Iraku.
A onda se dogodila katastrofa. Oko 10 000. pr. Kr. itava je vanjski Zemljina kora
kliznula u jednom komadu i preselila kontinente tisuam; kilometara na nove geogr
afske pozicije. Sjeveroistona Amerika, neko ispod golemog ledenog pokrova, sad se
pomaknula prema junijoj, toplijoj klimi i tako se izvukla iz ledenog doba koje ju
je tisuama godina dralo u zagrljaju. Polarna se pak regija sad pomakla prema sjev
eru, do svog sadanjeg poloaja u Arktikom oceanu, irei svoju protenost sve do Sibira i
Aljaske. Na suprotnoj je pak hemisferi neko ugodni kontinent Antarktika kliznuo n
a jug prema polu. Njegovu su veliku civilizaciju utrnuli
kataklizmiki potresi i poplave, da bi ga napokon pokopao debeli pokrov snijega i
leda kad se kontinent napokon sledio.
Stanovnici su Antarktike izumrli, ali su prije toga ipak uspjeli ostaviti znakov
e koje e otkriti kasnija civilizacija. Njihovo je prirodoslovno znanje bilo tolik
o da su predvidjeli i katastrofu koja ih je unitila. Oni su napravili Sfingu i ve
like egipatske piramide, kao i Hram Sunca u Ti-ahuanacou u Boliviji, i postavili
ih astronomski precizno, u nadi da e njihovo znaenje biti dekodirano kad se ljuds
ka civilizacija jo jednom razvije do potrebne razine. To je bio jedan od naina na
koji su mudraci s Antarktike kanili prenijeti svoje znanje. U kolonijama u kojim
a je preivjelo dovoljno ljudi, sveenici su s koljena na koljeno prenosili drevnu a
ntarktiku mudrost, unosei je u ifriranom obliku u mitove, legende i kalendare. Oni
nisu samo postavili mitove koji opisuju veliku katastrofu, nego su pripremili i
specifine pokazatelje periodinog unitenja svijeta. Tako, primjerice, u drevnom kale
ndaru Maya iz Srednje Amerike nalazimo ozbiljno upozorenje - dananje e svjetsko do
ba zavriti 2012. godine (vidi okvir: Kalendar Maya u ovom poglavlju). Ako je dois
ta tako, dogodit e se jo jedan katastrofalni pomak polova pa bi i naa civilizacija
- poput antarktike civilizacije iz ledenog doba - mogla nestati gotovo netragom.
Iako ovaj krajnje neobini scenarij zvui kao znanstvenofantastina pria, on ipak ne sp
ada u taj anr. Njega je sasvim ozbiljno iznio britanski novinar Graham Hancock u
svom bestseleru Otisci bogova (Fingerprints of Gods, 1995.), a kasnije je jo bio
i razvijen u dodatnim knjigama, kako Hancockovim, tako i drugih autora. Njihove
su teorije stekle toliki publicitet daje teko nai nekoga tko nije uo za njih.
Geolozi su tu teoriju odbacili bez mnogo razmiljanja i jednostavno se ogluili na n
ju. Konvencionalna geologija, dakako, ne prihvaa tezu da se Zemljina kora pomaknu
la oko 10 000. pr. Kr., ba kao ni tvrdnju da su polovi jo tako nedavno bili na dru
gom mjestu. (Posljedice pomicanja kontinenta koje traje desetke milijuna godina
neto su sasvim drugo.) Podjednako su, u vezi glavne Hancockove teze, utjeli i arhe
olozi, vjerojatno smatrajui kako je toliko preuzetna da e s vremenom odumrijeti i
sama. Pa ipak je malo indicija da e se to doista i dogoditi. Naprotiv, ini se da s
e ona poinje pretvarati u jezgru jednog alternativnog gledanja na pretpovijest, k
oje su Hancockovi itatelji prihvatili kao smislenije od onog to ga nude akademski
znanstvenici. Hancockovim se, naime, pobornicima ini da je on jednim potezom obja
snio uzrok ledenog doba, smisao svjetskih legendi o potopu, misterij Sfinge i Ti
ahuanaca, podrijetlo egipatske i drugih civilizacija i jo kojeta. Ta hipoteza, nap
okon, postaje jo privla-nijom zbog toga to se jako dobro slae s tvrdnjama mnogih par
apsiholo-
60 Drevni misteriji
ga, pa i velikog Edgara Cavcea. (Vidi Edgar Cayce o Atlantidi u pogla Iju Arheol
ogija i nadnaravno.)
Dokazi to ih iznosi Hancock doimaju se impresivno. On kao prvo -to je u njegovoj a
rgumentaciji kljuno - podastire neke stare karte te njih tvrdi da tono prikazuju A
ntarktiku slobodnu od leda. Hancock t\ di da se to dade objasniti na samo jedan
nain. Te karte, kao prividni d kaz nemogueg, zapravo su izvanredni ostaci civiliza
cije koja je postojs prije smrzavanja Antarktike.
Karte drevnih kraljeva mora
Za postojanje tih anomalnih karata ve se odavno zna. Budui da su Ai tarktiku sluben
o tek 1819. otkrili Britanci, karte koje bi joj s ikakvo tonou ocrtavale obalnu crt
u, a starije od te godine, jednostavno i bi smjele postojati. Karte koje pokazuj
u Antarktiku kakva je ispod 1 da unijele bi jo veu zabunu u povijest znanosti. Nji
hovo bi postojan dokazalo da je trenutano prihvaeno shvaanje pretpovijesti potpur p
ogreno.
Karte o kojima je rije prvi je pred iru publiku 1960-ih godina izn profesor Charle
s Hapgood, predava povijesti znanosti na Keene Collt geu u New Hampshireu. Hapgoo
d je bio briljantan teoretiar i dovoljr dobar uenjak da moe ozbiljnije osporiti aka
demsku dogmu. Na problei je pak karata prvi put naiao kad se poeo baviti srodnim p
itanjem o uzrc ku ledenih doba. Jo 1848. veliki je vicarski prirodoslovac Louis Ag
ass dokazao daje u Zemljinoj povijesti bilo nekoliko razdoblja kad su golen dije
lovi globusa koji danas imaju umjerenu klimu leali pod ledenim pc krovom. Sve od
tada znanstvenici nagaaju o uzrocima tih ledenih dob; Veina je teorija za polazite
uzela ope smanjivanje temperature u it; vom svijetu, do kojeg su dovele postupne p
romjene Zemljine putanje i orijentacije njezine osi. Hapgood je smatrao da takva
objanjenja ne uz: maju u obzir divlja previranja kojima je bio popraen kraj najbo
lje dokt mentiranog, posljednjeg ledenog doba.
Hapgood se upitao nije li teina samih polarnih kapa mogla izbaci ti Zemlju iz rav
notee i izazvati ledena doba. Zato je zajedno sa svojir suradnikom, inenjerom Jame
som Campbellom, ispitao hipotezu da Ze mljina kora lei na vrlo slabom, praktiki te
kuem sloju. Na temelju s toga ustvrdili da u trenutku kad led u polarnim kapama d
osegne nek kritinu masu, njegova teina pokree vanjsku koru pa ona poinje klizi ti pr
eko svijeta sve dok se ponovno ne uspostavi ravnotea. I tako, unato
tome to Zemljina os ostaje nepomina - a Sjeverni i Juni pol i dalje najhladnijim di
jelovima planeta - kontinentalna se kora ipak mie. Kad bi se, primjerice, Europa
pomaknula tri tisue kilometara na sjever, ula bi u polarno podruje i prekrila se le
dom.
Upravo se tim jednostavnim mehanizmom, tvrdio je Hapgood, dade objasniti pojava
koju zovemo ledenim dobima. Ne postoji nikakva globalna promjena temperature, ne
go samo dolazi do preraspodjele leda kad razliiti dijelovi globusa naizmjence ula
ze u sjeverni i juni polarni krug. Za posljednjeg je ledenog doba Sjeverni pol bio
u Hudsonovu zaljevu, zbog ega se sjeverna Amerika nala u zagrljaju ledenog pokrova
. (Vidi Prvi Amerikanci u poglavlju Putnici i otkria.) Ledeno se doba, prema Hapg
oodu, zavrilo kad je prije otprilike 18 000 godina Zemljina kora opet poela mijenj
ati poloaj. Tako se Amerika postupno pomakla na jug, a ledena se kapa otopila u r
oku 10 000 godina. Pritom su poplave, potresi i vulkani desetkovali floru i faun
u sjeverne Amerike i Eurazije. Vulkani su rigali prainu po itavom Sibiru pa ga zak
lonili od Sunca i drastino mu snizili temperaturu. Ta su previranja i klimatske p
romjene izbrisale i sibirske velike mamute. Oni se od toga nisu nikad oporavili,
jer je Sibir poeo kliziti u polarni krug i pretvarati se u negostoljubivu zemlju
snijega i permafrosta. Na junoj je hemisferi Antarktika, koja je za amerike oledb
e bila uglavnom slobodna od leda, doivjela slinu sudbinu. Do godine 6000. pr. Kr.
ve se nala potpuno u polarnom krugu i smrzla se za dvije tisue godina.
Hapgoodov je model prvi put objavljen 1958. u knjizi Zemljina pomina kora (The Ea
rth's Shifting Crust) te je, unato svoj svojoj radikalnosti, u akademskim krugovi
ma bila primljena prilino dobro. Predgovor je britanskom izdanju njegove knjige n
apisao Kirtlev F. Mather, profesor eme-ritius geologije na Harvardskom sveuilitu i
bivi predsjednik Amerikog udruenja za promicanje znanosti, dok joj je James C. Bri
ce, profesor geologije na Sveuilitu u Washingtonu, iskazao jasnu podrku: Skupljeni g
eoloki i geofiziki dokazi o pomicanju kore vrlo su uvjerljivi. Knjiga je impresioni
rala ak i Alberta Einsteina. On se, privuen njihovom argumentacijom, sastao s Hapg
oodom i Cambellom kako bi protresao i proistio matematike aspekte njihova modela t
e je ak napisao predgovor prvom izdanju, u kojem je pozvao na ozbiljnu raspravu. i
nilo se da je Hapgood zagrizao u neto krupno.
I ba je piui Zemljinupominu koru Hapgood naiao na zagonetku o prvim kartama Antarktik
e. Najpoznatija je meu njima ona koju je 1513. nacrtao turski moreplovac Piri Rei
s (kapetan Piri). Ona, s obzirom na to da je nastala samo dvadeset jednu godinu
nakon to je Kristofor Kolumbo slubeno otkrio Novi svijet, prikazuje atlantsku obal
u June Amerike
SJEVERNA POLUTKA JUNA POLUTKA
Gruba karta s prikazom teorije o pomaku polova Charlesa Hapgooda. Prema njoj, Ze
mljina je kora izmeu 75 000. i 50000. pr. Kr. bila u drugom poloaju - sjeverna se
Europa tada nala u polarnom krugu, zbogegaje u njoj nastupilo ledeno doba. Poslije
pomicanja Zemljine kore oko 50 000. pr. Kr., veina je Sjeverne Amerike zavrila po
d ledenim pokrovom. Drugi je pomak, koji se dogodio oko 10 000. pr. Kr., postavi
o polarne predjele na njihovo sadanje mjesto. U ranijim su reimima veliki dijelovi
Antarktike morali biti slobodni od leda. Prema Flem-Athu i Flem-Ath 1995.
63
izvanredno detaljno (str. 72). Obala koja tee juno od Brazila nacrtana je, meutim,
s udnim nastavkom koji kao da se gubi na istok prema Africi. Taj se dio pripisiva
o istoj fantaziji sve dok tu kartu nije prouio jedan moderni moreplovac, kapetan A
rlington Mallerv, i tako otkrio da je nacrtana u projekciji s centrom u Kairu. K
ad je to jednom bilo rijeeno, karta se mogla precrtati u modernoj projekciji i sa
gledati na nov nain. Taj udni nastavak June Amerike, prema Mallervjevu miljenju, zap
ravo je dio antarktike obale kako je ona izgledala prije nego to je led prekrio ko
ntinent.
Hapgooda su Mallervjevi zakljuci ushitili, jer se inilo da daju neoekivanu potporu
njegovu uvjerenju da se Antarktika zaledila tek razmjerno nedavno. Odluan misteri
ju doi do dna, on je tu temu - kao sjajan interdisciplinarni problem - iznio pred
svoje studente u Keene Colle-geu. Hapgood i njegova ekipa iznenaeno su otkrili d
a su druge karte iz renesansnog doba otile i mnogo dalje od one Pirija Reisa, daj
ui potpun prikaz junog polarnog kontinenta. (Mi danas posjedujemo samo dio origina
lne karte Pirija Reisa.) Teoretski gledano, nijedna od njih nije mogla biti nacr
tana prije slubenog otkria Antarktike 1819., dok je smrznuto more koje okruuje kont
inent, sve do pojave eljeznih brodova, prijeilo svako ozbiljnije istraivanje obalne
crte. Pa ipak je i Mercator, taj slavni kartograf iz esnaestog stoljea, u juni pol
arni krug ucrtao, i to vrlo detaljno, masivni juni kontinent. Njegov je izvor za
to, kako se ispostavilo, bila Terra Australis (juna zemlja) koju je 1531. nacrtao f
rancuski geograf Orontej Finski (Oronteus Finaeus). Hapgood i njegovi studenti p
recrtali su tu kartu u modernoj projekciji i ostali zapanjeni njezinom openitom s
linou s Antarktikom kakva je pod ledom. Posebno je znaajno to to je Orontej Finski u
obali tog openito krunog kontinenta prikazao upadljivo trokutast ugriz. On oito preds
tavlja Rossovo more, strelastu vodenu povrinu koja zadire duboko u Antarktiku. Ta
je slinost u najmanju ruku vrlo intrigantna.
Hapgood je svoje zakljuke objavio 1966. u knjizi Karte drevnih kraljeva mora (Map
s of the Ancient Sea Kings). Piri Reis je napisao da je njegova karta bila kompi
lirana iz mnogih izvora pa tako i iz grkih karata nacrtanih u doba Aleksandra Vel
ikog (336. - 323. pr. Kr.). Jesu li samim Grcima bile dostupne jo starije karte,
koje vuku korijen iz dubokih magli prolosti? Hapgood je postavio smionu hipotezu.
Moda je neko postojala neka ranija civilizacija ije su pomorske sposobnosti ve odav
no zaboravljene. Moda je ba ona istraila i u karte ucrtala obalu Antarktike, i to j
o 4000. pr. Kr., to jest ba potkraj posljednje faze njezine oledbe (dakako, prema
njegovu modelu ledenih doba). Tko su, meutim, zapravo bili ti pretpovijesni pomor
ci i kartografi, on nije mogao naslutiti. Hapgood je
64 Drevni misteriji
Juni kontinent prikazan na karti svijeta Oronteja Finskog iz 1532.
lijep dio preostalog ivota, prije nego to je 1982. umro, utroio na traganje za slut
njom tih drevnih kraljeva mora.
Atlantidska veza
Hapgoodova teorija o postojanju pomorske civilizacije u pretpovijesne vrijeme bi
la je tako okantna da profesionalni arheolozi i historiari nisu ni pomiljali zapoeti
raspravu o njoj. Sto se pak tie teorije o pomicanju polova, ona je 1960-ih godin
a bila zgurana u stranu, jer se u to dobs teorija o pomicanju kontinenata naglo
pretvarala u geoloko pravovjerje (Vidi Atlantida - izgubljena i naena? u ovom pogl
avlju.) Mnogi od posrednih dokaza o pomicanju Zemljine kore na koje se poziva Ha
pgood - primjerice fosilizirani ostaci palmi pronaeni na Grenlandu - u meuvremenu
su dobili drugo objanjenje. Pomiu se pojedini kontinenti, a ne kora kao cjelina.
Hapgoodov je rad zbog svega toga, bar izvan katastrofistikih krugova, bio uglavno
m zaboravljen. I samog su Hapgooda muile sve dublje sumnje u valjanost predloenog
mehanizma. Profesori Einstein i Mather poeli su se pitati je li teina samih ledeni
h kapa zaista dovoljna da izazove pomicanje Zemljine kore. Godine 1970. Hapgood
je priznao da je taj mehanizam neadekvatan pa se upitao ne lei li uzrok tog pomic
anja mnogo dublje u Zemljinoj kori. Ipak, nepokoleban nepostojanjem objanjenja, H
apgood je nastavio vjerovati da je njegov osnovni model jai no ikada - da su lede
na doba izazvana ba pomicanjem poloaja Zemljinih polova. Hapgood je sad raspolagao
desecima rezultata dobivenih razmjerno novom metodom radioaktivnog ugljika i on
i su mu rekli kolika je starost geolokih naslaga s kraja ledenog doba. Oni su, po
svemu sudei, potvrivali daje njegov kraj bio brz i katastrofian pa je Hapgood prof
inio svoju kronologiju i skratio trajanje poremeaja koji su premjestili Sjeverni
pol iz Hudsonova zaljeva na njegov sadanji poloaj. Sad je smatrao da konac ledenog
doba u Sjevernoj Americi nije trajao deset, nego samo pet tisua godina (od 15 00
0. do 10 000. pr. Kr.).
A onda se, koncem 1970-ih, za Hapgoodov rad zainteresiralo dvoje kanadskih knjinia
ra - Rand i Rose Flem-Ath. Hapgood nije nikad identificirao misterioznu kulturu
zaslunu za karte iz ledenog doba, ali su Flem-Athovi smatrali da oni mogu rijeiti ta
j problem. Sredinom sedamnaestog stoljea vizionarski je znanstvenik Athanasius Ki
rcher nacrtao prvu kartu izgubljenog kontinenta Atlantide, a prema informacijama
6 6 Drevni misteriji
grkog filozofa Platona. (Vidi Atlantida - izgubljena i naena? u ovom poglavlju.) O
n je, meutim, tvrdio da posjeduje i dodatni izvor, naime kartu koju su nacrtali s
tari Egipani, a ukrali Rimljani i tako je sauvali. Iako je ta pria oito preuzetna, F
lem-Athovi ipak vjeruju da karta daje pravi prikaz Atlantide. Pogledamo lije na
pravi nain, tvrde Flem-Athovi, odmah emo opaziti da egipatska karta Atlantide svojo
m veliinom, oblikom, mjerilom i poloajem predstavlja Antarktiku slobodnu od leda. A
ako je Atlantida doista bila Antarktika, onda je rijeen i misterij kraljeva mora -
bili su to Atlantiani.
Dok su Flem-Athovi pisali o svom otkriu, Graham Hancock je radio na svojoj bombi.
Hancock se zaputio na dugo putovanje oko svijeta u traganju za otiscima prstiju i
zgubljene civilizacije zaslune za Hapgoodove karte. U ranoj fazi Hancockova rada,
s njegovim je strunim suradnikom izbila kriza. Civilizacija kakvu je Hancock zam
islio, tvrdio je suradnik, morala je imati i nekakvu realistinu domovinu, po mogun
osti iroku nekoliko tisua kilometara, s brdima, velikim rijekama, sa stabilnim, bl
agim podnebljem, dakle takvu u kojoj bi se velika kultura mogla razvijati i cvje
tati najmanje deset tisua godina. Tvrdei da takvo mjesto ne postoji, suradnik je z
akljuio daje itav projekt propao i povukao se iz njega. Sam se Hancock sloio daje g
eofiziki nemogue da nestane itava jedna kontinentalna kopnena masa - onako kako je,
prema vjerovanju, pod valove potonula Atlantida.
Zato se Hancock, kad je u ljeto 1993. uo za Flem-Athove, silno razveselio. Svojom
tezom daje domovina te iezle civilizacije bila ba Antarktika, oni su se pobrinuli z
a nestali komadi slagalice. Ako su Hapgoodove teorije o kartama i uzrocima ledenog
doba bile ispravne, onda se inilo loginim da je Antarktika tisuama godina bila slo
bodna od leda. Velecivilizacija drevnih kraljeva mora nije nikad bila otkrivena
zato to njezini gradovi lee pokopani pod golemom ledenom kapom.
Otisci bogova
Arheoloka su istraivanja Antarktike praktiki neizvediva jednostavno zato to je led n
a njoj predebeo. (Na nesreu bi nam u ne tako dalekoj budunosti moglo pomoi globalno
zatopljenje - velika podruja ledenog pokrova oko kontinenta ve se tope.) Zato zas
ad moramo traiti na drugim mjestima. Znaajno je da Hancock tvrdi kako se na mnogim
od najpoznatijih svjetskih arheolokih nalazita zapravo dadu prepoznati otisci prst
iju iezle antarktike civilizacije.
67
Mnogi stari narodi imaju prie o donositeljima kulture nepoznatog podrijetla, ljud
ima koji su donijeli sjeme civilizacije. Tako predaja starih Babilonaca na jugu
Iraka govori o udnom ribolikom stvorenju Oanne-su, koje ih je zajedno s drugim pr
ipadnicima svoje vrste nauilo pisanju, zemljoradnji, matematici i zakonima. Egipan
i su pak vjerovali da su ih bogovi nauili svim znanostima i umjetnostima. Sline do
nositelje kulture nalazimo i u amerikoj predaji. Tako su Meksikanci slavili spome
n na bogoliko bie Quetzalcoatla, koji je doao preko mora u brodu stoje plovio sam,
bez vesala i nauio ljude kako se loi vatra, grade kue i ivi u miru. Drukije verzije
uga imena istog lika poznate su diljem Srednje i June Amerike. Maye iz Gvatemale
zvale su ga Kukulkanom, velikim ureivaem, utemeljiteljem gradova, piscem zakona i ui
teljem kalendara. Meu peruanskim Inkama oboavani je civilizator bio Viracocha, a nj
egovi sljedbenici Viracoche.
Slijedei trag tih donositelja kulture, Hancock je zavirio i u Tiahu-anaco u Boliv
iji, za koji su Inke vjerovale daje ba ono mjesto na kojem se Viracfcha pojavio ur
editi svijet. A onda je, obavivi svoj posao, Viracocha ieznuo kao i svi drugi tajan
stveni donositelji kulture i sa svojim sljedbenicima otplovio preko Tihog oceana
. Impozantne ruevine Tia-huanacoa (vidi poglavlje Graditeljska uda) nadahnule su v
e na mnoge udne teorije, a jedna je od njih Hancocku dala glavnu nit. Ranije je u
istom stoljeu austrijski inenjer Arthur Posnansky ustvrdio da su glavni spomenici
u Tiahuanacu izgraeni zapanjujue rano, to jest 15 000 godina prije Krista. Oko 10
000. pr. Kr. grad je razorila silna poplava, a njegovi preivjeli stanovnici ratrka
li su se amerikim kontinentom, irei pritom civilizaciju. Jesu li tada, upitao se Ha
ncock, graditelji Tiahu-anaca, legendarni Viracoche i drevni kraljevi mora s Ant
arktike zapravo jedno te isto?
Hancock je diljem obiju Amerika otkrio i druge otiske prstiju te iezle civilizacij
e. U izvanrednim podvizima civilizacije Maya, Olmeka, Inka, kao i one meksike - a
napose u njihovim sofisticiranim kalendarima i majstorstvu to su ga pokazali u k
lesanju i gradnji golemim kamenim blokovima - Hancock vidi batinu naroda Viracoch
a s Antarktike. On tvrdi da se lica tih ljudi jo mogu vidjeti na kolosalnim skulp
turalnim glavama u San Lorenzu, La Venti i drugim olmekim nalazitima uz meksiku oba
lu Zaljeva, a iji se nastanak obino smjeta u razdoblje izmeu 1200. i 400. pr. Kr. Ce
sto je ve bila iznoena teza da ta isklesana lica, irokoga nosa i debelih usana, uka
zuju da su njihovi modeli bili afrikog podrijetla, stoje zapanjujui zakljuak u potp
unom neskladu s konvencionalnim shvaanjem povijesti, koja prije Kolumba ne poznaj
e nikakve kontakte izmeu Afrike i Amerike. Sve bi to, meutim, bilo mnogo manje mis
terio-
Kolosalnct olmeka glava teka oko 80 tona.
Ceremonijalna olmeka sjekira od zada (nefrita).
68 Drevni misteriji
zno, tvrdi Hancock, kad bismo u tim glavama vidjeli ostatke daleko rani jeg doba
, daleko starijeg od olmekog, doba u kojem su Viracoche plovi] svjetskim oceanima
i osnivali kolonije.
Te su negroidne glave dovele Hancocka u Afriku, u kojoj se, kak< vjeruje, nalaze
jo jasniji dokazi o postojanju Viracocha. Historiari si starog vijeka s iznenaenje
m opazili daje egipatska civilizacija nikla pri lino naglo i da se pojavila oko 3
400. pr. Kr. praktiki ve posve zreli
- s pismom, monumentalnom arhitekturom i umjetnostima i zanatim; razvijenim do zauu
jueg stupnja - da se posluimo rijeima Walte-ra Emervja, profesora egiptologije na Lo
ndonskom sveuilitu. Gdje si njezini prethodnici? Jesu li egipatsku civilizaciju os
novali stranci? Hancock vjeruje daje bilo ba tako. On takoer tvrdi daje najraniji
trag til osnivaa - a to je Sfinga, ije lice on usporeuje s licem olmekih glav;
- bio stvoren mnogo prije opeprihvaene godine poetka egipatske civilizacije. Godine
1991. bostonski je geolog, profesor Robert Schoch, n; temelju erozije Sfinge za
kljuio da je ona tisue godina starija od 2500 pr. Kr., kad je, kako se openito smat
ra, bila isklesana. (Vidi Zagonetki Sfinge u poglavlju Graditeljska uda.) Sam je
pak Hancock, zajedno sL svojim kolegom Adrianom Gilbertom, ustvrdio da na temelj
u astronomskih prorauna godinu nastanka Sfinge treba pomaknuti - i to do zapanjuj
ue rane 10 500. pr. Kr.
Pripadaju li tom dobu i Velike piramide? Hancockov je kolega Robert Bauval ustvr
dio da su one bile postavljene tako da odraavaju poloaj zvijezda u zvijeu Orionu pri
je vie od dvanaest tisua godina. (Vidi Misterij Oriona u poglavlju Promatranje neb
a.) Ako tada piramide nisu bile i izgraene, tvrde Hancock i Bauval, bile su bar z
amiljene - dakle u jedanaestom tisuljeu prije Krista, to jest prije kraja posljednj
eg ledenog doba. Prema njihovom su shvaanju i Sfingu i piramide projektirali ba Vi
racoche, a njihov je astronomski raspored kodirana poruka koja razotkriva postoj
anje i stvarno doba procvata te iezle civilizacije.
Zemlja nigdjelija
Ta iroka argumentacija, koja crpi dokaze iz arheologije, astronomije i geologije,
u obliku u kojem je iznosi Hancock, mogla bi nam se uiniti vrlo uvjerljivom. Pa
ipak, kad je razlomimo na sastavne dijelove i malo je podrobnije istraimo, zgrada
koju je podigao najednom postaje vrlo klimava.
69
Godine nastanka relikata njegove antarktike civilizacije, za koje se Hancock zalae
, sve su odreda vrlo dubiozne. Tako on nevjerojatne godine to ih je za Tiahuanaco
dao Posnanskv- koje se temelje samo na astronomskoj orijentaciji uzima jednosta
vno na dobru vjeru i potpuno zanemaruje mnoge godine rada to su ih na tome mjestu
posljednjih desetljea utroili arheolozi. Njihov rad sasvim jasno veli da je Posna
nskv velianstveno u krivu te da je grad Tiahuanaco, ni sluajno relikt iz ledenog d
oba, sagraen zapravo oko 100. godine nove ere, za to nalazimo potvrdu i u keramici
i u mjerenjima radioaktivnosti. (Vidi Tiahuanaco u poglavlju Graditeljska uda.)
Isto tako ne postoji nijedan valjan razlog da posumnjamo u to kako je velike sku
lpturalne glave u Meksikom zaljevu napravio itko drugi osim Olmeka, a poetak su nj
ihove civilizacije mjerenja radiougljika smjestila oko godine 1200. pr. Kr. Hanc
ockova se metoda svodi na osporavanje pretpostavke da te glave imaju ikakve veze
s oblinjim olmekim ruevinama, ali ih pritom ostavlja u potpunom vakuumu. Ako u tom
podruju nema traga ba niega iz jedanaestog tisuljea i ako su ti kipovi okrueni drugim
olmekim ostacima, onda oit i prirodan zakljuak glasi da su ih napravili Olmeci. Sl
ina se lica pojavljuju na mnogim olmekim rezbarijama, primjerice na uresima od zad
a. Sto se pak tie pitanja koju rasu one prikazuju, strunjaci za meksiku arheologiju
ivo raspravljaju o tvrdnji da se radi o afrikoj rasi. (Vidi Uvod u poglavlje Putn
ici i otkria.)
Hancockova tvrdnja da je nova Sfingina starost odreena na znanstveni nain - na tem
elju geolokih procjena i astronomskih prorauna - silno je prenapuhana. Dokazi se d
aju itati i na mnogo drugih naina, a danas je konvencionalno vrijeme nastanka Sfin
ge, to jest oko 2500. pr. Kr., i dalje najuvjerljivije. Isto su tako i argumenti
za poveavanje starosti piramida beznadno slabi. (Vidi Zagonetka Sfinge u poglavl
ju Graditeljska uda i Misterij Oriona u poglavlju Promatranje neba.)
Teza da su piramide, iako sagraene u treem mileniju prije Krista, bile zamiljene ta
ko da odgovaraju nebu iz jedanaestog spada u istu fantastiku. Kako bi autori tog
velebnog plana, smiljenog oko 10 500. pr. Kr., mogli nametnuti svoju volju Egipani
ma koji su ivjeli osam tisua godina kasnije neto je to se Hancock nigdje ne trudi ob
jasniti do kraja - a trebao bi se osjetiti ponukanim to uiniti. Kao i u sluaju nje
govih tvrdnji da su tajno znanje civilizacije iz ledenog doba kroz mnoga tisuljea sau
vali sveenici, i ova nas postavlja pred pitanje kako se ta informacija prenijela.
Kao to priznaje i sam Hancock, njegov model ostavlja iroku prazninu izmeu graditelj
a Sfinge u jedanaestom mileniju i Egipana, ija se
70 Drevni misteriji
civilizacija pojavila oko 3400. pr. Kr. U jedanaestom tisuljeu dolinu s Nila ve nas
eljavali lovci i sakupljai s kamenim oruem, a koncem este milenija ve su cvjetale je
dnostavne zemljoradnike zajednice. Pa ipal prije 3400. pr. Kr., dakle nedugo prij
e poetka Prve dinastije, u Egipt nije bilo ni gradova, ni hramova, ni obeliska, n
i kipova, ni napisa - zapn vo niega to smatramo karakteristinim za egipatsku civili
zaciju. Ako s Egipani svoju znanost i umjetnost nauili od Viracocha, kako to da i
kroz sve te godine nisu i zaboravili?
John Anthonv West, Hancockov kolega i glavni zagovornik teze mnogo starijoj Sfin
gi, priznaje da se tu, u najmanju ruku, pojavljuje oz biljna tekoa:
U svemu je tome, kako ja to vidim, najproblematiniji ba proces transmisije, to jes
t pitanje kako se zapravo to znanje prenosilo kroz tisue godina to dijele izgradnj
u Sfinge od procvata dinastikog Egipta. Teoretski gledano, ostajete zapanjeni - n
ije li tako? - tim golemim razdobljem kroz koje treba pronijeti znanje. I to se
ne moe tek tako odbaciti.
Doista. A iz svega je toga West uspio izvui samo slabanu tezu da se t znanje prenosi
lo usmeno, s koljena na koljeno, kroz stotine narataja, i obliku mitova i legendi
. To moe funkcionirati kad je rije o religijskin i ezoterikim informacijama. Mogli
bismo zamisliti da se tako prenosili ak i matematiko i astronomsko znanje. Ali kak
o bi se pod kapom ne beskom moglo prenositi znanje tajno ili netajno - o visoko pr
akti nim umijeima, recimo klesanja i transportiranja velikih kamenih bloko va, a d
a ljudi u meuvremenu doista neto ne grade? Ako su Egipani jo u jedanaestom tisuljeu p
r. Kr. posjedovali vjetinu izgradnje piramida drugih velikih spomenika, zato su to
liko ekali da to znanje i iskoriste I zato, napokon, na najstarijim egipatskim pir
amidama nalazimo tra gove eksperimentiranja, pokuaje i pogreke, to nam govori da nj
ihov graditelji nisu radili po ve gotovom nacrtu, nego su stvari oito rjea vali u h
odu? (Vidi Kako su sagraene piramide? u poglavlju Graditeljska uda.)
Isto se pitanje postavlja i kad je rije o Hancockovu modelu usponi drevnih ameriki
h civilizacija. Iako on tvrdi da su Olmeci, Inke i drug bili tek nasljednici sil
ne batine Viracoche, ipak izmeu tih hipotetikil kolonizatora iz ledenog doba koji s
u navodno stigli prije 10 000. pr. Kr. prve slutnje urbane civilizacije zjapi go
lema praznina. Vrlo je sporna ak: tvrdnja da je Amerika prije 9500. pr. Kr. uope b
ila naseljena. (Vidi Prvi Amerikanci u poglavlju Putnici i otkria.)
Ukratko reeno, Hancockovo objanjenje podrijetla drevnih civilizacija ne objanjava b
a mnogo. Njegova teorija zapravo samo postavlja itav mozaik problema, s golemim pr
azninama izmeu zamiljenih i stvarnih poetaka drevnih drutava.
Iezla Antarktika
Tko je onda nacrtao te karte iz ledenog doba? Ili bismo moda morali postaviti dru
kije pitanje? Jesu li dokazi da te karte prikazuju Antarktiku bez leda doista ba t
ako jaki?
Od dosad iznesenih hipoteza, ona Flem-Athovih o karti Athanasiu-sa Kirchera dale
ko je najslabija. Kircherov crte jasno govori kako je on vjerovao da je Atlantida
usred Atlantskog oceana, a ne na Junom polu. Flem-Athovi tvrde da emo, pogledamo
li tu kartu drukije, u Kirche-rovoj Atlantidi vidjeti Antarktiku - no da bismo izve
li taj trik, morali bismo se ogluiti na popratnu biljeku samog Kirchera. Ali ak i p
oslije te smicalice, Kircherova Atlantida i dalje ne lei na dobrom mjestu da bi p
ostala Antarktika, dok bi se slinost oblika tih dvaju kontinenata teko mogla nazva
ti oitom.
Smione tvrdnje Mallervja i Hapgooda o karti Pirija Reisa svakako su intrigantnij
e, ali i dalje vrlo upitne. Oni imaju pravo kad govore o njezinoj projekciji. Tu
rski pomorac iz esnaestog stoljea vrlo bi vjerojatno svoju kartu centrirao u nekoj
toki u Egiptu. Pa ipak, dopustimo li to, to e nam pokazati moderna rekonstrukcija
te projekcije? Na njoj emo - to slikovito potvruju i svemirske fotografije snimljen
e iz toke gotovo tono nad Egiptom - vidjeti Junu Ameriku neobino izduljena oblika ka
ko se izvija prema jugoistoku i ulazi u Atlantik. To znai da je valjanost karte P
irija Reisa u tom smislu potvrena. Ne postoji, meutim, nijedan valjan razlog da u
tom repu June Amerike vidimo ita osim tog izduljenja.
Kako bi nas uvjerio da karta, naprotiv, prikazuje Antarktiku, Hapgood je morao i
znijeti neke doista izvanredne pretpostavke. U svjetlu tvrdnje da ta izduljena o
bala doista obuhvaa i Antarktiku, Hapgood je morao pretpostaviti daje tri tisue ki
lometarajunoamerikog kontinenta ostalo isputeno (to ba ne bi govorilo u prilog tonosti
karte) i da je Piri Reis ispustio Drakeov prolaz koji bi trebao razdvojiti ta d
va kontinenta. Ba ta injenica, da su spomenuta dva kontinenta na karti spojena, da
je nam vanu nit. Oitamo li, naime, kartu na najoitiji nain pa pretpostavimo
daje na njoj prikazan samo jedan kontinent, iezle tri tisue kilometara junoamerike ob
e ponovno e se pojaviti.
Zapisi na karti jasno podravaju to normalno oitavanje. U trenutku kad je karta nacrt
ana (1513.), Portugalci su istraivali i svojatali velika podruja June Amerike pa se
biljeke na njih i izrijekom pozivaju. Jedna od njih veli daje neki portugalski b
rod stigao do te obale iz Indije (Hinda), gdje su ga napraiti uroenici doekali streli
cama. Ti su mjetani bili svi odreda goli - to se dobro slae s Junom Amerikom, ali bi t
eko moglo proi na Antarktici! Sljedee biljeke, dalje niz navodnu obalu Antarktike, g
ovore o portugalskim izvjetajima o sjedokosim udovitima, o volovima sa est rogova,
m zmijama i vruem podneblju - to se opet ne moe odnositi na Antarktiku. Govorei o udov
itima, Piri veli: Portugalski su ih nevjernici upisali u svoje karte. Po tome je oit
o da se Piri poziva na karte i opise suvremenih portugalskih moreplovaca.
Hapgood je sebi mogao pritedjeti mnogo truda daje pomnije prouio biljeke na Reisovo
j karti. Njezin tvorac veli kako njegovi najstariji izvori (jo iz doba Aleksandra
Velikog) prikazuju naseljeni dio svijeta - to se oito odnosi na Sredozemlje i okoli
cu (dakle grko-rimski svijet). U biljekama Pirija Reisa nema ni naznake daje pri c
rtanju obale June Amerike posegnuo za nekakvim ekstremno starim kartama.
I napokon, to emo s uvjerenjem Mallervja i Hapgooda da njihovo tumaenje Pirija Reis
a potvruju i moderni nalazi o obliku Antarktike ispod leda? Seizmika snimanja iz 1
949. to ih je provela norveko-britan-
sko-vedska znanstvena ekipa uputila su na zakljuak da skrivena pod le- >
dom, uz brdovitu obalu Antarktike i u blizini vrka Juna Amerike, lei skupina otoka.
Hapgood je smatrao da se to dobro slae s najjunijim dijelom karte Pirija Reisa ko
ja (prema njegovoj interpretaciji) prikazuje grupu otoka kraj obale s planinama.
Na Hapgoodovu nesreu, informacije dobivene novijim znanstvenim istraivanjima govor
e protiv tog tumaenja. Stvarni zemljopisni oblik Antarktike ne moe se otkriti tek
pukim uklanjanjem leda. Milijuni prostornih kilometara leda tlae kontinentalnu ko
ru i sputaju je za stotine metara. Kad bismo ponitili to ugibanje, obala bi Antark
tike izgledala sasvim drukije nego danas ispod leda. Pritom bi nestali i otoci ko
je je Hapgood usporedio s onima na Reisovoj karti. Prihvatimo li tu kartu zdravo
za gotovo - kao da prikazuje samo jedan kontinent - onda se ti otoci koji su to
liko zaintrigirali Hapgooda sasvim lijepo poklapaju s Falklandima, poznatima po
tome to su 1982. postali popritem rata izmeu Britanije i Argentine.
74 Drevni misteriji
Precrtamo li kartu Oronteja Finskog u modernoj projekciji, uinit e nam se da se on
a dobro slae s podlednom obalom Antarktike. Kad bismo, meutim, s kontinenta digli
teinu ledenog pokrova, obalna bi se crta prilino promijenila pa bi tako, primjeric
e, zapadni izdanak kontinenta (lijevo) potonuo i izlomio se u otoke te postao sa
svim drukiji nego na Orontejevoj karti.
Od istog problema pati i Hapgoodov najuvjerljiviji dokaz, naime karta Oronteja F
inskog iz 1531. Uklonimo li ledeni pokrov, oblik e se Antarktike dramatino promije
niti i upropastiti Hapgoodovu usporedbu. Nc kako je Orontej Finski uope i mogao p
rikazati antarktiki kontinent, kad ga u zemljopisnom znanju esnaestog stoljea nije
ni bilo? I sam Hapgood priznaje da su renesansni kartografi crtali goleme kontin
ente na Junom polu samo da uravnotee kopnene mase oko Sjevernog. Sauvali su se trag
ovi desetaka pokuaja da se odredi oblik te hipotetske, kako su je zvali, Terre Au
stralis (June Zemlje). Karta Oronteja Finskog mogla bi od svih njih biti najbolja,
jer su u nju moda ugraene i neke informacije o protenosti junog kontinenta koje su n
aslutili pomorci prije njegova slubenog otkria 1819.
Sto se pak tie Hapgoodova openitog modela s pomicanjem polova, znanstveni rezultat
i to su dolazili s Antarktike u jednom su trenutku
75
pokazali daje u njezinoj klimatskoj povijesti neto udno. Na sastanku s Hapgoodom 1
955. na Einsteina su poseban dojam ostavili neki recentni i zauujui znanstveni poda
ci, dobiveni na temelju buaih jezgri to ih je s dna Rossova mora uzela Bvrdova eksp
edicija iz 1947./48., a kojima je starost odreena pomou nove metode radioaktivnih
izotopa. Te su jezgre pokazale da su se na dnu Rossova mora izmeu 15 000. i 13 00
0. pr. Kr. taloili sitni sedimenti - nalik onima to ih nanose rijeke. Zakljuak je t
e ekspedicije bio da je Antarktika u tom razdoblju uivala umjerenu klimu i bila s
lobodna od leda. Prema Einsteinovu miljenju, ti su podaci praktiki nametnuli zakljua
k da je dolo do pomaka itave Zemljine kore.
Podaci dobiveni novijih godina upuuju na sasvim drukiji zakljuak. Moda je 1970., kad
je napravio novo izdanje svoje knjige, i sam Hapgood shvatio da se naao u kripcu.
Na temelju posljednjih podataka dobivenih mjerenjem radioaktivnog ugljika, Hapg
ood je procjenu kraja ledenoga doba vratio u 10 000. pr. Kr., s tim da je pomica
nje polova prema dananjem poloaju krenulo prije 15 000. pr. Kr., kad je poelo i nji
hovo postupno smrzavanje. Podaci dobiveni iz jezgri izvaenih iz Rossova mora, neg
danji Hapgoodovi krunski svjedoci, poeli su pokazivati neto sasvim obratno - naime
daje Antarktika prije 13 000. pr. Kr. bila zaleena i tada poela postupno gubiti sv
oj ledeni pokrov. Hapgood na to pitanje nije umio dati jasan i uvjerljiv odgovor
. Jo je gore za njegov model bilo to to se u meuvremenu shvatilo da sitne sedimente
, nalik na rijene, mogu taloiti i gleeri, zbog ega nije bilo potrebno zakljuivati daj
e Antarktika bila slobodna od leda i u jednom trenutku nedavne geoloke prolosti. D
rugi solidni i mnogo izravnije dobiveni podaci o samim ledenim naslagama govore,
i to po svemu sudei vrlo uvjerljivo, da je Antarktika pokrivena ledom bar poslje
dnjih 100 000 godina.
Najnovija mjerenja upuuju na zakljuak da su Juna Amerika, Europa i Antarktika istod
obno, za posljednje velike glacijacije (prije 21 000 do 18 000 godina), pretrpje
le maksimalno protezanje ledenog pokrova. A taj se ledeni pokrov poeo povlaiti glo
balno, ne regionalno, prije otprilike 12 000 godina. To, dakako, upuuje na zakljua
k daje njegove promjene izazvalo neto drugo, a ne pomicanje polova.
U knjigama Grahama Hancocka i Flem-Athovih - koje se i dalje dre starih dokaza to
ih je skupio Hapgood, kao da oni i danas u znanstvenom smislu neto znae - neemo nai
nijedan od tih problema. Pritom se ponosno istie i Einsteinova podrka Hapgoodovoj
teoriji, kao da on nikad nije izrazio sumnju u mehanizam Hapgoodova modela pomic
anja Zemljine kore i kao da dokaz (iz 1940-ih) o novijoj bezlednoj prolosti Antarkt
ike nije neslavno propao. Einstein nije bio idiot - on je pratio kurentnu znan-
76 Drevni misteriji
stvenu literaturu i na temelju nje razmatrao ranije zakljuke. Isto moemi rei i za H
apgooda. Iako su novi znanstveni podaci o ledenom dobu pone kad bili vrlo nezgod
ni za njegov model, on ih je ipak iznio pa ih se trudi' i objasniti. Hancock i F
lem-Athovi su probleme jednostavno zanemari] i ponovili Hapgoodove zakljuke kao d
a su svjeiji od jutronjih novina
Mi danas i dalje ne znamo stoje prouzroilo ledena doba pa je u svjetli toga teori
ju o pomicanju polova nemogue ba potpuno iskljuiti. Prikazivat je, meutim, onako kak
o to ini Hancock, naime kao teoriju koju podra vaju ne samo Einstein nego i znanst
vene metode odreivanja starosti, sva kako znai zavoditi itatelja na krivi put. U Ha
ncockovoj emo bibliogra fiji uzalud traiti ikakav spomen suvremenih istraivanja o l
edenom dobu Antarktici, primjerice upuivanje na 680 stranica debelu knjigu vie aut
or; o geologiji Antarktike, a koju je (za australsku vladu) 1991. objavio Oxford
To je alosno. Jo je alosnije da jedan (tipian) prikaz Otisaka bogova, u Li terary R
eviezvu, moe Hancockovo djelo opisati kao impresivno i ueno., jednim od intelektual
nih orijentira desetljea. Ono to sasvim sigurno nije
Kad se sve zbroji i oduzme, mogli bismo s prilinom sigurnou re kako je Hancockovo pr
edvianje o novom pomicanju polova 2012. ploc najie fantazije. U bliskoj nas budunosti
ekaju sasvim ozbiljne brige od kojih spomenimo samo onu zbog mogue ekoloke katastr
ofe i sluajnog udara asteroida ili kojeg drugog malog svemirskog tijela. Ako elimc
biti realistini - i iz prolosti izvui pravu pouku - neemo pogrijeiti ako i sasvim ra
skrstimo s tom fikcijom o nekakvoj antarktikoj supercivilizaciji
USPON I PAD CIVILIZACIJE MAYA
Godine 1839. ameriki putnik John Stephens i engleski slikar Frederick Cathervvood
stigli su brodom iz New Yorka u luku u Belizeu. Ta je siuna predstraa Britanskoga
Carstva leala na obali poluotoka Jukatana u Meksiku. Stephens i Cathervvood su za
tim krenuli u dubinu kopna u potrazi za tajanstvenim, dunglom obraslim gradovima
koje su u dubini tropske praume naslutili panjolski konkvistadori. Njihove su zapi
se, koji su skupljali prainu u panjolskim arhivima, historiari izvukli tek nedavno
i poeli nagaati o civilizacijama u dunglama Srednje Amerike. inilo se da te panjolske
kronike potvruju i neki kratki izvjetaji mje-
snih istraivaa, a napose onaj - koji je napokon 1822. objavljen u Engleskoj - to ga
je o svom posjetu ruevinama grada Palenquea godine 1787. ostavio stanoviti kapeta
n Del Rio. Umjesto da o pouzdanosti tih tvrdnji raspravljaju iz sigurnosti svoji
h knjinica, Stephens i Cathervvood odluili su sami poi tragom tih izvanrednih zapis
a.
Poslije munog putovanja kroz tu hajduku zemlju, napokon su ipak uspjeli prodrijeti
u guste ume Hondurasa i stii do drevnoga grada Copana. Ostali su zgromljeni razmj
erima i veliajnou njegovih ruevina, kako kua, tako i kipova, trgova i piramida. Iako
su Stephens i Cathervvood na temelju panjolskih kronika naslutili da su one djelo
naroda zvanog Maye, ipakihje izbezumljivalo to o tim drevnim graditeljima nisu u
spjeli od mjetana doznati ba nita. Sam Stephens priznaje daje ostao posve zbunjen:
S tim mjestom nisu vezane nikakve asocijacije. Ali arhitektura, kiparstvo i slik
arstvo, sve umjetnosti koje uljepavaju ivot, cvjetale su neko u ovoj zarasloj umi. G
ovornici, ratnici i dr-
Ekspedicija Stephensa i Catherwooda stie u grad zvan Labna.
78 Drevni misteriji
avnici, ljepota, astohleplje i slava, sve je to neko ovdje ivjelo i umrlo, a nitko n
e zna daje neto takvo ikad i postojalo niti zna rei ita o onom to je neko bilo.
Grad je bio potpuno pust. Nikakav se ostatak te rase ne vrzma oko ruevina, s pred
ajom koja se prenosi s koljena na koljeno i s oca na sina. On lei pred nama kao r
azbijeni bark [vrsta jedrenjaka] sred oceana, s jarbolima slomljenim, s imenom i
zbrisanim, s posadom izginulom i bez ikoga da kae odakle je doao... A mjesto na ko
jemu sjedimo, je li to bila citadela s koje je nepoznati narod trubio u bojne tr
ublje? Ili su njegovi stanovnici tovali idole to su ih izradili vlastitim rukama i
na kamenu pred njima prinosili rtve? Sve je to bio misterij, mraan, ne-providni m
isterij, a svaka ga je okolnost samo jo pojaavala.
Uspon Maya
Stotinu i pedeset godina mukotrpnih arheolokih istraivanja omoguil nam je da do dan
as shvatimo kako su iznikle Maye, da zatim tropske pra ume Srednje Amerike preobr
aze u poprite urbane civilizacije. Godin 1000. pr. Kr. Maye su ve bili sjedioci i
poljodjelci koji su na umskim ki evinama - pretvorenima u sela - uzgajali mnotvo ku
ltura. ini se da s ivjeli u drutvu jednakosti, bez jasno oznaenih vladara i ceremoni
jalni sredita. A onda su se izmeu 800. i 500. pr. Kr. u njihovu drutvu poe] pojavlji
vati prvi znakovi vladajue elite, i to u obliku kienih grobnih spo menika. Kod Los
Mangalesa u dolini Salami, u brdskom dijelu Meksik bio je pokopan poglavica, i t
o na posebnoj grobnoj platformi te uz ljudsk rtve i bogate grobne darove od zada
i koljaka. Malo poslije toga bilo j sagraeno i ceremonijalno sredite u El Portonu,
sa zemljanim terasam i platformama, na kojima su bili podignuti rtvenici i usprav
no kamenje a jedan je kamen imao ak i kratak natpis, u meuvremenu toliko oteei da je
do danas postao neitak.
U nizinama Gvatemale i meksikog poluotoka Jukatana poslije 600. pi Kr. naglo su s
e pojavila golema ceremonijalna sredita. Kod Nakbea u sjever noj Gvatemali, mjest
o se brzo iz skromnog sela preobrazilo u grad s velikon monumentalnom graevinom u
sreditu. Na ruevinamaje prvotnog naselj bila podignuta masivna platforma, a na nj
oj itav niz terasastih zgrada viso kih do 20 metara. Tu bez ikakve dvojbe opaamo r
azvoj sloenijeg drutva
Izmeu 400. pr. Kr. i 250. n. e. u svim su se dijelovima zemlje May; razvila velik
a ceremonijalna sredita, mnoga izrezana iz tropske praumi
79
koja je pokrivala june nizine Gvatemale, Belizea i Meksika. Tim su gradovima domi
nirale goleme terasaste platforme, od kojih su neke tvorile divovske hramske pir
amide. Bile su izgraene i goleme palae od klesa-nog vapnenca s nadsvoenim komorama,
smjetene u urbanistiki plan koji je isticao najvanije graevine u gradu, postavljenj
e oko trgova i s redovima uspravnih kamenih blokova pred sobom. Pojavio se i vis
oko sofisticirani umjetniki stil koji se oitovao u bareljefima, zidnim slikarija-m
a i prekrasnoj keramici s raznobojnim upeenim dekoracijama. Jako se rairilo i hije
roglifsko pismo, a starost se tih natpisa dade utvrditi pomou Dugobrojnog kalenda
ra Maya, vrlo sloenog, no i nevjerojatno tonog kalendara. (Vidi okvir: Kalendar Ma
ya.)
Najdojmljiviji sauvani primjer ranog sredita jest El Mirador u Gvatemali, koji je
bio naputen i poslije nikad obnovljen. Izgraeno se sredite toga grada protezalo otp
rilike dva i pol kilometra u smjeru istok-zapad. U srcu El Miradora dizao se itav
niz hramskih piramida ak i do 60 metara iznad povrine dungle. U tom su gradu posto
jala dva skupa piramida i platformi, povezana uzdignutom kamenom cestom.
Istonom skupinom dominira piramida Danta i s njom povezane platforme, koje prekri
vaju povrinu veu od dvije stotine tisua etvornih metara. Ta je golema piramida, zaje
dno s graevinom na kojoj stoji, visoka 70 metara, a na vrhu se svega nalaze jo i m
anje nadgradnje pa je to vjerojatno najvei pojedinani spomenik u objema Amerikama.
(Velika je Ke-opsova piramida u Egiptu dvaput via.) U zapadnoj se skupini nalazi
piramida Tigre visoka 55 metara, a obujam joj se procjenjuje na vie od 350 000 p
rostornih metara. Ali u El Miradoru nisu samo zgrade bile nadljudskih dimenzija,
bile su to i divovske gipsane maske boanstva, poredane uz rub stuba to su vodile
do glavnih hramova, a koje su se brinule da podvostrue svetu stravu vjernika. Isp
od piramida lee druge graevine, vjerojatno raskone kraljevske grobnice, koje su, naa
lost, u meuvremenu temeljito opljakane.
Takvi su impresivni spomenici jasan znak da su Maye do tada uspjeno izrezale svoj
u civilizaciju iz tropske praume, no tko je bio na kormilu? Ranije su generacije
arheologa vjerovale da su velebni gradovi Maya bili tek puka ceremonijalna sredit
a, u kojima su - osim u doba velikih svetkovina - boravili samo njihovi miroljub
ivi sveenici-vladari i njihova svita. Britanski majalist sir Eric Thompson, iz Fi
eldova muzeja u Chicagu, iznio je miljenje daje ve sam karakter Maya poticao razvo
j vjerske vlasti: Pobonost, disciplina i potovanje autoriteta mogli su samo olakati
dolazak teokracije.
To, meutim, ipak nije bilo doba mira pod vlau sveenika koji su se sklonili iz svijet
a u samou hramova. U posljednjih nam je dvadeset pet
80 Drevni misteriji
godina slijed sjajnih znanstvenih prekretnica omoguio itanje hijerogli skog jezika
Maya. Iako su Thompson i ostali smatrali da se natpisi na hr movima bave teko sh
vatljivim astronomskim i kalendarskim temama k< je su fascinirale sveenike, danas
dostupni prijevodi dokazuju izvan sva] sumnje da je tim gradovima vladala arist
okracija vrsto sekularnih i r; tobornih nazora. Hijeroglifskim su se pismom po hr
amovima uglavno biljeili uspjesi vladara, i to napose ratni. Pred hramovima su se
diza gromade u ast pobjede, ispisane imenima slavnih zarobljenika. Veliki i spom
enici bili obilato okieni imenima i licima vladara koji ih je podiga O vladavini
miroljubivih sveenika, dakle, danas vie ne moe biti ni g< vora, ali je isto tako ja
sno i daje ta aristokracija bila izvanredno prazne vjerna, napose kad je rije o s
retnim danima u godinjem kalendaru. (Vii okvir: Kalendar Maya.)
Profesor Michael Coe sa sveuilita Yale, vodei strunjak za kultui Maya, ovako sumira
taj izvanredni pomak:
Sa slike Maya koja je isticala miroljubivu teokraciju na elu sa sveenicima-astrono
mima, vladarima razmjerno praznih ceremonijalnih sredita, stigli smo do vrlo ratobo
rnih gradova--drava kojima su vladale mrane dinastije opsjednute ljudskim rtvama i
prolijevanjem vlastite krvi.
Ruenju etablirane slike gradova Maya pridonijela su i iskapanja. Kljui dokazi da t
i gradovi nisu bili tek puka ceremonijalna sredita pronaf ni su ve na mnogim nizins
kim nalazitima. Na rubu mnogih gradov od kojih spomenimo El Mirador, nalaze se sk
upine niskih i pravokutni] dugo zanemarivanih humaka od zemlje i kamena, ali na
kojima su, k; ko su pokazala arheoloka istraivanja, stajale drvene kuice, podignui
iznad vodostaja ljetnih poplava. Ta su skromna stanita davala krov na glavom obini
m stanovnicima koji su sluili plemstvo u palaama u si cu grada.
Klasino doba Maya
Kad je jednom bio utvren oblik civilizacije Maya, ona se uspela do novi vrhunaca
ekstravagancije i rafinmana. Arheolozi koji su istraivali drevn Maye bili su oduev
ljeni njihovim postignuima pa su ih obasuli pohvala ma. Tako Michael Coe u takozv
anoni klasinom razdoblju vidi vrhuna srednjoamerike povijesti:
U rasponu od est stoljea, to jest od 250. do 900. n. e., Maye su, i to napose oni
iz sredinjeg podruja, dosegli intelektualne i umjetnike vrhunce koji su u to doba u
Starom svijetu bili dostupni tek malobrojnima, a u Novom svijetu nikome. Klasino
je razdoblje bilo svojevrsno zlatno doba.
U velike je gradove, gradie i okolno ladanje nagrnulo silno stanovnitvo. Medu grad
skim je sreditima evala trgovina, kako svakodnevnim potreptinama, primjerice namir
nicama, tako i skupocjenim mineralima, napose adom. Rezbarenje je zada doseglo vi
soke vrhunce. Vladarske su palae resile sjajne zidne slikarije, a najljepe njihove
primjerke iz 792. n. e. - nalazimo u Bonampaku u junoj nizini. One prikazuju pob
jedniki pohod Chan-muana, kralja Bonampaka, kao i rtvovanje njegovih plemenitih za
robljenika. Umjetnika je vjetina bila na visokoj cijeni, to sudimo po tome da mnogi
velianstveno oslikani upovi nose potpis umjetnika, za koje ponekad otkrivamo da p
ripadaju aristokraciji. Vjerojatno je tekim hijeroglifskim pismom ovladala samo d
rutvena elita, to je znailo da su pisari morali nuno biti plemenita roda. Ipak, i na
dalje zvui udno da je aristokracija Maya ponekad sama oslikavala svoju keramiku.
Impresivna su i intelektualna dostignua klasinog razdoblja Maya, i to napose u obl
asti astronomije i matematike. Tako je u mjestu Chichen Itza na poluotoku Jukata
nu bila podignuta zvjezdarnica iz koje se pratilo gibanje Sunca i planeta Venere
. Maye su, osim toga, provodile i detaljna promatranja Sunca, Mjeseca, Venere, M
arsa i Jupitera te su njihovo gibanje izraunale tako precizno da su mogle predvid
jeti pomrine. Za voenje tako sloenih zapisa bio je potreban i solidan matematiki sus
tav pa su Maye i na tom podruju ostvarile velik uspjeh. Izum simbola za niticu uini
o je njihov sustav (s bazom ne 10, nego 20) tako konciznim, da su se milijuni pi
sali sa samo tri simbola: crtom za 5, tokom za 1 i stiliziranom koljkom za 0.
Od svih velikih gradova klasinih Maya najtemeljitije je kartografski snimljen Tik
al u junoj nizini, gdje na povrini od 10 etvornih kilometara nalazimo oko 3000 graev
ina, od nebodernih hramskih piramida (od kojih je jedna visoka 70 metara) s i do
150 000 tona klesanog i lomlje-nog kamena - i golemih dvoraca sa stotinama soba
do siunih platformi na kojima su neko stajale drvene kolibe slamnatih krovova. Sto
se vie primiemo ceremonijalnom srcu Tikala, veliina tih obinih zgrada raste, to nam
govori daje dobra adresa u centru i njihovoj srednjoj klasi neto
znaila. Smatra se da je Tikal brojio oko 90 000 stanovnika, pri emu su Glife Maya
za brojeve veinu tog mnotva tvorili seljaci i radnici koji su sluili vladare. od 0
do 10.

82 Drevni misteriji
km* **jg*= JI 1
3
U tom su razdoblju Maye imale desetke gradova, a nekoliko je njih Hram natpisa u
Palenqueu. dominiralo mnogim drugima, dok je netrpeljivost izmeu gospodara i pod
anika bila vrlo jaka. Divlji sukobi izmeu velikih sredita i manjih gradova jasno s
e vide u Hondurasu. Tu nalazimo impresivno dobro sauvan golemi grad Copan, zajedn
o s loptalitem za svetu igru, zaslueno slavnim zbog svojih sjajnim kipova makaa. T
rinaesti je kralj u vladarskoj dinastiji Copana (koja je stupila na vlast oko 40
0. n. e.) bio Hrak-Hra-nitelj, a na prijestolje je zasjeo 9. srpnja 695. Na dan 3.
svibnja 738., nedugo poto je posvetio konanu verziju loptalita, kralj je krenuo u p
repad na manji grad Qyiringuau, dalek pedesetak kilometara, koji je vjerojatno b
io pod vlau Copana kroz veinu tog razdoblja i koji je oito esto znao posluiti za iskaz
ivanje moi. Samo, ovoga puta sve je polo po zlu - Hr-ak-Hranitelj je doivio ponienje
da ga zarobi Cauac Sky iz Quirique
84 Drevni misteriji
i odrubi mu glavu. Ta su rivalstva izmeu susjednih gradova zacijelo bi izvor stal
nih napetosti te su izvanredno crpile snage.
Od svih je vladara Maya nedvojbeno najpoznatiji Sunani Gospe dar Pacal iz grada Pal
enquea na zapadnom rubu svijeta Maya u srec njem Meksiku. Koncem 1940-ih godina
meksiki se arheolog Albert Ruz Lhuillier bavio istraivanjem nalazita oko Hrama natp
isa, koji s die na stepenastoj piramidi visokoj 20 metara. Njegovo je zanimanje p
ri vukla kamena ploa u podu hrama pa je u njoj izbuio dvostruki red rupa u njih um
etnuo hvatae. Kad ju je podigao, pred njim se otvorilo skriven stubite koje se sput
alo u dubinu. Taj tajni prolaz, za koji se pokazalo d see 20 metara u piramidu, b
io je zatrpah lomljenim kamenom pa su tre bale dvije godine da se on ukloni. Nap
okon su Ruz i njegova ekipa nai na golemi trokutasti kameni blok, a ispred njega
kamenu kutiju s kerami kom i dragocjenostima od zada, koljaka i bisera. Pokraj to
ga su bila tijel est mladia, koji su vjerojatno bili rtvovani zajedno s onim to je b
ilo kamenoj kutiji.
Na dan 15. lipnja 1952., masivni je blok napokon bio uklonjen pa si arheolozi uli
u komoru. U sreditu je prostorije bio masivni sarkofa: isklesan iz bloka vapnena
ca i prekriven zakuastim reljefima. Na zidu j bilo devet gipsanih likova u nadnar
avnoj veliini, vjerojatno bogova il ranijih vladara Palenquea. Pod je bio pun ker
amikih posuda i tanjura ostavljenih da prate vladara u zajameno sjajni zagrobni ivo
t. Uz njih si bile i dvije gipsane glave skinute s kipova u prirodnoj veliini dru
gdje i Palenqueu. Arheolozi nagaaju da su to portreti mrtvoga vladara. Na sar kof
ag je bilo poloeno i nekoliko kamenih sjekira koje su vjerojatno sim bolizirale p
objedu u boju.
Kad su arheolozi otvorili kameni lijes, u njemu su otkrili tijelo mukarca s po zr
nom zada u rukama i jo jednim u ustima, s dva kipia od zada uz tijelo, s dijademom
, epiima za ui i prstenjem od istog materijala kao i pojasom s kojeg su visjele mas
ke od zada te s pregaom ureenon perlama od spomenutog materijala. Najspektakularni
ja je od svega naenog u grobu bila maska od zada u prirodnoj veliini s oima od kolja
ka : opsidijana, stavljena na pokojnikovo lice. Taje sjajno izraena krinka bik up
adljivo slina dvjema gipsanim glavama, stoje potvrdilo Ruzove slutnje
Da doznaju tko je zapravo bio taj adom optoeni vladar Palenquea. arheolozi su mora
li priekati do 1970-ih godina i prijelomnih uspjeha u deifriranju hijeroglifskog p
isma naroda Maya. Pokojnika su sve do tada smatrali visokim sveenikom, no kad su
tekstovi kojima su bili prekriveni zidovi Hrama natpisa napokon postali itki, otk
rili su zaudno podrobnu ivotnu priu Sunanog Gospodara Paala (tita). Rodio se 26. ou
3. n. e., a na prijestolje je sjeo 615., u njenoj dobi od dvanaest godina.
86 Drevni misteriji
Pacal je vladao 69 godina i umro u osamdeset prvoj, na dan 31. kolovo; 683. Hram
natpisa bio je njegovo djelo, jer je izgradnja zapoela 675. Ni doivio dovretak rad
ova pa je njegovu sinu, Jaguaru Zmiji, bilo ostai ljeno da dovri fasadu i hram na v
rhu, to je ovaj 692. i uinio. Sezdesi devet stuba (po jedna za svaku godinu vladav
ine) na prednjem dijelu hn ma trajno je priznanje Pacalovoj izvanrednoj vladavin
i.
Pacalova je grobnica u Palenqueu postala donekle notorna zbog knji^ o drevnim ast
ronautima teoretiara Ericha von Danikena (vidi Uvod poglavlje Graditeljska uda), ko
ji tvrdi da rezbarije na sarkofagu prik; zuju astronauta u svemirskom brodu:
Pred nama sjedi ovjek s gornjim dijelom tijela izvijenim kao da juri na motoru, a
danas bi svako dijete u njegovu vozilu prepoznalo raketu. Ono je sprijeda zailje
no pa prelazi u udno iz-brazdane ureze nalik na usisnike, dok se na repu iri u str
elovit oganj... Na svemirski putnik - jer je lik oito prikazan kao takav - nije sa
mo napeto izvijen prema naprijed, nego i napeto gleda u aparate to mu vise pred l
icem.
Sam Daniken svoju argumentaciju oito nalazi neodoljivo uvjerljivonr jer na kraju
zavrava tvrdnjom da e jedan pogled, no doista lien pre drasuda, baen na ovu sliku, na
tjerati i najokorjelijeg skeptika da zasta ne i zamisli se . U stvari, meutim, sva
tko upuen u umjetnost Maya, Danikenovu e astronautu prepoznati tipinog plemia, odjev
enog ba kako je Pacal bio odjeven u svom sarkofagu i kakvoga nalazimo na zid nim
slikarijama drugdje po Palenqueu, a u njegovoj navodnoj raketi ita niz savreno st
andardnih dekorativnih motiva. Osim toga, dva detalja t rezbarije potpuno kvare
igru. Na usiljenom je vrku rakete ptica kvecal nacionalni simbol Gvatemale, a koj
i bi za jedan svemirski brod predstav ljao kobno neaerodinamian ures. Jo je proble
matinije to astronautov; glava, koja viri iz rakete, nema kacigu. Doista, ako su i
svi drugi izvanze maljci tako neupueni, onda nije nikakvo udo to su Maye odluile iz
graditi svoju civilizaciju bez pomoi s drugog planeta!
Pad Maya
Pad je drutva Maya bio dramatian koliko i njegova postignua. On j< zapoeo nedugo pos
lije 800. n. e. i to na nekoliko mjesta, a onda se brze proirio itavom nizinom Gva
temale, Belizea i Meksika pod tropskorr praumom. Kljuni su simboli njegove visoke
kulture bili naputeni, sta-
novnitvo je drastino opalo (smanjivi se vjerojatno za milijune), a za malo vie od st
oljea bile su naputene i goleme povrine u nizini i ostale zauvijek nenaseljene. Jed
an je od jasnih indikatora katastrofe to se sruila na junu nizinu ieznue, oko 830. n.
e., hvastavih natpisa po graevinama to su ih podigli vladari. To samo po sebi ne z
nai da su se Maye u cjelini nale u grdnoj nevolji, ali nema dvojbe da se to moglo
rei za njihove vladare - nisu se vie gradili novi spomenici, a plemike su se grobni
ce prorijedile i postale manje kiene, dok su veliki gradovi krenuli putem nezaust
avljivog propadanja.
Sudbina Tikala vjerno oslikava i sudbinu drugih velikih gradova Maya. Vladari su
Tikala prestali graditi spomenike oko 800. godine, a natpisi koji biljee njihov i
vot i doba poslije tog su se vremena prorijedili i postali puni rupa. Poslije 83
0. vie nije izgraeno nita, a izumrli su i natpisi. Stanovnitvo je pak, sudei po napute
nim kunim uzvienjima, spalo na treinu. Tikalovi su se preostali stanovnici skutrili
u preivjelim kamenim graevinama, pod ruevnim krovovima, zasipajui smeem prostorije i
neko brino odravana dvorita. Preivjeli su se trudili odrati ceremonijalne obiaje, no
ve se svelo na puko noenje fragmenata drevnog ispisanog kamenja, koje su zatim na
sumce postavljali okomito, pa ak i naopako. Poslije itavog stoljea takvog sumranog iv
ota, Tikal je napokon zauvijek naputen. Uskoro se vratila i tropska prauma i progu
tala ga pa je takav ostao sve dok ga koncem devetnaestog stoljea nisu ponovno otk
rili.
Druga sredita nisu bila pogoena tako neposredno. Njihovi su vladari, naprotiv, u j
ednom kratkom razdoblju postali jo moniji zbog propasti njihovih vrhovnih gospodar
a u drugim gradovima pa su svoj porasli status izrazili podizanjem ispisanog kam
enja. Tako je, primjerice, u Sei-balu u junoj dolini poslije 830. bio podignut ita
v niz spomenika, ali je to kratko razdoblje vanosti zavrilo 889. pa je i on bio na
puten.
Na poluotoku Jukatanu na sjeveru dogaaji su imali neto drukiji tijek jer je katastr
ofa bila odgoena za itavo stoljee. U gorju Puuc na rubu nizine, oko godine 850. izn
ikao je grad Uxmal kao prijestolnica velikog teritorija. Uxmalom dominiraju dvij
e goleme hramske piramide, ali je najpoznatiji po svom neprimjereno nazvanom ensk
om samostanu, zapravo kompleksu palaa s etiri zgrade oko zajednikog dvorita, kao i p
o Palai guvernera, izgraenoj na umjetnim terasama, a u koje je ugraeno oko 500 000
tona lomljenog kamena. Ta palaa na istonom proelju ima izvanredno kien kameni mozaiki
friz dug gotovo 100 metara. Iako se nekad vjerovalo da su se poslije 830. u pod
ruje Puuca slili izbjegli iz sloma civilizacije Maya u nizini, malo je
88 Drevni misteriji
dokaza koji potvruju tu tezu. Kako god, i sam je Uxmal bio opao vt oko 925.
Daleko najvaniji centar na Jukatanu, od onih koji su nastavili ivjt ti, pae i cvjet
ati, ak i poslije naputanja gradova u junoj nizini, bio Chichen Itza, a koji su pre
ma usmenoj povijesti Maya (zabiljeenoj posl je panjolskog osvajanja) preuzeli meks
iki Tolteci. Oni su taj grad prepc rodili te stvorili hibridni umjetniki i arhitek
tonski stil, zapoevi velil program izgradnje hramova, rtvenih uzviica i loptalita. Pa
ipak, kolik god Chichen Itza bio spektakularan, procvat samo tog jednog grada,
i t pod stranom dominacijom, teko da bi se mogao nazvati preporodom c vilizacije
Maya.
Sruene teorije
Hram u Chichen Itzi, kako Sve od otkria gradova Maya u tropskoj praumi, istraivai i
arheolo/ gaje nacrtao Catherivood. raspravljaju o razlozima njihova naputanja
. Videi kako je dungla pro
gutala te neko silne gradove, mnogi Europljani i sjeverni Amerikanci u prvi mah n
isu mogli prihvatiti misao o procvatu civilizacije u tropskoj praumi. Zato su zak
ljuili daje propast gradova Maya u tako negostolju-bivom okoliu bila neizbjena i da
civilizacija tu nikad nije mogla niknuti. Maye su zacijelo bili kolonisti pridol
i odnekuda, zbog ega su iznesene i teze o njihovu moguem podrijetlu, nalazei im pra
postojbinu u zemljama od Meksika pa sve do dalekog Egipta i Kine. Dananji arheolo
zi na tropsku praumu ne gledaju tako mrano i bez krzmanja prihvaaju da su Maye bile
lokalnog podrijetla.
Drugo omiljeno objanjenje o slomu Maya u ranim tekstovima bila je iznenadna priro
dna katastrofa. Ti nijemi gradovi to ih je ponovno zaposjela uma nedvojbeno su stv
arali dojam da su bili na brzinu naputeni, da su njihovi stanovnici pobjegli od k
atastrofe i vie se nikada nisu vratili. Nema dvojbe da su mnoge gradove Maya - od
kojih spomenimo i onaj zvan Quirigua - pogodili potresi, a u Xunantunichu su ve
lika oteenja nanesena palai ostala neuklonjena. Ipak moramo rei da veina velikih sred
ita Maya (smjetenih podalje od rasjednih linija) ne pokazuje nikakve znakove oteenja
zbog potresa.
Zarazne bolesti poput crne smrti u srednjovjekovnoj Europi nedvojbeno su izaziva
le masovne pomore i silne drutvene poremeaje. Zbog toga je kao uzrok naputanja nizi
na bila navedena uta groznica, iako se ne ini daje ona prije 1492. bila vei ubojica
u Novom svijetu. Iako ta teorija nije nemogua, ipak je (usprkos silnom trudu fiz
ikih antropologa) ne podupiru nikakvi opipljivi dokazi, ni u obliku kostura samih
nizinskih Maya, a ni u obliku masovnih grobnica rtava epidemije.
Nizinama u kojima su ivjele Maye esto metu karipski orkani i pritom unitavaju golem
e povrine obradive zemlje. Po jednoj teoriji, jo jednoj varijaciji na temu uragana
i poasti, ta su dva uzroka bila spojena tvrdnjom da su orkanski vjetrovi s istoni
h Kariba u nizine donijeli mozai-ki virus koji napada kukuruz i da je on zbrisao
usjev o kojima je Mayama ovisio ivot. Ili, kako to istie vodei majolog, profesor Ro
bert Sharer sa Sveuilita Pennsvlvanija:
Tezu da prolazne i razmjerno lokalizirane posljedice uragana mogu izazvati slom i
tave civilizacije, teko je progutati. Unitenje praume koja se nae na putu uragana moe
se ak pokazati blagotvornim, budui daje glavna posljedica tog razaranja krenje nov
ih povrina za poljodjelsko iskoritavanje.
Teza daje pad Maya izazvala provala ratobornijeg naroda iz Meksika govori o jedn
oj sasvim drukijoj katastrofi. Profesori Jeremy Sabloff i Gor-
90 Drevni misteriji
Amblem Seibala, grada Maya.
don Willey s Harvarda iznose teoriju da su s obale Meksikog zaljeva Meksiku stigl
i nadmono naoruani osvajai, metui sve pred sobom srcu zemlje Maya. U gradovima Seiba
lu i Altar de Sacrifiosu opaam naglu promjenu keramike, arhitekture i skulpture, t
o nas navodi na po misao da su te gradove zaposjeli osvajai i nametnuli im nove o
biaje. Pri sutnost je stranaca na tim specifinim lokacijama jasno dokazana, primje
rice u Seibalu uvoenjem meksikih bogova i likovnim prikazom oito: stranca s bubi-fr
izurom i podrezanim brkom - zvanog Ab Bolon Tun - kipom iz godine 849. Pa ipak, vei
na je arheologa slona u zakljuku d su oiti kandidati za to preuzimanje vlasti Putii
n Maye, meksikaniziran trgovci-ratnici koji su vladali priobalnim* trgovakim pute
vima. Kakvon su se dobru iz unitenja svojih glavnih kupaca mogli nadati najvei trg
ove drevne Srednje Amerike? Lako je mogue da su ti osvajai bili prije simp tom neg
oli uzrok problema. Moda su se Putiin Maye, kad se oko njil poela ruiti civilizacij
a nizinskih Maya, samo preselile kako bi zatitil svoje dragocjene trgovake puteve.
Meksikance upleu i u mnogo beskrvniji sukob koji je, kako vjeruji neki, doveo do
sloma Maya. Oni tvrde daje, radi ostvarenja ambicioznoj graevinskog programa u ko
ji su se upustili gradski vladari, nizina ovisil: o trgovakim odnosima s Meksikom
. Sve je bilo u redu dok su trgovak putevi vodili kroz Tikal, ali je onda u devet
om stoljeu otvorena bra po morska ruta oko poluotoka Jukatana. Ostavi bez glavnog i
zvora bogat stva, vladari Maya i njihovi gradovi uskoro su propali. Arheoloki nam
meutim, dokazi iz otonih trgovakih sredita govore da su ona u to do ba bili u uspon
u pa stoga ova teorija nije sasvim bez potpore. Ipak, okupacija Seibala od Putii
n Maya ne uklapa se ba najbolje u taj model. Kake god, veina majologa ne vjeruje d
aje trgovina bila bitna za uspon nizinski civilizacije, to znai i da njezin potpun
i prestanak ne bi doveo do pad; gradova.
Premalo hrane za previe usta
Otkrie da su u glavnim gradovima Maya ivjeli i obini ljudi revolucio-niralo je arhe
oloko miljenje ne samo utoliko to je pobilo staru tezu d; su to bila tek prazna cer
emonijalna sredita. Otkrie golemog broja kunih uzviica, a nedavno i jo skromnijih sta
nita meu njima, prizvalo je sablast prenaseljenosti kao uzrok propasti Maya.
Prema toj teoriji kojoj se danas priklanja veina majologa, meu kojima i Michael Co
e i Robert Sharer - sve mnogobrojnije stanovnitve
teko se moglo prehraniti bez privoenja obradi i siromanijih vrsta tla. Manje je plo
dno tlo, da bi se dobio prinos vrijedan uloenog truda i vremena, trebalo obraivati
marljivije negoli polje na plodnijoj zemlji. Seljaci sebi vie nisu mogli doputati
da im zemlja bude na ugaru. Sto se vei trud ulagao da se iz negostoljubivog tla
istisne i posljednje zrno, biljne bolesti i nametnici sve su vie pustoili polja, a
u njih je zakroio i korov.
Mogue je i da su udarile sue, kobne za drutvo na izmaku snage. Posljedice propale et
ve u jednom kraju mogle su se suzbijati uvozom hrane, ali to je rjeenje moglo bit
i tek kratkorono. Kad je oskudica hrane pokazala zube, neishranjenost je oslabila
otpornost na bolesti, to je dovelo do znatnog opadanja radne snage. Manje je sel
jaka predmnijevalo manju poljodjelsku proizvodnju. Moda bi se civilizacija Maya u
junoj nizini i odrala da se taj spoj prenaseljenosti i pretjeranog iscrpljivanja
okolia nije poklopio s vrhuncem gradnje monumentalnih zdanja, koji je Maye potjer
ao preko granice snaga. Aristokracija je na krizu reagirala kako je jedino i zna
la - vozi dalje kao i dosad, ali u nadi da e gradnjom sve veih spomenika umilostiv
iti boanstva. Potpuni je slom bio neizbjean.
Kako bismo mogli provjeriti ispravnost te teorije? Ope je poznato da je odrediti
stanovnitvo u nekom povijesnom trenutku izvanredno teko, a podjednako je teka i pro
cjena broja ljudi koje neko podruje moe hraniti. No ak i kad bi se odgovori na ta p
itanja mogli nekako izmudrijati, mi i dalje nemamo pojma o tome kako su Maye dij
elile svoj urod, iako mudro slutimo da se on ba nije dijelio na sasvim jednake di
jelove. Pritom ipak u zemljoradnji Maya moemo dokumentirati trend prema sve inten
zivnijem iskoritavanju okolia. Jezera u sjevernoj nizini sadre kljune dokaze o pojaan
oj eroziji zemlje, jer su se stalno punila sedimentima spranim s padina, kao i o
nestajanju uma, budui da u istim sedimentima s vremenom nalazimo sve manje peluda
stabala. Michael Coe to smatra uvjerljivim scenarijem:
Iz svega bismo toga mogli zakljuiti samo to da je koncem osmog stoljea stanovnitvo
klasinih Maya u junim nizinama vjerojatno nadilo sposobnost tla da ga hrani, i to b
ez obzira na poljodjelski sustav. Sve se vie gomilaju dokazi o masovnom krenju uma
i eroziji u sredinjem podruju, to je tek u nekim malobrojnim podrujima bilo ublaeno i
zgradnjom suhih terasa na padinama. Ukratko reeno, prenaseljenost i propadanje ok
olia uznapredovali su do stupnja koji danas nalazimo u mnogim od najsiromanijih tr
opskih zemalja. Apokalipsa Maya, jer o tome je rije, sigurno je imala ekoloki kori
jen.
92 Drevni misteriji
No je li propast Maya ba tako oit sluaj? Do intenziviranja je poljodjelstva svakako
dolo, ali je li se pritom dogodila ba potpuna katastrofa? Na koncu konca, erozija
tla i krenje uma nisu u modernom svijetu automatski doveli do iroke neishranjenost
i niti su izazvali poasti. Kada danas udari glad, veina je promatraa pripisuje poli
tikim uzrocima, a ne apsolutnom nedostatku hrane. Osim toga, opadanje stanovnitva
narodu Maya bilo bi i od koristi, zato to bi uspostavilo novu ravnoteu izmeu broja
ljudi i rodnosti tla.
U traganju za neposrednim dokazima o intenziviranju poljoprivrede, arheolozi su
se obratili anatomima i ovi su istraili pronaene kosture Maya iz klasinog doba. Na
temelju tih kostiju bilo je mogue procijeniti ishranjenost i ope zdravlje stanovnit
va. Njihovi su rezultati podrali model prenaseljenosti pa je ba on postao daleko n
ajprihvaenije objanjenje sloma civilizacije Maya. Robert Sharer ovako saima gledanj
e arheologa na te anatomske studije:
Prouavanje kostura iz Tikala, Altar de Sacrifiosa i Copana potvruje da su stare Ma
ye bile podlone zaraznim bolestima. Te nam studije govore o sve nedostatnijoj ish
rani i sve veoj sklonosti bolestima stanovnitva nizine koncem klasinog razdoblja, to
vjerojatno treba pripisati nestaici hrane, zaguenosti i prenaseljenosti.
Pa ipak, obnovljena istraivanja grae kostura uputila su na zakljuak da
su Sharer i ostali te dokaze rastegli daleko izvan granica to su ih zacrtali
anatomi. Tako su u svojoj studiji iz godine 1966. dr. Lori Wright s Odjela
. , i za antropologiju Sveuilita A &M u Teksasu i doktorica Christine Whi-
Amblem l ikala, grada Maya. . .
te s Odjela za antropologiju Sveuilita Zapadnog Ontarija, na temelju
svog rada u Seibalu, Altar de Sacrifiosu, Dos Pilasu, Aguentaci i Lamen-taiju, z
akljuili kako je potrebno o svemu jo jednom korjenito promisliti. Ranije su po kos
turima iz klasinog razdoblja Maya bile utvrene dvije bolesti: anemija, koju stvara
nedostatak eljeza u hrani, i skorbut, posljedica nedostatka vitamina C. Wright i
White nisu, meutim, od skorbuta nali ni traga, a za tvrdnju o anemiji ustanovili
su da je u najmanju ruku klimava. Tvrdnja o postupnom smanjivanju visine odrasli
h Maya iznesena je na temelju nalaza u Tikalu i Altar de Sacrifiosu, ali se ona,
u sluaju Altara, temelji na doista mravom broju od samo jedanaest kostura u golem
om razdoblju od 1500 godina, a u Tikalu uglavnom na procjenama veliine tijela pre
ma crteima sprovoda. Sa sigurnou se moe rei da su dananje Maye nie prosjeno pet cent
ara od svojih pretpovijesnih predaka pa ipak ne umiru od gladi. Prilino slabo zdr
avlje djece drevnih
Maya mogue je utvrditi po visokoj zastupljenosti pruga defektnog emajla na zubima
, ali ta razina nije nita via nego u drugim pretpovijesnim drutvima. Osim toga, Wri
ght i White istiu i ovo:
Iako su djeca klasinih Mava patila od tekih zdravstvenih problema, nita ne upuuje na
zakljuak da im se postupno kvarilo zdravlje, kao ni na poveanje gustoe stanovnitva
i postulira-ni demografski pritisak.
Stoga Wright i White vele: Oekujemo da e neke nae kolege iznenaditi zakljuak da nizin
ske Maye nisu patile od anomalnog pritiska na zdravlje i da je zdravstveno stanj
e kroz itavo klasino razdoblje bilo uglavnom stabilno. Njihov pregled dokaza sasvim
sigurno dovodi u pitanje opeprihvaenu teoriju prenaseljenosti.
Seljaka buna?
Moda bi sad bilo vrijeme razmotriti i alternativnu, politiku teoriju sloma Maya. O
na je prvi put iznesena prije gotovo pola stoljea, a njen najglasniji zagovornik
bio je Eric Thompson, koji je u televizijskoj emisiji na BBC-u 1972. svoje nazor
e saeo ovako:
Meni je od svih teorija svakako najdraa ona koja veli da se to dogodilo zbog pobu
ne seljaka protiv vladara, a do koje je dolo zato to su vladari poeli odstupati od
starog duha suradnje - donijet emo vam kiu ako nam gradite piramide. Ili, starozavje
tnim jezikom reeno, poeli su bludniiti s drugim bogovima, recimo s planetom Venerom
i ratnim bogovima, koji seljaku ba nimalo ne pomau. I tako su, vjerujem, seljaci
zbacili vladajui soj.
Thompson osim toga tvrdi da se opadanje broja ograniilo na gradove i da je seljatv
o, osloboeno tlaenja vlasti, nastavilo ivjeti na tom podruju sasvim zadovoljno, iako
na niem broju stanovnika:
Mislim da je pretpostavka kako je itavo podruje bilo naputeno zbog prestanka aktivn
osti u velikim ceremonijalnim centrima iz temelja pogrena. Tako, primjerice, znam
o da je na tom podruju u esnaestom stoljeu ivjelo znatno stanovnitvo... Nema dvojbe d
a je sredinje podruje u doba panjolskog osvajanja bilo znatno manje nego osam stoti
na godina prije toga, ali
94 Drevni misteriji
Amblem Copana, grada Maya.
bi bilo pogreno pretpostaviti da je na tom golemom podruju stotinama godina vladao
vakuum.
Faktor koji Thompson nije razmotrio bio je rat izmeu drava Maya, i zato to se vezao
uz predodbu da su vladari Maya bili miroljubivi sveo nici-astronomi. Deifriranje
je, meutim, njihovih hijeroglifa razbilo i sliku. Koncem klasinog razdoblja u srcu
je zemlje Maya zapoelo stva no ratovanje, jer su mnogi gradovi, poput Dos Pilasa
, krenuli u osvajanj a na to spomen uvaju kipovi plemenitih zarobljenika. Na koncu
se i sa Dos Pilas naao pod opsadom i bio poharan, zbog ega je kasnije i napi ten.
Sve ei ratovi doveli su do odvajanja dijela radne snage za izgra< nju utvrda oko gr
adova. Pritom seljatvo - osim onog koje bi se sklonilo gradove - nitko nije ni po
kuavao zatititi.
Nesigurnost na selu i njezina posljedica, to jest bijeg veeg dijela st; novnitva,
svakako su izazvali velike poremeaje poljodjelske proizvodnj Za te je umjetno stv
orene probleme u krajnjem izvodu bilo krivo plemst\ pa je mogue da su ga zbog tog
a i okrivili.
Znaajno je da je, po svemu sudei, ba podruje oko Dos Pilasa dc ivjelo potpun slom nas
eljenosti. Na drugim mjestima, sudei po stalr novim arheolokim nalazima, okolica g
radova nije bila nipoto potpur naputena, a kako bi to htio Thompson. Intenzivna su
iskapanja oko Cc pana pokazala daje Copanska dolina ostala neprekidno naseljena
mogu sve od 1200. godine, to jest tristotinjak godina poslije nestanka plemstv I
sto je tako puno ivlja ostalo i u Altar de Sacrifiosu jo dugo nakon to s vladari ne
stali sa scene. Belize je pak zadrao mnotvo stanovnika i posl je sloma gradova. Ia
ko je pritom dolo do bjelodanog opadanja brojnos ljudi, ipak postoji dovoljno dok
aza da bi se u sumnju dovela sveobuhvatr tvrdnja daje, kad su ljudi poeli odlazit
i iz gradova, smjesta bila naput na i itava tropska prauma u nizini.
Kontinuitet naseljenosti svakako je jak argument protiv teorije o pn naseljenost
i i ekolokoj katastrofi. Ako je tlo zaista bilo iscrpljeno zbc prekomjerne obrade
, kako su onda seljaci uspijevali od njega ivjeti i pc slije pada gradova? Na vano
st ljudskog faktora u slomu ukazuje i razlili izmeu teritorija poharanih ratom i
onih njime netaknutih. Stalni rast oj tereenja seljatva i neuspjesi aristokracije
svakako su bili jak katalizatc promjena. Potresi pak i propale etve mogli su samo
jo pogorati stanji
Protiv svakog pokuaja da se spasi situacija radio je, osim toga, i jeda specifini
faktor uroen slici svijeta klasinih Maya. Rije je o strogoi vjerovanju plemstva u p
roroansku mo njihova zapletenog kalendarsko sustava. Pritom je posebno vano bilo vj
erovanje da zavretak kalendai skog ciklusa 790. godine predodreuje dolazak politiki
h previranja. Rs
tovanje, drutveni nemiri i invazije zbog svega su toga neizbjeni te se ne daju spr
ijeiti zato to su upleteni u samo tkivo svemira. I doista, ratovi su postali jo krv
aviji, jer su se vladari susjednih gradova borili u tom dobu predodreenom za rat
i prinosili na rtvu zarobljenike kako bi udovoljili zahtjevima bogova. Umorni od
gledanja kako se njihov svijet raspada dok plemii dangube i samo se meusobno mlate
, seljaci su napokon uzeli stvar u svoje ruke.
KALENDAR MAYA
Moda je najvee intelektualno dostignue Maya bio ba njihov sloeni kalendarski sustav.
Oni su se ravnali istodobno po dvama kalendarima; jedan je od njih imao 260, a d
rugi 360 dana. Maye su onaj krai naslijedile od civilizacije Zapoteka iz doline O
axaca u Meksiku, a koja je poela tako biljeiti dane jo oko 600. pr. Kr. Njihov se m
jesec sastojao od dvadeset imenovanih dana i svaki se od njih ponavljao trinaest
puta, da bi se tako dobila kratka godina od 260 dana, takozvani tzolkin.
Taj kalendar nije samo mjerio vrijeme, ve je bio i vodi za budunost ili, kako bi to
razjasnio vodei majolog, profesor Michael Coe:
Svaki je pojedini dan imao svoje zle znakove i asocijacije pa je neumoljivo stup
anje dvadeset dana bilo svojevrsni gatalaki perpetuum mobile koji je upravljao su
dbinom Maya i svih drugih naroda u Meksiku.
U visoju Gvatemale jo i danas ive kalendarski sveenici koji znaju navesti pravi dan
po tom 260-dnevnom rovau.
Kako je ta kratka godina vezana sa stvarnom? Kad se naniu sedamdeset tri 260-dnev
-na razdoblja (18 980 dana), protekle su pedeset dvije stvarne godine i tad se t
a dva kalendara ponovno sinkroniziraju. Tako je razvijen kalendarski krug koji p
oinje svake pedeset dvije godine.
Kalendarski ciklus koji se ponavlja svakih pedesetak godina kulturi se Maya, obd
arenoj takvim matematikim sposobnostima, zacijelo uinio prekratkim. Moda su ba zato
Maye u prvom stoljeu pr. Kr. i stvorile svoj Long Count, Dugobrojni kalendar. Nji
hov se svakodnevni kalendar sastojao od osamnaest mjeseci po dvadeset dana, s jo
dodatnih pet nesretnih dana velikoga straha na kraju, da bi se zaokruilo 365 dana
solarne godine. Vjerojatno zato to se taj broj nije dobro uklapao u njihov broje
vni sustav s bazom dvadeset, Maye su napo-
96 Drevni misteriji
kon zanemarile tih pet dodatnih dana i prihvatile Dugobrojni kalendar od 360 dan
a, to je tvorilo jedan tun.
Dugobrojni kalendar je tvorio niz sa sve veim brojem dana, poevi od jednog, zvanog
kin.
20 kina = 1 uinal (20 dana)
18 uinala = 1 tun (360 dana)
20 tuna = 1 katun (7200 dana) = 19,7 naih godina
20 katuna = 1 baktun (144 000 dana) = 394,3 nae godine
Smatralo se napokon da 13 baktuna tvori veliki ciklus od 1 872 000 dana (ili 513
0 godina). Svi su se datumi brojili od jednog dana u kolovozu 3114. pr. Kr. kad
je, kako se tvrdilo, poeo sadanji veliki ciklus ili doba svijeta. Danas se vjeruje
da su to smatrali trenutkom stvaranja svijeta, ili bogova, ali je mnogo vjeroja
tnije da je to mitski datum stvaranja samih Maya, zato to su se sauvali i natpisi
koji govore o zbivanjima meu bogovima i prije tog trenutka.
Kraj tekueg velikog ciklusa predvien je za 23. prosinca 2012., kada e, prema proroan
stvu Maya, nastupiti kraj poznatog nam svijeta koji e progutati strana poplava. To
, meutim, nije jedino proroanstvo vezano uz veliki ciklus, jer se, kao u i sluaju k
alendarskoga kruga, smatralo da se dogaaji ponavljaju. Svaki je katun dobivao ime
na dan svog svretka, a s obzirom na to kako je kalendar bio sloen, na kraj je kat
una moglo pasti samo trinaest razliitih dana. Tako je poslije svakog razdoblja od
260 tuna (93 000 dana ili malo vie od 256 godina) poinjao istoimeni katun, koji j
e trajao malo manje od 20 godina. Kako je prolazilo vrijeme, svi su katuni poime
nce stekli stanovitu reputaciju, deset od njih lou, to svjedoi o prilino depresivnom
raspoloenju Maya. Jedan je od najgorih bio katun 8 Ahau, koji je najavljivao bor
bu i politike promjene.
Za katuna 8 Ahaua, koji je trajao od 1441. do 1461., na majsko pleme Itza (iji je
bio i grad Chichn Itza na sjevernom dijelu poluotoka Jukatana) najednom se obruil
a katastrofa. Pleme je bilo istjerano iz svog stanita, ba kao to mu se to dogodilo
i u prethodnom katun 8 Ahauu, kad je lutalo kroz praumu sve dok nije sluajno nabas
alo na naputen grad kojemu je nadjenulo ime Chichen Itza. Sad su izbjeglice krenu
le natrag, prema jugu, sve dok nisu stigle do jezera Petn Itza na sjeveru Gvatema
le, gdje su na njegovoj obali utemeljile novu prijestolnicu Tah Itzu. Taj grad,
koji su panjolci nazvali Tayasal, 1524. posjetio je Hernan Cortes, ali se nije du
lje zadrao. ak i nakon to su panjolci zaposjeli itavu Srednju Ameriku, narod Itza u T
ayasalu nitko nije dirao.
panjolci su tek u sedamnaestom stoljeu zakljuili da ih neovisni Tavasal vrijea. Sve
je krenulo od Crkve, koja je poslala misionare da obrate njegove stanovnike, ali
bez uspjeha.
97
i
Posljednja je to pokuala druba na elu s franjevcem Fravem Adresom de Avendanom, koj
i je u Tavasal stigao u sijenju 1696. Avendano je upozorio pleme Itza da se ba vraa
katun 8 Ahau, donosei strane nesree, te da je stoga nastupio as za obraenje na krans
o. Itze se nisu smjesta pokorile, ali je iste godine zabiljeeno kako je neak kralj
a Tavasala predao namjesniku Jukatana strievu perjanicu u znak spremnosti prihvaan
ja panjolske vlasti. Itze, meutim, oito nisu bili dovoljno brzi ili je moda namjesni
k naslutio priliku za malo pljakanja, jer je panjolska vojska u oujku 1697. - dakle
etiri mjeseca prije kraja katuna - napala Tavasal. Usprkos tome to su bili na rat
nikom glasu kao strah i trepet, Itze su pruile samo kratak otpor - shvativi vjeroja
tno jo prije poetka bitke daje ona izgubljena.
ini se da su i raniji ciklusi katuna bili obiljeeni velikim nesreama. Oko 278. n. e
. do-j lo je do odlune promjene odnosa snaga kad su june Maye poele opadati, i to po
slije ka-! tastrofalne erupcije vulkana Ilopongo u El Salvadoru, dok su nizinske
Maye stekle prevlast. Dvije stotine pedeset est godina kasnije (534. n. e.), u o
dgovarajuoj toki sljedeeg ciklusa, dolo je i do dramatinog opadanja - izmeu ostalih u
nizini - i silnoga grada Tikala. Izbila ! su unutarnja trvenja, moda ak i seljake b
une, popraene irokim i namjernim unitavanjem javnih spomenika. U sluaju Tikala, ini s
e daje iskra bila katastrofalni poraz od ruke agresivnog susjeda, Caracola u Bel
izeu. (Nizina se oporavila tek poetkom sedmog stoljea.) Napokon je godina 790. n.
e. doivjela podizanje zadnjeg uspravnog kamenja u Tikalu, to je oznailo ekvivalentn
u toku sljedeeg ciklusa. S obzirom na katastrofe koje su se dogodile u prethodnim
intervalima od 256 godina, kriza se oito oekivala. Napokon je i dola, ovaj put da d
onese kraj i civilizaciji nizinskih Maya.
Glava druga
PROMATRANJE
NEBA
10 0 Drevni misteriji
UVOD
Dananji bi itelji gradova teko mogli shvatiti zato je nebo, i 1 napose nono, starim n
arodima bilo tako vano. Gradska svj( tla i zagaivanje doveli su do toga da su ari p
ogleda na isti sj Mlijene staze i zvijezda dananjim urbanim stanovnicima ostale naj<
e - pa i potpuno - uskraene. U Starom svijetu, meutim, promatran neba nije bila tek
dokona zabava, jer su nebesa bila iva od bogova i pre puna znaenja.
Mnoge su stare religije zapravo smatrale da su zvijezde isto to i boge vi. Najsta
riji deifrirani tekst na svijetu potjee od sumerske civilizacije Babiloniji (na ju
gu Iraka), a procijenjena mu je godina nastanaka 3500. p Kr. U njemu nalazimo si
mbole nalik na hijeroglife i meu njima je zna za boga vrlo rjeit. Bio je to jednosta
van crte zvijezde koji oznaava ri jei dingir, bog, i Anu, stoje bilo ime boga nebesa.
Toj su ideji bili sklor i antiki Grci i Rimljani. Njihovi su filozofi protratili
bezbrojne sate za dubljeni u pitanje: Sto su zapravo bogovi? Boanstva to su ih sl
avili pred stavljala su toliko toga, od aspekata same prirode do ljudskih svojst
ava p nas ne bi trebalo iznenaditi to ih je to pitanje zbunjivalo. Ipak je jeda o
dgovor kojem su se stalno vraali glasio da su bogovi u poetku bili pla neti. Ili,
kako to biljei Aristotel:
(Gore) Prvi poznati grafem za pojam nebo ili bog, iz najstarijih sumerskih tekstova
oko 3500. pr. Kr. On se iz stoljea u stoljee sve vie stilizirao. (Dolje) Isti simbo
l kako se pisao oko 700. pr. Kr. u Babiloniji.
Od starih se mislilaca iz pradavnih vremena sauvala predaja da su ta nebeska tije
la [planeti] zapravo bogovi. Ostatak je tradicije bio dodan kasnije, u mitolokom
obliku, radi djelovanja na prosti puk.
Budui da su nebeska tijela smatrali boanskima, stari su ih palji vo prouavali, jer r
azumjeti njih znailo je prodrijeti u misterij bogova Mnoge su urbane civilizacije
drevnoga svijeta imale organiziran i stru an sustav promatranja neba. Jo od sredi
ne drugog milenija pr. Kr. babilonski su sveenici na glinenim ploicama biljeili gib
anje Mjeseca Venere pa na temelju svojih zapisa nastojali predvidjeti pomrine Mje
seca. Maye su pak iz Sredinje Amerike, da udovolje svojoj opsjednutost nebom, gra
dile zvjezdarnice. (Vidi Uspon i pad civilizacije Maya u poglavlju Izgubljene ze
mlje i katastrofe.) Pritom su se povodile za snanim vjerovanjem da nebesa odraavaj
u pa i donose dramatine dogaa-
Promatranje neba 101
je tu na Zemlji, primjerice roenje i smrt kraljeva i vjerskih voa ili bar ruenje ve
lesila. Promatranja su neba mogla dovesti do predvianja nebeskih pojava, koje su
opet mogle otkriti budui tijek politikih zbivanja. Stoga nije ba nikakvo udo stoje,
po svemu sudei, nekim drevnim drutvima vladao kalendar.
Kalendari - koji se u krajnjem izvodu temelje na gibanju Sunca i Mjeseca, kao i
izlasku i zalasku planeta i zvijezda - imali su i neke praktinije aspekte. Reguli
ranje kalendara pomou neba bilo je kljuno za organiziranje svakog zbivanja, od jav
nih svetkovina pa do poljodjelske godine. Iako seljacima moda i nije bilo bitno z
nati da godina ima 365 dana, ipak su morali precizno odrediti kad im valja poeti
godinje radove, primjerice oranje, sijanje i podrezivanje. U osmom je stoljeu pr.
Kr. Heziod, uz Homera najstariji poznati grki pjesnik, napisao poetski seljaki alm
anah, pun ovakvih savjeta: Kad se Orion i Sirius nau na sredini neba i Arktur se d
igne u zoru, tad odsijeci sve grozdove i donesi ih kui. Peruanske su pak Inke na o
bronku to gleda na njihovu prijestolnicu Cuzco postavili itav niz kamenih stupova,
a jedan i na gradski trg. Na temelju promatranja gibanja Sunca u odnosu na stup
ove na padini, a koja su se vrila sa stijene u gradu, odreivale su se i poljodjels
ke aktivnosti u tom strogo kontroliranom imperiju.
Najraniji mogui kalendari (iz europskoga kamenog doba) stariji su od dvadeset tis
ua godina i pokazuju posebno zanimanje za biljeenje lunarnih mjeseci. S obzirom na
silnu starost umijea izrade kalendara, u jednoj neobinoj tvrdnji grkog filozofa Pl
atona moda i ima zrnce istine. On, naime, tvrdi da su nas nebesa nauila brojevima, j
er da se matematika rodila kad su ljudi poeli brojiti Mjeseeve faze. Sloena bi zadaa
izrade lunarnog kalendara, nasuprot jednostavnom brojenju, mogla biti prvi kora
k prema raunanju, a time i matematici, kako je to vjerovao Platon.
S obzirom na jaku vezu izmeu promatranja nebeskih tijela i religije, a koja se is
kazuje u injenici da su drevni arheolozi u pravilu bili i sveenici, nee nas iznenad
iti podatak da su plodovi njihova rada bili esto ugraivani u vjerske spomenike. Pr
ije pet tisua godina ulazni prolaz u megalitski grob u Newgrangeu u Irskoj bio je
- s oitom namjerom - izgraen tako da u trenutku zimskog solsticija sunce zasja do
sredita grobnice. Mnogi drugi megalitski spomenici, pa tako i Stonehenge, postav
ljeni su prema gibanju Sunca. (Vidi Stonehenge u poglavlju Graditeljska uda.) ezde
setih je, meutim, godina ulo u modu da se ti kameni krugovi tumae kao nevjerojatno
sofisticirani astronomski kompjutori namijenjeni finom ugaanju lunarnog kalendara p
a ak i predvianju po-
AM Qi 0 MABORESDESTEREIMO.
ma,"
Jedna od kamenih oznaka na padini kod Cuzcoa kojima su Inke regulirale svoj kale
ndar.
102 Drevni misteriji
(Gore) Sveta Caba (Ka'bah) u Meki. (Dolje) Detalj kuta s rupom kroz koju se vidi
Caba.
mrcina Mjeseca. Koliko su daleko ti megalitski graditelji u sjeverozapad noj Eur
opi doli u izradbi svojih spomenika kao astronomskih marken jo je sporno pitanje.
Jo je spornija nedavno iznesena teza da su velik egipatske piramide bile postavlj
ene tako da prikazuju raspored zvijezda i konstelaciji Orion.
Pa ipak su nai stari, uz jednostavno motrenje nebeskih tijela, imali jo i mnoge d
ruge razloge za promatranje neba. Stari su, naime, nebesa pro matrali s veim stra
hom i divljenjem nego ita drugo, ali ti osjeaji nisi bili izazvani samo uroenom lje
potom nonog neba. Nebeska su boan stva, naime, povremeno na svoje postojanje podsj
eala na vrlo estok na in, periodino hitajui na svoje zemaljske podanike vrlo realne p
odsjet nike na sebe. Iznenaujui se, naime, broj starih vjerskih kultova temelj na
meteoritima, komadiima neba palim na Zemlju.
Najpoznatiji je od tih drevnih meteoritskih kultova kult grke boici Dijane, koji j
e u antiko doba cvjetao u Efezu (na egejskoj obali dananji Turske). Kad je sveti P
avao godine 54. stigao u Efez kao misionar i osudu tovanje Artemide (Dijane), kipa
s neba palog (Djela apostolska 19,35) zamalo je izazvao mete. Antiki izvori upuuju
na zakljuak da zapravo iz meteorita nije bio isklesan itav kip, nego da se sveti k
amen uvao i upljini u boiinom liku. Zahvaljujui izvanrednoj igri sree, u jednon se dre
vnom tekstu iz carstva Hetita, naroda koji je neko vladao dananjom Turskom, sauvao
zapis o stvarnom padu meteorita. Oko 1300. pr Kr. hetitski je car zabiljeio kako
je njegova neprijatelja, kralja Apasasa< (oito Efeza, Ephesusa), pogodio grom to ga
je bacio bog Teshub (hetitski ekvivalent Jupitera).
U Egiptu je pak Amon, kralj bogova, bio tijesno povezan s meteoritima, a jedan j
e od njih i sauvan kao sveti predmet u hramskom kompleksu u egipatskoj vjerskoj p
rijestolnici Tebi. Prema rabinskoj predaji, mjesto na kojemu e kralj Salomon podii
svoj hram (u 10. stoljeu pr. Kr.) odredic je pad Eben Shetiye (Ognjenog kamena), k
oji se dogodio za vladavine Salomonova oca Davida.
Ipakje meu meteoritskim kultovima najdugovjenije tovanje Crnog kamena u Meki, ugraen
og u zid Cabe (Ka'be), malene kamene graevine, najsvetijeg islamskog svetita. Taj
je Crni kamen doslovce ovijen tajnom, zato to je redovito prekriven debelom crnom
tkaninom, a fotografiranje u Cabi u pravilu nije doputeno pa su neizvjesni ak i n
jegova veliina i opi oblik. Moemo samo rei daje postavljen na srebrno postolje uvreno
kut zgrade.
Predaja o Crnom kamenu veli daje hebrejski patrijarh Abraham, zajedno sa svojim
sinom Jimaelom, ocem svih Arapa, sazidao zgradu od
slinog crnog kamenja po izravnim uputama s neba. Mnogo je kasnije prorok Muhamed
oistio svetite od idola te ga ponovno posvetio, kao i u poetku, jedinom i istinskom
Bogu. Pretrpjevi bezbrojne poplave, Crni je kamen ostao kao jedini sauvani komad
te prve zgrade, zbog ega i sve te zatitne mjere. Cini se, meutim, daje Crni kamen b
io vaan jo i prije Abrahamova doba, jer muslimanska predaja veli daje on na poetku
svega pao s neba (ili da gaje na Zemlju donio aneo Gabrijel). U to je doba bio bi
jele boje, a pocrnio je primajui u sebe grijehe hodoasnika u Meku.
O padu meteorita u starom vijeku postoji toliko dobro potvrenih zapisa da se javl
ja slutnja - koju je, dodue, teko i dokazati - kako su oni neko bili ei nego danas. Is
to vrijedi i za komete. U ranim danima Rimskoga Carstva jedva da bi ijedan vaniji
politiki dogaaj proao bez pojave kometa na sceni, od kojih spomenimo samo onaj koj
i se pojavio u zgodan as, ba na prvi dan pogrebnih sveanosti Julija Cezara 44. pr.
Kr. Za taj se komet iroko vjerovalo da predstavlja njegovu duu u letu na nebo. Nek
oliko desetljea kasnije jo je jedan nebeski znamen, najvjerojatnije takoer komet, p
oveo Mage (sveta tri kralja) do jaslica s novoroenim velikim voom sasvim druge vrste
.
Za vladavine zloglasnoga Nerona (54. - 68. n. e.) bila su zabiljeena ak etiri komet
a. Prvi je stigao nedugo pred smrt njegova prethodnika Klaudija te nastavio blist
ati stranim sjajem duboko u Neronov princi-pat. Kad se 60. n. e. pojavio drugi, pr
onio se glas da on najavljuje promjenu cara. Zato je Neron smjesta izgnao stanov
itog Rubelija (Rubelliusa), favorita meu njegovim moguim nasljednicima. Komet iz 6
4. n. e. izazvao je i ozbiljniju krizu. Prema rimskom piscu Svetoniju, Neron se
posavjetovao s astrologom i ovaj mu je rekao:
Vladari takvo zlo znamenje obino obesnauju pogubljenjem svojih najvidenijih podani
ka i tako odvraaju gnjev nebesa. Zato se Neron odluio za masovni pokolj plemstva.
Pokolj je bio straan, ak su i djeca rtava bila to potrovana, to putena da skapaju od g
ladi. Cini se da Neron nije obratio nikakvo zanimanje za Hallevev komet kad se p
ojavio 66. n. e., ali do tada je njegova vladavina ve degenerirala do takvog krvo
prolia da mu, kao izlika, vie i nije trebao nikakav komet.
Pretjerane reakcije na pojavu kometa, poput ove Neronove, samo su pojaale tradici
onalni strah koji su oni izazivali u ljudima (to se poesto dogaa i danas). Taj stra
h, meutim, nije bio ba sasvim nerazuman, kako su ga znanstvenici prikazivali sve d
onedavno - tonije do 1994., kad
I ST IMI R ANT/ffl^STELlJ
Halleyev komet prikazan na tapiseriji iz Bayeuxa, koja opisuje normansko osvajan
je Engleske 1066. godine. Smatralo se da pojava kometa te godine najavljuje norm
ansku pobjedu.
su zapanjeni astronomi vlastitim oima vidjeli kako se komet Shoemaker--Levy zabij
a u Jupiter.
Znanstvenici danas sve vie prihvaaju injenicu da su maleni komet i njihovi fragment
i ve udarali u Zemlju, dok ak i oni vei, koji to nisi uinili, donose drugu opasnost.
S kometa stalno struji materijal, stvarajui rep koji ponekad presjee Zemljinu put
anju. Te su struje praine i mali! tijela uzrok meteorskih pljuskova. Iz dana u da
n sve je vie dokaza da si u ne tako dalekoj prolosti meteorski pljuskovi bili dale
ko spektakularnij dogaaji, sa strujama bolida dovoljno velikih da budu opasni. Da
nas mi na sreu, ivimo u vrlo mirnom razdoblju kometarne aktivnosti, to se m bi mogl
o rei i za Stari svijet. Postoji mnotvo dokaza u korist zakljuk da je u bronanom dobu
veliki raspadnuti komet, kojemu se putanja sjekla sa Zemljinom, izazivao prave
katastrofe. (Vidi Uvod u poglavlje Izgubljene zemlje i katastrofe.)
U bronanom dobu, meutim, nije bio samo jedan opasni komet. Prije nekoliko tisua god
ina Hallevev je komet bio mnogo vei (kometi se, jer gube materijal, stalno smanju
ju), a prorauni njegove bive putanje, to ih je izveo Donald K. Yeomans s Jet Propul
sion Laboratorija iz Pasadene, inae vodei svjetski strunjak za gibanja Halleveva ko
meta, urodili su zapanjujuim zakljukom. Yeomans je otkrio da putanju Halleveva kom
eta moe retrogradno izraunati do 1404. pr. Kr., ali ne dalje od toga, zato to se ta
da naem planetu pribliio toliko da mu je Zemljina gravitacija promijenila putanju.
Uzmemo li u obzir golemu duinu Halleveva repa (koja jo i danas iznosi nekih 150 m
ilijuna kilometara), vie je nego vjerojatno daje kroza nj prola i Zemlja te da su
u njezinu atmosferu uli njegovi plinovi, praina i krhotine. Ba bi Hallevev komet mo
gao biti ono tijelo zasluno za udnu pojavu to su je doivjeli stari Izraelci pod Jouom
na dan kad je Sunce stalo. (Alternativno je, a iz kronoloke perspektive moda i vjer
ojatnije, rep Halleveva kometa mogao biti i uzrokom zrakom donesene kuge u Egiptu
u doba idovskog Izlaska, a za koji vele da se dogodio etrdeset godina prije Jouina
doba.)
Moderna znanost poinje na mnotvo naina shvaati istinu o drevnom poznavanju neba. Sta
ri su tvrdili da su kometi opasni, a znali su i da meteoriti padaju s neba. Moda
nas ta tvrdnja zapanji, ali stvarnu narav meteorita zapadna znanost nije shvatil
a sve do sredine devetnaestog stoljea. Tako je, kad su dva uenjaka s Yaleova sveuil
ita javila daje u Esto-nu u Connecticutu u prosincu 1807. palo oko 100 kilograma
meteorita, predsjednik Thomas Jefferson uzviknuo: Lake je povjerovati da dvajen-ki
jevska profesora lau nego da s neba pada kamenje. Jefferson je, naalost, u tom pogl
edu bio suglasan s veinskim zapadnjakim znanstvenim miljenjem, jo uvijek zarobljenim
Aristotelom, koji je kategoriki tvrdio da s neba ne moe padati kamenje. On je sto
ga meteore i komete proglasio isto atmosferskim pojavama.
Bilo bi teko precijeniti razornost utjecaja to ga je Aristotel izvrio na zapadnu zn
anost. Osim stoje proglasio daje sve iza Mjeseca sazdano od etera te da stoga zapr
avo i nije kruto, on je tvrdio i da Zemlja zauzima stalno mjesto u svemiru i da
se ne mie. Srednjovjekovna je crkva uzvisila Aristotelovo uenje do statusa dogme i
tako se sat znanstvenog napretka zaustavio za skoro dvije tisue godina. Zvui udno,
ali Europljani su 1500. godine znali daleko manje od starih Grka oko 200. pr. K
r.
Zapanjujua irina astronomskog znanja starih Grka dala bi se procijeniti i na temel
ju nekih njihovih otkria:
Halleyev komet prikazan u jednoj kronici iz njemakoga grada Niirnberga.
Zemlja je kugla. Veliki je mudrac Pitagora (oko 525. pr. Kr.) nauavao da je svije
t sferian, a ne ravan.
Zemlja se giba. Tu je tezu prvi iznio Filolaj oko 450. pr. Kr.
Zemlja se okree oko svoje osi. To je u etvrtom stoljeu opisao Herakleid. On je osim
toga iznio i tezu da se unutarnji planeti Venera i Merkur gibaju po krunim putan
jama oko Sunca, a moda je napravio i sljedei korak pa tu logiku primijenio i na Ze
mlju.
Zemlja se giba oko Sunca. Potpuni je heliocentrini sustav (sustav sa Suncem u sre
ditu) razvio Aristarh oko 280. pr. Kr. Taj je najvei od svih starogrkih astronoma s
hvatio da se Zemlja okree oko svoje osi te da po krunoj putanji obilazi Sunce, ba k
ao i svi drugi planeti. Aristarhov sustav - koji je bio savreno ispravan - nije b
io ire prihvaen sve do doba Galilea u sedamnaestom stoljeu. Aristarh je osim toga s
hvatio i da su zvijezde gotovo neizmjerno daleko.
Veliina Zemlje. Geograf Eratosten (oko 273. - 193. pr. Kr.) izraunao je da promjer
Zemlje iznosi 12 584 kilometra, to jest s pogrekom od samo pola posto.
Udaljenost Mjeseca. Hiparh je oko 125. pr. Kr. izraunao da je Mjesec od Zemlje ud
aljen trideset i jo etvrtinu Zemljinih promjera, to je zapanjujue tono - jer je prito
m pogrijeio samo 0,3 posto. On je osim toga otkrio i precesiju ekvinocija, to jes
t sitno kolebanje Zemljine osi kroz stoljea, a koje mijenja poloaj fiksnih zvijezda
(zvijezda stajaica).
Kometi se periodino vraaju. Rimski pisac Seneka, privatni uitelj cara Nerona, oko 6
0. je godine o periodinom vraanju kometa govorio kao o gotovoj injenici, dok e morat
i proi jo vie od 1600 godina da sir Edmond Hallev tu hipotezu dokae i matematiki.
Istina jest da su otkria uinjena u esnaestom i sedamnaestom stoljeu bila samo ponovn
o otkrivanje zaboravljenog znanja. Rije renesansa znai preporod odnosno ponovno roenje
pa je velika renesansa znanosti i umjetnosti bila upravo to.
Pa ipak, kako je antiki svijet uspio doi u posjed tolike koliine naprednog astronom
skog znanja? Dio toga on moe zahvaliti ranijim kultu-
rama, ije je sustavno biljeenje astronomskih pojava, iako iza njega moda i nije sta
jala tenja za isto znanstvenim ciljevima (kako ih mi danas doivljavamo), bilo nepro
cjenjivo. Kad su Grci oko 600. pr. Kr. stupili u redovit doticaj s drevnom babil
onskom civilizacijom, stekli su i pristup golemom korpusu rezultata promatranja,
koji je grkim filozofima posluio kao baza podataka.
Ostatak moemo pripisati istoj briljantnosti starogrkih filozofa i matematiara. Neke
od njih dananji autori zaudo i dalje podcjenjuju. Za Platona se, primjerice, i dal
je govori daje bio slab astronom, to gotovo sigurno nije istina. ovjek se ne moe ne z
adiviti kad proita hladnokrvnu tvrdnju da je Sunce vee od itave Zemlje, a svi planet
i zapanjujue veliki. Ili daje Zemlja kugla koja stoji niim poduprta u svemiru i da
postoji ve milijune godina. Ili da se zvijezde, ba kao i planeti, okreu oko svoje o
si. Njegovo poznavanje svega toga jo u etvrtom stoljeu pr. Kr. ini se skoro nadnarav
nim.
Isti nas pomalo sablasni osjeaj hvata i pri susretu s naizgled anomal-nim poznava
njem Suneva sustava koje nalazimo u nekim takozvanim plemenskim kulturama. Posebn
o je upadljivo njihovo poznavanje nekih svojstava vanjskih planeta koja su sluben
o otkrivena tek poslije izuma teleskopa poetkom sedamnaestog stoljea.
Prvi zapadnjak koji se iole ozbiljno pozabavio predajom afrikih Pi-gmeja bio je b
elgijski sociolog Jean-Pierre Haller. On je 1950-ih godina proveo osamnaest mjes
eci u ivotu s plemenom Efe u umi Ituri u srednjoj Africi. Njegovi su mu pripadnici
rekli da planet Saturn zovu zvijezdom s devet mjeseca. Ako je taj broj plod pogaan
ja, onda je to pogaanje bilo vrlo dobro, jer Saturn ima deset satelita, od kojih
je najmanji prilino beznaajan jer ima promjer od samo dvjestotinjak kilometara.
Kad je rije o posjedovanju takvog prividno nadnaravnog znanja, Pi-gmeji nisu nipot
o jedini. Prema jednoj predaji Maora s Novog Zelanda, staro je ime Saturna bilo
Parearu, to znai uhvaen u vrpcu, kao netko tko oko sebe ima krui ili pojas. U trenutk
kad je to 1920-ih godina zabiljeio antropolog Elsdon Best, jo je bilo mjesta neizv
jesnosti o pravoj naravi Parearua, ali je njegov drugi naslov, naime poteza Mlijene
staze, oito potvrdio slutnju daje rije o Saturnu. Saturn je bio najdalji planet po
znat starima te je predstavljao granicu izmeu naeg Suneva sustava i galaktike.
Ipak najnevjerojatniji sluaj anomalnog astronomskog znanja nalazimo u plemenu Dog
ona u Maliju u zapadnoj Africi. Tridesetih je godina dvadesetog stoljea francuski
antropolog Marcel Griaule otiao ivjeti s Dogonima pa se s njima tako zbliio da su
ga prihvatili kao jednog od
Dogonski crte Saturnova prstena (gore) i Jupiterovih satelita (dolje).
svojih. Poslije posebnog sastanka, nekoliko mu je plemenskih sveenik odluilo, kao
prvom strancu, povjeriti svoju tajnu predaju, dotad poznat tek malobrojnim posvee
nicima. A to to je Griaule otkrio bilo je uprav fantastino. Njihova je detaljna ko
zmologija poivala na velikom astro nomskom znanju, i to zapanjujue naprednom, pris
jetimo li se da je rije o narodu bez teleskopa i s jedva ikakvim doticajem sa za
padnim svijeton Dogonski su sveenici ustvrdili da planet Saturn oko sebe ima stal
nu ore olu, a njihovi su crtei jasno pokazali da ga okruuje prsten. Osim tog rekli
su i da Jupiter ima etiri zvjezdice koje krue oko njega. U stvai nosti Jupiter ima
vie od tucet satelita, ali samo etiri velika. Drugi su pu ke gromade i komadi svem
irskog otpada*.
Pa kako sve to objasniti? Nee nas iznenaditi kad ujemo da je bi lo izneseno zapanj
ujue mnotvo raznih teorija. Najlagodnije objanjenj to ga obino iznose skeptici, glasi
da su Pigmeji, Maori i Dogoni infoi macije o Saturnu i Jupiteru jednostavno preu
zeli od zapadnih posjetitelja primjerice od misionara. Taj je odgovor potpuno ad
hoc, jer jo nitko nij iznio nijedan konkretan dokaz o tome kad su, kako i zato ta
kvi posjeti telji prenijeli tako specifine astronomske detalje.
Drugi su iznijeli tezu da bi se odgovor mogao kriti u ranom izumi teleskopa. Lee
- obino izbruene iz gorskog kristala - u drevnom si se svijetu izraivale ve od 2300.
pr. Kr. te je posve mogue da je netk udruio dvije konveksne (to nije velik korak)
i tako stvorio prvi teleskop Ako su, primjerice, Egipani posjedovali takvu spravu
, oni su mogli lak promatrati Jupiterove satelite i Saturnove prstenove te svoja
znanja preni jeti na Pigmeje i Dogone. Ipak se iz starog doba nije sauvao nijeda
n opi ili crte u potporu te ideje, zbog ega taj drevni teleskop ostaje i dalje pot
puno hipotetian.
Zna se, meutim, da su rimski geodeti gledali kroz vizirne cijevi. Gle danje kroz
cijev suzuje vidno polje pa moe razbistriti pogled i bez lea To nas onda dovodi do
najvjerojatnijeg objanjenja - da su Jupiterovi sate liti i Saturnovi prstenovi b
ili promatrani u biti golim okom. Godine 1981 istraivai su iz kineskog Instituta z
a povijest prirodnih znanosti otkril izvanredno zanimljiv zapis o astronomskim p
romatranjima iz predtele skopskog doba. Tako je Gan Dej, pionir starokineske ast
ronomije, 364 pr. Kr. ustvrdio da je kraj Jupitera golim okom otkrio satelit. Po
taknut tim drevnim tekstom, istraivai su izveli pokus da vide mogu li ponovit Gan
Dejev podvig. Tako je sedam promatraa uspjelo opaziti najvei Ju piterov mjesec Gan
imed, dok su trojica vidjela i Europu. Postoje i drug izvjetaji, i to iz devetnae
stog stoljea, koji tvrde da izrazito otrovidni Iju di pod idealnim uvjetima uspije
vaju razabrati ne samo Jupiterove sateliti nego i Saturnov prsten.
Tim bi se promatranjima golim okom moglo objasniti kako su to predteleskopski as
tronomi vidjeli Saturnove prstenove i Jupiterove satelite, ali to ne vrijedi i z
a jedan element dogonskog poznavanja astronomije, a pred kojim jednostavno staje
pamet, budui da se tie zvijezda koje je nemogue vidjeti golim okom. Ljudi posveeni
u tajnu rekli su Griau-leu da Sirius (sigu tolo) ima dva pratioca koji ga obilaz
e pa su mu nacrtali i shemu s njihovim relativnim poloajem. Griaule i njegova kol
egica Ger-maine Dieterlen objavili su 1950. rad o dogonskoj teoriji o Siriusovu
sustavu, u kojem su objasnili i da je sredinja toka u dogonskoj ceremoniji inicija
cije, zvanoj Sigui, ba prva od tih misterioznih dodatnih zvijezda, a koju zovu to
polo (prema zrnu divlje itarice). Dogonski sveenici tvrde da topolo obie Sirius je
dnom u pedeset godina i daje, unato tome stoje neto najmanje to postoji ipak najtea z
jezda. Griaule i Dieterlen sve su to objavili bez komentara, no krajnje je neobino
to to Sirius zaista ima zvijezdu pratilju, takozvani Sirius B, ije su postojanje
astronomi matematiki utvrdili 1863., ali je monim teleskopima prvi put snimljen te
k 1970. Taj je Siriusov partner bijeli patuljak, zbog ega je masivan i izvanredno
gust, a ophodno mu je vrijeme pedeset godina.
Kako su Dogoni sve to mogli znati o zvijezdi potpuno nevidljivoj golim okom? Zai
ntrigiran tom zagonetkom, ameriki je pisac i historiar znanosti Robert Temple dese
t godina istraivao to pitanje. Odgovor
(Lijevo) Prema antropologu Marcelu Griauleu, Dogoni u pijesku ovako riu putanju n
evidljive zvijezde Sirius B (zvane Digitaria). (Desno) Putanja Siriusa B kroz dese
tljea 20. stoljea, kako su je proraunali moderni astronomi.
do kojeg je doao u svojoj knjizi Tajna Sirima (The Sirius Mystery, 1976. doista j
e zapanjio. Temple je zakljuio da su Dogoni za Sirius B mogl doznati samo iz neije
prie. Pritom je odbacio mogunost da su im ti ispriali ueni misionari a koju obino ub
acuju skeptici, dok je sam; Dieterlen odbacuje kao apsurdnu. On tvrdi da se crtei t
riju zvijezd; Siriusova sustava nalaze ve na dogonskim artefaktima starim stotina
m; godina. Sami pak Dogoni priaju o svojim junacima zvanim Nommo poznatim i pod i
menom uitelja i gospodara voda, ribolikim posje titeljima iji zaviaj smjetaju u zvje
i sustav Siriusa. Kao to bilje Temple, ta bia upravo sablasno slie stvorenjima s rib
ljim repom koji si Babilonce, prema njihovim rijeima, nauili znanosti i umjetnosti
. (Vidi Pomak polova u poglavlju Izgubljene zemlje i katastrofe.) Iz toga j< Tem
ple izvukao smion zakljuak da u Siriusovu sustavu lako mogue ive vodozemna bia i da
su ona prije nekoliko tisua godina doputovala i na Sunev sustav i posjetila Zemlju.
Temple je svoju tezu razvio polaze: od tvrdnje da su tajne Siriusova sustava bil
e poznate i u starom Egiptu tc da su dogonski preci ba otud naslijedili svoje zna
nje.
Po tome bi nam se moglo uiniti da je Temple otkrio prvi i jedini uvjerljiv dokaz
o kontaktima s inosvjetskim biima u staro doba. Pa ipak je misterij Siriusa i dal
je vrlo daleko od konanog i jasnog rjeenja. Dok Temple, slijedei Griaulea, pretpost
avlja daje ba topolo nevidljiva zvijezda Sirius B, sami pak Dogoni, kako izvjetava
Griaule, vele neto sasvim drugo: Kad je Digitaria [topolo] blizu Siriusa, on post
aje svjetliji; kad je od Siriusa najdalja, Digitaria mirka pa kod promatraa stvara
dojam o postojanju nekoliko zvijezda.
Zato se moramo upitati je li topolo doista samo neka obina zvijezda kraj Siriusa.
U tom se sluaju, naime, ne bi dale objasniti i druge informacije to su ih dogonsk
i posveenici dali o putanji i izvanredno velikoj teini to poloa, no tu nailazimo n
a kamen smutnje - naime, na samu ideju o tajnoj predaji. Ili, kako to istie antro
polog VValter van Beek: Tajna koja nije zajednika ne pripada kulturi. Teko je shvati
ti kako bi bilo mogue, a to Dieterlen odluno tvrdi, da Dogoni ve stotinama godina iz
rauju artefakte za javne ceremonije s prikazima Siriusova sustava, a da postojanj
e Siriusovih pratilaca i dalje ostane strogo uvanom tajnom. To znai da povijesni d
okazi u prilog tvrdnji daje Dogonima tajna Siriusa poznata ve stoljeima poivaju isk
ljuivo na tumaenju dogon-skih umjetnina to su ga dali Griaule i Dieterlen. injenica
je, meutim, da nijedan drugi antropolog ne podrava njihovo miljenje. A kad se ta kl
juna toka dovede u sumnju, ponovno se otvara mogunost da su Dogoni na ovaj ili onaj
nain uli za moderna astronomska istraivanja Siriusova sustava.
Daljnje se sumnje pojavljuju kad razmotrimo rezultate novijih antropolokih istraiv
anja. Tako je 1991. van Beek, zajedno s drugim antropolozima koji su radili na D
ogonima, obznanio kako nije uspio pronai ba nikakav trag podrobnog poznavanja Siri
usa o kakvom su izvijestili Griaule i Dieterlen, to jako zabrinjava. Iako je Gria
ule tvrdio da znanje o Si-riusu koje su mu prenijeli predstavlja tajnu predaju p
oznatu samo posveenima, van Beekje procijenio daje u nju upueno oko 15 posto Dogon
a. Razumije se da su suvremeni antropolozi poput van Beeka, poslije desetljea ter
enskoga rada medu Dogonima, morali nai nekakve tragove dokaza u prilog Griauleovi
m tvrdnjama. Van Beek se spoetka jako trudio nai tu potvrdu, ali je, poslije ispit
ivanja mnogih Dogona, morao priznati da su Griauleove metode prikupljanja podata
ka bile u najmanju ruku problematine. Griauleov je krug ispitanika bio vrlo ogran
ien, a u antropolokim je terenskim istraivanjima klasian problem da ispitanici (koji
razlono oekuju nekakvo uzdarje) poesto nastoje servirati materijal koji ispunjava
oekivanja ispitivaa. Griaulea je posebno zanimala astronomija, budui daju je studir
ao u Parizu, pa je na svoja terenska istraivanja nosio zvjezdane karte, kako bi s
voje ispitanike potaknuo da mu razotkriju to znaju o zvijezdama. Budui da je sam G
riaule bio dobro upoznat s otkriem Siriusa B, uvijek ostaje mogunost daje odgovore
Dogona na svoja pitanja daljnjim tumaenjem previe iskrivio na svoju stranu i daje
uo ba ono to je elio uti. Duboko zabrinut zbog te mogunosti, van Beek je razgovarao s
nekim od prvih izvjestitelja o sigu tolou, a to je, za Griaulea, bilo dogonsko i
me za Sirius. Zapisao je:
Iako spominju sigu tolo, medu sobom se potpuno razilaze u pitanju o kojoj je zap
ravo zvijezdi rije. Za neke je to nevidljiva zvijezda koja e izii navijestiti sigu
[svetkovinu], za druge je to Venera koja se na drugome mjestu pojavljuje kao sig
u tolo. Svi su, meutim, suglasni u tome da su za tu zvijezdu doznali od Griaulea.
Van Beek je otkrio da je Dogonima, dakako, dobro poznato postojanje Siriusa, ali
da ga zovu drukije, naime dana tolo. Sto se pak tie Siriusa B, za nj su znali sam
o Griauleovi informatori. U drugom izdanju svoje knjige Tajna Siriusa (1998.), T
emple je s velikim zadovoljstvom zabiljeio da je 1995. bilo slubeno potvreno postoj
anje i tree zvijezde u sustavu, to jest Siriusa C. inilo se da otkrie te patuljaste
zvijezde potvruje Griauleov izvjetaj da dogonski posveenici spominju i drugog Siri
usova pratioca zvanog emmeja tolo. Temple, naalost, nije uo i za nedavno izreenu kr
itiku na raun Griauleova terenskog snimanja, koju su izni-
jeli van Beek i ostali, a koja donekle kvari dojam tog otkria. S obziroi na svoje
zanimanje za astronomiju, sasvim je vjerojatno daje Griaule u i za otkrie Siriusa
B i za mogue postojanje Siriusa C, koji je navodn 1920-ih vidjelo nekoliko astro
noma, ali to kasnije nitko nije uspio pc tvrditi. Obje te zvijezde, kao i rasprav
e o njihovoj izvanrednoj gusto u to su doba bile po svim novinama. Nesretna bi is
tina mogla biti i daj Griaule, nakon stoje iz svojih dogonskih izvora izvukao ne
kakvu mutn predaju o Siriusu i oblinjim zvijezdama, i nehotice u njihove odgovoi
unio red tako to ih je pokuao osmisliti u svjetlu najnovijih astronom skih razmilja
nja.
Sad kad je tajna Siriusa potpala pod"takve sumnje, ostalo nam je jc sasvim malo
drugog to bismo mogli rei u korist izvanzemaljskih kori takata u staro doba. Veina
argumenata na koji se pozivaju drugi auto ri, a koji tvrde da prole kulture jedno
stavno nisu mogle izgraditi svoj najvee spomenike, naprosto ne stoje. (Vidi Uvod
u poglavlje Graditelj ska uda.) Ako je teorija o upletanju inosvjetskih bia u ivot
na Zeml trenutano u nemilosti, postoji li ijedan drugi razlog da zamislimo po sto
janje razumnog ivota na drugim planetima, izuzmemo li, dakakc apstraktnu ideju da
se to u dovoljno velikom svemiru zacijelo moral dogoditi?
Uinjeni su ve mnogi pokuaji da se dokae kako je bar jedan drug planet u Sunevu sustav
u neko bio dom civilizacije naprednije od na Jo u devetnaestom stoljeu astronomi su p
oeli na povrini Marsa opa ati blijede crte. Privueni tom neobinom pojavom, astronomi
su poe li pomnjivije istraivati crveni planet pa su opaeni i drugi tragovi. Na poko
n je bila nacrtana itava mrea crta koje su arale povrinom Marsa Geometrijska je prav
ilnost tih crta naizgled dokazivala da su umjetnoj podrijetla pa su u njima bili
prepoznati kanali. udno je, meutim, biL da se oni nisu vidjeli i na fotografijama
, stoje napokon skeptike navelo n tvrdnju da i najeminentniji astronomi mogu pog
rijeiti radei na granici i tom trenutku tehniki mogueg.
Neki drugi svijet u Sunevu sustavu koji smo prvi vidjeli izbliza bi< je, dakako,
Mjesec i to od poetka 1960-ih pa nadalje. Astronauti su i: svojih siunih letjelica
snimili na stotine fotografija, koje su se zatim te meljito prouavale na Zemlji.
Ljudi zaneseni izvanzemaljskim na Mjese evoj su povrini otkrivali velike ispisane
brojeve, ceste, mostove i pira mide. Nijedna od tih tvrdnji nije preivjela kunju k
asnijeg fotografiranj; istog podruja.
inilo se da se, kad je rije o inosvjetskim civilizacijama u naem dvo ritu, sve svodi
samo na to - inilo se. Sve do 1976. U srpnju te godini NASA-in je Viking Orbiter
I uao u putanju oko Marsa i poeo snimati m
tisue fotografija kako bi otkrio sigurno mjesto za slijetanje svog Landera (sletn
og modula). Napokon je ta toka bila i izabrana i Lander se spustio. Nakon stoje s
nimio fotografije i proveo analizu uzoraka tla, u NASA-i su ostali razoarani zakl
jukom da nisu otkriveni nikakvi dokazi o postojanju ivota na Marsu. Ali to oni znaj
u.
Na jednoj fotografiji, snimljenoj s visine vee od tisuu i pol kilometara, kao da s
e vidjela polovica divovskog ovjekolikog lica malo otvorenih usta i oiju to gledaju
ravno u nebo. Druga je polovica te udne pojave leala u sjeni. Kad su radoznali re
porteri upitali nekog NASA-inog znanstvenika to bi moglo biti to navodno lice, on
im je ovla odgovorio da bi to mogle biti samo sjene na jednom snimku. Pokazalo s
e da je time ljuto pogrijeio, jer su entuzijasti izvan NASA-e pronali jo nekoliko f
otografija istog lokaliteta. Zagovornici izvanzemaljske hipoteze, meu kojima i ne
ki kvalificirani znanstvenici (primjerice astronom Tom van Flandern), sad su svo
j arsenal obogatili s jo dva topa - tom neobinom slikom i oitim skrivanjem injenica.
Prisiljeni na uzmak, NASA-ini su se znanstvenici poeli zanimati za ono stoje ve do
bilo ime Marsovsko lice. Za artefakt je nedvojbeno bilo izvanredno veliko, jer je
od vrha brda do vrha glave bilo dugo itavu milju. A implikacije su, ako je rije do
ista o spomeniku, izazivale jednako strahopotovanje. Kompjutorsko je bistrenje sl
ika izbacilo nove detalje, ali oni nisu razuvjerili NASA-u. Nisu to uinile ni tvr
dnje istraivaa sklonijih oduevljenju, a prema kojima su se u podruju Cvdonije na Mar
su vidjele piramide, gradovi i polja, svi podjednako divovski. NASA-ino slubeno o
bjanjenje tvrdi da je to lice prirodna geoloka pojava. Pritom s pravom ukazuje na
dugu povijest preslobodno interpretiranih fotografija Mjeseca i dobro poznatu lj
udsku sklonost prema otkrivanju znaenja i u zemaljskim i u nebeskim pojavama.
(Lijevo) Lice na Marsu kako je izgledalo na prvoj fotografiji to ju je 25. srpnja 1
976. snimio Viking Orbiter I. (Sredina) Druga, detaljnija fotografija to ju je 5.
travnja 1998. snimio Mars Global Surveyor. (Desno) NASA--ina kompjutorski izbis
trena fotografija u negativu.
NASA-in se stav ini vrlo razboritim, no ak je i ona popustila p< pritiskom i u svo
j projekt Mars Global Surveyora za 1998. - 1999. uklj ila i podruje Cvdoniju. Nove
fotografije snimljene prve godine projek izazvale su u pro i contra lobiju sasv
im suprotne reakcije. Na prvi se pogli uinilo da su skeptici pobijedili, to jest
da lice na novim fotografijan snimljenim iz drugog kuta - nije ni izdaleka uvjerlj
ivo kao na prvim, druge su pak strane entuzijasti s punim pravom ukazali na to k
ako se i novim fotografijama vidi da platforma na kojoj poiva lice lei na s vrenom ge
etrijskom liku nalik na tit. Prema miljenju van Flande na, nita ve vieno na Mjesecu i
ostalim povrinama Suneva sustav osim na Zemlji, ne ukazuje u tolikoj mje'ri na art
ificijelnost. Cini se da toj raspravi o Marsovu licu sueno da traje sve dok ljudi ne
slete na c veni planet pa izravno istrae podruje Cvdonije.
Druga je kontroverza o Marsu zapoela 1996., kad su NASA-i: znanstvenici izvijesti
li o otkriu moguih tragova mikroskopskih fosi nih organizama u meteoritu pronaenom
na Antarktici, a za koji se, i temelju sastava stijena, sudi da je doao s Marsa.
Tako je pitanje o ivol na Marsu, na koje nikada nije valjano odgovoreno, bilo pon
ovno otvor no. Koliko je to navodno otkrie utjecalo na NASA-inu odluku da istra: t
o slavno lice, neka svatko sudi za sebe. Ba kao i o pitanju hoemo li ika doivjeti o
tvaranje novoga znanstvenog polja, inosvjetske arheologije.
MEGALITSKI ASTRONOMI
Po Britanskom otoju i sjevernoj Francuskoj rasuti su neki od najzagc netnijih spo
menika na svijetu, to jest kamene ruevine zagonetne ljepol i oamuujue starosti. Masi
vni grobovi i golemo uspravno kamenje pc stavljeno u krugove i redove, ta udesa p
retpovijesnog svijeta, bili su stvc reni u razdoblju duljem od tri milenija - to
jest izmeu 4500. i 1500. p Kr. Ti megaliti (to na grkom znai veliko kamenje) s pravom
su slavr zbog svoje veliine, a pokazuju kako su stari narodi zapadne Europe bi s
posobni za znatne graditeljske podvige i organizaciju. (Vidi Stoneheng u poglavl
ju Graditeljska uda.) Pa ipak, govore li nam oni o tim pretpo vijesnim drutvima net
o jo zaudnije? Posljednjih stotinu godina bjesr rasprava o tome jesu li te graevine
bile samo vjerski spomenici ili pak do kazuju da su prije nekoliko tisua godina
na elu drutva bili astronomi -sveenici te dizali zvjezdarnice na temelju standardni
h mjernih jedinic radi ukazivanja na pojedine toke na nebu s nevjerojatnom tonou.
Ako je ta teorija istinita, ona bi mogla odluno oboriti mnoge tradi- Golemi h
enge u Aveburyju, cionalne predodbe o primitivnosti tih zajednica i revolucionirati
nae koji se sastoji od kruga razumijevanje pretpovijesne prolosti. Mnogi su a
rheolozi ustuknuli i od kamenja okruenog razmatranja te mogunosti, ali su se za
to drugi vrsto uhvatili za koprivu nasipom i jarkom. i zaloili za korjenitu pro
mjenu naeg tumaenja sposobnosti svojih dalekih predaka. Tako je dr. Euan MacKie iz
Hunterian Museuma 1981. iznio tezu da su enormne umjetne uzviice u Britaniji, zv
ane henge, tvorile svojevrsnu mreu zvjezdarnica:
[Henge] su bili mjesta na kojima su ivjeli i uili ueni redovi sveenika-astronoma i m
udraca, ija se djelatnost opaa svuda u obliku uspravnog kamenja i kamenih krugova.
Ipak je u megalitskoj astronomiji i prije bilo lanih zora i te bi tvrdnje t balo
razmotriti kako bi se vidjelo jesu li dokazi u meuvremenu post uvjerljiviji.
Osvit astronomije
Sir Norman Lockver, ravnatelj Opservatorija za solarnu fiziku u Lc donu, osniva i
polustoljetni urednik vodeeg znanstvenog asopisa A ture, bio je prije stotinu god
ina jedna od velikih pojava eksperimental znanosti. Godine je 1890. i 1891. posj
etio Grku i Egipat pa mu je p zornost privukla orijentacija hramova u objema zeml
jama. Znajui da u kranskom svijetu crkve tradicionalno okrenute prema mjestu izlas
Sunca na dan svog sveca zatitnika, Lockver se upitao je li slina trac cija postoja
la i u Starom svijetu. Uvodna su ga istraivanja uvjerila da egipatski hramovi bil
i postavljeni u skladu i s poloajem Sunca (napose ljetnom solsticiju) i zvijezda.
Osim toga, zahvaljujui gibanju neba u o nosu na Zemlju, te su orijentacije mogle
posluiti i za otkrivanje godii njihove izgradnje. Lockver je svoja egipatska zap
aanja 1894. objavio knjizi Osvit astronomije (The Daivn ofAstronomj), ali nju je
egiptoloki s\ jet doekao sa skepsom.
Kad je, meutim, svrnuo pogled na pretpovijesnu Britaniju, Locky ra su doekale mnog
o prijemivije ui. Sljedeih je nekoliko godina svi je praznike posvetio sustavnom iz
uavanju mogue orijentacije kamen redova prema nebeskim tijelima, i to od ulaznih h
odnika u megalitsl grobnice pa sve do sredita kamenih krugova. Na temelju je itavo
g ni: preciznih mjerenja Lockver napokon zakljuio da primarna svrha mnogi od tih
spomenika nije bila ni pogrebna ni ceremonijalna, nego se svodi na kalendarska p
romatranja. Ako je vjerovati Lockveru, u spomenike pc put Stonehengea bile su uk
lopljene vizirne crte za praenje izlaska i zali ska Sunca, kao i dizanja zvijezda
, u vane dane kalendara koji su kasni prihvatili Kelti, narod koji je godinu podi
jelio na osam dijelova.
Lockver je vjerovao da su se na svim tim lokalitetima s kraja na kr: Britanije r
avnali po istom kalendaru. To ga je navelo na zakljuak o pc stojanju itave klase s
veenika-astronoma, o ijem su vodstvu ti rani na rodi ovisili, i to vodstvu u svemu,
dakle ne samo u gospodarskim nego religijskim, medicinskim i uz praznovjerice v
ezanim pitanjima. Locky{ je u prirodoznanstvenom svijetu pronaao pristalice, ali s
u se zato arheo lozi prema toj tezi u pravilu odnosili neprijateljski ili bar ml
ako. Za nji je itava ta ideja bila neuvjerljiva, u prvom redu zato to se nije ukla
pala njihovu predodbu o barbarskoj pretpovijesti.
Oni su, osim toga, sumnjali da su te orijentacije bile prikazane jako selektivno
. Za doktora Douglasa Heggiea, matematiara sa Sveuilitu u Edinburghu i autora glavn
e suvremene kritike studije megalitske astronomije, Lockverov se problem svodi na
statistiki dokaz:
Usprkos svim rezervama to ih Lockver izraava... on ipak ne sumnja u duboku ispravn
ost tih astronomskih teorija. Nesretna je, meutim, okolnost to se on nikad nije i
stvarno pozabavio... problemom dokazivanja da se ta navodna orijentacija ne moe r
azumno pripisati sluaju. Na koncu konca, mnoge su [potencijalne vizirne] crte def
inirane ve i samim lokalitetom, ako nije prejednostavan, a broj astronomskih poja
va s kojima se mogu povezati doista je pozamaan. Zbog toga bismo mogli oekivati da
e do nekih preklapanja doi istom igrom sluaja.
Tek je s razvojem raunala poslije Drugog svjetskog rata postalo mogue izvesti veli
k broj prorauna potreban da bi se ocijenila sva mogua poklapanja u krugu od, recim
o, dvanaest kamenova. Jedan od, u tom smislu, najzapletenijih lokaliteta jest St
onehenge u junoj Engleskoj, gdje nalazimo dva kamena kruga i dvije kamene potkove
zajedno s jo nekoliko usamljenih uspravnih kamenova i golemim brojem grobnih hum
aka, kao i mjesta na kojima su u pretpovijesno doba stajali prstenovi, crte i po
jedinani uspravni stupovi od drva, a to se sve dobro vidjelo sa spomenika. (Vidi S
tonehenge u poglavlju Graditeljska uda.) U kompleksu Stone-hengeu postoje vjeroja
tno deseci tisua moguih preklapanja.
To je bio problem s kojim su se arheolozi suoili kad je trebalo prihvatiti teorij
e doktora Geralda Hawkinsa, astronoma s Bostonskog sveuilita, objavljene 1963. u as
opisu Nature. Havvkins je tvrdio kako su izgledi da su sva poravnanja, koja je u
tvrdio pomou kompjutora, nastala sluajno manja od jedan naprema deset milijuna te
kako ne moe biti sumnje daje Stonehenge bio zvjezdarnica. Pa ipak, drukiji prorauni n
a temelju Havvkin-sovih podataka iznjedrili su sasvim druge brojeve: od 240 proue
nih crta, samo su se 32 poklapale s astronomski znaajnim poloajem Mjeseca i Sunca
(a neke su od njih bile zapravo ne tanke crte, nego prilino iroke trake i stoga ne
prikladne za tona astronomska mjerenja), ali na temelju iste sluajnosti moglo bi ih
se oekivati bar 48. Osim toga, u nekim je od tih poklapanja bilo mogue otkriti el
emente vrlo razmaknutih godina pa ak i prirodnih zemljopisnih pojava te su arheol
ozi ostali neimpresionirani. (Vidi Stonehenge u poglavlju Graditeljska uda.) Kao t
o smo u meuvremenu svi ve dobro shvatili, kompjutori potpuno ovise o kvaliteti inf
ormacija koje u njih unosimo. Drugim rijeima, smee unutra = smee van.
Megalitska sveuilita
Nedugo poslije objavljivanja Hawkinsovih izvikanih, ali na koncu ip; nepotkrijep
ljenih tvrdnji, pojavio se mnogo trezveniji rad s podruja a heoloke astronomije. B
ila je to studija oko 500 kamenih krugova, redo i pojedinih kamenih blokova iz p
era Alexandera Thoma, profesora str. jarstva s Oxforda, koji je, ba kao i Lockver
, troio svoje odmore na sn manje opskurnih megalitskih spomenika i tako desetljeim
a.
U itavom nizu svojih knjiga, Thom je iznio podrobne dokaze za koje vjerovao da e p
otaknuti arheologe da jos jednom promisle o sposobnost ma pretpovijesnih Europlj
ana na podruju geodezije, geometrije i astrom mije. On je ustvrdio da njegova sni
manja potvruju kako su ti megalits spomenici bili podignuti polazei od iste jedini
ce za duljinu, s vrijednoc od 2,72 stope (0,829 metara), a koju je on nazvao megal
itskim jardom Kako se, meutim, tolika tonost mogla sauvati u itavoj zemlji? Pretp( s
tavimo li da se kopirao prvi i standardni tap dug 2,72 stope i da su zati: na tem
elju te replike bile pravljene nove kopije, onda se s vremenom njih( va tonost mo
gla samo smanjivati. Thom je uoio problem i iznio tezu kal je zacijelo postojalo n
eko sredite iz kojeg su se slali standardni tapovi
Taj je dojam preciznoga graevinarstva potvrdio i stvarni razmjet kamenih krugova.
Thom je opazio da su, unato tome to su neki prsti ni bili pravi krugovi, drugi upui
vali na sloeniji geometrijski raspore pa tako meu njima nalazimo i jajolike oblike
kao i elipse. Nekoliko krugova ak nastalo spajanjem itavog niza lukova. Thom je vje
rovao c su njihovi graditelji u poetku razvili vrlo naprednu teorijsku geometriji
utemeljenu na Pitagorinim ili pravokutnim trokutima, i to dvije tisue gc dina pr
ije doba tog grkog matematiara. U elji da te sloene oblike zab ljee na trajan nain, on
i su zatim ovladali elementarnim geometrijskii konstrukcijama i primijenili ih na
gradnju megalitskih spomenika.
Ti megaliti otkrivaju ne samo napredno shvaanje geometrije ne go i konzistentno p
oklapanje sa solarnim i lunarnim pojavama. Thom j udahnuo novi ivot u Lockverovu
tezu o osmodjelnom solarnom kalen daru, samo to je on po njegovu miljenju bio dvap
ut sloeniji, s godinor podijeljenom na esnaest dijelova. Mnogo je dalekoseniji bio
njegov za kljuak da su spomenici du Atlantika, od Shetlanda uz sjevernu obal kotske
pa sve do Bretanje u sjevernoj Francuskoj, bili postavljeni tako d omogue tono pr
omatranje Mjeseca kroz stotine godina - sve s ciljer predvianja pomrina. Ve sam bro
j lokaliteta posveenih toj svrsi nave< ga je da ustvrdi kako su se nove zvjezdarn
ice gradile zato to su nebesk gibanja ve postojeima oduzimala tonost. Iza tog su, meu
tim, golemo;
truda, kako vjeruje Thom, stajali viestruki motivi. Medu njima je prevladavala ist
a znanstvena radoznalost pa je Thom u megalitskom astronomu vidio potencijalnog
znanstvenika:
On nije znao kamo e ga sve do odvesti, kao to ni dananji astronom zapravo ne zna ka
kvi e biti rezultati njegova rada, ali je te davne ljude vodila ista elja za prouav
anjem pojava koja pokree i dananje znanstvenike.
Iza tog intelektualnog podviga stoji, meutim, i jedan manje nesebian motiv - rije j
e o elji da se obini lanovi drutva zadive silnim znanjem o nebu kojim vlada astronom
sko sveenstvo.
Arheolog Euan MacKie napravio je logian korak i pokuao otkriti stoer tih Thomovih s
veenika-astronoma. U traenju analogije, okrenuo
N
Ovako je profesor Alexander Thom interpretirao
astronomska poklapanja kamenih krugova u Castleriggu, Cumbria, na sjeveru Engles
ke.
se Mavama iz Srednje Amerike (vidi Uspon i pad civilizacije Mayau ] glavlju Izgu
bljene zemlje i katastrofe), slijedei tumaenje da su grac vi Maya bili ceremonijal
na sredita u kojima je ivjela samo sveenici -astronomska elita. Traei neto slino u pr
povijesnoj Britaniji, ist io je i ograene henge iz neolita (oko 2800. - 2200. pr.
Kr.). Iako je n u svima njima najpoznatiji Stonehenge, postoje i drugi, mnogo vei
r. mjerci, meu kojima i samo dvije milje dalji Durrington Walls. ezc setih su godi
na arheoloka istraivanja kod nekoliko primjeraka u jui Engleskoj otkrila drvene kru
gove, u kojima su kopai prepoznali ostai pozamanih zgrada, kao i veliku koliinu ker
amike ravnog dna, pozn pod imenom izbrazdano sue (Grooved Ware).
MacKie je te megahengove proglasio oekivanim astronomskim t lama - drveni su krugo
vi predstavljali stambene zgrade, dok je u izbn danom sudu vidio keramiku za drut
venu elitu. U dijelovima zem bez divovskih hengova, prema njegovom su tumaenu bil
a izgraena tava sela kamenih kua da udome te drevne znanstvenike. ak i tar gdje nij
e bilo domaih dokaza o postojanju sveenike elite, njihova nazonost dala izvesti iz m
egalitskih spomenika iju su izgradnju na gledali. Razvijajui dalje tu srednjoamerik
u analogiju, MacKie se u] tao nisu li ti kameni krugovi moda bili u arhitektonskom
smislu gi blji - no u ceremonijalnom podjednako sloeni - ekvivalenti hramo Maya.
Thom i MacKie su iznijeli nekoliko znaajnih tvrdnji koje bi, ako uspiju dokazati,
mogle navesti arheologe da jo jednom promisle o svoji nazorima o pretpovijesnoj
Britaniji, u kojoj su, kako se po tradiciji mis lo, ivjele malene zajednice, a ne
nacionalne organizacije, i elite poglai ca, a ne astronoma. Sva su ta nova tumae
nja, meutim, naila na est otpor.
Pitanje se postojanja megalitskog jarda u biti svodi na statistiku i tu istupio
matematiar Douglas Heggie. Posegnuvi za statistikim postu kom razvijenim otkako se
Thom prihvatio tog pitanja, Heggie je pokaz kako postoje jaki dokazi da su kamen
i krugovi i ostali megalitski spom nici bili doista postavljeni na temelju te os
novne mjerne jedinice. Thomj meutim, precijenio stupanj njezine standardizacije.
Tako je Heggie pr naao malo dokaza o postojanju vrlo precizne jedinice... s tonou veo
od oko 1 posto. Osporivi ostvarivost osnivanja nekakvog Thomova sti era koji bi izd
avao standardizirane tapove za polaganje kamenih kn gova, Heggie je napokon zaklj
uio daje najvjerojatnija mjerna jedinica, varijacijama od nekoliko postotaka oko
prosjeka, bila povezana s neko tjelesnom mjerom, recimo duljinom koraka. A ako j
e doista tako, one nema nikakve potrebe za nekakvom Thomovom sredinjom kontrolor
Promatranje neba
121
Rezultati Heggieva istraivanja rasporeda megalitskih spomenika nisu, meutim, bili
tako neosporni. Zato je postalo jasno da, kad je rije o pitanju jesu li se gradit
elji povodili i za nekim naprednijim geometrijskim shvaanjima, nikakva statistika
provjera ne moe pokazati ni na jednu ni na drugu stranu. Eksperimentalni je, meuti
m, rad doktora lana Angel-la s Londonskog sveuilita pokazao da su se svi oblici ko
je nalazimo u rasporedu kamenih krugova mogli konstruirati pomoi drvenih kolia i ko
nopaca i da ne postoji nikakva potreba za upletanjem apstraktnoga matematikog milj
enja. Jedan je od nedostataka Thomova pristupa bio to je on megalitske lokalitete
prouavao u pravilu na temelju tlocrta, a ne kao spomenike izgraene na specifinome
mjestu. Kad se razmotri razmjetaj kamenih krugova, postaje jasno da su graditelji
u mnogo sluajeva radili na neravnom terenu i da su radi postizanja privida krunos
ti za ljude koji stoje usred zdanja njegov obris morali malo izviti. To znai daje
vizualni efekt bio vaniji od geometrije.
Na koncu, meutim, ipak moramo ustvrditi da u srcu teorija Thoma i MacKieja ipak s
toje arheoloki argumenti. Je li diljem Britanije i Bretanje zaista postojala itava
mrea megalitskih solarnih i lunarnih opservatorija, koje su vodili sveenici-astro
nomi, ivei u razmjernoj raskoi, a na raun zahvalnog seljatva?
Heggiejeva ponovljena analiza Thomovih podataka podrava tezu o orijentaciji prema
Suncu, dok su najuvjerljiviji dokazi - u statistikom smislu - bili izneseni o tv
rdnji da kameni krugovi i redovi sadre vizirne crte solsticija. Mnogo je manje do
kaza o oznaavanju ekvinocija, a sasvim malo u korist teze da se godina dijelila n
a osam ravnih dijelova. Kad je rije o promatranju Mjeseca, Thomova je teorija prol
a jo gore:
Iako se u Thomovoj prvoj knjizi pojavljuju neki dokazi o postojanju razmjerno ne
tonih lunarnih crta, malo je takvih za koje bi se dalo rei da su bile postavljene
da razabiru fine detalje u gibanju Mjeseca... O postojanju grubih lunarnih orije
ntacija, nalazimo vrlo malo dokaza, no u sluaju vrlo tonih, ba nijedan od kakve sta
tistike vanosti.
I tako, unato tome to postoje zdravi temelji za vjerovanje da su se pretpovijesni
Europljani zanimali za gibanje Sunca i Mjeseca, argumenti o postojanju znanstven
e zajednice visokokvalificiranih astronoma nisu proli statistiku provjeru.
Jesu li arheoloki argumenti koje je iznio MacKie proli ita bolje? Njima svakako nis
u pridonijele dramatine promjene u poznavanju Maya, a koje su nedvojbeno pokazale
da njima, unato tome to im je astronomi-
ja bila vana, ipak nisu vladali sveenici-znanstvenici. Njihovo je drui bilo visokou
rbanizirano i pismeno, posve drukije od pretpovijesnog t tanskog. (Vidi Uspon i p
ad civilizacije Maya u poglavlju Izgubljene; mije i katastrofe.)
Kad je rije o megahengovima, veina arheologa smatra da drveni ki govi koje na njim
a nalazimo nisu bile luksuzne kue, nego drveni ekvi1 lent megalitskih spomenika,
podignut radi odravanja ceremonija. U n duvremenu je pronaeno jo mnogo naselja izrai
vaa izbrazdanog sud u njima ba nita ne upuuje na sveenstvo. ak se i za najomiljeniji M
; Kiejev lokalitet, a to je kameno selo kara Brae na Orknevju, danas z daje bilo
samo jedno od vie njih - pa su sveenici-astronomi ivjeli il svima njima ili ni u je
dnom od njih.
Je li onda na kraju od Thomova modela ostalo ita? Iako se od tez< meunarodnoj mrei
znanstvenika sauvalo jako malo, to ipak ne mc samo po sebi znaiti da pojedini spom
enici nisu bili sredita astronom visoke preciznosti. Rasprava se usmjerila na dva
primjera iz kotske, jest na Kintraw i Ballochroy na zapadnoj obali, a za koje se
tvrdilo da bili visokoprecizni solarni opservatoriji.
Kintraw se sastoji od samo jednog uspravnog kamena visokog oko 3 metra i para gr
obnih humaka u blizini. Pedesetak kilometara sjeveroz padnije diu se brda na otok
u Juri. Pogledamo li du crte to preko kam na spaja veu grobnu humku s Jurom, nai emo
mjesto zalaska Sunca : zimski solsticij. Osim toga, budui daje ta crta tako duga,
Sunce e sv kog dana oko solsticija oito zaci na drugome mjestu, to znai da se nj go
vo gibanje moe pratiti vrlo tono i da je mogue precizno izraun; dan u koji nastupa d
ugodhevnica. Toj teoriji, meutim, na putu stoje d\ je tekoe. Jedna je nisko gorje, t
o znai da je Jura s humka nevidljiva ] se postavlja pitanje kako onda taj opserva
torij radi. Drugi je problem u samom tom uspravnom kamenu nema ba niega to govori d
a on mo pokazivati na Juru ili uope na ita drugo.
Iskapanja to ih je 1970. proveo MacKie kao da su dala odgovor i oba ova pitanja.
Thom je na padini iza humka opazio neto nalik na z; ravan i s nje se Jura dade na
zreti. MacKiejeva istraivanja na tom mjesl nisu otkrila nikakve drevne predmete,
ali po svemu se ipak ini daje i povrina napravljena s nekakvom svrhom - pa ako jes
t, kakvi bi moti osim astronomskog, mogao postojati za njezinu izgradnju? Arheol
ozi s meutim, i dalje nisu dali uvjeriti. Kad su pokuali s te platforme uglt dati
Juru, neki su ustvrdili daje to ili posve nemogue ili ostvarivo tek rijetkim zgod
ama, ovisno o atmosferskim prilikama koje utjeu na vk ljivost. Jura se zapravo mn
ogo bolje vidi uspnemo li se malo vie uz p; dinu, ali tu nema ni traga ljudskom d
jelovanju. Geolozi su pak nesugk
sni kad je rije o tome je li ta platforma umjetna. I tako Kintraw ostaje nepotvren
.
Malo dalje niz obalu od Kintrawa, u Ballochrovu nalazimo jo dva poklapanja. Red o
d tri kamena pokazuje na kamenu kutiju (cistu) poloenu u tlo, a u kojoj je neko poi
valo kremirano tijelo. Pogledamo li crtom
ktfftt*
Duhorez iz sedamnaestog stoljea s prikazom lokaliteta Ballochroy, kotska, prikazuj
e kamenu gomilu koja prekida vizirnu crtu s ljetnim solsticijskim zalaskom Sunca
.
koja polazi od tog kamenja, opazit emo da se zimsko solsticijsko Sun pojavljuje b
a iza ciste. Srednji od ta tri kamena pravokutnog je oblika pogledamo li du njegov
a dugog i ravnog lica, opazit emo ljetno solst cijsko Sunce iza istih brda najuri
iza kojih se vidi i iz Kintravva. Sve op nije tako jednostavno kako bi to htio
Thom. Taje cista nekad bila pod gc lemom gomilom koja je zagraivala svaki pogled
na zimski solsticijski z; lazak Sunca. Ravna lica druge od triju stijena u nizu
bila su uperena pn majuri, ali ne i prema mjestu zalaska, dok se za najvii nije m
oglo rei c ukazuje i na kakav odreeni smjer - jedina je razlika izmeu tog kamen to s
e zajedno ini da ima nekakvo astronomsko znaenje dok se za ostaj to ne moe rei pa bi
uzdizanje jednog u'status promatranice, a ignorir; nje drugih bilo potpuno proiz
voljno. Kritiko preispitivanje Ballochro) ne daje ba nikakav stvarni oslonac tvrdn
ji daje rije o mjestu za precizn praenje gibanja Sunca.
Opi zakljuak o Thomovim sveenicima-astronomima zacijelo 1 morao glasiti daje on isti
plod elje uvjerenog znanstvenika. Ili, kako j to zakljuio doktor Evan Hadingham,
arheolog i znanstveni pisac, poslij posjeta Bretanji 1983., kamo je poao da sam p
rocijeni dokaze:
Rezultat je, u sluaju istraivanja profesora Thoma, svojevrsna znanstvena fantastik
a u kojoj pretpovijesni Bretonci vode svoj lunarni opservatorij vodeni strau za pr
eciznou sumnjivo slinoj onoj to vodi moderne inenjere i astronome. Iako su megaliti d
oista povezani s vjerovanjima o Suncu i Mjesecu, posve je jasno da su oni bili s
amo jedan aspekt vrlo sloene mase ideja i postupaka povezanih [s religijskim vjer
ovanjima].
Morali bismo biti zahvalni Thomu i njegovim kolegama to su probudili zanimanje za
intelektualne dosege pretpovijesnih Europljana. Ipak, danas se pokazuje da su m
noge tvrdnje o znanosti u kamenom dobu tek neto vie od nesvjesnih projekcija naega
suvremenog tehnikog svijeta u nijeme ruevine od prije etiri tisue godina. Malo je tvr
dih dokaza u potporu teorije da su se graditelji megalita uputali u tona predvianja
pomrina, jer bi njihova zadaa bila izvanredno teka bez pomagala za zapisivanje poda
taka.
Svetkovinska astronomija
Ako su ekstremne teorije Thoma i MacKieja ispale iz igre, je li od pretpovijesne
astronomije ostalo ita? Naravno da jest. Osim Ballochrova, jo je
mnogo grobnih lokaliteta na kojima nalazimo astronomsku orijentaciju, vjerojatno
zato to se smatralo daje ciklus gibanja Sunca i Mjeseca povezan s ciklusom ovjeko
va iskustva od kolijevke pa do groba, a moda i ponovnog roenja, ukoliko je postoja
lo vjerovanje u reinkarnaciju.
Najslavniji je meu njima Nevvgrange u dolini Boyne u Irskoj, to jest masivna grob
nica izgraena oko 3500. pr. Kr. Iz sredinje grobne komore vodi dug prolaz sve do p
red humku i u vanjski svijet, oznaen velikom
Izlazak zimskoga solsticijskog Sunca promatran iz grobnice Nevvgrange u Irskoj.
Shema prikazuje kako svjetlost zimskoga solsticijskog izlazeeg Sunca prodire u gr
obnicu kod Newgrangea, kako ulazi kroz otvor nad vratima i osvjetljava sredinju k
omoru.
gromadom prekrivenom uklesanim spiralama. Iznad tog je ulaza uobii jeni element,
to jest prozori iznad praga. Rije je o uskom otvoru to ga otkrila tek duga iskapanj
a Michaela i Claire O'Kellv sa Sveuiliti Corku. Bio je zagraen krupnim komadima kre
mena, no oni su se d ukloniti. Poslije restauracije ulaza bilo je opaeno da kroz
taj otvor ul; zimsko solsticijsko Sunce te da blista prolazom i osvjetljava komo
ru u s; ditu humke. Claire O'Kellv se ta pojava duboko dojmila:
Teko je ostati skeptian nakon to ovjek jednom vlastitim oima vidi, kao to se to dogodi
lo meni, tanku nit Sunca to tue kroz hodnik i to u najoajnije od svih dana u godini
, i kako se mrak u komori poinje razilaziti i kako sve vei dio nje postaje vidljiv
dok se Sunce die i svjetlost jaa. Pogledamo li prema van, prema ulazu, ugledat emo
Sunevu kuglu dramatino
uokvirenu prorezom iznad kamenog praga i shvatiti kako je u itavoj godini taj kra
tki trenutak jedino razdoblje kad Sunevo svjetlo uspijeva nadvladati mrak grobnic
e.
I druge grobnice iz tog razdoblja imaju slinu orijentaciju i elemente za proputanj
e sunane svjetlosti. Iako to djeluje impresivno, to svojstvo ipak ne bismo smjeli
brkati sa znanstvenom astronomijom. irina nam prolaza govori da sunana svjetlost
u Newgrange ulazi po nekoliko dana s obiju strana zimskoga solsticija. Osim toga
, jedini bi promatra mogao biti samo pokojnik. Cini se, dakle, daje, naprotiv, ri
je o svojevrsnoj ritualnoj astronomiji i da su vane toke u Sunevu godinjem ciklusu vj
erojatno bile povezane s razliitim svetkovinama, i to u ast mrtvih.
Svojevrsno je promatranje Mjeseca mogue naslutiti i u skupini kamenih krugova u ko
tskoj, a kojima je zajedniko to to im je jedan kamen u prstenu namjerno poloen na b
ok, dok mu s obiju strana stoji usprav- Neke od masivnih no kamenje, tvorei ta
ko donju polovicu prozora. To se leee kamenje neobraenih gromada uvijek nalazi na
junoj strani kruga, izmeu jugozapada i jugo-jugoisto- gto tvore veliki krug
kod Aveburyja.
ka te je postavljeno tako da s njega puca lijep pogled na obzor. Pri tak e orijen
taciji Mjesec prijei preko leeeg kamena, a zbog njegova cik sa gibanja svakih e se o
samnaest i pol godina spustiti toliko da se ni uokviren kamenim prozorom. Ni to,
dakako, nema ba nikakve veze r tonim opaanjima ni s predvianjima pomrina, ali ima s
povezivanji nebesa s mrtvima, jer u tim krugovima poesto nalazimo kremirane Iju s
ke kosti, ba kao i komadie mlijenog kvarca, stoje vrlo prikladan n terijal za simbo
liziranje vjene mjeseine.
Doktor Clive Ruggles sa Sveuilita u Leicesteru, suvremeni strunj za pretpovijesnu b
ritansku astronomiju, sasvim je izriit kad je rije o ii plikacijama tih iroko prihv
aenih tvrdnji:
Primjena monumentalne kamene arhitekture za izraavanje astronomskih poloaja ve je i
sama po sebi dokaz da su ta oznaavanja bila simbolina, a ne namijenjena kakvoj sv
rsi koja bi se nama uinila praktinom.
Kamen bi se teko mogao nazvati prikladnim materijalom za obavljar astronomskih pr
omatranja pa su mnoga drutva drvo nala mnogo zgo nijim za tu svrhu. Za razliku od
kamena, ono se moe lako seliti pri p micanju neba u odnosu na Zemlju.
Pretpovijesni su narodi Europe prije 5000 godina bili pronicljivi pr matrai neba,
ali je njihova astronomija stjecala smisao u njihovim kat gorijama, a ne u kate
gorijama znanstvenika iz dvadesetog stoljea.
TAJNA ORIONA
Jesu li velike egipatske piramide bile postavljene tako da nacrtaju zvjezd; nu k
artu? To se pitanje odnosi na revolucionarnu hipotezu to su je 199 u svojoj knjiz
i Tajna Oriona {The Orion Mystery) iznijeli Robert Bauval Adrian Gilbert.
Bauvalu, tom graevinaru roenom u Egiptu, taje ideja pala na um ka se jednog dana z
agledao u zvijezde na bistrom nebu arapske pustinje. On godinama razmiljao o graev
inskim problemima vezanim uz izgradnju p ramida, ba kao i o njihovoj orijentaciji
i rasporedu, i to napose u sluaju trij velikih piramida na ravnjaku Gizehu ili G
izi. (Vidi Kako su sagraene pi ramide? u poglavlju Graditeljska uda.) Iako su ih g
radila tri razliita farc ona, njihov je poloaj ipak skladan - no zato taj poloaj nij
e i idealan, t jest zato sve tri ne lee u ravnoj crti? Trea piramida, koju je sagradi
o Mi
kerin, nije samo mnogo manja od Keopsove i Kefrenove, nego je i upadljivo odmakn
uta od osi koja kroz njih prolazi. Odgovor je Bauvalu dala jedna sluajna opaska p
rijatelja te noi u pustinji. Taj je prijatelj, naime, zamijetio da tri zvijezde k
oje tvore pojas u dobro poznatom zvijeu Orion (koje je ime dobilo po divskom lovcu i
z grke mitologije) nisu poredane u ravnoj crti, nego da je trea, ona gore i desno
te ujedno i najmanja, malo pomaknuta. Bauval se smjesta sjetio piramida i tako j
e bilo posijano sjeme tajne Oriona.
Bauval je poao za svojom slutnjom i prouio plan piramidskog kompleksa oko Gizeha. i
nilo se da se u obrazac Oriona uklapaju i jo dvije piramide iz etvrte dinastije. S
jeverno od Gizeha die se piramida Dje-defra kod Abu Ruvvasha te se dobro poklapa
sa sjajnom zvijezdom to tvori lijevu nogu zvijea Orion. Na jugu je pak Nebkina pirami
da u Zawyat al Arvanu, koja se poklapa sa zvijezdom na Orionovu desnom ramenu. Pos
ljednje dvije piramide nune da bi se upotpunio standardni lik Oriona Bauval nije
uspio pronai pa je mogao samo zakljuiti da one nikada nisu bile ni sagraene ili da s
u ve odavno sruene i nestale pod pijeskom zapadne pustinje. No i bez njih je mogue n
ai analoge za pet od sedam svijetlih zvijezda u Orionu. Zbog svega je toga Bauval
ustvrdio da su Egipani iz etvrte dinastije promiljeno postavili svoje piramide tak
o da oznae oblik zvijea Orion, koje je prije pet tisua godina izgledalo skoro isto k
ao i danas.
No postoji li razlog zbog kojeg bismo pomislili da bi takav podvig Egipane uope i
zanimao - naime pokuaj da na zemlji naprave model nebesa? Odgovor je na ovo pitan
je potvrdan i na tom je opem nivou Ba-uvalova teorija vrlo smislena. Grki nam pisc
i iz klasinog doba vele da su Egipani u Mlijenoj stazi, toj vijugavoj prugi dalekih
zvijezda to presijeca nebo, vidjeli nebesku analogiju rijeke Nil. Budui da su se
prema koz-molokoj vanosti svoje rijeke oduvijek odnosili vrlo ovinistiki, ini se vjer
ojatnim da su dugo vjerovali kako je Mlijena staza zemaljski odraz Nila i obratno
. Stoga je njihov motiv lako mogla biti elja da tom zemaljskom obrascu dodaju i zv
ijezde.
Raspored triju velikih piramida u Gizehu usporeen s rasporedom triju zvijezda u O
rionovu pojasu.
Piramidski tekstovi
Kao to Bauval s pravom upozorava, sauvani tekstovi koji opisuju ritualnu vanost pir
amida upravo su posuti spomenom na zvijezde. Ti su tekstovi upisani u zidove kom
ora piramida iz Pete i este dinastije (oko 2450. - 2250. pr. Kr.), to jest poslij
e doba Keopsa ili Kufua i drugih
mm
Nono nebo vieno iz Velike galerije Keopsove piramide. Prije nego to je piramida zat
vorena, ta je galerija mogla posluiti kao savren vidikovac za astronomska promatra
nja.
graditelja kompleksa u Gizehu, pripadnika etvrte dinastije - pa i nema razloga da
pomislimo kako jo malo prije toga faraoni nisu slinih nazora. U tim piramidskim t
ekstovima nalazimo mnoga n sta na kojima se spominje kako pokopani faraoni odlaz
e na zvijezd( se u njih pretvaraju, a posebnu je vanost imalo zvijee Sahu, t( egipat
sko ime za Orion za koje se vjerovalo da je dom Ozirisa, v kog boga mrtvih. U je
dnom tipinom ulomku, jedan piramidski te veli: Gle [faraon] doe kao Orion, gle Ozir
is doe kao Orion. C se da se vjerovalo kako dua mrtvog faraona putuje na Orion da s
e s dini s Ozirisom: Neka bi se uspeo u nebo, neka bi te nebo rodilo 1 Orion. Sto
se pak tie piramida u lcoje su se pokapali kraljevi, jec od tekstova eksplicitno
ih izjednauje s Orionom: Ti su kraljevi C on-Oziris, te su njihove piramide Orion-
Oziris, te su njihove grae ne Orion-Oziris.
Egiptolozi su u cjelini zanemarivali astronomski sadraj tih ulomj te bi ih poneka
d samo preletjeli kao kakvu tandaru-mandaru. Pa ipal tekstovi nedvojbeno pokazuj
u daje postojala veza izmeu kulta piramk kulta zvijea Orion (boga Ozirisa), ba kao i
Sjevernjae i zvijezde Sir (koju su smatrali Ozirisovom enom Izidom). Mogue je da s
u u Keops vu piramidu ugraeni i neki elementi koji pokazuju na pojedine zvijezi T
ako u piramidi nalazimo dva uska okna (preuska za ovjeka) koja vode Kraljevske ko
more. Budui da ona nemaju i otvore na povrini pirami< prvotna teza da je rije o ven
tilacijskim oknima ve je odavno napuste pa su se teorije umjesto toga okrenule ri
tualnim svrhama, proglaavaji ih, primjerice, prolazima kroz koje se faraonova dua
mogla izvui i kl nuti na put prema vjenosti.
Godine 1964. tu je tezu razradio egiptolog Alexander Badav\ ustvrdivi kako su ta
okna zapravo bila kanali kroz koje je faraon odi zio prema zvijezdama - jer je s
jeverno okno vodilo prema Sjevernjaci juno prema Orionu. Njegovu su teoriju potkr
ijepili i prorauni astr nomkinje Virginije Trimble. Sjeverno okno (otklonjeno 31
stupanj < horizontale) upereno je ravno u Alphu Draconis, koja je izmeu otpi like
3000. i 2500. pr. Kr. bila polarna zvijezda. Sto se pak tie juni ga okna (uzdignu
tog za 44,5 stupnjeva), ono je izmeu 2840. i 248 pr. Kr. bilo upereno u Orion u k
ulminaciji pa je svaka dvadeset eti sata tono kroz produetak okna prolazio itav pojas
zvijezda u t konstelaciji.
Bauval i Gilbert znali su valjano iskoristiti rad Badawyja i Virgini Trimble, al
i je moda od svih dokaza to su ih iznijeli najuzbudljiv ji onaj koji polazi od ime
na to su ih sami Egipani nadjenuli piram dama. Dvije piramide u orionskom poloaju i
maju zapravo zvjezdar
imena. Tako se Nebkina (u Orionovu desnom ramenu) zvala Nebka je zvijezda, dokje Dje
defrina piramida (u Orionovu lijevom stopalu) bila poznata pod imenom Djedefra je z
vijezda Sehetu. Sugestivno je i ime same Velike piramide, Khufuov [Keopsov] horizo
nt. Ako su Egipani piramide zamiljali kao zvijezde, moda su ih i postavili tako da z
rcale nebo.
Reakcija egiptologa koji u pravilu o astronomiji ne znaju nita, a ve su stekli i n
aviku ignoriranja novih ideja - na teoriju o Orionu bila je izrazito hladna, no
ipak s nekoliko vanih iznimaka. Tako je profesor I. E. S. Edwards, dostojanstveni
starac piramidologije, ispustio nekoliko vrlo ohrabrujuih glasova i prihvatio ba
rem to da je juno okno Keopsove piramide bilo poravnano s Orionovim pojasom. I pr
ofesor Jaromir Malek, ravnatelj Griffithova egiptolokog instituta na Sveuilitu Oxfo
rd, bio je takoer vrlo prijemiv. Zato je u pismu upuenom Bauvalu 1985. izjavio kako
bi bio spreman ozbiljno razmotriti opaanje da su piramide u Gizehu orijentirane i
li postavljene tako da predstavljaju tri zvijezde u Orionu.
Mogli bismo uistinu rei daje vanost astronomije u egipatskoj religiji bila nedvojb
eno podcijenjena pa je Bauvalova zasluga to je na tu temu bacio toliko potrebno n
ovo svjetlo. Neki od dokaza to ih iznosi u korist teze o povezanosti piramida i z
vijezda izvanredno su uvjerljivi. Pa ipak je teoriju o Orionu, kad se prelo na si
tne detalje, bilo teko podrati. Slaganje Oriona i piramida u Gizehu vrlo je intrig
antno, ali ne i zadovoljavajue. Dvije vane zvijezde u toj konstelaciji nemaju ba ni
kakvog para na zemlji pa se Bauval morao zakloniti iza objanjenja da moda nikad ni
su ni bile izgraene, odnosno da ih tek treba nai. ak se i one dvije dodatne zvijezd
e koje je uspio identificirati (izvan onih u pojasu) u njegovu sliku uklapaju pril
ino nezgrapno. I udaljenosti i kutovi zapravo su krivi. Uzmemo li tri piramide u
Gizehu i na njih postavimo Orionov pojas (vidi crte na slici 132) te u istom mjer
ilu nacrtamo i druge zvijezde Oriona, meu kojima i toke u ramenu i stopalu, otkrit
emo da padaju sasvim izvan Djedefrine i Nebkine piramide, koje se nalaze previe n
a sjeveru, odnosno na jugu.
Slini su se problemi pojavili i kad su Bauval i Gilbert pokuali proiriti svoj model
izvan triju poetnih zvijezda Orionova pojasa. Profesor Malek im je preporuio da r
azviju teoriju usporeivanjem zvijea i rasporeda piramida iz istog razdoblja. Oni su
to i pokuali uiniti, ali bi se plod tog pokuaja mogao nazvati samo jadnim promaajem
. Kad je rije o etvrtoj dinastiji, Bauval i Gilbert su u najboljem sluaju mogli dvi
je piramide u podruju Dashura, sjeverno od Gizeha, spariti sa zvijezdama iz konst
elacije Hijade, koja na nebu stoji iznad Oriona. U istom zvije-
Zvjezdana karta poloena na plan glavnih piramida egipatskoga Starog kraljevstva.
Iako se Orionov pojas dobro slae s trima velikim piramidama u Gizehu, druge piram
ide (Zawyat alAryan iAbu Ruwash), za koje Bauval i Gilbert tvrde da se poklapaju
s obrascem zvijea, isti su promaaj. Nijedna od zvijezda u Hijadama ili Taurusu ne s
lae se, nasuprot njihovim tvrdnjama, s piramidama kod Abusira. Pazi! Karta je okr
enuta naopako, pa je jug gore.
"-Svinuta piramida
DASHUR
'- Crvena piramida

ABUSIR "^~-~^0
TAURUS ^^S_
Hijade
ZAWYAT ALARYAN
ORION
Betetgeuse
Rijeka Nil
Velike piramide/ Orionov pojas
G1ZA
ABU RUWASH
KAIRO
tu svijetli, meutim, jo pet zvijezda koje se ne daju spariti ba ni s in na Zemlji. Os
im toga, dvije toke teko da mogu tvoriti ikakav obrazac. Dvije se, naime, susjedne
piramide mogu povezati sa svakim dvjem; zvijezdama. Jedno se drugo slaganje poj
avilo kad su usporedili skupini piramida iz Pete dinastije u Abusiru s grozdom z
vijezda iznad Oriona
te je proglasili njegovom glavom ali ni tu zapravo nije bilo nikakve pravilnosti.
Doktor Robert Chadwick, historiar starog Bliskog istoka, oitao je Bauvalu bukvicu
i zbog drugih stvari. On je, naime, pokazao kako se orijentacija navodnih Oriono
vih piramida i onih koje navodno pripadaju Hijadama jednostavno ne slau na nonom n
ebu u svakom zadanom trenutku. Bauval je uzeo njihov poloaj u razliito doba noi: Tau
rus [Bik, kojemu su Hijade glava] s rasporedom piramida u Dashuru slae se samo kad
se die na istoku, dok se Orion slae s piramidama u Gizehu samo kad je na meridijan
u, devedeset stupnjeva dalje. Pa kakva je to onda 'korelacija'?
Druga je strana novia, dakako, da se kod mnogih drugih piramida ne pojavljuje ba ni
kakav prepoznatljiv zvjezdani obrazac. Bauval i Gilbert tvrde da su zapravo samo
graditelji etvrte dinastije slijediti glavni astronomki plan. No, s druge strane
, oni u svoju shemu ipak ukljuuju piramide iz Pete dinastije u Abusiru, tvrdei da
predstavljaju Orionovu glavu. Napokon, oni se sasvim slobodno pozivaju i na teksto
ve iz piramida iz este dinastije koje se, unato tome to ih sasvim jasno povezuju s
Orionom-Ozirisom, uope ne uklapaju u Orionov obrazac.
Promatrana s isto statistikog motrita, teorija o Orionu nije se ba iskazala pa Chadv
vick jetko zapaa:
Robert Bauval i Adrian Gilbert nisu nikad uspjeli istodobno povezati vie od triju
piramida i triju zvijezda. S obzirom na to da na podruju izmeu Abu Riivvasha i Da
shura postoji skoro trideset piramida, to je navodno slaganje ista sretna koincid
encija te bi ga trebalo pripisati sluajnosti, a ne nekakvom generalnom planu to su
ga smislili stari Egipani iz etvrte dinastije. Spajanje deset posto piramida u to
m podruju s tisuama zvijezda na nebeskom svodu ne otkriva nam ba nikakvu vidljivu k
orelaciju izmeu zvijezda i piramida. Poznajemo li praktinu narav starih Egipana, on
da emo znati i da bi oni, da su doista eljeli napraviti shemu u kojoj se piramide
slau sa zvijezdama, zacijelo taj posao obavili mnogo solidnije.
Usprkos toj samo jednoj, i to klimavoj korelaciji izmeu piramida i zvijezda to su
je uspjeli otkriti, Bauval i njegov novi kolega Graham Hancock (vidi Pomak polov
a u poglavlju Izgubljene zemlje i katastrofe) ipak tvrde da su piramide bile pos
tavljene i orijentirane nepogreivo precizno - u tolikoj, naime, mjeri da su ustvr
dili kako su po konfiguraciji piramida u Gizehu uspjeli tono utvrditi kad je napr
avljen nacrt za njihovu izgrad-
nju. Oni su do toga doli usporedivi kut to ga pravac koji prolazi kr tri velike pir
amide zatvara s Nilom, s kutom to ga Orionov pojas zatv ra s Mlijenom stazom. To s
e zvijee kroz milenije malo zakrenulo ; su Bauval i Hancock, dobivi kompjutorskom s
imulacijom nebo kakvo bilo iznad Gizeha, otkrili da je 10 500. pr. Kr. dolo do ton
og preklap nja meridijana s meridijanom. Njihova je metoda prilino neprozirn a njez
inoj jasnoi svakako ne pridonosi injenica da se crtei na kojima prikazan kut Oriono
va pojasa u razliitim epohama razlikuju od knjige ( knjige. itava zamisao da kut t
riju velikih piramida kirurki precizni ukazuje na odreenu astronomku epohu beznadno
je preuzetna, napose pogledom na injenicu da Egipani nisu uspjeli s ikakvom tonou za
i kruiti ni sam Orionov lik.
Zbog svega je toga Bauvalova teorija o Orionu, ma koliko bila zan mljiva kao spe
kulacija, sve prije negoli dokazana, jer tu ostaju jo rano upadljivi problemi - o
d kojih svakako nije najmanji nepostojanje piramk koje bi dovrile likove Oriona i
Hijada. No bez obzira na sve to, opa Bauvalova teza mogla biti vrijedna daljnjeg
izuavanja. Ideja da se nebi sa odraze na zemlji svakako ne bi izlazila izvan okv
ira razmiljanja stari Egipana. Otkria novih piramida (iako u ovom trenutku malo vje
roja na) svakako bi pridonijela potvrdi osnovne teze.
Moda se na takve korelacije dade gledati i na drugi nain. Budin poteni prema Bauval
u i Gilbertu pa recimo da su Egipani svoje zan manje usmjeravali uglavnom na te t
ri zvijezde u Orionovu pojasu, a ne r one koje tvore plea i stopalo. Na grobu viz
ira Senmuta (oko 1450. pr. Ki iz Osamnaeste dinastije, zvijee je Sahu (Orion) prik
azano kao niz o samo tri zvijezde, a ne kao skup od sedam njih. (Radi usporedbe
recim da su stari Kinezi Orion zvani Shen, to znai trolana zajednica.) Z; pravo, sve
dok netko ne podastre jasne dokaze da su Egipani u Orion vidjeli sedmerolano zvijee,
moda se i ne trebamo truditi otkriti i r zemlji dobro nam poznat nebeski lik.
Sagledamo li to pitanje na taj nain, moda ponemo razmiljati mnogo skuenijem zvijeu Or
nu. Egipani su moda biti svjesni tog da tri piramide u Gizehu slie Orionovou pojasu
- to je moda plod i ns mjernog plana. Ali su moda na tome ujedno i stali.
U meuvremenu su Bauval i Hancock svoju argumentaciju nepromi sijeno protegnuli i
dalje pa tako doli do nekih ekstravagantnih zakljua ka. Kad je osnovna teorija tak
o nesigurna, gomilanje jo krupnijih tvrdn primjerice vraanje datuma izgradnje pira
mida u 10 500. pr. Kr. - doist se svodi na puku matariju.
DAN KADA JE SUNCE STALO?
Prema onom to su s pravom nazvali najnevjerojatnijom priom u itavoj Bibliji, Bog je
, da pomogne Izraelcima, svom izabranom narodu, zaustavio i samo Sunce na nebu.
Oni su, poslije padajerihona, s Jouom na elu, nastavili hod prema Obeanoj zemlji (K
anaanu). Nato je Adoni-Sedek, kralj u Jeruzalemu, pozvao svoje saveznike Amorejc
e da zajedno zaustave njihovo napredovanje pa su se dvije vojske suelile kod grad
a Gibeona. Pobjeda je pripala Zidovima, koji su neprijatelja potjerali sve do pr
ijevoja Bet-Horona. I tu poinje udo. Na scenu stupa Bog da posreduje u korist Zido
va koji sijeku Amorejce u bezglavom bijegu:
A dok su bjeali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na nj
ih tuu kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je vie od tue kamene nego to
su ih pobili sinovi Izraelovi svojim maevima (Joua 10,11).
Odluan da neprijatelja uniti do kraja, Joua je pozvao Boga da produlji dan:
Stani, sunce, iznad Gibeona
i, mjesece, iznad dola Ajalona!
I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima
svojim... I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan. N
ije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu ovjejem (Joua
10,12-14).
Biblijski je opis, kad je rije o dogaaju tako zapanjujuih implikacija, iznenaujue tur.
Pria o Jouinom dugom danu spada u sasvim posebnu kategoriju biblijskih uda. Tako, pr
imjerice, mnogi vjeruju u udesna ozdravljenja koja se pripisuju Isusu i drugima,
jer u tome vjerojatno vide sluajeve ozdravljenja vjerom. Drugi prihvaaju daje Dani
jel nekako uspio bez ogrebotine izai iz lavlje jame ili daje Bog progovorio Mojsi
ju iz goruega grma. Pa ipak su i najpoboniji Zidovi i krani teko mogli svariti priu da
je Sunce jednom stalo, i to samo zato da zadovolji krvoednost Joue i Izraelaca ko
ji su provalili u zemlju.
Oito je da bi se Sunce moglo prividno prestati gibati preko neba samo ako bi se p
rekinulo okretanje Zemlje. ak i vjernike vue radoznalost pa
se pitaju za kakvim je to mehanizmom posegnuo Svemogui da izvede t kvo udo. Zbog t
oga su nad malo kojim drugim ulomkom Starog zavje uenjaci, od bibliara do astronom
a, tako estoko naprezali um.
Kad je rije o objanjavanju uda prirodnim uzrocima, Stari zavjet in sasvim lijepu re
putaciju. To posebno vrijedi za druga izvanredna zbiv nja u knjizi proroka Joue,
prema kojima se vie ne moemo odnositi k; tek pukim narodnim priicama bez znanstveno
g konteksta i povijesne sadraja. Kad su Izraelci krenuli u osvajanje Kanaana (naj
vjerojatnije ne: dje izmeu 1450. i 1300. pr. Kr.), prvi grad koji su osvojili bio
je, pren Bibliji, Jerihon. Da je taj grad postojao, sasvim je izvjesno, a kad pa
do bedemi jer je oko njega stupala Jouina*vojska, bijahu to kako se dan smatra - b
edemi iz srednjeg bronanog doba. Geoloki dokazi pokazuji daje rijeku Jordan mogue p
rijei po suhu, a stoje podvig koji su izvt Joua i Izraelci pred napad na Jerihon. Je
rihon pak lei na velikom ge< lokom rasjedu sklonom naglim i divljim potresima. U d
eset od trides zabiljeenih potresa, meu kojima i u onom sasvim nedavnom iz 192' la
vine su mulja zagradile rijeku Jordan i na dan-dva joj zaustavile tok. 1
Bedemi jerihonski padaju zajaivanje rijeke i pad zidova jerihonskih moglo se d
ogoditi u okviru is pred naletom Jouine seizmike epizode.
vojske. Iz obiteljske Biblije s poetka 19. stoljea.
Sa svim tim okolnostima u vidu, bilo bi vrijedno truda pokuati razmotriti objanjen
ja ponuena za najokantnije od svih biblijskih udesa -dan kad je stalo Sunce.
Zlo znamenje i pomrine
ini se da je rjeavanje Jouina dugog dana sredinom dvadesetog stoljea postala omiljen
a zanimacija bibliara. Profesor John Bright, jedan od vodeih biblijskih autoriteta
iz sredine stoljea, iznio je tezu daje ta pria moda iznikla iz krivo shvaene Jouine
molitve. Bright je pretpostavio da su Izraelci kanili napasti iznenada, zaklonje
ni gustom jutarnjom maglom, te da je Joua molio Boga da se Sunce ne pojavi prebrz
o i ne rastjera maglu. Brightova, meutim, teorija tu priu objanjava tako dobro da j
e zapravo nijee. U Bibliji se ne spominju ni magla ni iznenadni napad Joua zapravo
svoju molitvu izrie usred boja. Osim toga, da se Joua molio samo zato da se magla
jo malo zadri, morali bismo se upitati zastoje onda ta pria postala tako nezaborav
na.
Drugu je tezu iznio bibliar R. C. Fuller te padanje tue kamenja proglasio doslovce i
znimno krupnim gradom. Prema njegovu je miljenju ta tua potrajala itav dan te zaklo
nila svjetlo Sunca i Mjeseca. Ba kao i Brightova, i Fullerova pria kao da nijee jas
no znaenje biblijskog teksta -jer knjiga prorokaJoue nipoto ne govori daje svjetlo
Sunca i Mjeseca potamnjelo, nego ba naprotiv, da se neprirodno produljilo.
Mnogo je uvjerljiviji bio pristup bliskoistonog arheologa Johna S. Holladava izloe
n 1968. u radu provokativnog naslova Dan(i) kad je Mjesec stao. Dok je veina prijanj
ih komentara bila usmjerena na ponaanje Sunca u toj prii, Holladav je u sredite sta
vio injenicu da je Joua zazvao i Mjesec. Stoga Holladav tvrdi da je pravi smisao t
og zagonetnog ulomka zapravo zahtjev da se Sunce i Mjesec na dan bitke s Amorejc
ima nau zajedno.
Holladav je zatim pretraio opirne zapise o zlom znamenju u astrologiji to su se sauv
ali iz drevne Babilonije (na jugu dananjeg Iraka). Drevni su se bliskoistoni kalen
dari - poput naega - temeljili na gibanju i Sunca i Mjeseca. Ako bi se kalendar u
godio kako treba, Mjesec bi se pojavio zajedno sa Suncem sredinom mjeseca od dva
deset devet dana, to jest 14. Kad bi se to dogodilo, Babilonci su to shvaali dobr
im znakom za naciju: Zemlja e biti zadovoljna... i radost u srcima ljudi, kako to p
ie na jednoj ploici o nebeskom znamenju. Ako bi se, meutim, Sunce i Mjesec na nebu
pojavili zajedno 13. ili 15. dana u mjesecu, onda je to najavljivalo katastrofu,
poraz od neprijateljske ruke.
itajui Jouu u tom kontekstu, Holladav je ustvrdio: Smisao Jo 10,12-13 teko da moe bit
jasniji. Bila je to molitva za povoljan zn: da kroz itav dan boja na nebu budu i S
unce i Mjesec (u opoziciji). ' svim je mogue da su stari Hebreji vjerovali u isto to
i stari Babilonci: e se, napusti li Mjesec jo rano svog ortaka, na njihove glave
sruiti r volja. Kad tekst veli stade, onda to, prema Holladavevu tumaenju, i je znail
o da su se Sunce i Mjesec prestali gibati, nego da su ostali svojemu mjestu.
To bi se Holladavevo glatko objanjenje dalo, meutim, primijeniti i mo na Jouinu mol
itvu, ali nipoto i na redak koji za njom slijedi. A on \ li da je u itavoj toj prii
Sunce bilo mnogo vaniji partner od Mjeseca: stade sunce nasred neba i nije se na
gnulo k zapadu gotovo cio dan. Hi ladavje morao pretpostaviti daje to bio kasniji
komentar, dodan iz pc prepisivaa koji je krivo shvatio poetno znaenje Jouine molitv
e. Ta je Holladav, istina, iz teksta domiljato izvukao novo znaenje, no tak koje,
i po vlastitom priznanju, sami stari Hebreji nisu prihvaali. S Hol] dayem se, sas
vim izvjesno, ne bi sloio ni idovski uenjak Josip Flavi koji je u prvom stoljeu nove
ere prepriao biblijsku povijest za grko-rii sku publiku. Za njega je taj tekst ne
dvojbeno govorio o neprirodno prod ljenom danu:
Dogodilo se da se dan produljio, da no ne bi dola prerano i bila smetnja aru Hebrej
a u progonu neprijatelja... To da se dan u to doba produljio i da je bio dulji n
o obino zapisano je u knjigama poloenima u hramu.
Holladaveva se argumentacija slama i kad pomislimo da su Hebreji zac jelo ve mnog
e bitke i vodili i dobili 14. u mjesecu. Po emu je ta zgo< bila tako posebna da l
jetopisac kae kako nije bilo takva dana ni prije poslije?
U svojoj studiji iz 1972. historiar se John Sawyer priklonio mnoj plodonosnijem p
ristupu i pretpostavio da su Izraelci zaista vidjeli nek kav zapanjujui nebeski d
ogaaj u vezi sa Suncem - naime njegovu t( talnu pomrinu. Sawyer je krenuo od zanim
ljivog opaanja da potpui pomrine znaju stvoriti dojam da su dulje nego to stvarno j
esu. Tal se, primjerice, za pomrinu iz 1927. promatraima iz sjeverne Engli ske inilo
da traje pola sata, iako je bila gotova ciglih dvadeset pet si kundi. Pomrina koj
u su 1860. vidjeli Dongole iz Sudana, duga san: minutu i pedeset sekundi, po isk
azima je promatraa mogla trajati ol< dva sata. Sawyer vjeruje kako je ba ta iroko p
otvrena iluzija, nain prividno produljivanje vremena pri nestanku i ponovnoj poja
vi Sunc
na nekom dijelu neba, mogla potaknuti priu o tome da je Sunce ostalo stajati nepr
irodno dugo. Hebrejska je rije u ovom sluaju bila daman, a Sawyer je tumai kao mirov
ati, biti neaktivan, drugim rijeima prestati sjati.
Sawyer je tu tezu provjerio istraivanjem pomrina koje su se vidjele iz june Palesti
ne izmeu 1500. i 1050. pr. Kr., to jest u irokom vremenskom razdoblju koje obuhvaa i
dovsko osvajanje Kanaana. Matematike retrokalkulacije (uz pretpostavku da se giba
nje Zemlje i Mjeseca nije promijenilo od Jouina doba) izbacile su dvije takve mog
ue pomrine, jednu u kolovozu 1157. pr. Kr. ijednu, kasniju, u rujnu 1131. pr. Kr.
Izmeu ovih dvaju kandidata Sawyer se priklonio potonjem, ponajvie stoga to se ta po
mrina dogodila u 12,40 sati, dakle oko podneva, na to upuuju i rijei: I stade sunce n
asred neba. Rauna se da je ta spektakularna pomrina potrajala vie od etiri minute te
je lako mogla stvoriti iluziju da se Sunce zaustavilo i mnogo dulje prije nego s
toje nastavilo svoj normalni put - ta prisjetimo se samo kako se Dongolama 1860.
uinilo da pomrina kraa od dvije minute traje itava dva sata.
Sawyerova je teorija vrlo domiljata, ali nailazi na neke ozbiljne prigovore. Prvi
su kamen spoticanja godine tih pomrina. Obje su, naime (i ona iz 1157. i ona iz
1131. pr. Kr.), daleko premlade da bi pale u Jouino doba, i to po svakom moguem mo
delu. Prema prihvaenoj vremenskoj shemi, iz egipatskih je zapisa jasno daje narod
izraelski oko 1200. pr. Kr. ve bio u Palestini. Da zaobie taj kronoloki problem, S
awyer je iznio tvrdnju kako je taj dugi dan bio zapravo kasniji dogaaj pogreno prido
dan ciklusu pria o Joui, odnosno daje sam Joua ivio mnogo kasnije od opisanih dogaaja
(prelaska Jordana i pada Jerihona), a koji se obino s njim povezuju. Takvo adhoc
objanjenje znatno slabi uvjerljivost Sawye-rove teze.
Osim toga, krajnje je dvojbeno da bi se taj tekst mogao stvarno odnositi na pomri
nu. Stari ih zavjet, naime, biljei nekoliko i ni u jednom se od njihovih opisa ne
pojavljuje glagol daman, stajati mirno. Umjesto njega nalazimo sasvim specifinu te
rminologiju koja jasno govori da se Sunce pomrailo. Tako, primjerice, Amos, proro
k iz osmog stoljea pr. Kr., navijeta prijetnju Boju: Uiniti [u] da sunce zapadne u pod
ne, i pomrait u zemlju u po bijela dana (Amos 8,9) - stoje vjerojatno bio odjek vel
ike pomrine Sunca u lipnju 763. pr. Kr. Kasniji prorok Joel prorekao je: Sunce e se
prometnut' u tminu... prije nego svane Jahvin dan (Joel 3,4). Ako je ve postojala
takva terminologija za opisivanje pomrina, zato za njom nisu posegnuli i autori k
njige Jouine? ini se, meutim, da pria o dugom danu govori ne o pomraenom Suncu, nego
neem upravo obratnom - ta itava
poenta i jest u tome da se dan produljio kako bi Joua mogao poisti neprijatelje.
Kamenje s neba
Nijedan od tih vrijednih pokuaja da se Jouin dugi dan objasni interpn tacijom teks
ta nije ba uvjerljiv. Pa ipak, prije nego to itavu tu priu bi cimo u ropotarnicu, sh
vatimo da postoje jo mnoge radikalne mogunos koje treba istraiti.
Dok su bogobojazni itatelji Biblije iz devetnaestog stoljea mogli jec nostavno pre
tpostaviti daje Bog nekako zaustavio okretanje Zemlje, zbo ega sunce stade, mi se i
pak moramo upitati to znanost dvadeseto stoljea moe rei o mogunosti, ili vjerojatnost
i, usporavanja Zemljin okretanja? Na prvi se pogled ideja o smanjivanju brzine Z
emljine rota cije ini neprihvatljivom, skoro suludom. Dan, naime, slijedi no uprav
sumanuto precizno i svaki (zvjezdani) dan traje 23 sata, 56 minuta i 4, sekunde
. Da nije tako, morali bismo stalno namjetati satove. Zbog tog smo skloni vjerova
nju da je pravilnost duljine dana sasvim neupitna. N je li ba tako?
Istinu govorei, jedno je od najneobinijih otkria posljednjih deset ljea iako je doivj
elo tek skroman publicitet - da duljina dana moe va rirati. Godine 1960. ravnatel
j je Parike zvjezdarnice Anton Danjon obja vio kako je, poslije silnog bljeska na
Suncu, duljina dana privremeno po rasla za 0,85 milisekundi. Neko su se vrijeme
prema Danjonovoj tvrdnj odnosili olako, ali su njegova mjerenja drugi uenjaci i
ponovili i potvr dili. Od 1970-ih znanstvenici se ozbiljno bave idejom da estoke
suna ne oluje izazivaju privremena ubrzavanja i usporavanja Zemljine rotacije tak
ozvane zastoje. Osim toga je postalo jasno i da se Zemljina brzini rotacije stalno
smanjuje pa makar i nevjerojatno sporo, to uspijevaju registrirati samo najpreci
zniji instrumenti.
Ipak, unato tome to je dokazano da se brzina Zemljine rotacije moe mijenjati, rije j
e o varijacijama unutar nekoliko milisekundi - to s( teko moe usporediti s produlje
nim danom o kojem nam govori knjig; Jouina. Solarni bljesak oslobaa silnu snagu, a
li je njegovo djelovanje ns Zemlju silno oslabljeno zbog golemih udaljenosti. Su
neva oluja dovoljno jaka da stvori udo dugo nekoliko sati vjerojatno bi raznijela i
same Sunce pa nitko ne bi preivio da nam o tome pria.
Postoji li ikakav izvor energije koji bi mogao promijeniti Zemljinu rotaciju, a
da pritom ne uniti i samu Zemlju? Taj bi posao mogao obaviti
Izraelci prelaze rijeku Jordan po suhom - to je
neki izvor sile mnogo blii od Sunca, no ini se da bi on mogao nastati udo navodno
prethodilo na samo jedan nain kad bi tijelo veliko skoro kao i sama Zemlja prolo
osvojenju Jerihona. dovoljno blizu daje zahvati svojim gravitacijskim privlaenj
em. U astronomskom bi smislu takav dogaaj bio u najmanju ruku krajnje neobian. Pa
ipak nam jedan detalj u opisu dogaaja kod Bet-Horona jasno govori daje knjiga Joui
na opisala doista krajnje neobian astronomski dogaaj.
Interpretacije Jouina dugog dana (koje nam nude Holladav i Sawyer) potpuno previaj
u ono to se po predaji dogodilo trenutak prije nego to stade sunce. Naime tuu kamenja
koja je navodno pala na Amorejce i desetkovala ih prije nego to ih je Jouina vojs
ka potjerala kroz prijevoj Bet-Horon da ih posijee. Kakvo je to zapravo kamenje b
ilo? Kod nekih modernih prijevoda Starog zavjeta, kao primjerice u esto nimalo do
slovnoj New English Bible, stjee se dojam da je bila rije o zrnima tue - poznatim n
am kuglicama leda, to jest kinim kapima smrznutim u padu. Hebrejski, meutim, tekst
tu smrtonosnu kiu opisuje kao ve-
liko kamenje ili kamenje barada. Taj je barad takoer navodno pada kao jedno od zala
kojim je Mojsije udario Egipat kako bi prisilio faraon da Izraelce pusti iz Egip
ta. Rabinska tradicija jasno biljei da barad nis tek zrna tue. U doba Izlaska, bar
ad je padao pomijean s vatrom, a z same stijene predaja veli da su bile vrele, to
iskljuuje led i ostavlja sa mo jednu mogunost - meteorite. (Vulkanske su bombe vrl
o nevjerojat ne, jer nigdje nije bilo vulkana dovoljno bliskih da po Palestini z
apljut kamenicama.)
Ti su, po svemu sudei, meteoriti najopipljiviji dio te prie o dugor danu i oni mogu
biti klju za razumijevanje i svega ostalog. Najreali stinije bi objanjenje te bibli
jske prie oito bilo takvo koje bi objasni! obje izvanredne pojave kod Bet-Horona:
i razornu kiu kamenja i potonj zaustavljanje Sunca u produljenom danu. Je li mogue
pronai razlon objanjenje koje bi povezalo to dvoje?
Sudar svjetova
Obje pojave, i prekid Zemljine rotacije i pad kamenja na prijevoju Bet -Horon, m
ogao je izazvati dovoljno velik komet (ili koje drugo opa ko tijelo). To je jo 18
83. shvatio svojeglavi ameriki teoretiar Ignatiu Donnellv. (Vidi Atlantida - izgub
ljena i naena? u poglavlju Izgublje ne zemlje i katastrofe.) Njegova je teza posl
uila i kao okosnica teoriji to ju je u svojoj prvoj knjizi Sudar svjetova (JVor/ds
in Collision, 1950. podastro veliki katastrofiar Immanuel Velikovskv, a koju su
njegovi bri tanski nakladnici vrlo senzacionalistiki izreklamirali kao knjigu o da
nu kad je stalo Sunce. I ba je ta koincidencija izmeu padanja kame nja i prividnog
poremeaja Zemljina gibanja Velikovskom posluila ka< polazite:
Piscu knjige Jouine, veza je izmeu tih dviju pojava oito bila nepoznata. Ne bismo m
ogli oekivati da je on posjedovao ikakva znanja o naravi aerolita [meteorita], o
privlanoj sili izmeu nebeskih tijela i tome slino. Budui da su te pojave zabiljeene k
ao istodobne, nije ba vjerojatno da je itav zapis izmiljen.
Osim toga, ini se da pria o Jouinom dugom danu ima svoje ana-loge i u legendama dru
gih kultura Staroga svijeta. Tako, primjerice, Ki-
nezi priaju da se u doba cara Yahoua kako priaju dogodilo udo, jer Sunce deset dana
nije zalazilo, a ume su gorjele i izmiljelo je mnotvo gamadi. Produljeni dan na jed
noj polutki, zakljuuje Velikovskv, morao je biti popraen produljenom noi na drugoj
pa je oiti mitoloki korolar prii o dugom danu pronaao u indijanskoj predaji o neprir
odno dugoj noi, kad su se na svijet oborile kataklizme. Meu meksikim se Aztecima sau
vala neobina pria o jutru kad je Sunce lebdjelo nad obzorom pa mu je trebalo mnogo
sati da se i stvarno digne.
Uzrok je tog svjetskog poremeaja, tvrdi Velikovskv, bio divovski komet koji je pr
oao izvanredno blizu Zemlji. On je zapljutao meteorskim krhotinama iz repa te pore
metio Zemljinu rotaciju svojim gravitacijskim i elektromagnetskim privlaenjem. Za
to odgovorni komet gibao se po eliptinoj stazi koja se sjekla sa Zemljinom, ali
se poslije, tvrdi Velikovskv, sklonio u bezopasnu krunu putanju i pretvorio u pla
net Veneru.
estina s kojom je akademski svijet napao teoriju Velikovskog bila je zaista izvan
redna. Mnogi su znanstvenici podjednako planuli i na samu pomisao da se Zemljina
rotacija moe tako naglo promijeniti, ba kao i na tezu da je Venera neko bila komet
. I znanstvenici su, kao i svi mi, podloni iracionalnim strahovima pa su zato, ra
di svog mira, esto spremni prirodne zakone urezivati u kamen. Godine 1825. veliki j
e francuski astronom Laplace zapisao ovu izreku, koja je gotovo i sama postala p
rirodnim zakonom: itava se astronomija temelji na invarijantnosti poloaja Zemljine
osi rotacije... Ta tvrdnja nije nikad bila dokazana, no ipak je ve i sama pomisao
da bi rotacija naeg planeta mogla pretrpjeti ikakvu promjenu - u pogledu osi kao
i brzine - postala pravi znanstveni tabu. Postalo je, naime, opepoznato daje tako
neto znanstveno nemogue. Kad su se, godine 1925., na slavnom suenju Scopesu u Davton
u, Tennessee (vidi Uvod u poglavlje Podvala?), biblijski fundamentalizam i teori
ja evolucije sastali u sudnici, pojavio se i problem Jouina dugog dana. Clarence
Darrovv, odvjetnik koji je branio uenje evolucije u koli, upitao je svog protivnik
a Williama Jenningsa Brvana: Jeste li se ikad upitali to bi se dogodilo sa Zemljom
daje stala? Brvanov je odgovor glasio: Za to bi se pobrinuo Bog u kojeg vjerujem.
Darrovv mu je nato dobacio pitanje: Zar ne znate da bi se pretvorila u rastaljenu
masu? Darrowljeva je tvrdnja bila potpuna besmislica, no ipak je bila simptomatin
a za puko znanstveno vjerovanje rasprostranjeno u prvoj polovini dvadesetog stoljea
- da je neto znanstveno nemogue samo zato to znanstvenici vele daje tako.
ini se da se do sredine stoljea malo toga promijenilo, jer je nastupilo notorno ko
nzervativno doba. Sudar svjetova bio je doekan pravim urne-
besom osvrta zgranutih znanstvenika, pri emu su se mnogi usmjerili b na njegov pr
istup tom pitanju o dugom danu. Tako je Frank Edmondsc ravnatelj zvjezdarnice Go
ethe Link (Sveuilite Indiana), bio tek jedan mnogih koji su izrekli taj prigovor:
Velikovskog ba nije nimalo brinula elementarna injenica da bi inercija, da je Zeml
ja stala, izbacila Jouu i njegovo drutvo u svemir brzinom od devet stotina milja n
a sat.
U Edmondsonovoj opasci nalazimo - i to kod profesionalnog astron ma - neobian otk
lon od zdravog razuma. ini se, naime, daje on sasvi zanemario sitnu pojavu zvanu
gravitacija, a za koju se openito smatra sve nas, a i sve ostalo, dri vezane za pl
anet. Kad bi se Zemlja najedno zaustavila na mjestu, to bi zaustavljanje sve nje
zine stanovnike esto] razbacalo na sve strane te izazvalo potrese i poplave nevien
ih razmjei ali nikog ne bi poslalo u orbitu. To je Velikovskom morao priznati al
profesor ari Sagan, slavni astronom i 1970-ih i jedan od njegovih naj ih kritiara.
Pa ipak su Edmondson i drugi rani kritiari Velikovskog zanem rili injenicu da on z
apravo nikad nije ni ustvrdio da se Zemlja presta okretati. On je samo iznio dva
naina na koja je mogla nastati iluzija d gog dana: ili se Zemljina rotacija priv
remeno usporila ili joj se nagnu os, moda ak i za itavih 180 stupnjeva. ari Sagan je
izraunao da pi stupno usporavanje Zemlje (ak i do nulte brzine), ako bi potrajalo
it dan, ne bi razbacalo njezine putnike niti bi se Zemlja rastalila, iako bi s'
to i izazvalo nagli porast globalne temperature. Saganu je, meutim, bi mnogo tee o
bjasniti kako bi se Zemlja, da se usporila, ponovno ubrzal i to do priblino iste
kutne brzine.
Na to pitanje nije bilo lako odgovoriti ni Velikovskom. On je iznio tav niz mogui
h odgovora, iako ih je nuno dao tek u obrisima, jer se m hom pozivao na elektroma
gnetsku interakciju izmeu dvaju vrlo blisk: planeta - neto to nikad nije bilo opaeno
, a nadamo se da nikad nee : biti, bar ne s ovoga planeta. Sve se to zapravo ukla
palo u iru teoriju V likovskog da su u nebeskoj mehanici elektromagnetske sile po
djednal vane kao i gravitacijske, ako ne i vanije, no taj je argument veina astn no
ma odbacila kao isto namjetanje podataka.
Svijet naopako
U jednom se, meutim, trenutku - a poelo je to 1978. - uinilo da bi model Velikovsko
g ipak mogao biti spaen. Domiljati je, naime, britanski znanstvenik Peter Warlow o
bjavio rad u visoko rangiranom znanstvenom asopisu Journal of Physics i u njemu i
znio novi model preokretanja Zemlje. Iako je njegova glavna briga bila kako obja
sniti preokretanje ge-omagnetskog polja - dogaaj iz daleke prolosti u kojem su Zem
ljini polovi zamijenili mjesta (vidi Atlantida - izgubljena i naena? u poglavlju
Izgubljene zemlje i katastrofe) - njegov je lanak ipak nekoliko puta pogledao pre
ma Velikovskom.
Warlowljeva je ingeniozna teorija o preokretanju Zemljinog magnetskog polja tvrd
ila daje os Zemljina okretanja, istina, nepromjenjiva u odnosu na zvijezde, ali
da se zato na Zemlji moe mijenjati mjesto kroz koje ta os prolazi. Drugim rijeima,
gurnemo li Zemlju dovoljno estoko, ona se nee ponaati kao svima nam poznati iroskop
u kojem je os zvrka kruto uvrena. Warlow je dokazao da bi se Zemlja vjerojatno pon
aala kao jedna vrsta igre, u Britaniji poznata kao tippe-top (tip-top), koju ponekad
nalazimo kao novost u boinim slatkiima. Iako je rije o igraki, ona nam ipak savreno p
okazuje zanimljivo svojstvo mnogih rotirajuih tijela. Djeluje li na nj i neka sit
na sila (u ovom sluaju teina same drke), tip-top e se okrenuti naglavce, iako e smjer
i brzina okretanja itavoga tijela ostati nepromijenjeni. Tko tu pojavu nije vidi
o, teko e je zamisliti, no tip-top se na kraju sasvim preokrene i povrina mu se poin
je gibati u suprotnom smjeru.
Warlow je tvrdio da e se Zemlja, podvrgnemo lije djelovanju vanjske sile, ponaati
ba kao tip-top. Zemljino okretanje, koje je po svemu sudei i uzrok njezina magnets
kog polja, ostat e nepromijenjeno, dok e se zemljopisna os okrenuti. Ako bi ta van
jska sila bila dovoljno velika, Zemlja bi se mogla i sasvim preokrenuti. I zato,
tvrdi Warlow, ne bismo smjeli govoriti o preokretanju geomagnetskog polja, nego o
preokretanju same Zemlje.
Warlowljev bi model objasnio pojavu preokretanja magnetskog polja i bez pretpost
avke da se Zemljin magnetizam periodiki troi i obnavlja. A to, dakako, ima i mnogo
ire posljedice. Poslije preokreta u stilu tip--topa, za promatraa sa Zemlje Sunce
bi se diglo na suprotnom horizontu - istok i zapad bi zamijenili mjesta. Warlow
je poao za Velikovskim pa naveo mitove i predaje o neobinim promjenama Suneva ponaa
nja. Vjerojatno je meu svima njima najizravnija - i najzaudnija - tvrdnja egipatsk
ih sveenika, a koju prenosi grki historiar Herodot (oko 450.
Gibanje optereenog zvrka (tip-topa): (a) u poetnom stanju, kad ga zavrtimo preko d
rke, (b) i (c) u fazi kad brza precesija stvara sekundarnu rotaciju i dovodi do nje
gova preokretanja (d). Iako se preokrenuo, zvrk se i dalje okree u poetnom smjeru.
pr. Kr.), daje Sunce u pisanoj povijesti promijenilo smjer uspona bar e tiri puta
. Jouin dugi dan spada u istu kategoriju. Takav preokret u stil tip-topa, potpun
ili djelomian, na Zemlji bi izazvao pojavu zaustavlja nja Sunca.
I inilo se da je sada sve u redu. Pa ipak je tri godine poslije izlask Warlowljev
a rada Journal ofPhysics objavio kritiku astronoma Victora Sla binskog, u kojoj
je ovaj razotkrio neke ozbiljne previde u Warlowljevir proraunima. On je, naime,
dokazao da planetarno tijelo Venerine veli ine ne moe za samo jedan dan izazvati t
akvo preokretanje Zemlje. T bi tijelo u prolazu, da to obavi, moralo biti 417 pu
ta masivnije od Zemlje dakle vee i od Jupitera, najveeg planeta Suneva sustava (318
puta ma sivnijeg od Zemlje). Onda bi bila rije o silnom poremeaju izazvanor kolos
alnim nepoznatim tijelom, a koji bi nedvojbeno istodobno izazva lo i znatnu prom
jenu Zemljine putanje. A u tom bi sluaju bilo krajnj nevjerojatno da bi poslije s
vega ostao itko da ispria priu o Jouinu du gom danu. Na ovu kritiku svoje matematik
e, Warlow nikad nije uspii odgovoriti.
Drugi je problem s Warlowljevim modelom - a kojeg se Slabinsk nije ni dotakao -
njegovo neslaganje s geolokim zapisom o Zemljim magnetizmu. Geolozi, naime, vjeru
ju da se od doba dinosaura, dakle i posljednjih 65 milijuna godina, dogodilo oko
120 geomagnetskih pre okreta. Ako je Warlowljevo objanjenje tih dogaaja ispravno,
onda b se Zemlja morala toliko puta preokrenuti u bliskim susretima s tijelim,
Jupiterove veliine. Ve i jedan takav susret ini se prilino nevjerojat nim, zbog ega j
e vjerojatnost 120 takvih susreta besmisleno mala p; ak i kad uzmemo u obzir svu
golemost vremenskog raspona. A ako ji Warlow u pravu kad tvrdi da Zemljini preok
reti izazivaju i geomagnet ske, onda bismo morali oekivati i da stijenje i kerami
ka prije Jouin; doba (izmeu 1450. i 1200. pr. Kr.) pokazuju polaritet obrnut od on
oj to ga nalazimo u materijalu iz kasnijih stoljea, o emu, meutim, nema ni govora. G
eolozi se u pravilu slau da se posljednji geomagnetsk preokret dogodio prije otpr
ilike 12 500 godina, to jest potkraj posljednjeg ledenog doba. (Vidi Pomak polov
a u poglavlju Izgubljene zemlje: katastrofe.) Dosad su bili ispitani tragovi mag
netskih tvari u desecim; keramikih lonaca i opeka s Bliskog istoka iz razdoblja i
zmeu 2000. 1000. pr. Kr., no pritom se nije dalo ni naslutiti daje dolo do preokre
t; geomagnetskog polja.
Loe vijesti za Warlowa bile su i loe vijesti za Velikovskog. Jo, naime, nije bio ot
kriven uvjerljiv mehanizam za njegove goleme pomake Zemljine osi rotacije u 15.
stoljeu prije Krista. A u tom su se njegovom irokom modelu planetarnih katastrofa
pojavili i mnogi drugi pro-
blemi. Mnoge kritike koje su mu nehajno dobacili u proteklih trideset godina teko
bi se mogle nazvati iim boljim od poruge. Ili, kao to je to jednom zgodom zamijet
io Archie Roy, profesor astronomije na Sveuilitu u Glasgowu i jedan od vodeih svjet
skih strunjaka za nebesku dinamiku, samo su neupueni u nebesku mehaniku mogli tvrdit
i da su putanje planeta ostale stabilne jo od postanka Suneva sustava. Mnogi su fi
ziari otili jo i dalje te ustvrdili kako se taj naizgled tako skandalozni model Vel
ikovskog ne protivi nijednom poznatom fizikom zakonu i daje stoga mogu. No stoje m
ogue nije automatski i vjerojatno, a kao to ree Carl Sagan, izvanredne tvrdnje trae
i izvanredne dokaze.
Poetkom 1980-ih itava je pria o Velikovskom napokon prsnula ili se bar polako ispuh
ala do kraja. Venera je doista planet u mnogo pogleda neobian, a dobar dio drevne
mitologije koji se njime bavi podjednako je udan. Pa ipak, kad su istraivai koji s
u nastupili poslije Velikovskog secirali dokaze to ih je on izveo iz folklora i m
ita, doveli su u pitanje i samu njegovu rekonstrukciju katastrofalnih zbivanja k
oja su pratila idovski Izlazak i kasnijih osvajanja. Veza je izmeu tih zbivanja i
planeta Venere bila iznimno slaba.
Takoer su 1980-ih godina istraivanja britanskih astronoma Victora Clubea i Billa N
apiera (vidi Uvod u poglavlje Izgubljene zemlje i katastrofe) pokazala daje u br
onanom dobu Zemljinu putanju presjekao bar jedan divovski komet. Kad se on postup
no raspao na manja tijela, mogao je stvoriti ne samo spektakularne pojave na neb
u nego i ozbiljno ugroziti ljudsko drutvo - na njegovoj su stazi mogle ostati itat
e rijeke svemirskog otpada.
S dolaskom je tog modela, to su ga stvorili profesionalni astronomi, model Veliko
vskog postao izlian. On je skupio znatne dokaze daje sjeanje na katastrofe to ih je
izazvao taj komet ostalo pohranjeno u drevnim mitovima i folkloru, no same su s
e katastrofe dale mnogo bolje objasniti kometom Clubea i Napiera - a iji se ostac
i jo opaaju - negoli hipotetskom povijeu Venere kao kometa.
Tunguska iz bronanog doba?
Dana 30. lipnja 1908. oko 7 i 17 ujutro, kraj mjestaca Tunguske u srednjem Sibiru
, neto se razletjelo silovitom estinom. Daleki su oevici ugledali plamenu kuglu svje
tliju od Sunca kako leti prema zemlji, iza ega je uslijedila zagluujua eksplozija ko
ja se ula i tristo kilometara da-
leko. Podrhtavanje se tla prenijelo i na gotovo tisuu kilometara udaljen dijelove
. Kraj Tunguske je potom do visine od dvadeset kilometara pole tio oganj ili plam
eni stup, nakon ega se iz spaljene ume digao divovsl oblak dima u obliku gljive.
Taj kraj, jedan od najzabitnijih u Sibiru, na svu je sreu bio rijetk naseljen u n
jemu je ivio tek pokoji lovac na sobove. Nitko u blizir sredita eksplozije ne bi i
mao ba nikakva izgleda preivjeti, jer je om primjerice, istrijebila itavo krdo od 1
500 sobova, posljednji put vien desetak kilometara od udarne toke. Pronaeno je tek
nekoliko deseta ka ispeenih strvina, dok su svi ostali bili spaljeni do pepela. S
to se pa tie same ume, bilo je opustoeno podruje od itavih petnaestak tisu etvornih k
ometara. Milijuni su stabala bili porueni, a debla su ostal leati na tlu okrenuta
od sredita eksplozije, nalik na bice kotaa. Sta bla koja su ostala uspravno, eksplo
zija je prelomila i sasvim im otpuhal lie.
Sto se uistinu dogodilo? Udaljenost poprita i poetak Prvoga svjet skog rata doveli
su do toga da se na itav taj dogaaj pomalo i zaboravi lo, no onda je 1927. ruski
strunjak za meteorite Leonard Kulik pronaa mjesto eksplozije. Jedva je mogao povje
rovati vlastitim oima naavi s pred tolikom devastacijom, jer su rezultati i povrnog p
regleda nadi] sve prie oevidaca i moja najneobuzdanija oekivanja. Kulik se razoa rao s
amo utoliko to nije uspio pronai krater kao ni ostatke koji bi podr ali njegovu teo
riju da je sve to zasluga meteorita.
U godinama poslije Kulikove ekspedicije bio je ponuen itav niz bi arnih spekulacija
koje su trebale objasniti taj dogaaj kraj Tunguske Okolnost nepostojanja kratera
potakla je nastanak teorija daje eksploziji izazvala crna rupa manja od atoma, ko
madi antimaterije, pa ak i kva na NLO-u na nuklearni pogon. Ta je teza o padu inos
vjetskog svemir skog broda toliko zaintrigirala neke ruske znanstvenike da su u
Tunguski uputili jo nekoliko ekspedicija koje su trebale potraiti dokaze o anomal
noj radioaktivnosti. One su se, ba kao i one koji su pole u potragu z kraterom, vr
atile praznih ruku.
Spekulacije su na Zapadu bile neto suzdranije, jer su prorauni na pokon uvjerili vei
nu astronoma da nepostojanje kratera nije nikakav mi sterij. Ako bi doao pravom b
rzinom i pod primjerenim kutom, maleni b komet ili njegov fragment eksplodirao i
prije udarca u tlo, a njegov bi ma terijal potpuno ispario bez ikakvog zaostalo
g traga. Gotovo siguran do kaz daje ognjena kugla iz Tunguske bila sazdana od obin
e inosvjetsk tvari pribavio je rad Menottija Gallija sa Sveuilita u Bologni, Italij
a On je 1991. otiao u Tungusku pa izbuio uzorke iz mnotva stabala ko ja su preivjela
eksploziju i u tim uzorcima potraio mikroelemente. I
godovima iz razdoblja katastrofe Galli je pronaao deset puta vie bakra, zlata i ni
kla nego u godovima prije i poslije njih. A zna se da su ba ti elementi, napose n
ikal i zlato, u meteorskim tijelima zastupljeni izvanredno visoko.
Ta ognjena kugla iz Tunguske sad je bila uklopljena kao krunski svjedok u model
Clubea i Napiera. Sam pak datum eksplozije - 30. lipnja - poklopio se s vrhuncem
godinjeg meteorskog roja iz smjera Bete Taurida - koji pak povezuju s Enckeovim
kometom, istim onim u kojemu Clube i Napier vide glavni ostatak divovskog kometa
koji se neko dizao na nebu bronanog doba. Prema njihovoj procjeni, rijeka fragmen
ata stvorena mrvljenjem kometa i dalje nosi oko 10 000 tijela ravnih onome koje
je izazvalo eksploziju kraj Tunguske, stoje podatak koji izaziva strah za nau bud
unost i koji e nas natjerati da ozbiljno razmislimo o znaenju drevnih pria, poput on
e o djelovanju tue kamene koja se stutila na Jouine neprijatelje u boju kod Bet-Horon
a. Ta rijeka krhotina iz kometa u raspadu Clubea i Napiera nije rasporeena ravnom
jerno, nego se skuplja oko jezgre ili jezgri onog poetnog tijela. U nekim povijes
nim trenucima, razorni pljuskovi meteorita ne bi bili nimalo nevjerojatni - zapr
avo bismo ih, prema Clubeu i Napieru, trebali i oekivati.
Pa je li onda komet iz Tunguske - ili, tonije, ulomak koji je pao u obliku ognjen
e kugle - prouzroio i Jouin dugi dan? Cini se nevjerojatnim da bi sam komet, ma ka
ko svijetao, mogao stvoriti sunce koje e Joui osvijetliti bojite. Sigurno je da bi se
takvo tijelo vidjelo vie od jednog dana pa i na dnevnom nebu - te se lako razlik
ovalo od dobro poznatog Sunca. A sunce iz prie ne bi moglo biti ni sama ognjena kug
la - jer se tijelo iz Tunguske pred eksploziju vidjelo tek nekoliko sekundi. Ipa
k se ini da se taj komet motao u blizini ba nekako u Jouino doba. Pria, uostalom, ve
li da je Joua, dok je dizao opsadu Jerihona, ugledao znamenje na nebu:
Kad se Joua pribliio gradu Jerihonu, podie ui i ugleda ovjeka kako pred njim stoji s
isukanim maem u ruci. Joua mu pristupi i upita ga: Jesi li ti s nama ili s naim nepr
ijateljima? A on odgovori: Ne, ja sam voda vojske Jahvine i upravo sam doao... Tada
Joua padne niice, pokloni mu se i ree... (Joua 5,13-14).
Oblik kometa vizualno ih povezuje sa simbolima maa. Tako primjerice u desetom sto
ljeu prije Krista kralj David, podigavi oi, vidje
IZGUBLJENI DAN
Rjeenja problema Jouina dugog dana periodiki se pojavljuju na naslovnim stranicama.
Naalost, jedno od najrazvikanijih rjeenja zapravo se pretvorilo u prepreku ozbiljno
j raspravi o tom pitanju.
Sedamdesetih je godina po tabloidima uvelike zakruila pria da su NASA-ini znanstve
nici, koji su proveli kompjutorske proraune bivih i buduih gibanja planeta, otkrili
izgubljeni dan. Kompjutor je navodno stao na nekom (neodreenom) datumu oko Jouina d
oba i tako oito pokazao da u njegovim proraunima nedostaje jedan dan. Zapanjeni su
znanstvenici provjerili opremu i jo jednom pustili program, ali su ponovno kod i
stog dana naletjeli na rupu. Tada se jedan od njih prisjetio prie o Joui, u kojoj
je Sunce stalo otprilike (ili skoro) jedan dan. Kad je NASA sve pogledala malo p
aljivije, navodno je otkrila da to izgubljeno vrijeme iznosi 23 sata i 20 minuta, d
akle tek malo manje nego pun dan.
Taje pria koliko isisana iz prsta, toliko i smijena. Nijedan kompjutor na svijetu
ne moe izraunati da u povijesti nedostaje i jedna minuta, a kamoli dan. Danas je s
matraju dijelom moderne mitologije ili urbanog folklora (u rangu periodikih punit
elja stupaca o smantanim starim damama koje u mikrovalnim penicama sue pudlice pa
ih tako usput i skuhaju). Oito je izvoru takvih pria teko ui u trag, ali su ga u ovo
m sluaju istraivai ipak otkrili, i to u Haroldu Hillu, koji je tvrdio da se, ba kad
se zbila ta zgoda, zatekao u NASA-inu God-dardovu centru za svemirski let. Hill
je inae bivi predsjednik Curtis Engine Companv iz Baltimorea, zaduene za dizelske s
trojeve u Goddardu. On, meutim, nije imao ba nikakve veze s njegovim raunalima, a N
ASA nijee itavu tu epizodu.
O tome to je navelo Hilla da proiri tu priu moemo tek nagaati. On je napokon priznao
da je pobrkao detalje o imenima i mjestima, drugim rijeima, da je itavu tu vezu s NA
SA-om izmislio, ali je ipak i dalje ustrajao daje tvrdnja o izgubljenom danu u bit
i istinita. ini se, meutim, da Hillov stvarni izvor, budui da je samo njega uspio n
avesti, nisu bili zbunjeni NASA-ini znanstvenici, ve Charles Totten, autor iz dev
etnaestog stoljea. On je 1890. objavio knjigu Jouin dugi dan iAhazov brojanik: znan
stvena potvrda, u kojoj je ustvrdio da je proraunavanjem minulih pomrina otkrio izg
ubljeni dan. Razumije se da su rezultati do kakvih je doao Totten posve nemogui. Da
bi proraunima dokazali veliki poremeaj Zemljine rotacije, astronomi bi morali ima
ti potpune i tone kalendare i zapise o pomrinama prije i poslije Jouina doba. O tom
e, meutim, ne moe biti ni govora. Totten se nije potrudio objaviti ni svoje podatk
e ni svoje proraune, nego je samo lakonski konstatirao, s malo potovanja prema int
eligenciji svojih itatelja: Goli brojevi nisu zanimljivi nikomu, osim onome tko ih
eli provjeriti.
Jahvina anela kako stoji izmeu zemlje i neba drei u ruci isukan ma koji je podigao na
Jeruzalem (1 Ljet 21,16). Ta je prikaza lako mogao biti komet i on se slae sa sli
kama to ih je dao drevni idovski pisac Josip Flavije, koji je povratak Halleveva k
ometa 66. n. e. opisao kao nebeski ma podignut nad Jeruzalemom (vidi Zvijezda bet
lehemska u ovom poglavlju). Nije teko zamislili zato su sastavljai Starog zavjeta u
kometu to se pojavio pred Jouom vidjeli anela: time su zapravo eljeli izbjei grozno
priznanje da je jedan od oeva utemeljitelja njihova naroda pao pred njim i poklon
io mu se. (Istim bi se razlogom moda mogla objasniti i injenica da Velikovskv, inae
poboni idov, nikad nije ukazao na taj ulomak iz Joue.)
I zato, ako traimo spomen kometa u Jouino doba, jedan smo i nali. Ipak, ta prikaza
pojavila se neko vrijeme - nekoliko dana ili tjedana prije kamene tue kod Bet-Hor
ona. Je li jo mogue povezati sve te niti i objasniti Jouin dugi dan?
Klju je zagonetke jo 1946. dao britanski arheolog John Phvthian--Adams. Kad je 30.
lipnja 1908. kod Tunguske pala plamena kugla, on je jo bio mladi. Zapravo je ba te
noi bio na biciklistikom izletu na jugozapadu Engleske. Kasnije e ovako opisati iz
vanrednu pojavu to ju je opazio:
Vrijeme je bilo jako lijepo i vrue, a kako nam se nije spavalo, podulje smo etali
oko grada. I ba smo tada opazili da je no neobino svijetla. Bili smo ve blizu dugodn
evnici, ali se iluminacija nije dala objasniti time. U 11 i 30 u noi bez tekoa su s
e mogle itati novine pa nam je obojici bilo jasno daje situacija abnormalna. U pr
vi smo as prirodno pomislili da je rije o aurori borealis, ali nije bilo ni slutnj
e od treperenja svojstvenog polarnoj svjetlosti. Umjesto toga je bilo samo jedno
lino, di-fuzno zraenje kao poslije zalaska Sunca ili kao od nevidljivog Mjeseca u
utapu.
Phythian-Adams u svom prikazu nije nimalo pretjerao. Te su noi napravljene na tis
ue zapisa (dnevnikih, novinskih, policijskih) o nevjerojatno svijetlom nebu. U Eng
leskoj ljudi ne samo da su pri tom svjetlu itali (i to u kui!) nego i igrali krike
t sve do iza ponoi. U kotskoj i vedskoj ljudi su u pono, pa i kasnije, snimali fotog
rafije s ekspozicijom od samo minutu. Te veeri, 30. lipnja 1908., kao daje itavu E
uropu najednom obasjao reflektor. Bio je to zapravo produljeni dan. Zato se to do
godilo, jo se pouzdano ne zna. Po jednoj je tezi eksplozija kod Tun-
guske izbacila prainu u vie slojeve atmosfere pa se od nje po itavoi svijetu odraava
lo sunce. Ipak, kako to astronom Duncan Steel, struc njakza takve udarce, iskren
o priznaje, mi jo tono ne znamo kako je I eksplozija bolida mogla tako dugo osvjet
ljavati nebo. Izvjesno je, mev. tim, da se to dogodilo.
Phythian-Adams je tek 1945., kao tad ve prekaljeni kopa po Palest ni, proitao znans
tveni izvjetaj o tome to se dogodilo u Sibiru one ne zaboravne noi na biciklistikom
izletu. Kao oevidac posljedica Tungi ske, smjetaje - i uvjereno - povukao paralelu
s udesnim produljenjei dana opisanim u knjizi Jouinoj. Osim toga ukazao je i na log
inu vez izmeu eksplozije nalik onoj kraj Tunguske i tue kamenja to se stutil na Bet-H
oron.
Njegova je briljantna teza ostala gotovo pedeset godina sasvim pre viena. Strunjac
i za staru povijest notorno su konzervativni kad je rije
0 izvanzemaljskim pitanjima, a pogotovo prema katastrofizmu. Una to Kulikovu izvjeu o
ekspediciji iz 1927., prava je narav dogaaja kr; Tunguske ostala opskurna sve do
konca 1970-ih, kad je zanimanje Za pada ponovno probudio lanak objavljen u brita
nskom znanstvenom a sopisu Nature. Budui da je blagoslov astronoma izostao - kao i
u svjetl afere Velikovskv i bizarnijih teza o Tunguski teko bi nas smjelo za uditi t
o se bibliari nisu osvrnuli na udni dogaaj koji se 1908. odi grao nad Sibirom. Teor
ija Phythian-Adamsa, u trenutku kad je nastal; mogla se doimati tek slabanim pokua
jem da se jedan misterij objasr drugim.
Mogli bismo rei da je Phvthian-Adamsova teza tek danas dola n svoje. Poveemo lije s
a sve jaim dokazima o postojanju, u prolosti, ko meta koji su ugroavali Zemlju, mog
li bismo rei da ona jednim potezor objanjava sve pojave koje okruuju Jouinu priu: poj
avu anela s maerr tuu kamenja i dug dan. Radovi Clubea, Napiera i drugih astronoma
da nas nam nude koherentno objanjenje tih pojava.
Takoer bismo se mogli prisjetiti da knjiga Jouina po svemu sude spominje i potrese
dovoljno jake da sravne sa zemljom zidine Jerihon ske i zajaze rijeku Jordan. Me
teoriti, naime, mogu i te kako pokrenut potrese. Ako su pisci Starog zavjeta usp
jeli povezati toliko pojava iz kojih je mogao stajati jedan fiziki uzrok, to bi s
e teko moglo pripisa ti tek pukoj koincidenciji. Dok je Zemlja prolazila kroz str
uju krhotin kometa, neki su udarci mogli izazvati iroko podrhtavanje tla, na ju nu
je Palestinu mogla pasti tua manjeg kamenja, a udar veeg tijela velikog poput onog
kraj Tunguske, bez obzira gdje ono palo (vjerojat no ponovno negdje u srednjoazi
jskoj kopnenoj masi), osvijetlio bi nebi
1 stvorio dojam neprirodno dugog dana. Ni Sunce ni Mjesec nisu tog:
dana stali na nebu, ali se Jouinoj vojsci moglo uiniti da se dogodilo ba to.
ZVIJEZDA BETLEHEMSKA
Potkraj prvoga stoljea prije Krista na bliskoistonom se nebu vidjelo znamenje koje
je oznailo poetak nove ere u svjetskoj povijesti. Ta je pria, u obliku u kojem je
ispriana u Novom zavjetu, opepoznata. Palestina je tada, ba kao to je to i danas, bi
la uskljuali politiki kotao. Vrhovnu je vlast nad njom imao Rim, a marionetski vla
dar Judeje, ambiciozni despot Herod, tekom je mukom odravao vlast nad svojim kralj
evstvom. Zidovi, koji su se odbili prilagoditi grko-rimskoj kulturi koju im je kr
alj Herod suptilno nametao, uvjereno su oekivali Mesiju i nestrpljivo vrebali na
znamenje koje e najaviti njegov dolazak. Ba je takvo bilo politiko raspoloenje kad s
e, prema Evaneljima, u Betlehemu rodio Isus, a u Judeju stigli neki tajanstveni p
utnici: Gle, mudraci se s Istoka pojavie u Jeruzalemu raspitujui se: 'Gdje je taj n
ovoroeni kralj idovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se doosmo poklo
niti' (Mat 2,1-2).
Kralja Heroda oito su uasnule implikacije njihove najave novoga kralja. Zato je sa
zvao sastanak vodeih idovskih sveenika i uenjaka te im naredio da odrede mjesto roenj
a obeanog Mesije, kralja idovskog. Starozavjetni je pak prorok Mihej (5,1) izrekao k
ako e ba iz gradia Betlehema izai onaj koji e vladati Izraelom. Kad je to doznao, Her
je s mudracima, koji su posjetili njegovu zemlju, porazgovarao o zvijezdi te ih
poslao u Betlehem da potrae novoga kralja - pod tanju-nom izlikom da bi mu se i s
am elio pokloniti. Kad su se mudraci - ili, prema grkom Novom zavjetu, magi - primak
li Betlehemu, ponovno su ugledali zvijezdu: I gle, zvijezda kojoj vidjee izlazak iae
pred njima sve dok ne stie i zaustavi se povrh mjesta gdje bijae dijete (Mat 2,9).
Poto su Isusu prinijeli darove, upueni zatim u snu da se ne vraaju He-rodu - iako bi
za to dostajalo i malo zdrave pameti - otioe drugim putem u svoju zemlju (Mat 2,12)
. Vidjevi da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi. Budui da nije uspio otkr
iti tko je mladi Mesija,
naredi da se u Betlehemu pobiju svi djeaci mlai od dvije godine. Josij Marija su,
meutim, u meuvremenu s Isusom ve pobjegli u Egipat.
To je kao Sveto pismo?
Tako glasi ivopisna pria o mudracima (sveta tri kralja) i zvijezdi, ko je u meuvremen
u postala integralnim dijelom boinog folklora dilje svijeta. Ali koliko je ona stv
arna? S obzirom na to da se oslanja na san jedan izvor, historiar nuno mora biti o
prezan. Zanemarimo na trenutj mnogo iru raspravu o autentinosti Evanelja kao cjelin
e i recimo da : Matejevo smatra jednim od najstarijih te stoga i najvjerodostojn
ijih pr kaza Kristova ivota. Pa ipak moramo rei da raniji dijelovi tog Evanel esto s
tvaraju dojam kolaa sastavljenog od fakata i fantazije. Tako Mat na etiri mjesta b
iljei navodna proroanstva iz Starog zavjeta, zajedno konstatacijom da su se i ispu
nila kad se dogodilo to i to. Primjerice, Mat povezuje bijeg svete obitelji iz E
gipta i njen kasniji povratak s tvrdnjoi starozavjetnog proroka Hoee (11,1): Dok I
zrael bijae dijete, ja ga lji bijah, iz Egipta dozvah sina svoga.
Ne bi bilo teko zakljuiti da je Matej itavu tu priu o roenju Isi sovu iskonstruirao i
utemeljio na fragmentima starih proroanstava sam zato da Isusu pribavi ve roenjem
steenu potvrdu daje idovski Mesij; Tako, primjerice, historiar Michael Grant tvrdi
da se Isus zapravo rodi u Nazaretu u Galileji (gdje je proveo djetinjstvo) i da
je Matej prepravi njegovu biografiju eda bi je prilagodio Mihejevu proroanstvu da
e Be tlehem jednoga dana iznjedriti velikog izraelskog vou.
Takva su uljepavanja prie perom gorljivog apostola vie nego mo gua, ali paljivija ana
za teksta otro se protivi takvu tumaenju Ma tejeve prie o Kristovu roenju. Navodna p
roroanstva to ih spominj Matej vrlo se nezgrapno poklapaju s dogaajima iz te prie. U
zmemo ] samo navod na koji se on pozvao, o Bogu koji doziva svoje dijete iz Egip
ta, otkrit emo da izvorni ulomak zapravo i nije nikakvo proroanstvo Hoea u stvari
govori o Izlasku, Jahvinu izbavljenju Izraelaca iz egipat skog ropstva barem 120
0 godina prije Krista. Hoea dalje nastavlja kak se to dijete (to jest idovski narod)
kasnije odao idolopoklonstvu, ti bismo doista teko mogli povezati s Kristom! Hoein
e rijei, koje je Ma tej izvadio iz konteksta, zaista nemaju ba nikakve veze s mesi
janskin proroanstvom.
Moda zvui ironino, no ba taj najslabiji dio Matejeve prie, nai me proroanstva, govor
prilog tome da je on doista prenio stvarni
usmenu predaju o Kristovu roenju. Osjeaj nam govori da bi Matej, u sluaju da je zai
sta sve te dogaaje sloio iz starih proroanstava, vjerojatno izabrao prikladnije i b
olje odradio svoj posao. U svakom se sluaju ve i sama pomisao da je Matej izmislio
itavu tu priu o zvijezdi betlehemskoj ini preuzetnom. Kod veine Kristovih udesa, pri
mjerice o tome kako udesno nahrani pet tisua ljudi, mi prirodno nailazimo na problem
subjektivnog tumaenja dogaaja, kad svaki oevidac odlazi s drugom verzijom o tome to
se stvarno dogodilo. Kad je rije o Kristovu najranijem ivotu, sluaj je sasvim drukiji
, budui da je rije o osnovnoj biografskoj grai koja bi trebala biti opepoznata. Za E
vanelje po Mateju vjeruje se daje bilo napisano oko 70. - 80. n. e., to jest malo
vie od jedne generacije po Kristovoj smrti. Bi li on zaista iskonstruirao neke p
ojedinosti, recimo bijeg u Egipat i priu o zvijezdi, kad je na ivotu bilo jo toliko
Kristovih suvremenika? Oito je bilo i staraca koji su od roditelja uli je li se n
a nebu, u asu Kristova roenja, pojavilo znamenje.
U proroanstvima bi iz Mateja bilo mnogo razlonije vidjeti unesene elemente nespret
no natjerane da slue kao ures prii negoli goli kostur oko kojeg se zatim sloila pria
. Lakmus je svega, meutim, sama zvijezda. Ako bi se uspjelo dokazati da se neto u
skladu s Matejevim opisom doista vidjelo na palestinskom nebu u trenutku kad se,
kako se vjeruje, rodio Krist, onda bismo njegovu priu morali shvatiti mnogo ozbi
ljnije.
Tko su bili mudraci?
Kad je rije o prii o Kristovu roenju, mudrace ili mage koji su poli za zvijezdom nip
e bismo trebali smatrati izmiljenim likovima. Ta se pria zapravo sjajno slae s obra
scima religijskih vjerovanja i politikih zapleta tog doba.
Antiki izvori za mage vele da su bili pripadnici aristokratske sveenike kaste u sta
roj Perziji, koje bismo na mnogo naina mogli usporediti s brahmanima iz dananjeg i
ndijskog drutva. Magi su bili nasljednici kaldejskih mudraca iz stare Babilonije,
iz ijeg se opsesivnog prouavanja neba razvila iznenaujue napredna astronomska znano
st (vidi Uvod u ovo poglavlje). Budui da su oni, izmeu ostalog, bili i astroloki sa
vjetnici perzijskih careva (oko 550. - 323. pr. Kr.), budili su strah i uivali pot
ovanje kao mudraci i udotvorci od Mediterana pa sve do doline Inda. Kasnije su tv
orili jedno od dvaju vijea Partskoga Carstva, iz kojeg je 247.
pr. Kr. uskrsnulo Perzijsko Carstvo te zapoelo dugu borbu s Rimom : prevlast nad
manjim dravama na Bliskom istoku.
Judeja je, zbog svog stratekog smjetaja na trgovakim putevima i: meu Istoka i Zapada
, bila posebno zanimljiva i Partiji i Rimu. Godii 39. pr. Kr. partska je vojaka
uspjela opljakati Juruzalem i otjerati slav< hlepnog mladog Heroda. Kad su ga tri
godine kasnije ponovno ustoli le velike rimske snage, Herod je obnovio diplomats
ke odnose s Partski: Carstvom, koje je i dalje nastavilo zavidljivim okom gledat
i na postupr ukopavanje rimske moi u Palestini i Siriji. Uslijedila je napeta pat
-poz cija, isprekidana fazama graninih sukoba. Obje su se velesile trudile ra pir
iti bunu protiv marionetskih vladara to ih je suprotna strana postavi u graninim k
raljevstvima.
Na takvoj povijesnoj pozadini, ta udna pria o trojici mudraca o k( jima nam govori
Matej i te kako ima povijesnog smisla. Magi su, naim mogli savreno posluiti kao u
hode ili agenti-provokatori Partskoga Ca stva. Monoteistika religija maga, to jes
t zoroastrizam, meu Zidovirr je uivala stanovito uvaavanje, zbog ega su magi, za raz
liku od sveen ka veine drugih religija, u Judeji bili donekle dobrodoli. Ti su se m
aj zaputili u samo srce Herodova kraljevstva, najvjerojatnije u doba primir izmeu
Rima i Partije, te javno obznanili da trae novoga idovskog kr; lja. Njihov je zah
tjev bio, blago reeno, u politikom pogledu vrlo osjetlji ali su magi u svoju obran
u mogli rei daje rije o isto znanstvenoj misij da su doli provjeriti opaeno astroloko
znamenje. Herod ih je, dakaki mogao shvatiti dovoljno ozbiljno da skupi vlastite
mudrace i naloi im c otkriju mjesto roenja najavljenog kralja.
Astronomski problemi
Magi i kralj Herod bili su sasvim stvarni pa nam u itavoj prii nedosta je jo samo z
vijezda. Tu problem interpretacije postaje malo tei. Kakv je to zvijezda mogla do
vesti mage s istoka (iz Partije) i zatim se ponovn pojaviti nad Betlehemom, da o
znai mjesto Kristova roenja? Dosada nje su hipoteze obuhvatile praktiki sve to se moe
pojaviti na nebu: o meteorita i bolida pa sve do kometa, nova i supernova, plane
tarnih kon junkcija, zvijezde Mire Ceti i planeta Venere, i tako dalje sve do ku
gla stim munja i NLO-a.
Je li ijedna od tih teorija ispravna? Moemo li zapravo iz prilino tu re prie iz Mate
ja izvesti ikakav konkretan zakljuak? Doktor David Hu ghes, docent astronomije na
Sveuilitu u Sheffieldu u Velikoj Britaniji
vrlo je temeljito prouio taj problem i zakljuio da moemo. Prosijavi indicije u Matej
u, Hughes je nabrojio kriterije za odreivanje naravi te zvijezde, meu kojima su se
nali i ovi:
1. Zvijezda se, po svemu sudei, pojavila dvaput: prvi put kao znamen mudracima u vl
astitoj zemlji i zatim kao ukazatelj nad Betlehemom na posljednjoj dionici njiho
va putovanja.
2. Ta je zvijezda za njih zacijelo imala nekakvo eksplicitno astroloko znaenje.
3. Zvijezda je najprije viena gdje izlazi. Grku frazu ex en anatole, koju nalazimo u
Mateju, neki uenjaci smatraju tehnikih izrazom za akroniki izlazak, to jest za pojav
u zvijezde ili planeta na istoku ba u trenutku kad Sunce zalazi na zapadu.
4. Zvijezda se mogla zaustaviti nad Betlehemom tako da oznai gdje je Isus.
Mi bismo pak Hughesovim kriterijima mogli dodati i peti, podjednako vaan:
5. Zvijezda se prividno gibala (iae pred njima).
Kroz stoljea su mnogi autori smatrali daje sve te uvjete mogao zadovoljiti samo k
omet. Kometi se pojavljuju dvaput, jednom prije prolaska iza Sunca i zatim ponov
no kad prou perihel (najniu toku putanje). Oni se mogu dii na mnogim tokama neba, ukl
juujui i istok, te putuju nebom brzinom i 10 stupnjeva na dan, svaka se tri do etir
i dana selei iz zvijea u zvijee. Oni se mogu i zaustaviti nad nekim mjestom i zloslut
pokazati repom. Tako suvremeni idovski ljetopisac Flavije biljei da je sabljoliki
komet (zacijelo Hallevev) stajao nad Jeruzalemom 66. n. e. kao vjesnik nesree. Zap
ravo je grka rije za stajati ista i u Flavijevoj i u Matejevoj prii.
U rimskom se svijetu openito vjerovalo da kometi navjeuju vana zbivanja u zemlji, ob
ino katastrofe poput smrti vladara. Njihova je pojava esto izazivala stravu, napos
e kod paranoidnih careva od kojih spomenimo Nerona, koji je odluio zao utjecaj ko
meta ponititi pokoljem svekolikog rimskog plemstva koje mu je dopalo aka (vidi Uvo
d u ovo poglavlje). No ne bi li to, meutim, znailo da su kometi, ba zbog tog glasa
zlogukog proroka to ga uivaju, neprikladni kandidati za zvijezdu koja
\
Komet prikazan na novcu Mitridata VI. (120. - 63. pr. Kr.), kralja Ponta u dananj
oj sjevernoj Turskoj.
navijeta roenje Mesije? Ba je taj argument protiv kometarne teorij' iznio, izmeu ost
alih, i David Hughes. Rimljani su, meutim, bili spre mni u takvom znamenju vidjet
i i svjetliju stranu - pa su za komet koji si pojavio poslije pogibije Julija Ce
zara 44. pr. Kr. openito vjerovali da ji zapravo dua tog velikana to se uspinje zau
zeti mjesto meu bogovima Jo je znaajnije to su se magi prema kometima odnosili vrlo
pozitivno Pont je bio drava na crnomorskoj obali dananje Turske. Njome je vla dala
dinastija perzijskog podrijetla, dok su vjerski poslovi bili u rukam; maga. Za
jednoga se pontskog kralja, naime Mitridata VI., vjerovalo d; s kometima stoji u
posebnom odnosu. Tako e rimski historiar Justii zabiljeiti daje Mitridatovu buduu v
eliinu najavilo nebesko znamenje Jer i u godini u kojoj je stvoren i u onoj u kojo
j je zavladao, zvijezda j< Kometes u obje zgode zasjala na sedamdeset dana takvi
m sjajem te se i nilo da se zapalilo itavo nebo. Spektakularne pak komete, viene ka
ko u godini njegova zaea (134. pr. Kr.), tako i ustolienja (120. pr. Kr.) astronom
je J. K. Fotheringham otkrio u starim kineskim zapisima. Mi-tridat je stoga, dal
eko od pomisli da u njima vidi najavu nedaa, kometi prihvatio kao dobro znamenje
pa njima esto ureavao i svoj novac. Stog; su magi imali valjanog razloga da, polaz
ei od Mitridatova presedana, i nekom kasnijem kometu vide znak roenja novoga kralj
a. Tako nalazimc jo jednu potkrepu tezi da je zvijezda viena pri Kristovu roenju bili
zapravo komet.
Kometarno je rjeenje misterija zvijezde betlehemske jo davno, to jesi u treem stolj
eu, naslutio rani kranski mislilac Origen:
Mi drimo da je ta zvijezda koja se pojavila na istoku bila nova zvijezda, razliita
od svih obinih, i to kako onih u nepominoj sferi [zvijezda stajaica], tako i onih
u nioj sferi [planeta], ali je treba pribrojiti kometima koji se povremeno pojavl
juju, odnosno meteorima, ili pak bradatim ili upastim zvijezdama, ili kako sve ve
Grci ne zovu njihove razliite oblike.
Potom je dodao kako je proitao:
U Raspravi o kometima Heremon Stoik veli da se kometi ponekad pojavljuju i kad s
e treba dogoditi neto dobro... Ako se komet die na poetku novih dinastija... emu se
onda uditi to je pri roenju Onog koji e ljudskom rodu donijeti novi nauk... takoer iz
ala zvijezda?
Origenova teorija stoji na poetku duge tradicije prema kojoj je Giottova slik
a Poklonstvo zvijezda betlehemska komet. Ta je teza bila posebno omiljena u sred
- kraljeva (mudraca, njem vijeku pa ju je preuzelo i nekoliko umjetnika, a t
ako i veliki slikar maga), s Halleyevim
kometom na nebu.
Giotto di Bondone (1276. - 1337.) koji je izmeu 1301. i 1305. stvori izvanredan n
iz prekrasnih freski na zidovima kapele Arene u Padov gradu na sjeveru Italije.
Godina je 1301. doivjela jedan od najspekts kularnijih posjeta Halleveva kometa,
koji su potanko opisali Giottoi suvremenici, a nema dvojbe da gaje vidio i sam v
eliki umjetnik. U scei Poklonstvo kraljeva nalazimo i upadljivo vjeran prikaz ko
meta, koji lebc nad talicom u kojoj sveta obitelj prima tri mudraca. Europska sve
mii ska sonda, poslana da se 1986. sastane s Hallevevim kometom, sasvir je primj
ereno dobila ime Giotto, u spomen na velikog slikara.
Mit o velikoj konjunkciji
Koji su to onda komet mudraci vidjeli kako stoji nad Betlehemom u tre nutku Kristo
va roenja? ini se da ba tu objanjenje s kometom nailai na nesavladivu prepreku naime
na nerijeeno pitanje o danu spomenu tog roenja.
Nekoga e moda iznenaditi tvrdnja da taj dan, po opeprihvae nom miljenju, ne pada na 2
5. prosinca 1. pr. Kr. Bibliari se gotovo be iznimke slau da se Krist nije rodio p
oslije 4. pr. Kr., i to jednostavno za to to se smrt kralja Heroda, za ije je vlad
avine doao na svijet, pomo razliitih metoda stavlja ba u tu godinu. Prema Lukinu Eva
nelju (2,2^ Isusovi su se roditelji zaputili u svoj pradjedovski grad Betlehem ra
di su djelovanja u popisu stanovnitva koji su Rimljani raspisali u porezne svr he
, a openito se smatra daje taj popis proveden 8. pr. Kr. Zato su godi ne od 7. do
4. pr. Kr. tradicionalno prihvaene kao najvjerojatnije godin Kristova roenja. Pa
ipak, na propast teorije o kometu stoji injenica d unato tome to kineske kronike u
tim godinama spominju dva manj kometa, grki, rimski ili babilonski zapisi izmeu 7.
i 4. pr. Kr. ne spo minju nijedan ponajmanje takav koji bi stvorio velianstveni
spektak kakav spominje Matej.
Budui da kronologija, po svemu navedenom sudei, iskljuuje komet bili su uinjeni mnog
i drugi pokuaji da se zvijezda betlehemska povez s nekom astronomskom pojavom. Ta
ko su kao objanjenje bili predloe ni meteori (zvijezde padalice) i supernove, ali to
su doista slabi kandi dati, budui da je rije o posve neoekivanim dogaajima. Meteori
svo jim prolaskom kroz atmosferu stvaraju svijetle pruge te su svakako uzrol bl
istavih pojava, ali one se u najboljem sluaju vide tek nekoliko sekund - to bi mag
ima teko moglo biti dovoljno i da spakiraju stvari, a kamol i da krenu za kojim o
d njih na dugo putovanje. Supernove su pak vrlo po
sebna pojava, koja se zbiva tek svakih nekoliko stotina godina, vidljiva u trenu
tku kad svjetlost zvjezdane eksplozije daleke vie svjetlosnih godina stigne do Ze
mlje i stvori iluziju nove zvijezde. ini se da se u vremenskom rasponu u koji se ob
ino smjeta Kristovo roenje pojavila superno-va, i to 5. pr. Kr., poznata nam iz kin
eskih astronomskih kronika, ali ona nije privukla i zanimanje rimskog svijeta. I
makar supernove na nebu vidimo tjednima, one su, drimo, ipak liene svojstava na t
emelju kojih bi magi mogli izvoditi kompleksna predvianja; one se jednostavno poj
ave i nestanu, a nipoto se ne miu niti pokazuju na to, kao to je to inila zvijezda be
tlehemska.
Zato je najomiljeniji pristup bio traganje za nekakvim znakovitim rasporedom pla
neta iz kojeg su astrolozi maga mogli iitati znakove. Jedna od pojava oduvijek zanim
ljivih astrolozima svakako je bila i konjunk-cija planeta, koja nastupa kad se dva
planeta (s naeg motrita) izvanredno priblie pa ponekad ak i vizualno spoje, stvaraj
ui dojam samo jedne zvijezde. Je li onda i naa zvijezda mogla biti konjunkcija planeta
?
Na moguu vezu izmeu zvijezde betlehemske i konjunkcije planeta prvi je ukazao Joha
nnes Kepler (1571. - 1630.), veliki matematiar i mistik koji je zbog svog prouavan
ja planetarnih putanja postao ocem utemeljiteljem moderne astronomije. Uveer 17.
prosinca 1603. Kepler je pomou svog primitivnog teleskopa pomno pratio gibanje Ju
pitera i Sa-turna u prilaenju konjunkciji, kao i Marsa koji se uskoro naao u blizi
ni. U sljedee dvije godine u zvijeu se Zmijonosca (Ophiuchus) vidjela su-pernova pa
je Kepler promatrao i nju. Prisjetivi se starog rabinskog komentara knjige Danij
elove, u smislu daje konjunkcija Jupitera i Saturna u zvijeu Ribe posebno vana za I
zrael, Kepler se upitao nisu li moda slian dogaaj vidjeli i magi. Zaintrigirala ga
je misao da bi mogla postojati uzrona veza izmeu konjunkcije planeta i nove zvijezd
e koja se potom pojavila. Takva veza, dakako, ne postoji, ali ne zaboravimo da se
sve to zbivalo u ranim danima znanstvene astronomije. Keplerova je, meutim, pret
postavka glasila da je mage u Judeju dovela konjunkcija, a da su, u trenutku kad
su stigli u Betlehem, na nebu ugledali blistanje supernove.
Kepleru su njegovi prorauni rekli da se takva konjunkcija dogodila i 7. pr. Kr. Z
akljuio je da je to bio trenutak Isusova zaea, a da je roenje uslijedilo 6. pr. Kr.
Sve je to, astroloki gledano, imalo i te kakva smisla -Jupiter je oduvijek bio kr
aljevski planet, dok je Saturn, prema rimskim piscima, bio planetarno boanstvo ko
je su Zidovi tovali pod imenom Jehova.
Istodobno, meutim, moramo rei i to da su mnogi kasniji pisci pre-napuhali Keplerov
e astroloke spekulacije, a esto ih i krivo prenijeli. Ta-
Keplerov crte konjunkcije Merkura, Jupitera i Saturna u prosincu 1603.
koje nastao moderni mit daje Kepler zvijezdu betlehemsku vidio u san konjunkji. N
jega su proirile mnoge knjige, od kojih spomenimo utjec nu Biblija je imala pravo
njemakoga pisca VVernera Kellera, koja je, b to dobro ili zlo, godine 1956., kad
se pojavila, postala bestselerom. Kell meutim, izostavlja svaki spomen na supern
ovu i tvrdi da se u dvades tom stoljeu pojavila znanstvena potvrda teorije konjunkc
ije. I to, svemu sudei, u spisima njemakog uenjaka Schnabela, koji je 1925. i pio d
eifrirati neke glinene ploice to su ih ispisali babilonski astroloz
U beskonanom nizu prozainih datuma promatranja najednom je naiao na biljeku o poloaju
planeta u zvijeu Ribe. Jupiter i Saturn bili su paljivo praeni biljekama u razdoblju
od pet mjeseci. Raunano prema naem kalendaru, to se dogodilo 7. pr. Kr.!
Trebalo je protei ezdeset godina da se razbije mit o Keplerovu p< vezivanju konjun
kcije i Kristova roenja. Detektivski rad dr. Christoj hera VValkera iz British Mu
seuma, u suradnji s profesorom Abrahamo Sachsom, amerikim uenjakom specijalizirani
m za babilonske astn nomske tekstove, otkrio je sasvim drukiju priu. Njihov je rad
istakni injenicu da su ti tekstovi zapravo predstavljali predvianja, a ne opis s
mih dogaaja. No to moda i nije vano, jer su ondanji babilonski astn lozi bili sposob
ni predvidjeti konjunkciju bar nekoliko godina unaprije Pa ipak, kako ukazuju Wa
lker i Sachs, iako ti tekstovi donekle detaljr predviaju gibanje Jupitera i Satur
na, sama se konjunkcija ne spominje.
Moderna su istraivanja potvrdila tonost predvianja starih Babik naca. Astronom Davi
d Hughes i dalje se priklanja modificiranoj verz: Keplerove teorije o konjunkcij
i. Pa ipak, nakon to je pomou moderni metoda izraunao gibanje Jupitera i Saturna 7.
i 6. pr. Kr., Hughes je mc rao priznati:
Iako Saturn i Jupiter i njihova trostruka konjunkcija udovoljavaju veini zahtjeva
zvijezde betlehemske i po mome se miljenju nalaze na vrhu popisa moguih kandidata, i
njenica da se oni nikad nisu vidjeli kao jedna zvijezda ostavlja za sobom osjeaj ne
izvjesnosti... Njihova je najvea blizina bila 0,98 stupnjeva to, astronomski gleda
no, nije ba nikakva blizina.
Drugi strunjaci za staru astronomiju, manje blagonakloni od Hughe sa, tu su teori
ju o konjunkciji 7. pr. Kr. odbacili bez razmiljanja. Bile s iznesene i druge, na
jrazliitije teorije, koje su toboe trebale zamijeniti V
Keplerovu, meu njima i domiljata hipoteza Rogera Sinnota koja Hero-dovu smrt seli
u 1. pr. Kr. (ali se doputa i kasnija godina Kristova roenja) te svoju zvijezdu na
lazi u spektakularnoj pojavi planetarnih konjunkcija 3. i 2. pr. Kr. ak i ako zan
emarimo da se Herodova smrt ne moe samo tako seliti, ipak moramo rei da Sinnotova
teorija pada na istom na emu i sve druge konjunkcijske teorije. Skup zvijezda, be
z obzira koliko bliskih u konjunkciji, nije nipoto jedna zvijezda. Konjunkcije se,
osim toga, ne miu, a ne mogu ni pokazati u nekom smjeru. Mnogo su se puta najraznov
rsnije i najprivlanije hipoteze nasukale na toj istoj tekoi, dok je najoitije rjeenje
, ono to gaje prije sedamnaest stotina godina iznio jo Origen, ostalo tiho u zapeku
, ekajui da netko s njega skine prainu i ponovno ga razmotri.
Prava zvijezda betlehemska
Zvui udno, ali dok su uenjaci bili spremni onglirati s datumima planetarnih konjunkc
ija - pa ak i s godinom Herodove smrti - kako bi se biblijski dokazi poklopili s
astronomskim, nitko se nije upustio u ozbiljnije preispitivanje tradicionalnih d
okaza o godini Kristova roenja. To je u proteklih dvadeset godina napokon uinio dr
. Nikos Kokkinos, atenski uenjak koji trenutano ivi u Engleskoj. Kokkinos je kolovan
u teologiji, rimskoj arheologiji i staroj povijesti te je stoga jedan od rijetk
ih istraivaa dovoljno viestranih da se uhvate u kotac s golemom masom grae vezane uz
to vano pitanje. On je jo 1980. predloio korjenito razliitu kronologiju Isusova ivota
. Pomno je izuavanje rimskih i novozavjetnih dokaza pokazalo da je Krist bio raza
pet 36. n. e. (a ne tradicijom uvrijeene 33. n. e.). Ta godina, u meuvremenu iroko
prihvaena meu strunjacima za Novi zavjet, tvori prvu stepenicu na putu utvrivanja pr
ave godine Kristova roenja.
Sljedei je korak, dakako, bilo izraunavanje prave dobi Kristove u trenutku raspea.
Najrairenije je uvjerenje da je Krist bio sasvim mlad ovjek, jo u tridesetim godina
ma ivota. Kokkinos, meutim, upozorava da to ba ne zvui uvjerljivo. Da bi nekoga u st
arom idovskom drutvu priznali za rabija (vjerskog uitelja), obino je morao navriti pe
desetu. Na isti zakljuak upuuje i masa drugih dokaza. Tako je, primjerice, biskup
Irenej u drugom stoljeu ustvrdio da je Isus nauavao kad mu je bilo oko pedeset god
ina. (Irenej je bio uenik Polikarpa, koji je pak tvrdio da je poznavao ljude koji
su vlastitim oima vidjeli Krista.) Od svih preciznih indikacija koje nam nudi Iv
anovo Evanelje, najintrigantnija je ona (8,57)
koja za Krista veli: Ni pedeset ti jo godina nije. Drugi nam ulomak Ivana (2,20) pr
ia neobinu priu u kojoj Krist usporeuje svoje tijelo -zapravo svoj ivot - s hramom u
Jeruzalemu, za koji mu vele: Cetrde: i est godina gradio se ovaj Hram. Nijedan se o
d triju susljednih jerui lemskih hramova nije gradio toliko godina pa je stoga n
ajbolje objanj nje te zagonetne anegdote ono koje zagovara Kokkinos: da Krist gov
i da je star koliko i hram, to jest etrdeset est godina. Hram koji se diz u Jeruza
lemu za Kristova ivota dovrio je kralj Herod 12. pr. Kr. Cetrd set est godina dovod
i nas u 34. n. e., dakle u - prema Kokkinosu - pr godinu Kristova propovijedanja
. Iz toga bi slijedilo da je Krist u trenutl raspea 36. n. e. imao etrdeset osam g
odina, to se dobro slae s ostali indicijama koje govore daje imao skoro pedeset.
Druga je posljedica toga zakljuak da se Isus rodio 12. pr. Kr. Krajr granica Kris
tova roenja, to jest 8. pr. Kr., a koju mnogi uenjaci prihv aju kao najraniju moguu
godinu, poiva, kako je pokazao Kokkinos, i vrlo slabim temeljima. Ne postoji nika
kav valjan dokaz da su Rimljani godine proveli porezni popis stanovnitva - najran
iji je rimski popis uji deji bio zapravo onaj iz 6. n. e., stoje prekasno za sva
ku kronologiju Ki stova ivota. Mnogo je vjerojatnije da su Josip i Marija poli u B
etlehe 12. pr. Kr. kako bi se upisali u lokalni popis poreznih obveznika to ga od
redio kralj Herod. Ako je Kokkinos u pravu, onda napokon moen odbaciti sve konjun
kcijske teorije o zvijezdi betlehemskoj. I tek nakon se na temelju drugih dokaza
zaloio za 12. pr. Kr., Kokkinos je opazio k( incidenciju s pojavom Halleveva kom
eta 12. 11. pr. Kr.
Prihvatimo li Kokkinosovu revidiranu kronologiju Kristova ivot Hallevev e komet doi
na svoje mjesto kao upravo idealan kandidat i zvijezdu. Bio je to upadljiv znamen
koji se dvaput pojavio i stalno se st lio nebom vodei mage. Za njegov se rep lak
o moglo pomisliti da pokai je na Betlehem, ba kao to su 66. n. e. (za njegova drugo
g posjeta u 7 godinjem ciklusu obilaenja) u njemu vidjeli divovski ma na nebu ko zlosl
utno visi nad Jeruzalemom.
Osim toga, za razliku od razliitih planetarnih konjunkcija koje nar nude u ulozi z
vijezde, pojava je Halleveva kometa 12. pr. Kr. u sredo zemnom bazenu bila doista
doekana s pobonom stravom. U doba nje gova dolaska rimskim su svijetom brujale gl
asine i irila se proroanstva dolasku novog vladara svijeta. Neka su od njih tvrdil
a da e doi s istok; Mnogi su smatrali da su se proroanstva ve ispunila u osobi cara
Augu sta (31. pr. Kr. - 14. n. e.), koji je svijet uveo u zlatno doba rimskog mi
ra i blagostanja. Drugi su pak mislili da se proroanstva odnose na nje gova zeta
i prestolonasljednika Marka Agripu. Rije je bila o sposobnon ovjeku skromna podri
jetla, kojeg je August postavio za svog namjesni
ka u nemirnim istonim provincijama Carstva. Agripa je, meutim, nakon dugogodinjeg u
spjenog ortatva s Augustom, napokon 12. pr. Kr. podlegao groznici. Dok je u Rimu l
eao na samrtnoj postelji, pojavio se Hallevev komet. Ljetopisi govore da je visio n
ad Rimom, ba kao to je i zvijezda stajala nad Betlehemom.
To prii o zvijezdi betlehemskoj dodaje jo jednu dimenziju. Agripa je, naime, bio z
atitnik kralja Heroda, koji je uvelike ovisio o stalnoj milosti ovjeka na koga je
mogao raunati kao na prisnog prijatelja. Vijest o Agripinoj smrti judejskogje tir
ana zacijelo silno potresla, a nju je zasigurno popratilo i izvjee o kobnom znamen
u to su ga vidjeli na rimskom nebu. Sto je Herod imao na umu kad je dozvao mage d
a razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda (Matej 2,7)? Zacijelo mu nije b
ilo teko tu njihovu zvijezdu povezati s kobnim Agripinim kometom. Sad moemo potpun
o shvatiti stravu koja je obuzela Heroda kad su mu magi donijeli vijesti. Agripa
je bio vladar istonog dijela Carstva. Ako je taj komet navijestio njegovu smrt,
moda je i najavio roenje novoga vladara na istoku, ba kako su magi i dali naslutiti
.
Detaljna kompjutorska simulacija tonoga gibanja i pojavljivanja kometa vienog iz R
ima, Partije i Jeruzalema 12. - 11. pr. Kr. bila bi krajnja provjera te ideje. P
oslije gotovo sedam stoljea bila bi zaista velika radost doznati je li Giotto bio
sablasno u pravu kad je na svojoj znamenitoj fresci iznad betlehemske talice pos
tavio sliku Halleveva kometa.
Glava trea
GRADITELJSKA UDA
UVOD
Ve nam i od same veliine nekih kamenih spomenika Sta svijeta zastaje dah, ba kao i
od njihove silne starosti. Nai j iz antikih i srednjovjekovnih dana divili su se g
olemim gr vinama podignutim u vremenu ve tako dalekom od njihova, da se c ma nije
sauvao nikakav spomen, pa su se pitali tko ih je to ili to li to izgradilo.
Kiklopsko stijenje na Lavljim vratima u Mikeni, sagraenim oko 1300. pr. Kr.
Graditeljska uda 169
Antike Grke, koji su i sami bili ne ba beznaajni graditelji, veliina kamenja u zidov
ima Mikene i Tirene iz bronanog doba toliko se dojmila, da su vjerovali kako su i
h izgradili Kiklopi, jednooki mitoloki divovi. (Zato arheolozi i danas izrazom kik
lopski opisuju odreen graevinski stil, to jest gradnju golemim, grubo obraenim, ali
tijesno sljubljenim kamenim blokovima.) Sline su se prie priale i diljem Europe, ob
janjavajui kako su nastali pretpovijesni menhiri i podzemne grobnice. Neke su ih p
ovezivale s vilama i patuljcima, ali divovi su oduvijek nudili najomiljenije obj
anjenje. Tako usmena predaja megalitske tunelske grobnice, duge i po 20 metara, z
ove posteljama divova {Hunebedderi). U Njemakoj pak dolmene, goleme graevine nalik n
a stolove, to jest silne vodoravne kamene blokove postavljene na dva ili tri oko
mita, zovu grobovima divova {Hunengraben).
Dolmeni su u Danskoj, njegovoj domovini, napose zadivili Saxa Gram-maticusa, his
toriara iz trinaestog stoljea:
O injenici da je u zemlji Danskoj neko ivio rod divova svjedoe nam i goleme gromade t
o ih nalazimo uz drevne grobne humke i pilje. Svatko tko sumnja u to je li ih izn
ijela nadljudska snaga neka samo razmisli o visini nekih humki pa neka tada, ako
samo moe, kae tko je takvo golemo kamenje iznio na njihov vrh. Svatko tko razgled
a to udo neizbjeno e zakljuiti kako je nezamislivo da bi obine ljudske snage mogle iz
nijeti toliko masu na toliku visinu.
Uenjaci srednjovjekovne Engleske imali su slinu teoriju, vjerujui daje Britansko ot
oje, prije dolaska prvih Britanaca, neko nastavala rasa divova. Prema Geoffrevju o
d Monmoutha (koji je to napisao oko 1136.), Stonehenge su sagradili divovi, i to
u Irskoj. Oni su donijeli kamenje, obdareno maginim iscjeliteljskim svojstvima, t
ako golemo, da ih nitko iv nije imao snage pomaknuti, i to iz najdaljih krajeva Af
rike, te ih sloili u krug poznat pod imenom Giant's Round (Krug divova). Njih je
samo silni arobnjak Merlin, zahvaljujui svojim stranim moima, mogao prenijeti i zati
m ih ponovno podii na njihovom sadanjem mjestu na Salisburv Plainu.
Kad su se europski putnici susreli sa silnim kamenim spomenicima to su ih izgradi
le autohtone kulture u Americi, kako bi objasnili to to su vidjeli, vratili su se
teoriji o izgubljenom rodu divova. Prema umovanju panjolskih konkvistadora, taja
nstvene ruevine to su ih nali u Tiahua-nacou, na tisuu metara visokoj pustopoljini u
bolivijskim planinama, nije ni mogao sagraditi nitko osim divova. Tvrava Inka Sa
csavhuaman, to
se dizala na brdu iznad Cuzcoa, sazdana je od golemih blokova teki do stotinu ton
a. Utvrda je izgraena tako promiljeno, a kamenje je u i sljubljeno tako savreno, da
se oko 1600. Garcilaso de la Vega, i sam di lom Inka, osjetio ponukanim Sacsavh
uaman opisati rijeima:
... najvelebnija i najsjajnija graevina podignuta da pokae mo i velianstvo Inka... i
njezina je velianstvenost nevjerojatna svakom tko ju je vidio. Pa ak i oni koji s
u je vidjeli i paljivo razmotrili zamiljaju, ak i vjeruju, da su je stvorile arolije
, da je djelo ruku demona, a ne ljudi.
Ideja da su u izgradnji tih silnih drevnih kamenih spomenika Iju ma pomogla i na
dljudska bia ponovno je uskrsnula 1960-ih godina, ia u neto izmijenjenom ruhu. Nek
adanji hotelijer, a danas pisac, Svica; Erich von Daniken upao je u arheoloki svij
et kad je 1968. objavio svi slavnu knjigu Bogovi su bili astronauti! Iako to nij
e bila prva knjiga koja tvrdila da su inosvjetska bia odigrala aktivnu ulogu u Ze
mljinoj pro] sti, von Daniken je odgovarao raspoloenju vremena, jer je svijet bio
c injen slijetanjem prvih ljudi na Mjesec 1969. godine. Njegova je knji preko noi
u Njemakoj postala bestselerom, a onda se, prevedena, po vila i u Britaniji i Ame
rici. Prodavala se vrlo dobro, ali je Danikena u r kladniku senzaciju pretvorio t
ek dokumentarac televizije NBC Upotre za drevnim astronautima prikazan 5. sijenja
1973. U sljedea je dva da prodano vie od etvrt milijuna primjeraka knjige. Tako su
se kola dre nih astronauta napokon i stvarno zakotrljala.
Od tada su Daniken i itava buljumenta autora proizveli bujicu knji koje su iznosi
le manje-vie istu hipotezu: ne samo da su Zemlju u prc losti posjetila inosvjetsk
a bia nego da su ona odigrala i kljunu ulogu stvaranju drevnih drutava. Kakvim, meut
im, oni dokazima podupi tu doista neobinu tvrdnju? Glavnina je njihova zanimanja
bila usmjere na kamene spomenike drevnoga svijeta, to jest egipatske piramide, k
ip ve na Uskrnjem otoku, bolivijski grad Tiahuanaco, kao i na pretpovijesi hramov
e na Malti i Stonehenge, ali su se, naravno, hvatali i svega za to moglo rei da pr
edstavlja nekakav dokaz o letenju u staro doba, primjeri karte Pirija Reisa i li
nija plemena Nazca. Za Reisovu se kartu esto tvrd lo da prikazuje Antarktiku, a v
on Daniken je ak ustvrdio da to ona i izvanredno tono, to upuuje na aerosnimke. Pa ip
ak je mogue da oi uope ne prikazuje Antarktiku, a posve je izvjesno da ne predstav
lja nik kav izvanredno toan kartografski podvig. (Vidi odjeljak Pomak poloi
u poglavlju Izgubljene zemlje i katastrofe.) Kad je pak rije o linijama u Nazci,
tu nalazimo Danikena u najgorem izdanju, jer ih je pokuao prikazati kako nekakav
izvanzemaljski aerodrom. (Vidi odjeljak Linije u Nazci u poglavlju Zemljani liko
vi.) Podjednako je smijena i Danikenova interpretacija slike majskoga vladara Paal
a isklesana u njegovoj grobnici u Pa-lenqueu, a koja toboe prikazuje astronauta u
raketi. (Vidi odjeljak Uspon i pad civilizacije Maya u poglavlju Izgubljene zem
lje i katastrofe.)
U sluaju velikih kamenih graevina Danikenova se teza, u tri rijei, svodi na tvrdnju
da ih stari narodi jednostavno nisu bili tehniki sposobni napraviti. Eksperiment
alni nam je rad, meutim, udruen s tekstovnim i slikovnim izvorima, kao i s arheolok
im nalazima, u svim sluajevima, od kipova na Uskrnjem otoku pa do piramida, priskr
bio prilino razlonu sliku o tome kako su ti spomenici bili sagraeni i transportiran
i, ali i o tome tko je obavio sav taj posao. U svakom sluaju, bilo je neosporno d
a su mjesni stanovnici raspolagali i sredstvima i znanjem potrebnim za taj posao
te da nisu imali ba nikakve potrebe za strunjacima s drugog svijeta.
Zbog toga nam Danikenovi izvanzemaljci, to se vie zadubljujemo u dokaze, postaju s
ve neshvatljiviji. Iz Danikenovih knjiga zapravo, ba kao nekakav lajtmotiv, staln
o izbija nevjerica da su ljudi izvan Europe bili sposobni sami izgraditi svoje s
pomenike. Profesor Ken Feder, arheolog s Central Connecticut State Universitvja,
analizirao je geografiju Danike-nove knjige i tako otkrio da od pedeset jednog
primjera inosvjetske intervencije, samo dva potjeu iz Europe. Kasnije se Daniken
pozabavio i nekolicinom pretpovijesnih europskih nalazita, ali je naglasak i dalj
e ostao na tome daje nezapadnjacima trebala tua pomo. itava je ta pria o drevnim ast
ronautima zapravo svojevrsni rasizam projiciran u davnu prolost.
Sa aljenjem moramo konstatirati da su u prolosti i arheolozi i antropolozi bili kr
ivi zbog sline logike. Pretpovijesna su graditeljska uda, tko zna zato, izazvala na
jgore krajnosti difuzionizma, to jest kole miljenja koja polazi od pretpostavke da
su neovisni izumi malo vjerojatni (pae i nemogui) i da se kultura uvijek irila (di
fundirala) iz jednog podruja u drugo, to na miroljubiv nain, a to ratnim sredstvima.
Difuzionistiko je razmiljanje o megalitima zapoelo radovima kotskog starinara Jame-
sa Fergussona. On je 1872. godine rezultate svojih istraivanja objavio u obliku k
njige Grubi kameni spomenici svih zemalja {Rude Stone Monuments inAll Countries)
, u kojoj je zabiljeio postojanje megalita diljem Europe, sjeverne Afrike, zapadn
e Azije i Srednjeg istoka. Fergusson je zakljuio daje gradnja megalita krenula iz
Indije i da se odatle proirila po itavom svijetu. Budui daje i sam razradio bizarn
u kronologiju britanskih megalita - vjerujui da su podignuti u doba kralja Artura
, poslije odlaska Rimljana 410. godine (vidi odjeljak Kralj Artur u poglavlju Le
gende i po-
vijest) njegova je teorija imala malo smisla i nije se primila. Ve je tad naime,
postajalo sve jasnije da su europski megaliti nastali bar u predrin sko doba.
Kasniji su djelatnici na tom podruju otkrili da su megaliti jo raspn stranjeniji,
jer su ih otkrili u istonoj Aziji, posvuda po Tihom oceanu, j i u Americi. Moe li
izmeu tako dalekih spomenika postojati i nekaki veza te ako postoji, iz kojeg se
to sredita irila gradnja megalita? Osan desetih godina 19. stoljea arheolozi su, do
jmljeni preko svake mjere o kricima u Egiptu, openito vjerovali da su pretpovijes
nu Europu civil zirali utjecaji iz Egipta i s Bliskog istoka.
Iza toga je slijedio prirodni - pa makar i ekstremni - korak, nain tvrdnja daje
Egipat potaknuo izgradnju megalita ne samo u Europi neg i diljem svijeta. Tako j
e bar glasilo vjerovanje hiperdifuzionista Graftor Elliota Smitha i njegova uenik
a W. J. Perrvja. Elliot Smith je inae bi briljantan lijenik, profesor anatomije na
jprije u Kairu, a zatim i u Mar chesteru te vodei pionir u istraivanju mumija, dok
je Perry bio docer kulturne antropologije na Londonskom sveuilitu. Elliot Smith v
jerova je da su drevne tehnike balzamiranja bile tako komplicirane da nisu mc gl
e biti neovisno izumljene na dvama mjestima. Zbog toga je ve i sam mumificiranje
bilo dokaz egipatskog utjecaja pa makar i u zemljama tak dalekim kao to je to Per
u (a za koji danas pouzdano znamo da je radi mumije jo prije Egipana). Perrvje dje
lo Elliota Smitha doveo do njego va loginog zakljuka itavim nizom knjiga objavljeni
h 1920-ih godina svoju teoriju razvio u priu o Djeci Sunca. Poduzetni trgovci iz st
aro Egipta (4. milenij prije Krista) plovili su po svijetu, osnivali kolonije i i
rili civilizaciju s tri osnovna elementa - kultom Sunca, mumificiranjer i, daka
ko, megalitima. ini se da pritom ni Elliota Smitha ni Perrvja ni je nimalo muilo t
o to grobnice i kameni krugovi pretpovijesne Europ ba ni izdaleka ne slie egipatski
m piramidama i hramovima, a njihov su ideje sa svakom objavljenom knjigom postaj
ale sve otkaenije. Tako j Elliot Smith sasvim ozbiljno iznio tezu da je motiv koj
i je egipatske ko loniste tjerao na istraivanje globusa bilo traganje za eliksirom
vjeno: ivota.
Da ne budemo nepravedni prema Elliotu Smithu i Perrvju, recimo d je u njihovo do
ba praktiki svaki drugi arheolog vjerovao da je tehnik kamene gradnje u pretpovij
esnu Europu stigla iz Egipta i s Bliskog istoka preko grke mikenske civilizacije
bronanog doba, a takoer i preko Mal te. Sve se to promijenilo poslije 1952., kad j
e pronaena metoda odredi vanja starosti pomou radioaktivnog ugljika. Taje metoda p
okazala (po sebno uspjeno u sprezi s kronologijom na temelju brojenja godova) da
ji veina godina na kojima su se temeljili argumenti difuzionista bila jedno
stavno kriva. Kulture Europe iz mlaeg kamenog i starijeg bronanog doba, zaslune za
izgradnju golemih grobnica, dolmena i kamenih krugova, bile su vraene u prolost za
dobrih tisuu godina. Taj je preokret ostavio neizbrisiv trag na europskoj pretpo
vijesti. Spekulacije da je Stonehenge izgradio neki mikenski vladar ili da su to
uinili lutajui egipatski sveenici postale su jednostavno nedopustive. Glavna zbiva
nja u pretpovijesnoj Europi nisu vie bila plod jednostavnog lanca difuzija to je v
odio sve do Bliskog istoka.
Najnovija su mjerenja radioaktivnog ugljika pokazala da su najstarije megalitske
graevine na svijetu zapravo grobnice u Bretanji na sjeverozapadu Francuske te na
atlantskoj obali panjolske i Portugala, kao i da su nastale oko 4700. pr. Kr., to
znai da su izgraene oko dvije tisue godina prije egipatskih piramida. Pa ipak, una
to tome to je danas ve postalo kristalno jasno daje razvoj pretpovijesnog megalitsk
og graditeljstva u zapadnoj Europi bio neovisan o Bliskom istoku, arheolozi su i
dalje podijeljeni u miljenju o intenzitetu difuzije izmeu pojedinih megalitskih k
ultura. A hiperdifuzionizam je i dalje i iv i zdrav, makar i izvan glavnih tokova
arheoloke misli. Djeca Sunca nedavno su ponovno oivjela,
West Kennet kraj Aveburyja, na jugu Engleske, kamena grobnica sagraena prije 3500
. pr. Kr.
makar i u novom ruhu, u radovima Grahama Hancocka i njegovih kolej koji tvrde da
je sjeme drevnih civilizacija na tako meusobno udaljeni mjestima kao to su to Bol
ivija i Egipat posijala napredna civilizacija kc je neko cvjetala na antarktikom k
ontinentu (vidi odjeljak Pomak poli va u poglavlju Izgubljene zemlje i katastrof
e).
Hiperdifuzionizam, ba kao i teorije o drevnim astronautima, u svi joj je biti mak
ar i nesvjesno rasizam, jer podcjenjuje sposobnosti nek drevnih naroda i njihova
postignua objanjava pomou nekakve ra gospodara. Neka tumaenja, meutim, nisu tako sup
lna. Primjerice, sluaju impozantnih ruevina golemoga graevinskog kompleksa u Vel ko
m Zimbabvveu u Zimbabveu (nekadanjoj Rodeziji), namjere veine ti oretiara koji su i
h pokuali objasniti bile su apsolutno prozirne.
Prvi Europljani koji su - vjerojatno preko arapskih trgovaca - uli; zlatom bogat
grad Zimbabvve bili su Portugalci, a dogodilo se to u esn; estom stoljeu. Prie o ba
snoslovnom bogatstvu nastavljale su rasti pa Zimbabvve (jo prije nego to ga je ije
dan zapadnjak uistinu i vidio) pc stao magnetom za mnoge spekulativne teorije. B
iblija nam govori o d; lekoj zemlji Ofiru, iz koje je kralj Salomon (10. stoljee
pr. Kr.) dopremi goleme koliine zlata kojim je uresio Jeruzalemski hram. Iz toga
je izn kla pria o rudnicima kralja Salomona, koji samo ekaju da ih netk otkrije i is
trai, a glasine o Zimbabvveu natjerale su mnoge da to dvo povezu.
Prvi se zapis o Velikom Zimbabvveu pojavio 1871. iz pera njemai kog istraivaa Karl
a Maucha. Poslije ubrzanog istraivanja naputene ga grada, Mauch je obznanio da je
to zacijelo Zimbabvve iz portuga! skih izvjetaja te je u skladu s tim mjestu i na
djenuo ime. On je bio s: guran da impozantne zidine, vjeto sloene iz tisua komada g
ranita, i] mogu biti djelo afrikih ruku pa je tvrdio da su ih zapravo podigli Fe
niani, trgovaki partneri kralja Salomona (vidi odjeljak Feniani ok Afrike u poglavl
ju Putnici i otkria). On je vrlo samouvjereno u jedne graevini prepoznao kopiju Sa
lomonova hrama, a u drugoj dvorac kra ljice od Sabe. Napokon je Mauch konanu potv
rdu svoje teze pronaa u uzorku drva iz dovratka, jer je mirisalo kao njegova olov
ka od cedro vine pa je to stoga zacijelo bila cedrovina uvezena iz Libanona, pos
toj bine Feniana.
Prvi koji je poeo iskapanja Zimbabvvea bio je britanski arheolog Ja mes Bent, a ui
nio je to 1891. Njegov je zakljuak glasio daje taj grad sa gradila bastardna rasa k
oju su rodile mjesne Afrikanke s bijelim osva jaima sa sjevera. Sljedei je istraiva
tog nalazita bio W. G. Neil i Ancient Ruins Companv, koji je 1895. dobio koncesij
u na eksploataciji svih drevnih nalazita u Rodeziji. Sad su Neilovi radnici zapoel
i sustav
Jedna od lijepo sazdanih kula u Velikom Zimbabvveu.
nu pljaku etrdesetak nalazita, ali su posebnu pozornost posvetili Velikom Zimbabvve
u pa poruili zidine i raskopali podove da dou do tek nekoliko kilograma zlata, i u
sput bacili sve u emu nisu vidjeli nikakvu novanu vrijednost. Zbog toga nas i ne b
i trebalo iznenaditi to je 1902. Neilovoj kompaniji oduzeta licenca. Nalazite je s
ad bilo predano na skrb novinaru Richardu Hillu i on je zajedno s Neilom napisao
izvjetaj u kojem je ustvrdio da su te graevine oito fenike ili arapske.
Meutim, godine 1905. pojavila se sasvim drukija pria kad je egiptolog
David Randall-Maclver u Velikom Zimbabweu zapoeo prva ozbi iskapanja. Za razliku
od ranijih istraivaa, on svakodnevne predn pronaene meu ruevinama nije bacio u smee. A
medu njima se n; i mnotvo uvezenih izradaka, od arapskih i perzijskih niski do s
irijsl stakla i kineske keramike. Svi su se ti strani predmeti mogli smjesti etrn
aesto i petnaesto stoljee nove ere. Krhotine keramike koje je pro ao Randall-Maclv
er mogli su se jasno povezati sa suem plemena Shi koje je ivjelo kraj nalazita, a i
sama rije dzimbabioe na njihovu jez znai kua od kamena. Tako je Randall-Maclverov pe
dantni rad po zao ne samo da Veliki Zimbabwe pripada vremenu dvije i pol tisue gc
na mlaem od kralja Salomona i Feniana nego i da su ga skoro izvje; sagradili domo
roci. Tu su starost potvrdila i mjerenja radioaktivnog ug ka koja su uputila na
zakljuak da je izgradnja poela oko 1100. godi dok je sam grad svoj vrhunac doivio u
etrnaestom stoljeu. Arheoloz: se sad morali sloiti da je pitanje o graditeljima Ve
likog Zimbabvvea ti definitivno rijeeno.
Zbog toga je, meutim, nastupio jo vei ok kad je rodezijska vla poslije 1965. i odcje
pljenja od britanske vlasti, kojim je eljela sprije ti proirenje birakog prava na A
frikance, poela podupirati tumae Zimbabwea koje se otro kosilo s usuglaenim arheoloki
m miljenje] oivljavati rasistike teorije o fenikom utjecaju. Arheolog Peter Gai ke,
koji se glasno usprotivio toj laljivoj politici, bio je najprije zatvor a zatim i
deportiran, dok je jo nekoliko njegovih kolega dobilo otk Razum se vratio u Veli
ki Zimbabwe tek 1980., kad je na vlast dola ci veina.
Naalost, i mnoge druge sline teorije, meu kojima i ona istrai* a Thora Heverdahla, pr
ema kojoj stanovnici Uskrnjeg otoka nisu mo sami podii goleme kamene glave koje re
se njihov otok, vuku implikac vrlo sline onima to ih vuku i stare ideje o Zimbabwe
u.
Pa ipak, sve ako i posve iskljuimo stranu pomo kao objanjenje g: diteljskih uda Star
oga svijeta, nee nam nedostajati teorija o tome kc su ona ostvarena. Tvrdnja da s
pomenici poput egipatskih piramida dar ne bi ni mogli biti izgraeni toliko je put
a ponovljena i u toliko knjij da se u to poelo nairoko vjerovati. Iz toga je onda
izniklo i uvjerei da su nai stari posjedovali neke davno zaboravljene tajne tehni
ke. IV sao pak da su u svemu tome svoje prste imala i nekakva ezoterina zri nja v
raa nas na spekulacije daje Stonehenge izgradio Merlin. Tako jednoj srednjovjekov
noj slici vidimo Merlina kako, pretvorivi se u dh taj spomenik gradi golim rukama
. Geoffrey od Monmoutha, meutii govori o njihovim nadmonim tehnikim sredstvima. Ism
ijavi pokus; svojih prethodnika da Stonehenge premjeste s njegova izvornog mjesta
Irskoj, Merlin je na poprite donio tek nekoliko sprava pa razloio kamenje tako lako
da ne biste povjerovali. Potom ga je podjednako lako ponovno podigao u Engleskoj
, dokazavi tako da njegova vjetina vrijedi vie od sirove snage.
Traganje za Merlinovom tajnom zaokupilo je mnoge istraivae modernog doba. Tako je
poetkom dvadesetog stoljea Edward Leedskal-nin, jedan od opaljenijih, ustvrdio kak
o je i stvarno otkrio izgubljene tajne drevne obrade i transporta kamenja primij
enjene u izgradnji Stonehengea i piramida.
Leedskalnin je inae 1920-ih godina emigrirao iz svoje domovine Letonije zato to je
njegova izabranica raskinula zaruke tik pred vjenanje. Nakon to je neko vrijeme u
Americi ivio od danas do sutra, napokon se skrasio na junoj obali Floride. Tu je
zapoeo bizarnu solo karijeru mega-litske gradnje i to tako to je sagradio dom od l
okalnog kamena, inae vrlo tvrde vrste koralja protkane drvom. Radei kriom, iza dva
i pol metra visokog zida od koralja to ga je podigao oko gradilita, Leedskalnin je
stvorio pravu privatnu zemlju udesa, svu od kamena. Pomou alata izraenog od drva i
uokolo skupljenog starog eljeza vadio je kamene blokove teke i do trideset tona (
dakle, vee od prosjene teine kamenih blokova u Stonehengeu). Tako je sagradio i osa
m metara visok obelisk, vizir-ne toke za promatranje zvijezda, pilju s prikazom Zl
atokose i tri medvjeda, golemi floridski kameni stol sa stolicama za ljuljanje,
kao i pomno izraenu spavaonicu s dva isklesana kreveta te kolijevkom i krevetcima
za djecu - isto za sluaj da se njegova dragana predomisli pa se jednog dana ipak
uda za nj. A sve je to, i jo mnogo, mnogo toga - otprilike 1100 tona kamena - bil
o strpljivo isklesano iz koralja. Vrhunac su svega bila ulazna vrata kompleksa,
to jest devet tona teak kameni blok, tako fino uravnoteen, da se micao na najmanji
dodir.
Poslije mnogo godina samoe, Leedskalnin se napokon odluio preseliti pa je, odabravi
mjesto kraj autoceste juno od Miamija, unajmio traktor i, radei uglavnom nou, sve
razloio, preselio i ponovno sloio na novoj lokaciji, danas poznatoj pod imenom Cor
al Castle (Koraljni za-mak), maloj turistikoj atrakciji. Napokon je Leedskalnin 1
951. umro, a s njim je u grob otila i njegova tajna. Kako je uspio izvesti sve te
zapanjujue podvige, i to oito bez iije pomoi, bilo je i ostalo tajna. Leedskalnin j
e bio sitne grae, teak jedva pedeset kilograma i tek metar i pol visok. Novine i t
elevizija mnogo su puta ispitivali njegove susjede, ali ga nitko nikad nije vidi
o pri poslu. Pokuaji uhoenja redom su se izjalovili - kao da bi mu, kad bi ga netk
o promatrao, proradilo esto ulo. Bilo je, dakako, i glasina. Najapsurdnija je meu n
jima bila ona daje Leedskalnin pjevao kamenju, zbog ega je ono, znaj ga zato, postaj
alo lake. Mnogo
Edward Leedskalnin sjedi u svoj veliajnosti svoje bizarne privatne kreacije - Kor
aljnoga zamka.
razlonije objanjenje glasi da je Leedskalnin imao vitla koja je pokreta motorom sv
og starog forda. Unato tome, upravo je nevjerojatno daje to liki posao uspio obav
iti sam. Fordov bi motor, uostalom, samo zamijeni miinu snagu.
Sam pak Leedskalnin nije ostavio nikakav spomen o svom radu, izuz memo li tvrdnj
u daje ponovno otkrio drevne tehnike baratanja polugom balansiranja. Osim toga,
napisao je i itav niz broura o univerzalnoj va nosti magnetizma. One ba nisu imale p
uno veze (bar gledano sa stanovi ta konvencionalne fizike), ali su prirodno izazv
ale nagaanja o tome daj' izumio nekakav magnetski postupak stvaranja antigravitac
ije. ezdeseti! godina, dakle u zlatno doba alternativne arheologije (i bizarnih spe
ku lacija openito), antigravitacija i levitacija esto su se iznosile kao mogui sred
stvo pomou kojeg su pretpovijesni graditelji dizali i postavljali veliki kamenje.
Mnogobrojne su knjige i lanci dokazivali da Zemljinom povr inom teku nepoznate en
ergije (vidi Uvod u poglavlje Zemljani likovi te da su ih nai stari uspjeli ukrot
iti pa su tako natjerali kamenje da lebd i na taj ga nain premjetali. Drugi su pak
tvrdili da je tajna svega zvuk (Akustika je levitacija, naime, sasvim mogua, samo
ako posjedujenu dovoljno glasne zvunike i dovoljno malene predmete.) Pa ipak, un
ato* svem tom teoretiziranju, nikad nisu bili izvedeni i praktini pokusi koj bi d
okazali da bi ijedna od tih metoda mogla izazvati pomicanje i sasvin malih - a o
velikim da i ne govorimo - kamenih blokova.
Pitanje, meutim, kako su bili oblikovani tijesno sljubljeni kamen blokovi drevnih
graevina izazvalo je podjednako mnogo nagaanja kao
pitanje kako su bili podignuti i uglavljeni. Tako, primjerice, Ivan Watkins, pre
dava geolokih znanosti na St. Cloude State Universitvju u Minne-soti, nije elio pov
jerovati da su graevni blokovi gradova Inka bili isjeeni i oblikovani grubim kamen
im ekiima pa je zato stvorio sasvim novu teoriju. VVatkins priznaje da se nisu sauv
ali nikakvi zapisi o toj novoj, izvanrednoj tehnologiji, ali to objanjava tvrdnjo
m da je tajna plamenih zrcala umrla s posljednjim carem Inka. Godine 1996. BBC m
u je dao priliku da svoju teoriju i javno prikae, a uinio je to tijekom snimanja k
on-vencionalnijeg pokusa koji je trebao replicirati graditeljsku tehniku Inka. S
a zatitnim naoalama i u azbestnim rukavicama, VVatkins je pokuao raskoliti kamen su
nevom toplinom, ali je pokuaj zavrio bijedno, jer na kamenu nije uspio ostaviti ni
traga. Uspio je samo - i to mu je bio najvei podvig - osmuditi lizalicu. Druga je
ekipa bila mnogo uspjenija. Ona je pomou kamenih maljeva, konopaca i drvenih polu
ga uspjela isklesati i uglaviti nekoliko blokova u istom graevinskom stilu koji n
alazimo i u Cuzcou i Sascavhuamanu. Uz jo malo prakse, tvrdili su njezini lanovi u
vjereno, mogli bi napraviti neto to bi se s djelom Inka moglo mjeriti i finoom izra
de.
Istina je da ve i sam znoj golemog broja radnika daje osnovni odgovor na tajanstv
eno pitanje kako su izgraeni najvei spomenici Staroga svijeta. Tako je u esnaestom
stoljeu panjolski konkvistador Pedro de Cieza de Leon zabiljeio koliko je radnika i
z naroda Inka gradilo tvravu Sas-cavhuaman, koja u trenutku dolaska panjolaca jo ni
je bila dovrena:
Zidovi Inka u Cuzcou, u Peruu, uspjeli su se sauvati unato panjolskim osvajanjima.
etiri je tisue ljudi vadilo i klesalo kamen, est tisua je to kamenje vuklo silnim ko
nopcima od koe i konoplje, ostali su pak kopali jarke i polagali temelje, dok su
jo neki tesali motke, balvane i grede.
Drugi suvremeni panjolski izvori govore da je car Inka u izvedbi t projekta angair
ao etiri glavna graditelja i trideset tisua radnika.
Isto tako nema nikakve tajne ni kad je rije o pitanju kako su st; Egipani transpor
tirali i podizali svoje divovske obeliske i kipove, kai stupove svojih hramova.
Tako na jednoj egipatskoj grobnoj slikariji vic mo 172 ljudi kako na velikim drv
enim 'saonicama vuku divovski kip p] mia. Taj kip - masa mu se procjenjuje na 60
tona - po egipatskim mje lima ba i nije bio jako velik (vidi sliku na str. 203).
Dva su najvea sa vana slobodnostojea kamena kipa iz Starog svijeta takozvani kolosi
Memnona, koje je oko 1375. pr. Kr. podigao faraon Amenhotep III. tebanskoj ravnic
i. Svaki od tih masivnih kipova tei oko 1000 tona.
Dok su se Egipani oito zadovoljili i jednostavnim saonicama, k nopcima, koloturjem
i polugama, Rimljani su ih nadigrali izumom c zalice, spravom koju su primjenji
vali pri gradnji velikih javnih graevir primjerice Hrama Jupitera Heliopolisa u B
aalbeku u Libanonu, sagrad nim oko 60. g. n. e. pod carem Neronom. Na terasi tog
hrama nalazin i kamenje dugo vie od deset metara i teko oko 350 tona. Povrh svega
su jo i tri bloka duga oko 20 metara, visoka oko 4 i debela oko 3,5 met ra, od k
ojih najvei ima masu itavih 970 tona.
Ako jo imalo sumnjamo da se takvi blokovi mogu premjetati bez nadnaravnih sredstav
a ili pomoi svemiraca, moramo se samo okrenuti novijoj povijesti. Prvoklasni nam
primjer dolazi iz Rusije, u kojoj je, za vladavine carice Katarine II. (1762. -
1796.), u Sankt Peterburg iz daljine od nekoliko milja na drvenim saonicama bio
dopremljen kolosalni kameni blok teak 1250 tona, koji e zatim posluiti kao postamen
t konjanikom spomeniku njezinom slavnom prethodniku Petru Velikom (1682. -1725.).
Time ipak ne mislimo rei da su nam poznate sve tajne starih neimara. Neumorni rad
eksperimentalne arheologije stalno nam otkriva, ako i samo korak po korak, kako
je zapravo koja kultura gradila svoje velike spomenike. Pritom se moramo suoiti
s injenicom da naa moderna zapadna civilizacija u zidarstvu nije ni do koljena civ
ilizacijama od prije nekoliko tisua godina. Ali to nas ne bi smjelo ba jako iznena
diti. Nai stari nisu mogli birati medu tolikim mnotvom materijala - od elika do pla
stike -kojima mi danas raspolaemo i od kojih izraujemo ne samo dijelove graevina ne
go i graevne alate. Umjesto toga najee im je jedini dostupni materijal bio kamen pa
su stoga nai stari stekli bliska znanja o njegovim praktinim mogunostima, znanja ko
ja moda vie nikada ne nadmaimo. Tako se, primjerice, kremen, taj najomiljeniji kame
n starih alatniara, dao pretvoriti u vrste sjekire kojima su se obarala stabla, u
kukiaste iljke za lovne strelice, pa ak i britve dovoljno otre da se njima moemo obri
jati. Da bolje shvate te alate, arheolozi su negdje 1960-ih godina poeli kalanjem
proizvoditi replike kremenog alata. I tako su uskoro shvatili, nakon mnogih nez
grapnih pokuaja, daje to na prvi pogled vrlo grubo orue bilo zapravo izvanredno pr
omiljeno i da ga nije bilo nimalo lako izraditi. Da dobijemo orua koja se mogu mje
riti s onima iz kamenog doba, morat emo najprije nauiti jako mnogo o svojstvima kr
emena, a zatim jo i godinama stjecati praksu.
U veem su mjerilu, meutim, arheolozi dosad, eksperimentirajui po metodi pokuaja i po
greke, ponovno otkrili vrlo jednostavne tehnike kojima su se sluili nai stari kod v
aenja, oblikovanja, transportiranja i ugraivanja masivnih kamenih blokova. Nai su d
aleki preci nedvojbeno imali svoje tajne, ali to su bile samo tajne zanata kao,
primjerice, tajna kalanja kremena - a nipoto ne nekakva ezoterina zvanja. Moda je u
Leedskalnino-voj tvrdnji daje otkrio drevno umijee poluge i balansiranja i bilo
nekakvog smisla. Za dvadeset godina svog pustinjakog ivota, to gaje proveo u izgrad
nji Koraljnog zamka, lako je mogao otkriti i nekoliko jednostavnih trikova koji
i dalje izmiu marljivim nastojanjima eksperimentalnih arheologa.
I napokon pitanje zato su u davno doba ljudi sagradili toliko kamenih graevina, pa
jo u tako divovskim mjerilima? Dobar dio odgovora glasi da su ih sagradile elite
u namjeri da zaplae puk nad kojim su vlada-
Impresivno proelje maltekoga hrama Hagar Qima iz otprilike 2800. pr. Kr.
le. Jedan od najjasnijih primjera toga nalazimo u pretpovijesnim hi vima na sred
ozemnom otoku Malti, podignutim izmeu 3600. i 25( Kr. Bili su izraeni od lokalnog
vapnenca, a i danas su to vrlo impr spomenici. Prilazei im, promatra e opaziti praz
ni vanjski zid prej monumentalnim portalom to vodi u dvorite. Iza njega je, meutin
jedan uski portal, iza kojeg je jo jedno dvorite. Iako dananji prom izvana jasno pr
odire pogledom u samo srce hrama, to nije bilo mo kad je nad tim dvoritima stajao
krov, a to nam je poznato iz dre modela i uklesanih crtea. Prije pet tisua godina,
ti hramovi nisi osunana dvorita, nego su vie sliili piljama. Bili su slabano osviji n
i dimljivim zubljama i uljanicama, tako da su svetita u zidnim ni dvorita mogli vi
djeti samo oni koje bi pustili u hram. U nekim je slu vima pogled na ta unutarnj
a svetita bio jo ogranieniji zahtjevom vjernici do svetita popnu kroz kameno okno. D
osad su, naime, isti na dva podzemna hramska i grobina kompleksa iz tog doba. Ona
j sauvani, takozvani Hipogej, pravi je labirint komora i nia uklesa kamen na tri r
azine. Za neposveene je kretanje po toj umjetnoj pi cijelo bio zbunjujui i dezorije
ntirajui doivljaj.
Na nekoliko su maltekih hramova graditelji napravili malene prostorije do kojih s
e dolazi prolazima koji vode van. U tim komoricama od sveg mogueg nalazimo samo r
upe probijene kroz unutarnji zid dvorita, a najvjerojatnije se kroz njih govorilo
, tako da su se ljudi skriveni u upljim zidovima mogli obraati vjernicima u dvoritu
. Jesu li njihove glasove proglaavali proroanstvima ili su to svoju mudrost na nar
od prenosili sami bogovi? Slinu su iluziju stvarali i neki kipovi i kipii gojaznih
boica s odvojenom glavom koja se uglavljivala u jamicu medu ramenima, a kraj te
su jamice bile i rupice, u paru sa slinim rupicama na vratu odvojene glave. Kroz
te su rupice najvjerojatnije prolazile niti kojima se glava pomicala u odgovor n
a pitanja i molitve vjernika.
Profesor John Evans s Londonskog sveuilita, koji je trideset godina prouavao spomen
ike na Malti, ovako je saeo svoj dojam o hramovima:
I zgrade i sve to se u njima nalo jednoglasno upuuju na zakljuak da je postojala pov
latena manjina koja je u puku budila svetu stravu kako bi njime vladala. Nema dvo
jbe da su ve i sama proelja stvarala silan dojam kod svih koji bi uli u predvorje,
ali ja mislim da se on jo i pojaavao onim to bi oni pri-
puteni zatekli unutra... Stvari poput komora u zidu i pokretnih glava na kipovima
govore mi da su sveenici neposveeni-ma prodavali rog za svijeu.
Malteki hramovi djeluju udno i zastraujue, ba kao to su to nj vi graditelji i eljeli.
sto bi se moglo rei i za Stonehenge, namjerno stavljen tako da se najednom pojavi
na obzoru i iznenadi vjernika koji prilazi. Sfinga je pak bila tako impozantan
spomenik da je potakla ( faraone da je slave kao boanstvo i ostanu smeteni pred n
jezinom st u. Graditeljska uda iz starog i pretpovijesnog svijeta nama danas m djel
ovati tajanstveno, ali to je zato to su kao takva i bila zamiljena. ! kako je na p
ohvalu neimarima koji su ih podigli da njihova mo see 1 stoljea i tisuljea te da ta d
jela i danas ostavljaju silan dojam na nas.
STONEHENGE
Na travnatom Salisburv Plainu na jugu Engleske, u svoj svojoj uzvii samoi, stoji S
tonehenge najpoznatiji pretpovijesni spomenik na s\ tu. Ta graevina, koju godinje
posjete stotine tisua ljudi i koja zbur ve mnoge narataje starinara i arheologa, po
stala je upravo sinonimor drevni misterij. Posjetitelju prije svega upadnu u oi m
asivni blokovi si sarsena vrstog pjeenjaka - briljivo isklesanog u okomite stupove s
oke oko 4 metra, na koje su poloeni teki pragovi, tvorei nepreki krug s uskim prola
zima. Graevini sa sjeveroistoka prilazimo avenijo obje strane obiljeenom plitkim j
arkom.
Kad u spomenik ulazimo kraj Heel Stone (uspravnog sarsena), najj prelazimo preko
plitkih jaraka i niskog nasipa koji kruno zatvaraju m( litski krug. U krugu od m
asivnih blokova nalazimo sljedei, takoer kai ni, no od mnogo manjih blokova drugog
materijala - plaviastog pjeenj zvanog bluestone. A taj krug opet ograuje kamenu pot
kovu okrenutu pri jugoistoku. Sad se pred turistom vie od est metara u vis diu sars
enski t toni (spareni okomiti blokovi, s treim, horizontalnim na vrhu, koji ih pc
zuje). S tom je potkovom u skladu i unutarnja potkova od malenih bluestoi
Budui da je izraen uglavnom od kamena, taj je spomenik oduv jasno upadao u oi, zbog
ega je duga i povijest njegova prouavanja, vi spomen Stonehengea nalazimo u spisi
ma redovnika Henrika od H
Kruni nasip Drugi jarak
Aubreyjeve rupe
tingdona, koji je oko 1130. napisao povijest Engleske i u njoj je Stonehenge bio
oito jedini drevni spomenik vrijedan spomena:
Stanenges, gdje je kamenje udesne veliine podignuto u obliku dovrataka, tako da se
ini da je dovratak podignut kraj dovrat-ka; i nitko ne moe ni zamisliti kako je t
o silno kamenje podignuto i zato je tu uope podignuto.
Pogled na Stonehenge iz ptije perspektive, s prikazom razmjetaja sarsena, hlueston
ea, Heel Stonea i Avenije.
Oito je, meutim, da je i prije Henrikova doba postojalo stanovito zanimanje za to
mjesto, jer njegovo ime - sloenica iz stan, kamen (danas stone) i hencg, stoer (danas
hinge) potjee iz staroengleskoga, dakle jezika saksonskih osvajaa Britanije od pri
je vie stotina godina. Stonehenge je jedini kameni krug u Britaniji ije toponimsko
korijenje see tako daleko.
Henrikovo paljivo izbjegavanje nagaanja nije ba oduevilo njegove suvremenike, kojima
je mnogo drai bio krepki prikaz to ga je tek nekoliko godina kasnije dao Geoffrev
od Monmoutha. On je izgradnju Stonehengea pripisao arobnjaku Merlinu, koji je to
uinio na zapovijed Aurelija Ambrozija (prema legendi, strica kralja Artura) te g
a proglasio
spomenikom nenaoruanim britanskim plemiima to su ih podlo : dajniki poklali Saksonci
. Zanimljivo je da Geoffrev tvrdi daje taj ka ni krug ve prije postojao u Irskoj,
ali da gaje Merlin arolijom pren Englesku.
Geoffrevjeva povijest, puna uvjerljivih pojedinosti, nudila je ne s; Stonehenge
kao rimski hram, vrijeme izgradnje tog kruga nego i razloge koji su stajali
iza toga pa kako ga je zamiljao Inigo stoga nee iznenaditi stoje doivjela silan
uspjeh. Ili, kako bi to re Jones, arhitekt iz 17. stoljea. kroniar Stonehenge
a dr. Chris Chippindale, zadovoljavajua je pria
samo ona koju je engleska publika eljela uti: napete pustolovine, vrlina i vitetvo n
a bune rodoljubne teme. Zato je Geoffrevjev prikaz i odredio razumijevanje Stonehe
ngea kroz itavo srednjovjekovlje.
Kako velianstveno! Kako predivno! Kako neshvatljivo!
U sedamnaestom je, meutim, stoljeu novi, ispitivaki duh kao potporu Geoffreveve teo
rije ve traio dokaze opipljivije od puke tvrdnje da je autor pri pisanju crpio iz j
edne vrlo stare knjige pisane na britanskom jeziku. Prva su iskapanja Stonehengea
zapoela na poticaj kralja Jamesa Prvog koji je taj spomenik posjetio 1620. Njego
v je tadanji domain, vojvoda od Buckinghama, vlasniku Robertu Newdyku za to zemljit
e ponudio poprilinu svotu, ali je bio odbijen. Ipak je dobio privolu da u sreditu
spomenika iskopa rupu. O tom iskapanju ne postoji nikakav zapis, a pionirski sta
rinar John Aubrev, koji se o njemu propitkivao 1666., otkrio je da se mjetani sjea
ju samo daje naao nekakve jelenje i bikovske rogove te drveni ugljen. Pomalo izluuje
to se tu pojavljuje i slutnja vanijih, izgubljenih otkria: Bilo je naeno neto, ali je
gospoa Mary Trotman [jedna od sugovornica] zaboravila to.
Kralj je od vodeeg arhitekta Iniga Jonesa zatraio da taj izvanredni spomenik arhit
ektonski snimi. On je pak na temelju svojih opaanja zakljuio da su se graditelji d
rali rimskih pravila tlocrta te da su u Stonehenge bili ugraeni i toskanski stupov
i, ali je umro prije nego stoje stigao objaviti svoje ideje. Ipak je na temelju
njegovih biljeaka, ostavljenih iza smrti 1652., njegov pomonik i vjerni uenik John
Webb napisao knjigu pod naslovom Najznamenitija starina u Velikoj Britaniji vulg
arno zvana Stone-heng, na Salisbury Plainu. Rekonstrukcija. Za Jonesa i Webba, S
tonehenge se svojom arhitektonskom domiljenou mogao mjeriti sa svime to su Rimljani
stvorili u Italiji. Vrsnoa gradnje iskljuivala je drevne Britance, taj divlji i bar
barski narod, koji se nije znao ni odjenuti, pa kud bi onda mogao stvoriti tako iz
vanredno djelo kao to je to Stone-heng. Stoga je on pripadao razdoblju izmeu prvog
i etvrtog stoljea nove ere, dobu obilja i mira, kad je Engleska spadala pod Rimsko
Carstvo.
Kritiari su se brzo okomili na dokaze koji su navodno podupirali tu teoriju i ves
elo ukazivali da se rimske proporcije mogu sauvati samo ako se potkovasti oblik u
nutarnjih sarsena pretvori u esterokut. Sto se pak tie okomitih blokova, oni ak i n
isu nikakvi stupovi, a kamoli jo i toskan-
ski, jer nemaju ni baze ni kapitela. Osim toga su ueni suvremenici tek mogli povje
rovati da bi Rimljani podigli tako velianstvenu graevinu daje obilato ne prekriju
natpisima.
Nekoliko godina kasnije dr. Walter Charleton, osobni lijenik Kar II., iznio je, p
oslije traganja za analozima na kontinentu, korjenito dru! ije doba nastanka. Nje
ga je, naime, prepiska s danskih starinarom Ol; usom Wormom uvjerila da je Stone
henge spomenik iz devetog stolje nove ere, dakle iz doba kad su Vikinzi osvojili
najvei dio Engleske. O je ustvrdio daje Stonehenge bio mjesto ustolienja danskih k
raljeva te d mu stoga tlocrt i podsjea na krunu. Ta je teza bila primjerena trenu
tki budui da se Karlo II. ba vratio na prijestolje, ali ju je osim toga malo t drug
o moglo preporuiti. Zbog odsustva svakog spomena izgradnje Ste nehengea u ranim s
rednjovjekovnim tekstovima, taje teorija bila vrlo ne uvjerljiva, dok je sve tem
eljitije upoznavanje sa skandinavskim megalitim pokazalo da su oni mnogo manji o
d Stonehengea.
Prvi koji je iznio tezu da su Stonehenge izgradili pretpovijesni Brkan ci bio je
Aubrev, a to je uinio 1666. On je sam napravio plan nalazita pritom opazio krug u
dubljenja uz sam unutarnji rub nasipa, koje su ka snije nazvali Aubrevjevim rupa
ma. Njegov se pristup bitno razlikovao o pristupa ranijih komentatora - jer nije
krenuo od pretpostavke da podrije tlo Stonehengea treba potraiti u drugim zemlja
ma, nego ga je povezao Bakrorez starinara Williama mnogim drugim kamenim krugovi
ma u Britaniji. Otkrivi da ni Rimlja Stukeleyja iz 1740. s ni ni Saksonci ni Danc
i nisu gradili takve spomenike, Aubrev je zaklju ruevinama spomenika. io da su
oni neizbjeno domorodaki izum. Stonehenge je samo najljep
primjer tih krugova pa onda tu i nije trebalo nikakvo inozemno nadahnue. Zato je
Aubrev Stonehenge pripisao druidima, poznatim iz rimskih tekstova (vidi okvir Dr
uidi).
Tu je pretpovijesnu teoriju Stonehengea svojom knjigom Stonehenge: hram vraen bri
tanskim druidima vl 1740. proirio VVilliam Stukelev. Naalost, iskapanja koja je po
duzeo u sreditu potkove nisu iznijela nita to bi potvrdilo njegovu tezu. Prvo otkrie
predmeta kojima se moglo odrediti doba nastanka - rimskih novia to su ih iz svojih
rupa izbacili kunii - kod njega je izazvalo stanovitu zabrinutost, ali je zakljui
o da su oni oito ispali davnim posjetiteljima tog mjesta. Stukelev je osim toga o
tkrio i aveniju to vodi do sjeveroistonog ulaza.
U Stukelevevo se doba, meutim, ve poeo razvijati turizam. I ne samo to su se meu kame
njem palile vatre nego su mnogi posjetitelji eljeli kui odnijeti suvenir. Stukelev
je podigao glas protiv tog sramotnog obiaja odlamanja komadia tekim maljem. Glavna s
u rtva tog vandalizma bili sarseni, jer su bluestonei bili tvri. Stalna je nebriga
za spomenik imala i svoju cijenu pa se u sijenju 1797. jedan triliton svalio na
zemlju.
Taje katastrofa, meutim, potaknula daljnja iskapanja. Njih je izveo VVilliam Cunn
ington, koji je inae iskopao oko dvije stotine grobnih hu-maka (tumulusa), takozv
anih barroiosa, na Salisburv Plainu oko Stonehengea. On je 1802. istraio i sredinj
e podruje, ali bez veeg uspjeha, jer je uspio otkriti samo neto pretpovijesne keram
ike:
Ovaj sam mjesec kopao na nekoliko mjesta u podruju i okolici Stonehengea (pazei pr
itom da se previe ne pribliim samom kamenju) i napose ispred rtvenika [sruenog okomi
tog bloka], gdje sam kopao 5 ili vie stopa u dubinu i tako pronaao nagor-jelo drvo
, ivotinjske kosti i keramiku, a medu potonjom je bilo i nekoliko primjeraka slini
h grubo izraenim urnama pronaenim u barrowsima - kao i nekoliko komada rimske kera
mike.
Cunningtonova je iskapanja objavio njegov bogati mecena sir Richard Colt Hoare,
nadugo i nairoko razglabajui o davno umrlim stanovnicima barroiusa sa Salisburv Pl
aina, no koji se, kad se trebalo prihvatiti i Stonehengea, ograniio na uzvik: KAKO
VELIANSTVENO! KAKO PREKRASNO! KAKO NESHVATLJIVO!
U proljee 1810. Cunnington se jo jednom prihvatio iskapanja Stonehengea i tako utv
rdio daje Kamen za klanje Slaughter Stone, slikovito ime to gaje nadjenuo pripisavi
ivo podrijetlo crvenoj mrlji, zapravo nastaloj ispiranjem eljeza prirodno sadranog
u stijeni - u poetku stajao uspravno. Bio je to ujedno i njegov labui pjev, jer j
e umro ve potkraj godine. Tako je praktiki prestao terenski rad na Stonehengeu.
Dalje od svakog pamtivijeka
Iako se inilo kako Cunningtonova iskapanja potvruju da je Stoneher ge pretpovijesn
o zdanje, ipak on o dobu njegova nastanka nije mogao rei nita odreenije. ini se, meu
tim, da su to njegovi suvremenici doeka s radou, zato to im se jako sviala predodba o
Stonehengeu kao ne razrijeenom misteriju. Veliki slikar John Constable godine je
1835. sv< akvarel tih gromada popratio ovakvim kienim opisom, sasvim u duh svog r
omantiarskog svjetonazora:
Taj tajanstveni spomenik Stonehenge, to stoji samotan na goloj i beskrajnoj vritin
i, podjednako nepovezan s dogaajima iz prolih eona kao i s dananjom svrhom, vraa nas
dalje od svakog pamtivijeka u pomrinu posve nepoznatog razdoblja.
Ozbiljnog se prouavanja tog spomenika ponovno prihvatio tek Flin ders Petrie, koj
i e se kasnije proslaviti kao pionir sustavnog arheoloko iskapanja u Egiptu. On je
1877. izveo pedantno snimanje sauvanih bio kova pa im odredio poloaj s preciznou od
desetinke palca (2,5 milime tara). Pritom je pozvao na obnovu iskapanja te izni
o i ingeniozno rjeenj problema podvirivanja pod blokove:
Kad bismo napravili drveni kostur koji e ponijeti teinu bloka, steui ga po sredini,
mogli bismo ukloniti itav poremeeni sloj ispod svakog od jo uspravnih blokova, tako
da bi ovaj ostao visjeti u zraku. Kad bismo poslije toga zemlju vratili i ponov
no nabili, kamenje ne bi doivjelo nikakvu vidljivu promjenu te ga ova operacija n
e bi mogla poremetiti.
Sva je srea da ovu Petrieovu ideju nitko nije prihvatio, jer bi ona u praks zacij
elo imala katastrofalne posljedice.
Petrie je, osim toga, na jedinstven nain pristupio i odreivanju staro sti Stonehen
gea. On je pretpostavio daje spomenik bio orijentiran prem jednom i sasvim odreen
om poloaju sunca. Tako je, vizirajui kroz Velik triliton preko Heel Stone pri ljet
nom solsticijskom izlasku sunca, uspio do i do 730. n. e. kao godine izgradnje sa
rsenske potkove, jer je izraunao d bi se ba tada sve toke nale tono u istoj crti. Po
tome bi njegovi graditelj bili Saksonci. Pertieova je teorija, meutim, naila na ope
neprihvaanje najprije zato to nije ba niim uspio objasniti zato bi upravo taj poloa t
rebalo uzeti za klju itavog spomenika, no mnogo vie zato to se svjesni ogluio i na on
e malobrojne, ali u to doba ipak dostupne arheoloke dokaze
Godine 1918. Stonehenge je preao u dravno vlasnitvo, stoje po prvi put omoguilo pokr
etanje vee kampanje iskapanja. Na elo je tog projekta bio postavljen pukovnik VVil
liam Hawley, inae iskusni arheolog, i tako je poeo taj sedmogodinji pothvat. Rije je
, meutim, bila o golemom poslu za koji je novac stizao na kapaljku pa je Hawley es
to radio sam. Ipak je napokon prekopao pola lokaliteta i tako doao do nekih vanih
nalaza, primjerice kruga Aubrevjevih rupa uz samu unutarnju granicu nasipa, kao
i do itavog niza jama, u kojima su nekad stajali drveni stupovi, u sreditu spomeni
ka.
Na nesreu, Hawley nije bio pravi ovjek za taj posao. Pokuao se ograniiti na to da bu
de iskapa i zapisiva injenica, ali je na tom vrlo sloenom i grdno poremeenom nalazit
tih injenica bilo malo, zbog ega je 1923. i sam Hawley priznao da bi se tog posla
najradije okanio. Na pitanja je reportera izjavio: Sto vie kopamo, taj misterij ka
o da se samo sve vie produbljuje. U svom je zavrnom izvjeu napisao kako se moe samo na
dati da e budui kopai uspjeti na sve to baciti vie svjetla nego stoje to uspjelo meni.
Chris Chippindale ovako saima beznadnu modernu presudu o Hawleyjevu radu:
Hawleyjeve godine, od 1919. do 1926., bile su ista katastrofa. Ta iskapanja, za k
oja su na poetku s pravom rekli da su najvanija dotad poduzeta u Engleskoj, izvodila
su se s apsurdno nedostatnim sredstvima. A kad se jednom s tim krenulo, oni koj
i su i vidjeli koliko je sve polo po zlu bili su previe bojaljivi i stidljivi da bi
mogli uspjeno intervenirati.
Arheolozi su, dakako, bili nezadovoljni zbrkanim okonanjem Hawleyj-eva rada. Posl
ije dugog odgaanja, mjerodavni su se napokon suglasili da se nezgodne zadae pisanj
a konanog izvjetaja na temelju Hawleyje-vih biljeaka prihvati profesor Richard Atki
nson sa Sveuilita u Cardi-ffu, provodei, gdje je to potrebno, i manja iskapanja. No
iako su ta doista minorna iskapanja i bila provedena uspjeno, s objavljivanjem j
e tih i Hawleyjevih rezultata bila sasvim druga pria. Atkinson je, dodue, obznanio
svoju interpretaciju Stonehengea, vrativi doba njegova nastanka sve do 1500. pr.
Kr. u prolost, dakle u bronano doba, ali se nije pojavio i cjelovit prikaz.
Konani e opis Hawleyjevih i Atkinsonovih iskapanja napokon proizvesti tek ekipa po
d vodstvom dr. Rosa Cleala iz Avebury Museuma, i to 1995.! Jedno je od njegovih
glavnih postignua to stoje uspio stvoriti smislenu kronologiju Stonehengeova razv
oja. Nasip i jarak bili su napravljeni
oko 3000. pr. Kr. te su zatvarali krug balvana usaenih u Aubrevjeve pe. Izmeu 2900
. i 2500. pr. Kr. u sreditu je bila podignuta malena dr na graevina, a moda i vie nj
ih, a od nje je tekao red drvenih stupova do junog ulaza, dok su u Aubrevjeve rup
e bili pohranjeni ostaci krei ranja. Zatim su u sljedeih tisuu godina (otprilike i
zmeu 2500. i 16' pr. Kr.) stigli bluestonei i sarseni te bili poredani u razliite
krugove, bi sve napokon kulminiralo u dananjem rasporedu krugova i potko Avenija
je, kao formalni pristupni put, bila napravljena prije 2000. pr.. Napokon je, po
slije 1600. pr. Kr., Stonehenge ostao uglavnom naput iako je na njemu znalo biti
posjetitelja, pa je obavljen i samo jedan uk
Kao po loju
Znanje o tome kad je Stonehenge izgraen stvorilo je samo dio slike. I kao i u slua
ju drugih megalitskih nalazita, mnogo se rasprava vodi] o pitanju kako je sagraen.
GeofFrev od Monmoutha je i za to imao sp man odgovor, jer je, prema njegovu milj
enju, Merlin posavjetovao A brozija da posegne za krugom koji je ve stajao u Irsk
oj:
Poalji po Krug divova koji je na brdu Killarusu u Irskoj. Jer tamo stoji kamena g
raevina koju nijedan ovjek ovog doba ne bi mogao podii, ukoliko ne bi udruio veliko
lukavstvo i umijee. To je kamenje pregolemo... Kad bi se sloilo oko ovog mjesta, o
nako kako je postavljeno ondje, ostalo bi ovdje stajati zauvijek... Prije mnogo
godina divovi su ga dopremili iz najdaljeg kutka Afrike i postavili u Irskoj u d
oba kad su ivjeli u toj zemlji.
S protjecanjem godina, Geoffrevjeva se pria sve vie smatrala b kom, da bi u devetn
aestom stoljeu geolozima postalo jasno da se iz> sarsena (tog pregolemog kamenja) n
alazi u brdima tridesetak kilon tara sjevernije. Bluestonei su, meutim, bili mnog
o zagonetniji. U trag njihovu podrijetlu uspio tek 1923. godine ui dr. D. H. Thom
as iz Ge lokih istraivanja pa je tako otkrio da potjeu iz gorja Preseli u jugos pad
nom Walesu, u blizini mogueg izvora pjeenjaka za Zrtveniki 1 men, to je u sjeanje priz
valo Geoffrevja. Ili, kako bi to rekao Atkinsc njegova pria sadri krajnje neoekivanu
ideju da se sve do dvanaest stoljea uspjelo odrati istinsko puko sjeanje na stvarnu
gradnju Ston hengea. Ta slutnja iskrivljenog pamenja (jer su Geoffrevjevo kamei b
ili sarseni, a ne bluestonei te su iz Afrike doli preko Irske, a ne pre Walesa) s
vakako je intrigantna, ali nas ba ne moe odvesti daleko.
Prema jednom alternativnom geolokom shvaanju, ti su bluestonei stigli na Salisburv
Plain posve prirodnim mehanizmom, jer su ih donijeli gleeri. I snaga je i slabos
t te teorije jedinstvenost Stonehengea. Sasvim je izvjesno da ni kod jednog drug
og megalitskog spomenika u zapadnoj Europi kamenje nije bilo transportirano dalj
e od nekoliko kilometara. Takoer je, meutim, istina i to daje danas na ravnici nem
ogue nai fragmente bluestonea. Nije nepobitno utvreno ak ni daje podruje Stonehengea
bilo zaleeno, a bez toga ve i sama ideja prirodnog gibanja pada u vodu. Zbog toga
je miljenje arheologa vrsto stalo na stranu premjetanja ljudskom rukom i taj zakljua
k kao da potvruje i nedavno otkrie komadia bluestonea na otoku Steep Holm u Bristol
skom kanalu, tono na najkraem pomorskom putu od junog Walesa do Salisburv Plaina.
Pokusi provedeni pedesetih godina pokazali su da je savreno mogue rijekom dopremit
i bluestone sve do na nekoliko kilometara od Stonehengea, a ostatak ih puta preb
aciti saonicama. Sa sarsenima je, meutim, sasvim druga pria. Iako je ukupna udalje
nost koju oni moraju prevaliti mnogo manja, oni moraju prijei preko brda i dolina
, a osim toga su i neusporedivo tei, jer im se masa penje i do 40 tona.
Godine 1995. tim se problemom poelio pozabaviti BBC pa je spojio graevinara Marka
Whitbyja i arheologa Juliana Richardsa i postavio ih pred golemu betonsku replik
u jednog sarsena iz Velikog trilitona. Whit-byju se ba nije svidjelo raireno vjero
vanje da su graditelji blokove gurali po drvenim valjcima, jer je smatrao da bi
se oni pod optereenjem od 10 tona zapletali, i to unato tome to je to bila prihvaena
teorija istraivaa koji su ispitivali divovske kipove u Polineziji (vidi odjeljak
Misterij Uskrnjeg otoka u ovom poglavlju). Osim toga je smatrao da je metoda etanja
kamenja, to ju je na Uskrnjem otoku iskuao Thor Heyerdahl, preopasna kad treba prev
aliti trideset kilometara dug put. Tako je Whit-by doao na ideju da blok poloi na
saonice i povue ih podmazanom prugom. Kad je konopce privezane za 40-tonski blok
povuklo 135 ljudi, otkrio je da ga je prilino lako vui nizbrdo, ali da uzbrdo sve
ide neusporedivo tee. Nedae je, to zvui ironino, stvarao sam loj koji bi zalijepio sa
onice za prugu pa se one vie ne bi dale osloboditi nikakvim polugama. Sad priu pre
uzima Cynthia Pege s BBC-a:
Napokon su, meutim, ljudi za polugama i ekipe tegljaa jo jednom uloile krajnji napor
pa je blok polako zaklizio uzbrdo. A onda se dogodilo neto doista zapanjujue. Svi
su pretpostavljali da e, ako ti malobrojni tegljai pokrenu kamen, njegovo povlaenj
e biti polagano i muno. Zato nas je sve iznenadilo da je kamen, kad se jednom pok
renuo, umjesto da pue uz padinu,
194
Drevni misteriji
krenuo vrlo brzo, u poetku polako pa sve bre - te da se zapravo gibao brzinom pris
tojnog pjeaka."
Iako nitko ne moe zasigurno rei da su se tim postupkom posluili i: ditelji Stonehen
gea, nema nikakve dvojbe daje on bio sasvim u okvir njihovih mogunosti.
Podizanje je divovskog bloka bilo mnogo laki posao. Najprije su is pali rupu pa z
atim dovukli blok malo iznad nje. Na betonski su blok o postavili malene saonice
krcate kamenjem i polako ih povukli prema r sve dok njezina teina nije prevagnul
a i zakrenula blok u rupu. Njeg je ispravljanje bilo mnogo tei dio posla, ali je
i on napokon bio oba\ pomou nogara i oduevljene ekipe koja je potezala konopce.
Posljednjajepakoperacija,tojest postavljanje praga na vrh dvaju usp ljenih bloko
va, da bi se dobio triliton, bila obavljena pomou rampe. Ir njeri i arheolozi su,
meutim, sloni u miljenju da su nai stari taj bio] eljenu visinu podigli pomou poluga
i drvene konstrukcije, i to tako d polugama zadizali blok i zatim poda nj podbac
ivali novi red balvana. 1 vjerojatnija metoda bila odbaena zbog kratkoe raspoloivog
vremena je pokus u manjem mjerilu pokazao daje rije o sasvim izvedivom rjee
Mikenjani, Britanci i Bretonci
Mi danas znamo koliko je Stonehenge star, odakle je doao kamen za : govu gradnju
pa i kako je sagraen, ali nam nita od toga ne govori i o me tko ga je sagradio.
Starije teorije koje govore o Saksoncima, Dancima, Rimljanima, nianima, pa ak i o
druidima (vidi okvir Druidi), oito otpadaju v zbog doba nastanka spomenika, jer u
neolitiku i bronanom dobu u 1 taniji nije bilo nikoga od spomenutih.
Mnogo se uvjerljiviji kandidat pojavio u srpnju 1953. Richard Atl son je fotogra
firao natpis iz sedamnaestog stoljea ostavljen na jedu sarsenu u potkovi, kad je
opazio plitko uklesan obris bodea. Kad je si otkrie paljivije promotrio, Atkinson s
e jo vie ushitio. Njega ta re2 rija nije podsjeala na pretpovijesni britanski bode,
nego na bode kenske civilizacije u Grkoj, kakav se izraivao oko 1500. pr. Kr. To g
navelo na nagaanje da je i sam Stonehenge bio sagraen pod utjeca Mikenjana, budui d
aje postupak njegove izgradnje nadmaivao spos nosti koje su se mogle oekivati od p
retpovijesnih Britanaca:
* Koeficijent je statikog trenja u pravilu nekoliko puta vei od koeficijenta
dinai kog i to je u fizici dobro poznato. (Op. pr.)
Nedvojbeno bi bilo mnogo primjerenije u njima vidjeti proizvod razmjerno rafinir
ane civilizacije Mikenjana negoli u biti barbarske, pa makar i trgovaki uspjene ar
istokracije nae zemlje.
Drugi su, meutim, arheolozi na tu ideju sasuli prezir, ukazujui da Mikenjani nikad
kod sebe nisu sagradili nita ni izdaleka slino Stonehen-geu, dokje urezani bode, i
spran djelovanjem atmosferilija, mogla precizno identificirati samo vrsta vjera,
a nipoto oko. Ta teorija, meutim, nije samo neuvjerljiva, nego su je pobila i neda
vna mjerenja radioaktivnog ugljika, koja su pokazala daje sarsen u koji je ukles
an bode vjerojatno stariji od 2000. pr. Kr. Oito je, dakle, da Mikenjani nisu mogl
i podii Stonehenge.
Najnovije teze o utjecaju s kontinenta iznio je Aubrev Buri, najvei autoritet za
britanske kamene krugove. On je ustvrdio da je potkoviasti raspored kamenja kakav
nalazimo u Stonehengeu u Britaniji izvanredno rijedak, to se, meutim, ne moe rei i
za Bretanju, pokrajinu na sjeverozapadu Francuske. Veze Britanaca i Bretonaca u
bronanom dobu vrsto su utvrene na temelju slinosti u razvoju obrade keramike, zlata
i kremena. Buri priznaje da je rije o zbivanjima koja su uslijedila tek poslije S
tonehengea, no postoji i jo jedna mogua izravna veza koja nas vraa u neolit. Najedn
om je kamenu ocrtano pravokutno podruje, koje Atkinson i drugi usporeuju s likovim
a uklesanim u megalitske grobnice u Bretanji. Taj dokaz ba nije sasvim nedvojben,
budui daje Clealova ekipa iznijela tezu da je taj lik urezan tek poto je kamen 17
97. pao, Hojcao ploa kojoj se vlasnik nadao kasnije dodati svoje ime. Buri, meutim
, tu tvrdnju odbacuje s omalovaavanjem, tvrdei da bi klesanje te ploe zahtijevalo v
ie tjedana rada.
Reakcija arheolokog svijeta na Burlovu teoriju nije bila povoljna. Kamenje spotic
anja i opet starost Stonehengea, iako ovaj put ona nije prevelika, nego premalen
a. I bretonski potkoviasti raspored i sama klesarija dobra-nih su tisuu godina sta
riji od te faze Stonehengea pa se zato moramo zapitati zato su ti Burlovi prodorni
i moni voe iz Bretanje toliko okasnili. ini se da nema nikakve potrebe da dovodimo
u pitanje zakljuak do kojeg je jo 1666. doao John Aubrev, naime da su Stonehenge sa
gradili Britanci.
Mikenski bodei uklesani u sarsen.
Zato je sagraen?
Nee nas iznenaditi injenica da se u stoljeima dugoj debati o Stonehengeu najvie tint
e prolilo oko pitanja njegove svrhe. Rani su starinari bili skloni u Stonehengeu
vidjeti samo spomenik bez neke odreene svrhe, iako su obino vjerovali i da je on ob
iljeavao neki odreeni trenutak, kao to
je to, primjerice, vjerovao Geoffrev od Monmoutha, prema ijoj je teoi Stonehenge
bio podignut u spomen Britancima koje su poklali Sakson
Sve od Aubrevjeva i Stukelevjeva doba u literaturi je prevladavala te daje Stone
henge bio druidski hram, ali kad su se druidi povukli sa scer s njima se povuklo
i vjerovanje o njegovoj hramskoj naravi. Sad se, m utim, Stonehenge sasvim lijep
o uklopio u teze koje su se pojavile ko cem devetnaestog stoljea, da su se stari
Britanci zanimali astronomijo] Os Stonehengea sasvim se jasno poklapa s crtom ko
ja spaja mjesto izlas Sunca u ljetnom i njegova zalaska u zimskom solsticiju, pr
i emu Sun uvijek izlazi iznad avenije, stoje sve vodilo zakljuku da mu je to vjero
j; no najvanije astronomsko svojstvo. To'se, meutim, jednostavno opa nje uskoro izg
ubilo u pretjeranoj razradi teorije, kad su astronomi poo traiti precizne poloaje
Sunca i zvijezda u uvjerenju da je znanstven astronomija postojala ve u pretpovije
sti (vidi odjeljak Megalitski astr nomi u poglavlju Promatranje neba). U pokuaju
da izbjegnu neobuzda: nagaanja, arheolozi s poetka stoljea - od kojih spomenimo Haw
le) - otili su u drugu krajnost pa se suspregli od svakog teoretizirah
Tu e utnju prekinuti tek ameriki astronom dr. Gerald Havvkins Bostonskog sveuilita. O
n je snimio sve mogue vizirne crte tog spom nika pa rezultate ubacio u raunalo da
vidi imaju li one ikakvog astronon
Teorija profesora Geralda Hawkinsa o astronomskoj orijentaciji Stonehengea.
MOON
WINTER|2
MOON SUMMER
SUN
SUMMER 24 /
MOON WINTER<N*
WNTER -24
RISE *-SET
a a TRILITHON
skog smisla. Ako bi broj tako dobivenih astronomski smislenih pravaca bio vei od
niza nasumce povuenih crta, time bi, smatrao je Hawkins, njegova astronomska hipo
teza bila dokazana. Poto je programirao kompjutor da sve te crte usporedi s karto
m neba iz 1500. godine prije Krista, napokon je doao do pravilnog obrasca koji se
poklapao s pojedinim poloajima Sunca i Mjeseca (ali ne i planeta i zvijezda) pa
zakljuio da sve to nije moglo nastati tek pukom igrom sluaja. Svoj je rad nastavio
kroz knjigu Dekodirani Stonehenge iz 1965., u kojoj je ustvrdio da su Aubrevjev
e rupe bile svojevrsni neolitski kompjutor, to jest da su u pedeset est rupa bile p
ostavljene oznake i da se kretanjem u krug od jedne do druge mogla predvidjeti p
omrina Mjeseca. Ona se zbiva svake 18,61 godine, a 56 je tri puta toliko, zaokruen
o na najblii cijeli broj.
Usprkos svem autoritetu kompjutora, arheologe to ba nije impresioniralo pa je ter
enac Richard Arkinson uzvratio lankom naslovljenim Mjeseina nad Stonehengeom, u koje
m je Hawkinsonov rad nazvao aljkavim i neuvjerljivim. Veina je preklapanja dobivena
spajanjem dijelova iz razliitih razdoblja duge Stonehengeove povijesti, dok su u
nekima sudjelovale i rupe i udubljenja za koje nije dokazano ak ni da nisu nasta
le prirodnim putem. Osim toga, danas znamo daje izabrana godina, to jest 1500. p
r. Kr., u povijesnom smislu ve prekasna. Podjednako je neuvjerljiv i taj neolitski
kompjutor, jer je on mogao predvidjeti pomrinu samo u najblioj godini pa bi se teko
mogao nazvati dragocjenim astronomskim pomagalom. Osim toga, Aubrevjeve su rupe
bile zasute ve 2500. pr. Kr. pa bi sve oznake morale biti jo starije, to jest pri
padati dobu prije no to je to kamenje i podignuto.
Danas su se arheolozi vratili tezi da je Stonehenge bio ceremonijalno sredite. ini
se da su u ranijoj, drvenoj fazi, u sreditu stajali krugo-
Pogled du avenije prema Stonehengeu, gordo ocrtanom na pozadini neba.
vi od balvana te da im je pristup bio strogo ogranien drvenim prola: ma i ogradam
a. ak je i u prolaze to su vodili kroz jarak bila usade itava uma balvana, zbog ega j
e bilo nemogue jednostavno ui u kompleks.
Kasniji kameni krugovi i potkova nastavili su se u istom stilu pa pristup prijeil
i sami blokovi, istodobno i zaklanjajui pogled na zbiv nja u sreditu spomenika. Av
enija je pak oita paradna staza za proces te obilazi Stonehenge u luku i na kraju
se sputa u udubljenje. Tek nak to neko vrijeme tako tee bez pogleda na spomenik, p
oinje se ponov uspinjati i u tom trenutku posjetitelji ugledaju kameni krug gordo
ocrt na pozadini neba. U krunom pak posveenom prostoru, omeenom n sipom i jarkom,
posjetitelj bi ugledao mnotvo koje prati obred, a u si ditu kamenih blokova povrem
eno bi naslutio ljude koji vode ceremoni Za one malobrojne povlatene, koji bi sve
promatrali iz srca spomeni! vrhunac je godine zacijelo bio trenutak kad bi se n
a dan ljetnog solstic nad avenijom diglo Sunce. Zato moda i ne bismo jako pogrijei
li ako 1 smo u Stonehengeu vidjeli hram Sunca.
Druidi
ini se daje keltskim drutvom u zapadnoj Europi u posljednjim stoljeima prije Krista
dominiralo neobino druidsko sveenstvo, a ono malo to o njemu znamo dolazi nam od g
rkih i rimskih pisaca. Najcjelovitiji prikaz tih druida potjee od Julija Cezara, o
svajaa Galije (dananje Francuske) i voe propalog pohoda na Britaniju 55. pr. Kr. Ia
ko se on bavio prije svega vojnim pitanjima, ipak se zanimao i za galske obiaje p
a tako i za njihovu religiju:
Druidi su zadueni za tovanje bogova, brigu za javno i privatno prinoenje rtvi, kao i
za tumaenje vjerskih pitanja. Mnotvo mladia hrli k njima traei pouku i iskazuje im v
isoke poasti... Vjeruje se da je druidizam nikao u Britaniji i da se odatle preni
o u Galiju, a marljivi aci i danas odlaze u tu zemlju da ga izue... Govori se da n
apamet ue mnotvo stihova. Neki od njih nastavljaju svoj studij i po dvadeset godin
a. Smatraju da bi bilo loe svoje znanje povjeriti pismu... Osim toga posjeduju ve
lika znanja o zvijezdama i njihovu gibanju, o veliini svijeta i Zemlje, o prirodo
slovlju, kao i o moima i podruju
djelovanja besmrtnih bogova, o kojima raspravljaju, pa to predaju svojim mladim
uenicima.
Daljnje se informacije dadu popabiriti iz uzgrednih opaski antikih pisaca. Druida
je bilo i mukih i enskih, a ijedni i drugi bavili su se proricanjem budunosti na te
melju ishoda ceremonijalnih rtvovanja, na kojima su se prinosile ivotinje, ali i l
judi. Na drugom mjestu Cezar govori o ovjeku od prua, to jest golemom ispletenom lik
u koji su napunili ivim ljudima pa zapalili. Druidi su upravljali i kalendarom.
Na pitanje kad je izniklo pravo druidsko sveenstvo, teko je odgovoriti. Iako su ar
heolozi za neke grobove tvrdili da su druidski ili da se na nekim predmetima opaa
ju tragovi druid-skog miljenja, nijedno od tih tumaenja nije bilo ba jako uvjerljiv
o, osim u sluaju kalendara iz Colignvja u istonoj Galiji, sluajno pronaenog 1897. Ri
je je o golemom bronanom listu dimenzija otprilike 1,5 puta 1 metar, u koji su ure
zani lunarni mjeseci te oznaeni sretni i nesretni dani. Brojevi su, meutim, rimski
, to znai daje rimski nain razmiljanja moda utjecao i na sam kalendar.
Prvi pisac za kojeg znamo daje raspravljao o druidima bio je grki geograf Posidon
ije, koji je ivio oko 100. pr. Kr., a na nj se esto pozivaju i kasniji autori. Izv
an toga, rana povijest druida lei u podruju istog nagaanja. ak i kad bismo poetke drui
dizma smjestili u doba i nekoliko stotina godina starije od Posidonija, ipak bi
nam ostao silan jaz od najmanje tisuu godina izmeu njihove pojave i posljednje faz
e izgradnje Stonehengea. To nepostojanje veze potvruju i arheoloki nalazi iz druid
skog doba kako u samom Stonehengeu, tako i na drugim mjestima u Britaniji. U Sto
nehengeu nalazimo malo tragova aktivnosti poslije konanog postavljanja sarsena i
bluestonea, a iz druidskog doba nalazimo tek nekoliko sluajnih krhotina keramike.
Kameni krugovi nisu imali nikakva mjesta u druidskoj religiji, ija su znaajka bil
i drveni hramovi i gajevi - jer se napokon i samo ime druid izvodi iz rijei dru,
koja znai hrast.
Stoje kasnije bilo s druidima? Veina modernih prikaza zavrava kobnim pokoljem to su
ga izvrili Rimljani na otoku Anglesevju uz sjeverozapadnu obalu Walesa. Godine 6
1. n. e. Rimljani su ve bili pri kraju osvajanja William Stukeley ovako je Walesa
, kad ih je na tjesnacu Menai doekao straan ne-
romantino prikazao sebe prijatelj. Taj je prizor zabiljeio rimski historiar Tacit:
kao arhi-druida.
Na morsku je obalu [Anglesevja] nagrnulo gusto mnotvo naoruanih ratnika. Medu njim
a su, s upaljenim zubljama u ruci, trale ene u pogrebnom ruhu i raupane kose, nalik
na Furije, a posvuda su okolo stajali druidi pa dizali ruke k nebu i zazivali st
rane kletve.
Rimski je vojskovoa Paulino ipak uspio nagovoriti svoju vojsku da udari ne obazir
ui si na sve to pa je ona i prela na Anglesev i meu Britancima napravila straan poko
lj.
Rimski su carevi zabranili druidstvo, vjerojatno zato to im se nije svialo prinoenj
e ljudskih rtava, ba kao ni nain na koji su se plemeniti, proturimski druidi poziva
li na svoji vjeru. Pa ipak, to nije bio i kraj druida. Kasnije se, naime, ak i u
Galiji povremeno spominji druidske sveenice, iako je s druidstvom kao organiziran
om religijom zacijelo ve bilo svreno
Sasvim je drukije bilo u kotskoj i Irskoj, izvan granica Carstva. I irske prie i ir
ski: kotski (pa i pokoji velki) ivoti svetaca spominju druide. U njima se oni prika
zuju uglavnom kao negativci, to teko moe iznenaditi kad je rije o kranskoj literaturi.
Ipak postoje i neke iznenaujue iznimke. Tako velkog svetog Buena iz estog stoljea na
rajskim vratima doekuju sveti Petar, apostoli i nekoliko druida. U Irskoj je pak
sveta Brigita, koja je po predaji ivjela kad i sveti Bueno, odrasla meu druidima.
Ipak se sa irenjem kranstva prekinula druidska nit pa su se druidi poeli prikazivati
najprije kao zla, a potom kao smijena stvorenja - potonje vjerojatno tek kad su
ih prestali smatrati opasnim za irenje crkve.
Zbog toga je obnova druidstva, koju su u osamnaestom stoljeu proveli starinari po
put Williama Stukelevja i velki nacionalisti koji su teili obnovi nacionalnog pono
sa, nastupila tek poslije dugog prekida u njegovoj povijesti. Tako londonski Mor
ning Chronicle biljei zapanjujui skup individua koje sebe zovu velkim bardovima, a ko
ji se 23. rujna (na jesensku ravnodnevnicu) 1792. odrao na Primrose Hillu:
Odrana je uobiajena ceremonija. Napravljen je kameni krug, u ije su sredite stavili
Maen Gorsedd (prijestolni kamen) ili rtvenik, na koji je bio stavljen isukan ma, k
oji su zatim svi bardovi zajedno spremili u korice.
Naalost, moramo rei daje itava ta dramatina ceremonija bila skoro do kraja samo plod
ive mate. Velka je, meutim, bardska tradicija sa svojim pjesnicima, pjevaima i svirai
ma na liru bila sasvim stvarna pa ona svoju dananju snagu uvelike duguje obnovi d
ruidstva, iako nema ba nikakve veze ni sa rtvenikim kamenom ni s prinoenjem rtava, mae
vima i kamenim krugovima. Dananji druidi smatraju da im njihova religija daje pra
vo pristupa Stonehengeu, no iako bi oni rado bili nasljednici neprekinute religi
jske tradicije, ipak moramo rei da su ti druidi samo plod romantinih matarija.
KAKO SU SAGRAENE PIRAMIDE?
Sve do dvadesetog stoljea, Velika je piramida na egipatskoj visoravni Gi-zehu bil
a najvei spomenik svih vremena, a nema sumnje da ona i dalje ostaje najspektakula
rnijom graevinom svijeta. S obzirom na opu suglasnost u tome da ju je oko 2500. pr
. Kr. sagradio faraon Keops (Khufu), sasvim je prirodno da su ljudi postavili pi
tanje: Kako je to mogue? Kako je jedan drevni narod mogao izvesti arhitektonski p
odvig koji je nadmailo tek dananje industrijsko doba?
U nekom je smislu doista istina da se piramide drevnih Egipana danas ne bi mogle
sagraditi. A jednostavan je razlog tome to to - ukoliko na vlast ne bi doli nekakv
i bizarni fundamentalisti, na elu s visokim sveenstvom koje vjeruje u mo piramida -
nitko ne bi ni poelio uiniti. Na izgradnju se piramida zacijelo troio golem dio eg
ipatskog nacionalnog proizvoda - mnogo, zapravo, vei postotak od onog to ga je, re
cimo, troio ameriki svemirski program. Da bi se izgradile tri tako velike, Velika
piramida u Gizehu, kolosalne piramide u Gizehu - djelo faraona Keopsa (Khufua),
Kefrena koju je oko 2500. pr. Kr. (Khafrea) i Mikerina (Menkaurea) - na rad se m
orala mobilizirati skoro sagradio faraon Keops.
I*
itava zemlja. I nisu to bili samo vjeti kamenoresci i inenjeri. Tre je unovaiti i ti
sue radnika da daju miinu snagu potrebnu da se ka nje dovue na svoje mjesto, kao i m
ornare koji e ga prebacivati iz ka noloma u dolini Nila te napokon seljake koji e
raditi prekovremen nahrane graditelje. Trebale su tu biti i itave horde graditelj
a i pisara e organizirati i nadzirati rad u svakoj pojedinosti, od vaenja kamen op
skrbe hranom i vodom. Dio je tog silnog napora da se sagrade pirar u Gizehu bila
i prva poznata brana na svijetu, takozvana Sadd al-Ka (to na arapskom znai Pogansk
a brana), sagraena kod Hehvana, desetak kilometara juno od Kaira. Bila je napravlje
na od izdaleka do mijena kamena, u bazi debela 23,5 metara, te je stvarala golem
o umji jezero u kojem se uvala voda za radnike koji su vadili kamene blokov piram
ide.
Odbijanje da se prihvati oito - da su Egipani bili majstori organ cije, ba kao i ob
rade kamena - dovelo je do mnogih bizarnih nagaa Najee je meu njima bila tvrdoglava t
vrdnja da Egipani jednosta nisu bili sposobni sagraditi piramide bez pomoi sa stra
ne. Teorije ] ma kojima su Velike piramide zapravo sagradili izvanzemaljci poeL s
e pojavljivati ezdesetih godina, kad je notorni vicarski autor Erich Daniken sroio
Bogovi su bili astronauti! (vidi Uvod u ovo poglavlje).
Daniken je svoju teoriju utemeljio na itavom nizu tvrdnji o pira dama. Tako je tv
rdio da su se one pojavile nenadano, bez ikakvog gr; teljskog prethodnika; da bi
za izgradnju piramida, postupcima na koji ukazivali arheolozi, trebalo vie ljudi
no to ih je moglo hraniti egipat poljodjelstvo; da u Egiptu, u kojem je rasla te
k poneka palma, nije 1 drva za izgradnju valjaka i saonica na kojima su se navod
no transporti masivni kameni blokovi, kao i da Egipani nisu imali konopa kojim b
vukli; da se ti blokovi raspoloivim tehnikama i nisu mogli vaditi, da s Egipani i
nisu mogli tako nevjerojatno precizno poravnati zemljite kojem lei Khufuova pirami
da. Ako pak opseg baze Velike piramide ] dijelimo s dvije njezine visine dobit em
o ba 3,14159, to je dakako onaj 7T pomou kojeg se izraunavaju opseg i povrina kruga.
Danikei tvrdio da to nipoto nije sluajno, to je impliciralo kako je injenica Egipani
poznaju tu naprednu matematiku formulu u najmanju ri anomalna.
Odgovori su, meutim, na Danikenove tvrdnje vrlo jednostavni. I dui daje vanjska ob
loga Velike piramide u meuvremenu propala, mi pravo i ne moemo tono znati koliki je
bio omjer izmeu njezine vis i opsega. On je doista priblino jednak broju n, jer i
znosi otprilike 22 No tvrditi da su Egipani znali za taj omjer nije isto to i pret
postaviti su mu znali vrijednost na nekoliko decimalnih mjesta. Sto se pak tie
tanja jesu li uope poznavali taj broj, ono je posve bespredmetno. Vjerojatno jesu
. Stari su Grci silno uvaavali egipatske matematiare te su bez ustezanja priznaval
i koliko su matematikog znanja preuzeli od te starije civilizacije. No ako su sta
ri Egipani doista znali za n, pa ga i ugradili u svoje piramide, zato bi to ukaziv
alo na izvanzemaljske prste? Taje konstanta doista vrlo vana i nalazimo je posvud
a i u znanosti i u tehnici. No zar je ona neto tako neobino da ne moemo ni zamislit
i da su je Egipani, vrlo vjeti matematici, otkrili sami?
Sto se pak tie tvrdnje da u Egiptu nije bilo dovoljno ljudi da sagrade piramide,
Daniken je ne potkrepljuje ba nijednom brojkom. A s druge su strane arheolozi, ka
o to emo jo vidjeti, izvrili mnotvo prilino razlonih prorauna broja radnika potrebni
izgradnju Velike piramide. Sto se pak tie tvrdnje da u Egiptu nema drvea, rije je
doista o krupnom pretjerivanju. Egipat danas moda i jest siromaan drvom - izuzmemo
li urmaice to rastu uz obalu Nila - ali su se od doba izgradnje piramida dogodile
i znatne klimatske promjene. Od posljednje oledbe, podneblje je Bliskog istoka
postajalo sve bezvodnije, dok su u doba izgradnje piramida uvjeti bili mnogo vlan
iji. U to je doba Egipat bio domovina mnogovrsnog drvea, od hrasta do bora. A kad
bi im zatrebalo i vie od toga, Egipani su drvnu grau jednostavno uvozili iz susjed
nih zemalja, primjerice iz Libanona, bogatog i cedrom i borovima.
Danikenovoj tvrdnji da Egipani nisu imali konopa jedva i treba komentara - tim vie
to egipatski reljefi esto prikazuju graditelje kako konopcima vuku obeliske i kip
ove. Sto se pak tie vaenja kamena, recimo
Egipatski radnici konopcima vuku divovski kip plemia na saonicama.
da su piramide napravljene od vapnenca, prilino mekane stijene, koja lako klee bak
renim dlijetima. Daniken je u pravu kad veli da je pod ga za Veliku piramidu mor
ala biti savreno poravnana, ali su to Egip ni mogli lako ostvariti pomou vode. Kad
se razlila gradilitem, sam; stvorila vodoravnu povrinu, koja je zatim posluila kao
vodi za izravi vanje i same podloge.
Uspon i pad piramida
Moda se neto ozbiljnijom ini Danikenova tvrdnja da Velika pirami nema ni traga od a
rhitektonskog prethodnika. Nju su ponovili ve mm autori pa je postala ve skoro sta
lno mjesto u rubnim arheolokim teks vima. Egipatska se civilizacija doista, kao c
jelina, digla izvanredno nag vjerojatno pod utjecajem oblinjih kultura na Levantu
i u Mezopotan (vidi odjeljak Pomak polova u poglavlju Izgubljene zemlje i katas
trol Pojavu piramida esto brkaju s pojavom same egipatske civilizacije, ia je zap
ravo rije o neemu sasvim drugom.
U stvari, postoji itav niz u kojem se, kroz pokuaje i pogreke, vidi i zvoj piramida
iz ranijih graevina, od takozvanih mastaba pa kroz stej: nastu i slomljenu piram
idu sve do njihova konanog oblika. Ve u najrai je dane egipatske civilizacije, to
jest oko 3200. pr. Kr., kraljevi su i plen i odluili zatititi svoje grobove od elem
enata podizanjem velikih na grobnih platformi od sirove opeke, koje danas zovemo
mastabama (prei arapskoj rijei za klupu). Neke su od njih bile vrlo sloene graevin
e p; njima nalazimo itave spletove etvrtastih prostorija s upovima za vit posudama
za hranu i jo kojeime - ak i amcima - ukratko svime to kralju moglo zatrebati u zagro
bnom ivotu. (Te prostorije nisu morali p vezivati nikakvi hodnici, jer duhovi, ka
ko se vjerovalo, lako prolaze kr zidove.) Te su kue za mrtve neko imale i krov, sa
mo to se nijedan i je sauvao. Kako je prolazilo vrijeme, mastabe su, meutim, postaj
ale s razraenije, na dvije i na tri razine, a sirovu je opeku poeo zamjenjiv; lije
po obraen vapnenac, tvorei sve trajnije graevine. Tako je zapo< evolucija piramida.
Prve je piramide u uem smislu na kraljevskom grobinom komple su u Saqqari sagradio
veliki graditelj Imhotep oko 2700. pr. Kr. (Zb svog je znanja bio toliko cijenj
en, da su ga kasniji slavili kao boga.) K mjesto vjenog mira za svog gospodara, f
araona Djosera (iz Tree din stije), Imhotep je sagradio divovsku stepenastu, tera
sastu humku, kr
nuvi od stare ideje grobnice u obliku mastabe, ali ju je razvio u mnogo velebniji
spomenik slaui mastabe jednu na drugu. Ta je stepenasta piramida bila izgraena sas
vim iz vapnenca. Pedesetak godina kasnije, faraon je Sneferu zapoeo piramidu s os
am stepenica, ali je obustavio gradnju jer se pojavila misao da se napravi piram
ida s glatkim stranicama. Tako su zapoeti radovi na toj graevini, ali je golema ma
sa kamena izazvala slijeganje njezine jezgre jo prije nego to je bila i napola got
ova. Zbog toga su graditelji drastino smanjili nagib, sa 60 na 43 stupnja, pa tak
o smanjili i optereenje te dobili svinutu piramidu. Jo se i danas na toj graevini v
ide pukotine, to znai da su graditelji sa svojom dramatinom promjenom plana bar don
ekle zakasnili. Nepokoleban neuspjehom, Sneferu je naredio da se pokrenu radovi
i na treoj piramidi (tek nekoliko stotina metara dalje od svinute), i to s lake iz
vedivim kutom od 43 stupnja. Kad je napokon uspio dovriti piramidu, Sneferu se op
et vratio svojoj stepenastoj piramidi pa je pretvorio u glatku, nagiba 51 stupan
j. Taj e oblik kasnije preuzeti i njegov sin Keops (Khufu) kad bude gradio najveu
od svih piramida.
Tu, dakle, sasvim jasno vidimo evoluciju u izgradnji piramida. Tvrdnja je pak Da
nikena i ostalih, da su se piramide pojavile najednom i bez prethodnika, jednost
avno smijena. S druge je, meutim, strane doista neobino da je zlatno doba gradnje p
iramida u Egiptu nastupilo tako rano. Poslije tih masivnih primjeraka izgraenih z
a etvrte dinastije, gradnja je piramida doivjela opadanje pa na neko vrijeme ak i s
asvim prestala. Sljedei niz piramida, sagraenih pod Dvanaestom dinastijom, doista
je grandiozan, ali svojim mjerama nije ni blizu piramidama u Gizehu.
Mnogima se to ini udno. Zato su najprije sagraene najbolje i najvee piramide? Moglo b
i se oekivati, tvrdili su mnogi, da e se najprije pojaviti malene piramide, a veli
ke tek kasnije, kad se polako usavri tehnika njihove izgradnje. Taj argument, odj
ek Danikenove tvrdnje da u gradnji piramida nije bilo evolucije, esto su ponavlja
li lanovi lobija drevnih astronauta - moda je Egipanima u ranom razdoblju doista po
mogao netko sa strane, ali su ti pomagai kasnije otili pa Egipani vie nikad nisu uspje
li sagraditi nita tako velianstveno.
Dio odgovora na ovo pitanje krije se i u naem stavu prema Egipanima i povijesti dr
evnih tehnologija openito. Sve od pobjede darvinizma u devetnaestom stoljeu, teori
ju evolucije mnogi tumae na velebno pogrean nain, u smislu da sve uvijek napreduje
pa tako i ljudska inteligencija i tehnika domiljatost. A to jednostavno nije istin
a. Kao to smo ve pokazali u Drevnim izumima, mnoga su zapanjujua tehnika otkria prolos
ti bila zaboravljena pa su neka trebala ekati jo stoljeima da ih netko
ponovno otkrije - ako ih otkrije. Mi smo se, meutim, toliko zakail ideju napretka,
da teza o ravnoj liniji evolucije od starih civilizacija pa do nae i dalje zarob
ljava ljudsku matu, zbog ega ak i danas nudi j vidne argumente u korist teze da Egi
pani nisu bili dovoljno pametni mi napraviti Velike piramide.
Egipatska je civilizacija, meutim, slijedila sve prije negoli ravni kl Iz perspek
tive gradnje piramida, doista se opaa stalan napredak u raz^ ju tehnike za prve et
iri dinastije, a njega je pratio i rast ostvarive velii Oito je, meutim, daje i u t
ome morala postojati nekakva granica. Pi mide nisu mogle nastaviti rasti do besk
onanosti. Ve sam napor uloei izgradnju tih udovita zacijelo je poeo optereivati gospo
rstvo pa piramide iz este dinastije, unato tome to su prava graditeljska remi -djel
a, ipak patuljci u usporedbi s Keopsovom piramidom.
A onda je, koncem este dinastije, i sama egipatska civilizacija do vjela potpuni
kolaps. Razina je Nila opala pa su nastupile velike ekolc ke promjene, a Zapadna
se pustinja jo malo proirila. Sredinja se vi potpuno slomila. Stranci iz Sirije pr
eli su granicu i provalili u Deltu. 2 vladali su glad i ope bezvlae, a velmoe su u ra
znim dijelovima Egij uspostavile svoju vlast i meusobno zaratili. Kraljevi Sedme,
Osme, E vete i Desete dinastije bili su uglavnom anonimci, bez moi da zavlad; ze
mljom, a kamoli jo i da grade velike spomenike. Ili, kako to istie < I. E. S. Edwa
rds, najvei britanski autoritet za piramide:
Ne samo to se razvoju umjetnosti i zanata nije pridavala nikakva vanost nego je vei
na hramova i grobnica iz Doba piramida, s njihovim umjetnikim remek-djelima i nei
zrecivim blagom, bila sustavno pljakana i razarana.
Zbog svega nas toga ne bi trebalo ba nimalo iznenaditi to je dolo c opadanja umijea
gradnje piramida. Zapravo bi nas trebalo uditi je ono uope i preivjelo. Najvjerojat
nije je da je, kad se vratio mir, s1 potrebne tehnike trebalo uskrisiti i ponovn
o razviti. Sredinja se vla ponovno valjano uspostavila tek u Jedanaestoj dinastij
i (oko 2000. p Kr.) i tek tada moglo se ponovno krenuti u kolosalni rad na izgra
dr piramida.
To znai da je opadanje gradnje piramida na kraju este dinasti bila posljedica drutv
enog sloma, najvjerojatnije izazvanog ekolokoi katastrofom oko 2300. pr. Kr. Unat
o tome to bi uzroci te katastre fe mogli biti i izvanzemaljski (vidi odjeljak Sodo
ma i Gomora u pc glavlju Izgubljene zemlje i katastrofe), uspon i pad izgradnje
veliki
piramida nema ba nikakve veze s dolaskom i odlaskom inosvjetskih bia.
Umjesto da se pitamo kakva je to vanjska pomo trebala Egipani-ma da sagrade piramide
, bilo bi nam bolje da se divimo ve i samoj veliini njihova djela. Velika Keopsova
piramida, bez ikakve dvojbe, ostaje i nadalje najveim graditeljskim udom svijeta.
Sastavljena je od 2,3 milijuna kamenih blokova i svaki od njih tei prosjeno 2 i p
ol tone, to znai da je ukupno trebalo prenijeti 6 milijuna tona kamena. Dovrena je
bila visoka 146 metara, a baza joj prekriva vie od pet hektara. Inae je ta baza ta
ko vodoravna da od matematiki idealne plohe odstupa za najvie etiri centimetra. Str
anice su joj orijentirane na sve etiri strane svijeta, s pogrekom malo veom od metr
a. No kako su Egipani uspjeli postii toliku preciznost?
Da odgovori na neka praktina pitanja o izgradnji piramida, ameriki je NOVA Channel
udruio egiptologa, profesora Marka Lehnera sa Sveuilita u Chicagu i amerikog klesar
a Rogera Hopkinsa - pa im postavio zadau da na platou Gizeha, bez pomoi moderne te
hnologije, naprave malu piramidu. Lehner i Hopkins su skupili ekipu klesara i od
uevljenih radnika pa su, krenuvi od niega, prva tri tjedna utroili na vaenje blokova
koji e im trebati za projekt. Zbog financijskih razloga, koji su ograniavali i vri
jeme i broj radnika, u toj su fazi sebi dopustili malo lairanje pa posao obavili e
ljeznim ekiima, dlijetima i polugama, dok su stari Egipani raspolagali samo mnogo m
ekim bakrenim alatom.
Dok su se tako odvajali blokovi, bio je isplaniran poloaj piramide. Vana je prelim
inarna zadaa bila tono utvrditi sjever, to su i uinili oznaavanjem sjene vertikalnog
stupa, jer Sunce svakodnevno izlazi i zalazi pod istim, ali nasuprotnim kutom pr
ema sjeveru. Ponavljanjem te operacije u razmacima na tlu, egipatski su geodeti
mogli dobiti itav niz crta u pravcu sjever-jug, koje su zatim mogli poboljati i pr
ovjeriti dok se crta produivala sve do duine od tridesetak metara. Rupe poredane u
ravnoj crti i pronaene kraj Keopsove i Kefrenove piramide vjerojatno su ostatak
ba takve procedure.
Kad je vaenje kamena napokon bilo dovreno, Lehneru su i Hopkin-su ostala jo tri tje
dna da sazidaju svoju mini-piramidu. Pritom su otkrili da blokovima od kakvih su
napravljene piramide i nije tako teko barata-
Piramide
ti, pod uvjetom da ne utonu u pijesak. Blokovi teki i do 2,5 tona se lako pomicat
i valjanjem. Pokusi su pokazali da vee kamenje mc micati ekipa od dvadeset ljudi
koja ih potee konopima, dok ih jo s polugama zadiu sa stranje strane. Zbog toga je d
oprema blok gradilita bila prilino jednostavna. Da se postupak ubrza, blokove stav
ili na drvene saonice koje su vukli cestom od nabijene gline s uj nim drvenim pr
agovima radi vreg oslonca. Sline su tranice ori i kraj piramida.
Zemljane rampe sauvane kraj nekih piramida govore nam kak ti blokovi podizali izn
ad razine zemlje. Nakon to bi poloili prvi i menja, radnici bi napravili rampu oko
narasle piramide, kako bi se vi mogli postavljati sa svih strana. Njihov se tra
nsport uz rampu ol sredstvima koje vidimo na egipatskim grobnim slikarijama - to
jesi nim saonicama i valjcima od tvrdog drva, kao i kuglama od dolerit dog crno
g kamena), poput onih koje su u nekoliko zgoda pronaene masivnih kamenih sarkofag
a.
Polaganje blokova na njihovo mjesto bio je teak, a ponekad i ( posao, ali se ekip
a ubrzo izvjetila u baratanju blokovima, to je po koliko je pri radu s masivnim ka
menim gromadama vano iskustvo je teko precijeniti vjetinu uvjebanih radnika ak i kad
rade s najj stavnijim alatom.
Na samom vrhu piramide, rampa bi postala skoro beskorisna, jei dica stalno posta
je sve strmija, a stranice piramide preuske da nose i od jednog do drugog kuta.
Zato je najvie kamenje Lehner-Hopk piramide valjalo postaviti pomou poluga, to jes
t polaganim podiz na sve vii nivo na gomili greda. Alternativni postupak to ga je
p io britanski inenjer i arheolog Bob Porter mnogo je jednostavniji ma njegovim pr
oraunima, u energetskom smislu najefikasniji pos podizanja blokova za gornje redo
ve svodio bi se na njihovo povlaen nopcima. Pomou konopca od papirusa debelog est c
entimetara ( je pronaen u starom egipatskom kamenolomu), stotinu je ljudi lak glo
podii blok teak 2,5 tona. Da se konop ne bi eao o kamen i ljavao, Porter je predloio
podmetanje podmazane bakrene ploe s licama u obliku utora. Bolje bi rjeenje tog pr
oblema moda mogli ] diti gljivasti kameni objekti pronaeni pokraj Velike piramide.
Kao zamijetio Lehner, ti tajanstveni predmeti jako podsjeaju na jednos koloturni
ke. Rupa na donjem dijelu upuuje pak na zakljuak da s postavljeni na drveni stup.
Takve su sprave mogle posluiti za dizanj kova konopcem na vrh piramide.
Porter, meutim, nije znao rei nita o tome kako se na sam vrh mide postavljao vrni ka
men (piramidion). A upravo je to bio najne:
niji dio itave te operacije - to je Lehner-Hopkinsov pokus, uostalom, jasno pokaza
o. Na svu sreu, taj je vrni kamen njihove mini piramide bio dovoljno malen da ga r
adnici ponesu na drvenoj nosiljci. On je, meutim, ipak bio dovoljno teak da o pred
ahu na pola puta nije moglo biti ni govora pa su stoga estoko krenuli uz rampu i
nedovrene redove. Svima je zastalo srce kad su ljudi koji su vukli jednu stranu o
kvira otili previe ispred ostalih pa je vrni kamen poeo kliziti, to je moglo izazvati
katastrofu ako bi se svaljao na publiku to se dolje skupila. Nekoliko je brzih k
orekcija spasilo situaciju pa je piramidion, uz dubok uzdah olakanja, bio napokon
podignut na svoje mjesto. Nedavno otkrivene rezbarije koje prikazuju pjesmu i p
les poslije uspjenog postavljanja vrnog kamena (piramide kralja Sahure iz Pete din
astije u Abusiru) upuuje na zakljuak daje i u prolosti znalo biti gadnih trenutaka.
Lehner iz svega toga zakljuuje da iza izvanrednih pothvata gradnje piramida nije
stajala nikakva tajanstvena izgubljena znanost, nego samo ista praktina vjetina:
Na je cilj bio provjeriti neke od teorija salonskih graditelja piramida i iskuati
drevne tehnike na to je mogue autentiniji nain. Jasno nam je da bi za potpuno replic
iranje izgradnje piramida bilo potrebno nita manje nego replicirati itavo staro-eg
ipatsko drutvo. Iako nismo uspjeli dosegnuti najvie podvige starih neimara, ipak n
am je postalo vie nego jasno da njihovo znanje nije bilo plod nikakve tajanstvene
tehnologije i umovanja, nego generacijama duge prakse i eksperimentiranja.
Skrivene komore
Time ne mislimo rei da su piramide otkrile sve svoje tajne. Nita dalje od toga. Mi
i dalje slabo razumijemo motive koji su stajali iza izgradnje tako nevjerojatno
sloenih i skupih spomenika. Standardni odgovor egiptologa na pitanje o svrsi pir
amida glasi da su one naravno bile kraljevske grobnice. To se prilino jasno izvodi
iz injenice da su se one, bar u arhitektonskom smislu, razvile iz mastaba (koje s
u to nedvojbeno bile). Postoje, osim toga, i pisani dokumenti o kraljevima sahra
njenim u piramidama, a u mnogima od njih nalazimo i oite materijalne dokaze o pog
rebnim aktivnostima, primjerice kamene ljesove (sarkofage). U sreditu Kraljeve ko
more, duboko u unutranjosti Velike Keopsove piramide, lei masivni granitni lijes,
oito namijenjen ukopu vrlo vane osobe.
Tajanstveni predmet kakav se esto znade nai pokraj Velikih piramida (gore). Rije je
najvjerojatnije o jednostavnom koloturniku, kakav se ugraivao u spravu rekonstru
iranu na donjem crteu.
Pa ipak, prividno oitom zakljuku da su piramide bile sagraene kraljevske grobnice m
oemo sasvim lijepo suprotstaviti injenicu da a olozi jo ni u jednoj nisu nali pokojn
ika! Tu su injenicu autori s rul podruja arheologije stalno isticali kao dokaz tvr
dnji da su piramide ii nekakvu posve drukiju, hermetikiju svrhu. Pa kako onda obja
sniti sterij grobnica bez mrtvaca?
Odgovor na ovo pitanje krije se u vrlo starom i nimalo tajnovi obiaju pljakanja gr
obnica. Pod Osamnaestom je dinastijom (oko 1 - 1300. pr. Kr.) to postalo tolikom
nevoljom, da je trebalo osnovati sebnu policiju koja je patrolirala Dolinom kra
ljeva i Dolinom kralji Tebi. Takva je policija, meutim, mogla neto uiniti samo u do
ba ste vlasti. Zato je pod Dvadeset prvom dinastijom (oko 1070. - 945 Kr.), kad
su faraoni spali na puke sjene svojih prethodnika, primije no jeftinije sredstvo
. Sarkofazi i mumije velikih vladara iz Osamnae Devetnaeste dinastije jednostavn
o su bili skupljeni i ponovno pokop Prikaz komora, prolaza i bez mnogo ceremonij
a, u tajnom skrovitu iskopanom u litici kraj . okana u Keopsovoj piramidi.
Kraljeva komora
Podzemna komora
line kraljeva. Ve sama ta injenica objanjava zato su grobnice velikih faraona poput
Thutmozisa III. i Ramzesa II. bila pronaene prazne. To je raireno pljakanje grobnic
a i razlog zbog kojeg je nalaz Tutankhamo-na bio doista jedinstven - jer su sad
arheolozi po prvi put pronali netaknutu kraljevsku grobnicu, zajedno s mumijom i
obilnim grobnim darovima (vidi odjeljak Tutankhamonova kletva u poglavlju Arheol
ogija i nadnaravno).
Pljakanje se piramida izrijekom spominje i u papirusu poznatom pod imenom Ipuwerov
o korenje, jadikovci nad stranim stanjem u koje je upao Egipat poslije sloma este d
inastije (koncem 3. milenija prije Krista). Ipuvver se ali da se svetost piramida
vie ne potuje i da skitnice kradu kraljevske mumije iz njihova poivalita:
Sad uj i ovo, neto se radi to se ve dugo nije nikada dogaalo: siromasi su odveli kral
ja... to je piramida krila, postalo je prazno.
Je li Ipuvver pritom mislio na neku odreenu piramidu, primjerice ti-tansku graevin
u to ju je podigao Keops, ili na piramide openito, mi danas ne moemo znati. Ipak, k
ad se sve uzme u obzir, ini se vrlo vjerojatnim da su Veliku piramidu opljakali ba
kao i veinu drugih egipatskih grobnica.
Pa ipak, moemo li u to biti sasvim sigurni? Oduvijek se pretpostavljalo daje Keop
s bio sahranjen u masivnom sarkofagu koji lei u sreditu Kraljevske komore, no ne b
ismo li u to samo trebali povjerovati? Neke su od grobnica Osamnaeste dinastije
bile lukavo smiljene da zavaraju svakog tko u njih prodre, vodei ga do impozantne,
ali prazne komore, da ga tako uvjere kako su drugi pljakai grobova bili bri od nje
ga. Stvarna je grobna komora, meutim, bila mnogo bolje skrivena, s dovratkom zabu-
kanim i prebojanim tako da se nevidljivo stopio sa zidom. Bi li isto moglo vrije
diti i za piramide, a napose za Keopsovu?
I doista, ne moemo nikako iskljuiti ni intrigantnu mogunost da stvarna Keopsova gro
bnica jo nije pronaena. Velika je piramida vrlo sloena graevina sa zbunjujuim spletom
komora i tunela. A tu su, osim toga, i zagonetna okna to iz glavnih komora vode
prema van, u debelo okruenje piramide - dva iz Kraljeve i dva iz Kraljiine komore.
Ona ne seu sve do povrine graevine, a preuska su da bi se u njih mogao uvui ovjek. A
rheolozi su neko mislili da su to ventilacijska okna, iako je vjerojatnije da su
sluila nekakvoj ritualnoj svrsi mogli su to, primjerice, biti i kanali kojima je
kraljeva dua kretala na put u nebo. ini se zapravo jasnim da su dva okna to izlaze
iz Kraljeve komore ukazivala na odrede-
ne zvijezde, vrlo vane za egipatsku kozmologiju (vidi odjeljak Misi Oriona u pogl
avlju Promatranje neba).
Kad su egiptolozi prvi put pregledali Veliku piramidu, okna su u I ljevoj komori
bila jasno vidljiva. No to se nije moglo rei i za ona u 1 ljiinoj. Ona su bila po
tpuno skrivena kamenjem pa ih je tek 1872. ot engleski inenjer Waynman Dixon. Bud
ui daje Kraljiina komora u mu odraavala Kraljevsku, Dixon je naslutio da bi mogla i
mati i si okna. Tako je, sve kuckajui po zidovima, naiao na dva uplja mjest su njeg
ovi radnici otvorili jedno okno probivi se kroz kamen ekie dlijetom. Ta je brutalna
tehnika otkrila
pravokutni, vodoravni, cjevasti tunel, oko 9 puta 8 palaca [22,5 puta 20 cm] pop
rijeko u duinu i irinu, koji ulazi sedam stopa [2,1 m] u zid pa se poslije pod kut
om die u nepoznatu, mranu daljinu.
Iako ta okna - koja ve sama po sebi pokazuju da piramida sadri i mjerno skrivene e
lemente - nisu nikad bila valjano istraena, egipto su ipak godinama samouvjereno
ponavljali kako u Velikoj piramidi ne stoje nikakve nepoznate komore.
Nedavni nam dogaaji, meutim, jasno pokazuje koliko jo malo 2 mo o unutranjosti te go
leme mase kamenja. Njemaki je, naime, ine robotike Rudolf Gantenbrink doao do zapan
jujueg otkria pomou i log, posebno za tu svrhu napravljenog robota Upuauta (to na eg
ipatsl
Skrivena vrata u Velikoj piramidi, kako ih je u oujku 1993. fotografirao posebno
napravljen robot Upuaut.
znai kritelj putova). Njegova je izrada stajala etvrt milijuna dolara, opremljen je p
ogonskim kotaima, izvorom svjetla i malenom videoka-merom, a upravlja se daljinski
.
U oujku 1993. Gantenbrink je poslao Upuaut da istrai tajanstveno okno to vodi iz Kr
aljiine komore, dakle ono to ga je otkrio jo Dixon. Robot se puui uspeo oknom do udal
jenosti od 65 metara, sve dok nije naiao na malen ep ili vrata od vapnenca. Za ep s
u bila privrena dva bakrena klina, vjerojatno drke, a ispred sitnog zazora u jednom
kutu nalazi se mrlja crne praine, vjerojatno organskog materijala to se procijedio
s druge strane.
I to onda lei iza tih vrataca? Mnotvo je teorija, ali nita se pouzdano nee moi rei s
ok se ne provedu daljnja istraivanja. Gantenbrink je prepravio svog robota i opre
mio ga malenom kamerom s optikim vlaknima koja bi se mogla provui kroz zazor kraj
vrata i zaviriti u komoru s druge strane, ali jo eka na doputenje da nastavi s posl
om. Zbog silne birokratske petljancije, po svemu sudei jedinstvene za egipatsku a
rheologiju, jo i oteanu internom politikom i ljubomorom Ministarstva starina, Gant
enbrinkov je pionirski rad, na nesreu, stao.
Pa ipak je i Upuautovprvi izlet u okno doveo do jedne vane openite spoznaje. ini se
, naime, vrlo vjerojatnim da se iza vrataca krije jo jedna, potpuno nepoznata komo
ra, pa makar i vrlo mala. A ako postoji jedna skrivena komora, moda postoji i jo k
oja. Je li stoga mogue daje Kraljeva komora, na koncu konca, samo blef kojemu je
cilj da nas skrene s traga, dok je Keops zapravo pokopan negdje drugdje, moda ak i
iza vrataca s bakrenim kvakama?
Sve to znai da smo jo vrlo daleko od otkria svih tajni Keopsove piramide i da smo t
ek poeli spoznavati svu sloenost tog izvanrednog spomenika. Osim toga, postaje sve
jasnije da su Egipani, gradei Veliku piramidu, elje/i da ona ostane misterijem. U
tome su nedvojbeno i uspjeli.
ZAGONETKA SFINGE
Uz Veliku piramidu, na rubu platoa Gizeha na sjeveru Egipta, stoji najzagonetnij
i kip na svijetu - velika Sfinga. Istroena divljanjem elemenata i puna oiljaka nan
esenih ljudskom rukom, ta kolosalna figura lava s ljudskom glavom, duga 73 i vis
oka 20 metara, najvei je sauvan kip Starog svijeta.
Sfinga - jedan od najzagonetnijih spomenika Starog svijeta.
Kako je Sfinga isklesana, samo po sebi nije nikakva tajna. Ona j< jednom smislu
slobodnostojei kip, iako nije bila najprije isklesana pa i potom postavljena na s
voje mjesto. Sfinga je isklesana iz ive stijene, kamenog izdanka to viri iz vapnen
akog platoa. Oko tog je izdanka ; tim bio iskopan golem pravokutan rov pa je time
izdanak bio proire pretvoren u materijal za Sfingino tijelo. Napokon je bio obli
kovan u lava s ljudskom glavom.
U Sfingu su poslije bili ugraeni i komadi vapnenca, kao dodatni c talji, u koje s
pada i brada. Ona je ve davno otpala, ali se dade rekonstn rati po sauvanim fragme
ntima (tri su u Kairu, a jedan u podrumu Briti Museuma). Njezin je dugi i zavije
ni oblik tipian za brade to ih na ej patskim umjetninama nose bogovi. Sfinga je, p
o svemu sudei, bila b anstvo. Iz sauvanih nam je tekstova poznato da su joj Egipani
odav boanske poasti.
Unato tome to je tako golema, nitko nikad nije iznio tezu da je si rim Egipanima tr
ebala i neka posebna tehnika te da za njezinu izra nisu bili dovoljni marljiv ra
d i dobra organizacija. Kameni ekii i bakre dlijeta sasvim su dovoljno vrsti za raz
bijanje vapnenca (koji je vrlo me za kopanje jarka oko Sfinge i modeliranje deta
lja. Ostaje, meutim, taj tko ju je napravio, za koga i zato.
Dananji udbenici egiptologije samouvjereno nude odgovor na sva tri pitanja. Prema
njima je Sfinga napravljena oko 2500. pr. Kr. po nalo: faraona Kefrena (ili Khaf
rea) iz egipatske etvrte dinastije. Isti je farai sagradio i drugu po veliini pira
midu na Gizehu te je u njoj i pokopa Sfinga je zapravo kip boga Harmahisa (boga
izlazeeg Sunca), a budi da se smatralo daje faraon utjelovljeni bog na Zemlji, nj
egovi su joj kip; dali lice samog faraona. Slinost lica Sfinge i Kefrena potvruje
da je i spomenik napravio ba on.
Nova starost Sfinge
To ope egiptoloko miljenje, do kojeg se dolo na poetku stoljea, ost lo je u bitnim dij
elovima neosporeno sve donedavno, kad su rezultati n< vijih istraivanja prasnuli
kao bomba. Sve su navedene konvencionah istine o Sfingi, prema miljenju mnogih, t
ime bile pretvorene u potpui ruevinu.
Prvo je iznenaenje dolo 1991. od profesora Roberta Schocha, bi stonskoga geologa.
Nakon to je na Sfingi prouio tragove erozije, ol znanio je kako je ona oito nekolik
o tisua godina starija nego to to mis
egiptolozi - da je vjerojatno napravljena 7000. pr. Kr., ali daje moda jo i starij
a.
Sljedeu je bombu bacio policijski crta porunik Frank Domingo iz njujorke policije. N
akon stoje izveo detaljnu usporedbu lica Sfinge i lica faraona Kefrena (prikazan
og na kipu u Kairskom muzeju), Domingo je zakljuio da lice Sfinge uope nije modeli
rano prema Kefrenovu.
Posljednje je pak otkrie poteklo od Adriana Gilberta, suautora Misterija Oriona (
vidi odjeljak Misterij Oriona u poglavlju Promatranje neba). Primjenom sofisticir
anih kompjutorskih tehnika Bauval je, kako tvrdi, dokazao daje oko 10 500. pr. Kr
., ujutro na dan proljetne ravnodnevnice, zvijee Leo (Lav) izilo na istonom horizont
u tono ispred Sfinge. Na temelju je toga zakljuio da je lavolika Sfinga bila izraen
a ba oko te godine, a na spomen tog astronomskog dogaaja. Bauval je u meuvremenu ud
ruio snage s Grahamom Hancockom, autorom bestselera Otisci bogova (vidi odjeljak
Pomak polova u poglavlju Izgubljene zemlje i katastrofe), pa su oni svoje dokaze
u korist novog, astronomskog odreivanja starosti Sfinge iznijeli u knjizi uvarica
Postanka {Keeper of Genesis, 1996.).
Te su senzacionalne tvrdnje dobile irok publicitet, kako na televiziji, tako i u
magazinskim lancima i internetskim raspravama, no ponajvie kroz knjige Grahama Han
cocka, koji je postao svojevrsnim svjetskim nakladnikim fenomenom. Nema dvojbe da
lijep postotak vie milijuna Hancockovih itatelja danas ivi u uvjerenju daje Sfinga
doista isklesana oko 10 500. pr. Kr., to jest prije kraja posljednje oledbe, a
ne, kao to nas obino ue, oko 2500. pr. Kr.
Ako je takvo drastino pomicanje godine Sfingina postanka opravdano, onda itavu egi
ptologiju treba okrenuti na glavu i temeljito preraditi sve udbenike stare povije
sti.
Openito se smatra da je egipatska civilizacija - kakvu poznajemo -iznikla posve i
znenada oko 3200. pr. Kr., to jest u doba kad su se u Egiptu poeli pojavljivati g
radovi, hijeroglifsko pismo i monumentalna umjetnost. Pa tko je onda napravio Sf
ingu, izrezbarenu jo 7000. pr. Kr. (prema Schochu) ili ak 10 500. pr. Kr. (prema H
ancocku)? Od raspoloivih se mogunosti doista jei koa. To bi u svakom sluaju znailo da
je jo tisue godina prije prvih egipatskih zapisa postojala jo jedna, nama nepoznata
civilizacija, dobro organizirana i dovoljno bogata da podigne spomenike velebne
kao i u faraonsko doba. Misao da je postojala jo jedna civilizacija, tako drevna
da se na nju posve zaboravilo, svakako ima vrlo privlaan romantini prizvuk i u nj
oj kao da ujemo odjeke pria o basnoslovnoj Atlantidi. Zapravo je ba ta nova starost
Sfinge i posluila Hancocku i drugima kao argument u prilog hipoteze da je u lede
nom dobu doista postojala civilizacija nalik atlantidskoj, sa sreditem na antarkt
i-
kom kontinentu (vidi odjeljak Atlantida-izgubljena i naena? i Pon polova u poglav
lju Izgubljene zemlje i katastrofe).
Ako bismo eljeli pretpostavili postojanje takve nepoznate civilizac morali bismo
napraviti golem intelektualni skok. Nekima, koji sve to p matraju samo iz gledal
ita, takav je skok uvjerljiv, pae i privlaan. Uvi je zabavno gledati kako se strunjac
i nateu, a spisi Hancocka i osta stvaraju snaan dojam da su otkriveni novi i jaki z
nanstveni dokazi u 1 rist starije Sfinge i da je itava egiptologija time ostala z
ateena. Pa ip veliki pomaci znanstvenog shvaanja zahtijevaju i prvorazredne doka I
ma li, dakle, ikakve istine u tvrdnji daje nova starost Sfinge odreena temelju no
vih geolokih, forenzikih i astronomskih dokaza? Oito smo morali paljivije razmotriti
svaki od podastrtih argumenata.
Zamijenjene osobe?
Za dananju je kontroverziju o Sfingi uglavnom zasluan - ili kriv, o sno ve o shvaanj
u uglavnom samo jedan ovjek, a to je John Anthc West, egiptolog-amater i pisac tu
ristikih vodia koji je utroio mnc godina na istraivanje misterija starog Egipta. Wes
t je oduevljeno pii o astrologiji, dokazivao daje izgubljeni kontinent Atlantida
doista pos jao te i danas vjeruje da je biva civilizacija na Marsu utjecala i na
raz naih starih civilizacija. Tako je on, primjerice, famozno lice na Ma proglasio
inosvjetskim pandanom Sfinge (vidi Uvod u poglavlje Pron tranje neba). Ni zbog j
edne od tih ideja, dakako, nije omilio profesion nim egiptolozima, koji ga otpis
uju kao totalno opaljenog. No bez ob ra na ope stanje duha, West svakako zasluuje i
stu peticu za uporne On, naime, ve dvadeset godina tvrdoglavo zastupa tezu daje S
finga ( leko starija nego to se to openito smatra.
Westu je nadahnue za njegovu teoriju dolo koncem 1970-ih pri kom prouavanja djela f
rancuskog matematiara i okultista Schvvallera Lubicza. De Lubicz je tvrdio da su
u egipatskim graevinama i umj ninama enkodirani simboli istodobno i mistini i mate
matiki te da c ifriranjem tih simbola moemo proniknuti u kulturu nedostupnu uol ajen
im egiptolokim metodama. Iz toga je, osim toga, izveo i da su s ri Egipani u znans
tvenom pogledu bili daleko napredniji nego to se obino misli pa je povremeno pravi
o aluzije i na to da su Egipani svi znanja preuzeli od neke druge, jo starije civi
lizacije. Ona je zacijelo r stala u katastrofalnim poplavama koje su, kako vjeru
je Lubicz, u staro d ba harale Egiptom:
Tim silnim gibanjima vode to je prela preko Egipta zacijelo je prethodila velika c
ivilizacija i to nas navodi na pretpostavku daje Sfinga postojala ve i tada, obli
kovana iz stijene uz zapadnu liticu Gizeha - ta Sfinga ije lavovsko tijelo, ako n
e i glava, pokazuju nedvojbene tragove vodene erozije.
I ba je ta kratka usputna opaska pokrenula itavu raspravu o novom odreivanju staros
ti Sfinge. Na to se nadovezao West pa se upitao je li ta jaka istroenost Sfingina
tijela posljedica djelovanja vodenih bujica, a ne udaraca vjetra punog pijeska,
kao to su to openito prihvaali egiptolo-zi. Westu je bilo oito da je Sfingu erodira
la voda, ali kako Egipat, kroz itavu svoju zapisanu povijest, nije nikad imao ba m
nogo padalina, tu se pojavila svojevrsna zagonetka. Tako se West u poetku sloio s
Lubiczbm - Sfinga je zaista bila stvorena prije nevjerojatno visoke poplave (moda
ba onog, Noinog potopa) koja je zahvatila itav Egipat. Do takve je silne poplave,
zakljuio je West, moglo doi samo kad su se koncem ledenog doba, dakle oko 9000. p
r. Kr., otopile silne ledene kape. Tako je to samo jedno, zdravorazumsko opaanje,
da je Sfingu erodirala voda, moglo dovesti do prave znanstvene revolucije:
Kad bi se potvrdila samo ta jedna injenica, naime da je Sfingu erodirala voda, to
bi ve samo po sebi oborilo sve kronologije povijesti civilizacije. Ona bi nas na
tjerala na drastino promiljanje pretpostavke o napretku - pretpostavke na kojoj se t
emelji itav moderni odgoj. Teko bi bilo pronai ijedno pitanje s teim implikacijama.
West je napokon uspio nagovoriti profesora Roberta Schocha, geologa s Bostonskog
sveuilita, da pregleda Sfingu i dade svoje struno miljenje o njezinu troenju. Tako j
e Scoch dvaput otiao s Westom u Egipat pa je poslije drugog posjeta 1991. zakljuio
daje glavni uzrok erozije Sfinge obilje kia kroz dugo vremensko razdoblje. Po nj
egovu je miljenju Sfinga pokazivala valovita i duboko izbrazdana oteenja svojstvena
kamenju erodiranom kiom. inilo se, osim .toga, daje i kanale u jarku oko Sfinge t
akoer erodirala kia. Drugi, meutim, spomenici na zaravanku Gize-hu, a za koji znamo
da potjeu iz oko 2500. pr. Kr., pokazivali su, prema Schochovu miljenju, drukije t
ragove troenja. Na temelju je toga Scho-ch zakljuio da duboki tragovi erozije, vid
ljivi na Sfingi, nisu mogli nastati u posljednjoj, suhoj fazi egipatske klimatsk
e povijesti. Arheolozi su otkrili daje prije doba faraona u Egiptu vladalo dugo
razdoblje mnogo vlanije klime - takozvani Nabtian Pluvial - te daje trajalo otpri
like izmeu
10 000. i 3000. pr. Kr. I ba je u tom razdoblju, tvrdio je Schoch, Sf otetila kia.
Smatrajui daje to troenje trajalo dugo, grubo je procij daje Sfinga nastala negdje
izmeu 7000. i 5000. pr. Kr.
No to emo s faraonom Kefrenom, za koga se misli da je napi Sfingu? Schoch prihvaa d
a je Sfingina glava, zajedno s faraonskom nom, napravljena u klasinom egipatskom
stilu iz doba faraona te s tvrdi daje ona bila preoblikovana za Kefrenove vladav
ine. Time bi st njegovu miljenju, objasnilo i zato je glava neproporcionalno male
odnosu na tijelo i zato se na njoj opaa tako malo tragova erozije.
Kad je, meutim, rije o pitanju tko je napravio Sfingu, Schoch di scenarij korjenit
o drukiji od opehito prihvaenog. Utvreno je ( zemljoradnja nastala na Bliskom istoku
u sedmom tisuljeu prije Dioritni kip faraona Kefrena, sta, kad su iznikli i prvi
gradovi u povijesti. Izvanredno dragocjeni ^ pronaen u Dolini hramova Hiiviik u d
ananjoj Turskoj, s redovima kua ureenim freskama i u nedaleko od Sfinge. no sloenim
du ulica, osnovan je oko 6700. pr. Kr. Palestinski je Jeri jo stariji. On se ve 700
0. pr. Kr. mogao podiiti obrambenim zidin i kolosalnom kamenom kuglom s vijugavim
stubitem. Takva visok ganizirana neolitska drutva, tvrdi Schliemann, sasvim su la
ko mogli graditi velike kamene spomenike poput Sfinge. Moda je, smatra on Egiptu
evala jedna od takvih protourbanih kultura, a Sfinga je njihov vei sauvan spomenik
. A poljodjelstvo i stalna naselja pojavili su se dugo poslije 7000. pr. Kr. i u
samom Egiptu. Zbog toga je Schochov i del u arheolokom smislu uvjerljiv (bar za
ljude otvorene prema nove a on ga takvim eli i odrati pa zato - da ostane u poznat
im granic; ranog poljodjelstva - Sfingin postanak ograniava na 7000. prije Kri ia
ko doputa da se to moglo dogoditi i ranije.
VVesta su, dakako, Schochovi geoloki zakljuci silno razveselili p rado svoj raniji
poplavni model zamijenio obilnim kiama. Kad se, i utim, rije povela o stvarnoj god
ini, njih su se dvojica poeli razila: West povezuje stvaranje Sfinge s legendarno
m atlantidskom civilizaci koja je, prema Platonu, potonula oko 9600. pr. Kr. (vi
di odjeljak Atl tida - izgubljena i naena? u poglavlju Izgubljene zemlje i katast
re On osim toga smatra da su tragovi egipatske civilizacije u dobu kojen okrenuo
Schoch isuvie blijedi. I zato West, umjesto o poznatim nec skim kulturama o koji
ma raspravlja Schoch, radije razmilja o uistinu gubljenoj civilizaciji, i to jo iz
15 000. pr. Kr. Njezini drugi ostaci, t\ on, danas su zakopani pod dubokim sedi
mentima to su ih tisuama dina taloile poplave Nila.
Pa ipak, bez obzira na to kad je stvarno nastala Sfinga, VVest srni da su mu Sch
ochovi nalazi dali za pravo i tako sruili konvenciona egiptologiju.
Ostaje nam, meutim, jo Kefren, s kojim treba zavriti posao. Godine 1993. VVest je z
amolio policijskog crtaa porunika Franka Dominga da poe u Egipat te usporedi Sfingu
i kip Kefrena u Kairskom muzeju. Domingo je posegnuo za standardnim policijskim
testovima za usporeivanje identiteta pa je pomou kompjutorske grafike izveo podro
bnu usporedbu istaknutih crta tih dvaju lica. Njegov je zakljuak glasan i jasan:
Nakontosampregledaosvojecrtee,shemeirezultatemjerenja, doao sam do konanog zakljuka u
skladu sa svojom poetnom reakcijom, naime da te dvije umjetnine prikazuju dvije
razliite osobe. Proporcije gledane s lica, a jo vie kutovi i mjerila fizionomije iz
profila, uvjerili su me da Sfinga nije Khafre [Kefren].
Domingove rezultate, napose kad su prikazani grafiki, doista je teko osporiti.
Bez obzira to inae mislili o VVestovim teorijama o Sfingi, moramo ipak priznati da
je on, dozvavi Dominga u pomo, uspio ponovno otvoriti pitanje prema kojem se egip
tologija odnosila i previe samouvjereno. Rasprostranjeno vjerovanje daje Sfingino
lice zapravo portret faraona Kefrena nije zapravo nita vie od puke pretpostavke,
i to jo pretpostavke na vrlo klimavim temeljima.
Godine je 1992. Mark Lehner, egiptolog s Orijentalnog zavoda Sveuilita u Chicagu,
objavio podrobnu kompjutorsku rekonstrukciju Sfin-
Usporedba proporcija lica Sfinge i faraona Kefrena, poznatog s dioritnog kipa, k
ako ju je izveo policijski crta Frank Domingo.
ge. Lice je dobio umetanjem Kefrenova, ali se Lehner pritom morao samo posluiti g
lavom s kipa nego preuzeti i crte lica (oi, obrve, tri preko ela i usta) s jednog
drugog, to jest s alabasternog lica Kefreni iz Bostonskog muzeja likovnih umjetn
osti. Ve nam sama injenica d; trebalo uzeti elemente s dvaju portreta govori da se
oni poneto razli] ju. To u stanovitom smislu slabi snagu Domingova zakljuka. Svak
akc postupio razboritije daje analizirao oba poznata umjetnika prikaza fa onova.
Ako su a ini se da jesu - postojale varijante u prikazivanju I frena, onda je vrl
o teko dokazati da Sfinga nije samo jo jedna od njih druge je pak strane ve prilino
izvjesno da mi i ne znamo kako je Kef uope izgledao. Svaka slinost izmeu'njegovih k
ipova i Sfinge ne dol zuje zapravo nita.
Kako je onda Kefren uope uao u tu priu? Koncem devetnaes stoljea sir Ernest Wallis B
udge, kustos za egipatske i asirske starin British Museumu, sakupio je sve argum
ente koji su povezivali Kefn i Sfingu iznesene do njegova doba. Iskapanja izmeu g
olemih apa Sf
Stela sa Sfingama faraona Tutmozisa IV. (oko 1400. pr. Kr.).
ge otkrila su kapelu s desecima ispisanih stela koje su tu postavili faraoni u s
lavu Harmahis, boanske Sfinge. Prema jednoj od tih stela, Tutmozis IV. (oko 1415.
pr. Kr.) ba je bio malo zadrijemao poslije ruka, kad mu se ukazala Harmahis (Sfin
ga) i obeala mu egipatsku krunu ako Sfingu iskopa iz pijeska. Budge sad zapaa da s
e pri kraju natpisa pojavljuje dio imena Cha-f-Raa ili Kefrena pa su na temelju t
oga neki zakljuili daje ba taj kralj napravio Sfingu. Kad je poslije toga u oblinje
m hramu bio pronaen Kefrenov kip, taje teorija postala openito prihvaena. Dio imena
koji se sauvao na steli, meutim, samo je slog Khaf (bez ovalnog okvira, takozvane k
artue koja obino okruuje imena kraljeva), a osim toga se pojavljuje u izluujue zbrkano
m kontekstu, u kojem se pojavljuju i rijei lik napravljen za Atum-Harmahis. Tu, dak
le, ne nalazimo ba nikakav dokaz da je Sfingu napravio Kefren - tekst bi isto tak
o mogao govoriti i da je taj faraon (ako ga uope i spominje) obnovio Sfingu.
Budgea taj natpis nije uvjerio. On je osim toga uspio navesti i dokaze koji jasn
o proturjee vjerovanju daje Sfingu napravio Kefren. Jedan napis pronaen na hramu k
raj Velike Keopsove (Khufuove) piramide tvrdi kako je faraon izveo popravke Sfin
gine glave i krune. Budui daje Keops bio Kefrenov stariji brat i prethodnik, login
o bi se dalo zakljuiti daje Sfinga postojala jo prije Kefrenova doba. Openito je pr
ihvaeno daje spomenuti natpis vrlo mlad, to jest daje nastao moda ak oko 600. pr. K
r., dakle dvije tisue godina poslije Kefrena. On moda odraava elju Egipana da svoje s
tare spomenike prikau jo starijima. No bilo kako mu drago, ini se prilino oitim da su
u kasnijem faraonskom dobu i sami Egipani vjerovali daje Sfinga napravljena prij
e Kefrena!
Zato Budge zakljuuje: Starost nam je Sfinge nepoznata... ona je postojala jo u doba
Keopsa i Kefrena, a oni su je vjerojatno popravili. Po njegovu miljenju, koje je
bilo i miljenje nekih njegovih suvremenika, Sfinga je pripadala arhajskom razdobl
ju, to jest dobu neposredno pred ujedinjenje Egipta pod ezlom Prve dinastije (oko
3100. pr. Kr.). Tako nas VVestove tvrdnje daje Sfinga starija od Kefrena zaprav
o vraaju na pozicije najranijih egiptologa.
Reakcije na Schocha
Budui da ne postoje izravni dokazi daje Sfingu stvorio Kefren, pojavljuje se i mo
gunost daje ona stvorena prije njegova doba. Bismo li se stoga, da joj odredimo s
tarost, trebali jednostavno okrenuti geologiji?
Odgovor arheologa koji rade u Egiptu glasno je ne. Jer iako ne stoje izravni dokaz
i daje Kefren stvorio Sfingu, oni su ipak uspjeli pr viti impresivnu masu neizra
vnih dokaza.
Sfinga se savreno uklapa u iri krajolik spomenika to su ih na z vanku Gizehu podigl
i faraoni etvrte dinastije. Iza Sfinge lee tri Ve piramide to su ih sagradili vlada
ri iz etvrte dinastije: Keops, Kefi Mikerinos, dok ispred njih Sfinga prua ape do Sf
ingina hrama, ti er sagraenog pod etvrtom dinastijom. Odmah ispred Kefrenove p mide
stoji hram-mrtvanica, od kojega se do jednog kuta Sfingina pro ra sputa nogostup o
d vapnenca. Kanal za odvod kinice ili odvodnjav vodi u jamu oko Sfinge. Po tome s
e ini vrlo vjerojatnim da su i Kefre nogostup i Sfingin prostor bili zajedno i za
miljeni i izvedeni.
Posvuda po platou opaaju se tragovi radova iz etvrte dinastije raznim su jamama -
pa tako i u jednoj uz sam Sfingin prostor - prc eni kameni ekii, keramika i ostali
artefakti iz etvrte dinastije, ne nalazimo ba nita znaajnije iz ranijih razdoblja -
ni traga neolitsl graditeljima na koje se poziva Schoch. (A jo manje, ako je to u
ope i gue, od Westove hipotetske civilizacije iz ledenog doba.) I stoga, t\ egipto
lozi, iako ne postoje natpisi koji jasno govore da je Sfingu napr; Kefren, ona p
ripada etvrtoj dinastiji i zacijelo potjee iz vrlo joj blis doba. Kefren, jedan od
graditelja iz etvrte dinastije, iji nogostup ^ do Sfinge i iji je lik otkriven u o
blinjoj Dolini hramova, oito je r zgledniji kandidat za njezina tvorca.
Prema miljenju egiptologa, West, Schoch i njihovi sljedbenici slovce su Sfingu iz
vadili iz konteksta. Svi su spomenici na Gizehu izv redno vrsto povezani pa ako b
ismo postanak jednog od njih - to Sfinge - vratili tisuu godina u prolost, to bism
o morali uiniti i s dn ma, s piramidama i svim ostalim. Taj zakljuak, dakako, nije
nimalo : zak Westu, Hancocku i drugima.
Pa ipak, kako arheolozi mogu jednostavno odbaciti nalaze tako v ena znanstvenika
kao to je to Robert Schoch? I on i njegovi sljedbe stalno nas podsjeaju da ne post
oji drugo objanjenje za specifini ol troenja to ga nalazimo na Sfingi. On je, bez im
alo okolianja, neke svojih protivnika meu egiptolozima optuio da su nesposobni misl
iti nain prirodoslovaca te da imaju uroene predrasude (to predmnijevs on, kao priro
doslovac, ne moe patiti od te mane). Zato obranu svojih zora iz 1995. zavrava kons
tatacijom kako je vjerojatno ve vrijeme c egiptologiju ubacimo malo prirodoslovlja.
Openito govorei, Schochova je opaska na mjestu. Egiptologija kao disciplina, na gl
asu zbog svoje insularnosti te ona u mnogo poj
da zaostaje za drugim podrujima arheologije ponekad ak sramotno kad je rije o prihv
aanju novih tehnika. Pa ipak, dojam to su ga stvorili Schoch i njegovi sljedbenici
, naime o izravnom sukobu izmeu starosti Sfinge stoje iznose egiptolozi i starost
i stoje odreuje geologija, potpuno je pogrean - i to do prilino zabrinjavajue mjere.
Autori poput Westa i Hancocka esto tvrde kako se geolozi potpuno slau sa Schochovi
m nalazima i da im ne uspijevaju pronai zamjerku. U takvim izjavama esto ima puno
pretjerivanja. Tako, primjerice, Bauval i Hancock tvrde da su West i Schoch izloi
li saetak svojih istraivanja na kongresu Amerikoga geolokog drutva u listopadu 1992.
i daje tada nekoliko stotina geologa prihvatilo logiku njihovih tvrdnji, a deseci
su ponudili i praktinu pomo i savjete u cilju unaprjeivanja istraivanja. Njihov je j
edini izvor za to pria (oito ne bez predrasuda) samoga Westa, koji tvrdi kako su o
n i Schoch na tom simpoziju izloili plakat sa svojim terenskim istraivanjima: Geolo
zi sa svih strana svijeta, jako za-intrigirani, sjatili su se na naem tandu. Desec
i su strunjaka s podruja relevantnih za naa istraivanja ponudili savjet i pomo. Odakle
onda onih nekoliko stotina geologa ije slaganje navode Bauval i Hancock? Akademski
simpoziji ne razlikuju se mnogo od poslovnih konvencija. Na neiji tand znaju doi i
deseci ljudi, nudei zanimljive, susretljive komentare. Ali sama injenica da su sv
ratili na aicu razgovora jo ne znai da su kupili, pa ak ni da namjeravaju kupiti va pr
oizvod. Ti deseci pa i stotine geologa za koje bismo trebali povjerovati da podupiru
Schocho-vu teoriju, nisu, dakako, nikad bili i imenovani.
Taj pogreni dojam - daje geoloki tabor u tom pogledu jednoduan - naalost je irio i sa
m Schoch. U svom lanku iz 1995., u kojem je raspravljao o neznanstvenim reakcijama
na svoj rad, Schoch je spomenuo neslaganje profesora K. Lal Gaurija, kojeg navod
i kao istaknutog egipto-loga. Teko bismo iz toga mogli zakljuiti da je dr. Gauri sa
Sveuilita Louisville u Kentuckvju zapravo geolog i strunjak za eroziju stijenja. On
je zasluan za poetno promatranje vapnenca sa Sfinge i susjednih spomenika, kojim e
se kasnije posluiti i profesor Schoch.
Gauri nije bio prvi geolog koji se nije sloio sa Schochom. Kad je Schoch 1992. ob
javio svoje tvrdnje (u dosad jedinoj podrobno obrazloenoj verziji) u egiptolokom as
opisu KMT, uskoro je doao i odgovor dr. Jamesa Harrella, profesora geologije na T
oledskom sveuilitu. Kao ravnatelj estogodinjeg projekta prouavanja drevnih egipatskih
kamenoloma, Harrell, kad je rije o mjesnim uvjetima, zacijelo nije stranac. On j
e ustvrdio daje to troenje, koje Schoch uvjereno pripisuje kii, moglo nastati i dr
ugim mehanizmima. Tako je prigodom nedavnih iskapa-
1
nja Sfinge bilo otkriveno daje pijesak to se skupio u jami ve nekoli palaca ispod p
ovrine potpuno promoen. A kako znamo da je Sfiri kroz najvei dio svoje povijesti bil
a zatrpana pijeskom - tako ju je, p mjerice, Tutmozis IV. morao iskopati nakon v
ie stoljea zanemarivai - vrlo je vjerojatno da je Sfinga velik dio svog postojanja
provela u 1 ljui mokrog pijeska. Vlaga u pijesku svakako je ubrzala kemijsko ti e
nje. Zato, upitao se Harrell, Schoch nije razmotrio i tu moguno Zbog toga je Schoc
hove tvrdnje odbacio kao slabo argumentirane fantastine.
Schoch je na Harrellov rad odgovorio i njegove argumente odbac kao ad hoc teoret
iziranje. Potankosti njihove rasprave nisu vane, bud i da je Harrellov glavni argu
ment, to jest tezu o kemijskom troenju, j 1992., na kongresu Amerikog udruenja na u
napreenje prirodnih zn nosti, potpuno razvio Gauri. Njegov rad, objavljen 1995.,
sa Schochove se teorijom obraunava u tri rijei. Gauri i suradnici istiu kako se stv
ai uzroci erozije Sfinge opaaju ak i danas. Sa Sfinge, naime, svakodnevi otpada iv
erje vapnenca nalik na ips, zbog ega se vode uurbane raspi ve o tome kako je poprav
iti i konzervirati prije nego to se itav spomen jednostavno raspe. Nedae je, dakako
, jo i pojaalo moderno zagaivar zraka, ali ono nije glavni uzrok, jer se on zapravo
krije u samom vapne cu. U studenoj noi, na kamenoj se povrini kondenzira voda koj
a se z tim upija u pore vapnenca pa u stijeni otapa njezine soli. Kad izie Sun i
vlaga ispari, soli se iskristaliziraju pa ponu tlaiti na stijenke. Tako n staju pu
kotine, zbog ega s povrine, zbog pritiska to ga stvara rast ki stala, otpadaju koma
dii vapnenca. Gauri tvrdi, i to s pravom, da taj pr ces, inae vidljiv svakog dana
u zoru, nikako ne smijemo previdjeti k; raspravljamo o troenju Sfinge.
Kad je pak rije o valovima na njezinim bokovima, a iji nastan; Schoch pripisuje ka
skadama kie, Gauri (u suglasju s Harrellom i dri gim geolozima) samo ukazuje na in
jenicu daje kamen iz kojeg je izre: barena Sfinga sloen iz tri jasno odijeljena s
loja za nijansu razliite vapnenca. Meki slojevi vapnenca imaju vee pore pa e se stog
a i br: troiti zbog kristaliziranja soli. Taj je valoviti profil jednostavno posl
ji dica postojanja slojeva razliitih vapnenaca razliite tvrdoe, koji se za i troe ra
zliitom brzinom. Sline valovite profile opaamo i na drugi: vapnenakim spomenicima iz
kasnijeg razdoblja. to se pak tie dube kih kanala na stijenkama Sfingina prostora
, a u kojima Schoch vidi jc jedan dokaz o obilju kia, Gauri zapaa da je zapravo ri
je o malenii piljama stvorenim podzemnim vodama u geolokoj epohi milijune gc dina s
tarijoj od Sfinge - kad su iskopali jarak oko Sfinge, iskopali su
I
njih, zbog ega su one sasvim irelevantne kad je rije o starosti samog kipa.
Schochovi su se pobornici ogluili na Gaurijev rad kao da nikad i nije bio napisan
. A sam Schoch tek treba napisati svoj obeani odgovor, to ipak na znai da time i un
aprijed presuujemo u sporu. Bitno pitanje, napokon, i ne glasi je li ba svaki Gaur
ijev ili Harrellov argument toan ili ne. Vano je da nije zabiljeen nijedan geolog k
oji bi podrao Schocha, dok su dva starija geologa, s mnogo godina iskustva u Egip
tu, iznijela alternativno objanjenje erozije Sfinge. Ili, kao to je to egiptolog M
ark Lehner esto isticao, to nije parnica geologa protiv arheologa. To je spor arhe
ologa i geologa s jednim geologom - Robertom Sfinga i Velika piramida Schochom. k
ako su je nacrtali crtai
za Napoleonova egipatskog pohoda (1798. -1799.).
Ako se geolozi ne mogu sloiti oko toga stoje uzrokovalo eroziju S ge, kako je uope
mogue procijeniti koliko je taj proces trajao? But da su profesionalni geolozi p
onudili prilino razlona objanjenja ere skih oblika na Sfingi, ali koja ne zahtijeva
ju da se njezinoj starosti d jo nekoliko tisua godina, tvrdnja da geologija vraa Sfin
gu u pro oito je lana.
Zvj ezdoznanac
Kad je rije o starosti Sfinge, ocjenjivaki sud geologa jo zasijeda. I r gao bi tako
unedogled.
Uzrok je tome to se Bauval i Hancock pozivaju na jo jedan, i to izgled vrlo znaajan
znanstveni postupak, a to su astronomski prorai koji Sfingu stavljaju u 10 500.
pr. Kr. Ako netko, kao to to ine Bauv Hancock, tvrdi da je pomou sofisticiranih kom
pjutorskih postupaka krio poseban poloaj zvijezda, onda se lako stvara dojam da r
ezultati n samo precizni, nego u nekoj mjeri i znanstveno dokazani.
Raunalo, dakako, moe dati u svim svojim elementima toan odj vor samo ako mu se post
avi tono pitanje. To uvelike vrijedi i za arhi astronomiju (vidi odjeljak Stonehe
nge u ovom poglavlju). Izraene naime, ve stotine kompjutorskih studija koje su ist
raivaima uvjerlj pokazale da je neki drevni spomenik u nekom trenutku bio poravna
tom i tom zvijezdom ili postavljen tako da oznai pojedine Mjeseeve ze ili izlazak
Sunca. Naalost je, meutim, itavo to podruje pravo m sko polje. Glavna opasnost dolaz
i od uvjerenja da svako poklapanje m< neto znaiti. Najee uope nije tako, i to jednosta
vno zato to se te l relacije pronalaze isuvie lako.
Bacimo olovku na stol i kako god da padne, budimo sigurni da e p kazati na neku z
vijezdu ili na mjesto izlaska Sunca i Mjeseca u neko d ba godine. Od toga, meutim
, neemo postati nita pametniji. Isto vri di i za arheoloke spomenike. Na nebu je be
zbroj zvijezda i zbog toga za sve ikad podignute zgrade lako dokazati da su orij
entirane prema t jednoj od njih. Tu se, meutim, pojavljuju i jezive komplikacije
kad nisr sigurni kad je koja graevina podignuta, jer se poloaj zvijezda na ne pola
ko, ali stalno mijenja. Kad je rije o graevinama iz nepoznatog do / i nepoznate as
tronomske svrhe, nalazimo se pred savreno nerjeivim pr
blemom. Astronomija nam moe posluiti za odreivanje starosti drevn spomenika, ali se
njom moramo sluiti krajnje oprezno, kako bismo izbj gli lane i sasvim pogrene zakl
juke.
Kako bismo namjerna poravnanja mogli odvojiti od sluajnih, moramo najprije shvati
ti pravu narav spomenika, to znai da promatrani spomenik mora biti po neemu poseban.
Oito je da e orijentacija religijskih i sakralnih graevina imati prije nekakvo astr
onomsko znaenje negoli orijentacija profanih, primjerice kua. Sfinga taj kriterij
nedvojbeno zadovoljava. To se, uostalom, ini neupitnim napose u svjetlu toga to su
Egipani Sfingu povezivali s raznim sunanim boanstvima. Od njezinih egipatskih imen
a spomenimo Hor-em-Akhet (Harmahis) - Horus na obzorju i Sheshep-ankh Atum - iva sli
ka Atuma. (ini se daje grka rije sphinx nastala ba saimanjem imena Shesep-ankh.) Budu
da su i Horus i Atum bili solarna boanstva, solarni poloaj Sfinge (okrenute prema
istoku) vie je nego oit. Bau-val i Hancock zapaaju da je pravi (zemljopisni) istok
smjer u kojem se Sunce die za proljetne ravnodnevnice (21. oujka), dakle kad se Ze
mlja u svom kruenju oko Sunca nae u jednoj od dviju toki kad je trajanje dana na ita
voj njezinoj povrini jednako trajanju noi. Iz toga oni izvode zakljuak da je Sfinga
izraena kao oznaka proljetne ravnodnevnice - i ba je to osnovni klju za sve njihov
e kasnije kompjutorske proraune.
Vjerujui da piramidski kompleks na Gizehu predstavlja zvijee Ori-on kako je izgleda
lo oko 10 500. pr. Kr. (vidi odjeljak Misterij Oriona u poglavlju Promatranje ne
ba), Bauval i Hancock su tu godinu ubacili u kompjutorski program i tako otkrili
da je za proljetne ravnodnevnice, tik pred zoru, Sfinga preko Gizeha gledala ra
vno u zvijee koje danas zovemo Lav (Leo). Zbog polaganog kolebanja Zemljine osi kr
oz stoljea (takozvane precesije), zvijea se ne samo diu u razliitim tokama nego se zna
tno mijenja i njihov kut. Tako se, prema proraunima Bauvala i Hancocka, pred zoru
na proljetni ekvinocij 2500. pr. Kr. (to je priblina prihvaena godina Sfingine izg
radnje), zvijee Lav nije dizalo na istoku, nego 28 stupnjeva prema sjeveru. Osim t
oga, to je zvijee tada stajalo pod otrim kutom, to znai daje prednji dio lavova tijel
a bio mnogo vii od stranjeg. Oko 10 500. pr. Kr., meutim, u praskozorje proljetnog
ekvinocija, Lav ne samo to je izlazio ravno ispred Sfinge nego je i leao poloen na
obzoru. Oni su svoj zakljuak ilustrirali crteima koji su usporedili situaciju iz 2
500. i 10 500. pr. Kr. Slaganje je u potonjem sluaju
bilo gotovo savreno. vU^|^
Bauval i Hancock su tu impresivnu korelaciju proirili jo i dalje. ___^l-^--^^T
Zbog precesije Zemlje kroz tisuljea, Sunce se u ekvinociju svakih 2160
godina die pred drugim zvijeem. Danas je to zvijee Pisces (Ribe), Zvijee Lav s egi
tskog a kao to nam je svima poznato iz popularne pjesme iz 1960-ih, uskoro str
opa oslikanog zvijezdama.
ulazimo u zvjezdano doba Vodenjaka (Aquarius). Krenemo li unat: kroz zodijaka dob
a od dananjeg doba Riba, koje je poelo oko 160. Kr., i pretpostavimo li da se Zeml
jino gibanje nije znatnije promijeni otkrit emo daje Sunce izlazilo redom u kui Ovna
(Aries), Bika (r. urus), Blizanaca (Gemini) i Raka (Cancer) te da emo tako napok
on st i do razdoblja izmeu otprilike 10 960. i 8800. pr. Kr., kad je Sunce prolje
tnog ekvinocija izlazilo u kui Lava. Nakon to su ve zaklju daje lavolika Sfinga bila n
apravljena oko 10 500. pr. Kr., Bauval i Hs cock su povjerovali da su doli do jo j
edne potvrde svoje teze - jer to bilo prirodnije od stvaranja Sfinge ba u eri Lava
?
Zodijako vrijeme
Astronomski prorauni Bauvala i Hancocka toliko su jasni, da njiho privlanost nije
nimalo teko shvatiti. Pa ipak oni pritom nisu razmotri mogunost da je ta zapanjujua k
orelacija, koju su navodno otkrili, 2 pravo samo plod iste sluajnosti.
Kao prvo, ne postoje nikakvi dokazi da su se Egipani, kakve p znajemo, prije otpr
ilike 200. pr. Kr. uope zanimali zodijakim znak vima. Bauval i Hancock, meutim, itat
elju nita ne vele o tome, ne; nastavljaju kao da je zodijak starim Egipanima bio b
lizak kao i nar danas. Nae pak redanje dvanaest zvijea u zodijak potjee iz sta Babil
onije (dananji juni Irak), gdje je, kako izgleda, bio smiljen sv kako ne prije 1500
. pr. Kr. Poslije toga, to sudimo po tisuama bab lonskih astronomskih zapisa na gl
inenim ploicama, ideja o tih dv naest znakova kao jednoj cjelini nije imala neku
veliku vanost sve c helenistikog doba (od 323. pr. Kr. nadalje), kad je Bliskim is
tokom z vladala grka kultura. I ba je u tom razdoblju ideja o tih dvanaest zn kova
postala openito poznata i tek je tada dola i do Egipta, vjerojatr posredstvom grki
h astrologa. Prvi se egipatski prikaz zodijaka poja ljuje na stropu hrama u Dend
erahu, urezanom oko 200. pr. Kr., dak deset tisua godina od doba kad je, ako je v
jerovati Bauvalu i Hana cku, ideja o zodijaku ve zauzimala sredinje mjesto u egipa
tskoj filc zofiji, religiji i znanosti.
Od prije tog helenistikog razdoblja - kad je otkrie Zemljinog pri cesijskog krivud
anja zacijelo eksplodiralo silinom Einsteinove teorije r< Lav iz zodijaka lativ
nosti nije se sauvao nijedan dokaz o svijesti da Sunce klizi i sv: iz Dertderaha.
ke se dvije tisue godina seli u drugi znak zodijaka. Dananji astrolol
nastrojeni autori rado zapaaju daje u posljednja dva tisuljea prije Krista - otpril
ike u doba Ovna - glavno egipatsko boanstvo bio Amun-Ra, s ovnom kao svojom sveto
m ivotinjom. Jo bi se jedno slaganje moglo utvrditi u prethodnom razdoblju Bika (o
ko 4480. - 2320. pr. Kr.), kad je tovanje bika bilo nedvojbeno vrlo raireno. Kad,
meutim, razmislimo koliko je tovanje bika bilo rasprostranjeno u svih pretpovijesn
im erama, to slaganje blijedi do beznaajnosti. Kultovi bika i krave cvjetali su i d
rugdje, i to prije, a i dobrano poslije tog zamiljenog doba Bika. Tako je u Catal
Huvuku tovanje bika prevladavalo ve oko 6500. pr. Kr., dok su dramatini rituali s
bikovima na minojskoj Kreti, vjerojatno najrazra-eniji i najrazvijeniji u itavom a
ntikom svijetu, doivjeli vrhunac svog procvata oko 1500. pr. Kr. (vidi odjeljakTez
ej i Minotaur u poglavlju Legende i povijest).
Prije navodnog doba Bika, hipotetske veze koje moemo povui izmeu vjerskih zbivanja
i zodijaka postaju jo nategnutije. Gdje su, primjerice, dokazi o kultu nebeskih b
lizanaca, a koji bi trebao poeti oko 6640. pr. Kr. ili, kad smo ve kod toga, zlatn
om dobu slavljenja raka u njegovu razdoblju, koje je zapoelo oko 8800. pr. Kr.? B
auval i Hancock od nas oekuju da prihvatimo daje prije tih posve nepotvrenih era n
ajednom, iz vedra neba, palo tovanje zvijea Lava - u iju je slavu, kao vjeni simbol o
ko 10 500. pr. Kr., bila napravljena Sfinga. Kako bi, naime, pretpovijesni zvjez
doznanci u tom dalekom razdoblju, jo prije kraja posljednjeg ledenog doba, pridal
i vanost Lavu, oni bi ve tada morali posjedovati razvijeno zanimanje za proljetnu
ravnodnevnicu i zvjezdane kue iz kojih nie Sunce. Nije posve nemogue da je bilo ba tak
o, ali s obzirom na injenicu da se time nitko nije zanimao sve do helenistikog dob
a, vjerojatnost je toga zanemarivo mala.
Bauval i Hancock idu i korak dalje pa tvrde kako je precesija ekvino-cija, za ko
ju se openito smatra da ju je otkrio tek grki astronom Hiparh u drugom stoljeu prij
e Krista, bila poznata ve oko 10 500. pr. Kr. Da bi, meutim, pretpovijesni ljudi o
tkrili precesiju ekvinocija, morali bi raspolagati astronomskim zapisima koji seu
stoljeima, ako ne i tisuljeima u prolost. (Hiparhu su bili dostupni babilonski zapi
si koji su sezali u prolost bar pet stotina godina.) Unato nedvojbenoj briljantnos
ti pretpovijesnih sastavljaa kalendara, koji su u Europi plodove svog rada ureziv
ali u kamen moda jo i 20 000. pr. Kr., ne postoji ba nikakav trag o tome da su bilj
eili i toan poloaj zvijezda.
Kad je rije o nepostojanju zapisa, Hancock i na to lako nalazi odgovor, budui da v
jeruje kako je tovanje Lava pripadalo batini tehnoloki napredne civilizacije koja j
e za ledenog doba evala na antarktikom kontinentu. Ne postoji, dakako, ni trunak
dokaza daje ona ikad postojala (vi-
di odjeljak Pomak polova u poglavlju Izgubljene zemlje i katastrofe),
osim toga i Hancockova dalekosena teorija izravno proturjei njegovin argumentima u
korist nove starosti Sfinge. Da objasni zastoje Antarktik za posljednje oledbe
bila slobodna od leda, Hancock se pretplauje na teo riju daje ledeno doba zavrilo
zbog silnog pomaka Zemljine kore. Priton on, meutim, kao da zaboravlja da bi tako
silan poremeaj odmah baci kroz prozor sve kompjutorske proraune utemeljene na laga
nom precesij skom kolebanju Zemljine osi u posljednjih 12 000 godina. Pomaci kor
koje Hancock prihvaa predmnijevaju daje u to doba Egipat, a s njim i sv drugi di
jelovi globusa, bio na drugoj zemljopisnoj irini i stoga u sasvin drugom odnosu s
tokom izlaska i zalaska Sunca, ekvinocijem i poloa jem zvijea. Drugim rijeima, oito j
e da ne moemo, kako bi to hti( Hancock, imati i ovce i novce.
Astronomske teze
Kad te nove, znanstvene dokaze o starosti Sfinge promotrimo malo podrobnije, otkri
t emo kako nam se rasplinjuju pred oima. Astronomsk su argumenti izvanredno slabi,
a geoloke teze vrlo dubiozne. Dovedemc li ih u vezu, kao to to danas ine mnogi aut
ori, sagradit emo samo kulu od karata.
Sfinga, meutim, i dalje odluno uva svoje tajne. Mi i dalje ne znamc zato je napravlj
ena, kao ni tono kada. Zato trud VVesta i drugih poslije njega nije bio ba sasvim
zaludan. Stare su pretpostavke bile dovedene u pitanje, egiptolozi su morali pol
oiti karte na stol, a dokazi koji su posljednji put iole ozbiljnije bili razmotre
ni jo poetkom dvadesetog stoljea, sad su sagledani u kritinijem, modernijem svjetlu.
Nove su metode i novi pristupi uvijek dobrodoli, iako nam mnogi od njih, to je ne
izbjeno, ne donose i prave odgovore.
Daljnja znanstvena istraivanja Sfinge mogla bi jednog dana donijeti i konkretno o
bjanjenje njezine neobine erozije. Nedavno su zakruile nepotvrene glasine o otkriu upl
jina u stijeni ispod Sfinge. Jesu li stvorene ljudskom rukom? Bi li to, kako vje
ruju sljedbenici Edgara Cavcea, mogle biti ak i tajne komore pa i pismohrana skri
vena od pamtivijeka? (Vidi odjeljak Edgar Cayce i Atlantida u poglavlju Arheolog
ija i nadnaravno.) Ili su to prirodne pilje u vapnencu, za kakve je Gauri vjerova
o da su zavele Schocha? Odgovor e nam, nadajmo se, donijeti vrijeme.
U meuvremenu moemo sa sigurnou rei da seljenje Sfinge u razdoblje tisuama godina stari
je od piramida nije ni realistino ni nuno.
Za njezinu silnu tronost najvjerojatnije su zasluni mnogi imbenici, ali medu njima
prvo mjesto zacijelo zauzima kemijska erozija. Svoju su ulogu mogle odigrati i g
uste kie, ba kako to tvrdi Schoch. Iako on sam tu injenicu ne istie, razdoblje obiln
ih kia, koje gaje navelo da utvrdi novu starost Sfinge, potrajalo je, po miljenju
mnogih klimatologa, sve do otprilike 2300. pr. Kr. Lako je mogue daje ono zavrilo
vrlo naglo, ba u trenutku kad je klimatski reim itavog Sredozemlja i Bliskog istoka
doivio dramatinu promjenu (vidi odjeljak Sodoma i Gomora u poglavlju Izgubljene z
emlje i katastrofe).
Za volju pak onima za koje je i dalje oito da je Sfingu erodirala voda, recimo daje
1998. historiar Robert Temple iznio vrlo originalnu tezu. Opazivi da su Egipani vo
ljeli umjetna jezera i bazene, Temple je iznio pretpostavku da je Sfinga bila na
mjerno potopljena najveim svojim dijelom. Prostor oko Sfinge morao se jednostavno
neim ispuniti. O Templeovoj gotovo nestanoj spekulaciji tek treba raspraviti, ali
je vrijedno istaknuti jednu moguu potporu toj tezi. Odvodni kanal Kefrenova nogo
stupa praznio se u jarak oko Sfinge pa bez obzira na to je li se ta voda slijeva
la sluajno ili s namjerom, oito se taj prostor periodiki ispunjao vodom. A kad bi s
e napunio, nad vodom bi se vidjeli samo Sfingina glava i ramena - najmanje erodi
rani dijelovi itavog lika.
Ipak, mnoga su pitanja ostala bez odgovora. Je li Sfinga zaista bila izraena po l
iku faraona Kefrena? Je li je isklesao on ili koji drugi kralj? Mogunost daje Sfi
nga starija od njega svakako stavlja egiptologiju pred velik izazov. No ako jest
, koliko je starija? Moemo sasvim slobodno odbaciti misao da je Sfinga spomenik i
z kamenog doba koji su faraoni kasnije samo prepravili. Stavimo lije u njezin ko
ntekst, lako emo zakljuiti da je Sfinga isuvie integralni dio tajanstvenog krajolik
a to su ga stvorili graditelji etvrte dinastije. Doba Velikih piramida, koje ona i
dalje uva, logino je mjesto za smjetaj Sfinge.
TIAHUANACO
Jezero Titicaca je neobina slana vodena masa usred andskog altiplana (visoravni),
na razmeu Perua i Bolivije na nekih 3750 metara nadmorske
visine. Na toj su visini tragovi ljudskog djelovanja, kako sadanjeg t: biveg, vrlo
rijetki, a gdje ih i vidimo, ne stvaraju ba neki dojam u 01 su na prirodnu pozad
inu. To, meutim, vrijedi samo dok ne stignem Tiahuanaca u Boliviji, dvadesetak ki
lometara podalje i tridesetak mi iznad dananje obale jezera. Tu nalazimo goleme u
mjetne humke, isklesane gromade sloene u goleme zidine, velike dovratke isklesai
jednog komada, iroka ukopana dvorita i divovske zamiljene kipovi boravljenih bogova
. Iz svega je toga sloen najvii velegrad to ga je jet ikad upoznao, postavljen na v
elianstvenu pozadinu snijegom ovij Anda.
Najstarija starina u itavom Peru
Godine 1549. Pedro de Cieza de Leon, panjolski konkvistador i historiar Perua, kre
nuo je u dubinu kopna iz novog grada Lime, p gnutog visoko u Andama. Poao je u po
tragu za Tiahuanacom, o ki su glasine stigle i do uiju panjolskih zavojevaa. I Ciez
a de Leon si je razoarao:
Bogato izraen portal -~--e^jJL-%=
Tiahuanaco... je poznat po svojim silnim graevinama koje su, sasvim neupitno, na
pogled doista izvanredne... [Jedna je od njih] umjetni brijeg, podignut na silni
m kamenim temeljima. Iza tog se brijega nalaze dva kamena idola ljudske veliine i
oblija, lijepo isklesana lica, tako da se doista doimaju djelom velikih umjetnik
a i majstora. A tako su veliki da nalikuju na malene divove...
Nitko ne zna tko su bili ljudi koji su izgradili te silne temelje i utvrde ni ko
liko je od tada proteklo vremena, jer se danas od svega vidi jo samo lijepo sagrae
n zid, zacijelo podignut prije mnogo stoljea. Neko je od tih kamenja vrlo istroeno
i oteeno, dok su drugi tako veliki, da se ovjek pita kako su ih ljudske ruke mogle
prenijeti na mjesto gdje sada stoje... Rekao bih da je to najstarija starina u i
tavom Peruu... Pitao sam domoroce... jesu li te zgrade podignute u doba Inka, no
oni su se tom pitanju samo nasmijali i ponovili to sam ve rekao, da su one izgraen
e jo prije njihove vladavine, ali da ne mogu ni rei ni potvrditi tko ih je sagradi
o.
Kasniji posjetitelji nisu u otkrivanju moguih graditelja imali vie sree od Cieza de
Leona pa je tako jezuit pater Barnabe Cobo, piui u sedamnaestom stoljeu, doao do za
kljuka da je sve to izgradila izumrla rasa divova.
Sredinom je devetnaestog stoljea Tiahuanaco postao ciljem hodoaa bogatih europskih p
osjetitelja, koji nikako nisu mogli povjerovati u lokalnu predaju da su tako neto
velianstveno izgradili preci Indijanaca iz plemena Avmara, zateenih kako jedva pr
eivljavaju u neprijaznoj ravnici. U tom je pogledu posebno nepokolebljiv bio fran
cuski grof Francis de Castelnau:
Oni vele da su te spomenike [Tiahuanaco] sagradili Indijanci Avmara, to znai da je
njihova civilizacija morala biti mnogo naprednija i od civilizacije samih Inka.
Graevine Tiahuana-ca ne ine se, meutim, dovrenima; vjerojatno su pripadale civiliza
ciji koja za sobom nije ostavila traga i koja je iznenada nestala zbog nekog sil
nog zbivanja na koje se nije sauvao spomen u imbecilnoj rasi koja danas ivi u toj
zemlji.
Nedugo poslije de Castelnauova posjeta poeli su i arheoloki radovi na biljeenju i i
skapanju ruevina. Prve je tone crtee tog nalazita napravio Amerikanac Ephraim Squier
, koji je u mladosti iskopao golem
Suneva vrata kako ih je 1877. nacrtao pionirski ameriki arheolog Ephraim Squier.
broj grobnih gomila u dolini Mississippija (vidi Uvod u poglavlje Zem ni likovi)
, a sad je u Srednjoj Americi boravio kao diplomat. On je 1L posjetio Tiahuanaco
i napravio plan glavnih spomenika u njegovu srec njem dijelu.
Najvea graevina koju je opazio Cieza de Leon, u Squierovo d zvana Tvravom, pri dnu
je bila iroka otprilike 200 x 180 metara, a vi ka vie od 15. U sreditu je te humke
bilo iskopano dvorite. Oko te 1 ave (danas zvane Akapana) bio je niz drugih hramov
a, manjih hum i dvorita. Sve su te zgrade bile sagraene od golemih blokova poveza
bakrenim sponama.
Sguier je napravio i prvi detaljni crte slomljenog monumentah Suneva portala, iste
sanog iz jedinstvenog kamenog bloka tekog dese tona. Iznad ulaza je bio uklesan s
redinji lik, vjerojatno boga Viracoc poznatog iz predaje Inka, okruenog manjim lik
ovima ljudi i ivotinj trku.
Tonije planove i fotografije tog nalazita objavili su 1892. njemaki geolozi. Njihov
je rad privukao zanimanje austrijskog brodarskog inenjera Arthura Posnanskog, ko
ji je 1903. stigao u Boliviju, nakon to je iskuao sreu u voenju plantae kauukovca u am
azonskoj praumi. Sljedee je godine Posnanski krenuo u detaljno kartografiranje gla
vnih spomenika u Tiahuanacu, to je popratio i manjim iskapanjima. Taj je rad nast
avio sve do 1940-ih. U meuvremenu je ameriki arheolog Wendell Bennett meu tim spome
nicima proveo i iskapanja veih razmjera. Godine je 1932. Bennett otkrio i najvei p
ojedinani kip ikad pronaen u Tiahuanacu, i to u Polusuterenskom hramu. Bio je to i
stinski monolitni kameni blok prekriven vrlo kitnjasto isklesanim otmjenim likom
, vjerojatno boga ili vladara, visok vie od 7 metara.
Ti su rani istraivai Tiahuanaca bili suglasni glede jedne bitne znaajke tog nalazita
- naime, da to nije bio pravi grad, nego ceremonijalno sredite s tek malim broje
m stalnih stanovnika. Ili, kako je to jo 1877. zakljuio Squier:
To podruje nije... sposobno hraniti i odravati veliko stanovnitvo i svakako nije od
onih u kakvim bismo oekivali prijestolnicu. Tiahuanaco je moda bio sveto mjesto i
li svetite, kojemu je poloaj odredio sluaj, proroanstvo ili san, ali teko mogu povjer
ovati da je to bilo sredite ikakve vlasti.
Kolijevka amerikog ovjeka
Dok o naravi Tiahuanaca moda i postoji suglasnost, procjene o njegovoj starosti s
ilno se razlikuju. Usporedivi ga s drugim andskim kulturama, Bennett ga je grubo
smjestio u drugu polovinu prvog tisuljea nove ere. Posnanski je, meutim, doao do kor
jenito drukijeg zakljuka i ustvrdio kako su spomenici iz Tiahuanaca, kako je to na
pisao jo Cieza de Leon 1549., najstariji u Peruu. On je, meutim, u tome otiao jo i d
alje, na to upuuje i naslov njegova glavnog djela, Tiahuanaco: Kolijevka amerikog ov
jeka, iz 1945.
Posnanski je svoju teoriju oslonio na astronomske podatke. Tako je ustvrdio da j
e hram na platformi, takozvani Kalasasava (u ijem sjeverozapadnom kutu stoje Sunev
a vrata), bio u poetku okrenut tono prema mjestu izlaska Sunca za dva solsticija (
u najkrai i najdui dan u godini) i ekvinocija (dana u proljee i jesen kad je duljin
a dana jednaka duljini no-
4 jtumL ^*m.
i), iako to danas vie nije tako. Izvanredno spore promjene smjera Z mljine osi kro
z tisue godina dovele su do toga da su sva poravnanja Suncem s vremenom postajala
sve netonija. Budui da je taj pomak v: pravilan, Posnanski je mogao izraunati i ka
d je to Kalasasava mogao b tono poravnan sa Suncem pa je tako doao do 15 000. pr.
Kr. kao najb eg datuma. Ekipa je uglednih njemakih astronoma 1920-ih provjer njego
ve brojke i utvrdila da su tone. To bi onda znailo daje Tiahuana bio sagraen za pos
ljednjeg ledenog doba.
Potvrda te izvanredno rane godine dolazi i iz posve neoekivan smjera, naime iz pr
ouavanja izumrlih ivotinja. Na Sunevim vratir nalazimo i nekoliko rezbarija udnoga s
tvorenja nimalo slinog ijedne koje susreemo danas. Istu bizarnu ivotinju viamo nasli
kanu i na kei mici i na fino izraenom metalu. Sudei po izgledu, bio bi to nekakav
k anac vodenkonja i nosoroga. Biolozi su 1930-ih godina u njoj prepozn li toksodo
nta, pripadnika vrste izumrle potkraj posljednje oledbe, to j( prije otprilike j
edanaest tisua godina.
Za Posnanskog, Tiahuanaco je i najstariji i najvaniji grad obiju Am rika. U njemu
je, u zlatnom dobu koje je trajalo do 10 000. pr. Kr., vlad la nadmona rasa i iri
la moralne zakone, seui svojim utjecajem sve i Argentine i jugozapada Sjedinjenih
Drava. Vlast se Tiahuanaca, teor tizira Posnanski, temeljila na njegovoj silnoj s
tarosti u usporedbi s drugi amerikim civilizacijama.
Prije sedamnaest tisua godina, kako vjeruje Posnanski, u zavali je j zera Titicac
a vladalo zlatno doba i u klimatskom smislu. Dok danas Ti huanaco, izdignut trid
esetak metara iznad jezera, okruuje bezvodni ah plano, u doba je procvata toga gr
ada, prema Posnanskom, ta visoravan bi pod vodom. Zbog toga je u humku i ukopano
m dvoritu, to ga je Squi opazio malo dalje od glavne skupine spomenika, vidio osta
tke luke. Sv kako je najizvanrednija bila njegova tvrdnja daje otkrio stvarni i v
eliaj stveni mol ili gat... na kojem su na stotine brodova mogle istodobno kra i
iskrcavati svoje teke tovare. Posnanski je daljnje dokaze o prijanje opsegu jezera
vidio i u irokom nizu kanala i hidrotehnikih objekat danas suhih, ali koji su svi u
vezi s negdanjim dnom jezera. ini se, d kle, kako i to potvruje da Tiahuanaco pripa
da mranoj i dalekoj proli sti, dobu u kojem se jezero jo nije skupilo u svoje dananj
e granice.
Priobalni poloaj Tiahuanaca, vaan za njegov procvat, bio je i glav uzrok njegova p
ada. Posnanski tvrdi daje grad oko 10 000. pr. Kr. pog< dila strana prirodna kata
strofa:
Katastrofu su uzrokovala seizmika gibanja koja su dovela do prelijevanja vode jez
era Titicaca i vulkanskih erupcija... to je
oslobodilo vode koje su se stutile... u silovitim i nezaustavljivim bujicama.
Dokazi o katastrofalnoj poplavi u Tiahuanacu vide se i u dramatinim prizorima raz
aranja, sa ivotinjskim i ljudskim truplima rasutim meu ruevinama, kao i u koljkama, l
junku i pijesku nabacanom meu spomenicima. Posnanski smatra daje na Sunevim vratim
a umjetnik stavljao posljednji glanc na svoje djelo upravo u trenutku kad je udari
o potop. Tako je kipar ostavio svoje djelo i zauvijek odbacio dlijeto.
Profesionalni su se arheolozi na njegove teorije uglavnom ogluili, oito skloniji n
aizgled trezvenijim, kasnijim godinama, za koje se zalagao Bennett. Pa ipak su t
e teorije naile na edne ui meu utjecajnim Boli-vijcima, ak i Junoamerikancima u cjelin
i. Vanjski je svijet, meutim, o Posnanskom uo malo sve dok njegov rad nije bio ugr
aen u globalnu reinterpretaciju ljudske povijesti to su je iznijeli novinar Graham
Hancock i njegovi suradnici (vidi odjeljak Pomak polova u poglavlju Izgubljene
zemlje i katastrofe). Tiahuanaco Posnanskog savreno se, naime, uklapa u Hancockov
u tezu o izgubljenoj visokoj civilizaciji to je cvjetala u posljednjem ledenom do
bu.
Iako to ne bismo mogli zakljuiti itajui Hancocka, na Tiahuanacu i srodnim nalazitima
u protekla su pola stoljea od dana Posnanskoga bila obavljena jo mnoga kasnija is
traivanja. Mjeovita je bolivijsko-amerika ekipa od 1960-ih pa nadalje obavila iskap
anja u samom Tiahuanacu, a u posljednjih su dvadesetak godina na njezinu elu bili
dr. Oswaldo Rive-ra s Nacionalnog arheolokog instituta i dr. Alan Kolata sa Sveui
lita u Chicagu. Kolata i njegovi suradnici obavili su, osim toga, i opsene radove
i po ladanju oko Tiahuanaca te zavirili u gradove Lukurmata i Iwawe, sela i iman
ja, kao i velike povrine pod poljima i vodenim kanalima (koji su toliko zaokupili
Posnanskog).
Koliko se onda dobro dri teorija Posnanskog u svjetlu suvremenog arheolokog znanja
? Staromodno sekvenciranje keramike udrueno s modernom metodom radioaktivnog uglj
ika stvorilo je uvjerljivu arheoloku kronologiju. Bennettova su iskapanja stvoril
a jasnu sliku o tome kako se keramika u Tiahuanacu s vremenom mijenjala. Potom j
e usporeena s keramikom s drugih andskih nalazita, kako bi se otkrilo gdje bi se u
klopila. Nakon to je prestala izrada keramike tog tipa, izvan Tiahuanaca se, prij
e pojave keramike Inka na tom podruju, razvilo jo nekoliko keramikih stilova. Iz pan
jolskih pak zapisa znamo da je carstvo Inka osvojilo zavalu jezera Titicaca oko
1450. Bennett je od te poznate toke krenuo unatrag pa za opaenu promjenu keramike
ostavio tisuu godina. Posli-
je Bennettova doba, odreivanje je radioaktivnog ugljika u pronaer materijalu, sauva
nom ispod humaka i dvorita, vratilo poetak Tiah nacova ivota kao grada jo nekoliko s
totina godina u prolost, ali je u potvrdilo njegove nalaze.
Trenutano se smatra da je selo Tiahuanaco osnovano oko 400. Kr., daje u razdoblju
izmeu 100. i 300. nove ere preraslo u grad te d na koncu tog razdoblja zavladalo
drugim gradovima u zavali jezera ticaca. Sve se to dogodilo puno prije Inka, ba
kao to su Indijanci. mara jo 1549. rekli Ciezi de Leonu. Od tada pa sve do propast
i gr oko 1000. godine, Tiahuanaco se nagledao sve grandioznijih gradit skih poth
vata, u meuvremenu stjeui vlast nad sve irim trgovinsl carstvom i upravljajui dogaajim
a sve do gotovo tisuu kilometara j nijeg ilea. Tako su se arheolozi sloili s Posnan
skim barem u tc da je Tiahuanaco bio velesila, pa makar i nisu mogli prihvatiti
njeg godine;
No to je sa znanstvenom kronologijom samog Posnanskog - nai: astronomskom orijent
acijom glavnih spomenika u Tiahuanacu? Ako ta drugo, njegovi su prorauni naili na o
dobravanje nekolicine emin tnih astronoma. Problem tu, meutim, nije u samim broje
vima, neg njihovoj relevanciji za odreivanje starosti. Godine koje je dobio Posn
ski temelje se iskljuivo na jednoj i osnovnoj pretpostavci - daje hram ] lasasava
bio na poetku postavljen tako da moe posluiti kao nevjero no precizan solarni opse
rvatorij. U Kalasasavi, meutim, ne nalazimo nita to bi nas uputilo na zakljuak daje
on bio sredite astronomske z nosti. Kolata i drugi arheolozi u glavnim spomenicim
a u Tiahuanacu krivaju astronomsku orijentaciju, ali nipoto precizne naravi. Ili,
kako veli: Glavne graevine u graanskoj ceremonijalnoj jezgri orijentiram openito pr
ema etiri strane svijeta, ali u cjelini 4,5 stupnjeva zapadno tonog sjevera.
To takoer znai i da su orijentirane prema izlazeem i zalaze Suncu. Prvi je to opazio
Cieza de Leon jo 1549. pa napisao kako su i umjetna brijega, koje je on nazvao gr
obnim kulama uroenikih gos] dara Tihuanace, svojim vratima [okrenuta] izlazeem Suncu.
Stan nici doline Tiahuanaco i danas smatraju da se Sunce die na snjer vrhuncima br
da Illimani na istoku, a sputa u jezero Titicaca na zapa Kolata smatra daje ba ta
prirodna pojava iteljima drevnog Tiahuan bila izvanredno vana:
Silni zasnijeeni vrhunci i jezero jasno se vide s padina brda koja okruuju dolinu,
ali se oboje moe istodobno nazreti iz grada Tivvanakua u dolini samo s vrhunca A
kapane, najvie terasaste
platforme u Tiwanakuu... Samo se s tog vrhunca moe pratiti itav nebeski put Sunca
izmeu dvaju sidrita, jednog u brdima i drugog u jezeru.
Kao to opaa Kolata, hram Kalasasava, postavljen na platformi, ima istu orijentacij
u prema Suncu kao i oblinji Polusuterenski hram, to ta dva spomenika povezuje u do
ba proljetne i jesenske ravnodnevnice, kljunim trenucima poljodjelske godine: Prec
iznije reeno, ujutro na ekvino-cije Sunce polovi Polusuterenski hram i pojavljuje
se na sreditu monumentalnog stubita Kalasasave. Po tome se ini da se solarna orijen
tacija Kalasasave savreno slae danas pa bi astronomsko odreivanje starosti prema me
todi Posnanskoga bilo uvjerljivo samo kad bismo prihvatili prilino nategnutu tezu
da je taj hram zapravo bio zvjezdarnica, a osim toga i odbacili sva postojea mje
renja radioaktivnog ugljika.
Ni drugi njegovi potvrdni dokazi - navodni prikazi izumrlih ivotinja i jezerski s
mjetaj Tiahuanaca - u svjetlu dananjeg znanja ne stoje nimalo bolje. Zakljuivanje o
tome koja je tono ivotinja prikazana na nekoj vjerskoj umjetnini notorno je neizv
jesna rabota. Na koncu konca, u mnogo sluajeva nije ni bilo namjere da se stvori
fotografski vjerna slika, nego se nastojalo prenijeti neto od biti samoga stvoren
ja. Tako je izvjesno da Posnanski nikad nije ustvrdio da krilati ljudi prikazani
na Sunevim vratima dokazuju da su u doba Tiahuanaca postojali aneli. Arheolozi su
zapravo oduvijek, i to sasvim zadovoljno, u toksodontu Posnanskoga vidjeli stil
iziranu pumu. (Hancock se, meutim, na to posve ogluuje pa glatko tvrdi kako je u T
iahuanacu uvjerljivo identificiran toksodont.)
Sto se pak tie luke u Tiahuanacu, noviji su arheoloki radovi donijeli kljune dokaze
. Ranija su se iskapanja, pa tako i ona Bennetta i Posnanskog, usmjerila gotovo
iskljuivo na ceremonijalno sredite Tiahuanaca, zanemarivi manje spektakularne ostat
ke kua i hrpe smea. Te su kue i hrpe ostataka ispunjene keramikom iz tono istog razd
oblja u kojem je nastala i ona pronaena u spomenicima u srcu grada. Danas se vjer
uje da je Tiahuanaco bio sasvim normalan grad s mnotvom stanovnika, njih 40 do 80
tisua na broju, te prostrt na povrini otprilike osam puta deset kilometara. Bilo
bi stoga posve razlono oekivati da se tu pronae i neka luka. Na nesreu Posnanskoga,
ta se skromna stanita nalaze ba na podruju koje je, kako on vjeruje, prekrivalo jez
ero Titicaca, ba kao i ovei grad Lukurmata, inae Tiahuanacov suvremenik. Ta su nova
otkria konaan dokaz da Tiahuanaco nije bio luka. Osim toga, kod Iwawe, na dananjoj
obali jezera Titicaca, iskapanja su otkrila ostatke luke iz razdoblja Tiahuanac
a, to dokazuje daje razina jezera tada bila manje-vie jednaka dananjoj.
Friz s anelima sa Sunevih vrata.
Posnanskom moemo oprostiti pretjerano oduevljenje i krivo ti enje, prema kojem je u
kopano dvorite zapravo dok. Mnogo, meu manje razumijevanja moemo imati za Hancocka,
koji te nove dokaz svim zaboravlja spomenuti pa jednostavno ponavlja miljenje Po
snan ga kao da poslije njega nije otkriveno ba nita.
A to je s drugim elementom slike Tiahuanaca Posnanskoga - n; s njegovim dramatinim
svretkom u silnom potopu? Anatomska s pitivanja uputila na zakljuak da su ljudi p
oginuli u potopu bili zap ljudske rtve prinesene da se umilostive bogovi, dok slo
j zelenih oblu to ga je Posnanski opazio na vrhu Akapane (Squierove Tvrave), n; eg
humka u Tiahuanacu, nije nanio* nikakav veliki potop, nego Iju znoj. Gornji su s
lojevi Akapane zapravo izraeni od slojeva guste g isprekidanih tankim slojevima r
asutog ljunka. Kolata tvrdi da su ti poznatljivi obluci u Tiahuanaco doneseni iz
gorja Quimsachata kao g za Akapanu, to simbolino brdo. Tako je suho tlo Tiahuanac
a edno lo i dramatini potop Posnanskoga.
Viracoche
Pa ipak, ak i ako Tiahuanaco iz kamenog doba Posnanskoga odbacimo kao plod prazni
h elja, jedno e vano pitanje ostati bez odgovora. Tko su bili graditelji tog velians
tvenog grada?
Jo od doba Francisa de Castelnaua (koji je Tiahuanaco posjetio 1850.) pa nadalje,
stalnije refren bio da Avmare, koje su posjetitelji zatekli kako jedva preivljav
aju na altiplanu, nisu bili sposobni izvesti tako sloenu zadau. Pablo Chalon, koji
je pisao itavu generaciju iza Castelnaua, bio je uvjeren da preci Avmare nisu im
ali ba nikakve veze s Tiahuanacom:
Moramo pretpostaviti da su graditelji [Tiahuanaca] u to podruje doli najednom iz n
ekog drugog podruja koje se ve civiliziralo pod utjecajem Starog svijeta, samo da
bi potom, poslije kratkog boravka, nestali bez potomaka i ne prenijevi na svoje n
asljednike tajnu svojih udesnih sposobnosti... Predaja nam o tim ljudima govori m
alo, samo to da su bili bijelci i bradati, da su ih istjerali iz njihove zemlje
i da su stoga bili prisiljeni potraiti zaklon na otocima jezera, gdje su napokon
i istrijebljeni.
Njegova se pria uvelike temelji na prii to ju je zabiljeio Cieza de Leon, prii o bijel
cima visoka rasta, takozvanim Ticcviracocha.
Posnanski je u svom oznaavanju graditelja Tiahuanaca bio manje odreen, ali je bio
podjednako uvjeren da nisu bili rod bijednim Ayma-rama i zakljuio kako andski Altipl
ano nisu oduvijek... dijelom naseljavale skupine oito inferiornih rasa, obdarene
tek natruhama civilizacije. Za razliku od Chalona, koji je smatrao da su ti majst
ori graditelji bili uniteni, Posnanski je vjerovao da su se neki uspjeli spasiti
od katastrofe koja je pogodila Tiahuanaco i ratrkali se objema Amerikama, irei po k
ontinentu civilizaciju.
Slavni je norveki istraiva Thor Heverdahl zdruio ideje Chalona i Posnanskog te ustvr
dio kako je Tiahuanaco sagradila bijela rasa i produila dalje. Lokalni mitovi to s
u ih zabiljeili panjolci vele daje svijet bio stvoren u Tiahuanacu, a da ga je stv
orio Kon-Tiki Viracocha, izronivi iz jezera Tiahuanaco, nakon ega je dozvao ljude
iz pilja, rijeka i izvora. Na kraju se te prie Kon-Tiki Viracocha i njegovi sljedb
enici otiskuju na Tihi ocean. Heverdahl je smatrao da ti mitovi sadre zrnce istin
e i da odraavaju istraivaka putovanja bijelih graditelja Tiahuanaca pod vodstvom Ko
n-Tikija Viracoche (vidi odjeljak Tajna Uskrnjeg otoka u ovom poglavlju).
Ti mitovi o stvaranju vjerojatno predstavljaju uglavnom toan zaj nekih andskih na
roda, ali jesu li Viracoche bili bijeli i bradati kako vjer ju Chalon i Heverdah
l? To se miljenje ba nije uklapalo u nazore kasr jih komentatora. Tako je, primjer
ice, arheolog dr. Evan Hadingham b manje susretljiv prema Heverdahlovim bijelim
Viracochama:
Njegova je teorija... bila manje-vie ista fantazija. Heverdahl se isuvie oslanjao n
a zapise izvjesnih panjolskih sveenika koji su oito pokuavali domorodaka vjerovanja a
similirati u katoliku vjeru. Ti izvori prikazujuKon-Tikija kao bradata ovjeka u bi
jelom ruhu. Zapravo su neki prikazi te dobrodune linosti, koja luta Andama i izvod
i uda, sasvim oit odraz pria o katolikim svecima.
Kip, vjerojatno boanstva, s velikim, zaplijenim oima, iz hrama Kalasasaya.
Malo je dvojbe da su neki panjolski prikazi u domorodakim vjerov njima namjerno po
kuavali otkriti slinosti s Isusom kako bi kransti uklopili u andski nain miljenja i i
li ga prihvatljivijim. Tako je ljeti pisac Juan de Santa Cruz Pachacuti ak iznio
misao da bi Veracocha m< gao biti sveti Toma.
Kip Viracoche i danas se vidi u gradu Cachi, no samo je Cieza c Leon izvijestio
daje on bio i bijel i bradat. Ipak, nakon stoje taj kip vid i vlastitim oima, mor
ao je priznati da bi samo slijepac u njemu otkr ikakvu slinost s Isusovim apostol
ima. Slabost je teorije o bijelom Vir; cochi izloio ve i sam Cieza de Leon. On vel
i da ni ameriki Indijan nisu zvali panjolce Viracochama sve dok ovi nisu sami rekl
i mjesni vodama, ija im je pomo trebala, da su ih poslali Viracocha i njego sinovi
.
Ali zato mjetani na pitanje panjolaca nisu znali rei tko je sagr; dio Tiahuanaco? Mod
a su tako odgovorili jednostavno zato da ugc de panjolcima, u doba kad su teorije
o iezlim rasama postajale s\ omiljenije. Ili se spomen doista izgubio? Kolata nas
podsjea na utjec osvajanja Inka i panjolaca na narod zavale jezera Titicaca. Inke
su 1 podruje apsorbirale oko 1450., iza ega je uslijedio njihov standardi postupa
k odvajanja od rodne grude i preseljavanja velikog dijela stano\ nitva radi sprjea
vanja mogueg otpora njihovoj vladavini. panjoM je vladavina bila jo razornija. Ve na
m sami zapisi panjolaca govore c je u nekim pokrajinama Alto Perua (to je njihovo
ime za altiplano) u rc ku od pedeset godina nestalo 90 posto ivlja. Neki su pobje
gli iz zemlji drugi su pobijeni, mnogi su umrli u rudnicima srebra, ali je ipak
najvei dio izginuo u valovima zaraznih bolesti to su ih donijeli stranci. Zapn
vo je udo da je poslije svega ostao itko da odgovara na pitanja panjolskih posjeti
telja.
Na koncu su se Avmare ipak oporavile, ali su postale potlaenom i neshvaenom manjin
om u vlastitoj zemlji. Nije nikakvo udo to su teorije Posnanskog postale tako omil
jene meu europskom elitom koja je vladala u Boliviji. Ili kako to veli Kolata:
itanje je debelih knjiurina Posnanskog omoguilo europeizi-ranoj vioj i srednjoj klas
i da osjeti romantini nacionalni ponos u junatvu, plemenitosti i sjaju naih starih
bez neugodne potrebe da se sva ta davna slava pripie izravnim precima istih tih I
ndijanaca ije je tlaenje bilo vaan zubac u gospodarskom stroju modernog bolivijskog
drutva.
Europljanima je osim toga bilo teko shvatiti kako je itko mogao sloiti tako masivn
e blokove u prorijeenoj atmosferi Tiahuanaca. Pa ipak Avmare i danas rade i vesel
o ive ak i na jo veim visinama, na kojima se Europljani s mukom bore za dah. Razlog
je tome vrlo jednostavan. Avmare su se s vremenom prilagodile svom brdskom ambij
entu pa su se u njih razvila mnogo vea plua nego u drugih Peruanaca.
Nedavna su arheoloka istraivanja osim toga sasvim jasno pokazala da je poljodjelsk
a kultura starih Avmara bila mnogo naprednija od one koju su im nametnuli panjolc
i. Glavna su odlika tog poljodjelstva prije, tijekom i poslije zenita Tiahuanaca
bila poviena polja. Na ravnici oko jezera Titicaca stanovnici su napravili umjet
ne zemljane humke navodnjavane kanalima izmeu polja. Eksperimentalni rad na rekon
strukciji tog sustava pokazao je da neke kulture, primjerice krumpir, mnogo bolj
e uspijevaju na povienim poljima nego kad se jednostavno posade u suhu zemlju rav
nice. Na tim je visinama glavni neprijatelj rataru mraz koji oteuje usjeve. Ta se t
eta na povienim poljima uvelike smanjuje zato to voda u kanalima oko njih danju sp
rema toplinu pa ona ostaje toplija od okolne ravnice. Zahvaljujui toj jedinstveno
j tehnici, mjesni su Indijanci, preci Avmara, mogli lako hraniti bujni grad Tiah
uanaco. Altiplano se tek pod panjolskom upravom pretvorio u pustinju, a kasniji s
u posjetitelji pretpostavili daje tako bilo oduvijek.
I zato je onda - kad uzmemo u obzir zdrave ekonomske temelje na kojima je poivao -
Tiahuanaco napokon ipak propao? Kolata vjeruje da gaje na koncu satrla prirodna
katastrofa neuvenih razmjera, ali to nije bio potop o kojem govori Posnanski. Bilo
je to, naprotiv, neto upravo suprotno, jer zapisi o nekadanjem okoliu, sauvani u sn
jegovima Anda
i talozima na dnu jezera Titicaca, otkrivaju dugotrajnu suu koja je z ela oko 1000
. i potrajala sve do iza 1300. godine. Kako je razina ] zemnih voda stalno opada
la, poviena su polja gubila imunitet na i pa se urod strmoglavio. Stanovnitvo to je
opsluivalo silne sporr ke Tiahuanaca ovisilo je o stabilnom poljodjelstvu pa su
propale 1 ne znaile da se itava skupa zgrada imperijalne vlasti poela urua Ne mogavi
vie odravati taj impresivni grad, ljudi su zauvijek otis Tiahuanaca.
MISTERIJ USKRNJEG OTOKA
Na uskrnju nedjelju 1722. nizozemski je admiral Jacob Roggeveen i svoju siunu flotu
od tri jedrenjaka u zaklon malenog i nepoznatog o duboko u junom Pacifiku. Nizoz
emci su to novo kopno okrstili ime: Uskrnji otok, iako je uskoro postalo jasno da
oni na nj nisu stigli prvi lo je sasvim oito da je otok nastanjen, a du obale gor
jele su vatre, z ljene oito u znak dobrodolice. Kad su se Nizozemci primaknuli ko
zapanjili su se ugledavi ljude kako se klanjaju pred nogama divovskih menih kipov
a na kojima su jo bile i krune. Golem je broj otoana pi ususret posjetiteljima na
siunim splavima od trske, a ni Nizozemi nisu skanjivali izii na kopno.
Nizozemci su ostavili sauvan zapis o tome to su vidjeli na Uskrr otoku. Tako su nje
gove itelje opisali kao ljude vrlo raznovrsnog izgl to jest kao ljude smee, bijele
i crvene koe, nastanjene u kuama o< stike i u obliku izvrnutog broda. Roggeveen i
njegovi ljudi upoznali s s pojedincima za koje su vjerovali da su sveenici i pog
lavice pa tak nekim ljudima bljee puti s velikim diskovima u probuenim uima, svih s
u, meutim, nizozemske istraivae najvie zapanjili kipovi, tc dimo i iz ove biljeke iz b
rodskog dnevnika admirala Roggeveena:
Pred tim smo kamenim likovima u prvi as ostali zgromljeni od zaprepatenja, zato to
nismo mogli shvatiti kako je mogue da su ti ljudi, lieni svake deblje drvne grae po
trebne za izradu strojeva, ipak uspjeli podii takve likove, visoke itavih trideset
stopa [oko 9 metara] i razmjerno iroke.
Za Roggeveena je, meutim, taj misterij bio kratkog vijeka. On je, nai odbio komad
kipa i uvjerio se da je to samo vjeta patvorina napravi od gline prekrivene kame
niima.
Nizozemci su ostali samo nekoliko sati, ali kao to je Roggeveen zabiljeio u svom d
nevniku, za otoane je to bio zaista tuan dan, jer su jednog sluajno ustrijelili, a
jo ih je desetak poginulo u tunjavi koja je uslijedila nakon to su mornari dvojicu
od njih uhvatili u krai.
Unitenje otoana
Poslije toga je Uskrnji otok bio ostavljen na miru gotovo pola stoljea, ali kad je
njegovo postojanje postalo iroko poznato, pretvorio se u pravi magnet za europsk
e i amerike istraivae. U listopadu 1770. panjolski je potkralj Perua poslao flotu da
potrai Uskrnji otok. Poslije dva tjedna na moru, panjolci su napokon uspjeli u svo
m traganju i ostali kraj otoka est dana na sidru. Napokon su se iskrcali na poluo
toku Poikeu, postavili tri kria i natjerali otoane da potpiu papire po kojima se nj
ihov zaviaj pridruuje panjolskom Peruu. panjolci jezik otoana nisu razumjeli ba nimalo
, kao ni njihove potpise, a teko je povjerovati da su i otoani shvaali na to su to p
ristali. panjolci su, ba kao i Nizozemci, smatrali da na otoku ivi vie rasa, ali su
pobili Roggeveenovu tvrdnju da su kipovi napravljeni od gline. Francisco Antonio
de Agiiera, jedan od peljara malene flote, na jednom je od njih izveo mali poku
s i zakljuio: Materijal kipa vrlo je tvrd kamen pa je stoga teak. Kad sam ga iskuao
motikom, izbio sam vatru; to je dokaz njegove gustoe.
Nekoliko godina kasnije na Uskrnjem su se otoku pojavili posjetitelji iz jo dalje
zemlje. Do njega je u oujku 1774. doplovio slavni engleski moreplovac kapetan Jam
es Cook. Na otok se iskrcala malena druina, u kojoj je bio i Mahine, Polineanin s
Tahitija. On je uspio u ogranienoj mjeri razgovarati s otoanima, iako mu je veina n
jihova govora bila nerazumljiva. Ti su novi istraivai na otoku zatekli sasvim drug
e prilike od onih na koje su naili Nizozemci i panjolci. Kao prvo, otoani su sad no
sili drveno oruje, vladala je oita nestaica hrane, a domoroci su bili neuhranjeni i
malobrojni. Osim toga, nije bilo ni traga bjeloputim domorocima koje su navodno
vidjeli Nizozemci i panjolci.
U svemu je najdramatinije bilo to to su mnogi kipovi srueni s kamenih postolja i ra
zbijeni. Cook i njegovi pratioci opazili su naputene nasade te shvativi da je jedi
no brdo na otoku vulkan, poeli spekulirati o tome daje stanovnitvo pobila erupcija
i svela ga na svega 700 otoana. U jedno je Cook ipak bio siguran, naime u to da
mjetani na koje je naiao nemaju ba nikakve veze s tim impresivnim kipovima:
Oni su zacijelo djelo golemog vremena i dostatno pokazuju domiljatost i upornost
otoana u doba kad su podignuti. Dananji stanovnici sasvim sigurno u njima nemaju u
djela, jer oni ak ni ne popravljaju temelje onih koji propadaju.
Danas se ini da su platforme na kojima su podignuti kipovi zapravo gr bovi. Prevo
dilac Mahine je od otoana oito uspio izvui informaciju i su neki kipovi dobili ime
po kraljevima i po tome zakljuio da je rije spomenicima ranijim vladarima.
Samo dvanaest godina kasnije, na Uskrnji je otok stigla francuska e spedicija pod
zapovjednitvom La Perousea i otkrila jo jednu preobra bu. Istraivai su naili na veli
k broj otoana i njihov broj procijenili i najmanje 2000. Osim toga, gladi nije bi
lo ni traga. Francuzi su stoga z kljuili da su se otoani za Cookova posjeta sakril
i po piljama. La Peri use je zamijetio trojicu-etvoricu s drvenim toljagama i zakl
juio da su prije simboli slube negoli oruje. Francuzi su, meutim, potvrdili ot enja ki
pova, kao i da su platforme zapravo bile grobnice. Bernizet, ge< graf ekspedicij
e, nacrtao je nekoliko tonih planova ceremonijalnih sn dita i naselja. Iako Francu
zi otoane nisu opisali kao bjelopute, crta ekspedicije prikazao i otoane i kipove s
prepoznatljivo europskim crtan lica. La Perouse je nagaao daje do opadanja u izg
radnji spomenika do lo zato to su nekad bujne ume posjeene, a izvori presuili, iako
nigd nije naao ni traga umi.
Oprez otoana prema posjetiteljima pokazao se, naalost, utemelji nim, jer su od 180
5. ameriki, a potom i peruanski brodovi na otok dol; ili hvatati robove. Otimaini t
rgovaca robljem pridruile su se napokor male boginje to su ih sa sobom donijeli. T
i su udarci bili tako razorni, c je 1877. na Uskrnjem otoku ostalo jo samo 111 lju
di.
I zvan ze malj ci i zemaljski pokusi
U trenutku kad su zapoela ozbiljna znanstvena istraivanja Uskrnje otoka, divovski s
u kameni kipovi na njemu bili brojniji od njegovih ivi stanovnika. Godine 1886. e
kipa je s amerikog broda USS Mohicana prc vela ope snimanje otoka i locirala 555 k
ipova. Kasnije su ih arheololi ekspedicije otkrile jo. Na otoku je danas negdje iz
meu 900 i 1000 pre ivjelih kipova zvanih moai (to znai prikaz), no zabiljeeni su i ne
koje je u meuvremenu odnijelo more to stalno gloe obalu.
Kipovi s Uskrnjeg otoka.
Visina je tih kipova od 2 do gotovo 10 metara, no svi su standardnog oblika i iz
raeni u jedinstvenom stilu: duga ljudska glava i torzo s istaknutom bradom i izdue
nim usnim resicama, ruku vrsto uz tijelo i aka poloenih na trbuh. Nekim su kipovima
jo dodane i oi od crvenog i bijelog kamena i koralja, kao i crveni kamempukao (pe
rin) na tjemenu, koji moda predstavlja kosu ili crvenu perjanicu kakve su viali prv
i posjetitelji. Nekad je na platforme bilo postavljeno oko 230 uspravnih likova,
a u jednom ih je redu bilo od jedne do petnaest. Nekad je bilo oko 250 do 300 p
latformi i gotovo sve bile su uz obalu, ali samo su na neke bili postavlje-
ni kipovi. Svi su ti kipovi okrenuti licem prema unutranjosti otok divovski straar
i to uvaju njegove stanovnike.
Od zbunjenih opaski admirala Roggeveena 1722., bilo je jo r rasprava o tehnologij
i potrebnoj da se ti kipovi transportiraju i pot Nee nas iznenaditi daje Erich vo
n Daniken, taj slavni pobornik te drevnim astronautima (vidi Uvod u ovo poglavlj
e), ustvrdio da se ti 1 nisu dali isklesati raspoloivim alatom. Nitko nije mogao t
im ma i primitivnim kamenim oruem osloboditi takve divovske komade Ljudi koji su
mogli obaviti tako savreno djelo morali su posjedov tramoderne alate. Stoga Danike
n iznosi scenarij prema kojemu se na druina inteligentnih bia s dragog svijeta na ne
ko vrijeme nas na tom otoku pa iskoristila priliku da uroenike naui pokojem od umi
jea i onda, da neim ubije vrijeme ekajui spasitelje, poela i vati te kipove (von Dani
ken istie da oni izgledaju kao roboti). P to su bogovi otili, otoani su pokuali dovr
kipove kamenim al ali su morali priznati neuspjeh.
Na Danikenovu veliku alost, arheolozi su, meutim, stvorili s drukiju sliku razvoja
drutva na Uskrnjem otoku i njegovih sporni Prvi su stanovnici stigli negdje izmeu et
vrtog i sedmog stoljea ere. Platforme su bile izraene jo ranije, a s klesanjem kipo
va po poslije 1000. godine. Poslije 1680. uslijedio je potpun drutveni sloi je uro
dilo ratovima i oznailo kraj klesanja kipova. To znai da su 1 s Uskrnjeg otoka bili
klesani, transportirani i postavljani na svoje r u razdoblju dugom oko 500 godi
na, drugim rijeima, da su se von ] kenovi svemirci poteno naekali do dolaska spasa.
Poslije toga nam ipak jo ostaje pitanje kako su ti kipovi isklesan ko su ih preno
sili i kako postavljali na njihovo mjesto. Na raspola nam pritom stoje tri vodia:
arheoloki dokazi, rezultati pokusa i o predaja.
Otkrivanje izvora kamena za izradu gotovo svih kipova nije b: kakav podvig, jer
je taj izvor i sam po sebi ve vrlo impresivan sp nik. Kamenolom u starom vulkanu
Rano Rarakuu tvori zaista izv dan prizor, sa stotinama nia zaostalih nakon odvoenj
a gotovih k i sa skoro 400 uglavnom nedovrenih primjeraka. Meu nedovren kipovima i
El Gigante, najvei meu svima, visok 20 metara i tea! tona.
Sto se pak tie klesanja tog kamena, de Agiiera je svakako rekao i kad je ustvrdio
da ukastosmei vulkanski tuf pronaen u Rano 1 kuu djelovanjem atmosferilija zadobiva
izvanredno tvrdu povrinu, se, meutim, ta povrinska kora probije, stijena je ispod
nje tek male a od krede i lako se oblikuje, a jo lake ako se omeka vodom. 11
ta razlika izmeu povrine i unutranjosti stijene navela admirala Roggeveena na pogrea
n zakljuak da ti kipovi imaju tvrdu ovojnicu od ljunka i meku unutranjost od gline.
Orue kojim su se ti kipovi klesali i zatim odlamali od stijene nedvojbeno su bili
zailjeni klinovi od tvrdog kamena razbacani u velikom broju po kamenolomu. U svo
m poznatom pokusu, Thor Heverdahl, voda norveke arheoloke ekspedicije koja je 1955
. prva podrobno izuila Uskrnji otok, dogovorio je s domorodakim glavarom da mu u Ra
no Rarakuu iskleu obrise kipa. estero je ljudi tri dana tuklo kamenim pijucima, st
alno pritom vlaei stijenu, pa na kraju dobilo obrise kipa dugog svojih 5 metara. N
a temelju je toga Heverdahl procijenio da bi estorica ljudi iskle-sala kip za otp
rilike godinu dana.
Kad bi se ti divovski kipovi oslobodili od stijene, otpremali bi se do svog konan
og poivalita na platformama dalekim i do deset kilometara po stazama to se zrakasto
ire od Rano Rarakua i pritom je uglavnom vrijedilo pravilo da je put bio to krai t
o je kip bio vei. Razlog tome ne mora nuno biti njihova teina, nego prije lomnost i
sklesanih kipova. Najvei transportirani kip je takozvani Paro, div visok gotovo 1
0 metara i teak vie od 80 tona, a koji su prebacili preko sedam kilometara tekog te
rena.
Rane istraivae, koji su pretpostavljali daje otok oduvijek bio bez drvea, posve je
smelo pitanje kako su se ti kipovi mogli transportirati bez drvenih poluga i obl
ica. Arheolozi su, meutim, uspjeli dokazati da je krajolik Uskrnjeg otoka neko bio
posve drukiji. Analizom peluda to ga je bilje nataloilo u tri jezera na otoku, dobi
li su sliku promjenjivog okolia i tako potvrdili La Perouseovu slutnju iz 1786. d
aje taj otok neko bio umovit. Prevladavao je pelud palme, a nedavna istraivanja upuu
ju na zakljuak da je vjerojatno rije o ileanskoj palmi, koja izraste do 20 metara u
visinu i do metar u irinu.
Stoga, dakle, vie ne postoje zapreke zakljuku da su se kipovi prenosili pomou drven
ih pomagala i konopaca. Prvi je pokus u tom smislu proveo Thor Heverdahl 1955.,
kad je okupio 180 mukaraca, ena i djece da na kratku udaljenost povuku 4 metra vis
ok kip vezan za saonice u obliku slova Y, izraene od raljastog drva.
Iste godine otoani su Heverdahlu ispriali prie o tome kako su te kipove pomicali i
sami zakreui ih na podnoju. To je proitao eki inenjer dr. Pavel Pavel pa izveo uspje
est s betonskom replikom, zbog ega gaje Heverdahl pozvao da se 1986. pridrui njego
voj ekspediciji. Oni su kipu visokom 4 metra privezali konopce za glavu, a onda
ga je petnae-sterolana ekipa poela polako pomicati, vrtei ga malo nagnuta na bazi,
ba kao kad pomiemo hladionik. Pritom su kip pomakli za samo neko-
liko metara. Izvjetaji o uspjehu tog pokusa uvelike se razlikuju: dol Heverdahl s
voju metodu proglaava nevjerojatno uinkovitom, ai ka arheologica dr. Jo Anne van Til
burg tvrdi daje takvo postupanje ljivo otetilo bazu te izazvalo glasne prosvjede
i u zajednici i meu stvenicima. Ameriki geolog dr. Charles Love izveo je slian poku:
tonskom replikom, koja je takoer pretrpjela oteenje baze. Zbog t promijenio pristu
p pa smjestio kip na malenu drvenu platformu i po je preko drvenih oblica. Tim j
e postupkom 25 ljudi uspjelo pomakm 50 metara za samo dvije minuta, ali se zbog
krivo postavljenih obli sruio. Iako je taj postupak zgodan kad je zemljite ravno,
zbog mali kipova, njima bi bilo teko upravljati ak i na blagom nagibu, dok si bili
transportirani i uz velike uspone.
Jo Anne van Tilburg je kompjutorskom simulacijom provjerila j dan postupak, u ko
jem su kipovi bili poloeni leima na drveni o pomicani na drvenim oblicama. Njezina
je metoda oito najprikl; za pomicanje kipova po neravnom terenu, dok bi pomicanj
e u uspra poloaju bilo zgodno samo na ravnom. Tehnika naginjanja i zakn moda se pr
imjenjivala za svladavanje kratkih udaljenosti na oba puta.
Uspio pokus dr. Charlesa Lovea -prevoenje betonske replike kipa na drvenim valjci
ma.
Postoje samo dvije glavne teorije o tome kako su se kipovi podizali na svoje mje
sto. Godine 1955. ekipa je otoana podigla 25-tonski kip zadi-ui ga polugama i podba
cujui kamenje, to je bio polagan, ali siguran postupak koji je potrajao osamnaest
dana. Nasuprot tome, budui da im nije nedostajalo drva, danas znamo i da se pod p
oluge mogao postavljati drveni kostur.
Mogli bismo stoga smatrati da su arheolozi potpuno odgovorili na von Danikenova
pitanja. Pa ipak, pokusi ne objanjavaju i svrhu tih divovskih kipova. Ostalo je z
abiljeeno objanjenje Tahianina Mahine kako neki otoani tvrde da ti kipovi predstavlj
aju negdanje vladare. Arheolozi su se, meutim, zapitali je li to ba itava pria. Danas
se smatra da to nisu bili portreti pojedinaca, nego da su imali dvostruku ulogu
- prikazati idealnog poglavicu i posluiti kao prikladno kameno tijelo u koje lju
dske ceremonije mogu dozvati bogove. Njih se moglo moliti da donesu lijepo vrije
me, pomognu u izgradnji kipova i podre u borbu protiv suparnikih skupina. Osim tog
a, njihova je posve ljudska svrha bila da poslue kao spomenici koji e zadiviti dru
ge moi i organizacijom ljudi zaslunih za klesanje i prevoenje tih divova.
Pokus norveke ekspedicije iz 1955., u kojem je ekipa otoana podigla kip na njegovo
mjesto.
Njihovo djelo u nama izaziva divljenje postignuima tih drevnih s novnika Uskrnjeg
otoka. Ali, tko su bili oni? I odakle su doli?
ovjek zvan Kon-Tiki
Pitanje podrijetla stanovnika Uskrnjeg otoka drai posjetitelje jo od Rc geveenovih
dana. Rane su arheoloke ekspedicije na Uskrnji otok to pii nje razmatrale nadugo i
nairoko, da bi napokon, i to ponajvie na ten: Iju lingvistikih dokaza, zakljuile da
su otoani polinezijske krvi. To lijepo uklapalo u ope shvaanje tog doba da su se P
olineani kao cjeli irili na istok preko Pacifika iz svog izvora u Melaneziji, otono
j skupi sjeverno od Australije.
Tu je konvencionalnu sliku najprije osporio Thor Heverdahl, ovj koji je, unato tom
e to je uinio mnogo da potakne istraivanje Uski njeg otoka, za arheologiju bio prav
a dave. Heverdahl, taj poasni Po neanin - jer se 1937. doselio na samotni otok Fatu
-Hivu - znanstvei je karijeru zapoeo kao biolog i ba je s tog motrita prvi put i po
sumnj u prihvaeno shvaanje koloniziranja Pacifika. Krenuo je od raspodjt poljodjel
skih kultura i poeo tvrditi da je Polinezija naseljena s istoka, Amerike, tonije i
z Perua. Njegovoj su teoriji, meutim, arheoloki a toriteti kojima se obratio nali j
ednu jednostavnu zamjerku: drevni Per anci nisu posjedovali prikladna plovila, j
er su plovila izraena od bah a kakva su u drevnoj Junoj Americi jedina bila poznat
a, bila potpui neprikladna za daleka putovanja, budui da bi se brzo natopila vodo
n potonula.
Takvo je glatko odbijanje njegovih ideja navelo Heverdahla da 194 krene na svoju
slavnu ekspediciju Kon-Tikijem. Zato je organizirao i gradnju splavi od balvana
balzina drveta povezanim konopom od kom pije, drei se pritom konstrukcije tradici
onalnih peruanskih plovila, joj nadjenuo ime sunevog boga Inka. U zaslueno proslav
ljenom juna kom podvigu, Heverdahl i njegovi suputnici (pet ljudi ijedna papiga)
, n: kon to su ih teglili od peruanske obale, za 101 su dan na Kon-Tikiju pri val
ili 4300 milja. Na koncu su se iskrcali na nenaseljenom atolu Raroia otoju Tuamot
u, istono od Tahitija, odakle su ih pokupili tjedan kasnij Kon-Tiki danas stoji k
onzerviran u muzeju u Oslu. Postoje tako dokaz; daje veza izmeu Amerike i Polinez
ije bila mogua, Heverdahl je u n; stavku razvio svoju teoriju koloniziranja Pacif
ika iz June Amerike. On tvrdio da je Polineziju najprije naselila bijela rasa iz
Tiahuanaca u Boliv ji (vidi odjeljak Tiahuanaco u ovom poglavlju) oko 800. godin
e, a zatin
izmeu 1100. i 1300., ljudi iz dananje Britanske Kolumbije, koji su postupno zamije
nili ranije stanovnike.
Radovi arheologa u pola stoljea poslije Kon-Tikijeve plovidbe pokazali su da je H
everdahlov scenarij potpuno kriv. Tako je, primjerice, mjerenje radioaktivnog ug
ljika pokazalo da je Tonga bila prvi put naseljena tek oko 1300. pr. Kr., i to l
judima s Fidija u Melaneziji, to znamo i po njihovoj keramici tipa lapita, koju na
lazimo diljem Melanezije. Do Samoe su ljudi stigli oko 1000. pr. Kr., i to su op
et bili izraivai keramike tipa lapita, dok su Havaji, Tahiti i Markezi bili naselj
eni izmeu 200. pr. Kr. i
Kon-Tiki, splav od balze Thora Heyerdahla, sred nemirnog mora na putu preko Paci
fika 1947.
700. n. e. To znai daje naseljavanje Polinezije, pa tako i Uskrnjeg ka, bilo ve dov
reno mnogo prije svakog mogueg polaska Heverda vih hipotetikih valova amerikih putni
ka.
Iako je njegova opa teorija kolonizacije Polinezije s amerikog pna time bila defin
itivno sruena (pa je se i on sam diskretno odrel Heverdahl je ipak ostao vrsto uz
svoje shvaanje da su prvi doseljeni Uskrnji otok doli s obale June Amerike prije 100
0. n. e., a da su lineani doli tek kasnije, izmeu 1450. i 1500. On to uvjerenje pot
pljuje mnotvom dokaza, medu koje ubraja i usmenu predaju te opaa podruja botanike,
arheologije, lingvistike i fizike antropologije. Nj vi ustro promovirani nazori n
edvojbeno su ostavili mnogo jai dojar arheoloke literature.
Heverdahl u svom dokazivanju polazi od predaje samih otoana, u joj nalazi dva pos
ebno znaajna primjera. Jedan je od njih pria o vi ru zvanom Hotu Matua (Veliki Rodi
telj), a koji je zaplovio na zap; svoje pustinjske zemlje pa pristao na Uskrnji ot
ok i tu osnovao novo ljevstvo. Drugi je primjer izvjetaj, prvi put zabiljeen 1911.
, o dvos kom podrijetlu dananjih otoana. Prema njemu, na Uskrnjem su ku postojale d
vije skupine ljudi. Jedni su bili Dugouhi i oni su stigli j isklesali prve kipov
e i stvorili pismo zvano rongorongo (vidi okvir Ror rongo). Mnogo su kasnije sti
gli Kratkouhi, koji su 200 godina bili s etabliranim Dugouhima, dok se napokon n
isu pobunili, poruili kipe pobili svoje gospodare. Taj je opi pokolj preivjelo tek
nekoliko DuL hih. Ostavi, meutim, bez gospodara, Kratkouhi su se sunovratili u ral
u graanskog rata.
Heverdahl je te dvije predaje ispleo u neprekinutu rasnu priu o po nom naseljavan
ju s obale June Amerike, u kojem su sudjelovati bjelo preci Dugouhih, na elu s Hot
u Matuom, a kojima su se kasnije pric ili tamnoputi Polineani (Kratkouhi) s Pacifik
ih otoka. Heverdah piui 1989., kristalno jasan glede male uloge to su je, kako vjer
uje, F neani obnaali na Uskrnjem otoku:
Etnografski dokazi, dakle, upuuju na zakljuak da su Poline-ane doista na Uskrnji oto
k, s njihovim pristankom ili protiv njihove volje, doveli moreplovci iz kulturno
razvijenijeg podruja drevnoga Perua, i to silom ili lukavstvom. Moda Europljani d
evetnaestog stoljea nisu bili prvi koji su kao lovci na robove zaplovili iz Perua
u Tihi ocean.
Heverdahl svoju tezu potkrepljuje botanikim dokazima. Neke su osnovnih kultura na
Uskrnjem otoku, primjerice banane i eerna tr
Rekonstrukcija kue s Uskrnjeg otoka s kamenim podom i slamnatim krovom, nalik na p
reokrenut brod.
(a s njima i koko), nedvojbeno dole iz Polinezije, ali su zato slatki krumpir (bat
ata) i tikva vodenjaa nedvojbeno junoamerikog podrijetla, dok su panjolci 1770. navo
dno vidjeli kako se uzgaja manioka, jo jedna ju-noamerika biljka. Na Uskrnjem otoku
nalazimo i druge biljke oito junoamerikog podrijetla, od kojih spomenimo nekada sve
prisutnu palmu, trsku totoru, koja je bujala po jezerima otoka i brala se za izr
adu krovova i amaca, te odjee i konopa, a napokon je tu i tavai, ljekovita biljka
za koju Heverdahl biljei da je ima i oko jezera Titicaca u Boliviji, gdje raste i
trska totora.
Sto se pak tie arheologije, Heverdahl se koncentrira na kipove, kao i na slinost i
zmeu njih i primjeraka iz June Amerike. On tvrdi da je kolosalno uspravno kamenje
isklesano u ljudski lik svojstveno drutvima zapadno od Anda koja su postojala u r
azdoblju prije Inka, dakle prije dvanaestog stoljea. Odreenije reeno, za jedinstven
i lik koji klei, a pronaen na rubu kamenoloma Rano Raraku, kao i za malenu ensku fi
guru, smatra se da imaju pandan samo u Tiahuanacu u Boliviji. U novije je doba H
everdahl usporedio uglavljene oi kipova na Uskrnjem otoku sa slinima pronaenim na he
titskim kipovima u Turskoj. On trenutano nagaa da se taj obiaj od Hetita preko Fenia
na prenio i preko Atlantika sve do Meksika i Peura, a zatim i do Uskrnjeg otoka.
Golemi stupovi nisu, meutim, jedini impresivni spomenici na Uskrnjem otoku, jer tu
su i platforme na kojima su ti kipovi podignuti. Mega-litske zidove tih platfor
mi, sazidane od blokova tekih i po nekoliko tona, ve su odavno usporedili sa zidov
ima to su ih Inke gradile u Peruu. Paralele se vide i u Tiahuanacu, iji su stanovn
ici gradili podjednako sjajne zidove jo prije 1000. godine. Heverdahl to istie kao
odluujui dokaz da su Uskrnji otok prvi naselili Amerikanci:
Nita nalik [na zid na platformi Naunau] nije pronaeno ni na jednom otoku u itavoj P
olineziji, ali je on tipian za megalitske
zidove u Junoj Americi. Nijedan polinezijski ribar ne bi bio kadar ni zamisliti,
a kamoli sagraditi takav zid. Budui da je bio napravljen u rano doba naseljavanja
otoka, vie je nego vjerojatno da je inspiracija za to potekla iz [June Amerike].
Same su platforme bile esto graene kao stepenaste piramide, a u Pei i Boliviji nal
azimo mnoge primjere takve arhitekture.
I prizemniji arheoloki dokazi takoer kazuju svoju priu. Kame kue kakve nalazimo na U
skrnjem otoku, tvrdi Heverdahl, u Poline: su nepoznate. Najvee zgrade to su ih vidj
eli rani istraivai bile su bi dolike graevine duge 100 metara. Neke su okrugle kue i
male lane s\ dove, dok su druge zgrade bile polupodzemne. Heverdahl odluno tv; da
nijedna vrsta tih kua, kao ni tehnika njihove izgradnje, nije poline2 ska, ali da
ih zato uvelike nalazimo u Junoj Americi.
Heverdahl priznaje da je podruje jasnog polinezijskog utjecaja Uskrnjem otoku njeg
ov jezik. Jezik kojim se danas govori na Uskrnje otoku neosporno je polinezijski,
ali moramo dopustiti i mogunost da moderni kontakti i doseljenici izazvali nesta
janje nepolinezijskih rijei izvornog otokog vokabulara. Heverdahl je stoga svoje z
animanje usmj rio na najranije prikaze tog jezika, primjerice onaj panjolske eksp
edic iz 1770. Rijei koje on navodi za brojeve od 1 do 10 ne zvue, meutii nimalo pol
inezijski, ali isto tako ne podsjeaju ni na jedan ivi junoam riki jezik. Heverdahl i
pak upozorava da je izvorne jezike na obali Per i Ekvadora zamijenio keua (quechu
a) kad su Inke pokorile to podru oko 1450. Unato tome, ouvali su se neki lingvistiki
putokazi koji up uju na junoameriku vezu, jer se, primjerice, slatki krumpir zove
kum ra, to upadljivo slii keujskoj rijei cumar.
Napokon, kljune nam dokaze pribavljaju i krv i kosti samih stano nika Uskrnjeg oto
ka. Norveka ekspedicija iz 1955. uzela je otoar ma uzorke krvi. Usporedba s uzorci
ma iz Amerike i Polinezije dovela do zakljuka da su stanovnici Uskrnjeg otoka tije
sno povezani s ob] njim kontinentom. To su, ini se, potvrdili i radovi amerikog ant
n pologa profesora Georgea Gilla koji je, prema Heverdahlovu miljenj pronaao odlike
to odstupaju od polinezijske norme; tako, primjei ce, mnoge lubanje imaju zakriv
ljene eljusti nalik na 'stolicu za ljuljanj to je nepolinezijska pojava, ali pozna
ta kod uroenikog stanovnit1 Amerike.
Polinezijsko podrijetlo
Heverdahl je nedvojbeno skupio impresivan popis slinosti, ali ipak su arheolozi o
sporili sve pojedine toke. Njegovi kritiari kreu ve od ekspedicije Kon-Tikija. Iako
je to bio izvanredan podvig kako u pogledu hrabrosti, tako i u pogledu izdrljivos
ti, on ipak ne mora biti koristan pokazatelj kad je rije o plovidbi starih Junoame
rikanaca. Sam je Kon-Tiki bio napravljen po uzoru na sasvim odreeno plovilo razvi
jeno tek nakon to su panjolci u esnaestom stoljeu donijeli jedro. Osim toga, Kon-Tik
i su morali tegliti 50 milja na puinu kako bi izbjegao snane priobalne struje - ko
je su mnoge kasnije istraivae to su poli Heverdahlovim stopama odnijele na sjever pr
ema Panami, a ne za zapad, prema Pacifiku. ak i oni malobrojni moderni putnici ko
ji su se uspjeli domoi Pacifika zavrili su svi odreda na otoju Markezi ili Tuamotu,
a ne na tisue milja junijem Uskrnjem otoku. Zato onda na tim otocima nema ni traga
junoamerikom utjecaju?
Heverdahlova je pak rekonstrukcija usmene povijesti Uskrnjeg otoka privukla estoku
paljbu svojom selektivnou. Njegovi protivnici ukazuju na mitove zabiljeene u devet
naestom i poetkom dvadesetog stoljea, a prema kojima je kralj-utemeljitelj Hotu Ma
tua doao s nekog otoka i stigao na Uskrnji otok plovei prema izlazeem suncu. A kad m
u se primakao smrtni as, Hotu Matua je otiao na najzapadniji dio otoka i okrenuo p
ogled prema svom zaviaju. Po tome bi Hotu Matuin rodni kraj oito bio u Polineziji.
Heverdahl je na to odgovorio da se on oslanja na izvornu predaju, poslije izmij
enjenu kako bi se uklopila u predrasude kasnijih posjetitelja. Ipak se ini pomalo
udnim daje Katherine Routledge, koja je za Prvoga svjetskog rata na Uskrnjem otok
u provela esnaest mjeseci u skupljanju usmene predaje, ula samo verziju prema kojo
j je Hotu Matua doao sa zapada.
Teorija o dvjema rasama, jednoj svjetloputoj s dugim uima i drugoj tamnoputoj i k
ratkih uiju, dala bi se sagledati i u drugom svjetlu. Prvi su istraivai, istina, pr
iali o bijelim otoanima, ali sline su opaske pravili i o mnogim drugim polineanskim
skupinama, kod kojih je oito takoer opaena velika raznovrsnost boje koe. To to je La
Perouseov crta prikazao i kipove i otoane s europskim crtama lica samo odaje njego
vu sklonost da ih prikae bjeljim no to su uistinu bili. Izvjesno je, meutim, da kap
etan Cook nije nimalo dvojio u njihovu opu slinost sa stanovnicima Polinezije, jer
je za stanovnike Uskrnjeg otoka i Novog Zelanda rekao da potjeu od iste nacije.
to se pak tie Heverdahlova tumaenja da su ljudi s dugim uima i oni s kratkim pripadn
ici dviju razliitih rasnih skupina, ono se snano
V
Simboli u pismu rongorongo za koje se smatra da predstavljaju palmu kakva je ras
la na Uskrnjem otoku.
oslanja na jednu jedinu usmenu predaju zabiljeenu 1911., a lako je mogi e da su lj
udi koji su je uli bili pod utjecajem ideja o superiornim i inf< riornim rasama,
u ijim su okvirima bili navikli razmiljati. Prie o dvj< ma skupinama na otoku mogle
su se isto tako lako protumaiti i u smisi drutvenih klasa.
Botaniki bi dokazi u prilog Heverdahlove teze trebali biti man upitni, ali kad ih
pogledamo malo blie, i oni gube snagu. Divovska pa ma koja je neko rasla na Uskrnj
em otoku vjerojatno je ista onoj koja dobro poznata i u ileu, dok i trska totora
i ljekovita biljka tavai nedvo beno potjeu iz June Amerike. Njih su, meutim, na Usk
rnji otok mog donijeti vjetar, ocean pa i ptice na nogarna. Jedan od tih prirodni
h posti paka ili vie njih zacijelo je zasluan za dolazak i divovske palme i totoi
na Uskrnji otok, jer analiza peluda pokazuje da oboje buja na otoku vL najmanje 3
0 tisua godina dakle od doba mnogo starijeg i od samih pc etaka naseljavanja Polin
ezije. Nikakva ljudska intervencija nije potrebn da bi se objasnila nazonost tikv
e vodenjae, jer je poznato da se ona i plutanjem po svjetskim morima.
Tako nam ostaju jo samo prehrambene kulture manioka i batati Situacija je glede m
anioke vrlo neizvjesna, jer panjolci koji su je prepc znali 1770. gotovo sigurno
nisu bili botaniari, dok samo etiri godin kasnije Johann Forster, botaniar kapetana
Cooka, o njoj ne biljei ni ta. Manioka je slubeno zabiljeena tek 1911., i to nakon
viekratno dolaska novih ljudi i kultura iz June Amerike. Daleko je najbolji kandi
dat za botaniko seljenje slatki krumpir, koji se normalno iri sadnjon dakle vegeta
tivno. Iako on sjeme daje tek vrlo rijetko, to se ipak zna do goditi, zbog ega po
stoji mogunost da su ptice njegovo sjeme prenijel na Markeze, odakle je on kasnij
e bio presaen na Uskrnji otok i ostata Polinezije.
Tako bi se zapravo Heverdahlovi botaniki nalazi dali potpuno obja sniti i bez poz
ivanja na rane koloniste iz June Amerike. I doista, ini s da botanike injenice govor
e snano protiv njegove teorije. Ako je Uskrs nji otok naselila organizirana druina
iz June Amerike, zato kolonisl nisu sa sobom donijeli i kukuruz, grah i bundevu,
svoje daleko najvanij prehrambene kulture?
Sto se pak tie arheolokih nalaza, nema dvojbe da postoji slinos izmeu kipova i megal
itskih platformi na Uskrnjem otoku i onih koj nalazimo u Peruu ili Tiahuanacu u B
oliviji. Heverdahl, meutim, oiti pretjeruje kad tvrdi da u Polineziji nema nieg ni
izdaleka slinog tome Jer u Polineziji postoje kameni kipovi, od kojih spomenimo l
ik koji kle s otoka Ra'ivavae kraj Tahitija, visok otprilike 2 metra. Opi pak izgl
ei platformi podsjea na polinezijski marae (svetita boanskih predaka), i
meu njima su najslinije najstarije platforme na Uskrnjem otoku ijedan primjerak spo
menutog svetita na otoku Timoe kraj Mangareve. Najin-trigantnije su od svih veze
koje su moda postojale s najbliim naseljenim otokom, Pitcairnom, kojih 1400 milja
zapadnije. Kad su na nj 1790. stigli slavni pobunjenici s Bountyja, zatekli su t
ragove ranije naseljenosti, meu kojima i velike kamene kipove na platformama, ali
su ih, naalost, strovalili u more.
Daleko najuvjerljiviji arhitektonski dokaz o kontaktu s Junom Amerikom svakako je
masivni zid od uglavljenog kamenja kojim su okruene neke platforme, a koji sasvi
m izvjesno jako podsjea na graditeljstvo Inka. Meutim, ni ovdje dokazi nisu nedvoj
beni. Junoameriki su zidovi u cijelosti bili napravljeni od masivnog kamena, dok p
rimjerci na Uskrnjem otoku imaju jezgru od lomljenca kojoj je dodan impresivan va
njski sloj od obraena kamena. Ali i u ovom sluaju slina se megalitska arhitektura v
ia i drugdje po Polineziji, a najslavniji je primjer petometarski triliton (dva u
spravna kamena povezana na vrhu kamenim pragom) od klesanog i uglavljenog koralj
a izraen oko 1200. godine na Tongi. Arheolog dr. Pe-ter Belhvood s Australskog na
cionalnog sveuilita smatra daje Heverda-hlova najjaa toka ba ta megalitska arhitektur
a:
Ahu [platforma] broj 1 na Vinapuu vjerojatno je izgraena... prije 1520. godine i
njezina izvanredna fasada od precizno uglavljenih blokova tako je slina suvremeno
m zidarstvu peruanskih Inka, da smatram da je u to doba dolo do nekakvog ogranieno
g kontakta. Valjalo bi, meutim, svakako istaknuti da je Vinapu i jedini ahu te vr
ste meu njih tristotinjak na otoku te je on moda posljedica samo sluajnog dolaska s
plavi krcate peruanskim Inkama upoznatim s graditeljskom tehnikom svog naroda.
Prema Belhvoodovoj skromnoj tezi, Peruanci bi, dakako, kulturi Uskrnjeg otoka dal
i samo kasni doprinos, a ne bi nipoto bili njezini utemeljitelji.
Nasuprot Heverdahlu postoje i jasne slinosti izmeu kua na Uskrnjem otoku i u Polinez
iji. Ve spomenuti brodoliki tip podsjea na graevine na Mangarevi, Rapi i Tuamotusu,
dok su zgrade s niskim kamenim zidovima koji nose krovove ispletene iz prua pozn
ate s Mangareve i Drutvenog otoja. Cak se i bavasti krovovi napravljeni tehnikom lan
og svoda mogu vidjeti i na Havajima.
Podruje na kojem Heverdahlovi arheoloki kritiari nalaze najtee dokaze svakako je obl
ast izrazito junoamerikih kulturnih znaajki koje ne nalazimo na Uskrnjem otoku (kao,
uostalom, ni drugdje u Polinezi-
ji). Meu njima su najoitije keramika i pamune tkanine, predmeti ko proizvode sva jun
oamerika drutva to ih je spomenuo Heverdahl, a kojih na Uskrnjem otoku uope nema. Osi
m toga morali bismo zamiji titi i da stanovnici Uskrnjeg otoka posjeduju posve dr
ukije i daleko sli bije kameno orue od onog to ga nalazimo u Junoj Americi. Zapra ba
zbog toga William Mullov, glavni arheolog norveke ekspedicije 1955., nije stekao u
vjerenje daje ameriki Indijanac ikad stupio nogoi na taj otok. Ti neobjanjivi nedos
taci sasvim se izvjesno ne mogu obj; sniti nestaicom sirovina, jer pamuk dobro us
pijeva na Uskrnjem otoki dok je norveka ekspedicija pronala izvrsnu lonarsku glinu,
a otoki opsidijan savreno prikladan za junoanierike postupke izrade kamene alata.
Nee nas iznenaditi da su se antropolozi sloili s Heverdahlovoi tvrdnjom da se u je
ziku Uskrnjeg otoka pojavljuje polinezijski vokabula ali ne i s njegovim nagaanjem
o izgubljenom junoamerikom jeziku vezama izmeu kontinenta i Uskrnjeg otoka. panjolci
ma koji su 177( Uskrnji otok proglasili svojim polinezijski su jezici bili posve
nepozna pa se stoga moglo i oekivati da osvajai od govora otoana nee razumje ba nita.
anjolski zapisi o vokabularu Uskrnjeg otoka, kljuni za pol poru Heverdahlove tvrdn
je da otoani govore nepolinezijskim jezikon teko da se mogu smatrati pouzdanima. S
amo etiri godine kasnije kape tan Cookje zapisao kako je prvi otoanin koji se pope
o na jedan od njego vih brodova brojio na jeziku koji je njegov tahianski prevodi
lac Mahin uspio prepoznati. Pa ipak je, kako istie Heverdahl, Cook potom doda kak
o je jezik [njegova posjetitelja] unekoliko bio nerazumljiv svima na ma pa je, una
to svem svom trudu da s njima komunicira, Cook zaprav objavio popis od samo 17 po
linezijskih rijei iz jezika otoana. Na prvi s pogled ini da to podupire Heverdahlov
u teoriju o junoamerikom do prinosu vokabularu Uskrnjeg otoka, jer bi ona sasvim iz
vjesno objasni la postojanje rijei nepoznatih Tahianinu. Nasuprot tomu, lingvisti
tvr de da ljudi koji su bili dugo izolirani, kao to je to sluaj sa stanovnicim Usk
rnjeg otoka, u pravilu razvijaju poseban, lokalni rjenik.
No to emo s batatom, zvanim kumara na Uskrnjem otoku, a i cuma na jeziku Quechua, p
eruanskih potomaka Inka? Cak ni tu ne nalazimi suglasnost, jer je normalno ime Q
uechua za slatki krumpir bio apichu, dol se nigdje na obali June Amerike ne pojav
ljuje izraz cumar. Quechue su ti rije zapravo posudili od ljudi iz unutranjosti. D
ruga je nevolja za Heyer dahla to se slatki krumpir rairio cijelom Polinezijom, sv
e do Novog Ze landa, pod slinim imenom, i to vjerojatno mnogo prije doba Inka.
Najvaniji potencijalni izvor dokaza o podrijetlu stanovnika Uskrs njeg otoka jesu
zapravo sami njegovi stanovnici. Heverdahl tvrdi da jt
Gillovo ispitivanje kostura otoana pokazalo da se kod njih pojavljuje neobian, zak
rivljen oblik eljusti, nalik stolici za ljuljanje, slian onom u Junoj Americi, ali ne
poznat u Polineziji. Gillov je zakljuak, meutim, bio sasvim suprotan, budui da taj
oblik eljusti ukazuje na kontakte s Polinezijom, a ne s Junom Amerikom, jer ameriki
Indijanci imaju u pravilu ravnu eljust. Veina je, meutim, kostura to ih je Gill isp
itao bila vrlo mlada, to ostavlja otvorenom mogunost ranijeg naseljavanja iz June A
merike.
U novije je doba u raspravu o podrijetlu stanovnika Uskrnjeg otoka bila uvedena i
analiza DNK. Izvaeni su uzorci iz desetaka kostiju odraslih ljudi umrlih izmeu 11
00. i 1868. godine. Rezultati analiza bili su posve jasni, jer su se pojavili ti
povi DNK poznati s Havaja i Chathamova otoja kraj Novog Zelanda. Ili, kako to bil
jei voa ekipe, dr. Erika Ha-gelberg s Cambridgea: Nai rezultati potvruju polinezijske
afinitete prvotnih doseljenika. Oni sasvim izvjesno pokazuju da su Polineani bili
na otoku ve mnogo prije nego to to vjeruje Heverdahl. Tu, meutim, ipak nije i kraj
prie, jer analize DNK nisu dokazale da su svi prvotni doseljenici doli iz Polinez
ije. Posve je, naime, mogue da su na Uskrnjem otoku postojale razliite genetske sku
pine, da je jedna od njih bila junoa-merikog podrijetla i da se enila iskljuivo unut
ar sebe, dok su dosadanja testiranja identificirala samo polinezijski dio stanovn
itva.
Kakve onda zakljuke moemo izvui iz tih dvaju upadljivo razliitih naina gledanja na do
kaze? Prisutnost je Polineana na Uskrnjem otoku neosporna. Junoameriki su utjecaji s
vakako mogui, ali su oni, ako ih je i bilo, doli vrlo kasno. Ne postoje nikakvi ne
pobitni razlozi da se objasne doseljavanjem s kontinenta, a izvjesno ne postoji
ni uvjerljiva potpora Heverdahlove teorije daje Uskrnji otok u poetku naselila flo
ta splavi od balze to je doplovila s obale Perua.
Katastrofa u raju
Ako se pak jo zasigurno ne zna jesu li stanovnici Uskrnjeg otoka bili isti Polineani
, ini se izvjesnim da su bili odgovorni za veliku ekoloku katastrofu. Po analizama
peluda znamo da su prije dolaska doseljenika otokom dominirale nizinske ume. U t
renutku, meutim, prvog kontakta s Nizozemcima, jedva se jo igdje moglo vidjeti pok
oje stablo. Sto se to dogodilo?
umski se pokrov otoka poeo smanjivati ve oko 750. godine, da bi do 1150. ume u nizin
i bile gotovo potpuno iskrene. Sadraj peluda sta-
Uklesani lik ovjeka--ptice iz vjerskog sredita
Oronga, kojemu je, kad je prestala izrada kipova,
naglo porasla vanost.
bala pao je oko 1450. na svoj najnii nivo. Tako je nekoliko stoljea pi posjeta Niz
ozemaca nastao krajolik gotovo sasvim bez stabala. S nest; kom je stabala nastup
ila jaka erozija tla, stoje uvelike otealo i uzgoj p hrambenih kultura.
U tome se sasvim sigurno kriju skroviti razlozi drutvenog sloma 1 ji je nastupio
poslije 1680. i doveo do ratova i kraja klesanja kipova. 11 su na to drutvo razdi
rano sukobima 1722. naletjeli europski istraiv i sasvim razlono zakljuili da otoani
nikad ne bi bili sposobni stvoi spektakularni i monumentalni okoli u kojem su ivje
li.
Zato je na Uskrnjem otoku nestalo uma? Iznenaujua se sluti odgovora pojavila u obliku
malenih udubljenja na veini drevnih palu nih oraha koje su otkrili arheolozi. Us
tanovilo se da su to tragovi zu malenog polinezijskog takora, dovezenog preko Pac
ifika da poslui h hrana (jer su ga otoani jeli ba kao to Peruanci jedu zamorce). Hra
ni se orasima, takori su uvelike ugrozili razmnoavanje palmi, ionako \ pod udarom
ljudskih stanovnika otoka. Njegove su se ume stalno str njivale zbog izrade kanua
jer su otoanima ti amci trebali za rede te obilaske, primjerice, malenog koraljno
g grebena Sala-y-G6mez, ko 260 milja na sjeveroistoku, vjerojatno radi hvatanja
morskih ptica koje se na njemu gnijezdile. U trenutku posjeta Europljana, na oto
ku goto da vie i nije ostalo stabala pa je kapetan Cook vjerojatno imao pravo k j
e kanue s Uskrnjeg otoka opisao kao najgore na Pacifiku. I napokc vjerske su djel
atnosti ogoljele veinu otoka od uma. Tisue su velik stabala bile posjeene i pretvore
ne u oblice, poluge i drugo drveno oru za pokretanje i podizanje divovskih kipov
a. Zvui doista ironino, ali d su stvarali kolosalne uvare koji e njihovom zaviaju osi
gurati duhovi zatitu, otoani su i nehotice radili na njegovu unitenju. Kad je stab n
estalo, kipovi su morali ostati gdje se koji naao pa su mnogi bili osude da nikad
ne dovre svoj put od kamenoloma do platforme na obali mor
Moda nikad ne doznamo stoje to stanovnike Uskrnjeg otoka nave na takvo ponaanje i z
ato im je, kako se ini, bilo drae pustiti da stat nestanu do posljednjeg negoli se
odrei svojih vjerskih obiaja i ukim kult izrade kipova. A kad su stabla nestala, ta
kori su se pobrinuli da se i obnove. U tom je trenutku ve bilo prekasno otisnuti
se na puinu u potr zi za novom domovinom, jer se veza s ostatkom Polinezije ve oda
vno bi izgubila, ba kao i stabla potrebna za izgradnju spasilake flote kanua.
Rongorongo
Rongorongo (to znai recitiranje ili pojanje) pismo je samih stanovnika Uskrnjeg oto
ka, a zapisao ga je otac Joseph Eyraud, prvi stalni doseljeni stanovnik otoka. N
jegova je vjerska misija 1864. zavrila neuspjehom, ali izvjetaj to gaje napisao za
svoj red otvara nam dragocjen pogled u posljednje dane otokoga drutva prije nego to
su ga rastoili ropstvo, zarazne bolesti i kranstvo. Evraud je zabiljeio da se po svi
m kuama nalaze drvene ploice ili tapovi prekriveni svojevrsnim hijeroglifskim znako
vima. Pritom, naalost, nije naao nikoga tko bi mu elio te natpise i prevesti. Kad su
se sljedee godine misionari vratili s pojaanjem, pritisnuli su otoane da prihvate
kranstvo i da naprave jasan prekid s prolou, unitivi sve mogue religijske predmete p
ko i natpise na rongorongu. Posljedica je toga bila daje to jedinstveno slikovno
pismo, sa simbolima koji, izmeu ostalog, podsjeaju na ptice, ribe, sunce i stabla
, postalo misterij koji se opire rjeenju.
Sto je izvor tog izvanrednog pisma, danas poznatog iz svega dvadeset pet preivjel
ih natpisa? Norveki istraiva Thor Heverdahl iznio je tezu, u skladu sa svojim nazor
ima o podrijetlu stanovnika Uskrnjeg otoka, da ono potjee iz Amerike. Nitko od Pol
ineana nije poznavao umijee pisanja, ali je ono moda postojalo u Peruu, jer su panjo
lski osvajai navodno zakopali ploe na kojima su Inke naslikale svoju povijest. Mal
o dalje, u Panami i Kolumbiji, Indijanci Cuna su svoje vjerske tekstove urezival
i na drvene ploe.
Antropolozi se slau s Heverdahlom da u itavoj Polineziji pismo nalazimo samo na Us
krnjem otoku. Oni, meutim, na njegovo podrijetlo gledaju na sasvim drugi nain i tvr
de daje njegov nastanak potakla ceremonija potpisivanja ugovora na temelju kojeg
su panjolci 1770. otok proglasili svojim. Nijedno arheoloko iskapanje nije otkril
o natpis na rongorongu, a svi sauvani primjerci potjeu s konca osamnaestog i poetka
devetnaestog stoljea. Znakovi su osim toga upadljivo jednaki te se ne opaa da su
se s vremenom imalo mijenjali.
Pa ipak bi rongorongo, unato svom kasnom poetku, kad bi se odgonetnuo, bacio novo
svjetlo na religiju Uskrnjeg otoka, a moda i na kipove. Naalost, unato itavom stoljeu
prouavanja, jo nije napravljen uvjerljiv prijevod nijedne ploe, iako samozvanih pre
vodilaca nije nikad uzmanjkalo.
U devetnaestom je stoljeu bilo nekoliko promaenih poetaka. Tako je biskup Jaussen s
Tahitija pronaao mladog stanovnika Uskrnjeg otoka, nekog Metoroa, koji je tvrdio
da zna prevesti tablice u njegovu posjedu. Nakon to je Metoro petnaest dana pojao
, biskup je nevoljko zakljuio da mu ovaj podvaljuje, jer je od zgode do zgode ist
om simbolu pridavao razliita znaenja i istu rije povezivao s vie znakova.
Najuvjerljiviji je od svih prijevoda onaj blagajnika Williama Thomsona s amerikog
broi USS Mohican, koji je 1866. pristao na Uskrnjem otoku. Meu predmetima koje je
skupio i svojoj misiji za Nacionalni muzej u VVashingtonu nale su se i dvije drv
ene ploice prekrivei rongorongom. elei po svaku cijenu doi do prijevoda, Thomson je
potraio osamdesettr godinjeg otoana Ure Va'e Ikoa, koji je priznao da zna rongorong
o, ali se skanjivao prekr naredbu Katolike crkve da s njim vie nema nikakva posla.
Thomson je zato pribjegao m tu, a kad Ure Va'e Iko nije htio ni pipnuti ploice to
ih je Thomson skupio, ipak ga je nag vorio da pogleda fotografije ploica biskupa
Jaussena, a odlunost mu je pokolebao i alkohc Gledajui u fotografije, Ure Va'e Iko
je zapjevao pjesmu u slavu plodnosti, a Thomsonovi: drugovi urno navrljali njegov
e rijei. Ipak, bez potvrde drugih informatora, to je bio nes guran putokaz, a Tho
mson i dalje nije znao proitati nijedan drugi natpis.
Prvi lingvist koji je u novije doba prouavao rongorongo bio je njemaki uenjak Thom
Barthel. On je otkrio 120 osnovnih elemenata od kojih se dalo sloiti 1500 do 2000
razl itih znakova. Barthel je tvrdio da je rongorongo sustav slikovnih simbola k
oji prikazuji; predmete i pojmove, tako da pojedinani znak ili glif moe predstavlj
ati itavu frazu, zbc ega ga je mnogo tee prevesti. Najvei je napredak ostvario na pl
oici zvanoj Mamari, t svemu sudei lunarnom kalendaru.
Najnoviji je istraiva na tom polju ameriki lingvist Steven Fischer, koji je istraio
g( tovo sve sauvane natpise na rongorongu. Pritom je posebno zanimanje posvetio t
akozvan palici Santiago, oko 120 centimetara dugom ezlu koje je neko pripadalo nek
om poglavi s Uskrnjeg otoka, a prekriveno je s 2300 simbola. Taj je tekst jedinst
ven po tome stoje ra: dijeljen nizom okomitih crta povuenih izmeu znakova u neprav
ilnim razmacima. U sv; kom ulomku gotovo je svakom treem simbolu pridruen jedan dr
ugi, koji Fischer opisi je kao faloliki (slian falusu). Taj se pridrueni znak nikad
ne pojavljuje s posljednjim i pretposljednjim simbolom prije razdjelne crte i ni
jedan odjeljak izmeu crta nema manje c tri simbola. Sve je to navelo Fischera da
ustvrdi kako se struktura teksta temelji na broju tr drugim rijeima, da se u njem
u pojavljuju trijade.
Potom se Fischer okrenuo Ure Va'e Ikovu napjevu u slavu plodnosti, a koji je zab
iljei Thomson. U njemu se pojavljuje i etrdeset jedno mitsko parenje koje je stvor
ilo floru i faun Uskrnjeg otoka. Za Fischera je pritom bilo najvanije da se bog ko
ji poziva na parenje uvije spominje prvi, njegova boica druga, dok potomstvo dola
zi na tree mjesto. Tako dobivam trijadnu strukturu s mukim likom uvijek na prvom m
jestu. Tu se sasvim jasno vidi slino: s Fischerovim shvaanjem palice Santiago.
Potom je nastavio s dokazivanjem da i dva druga teksta imaju iste falolike dodat
ke glifc vima i trijadnu strukturu. On stoga vjeruje da se svi ti tekstovi odnos
e na mitove o stvaranj s Uskrnjeg otoka. Fischer je, meutim, predloio prijevod samo
jedne reenice, u kojoj s pojavljuju tri simbola u poretku ptica (s falusom), riba i s
unce. On to ita kao: Sve s
Reci pisma rongorongo s palice Santiago, s crtama koje moda dijele rijei i simbole
s falolikim dodacima.
ptice opile s pticama, tako se rodilo sunce. Iako je takav prijevod mogu, teko bismo
mogli rei da se on tono poklapa s Ure Va'e Ikovim parenjem bogova i boica.
Mnogo je manje uvjerljiva Fischerova teza da se i ostalih desetak tablica bavi p
jesmama o stvaranju. Njegovi se dokazi svode na ponavljanje slijeda simbola za p
ticu, ribu i sunce, kao i opu trijadnu strukturu, budui da u tim drugim tekstovima
ne nalazimo faloliki simbol. Iako je posve mogue da se iza tih natpisa na rongor
ongu krije trostupna struktura, to samo po sebi oito nije dovoljan dokaz za zaklj
uak kako se svi ti tekstovi odnose na mitove o stvaranju. Presuda veine uenjaka gla
si daje Fischerov rad vaan, ali da ipak nije donio i kljuan preokret u razumijevan
ju rongoronga. Na Uskrnjem je otoku ostalo jo misterija.
Glava etvrta
ZEMLJANI LIKOVI
UVOD
Ujednom zabitnom kutku engleskog ladanja lei najvei umje humak u Europi. Silburv H
ill u Wiltshireu smjestio se u si izvanredne koncentracije pretpovijesnih spomen
ika, medu kc ma nalazimo sve od masivnih grobnica pa do kamenog kruga u Aveburv
najveeg na Britanskom otoju. Pa ipak, taj brijeg, od svih tih spomenil ostaje i da
lje najzagonetniji. Silburv Hill ima oblik golemog krnjeg stot 40 metara visokog
i promjera kojih 150 metara, a nasut je uglavnom kl dom iskopanom iz golemog opk
opa, irokog 38 metara, koji ga okruu Volumen nagomilane krede i zemlje dosie zapanj
ujuih 340 tisua pi stornih metara. Procjene koliine ljudskog rada utroenog za njegov
u i gradnju prilino se razilaze, ali se kreu oko srednje vrijednosti od nek 15 mil
ijuna radnih sati. No kakva se svrha krije iza tako silnog truda?
Zbog svoje veliine, Silburv Hill je oduvijek zazivao usporedbu s e| patskim piram
idama pa najstarija teorija glasi daje ta golema graevir ba kao i one, zapravo gro
bnica. Oko 1660. veliki je engleski starinar Jol Aubrev zabiljeio mjesnu predaju
da je pod tom gomilom pokopan, i jo na konju, kralj Sil te daje vjerojatno optoen
zlatom. VVilliam Stuk ley, kasniji pionir pretpovijesne arheologije, iznio je 17
23. tezu daje S bury najvelianstveniji mauzolej na svijetu, ne izuzimajui ni egipat
s piramide. Drugi starinari, u nadi da e otkriti velianstvenu grobnic Golemi umjetn
i humak kroz nju su 1776., odnosno 1849., probili tunel, ne otkrivi meutim pi
Silhury Hill, nasut tom nita zanimljivo - osim da u sreditu krednoga breuljka lei
jo je oko 2500. pr. Kr. na zemljana humka, promjera 30 i visoka 5 metara.
Zemljani likovi 269
Mnoga pitanja, od kojih ono o godini nastanka tog zapanjujueg spomenika, svakako
nije najneznatnije, ostala su bez odgovora pa je BBC 1968. sponzorirao nova iska
panja pod vodstvom profesora Richarda At-kinsona sa Sveuilita u CardifFu, glasovit
og po svom radu na Stonehen-geu (vidi odjeljak Stonehenge u poglavlju Graditeljs
ka uda). Uprava je televizije samouvjereno oekivala da e to pobuditi zanimanje dovo
ljno veliko da se opravdaju pozamani trokovi. Bile su napravljene i pripreme za pr
enoenje u ivo, izravno s nalazita, u sluaju da doe do dramatinih otkria, za im se ni
nije ukazala potreba.
Atkinson je doveo rudare iz velkih ugljenokopa da ponovno otvore tunel zapoet 1849
. pa je ekipa nastavila rovati kroz samo srce humka, ali na koncu... nisu pronali
nita. BBC se pomirio s gubitkom i obustavio planove istraivanja jaraka.
Iako nije bilo nikakvih spektakularnih otkria, Atkinsonov je rad ipak bacio svjet
lo na to kako je taj brijeg napravljen. Paljivo biljeenje slojeva zemlje i krede o
d kojih je humak bio nasut pokazalo je da se to nasipanje dogodilo u tri faze (o
d kojih je prva ona utvrena 1849.), i to oko 2500. pr. Kr. Pa ipak je - napose za
to to od grobnice nije pronaen ni spomen - svrha tog humka ostala zagonetna kao i
dotad. Silburv nedvojbeno tvori dio aveburijskog kompleksa, ali je teko i zamisli
ti kako bi on mogao igrati ikakvu ulogu u ceremonijama koje su se tu odravale. Br
ijeg je bio nasut u uleknuu pa je sav krepki trud kopanja i nasipanja tisua tona z
emlje i krede doveo samo do toga da se ta toka podigne do razine okolnih breuljaka
. On se s oblinjih spomenika jedva i vidi, a ne tvori ni zgodan vidikovac za, pri
mjerice, astronomska promatranja.
I tako se ini da Silburv Hill nije bio napravljen ni zbog kakve praktine svrhe - b
arem takve kakvu bismo i mi mogli shvatiti. Dr. Alas-dair Whittle, koji se 1990-
ih prihvatio objavljivanja rezultata iskapanja Silburvja, tvrdi da je za drevne
stanovnike VViltshirea izgradnja silnog umjetnog brijega ili svetog humka bila in l
jubavi, jer su graditelje vodili zajedniko religijsko vjerovanje i elja da u tome
dragovoljno sudjeluju svojim radom. No kakav je uistinu bio taj religijski motiv
, danas je teko pogoditi. Ipak nema dvojbe da je meu naim predcima postojao rairen p
oriv za preoblikovanjem krajolika zbog razloga koji se nama ine posve iracionalni
m. Osamdesetak kilometara od Silburvja u Somersetu lei Glastonburv Tor, koji je p
rema jednoj teoriji jo jedna rukotvorina pretpovijesnih dizajnera zelenih povrina.
Iako je sam Tor (brijeg) uglavnom prirodan, pojavila se i tvrdnja daje njegov n
eobini spiralni oblik nastao jer su ga pretpovijesni inenjeri oblikovali u divovsk
i labirint.
VVhittle je Silburv Hill usporedio s umjetnim humcima kakve nalazimo, i to na st
otine, na jugoistoku Sjedinjenih Drava, a koji su oblikom
Pogrebna ceremonija Natcheza kako su je zabiljeili francuski istraivai 1720.
sve od visokih stoaca pa do misterioznih nasipa u obliku raznih pti; drugih ivotinj
a. Ti su humci prvi put privukli zanimanje europskih d< seljenika po okonanju Ang
lo-francuskog rata 1756. Tad je za naseljav nje bilo otvoreno golemo podruje izmeu
postojeih kolonija i Mississi] pija. Kad su se pioniri poeli ulijevati u dolinu r
ijeke Ohio, otkrili su da plodna ravnica posuta humcima i da se jo mnogi kriju po
umama. Tal je, sve u svemu, u dolini bilo zabiljeeno desetak tisua humaka. Kad nas
eljavanje proirilo i na druge krajeve, izvjetaji su o humkama poo li pristizati s
golemog podruja: obale divovskih rijeka iz srca amerike kontinenta - Ohija, Illino
isa, Indiane i Missourija - bile su obrubljei tim humcima.
Taj spektakularni niz zemljanih graevina ostavio je takav dojam i koloniste, da s
u se odmah stvorile teorije o misterioznoj rasi gradite] humki. Pritom je, naalost,
bilo malo nade da bi se identitet tih graditi lja mogao utvrditi ispitivanjem m
jesnog ivlja, jer je ono bilo rastjerano i sve strane ili pobijeno u ratovima i e
pidemijama to su ih sa sobom don jeli doseljenici. Ne vjerujui da bi Indijanci mog
li posjedovati graevinsl sposobnosti potrebne za izradu tih humaka, starinari su
pretpostavili c su graditelji humaka bili pripadnici neke vie rase koja se doselila S
tarog svijeta, to jest da su to bili Egipani, Mongoli, Vikinzi, Hindu koji su doli
iz Indije, pa ak i izgubljena plemena starog Izraela. Jedne stavna istina da su
humke sagradili ameriki Indijanci pomno se zaob lazila sve dok to nije dokazao iz
vjetaj to ga je po nalogu amerike vlac 1894. priredio Cyrus Thomas. On je dokazao i
zvan granica svake razlo ne sumnje da su nalazi to ih je iskopao iz humaka u biti
indijanskog pc drijetla. Neprekinuta veza izmeu Indijanaca i graditelja humaka mog
se pratiti kroz usmenu predaju, a dokazivao ju je i rijedak izvjetaj rani francus
kih istraivaa koji su 1720. vlastitim oima pratili pokop u hurr ku poglavice plemen
a Natchez u Louisiani.
To ne znai daje gradnja humki u cjelini novija pojava. Najstariji pc znat komplek
s humki je nedavno istraeno nalazite Watson Brake Louisiani, koje mjerenje radioak
tivnog ugljika smjeta u doba oko 340( pr. Kr., to znai da je ono od veine nalazita na
istoku Sjedinjenih Dl ava starije za dobre tri tisue godina. Pa ipak, VVatson Bra
ke nije jedne stavno nalazite, jer na njemu nalazimo jedanaest humaka povezanih z
e mljanim nasipom koji zatvara podruje promjera gotovo tristo metara.
Kasniji su kompleksi humaka golemi. Najstarije naselje u Sjeverne Americi pred p
oetak devetnaestog stoljea bio je grad Cahokia na oba li Mississippija kraj dananje
g St. Louisa, Missouri. On je pokrivao po druje od priblino 15 etvornih kilometara,
a na toj se povrini, na ita vom nizu otvorenih prostora i oko njih, nalo otprilike
sto dvadeset hu
Zemljani likovi 271
Prikazi sjeverne/amerikih humaka iz devetnaestog stoljea, poput ovih u dolini rije
ke Mississippi, stvorili su romantinu sliku o iezloj rasi graditelja humki.
maka. Najvei meu njima, takozvani Monks Mound (Redovniki humak, nazvan tako prema s
amostanu to su ga u prethodnom stoljeu sagradili na njemu), dizao se tridesetak me
tara iznad sredinjeg trga. Baza mu je imala dimenzije 300 puta 230 metara pa je t
o stoga bila najvea pretpovijesna zemljana graevina u Novom svijetu, sa 600 tisua p
rostornih metara materijala i nedavno otkrivenim slojem kamena dopremljenog u Ca
hokiju s udaljenosti od dvadesetak kilometara. Na njegovu su vrhu bili otkriveni
obrisi drvene graevine duge trideset metara. Oko humaka su bile podignute malene
drvene zgrade u kojima je, na vrhuncu Cahoki-je, to jest izmeu 1050. i 1150. god
ine, ivjelo nekih 40 000 stanovnika. Znatnija suvremena zajednica, izmeu ostalih,
postojala je i u Aztalanu u VVisconsinu, gdje je utvreni grad na povrini od osam h
ektara stajao uz itavu menaeriju humaka u obliku ptica i drugih ivotinja to su ih jo
prije vie stotina godina oblikovali raniji doseljenici.
Danas se zna za postojanje otprilike pedeset skupina humaka oblikovanih u likove
. Najspektakularniji je primjer meu svima njima Serpent Mound (Zmijski humak) u O
hiju, napravljen od gline na prirodnom rtu negdje oko 1000. godine. Dug je gotov
o 400 metara, irok 6 i visok oko 120 centimetara. Izgledom podsjea na zmiju koja u
ustima dri jaje (ili ga moda jede?) i pritom se razmotava spremna da otpue, sa sed
am petlji tijela ve ispruenih i jo tri u repu. Na jajetu je pronaen malen krug na-go
rjela kamenja, trag vatre paljene zbog neke ceremonijalne svrhe.
Kod mnogih je humaka, dakako, bilo otkriveno da pokrivaju grobove, ali vrijedi l
i to ba za sve njih? Kad je rije o namjeni humaka, tu je vladala velika raznolikos
t ak i najednom mjestu, primjerice u Cahokiji. Tako na tom lokalitetu nalazimo hu
mke u obliku platformi, stoaca i hrptova.
Great Serpent Mound u Ohiju, napravljen oko 1000. godine, onako kako ga je 1890.
, u doba njegova iskapanja, narisao Frederic Putnam.
Humci u obliku platformi, od kojih spomenimo Monks Mound, n hu su bili zaravnjen
i, a na njima nalazimo i tragove drvenih graevir njima su razliiti tumai vidjeli hr
amove, odnosno nastambe vladai vjerskih voa. Razlika meu potonjima, dakako, nije m
orala biti ba otra kao stoje to danas. Rjei stoasti humci sluili su za bogatake trebe,
dok su malobrojni humci s hrptom bili zajednike grobnice n; jenjene uglavnom sir
omanijim ljudima.
Drugi su humci bili manje spremni odati svoje tajne. Tako se za pent Mound dugo
vjerovalo da predstavlja boansku zmiju, a u mnc se indijanskim predajama spominje
zmijsko boanstvo koje uva ive Zemlji, i to napose od vode. Sam pak lokalitet gleda
na poprilinu v nu akumulaciju, a vatru su na jajetu moda palili da pokau kako z pa
zi na vodu. Toliko se shvatilo, no zato su Indijanci smatrali da Ser Mound treba
napraviti u tako divovskom mjerilu?
Je li se neto vano krilo i u samom inu pravljenja humaka? Cii da je jo od samog poetk
a bilo ba tako. Zbunjen gotovo potpunim dostatkom artefakta s nalazita Watson Brak
e, kao i ekstremno osi nim dokazima o aktivnostima na tome mjestu poslije dovrenj
a izgrac Joe Saunders sa Sveuilita sjeveroistone Louisine bio je prisiljen izi ti t
ezu kako odgovor moda glasi da je njihova svrha bila sama njil izgradnja.
Puni opseg drevne izgradnje humaka u dananjim Sjedinjenim D vama vjerojatno nam n
ikad nee biti poznat, jer su prvi europski dose nici naalost unitili na tisue njih,
oslobaajui mjesto za gradove, i oranice, i to usprkos nastojanjima ranih starinara
da ih sauvaju i op Kasnija je aktivnost, dakako, moda prikrila ili unitila sline sp
orni ke i u drugim dijelovima svijeta. ule su se ak i tvrdnje da upueno
Zemljani likovi 273
moe, pod dananjim ladanjem oko Glastonburvja u Somersetu, razabrati oblike golemog
kompleksa divovskih likova vrlo slinih sjevernoameri-kim humcima u obliku ivotinja
. Za njih se vjeruje da predstavljaju primitivni zodijak i tvore hram zvijezda.
No dok je taj Somersetski zodijak vrlo sporan, postojanje je divovskih likova u br
itanskom krajoliku gola injenica. Rije je o tajanstvenim likovima u junoj Engleskoj
, izrezanim u kredi. Na padinama se, naime, mogu crtati slike jednostavnim uklanja
njem zelenog travnog sloja koji ih je dugo prekrivao, pri emu se otkriva bijela k
reda ispod njega. Takve rezbarije brzo ponovno zarastu u travu, to znai da lik ost
aje vidljiv samo ako struemo kredu da ostane blistavo bijela. Zbog toga se do dan
as, od mnotva rezbarija u kredi za koje znamo da su postojale, sauvao tek malen br
oj. U svakom sluaju, opstanak nekih likova u kredi, za koje se vjeruje da su pret
povijesni, pokazuje neobini kontinuitet lokalnih obiaja, koji se proteu moda i tisuam
a godina u prolost.
Od likova u kredi koji jo postoje najpoznatiji su White Horse (Bijeli konj) kod U
ffingtona u Berkshireau, Cerne Abbas Giant u Dorsetu i Long Man kraj Wilmingtona
u Sussexu. White Horse stoji na padini to
Ilustracija iz knjige Timarenje Bijelog konja viktorijanskog romansijera Thomasa
Hughesa, koji je tvrdio daje Uffington White Horse bio stvoren na spomen pobjed
e kralja Alfreda Velikog (849. - 899.).
Novi iz eljeznog doba, iskovan u junoj Engleskoj u prvom stoljeu prije Krista. Na nje
mu je prikazan stilizirani konj slian ufingtonskom bijelom konju.
Crte Diva iz Cerne Abbasa to gaje 1920. izradio sir Flinders Petrie.
gleda na veliku dolinu i s podnoja se brijega vidi samo iskosa; da bis mu razabra
li itave obrise, moramo ga promatrati s udaljenosti od nel liko kilometara. White
Horse je dug oko 110 metara i visok oko 40, n njegovom se tonom obliku jo rasprav
lja. Autoriteti iz devetnaestog s ljea naizmjence ga slikaju kao izgladnjelu i ug
odno popunjenu ivotir Ipak je u oba sluaja njegov najupadljiviji detalj zmajska gl
ava s kljun (dvije crte to mu vire iz usta) i odvojene noge.
Najstariji zapis o Bijelom konju nalazimo u samostanskom dokumei napisanom prije
1100. godine, a koji govori kako je neki redovnik nali dio zemlju kraj White Hors
e Hilla. Dugo se vjerovalo daje taj konj nekoliko stoljea stariji od tog prvog spo
mena i daje urezan kao spon nik na pobjedu kralja Alfreda Velikog, saksonskog kr
alja koji je konc devetog stoljea oslobodio junu Englesku od vikinkih osvajaa. Go ne
je meutim 1931. arheolog Stuart Piggott iznio podrobne argume; u korist stavljan
ja Bijelog konja u posljednje stoljee starog, odnosno ] vo stoljee novog vijeka, i
to polazei od usporedbi ufingtonske rezbai s konjima prikazanim na kovanom novcu
te bogato ureenim bronan vjedricama iz tog doba.
Piggottovo je tumaenje odnijelo pobjedu i tako su prestale praktii sve rasprave o
godini nastanka Bijelog konja - iako su sad neki arheoli tvrdili da mala udalje
nost oblinje tvrave na uzviici, sagraene oko 6i pr. Kr., upuuje na zakljuak da su konj
a zapravo izdubili njezini gradii lji iz eljeznog doba, i to kao plemenski simbol
. A onda su 1990-ih n( radovi oksfordskih arheologa Davida Milesa i Simona Palme
ra doveli dramatinog preokreta, jer je jarak urezan u kredu, onaj koji daje obr k
onja, omoguio primjenu nove metode odreivanja starosti. Rije je optikom datiranju, n
aime postupku koji omoguuje odreivanje treni ka kad je neki zasuti sloj bio poslje
dnji put izloen dnevnom svjetlu. Ta dobivene godine bile su doista neobine, jer su
se kretale izmeu 140C 600. pr. Kr. Po tome danas izgleda da bi Uffington White H
orse mog biti relikt iz bronanog ili eljeznog doba i vjerojatno najstariji nalaz B
ritaniji koji govori o razvoju plemenskog identiteta.
Div iz Cerne Abbasa (Cerne Abbas Giant) u Dorsetu zacijelo je m gao biti mono ple
mensko boanstvo, jer je visok 55 metara, u pojasu i rok 12, jer u desnici nosi to
ljagu dugu vie od 30 metara, a erektirani n je penis dug 7,5 metara (iako je vjer
ojatno mnogo impresivniji od izvc nog, budui da se u dananju verziju, ini se, uklop
io i pupak). Taj je n torni div oito stariji od 1694., jer rauni mjesne crkve za t
u godinu bilje isplatu za popravak Diva 3 ilinga i 0 pensa. Na nesreu, postoje tei dv
ojbe o stvarnoj starosti diva, tog najzabavnijeg meu engleskim lik vima u kredi,
pojavi koja kod mjesnih istunaca izaziva stalnu nelagod
Zemljani likovi 275
Dugonja iz Wilmingtona (LongMan ofVJilmington).
Dok Piggott tvrdi da Div prikazuje junaka Herkula i da je urezan u rimskom razdo
blju (1. - 5. stoljee n. e.), postoje razlozi za slutnju daje on zapravo mnogo st
ariji. Prvi koji je ponudio godinu i objanjenje postanka Diva iz Cerne Abbasa bio
je John Hutchins, a uinio je to u svojoj Povijesti starina grofovije Dorset iz 1
774., gdje je napisao da je lik navodno bio urezan sredinom sedamnaestog stoljea,
i to iz vica. Ta je godina i dalje mogua i mnogi su historiari ustvrdili kako su
u to doba politikih previranja, kad je monarhija bila sruena, a graanski ratovi raz
dirali zemlju, bili stvoreni mnogi goli likovi. Drugi je od glavnih argumenata u
korist kasnije godine nastanka to to o njemu oito nema ranijeg spomena. Spomenimo
, meutim, da se u starim zapisima ne pojavljuju ni mnogi drugi likovi na padinama
, a koji su oito vrlo stari, meu kojima i White Horse, to znai da sluaj Cerne Abbas G
ianta jo nije zakljuen.
Najmisterioznija od svih velikih rezbarija u kredi i nedvojbeno vrlo stara - jes
t Long Man (Dugonja) iz Wilmingtona. Iako su arheo-
loka iskapanja donijela vane indicije o dobu njegova nastanka, s\ mu je tee odredit
i. Long Man je najvii od svih krednih divova, je protee itava 69,3 metra u visinu.
U objema rukama dri po motki tap, zbog ega se ini kao da stoji u vratima na strmoj p
adini. Najst zapis o njemu kojim danas raspolaemo jo je mlai od zapisa o Ct Abbas G
iantu - rije je o crteu u katastru iz 1710. - a uvjerljiva gc na njegova nastanka
nije iznesena sve do 1964. kad je u anglosaks skom grobu u Fingleshamu, u susjed
noj grofoviji Kent, bila pronad bronana kopa za remen, ureena malenim golim likom s
po jedi kopljem u ruci.
esto ili sedmo stoljee, na koje upuuje ta saksonska paralela, po s mu se sudei ipak
mora iskljuiti zbog nalaza otkrivenih 1969. pri obr ljanju lika. Iskapanja u rame
nu i jednom tapu iznijela su na vidjelo i vjerojatnije komadie rimske podne ploice,
iako moramo odmah re sami arheolozi u to nisu nipoto bili sigurni. Ipak se veina a
rheologa e da je Long Man vjerojatno nastao jo u pretpovijesno doba, iako je mogue
odrediti ba toan trenutak. Jo je neizvjesnija njegova svrha, ne slii ni na plemenski
simbol ni na neko prepoznatljivo keltsko bo stvo, a iz pretpovijesne Britanije n
e poznajemo nita njemu nalik. Al njega jednog dana podvrgnemo optikom utvrivanju st
arosti, modi naemo na sigurnijem terenu.
Jedna od najintrigantnijih teza o Long Manu svakako je ona to ji poetkom stoljea po
nudio starinar Alfred VVatkins. On je iznio misije da taj lik predstavlja ni man
je ni vie nego pretpovijesnoga geodeta ko rukama dri vizirne tapove. S obzirom na t
o da crtanje tako dobro p porcioniranog lika ne bi ilo bez paljivih geodetskih mje
renja, ta ic svakako nije bez zabavne ironije.
Watkinsonova je teza, meutim, bila tek dio mnogo ire teorije. I; su likovi u kredi
na engleskim padinama ve sami po sebi divovski p jekti, Watkins je u njima vidio
samo djelie mnogo ire zamisli. On je \ rovao da su praktiki svi stari spomenici u
Britaniji - od pretpovijesi likova u kredi pa do kamenih krugova u srednjovjekov
nim crkvama -1 smiljeno postavljeni u golemu mreu ravnih crta. Watkins je tvrdio s
u te fey linije, pod kojim su imenom poznate, bile u poetku napr ljene kao staze, a
li su toke na njima postupno zadobile religijsko zna nje. Mnogi od njegovih sljed
benika tvrde da su ve i same te crte im sakralnu svrhu. Sve to, napokon, nije dov
elo ni do kakvog konanog : kljuka, budui da se znanstvenici jo gorljivo spore i o sa
mom poste nju ley linija.
Watkinsovi uenici, meutim, uvelike crpe snagu iz injenice da j' mnogim krajevima Am
erike otkriven golem sustav misterioznih ravr
Zemljani likovi 277
crta. Najpoznatije su, dakako, crte u pustinji Nazca u Peruu, a rije je o itavom s
ustavu linija i divovskih likova upisanih u pustinjsko tlo ba onako kako su u Eng
leskoj bili nacrtani likovi u kredi. A tu su i zagonetne ceste naroda Anasazi na j
ugozapadu Sjedinjenih Drava. One ba kao i Silburv Hill ve na prvi pogled stvaraju d
ojam da imaju nekakvu sasvim jasnu svrhu i taj je dojam jo jai od dojma da je Silb
urv oito grobnica - no koji ne potvruje i poblie ispitivanje.
Pleme Anasazi, to je nesretno ime jer na jeziku Navaja znai stari dumani, njihovi pot
omci, Pueblo Indijanci, zovu Naim starima. Oni su bujali na sunom tlu Arizone, New M
exica, Utaha i Colorada od otprilike 850. do 1300. godine, kad su mnoga naselja
naglo naputena. U arheologiji su najpoznatiji po svojim izvanrednim velikim kuama,
to jest zajednikim viekatnicama, gotovo slinim dananjim stambenim zgradama. One su
imale i do 650 soba i u njima su vjerojatno ivjele tisue ljudi. ini se da je srce n
jihove civilizacije bio gusto napuen kanjon rijeke Chaco (Chaco Canvon) u New Mex
icu, u kojem nalazimo niz od devet velikih kua izgraenih izmeu 950. i 1130., naprav
ljenih od sjajno izraenih pjeenjakih zidova te s podovima i stropovima sastavljenim
od priblino 20 000 stabala, od kojih su neka bila dopremljena i s udaljenosti od
130 kilometara.
Posljednjih je godina bilo napravljeno i jedno izvanredno otkrie, naime da i Chac
o Canvon lei u sreditu cestovne mree, od koje je zrano fotografiranje otkrilo na sto
tine kilometara. Dosad najdua poznata cestovna veza spaja kanjon sa stotinu kilom
etara dalekim naseljem. Ceste Anasazija ravne su staze iroke 4 do 12 metara, a iz
raene su uglavnom samo tako da se zemlja oistila od kamenja, to je tehnika pomou koj
e su stvorene i linije u Nazci u Peruu, ali blie kanjonu ve nalazimo znatnije cest
e usjeene u kamen i s rubnicima od obraenog kamena ili sirove opeke.
Sedamdesetih godina, kad se na zranim snimkama poela pojavljivati cestovna mrea, ini
lo se daje ona sluila za sasvim jasne gospodarske svrhe. Iz doba Anasazija nalazi
mo mnoge lokalitete izvan Chaco Canyo-na, ali s arhitektonskim odlikama velikih
kua u dolini, pa tako i izolirane velike kue i velike kive (velike podzemne vjersk
e graevine), a isto tako i manja naselja. Fenomen Chaco, kako ga nazivaju arheolo
zi, obuhvaa oko sto pedeset sela razbacanih po sjevernim dijelovima New Mexica i
Arizone. S obzirom na spomenute poznate veze, arheolozi su prirodno pretpostavil
i da je cestovni sustav sluio integriranju rasprenih naselja. Njima se u Chaco Can
von mogla dovoziti drvna graa, a isto tako i egzotina roba, primjerice tirkiz iz N
ew Mexica i perje makaa iz Meksika. U suno
pak doba, s najbolje je zemlje Chaco Canvona mogla potei hrana i s siti izolirane
zajednice.
Kad se, meutim, s ucrtavanjem te cestovne mree uznapredov postalo je oito da je eko
nomsko objanjenje sve tee braniti. Jer ne sa da su te ceste ile ravno kao strelica,
ne hotei slijediti ak ni dno ili bo ve dolina kao ni obii breuljke koji bi im se nal
i na putu, nego nisu ak ni najizravnijim putom izmeu naselja. A onda su tu i blisk
i dijel dviju ili vie cesta koji teku gotovo paralelno. Tako Veliku sjevernu ce;
koja od Chaco Canvona tee skoro ravno na sjever, prate jo dvije do e s njom uspored
ne. To bi teko mogla biti posljedica isto ekonomske i luke utemeljene na gustoi pro
meta. Osim toga, kad te ceste ulaze u njone, esto se pretvaraju u stubita usjeena u
litice kamenim ekii uz upravo straan utroak znoja. Na najstrmijim dijelovima gradit
elji morali ak praviti i skele za uspon po gotovo okomitim liticama. lake stubita
vode do velikih kua, uspon je njima bio tako teak, da se svai s malo veim teretom,
ako bi mu se i samo malo okliznula noga, moj lako strovaliti na dno kanjona. I n
apokon, neke od tih cesta zavrav usred niega, daleko od ikakva naselja. Iako su ne
ki dijelovi ceste nesi zbog erozije ili u bujicama, ti se zavreci u zabiti pojavl
juju i preesto a bismo ih mogli zanemariti.
Alternativno objanjenje uglavnom je plod projekta Solsticij, sa s ditem u VVashing
tonu. Njegovi su sudionici ustvrdili da bi se te ce mogle objasniti mnogo smisle
nije ako bismo u njima vidjeli vjerske g: devine. Oni ukazuju ne samo na nefunkc
ionalne znaajke cesta neg na postojanje, uz neke od njih, malenih zgrada koje uve
like podsje: na svetita povijesnog naroda Pueblo. Slika ravne ceste koja tee to na s
jever kljuna je u religiji Pueblo Indijanaca, jer se njom gibaju d hovi, odlazei i
z naeg svijeta i u nj se vraajui, dok se rije cesta pi vodi kao kanal za ivotni dah.
nas jasno upuuje na zakljuak je bar Velika sjeverna cesta imala i neko nesvakodne
vno, simboli znaenje.
No bi li to vjersko tumaenje imalo smisla i u iroj pojavi cestogradi naroda Anasaz
i? Stephen Lekson sa Sveuilita u Coloradu oito sm tra da bi. On je nedavno ustvrdio
da su te ceste vidljiv aspekt izvanre nog sustava veza koji je drao na okupu svi
jet Anasazija. Produimo pravac Velike sjeverne ceste to polazi iz kanjona Chica, n
apokon em tvrdi on, stii do Aztec Ruins (Aztekih ruevina), velike koncentrat je veli
kih kua devedesetak kilometara dalje na sjever. Iako tom prod etku danas ne moemo ui
u trag, sasvim je mogue da e se jedni dana otkriti cesta koja povezuje ta dva sre
dita. Mnogo je nevjerojatni Leksonova tvrdnja da bi nas nekakav hipotetski daleko
seni produ
Zemljani likovi 279
tak Velike sjeverne ceste na jug napokon doveo do 630 kilometara dalekog Casas G
randea u Meksiku. Casas Grande je inae golemi lokalitet na kojem nalazimo neobian
spoj elemenata meksike i anasazijske arhitekture pa tako i kombinaciju malenih hu
maka nalik srednjomeksi-kim piramidama i etverokatnica od sirove opeke vrlo slinih
onima iz kanjona Chaco.
Leksonovu je Veliku junu cestu zasad mogue slijediti samo tridesetak kilometara, jer
se tada rava, ali to njega ne obeshrabruje. Naprotiv, on istie vanost sjeverno-juno
g povezivanja moi. No bilo kako mu drago, ta tri velika sredita moi, Chaco Canvon,
Aztec Ruins i Casas Grande, nisu bili na vrhuncu istodobno, jer je Aztec Ruins i
skoio tek nedugo poto je naputen Chaco Canvon, dok se Casas Grande digao oko 1250.,
tek malo prije nego to je naglo naputen Aztec Ruins zajedno s ostatkom anasazijsk
og podruja. Stoga cesta koja ih povezuje ne bi sluila nikakvoj praktinoj svrsi, neg
o bi vie bila nekakva cesta kroz vrijeme, stvarajui fiziku vezu izmeu tih triju sredi
vjerojatno povezanih jakom tradicijom.
Zagovornici ley linija u pretpovijesnoj Britaniji, koji vjeruju da su one udaral
e ravno kroz krajolik, u cestama su Anasazija, dakako, vidjeli srodnu pojavu. Pa
ipak, Velika sjeverna cesta nije ba tako ravna kako su ponekad davali naslutiti
Lekson i ostali. Iako ona iz Chaco Canvona kree ravno na sjever i tako tee pedeset
ak kilometara sve do velike kue u Tvvin Angels Pueblu, tada ipak skree malo na sje
verozapad i vodi prema Salmon Ruinu. Aztec Ruins prema njemu lee tono na sjever. T
o znai da se Anasazi ba nisu sasvim ropski drali smjera sjever-jug pa im je moda pod
jednako vano bilo i povezivanje glavnih mjesta. Ceste Anasazija stoga nisu ba tako
sline navodnim ley linijama. A izmeu Chaco orijentacije sjever-jug i ley linija p
ostoji jo jedna kljuna razlika, jer anasazijski primjer povezuje skupinu slinih lok
aliteta to ih je izgradila ista kultura u razdoblju od samo dvije stotine godina,
dok veina navodnih ley linija povezuje vrlo razliite lokalitete stvorene u razdob
lju od vie tisua godina.
Pa ipak, bez obzira na moguu slinost anasazijskih cesta s europskim ley linijama,
pred nama jo ostaje pitanje zato su, po svemu sudei, ravne crte openito odigrale tak
o vanu ulogu u odreivanju mjesta drevnih spomenika. U sluaju linija iz Nazce poesto
se ulo miljenje da su bile napravljene kako bi pokazale mjesto izlaska i zalaska v
anih zvijezda, ali ipak su nedavna istraivanja u Nazci urodila sasvim drugim tumaen
jem, koje polazi od rituala amana ili plemenskih arobnjaka. Samani, naime, tvrde da
odlaze na magina putovanja (esto u obliku ptica ili drugih ivotinja) i da tada njih
ov duh leti preko zemlje sve do dalekih mjesta. Ta
su putovanja znanstvenici povezali kako s linijama iz Nazce, tako i vodnim ley l
inijama u Britaniji, iako jo ostaje nerijeeno pitanje ko) amanska letna trasa morala
biti ravna.
Zanimanje za amanske postupke koje je odnedavna zahvatilo na leyeve razvilo se sa
svim prirodno iz njihovog ranijeg istraivanja d mogunosti na granici paranormalnog
. Mnogi koji su pisali o ley liri tvrde da su drevni ljudi imali mnogo istananija
osjetila od naih i bili svjesni tajanstvenih sila u samoj Zemlji, a koje mi tek
poinjen krivati. Sam se Watkins bojaljivo klonio takvih tema, ali su se u dj kasni
jih autora ley linije nerazmrsivo ispreplele s traganjem za skriv zemljanom energ
ijom.
U svemu su tome prednjaili mnogobrojni britanski raljari, t ljudi koji tvrde da po
mou raalja i drugih sprava mogu otkriti p podzemnih voda (vidi Uvod u poglavlje Ar
heologija i nadnara S eksplozijom istraivanja u duhu new agea, do koje je dolo 1 -
ih, raljari su dobrano izili iz svog normalnog djelokruga pa su i gi postali gorlj
ivi lovci na leveve. Tako su u Stonehengeu, Aveb i svim drugim velikim britanski
m megalitskim lokalitetima ra opazili udne pojave. Pod tim su spomenicima navodno
detektira toke podzemnih vrela, to je stvorilo vrtloge nekakve neopipljive podri
jetlom moda elektromagnetske. Raljarstvo je nedvojbeno < no umijee (iako nitko ne z
na koliko staro) pa su stoga raljari p toga iznijeli tezu da su i njihovi prethod
nici u pretpovijesno dob svjesni istih energija. Mnogi su raljari osim toga tvrdi
li da te ene mogu pratiti od mjesta do mjesta, a VVatkinsonova ideja o staroj noj
stazi 1960-ih se ponovno rodila u modernom ruhu, to jest u ku ideje o silnicama
neke tajanstvene sile. Nai su stari, tvrde oni mjerno gradili svoje velike spomen
ike od zemlje i kamena na sabi tokama te energije, na mjestu gdje se njom moglo n
ajlake ovi - a za nama nepoznate svrhe. Iako su takva istraivanja bila uglav ogran
iena na Britaniju, da su ekipe raljara kojim sluajem stig] Nazce, Ohija ili zemlje
Anazasija, nema dvojbe da bi doli do sli zakljuka.
itava je ta tema zemljanih energija ostala vrlo maglovita sve d neki istraivai nisu
odluili provjeriti u praksi. Sredinom 1970-ih I cis Hitching, autor koji se zani
mao pretpovijesnim misterijima, izv pokus koji je trebao provjeriti tvrdnje o me
galitskim spomenicima je iznio Bili Lewis, velki farmer na glasu kao jedan od naj
boljih ra u Britaniji. Lewis je rekao da moe detektirati energiju koja spiraln e me
nhirima i dolje i gore. S obzirom na to da je pretpovijesne ljude ralna ara oito f
ascinirala, ta je ideja svakako mogla odjednom pov
Zemljani likovi 281
mnoge konce. Hitching je potraio Johna Tavlora, profesora matematike na londonsko
m Kings Collegeu, koji se u to doba zanimao moguom vezom izmeu navodnih paranormal
nih sposobnosti (primjerice svijanja lice) i elektromagnetskih sila.
Tavlor je nadzirao itav projekt te se pobrinuo i za fiziara bez predrasuda, dr. Ed
uarda Balanovskog, opremljenog prijenosnim magnetome-trom, i ovaj je poao s Hitch
ingom istraiti usamljeni menhir u Llangvni-
dru u Walesu, stoje stajao u blizini Lewisove kue. I to to su otkrili, ja ih je iz
nenadilo. Lewis je kredom oznaio mjesta na kojima je osjeat kao trnce u prstima -
struju spiralne energije stoje tekla uz kamen. Potc je Balanovski, ugodivi instru
ment prema lokalnom pozadinskom pol testirao povrinu kamena i pritom naao magnetsk
e anomalije upra u tokama na koje je ukazao Lewis. Igla je na brojaniku magnetorr
tra skoila do vrijednosti daleko veih od nekoliko tisuinki ili stotir gaussa, koliko
bi bilo normalno. Balanovskog se to duboko dojmilo:
Bit je svega da nas je na to upozorio ovjek koji pogaa gdje su vode i da smo mi dol
i i nali neto mjerljivo. Mogue je da je razlog te anomalije geoloki, da se krije ba u
stijeni. No moda je uzrokuje i neto to mi jo ne razumijemo.
Nedugo se potom Balanovskom pridruio i Tavlor pa su ponovili p kus (to je ovaj put
Hitching snimio i filmski) da bi opet dobili sli rezultate.
To se vrlo izgledno, iako neortodoksno istraivanje nastavilo i 198' -ih godina po
d okriljem projekta Zmaj (Dragon Project), u kojem se na la ekipa zainteresirani
h znanstvenika, raljara i probranih fiziara u org nizaciji Paula Devereuxa, uredni
ka Ley Huntera. Oni su proveli mnoi sezone lutajui kroz engleska polja i skupljaj
ui anomalne vrijednosti kako elektromagnetske, tako i radijacijske oitane s pretpo
vijesnih spi menika, a isto tako i produujui dobro poznat katalog tradicionalni! a
negdotalnih dokaza o moima (koje se poesto oituju u iscjeliteljski sposobnostima) dre
vnih menhira. Pa ipak se projekt Zmaj napokon svi ni na to. Zlatno je pravilo zna
nstvenog rada ponovljivost pokusa, a pri jekt Zmaj je, dijelom zbog nedostatka s
redstava i nepostojanja stroge ak demske organizacije, uspio na kraju dobiti rez
ultate koje bismo mogli n zvati samo traljavima. Potencijalno zanimljiva mjerenj
a nisu ponovljena drukijom opremom i monitorima. Kontrolna mjerenja, to jest mjer
en pozadinske radioaktivnosti i magnetizma, bila su provedena odoka i nis primje
reno zabiljeena pa bi bilo poteno rei da knjiga Mjesta moi (Plac ofPower) to ju je 19
90. objavio Devereux ne sadri nijedan primjer koji 1 mogao obratiti skeptika. Nij
e zapravo bilo izneseno nita to bi nadmaii one prve Hitching-Tavlorove pokuse u Lla
ngvnidru, a ak ni oni nisu bi provedeni ba jako rigorozno. Devereux je od svega iz
nio samo koment; profesora Tavlora da su se daljnja testiranja kamena u Llangvni
dru pc kazala pomalo kontradiktornim.
Neki zanimljivi rezultati dobiveni na megalitima mogli bi ipak bi znaajni - iako
zbog razloga vrlo razliitih od onih koje zamiljaju odi
evljeni poklonici zemljanih misterija. Mnogo od kamenja to su ga izabrali pretpovije
sni graditelji moglo je lako imati neobina svojstva. Tako su kao graevni materijal
esto birali granit s krupnim uklopinama kvar-ca, vjerojatno zbog sjaja i nijansi
boja - od bijele do crvene - to ih kristali kvarca daju toj inae prilino neugledno
j stijeni. Kvare osim toga posjeduje izvanredna piezoelektrina svojstva. (U elekt
rinim upaljaima pri-tiemo kristal kvarca da iz njega izbijemo struju elektrona.) Sto
ga nas moda i ne bi trebalo jako iznenaditi to drevni menhiri daju anomalne elektrom
agnetske vrijednosti. Jesu li, meutim, stari narodi poznavali i elektrina svojstva
kvarca, sasvim je drugo pitanje.
Budui da nije bilo ozbiljnog testiranja i radova, u posljednjem je stoljeu oduevlje
nje navodnim anomalnim energijama na pretpovijesnim lokalitetima tiho zamrlo. S
njim se izgubila i elja za povezivanjem skupina drevnih spomenika linijama tajans
tvene energije. Godine 1990. od te se teme poeo paljivo odmicati ak i raljar Tom Gra
ves, koji je dvadeset godina ranije bio jedan od glavnih zagovornika veze izmeu z
emljanih energije i ley linija. Raljarstvo je, naalost, intuitivna vjetina koja ba n
e podnosi znanstvenu provjeru i kriterij ponovljivosti (vidi Uvod u poglavlje Ar
heologija i nadnaravno). A od mnogobrojnih shema podzemnih tokova ispod Stonehen
gea i drugih spomenika, to su ih nacrtali raljari, ni dvije se ne slau meu sobom.
Ideja da bi se elja naih starih za preoblikovanjem okolia dala objasniti zemljanim
energijama jednostavno ne djeluje uvjerljivo - rije je, naime, samo o objanjavanju
neeg nepoznatog drugim jo nepoznatijim.
No ako se pokretaka sila ne krije u neemu u Zemlji, je li mogue da je njen izvor net
o iznad nje? Jesu li nai stari pokuavali stvoriti odraz neba na Zemlju izgradnjom
golemih prikaza ili modela zvijezda i zvijea? (Vidi odjeljak Misterij Oriona u pog
lavlju Promatranje neba.) Upravo to tvrde zagovornici Somersetskog zodijaka, dok
su se linije u Nazci esto tumaile kao divovska slika neba. Te i sline teorije osta
ju i dalje u najmanju ruku vrlo sporne, no ipak je mogunost da su nai stari ostvar
ivali tako iroke zamisli svakako vrijedna daljnjeg istraivanja. Toliki su njihovi
spomenici uniteni - ili bar vie nisu vidljivi - daje posve lako mogue da je u njiho
vu rasporedu postojao nekakav obrazac koji se danas teko moe razabrati. Mi, meutim,
o motivima drevnih graditelja zemljanih graevina i megalita i dalje znamo jako m
alo, to znai da imamo i te kako valjan razlog nastaviti istraivanje, pa ak i ako nek
i od istraivakih puteva i djeluju krajnje neobino.
GLASTONBURYJSKA SPIRALA
t ' , -__>., N v
Spiralni labirint uklesan u stijenu kraj Tintagela u Cornwallu.
Novi iz klasinog razdoblja s grkog otoka Krete. Novi je iskovan u Knossosu pa stoga no
si kraticu KNO ispisanu grkim pismenima.
Godine 1944. irski je poslovni ovjek Geoffrev Russell usnio san tako da je, im se
probudio, sliku koja mu je jo lebdjela pred oima smje bacio na papir. Bio je to sp
iralni lik to ga je tvorila jedna crta smota u sedam petlji. Pomalo u nedoumici,
spremio je crte i nije se vie nji: bavio.
Listajui, meutim, osamnaest godina kasnije magazin Countrj L najednom je ugledao f
otografiju crtea-uklesanog u stijenu, nedavno krivenog pokraj Tintagela, slavnog
arturijanskog lokaliteta u Cornvva (vidi odjeljak Kralj Artur u poglavlju Legend
e i povijest). Na svoje veli zaprepatenje, u klesariji je iz Tintagela otkrio sli
ku iz svog sna - jer to i je on nacrtao, bio je zapravo arhetipski oblik drevnog
labirinta. Uskorc taj oblik otkrio i na noviu s antike Krete, gdje je, prema legen
di, nek u divovskom labirintu ivio Minotaur (vidi odjeljak Tezej i Minotaui pogla
vlju Legende i povijest).
Poslije tog neobinog doivljaja, traganje za tim enigmatskim oblike labirinta i nje
govim znaenjem pretvorilo se u Russellov osobni pothv Russell je 1966. napravio i
zletu Glastonburv i ustvrdio daje otkrio jo dan primjer koji bi, ako je istinit,
mogao biti jedno od najspektakularni arheolokih otkria svih vremena.
Grad Glastonburv, u grofoviji Somerset u zapadnoj Engleskoj, za< jelo je povezan
s vie neobinih legendi - i bizarnih novih teorija u st new agea - od ijednog drug
og mjesta u Britaniji (vidi odjeljak Som setski zodijak u ovom poglavlju, Grob kr
alja Artura u poglavlju Po vala? i Avalonska druba u poglavlju Arheologija i nadn
aravno). ( je u srednjem vijeku privlaio toliko hodoasnika da su ga prozvali dr gim
Rimom. U moderno je pak doba kao magnet privlaio mistil meu kojima i okultisticu D
ion Fortune (1891. - 1946.), koja se 1920-doselila u Glastonburv i nastanila u k
ui u podnoju Tora, arita mj snih legendi. Tor je impozantan brijeg, nastao iz kamene
uzvisine viso kojih 150 metara te vidljive i s udaljenosti od etrdeset kilometar
a, a vrhu mu stoje ostaci srednjovjekovne kapele posveene svetom Miha lu. Ipak je
kod Tora najupadljiviji ba njegov oblik. Fortune gaje 193 opisala ovako:
Gledan izdaleka, Tor je savrena piramida, ali kad mu se pribliimo... vidimo da je
oblikovan kao usnuli lav koji na prsima nosi zvonik... Njegov piramidalni oblik,
postavljen u sreditu
Zemljani likovi 285
velike ravnice, gotovo je predobar da bi bio istinit - isuvie primjeren da bi ga
Narav sagradila bez tue pomoi. Kad ga gledamo iz blizine, jasno emo razabrati kako
se terasasta staza ovija u tri reda oko jezgre Tora, a ona je nedvojbeno djelo l
judskih ruku.
Sedmerostruka staza
U doba kad je Fortune iznijela svoju nadahnutu tvrdnju, obino se pretpostavljalo
da su terase Tora ili potpuno prirodne ili da su ih oblikovali srednjovjekovni s
eljaci. Kad je Geoffrev Russell stigao u Glastonburv, stekao je o tome sasvim dr
ukiju sliku pa je u svom tumaenju otiao mnogo dalje od Fortune. udno je daje ona na
Toru opazila samo tri reda -jer ih se iz veine kutova jasno vidi jo nekoliko. Russel
l je tu vidio neto daleko sloenije. On je zapravo u Glastonburvju prepoznao isti o
naj sedam puta uvijen spiralni oblik koji ga je progonio tolike godine. Njegova
je teorija glasila daje itav Tor u pretpovijesno doba bio oblikovan u golemi trod
imenzionalni labirint.
Russellovu su sugestiju arko prigrlili entuzijasti Glastonburvja i ugradili je u
njegov moderni folklor. Pa ipak, je li Russellovo otkrie
stvarno ili je ono samo jo jedna teza na istu temu, stvorena po kljuu Istoni kra
j Glastonbury
Tora. Na vrhu mu stoji toranj sruene crkve svetog Mihaela.
to se babi htilo, to se babi snilo? (Vidi i odjeljak Somersetski zodi u ovom poglav
lju.)
Russell je svoju teoriju podvrgao rigoroznoj provjeri. Nakon to je pravio niz pjean
ih modela Tora da ilustrira njegov odnos prema klas nom obrascu labirinta, naruio
je zrani geodetski snimak koji je omoj io detaljno ucrtavanje kontura Tora. I to
je istraivanje oito potvrc njegovu ishodnu slutnju da Tor ima spiralni oblik.
Sluaj je kasnije preuzeo Geoffrev Ashe, doajen istraivanja kralja i tura (vidi odj
eljak Kralj Artur u poglavlju Legende i povijest), koji je, kao i mnoge druge au
tore, magija Glastonburvja toliko privukla, se kraj njega i nastanio. Ache je ku
pio kuu u kojoj je neko ivjela D: Fortune pa je, nakon viegodinjih etnji oko Tora, ter
en vjerojatno j
Plan labirinta za koji se vjeruje da vijuga oko terasa Glastonburv Tora.
< a
Zemljani likovi 287
znavao bolje od ikoga. Zaintrigiran teorijom spiralnog labirinta, Ashe je zamije
tio kako Russell svoj labirint nikada nije pokuao dokazati naje-lementarnijom od s
vih metoda, to jest provoenjem jednostavnog praktinog testa slijeenja, odnosno koraan
navodnom spiralnom stazom. Te se zadae u ljeto 1979. prihvatio sam Ashe i nakon
stoje uspjeno preao spiralni put, iste je godine objavio svoje nalaze.
Staza kojom je on krenuo poinje na najniem (jugozapadnom) kraju Tora, najprirodnij
em mjestu za poetak puta. Kad se malo uspnemo, otkrivamo daje put obiljeen velikim
kamenom, za koji Ashe tvrdi daje namjerno postavljena oznaka koja obiljeava ulaz.
Odatle put dalje vodi prema unutra i prema van u nizu petlji koje napokon zavrava
ju u sreditu labirinta - vrhuncu Tora. Neki su dijelovi puta malo nejasni, ali u
Asheo-vu obranu recimo da su na njima erozija ili ljudske djelatnosti zamaskiral
i stazu. Spirala sa sedam petlji, na koju je ukazao Russell, a detaljno je ucrta
o Ashe, savreno je izvediva.
Mogunost da je Tor bio izmodeliran u golem labirint postavlja nas pred velika pit
anja. Budui da ne postoji nikakav zapis o tako golemom pothvatu u povijesnom dobu
, Russell i Ashe pretpostavljaju da je Gla-stonburvjski labirint pretpovijesna g
radnja. Ljudski trud potreban za njegovu izgradnju zacijelo je bio kolosalan te
se vjerojatno mogao mjeriti s onim utroenim u velike pretpovijesne spomenike popu
t Stonehengea (vidi odjeljak Stonehenge u poglavlju Graditeljska uda).
U cjelini gledano, bilo bi poteno rei daje Ashe dokazao svoju tvrdnju - da terase
oko Tora doista funkcioniraju kao sedmerokruni labirint. Sam pak Ashe priznaje da
to jo nije dokaz daje itav Tor doista bio tako oblikovan - jer to moe dokazati odn
osno pobiti samo arheologija.
Iskapanja su na Toru, meutim, dosad bila vrlo ograniena, dijelom i zbog tekih uvjet
a. Kad je Philip Rahtz sa Sveuilita u Birminghamu 1960-ih istraio ogoljeli vrh Tora
(djelomino financiran i iz zaklade koju je utemeljio Russell), rad je bio muan. Osi
m to se svaki dan strmim padinama nosila oprema, ekipu je za runih dana ibao vjetar
, dok je tijekom lijepih bilo kao u penici. Pronaeni su nalazi iz rimskog, mranog i s
rednjeg vijeka, svi vrlo zanimljivi (vidi odjeljak Kralj Artur u poglavlju Legen
de i povijest). Djelatnost je iz ranijih razdoblja bilo tee detektirati. Srednjov
jekovne gradnje i estoka erozija, jo i oteana povremenim potresima, uklonile su vein
u eventualnih tragova ranijeg djelovanja. Ipak su Rahtz i njegova ekipa uspjeli
dokazati daje Tor bio i poznat i posjeivan ve u kameno doba. Meu najstarijim nalazi
ma susreemo kremene otrice iz paleolita i neolita, to jest iz razdoblja izmeu 10 00
0. i 2000. pr. Kr., kao i neolitsku uglaanu sjekiru od zelenkastog kamena.
Rahtz nije imao ni vremena ni sredstava za mnogo iri pothvat - i panje samih tera
sa - bez ega ne bi bilo mogue provjeriti Russellovu ju, iako gaje to moda vabilo. N
a teorije poput Russellovih arheolozi samo odmahnu rukom. No to nije bilo tako i
u sluaju Glastonburj spirale. Rahtz je sudio po povrinskim pojavama pa je tu teor
iju sh\ vrlo ozbiljno. On vjeruje daje ta spirala, ako je Russell u pravu, mogl;
ti napravljena samo u neolitiku ili bronanom dobu (to jest izmeu e tog i drugog mi
lenija prije Krista). Graditeljska je vjetina tog doba nego oita po velikim zemlja
nim radovima koje je trebalo obaviti kak se napravio umjetni breuljak Silburv Hil
l (vidi Uvod u ovo pogla\ Rahtz takoer smatra da bi se Russelfovom teorijom dala
objasniti u Glastonburvja kao velikog duhovnog sredita: Takav bi labirint mc biti
veliko kulturno i religijsko arite u tom podruju te poetak ( stonburvjeve slave i u
kasnijem dobu.
Argumenti u korist teorije labirinta svakako su atraktivni, a nj protivni neuvje
rljivi. Ili, kako to veli Geoffrev Ashe: Glavni otp ne dolazi ni od kakvog protua
rgumenta, nego iz dogme da se iza vog tog sustava krije neko oito zdravorazumsko
objanjenje. Pa i{ kako istie Ashe, to se oito objanjenje poprilino mijenja od su vor
do sugovornika. Geolozi tvrde da su terase nastale erozijon druge strane, kako
to biljei Ronald Hutton, profesor povijesti na ] stolskom sveuilitu: Za arheologe, t
e terase na brijegu pripadaju s; eno normalnom sustavu polja na padini iz srednje
g vijeka ili eljez doba. No oba objanjenja oito ne mogu biti ispravna. Pa koje je or
ako je ijedno?
Teza o eroziji, do koje su doli geolozi, svakako je uvjerljiva, ali sa donekle. T
or je sazdan od etiri razliita kamena sloja, s pjeenjaci kapom koja tvori vrh. Mogue
je zamisliti troenje slojeva tako da mi njima ostaju stube. Nitko, meutim, jo nije na
pravio model po ko; bi se to i stvarno moglo dogoditi, a jo manje dovesti do zamre
nog s merostrukog puta koji su otkrili Russell i Ashe.
Budui da nisu raspolagali nikakvim zadovoljavajuim geolokim r delom, Rahtz i ostali
pripisali su veu teinu teorijama o umjetnom j stanku tih terasa. Od moguih ljudski
h razloga koji bi do toga dov obrana se mogla smjesta iskljuiti, jer terase nisu
ni po emu naliko\ golemim nasipima postavljenim oko tvrava iz eljeznog (keltskog) <
ba. Umjesto toga, omiljeno je objanjenje, prihvaeno i od Torova sk nika National
Trusta, postalo da su terase napravljene zbog zemljorad ba kao u sluaju padina pre
tvorenih u stube u Francuskoj i Njema zbog uzgoja loze, a na Filipinima zbog saenj
a rie. U Engleskoj su f
r
Zemljani likovi 289
zemljoradnici prisojne padine dolina jo od pretpovijesnih vremena oblikovali u du
gaka, uska, trana polja.
Prije nego stoje u osamnaestom i devetnaestom stoljeu bilo odvod-njeno (vidi odje
ljak Somersetski zodijak u ovom poglavlju), podruje je Glastonburvja bilo uglavno
m movarno, zbog ega je i postojala potreba za maksimalnim poveanjem vrijednost svak
og komadia obradive zemlje. U tom bi sluaju graditelji terasa mogli biti srednjovj
ekovni redovnici, pa ak i predrimski seljaci. Ta se teza u prvi as ini sasvim valja
nom. Drevni britanski seljaci poesto su lake obraivali laku, dobro odvodnjenu zemlju
na padinama negoli teko tlo u nizini. I doista, karta iz 1844. neke nie terase na
junom i istonom boku brijega oznaava kao Tor Linches, gdje rije linch odnosno lynchet
oznaava zemljanu terasu dovoljno iroku za oranje. (Neke su od njih bile izravnane
namjerno, druge su se izravnale samom obradom.) Budui da je jasno da se jedan di
o terasa, barem u devetnaestom stoljeu, obraivao, pojavile su se tvrdnje da je itav
taj sustav i izvorno bio zamiljen za tu svrhu.
Pa ipak u svim terasastim sustavima poznatim iz pretpovijesne, staro-vjekovne i
srednjovjekovne Britanije, ini se da nema ba niega to bi se dalo tono usporediti s Gl
astonburv Torom. (Razumije se, dakako, da su usamljeni breuljci poput Tora ve i sa
mi po sebi rijetki.) Dok se ta agri-kulturna teorija samouvjereno navodi kao oito a
rheoloko objanjenje, ipak jo nitko nije kritiki ispitao dokaze. Ta se teorija samo p
redmnijeva i nije bez svojih problema.
Mnogi engleski bregovi imaju takve obradive pruge, ali nijedna ne ide potpuno ok
olo niti je tako vidljiva. Osim toga je veina takvih terasa zbog oitih razloga vod
oravna. Nasuprot tome, terase su na Toru sve prije nego ravne pa na mjestima tvo
re kosine posve neprikladne za oranje - kie bi s njih sprale zemlju da je milina.
Kao alternativa iznesena je teza da su na tim terasama srednjovjekovni redovnic
i uzgajali lozu, koja se okopava, a ne uzorava. Meutim, teko je zamisliti kako bi
loza rasla na sjevernoj padini. Napokon, gornje terase i sam vrh Tora isuvi-e su
izloeni vjetrovima i ekstremnim temperaturama a da bi dopustili ikakav uzgoj. Kao
to e lako shvatiti svatko tko se uspne na Tor, mlade biljke posaene na viim terasam
a zbrisali bi vjetar i kia ve za nekoliko dana, ako ne i sati. Kad su Rahtz i sura
dnici vrili iskapanja, vjetar im je u lice stalno bacao iskopanu zemlju. Moda je b
a to praktino iskustvo i navelo Rahtza da zakljui kako je Russellova teorija o spir
ali vrijedna razmatranja.
Zemljoradniko objanjenje nije, dakle, tako vrsto kako to neki moda vjeruju. Bez potp
ore arheolokih dokaza, ono nam ne moe posluiti
da odbacimo Russellovu teoriju o labirintu, napose stoga to se ini da se samo nalo
pred problemom, jer ako je sustav terasa na Glastonburv Ton i bio napravljen rad
i zemljoradnje, onda je on u najmanju ruku jedinstven ak anomalan. I doista, Nati
onal Trust, iako je slubeno skloniji poljo djelskoj teoriji, ipak se, ba kao i isk
apa Rahtz, prema Russellovoj idej odnosi s potovanjem. Taje zaklada povremeno mora
la popravljati padi ne Tora pa je 1980. njezin Torski odbor zakljuio da se ne bi s
mjelo init nita to bi naruilo lik labirinta.
Russellova teorija ostaje uvjerljiva kao i poljodjelska, a neki, poput As-hea, t
vrde da je i bolja. Pa ipak, ako je Tor bio zaista oblikovan kao pretpovijesno r
eligijsko sredite, emu je ono sluilo?
Spiralni zamak
Dananjim posjetiteljima Glastonburvja smjesta upada u oi oblik Tora Ako je teorija
o labirintu tona, onda je on u drevno doba bio mnogo im-pozantnija pojava negoli
danas - otok koji se uzdie u spirali u maglams okolnih voda nalik na zamak duhov
a. No ako je Tor neko bio nekaka\ labirintski hram, nije li se nekakav trag toga
morao sauvati i u mjesnim mitovima i predajama?
Moguu nit nalazimo u rukopisu iz esnaestog stoljea, takozvanom ivotu svetog Collena,
koji je, u emu su historiari sloni, istinski prijepis ranog srednjovjekovnog tekst
a. Sveti Collen je bio velki svetac iz sedmog stoljea. Nakon to se povukao s mjesta
opata u Glastonburvju, nastavio je ivjeti kao pustinjak u podnoju Tora, gdje je j
ednom zgodnom uo kako dva seljaka priaju o zamku Gwyna, sina Nuddova, skrivenom u
brijegu. Gwyn je inae bio kralj vila i vladar Annwma, keltskog podzemnog svijeta.
Collen je to otpisao kao praznovjernu glupariju, ali je iste noi u njegovu pusti
njaku izbu svratio posebni glasnik i pozvao ga u zamak. Taj se poziv ponavljao iz
noi u no pa gaje Collen napokon prihvatio, ali se naoruao boicom svete vodice. Kad
se uspeo na Tor, poveli su ga kroz tajni ulaz u podzemni svijet te se naao u Gwyn
ovu blistavom zamku, gdje su lijepo odjevene vile i vilenjaci pili i gostili se
uz svirku glazbala. Sveti Collen je otklonio ponuene jestvine, koje bi mu donijel
e smrt, a na Gwynova je umiljavanja odgovorio tako da ih je sve pokropio svetom v
odom. Tada je nestalo zamka, s vilenjacima i svim ostalim, a Collen je otkrio da
stoji na samotnom Toru.
Gwyn, ije ime znai Bijeli, inae je dobro poznat iz velkog folklora te je gotovo izvjes
no predkransko keltsko boanstvo ba kao i njegov
Zemljani likovi 291
otac Nudd ili Nodens, koji se, kako je poznato, u rimsko doba slavio na jugozapadu
Britanije. Pria o Gwynovu zaaranom dvorcu, skrivenom u Toru, daje nam intrigantnu
vezu s teorijom o spirali. Naznake iz mnogih drugih kultura upuuju nas na zakljua
k da je labirint u staro doba simbolizirao podzemni svijet, a njegove staze koje
su vodile prema unutra i prema van predstavljale su smrt i ponovno roenje. Sredn
jovjekovno vjerovanje da se na vrhu Tora krije ulaz u Annwm, keltski podzemni sv
ijet, svakako se dobro uklapa u teoriju o labirintu.
Pria o svetom Collenu vee se s jo jednom srednjovjekovnom legendom. Russell je tvrd
io da se Glastonburvjska spirala izrijekom spominje u kriptinoj srednjovjekovnoj
velkoj poemi Anniumski plijen. Ona potjee iz desetog stoljea, a sadri neke od najsta
rijih poznatih stihova o kralju Arturu, koji se u njoj prikazuje u pokuaju da uz
pomo punog broda ratnika ukrade blaga podzemnog svijeta. Svaki refren spominje im
e nekog onosvjetskog zamka koji je nemogue napasti. Imena dvorca - koja mogu biti
varijante istog mjesta, ulaza u Annwm - doista podsjeaju na Glastonburv. Caer Pe
drvvan, za koji pjesma veli da se stalno okree, znai etverokutni zamak - a Glastonbur
Tor je, grubo govorei, trapezoi-dan. Caer Wydyr znai zamak od stakla, a to je rije ko
ju su Velani, s
Engleski vilinski brijeg s vratima u podzemni svijet. ini se da su takvim, makar u
ranoj velkoj predaji, zamiljali i Glastonbury Tor.
razlogom ili ne, povezivali s imenom Glastonburv. Caer Veddwit, zar banenja, podsjea
na Gwynovu gozbenu dvoranu, navodno skriver Toru. Caer Sidi, to znai okretni ili spi
ralni zamak, Russell sm izravnim spominjanjem Glastonburvjskog labirinta. (Ali da
de se it; kao Caer Siddi, to znai vilinski dvorac.) U pjesmi se vie puta javljuje i
i broj 7, kao broj Arturovih ljudi preivjelih poslije na da na svaki dvorac.
Slika ulaza u podzemni svijet, koji vodi kroz spiralni zamak ok en vodom i poveza
n s brojem 7, zajednika je i zamkovima u poer / Glastonbury Toru. Cini se da tu v
ezu potvruje i druga srednjovjek
na legenda, koji veli da je kralj Artur opsjeo Glastonbury. Njegovi \ pak enu Gui
nevere zaveo izvjesni Mehvas, kojemu je uporite bil
\ Toru (vidi odjeljak Kralj Artur u poglavlju Legende i povijest). JV
was je inae drugo ime vladara podzemlja pa je on zapravo verzija mog Gwyna.
I tako bi se opis spiralnog zamka u Annvmtskom plijenu dobro klopio s Glastonburvj
em. Pa ipak, je li Caer Sidi iz legende doista nas po uzoru na Glastonbury Tor?
Drugi se aspekti poeme ne slau tako bro, primjerice tvrdnja da je zaarani zamak ok
ruen morem - iakc movare i jezera oko Glastonburyja mogle predstavljati nekakvo un
u nje more. Velka predaja ukazuje na drugo, mnogo oitije otoke, kao r gue kandidate
za onosvjetske zamkove spomenute u Plijenu, meu jima i Isle of Wight (koji je ne
dvojbeno etverokutan) te otoi Lu uz obalu Walesa.
U cjelini gledano, ne ini se ba vjerojatnim daje Glastonbury po; io kao uzor za sve
slike iz keltskog podzemlja to ih nalazimo u Plijt Mnogo je vjerojatnije da su K
elti vjerovali da Annwm ima nekoliko i za i da je Glastonbury Tor samo jedan od
njih, pa makar i vrlo znaaj Je li onda Glastonbury Tor bio oblikovan u fiziki prik
az spiralnog ul u podzemni svijet, gdje su vjernici moda bili uvoeni u misterij iv
i ponovnog roenja? Znamo da je spirala, kao simbol zagrobnog i ta, na Britanskom o
toju postojala mnogo prije keltskog doba - naji riji primjerci seu zapravo sve do
neolita. Tako je, primjerice, grobnk Newgrangeu u Irskoj, sagraena oko 3500. pr.
Kr. (vidi odjeljak Me litski astronomi u poglavlju Promatranje neba), ureena dese
cima s ralnih motiva. Ako je Glastonbury Tor u treem ili drugom milei prije Krist
a bio doista pretvoren u spiralni labirint, slike koje su kasi s njim povezivali
Kelti mogle bi otvoriti novi prozor u religiju pretpc jesne Britanije.
I napokon, posljednji tekst koji bi mogao baciti nekakvo svjetlo na i sterij Tor
a ponudio je Geoffrey Ashe. Rije je o ulomku iz spisa gr]
Zemljani likovi 293
Spiralne klesarije iz spektakularnoga
enciklopedista Diodora (1. stoljee prije Krista), a koji, kako se ini, sadri neo
litskoga groba kraj zapanjujui opis nekih vjerskih spomenika u drevnoj Britaniji.
Preuzevi Newgrangea u Irskoj. dokaze od geografa Hekateja, koji je ivio u etvrt
om stoljeu prije Krista, Diodor opisuje zemlju Hiperborejaca, ije ime oznaava one ko
ji ive iza sjeverca. Oni su ivjeli na otoku u moru iza zemlje Kelta (ili Gala, dakl
e Francuske), veem od Sicilije. Oito je daje tu rije o Britaniji:
Apolon se kod njih slavi nad sve druge bogove... A na otoku su i velianstveni Apo
lonov gaj i oku ugodni hram ureen zavjetnim darovima i kuglasta oblika. Osim toga
, tu postoji i grad posveen tom bogu, a veina njegovih itelja svira kitaru [stari o
blik lutnje ili gitare] pa u to glazbalo stalno udaraju u hramu i pjevaju himne
u slavu tog boga, veliajui njegova djela.
Spomen kuglastog hrama prirodno je naveo veinu historiara da tu otkriju aluziju na S
tonehenge. Apolon je bio grki bog Sunca, a veza Stonehengea sa Suncem - izvan svi
h drugih navodnih astronomskih orijentacija - svakako je neupitna (vidi odjeljak
Stonehenge u poglavlju Graditeljska uda). Geoffrev Ashe je svojedobno prihvaao to
objanjenje, sve dok se nad tim rijeima nije zamislio malo dublje. Strogo govo-
rei, Stonehenge je kruan, a ne kuglast. Precizno je, meutim, zi nje grke rijei koje n
alazimo kod Diodora globularan, loptast. T je zamisliti hram koji bi stvarno bio k
uglastog oblika, zbog ega t shvaen doslovce, zvui pomalo apsurdno. Zato se Ashe upi
tao n nas sluajno prepisivaeva pogreka pri prenoenju grkog rukopis; vela u zabunu. Grk
a rije za kuglast je sphairoeides. Vrlo slina speiroeides znai smotan ili spiralan.
konsonanti phi ipi ali su vrlo slino.)
Znai li to da je Diodor zapravo govorio o slavnom spiralnom hi u Britaniji? Ako j
e tako, onda spomenuti hram moe biti jedino stonburv. (U tom bi sluaju ApolonoV vel
ianstveni gaj mogao biti bury, golemi megalitski kompleks sedamdesetak kilometara
dalje, nesreu, sve dok ne pronaemo neki raniji Diodorov rukopis ili ori| njegova i
zvora Hekateja, tu intrigantnu mogunost moemo samo dc popisu mogunosti u stalno sve
veem misteriju Glastonburvja.
Hram Sunca?
Iznijevi tezu daje Glastonbury Tor neko bio hram boga Sunca, slav itavom Starom svi
jetu zbog svog izvanrednog spiralnog oblika - ili i samo tezu da je on uope bio n
ekakav hram - uli smo u carstvo p< danja i nagaanja.
Pa ipak postoje i jo neki dokazi koji bi nam mogli pomoi da skrat teoretiziranje.
Glastonbury Tor ima neka neobina zemljopisna svoj jer je njegov kapljoliki oblik
postavljen grubo u smjeru jugozapad-sj roistok, a os mu prolazi kroz sljeme Tora
na kojem je bila podignuta pela svetog Mihaela. Ta crta zahvaa i veliki kamen u
kojem je Ash< dio oznaku ulaza u labirint Tora. Svakako je pritom znaajno da ta o
s 63 stupnja istono od sjevera te pokazuje na mjesto na kojem Sunce i zi prvog sv
ibnja. (Danas se to zbiva 6. svibnja zbog prelaska s julijans na gregorijanski k
alendar.) U kasnijim keltskim kulturama, od sredi vijeka do modernog doba, prvi
svibnja ili Beltane bio je najvanija go nja svetkovina, kad se slavilo ponovno roe
nje Sunca poslije duge zii dolazak ljeta.
Ali to nije sve. Jer ako produimo os Tora u oba smjera, ona e p kroz jo neke znaajne
toke. Petnaestak kilometara prema jugozap nalazi se Burrovvbridge Mump, neobini s
toasti brijeg koji izgleda uj vo kao nekakva minijaturna verzija Glastonbury Tora
. On lei tone Torovoj osi - gledano s Burrovvbridge Mumpa, Sunce ujutro prvog si
Zemljani likovi 295
Glastonhury Tor,
nja izlazi tono iznad Glastonburv- Tora. To je moda sluajnost, no ako pogled sa sje
vera. tu crtu produimo u sjeveroistonom smjeru, ona e proi tono kroz juni ulaz u golem
i kameni krug u Aveburvju, sredite najveeg kompleksa pretpovijesnih graevina na itav
om Britanskom otoju. Poklonici ley linija tu su crtu produili jo dalje u oba smjera
, iroko zahvativi pretpovijesne i svete lokalitete po itavoj junoj Britaniji (vidi o
djeljak Ley linije u ovom poglavlju).
No ako se i okanimo irih spekulacija, bit e nam dovoljno ukazati na jednostavnu inj
enicu da tri potpuno prirodne pojave - vrhunac Burrovvbridge Mumpa, os koja prol
azi kroz Tor i toka izlaska Sunca na prvi svibnja - lee na savreno istoj crti. Skep
tici su se u pravilu klonili komentiranja pitanja prvosvibanjskog izlaska Sunca
u Glastonburvju, ve su svoju paljbu usmjerili na slabosti predloene ley linije. Pa
ipak je problem Glastonburvja sasvim drukiji. Zamjerka koja se esto uje na raun ley
linija glasi da one ne zahvaaju dovoljno toaka da bi to predstavljalo vrst dokaz o
pretpovijesnoj aktivnosti. Kad je, meutim, rije o prvosvibanjskom izlasku Sunca u
Glastonburvju, to se pitanje ne po-
stavlja. Poravnanje s njim daje sam prirodni oblik Tora. Dodamo li s mu tome jo i
Burrovvbridge Mump, teko emo povjerovati da bi p povijesnim Britancima (Britima),
u svjetlu njihova ivog zanimanj nebo, a napose za ponaanje Sunca (vidi odjeljak Me
galitski astro: mi u poglavlju Promatranje neba), promakla takva zapanjujua prir
na koincidencija.
Tu ponovno u igru stupaju keltski mit i folklor, nudei objanji prividno nesukladne
veze izmeu Tora kao modela podzemnoga sv ta i uloge koju je on moda igrao u drevn
om tovanju Sunca. Prei' le prvosvibanjske svetkovine na keltskom rubu Britanskog o
toja gc re nam daje u sreditu tog slavlja ritual u kojem Ljetno Sunce pobje je Zim
sko, a nagrada je Kraljica svibnja. Na pozornici se odvija tobo boj izmeu vojski
koje predstavljaju ljeto odnosno zimu pa nakon m go natezanja, ljeto ipak nadvla
dava zimu. Kapetan ljeta tada proglas Kralja svibnja i ovaj se eni kraljicom pa s n
jom paradira kroz selo. prvosvibanjski ritual vidimo i u prii o vilinskom kralju
Gwynu. Gv hyr, sin Greidavvlov, zaruuje se za djevu Creiddvlad (istu onu koja s S
hakespeareovu Kralju Learu pojavljuje kao Cordelia), ali prije no ti stiu vjenati,
pojavljuje se Gwyn i odvodi je silom. Nato Gwythyr s pi vojsku i zarati s Gwynom
, ali se uplete kralj Artur i nametne im pod ovim uvjetima:
Djeva e ostati u oinskoj kui, ne dajui prednost nijednom od njih, a Gwyn, sin Nuddov
, i Gwythyr, sin Greidavvlov, borit e se za nju svakog prvog svibnja, od danas pa
do sudnjeg dana, i onaj koji pobijedi dobit e djevu.
Nije teko u tom beskonanom boju prepoznati drugu verziju rata meu kralja Arthura i
kralja Mehvasa. U velkoj legendi Melvvas za\ Guineveru, Arturovu enu, i odvodi je
u svoju utvrdu Glastonbury' Artur za njom traga itavu godinu pa zatim die vojsku i
opsjeda Mel sa, no onda se u sve uplee opat Glastonburyja i sklapa mir izmeu di k
raljeva. Taje pria postala jako omiljena meu srednjovjekovnim pi ma romanci, koji
su isticali kako je kraljicu Guineveru ugrabio zli sir lygaunce (oito Melvvas) up
ravo kad je majevala, to jest brala cvijea prvi svibnja.
I Gwyn i Melvvas ivjeli su u Glastonburvju. Te folklorne prik najmanju ruku pokazu
ju da vezu izmeu prvosvibanjskog izlaska Sun Glastonburyja nisu prvi otkrili tek
moderni lovci na ley linije. S obzii na vanost prvog svibnja u keltskom kalendaru
ta asocijacija moe biti ista jako stara. Glastonbury je neko bio sredite svetkovin
e proljea.
Zemljani likovi 297
kojoj se, kako se vjeruje, vodio boj izmeu Zimskog i Ljetnog Sunca za ruku Kralji
ce svibnja.
Te bi predaje mogle povezati mnoge niti, od mogueg labirinta pa sve do okrenutost
i Tora prema mjestu izlaska Sunca na prvi svibnja. Ako je Glastonburv doista bio
drevno kultno sredite sa svojom godinjom ceremonijom, onda time teorija o spiraln
im terasama dobiva novu potporu. Labirint je mogao biti sagraen i kao simbolino kr
aljevstvo starog Sunca (Gwyna ili Mehvasa), vienog u ulozi gospodara podzemnoga s
vijeta.
Intrigantne mogunosti to ih nudi Glastonbury Tor i dalje su okruene velikim upitnic
ima: u tom sporu mogu stvarno presuditi samo arheoloki nalazi iskopani iz terasa.
Pa ipak, bez obzira koliko to udno moglo izgledati, teza da je Tor bio smiljeno p
reoblikovan kao ritualno sredite nipoto nije u neskladu sa suvremenim arheolokim sh
vaanjem neoli-ta i ranog bronanog doba u Britaniji. Posljednjih su desetljea arheol
ozi poeli shvaati kako su velika podruja bila postupno organizirana u ritualne krajo
like meusobno povezanih spomenika. I nije tu rije samo o krugovima divovskog kamenj
a, nego i o golemim grobnim humcima i linearnim jarcima, od kojih su neki dugi i
po nekoliko kilometara (vidi odjeljak Ley linije u ovom poglavlju). Aveburv, na
jvei kameni prsten u Britaniji, sagraen je u podruju pretrpanom velikim zemljanim g
raevinama, od kojih jedan, naime veliki ograeni Windmill Hill, ima opseg tisuu dvje
sto metara. Da se napravi jarak koji ga opasuje, valjalo je iskopati oko 13 000
tona krede. I kao da taj spektakularni kompleks, zapoet oko 3500. pr. Kr., nije b
io dovoljan, milju dalje od tog kamenog kruga bio je podignut i golemi humak od
zemlje i krede, takozvani Silbury Hill (vidi Uvod u ovo poglavlje). Nai su stari
oito gradili u doista velikom stilu.
Stvaranje labirinta na Glastonbury Toru, iako jedinstveno, sasvim bi se dobro sl
agalo sa svime to znamo o aspiracijama tih izvanrednih graditelja. Takoer se ba ne i
ni vjerojatnim da bi oni propustili priliku tako upadljivu pojavu kao to je Glast
onbury Tor ugraditi u svoj sustav. Iako danas na Toru ima malo tragova pretpovij
esnog ivota, ire podruje Gla-stonburyja obiluje dokazima o graditeljskom umijeu njeg
ovih stanovnika iz neolita i bronanog doba. Privueni obiljem ribe i divljai, pretpo
vijesni su inenjerci po okolnim movarama stvoriti itav sustav drvenih nogostupa. Abb
ot's Way (Opatov put), napravljen oko 2500. pr. Kr. izmeu dvaju otoka kraj Glastonbu
rvja, bio je sagraen od deset tisua debala raskoljenih u daske pa zatim poloenih na
hrpe granja i iblja uvrenih dugim klinovima zabijenim u movaru. Sweet Track (Milota
puta) bio je napravljen jo ranije, to jest, sudei prema godovima, upravo 3807. pr.
Kr., pa bi po tome bio najstariji nogostup na svijetu. U somersetskim movarama bi
lo bi nemogue napraviti zemljane graevine ili podii ka-
mene spomenike vjerskog sredita. I nije li stoga tu zadau mogao ispt ti ba privlani
Glastonburv Tor, sa svojim prirodnim usmjerenjem prc jednoj vanoj toki kalendara?
Ovdje se, meutim, u vezi s Glastonburvjem postavlja jo jedno tanje. Ako je Tor doi
sta bio izabran za ritualno mjesto zbog svoje poi nanosti s mjestom izlaska Sunc
a na prvi svibnja, pretpovijesni su se lj morali pozabaviti i problemom njegova
odnosa s Aveburvjem. Linija v. ska Sunca na prvi svibnja, kad se promatra iz Gla
stonburvja, prolazi k Aveburv. Znai li to daje Aveburv postavljen tu gdje jest zb
og Tora i d Tor, kao pretpovijesni religijski lokalitet, jo stariji od Aveburvja?
Iz t bi onda slijedilo da je Glastonburv u s'amom srcu religijskog tovanja Brita
nskom otoju.
Moemo se nadati da e jednoga dana biti dovoljno u terasama isko ti dobro naciljan
arheoloki jarak, moda i dva, pa da se provjeri ideja ( offrevja Russella o Glaston
burv Toru te napokon prihvati ili odbaci t daje ba on skriveni klju ritualnog kraj
olika pretpovijesne Britanije.
SOMERSETSKI ZODIJAK
Zamislimo itav jedan krajolik, od breuljaka pa sve do rijenih kor modeliran u divov
ske likove zvjezdanih bogova. A ba se to, prema u\ renju mnogih istraivaa, dogodilo
u grofoviji Somerset na zapadu I gleske. Naime, ba tako glasi jedna od najzaudnij
ih teorija to ih je il ponudila rubna arheologija. Taj Somersetski zodijak, sastavl
jen od gc mih zvjezdanih simbola, ima promjer petnaestak kilometara, a opseg des
etak. On je doslovce nesagledivo velik, vidljiv samo kroz karte i zr ne fotograf
ije.
arite je te izvanredne teorije Glastonburv, pospano englesko tr; vite koje privlai h
odoasnike i mistike jo od srednjeg vijeka zbog t< to je stekao glas zaviaja britansk
og kranstva, a danas je Meka luta ih poklonika new agea i vjernika rubne arheologij
e. O povijesti su grada bile izreene mnoge zapanjujue tvrdnje (vidi odjeljak Avalo
ni druba u poglavlju Arheologija i nadnaravno i Glastonburvjska spi la u ovom pog
lavlju), ali divovski zodijak koji ga navodno okruuje, zbog samog svog mjerila, n
udi najdalekosenije implikacije za nae ra: mijevanje pretpovijesti.
Somersetski zodijak je 1920-ih godina otkrila mjesna kiparica Kat] rine Maltwood
(1878. 1961.), a rije je o golemim likovima zodijal
Zemljani likovi 299
znakova u obliku predmeta, ptica i drugih ivotinja. Maltvvood se silno zanimala s
imbolizmom to ga je nala u romancama o Svetom gralu a napose ju je zaintrigirala f
rancuska srednjovjekovna pria poznata pod imenom Visoka povijest Svetoga gra/a (i
li Perlesvaus). Njezin je autor tvrdio da ju je prepisao iz latinske knjige koja
se uva u svetoj kui vjere na otoku Avalonu, na kojem su pokopani kralj Artur i kral
jica Guineve-re. To bi onda upuivalo na Glastonburv, budui da su njegovi redovnici
1190. ustvrdili da su ba tu otkrili njihove kosti (vidi odjeljak Grob kralja Art
ura u poglavlju Podvala?). Ako je Avalon Glastonburv, upitala se Maltvvood, ne b
i li se onda pustolovine Arturovih vitezova u traganju za Svetim gralom mogle sl
ijediti i kroz breuljke i movare somersetskog ladanja?
Jedan od dumana na koje su naili vitezovi u traganju za Gralom bio je krvoloni lav
pa se Maltwood osjetila ponukanom na modernoj karti tog podruja opaziti kako viju
gavi put rijeke Cary (juno od Gla-stonburvja, nedaleko od njezina ljetnikovca) po
dsjea da obrise lava, i to od rebara pa sve do prednjeg dijela stranjih nogu i apa.
Potoci to su se ulijevali u rijeku Cary kao da su upotpunjavali lavlji lik, doda
jui mu nos, grivu i rep, dok su pojedinosti lica ocrtavali drevni nogostupi i zem
ljane graevine. Gledajui kartu novim oima, uskoro je uspjela u tokovima rijeka i po
toka, u stazama i granicama polja razabrati itav niz likova.
Poslije daljnjeg prouavanja i karata i avionskih snimaka, gospoa Maltwood je uspje
la razabrati tucet divovskih zodijakih likova dugih do dva kilometra (uz jo neke s
imbole), a nacrtane breuljcima, rijekama i poljima juno i istono od Glastonburvja.
Njih je, bar to se tie veliine, usporedila s golemim figurativno oblikovanim humcim
a u Sjedinjenim Dravama (vidi Uvod u ovo poglavlje), no ak je i u rasporedu tih li
kova postojao nekakav obrazac, jer su hladni zimski znakovi padali u sjevernu po
lovinu prikaza, a topli ljetni u junu polovinu, dok je deset znakova stajalo u is
pravnom zodijakom poretku. Sljedbenici Katherine Maltvvood tvrdili su daje vjeroj
atnost sluajnog postanka takvog poretka ravna impresivnom 1 prema 149 milijuna il
i ak nevjerojatnom 1 prema 479 milijuna.
Izvan kruga zodijakih likova lei jo jedan lik koji je gospoda Maltvvood nazvala Veli
kim psom iz Langporta i protumaila kao prikaz uvara itavog tog golemog pothvata. I o
vdje su, kao i u sluaju drugih likova, toponimi donekle podrali identifikacije. Ta
ko, primjerice, u mnogim mjestima oko Velikog psa nalazimo rije cur, pa i rijeku
Curry, Sjeverni Curry i Curland.
Koliina truda utroena u stvaranje tih likova jo je izvanrednija ako
uzmemo u obzir starosti do kojih je dola Maltwood kad je rije o L mersetskom zodij
aku. Ona je starost svog Zvjezdanog hrama odred pomou astronomskih poravnavanja i t
ako dobila godinu 2700., odnos 2000. pr. Kr., to e rei neolit (mlae kameno doba). Po
lazei od ling stike, kao njegove je graditelje prepoznala ljude koji su u potrazi
za me lima doli iz velike urbane civilizacije u Sumeru (junoj Mezopotamiji dananje
m Iraku) te otkrila da su svoju novu domovinu nazvali Somer u spomen staroj. Kak
o vjeruje Maltvvood, tisue godina kasnije Somers'
Glava lava, koja predstavlja zvijee Leo (Lav). Katherine Maltwoodje vjerovala da j
u je uspjela razabrati u somersetskom krajoliku.
.worley L
- -v
o,
V
t ii
/ SEDGEMOQR l FOREST t hurco* hiu
, -J* OMOmrrr
i vir1"'"-.
vfl ^ a".
i
i
ircoJ
V
fcoi Farm
"***..
-7
Semcru*. IV Ciaie Cmy 91
4 4
i/
' >1 > /i
v / /
Wellham Farm
Zemljani likovi 301
ski zodijak je postao poznat kao Okrugli stol kralja Artura. Tu je vezu otkrila u
jo jednoj srednjovjekovnoj francuskoj romanci o Gralu, naime u Queste de Saint Gr
aal, napisanoj oko 1200. godine, a koja veli daje Merlin stvorio Okrugli stol da
simbolizira zvijezde i planete.
U teze Katherine Maltwood o izgubljenoj povijesti somersetskog krajolika nije se
izvan ezoterinih krugova ba puno vjerovalo, iako je ona o tome objavila nekoliko
knjiica. Nakon to se s muem, inae imunim poslovnim ovjekom, odselila na otok Vancouver
u Britanskoj Columbiji (Kanada), njezina je teorija uglavnom pala u zaborav.
A onda je 1960-ih zodijak Maltvvoodove ponovno oivio s mnogim drugim alternativni
h arheolokim idejama. Gandalf's Garden, magazin nazvan prema arobnjaku iz Tolkieno
va Gospodara prstenova, objavio je i lanak Mary Caine koji je somersetske likove
predstavio zanimanju ire javnosti, i to ba onog njezinog dijela prijemivog za nekon
vencionalne ideje. Od tada se Somersetski zodijak vrsto udomio u alternativnim ar
heolokim krugovima kao tema vrijedna rasprave. Osim toga, u meuvremenu su na jo dva
desetak mjesta u Britani-
Somersetski zodijak.
ji bili otkriveni divovski zodijaci, od kojih spomenimo Winchest< Kingston-upon-
Thames u Engleskoj, Prescelh/ u Wallesu te Glasg i Edinburgh u kotskoj, ali nijed
an nije zaokupio matu kao onaj i Glastonburvja.
Pa ipak, konvencionalna arheologija taj Somersetski zodijak nije ] zdravila kao
veliko otkrie. Kako to? Kao prvo, slinost izmeu tand dnog nebeskog zodijaka i onog u
Glastonburvju nije nipoto savre jer je Libra prikazana golubicom, a ne uobiajenom
vagom, Cancerb dom umjesto rakom, a Aquarius feniksom, a ne kragom za vodu, c se
Cetus (Kit) pojavljuje kraj samog Glastonburvja, iako mu mjesto je u zodijaku. P
riznajemo, meutim, da taj prigovor nije koban, jer se zodijaki simboli mogli s vre
menom mijenjati i varirati od mjesta mjesta, a u kasnijem su se preobraavanju kra
jolika mogli dodavati i r vi likovi.
Mnogo je, meutim, zaudnije to to o gradnji Somersetskog zodi ka ne postoji ba nikaka
v zapis pa ni jasno zapisana predaja ni u jedni drevnom pisanom izvoru. (Neki su
poklonici zodijaka tvrdili da ga sj minje okultni znalac John Dee iz doba Eliza
bete I., ali je tom izvoru i mogue ui u trag.) Somersetski zodijak stoga bi valjal
o smjestiti u pr povijesno doba, ba kako to Maltwood i ini.
I ba tu Somersetski zodijak nailazi na velike probleme. ArheoL su navikli pregled
avati zrane snimke, karte i ostatke drevnih zeml nih graevina pa tako i jaraka i n
asipa, ne bi li tako otkrili razvoj dan; njeg krajolika. Godine 1983. dvije su n
eovisne studije - jednu je naii lan Burrow, drugu Tom Williamson i Liz Bellamv -
preispitale mnc zemljopisne pojave koje tvore Somersetski zodijak radi provjere
njihc valjanosti. Pritom su se drali standardnog postupka krajobraznog po jesnog
istraivanja: prvo, iskljuiti pojave stvorene modernim poljodj stvom pa pokuati odre
diti starost pojedinih elemenata koji tvore di love likova i potom, na temelju t
oga, odrediti i godinu nastanka sam zodijaka.
Njihovi su rezultati bili konani. Neki elementi koji tvore likove di sta su pradr
evni primjerice potoci, rijeke i bregovi. Pa ipak su se stv: ni tokovi rijeka i
potoka u nekim sluajevima izmeu pretpovijesni] modernih vremena znatno promijenili
. Osim toga, to su prirodne poja te ne postoji nikakav valjan razlog da u njima
naslutimo djelo ljudsk ruku. Arheolozima naviklim tumaiti zrane snimke bilo je jas
no da drugi navodni elementi jednostavno zablude nastale zbog slabog pozu vanja
poljodjelskog krajolika vienog iz visine. Tako je, primjerice, o Ribe, kako ga je
vidjela Maltwood, bio vjerojatno samo nered to ga stvorila stoka obrstivi svu tra
vu kraj ulaza u polje, dok je oko Jarca b
Zemljani likovi 303
jednostavno stog sijena. Sad nam postaje jasno zato su se te pojave kasnije izgub
ile iz vida. Poneki pak elementi likova Somersetskog zodijaka kao da postoje sam
o u neko doba godine - kao primjer navedimo sjenu to je baca Glastonburv Tor usre
d zime i koja se na zranim fotografijama vidi vrlo jasno te je stoga i bila ugraen
a u zodijak kao grlo Vodenja-kova feniksa.
Vie od toga, meutim, brinu mnoge crte u likovima stvorene meama pojedinih polja, ka
nalima za odvodnjavanje i cestama nastalim u posljednjih nekoliko stotina godina
. Iako sljedbenici teorije zodijaka tvrde da sve te pojave samo obnavljaju znaajn
e toke u krajoliku, u to je u mnogo sluajeva teko povjerovati. Tako je, primjerice,
zapadno krilo Vo-denjakova feniksa stvorila nova cesta probijena poslije 1782.
kao zaobila-znica oko grada Glastonburvja (a starije karte, koje seu sve do 1620-
ih godina, pokazuju da ta cesta nije imala prethodnice), prednju nogu Lava tvori
cesta koja je skrenuta 1905. zbog izgradnje nove pruge, a Rakov brod je sazdan
od mree ravnih staza i odvodnih kanala stvorenih koncem osamnaestog stoljea nakon t
o je isuena velika barutina.
Pogledamo li kako je taj krajolik openito izgledao u neolitu, u koji se obino smjet
a nastanak Somersetskog zodijaka, doznat emo na temelju ostataka biljaka i ivotinj
a sauvanih u mjesnim tresetitima daje okoliem tog uglavnom nizinskog podruja od 3000
. pr. Kr. pa nadalje dominirala movara bez stabala, puna ustajalih bara razdijelj
enih povrina pokrivenih mahovinom, ciganskim perjem (suhopercem) i vri-jeskom. Tu
i tamo naao bi se i pokoji drveni nogostup, iji su se malobrojni fragmenti uspjel
i udom sauvati u tresetu, i oni su vijugali kroz movaru izbjegavajui bare, ali se ni
jedna od tih poznatih nam neolitskih staza ne poklapa s crtama zodijakih likova.
Napokon, da su duboki i ravni odvodni kanali koji danas crtaju likove postojali
i u kamenom dobu, onda ne bi bilo ni movare ni nogostupa, niti bi otok Avalon mog
ao biti Glastonburv to se dizao sred pustoi, a kakav je bio u srednjovjekovno doba
. Valja znati da je ovdanji krajolik bio posve izmijenjen odvodnim kanalima iskop
anim potkraj osamnaestog i poetkom devetnaestog stoljea.
Zvui ironino, no upravo je rad Mary Caine, kojim je 1969. eljela oivjeti ideju Somer
setskog zodijaka, najjasnije dokazao fundamentalnu slabost itave te teorije. U sv
om pokuaju da ga popravi, ona je okrenula korpiona naglavce, Blizancima dodala red
ovnika te promijenila obrise Jarca, Vage i Lava. Iako su to bila iskrena nastoja
nja rafiniranja sheme koju je smatrala u biti tonom, time je ipak pokazala koliko
nas malo toga prijei da temeljito preobrazimo izvornu verziju Katherine Maltwood
. Po tome bi Somersetski zodijak bio klasian primjer graenja kula u zraku.
Neke su crte u krajoliku bile povezane u likove ne zato to bi po ne bile posebne,
nego zato to se uklapaju u obrazac koji tuma ve unapi nasluuje. Ba kao u testu s tumae
njem mrlja, nekad vrlo omiljenom u psihijatrima, tako i ovdje svatko moe s karte oi
tati to gaje volj rezultat vie ovisi o promatrau negoli o samom krajoliku.
LEY LINIJE
Prolo je ve vie od sedamdeset pet godina otkako je Alfred Watkir bljesku nadahnua, d
oao na ideju o Iey linijama. Taj arheolog am; fotograf i veliki poklonik engleskog
ladanja, jednog je ljetnog dana V. svratio u selo Blackvvardine, u svom rodnom H
erefordshireu, pa za pogledati na kartu. I zaudio se kad je pritom opazio kako ne
koliko vi naca s drevnim ruevinama lei na istom pravcu.
To ga se silno dojmilo pa je u mati ve sagledao golemu mreu i nih crta to povezuju t
radicionalne orijentire u krajoliku. Vrhunci, crl uspravno kamenje, krianja, zamk
ovi, grobni humci, sveta vrela i dr drevna mjesta najednom su se u njegovoj glav
i povezala tim linijama, t rei iskriani sustav nalik na paukovu mreu. Nekoliko e god
ina kas napisati ove rijei, u kojima e najvjerojatnije svoj odjek nai i otkrivt tog
ljetnog dana:
Zamislite vilinski lanac protegnut od vrhunca do vrhunca unedogled, koji se tako
odmotava sve dok ne dotakne zemaljske uzvisine u obliku mnogih hrptova, nasipa i
breuljaka. Sad si predoite humak, krunu zemljanu graevinu, ili skupine stabala, posae
ne na tim uzvisinama, a na niskim mjestima u dolini druge humke okruene vodom, ko
ji se vide iz daljine. Napokon, veliko uspravno kamenje postavljeno da u razmaci
ma oznaava put, a na nasipu to vodi prema planinskog hrptu ili se sputa prema gazu
stazu usjeenu tako duboko da tvori zarez na pozadini neba, vodei vas dok se uspinj
ete.
^^^^^^^^^H Za Watkinsa je ta ideja o pravcima koji povezuju toke u drevn
krajoliku bila neto vie od onog to se vidi samo u mati. Grozni; Alfred Watkins, ra
zdoblje rada s vojnim kartama i terenskog ispitivanja uvjerilo gaje da otkriva le
y linija. se na tim pravcima doista smjestila posebna mjesta drevne Britanij
e.
Zemljani likovi 305
Brecon Camps
/
Sfcfca karte ley linija to ih je VJatkins otkrio kraj Brecona u Walesu. Posebnoga
se dojmila injenica da se pravci dadu povuci iz velikog humka zvanog Castle (Zamak),
koji tono dodiruje sjeverni i juni rub triju tabora iz eljeznog doba (Twyn-y-Gear,
Fenni-Fach i Pen-y-Crug).
Watkinsov rad na tim levevima, kako ih je on nazvao, izazvao je pravu malu senzaci
ju kad se 1925. pojavio u obliku knjige naslovljene Stari pravi put (The O/d Str
aight Track). Arheolozi su vehementno odbacili tu preuzetnu ideju da su drevni lju
di bili sposobni postaviti tako golemu geodetsku mreu napetu preko itave zemlje. K
ad je 1927. bio osnovan vodei britanski arheoloki asopis Antiquity, njegov urednik
nije htio primiti oglas za Watkinsovu knjigu. Slina se antipatija odrala sve do da
nas. Pa ipak je Watkins imao na stotine odanih sljedbenika, lovaca na leyeve, ko
ji su ugodno proveli mnoge sate traei poravnanja meu drevnim humcima i spomenicima
na britanskom ladanju.
to je to ley linija?
Lov na lejeve nalazi svoje poklonike medu ljudima razliite prolosti i s razliitih p
odruja zanimanja, od zblenutih mistika new age sorte pa do uvjerenih skeptika pop
ut kemiara dr. Dona Robinsa, znanstvenog istraivaa na Arheolokom institutu Londonsko
g sveuilita. Robins je proitao VVatkinsovu knjigu isto radi informacije pa kad se je
dnog dana na praznicima zatekao u Herefordshireu, odluio je, isto za zabavu, provj
eriti neke od tih navodnih leyeva. Tako je na svoje veliko iznenaenje otkrio da t
a poravnanja ne samo to postoje nego i da su nevjerojatno pre-
cizna te da su im lokacije tone do lijevo-desno nekoliko jardi. Rol se potom i sam
prihvatio terenskog rada na granici Walesa. Na tem osnovnih leyeva ve identifici
ranih u tom podruju predvidio je postoj; daljnjih ley toaka pa zaklipsao tim pravc
ima da vidi postoje li one uist: I, dakako, pronaao je jo kamenja koje oito oznaava
put.
Mnogi su ljudi doivjeli isto. Nakon to bi krenuli nekih leyem ili krili novi jedno
stavnim povlaenjem ravne crte kroz tri-etiri mjesta taljne karte, kad bi se poslij
e toga nali na terenu, otkrili bi i druge ley 1 ke neucrtane u kartu. Za praktine
lovce na leyeve to je bio uvjerljiv do da ne tre za utvarom, nego da slijede osta
tke sustavnog pokuaja m predaka da sveta i vana mjesta - bez -obzira na razloge -
postave na pravac. Zato se onda arheolozi, kad je lov na leyeve u svojim predvia m
a tako uspjean, prema toj ideji jo odnose s prezirom?
Debata o postojanju leyeva postala je silno opskurna zbog itave g gule razliitih h
ipoteza o njihovoj naravi i funkciji. Sam je Watkins, u troj suprotnosti s tvrdn
jama to su ih iznijeli neki kasniji autori, tums ley linije na vrlo prozaian nain.
Za njega, leyevi su imali isto prak nu svrhu te su bili samo odraz ranog ovjekova
shvaanja da je ravna ( najkrai put izmeu dviju toki. Watkins je smatrao da su leyevi
nasta] pretpovijesnih trgovakih putova kojim su se prevozili sol, kremen i ke mi
ka te da su tek kasnije zadobili religijsko znaenje.
Mnogi od VVatkinsovih nasljednika u igri lova na leyeve nisu bili t; suzdrani. Um
jesto da u njima vide umjetne tvorevine, mnogi su teon ari (od 1960-ih pa nadalje
) u njima prepoznavali kozmike silnice, ] tove nepoznate energije koja prolazi kroz
krajolik. Ljude je, smatraju c u prahistoriji i starom vijeku privlaila energija
u tim linijama pa su u si du s tim i postavljali svoje spomenike. Mnogi tvrde s
u tu misterioznu mljinu energiju detektirali i raljama (vidi Uvod u ovo poglavlje)
. Ce se ukazivalo i na vezu s NLO-ima, pri emu su leyevih\Y\ svojevrsne tra vajsk
e ice, izvor energije za inosvjetske letjelice koje su se gibale po njii
Takve prie teoretiara new agea arheologe ba ne vesele jer oni, 1: to dobro ili zlo,
pokuavaju ograniiti istraivanje na dokazive injeni Niti su oiti praktini uspjesi u te
renskom lovu na leyeve u oima skej ka ba vrijedili puno. Iako je jedan od kriterij
a valjanosti neke znanst ne teorije njezina sposobnost predvianja rezultata daljn
jih pokusa - k primjerice, u sluaju Robinsova otkria etiriju kamenih oznaka if neko
liko takvih sluajeva nije nipoto dostatan dokaz o postojanju ley nija. Skeptik bi
mogao s pravom ustvrditi da je ovjeku koji ima nekak teoriju miljenicu vie nego la
ko skupiti daljnje podatke koji je naoko j dupiru te ukazati na desetke sluajeva
u povijesti znanosti kad je kl model uspjeno prorekao rezultate. Zapravo, ono to nam
govori in
Zemljani likovi 307
mo li uope posla sa znanstvenom hipotezom nije njezina sposobnost da privue dokaze
koji je dokazuju, nego odgovor na pitanje moe li se ona uope pobiti. Ako netko tvrd
i da pravac koji povezuje nekoliko drevnih lokaliteta nije nastao sluajno, kako t
u tvrdnju moemo pobiti?
Neuhvatljivi dokaz
Tog se problema pokuao dohvatiti i sam Watkins:
U svemu je zapravo vano samo to je li pojava da po itavoj Britaniji humci, opkopi,
orijentiri i kamene oznake lee na pravcu nastala ljudskom rukom ili je pak sluajn
a koincidencija - ili ista fatamorgana.
Mogunost da bi itava ta pria mogla biti samo jedan divovski sluajni pogodak toliko g
a je brinula, da je odluio provesti rudimentarnu statistiku provjeru. Zato je uzeo
kartu podruja oko Andovera (gradia u Hampshireu na jugu Engleske) pa izbrojio ped
eset jednu crkvu i meu njima potraio lejeve. Tako je dobio trideset osam ravnih cr
ta koje su povezivale po tri crkve, osam koje su povezivale etiri crkve i jednu k
oja je povezivala pet crkava. Za grubu je kontrolu nasumce po papiru velikom kao
ta karta nacrtao pedeset jednu toku pa u tom sluaju dobio trideset etiri slaganja
triju toki, ali samo jedno slaganje etiriju i nijedno s pet.
VVatkinsa je taj rezultat zadovoljio pa je zakljuio da linije koje povezuju samo
tri toke mogu nastati sluajno, ali da je svrstavanje etiriju toki izvanredno jak doka
z da je rije o nakani, a ne o sluaju. Pet njih je, dakako, jo jai dokaz.
Arheologe to, meutim, nije uvjerilo. Na koncu konca, ako bi te ley linije trebale
biti ostaci nekakvog pretpovijesnog sustava, onda obrasci to ih tvore srednjovje
kovne crkve - pa bez obzira na to kako dobro bile svrstane -teko da mogu biti rel
evantni. To nas onda dovodi do ireg problema. Wat-kinsova studija crkava u okrugu
Andoveru iznimna je po tome to u njoj, jedinoj meu stotinama sluajeva to ih je izni
o, sve toke predstavljaju istu vrstu spomenika. Budui daje rije o crkvama, sve su o
ne srednjovjekovnog ili novovjekovnog podrijetla. Pa ipak je tipina ley linija, o
nako kako ih prikazuju Watkins i ostali lovci na lejeve, obino sloena od vrlo upit
ne smjese objekata iz vrlo razliitih razdoblja. Tako su, primjerice, menhiri iz m
laeg kamenog i bronanog doba (podignuti izmeu 3000. i 1000. pr. Kr.) nezgodno uklop
ljeni u iste obrasce s utvrdama iz eljeznog doba (sagraenim u posljednjim stoljeima
prije Krista) te srednjovjekovnim crkvama.
t
N
U
S0
Ley Zfnz/a to prolazi kroz Old Sarum (prema Paulu Devereuxu i lanu Thomsonu). Toke
na toj liniji nastale su u sasvim razliito doba pa tu nalazimo sve od pretpovije
snog spomenika Stonehengea do tabora iz eljeznog doba kod Old Saruma i srednjovje
kovne katedrale u Sulisburyju.
VVatkins je na te zamjerke odgovorio da su drevna sveta mjesta kn stoljea samo do
bivala nove gospodare, esto pripadnike sasvim druge r ligije. Klasini je primjer t
oga Jeruzalem, krcat ostacima sinagoga, d mija i crkvi podignutih u posljednja dv
a milenija, dok je spremnost rai kranske crkve za prihvaanjem obiaja, svetkovina i s
vetih mjesta dr> gih religija dobro poznata. Tako je, primjerice, godine 601. pa
pa Grg poslao izaslanika u Britaniju, s uputama Augustinu (prvom nadbiskuj cante
rburvjskom), koji se trudio pokrstiti bezbone Anglosaksonce:
Paljivo smo razmislili o poslovima Engleza i tako zakljuili da hramove idola u toj
zemlji nipoto ne treba razarati. Augustin neka uniti idole, ali same hramove treb
a pokropiti svetom vodom, postaviti u njih oltare zajedno s relikvijama... Nadamo
se da e se tako ljudi, videi da njihovi hramovi nisu uniteni, okaniti idolatrije i
svraati na ta mjesta kao i prije te tako nauiti slaviti pravoga Boga.
Pretpostavimo li da je Augustin postupio po papinim uputama, zakljui emo da su ne
ke od najstarijih crkava u Engleskoj sagraene na mjestir poganskih hramova.
Augustinov e nas primjer, dakako, vratiti samo do doba anglosakso skog naseljavan
ja Britanije, dakle na poetak petog stoljea nove ere (vi odjeljak Kralj Artur u po
glavlju Legende i povijest), ali nam on daje lij< primjer nastanka kontinuiteta
u tovanju svetih mjesta. Za neke krans crkve znamo da su bile sagraene tono na megali
tskim lokacijama. J dan nam spektakularni primjer dolazi iz Arrichinage u panjols
koj, gc u unutranjosti pustinjake pilje svetog Mihaela nalazimo golem megal Na sjev
eru pak Engleske, crkveno groblje u Rudstonu u Yorkshireu ud mljuje i najvei menh
ir (visok 7,5 metara) na Britanskom otoju. Pozn; su nam i drugi slini primjeri, to
nas upuuje na zakljuak da je mjes ivalj i unato mnogih promjena religije sauvao spome
n na njihovu sve narav. Ili, kako je to napisao pokojni Glyn Daniel, profesor ar
heologije sveuilitu Cambridge:
Moda bi to moglo zazvuati pregrubo, ali ja teko mogu sagledati ijedan razlog zbog k
ojeg bi krani zaposjeli neko mega-litsko mjesto ukoliko nije postojala stvarna pre
daja o njihovoj vanosti kao posebnih i svetih mjesta, a koja se prenijela jo iz br
onanog i ranog eljeznog doba barbarske Europe pa sve do u povijesno doba.
Zemljani likovi 309
Masivno kamenje u crkvi u Arrichinagi u sjevernoj panjolskoj. Kamenje je prirodno
pa je stoga teko rei je li neko pripadalo megalitskom grobu - ali oito je daje bilo
dovoljno vano da se na taj nain ugradi u crkvu.
Dosad, dakle, prednost za one koji tvrde da ley linije pripadaju nekakvom sustav
u zacrtanom jo u daleko pretpovijesno doba. Slabost je, meutim, tog argumenta to se
ne moe proglasiti opim pravilom. Ukoliko ba ne bismo bili spremni razoriti stotine
crkava da moemo ispod njih kopati, nemogue je provjeriti tezu da su bile sagraene
na mjestima svetim ve u pretpovijesno doba. Argument o religijskom kontinuitetu n
e bi se mogao primijeniti ni na mnoga mjesta u kojima VVatkins i ostali vide ky
toke. U nekim su tvravama sagraenim u eljeznom dobu bila i kultna sredita, ali bilo b
i upravo drsko pretpostaviti daje to uvijek bio sluaj. A to emo i sa srednjovjekovn
im zamkovima i drugim isto svjetovnim objektima, koje lovci na leyeve stavljaju n
a svoje linije? Ili, to je jo gore, s mutnim objektima poput bara i kamenim oznakam
a (a koje mogu oznaavati samo granice polja)? Neki bi od njih mogli biti vrlo mlad
i, to jest iz devetnaestog ili dvadesetog stoljea.
Taj problem, iznikao iz injenice da ley toke pripadaju tolikim razdobljima i imaju
toliko razliitih funkcija, lovce je na leyeve oduvijek dovodio u nezgodu. Kako d
okazati da neki objekt uvrten u poredak - primjerice prirodna uzviica pretvorena u
uporite - nije samo to, osim tvrdnjom da je izniman ba zato to se naao na ley linij
i?
I tu sad doista ulazimo u fatamorganu, kako je to VVatkins s pravom rekao, to jest
u zakuastu raspravu zastraujue cirkularnosti. Budui da nitko ne moe dokazati to ley l
inije zapravo jesu, a i malo je lovaca na leyeve u tome suglasno, kako ih onda m
oemo dokazati ili pobiti? Ako su
namjerno stvorene, dokaz je njihova postojanja raspren kroz dobrih j tisua godina po
vijesti - zbog ega poinje, kao to smo ve vidjeli, d lovati vrlo neuvjerljivo. Ako, m
eutim, te linije nisu stvorene namjeri nego su ley toke postavljane tako da slijed
e putove nekakve tajanstver nepoznate zemljane sile, onda dokazi u njihovu korist
izgledaju prakt ki isto - jer opet pred sobom imamo podjednako neuvjerljiv darma
r sp menika koje su kroz milenije podigli ljudi privueni tim tokama. Skep bi na sv
e to mogao s pravom odgovoriti da na podruju kakvo je Brita sko otoje, pretrpano a
rheolokim ostacima, ovjek jednostavno mora istom pravcu nai mnogo toga - i to istom
igrom sluaja.
Moderni lov na leyeve
To su samo neki od problema pred kojima su se 1970-ih nali lovci na ley ve. Ali o
ni su, s druge strane, pred samim Watkinsom imali jednu jas prednost. Tad se, na
ime, poelo pojavljivati radikalno drukije shvaai o sposobnostima pretpovijesnih nar
oda. Metoda je radioaktivnog uglji pokazala da su kulture zaslune za velike magal
itske graevine na atlar skoj obali bile neovisne o civiliziranijim podrujima Egejsko
g mor; Bliskog istoka, a kako se dugo zamiljalo (vidi Uvod u poglavlje Gra teljska
uda). Istodobno su i radovi istraivaa poput profesora Alexa dera Thoma, unato tome t
o nisu bili potvreni u pojedinostima, zam jek razbili mit da su kamene krugove ko
jima su posute Britanija i Euroj podigli zlovoljni divljaci (vidi odjeljak Megal
itski astronomi u poglavl Promatranje neba). Postajalo je sve jasnije da izgradn
ja takvih spomer ka zahtijeva pozamano graditeljsko umijee.
Pitanje stvarne naravi i dosega megalitske znanosti ostaje i dal otvoreno, ali bar
nitko vie ne moe ozbiljno tvrditi da pretpovijesni Bi tanci (Briti) nisu raspolag
ali ni sposobnostima ni organizacijom potrel nom za postavljanje spomenika na pr
avac, ak ni kad je rije o veliki udaljenostima, ma koliko se to iz moderne perspek
tive inilo iraciona nim. Sedamdesetih su godina, osim toga, lovci na leyeve ve mog
li usp( rediti ono to je Watkins vidio u engleskom krajoliku s neosporno opiplj v
im objektima, dodue ne u Europi, ali zato u Junoj Americi. Linije Nazce u Peruu, k
oje su pozornost zapadnih itatelja privukle tek kad i na njih pozvala von Daniken
ova kola drevnih astronauta, bile su vidlj plod golemog pothvata u koji su se upust
ili stanovnici pustinjske ravni( Nazce. Neke od oznaka, koje su upravo pedantno
ravne, proteu se i p vie kilometara (vidi odjeljak Linije iz Nazce u ovom poglavlj
u). Sline s linije nedavno otkrivene i u zapadnoj Boliviji, duge i do 25 kilometa
ra.
Zemljani likovi 311
Arheologija vie ne moe odbacivati ono misteriozno, ve mora o njemu poeti raspravljat
i i tumaiti ga. Osim toga, poveana je primjena zrane fotografije, primjerice, otkri
la da je Britanija posijana tragovima hengova, grobnih humaka i drugih pretpovij
esnih zemljanih graevina u broju koji je nadmaio sva oekivanja. Strunjaci za prahist
oriju stoga poinju govoriti o svetim krajolicima, u kojima su spomenici u irokom pod
ruju smiljeno postavljeni i sloeni, a to u Watkinsonovo doba nitko ne bi shvatio ozb
iljno. Lovci na lejeve su, dakako, time bili oduevljeni, jer su se njihova naizgl
ed parohijalna razmiljanja najednom uklopila u mnogo iru sliku. Kad se sve uzme u
obzir, bacanje je novog pogleda na ley linije i te kako imalo svoje opravdanje.
Zvijezda vodilja u modernom istraivanju ley linija je Paul Devereux, koji je 1976
. preuzeo urednitvo engleskog asopisa The Ley Hunter. U odlunom nastojanju da tom m
isteriju doe do dna, Devereux je poeo katalogizirati sve objavljene potencijalne l
eyeve, a osim toga je zamolio i itatelje asopisa da mu poalju detalje svih linija k
oje su otkrili, ali ih nisu i objavili. Devereux i njegovi kolege poeli su provje
ravati stotine navodnih leyeva, i to najprije pomou detaljnih karata, da tako pro
filtriraju podatke i odbace najslabije. Poslije vie mjeseci rada, ispostavilo se d
aje veina tih linija ili vrlo netona ili zahvaa i krajnje upitne lokalitete, recimo
farme.
Neki su od najslavnijih leyeva zavrili u ropotarnici. Vjerojatno je naj-grandiozn
iji od svih bio onaj to ga je otkrio engleski pisac John Michell, ije je vizionars
ko djelo Pogled naAtlantidu, objavljeno 1969., bilo kljuno za obnovu zanimanja za
ley linije. To je takozvana ley linija svetog Miha-ela, a Michell ju je otkrio
uoivi poravnanost dvaju bregova u Somersetu - Burrowbridge Mumpa i Glastonburv Tor
a - s tokom prvosvibanjskog izlaska sunca (vidi odjeljak Glastonburvjska spirala
u ovom poglavlju). Opazivi da i na Mumpu i na Toru stoje srednjovjekovne crkve po
sveene svetom Mihaelu, Michell je produio crtu na obje strane i tako otkrio da je
moe povui i kroz mnoge druge lokalitete povezane ili sa svetim Mihaelom ili s mjes
nom predajom o zmajevima. itava ta linija tee od St. Michael's Mounta na vrhu Corn
vvalla na jugozapadu Britanije pa kroz Glastonburv, mnoge druge Svete Mihaele (i S
vete Jurje), kroz ulaz u veliki pretpovijesni kompleks u Aveburvju te napokon kr
oz veliku opatiju u Bury St. Edmundsu, da bi napokon kod Lowestofta otila s istone
obale otoka. Ta linija, duga skoro sedam stotina kilometara, zahvaa najdui neprek
idni potez kopna u junoj Britaniji, to je podatak dojmljiv ve i sam po sebi. Iako j
e Michell ustvrdio daje ta linija iznimna po svojoj duljini i preciznosti, to ipak
nije ba sasvim tako. Sredinji dio, koji tee od Burrowbridge Mumpa pa kroz Avebury
do crkve St. George u Ogbour-
312
Drevni misteriji
Bakrorez Vrajih strelica (Devil's Arrows), rad Williama Stukeleyja,
engleskog starinara neu, izvanredno je toan s pogrekom od svega nekoliko metara od
t iz 18. stoljea. ke do toke. Njegov, meutim, produetak prema sjeveru i jugu mn( je
manje precizan pa su neki lokaliteti i po dva kilometra izvan linije, bi onda p
rije bio nekakav ley koridor negoli linija pa ga stoga rigoroz lovci na leyeve i n
e prihvaaju. (Drugi problem, kojeg se nisu dotakli, j silna mnoina crkvi svetog Mi
haela u junoj Engleskoj: njih je toliko, se kroz njih mogu povui pravci skoro u sv
akom moguem smjeru.)
Linije koje su na karti dobile prolaznu ocjenu, Devereux i njegovi 1 lege provje
rili su na terenu, da bi u svojoj knjizi Prirunik lovca na leye objavljenoj 1979.
, Devereux naveo 41 ley liniju koju je smatrao vrijedm daljnjeg istraivanja. Najb
olji su potencijalni leyevi, zakljuuje on, oni n krai, a na njima bi se moralo nai
bar pet markera (iako bi za vrlo kra mogla biti dovoljna i etiri).
Istodobno se Devereux prihvatio i ozbiljnog istraivanja trnovii pitanja statistik
e. Nedavno je, naime, Michael Behrend, matematia Cambridgea, smislio formulu koja
je pokazala da bi se lokaliteti mc sluajno povezati mnogo ee no to se oekuje. Pomou
hrend<
Zemljani likovi 313
formule, Bob Forrest, matematiar naklonjen leyevima, proanalizirao je preostale do
bre leyeve to ih je Devereux izolirao istraivanjima i radom na terenu. Njihov opi za
kljuak, kako su ga prikazali u New Scientistu 1982., zacijelo je uzdrmao mnoge od
ane lovce na leyeve:
Stara tvrdnja mnogih poklonika da je Britanija iskriana leye-vima gotovo je sigur
no netona... Dobar dio lova na leyeve posljednjih 50 godina bio je lov na sluajna
svrstavanja.
Pa ipak su Devereux i Forrest smatrali da tu postoji i nekoliko linija koje su p
reivjele statistiki rvanj. Nedvojbeno su najbolje medu njima dvije linije koje pola
ze od Devil's Arrowsa, skupine od triju menhira iz bronanog doba to stoje kraj Bor
oughbridgea, Yorkshire, na sjeveru Engleske.
Ti divovski monoliti, vjerojatno podignuti izmeu 1800. i 1200. pr. Kr., doista su
neobini ve i sami po sebi. U svakom je otprilike 30 tona, a visina im se kree od 5
,5 do 6,5 metara te su to stoga najvei menhiri uope na Britanskim otocima, s iznim
kom samo Rudstonskog monolita. Ime im potjee iz mjesne legende koja veli daje vra
g jednom zgodom htio razoriti oblinji grad Aldborough te da su to zapravo njegove
strelice koje su podbacile cilj. Ta tri kamena stoje na pravcu, iako ne ba sasvi
m, te tvore poetnu toku za dva neobina poravnanja. Jedna linija, koja se protee vie o
d osam kilometara u sjeverozapadnom smjeru, dotie rubove dvaju kamenova, prolazi
kroz Cana Henge, grobnu humku (barrovS) i zatim jo jedan henge, to jest Hutton Mo
or. Druga linija polazi od sredita Devil's Arrowsa pa prolazi kroz Numvick Henge
i potom kroz tri Thornborough Hengea te prevaljuje ukupno 18 kilometara. (Hengov
i su, za razliku od Stonehengea, bili uglavnom zemljane graevine, iako bi im se k
atkad kamenom oznaio ulaz.)
itav je taj kompleks izvanredno dojmljiv. I kao to je izraunao Forrest, ta su porav
nanja vrlo teko mogla nastati sluajno. Nadalje, za razliku od vrlo mjeovitih leyeva
koji se esto navode, svi spomenici na liniji Devil's Arrovvsa nastali su u pretp
ovijesno doba - tako hengovi potjeu iz kasnog neolita (oko 3000. - 2500. pr. Kr.)
, a grobni humak i same strelice iz sljedeeg, bronanog doba. (Spomenici iz tih dva
ju razdoblja esto su povezani.) Ili, kako bi to rekao Devereux: Tvrdnja daje rije o
koincidenciji bila bi pribjeite nitkova.
Jo pet drugih ley linija pokazalo se statistiki znaajnim. Za Devere-uxa su ti dokaz
i dobrodolo mamuznuli lovce na leyeve. Iako statistika ni izdaleka ne dokazuje da
je veina ley linija realna, ini se da statistika ipak potvruje, u naelu, postojanje l
ey linija. Devereux je bio uvjeren da
/
Ley linija Devil's Arrows prolazi kroz hengove Canu i Hutton More (prema Paulu D
evereuxu i lanu Jhomsonu).
o
o
O ^
Ley linija Devil's Arrows prolazi i kroz hengove u Thornboroughu (prema Paulu De
vereuxu i lanu Thomsonu).
bi s dovoljno sredstava mogao otii na teren i otkriti jo mnoge linije ] nisu nasta
le sluajno.
Linije se smanjuju
Statistika se, meutim, nije pokazala spasonosnom, kako se Dever bio ponadao. Prob
lem je bio u tome to je rad na iznalaenju matema kih formula za odreivanje stupnja
sluajnosti nekog poretka poeo nedavno. On je iziskivao sve sloenije matematiko model
iranje, koji moralo u obzir uzeti itav niz imbenika. Glavna je nevolja bila u razl
tim veliinama poredanih lokaliteta. Neki su od njih - primjerice m hiri - bili m
alene mete, dok su drugi, primjerice crkve, bili vei, a n ak i vrlo veliki, primje
rice zemljane graevine. Oito je jedan probi izraunati vjerojatnost da se neki broj
objekata promjera nekoliko met postrojio sluajno. Neto je sasvim drugo izraunati vj
erojatnost sluaji pogodaka golemih zemljanih graevina poput utvrde Old Saruma (i lje
nice lovca na leyeve), a koja pokriva 11 hektara zemljita. (Stonehen jo jedna omil
jena ley toka, zahvaa otprilike jedan hektar pa se ipakb ji kao samo jedan spomeni
k.)
Bili su to samo neki od imbenika koje su Bob Forrest i Michael I hrend razmotrili
poetkom 1980-ih, kad su nastavili herkulovski po; statistikog procjenjivanja ley
linija. Pritom su iskuali nekoliko mete pa tako i onu razvijenu za BBC-ov dokumen
tarac udan sluaj stare rai staze {The Strange Affair of the Old Straight Track), s
nimljen u veljai 19! Pritom su programirali raunalo da stvori simuliranu vojnu spe
cijalki istom vrstom lokaliteta i raspodjelom kao i na pravoj karti. Pokazalo se
je taj postupak vrlo pouan kao kontrola za stvarne ley linije. To im zajedno s dru
gim tehnikama omoguilo da zakljue kako je ranija pn postavka da se krae linije rije
tko sluajno pojavljuju lako mogue iz i melja kriva.
Zahvaljujui tom istraivanju, ak su i neke od onih prvih est s( tistiki znaajnih ley
ja poele izgledati manje uvjerljivo. Meu n ma su se nale i one u Saintburvju u Cots
woldsu te Craigern kraj Abt deena, koje su zajedno s nizovima Devil's Arrowsa bi
le kolski primj< u spomenutom lanku za Nezu Scientist. U roku od samo tri godine o
Y su te linije poele privlaiti sumnju. Stoga nas moda ne bi smjelo izn naditi to je
Bob Forrest, koji se na tom polju naao kao skeptik otvor nih pogleda, poeo gubiti
zanimanje za itavu tu temu, a s njim i Mi hael Behrend.
Zemljani likovi 315
Hutton Moor Henge
Thornborough Henges
Cana Henge
V-''
Nunvvick Henge
The Devil's Arrows
Kombinacija ley linija koje prolaze kroz Devil's Arrovos poveava njihovu statistik
u vanost (prema Paulu Devereuxu i lanu Thomsonu).
Godine je 1994. Devereux objavio prepravljeno izdanje svog leksikona leyeva i sp
omenuo, pomalo sjetno, odlazak Saintburvja kao statistiki dokazanog primjera. Do
tada je ve bio izgubio vjeru u sposobnost statistike da dokae tvrdnje lovaca na le
yeve pa je u njihovu obranu posegnuo za drugim argumentima. Jedan je od njih gla
sio da mnoge ley linije koje teku otprilike u smjeru sjever-jug stvaraju slian ob
razac i da obuhvaaju skupove objekata: svete uzviice, crkve, oznake poput krieva ijed
an od divovskih likova urezanih u kredu (vidi Uvod u ovo poglavlje). Na taj argu
ment, koji obuhvaa oznake iz itavog niza razdoblja, skeptici se, to nas moda i ne bi
trebalo iznenaditi, nisu ni obazreli.
Devereux je ustvrdio, i to vrlo rezolutno, da strogo statistiki pristup ne mora,
napokon, biti primjeren. U doba kad je Forrest ve prestao kroz svoj statistiki rvan
j proputati najbolje britanske ley linije, od svega su ostala jo samo dva znaajna pri
mjera, oba s ishoditem u Devil's Arrowsu. Pa ipak, kako je i sam Forrest zamijeti
o ve 1981., morali bismo paziti da ne podcijenimo, ali i ne precijenimo preciznos
t s kojom su pretpovijesni ljudi postavljali svoje spomenike. Moda kruti zahtjevi
statistikog pristupa prebacuju metu. Pretpostavimo, za volju rasprave, da su pre
tpovijesni graditelji doista stvoriti ley linije. Predmnijevati da bi oni svoja
svrstavanja izveli precizno kao to bismo mi to mogli uiniti danas -sa svim prednos
tima to ih donose suvremena geodetska oprema, zrana fotografija i detaljne karte -
i da bi ona mogla udovoljiti zahtjevnim standardima kompjuterskih programa, moda
ba i nije sasvim primjereno.
Sasvim jednostavno reeno, statistika kola istraivanja leyeva (a koju je pokrenuo Dev
ereux), iako je provela neke kljune testove, moda je s prljavom vodom izbacila i d
ijete.
Stvarne ley linije
Bilo ovako ili onako, i sami su najbolji istraivai leyeva svojim argumentima prakt
iki izgurali iz postojanja ley linije. No zavrava li pria time?
Vjerojatno ne. Pozitivniji bismo odgovor moda mogli dobiti kad bis sasvim napusti
li izraz ley linija. Leyevi iz Devil's Arrowsa gotovo sig no nisu nastali sluajno,
jer je zbog nekog razloga itava skupina heng i menhira bila smiljeno postavljena d
u dva prekriena pravca. A mi bismo se i sloiti s Devereuxovom tvrdnjom da se takva s
vrstavanja., dogaaju u vakuumu. Lov na leyeve lako bi mogao dovesti do otkri drugi
h takvih linija.
No ima li ikakve potrebe da primjer Devil's Arrowsa nazovemo linijama? Trinaest k
ilometara dug niz od tri henga iz Thornborougl jednog iz Numvicka prilino je jasa
n. etiri su henga jo slinija, jer sv ima po dva ulaza, jedan okrenut prema' sjevero
zapadu i drugi, sa supro mu strane, okrenut na jugoistok. Arheolozi prihvaaju da
su oni bili graeni u nizu, ali pretpostavljaju da je to zato to svi lee na dnu dol
koja je na tom mjestu uglavnom ravna. Ako je vjerovati lovcima na k ve, kad je n
ekoliko stotina godina poslije hengova bio podignut Dev Arrows, postavili su ga
u produetku niza. No ak ako i jest tako, ne ] stoji nijedan valjan razlog da to na
zovemo ley linijom, sa svim konota jama koje to ukljuuje, od Watkinsovih ravnih sta
za za trgovanje solju do mistinih linija zemljane energije. Pretpovijesno poravnav
anje (zl nepoznate svrhe) bilo bi svakako mnogo ispravnije.
Sto se pak tie impresivnih pretpovijesnih poravnanja, danas je k( vencionalni arh
eoloki rad ve nadmaio lov na leyeve. Zvui skoro iron no, ali dok su ozbiljni lovci n
a leyeve usmjerili svoje napore na analizu : manjeg broja kratkih i prilino neuzb
udljivih linija, praktiki je arheoli ki rad otkrivao silne linearne strukture to s
u se irile krajolikom, a prei kojima je veina leyeva gotovo smijeno malena. Rije je
o eunusima.
Prvi je cursus otkrio starinar William Stukelev 1723. i to ni kilome sjeverno od
Stonehengea. Pomislio je daje to trkalite za konje iz rimsl ga doba pa ga je u s
kladu s tim i nazvao cursusom, to je latinska rije trkalite. Budui da na njima nema
nikakvih zgrada, nego su to jedu stavno izdueni pravokutnici ocrtani paralelnim l
inijama jaraka i nasi] cursusima je vrlo teko ui u trag gledajui sa zemlje. Veina je
od pec setak poznatih otkrivena s pomou zranih fotografija snimljenih u p sljednj
ih nekoliko desetljea. Ostaci pronaeni u jarcima smjetaju ih i dom izmeu 3400. i 300
0. pr. Kr., dakle u mlae kameno doba. Iako neki dugi tek nekoliko stotina metara,
drugi se proteu dva kilometra i vie od toga. Lijep je primjerak otkriven nedaleko
od londonske zra luke Heathrow - dug je tri i pol kilometra pa se u usporedbi s
njim i sar pista ini malenom.
Zato su neolitski ljudi ulagali toliki trud u izgradnju tih golem struktura, osta
je i nadalje potpun misterij, iako njihov oblik upuuje :
Zemljani likovi 317
zakljuak da su sluile za sveane povorke. Iskapanja na kolosalnom Dor-set Cursusu, k
oji se protee vie od deset kilometara, dala su nekakvu slutnju odgovora. Cursusje
bio postavljen tako daje obuhvatio dva ranija grobna humka od vrste (zbog svog o
blika) zvane long barrow, a osim toga ih odmah iza krajeva cursusa nalazimo jo neko
liko. Arheolog profesor Richard Bradlev sa Sveuilita Reading iznio je tezu da na D
orset Cursus treba gledati kao na nekakvu pretpovijesnu aveniju smrti. Vjerojatno
su se, smatra on, tim golemim etalitima kretali i duhovi umrlih i ljudi koji su elj
eli s njima komunicirati. Jesu li, meutim, svi cursusi imali istu svrhu, pitanje
je o kojem se jo raspravlja.
Neki su cursusi prilino ravni, primjerice onaj kod Stonehengea. On na oba kraja i
ma grobne barroive, a ako povuemo zamiljenu crtu na istok kao produetak osi njegova
sjevernog jarka, ona e doista, u pravom stilu Ieya, proi kroz jo neke spomenike -
kroz megalit znan pod imenom Cuckoo Stone i zatim krozWoodhenge, manji neolitski
henge koji zatvara krug drvenih stupova, a ne menhira. Tu je poredanost prvi op
azio arheolog J. F. S. Stone 1947. Je li to znaajno, teko je rei, budui daje podruje
Stonehengea toliko posijano spomenicima da produljenje linije iz cursusa, bez ob
zira kamo polo, mora gotovo sigurnu pogoditi jo neto.
Drugi su cursusi sve prije negoli ravni. Mnogi od njih, poput Dorset Cursusa, di
vovski su srpovi to se svijaju kroz krajolik i povezuju stara ritualna mjesta. Ne
ki pak, zbog nepoznatih nam razloga, vrludaju malo lijevo, malo desno. Meu onima t
o idu ravno, nekoliko njih, ba kao i Sto-nehenge Cursus, kao da pokazuju na druge o
bjekte, primjerice barrowe i menhire.
Cursus u Stonehengeu, kako gaje narisao VVilliam Stukeley, starinar iz 18. stolj
ea.
Cursusi su u jednu ruku realne ley linije koje su otkrili arhec Moda zvui ironino, al
i da se oni nisu sauvali u tako opipljivom ku, nikakva statistika istraivanja ne bi
mogla dokazati njihovo pi janje, i to jednostavno zato to su oni samo u rijetkim
sluajevima r Pretpovijesni ljudi oito nisu patili od strasti modernih lovaca na /
Menhir na groblju u Rudstonu, Yorkshire. On lei u sreditu kvadrata koji odreuju etir
i cursusa.
Zemljani likovi 319
za potpuno preciznom linearnou. Jo je ironinije to to su oni, kao ritualni spomenici
kojima su se kretale povorke ivih i mrtvih, bili ve i po samoj svojoj naravi mnogo
tajanstveniji od strogo ravnih linija za trgovce solju koje je stari Watkins za
miljao na svojim ley linijama.
Cursusi osim toga tvore obrasce daleko enigmatinije od svih mrea linija to su ih ne
ko lovci na lejeve povlaili kroz sve stare toke na karti. Ako je suditi po zranim sn
imkama, onda se u Rudstonu u Yorkshireu etiri cursusa (od kojih nijedan nije rava
n) sastaju gotovo u jednoj toki. Njihovi krajevi kao da grubo tvore kvadrat u koj
emu stoji divovski mega-lit na crkvenom groblju. Tako tu imamo neto mnogo opiplji
vije, to puno vie potie na razmiljanje od mnogih hipotetskih veza koje nude ley lini
je - jer su srednjovjekovni ljudi svoje mrtve pokapali zapravo kraj sutoka etirij
u moguih etalita dua, stvorenih u neolitsko doba. Jesu li graditelji te srednjovjeko
vne crkve bili svjesni znaenja tog monolita to su ga uklopili u svoje groblje?
Putovi dua?
Kad je Devereux, doajen britanskih lovaca na leyeve, poeo preporuivati odricanje o
d sveobuhvatnog izraza ky linija, to je svakako bila zdrava promjena. U tome mu se
pridruio Danny Sullivan, urednik asopisa The Ley Hunter, koji je na javnom predav
anju u travnju 1997. kategoriki ustvrdio da ne postoji nikakav ley. Pritom se napos
e okomio na raireno vjerovanje da su levevi zapravo staze kojima putuju tajanstve
ne zemljane energije.
Time ne mislimo rei da su Devereux, Sullivan i neolovci na leyeve zanijekali gradnj
u po pravcu u prolosti. Oni su se, naprotiv, samo odrekli VVatkinsove navade da s
ve mogue ravne staze trpa u isti sustav i ustvrdili da bi trebalo istraiti mnoge n
izove sagraene u razliitim razdobljima i u razliite svrhe.
Jednu skupinu ine pravi nizovi koji sadre samo pretpovijesne ostatke, primjerice o
ni to ih tvore cursusi ili Thornborough Henges, to otvara daljnje zavodljive moguno
sti. Tako je, primjerice, u sluaju Stonehen-ge Cursusa Devereux predloio hipotetsk
o produenje istonije ak i od VVoodhengea, sve do prirodnog elementa, takozvanog Bea
con Hilla. No bez obzira na to koliko to bilo tono ili ne, takav je pristup korak
u dobrom smjeru: kad raspolaemo cursusom, dobili smo vrstu polaznu toku za takve s
pekulacije.
Devereux je osim toga iznio tezu da treba izdvojiti i prouiti i i klasu srednjovje
kovnih poravnanja. Mnogo je loginije pretpostavi je poravnanje to gaje Watkins otk
rio u svojoj studiji crkava u Andc stvoreno u srednjovjekovno doba negoli ga pok
uavati povezati s hip tikim sustavom linija to see do u neolit. Devereux je zamijeti
o da linije za koje se smatralo da povezuju mnoge crkve ne moraju pove: ti bogomo
lje kao takve, nego prije pridruena im groblja. U potporu teze skupio impresivnu
gomilu grae, iscrpljenu iz kultura diljem svi o folklornim linijama duhova.
Tako su se, primjerice, u Nizozemskoj sauvali mnoge savreno ne staze, takozvane ces
te mrtvih (Doodtvegen). Njih su u srednjen jeku sagradili Nizozemci kao vezu izmeu
svojih sela i groblja, a n su se kretale pogrebne povorke. Otpremanje pokojnika
ravnom ces do mjesta ukopa nije bilo samo obiaj, nego je to u srednjovjeko Nizoz
emskoj bilo i propisano zakonom. Za njihovo su odravanje odgovorne mjesne vlasti,
koje su ih redovito istile do njihove prop irine od 6 stopa. U Njemakoj se pak vje
rovalo da se duhovi naj susreu na ravnim dionicama puta. Ne skreui ni lijevo ni desn
o, t staze duhova vodile preko planina, dolina, rijeka i movara, prola ravno kroz
kue koje bi im se nale na putu i zavravale (ili poin na groblju.
Sline ideje nalazimo ne samo u Europi nego i daleko na Pacifiku Junoj Americi. Tak
o se, primjerice, na Gilbertovu otoju u Polineziji ruje da due koje izlaze iz tije
la kreu nepokolebljivo ravnim putem pn svom odreditu. U Kostariki su NASA-ini ureaj
i za zrano snimanje krili itavu mreu linija - slinih onima u Peruu, u ravnici Nazca
- za je se vjeruje da su stvorene izmeu 500. i 1200. godine. One su uglavr ravne
i ponekad se tako nastavljaju ak i preko najteeg terena. Tako na staza vodi ravno
preko vrha brda izmeu sela i ukopita (takoer ot renog izmeu 500. i 1200.) te se njom
i danas povremeno nose pokojr ba kao i graa, sve do groblja.
Devereux je na temelju te grae preispitao tradicionalna shvaan britanskim crkvenim
lejevima. On tvrdi kako je lako mogue da su m ge od njih bile grobne linije ili pu
tovi duhova, tragovi kojih se mo kriju iza nekih ravnih staza to ih je otkrio VVatk
ins. A zato se si tralo da se duhovi kreu po ravnim crtama, moglo bi se objasniti
druj antropolokim dokazima. Devereux istie kako su amani (sveenic vraevi mnogih pleme
nskih naroda) tvrdili da u stanju transa - esto stignutog uzimanjem halucinogena
- doivljavaju izvantjelesno iskusi Neki njihovi opisi upuuju na vjerovanje da dua, od
lazei iz tijela, L ravnim putom. Moda je ba iz tog amanskog doivljaja i niklo rairi
Zemljani likovi 321
ChuRCHES
A.-St Gil.eS B.-St. Mar.y IMagdalem C- St. MiChael.(northgate) ^ D.- 5t. NIartii
ss Carfax E.- Sr Audate: F.-St. Mart THeViKCiri G.-Ai_u SaimtS h .Sr.FtTELRS in
THE aStle
OxFORD
Crkvene ley Zfni/e u Oxfordu, kako ih je vidio Alfred VVatkins.
rV\ACDAL-LlS St. 2.- CORriMAlVêt St.
3.- St. Audate St. 4-.- Fbi_i_Y Bridce 5.. High 5t. 6.- Qoe:en St. f. Broad St.
vjerovanje da se due - kako ivih, tako i mrtvih - gibaju ravnom stazom. Dio je Dev
ereuxove teorije nedavno dobio potvrdu i u neovisnoj studiji linija iz Nazce. U
njoj su okupljeni historiari i arheolozi iznijeli tezu da su izgradnjom tih linij
a upravljali amani te da su njihove due letjele nad krajolikom i upravljale izgradnj
om. Te su linije potom bile staze kojim su se kretale procesije i zazivale bogov
e da donesu toliko potrebnu vodu (vidi odjeljak Linije iz Nazce u ovom poglavlju
).
Iako je u potporu svoje teorije skupio intrigantne pabirke britanskog folklora,
Devereux ipak svoju tezu o linijama dua tek treba dokazati. Lako je zamisliti da su
ljudi, vjerujui da se due kreu po ravnoj crti, oznaili staze koje e ih sigurno sprov
esti od nekog sela do groblja. A lako je i vidjeti kako se iz te ideje mogao raz
viti obiaj prenoenja pokojnika istim putem. Ali zato bi bila povezana sama groblja?
Da se olaka komuniciranje i okupljanje umrlih?
Njemaki lovac na /eyeve Ulrich Magin toj je svrstanosti crkav; ao na sasvim drukiji n
ain. Istraivi crkve u svojoj domovini, do do zakljuka da su mnogi od tih nizova nasta
li iz smiljenog nastojai mlaem srednjem vijeku, da se crkve postave na etiri strane
svijeta katedrale. Tako su se crkve znale graditi na sjever, jug, istok i zapa
stolne crkve, tvorei katedralni kri. S vremenom se to svrstavanje glo i umnoiti. Magi
n tvrdi da je u Wormsu otkrio sedam crkvi na dugoj samo tri kilometra, od kojih
je samo jedna treina slijedila c Taj je obiaj, istie on, strogo srednjovjekovni i n
ema ba nikakve v VVatkinsovom idejom o evoluciji ili promjeni namjene posebnih m od
pretpovijesnih vremena pa nadalje. On osim toga ta svrstavanja dvaja od Devereu
xove teorije o grobljanskim linijama: Te crkvene 1 nisu za umrle, nego za Duh Sve
ti, za pojaavanje moi katedrale.
Ti novi pristupi Devereuxa i ostalih, unato tome to su spekul ni, ipak su nedvojbe
no vrijedni istraivanja - a moemo se uzdati c se lovci na leyeve prihvatiti i toga
. Dosad je bilo, a zacijelo e ih jo mnogo krivih putokaza i krivih putova, ali je
intenzivni terenski rad : jelo najbolji nain da se u priu uklopi svaki relevantni
spomenik i s relevantna lokalna predaja.
Bilo bi doista znak iste arogancije zamiljati da vie nemamo t< krivati o tome kako s
u drevni ljudi kako iz mlaeg kamenog doba, i iz srednjovjekovnog postavljali svoj
e sakralne spomenike. I ba 1 taj staromodni lov na leyeve jo mogao doi na svoje, je
r je malo ljud ko neumorno bazalo kroz blatnjava polja Britanije i kontinentalne
E pe kao to su to inili Watkinsovi uenici. Moda je ve dolo vrijem arheolozi i lovci n
a leyeve zakopaju ratnu sjekiru i ponu udruivati zn i snage. Plodovi bi toga mogli
biti zanimljivi.
LINIJE IZ NAZCE
U rujnu 1936. dva arheologa, Amerikanac Alfred Kroeber i Peruanac ribio Mejia, r
adili su na iskapanju drevnoga groblja kraj grada Naz pribreju peruanskih Anda. U
zevi si jednoga popodneva predah od eg i pranjavog posla, odlutali su na breuljak iz
a svog tabora. Zbog skog Sunca sjene zidova davno naputenih kua jasno e se istaknut
i p
Zemljani likovi 323
se nadali da e opaziti ostatke naselja koji bi se dali povezati s grobovima koje
su ba otkrivali. Umjesto toga su, meutim, ugledali neto naizgled mnogo neuzbudljivi
je - nekoliko dugih i ravnih brazda u pustinji za koje su vjerovali da su povrins
ki kanali za vodu, esti u toj visokoj i suhoj pampi ili ravnici. Razoarani, vratil
i su se u tabor, gdje su o tome napisali nekoliko kratkih biljeaka u dnevnik iska
panja.
Prava narav njihova otkria poela se pomaljati tek kad su koncem 1930-ih krenuli le
tovi preko te pustinje, a piloti stali javljati o golemom mnotvu linija ucrtanih
u to prirodno slikarsko platno. Mejia je jo jednom obiao Nazcu i nacrtao nekoliko
skupina dugih ravnih crta, za koje je sad mislio da bi mogle biti nekakve region
alne ceste. On se od svega najvie zanimao izvanrednim podzemnim vodenim kanalima
koji su tekli miljama ispod povrine doline, kaptirali podzemne vode i natapalipam
pu pa se stoga zadovoljio odvajanjem tek najkraeg mogueg vremena za razmatranje ti
h oznaka u pustinji.
Mejia je svoje preliminarne nalaze iznio na meunarodnom skupu arheologa u Limi 19
39. Meu prisutnima naao se i historiar Paul Kosok, sa Sveuilita Long Island iz New Yo
rka. Kosoka je fascinirala uloga natapanja u ranim civilizacijama pa je 1940. uz
eo studijsku godinu i vratio se u Peru to poblie istraiti. Prihvatio se posla na p
rostoru oko Lime i kao prevoditeljicu angairao njemaku matematiarku Mariju Reiche,
jer je ona u tom svojstvu ve radila za Mejiu u Nacionalnom muzeju.
Kosok je u lipnju 1941. doao i sam pogledati linije iz Nazce, vidjeti imaju li on
e kakve veze s navodnjavanjem. U zajednici sa svojom enom Rose, Kosok je krenuo s
istraivanjima od toke gdje je preko jedne od tih crta prelazila pustinjska cesta.
Od te je ceste zatim krenuo po nekoliko kilometara u oba smjera i otkrio da su
ravne kao strelica. Jedan gaje kraj odveo do vrhunca uzviice, a drugi do itavog ma
log gorja. Kad je stigao do te samotne uzviice, Kosok se na nju uspeo i otkrio da
se ona nalazi u sreditu itavog kompleksa linija, od kojih su neke bile vrlo uske,
a druge iroke vie od 3 metra. Na vrhu, s kojeg je pucao lijep pogled na ravnicu,
pronali su gomile koje su oznaavale kraj linija, a osim toga i otprilike pravokutn
u iskrenu povrinu. Pratei obrise te krevine, Kosokovi su pronali jo jedan niz linija.
Ove nisu bile ravne, nego su se spajale u divovski lik. No to bi to moglo biti, n
ije se dalo smjesta razabrati.
Budui da im je vrijeme bilo na izmaku, Kosok je zakljuio daje najvanije pitanje pos
toji li jo koji kompleks linija. Zrane su fotografije uskoro pokazale da taj lokal
itet nije jedini. Opazio je, naime, jo najmanje desetak centara irenja pa je ostatak
vremena u Nazci utroio na izradu grube karte tih centara kako bi vidio imaju li
oni neka zajednika obiljeja.
Kad se vratio u Limu, Kosok je potraio Reicheovu, da mu ona f mogne u traenju smis
la u njegovim biljekama. Kad ih je stavio na pa] zbunjujue linije na jednoj strani
njegova breuljka pretvorile su se u { lemu pticu, repa dugaka oko 50 metara. Koso
kovo je kratko istraiva dovelo do stvarnog otkria, jer je ustanovio da je pustinja
ne samo p krivena itavom mreom ravnih crta to teku kilometrima i skupljaju s sredin
jim tokama nego i da se u njoj nalaze velike, potpuno iskrene f vrine i, najneobinij
e od svega, divovske slike ivotinja. Zato je Reiche voj ponudio plau da nastavi ka
rtografirati te linije iz Nazce i kad istek njegova studijska godina u Peruu. Re
icheovu su zadivile preciznost i m rila tih linija pa je jedva doekala da se prih
vati te zadae.
I kakav je to posao bio! Te su se crte irile preko 400 etvornih kilon tara, a kart
ografiranje Marije Reiche pretvorilo se u doivotni zaljubi niki posao, koji e je za
okupljati sve do smrti, etrdesetak godina kasi je. Kako su razmjeri njezine zadae
polako izlazili na vidjelo, arheolozi s njom udruili snage da dokumentiraju to je
dinstveno djelo sauvano Starog svijeta. Amerike ekspedicije 1960-ih i 1980-ih pomo
gle su u c vovskom poslu preslikavanja te goleme slike, ali su i zapoele arheolo i
straivanja pampe i okolnih dolina.
Linije i njihovi crtai
Pola stoljea rada stvorilo je jasnu sliku o tome kako su te linije stvoren Ravnic
a je posuta kamenjem, a najvii je njihov sloj prekriven tamnosm dim filmom pustinj
skog laka. Linije su stvorene uklanjanjem tog pi tamnjelog kamenja, da bi se otkr
io ukasto pjeskovito tlo ispod njeg Te su se linije s vremenom sve tee razabirale,
jer je vjetar u njih vra; tamno kamenje i odnosio svjetlije tlo. Mnogi se ivotinjs
ki likovi iz zral nisu ni vidjeli (iako su se na zemlji dali razabrati), sve dok
ih Reicheoi nije prola pjeice i pomela.
Drugi su vani nalazi iznikli iz njezina paljivog promatranja. Veii oienih povrina ima
blik trapezoida - to jest etverokuta s dvije ni jednake paralelne stranice i dvij
e jednake neparalelne. Iza njega je naji i lik trokut, dok su pravi pravokutnici ri
jetkost. etrdeset ivotinjski i drugih likova, koliko ih je pronaeno (jer su popis u
potpunili majmui pauk, pas, kitovi ubojice, lame i nekoliko ptica, kao i vjeroja
tno nekolik biljaka), ostalo je gotovo potpuno ogranieno na jedan jedini kutak^> pe
koji gleda na dolinu Ingenio, stvorenu jednom od sezonskih rijeka kc Crte kolibr
ia iz Nazce. je sijeku visoravan. To je ujedno i podruje na kojem nalazimo najg
u
Zemljani likovi 325
Crte kondora iz Nazce.
koncentraciju linija i istina. Ne znai li to moda daje to najstariji i najvaniji dio
cijelog tog sustava linija?
Istraivai su otkrili i jo jednu skupinu oznaka: spiralne oblike nacrtane jednom nep
rekinutom linijom. Tako jedna enormna dvostruka spirala na zbijenom podruju u dol
ini Ingenio ima promjer oko 100 metara. Nedaleko od sredita tog crtea Reiche je pr
onala maleni kamen postavljen okomito, a u nj su bile urezane slike odsjeene glave
i zmije, to ju je navelo na tezu da sve te spirale predstavljaju zmije.
Kad je njezin rad postao poznatiji izvan Perua, to je imalo ijednu tetnu posljedi
cu, jer su linije ugrozili turisti. Njezina nastojanja da sauva te linije postala
su jo tea nakon stoje Erich von Daniken, pobornik teorije o drevnim astronautima,
objavio svoj bestseler Bogovi su bili astronauti!. Broj se posjetitelja dramatin
o poveao, ba kao i broj oteenja osjetljivih oznaka. Iako je vlada to podruje proglasi
la zatienom zonom, nadzor je bio tako nedostatan daje Reiche postavila vlastite uva
re koje je plaala iz prihoda od svoje knjige o linijama.
Danikenovo je tumaenje i linija i njihovih tvoraca bilo nedvojbeno vrlo originaln
o: Gledana iz zraka, 60 kilometara duga ravnica Nazca, u menije stvorila sasvim j
asan dojam sletita. On je osim toga smatrao da su te linije mogle biti izgraene prem
a uputama iz zrakoplova. A u zrakoplovu su, dakako, bili Danikenovi svemirci, zas
luni za izgradnju spomenika diljem svijeta (vidi Uvod u poglavlje Graditeljska uda
).
Nema dvojbe da postoji upadljiva slinost izmeu velikih povr oienih od kamenja i zrakop
lovnih sletita, no to emo s dugim crta i ivotinjskim likovima? Daniken ih ne zanemar
uje ba sasvim, jer fo grafija nekih od njih u njegovoj knjizi nosi potpis podsjea n
a stajanke zrakoplove u modernoj zranoj luci, iako emo lako ustanoviti daje ri
0 nozi divovskog lika ptice. Njegova je stajanka tek detalj mnogo ve< crtea, a osim
toga je i premalena da primi zrakoplove. Daniken je to li no objanjenje pripisao
urednikoj omaci, no ipak ga je zadrao neispr; ljenog i u kasnijim izdanjima svoje
knjige.
Je li ipak mogue da u Danikenovim tezama ima i zrnce istine? Lji koji su prouavali
linije iz Nazce odluno tvrde da nema. Teko je i zar sliti da bi civilizaciji spos
obnoj da prevaljuje meuzvjezdane udaljene trebala ikakva sletita. No sve da su sve
mirski brodovi i slijetali na Dai kenove sletne staze i poivali na stajankama, vr
lo je vjerojatno da bi se ; glibili u pijesku - jer i danas u pustinji mogu slij
etati samo najmanji i n laki zrakoplovi, a od svih je povrina najmeka ona oiena, zato
o j nje uklonjeno povrinsko stijenje.
I zato, sve ako su Danikenovi svemirci negdje i bili, izvjesno je da i su bili u
Nazci. To, meutim, ne iskljuuje mogunost daje netko te lin promatrao iz zraka. Sja
jan je uradak eksperimentalne arheologije dol zao da su stari Nazcanci mogli nap
raviti balon na topli zrak. Naime, p padnici Meunarodnog drutva istraivaa iz Miamija
napravili su bal od vrlo gusto tkanog pamuka, prema uzorku naenom u mjesnim grob
vima. Na dan 25. studenog 1975. Jim VVbodman iz spomenutog drut
1 engleski balonist Julian Nott uspeli su se do visine od 115 metara u k ari od t
rstike objeenoj ispod balona pa nekoliko minuta ostali u zrak napokon se sretno s
pustili. Iako to samo po sebi ne dokazuje da su tvoi linija doista letjeli u bal
onima, ipak nam govori da je tako neto bilo i alno mogue.
U meuvremenu, dolje na zemlji, arheolozi su se muno probiji kroz mnogo prizemniji,
ali bitan posao odreivanja starosti linija i i renja spoznaja o njihovim tvorcim
a. Utvrivanje kronologije linija n: bila nimalo laka zadaa, jer je oieno tlo dalo mal
o korisnih arheolo kih ostataka.
Toj se zadai pristupilo iz tri smjera. Najprije su potraili mjesta gd oznake prela
ze jedna preko druge, stoje govorilo koja je od njih bila stv rena prije. Zatim
su odredili radioaktivni ugljik u drvenim stupovin povezanim s nekim linijama te
napokon pretraili povrinu pustinje ra predmeta zaostalih iza graditelja i posjeti
telja. U nakupini u dolini Ing nio u mnogo su sluajeva ivotinjski likovi bili kasn
ije djelomice izbris ni ienjem povrina, ba kao u sluaju prvog primjerka to su ga opaz
Zemljani likovi 327
Kosokovi. Od radioaktivnog ugljika nije bilo velike pomoi, jer su se stupovi post
avljeni na linije sauvali samo u nekoliko sluajeva, no kad im je odreena starost, o
na je ukazala na sredinu prvog tisuljea nove ere. To oito nije dovoljan broj uzorak
a da bi se odredila starost oznaka u cjelini, a nita nam ne jami ni da ti stupovi
potjeu bar iz razdoblja stvaranja linija.
Istraivaima se sustavan lov za predmetima to su ih za sobom ostavili tvorci linija i
nio toliko napornim da su njegov poetak odgaali sve do 1968., kad su ameriki arheol
ozi napokon skupili prve artefakte iz kompleksa u dolini Ingenio. Keramika to su
je pronali jasno je ukazala na koncentraciju aktivnosti u razdoblju od 100. pr. K
r. do 100. n. e. No je li to tipino za ravnicu Nazca kao cjelinu? Radovi na provj
eri te pretpostavke zapoeli su tek 1982. kad je Persis Clarkson, studentica istrai
vaica sa Sveuilita Calgarv, krenula uz linije izvan podruja doline Ingenio. Kroz tri
je sezone Clarkson slijedila linije stotinama kilometara, biljeei pritom svaki ko
madi grae. Njezini su nalazi izazvali iznenaenje jer su izravno proturjeili ranijima
. Najzastupljenija je bila keramika iz razdoblja 900. - 1450., pri emu je najmlaa
bila uglavnom ograniena na lokalitete tik uz dolinu Nazca, dvadesetak kilometara
od doline Ingenio, u kojoj je nekoliko poznatih naselja iz tog doba. Clarkson je
zakljuila da su ivotinjski likovi tisuu godina stariji od goleme veine ravnih linij
a, to je otvorilo mogunost da su ta dva skupa bila stvorena zbog razliitih razloga.
Pozornost se nije usmjerila iskljuivo na arheologiju pampe Nazca. Izvanredni irig
acijski sustav koji je prvi istraio Mejia u meuvremenu je bio otkriven u najveem di
jelu pampe, gdje je napajao vodom sezonske rijeke koje su je prosijecale. Veina s
e arheologije u podruju Nazce svodi na istraivanje groblja s grobovima u kojima na
lazimo fine pamune tkanine i jarko oslikane lonce, ureene ivotinjama (meu kojima i k
itovima ubojicama, makama i kolibriima), kao i jestivim biljkama poput graha i pap
rike. Neki su od tih crtea vrlo slini ivotinjskim likovima ocrtanim u pampi. injenic
a da je kolekcionarsko trite za te lonce bilo aktivno znaila je da su mnogi grobovi
bili opljakani te da se pljakaju i dalje, a mnoga su groblja bila posuta kraterim
a i posijana kostima oskvrnutih pokojnika. Manje je zanimanja bilo posveeno nasel
jima drevnih Nazcana-ca, daleko siromanijim nalazima, ali su arheolozi ipak ustan
ovili da su kroz itavo razdoblje stvaranja linija na dnu dolina leala malena sela
s drvenim kolibama.
Daleko najvee arheoloko nalazite u tom podruju je Cahauchi, dolje u poplavnoj ravnic
i rijeke Nazce. Cahauchi je golemi kompleks zgrada, piramida, trgova, koji zajed
no sa svojim grobljima prekriva povrinu
Demon dri odsjeenu glavu - prikaz s oslikanog lonca iz Nazce.
Kit ubojica dri odsjeenu glavu - prikaz s oslikanog lonca iz Nazce.
dugu oko tri kilometra i iroku oko kilometar. Prvi je u Cahauchi etkom 1950-ih isk
apao VVilliam Strong sa Sveuilita Columbia te ne iznenauje stoje pretpostavio daje
rije o velikom gradu. Osim t velik broj odsjeenih glava to ih je skupio, kao i uesta
lost njihova javljivanja na oslikanim loncima, reklo mu je daje Cahauchi bio sre
c iznimno agresivnog vojnog imperija. A u ceremonijalnom srcu Cal chija nalazila
se piramida od sirove opeke visoka dvadesetak metara njom i pridruene zgrade sag
raene oko prirodne uzviice. U tom s meniku, koji je nazvao Velikim hramom, Strong je
pronaao rt\ prinose, meu kojima i ptije perje, lame i mnoge slomljene keram: panove
frule.
Strongova teorija o vojnom imperiju prevladavala je sve do 1980 kad je Helaine S
ilverman sa Sveuilita u Teksasu zapoela nova isks nja. Iako je ona potvrdila Strong
ove nalaze u pogledu odsjeenih glav izraunala da je skoro jedan od dvadeset stanov
nika Nazce doekao t jeziv kraj, ipak je njezin pogled na Cahauchi kao cjelinu bio
sasvim dr iji. Helaine Silverman nije nala ni traga bavljenja nekakvim zanati Osi
m toga je otkrila da je golema veina zemljita bila ostavljena da s prazna, dok su
ostatak zauzeli hramovi i piramide na prirodnim uzvii ma. Na temelju je toga zakl
juila da je Cahauchi bio ceremonijalno sre te i da su ga prigodice posjeivali hodoas
nici, dolazei u velikom bi na vjerske svetkovine, ba kao to to ine i danas u sluaju m
nogih kr skih svetita u Peruu.
Cini se daje sam Cahauchi bio osnovan u prvom stoljeu nove ere, da su ga oko 600.
prestali posjeivati, i to nakon duge sue. Helaine 5 verman se pita postoji li izm
eu toga kakva veza:
Moda su u sumnju bila dovedena temeljna naela nazcanske religije ili je pak u sumn
ju bila dovedena djelotvornost sveenika kao posrednika izmeu ovog i onog svijeta,
budui da nisu bili sposobni dozvati kiu, i moda je ba to razlog zamiranja tog mjesta
.
Veza se izmeu Cahauchija i nekih linija iz Nazce pojavila 1985., kad pokazalo da
skup dugih ravnih crta na oblinjoj Pampi de Atarco pol zuje prema svetitima na uzv
iicama u Cahauchiju. To, meutim, nisu b putevi kojima su ili drevni hodoasnici, jer
je keramika to ju je Helai Silverman skupila na tim linijama odgovarala onoj to ju
je Clarkson sk pila drugdje po pustinji, a koja je nastala poslije 800. godine.
Cahauchi oito nastavio biti vanim mjestom i nakon to je naputen.
Zemljani likovi 329
Kad je Cahauchi bio naputen, tri kilometra dalje, u La Estaqueriji (na panjolskom,
kolite), na terasi to gleda na rijeku Nazcu, bilo je osnovano drugo ceremonijalno sr
edite. Tu je, na pravokutnu piramidu od sirove opeke, bila postavljena prava uma d
ebala. Dvometarski su stupovi bili svrstani u dvanaest redova po dvadeset, dok s
e na zapad pruao red veih debala. La Estaqueria je do danas uglavnom unitena, i to
zato to su seljaci s nje odvozili jo uvijek zdravo drvo, tako da je na kraju ostal
o tek nekoliko panjeva. Fotografije su se iz doba njezina otkria meutim sauvale i n
a njima se vidi da su gotovo svi stupovi na vrhu bili razdvojeni, vjerojatno da
ponesu grede niskog krova. Strong je 1950-ih iskopao keramiku iz sedmog stoljea i
veliku izrezbarenu drvenu masku, ali je u godinama to su odonda uslijedile o tom
enigmatskom mjestu otkriveno malo toga.
Najvea astronomska knjiga na svijetu
Bez obzira na to koliko informacija arheolozi skupili o naravi drevnog na-zcansk
og drutva, ipak se, u traganju za razlogom njegova postanka, moramo vratiti na sa
me linije iz Nazce.
Sve otkako su 1940-ih zapoela istraivanja linija iz Nazce, veina je istraivaa teoreti
zirala da one imaju nekakvo astronomsko znaenje. Kad su Kosokovi prvi put doli u N
azcu, nali su se na vrhu uzviice u sreditu skupa linija sluajno ba na poetku zalaska S
unca. Pogledali su niz jednu liniju i shvatili da Sunce zalazi tono iznad nje. To
ih je uvelike dojmilo zato stoje datum bio ba 21. lipnja, najkrai dan na junoj hem
isferi (zimski solsticij ili kratkodnevnica). Ili, kako se Paul Kosok kasnije pr
isjeao:
S velikim smo ushitom najednom shvatili da smo oito pronali klju zagonetke! Jer nem
a dvojbe da su stari Nazcanci napravili tu crtu da njom oznae zimski solsticij. A
ako je to tako, onda su vrlo vjerojatno i druge oznake na neki nain povezane s a
stronomskim i srodnim djelatnostima... Pred nama je, inilo nam se, leala prostrta n
ajvea astronomska knjiga na svijetu.
Reiche je prvi put posjetila Nazcu 21. prosinca 1941. i vidjela kako Sunce zalaz
i meu odreene crte te tako u sebi potvrdila Kosokovu teoriju.
Reiche e se astronomske interpretacije drati do smrti. Ona osim toga tvrdi da bi m
nogi ivotinjski likovi mogli predstavljati zvijea pa bi Crte pauka iz Nazce.
330
Drevni misteriji
Zrana fotografija kondora, linija i trapezoida.
tako pauk svojim oblikom odgovarao naem Orionu. Naalost, ni Rt ni Kosok nisu nikad
objavili potpun i detaljan izvjetaj o tome za ko linije vjeruju da imaju astrono
mski vanu orijentaciju.
Ali zato bi stari Nazcanci uloili toliki trud da svoj svijet pove nebeskim? Kosok
je tvrdio da su dolina Nazce i pampa kroz dvije tis a moda i vie godina svoje povij
esti [vidjeli] samo drutva proeta de nima i pod sveenikom vlau. On je iznio tezu daje
otom starih zcanaca upravljao korpus sveenika astronoma i da su oni dali naprav l
inije kao demonstraciju svoje moi. Pa ipak, nijedan drugi arheolog u nazcanskim o
stacima pronaao ni traga nikakvih sveenika astron< bilo daje rije o arhitekturi, os
likanoj'keramici ili grobovima.
Marie Reiche mnogo prizemnije shvaa vanost astronomije za novnike te oajno suhe zem
lje. Kad su je na BBC-u 1963. upitali zal stari Nazcanci utroili tako nevjerojatnu
koliinu truda na poravnan zvijezdama i solsticijima, ona je bila vrlo sigurna da
su one sluile sas praktinoj svrsi:
Zemljani likovi 331
Zbog poljodjelskih razloga. Ljudi su u toj dolini morali znati kad e se rijeke, p
resahle najveim dijelom godine, napuniti vodom. Prije nego to se to dogodi, morali
su poeti istiti kanale za navodnjavanje i prireivati sjeme.
Ona je, osim toga, uspostavila i vezu izmeu jednog od najpoznatijih likova - divo
vskog majmuna iz skupa u dolini Ingenio - i zvjezdanog kalendara. Reiche smatra
da su stari Nazcanci majmuna povezivali sa zvijeem koje mi danas zovemo Velikim ko
lima ili Velikim medvjedom. Ispod lika majmuna, i povezana s njim linijom to tee o
d njegova repa, prua se duga i iroka linija koja je oko 1000. godine pokazivala na
Benet-nasch ili Alkaid, zvijezdu na vrhu repa Velikog medvjeda. Crte maJmu
Kad su tumaenja Reicheove poela polako dolaziti pred oi javnosti, privukla su zanim
anje najpoznatijeg strunjaka za staru astronomiju, dr. Geralda Hawkinsa s Bostons
kog sveuilita, koji se proslavio svojim radom na Stonehengeu (vidi odjeljak Megali
tski astronomi u poglavlju Promatranje neba). Hawkins je u prosincu 1967. odleti
o u Nazcu pa se sljedee godine njegova ekipa pet puta uputila u istraivaku ekspedic
iju u pustinju iznad doline Ingenio te kartografski snimala linije i usput izmeu
njih skupljala drevnu keramiku.
Hawkinsova je metoda bila izravna. Nakon to je tono zabiljeio smjer u kojem pokazuj
e stotinjak linija na snimljenom podruju, potencijalne su vizirne linije bile sta
vljene u kompjutor da se vidi slau li se one konzistentno s poloajem Sunca, Mjesec
a i zvijezda, a trebalo je ustanoviti i jesu li se ta preklapanja dogaala u isto
doba. Naalost, dojam je na kompjutor bio slab pa su uskoro iz Bostona stigli glas
i da po svemu sudei samo manjina linija ima neko astronomsko znaenje. Najbolji su
rezultati dobiveni za linije Sunca i Mjeseca, jer se 39 od 186 moguih smjerova po
klopilo s glavnim tokama putanje tih dvaju nebeskih tijela. Iako je to dvaput bol
je od onog to bismo mogli oekivati po istoj sluajnosti, nekoliko je linija koje su po
godile pokazivalo na solsticij pa su se stoga brojile dvaput - zato to ravna crta
koja pokazuje na ljetni solsticij u jednom smjeru mora neizbjeno pokazivati na zi
mski u drugom. Sam je Hawkins bio uvjeren da su linije iz Nazce pale na ispitu: T
eoriju stelarnog-solarnog-lunarnog kalendara ubio je moj kompjutor.
Bio je to teak udarac za astronomsku teoriju Marie Reiche, iako je ona na sve to
samo odmahnula rukom s milju da su to tek rani dani i da je za valjanu ocjenu nje
zinih ideja potrebno mnogo ire snimanje. Za nj se, meutim, nisu pobrinuli ni ona n
i njezini pobornici pa je astronomija odsad sluila uglavnom samo za tumaenje odreen
ih mjesta i linija. Pa
ipak, poslije Hawkinsova rada, kritici je bila podvrgnuta ak i veza izr u lika maj
muna i zvijea Veliki medvjed, zato stoje zbirka keramik podruja ivotinjskih likova u
puivala na zakljuak da oni potjeu iz di tisuu godina prije mogueg Reicheina poravnanj
a s Alkaidom.
Reicheina druga teorija o tim linijama - da su u njih precizno ug ene geometrija
i matematika naila je na gotovo iste tekoe. On; iznijela tezu da su i najmanji deta
lji u tim ivotinjskim likovima zacij imali nekakvu skrivenu svrhu - tako bi osnovn
i elementi u tim brilj izvedenim geometrijskim konstrukcijama mogli, primjerice,
prikaziv brojeve. S vremenom je Reiche predloila nekoliko razliitih tand dnih mjerni
h jedinica po kojima su, prema njezinu vjerovanju, napravlji ti likovi. Te su pr
omjene drugim istraivaima oteale provjeravanje R cheinih tvrdnji, ali intenzivno pr
ouavanje geometrije mnogih njezir likova nije podralo njezinu tezu o preciznim sta
ndardnim mjerama.
No bilo kako mu drago, eksperimentalni je rad 1984. uspio oisl pravokutnik i napr
aviti dva kruna luka bez ikakve prethodne mree lii ja i tehnikih pomagala izvan uzi
ce i kolia. Tim su postupkom stvore oznake u dlaku tako precizne kao i one za koje
je Reiche tvrdila da su r crtane s visokom geometrijskom i matematikom tonou.
Astronomija se linijama iz Nazce 1981. - 1984. vratila s ekspedic jom na ijem je e
lu stajao profesor Anthonv Aveni sa Sveuilita Colgj u New Yorku. Njegova je ekipa
snimila mnogo veu povrinu pampe < Hawkinsove te na kraju skupila na stotine linija
iji se smjer mogao pr uiti. Ba kao i Havvkins, i on je pronaao neke dokaze o astron
omsk orijentaciji, i to napose prema Plejadama (koje mjetani zovu skladite i solsti
cijima. Obje je te astronomske znaajke antropolog s Colgatea c Gary Urton identif
icirao kao vane elemente u tradicionalnom andsko kalendaru.
Linije do planinskih bogova
Urtonovo je sudjelovanje u Colgateovoj ekspediciji unijelo promjenu u oc nosu na
raniji rad, jer je Aveni odluno nastojao shvatiti linije iz Nazc u junoamerikom ko
ntekstu. Duge ravne linije nisu jedinstvene za ra\ nicu Nazce, nego je o njima j
avljeno iz mnogih dijelova June Ameriki Najzanimljiviji je sluaj bolivijskih linij
a, koje je otkrio francuski antro polog Alfred Metraux. Uspevi se na 3600 metara
nadmorske visine, sti gao je do zabitnog sela Chipave. Religija mjesnih Indijana
ca iz plemen Aymara bila je nekakva verzija tovanja prirode prelakirana kranstvorr
Zemljani likovi 333
U pustoi oko Chipave bilo je mnogo obiteljskih kapela i svetita u kojima su se i d
alje prinosile rtve u andskoj tradiciji. Sve je upuivalo na to da su mjesta tih ka
pela i svetita bila sveta i prije no to je u taj kraj stiglo kranstvo.
Zanimljivo je daje Metraux otkrio da jedan skup kapela lei u sreditu mree putova:
Ceste iroke pet do est metara to vode u ravnoj crti prema svim tokama horizonta. Te
silne, posve jasne avenije kao da ve dugo nisu sluile niemu. Nikad mi se nije ukaza
la prilika da krenem njima do njihova kraja... [niti su] Indijanci ikad bili spr
emni dati ikakvu informaciju o svrsi tih kapela. Sveenik iz Huachacalle s kojim s
am razgovarao rekao mi je da su one sluile u praznovjerne svrhe i da on ne eli znati
nita ni o kultovima ni o poganskim obiajima koji se tu potajno obdravaju.
Veza je s linijama iz Nazce oita.
Kljuna pretpostavka koja je stajala iza Avenijeva projekta jest da je svrha [linij
a iz Nazce] oito bila da se njima hoda. To je oznailo povratak na Mejiaino poetno kr
atko nagaanje da su te ravne linije bile svojevrsne religijske ceste. Zapisi Inka
koje nisu razmotrili prijanji istraivai govore o linijama to se zrakasto ire iz glav
nih sredita, kao i o tome kako se njima hoda, a tako je na 762 ravne linije i gle
dala ekipa iz Colgatea. One su se pak spajale u 62 sredita linija, kako su ih nazva
li - a bile su to prirodne uzviice ili humci, kojima su poesto bile dodane i kamen
e gomile na susretitu nekoliko dugih ravnih linija.
S obzirom na razmjerno malenu irinu tih dugih ravnih linija, svako drutvo koje bi
krenulo njima moralo bi se neizbjeno pretvoriti u povorku. Povorka pak upuuje na c
eremonije i to bi moglo imati veze s injenicom da, kako je otkriveno, mnoge linij
e pokazuju prema starom vjerskom centru u Cahauchiju.
No bi li se ta teza o procesijskom gibanju tim linijama mogla primijeniti i na d
ruge are u Nazci? Nekoliko arheologa vrsto vjeruje u to. Kad su ga na BBC-u 1997.
upitali to misli emu su sluile velike oiene povrine, arheolog peruanske vlade David B
vrae bio je vrlo odluan u zakljuku da su se njima, izmeu ostalog, u oba smjera kret
ale organizirane grupe:
Gotovo sam uvjeren da su se tu kretale i procesije. Tako sam na niskom humku tog
trapezoida naao dva komadia stvarne nascanske frule. A u Nacionalnom muzeju imamo
prekrasan
Na zranom se snimku
vide konvergentne modelirani komadi na kojem se vidi procesija sa sviralama,
linije trapezoida. stoga mislim da je posve izvjesno da su se procesije etale amo
-
-tamo po tom trapezoidu, a po implikaciji, dakako, i po drugim trapezoidima, u p
ratnji panovih frula, bubnjeva i svirala.
Neto se procesijsko osjea ak i u ivotinjskim likovima, zato to napravljeni od samo je
dne linije koja se ne sijee i koja ima poseban po-tak i kraj, to znai da se njima m
oglo hodati. No tko bi to hodao obrisi ivotinje ili biljke? Najoitiji su kandidati
amani, koji i danas djeluju 1 iscjelitelji u andskim zajednicama, pri emu se magin
o pretvaraju u votinje eda bi se mogli boriti sa zlodusima. Ako su u nascanskom
drut postojali amani, oni su lako mogli hodati tim ivotinjskim stazama, sn trajui da
se time dovode u vezu s monim ivotinjskim duhovima.
No zato bi se na toj suhoj i pranjavoj ravnici, na kojoj nitko ne i uope odravale pro
cesije? Na odgonetku nas upuuju poravnanja s P jadama i solsticijima, a koje je p
rihvatila i ekipa s Colgatea. Kao to tvi Reiche, najoitija bi primjena kalendara b
ila otkrivanje dolaska kia. I to je s veinom tih linija, za koje se ini da nemaju ba
nikakvu kale darsku svrhu?
Antropolog Johan Reinhard ukazao je na kljunu vanost vode u 1 kalnom nascanskom vj
erovanju, napose u vezi s golemom dinom od bij
Zemljani likovi 335
loga pijeska na Cerro Blancu, vidljivom i s linija iz Nazce, a koja se stvorila
na hrptu visokom oko 2000 metara. Nazcanski seljaci Cerro Blanco zovu Vodenim vul
kanom te vjeruju da je jednom zgodom i erumpirao pa iknuo vodu i tako stvorio podz
emne irigacijske kanale koji su toliko zadivili Mejiju. Reinhard je osim toga za
biljeio i prie da ispod dine lei golemo podzemno jezero i da je ono izvor sve vode
u tom kraju. Mogu li te linije imati nekakve veze s kljunom ulogom to je u pustinj
i igra voda?
Najvaniji je nalaz Colgateove ekspedicije bio da u razmjetaju sredita linija postoj
i jasan obrazac:
Otkrili smo da su, s tek nekoliko iznimaka, ti centri smjeteni u bazi bregova koj
i prodiru u pampu s planina kao i du uzdignutog ruba pampe koji granii s dvjema gl
avnim rijenim dolinama i njihovim pritocima.
Kad po bregovima u Nazci zakii, voda se s njih slijeva u rijeke i potoke i tako n
apaja zajednice koje ive nie u dolini. Zbog toga duge ravne linije vode prema mjes
tima vrlo prikladnim za stupanje u vezu s bogovima koji upravljaju kiom.
A to je s istinama? Avenijeva je ekipa dokazala da su i one povezane s vodom, utol
iko to mnoge od njih lee uz vodotoke i teku ili usporedno s njihovim smjerom ili o
komito na nj, a zavravaju uz rijeku. Budui da su gotovo sve istine trapezoidnog ili
trokutastog oblika, dok su pravokutnici vrlo rijetki, mogli bismo s razlogom rei
da pokazuju u nekom odreenom smjeru. Kad su trapezoidi pod pravim kutom prema vo
dotoku, njihov je iri kraj smjeten na samom rubu strme rijene doline.
Postoji, dakle, sasvim jasna veza izmeu vodotokova i sredita linija, odnosno trape
zoidnih istina. ivotinjski likovi, te najranije oznake, mogli bi se lijepo uklopit
i kao prvi pokuaj stupanja u vezu s bogovima, poslije ega je uslijedilo specifinije
usmjeravanje na bogove kao vodotvorce.
Je li stvaranje linija pokrenuo neki odreeni dogaaj? Helaine Silverman je nedavno
iznijela tezu da bi se poetak linije iz Nazce, tonije ivotinjskih likova (takozvani
h geoglifa) i trapezoida, dao povezati s desetljeima dugom suom koja je, kako vjer
uje, fatalno potkopala autoritet sveenika iz Cahauchija, koji nisu bili sposobni
intervenirati i sprijeiti tu prirodnu katastrofu:
Kad Cahauchi poinje opadati, dolazi do poveanog stvaranja geoglifa u pampi, a moda
i pravljenja trapezoida, i to napose onih koji pokazuju na izvor vode, kao i gol
emi razmjeri tih geo-
glifa, ukazuju na to daje tako narod Nazca pokuavao i bez svojih sveenika privui pan
ju bogova te da kia napokon padne.
Bogovi su se doista nasmijeili davnim Nazcancima, barem utolil je sua prestala, al
i je nestaica vode oduvijek bila kruta ivotna in za zajednice u dolinama koje prola
ze kroz pustinju. Moda je svrl jedinih istina bila privlaenje vode u neku odreenu do
linu, mirne lih. Bez obzira na to jesu li te linije napokon privukle zanimanje b
( sasvim je izvjesno da su uspjele zaokupljati matu svijeta sve od tre kad su otk
rivene.
Glava peta
PUTNICI I OTKRIA
UVOD
Prvi mornari koji su krenuli u istraivanje svijeta bili su nai i preci. Arheologij
a je postupno odmicala poetak pomorskih vanja i tako stigla do gotovo nevjerojatn
o ranog razdoblja. E nam o tome dolaze iz najimpresivnijeg podviga pretpovijesno
g mon stva - prijelaza morem iz jugoistone Azije na Novu Gvineju i u Au: ju. Budui
da su te kopnene mase razdvojene vodom ve milijunima na, prvi ljudi koji su stig
li do Nove Gvineje i Australije, a to se doj prije vie od 40 000 godina, morali su
stii morem, prevalivi udal od pedeset do ezdeset milja preko iroke puine.
Kako su to uspjeli izvesti? Danas se misli da su otkrili kako se vi njem upljih b
ambusovih oblica za drvene tapove moe dobiti jedi van katamaran dovoljno stabilan
i okretan da se njime zaputi na pi Razvoj je takvih brodova zahtijevao i umnu i
drvodjeljsku vjetinu, i ju se openito smatra da spada u domenu sposobnosti najstar
ijih u
Iako je razina mora u posljednjem ledenom dobu (60 000. - 10 000. pr. Kr.) bila
nia nego danas, putovanje od Azije do Australazije ili malenog otoka Floresa (prv
og istono od Jave) nije moglo proi bez pomorske dionice.
Putnici i otkria
339
tomskom smislu modernih ljudi (to jest ljudi poput nas), koji su se prije kojih
stotinu tisua godina proirili iz Afrike.
Jo uvijek kontroverzno otkrie na indonezijskom otoku Floresu odluno, meutim, upuuje n
a zakljuak da mi nismo prvi ljudi sposobni za plovidbu, pa ak i da prvi moreplovci
jo nisu bili ni potpuni ljudi. Na tom je otoku naeno jednostavno kameno orue zajed
no s kostima stegodon-ta (izumrle vrste slona), divovskih takora i krokodila u sl
oju starom 800
000 godina. Ba kao Australija, i Flores je oduvijek bio otok, to znai da se opet su
sreemo s kolonistima koji su doli preko mora. U ovom je sluaju, meutim, godina prera
na za moderne ljude pa su ti daleki putnici zacijelo pripadali vrsti homo erectu
s (koja se prva, medu naim precima, uspravila na dvije noge). Ako se utvrdi da su
godine s Floresa tone, morat emo tenju za istraivanjem mora poeti smatrati jednom od
prvih ovjekovih znaajki.
Ta otkria imaju i implikacije za sljedei veliki istraivaki podvig ovjeanstva: otkrie
vog svijeta koje su izvrili preci Indijanaca. I za njih se vjeruje da su doli iz A
zije, ali jesu li do nje doli kopnom ili morem?
Sa irenjem, u kamenom dobu, lovaca skupljaa diljem svijeta zavrila se prva velika e
ra zemljopisnih otkria. Obino se misli daje Amerika
1 Australazija potom bila praktiki izolirana od veza sa Starim svijetom sve do re
nesansnog doba zemljopisnih otkria koje je zapoelo koncem petnaestog stoljea. Mnogi
su, dakako, tvrdili suprotno. U potvrdu moguih dostignua pretkolumbovskih pomorac
a mi ne raspolaemo samo materijalnim arheolokim dokazima, nego i povijesnim dokume
ntima. To su svakako najvra uporita na koja se moemo osloniti, meutim postoje i predaj
e o nevjerojatnim podvizima ranih istraivaa kojima, unato tome to su vrlo zavodljive
, trebamo pristupiti s velikim oprezom.
Na nesreu su mnogi autori koji su pisali o putovanjima i otkriima postali rtve vlas
titih elja pa su esto vrlo vieznane izvore u potporu svoje omiljene teorije znali na
tegnuti do krajnjih granica. Neki od najgorljivijih zagovornika pomorskih dostig
nua svojih zemljaka bili su i nacionalistiki nastrojeni historiari koji su eljeli vr
atiti ponos svojim ugnjetenim sunarodnjacima. Nema dvojbe da u tom svjetlu posta
je, primjerice, mnogo jasnija tvrdnja da je Ameriku prvi kolonizirao velki princ
Madoc.
Irski redovnik sveti Brendan iz estog stoljea doao je u kasnijoj predaji na velik g
las kao moreplovac koji je sedam godina istraivao Atlantik, krenuvi na svoja putov
anja u neobino poodmakloj dobi od sedamdeset godina. Njegove su zgode bile zabilj
eena koja tri stoljea kasnije u knjizi Navigatio Sanctii Brendani Abbatus (Plovidb
a svetog
Brendana opata), jednoj od najomiljenijih srednjovjekovnih pripov: sti. U toj je
knjizi Brendan susreo razne basnoslovne ivotinje, prirr rice morske make, pigmeje
, divovske ovce, ptice koje govore latinsl morska udovita. Pritom je vidio i mnoge
izvanredne pojave pa tak plutajue stupove od kristala, zgruano more i zadimljene
planine. O cima koje je posjetio nadjenuo je ime prema svecima ili njihovim n is
taknutijim prirodnim pojavama. Vrhunac je tog putovanja bio dolas u Zemlju obeanu
svecima, u kojoj su mnogi prepoznali Ameril Bila je to zemlja prepuna stabala krc
atih zrelim jabukama, na koji je Brendanova posada ivjela vrlo veselo svih etrdese
t dana istrar nja. Kui su se vratili krcati voem i draguljima. Nedugo je potom sv B
rendan otiao Bogu.
Drugi izvori, koje historiari ne osporavaju, jasno govore da su ir: redovnici doi
sta bili smioni pomorci i da su se otiskivali u sjeverni Atla tik u potrazi za m
jestom na kojem bi mogli u miru slaviti Boga. Tako ve 579. otkrili Orknevjsko otoj
e i na njemu se nastanili, a zatim se pi selili na sjever, na Shetlandsko otoje,
pa na Farsko, da bi napokon, n kasnije do 795., stigli i do Islanda, jer su Viki
nzi, kad su ga otkrili, 2 biljeili da su ih nali.
Godine 1976. i 1977. istraiva i eksperimentalni arheolog Tim Se\ rin zajedrio je s
vojim brodom Brendanom iz Irske na sjever sve do Farsk otoja i Islanda pa zatim z
apadno do Grenlanda i otoka Newfoundlan uz obalu Kanade, da bi napokon pristao k
raj vikinkog lokaliteta LAn aux Meadows. Severin i njegova hrabra posada tako su
nedvojbeno dok zali da je mogue amcem od volovske koe preploviti Atlantik.
No je li sveti Brendan doista stigao do Amerike? Geoffrev Ashe, veli strunjak za
kralja Artura, detaljno je prouio Navigatio i tako doao < nekih vanih zakljuaka. Ash
e, zajedno s drugim autoritetima za dre nu navigaciju, od kojih spomenimo admira
la Samuela Morisona, koji inae strah i trepet za sve one koji iznose pretjerane t
vrdnje o Vikinzim prihvaa daje veina mjesta spomenutih u tekstu realna. Otok ptica s
e lako mogao povezati s Farskim otojem, Otok ovaca sa Soavem 1 Shetlandima, a vulka
nski Otok kovaa s Islandom. Ipak Ashe istie < pria u Navigatiju znatno mijenja stil b
a u trenutku dolaska u Zeml obeanu svecima. Sad opisi postaju magloviti, a fantastini
elementi stji u potpunu prevlast. Na temelju je toga zakljuio da u tom trenutku p
rii mijenja anr iz dramatizirane verzije stvarnih doivljaja u viziju budue obeanog s
vijeta, posebno dobrodolog u stranim vremenima u kojin je Navigatio napisan, jer s
u irske krane nemilo kinjili pogani Vikinzi sve ih jae podjarmljivala neeljena vlast
Rima. Unato sranim eljarr irskih autora i hrabrosti posade svetog Brendana i Sever
ina, teko da irr
Putnici i otkria
341
Sveti Brendan i njegovi redovnici stopiraju
stvarnog izgleda da bi arheolozi mogli jednog dana u Novom svijetu ot- susret
ljivog kita. kriti tragove irskih redovnika.
Ponekad, meutim, skepticizam zna otii predaleko. Tako su kroz duge godine zapis st
arogrkog historiara Herodota kako su Feniani, ti veliki istraivai Sredozemlja, tvrdil
i da su oplovili Afriku, otpisivali kao puku basnu. Nagomilani, meutim, arheoloki
nalazi pokazuju da su Feniani doista istraivali atlantsku obalu Afrike, to nas tjer
a na preispitivanje njihovih pomorskih podviga.
Na mnogo smo, meutim, nesigurnijem tlu kad raspravljamo o jednom jo neoekivanijem n
avodnom otkriu, naime da su Kinezi u 15. stoljeu stigli do Australije, dakle stoti
nu godina prije no to su se na njoj vjerojatno iskrcali panjolci. Izvjesno je, meut
im, da su kineski trgovci stigli do Timora, nekih sedam stotina kilometara od Au
stralije, ve u trinaestom stoljeu, a sauvali su se zapisi i o uspjelom i o nesretno
m putovanju. Osim toga se i na pojedinim mjestima spominju stranci za svinu-tim
noevima (bumeranzima?) koji ive u zemlji naseljenoj ivotinjama koje sprijeda podsjea
ju na takora, a straga na kunia, i koje skau nosei svoju mladunad - nije li to pokuaj
da se opie klokan? Nekoliko je kine-
skih uenjaka na temelju tih povijesnih izvora ustvrdilo da se time mis na Austral
ce, no to je ipak nedovoljno da bi se vrsto ustanovili predk iza tih pria.
Joseph Needham, veliki historiar kineske znanosti, otkrio je da sjeanja australski
h Aboridina mnogo uvjerljivija. Njihova predaja vori kako su sjevernu obalu posje
tili bjeloputi ljudi obdareni napredn tehnologijom, a koje su oni nazvali Baijin
ima, to bi mogla biti varija kineskog izrazapeijen (sjevernjaci). Jedini kineski
objekt pronaen u 1 straliji takoer bi se mogao uklopiti u Needhamovu sliku. Godine
18' sto dvadeset centimetara ispod zemlje, u korijenju dva stoljea starog njana
(a koje okolnosti udno podsjeaju na otkrie Kensingtonskog n skog kamena, kljunog mat
erijalnog dokazu o dolasku Vikinga u Ar riku), bio je pronaen kipi Shou Laoa, duha
dugovjenosti. Taj je ki nedvojbeno drevni objekt, vjerojatno iz petnaestog stolj
ea, ali je nen gue odgovoriti na pitanje kad je nekome ispao. Ukoliko netko ne nap
i neko dramatino novo otkrie, kinesko e otkrie Australije ostati sa zavodljivom mogun
ou.
Arheologija, meutim, zna i sama donijeti iznenaenja. Tako se, j mjerice, 1992. rod
io misterij kokainskih mumija, kad su kuratori m henskog muzeja odluili provesti zn
anstvene testove na egipatskoj n miji u svojoj zbirci. Mumija je bila stara oko
tri tisue godina, a pri dala je sveenici Henttawy. U okviru svog istraivanja, surad
nici su muzeja obratili toksikologici dr. Svetli Balabanovoj s Instituta za si s
ku medicinu na Ulmskom sveuilitu, inae strunjakinji za otkriva droga u dlakama leeva
dananjih ovisnika. Ona je upravo proua\ pretkolumbovske peruanske mumije, u nadi d
a e ustanoviti uiva koke, a za koju se po arheolokim nalazima zna da su je poznaval
i 2500. pr. Kr. Balabanova se nije ba mnogo nadala da e Henttawy < nijeti velika i
znenaenja, ali je izvjesno znala da su stari Egipani ] znavali opijum.
Meutim, na ope zaprepatenje, Balabanova je u Henttawynoj l dobila pozitivne nalaze
i za nikotin i za kokain. Nikotin, u obliku < hana, u Stari je svijet stigao tek
poslije Kolumba, gdje se i rairio poL vito zaslugom sir Waltera Raleigha, slavno
ga engleskog kapetana, 1 je uveo modu puenja. U Starom je svijetu prije Kolumba b
io nepoz i kokain te je rairenom drogom postao zapravo tek koncem devetn stog sto
ljea. (Uivao ga je, meu inim, i Sigmund Freud, utemelji psihoanalize.)
Druge su egipatske mumije iz zbirke muzeja u Miinchenu dale iste i vjerojatne re
zultate. Balabanovu su ti krajnje neoekivani nalazi uznei rili. Ili, kako je to r
ekla u televizijskom dokumentarcu iz 1996.: Prvi
Putnici i otkria
343
pozitivni rezultati, dakako, na mene djelovali kao ok. Nisam oekivala da u nai ni ni
kotin ni kokain, pa ipak se to dogodilo. Bila sam apsolutno sigurna daje rije o n
ekakvoj pogreki. Vratila se u laboratorij i potraila tragove kontaminacije na oprem
i, ali ih nije nala.
Potaknuta tim neobinim otkriem, Balabanova je skupila ekipu fo-renzikih strunjaka ko
ji su proveli daljnje analize egipatskih i peruanskih mumija, kao i kostura iz S
udana i june Njemake. Misterij je postao jo vei kad su i u njima otkriveni tragovi d
roga. Do kraja 1992. Balabanova i njezini kolege istraili su jedanaest egipatskih
mumija i u svima nali nikotin, a kokain i hai u osam, odnosno devet. Od sedamdeset
dvije peruanske mumije, u najmanje je dvadeset est bilo tragova nikotina, u esnae
st kokaina i u dvadeset haia. Oba su sudanska kostura sadravala nikotin, ali ne i k
okain i hai, a od deset trupala iz Njemake, u osam je otkriven nikotin, ali ni u je
dnom nije bilo ni kokaina ni haia.
Nalazi su Balabanove nuno pokrenuli vatrenu raspravu. Sva se panja usmjerila na ko
kainske mumije, koje su egiptolozi smatrali posve nemoguim. Oni su tvrdili da jed
nostavno nije mogue da je 1000. pr. Kr. postojala transatlantska trgovina drogom,
jer bi to stubokom izmijenilo nau sliku Starog svijeta, to znai da je Balabanova oi
to neto radila krivo. Ipak, bila je rije o istoj metodi pomou koje su policija i pr
ivatne kompanije otkrivale uivaoce droga - pa bi pravne posljedice otkria da je me
toda nevaljala bile pozamane. Balabanova i njezina ekipa ostali su vrsto iza svoji
h rezultata. Oni nisu nita tvrdili o moguoj drevnoj trgovini drogama, nego su svoj
e rezultate jednostavno podastrli kao misterij koji e drugi morati rijeiti.
Ima li jo kakvih dokaza o drevnim vezama izmeu Afrike i Amerike? Prema jednoj koli
miljenja, ima ih, a to su olmeke glave i kasnije piramide u Srednjoj Americi. Ti m
asivni kameni kipovi, koje obino smjetaju u 1200. pr. Kr. i kasnije doba, prikazuj
u ljude iroka i mesnata nosa te debelih usana. Godine 1920. profesor Leo Weiner s
Harvard-skog sveuilita (inae strukom slavist) prvi je iznio tezu da su ljudi prika
zani olmekim glavama zapravo crnci i da su na razvoj meksike civilizacije snano utj
ecali doseljenici iz Afrike. Arheolozi tu ideju nisu nikad uzeli ozbiljno, ali j
e ona od 1970-ih pa nadalje zauzela vano mjesto u afrocentrikim razmiljanjima koja e
le Afrikancima dodijeliti kljunu ulogu u razvoju svijeta, tvrdei da ju je zapadna
znanost sustavno umanjivala.
Iako je u tome to Afrikancima nisu bila priznata njihova davna dostignua rasizam n
edvojbeno imao svog udjela, arheolozi su se pitali ne oduzima li tvrdnja da su o
lmeke glave zapravo afrike Indijancima njihovu
prolost. No to uope u ovom sluaju znai afriki? Olmeki kipov slie ni Nubijcima (iz Su
) ni Egipanima, nego su sliniji zapad Afrikancima. Oni pak ive u vlanom, tropskom kr
aju, slinom 01 na meksikoj obali, pa je tu vjerojatno rije samo o paralelnoj prila^
bi klimatskim uvjetima. Zna se da i danas u tom dijelu Srednje Ame ive Indijanci
debelih usana i plosnata nosa. Odnedavna dostupna mi da odreivanja DNA ne podrava
teoriju o masovnim seobama naroc Afrike u Srednju Ameriku.
Isto je tako nemogue ustanoviti ikakav znatniji utjecaj Egipt gradnju piramida u S
rednjoj Americi. Te su piramide neosporno s ne, ali kronologija iskljuuje svaku m
oguu vezu. Meksike su pira de napravljene kao serija stuba, a mjerenje je radiougl
jika u predmet koji su u njima naeni pokazalo da nisu stariji od 1200. pr. Kr., s
daje veina mnogo mlaa. Posljednja je, meutim, stepenasta piran u Egiptu sagraena ok
o 2600. pr. Kr. (vidi odjeljak Kako su sagra piramide? u poglavlju Graditeljska ud
a). Faraoni iz 1200. pr. Kr. su uope gradili piramide, nego su dubili tajne grobn
e komore u D ni kraljeva u nadi da e tako pobjei pljakaima grobova (vidi odje Tutank
hamonova kletva u poglavlju Arheologija i nadnaravno), i bi piramida tu tajnu iz
vikala da ne moe glasnije. Izgradnja je kla nih piramida oivjela tek pet stotina g
odina kasnije, i to u Sudanu, j su tako i tvrdnje da se mumificiranje proirilo iz
Egipta u Ameriku sljedica neinformiranosti. Jer ne samo da u Americi ne nalazim
o klj ne pojedinosti egipatske ceremonije uklanjanja unutarnjih organa n je neda
vno utvreno da se s mumificiranjem u Peruu zapravo zapo prije negoli u Egiptu.
injenica da u drevnim kulturama Novoga svijeta ne nalazimo stv ne tragove egipats
kog utjecaja ne bi nas smjela iznenaditi, jer iako Egipani bili nedvojbeno vjeti u
plovidbi unutarnjim vodenim pute ma (to jest Nilom i okolnim sustavom kanala),
u biti su ipak bili okor abari. ini se dapae da su se prema moru odnosili s tolikom
nelaj dom da je jedina njihova provjerena rije za more posuena iz druj jezika, do
k se jedino egipatsko morsko boanstvo, bog Seth, povezi lo s tuim i sa zlom. Duga
su pomorska putovanja, ini se, bila tako jetka da je faraonka Hatshepsut posjet z
emlji Puntu na obali Crver mora obiljeila tako stoje taj podvig oslikala na zidov
ima svog hram Deir el-Bahriju. Na tom putovanju egipatska se flota nije nikad mo
r udaljiti od obale, a to se tie brodograditeljskih i mornarskih vjet: potrebnih za
dugo putovanje, Egipani su se zacijelo oslanjali na sv susjede Feniane.
Putnici i otkria
345
Od svih koji su moda jo prije Vikinga stigli iz Starog svijeta, naj-izgledniji su
kandidati Feniani, narod s bogatom istraivakom tradicijom. Pa ipak, ak i kad je rije
o njima, ne raspolaemo ba nikakvim dokazima, bar kad je rije o artefaktima iz dananj
eg Libanona pronaenim u Americi i obratno, iako svakako ne vlada nestaica tobonjih
ili upitnih fenianskih nalaza otkrivenih od devetnaestog stoljea nadalje.
A to emo onda s kokainskim mumijama? Naalost, potpuni rezultati Balabanove jo nisu o
bjavljeni, ali to ne znai da njezina ekipa nije marljivo radila. Oni sad uzimaju
uzorke stare i do 10 000 godina i iz dalekih krajeva, ak i iz Kine, i pritom stal
no nalaze nikotin. U arheolokom se svijetu, meutim, jo nije pojavilo objanjenje tih
krajnje neobinih nalaza. Kako se pozitivni nalazi nastavljaju slijevati, oni stal
no poveavaju jo jedan problem.
Iz dana u dan sve vie pretpovijesnih kostura daje pozitive na nikotin, tako da na
jraniji dokazi (od prije 2000. pr. Kr.) o uivanju nikotina potjeu ba iz onog dijela
Europe za koji je najmanje vjerojatno daje imao ikakve veze s Amerikom, i to iz
doba mnogo starijeg od fenian-skog. I doista, nitko jo nije ustvrdio da su pretpo
vijesni stanovnici Njemake i Austrije imali ikakve veze sa starim Egipanima, a tra
nsatlant-ske kontakte da i ne spominjemo. Na drugom pak kraju tog vremenskog raz
doblja nalazimo mnotvo egipatskih leeva iz rimskog razdoblja. S obzirom da se iz n
jega sauvao golem broj originalnih dokumenata o trgovini i da se ni u jednom od n
jih ne spominje uvoz s druge strane Atlantika, nije udo da su arheolozi pred itavo
m tom priom ostali potpuno zbunjeni.
Neki su se odgovori pojavili u lanku iz 1997., u kojem su objavljeni rezultati an
aliza odabranih leeva. Razina je nikotina u namjerno mumificiranim starim Egipanim
a bila upadljivo visoka u usporedbi s dananjim puaima. Ona je osim toga bila daleko
via nego u uzorcima uzetim s leeva prirodno mumificiranih u suhoj egipatskoj klim
i. Najvjerojatniji bi zakljuak bio, ustvrdili su Balabanova i njezini kolege, da
je pri mumificiranju u njih bila unesena neka tvar bogata nikotinom. Prilikom au
topsije Ramzesa II. (umrlog oko 1200. pr. Kr.), izvedene u Parizu 1979., pojavio
se neobian nalaz, naime isjeckani listovi duhana koji su bili stavljeni u nj zaj
edno s mnogim drugim biljkama. To je punjenje utrobe bilo dio procesa mumificira
nja, a listovi su duhana vjerojatno bili primijeani zbog njihovih poznatih insekt
icidnih svojstava.
To, dakako, ne vrijedi i kod prirodno mumificiranih tijela iz Egipta i Europe. I
stom su prigodom Balabanova i njezini suradnici iznijeli hipotezu da su se biljk
e bogate nikotinom koristile i u medicinske svrhe. Mo-
Fenianski morski brod, prema asirskom reljefu iz otprilike 700. pr. Kr.
daje doista tako, ali to jo ipak ne objanjava kako je duhan, ili bar tin, stigao u
pretpovijesnu Europu. No moda i nije. Alternativna j gunost da su ljudi Starog sv
ijeta poznavali neku drugu, u meuvri izumrlu pripadnicu porodice pononica (u koju
spada i duhan). B mandragora i smrtonosna pononica osim toga ostavljaju tragove k
okainu, zbog ega opet ne moemo iskljuiti mogunost primjen lokalno dostupne biljke. A
ko je doista bilo tako, time nezgodna ni transatlantskih veza jednostavno nestaj
e.
Osim toga, ako je u staro doba i postojala trgovina drogom, ne morali jednostavn
o pretpostaviti da su je organizirali ljudi iz Stare jeta. Na koncu konca, danas
raspolaemo nekim vrlo neoekivani kazima koji upuuju na zakljuak da su moda Amerikanc
i zapra krili Europu. Sauvalo se nekoliko izvjetaja o tome kako su struje trovi pr
enijele neke Inuite (Eskime) preko Atlantika i izbacile im na obalu kotske. Zbilo
se to u sedamnaestom i osamnaestom stol jedan se njihov amac ak i sauvao u muzeju
Sveuilita u Aben Jesu li pritom doli izravno iz Amerike ili samo s Grenlanda, pitan
j koje ne znamo odgovora. Najstariji pak zapis o transatlantskom p nju potjee, to
je doista znaajno, iz biljeke velikog istraivaa 1< fora Kolumba povodom njegova posj
eta Galwayu u Irskoj 1477. U r veli: Ljudi iz Kitaja doli su sa zapada. Imamo i ne
ke znake. A r u Galwayu u Irskoj, mukarac i ena, vrlo neobina izgleda, stigli kopna
na trupcima. Na nesreu, oni su na moru i umrli pa Kolum je uspio potvrditi svoje
slutnje. Iako historiari obino misle da su li Eskimi u kajaku, navedeni opis upuuje
na zakljuak daje rije c (izdubljenom kanuu), svojstvenom Indijancima s Newfoundla
nda il junijih krajeva.
Iako su Inuiti ili drugi stanovnici Sjeverne Amerike vrlo vjer stigli u Britanij
u prije slubenog otkria Amerike, njihova su puti bila potpuno mimo njihove volje,
ba kao i u sluaju rimskih leg koji su u prvom stoljeu nove ere stigli u Kinu. U obj
ema zgodam povrno gledajui, ti putnici nisu imali nikakvog stvarnog utjecaja i gaaj
e. Ako nita drugo, Inuiti vjerojatno nisu nikad preivjeli do dugo da ikog u Britan
iji naue toliko svog jezika da bi mu mogli ol ti otkud su doli.
To nas, meutim, postavlja pred jedno veliko pitanje koje bi i imati krupnih impli
kacija na povijest istraivanja. Je li Kolumbo jc je nego to se otisnuo znao za Ame
riku, tako da je njegova glasno vorena tvrdnja da eli u Aziju bila samo dim? I ak
o je tako, otki to znanje? Iako bi izvorom te kljune informacije mogli biti ba ] t
o nije jako vjerojatno, s obzirom na jezine i kulturne barijere. Ia
Putnici i otkria
347
kinke sage priaju o istraivakim putovanjima do Vinlanda u Americi, ini se da su one u
Kolumbovo doba ve bile zaboravljene, i to unato tome to jedan kontroverzni dokumen
t upuuje na zakljuak da se o njima ipak jo razglabalo (vidi odjeljak Vinlandska kar
ta u poglavlju Podvala?).
Mnogo uvjerljivija teza, za koju se zalae nekoliko istaknutih historiara, glasi da
su zapravo mornari iz Bristola (najvee srednjovjekovne luke u zapadnoj Engleskoj
) prenijeli znanje steeno za lovnih ekspedicija na bakalare. Da je Bristol odigra
o kljunu ulogu u istraivanju Sjeverne Amerike, odavno je poznato, jer je on bio do
micilna luka talijanskog moreplovca Johna Cabota, koji je u svibnju 1497. doplov
io do Sjeverne Amerike, tako da su lanovi njegove posade bili prvi Europljani (po
slije Vikinga) koji su se na njoj iskrcali. Tono mjesto tog dogaaja nije poznato,
iako prilino mutni zapisi govore da se to zbilo negdje izmeu Nove Engleske i Newfo
undlanda. Cabot je otkriveni teritorij zauzeo u ime engleske krune. To se, meutim
, dogodilo pet godina nakon to je Kolumbo stigao na Karibe pa na to moemo gledati
i samo kao na odvjetak nevjerojatnog panjolskog otkria.
Postoje li, meutim, dokazi da Cabot nije bio zaetnik transatlant-skih putovanja iz
Bristola, nego da je samo nadogradio na teko steena lokalna znanja? Postoje, maka
r samo neizravni. U bristolskom je ribarstvu prevladavao bakalar, koji su poslij
e ulova solili i suili na kopnu pa prodavali diljem Europe, to je i obogatilo Bris
tolce koji su vodili tu trgovinu. U petnaestom su stoljeu najbolja ribolovna podr
uja bakalara bila u sjevernom Atlantiku kraj Islanda pa su bristolski brodovi odl
azili do tog otoka kako zbog lova, tako i da od mjetana kupuju slanu ribu.
Na nesreu, njihovi su se planovi poremetili kad su se 1468. zavadile engleska i d
anska kruna. Danska, koja je u meuvremenu preuzela Island, slubeno je Englezima za
branila pristup otoku te trgovaka prava prenijela na baltike trgovce. Iako su Engl
ezi nastavili loviti kraj Islanda i trgovati s njegovim stanovnicima, njihov je
poloaj postao jako nesiguran, jer sve ako su i bili spremni ribariti i riskirati
da ih uhvate danski gusari u dravnoj slubi, ipak im je i dalje trebalo kopno da ul
ovljenu ribu i usole.
Cini se daje 1480. nekim bristolskim trgovcima ribom napokon dozlogrdilo pa se s
kupila mala druba. Tri trgovca, poimence William Spencer, Robert Straunge i VVill
iam de la Fount, zajedno s carinikom Tomasom Croftom, dobila su kraljevsku dozvo
lu da u trogodinjem razdoblju trguju s tri broda. Jedan je od brodovlasnika u tom
pothvatu ostao zabiljeen kao John Jay, pripadnik jedne od obitelji koja je trgov
ala s Islandom. Nji-
Renesansni drvorez na kojemu kralj Ferdinand panjolski alje Kolumba da otkrije Nov
i svijet.
hovo je odredite, kako pie, bio otok Brazil na zapadnom dijelu Irs to vjerojatno znai
zapadno od nje.
Prva je ekspedicija zavrila neuspjeno, jer je siunu flotu oluja tila u Irsku, ali su
se nai junaci 1481. neustraivo otisnuli ponovno, ni se da su ovaj put dva broda u
spjela proi, iako je stvarni cilj njih( putovanja ostao prilino zamuljan zbog dravne
istrage koncem 1< godine. Sudjelovanjem u trgovinskoj ekspediciji Croft bi prekri
o ] vila svoje carinske slube pa je stoga bio doveden pred istrani odbo odgovori n
a optube. Njegova je verzija glasila daje svrha putovanja la potraga za izvjesnim
otokom zvanim Brasile. ini se da je taj govor zadovoljio odbor, sastavljen uglavno
m od istaknutih graana ]
Putnici i otkria
349
stola koji su svi jo mogli imati posla s Croftom. Sva je zgoda da njihova istraga
ba i nije bila previe pedantna, jer se u popisu tereta brodova pri odlasku iz Bri
stola nala i poprilina koliina soli - daleko vea od potrebne za obino putovanje. ini s
e i te kako moguim da je stvarni cilj ekspedicije bilo otkrivanje kopna kraj lovit
a bakalara na kojem bi svoj ulov mogli i soliti. Nije se, meutim, sauvao i popis t
ereta broda na povratku.
Izvjetaji se poslije 1481. gase te stoga ne znamo jesu li se slubena putovanja nas
tavila, iako je ovdje vjerojatno rije samo o vrhu ledene sante. Ribarske su se ek
spedicije svakako mogle nastaviti, vjerojatno ispotiha, jer Bristolci odavanjem
svojih teko steenih poslovnih tajni ne bi stekli ba nikakvu prednost.
Mogla bi se, dakle, postaviti uvjerljiva hipoteza da su se bristolski trgovci ot
isnuli na Atlantik u potragu za bakalarom i tako otkrili Newfo-undland - no moemo
li ih povezati s Kolumbom? Dva materijalna dokaza vele da bismo mogli. Kad je 1
477. posjetio Britaniju, Kolumbo je zaplovio do mora oko Islanda. Daleko najvjer
ojatnije sredstvo za taj put svakako je bila bristolska ribarica. A kad je veza
s Bristolom jednom bila uspostavljena, lako se mogla odravati i kasnije.
Da su se te veze i stvarno odravale, jasno se veli u izvanrednom dokumentu otkriv
enom 1955. u panjolskom dravnom arhivu. Bilo je to pismo to ga je Kolumbu u panjolsk
oj uputio John Day, bristolski trgovac sa znatnim poslovima u panjolskoj, a ini se
daje bio zamoljen da alje aurne informacije o Cabotovu putovanju iz 1497. i drugi
m bri-stolskim pothvatima. Veina se njegova pisma odnosi na kartu Sjeverne Amerik
e, koja se nije sauvala, ali se potkraj pisma Day dotie i ranijih putovanja:
Smatra se izvjesnim da su rt [na kojem je pristao Cabot] pronali i otkrili u prolo
doba ljudi iz Bristola koji su pronali Bra-sil, kao to je vaem gospodstvu poznato.
On se zove otok Bra-sil te se pretpostavlja i vjeruje da je ba to bilo kopno to s
u ga pronali ljudi iz Bristola.
Tu, dakle, nalazimo nedvojben dokaz da je Kolumbo znao za pristajanje Bristolaca
u Americi jo prije nego stoje stigao na Karibe.
Tako bar glasi zakljuak Davida Qyinna, profesora povijesti na Sveuilitu u Liverpool
u, koji je gotovo etrdeset godina vodio kampanju da se priznaju postignua bristols
kih pomoraca. Skandinavski je pak historiar Kirsten Seaver nedavno stao snano na Q
uinnovu stranu, jer je istraio
No svaki pomorac zna (ili bi trebao znati) da je u to doba bilo gotovo nemogue pl
oviti protiv vjetra i da je stoga Kolumbo na zapadnoj ruti slijedio pasate, a na
povratku zapadne vjetrove. (Op. pr.)
islandsku pozadinu zbivanja pa na temelju toga u spomenutoj teoriji < krio uvjer
ljivu rekonstrukciju dogaaja.
Veina se historiara, meutim, nije dala uvjeriti, pokazujui pritc ponekad i preveliku
samouvjerenost, kao primjerice u sluaju admin Morisona koji Dayev izvjetaj odbacu
je kao isto rekla-kazala. Glavna meutim, prepreka velik broj pretpostavki koje mor
amo prihvatiti. Ta! ne znamo je li Croftova ekspedicija iz 1481. uspjela nai mjes
to na koje e preraivati bakalare pa ak ni je li joj to bio nedvojbeni cilj. utnja ka
snijim zapisima dade se proitati na oba naina - i da su odustali i i su svoje znan
je eljeli zadrati za sebe. No, u svakom sluaju, zato bi K lumba uputili u tajnu? Ako
je on 1477. posjetio Bristol i na bristolsko brodu doplovio do Islanda, mogao j
e zadrati vezu s pomorcima koje upoznao. Quinn iznosi tezu da su ga tada zamolili
da ih, prije Croftov putovanja, upozna s Atlantikom te je tako doznao i tajnu o
pravoj svrsi ekspedicije. Nije se, meutim, sauvalo nijedno Kolumbovo pismo bi sto
lskim trgovcima. Dayev je izvjetaj Kolumbu dosad najizravniji doka no rije bi mogl
a biti i samo o laskanju. U svakom sluaju, panjolski izr en otros tiempos moe znaiti
i u drugo, a ne samo prolo doba, u k jem je sluaju smisao manje jasan. Historiari su
z te lingvistike zbri izvukli samo to da se trenutak u nedalekoj prolosti ne moe is
kljuiti ] se moda odnosi i na vrijeme nedugo iza 1492., ime hipoteza ostaje b okosn
ice. Bristolska teorija ne moe dokazati da je Kolumbo bio vara] ca. Tako nam osta
je samo posljednja intrigantna mogunost: Ako je K lumbo znao za ameriki kontinent
ili slutio njegovo postojanje, to bi oni objasnilo zato je krenuo tako junom rutom
kad, to svaki upueni pi morac zna, oblik Zemlje odreuje da je najkrai put onaj najb
lii polov ma.* Je li Kolumbo zapravo pokuao izbjei Ameriku i stii na basnoslo ni ist
ok zaobilaenjem, kako je mislio, jednog samo nezgodnog otoka?
PRVI AMERIKANCI
Rani arheolozi nisu imali nikakvu stvarnu predodbu o tome kad su lji di prvi put
stupili na ameriki kontinent, iako su slutili da je rije o ra: mjerno bliskom dogaa
ju. Njihova slutnja, meutim, nije bila nita v e od toga, jer se u biti temeljila na
zaostalim predrasudama protiv m; lobrojnih preivjelih Indijanaca koji su se tako
estoko borili da odbi europske osvajae. Zapravo se smatralo da Indijanci imaju ma
lo veze
Putnici i otkria
351
drevnim ostacima koje su otkrivali pioniri, a potom ih esto i unitavali. Omiljeno
se objanjenje nastanka impresivnijih spomenika u Sjevernoj Americi pozivalo na iz
gubljenu rasu Graditelja humaka, to jest kolonista iz Starog svijeta, a ne preda
ka Indijanaca (vidi Uvod u poglavlje Zemljani likovi).
Iako su se dolaskom dvadesetog stoljea oni najgori rasistiki ekscesi arheologa bar
donekle slegli, ipak se zadralo snano uvjerenje da su i sami Indijanci kasne prid
olice u Novi svijet i da stoga ne mogu ni sami na uvjerljiv nain svojatati zemlju.
A onda su 1927. u Folsomu, u New Mexi-cu, pronaeni kameni vrci strelica zabijeni
meu rebra bizona kakav je izumro jo prije kraja posljednjeg ledenog doba. To kao d
aje dokazivalo da su prvi Amerikanci stigli zapravo jo prije mnogo tisua godina. N
edugo je potom, to jest 1932., Edgar Howard sa Sveuilita u Pennsvlvaniji na negdanj
oj obali jezera kod Clovisa u New Mexicu otkrio vrke kopa-Ija drukije i oito ranije
vrste, a isto tako i mamuta, to je dalo naslutiti da bi priu o ovjekovoj aktivnost
i u Americi moda trebalo pomaknuti jo dalje u prolost.
Tradicionalistiki se, meutim, mislioci, vezani uz ideju da su Indijanci tek nedavn
i kolonisti, nisu lako dali. Antropolog dr. John Alsosza-tai-Petheo s Centralnog
sveuilita u VVashingtonu ovako e opisati posljedice tog reakcionarnog svjetonazora
:
Desetljeima e ameriki arheolozi raditi voeni uvjerenjem da je ovjek u Novom svijetu r
azmjerno nova pojava, dok e i sam spomen mogunosti vee starosti biti jednak profesi
onalnom suicidu. S obzirom na takvu orijentaciju, nee nas iznenaditi da su dokaze
o drevnosti ovjeka u Americi, kad su o njima napokon javili iz Folsoma, Clovisa
i drugih nalazita u High Plainsu, etablirani autoriteti sumarno odbacili, i to un
ato jasnoj naravi nalaza na mnogim lokalitetima, dokaze koje su otkrili razliiti i
straivai, a vidjeli ih i potvrdili vrlo razliiti posjetitelji/ promatrai.
iljak iz Clovisa (gore) i Folsoma (dolje).
Arheolozi e se u Clovis vratiti tek 1949., kad e u njemu otkriti i iljke folsomskog
tipa, i to u viem i stoga kasnijem sloju nalazita. To je potvrdilo Howardovu slut
nju da su lovci iz Clovisa pripadali jo starijem dobu od izraivaa folsomskih iljaka.
U meuvremenu su bili otkriveni jo mnogi lokaliteti cloviske kulture, stoje dovelo
do opeg prihvaanja njezina stvarnog postojanja, a znanstvene nam tehnike (u prvom
redu metoda radioaktivnog ugljika) doputaju i da im odredimo starost. Cloviski s
u se lovci pojavili u Sjevernoj Americi negdje izmeu 10 000. i 9200. pr.
Kr., to je prilino irok raspon, ali veina arheologa prihvaa razd izmeu 9500. i 9200. p
r. Kr.
Azijsko podrijetlo
Odakle su doli cloviski lovci i kako su stigli u Ameriku? Sasvim gurno da ne post
oji valjan razlog da pomislimo kako su ljudi ve tak no preli Atlantik brodom, iako
je mogunost kasnijih putovanja s\ ko vrijedna razmatranja (vidi Uvod u ovo pogla
vlje). S obzirom na v tjelesnu slinost izmeu modernih Indijanaca i Azijaca, najvje
rojati se ishoditem Amerikanaca oduvijek smatrala Azija ili, tonije, Sibii ako pre
tpostavimo azijsko podrijetlo, postavlja se pitanje kako su dos nici uspjeli svl
adati Beringov prolaz koji danas razdvaja Aljasku i Sib: doba cloviskih lovaca s
vijet je jo bio u zagrljaju posljednjeg ledenog ba, koje je svoju najhladniju toku
doseglo oko 16 000. pr. Kr. Budu je toliko vode bilo vezano u ledenim kapama, r
azina je mora bila i do metara nia od dananje, zbog ega su velika podruja svijeta, d
anas oceanima, bila na suhom. Jedna je od tih izgubljenih zemalja bila i B( gija
, stoje ime goleme nizinske kopnene mase koja je desecima tisus dina spajala Azij
u i Sjevernu Ameriku.
U tom su razdoblju sibirski lovci stoga mogli prijei preko Berin dakako pod uvjet
om da preive silnu studen. No zato bi se uope tr li? Postoje dvije vrlo razliite rek
onstrukcije beringijskog okolia. Pr jednom miljenju, bila je to zemlja prekrivena
arktikom tundrom je lovcu nudila malo. Alternativno pak tumaenje veli da je to bil
a s bogata mamutima i antilopama te stoga pravi magnet za sibirske lc Najnovija
studija ostataka beringijskih biljaka, to ju je napravila e s Instituta za arktika
i alpinistika istraivanja sa Sveuilita Color upuuje na zakljuak da Beringija nije, op
nito govorei, bila stepsko druje, iako je na njoj nedvojbeno bilo neto mamuta. S po
zitivnije s ne, ljetne su temperature bile vie nego danas, to je moda privuklo ce.
Osim toga su i botaniari dokazali daje kopneni most postojao sv cloviskog doba, t
o jest do oko 9000. pr. Kr.
Pred svakim je, meutim, sibirskim lovcem koji se elio probit Sjeverne Amerike staj
ala golema prepreka. U posljednjem je ledenom bu najvei dio dananje Kanade i sjeve
rnog dijela Sjedinjenih Drava prekriven golemom ledenom kapom koja se protezala o
d atlantske ol pa sve do dananje Alberte na zapadu. Na obali Aljaske i Britanske
lumbije leala je jo jedna ledena masa to se protezala na jug sve do
Putnici i otkria
353
nanjeg Seattlea. Najvanije je pitanje, dakako, jesu li se te dvije negosto-ljubive
divljine spajale u Yukonu? Geolozi i klimatolozi o tome pitanju raspravljaju ve
pola stoljea, ali bez rezultata.
Mnogi su znanstvenici tvrdili da je postojao koridor slobodan od leda, da se pro
tezao u duinu od gotovo dvije tisue kilometara kroz Yukon i Albertu sve do dananjeg
Calgarvja te da mu je irina varirala izmeu dvadeset pet i stotinu kilometara. On
se na vrhuncu ledenog doba oko 16 000. pr. Kr. zatvorio, ali je prije i poslije
toga bio otvoren. Na suprotnom su kraju spektra oni vjerojatno veina koji vjeruju
daje koridor bio zatvoren ledom izmeu 23 000. i 11 000. odnosno 10 500. pr. Kr.
Cloviski su lovci mogli prevaliti svoj dugi put tek kad je ledeni stisak malo po
pustio. Ovog, meutim, trenutka ne postoji nijedno poznato sredstvo za ra-
Karta s navodnim arheolokim lokalitetima u Americi, beringijskim kopnenim mostom
i vjerojatnom granicom amerikog ledenog pokrova u posljednjem ledenom dobu.
\
Old Crc
v
O. Prince ofWales
pirit Cave
O. San Miguel
rov
Kennewick
# Fol:
!som Ciovic
Pendejo
Calic
Tepexpan
- Meadowcroft
LCuder Ridee. U h
^ Pedr;
0 3% Pintada
v \ a, ^1 %.
Pedra Furada
2,500 km
Monte Verde
Mjerilo
1,500 milja
9
Spiralni simboli koji prema tvrdnjama Hopi Indijanaca prikazuju njihove migracij
ske putove do sadanje domovine.
zrjeenje tog pitanja, ali neki zagovornici kratke ledene blokade pri da je taj ko
ridor mogao biti prilino negostoljubiv teren, oskudan vc ijom i siromaan divljai, zb
og ega su lovci u to doba imali malo po za istraivanje amerikog kontinenta.
Prema modelu kojem se priklonila veina arheologa, kad je 1 ep jednom izletio iz bo
ce, na jug je potekla prava bujica ljudi, potE ta jo i popravljanjem klime. Godin
e 1967. biolog Paul Martin s Ar skog sveuilita taj je navodni ljudski plimni val p
ovezao s jo jec pojavom poslije ledenog doba - naime s masovnim istrebljenjem ki
divljai u Americi. Njegova teorija glasi da su mamuti, mastodont: leki srodnici m
amuta), divovski ljenivci (Megatheriuni) i tobolar 1 cosmilus (sabljasti ili sabljoz
ubi tigar) bili zbrisani u nevienoj ji rasipnikog razaranja. Martin smatra da su lo
vci pohvatali sav ] prije nego to je ovaj shvatio da mu se pametno kloniti ljudi.
Lo\ se tako brzo rairili kontinentom da su za tisuu godina stigli do 1 June Amerik
e, te su na svom putu unitili sve krupne ivotinje na tinentu. ini se da to stvara d
obru vezu izmeu novih mjerenja stL i sauvanih ostataka faune.
Nee nas iznenaditi to su Indijanci optubu da su njihovi prec tukli izvornu ameriku f
aunu doekali s indignacijom. Oni su sk alternativnim tumaenjima, uglavnom utemelje
nim na dramatinoj mjeni klime potkraj posljednjeg ledenog doba te ba nju krive za
znue tolikih vanih vrsta (vidi Uvod u poglavlju Izgubljene zen katastrofe). Indija
nci se, osim toga, kritiki odnose i prema teorij Ionizacije Amerike preko Beringo
va prolaza, zato to se ona ne si njihovim priama o podrijetlu, prema kojima su ili
iznikli iz podzeri svijeta ili preli preko oceana u amcu. Tek malobrojne legende
sp nju zemlju snijega i leda, no ak ni one ne vele da su ih plemena pro stignu do
svog povijesnog teritorija. Arheolozi su, dakako, pretpos li da indijanska usmen
a povijest nije uspjela sauvati sjeanja proteg kroz tisue godina.
Iako je scenarij po kojem su Ameriku kolonizirali cloviski love iroko prihvaen, po
sljednjih ga godina sve vie osporavaju i u sai arheolokom svijetu. Nova otkria u dr
ugim dijelovima svijeta rad no su promijenila naa shvaanja o kolonizacijskim sposo
bnostima si naroda. Tako se prije jedne generacije pretpostavljalo da su Austra
Nova Gvineja bile po prvi put naseljene otprilike u doba dolaska p Amerikanaca.
Stalno sve vea masa nalaza do danas je, meutim, vela do iroke suglasnosti oko tvrdn
je da su ljudi na obale Nove G\ je prvi put stigli prije 40 000 godina, a do Aus
tralije ak 50 000 go prije Krista. Nedavni, dodue kontroverzniji nalazi mogli bi t
a najst
Putnici i otkria
355
pomorska putovanja vratiti ak do 70 000. pr. Kr. (vidi Uvod u ovo poglavlje). Arh
eolozi su se ve navikli stalno pomicati u prolost trenutak mnogih izuma i kulturni
h dostignua, pa ipak je doba prve kolonizacije Amerike ostalo i dalje tvrdoglavo
zafiksirano za razdoblje 9500.- 9200. pr. Kr.
Prije Clovisa
Ve su se odavno pojavile tvrdnje o nalazima i lokalitetima iz predclovi-skog razd
oblja, ali veina njih nije izdrala pomnije razmatranje. Jedno je od takvih tipinih
lokaliteta rijeka Old Crow u sjevernom Yukonu, gdje je 1966. pronaen odbaen komad
kotanog alata, koji je kontroverzno mjerenje radiougljika smjestilo u 25 000. pr.
Kr. i za koji se tvrdilo da je strugalo za ienje koa. Skeptici su, meutim, tvrdili d
a je on nastao prije vujim glodanjem negoli ljudskom rukom, a osim toga su ga nov
a, osjetljivija mjerenja radiougljika, manje podlona kontaminaciji, smjestila u 5
00. godinu nove ere.
Postoje osim toga i drugi lokaliteti, od kojih spomenimo Calico u Ka-liforniji,
u kojima je veliki istraiva fosila Louis Leakev nalazio dokaze
0 kolonizaciji Amerike jo prije 50 000 godina. Iz jedne je jame, iskopane sredino
m 1960-ih, Leakev izvadio 12 000 kamenia, no u samo je tri od njih vidio mogue artef
akte napravljene ljudskom rukom. Arheoloki je svijet, meutim, smatrao da su i ta tr
i zanimljiva samo geoloki te daje rije o kamenju koje je spojilo djelovanje vode. a
k je i njegova ena Mary,
1 sama zasluna za mnoga izvanredna arheoloka otkria, vjerovala da se u Calicu sve s
vodi na geologiju te da je iverje s kamenja odbijeno sasvim prirodnim procesom.
Unato tome, 1980-ih je na tom mjestu i dalje radila druina entuzijasta.
Velik je, osim toga, i broj lokaliteta za koje se smatra da sadre rane grobove. N
a jednom je od njih pronaen takozvani Tepexpan Man (zapravo ena), a iskopao ga je 19
49. na rubu jezera Texcoco u Meksiku geolog Helmut de Terra dok je traio kosture
mamuta. Za Tepexpansku se enu tvrdilo daje izvanredno stara, i to na temelju geol
okog konteksta u kojem je poivalo njezino tijelo. Danas se, meutim, openito smatra d
a ona lei u neobiljeenom grobu iskopanom iz kasnijeg i vieg sloja.
Kao plod tog sve dueg kataloga razbijenih nada iznikla su dva sasvim razliita doivl
jaja arheolokog zapisa. S jedne su strane mnogi arheolozi koji vjeruju daje teori
ja o ranijoj kolonizaciji Amerike dobila svoju potenu ansu te daje pritom upadljiv
o iznevjerila sve nade koje su se u nju
polagale. U suprotnom su pak taboru arheolozi koji nastavljaju dol novim lokalit
etima u kojima nalaze valjane rezultate za razbijanje g postavljene u godini 950
0. pr. Kr.
Nema dvojbe da je ta atmosfera nepovjerenja obojila i rasprave < nedavno iskopan
ih lokaliteta. Neobino je to je veina njih u Sje-Americi, a ne na sjevernoj hemisfe
ri, koja bi, prema modelu Beri prolaza, morala biti prva naseljena.
Najvei se dio dosad najdue debate odnosi na sjeverniji lokalite ime na Meadowcroft
Rockshelter u Pennsvlvaniji, a koji je izmeu i 1977. iskapao James Adovasio sa S
veuilita u Pennsvlvaniji. Arhi ki ostaci iz gornjih slojeva te pilje, koji potjeu iz
doba poslije 90C Kr., nisu sporni, to se ne bi moglo rei i za nie, starije slojeve
nak U tim su slojevima, kao i onima iznad njih, zakopani neupitni k; artefakti,
ali ovaj put, sudei po nizu mjerenja radiougljika, iz dol meu 12 500. i 12 000. p
r. Kr. Pri samom su dnu neki manje uvj kameni artefakti kao i, po svemu sudei, ko
mad koare koji je mji radioaktivnog ugljika smjestilo u mnogo raniju godinu, to j
est 17 pr. Kr. ak i Adovasio priznaje daje ta najstarija indicija o posjei pilje vr
lo nesigurna. Pa ipak su ga dokazi uvjerili da su na tom n jo u trinaestom mileni
ju prije Krista ivjeli ljudi, dakle dobrih 300 dina prije Clovisa.
U vezi su se Meadowcrofta nametnula mnogobrojna pitanja. Za votinjske kosti iz nii
h slojeva lokaliteta upuuju na toplu klimu, a ledene uvjete kakvi su postojali pr
ije 11 000. pr. Kr.? Jesu li ugljen i. riji ugljik u vodi to se cijedi kroz tlo k
ontaminirali radiougljik u u: ma ili su pak nii slojevi poremeeni kopanjem jame? A
dovasio i nji ekipa na sva su postavljena znanstvena pitanja odgovorili u potpu
Tako oni, primjerice, istiu daje u niim slojevima bilo premalo iv skih kostiju (zap
ravo samo jedanaest komada), a da bi se moglo sa s nou rei kakva je bila klima. Kak
o bi zadovoljili kritiare mjeren diougljika, proveli su daljnje probe na materija
lu paljivo zatieno svake mogue kontaminacije. Impresionirani njihovim iscrpnim tru m
nogi su arheolozi danas uvjereni da je Meadowcraft istinski pretei na naslov pre
cloviskog lokaliteta.
Kontroverzija progoni i slino nalazite na jugozapadu Sjedin Drava. U pilji kod Pende
ja u New Mexicu, ekipa pod vodstvoi Richarda MacNeisha (iz Andovera, Massachuset
ts, i od Fundaci arheoloka istraivanja) nedavno je kopala sve do stanca. I ba ka Me
adowcroftu, nitko ne sumnja u stvarne nalaze u gornjim, kas: slojevima. Ali su z
ato navodna ognjita i artefakti ispod njih, koje n da radiougljika smjeta ak u 35 0
00. pr. Kr., estoko osporavani. Ns
Putnici i otkria
357
lokalitetu skeptici nisu osporili godine same po sebi, nego samo tvrdnju da su l
judi i stvarno stvorili otkrivene ostatke. Kako i sami kopai priznaju, kameno je
orue iz pilje u Pendeju bilo kritizirano kao tako grubo da se ni ne moe prihvatiti k
ao artefakt. Zato, s druge strane, istiu kako je samo kamenje mineralnog sastava k
oji ne nalazimo u pilji, ali tko ga je onda donio ako ne ljudi? Od svega su najin
trigantnije mogue ljudske dlake i niz ljudskih otisaka prstiju u peenoj glini iz 1
0 000. do 35 000. pr. Kr.
Kao i u sluaju mnogih drugih spiljskih nalazita, i Pendejo je u svojoj povijesti u
vie navrata dobio stanovnike, i to kako ljude, tako i ivotinje. est je gost bio am
eriki hrak, a on gradi gnijezdo koje prevre povrinu tla. Dr. Dena Dincauze sa Sveuilit
a u Massachusettsu, koja je kratko vrijeme kopala na tome mjestu, iznijela je te
zu da su kasnije nalaze, meu kojima i glinu s otiskom prstiju (a iji su primjerci
pronaeni i u viim slojevima pilje), u donje i ranije slojeve dovukli hrci. No bilo k
ako mu drago, postavilo se i pitanje koliko su tragovi u glini uope otisci ljudsk
ih prstiju. Iako bi pilja Pendejo jednog dana mogla stati uz rame Meadowcroftu ka
o dokazani precloviski lokalitet, to se svakako nee dogoditi sve dok se u njoj ne
pronau normalniji i nesporniji tragovi ljudskog djelovanja.
Pri kraju Amerike postoji lokalitet starosti sline onoj u potvrenim slojevima Mead
owcroft Rocksheltera, ali sasvim drukije naravi. Taj je lokalitet Monte Verde u s
jevernom ileu, a rije je o niskom mjestu uz rijeku. Tu se iskapalo izmeu 1977. i 19
85. pod vodstvom Toma Dillehavja sa Sveuilita u Kentuckvju. Promoenost je omoguila d
a se sauvaju mnogi drveni predmeti, meu kojima i koplja. Iako bi se zbog vlanosti t
eko moglo rei daje Monte Verde ba idealno mjesto za kampiranje, iskapanja su po Dil
lehavjevoj interpretaciji otkrila temelje desetka drvenih koliba od granja, kao
i tragove ognjita. Osim toga je Dillehav pronaao i vrlo jednostavne, ali nedvojben
e artefakte od drva, kosti i kamena, a uz njih i kosti pa ak i neto mesa mnotva raz
liitih ivotinja, od kojih spomenimo mastodonte, ljame te sitne glodavce i vodozemc
e, kao i obilje biljnih ostataka, meu kojima i divljeg krumpira, umskih bobica, or
aha i korijenja. Tu je oito ostalo malo traga od cloviskih lovaca na krupnu divlj
a, jer ona moda nije bila ak ni bitan sastojak njihove prehrane.
Vjerojatno bi bilo pravedno rei kako bi nalazite Monte Verde, da je samo nekoliko
tisua godina mlae, teko moglo izazvati veliko zanimanje, ali zbog slutnje da bi ono
moglo dati alternativu cloviskim lovcima kao prvim Amerikancima, postaje potenc
ijalno kljunim nalazitem. Ako nam Monte Verde prua istinske dokaze o postojanju ran
ih Amerikanaca koji su ivjeli posve drukije od cloviskih lovaca, onda ono upu-
Jednostavno kameno orue iz Monte Verdea u ileu, kojim se rezalo meso i buile rupe u
koi.
uje na zakljuak da bismo morali ostaviti dovoljno vremena da se ti razliita drutva r
azviju iz iste roditeljske kulture.
Kljuno pitanje koje se postavilo protiv Monte Verdea bilo je ujec najfundamentaln
ije: Je li to uope arheoloki lokalitet ili samo prin akumulacija predmeta doneseni
h rijekom? Tom Dillehav je veinu vremena u proteklih dvadeset godina utroio na pok
uaje da na to pii odgovori konanim da. S tim je ciljem na umu okupio ekipu od os des
etak suradnika i stvorio knjiurinu s vie od tisuu stranica. Nj izlazak u sijenju 197
7. dao je povoda desetku eminentnih arheolog posjete Monte Verde, a meu njima su
se nala i dva istaknuta skep ali su se i oni obratili kad su vidjeli novu povrinu
lokaliteta oieni kon to je dulje od 12 000 godina leala zakopana pod tresetom. Ve arh
eologa danas sasvim uvjereno prihvaa stvarnost nalaza iz Monte dea, dakle znanstv
eno postignue koje je New York Times usporedio s bijanjem zvunog zida.
Izvanredni dodatni dokazi o postojanju ranih necloviskih kulturs davno su iznikl
i u Amazoni, sve doskora nepoznatom arheolokon ritoriju. Anna Roosevelt (praunuka
Theodorea Roosevelta), kustosic arheologiju u Fieldovu muzeju u Chicagu i profe
sorica antropologij Illinoiskom sveuilitu, prihvatila se iskapanja lokaliteta Cave
rna da dra Pintada (Spilja obojanog kamena) kod Monte Alegrea na obali do toka A
mazone u Brazilu. Taje pjeenjaka pilja bila odavno poznat svojim slikama ivotinja, lj
udi i simbola, ali je Rooseveltova bila prva je u njoj potraila dokaze o ranom na
seljavanju. Tako je posvuda pc
iri pogled na temelje drvene kolibe u Monte Verdeu, ile.
Putnici i otkria
359
nim naseljenim slojevima pronala orue od gorskog kristala, razno voe, orahe i sjeme
nke, ba kao i kosti sitnih kopnenih ivotinja i riba. Ipak su najuzbudljiviji meu nj
ezinim nalazima bili sitni komadii crvenog pigmenta (eljeznog oksida) kao i dva ma
lena fragmenta stijenke peine s ostacima boje koji su pali na tlo, gdje su ih pre
krili nagomilani ostaci skupljeni u pilji. To znai da su bar neke od slikarija izr
adili najraniji stanovnici Caverne da Pedra Pintada. Lako je mogue daje Roosevelt
ova otkrila najstarije umjetnine u itavoj Americi.
Starost utvrena radiougljikom na nekoliko uzoraka iz najniih slojeva pilje kree se i
zmeu 9100. i 8500. pr. Kr., dok se godine uzoraka iz svih ostalih ranih slojeva l
okaliteta niu izmeu 8500. i 7800. pr. Kr. Implikacije su tih godina doista vrlo du
boke. To znai ne samo da su, u trenutku kad su, navodno, a prema cloviskom modelu
kolonizacije, preko Beringova prolaza Indijanci tek stizali u Sjevernu Ameriku,
u dubinama June Amerike ve ivjeli ljudi nego i da su se oni ve bili prilagodili pos
ve drukijem okoliu tropske kine praume u Amazoniji. Ba kao i u sluaju Monte Verdea, ni
ovdje se nisu nali dokazi o specijaliziranom lovu na krupnu divlja. Naprotiv, ovd
je se primjenjivalo mnogo ire gospodarenje, jer su se lovile manje ivotinje i skup
ljalo aroliko mnotvo biljaka. Stanovnici su Caverne da Pedra Pintada zapravo ivjeli
tako udobno, da su imali vremena u dokolici oslikati njezine zidove, stvarajui t
ako vjerojatno najstarije umjetnine u Americi. Sve u svemu, Caverna da Pedra Pin
tada predstavlja velik izazov teoriji o prvenstvu Clovisa. Ili, kako bi to rekli
Rooseveltova i njezin tim:
Postojanje jasno odijeljene kulturne tradicije suvremene s cloviskom, no smjetene
8000 kilometara junije, ne uklapa se u tezu da su sjevernoameriki lovci na krupnu
divlja bili jedini izvor migracije u Junu Ameriku. Clovis je oito tek jedna od nek
oliko regionalnih tradicija.
Rad je Rooseveltove, dakako, imao i svoje kritiare. Oni su imali valjanog razloga
osporiti godinu najranijeg naseljavanja pilje, tvrdei da raspoloive znanstvene met
ode vjerojatno jo nisu dovoljno tone da pokau jasne vremenske razlike izmeu najniih s
lojeva u pilji i onih neposredno iznad njih. Ako, meutim, u toj kronologiji prihva
timo konzervativne pozicije pa prve stanovnike Caverne da Pedra Pintada smjestim
o u 8500. pr. Kr., i tada e njezina vanost biti znatna - iako ba nee i zadati konaan
udarac cloviskoj teoriji. Ostavimo li, meutim, razumno dugo razdoblje za istraivan
je kontinenta i razvijanje novih ekonomskih strategija radi prilagodbe ivotu u am
azonskoj praumi, zakljuit emo da Pe-
dra Pintada snano ukazuje na precloviski dolazak u Ameriku, ali i d; smo teko mogl
i rei da ga ona sama po sebi i dokazuje.
Rupa u zidu i njezini poklonici
Jo radikalnije teze od onih iznesenih za dosad prikazane lokalitete su postavljen
e za nalazite Pedra Furada (Rupa u zidu) u bezvodnon njaku u sjeveroistonom Brazilu.
Tu su duboku pilju francuski arhei Niede Guidon i Talijan Fabrio Parenti kopali
dulje od desetljea, od 1< nadalje. Pritom su zali vie od 15 metara u dubinu pilje i
skupili oko komada kamenog orua od kvarcita, a takoer i drveni ugljen u ognj; ma s
tarim gotovo 50 000 godina.
S obzirom na posljedice prihvaanja izvanredne starosti nalaza iz dre Furade, teko
da e nas iznenaditi to je o njezinoj valjanosti iz estoka prepirka. Pitanja se mogu
podijeliti u dvije glavne skupine: je< komadii kvarca pronaeni u velikom broju na
nalazitu artefakti, st reni ljudskom rukom, ili pak geofakti, stvoreni potpuno priro
dnim f cesima, te je li rasuti drveni ugljen prema kojem je, mjerenjem radioak n
og ugljika, odreeno doba zaposjednutosti pilje zaostao u ognjitu ili prirodnog poara
? Ako se u oba sluaja prihvati skeptino stajalite, o tu zapravo i nema arheologije
pa se nema ni o emu razgovarati. Ako li meutim, prihvati realnost arheologije, to
jo ipak ne znai da bi nalaz moralo biti staro koliko to vjeruju Guidon i Parenti,
dakako u sluaju presuda po pitanju odreivanja starosti bude protiv njih.
Donekle slino onomu to se dogodilo kod Monte Verdea, u Pe Furadu je u prosincu 199
3. stigla druina eminentnih arheologa. ] zultat je, meutim, u ovom sluaju bio posve
drukiji, zato to su ] sjetitelji otili neuvjereni. Najvanije su zamjerke izrekli Da
vid Me] s Junog metodistikog sveuilita iz Dallasa, James Adovasio, koj iskapao Meado
wcroft Rockshelter i Tom Dillehay, otkriva Monte \ dea - strunjaci u iskapanju pilj
a i ljudi iskusni u radu s kontroverzr nalazitima.
Melzer i njegovi suradnici opazili su daje izvor kvarcitne stijene p naene pri is
kapanju zapravo stotinjak metara vii sloj kamenja na li to se die nad piljom. Prebir
ui po hrpama kamenja kojim je posij; okolica nalazita, pronali su mnotvo razbijenih
kamenica vjerojatno f rodnog podrijetla, no koje su izgledale gotovo jednako kao
i one u koji je Fabrio Parenti prepoznao vrlo jednostavne ljudske artefakte. Za
to si morali upitati bi li kamenice koje je erozija otkinula od litice mogle u<
.1
Putnici i otkria
361
riti u one koje su ve pale na tlo dovoljno snano da ih razbiju na komade, oponaajui
tako ovjeka koji udara kamenom o kamen i tako stvara britke otrice. I tako smo se
opet nali pred istim problemom s kojim se suoio Louis Leakey na lokalitetu Calico
u Kaliforniji.
Francuski arheolog i struni klesar Jacques Pelegrin na tom je simpoziju u Pedri F
uradi ustvrdio da takvi jednostavni komadi, kakvi su pronaeni na tom mjestu, mogu
nastati kad jedan kamen padne na drugi, ali je anse za tako neto procijenio na ma
nje od jedan prema sto. Meltzer je, meutim, utvrdio da se u gomilama kra u Pedri F
uradi moglo skupiti i do 10 milijuna kamenica pa se prema tome u proteklih 50 00
0 godina, koliko se punila pilja, mogao stvoriti golem broj pseudoartefakata.
Kad je pak rije o starosti Pedre Furade, Meltzer i njegovi kolege prihvaaju valjan
ost znanstveno utvrenih vrijednosti, utoliko to ne nalaze nikakve indicije o konta
minaciji. Oni, meutim, ipak tvrde da su u takvom polusunom kraju poari makije oit pri
rodni izvor drvenog ugljena. Ne moemo biti sigurni da ta ognjita ne postoje samo u
naoj mati i da tijekom prirodnih poara taj drveni ugljen nije u pilju jednostavno do
nio vjetar.
Kako su Guidon, Parenti i njihova ekipa odgovorili na sva ta pitanja? S prilinom
dozom iritacije kad je rije o teorijama koje tvrde daje njihovo kameno orue zaprav
o prirodno proizvedeni kvarcni geofakt, a koje nazivaju smijenim. Pritom napose uka
zuju na komadi kvarca kojemu su s jedne strane uklonjene krhotine u pet uzastopni
h navrata, stoje sve stvorilo objekt vrlo pravilnog oblika. Drugi su arheolozi t
eko mogli prihvatiti ideju da su ti navodni pseudoartefakti proizvedeni na prirod
an nain, padanjem kamenice jedne na drugu, ali je osnovna tekoa ostala i dalje. Cim
e bi istraivaki mogli na zadovoljavajui nain dokazati da su njihovi artefakti bitno
drukiji od onih to bi ih, kad bi im se samo dalo dovoljno vremena, proizveli priro
dni procesi?
Sto se pak tie drvenog ugljena, Guidon, Parenti i njihov tim odgovaraju da krajol
ik u podruju Pedre Furade u precloviskom dobu nije bio suni trnjak kao danas, nego
kina prauma koja prirodno ne gori. Kad bi se ta dramatina promjena okolia mogla i d
okazati, to bi svakako potkrijepilo argumentaciju pobornika Pedre Furade, iako b
i moda bilo malo zadrto tvrditi da u tropskoj praumi ne moe nikako izbiti prirodni
poar, kao i daje neposredni okoli nalazita oduvijek, kroz itavo to golemo vremensko
razdoblje, bio pokriven tropskom praumom.
Kakva je onda opa presuda u sluaju Pedre Furade? S obzirom na neizvjesnosti glede
navodnih artefakata i ognjita, ona bi morala glasiti: odbacuje se zbog nedostatka
dokaza.
No, podupire li moda jo neto teze o Pedri Furadi? U ovom trenut-
ii
Spiljska udubina pod liticom u Pedri Furadi, Brazil.
ku ba nita, iako je Tom Dillehav u Monte Verdeu otkrio jo jedan, m i sloj, zakopan j
o dublje pod tresetom, a kojemu se nastanak smjet 30 000. pr. Kr. Dillehav jo nije
siguran upuuje li on na ljudski borai ili je rije samo o prirodnoj nakupini materi
jala pa stoga planira nova isi panja radi istraivanja tog lokaliteta.
Putnici i otkria
363
Monte Verde je, meutim, ve i sam po sebi, zbog svog nastanka 10 500. pr. Kr., otvo
rio itavo novo podruje rasprava o tome kad je Amerika dobila prve stanovnike. Pret
postavimo li da je koridor Yukon-Alber-ta na vrhuncu posljednje oledbe bio zagrae
n ledom, onda su kolonisti morali u Sjevernu Ameriku doi prije toga. Tako, primje
rice, David Meltzer vjeruje da bi Monte Verde implicirao dolazak u Novi svijet pr
ije 20 000 godina.
Sibirska utnja
Kakvo svjetlo na ovu debatu moe baciti arheologija Sibira? Logino bi bilo rei da on
a stvara bitnu pozadinu. Na koncu konca, ako je Sibir ishodite prvih Amerikanaca,
onda bi u njemu morali postojati tragovi ljudske djelatnosti koji prethode svim
amerikim nalazitima. Na nesreu je, meutim, Sibir u arheolokom smislu jedva i istraiva
n, i to u prvom redu zbog neobino otrih uvjeta koji u njemu danas vladaju, a vlada
li su i juer. A ona pak malobrojna arheoloka nalazita koja bi se dala locirati u di
vljini gotovo su uvijek pogoena permafrostom (vjeno smrznutim tlom), koje stalno p
uca i pomie sve mogue ostatke.
U Sibiru je poznato nekoliko pretpovijesnih nalazita, iako su i ovdje ona koja se
smatraju najstarijima okruena kontroverzijama. Daleko najstariji tragovi ovjeka p
otjeu iz Diring Yuriakha na rijeci Leni u srednjem Sibiru. Taj lokalitet od 1982.
istrauje ruski arheologjurij Moanov (Yuri Mochanov), koji je buldoerima uklonio go
rnje slojeve ljunka i tako istraivanju otvorio golemo podruje. Meu golemim brojem ka
menja na nalazitu, Moanov je identificirao oko 4000 kalanih komada kre-mena. Ba kao
i u sluaju Calica i Pedre Pintade, neki strunjaci to orue
Urezani crte mamuta na mamutskoj bjelokosti.
prihvaaju kao istinsko, dok drugi u njemu vide tek proizvod geolo sila. Starost j
e tog lokaliteta jo nesigurnija, jer se procjene kreu od ] anovljevih 1,8 - 3,2 mil
ijuna pa sve do 15 000 godina.
Drugi je veliki izvor briga injenica da bi, u sluaju daje nalazite ro koliko to tvr
di Moanov, izmeu njega i sljedeih najstarijih traj aktivnosti u Sibiru, Diring Yuri
akh iz oko 25 000. pr. Kr., zinuo str; vit jaz. U Mal'ti kraj Bajkalskog jezera
i drugdje, sela lovaca s kucam mamutskih kostiju i obilje arheolokih ostataka u o
bliku kamenog oi (donekle slinog nalazima u Clovisu), rezbarija u bjelokosti pa ak
i j bova, dobro su poznata ve vie od pola stoljea. ak i ako zanemar Diring Yuriakh,
lokaliteti sibirskih lovaca na mamute ipak dokazujt je to podruje bilo naseljeno
mnogo prije Monte Verdea i Meadowc Rocksheltera pa je predcloviska kolonizacija
bila posve mogua. U Sib meutim, ipak ne postoji nita to bi uvjerljivo bilo staro ka
o Pedra rada i tu stoga ne nalazimo nikakav potencijal za naseljavanje Ame 50 00
0. pr. Kr.
Jezik i genetsko podrijetlo
S obzirom na ljutu oskudicu vrstih dokaza, nee nas iznenaditi to si arheolozi okren
uli drugim moguim izvorima informacija. Lingvisti si pojavili na sceni jo 1956., k
ad je Joseph Greenberg, lingvist sa Stanfc skog sveuilita, iznio tezu da veina sjev
ernoamerikih i srednjoamei kih jezika pripada jedinstvenoj amerindskoj porodici, ta
ko da, zajedi na-denom (NaDene, kojim se govori u Kanadi) te aleutsko-eskimskin
polarnog kruga, kao dvjema kasnim lingvistikim doljacima, tvori ul pno tri jezine g
rupe u Americi. Greenberg nastavlja i procjenjuje go ne dolaska tih triju grupa
istraivanjem mjere do koje se jezici unutai porodice meusobno razlikuju. Njegov je
zakljuak da su Amerindi st: oko 9000. pr. Kr., to bi se dobro slagalo s tezom da
su cloviski lovci 1 prvi Amerikanci. Ipak moramo rei daje malo toga to bi moglo po
tkri piti valjanost Greenbergovih procjena starosti, koje se temelje na itavi nis
u pretpostavki o brzini promjene jezika. Osim toga, mnogi lingvist Greenbergovoj
trojezinoj porodici jezika vide prilino pojednostavljer Oni su doli do sasvim druki
je procjene doba prve kolonizacije, dvaj starije od Greenbergove, utemeljene na
uvjerenju da se jezici zapravo r jenjaju jako sporo.
U jo su blioj prolosti bili istraeni i genetski dokazi kako bi se djelo to nam oni mo
gu rei o prvim Amerikancima. Usporeeni su uze
Putnici i otkria
365
ci krvi dananjih Indijanaca i Sibiraca pa se dolo do prosjene razlike DNA izmeu tih
dviju populacija koja je manja od 1%. Smatra se da ta izvanredno slaba divergenc
ija pokazuje kako su se te dvije skupine razdvojile razmjerno nedavno, vjerojatn
o prije 41 000 i 21 000 godina. Starost prvih Amerikanaca od 32 000 godina podup
rla bi ranije procjene starosti kolonizacije izvedene iz stupnja razvoja jezika.
I u ovom su sluaju, meutim, pretpostavku o brzini genetske promjene na kojima se
osniva ta procjena osporili mnogi uenjaci.
Neoekivano je svojstvo genetskih dokaza da jednu od genetskih skupina pronaenu kod
Indijanaca ne nalazimo i meu Sibircima. Jedna je mogunost da ona predstavlja poli
nezijski doprinos amerikom genetskom sastavu. To se, meutim, ini vrlo nevjerojatnim
jer je ta grupa u meuvremenu pronaena i u jednom kosturu iz Colorada, starom 8000
godina, a koji bi prethodio Polineanima za tisue godina (vidi Misterij Uskrnjeg ot
oka u poglavlju Graditeljska uda).
Dosad je najvaniju studiju o tome napravio genetiar Andrew Merriwether sa Sveuilita
u Michiganu. On je nedavno istraio genetsku grau oko 1800 subjekata, kako ivih Indi
janaca, tako i arheolokih uzroka. Merriwether je u svemu identificirao devet gene
tskih grupa, pri emu su one najvanije zastupljene u Americi uzdu i poprijeko. On to
tumai kao dokaz u prilog teze da se dogodila samo jedna migracija, iako ne zna r
ei koliko je potrajala. On osim toga vjeruje da su neke genetske varijacije koje
se pojavljuju u njegovoj studiji nastale jo u Aziji, prije dolaska Indijanaca u A
meriku, to bi znailo da Sibirci nisu njihovi izravni genetski preci. Merriwether,
meutim, nalazi najtjenje veze s mongolskom populacijom, kod koje se doista pojavlj
uje genetska grupa koje meu Sibircima nema.
Slutnju o nesibirskom genetskom nasljeu pobudili su i noviji nalazi kostura s kavk
azoidnom anatomijom u Sjedinjenim Dravama. Meu njima je najslavniji i najkontroverz
niji takozvani Kennewicki ovjek (Kennewick Man), sluajno pronaen u srpnju 1996. u d
ravi Washin-gton. Umro je u dobi od etrdeset do pedeset pet godina, proivjevi ivot, a
ko je suditi po ozljedama, pun nezgoda. Tako ga je netko pro-burazio kopljem, je
r mu je njegov kameni iljak, kako su otkrili ren-genski snimci, ostao u zdjelici,
da bi ga kasnije pokrila nova kost. Prvi je dojam bio da je rije o bijelom pioni
ru, ubijenom u nekoj nezabiljeenoj graniarskoj arki, ali se pokazalo da su takvi ka
meni iljci izili iz upotrebe oko 2500. pr. Kr. Onda su mu jedan zglavak podvrgli a
nalizi na radiougljik te se tako dolo do 6400. pr. Kr. Po tome se ini da je Kennew
icki ovjek bio pionir iz jedne mnogo ranije ere. On je sad predmet sukobljenih za
htjeva na temelju zakona koji je trebao zatititi
enski kipi izrezbaren iz mamutske bjelokosti, pronaen kod Mal'ta u Sibiru.
366
Drevni misteriji
Rekonstrukcija glave i lica Kennewickog ovjeka.
prava modernih Indijanaca na ostatke njihovih predaka. Sukob j Kennevvickog ovjek
a jo vie zaotrilo vjerovanje Indijanca Urr (koji trae truplo) da oni oduvijek ive u d
ravi VVashington, od jui i pomisao da bi i sami mogli biti doseljenici. Slinu je pr
epirk pirio i jo jedan kostur s kavkazoidnom anatomijom - pirit Cave iz Nevade, mu
mificirano tijelo pronaeno 1940., s konatim m< nama na nogama i pokrovom od pleten
e rogozine. Danas znamo potjee iz 7400. pr. Kr.
Anatomi i arheolozi koji se bave prouavanjem tih kostura muki e istiui kako kavkaska
anatomija ne znai isto to i europska. Ji ista, kavkaske grupe nalazimo i u istonoj A
ziji, od kojih je najpoz Ainu na sjeveru Japana. Bi li ba one mogle biti izvor In
dijanaca i netske pretke ne moemo pratiti do Sibira? Je li mogue da su neki < vih k
olonista zaobili Beringov prolaz i ledeni pokrov Kanade pa u . riku stigli morski
m putem preko sjevernog Pacifika? Time bi se n prije dalo objasniti mogue anomaln
o naseljavanje June Amerike li sjevernih dijelova kontinenta. To bi se osim toga
neoekivano sic predajama nekih indijanskih plemena, a koje vele da su njihovi pre
ci preko mora.
Ta teza o prekooceanskim kolonistima kao da se dobro slae s r vrlo nedavnim otkrii
ma na objema obalama Sjeverne Amerike, : pomiu doba pomorskih podviga jo dalje u p
rolost, i to kako na i; tako i na zapadu. Kod Cutler Ridgea na Floridi mjesni je
arheoloj bert Carr otkrio smetlite s ostacima morskih pasa, barakuda i tun cijelo
ulovljenih amcima na moru. Procijenjeno je da nalazite potj 7700. pr. Kr. Na drug
oj pak strani Sjeverne Amerike, iskapanja tc
Putnici i otkria
367
na otoku San Miguel uz obalu Kalifornije proveo Jon Erlandson s Ore- Grob iz piri
t Cctvea, u gonskog sveuilita otkrila su taborite iz 8500. pr. Kr. Ili, kako to bil
jei obliku u kojem je otkriven. Erlandson: Da prijeu do otoka, morali su posjedovat
i plovno sposobne amce, budui daje more na tome mjestu tako hirovito i opasno. Do d
okaza je tee doi dalje na sjeveru, ali su prouavanja Kanadskih geolokih istraivanja u
z obalu Britanske Columbije pokazala da je u prolosti postajao tanki obalni pojas
slobodan od leda na koji su se poslije 11 500. pr. Kr. mogli iskrcati putnici.
Do sada na obali nisu pronaeni nikakvi tragovi aktivnosti iz tako davnog doba, al
i ne zaboravimo da obala iz tog doba danas lei 150 metara duboko u Tihom oceanu.
Povremeni nalazi, kao primjerice nedavno otkrie kostura na otoku Prince of Wales
u Britanskoj Columbiji, podrijetlom iz 7900. pr. Kr., pokazuju meutim da to podruj
e raspolae potencijalom za budua iznenaenja.
Kad te nove dokaze o plovidbi drevnih Amerikanaca zdruimo s globalnom slikom ive p
omorske plovidbe ve 50 000. pr. Kr., ini se prilino nevjerojatnim da se u ledenom d
obu u Aziji nije nalo pomoraca sa smislom za pustolovine, dovoljno smionih da se
izloe opasnostima ledenog Pacifika. Hoe li se pokazati daje obalna ruta zapravo pr
evieno rjeenje problema ledenog koridora Yukon-Alberta? Moda to zapravo i nije bila
nikakva barijera, jer su prvi Amerikanci doli preko mora.
FENIANI OKO AFRIKE
Svaki e nam udbenik povijesti rei daje prvi ovjek koji je oplovio ku bio portugalski
istraiva Vasco da Gama. On je 1497. uspio z iza Rta dobre nade te nastavio dalje
kako bi napokon otkrio pomors do Indije, za kojim su portugalski kraljevi udjeli
ve desetljeima su njihovi takmaci panjolci svojatali vlast nad Amerikom, poduze Por
tugalci sad dobili rutu do istone Afrike i Indijskog oceana. D mino je oplovljenj
e Afrike osim toga razrijeilo dugotrajne slutnje ravi crnog kontinenta. Kartografi
koji su ga jo prikazivali spoje golemim junim kontinentom bili su oito u krivu - je
r je afriki 1 nent zapravo otok, osim u toki gdje se kraj Sinaja spaja s azijskoi
pnenom masom.
Iako je da Gamin pothvat bio velianstven, ipak postoji velika vje nost daje on bi
o izveden jo dvije tisue godina ranije, tonije u doba fai
Iako se o tome mnogo debatiralo, dokazi su zapravo sasvim jasni spravljajui o obl
iku kontinenata, grki je historiar Herodot (oko pr. Kr.) ispriao priu o fenikim morna
rima u slubi faraona Neha - 595. pr. Kr.) koji su oplovili Afriku i dokazali daje
sa svih strana kuje more, osim na mjestu gdje se spaja s Azijom. (Neki su, naime,
geografi, s kojima Herodot polemizira, zamiljali da je Afrika kopri mostom spoje
na s Indijom.)
Feniani pak, pripadnici semitskog naroda vrlo srodnog Hebre bili su nenadmani majs
tori mornarskog umijea, bez premca u St
Karta svijeta grkoga geografa Ptolomeja iz 2. stoljea prije Krista. Na njoj su Afr
ika i istona Azija spojene kopnenim mostom.
Pa ipak je jo tri stoljea prije toga Herodot znao da se Afrika dade oploviti.
Putnici i otkria
369
svijetu. Fenianska je domovina, to jest onih nekoliko otoka i uska pruga kopna na
obali Libanona, imala malo to za ponuditi, ali su Feniani i to znali izvanredno o
krenuti u svoju korist. Planine u zaleu davale su dobru grau, obala je bila prekri
vena kvarcnim pijeskom, more je bilo puno pueva volaka, a njihove su stucane kuice
davale velianstven purpur. Od volaka su Feniani pravili boju za tkanine, iz pijes
ka proizvodili staklo, a iz drva gradili brodove koji su njihovu luksuznu robu r
azvozili po oblinjim gradovima. I tako su Feniani, iako nikad graditelji imperija
u uobiajenom smislu te rijei, od najranijih dana prosperirali kao strunjaci za trgo
vinu i istraivanje. Njihovi su domicilni gradovi Tir i Sidon postali sreditem trgo
vakog carstva, povezani s trgovinskim postajama po itavom Mediteranu.
Do 700. pr. Kr. Feniani su se uspjeli ve prilino proiriti i izgraditi permanentnu tr
govaku koloniju na obali sjeverne Afrike u dananjem Tunisu. Ona je izrasla u moni g
rad Kartagu, najveeg i najsmrtnijeg takmaca Rima u ranim godinama njegova irenja.
U meuvremenu su feni-ki trgovci poeli istraivati atlantsku obalu panjolske i sjeveroz
apadne Afrike. inilo se da na itavom svijetu za njih ne postoje granice.
I zato je faraon Neho, kad je oko 600. pr. Kr. odluio poslati istraivaku ekspedicij
u oko Afrike, izabrao ba fenike mornare. On je, prema Herodotu, poslao feniku flotu
na jug iz Arapskog zaljeva, koja je potom skrenula na zapad i vratila se kui u S
redozemlje kroz Gibraltarski tjesnac (Heraklove stupove). To je kolosalno putovanj
e potrajalo vie od dvije godine, a u meuvremenu su dvaput zastali da posiju sjeme
i priekaju etvu. Tree su se godine vratili kui u Egipat i podastrli izvjetaj o svom p
utovanju.
Nemogue putovanje
Tako je barem tvrdio Herodot. On je, naalost, ostao zapamen i kao otac historije i k
ao otac lai, ovisno ve o ukusu. Pa ipak, unato tome stoje bio na glasu po svojim priic
ama za malu djecu, Herodot je ipak uspio u mnogo navrata postidjeti skeptike. Na
vedimo samo jedan primjer i recimo da su njegov opis nomadskih ena ratnica s juga
Rusije dramatino potvrdili najnoviji arheoloki nalazi (vidi odjeljak Neuhvatljive
Amazonke u poglavlju Legende i povijest).
to se pak tie tvrdnje da su Feniani oplovili Afriku, dokaz je ve u samoj prii, onakvo
j kakvu je ispriao Herodot. On nam, naime, klju daje ba u detalju koji sam odbacuje
kao odve fantastian:
Ti su ljudi [Feniani] izjavili i neto u to ja ne vjerujem, iak drugima ne branim da
povjeruju, u smislu da im se, kad su za plovili zapadnim kursom oko junog kraja
Libije, Sunce nalo desne strane - dakle na sjeveru.
Herodot je bio vrstan geograf, ali je slabo razumio cjelinu. in nije znao da je Z
emlja kugla, odnosno da, ako je to znao, nije i L smisao toga u zemljopisnom smi
slu. Gledano iz sredozemne persp zaplovimo li na zapad, Sunce e nam uvijek biti s
lijeva, to jest juno, toga su Nehovi feniki mornari, tvrdei da se, kad su zaobili P
Sunce nalo na sjeveru, oito samo romantino uljepali svoju prii
Moda e zazvuati ironino, no priu potvruje ba taj detalj kc rodot odbacuje. Da bi stig
do Rta Afrike, Feniani su morali prijei ko ekvatora, crte na kojoj je Sunce nad
nama od izlaska do zalaska, prijeemo tu crtu i krenemo za zapad, Sunce e nam doist
a biti s sjeverne strane. Ako su, dakle, Feniani uistinu stigli do Rta dobre
Rekonstrukcija karte svijeta geografa Hekateja iz oko 500. pr. Kr. Herodot je os
porio takvo kruno shvaanje svijeta.
Putnici i otkria
371
a ini se da jesu, stoje bilo s drugom polovicom puta? Evo to o tome misli Rhys Car
penter, profesor emeritius klasine arheologije na koledu Bryn Mawr iz Pennsvlvanij
e, veliki autoritet za drevna istraivanja:
Ako su uspjeli stii do Rta dobre nade, onda ne postoji ni jedan valjan razlog zbo
g kojega ne bismo mogli povjerovati da su oko njega i produili, slijedei obalu u s
jevernom smjeru i prema sad ve izvjesnom cilju - i to napose s obzirom na to da s
u ih vjetar i morske struje ne samo poticali nego i praktiki prisiljavali na plov
idbu tim kursom.
I zato je, bez obzira na to koliko ta pomisao zvuala nevjerojatno i unato tome to s
u im za taj podvig trebale tri godine, posve mogue da su Feniani, kad je rije o obi
laenju Rta dobre nade, pretekli Portugalce za puna dva tisuljea.
Razumije se da je bilo i skeptika. Posljednji koji je na itavu tu priu bacio kritik
o oko bio je profesor Alan Lloyd, egiptolog sa Swansejskog sveuilita u Walesu. On
priznaje da trogodinje trajanje puta, kako navodi Herodot, otprilike odgovara pros
jenoj brzini plovidbe u Starom svijetu te se slae i s tvrdnjom da vjetrovi i struje
pogoduju oplovljenju u smjeru istok-zapad.
Lloyd, meutim, osporava kljuni detalj - naime tvrdnju da se do informacija o poloaju
Sunca... moglo doi samo iskustveno. On tvrdi da su Grci u Herodotovo doba ve raspo
lagali jasnom predodbom o izgledu Zemlje i Sunevu putu preko nje te pretpostavlja da
Herodotu to znanje nije bilo strano. Stoga je Herodot morao znati da e svaka eks
pedicija, samo ako ode dovoljno daleko na jug, doivjeti seljenje Sunca s juga na
sjever. Pa zato se onda Herodot toliko udi? Lloyd veli: Nije rije o tome... da on ni
je htio prihvatiti apsolutnu ostvarivost takvog doivljaja, nego nije mogao prihva
titi tvrdnju da se Afrika protee na jug dovoljno daleko da se ta pojava moe opazit
i.
Prava je teta to Herodot nije iv pa da Lloydu odgovori osobno. Iako su neki grki fil
ozofi, i to gotovo stotinu godina ranije, ustvrdili da je Zemlja kugla (vidi Uvo
d u poglavlje Promatranje neba), sam Herodot nije ba niim pokazao da mu je ta idej
a poznata. Njegovo je shvaanje geografije, iako daleko informiranije nego u veine
njegovih suvremenika, bilo upadljivo dvodimenzionalno. Ili, kako zamjeuje George
Sarton, priznati strunjak za povijest drevne znanosti: Herodot nije bio geograf u
znanstvenom smislu te rijei, jer je, kao prvo, njegovo poznavanje matematike bilo
nedostatno za stvarno shvaanje zemljopisa... Vie gaje od matematike zanimala ljuds
ka geografija. Lloyd ne iznosi ba nikakve
dokaze da je Herodot posjedovao dovoljno znanja o Zemljinu izg Sunevu putu preko n
je kako bi mogao deduktivno izvesti ono to niki mornari vidjeli oima; on to samo pre
nosi. Sto se pak tie tvrdi je Herodota iznenadilo to to se Afrika protee tako dalek
o na jug se takva pojava mogla opaziti, Lloyd opet ne iznosi nikakve dokaze rodo
t je, meutim, uloio mnogo truda da naglasi kako su drugi ge fi, opsjednuti milju da
kontinenti tvore kruni lik, zapravo u krivi Trirema sgrke vaze iz Afrika pokriv
a jako veliku povrinu.
6. stoljea prije Krista. Ostatak se Llovdovih dokaza protiv fenikog putovanja svod
i m
ditsko cjepidlaenje. Pritom najvie prostora posveuje osuivanju i pomisli da bi nekog
faraona s konca sedmog stoljea prije Krista tak\ spedicija uope mogla zanimati:
Krajnje je nevjerojatno da bi neki egipatski kralj htio ili mogao uiniti ono to je
prema opisu uinio Neho. Pred nas je postavljen vladar Egipta koji, kako kakav kr
alj-filozof, dolazi na ideju o oplovljenju afrikog kontinenta pa u tu svrhu alje e
kspediciju. To bi, meutim, bilo zasigurno psiholoki nemogue uiniti svakom faraonu, m
a koliko on bio sposoban, i to jednostavno zato to bi tako neto predstavljalo radi
kalni otklon od osnovnih egipatskih misaonih procesa. Kakvoj je svrsi, po miljenj
u jednog egipatskog kralja, mogao posluiti takav pothvat? Svatko kome je blizak f
araonski nain rada, na ovo e odgovoriti smjesta i emfatino: Ba nikakvoj!
Pretendiranje, meutim, jednog egiptologa da moe s tolikom s nou predvidjeti ponaanje
faraona, kao da je rije o bezimenom ; matu s unaprijed zadanim mentalnim sklopom,
svakako je plod iste gancije. Takav je nain napose kriv kad je rije o 26. egipatsk
oj dinasi kojoj je Neho bio jedan od najistaknutijih vladara. To je razdoblje vi
goleme promjene u Egiptu, koji je sad okrenuo lea unutranjosti i ke, jer ju je za
nj zatvorila suparnika kraljevina Nubija (Meroe). C su plaenici i putnici irili Eg
ipanima poglede i uvodili Egipat u sr zemni svijet. A Neho nije sebi sagradio sam
o mediteransku flotu, i mornaricu (nedvojbeno uz pomo Grka i Feniana) koja je patr
ol Crvenim morem. Neho je osim toga, to tvrdi i sam Lloyd, elio ol viti razmjenu s
jednim od tradicionalnih egipatskih trgovinskih par ra, Puntom, zemljom bogatom
miomirisima u dananjoj Somaliji, n; gu Afrike nasuprot Arabiji. Neho je toliko v
jerovao u vanost trgovir Crvenom moru da je ak pokuao iskopati starosvjetsku inaicu
Sue: kanala, kako bi ga povezao s Mediteranom. Taj je projekt ispao prei
Putnici i otkria
373
pa je napokon i naputen, iako su ga kasnije dovrili Perzijanci pod carem Darijem (
522. - 486. pr. Kr.).
Zato pomisao da je faraon Neho financirao ekspediciju oko Afrike ne samo da nije
u neskladu s njegovom naravi nego je sasvim u skladu s itavom njegovom politikom
. Motiv je za tako neto, to Lloyd oito jako teko shvaa, oito bila trgovina. Budui daj
nubijsko carstvo Meroe od-sjeklo Egipat od unutranjosti Afrike, Egipani su, da dou
do luksuzne robe s tog kontinenta, morali osigurati druge puteve. A vabio ih je
i zapad. Atlantska je obala panjolske ve postala legendarna zbog svojih bogatih leit
a srebra, meutim je trgovina s njom bila ekskluzivno u rukama neovisne fenike drave
Kartage. Plovidba oko Afrike mogla je Egipane uvesti na stranja vrata u velika bo
gatstva Atlantika - samo da nije bila tako nepraktino duga.
Moemo sasvim lijepo zamisliti nekog fenikog Kolumba kako na dvoru faraona Neha izn
osi svoj projekt putovanja. Takva bi ekspedicija jednim potezom istraila itavu oba
lu Afrike i otkrila novi put do panjolske. S obzirom na propali pothvat probijanj
a Sueskog kanala, Neho je lako mogao doi u napast da financira takav pothvat. To
svakako ne bi znailo da bi on bio nekakav kralj-filozof koji financira u materijaln
om pogledu beskorisno istraivanje globalne geografije, kao to to ini u Llovdovoj ka
rikaturi. Neho osobno nije morao imati nita vie smisla za sponzoriranje jedne znan
stvene ekspedicije nego to su ga imali panjolski monarsi Ferdinand i Izabela u slua
ju Kristofora Kolumba. No u oba je sluaja mogua dobit opravdavala rizino ulaganje.
Predalek put?
Od svih prigovora to ih je iznio Lloyd svakako je zbog svojih irih implikacija - n
ajjai onaj koji se poziva na same tekoe takvog putovanja. Bi li Nehova flota imala
petlje krenuti na takvo nevjerojatno putovanje, du tisua milja nepoznate obale?
Jedno stoljee kasnije Feniani su iz Kartage poeli istraivati afriku obalu iz suprotno
g smjera i to im se, po svemu sudei, nije ba svidjelo. Oko 500. pr. Kr. kartaka flo
ta, na ijem je elu stajao admiral Han-no, zaplovila je na zapad kroz Gibraltarski
prolaz i onda, nakon stoje na obali Maroka posadila itav niz kolonija, nastavila
na jug, vidjeti dokle moe stii. U izvjetaju te ekspedicije (sauvanom u grkom prijevod
u) jasno se osjea strah koji raste sa svakom prevaljenom miljom koja ih udaljuje
od domovine. Tako su proli kraj obale na kojoj su plesale vatre
(oito je rije o velikom poaru ikare), domoroci su na njih bacali menje, skamenili su
se od nonog bubnjanja i u strahu pobjegli od kana. (U dodiru su, meutim, s rasom
dlakavih i lukavih ljudi koj nazvali gorilama - otuda i naa rije - ipak uspjeli izvui
eblji k Lako je mogue daje Hannova ekspedicija stigla sve do brda Camen jedinog v
ulkana koji se vidi s obale zapadne Afrike. Pa ipak se ned potom i vratila, zapi
savi da su joj istekle zalihe. Dva desetljea kas kartakom je rutom krenuo neki perz
ijski plemi i pokuao oploviti A ku, ali je nakon mnogih tekoa napokon ipak odustao k
ad su ga zau vile protivne struje.
U drugom je stoljeu prije Krista grki moreplovac Eudokso izv jo jedan pokuaj. Krenuo
je iz Cadiza u panjolskoj spreman na sve -su u njegovoj posadi bili i tesari i l
ijenici, pa ak i plesaice zbog odi vanja morala - ali se nasukao ve na obali Maroka.
ak je i vjetim j tugalskim pomorcima iz petnaestog stoljea trebalo punih dvadeset
godina da se upoznaju sa zapadnom obalom Afrike, da bi tek onda usf oploviti Rt,
a potom i itav kontinent.
Kako su onda Nehovi Feniani mogli uspjeti u pothvatu u kojen zakazali toliki kasn
iji istraivai? Odgovor se krije u smjeru njihova tovanja. Kartaani su i Portugalci
pokuavali oploviti Afriku u iston smjeru, protiv jakih vjetrova i struja. Fenianska
je zapadna ruta, me tim, mnogo laka. Oni su, osim toga, ve zacijelo dobro poznava
li ob sve do abesinskog roga (egipatske zemlje Punt), a odatle su monsur vjetrovi
nosili jedrenjake sve dalje na jug. Kad su, meutim, jednom ob Rt dobre nade, prev
ladavajue su struje, kako to opaa Carpenter, poni brodove du obale na sjever pa je
zapravo jedina teka dionica bilo ek torijalno podruje bezvjetrice, zona takozvanih
tropskih tiina, uz o lu zapadne Afrike, a koje oteava plovidbu u oba smjera. U st
vari, kad jednom obili Rt dobre nade, Fenianima, ako su se eljeli vratiti ku nije pr
eostalo drugo nego ploviti dalje na sjever.
Time, meutim, ne omalovaavamo podvig Nehovih fenikih m nara. Ako zajedno s Rhvsom C
arpenterom, to putovanje prihvatimo 1 povijesnu injenicu, onda je rije o istraivakom p
othvatu koji se bi meu najznatnije to se pamte.
Ako su feniki mornari bili dovoljno vjeti da izvedu oplovljenje Ai ke, posve emo se
prirodno upitati jesu li isto tako uspjeli stii do An rike. Tu se, meutim, pojavl
juje kljuna razlika. Dok su plovili oko Ai ke, Feniani nisu morali iz vida izgubit
i obalu, osim moda na dan-d Prijelaz preko Atlantika iako je rije o mnogo kraem put
u - neto meutim, sasvim drugo. Kakva bi strava obuzela fenike mornare da zaplovili
praznim i nepoznatim vodama Atlantika, nemogue je dar
Putnici i otkria
375
procijeniti, ali ne ini se vjerojatnim da bi oni u tom smjeru zaplovili namjerno,
iz iste radoznalosti. To, meutim, ne iskljuuje i mogua sluajna putovanja...
IZGUBLJENA LEGIJA
Iako sama ideja zvui kao glupi gaf iz kakvog slabo pripremljenog B-fil-ma ezdeseti
h, ipak postoje dokazi daje jedna postrojba rimskih vojnika, izgubljena u kovitl
acu rata, odlutala tako daleko, da se napokon sukobila s vojskom carske Kine. Ti
su se legionari lutalice napokon moda ak i skrasili u Kini, i to u gradu nazvanom
po njima.
Smatra se da je do tog krajnje neobinog kontakta dolo u doba kineske dinastije Han
(200. pr. Kr. - 200. n. e.), suvremene sa zlatnim dobom Rimske Republike i Cars
tva. Vladari su iz te dinastije pretvorili Kinu u veliku vojnu silu ije je oruje u
redovalo i daleko izvan njezinih tradicionalnih granica. Jedan je od njezinih na
jizvanrednijih podviga bio proboj na zapad, u srednju Aziju, 36. pr. Kr., vie od
tisuu i pol kilometara izvan slubenih kineskih granica. Cista nas smionost toga po
dsjea na slavni prepad na Entebbe u lipnju 1976., kad su izraelski komandosi odle
tjeli u Afriku, na juri osvojili ugandski aerodrom i spasili otete putnike. U ovo
m, meutim, sluaju cilj hanskih vojskovoa nije bio spaavanje zarobljenika, ve uklanjanj
e opasnosti za svoju vlast, iako je njihova baza bila na drugom kraju Azije. I ba
su tada, kako se vjeruje, Kinezi otkrili i zarobili izgubljenu postrojbu rimske
vojske.
Priam ti priu
U doba dinastije Han, glavna su opasnost za kinesku vlast u srednjoj Aziji bili
Huni, a njihov je najnezgodniji voa bio pretendent za hunsko prijestolje, poznat
pod imenom Jzh-Jzh (ili Chih-chih). Jzh-Jzh je bio toliko drzak da umori slubenog
poslanika, nakon ega je, u strahu neizbjene odmazde, pobjegao sa svojom druinom sv
e do zapadno od Sogdini-je, kraljevine na jugu Rusije i teritorija dananjeg Uzbek
istana. Jzh-Jzh je prihvatio poziv sogdinijskog kralja da mu pomogne u odbijanju
nekakvih
nomadskih osvajaa. Doivjevi tako uspjeh u Sogdiniji, Jzh-Jzh je p smiljati osnivanje
vlastitog srednjoazijskog carstva pa je sagradio p stolnicu na rijeci Talass. I
z nje je poeo ubirati danak od susjednih ple na, od kojih su neka bila pod slubeno
m zatitom Kine. Odluan da poasti rijei jednom zauvijek, Chen Tang, pomonik glavnog pro
te! zapadne kineske granice, donio je 36. pr. Kr. odluku da krene ravn Jzh-Jzhovu
prijestolnicu i ubije ga.
Chen Tang je skupio vojsku dovoljnu za planirani udar, prevalio od tisuu i pol ki
lometara do Jzh-Jzhova uporita i zauzeo ga najuri. -Jzha su uhvatili ivog i odrubil
i mu glavu. Kineska je pogranina vc pobijedila, no za Chen Tanga to nije bio kraj
nevolja. Zudei da to j skupi vojsku, Tang je udario preicom i krivotvorio naredbu
samog c Takav se zloin obino kanjavao smru, ali se Chen Tang nadao da njegov uspjeh
osloboditi krivice. Zato je dao sve od sebe da razglasi ju pobjedu. Dao je nainit
i itav niz karata i slika koje su opisivale o janje Jzh-Jzhova grada pa ga poslao
na kineski dvor. Ta je zbirka na skoj gozbi izazvala silan dojam pa su je pokaz
ali ak i damama iz ca harema. Igra se na koncu isplatila i tako je Chen Tang napo
kon izbje sramotu i pogubljenje.
Te su ilustracije (danas izgubljene) posluile kao glavni izvor kai stoljee kasnije
u knjizi zvanoj Povijest bive dinastije Han pisala pov tog pohoda. Njezin nam ko
mpilator daje prikaz opsade u kojem je op svaki udarac, pa tako u njoj nalazimo
i raspored Jzh-Jzhovih snaga u j du i oko njega u trenutku dolaska Kineza:
Izilo je vie od stotinu konjanika i sad su ispod zida galopira-li malo amo, malo t
amo. Vie od stotinu pjeaka, poredanih s obje strane vrata u formaciji riblje krljut
i, vjebalo je strojeve radnje. Ljudi na zidu, jedan za drugim, izazivali su kines
ku vojsku povicima: Doite da se pobijemo!
Spomen formacije riblje krljuti svakako je intrigantan. Teko zamisliti da bi to mogl
o predmnijevati ita drugo osim preklopljene tove, to nas onda smjesta podsjea na ta
ktiku to su je razvili Rimlji Malo je vojski u Starom svijetu bilo dovoljno izvjeb
ano za takve ma vre, a samo su Rimljani imali pravokutne titove kojima se moglo s
tv( ti ita nalik na riblju krljut. Standardni legionarski tit, takozvana sa . oblik
om je bio pravokutan i zakrivljen u segment valjka te je stoga bio vren za povezi
vanje u redove radi stvaranja privremenih obrambenih > dova. Najpoznatija je form
acija sa titovima bila takozvani testudo (k njaa), usavrena koncem prvog stoljea prije
Krista, a u kojoj bi kva
I
1
Putnici i otkria
377
legionara spojio titove za strane i iznad sebe, ime bi sebi osigurao potpunu zatitu
od neprijateljskih projektila.
Kad je orijentalist Homer Dubs 1930-ih godina opazio taj spomen riblje krljuti, to
gaje odmah podsjetilo na Rimljane:
Niz rimskih scuta, protegnut bez pukotine du prednjeg reda pjeaka, nekome bi tko j
o nikad nije vidio takav raspored doista morao izgledati kao formacija riblje krlj
uti, i to napose zbog njihove zaobljene povrine. Bilo bi mu, dapae, teko to i opisati
nekako drukije.
Opsada germanskoga grada sa stupa cara Marka Aurelija u Rimu. Na prikazu vidimo
i rimsku formaciju testudo (kornjau).
Drugi je putokaz pokazivao u istom smjeru. Povijest bive dinastije Han veli kako
je kineska vojska otkrila da gradska vrata brani dvostruka palisada. I to opet i
ma prepoznatljiv rimski tih - jer su legionari bili pravi majstori za izradu ba ta
kve fortifikacije, naime jarka sa zailjenim kolcima s vanjske i unutarnje strane.
Dubs je provjerio kod kolega historiara i otkrio da nijedan drugi stari narod ni
je poznavao takav nain utvrivanja. Napose pak nomadski Huni nisu bili vjeti nikakvo
j vojnoj inenjeriji.
Kad je povezao ta dva konca, naime formaciju u obliku riblje krljuti i dvostruku pa
lisadu, Dubs je postavio tezu da se u Jzh-Jzhovoj vojsci naao i odred od stotinja
k rimskih legionara, koji su tko zna kako odlutali na istok i stupili u hunsku s
lubu kao plaenici. Ta je misao svakako intrigantna, ali ipak se doima pomalo aknuto
. Sto bi rimski vojnici radili tako daleko od kue, na dohvatu carske kineske vojs
ke?
Krasov poraz
Sluaj je, meutim, htio da dokazi s rimske strane govore da se mogao na lik broj rim
skih vojnika na gotovo pravom mjestu i u tonom pravo vrije
Najvea je opasnost za rimsku mo na istoku oduvijek bilo Par Carstvo, sa sreditem u
Iranu. Parti su oivjeli stare perzijske imper ne ambicije pa proirili svoju vlast
na Irak, Siriju i Palestinu (vidi odje Zvijezda betlehemska u poglavlju Promatra
nje neba). Godine je 54 Kr. Kraso, jedan od rimskih najslavohlepnijih (iako i na
jnesposobn vojskovoa krenuo u razbijanje partskog stiska na Bliskom istoku. U etku
je u tome imao uspjeha. Njegova vojska - sedam rimskih legija, ri tisue konjanik
a kao i mnotvo lako naoruanih vojnika (ukupne sr oko 42 000 ljudi) - prodrla je du
boko u sjeverni Irak. A onda se, u svil 53. pr. Kr., nala licem u lice s neprijat
eljem kod Karhe (Carrha, Harr
Krasa su njegovi saveznici napustili prije nego stoje bitka i poela 1 sobom odvel
i veinu konjanitva. Tako je ostao sa snagama koje su, u to tome to su bile brojnije
od neprijateljskih, bile sastavljene gotove kljuivo od pjeaka. Vojska pred kojom s
e nala bila je sva na konjima, njoj je bila i izvanredno uvjebana postrojba od 900
0 strijelaca na ko ma. Partska se teka konjica brzo obraunala s rimskim pomonim tru
ma, a brzi su strijelci poeli grdno kinjiti Krasovu glavninu. Legionar formirali
obrambeni kvadar i okruili se titovima, ali od toga nisu ii li ba neke velike kori
sti. Rimljani jo nisu bili usavrili formaciju test pa su Krasovi vojnici, unato tom
to su bili zatieni s bokova, i dalje ranjivi odozgor. Parti su strijeljali visoko
i tako su po Rimljanima upr pljutale strelice. Poraeni su se Rimljani povukli na u
zviicu da se p stroje. Krasa su odmamili od njegove vojske obeanjem primirja i ut
a glavu mu poslali u Partiju dumanima na veselje. Rimljani su sad bi potpunom ras
ulu. Dvadeset ih je tisua izginulo na bojitu, a jo ih je set tisua zarobljeno. Bila
je to jedna od najveih vojnih katastrofa te je Rim ikad pretrpio.
Rimljani tu sramotu kod Karhe nee nikad zaboraviti. Slavni e Marko Antonije osamna
est godina kasnije vratiti u Partiju da osveti K sov poraz. U meuvremenu e Rimljan
i potpuno razviti umijee fon ranja testuda, koje e im osigurati potpunu zatitu od p
artskih strelica, Antonijev pohod, iako ba nije bio sasvim uspjean, nee biti ni izd
ak tako katastrofalan kao Krasov.
No to se u meuvremenu dogodilo s deset tisua legionara zarobi nih kod Karhe? Rimski
nam zapisi govore da ih je partski kralj preba 2500 kilometara daleko, to jest
na drugi kraj svojega carstva. Mnogi
Putnici i otkria 379
Rimski vojnici vjebaju formiranje testuda.
na tom dugom i munom putu i umrli, ali su se preivjeli naselili kao plaenici u prov
inciji Margijani na istonoj granici Parte. Rimski je pjesnik Horacije pretpostavi
o da su se vojnici, odrekavi se svake nade da e se ikad vratiti kui, oenili mjetankam
a, skrasili se i zapoeli novi ivot.
Po tome, dakle, znamo daje oko 50. pr. Kr. u srednjoj Aziji bilo doista stacioni
rano nekoliko tisua rimskih legionara, i to u toki samo osamsto kilometara dalekoj
od Jzh-Jzhove prijestolnice na rijeci Talass. Time bi se, tvrdi Dubs, mogla obj
asniti mogua prisutnost Rimljana u Jzh-Jzho-voj vojsci sedamnaest godina poslije
bitke kod Karhe. Moda je partski kralj prodao neke svoje legionare susjednom kral
ju Sogdiane, Jzh-Jzhovu zatitniku, a moda su neki Rimljani jednostavno pobjegli i
probili se na istok kao plaenici.
No bilo kako mu drago, prema zapisima s rimske strane o epilogu bitke kod Karhe,
potpuno je mogue da su vojnici koji su 36. pr. Kr. u Jzh-
-Jzhovoj prijestolnici stvorili formaciju riblje krljuti doista bili rir legionari.
Sto se onda moglo dogoditi s njima poslije bitke s carskim gama Chen Tanga? Moem
o li taj trag slijediti i dalje?
Rimljani u Kini
Kineski zapisi vele daje poslije bitke sJzh-Jzhom 145 neprijateljskih nika bilo
zarobljeno u boju i da ih se jo tisuu predalo. Zarobljenic potom bili podijeljeni
kao robovi raznim saveznicima, kraljevima koj priloili vojsku za taj pohod. Dubs
je opazio da se broj od 145 vojnika robljenih u boju neobino dobro slae s brojem (v
ie od stotinu) vojr koji su izvodili manevar stvaranja riblje krljuti te je stoga poeo
ns dati da bi to moda mogli biti ba Rimljani.
U svakom bi sluaju bilo razlono pretpostaviti da Rimljani nisu bezrazlono pobijeni.
Oni su oito bili kuriozitet i stoga skupa roba. tom su mogli otii jo dalje na isto
k, da slue kao robovi ili plaenici u joj od drava u kineskom Turkestanu koja je dal
a vojsku za Chen Tan pohod. Zakljuujui 1941. svoju studiju, Dubs se upitao je li k
oji od i ikad stigao do Kine, ali se tako neto ini pomalo nevjerojatnim.
Nekoliko se godina kasnije Dubs ponovno prihvatio te teme, c put s novim dokazim
a koji su upuivali na zakljuak da su legionari i] stigli do Kine. A oni su nam ne
samo otkrili konanu dionicu puta 1 su prevalili nai sluajni rimski putnici nego, po
svemu sudei, pot uju i priu u cjelini. U popisu stanovnitva provedenom oko 5. g. n
medu gradovima u provinciji Kansu na sjeverozapadu Kine nalazirr mjesto zvano Li
-jien (ili Li-kan), to je jedan od kineskih izraza za g ko-rimski svijet. Zato bi
neki kineski grad dobio tako neobino ir Misterij jo vie produbljuje promjena koja s
e dogodila 9. g. n. e. 1 je car Wang Mang obznanio da sva imena gradova moraju od
gova ti stvarnosti. U skladu je s tim ime Li-jien promijenjeno u Jieh-lu, moe znait
i podignuti zarobljenici, ali i zarobljenici uhvaeni na ri. Iz svega bismo toga mogli
izvui samo jedno doslovno objanjer naime da su u taj grad bili doseljeni ljudi odn
ekud iz Rimskog Carst zarobljeni pri napadu na grad. Tu, po svemu sudei, nalazimo
posije nji trag Jzh-Jzhovih vojnika koji stvaraju riblju krljut, siuni ostal Krasovi
h legija koji je i protiv vlastite volje preao pola svijeta. (Ako stanovnitvo Li-j
iena u posljednje dvije tisue godina nije bitno pron jenilo, testiranje bi DNA je
dnoga dana moglo priskrbiti i posljednji h madi te slagalice.)
Putnici i otkria
381
S tim kineskim gradom, nazvanom prema rimskim zarobljenicima, zavrava naa pria o le
gionarima lutalicama - ali to nije i posljednji kontakt izmeu rimskog i kineskog
svijeta. Sad su se, naime, te dvije daleke civilizacije poele upoznavati preko tr
govine. ini se da isprva nije bilo izravnog doticaja, nego su se Rimljani s Kinez
ima, koje su zvali Seres, upoznali preko njihovih proizvoda koji su do Sredozemlja
stizali karavanskim rutama preko srednje Azije i Parzije. Od svega je, dakako,
Rimljane najvie intrigirala svila. Tako rimski pjesnik Vergilije (1. stoljee prije
Krista), oito nesvjestan postojanja dudova svilca, zadivljeno pie o njenoj vuni sto
je Seresi eljaju iz lia svojih stabala.
Neizravne su se veze tako nastavile jo dva do tri stoljea, sve dok se 166. g. n. e
. u kineskim ljetopisima nije pojavila udna biljeka. Ona registrira dolazak poslans
tva kralja An-tuna od Ta-ch'ina, to je jedno od dvaju kineskih imena za Rimsko Car
stvo. An-tun je oito car Marko Aurelije Antonin (161. 180. n. e.). To je poslanstv
o, ili bolje rei trgovaka delegacija, donijela darove od bjelokosti, rog nosoroga i
kornjain oklop, ali kako ljetopisi biljee prilino prezrivo, u njihovom danku nije b
ilo nikakvih dragulja. ini se da su ti poduzetni Rimljani doplovili morem, jer lje
topisi biljee da su doli iz smjera Vijetnama. Vjerojatno su zbog toga morali oplov
iti Indiju, to nam jasno govori da rimske trgovce nisu plaile udaljenosti.
Ta bi neobina usputna mrvica povijesti, kad je rije o kinesko-rim-skim kontaktima,
mogla, meutim, biti samo vrak ledene sante. S druge strane, recimo da kineski lje
topisi izriito navode kako to poslanstvo iz 166. g. n. e. oznaava poetak formalnih
trgovinskih odnosa izmeu Rima i Kine. Neprimjerenost darova poslanstva (bjelokost
, rog nosoroga i kornjain oklop) govori nam da su rimski trgovci ili poslanici bi
li doista neiskusni. Sto e kineskom caru istonjaki proizvodi poput bjelokosti, roga
nosoroga i kornjaina oklopa? Njemu bi proizvodi sredozemnog i europskog svijeta
- primjerice jantar iz Sjevernog mora, feniko staklo iz Libanona, pa ak i plave pe
rike od germanske kose - bili daleko egzotiniji i zanimljiviji. Jesu li kasniji rim
ski trgovci nauili lekciju i jesu li opet odlazili u redovite posjete, neto je to m
oda nikad neemo doznati.
Medaljon cara Marka Aurelija.
VIKINZI U AMERICI
Vikinzi, ti neumorni pustolovi iz stare Skandinavije, nisu bili samo loni pljakai i
osvajai. Njihove su lutajue druine osnivale nov ljevstva sve do Sicilije i Rusije,
istraivale obale i rijeke itave sjeverr rope te otvorile Sjeverni Atlantik, otkri
vi Island, a onda i Grenlan su to nedvojbeno najvei istraivai srednjovjekovnoga svij
eta.
Pa ipak, nisu sva njihova putovanja bila ba tako dobro isplan Prema jednoj od nor
dijskih saga (srednjovjekovna knjievna djela k ljee podvige velikih junaka iz prolo
sti), neki je Bjarni Herjolfssi svim sluajno stigao sve do obale Sjeverne Amerike
. Saga o Grenla? ma pria nam kako se 986. Bjarni otisnuo iz Norveke i krenuo k Isl
and brodom krcatim trgovakom robom. Kad je stigao na Island, kala gaje nenadana v
ijest da se njegov otac Herjolf poetkom ljeta p io Crvenom Eriku u prvom naselju n
a Grenlandu. Zato je Bjarni t glavo nastavio prema tom otoku, iako su i on i nje
gova posada imali maglovite predodbe o tome kamo zapravo idu.
Nakon tri se dana na moru spustila magla i vjetar se okrenuo ] puhao od Grenland
a. Nekoliko se dana kasnije magla digla i tad su dali kopno sve pod umom, s breuljc
ima niskima na njemu. Bja shvatio da to ne moe biti Grenland pa su zato krenuli na
sjever i ch na potom stigli do ravne zemlje pokrivene umom, a jo dalje na do zemlje
koja je bila visoka, brdovita i ledenjaka puna. Na Bjarni to nije ostavilo ba nika
kav dojam, jer je izjavio: Cini mi se da ta z nije dobra ba nizato. Zato se jo jednom
otisnuo na more i ovogs sretno stigao do Grenlanda.
Sage ismijavaju Bjarnija zato to zbog straljivosti nije stupio ni na to novo tlo.
Ali kad su vijesti o onom to je vidio napokon stig Grenland, ini se da su pokrenul
e pravi val oduevljenja za otl njem novih zemalja. Zato je 1000. godine Leif, sin E
rika Crveno Bjarnija kupio brod, skupio posadu i zaplovio Bjarnijevom rutom if i
njegovi mornari najprije su se iskrcali u zemlji brda i gleera, je Leif prozvao
Helluland (Zemljom gromada), a potom i u ra\ kraju pod umom, koju je prozvao Markla
ndom (Zemljom uma< bi se napokon skrasio na mnogo bogatijoj zemlji na jugu. Tu su
pc brvnare i krenuli u istraivanje. Tako je Tvrkir German izmeu os otkrio lozu, po
emu je itava zemlja dobila ime Vinland. U prolje se Leif i njegovi ljudi vratili
na Grenland, zavrivi svoju istraiv ekspediciju.
Putnici i otkria
383
Mnogo je ambiciozniji vikinki pothvat u Sjevernoj Americi bio pokuaj Thorfinna Kar
lsefnija da se 1025. na tom kontinentu i naseli. On se otisnuo s mjeovitom druinom
od kojih 65 kolonista, meu kojima se nala i njegova ena Gudrid. Tako su, prema jed
noj sagi, stigli do Vinlan-da i iskrcali se kod Leifova starog naselja te ostali
moda tri godine, za koje je Gudrid rodila sina Snorrija, prvog Skandinavca roenog
u Americi. Nedugo je poslije toga izbio sukob izmeu doseljenika i domorodaca, ko
je su Normani zvali Skraeinzima (jadnicima). No unato svem preziru Vikinga prema nj
ima, oni su ipak prestraili zavojevae gaajui ih iz nekakvog katapulta. Po tome je Ka
rlsefni zakljuio da su kolonisti isuvie malobrojni da bi se mogli nositi s neprija
teljski nastrojenim uroenicima. Ili, kako to veli Saga o Eriku Crvenom:
Vikinki Atlantik, s mjestima navodne vikinke aktivnosti i vjerojatnim poloajem Hell
ulanda, Marklanda i Vinlanda.
Sad je Karlsefniju i njegovim ljudima postalo jasno da je zemlj izvanredno dobra
, ali da e ih uvijek progoniti strah i sukobi onima koji su je ve naselili. I zato
su se spremili za odlazak, sr cem ve u domovini.
Uslijedilo je jo nekoliko trgovakih ekspedicija u novu zemlju ipak ini da je Karlse
fnijev propali pokuaj naseljavanja oznaio vi vikinkog zanimanja za Vinland. To, dak
ako, ne mora znaiti da me prestala i privatna putovanja do Marklanda. I doista, j
edno je c ostalo zabiljeeno u islandskim zapisima jo iz 1347. godine. Grenli su im
ali vrlo valjan razlog nastaviti ploviti do Marklanda, a ne do V da: rije je o dr
astinoj nestaici dobrog brodograevnog drva na s Grenlandu. Osim toga, krzna kao i n
arvalove i moreve kljove t< dobivali od Inuita (Eskima) bili su u vikinkoj ekonomij
i daleko v. od svega to se moglo dobiti u junijem Vinlandu.
No ako Vinland vie i nisu posjeivali, to ne znai da su na nj z vili. Tako njemaki sv
eenik Adam Bremenski tvrdi kako mu je < landu priao danski kralj Svein Estridsson
(1068. - 1076.):
Osim toga mi je ispriao i o jo jednom otoku, koji su u ton oceanu otkrili ve mnogi
i koji se zove Wineland zato to m njemu sama od sebe raste loza i daje najizvrsni
je vino. A da j tamo i obilje nesijanog ita, doznali smo ne iz basnoslovnih nagaanj
a, nego iz pouzdanog izvjetaja Danaca. Iza toga otoka, jo mi ree, u tom oceanu vie n
ije nikakvo naseljivo ko pno, zato to su svi krajevi iza njega puni neprohodnog l
eda i silne tame.
Vinland je ve poeo zadobivati aureolu misterija. Iako se ta zer srednjem vijeku sp
ominje na jo nekoliko mjesta, ona prii ne doe ta te se ini da su zapisi sve dalje od
neposrednog znanja.
No koliko su sage uope pouzdan povijesni izvor? Poetkom devt stog stoljea mnogi su
komentatori poeli sumnjati u to da one sadre ce istine. Sumnjiavce je na to potaknu
lo nekoliko imbenika. Prvi jaz od dvije do tri stotine godina izmeu putovanja do V
inlanda i nj zapisivanja. Zatim su se razliiti prikazi razilazili na raznim mjest
i se ini da je uloga nekih aktera bila uveana na raun drugih - no sa dakako, bile n
aruena knjievna djela, a ne povijesno tivo pa bi nas teko smjelo iznenaditi ako su u
trenutku svog nastanka pretjerale u vanju podviga predaka ljudi na vlasti. One,
osim toga, sadre i fanta: prizore, mornarske prie i odjeke putovanja ranijih fikt
ivnih junaka. I
Putnici i otkria
385
te potencijalne stupice, teko da nas moe zauditi to su arhiskeptici mogli tako bezbr
ino odbaciti sage kao dokaz o boravku Vikinga u Americi.
Newportska kula
Sumnjiavci bi ipak bili uutkani kad bi se samo uspio nai materijalni trag boravka V
ikinga u Americi. Na koncu konca, ako su Normani doista stigli do Novog svijeta,
onda su za sobom morali ostaviti bar neto. Zato je 1830-ih godina danski uenjak C
arl Rafn pokrenuo koordinirani lov na tragove vikinkog naselja apelirajui na histo
riarska drutva diljem Sjedinjenih Drava da mu poalju obavijest o svemu to bi moglo bi
ti vikinkog podrijetla. Uslijedila je poplava izvjetaja o predmetima, zgradama i m
oguim natpisima. Iz itave je te gomile Rafn izabrao dva mjesta koja su mu se inila
posebno zanimljivim. Bile su to Dightonska stijena i Newportska kula.
udne oznake na Dightonskoj stijeni (Dighton Rock) u Massachu-settsu prvi su opazi
li i zabiljeili jo puritanski doseljenici. Urezane je znakove 1690. precrtao i obj
avio Cotton Mather, ozloglaen inae zbog svoje uloge u pokretanju salemskih suenja v
jeticama. Predsjednik je pak George Washington za svog posjeta Harvardu 1789. vid
io kasniju kopiju tih znakova te ih prokomentirao tvrdnjom da ta pismena izgledaju
kao ona to ih prave Indijanci iz Virginije, a koja je vidio u mlaem dijelu ivota. Za
Rafna su, meutim, znaci iz Dightona bili smjesa nordijskih runa (jedn&stavnog pi
sma sloenog iz crta, kakvim su pisali Germani i Skandinavci od otprilike 200. god
ine pa nadalje, a koja su potpuno drukija od modernih slova) i rimskih brojeva. O
n ih je proitao kao Thorfinn [Karlsefni] i njegov 151 drug zaposjee ovu zemlju.
Gledamo li je bez tolike sigurnosti u njezino znaenje, otkrit emo da je Dightonska
stijena prekrivena zbunjujuom zbrkom simbola, od kojih su neki dodani i poslije
doba Cottona Mathera, a u kojima bi se jednako uvjerljivo dali prepoznati i fenik
i, portugalski, velki, hebrejski i kineski znakovi. Arheolozi se jo od 1880-ih ugl
avnom slau da su te znakove u stijenu najvjerojatnije urezali mjesni Indijanci iz
plemena Algonkian.
Drugi Rafnov vikinki lokalitet, a to je Newportski toranj na Rhode Islandu, bio je
shvaen ozbiljnije. Ta se kula uspjela sauvati sve do danas, poslije eksplozije iz
1780., kao romantina ljuska krune kamene graevine visoke nekih 7,5 metara. Bit je p
rovikinke argumentacije da ona svojim arhitektonskim stilom jako podsjea na utvrene
srednjovjekovne crkve u Skandinaviji. Henry Wadsworth Longfellowje bio toliko n
adahnut nedavno otkrivenim grobom i Rafnovom teorijom o toj kuli daje napisao
Navodna vikinka kula u Newportu, Rhode Island.
romantinu baladu Kostur u oklopu {The Skeleton inArmor, 1840.) o Vil gu koji zida
kulu za svoju damu, iako se na koncu otkrilo da kostur pri da Indijancu i daje
pokopan s lokalnim bakrenim uresima.
Kasniji su historiari predloili mnogo neuzbudljiviju identifika kule, videi u njoj
nekakvu kombinaciju straarske promatranice i si dita, kasnije prepravljenu u vjetre
njau, izgraenu oko 1650. Benei Arnold, guverner Rhode Islanda i vlasnik te kule sv
e do svoje smrt oporuci je spominje kao moju kamenu vjetrenjau. Taj srednjovjek ni ar
hitektonski stil i graevnu tehniku svojstvenu toj kuli nalazimo drugim graevinama
iz kolonijalne Nove Engleske pa veina prihvaa je kula sagraena sredinom sedamnaesto
g stoljea.
Putnici i otkria
387
Obnavljanje vikinkih pretenzija Nevvportske kule bilo je djelo arheologa Philipa
Meansa, koji je prije objavljivanja Nevjportske kule 1942. godine bio poznat po
svom radu u Peruu. Poslije dugog izlaganja dokaza, Means se zaloio za 1120. kao g
odinu nastanka kule i potpuno odbacio kolonijalnu teoriju, polazei od toga da je
guverner Arnold samo promijenio namjenu mnogo starije zgrade. Najnoviji je brani
telj Meansova djela ameriki meteorolog Rolf Nilsestuen, koji kori stanovnike Newp
orta zato to ne prepoznaju blago koje im lei pred nogama:
Druga se objanjenja jednostavno ne uklapaju u injenice. Kula je osim toga i prva p
oznata kranska bogomolja u Americi. Ve je vrijeme da se Amerikanci, a s njima i sta
novnici Newpor-ta, ponu povoditi za silom razuma te da shvate da je Kula kao sred
njovjekovna crkva mnogo vei izvor nacionalnog i lokalnog ponosa od nekakvog tobonj
eg mlina ili straarske proma-tranice, koji i tako ne mogu podnijeti teret dokaza.
Nilsestuenovi su dokazi oito zvjerka udnovata, jer iz njih uspijeva ispustiti glavne
elemente u korist kolonijalne teorije. Za razliku od Digh-tonske stijene, mnogo
neupadljivijeg spomenika i opaenog puno prije, Newportsku kulu, to je dosta neobin
o, doseljenici ne spominju sve do Arnoldova doba pa se prva tvrdnja da bi ona mo
gla biti i neto vie od savreno obine kolonijalne zgrade pojavljuje tek u devetnaesto
m stoljeu.
Osim toga su se pojavile i sumnje u sposobnost siune nevvportske zajednice (osnova
ne tek 1639.) da sagradi takav spomenik, ali protiv toga govori sauvana peticija
iz 1632. u kojoj novoengleski kolonisti trae kulu, naoko slinu onoj u Newportu. U
njoj se od sir Edwarda Plovvdena trai da pribavi neto ivea... kako bi besposlen svije
t, vojnici i mlaa-rija, mogli ivjeti u okrugloj kamenoj kuli. Takva su uporita bila
graena diljem Nove Engleske u ranim danima engleskog naseljavanja te stoga nemamo
razloga pomisliti da ga zajednica u Newportu nije mogla sagraditi.
U korist kolonijalne starosti govore nam osim toga i kljuni arheoloki dokazi. Posl
ije Drugog svjetskog rata problema se kule prihvatio Pea-bodvjev muzej Harvardsk
og sveuilita i osnovao odbor koji je trebao pronai prikladnog kopaa. Sad na scenu st
upa William Godfrev Jr., arheolog s harvardskom diplomom i jo k tome potomak guve
rnera Arnolda. Tko bi za taj posao mogao biti bolji?
Godfrevjeva su iskapanja oko kule donijela apsolutno konane rezultate. On je u te
meljnom rovu zgrade (u koji su bili usaeni kameni stupovi) pronaao itav niz predmet
a oito iz doba gradnje kule. A svi su oni
beziznimno bili iz kolonijalnog razdoblja komadii opeke i gipsa, ke mike, glinene
lule, staklo i kremen za puku (koji bi udaren bacio iskr upalio barut). Godfrevj
evje zakljuak bio kristalno jasan:
Ti bi predmeti, uzeti pojedinano, mogli izgledati beznaajno. Kolektivno su, meutim,
konkluzivni. Jedan nalaz, ili dva, mogli bi biti posljedica manjkave tehnike is
kapanja. Moji pak nalazi, dokumentirani i paljivo promotreni te iskopani pod uvje
tima koji u svim sluajevima iskljuuju greku, uzeti zajedno upuuju na pozitivan i nep
okolebljiv zakljuak. Ta kula nije mogla biti sagraena prije druge polovine 17. sto
ljea. Normansku teoriju vie nije mogue podrati.
Nevjerojatno je da Nilsestuen u svojoj studiji iz 1994. uope ne sp minje Godfrevj
evo iskapanje.
Boj zbog oruja
Veina se izvjetaja o moguim tragovima Vikinga u Americi, poslan Rafnu, bavila orujem
, ali se Rafn njima malo zanimao, jer nije raspol gao njihovim tonim crteima. Zani
manje je za mogue nalaze vikinki oruja u Americi oivio historiar Hjalmar Holand u prv
oj polovini dv desetog stoljea. On je u itavom nizu objavljenih radova ispitao vel
ik br primjeraka neobinog oruja - sjekira, maeva i helebardi - pronaenih Minnesoti i
Wisconsinu. Njihov se oblik, po Holandovu miljenju, dac usporediti s oblicima po
znatih primjeraka u skandinavskim muzejima.' primjerci zajedno tvore vrlo impres
ivnu zbirku nalaza.
Ipak moramo rei daje Birgitta Wallace iz Kanadske slube za parke ve, koja je izrad
ila detaljnu studiju tih predmeta i njihovih skandinavski analoga, dola do sasvim
suprotnog zakljuka. Tako, primjerice, sjek ra iz Republica u Minnesoti posjeduje
savreni analog u Lillehammerc vu muzeju u Norvekoj. Utoliko bolje za Holandovu te
oriju, samo to Lillehammerov muzej u prvom redu muzej povijesne narodne umjetnos
i obrta. Kustos je Lillehammera ak informirao VVallaceovu da je sporne nuta sjeki
ra preuzeta iz Muzeja starina u Oslu zato to ne potjee iz srec njeg vijeka, nego iz
povijesnog razdoblja, dakle iz posljednjih dvije do ti stotine godina. Wallaceov
a je zapravo sve Holandove vikinke sjekii identificirala kao alat ranih amerikih drvo
sjea.
Bolje nisu proli ni Holandovi maevi. A oni su mnogo krai od vri velikih srednjovjek
ovnih maeva za dvije ruke. Prema Wallaceovoj, or
Putnici i otkria
389
su najvjerojatnije bili proizvedeni za ceremonije i vojne parade na poetku devetn
aestog stoljea.
Najudnije su od svega minijaturne helebarde, koje Holand smatra ceremonijalnim or
ujem zato to su izraene od mekog eljeza i krhke su konstrukcije. Iako Holand nije us
pio ui u trag nijednom primjerku srednjovjekovne skandinavske helebarde, to ga ip
ak nije obeshrabrilo. A onda je 1946. trijumfalno objavio pismo Sveuilinog muzeja
u Oslu, a za koje je vjerovao da mu daje za pravo. Pa ipak, kako istie Wallace, p
aljivo nam itanje pisma govori da je muzej iz Osla zapravo rekao Holandu da heleba
rde u njegovoj zbirci potjeu iz doba poslije 1500., to bi svakako bilo prekasno za
Vikinge. S tim se slau i njezina istraivanja, koja pokazuju da Skandinavci nisu po
znavali helebarde sve do nakon otprilike 1500. pa je stoga malo vjerojatno da su
prije toga izraivali njezinu ceremonijalnu verziju.
Zvui gotovo nevjerojatno, ali u Holandovim su minijaturnim hele-bardama moderni h
istoriari prepoznali sjekae za duhan s konca devetnaestog stoljea, izraene u reklamn
e svrhe! American Tobacco Companv htio je poveati prodaju svog duhana za vakanje m
arke Battle-Ax (Bojna sjekira) dijeljenjem sjekaa u obliku helebarde privrene sarkom z
a dasku za sjeenje. Kad su te helebarde odradile svoje kao sjekai duhana, mnogi su
od tih neobinih i dopadljivih predmeta bili odvojeni od daske i sauvani kao ukras
.
Jedini ameriki nalazi oruja koje arheolozi prihvaaju kao stvarno normanske jesu oni
iz Beardmorea u Ontariju, Kanada. Godine 1931. James Dodd, eljezniar i, u slobodn
o vrijeme, traga za zlatom, pojavio se s impresivnom grupom od tri objekta - maem,
sjekirom i praporcem iz konjske opreme. On ih je godine 1936. donio u Kraljevsk
i ontarijski muzej u Torontu, koji je ta tri predmeta atribuirao i kupio za 500
dolara. Zatim ih je izloio kao mogue grobne prinose nekog normanskog istraivaa iz do
ba Leifa Eirikssona.
Iako je muzej proveo iskapanja na navodnom nalazitu - Doddovoj rudarskoj parceli
- na njemu je uspio nai tek nekoliko komadia starog eljeza. A onda se rodila sumnja
. Jo su 1938. mjesne novine iznijele tezu da Dodd svoje objekte nije digao dinami
tom iz zemlje u Beardmoreu, nego da ih je pronaao u podrumu kue u kojoj je ivio u P
ort Arthuru. Njezin je vlasnik J. M. Hansen izjavio kako je od svog namjetenika J
ensa Blocha dobio neto starog oruja kao polog za pozajmicu, a da je ovaj od svog o
ca, poznatog norvekog umjetnika, naslijedio zbirku oklopa. Bloch je, meutim, 1936.
umro, ali je njegova udovica potvrdila priu. Uslijedile su tvrdnje i protutvrdnj
e, i to s raznih strana, od kojih je jednu dao i Dod-dov posinak, koji je prizna
o podvalu pa zatim povukao iskaz. Danas je to
Vikinki ma navodno pronaen u Beardmoreu, Ontario.
Beardmorsko oruje u limbu, kako to vele u Kraljevskom ontarij muzeju, to jest u spr
emitu. Muzejski strunjaci to oruje smatraju ski normanskim, samo to je u Kanadu stig
lo vjerojatno tek 1923. som Blochom, a ne s nekim vikinkim istraivaem tisuu godina r
Tu su i rupe, za koje se vjeruje da su napravljene za vezivanje e za stijene, a
koje nalazimo u velikom broju du istone obale Sjedir Drava, pa ak i u dubini kopna,
du rijeka na srednjem zapadu. ]\ oduevljenici Vikinzima, od Holanda pa nadalje, tv
rde da su one sii znak normanske prisutnosti. Vikinki brodovi koji su istraivali <
tvrde oni, morali su moi brzo zbrisati ako bi se pojavili neprijateljsl strojeni
Indijanci, a klin za vezivanje uglavljen u rupu dao se brzo iz\ Tako, primjeric
e, Nilsestuen tvrdi: Budui da su rupe za vezivanje j stvena pojava u skandinavskoj
kulturi, one su vrst dokaz da su Noi ve prije vie stotina godina bili na amerikom S
rednjem zapadu. 5 ge pak strane Wallaceova istie koliko bi bilo nepraktino ii okolo
siti rupe kad bi buka mogla neprijatelju lako odati prisutnost broda globalno od
bacuje itavu tu ideju:
Buenje nove rupe za svako vezanje posve je nepoznato na nor-manskom kulturnom pod
ruju. Alke za vezanje su, dakako, dobro poznati predmeti, ali su to koluti trajno
uglavljeni u kamen du obale uz koju se ljudi redovito sidre... A kad se trebalo
na brzinu vezati, Normalni bi jednostavno provukli konop iza kamena ili stabla.
I to su onda te tajanstvene rupe za vezivanje? Dio se odgovon to opaa VVallaceova,
krije u injenici da bi mnoge od njih u norm; doba bile pod vodom, to znai da pripad
aju novijem dobu. Bila su iz na dva razliita objanjenja, jedno za rupe na obali i
drugo za rupe u tranjosti. Sto se tie onih u unutranjosti, arheolozi se openito sla
je veinom rije o rupama izbuenim zbog miniranja kamena potrt za izgradnju kua i gosp
odarskih zgrada. Na taj su nain razbijene brojne tone stijenja pa vjeruju da je p
okoji kamen jednostavno izb unitenju. I one na obali imaju podjednako mundano obj
anjenje. A ral Samuel Morison, poznati ratno-pomorski historiar, ovako je p mentir
ao jedan katalog primjeraka u dravi Maine to ga je izdao : bljenik u rupe za vez:
Te su izradili engleski uroenici iz Nove Engleske da u njih uglave eljeznu alku kr
oz koju e provui cimu za brodicu ili vezati vru. Mogao bih mu pokazati nekoliko izr
aenih za mene!
Putnici i otkria
391
Kensingtonski runski kamen
Od svih nalaza koji se istiu kao dokaz o prisutnosti Normana u Sjedinjenim Dravama
daleko je najpoznatiji i najee osporavan Kensingtonski runski kamen.
U studenom 1898. vedski je imigrant i farmer Olof Ohman, uz pomo svog mlaahnog sina
Edwarda, krio umu s oblinjeg breuljia. Kad je iupao jedno stablo, iz zemlje se izva
i kamen, vrsto obgrljen korijenjem. Ohman je na kamenu opazio nekakve znakove pa
gaje stoga odnio u oblinje selo Kensington u Minnesoti, zajednicu skandinavskih d
oseljenika, te ga izloio. Nedugo je potom neki seljanin shvatio da su te oznake z
apravo tekst ispisan runama, starom nordijskom abecedom, koja se u to doba jo uila
po skandinavskim kolama.
Grubu su kopiju tih oznaka poslali O. J. Bredi, profesoru skandinavskih jezika n
a Sveuilitu u Minnesoti. Bredu ona ba nije oduevila, ba kao ni ostale strunjake za Ska
ndinaviju, jer su smatrali da je taj natpis moderna krivotvorina. Obeshrabreni j
e Ohman kamen vratio na svoju farmu. Tu je ostao leati sve do 1907., kad je to po
druje posjetio Hjal-man Holand i pogledao ga. On je bio uvjeren daje natpis nepat
voren pa je sljedeih pedeset godina proveo u nastojanju da za svoje miljenje prido
bije i svijet. Dao je napraviti pravi prijevod runa, koji je ukazao na potencija
lnu vanost natpisa:
8 Gota i 22 Norveana na istraivakom putovanju iz Vinlan-da na zapad. Utaborili smo
se kraj 2 kamenita otoia dan puta sjeverno od ovog kamena. Jedan smo dan izili i lo
vili ribu. Kad smo se vratili kui, nali 10 ljudi crvenih od krvi i mrtve. AVM spas
i od zla. Imamo 10 ljudi kraj mora da paze na nae brodove 14 dana puta od ovog ot
oka. Godina 1362.
Je li to napokon konkretan dokaz o vikinkim istraivaima u Americi?
Holand se, dokazujui autentinost kamena, naao u dobrom drutvu. Koncem 1940-ih je god
ina bio izloen na istaknutom mjestu u Smi-thsonian Institutionu u VVashingtonu pa
gaje tom zgodom dr. Matthew Stirling, ravnatelj Amerikog biroa za etnologiju, op
isao kao vjerojatno dosad najvaniji arheoloki objekt pronaen u Sjevernoj Americi. Dan
as je on najvaniji izloak Muzeja runskog kamena u Alexandriji, grada najblieg Kensi
ngtonu. U Memorijalnom parku runskog kamena, divovska granitna reprodukcija tog
kamena lei na etverotonskom postolju, po-
Kensingtonski kamen iz Minnesote - i prijepis runskog teksta na njemu.
kraj monstruoznog Vikinga na ijem je titu ispisano alexandria. rc
no mjesto amerike.
I onda, je li Kensingtonski runski kamen autentian? Na nesre okolnosti njegova ot
kria nisu bile nikad na zadovoljavajui nain ut
Putnici i otkria
393
ene. Sauvani se zapisi razlikuju u pojedinostima, pa ak i kad je rije o stablu ispod
kojeg je navodno pronaen. Daje itko u to doba pomislio sauvati panj, brojenjem bi
se godova moglo utvrditi bar minimalno vrijeme od zakapanja kamena. Kasnije su
procjene glasile da je stablo bilo staro sedamdeset godina - to bi zakapanje kame
na smjestilo u vrijeme prije doseljavanja Skandinavaca u taj kraj - no one su se
temeljile iskljuio na Ohmanovoj tvrdnji daje stablo bilo potkresivano. Skeptici
pak tvrde daje moglo izrasti i za desetak godina.
A to je sa samim natpisom? Zacijelo o runskim tekstovima znamo dovoljno da moemo o
drediti je li rije o krivotvorini? Ipak nema mnogo strunjaka za rune koji bi mogli
s potpunim uvjerenjem rei daje doista tako. Tako je profesor Erik VVahlgren s Ka
lifornijskog sveuilita iz Los Angelesa posvetio godine prouavanju Kensingtonskog ru
nskog kamena, da bi ga napokon na temelju vokabulara, gramatike i sustava biljeen
ja godina proglasio krivotvorinom. Posebno spomenimo injenicu da u tekstu nalazim
o mnoge neuobiajene oblike rijei, primjerice oito iz engleskog izvedeni ded i izmilj
enu sloenicu opdagehesfard, koja bi trebala znaiti istraivako putovanje. Gramatika je
neobina, sa sufiksima deplasiranim u etrnaestom stoljeu, no standardnim u devetnaes
tom. Osim toga su svi brojevi u tekstu arapski, dok se u srednjovjekovnim runski
m natpisima pojavljuju iskljuivo rimski brojevi.
Branitelji Kensingtonskog runskog kamena, od Holanda do Nilsestu-ena, marljivo s
u prekopali arhive u Skandinaviji i pretresli sve njezine jezike i dijalekte u p
otrazi za analognim rijeima pa su tako otkrili mnoga slaganja, ali nijedan primje
r opdagehesfarda. Osim toga su uspjeli dokazati da su u Skandinaviji u etrnaestom
stoljeu poznavali arapske brojeve. To meutim nije isto to i njihovo umetanje u run
ske tekstove, jer bi to znailo mijeati dva potpuno razliita sustava komuniciranja.
Sto se pak tie navodnih analoga, pronalaenje slinih rijei i gramatikih oblika u razlii
tim skandinavskim govorima iz srednjeg vijeka nije dovoljno samo po sebi. Iako b
i pojedini elementi u Kensingtonskom runskom kamenu i mogli biti autentini, tvrde
runolozi, tekst je, da bi se proglasio autentinim, valjalo razmotriti kao cjelin
u.
Wallace miljenje runologa zakljuuje osudom samog jezika teksta:
Rune bi se natpisa na Kensingtonskom kamenu mogle podvrgnuti jednostavnom testu.
Ako izuzmemo iz razmatranja sve ispisane rune bez druge neosporne provenijencij
e iz etrnaestog stoljea, ostat e nam samo najjednostavniji oblici, recimo oni za i i m
i. A ti su oblici ostali nepromijenjeni od najranijih srednjovjekovnih pa sve do
modernih dana.
Mogue, ali nimalo vjerojatno, glasi presuda strunjaka o tom ni su, i to sve otkako j
e Holand 1911. s tim kamenom krenuo na turnej Skandinaviji. Pokuaji da se argumen
ti u korist Runskog kamena p< pru uvoenjem u debatu drugih navodnih runskih tekst
ova iz Sjedinj* Drava slomili su se na izjavama runologa da su svi oni ili oiti mo
d falsifikati ili posve prirodne pukotine na povrini stijene.
Pitanje bi Kensingtonskog runskog kamena mogao razrijeiti i iri vijesni pristup. J
e li prisutnost Skandinavaca u Sjedinjenim Drav 1362. godine uope vjerojatna? I je
li nekakva istraivaka ekspedic obale uope mogla krenuti na Srednji zapad?
Sad su u jednadbu bila unesena jo dva materijalna dokaza o SI dinavcima. Jedan je
od njih Vinlandska karta, koja navodno dokazuj su poetkom petnaestog stoljea Skand
inavci znali za uspjenu am< ku ekspediciju biskupa Eirika Grenlandskog iz 1118. g
odine. Na ne u, i taj je jedinstveni dokument zapleten u kontroverzije koliko i K
ensingtonski runski kamen (vidi odjeljak Vinlandska karta u pogk Podvala?).
Mnogo je u izravnom smislu relevantniji Holandov pokuaj pi zivanja godine Runskog
a kamena (1362.) sa skandinavskom povije Magnus Eiriksson, kralj vedske i Norveke,
rekao je 1354. izvjesi Powellu Knutssonu neka otplovi na Grenland i zatiti tamonje
kr ne. Holand nagaa daje Knutssonova norveko-vedska ekspedicija st i mnogo dalje na
zapad, da bi napokon zavrila u Vinlandu i potom is ila unutranjost Amerike. Druina
je tu doivjela katastrofu, ba k je zapisano na Kensingtonskom kamenu. Osim toga se
upitao nisu li oni koji su preivjeli pokolj postali osnivai plemena Bijelih Indija
na to jest Mandana koji su ivjeli du Missourija (vidi odjeljak Velki li janci u ovo
m poglavlju).
Naalost, mi nemamo razloga povjerovati ak ni u to daje Knutsso va ekspedicija ikad
i krenula. Nijedan ni norveki ni grenlandski zapi biljei ni njezin polazak ni nje
zin povratak. Naprotiv, ini se kao da je tava ta epizoda s Knutssonom bila samo c
inino smiljena dimna zavj
Kralj Magnus Eiriksson je uao u povijest kao ovjek koji se ma brinuo za vjersko do
bro svojih podanika. On je, prema Nilsestuenu, ovjek obuzet fanatinim misionarskim a
rom te je ak provalio u siju u pokuaju da njezine itelje silom prevede s pravoslavlj
a na katoli stvo. Mnogo kritinija analiza historiara Kirstena Seavera daje nam, i ut
im, o njemu sasvim drugu sliku. Godine je 1351. papa dopustio I gnusu da, radi f
inanciranja svog ruskog pohoda, oporezuje i sveenstve mu na temelju tog projicira
nog poreznog prihoda odobrio i zajam. Ra1 meutim, ispuhao jo iste godine pa je kra
lj u besparici skrenuo papin
Putnici i otkria
395
vac i njime popunio rupe u proraunu. Godine 1354. situacija je s papom oito postal
a kakljiva, jer je potonji traio povrat duga, da bi napokon sve doivjelo vrhunac 13
58. kad je papa Magnusa, budui da se ovaj nije pojavio s novcem, izopio iz Crkve.
Seaver tvrdi da je ba to pravi kontekst Knutssonove ekspedicije:
Vrlo je dvojbeno da je ona ikad krenula, a dvojbeno je ak i da je Magnus ikad elio
da ona krene. Mnogo je vjerojatnije da je poeo pobono glumiti ozbiljnog branitelj
a vjere koji zasluuje sav novac to mu padne u ake.
Kensingtonski runski kamen, dakako, ne spominje Knutssona pa bi ekspedicija o ko
joj govori mogla predstavljati neki drugi, nezabiljeeni istraivaki in. Ali zato ba Min
nesota? Kritiari su kamena tu uvijek nalazili plodno mjesto za sumnju, jer o puto
vanjima u unutranjost nema spomena ni u sagama ni u grenlandskoj povijesti. Admir
al Morison se, da diskreditira kamen, dohvatio ba toga:
Ta je kensingtonska pria izvan pameti. Normani su bili pomorski otkrivai, a ne kop
neni istraivai. I s kakvim bi oni uope ciljem mogli uploviti u Hudsonov zaljev ili
preploviti Lake Superior sve do Portagea i potom udariti u divljinu?
Ni pobornici Kensingtonskog kamena nisu uspjeli na karti oznaiti izvedivu rutu, p
ut kroz rijeke i jezera, kojim bi Vikinzi mogli stii u unutranjost.
Ni lingvistika, ni povijest, ni arheologija ne podravaju Kensingtonski runski kam
en. Ali ako nije autentian, onda je oito krivotvorina. No imamo li razloga pomiljat
i da je doista tako? Okolnosti su doba u kojem se kamen pojavio upravo jamile int
eres publike. Svjetska kolumbovska izloba koja se trebala odrati 1892. u Chicagu i
proslaviti Kolumbovo otkrie Amerike razljutila je mnoge skandinavske Amerikance na
Srednjem zapadu, jer su smatrali da su time zanemareni njihovi pradjedovi. Samo
tri godine ranije glavne su amerike novine na vedskom jeziku u Americi prenijele
pionirsku studiju o putovanjima u Vinland iz pera historiara Gustafa Storma. U tr
enutku otvaranja izlobe u Chicagu 1893., s godinom zakanjenja, Atlantik je preplov
ila replika vikinkog broda pronaenog kod Gokstada u Norvekoj i usidrila se u jezeru
Mi-chigan. Mnogi su skandinavski Amerikanci jedva doekali otkrie runskog natpisa,
videi u njemu potvrdu vjerovanja da samo slijede stope svojih vikinkih predaka.
Vikinki brod iskopan kod Gokstada u Norvekoj.
Za krivotvorinu se hoe i krivotvoritelj. Sumnja je, dakako, prvo la na Olafa Ohma
na, koji je u svakom sluaju morao biti upleten u s ku moguu podvalu. Miljenje o nje
govoj obrazovanosti i intelektualr sposobnosti uvelike se razilaze, ali je vjero
jatno bio vrlo daleko od pr tiki nepismenog farmera kakvim ga je oslikao Holand.
I dakako, C man taj natpis nije morao stvoriti sam. Nema dvojbe daje u njegovoj
jednici bilo i drugih ije je poznavanje runa nadmaivalo njegovo, dol za povijesnu
pozadinu u obliku ekspedicije Powella Knutssona pobrii Storm. Posebno je sumnjiv
o to je ameriku publiku s kljunom rije opdagelsesffard, kao izrazom za vikinka istrai
vaka putovanja, prvi upoznala ba serijalizacija Stormovih radova.
Pa ipak, postoje li i izravni dokazi o podvali? ini se da bi zbog < detalja, koje
rijetko spominju autori skloni kamenu, odgovor na to pita mogao biti potvrdan.
Ba na Novu godinu 1899., J. P. Hedberg, poslovni ovjek iz K< singtona, poslao je n
avodno tonu kopiju tog natpisa uredniku nov na vedskom jeziku u Minneapolisu, nagaa
jui pritom da je ispi; starim grkim slovima. Kasnija usporedba s kamenom pokazuje d
Hedbergovu prijepisu ima i nekoliko pogreaka. Gledano povrno, samo potvruje konfuzi
ju koja je zavladala kad je otkriven Kensingtc ski kamen. Pa ipak, kad je Hedber
gov prijepis privukao zanimanje i nologa Erika Moltkea iz Danskog nacionalnog mu
zeja u Kopenhagei on je odmah skoio. Prema njegovu miljenju (koje je podrao i Wal g
ren), Hedberg je novinama poslao ne prijepis, nego prvu verziju lan natpisa. Taj
se zakljuak temelji na injenici da te pogreke nisu kl
Putnici i otkria
397
pne omake kakve bi se mogle oekivati od nekoga tko ne poznaje ak ni jezik s kojega
prepisuje. Pogreke su, naprotiv, u obliku pravih runa, a ne besmislica te su ak i
tee za pisanje od onih na samom kamenu. Naravno da bismo oekivali da lo prijepis po
jednostavnjuje izvornik ili ga pretvara u potpunu zbrku, a ne da ga ini jo komplek
snijim. Prema Hawlgrenu, Hedbergov je prijepis nainio netko savreno dobro upoznat s
tim 'ranama', jer siguran i svrhovit nain crtanja tih runa kao da iskljuuje neupue
nog ovjeka izvan struke. Stoga smo prisiljeni posumnjati da je Hedberg u tom otkriu n
atpisa imao veu ulogu nego to sam priznaje.
Posljednji se udarac Kamenu, smatraju kritiari, pojavljuje u obliku priznanja. Go
dine 1973. neki je Walter Cran na smrtnoj postelji snimio na magnetofonsku vrpcu
daje njegov otac John priznao (na samrti) daje s Olafom Ohmanom uklesao onaj na
tpis. VValter je tada potraio Olafova sina Johna Ohmana i dobio od njega potvrdu
te prie trenutak prije nego stoje ispustio duu. Njihov je motiv, prema VValteru Cr
anu, bio nasamariti ljude okolo, napose one kolovane, koji misle da smo mi glupi..
. [tako su podvaljivai doivjeli] najvei ha-ha u ivotu. To zvui prilino definitivno pa
u mnogi skeptici zakljuili da sad Kensingtonski kamen moe poinuti u miru, iako se t
ri predsmrtna priznanja ine neim isuvie dobrim da bi mogli biti istina.
L'Anse aux Meadows - Leifovo naselje?
Pria o Vikinzima u Americi bila je duga pria o iznevjerenim nadama, krivotvorinama
i propalim teorijama sve dok norveki istraiva Hel-ge Ingstad i njegova ena i arheol
oginja Anne nisu 1960. stigli na otok Newfoundland. A doli su u potrazi za Leifom
Eirikssonom i njegovim taborom. Tako su putujui obalom stigli i do mjestaca LAnse
aux Mea-dowsa na sjevernoj strani Nevvfoundlanda. Helgeu se mjesto uinilo perspe
ktivnim zato to je jako podsjealo na Bjarnijev i Leifov opis Vinlanda. George Deck
er, neslubeni glavar naselja LAnse aux Meadows, odveo je Ingstada do Black Duck B
rooka, potoia to se ulijeva u zaljev Epaves, kraj koga su se pod vritinom nazirali o
brisi nekoliko kua. A one su, prema Deckeru, bile starije od najstarijih ribarski
h naselja na tom podruju.
Ingstadovi su sljedee godine u LAnse aux Meadowsu zapoeli iskapanja te ih nastavil
i kroz sedam ljetnih sezona. Daljnji je posao obavila 1970-ih Kanadska sluba za p
arkove, nakon stoje naselje steklo status nacionalnog povijesnog mjesta.
Vikinko naselje pokraj L'Anse aux Meadowsa, Newfoundland, s radionicom i dvoranom
u prednjem planu i movarom desno.
Tipina vikinka bronana igla iz naselja L'Anse aux Meadows.
Iskapanja su otkrila sedam zgrada u tri kompleksa, s dvoranom i je nom do dvije
radionice u svakoj grupi. Tu je vjerojatno ivjelo neto m nje od stotinu ljudi. Sve
su zgrade sagraene na isti nain, sa zidovima i busena postavljenim na drveni kost
ur. Rije je o tipinom nainu gradi kua na Islandu i Grenlandu u vikinko doba. A jasno
je i doba izgradn Kue stilom gradnje odgovaraju islandskim kuama iz oko 1000. godi
r a vie od pedeset mjerenja radioaktivnosti takoer upuuje na isto razd bije. To to n
ema nagomilanog smea snano upuuje na zakljuak da na tom mjestu ivjelo tek nekoliko go
dina, a taj zakljuak podupire i i njenica da se na kljuevima ne vide tragovi popra
vaka.
Kraj kua je bila movara, a odmah pokraj jedne dvorane otkrive je i hrpa odbaenih dr
venih komadia nastalih obradom drva. Sudei ] vrsti otpadaka, ta hrpa potjee uglavno
m od popravljanja brodova. M u tim su se drvenim otpacima nali i komadii Scotova i
crvenog boi to su vrste nepoznate na Nevvfoundlandu, s tim da prvi nalazimo san u
Europi.
U jednoj je od drugih dvorana bila kovanica, a posvuda su po LAn aux Meadovvsu pr
onaeni razbacani komadii eljeza, veinom u oblil normanskih brodograevnih klinaca. Pe z
a proizvodnju drvenog ugljei i pe u kojoj se talilo eljezo bile su postavljene na
sigurnoj udaljenosti druge strane movare.
Boravak Skandinavaca odaju i pojedini predmeti. Tako je bronai igla za privrivanje p
lata tipino vikinkog oblika, ba kao i male brus za otrenje metalnog alata, kotani kolu
ti s vretena za predenje vui i kotana igla s probuenom rupom.
Putnici i otkria
399
Najintriganiji su nalaz, meutim, etiri lokalna amerika predmeta, tri jestiva ploda
amerikog kestena (butternut) i komad njegova drva obraen metalnim alatom. To stabl
o, meutim, nije nikad raslo na Newfo-undlandu, tako daleko na sjeveru, pa bi taj
nalaz stoga mogao ukazati na kontakte s junijim krajevima du obale Nove Engleske,
ba kao to bi se to moglo rei i za novi iz Mainea (Maine Penny), iako je rije o neto k
nijem nalazu (vidi okvir, Novi iz Mainea).
No je li L'Anse aux Meadows bio baza Leifa Eirikssona u Vinlandu? Birgitta Walla
ce, trenutano zaduena za to nalazite, oito misli da jest. Ona sasvim razlono tvrdi, a
ko je Helluland bio Baffinova zemlja u kanadskom Arktiku, a Markland Labrador, o
nda je sljedea kopnena masa koja se vidjela kad bi se zaplovilo na jug morala bit
i bar dio teritorija zvanog Vinland. L'Anse aux Meadows je u to doba mogao biti
dobar sredinji tabor, zato stoje bio zgodno odmorite na putu od Grenlanda, a osim
toga na njemu, za razliku od junijih krajeva, nema autohtonog stanovnitva.
Glavna debata u povodu tog lokaliteta vodila se oko vanosti otkria loze i groa, koje
je uinio Tvrkir German i po kojima je Vinland dobio ime. Mnogi su arheolozi iz in
jenice da Newfoundland lei sjevernije od najdalje granice divlje loze zakljuili da
on ne moe biti Vinland. Pa ipak, mi po nalazima iz L'Anse aux Meadovvsa znamo da
su Vikinzi donosili kestenje ba iz podruja u kojem je rasla i loza, to znai da je oi
to dolo i do kontakta s jugom. Moda je Vinland bio mnogo ire podruje koje je obuhvaal
o i Newfoundland.
Kakav su trag ostavili Vikinzi? Po svemu sudei, ba nikakav. Oni nisu ostavili nika
kva traga u predaji amerikih Indijanaca, a nije ustanovljeno ni ikakvo irenje obra
de metala i brodograevnog umijea. S Vikinzima se ne daju povezati ak ni epidemijske
bolesti, koje su pred panjolskim osvajaima poput plimnog vala brisale itave zajedn
ice. Pa ipak je u svemu neto izvjesno naime to da su Vikinzi doista stigli do ame
rikog kontinenta.
Novi iz Mainea
Jedini nedvojbeni nalaz vikinkog podrijetla u Sjedinjenim Amerikim Dravama jest siuni
novi pronaen tisuu i pol kilometara junije od vikinkog naselja L'Anse aux Meadovvsa n
a Nevvfoundlandu u Kanadi. Iskopao ga je godine 1957. jedan arheolog amater, i t
o na Goddard's Farmu, na uu zaljeva Penobscot u Maineu. Pritom je otkrio na tisue k
omada indijanskog kamenog orua i krhotina keramike, no meu njima i neto vrlo neobino
- naime novi. U poetku su ga proglasili engleskim penijem iz dvanaestoga stoljea i
onda zbog
nekih udnih razloga na nj zaboravili itavih dvadeset godina, sve dok neki numizmat
iar. koji je sluajno pregledavao nalaze s Goddard's Farma, nije u njemu prepoznao
norveki novi to gaje izmeu 1067. i 1093. kovao kralj Olaf Kyrre.
Uzbuenje je raslo jer se napokon pojavio dokaz da Vinland (zemlja loze) nije izne
vjeric ime i da lei u Novoj Engleskoj, u kojoj je, kad su Vikinzi oko 1000. godin
e stigli na ameriki kontinent, lako mogla rasti loza. Provedena su velika iskapan
ja, pa ipak je perspektiva Vin-landa u Novoj Engleskoj uskoro izblijedila, jer n
isu bili pronaeni nikakvi drugi vikinki artefakti. Kopai su, meutim, otkrili bar naz
nake o tome kako je taj novi stigao u Maine.
Kroz sam je novi bila nainjena rupa pa se mogao nositi kao privjesak, to upuuje na za
kljuak da u trenutku kad je izgubljen nije sluio kao novac. To potvruju i mjerenja
radiougljika u uzorcima iz indijanskog naselja na Goddard's Farmu, a iji rezultat
i padaju u trinaesto stoljee, dakle u doba stotinu godina mlae od godina kovanja t
og novca. Iako je taj novi jedini vikinki nalaz na tom lokalitetu, s njim su sa sje
vera bili doneseni i mnogi drugi predmeti. Posvuda je po lokalitetu pronaeno orue
izraeno iz kamenja iz Nove kotske i s Labradora, a jedan je komad bio proizveden p
reobradom ve postojeeg kamenog orua za koje se zna da su ga izraivali samo Inuiti (E
skimi), narod koji je u to doba ivio na dijelovima Labradora.
Neizravna veza izmeu Indijanaca iz Mainea i Vikin-
ga posredstvom eskimskih trgovaca daleko je najvjerojatnije objanjenje tako dalek
og putovanja norvekog novia. On nas osim toga podsjea i na to da su Vikinzi nastavil
i posjeivati Markland (kako su zvali Labrador) i dugo poto su se odrekli snova o i
zgradnji stalnih naselja u Sjevernoj Americi.
Vikinki novi iz Mainea (gore). Novi iz kovnice Olafa Kyrrea, kralja Norveke (dolje).
Putnici i otkria
401
VELKI INDIJANCI
Kad je Velanin John Evans preao preko ledenog Mississippija i na Boi 1794. stigao u
St. Louis, uhitili su ga i bacili u zatvor kao britanskog pijuna. Na koncu konca,
bilo je oito daje razlog za ulazak na panjolski teritorij Louisianu jednostavno i
zmislio. Evans je, naime, tvrdio daje krenuo u potragu za plemenom bijelih Indij
anaca koje je ivjelo gore u Mis-souiriju, to jest za potomcima velkih kolonista ko
ji su se prije est stoljea, dakle mnogo prije Kolumba, iskrcali na obale Meksikog z
aljeva.
panjolci su imali valjanog razloga da se uvaju stranaca, bez obzira koliko bezazle
no ili aavo glasili njihovi razlozi. Bilo je to doba akutnih politikih napetosti na
sjevernoamerikom zapadu. Nova Amerika Republika, Britanska Kanada i panjolski impe
rij (koji je pokuavao zadrati teritorij sjeverno od Meksika) nadmetali su se u elji
da zagospodare Ravnicama - pri emu bi najvea nagrada bila otkrie i zaposjedanje ru
te za Tihi ocean preko Stjenjaka. Mnogi su planovi bili skovani i otposlane mnog
e druine naoruanih trgovaca, no svima su njima plemena autohtonih Amerikanaca prep
rijeila put. I ba je s jednim od tih monih plemena Evan tako oajno elio stupiti u vez
u.
Tek kad su Velani s amerike strane granice uvjerili zamjenika guvernera da Evans n
e lae o svojoj misiji, ovaj je odluio pustiti potencijalnog istraivaa. Tako je u kol
ovozu 1795. Evans nastavio svoje traganje, ali ovaj put kao predstavnik panjolske
vlade.
Princ Madoc
Ali zato je Evans zamiljao da e meu domorocima na Velikoj ravnici otkriti svoje suna
rodnjake? Koliko god to udno zvualo, u Evansovo su doba ve bila prola dva stoljea otk
ako su po Americi viali Velane. Za prvi se dramatini susret pobrinuo neki David Ing
ram, kojeg je 1568. na obali Meksikog zaljeva ostavila engleska flota pod zapovje
dnitvom sir Johna Hawkinsa. On je tvrdio da je pjeice proao vie od 3000 kilometara k
roz Sjevernu Ameriku prije nego to ga je napokon spasio francuski brod. Kad se vr
atio u Englesku, svoje je neobine pustolovine ispriao dravnoj istranoj komisiji koja
se sastala 1582. da razmotri mogunost osnivanja kolonija u Sjevernoj Americi. In
gram je tvrdio da je na svom maru naiao na zlatne stupove, slonove, crvene ovce i
pingvine te da ga je prijateljski doekalo pleme u ijem je jeziku bilo mnogo velkih
rijei. Meu njima je bio i penguin, navodno izveden iz velkog pen (glava)
Naslovna stranica knjige Ope i rijetke uspomene pripadajue savrenom umijeu plovidbe
(General and Rare Memorials Pertayning to the Perfecte Arte of Navigation) dr. J
ohna Deeja iz 1577. Na admiralskom brodu vidimo kraljicu Elizabetu u posjetu Dee
jevu zamiljenom carstvu u Americi.
i gwyn (bijeli). Na nesreu, pingvini imaju crnu glavu i ne viaju se ta' daleko na
sjeveru.
Usprkos tim fantastinim elementima, Ingramova je pria udarila prave ice njegova utj
ecajnog sluateljstva. Godin? 1580. briljantni i ko troverzni velki znanstvenik, ga
tar i tvorac velikih stratekih planova, c John Dee, samouvjereno se obratio kralj
ici Elizabeti naoruan karto Amerike. Na poleini tog dokumenta, koji se sauvao do da
nanjeg d na, Dee je ocrtao niz ranijih britanskih pretenzija na panjolske teritor
u Sjevernoj Americi. Na vrhu je Deeova popisa bio srednjovjekovni vel pothvat: Lor
d Madoc, sin Owena Gwynedda, kneza Sjevernog Wales poveo je koloniju i naselio s
e na Terra Floridi ili u blizini. Budui da Owain Gwynedd umro jo 1169., dakle puno
prije Kolumbova doba, D je iznio tezu da kraljica, a ne panjolski kralj, moe s pra
vom svojatati tavu istonu obalu Sjeverne Amerike. Elizabeta se, meutim, odlui odrei
svojih navodnih prava jer je eljala izbjei konani raskid sa Sp
Putnici i otkria
403
njolskom. Prvo objavljeno britansko svojatanje Amerike pojavilo se 1583. u oblik
u Istinitog izvjea (True Reporte) sir Georga Peckhama. On je bio jedan od Ingramov
ih zadivljenih itatelja te je Ingramovu priu iznio kao dokaz o Madocovu putovanju.
Peckham je ustvrdio da je Madoc 1170. negdje u Americi ustanovio velku koloniju
pa se vratio kui. Vie se pojedinosti pojavilo sljedee godine, u povijesti VValesa (
prvoj uope objavljenoj) iz pera Humphrevja Llwyda, Johna Deeja i Davida Powela. P
rema njihovoj prii, koja je kao izvor navodila pjesnike i ljetopisce, Madoc je ot
iao iz VValesa dok su se njegova braa borila za vlast nad oevim kraljevstvom te daj
e tako nanjuio pribjeite u Sjevernoj Americi pa se vratio u Wales i skupio kolonist
e. Zatim je opet digao sidro i vie nikad nije vidio domovinu.
Iza Peckhamove su knjige stalno pristizale vijesti o susretima s plemenima koja
govore velki. Veleasni je Morgan Jones 1660. postavljen za kapelana u ratnoj morna
rici pa poslan vriti slubu na dva broda koja su krenula u Port Royal u Carolini, g
dje su trebala uspostaviti vojnu bazu. Kasnije je u Port Royal stigla vea flota p
a je druina krenula uzvodno. est mjeseci kasnije nala se na rubu gladi te je veleasn
i Jones s jo petoricom krenuo okolo potraiti pomo. Uavi na podruje plemena Tus-carora,
bili su zarobljeni, a prevodilac ih je obavijestio da e ujutro biti pogubljeni.
Veleasni Jones ovako pria o neobinom izbavljenju koje je uslijedilo:
Tada mi je, jer sam bio poneto emeran, i govorei na britanskom [velkom] govoru u smi
slu: Zar sam izbjegao tolikim opasnostima i moraju li me sada tresnuti po glavi k
ao psa? priao jedan Indijanac, za kojeg se kasnije pokazalo da je moda bio ratni ka
petan... Rekao mi je na britanskom govoru da neu umrijeti i otiao do cara Tuscaror
a pa se sloio za moj otkup i otkup ljudi koji su bili sa mnom i platio ga sutrada
n. Poslije su nas odveli u svoj grad i pristojno nas ugostili etiri mjeseca, a ja
sam s njima razgovarao o mnogo toga britanskim govorom i propovijedao im tri da
na tjedno na britanskom.
Izvjetaj je veleasnog Jonesa 1740. napokon stigao i do britanske javnosti. Godine
je pak 1752. ta publika, preko pisma iz Philadelphije, doznala da su s druge str
ane Mississippija pronaeni velki Indijanci. Sad se potoi susreta pretvorio u bujicu.
Tako je virdinijski guverner Dimvid-die u ljeto 1753. zatraio da se pripremi izvj
etaj. Njega su skupljeni iskazi - a koji su govorili o susretu Francuza s velkim k
ranima uz gornji tok Mississippija toliko uvjerili da je ponudio do 500 funti vlas
titog novca
za financiranje ekspedicije, ali su ga naalost, prije nego to je itko stig krenuti
, pozvali da se vrati u Britaniju. Jednu generaciju kasnije svi su v graniari uli
prie o velkim Indijancima, koji su sad ivjeli du Miss< urija. Vjernik je postao ak i
predsjednik Jefferson, ponosan na svoje vt ke pretke.
U samom je pak Walesu 1791. izbila prava Madocova groznica, i poto je dr. John Wi
lliams objavio svoju Raspravu o istinitosti predaje o c kriu Amerike princa Madog
a ab Ovoen Gwynedda oko godine 1170. (Enqui into the Truth of the Tradition conc
erning the Discovery of America by Prir, Madog ab Oiven Givynedd about theyear 1
170), svrativi zanimanje Mad> cove domovine na skupljene dokaze. Ushit je Velana b
io silan, jer je znailo da su u nekoj dalekoj zemlji njihovi sunarodnjaci ivjeli s
lobod od engleskog jarma. Ili, kako je to rekao baptistiki pastor VVilliam Ri har
ds u pismu svom sunarodnjaku dr. Samuelu Jonesu, pastoru baptisti ke crkve Penne
pek u Philadelphiji:
I ako takva nacionalnost [to jest velki Indijanci] postoji, a ini se da sad glede
te injenice nema vie mnogo mjesta za sumnju, onda se ini da je jedan ogranak velkog
naroda uspio sauvati neovisnost sve do dananjeg dana.
U VValesu su sad nacionalisti smjesta pokuali pronai pouzdanog i sn laljivog mladog
ovjeka koji e potraiti velke Indijance, stoje trebao b: prvi korak prema stvaranju
nove velke domovine na amerikom zapad
Sad na scenu stupa John Evans. On je potekao iz metodistike obit' lji iz sjeveroz
apadnog VValesa i ini se da nije otiao od kue sve do koni 1791. Pa ipak, ukoliko je
Evansu i manjkalo iskustva, on je to vie nej nadoknadio ustrinom i snagom ideje.
Napokon je u ljeto 1792. s tek m nimalnim pripremama isplovio iz Londona i ujese
n uplovio u Baltimor Nadmaivi oduevljenjem one koji su ga eljeli podrati, krenuo je u
tr ganje sam samcat i sa samo 1,75 dolara u depu. Tako je stigao do Ne Madrida n
a Mississippiju i odatle krenuo u divljinu prema Illinoisu sa s: mo jednim prati
ocem. Ta se ekspedicija zavrila propau pa je u sr] nju 1793. Evans doteturao u ameriku
graninu postaju kod Kaskaskij Do sljedeeg se Boia, meutim, dovoljno oporavio da pokua
ponovr i tako stigao do St. Louisa, ali su ga panjolci iz Louisiane bacili u zat
vi pod sumnjom da pijunira.
Kad ga je zamjenik guvernera napokon oslobodio, Evans je smisl novi plan pronalae
nja velkih Indijanaca. Sad ve potpuno svjestan op; snosti divljine, shvatio je da
mora krenuti u valjano organiziranu eksp< diciju. I tad mu se nasmijeila srea jer
su panjolci, koji su svakako <
5
Putnici i otkria
405
ljeli za sebe osigurati sjeverozapadnu rutu do Pacifika, poduprli trgovaku druinu
na elu sa kotom Jamesom McKavem. Njegov je pak cilj bio potraiti novootkriveno plem
e koje se prilino dobro slagalo s priama o velkim Indijancima. Pet godina prije tog
a francuski je trgovac Jacques d'Eglise prodro duboko uz Missouri krenuvi iz St.
Louisa i tako prvi u to podruje stigao s juga. Tu je susreo brojan i visokocivili
ziran narod Man-dana, s ukupno 5000 ljudi, koji su ivjeli u osam velikih utvrenih
gradova i odijevali se u najbolja krzna, do kojih su doli pomou iroke trgovake mree.
Najneobinije je od svega bilo to su, prema D'Egliseu, bili bijeli kao Europljani. To
su zacijelo, pomislio je Evans, Madocovi ljudi.
Otkrie Mandana
Koncem kolovoza 1795. Evans je otiao iz St. Louisa s McKavevom flotom koja je kre
nula uzvodno u indijansku zemlju. Do zime se druina ve bila zaglibila u pregovore
s plemenima na koja je usput naila. Zato je McKay odluio da kao prethodnicu poalje
Evansa s malom druinom. Zadaa mu je bila do stigne do Mandana, ustanovi panjolsku v
last i zatim otkrije rutu preko Stjenjaka do Pacifika - to je za panjolce bio glav
ni dobitak.
Mandanski buli boats, okrugli amci izraeni od bizonske koe napete na drveni kostur.
U pozadini je mandansko selo na rijeci Missouri u Sjevernoj Dakoti. Skicu je na
pravio Karl Bodmer, crta ekspedicije princa Maximiliana iz 1832. -1834.
Na dan 24. rujna 1796., dakle etiri godine poslije polaska iz Loi na, John Evans
je napokon stigao do Mandana, otprilike 1100 kilorr ra od St. Louisa. Prvo mu je
bilo da u drvenoj tvravici to su je izgi li kanadski trgovci spusti britansku i d
igne panjolsku zastavu. U toi meutim, trenutku Evans ve gotovo potroio robu za proda
ju, a sh\ je i da Pacifik lei stotinama kilometara daleko, preko divovskog ! njak
a. Napokon priznavi poraz, Evans i njegova druina u svibnj 1797. krenuli dugim put
em povratka. A sve to je mogao pokazati m svog boravka meu Indijancima bio je dnev
nik i detaljna karta Missc ja, koja e se pokazati od goleme vrijednosti za slavne
amerike istrai Merhvethera Lewisa i Williama Clarka kada osam godina kasnije p ma
ndanskog teritorija krenu prema Pacifiku, da ga napokon i dosegn
Na koncu je Evansu preostala jo jedna tuna zadaa. Na dan 15. nja 1797. napisao je u
pismu svom podupiratelju dr. Samuelu Jonesu, 1 tistikom pastoru u Philadelphiji,
ove rijei o velkim Indijancima:
I tako istraivi i kartografiravi Missouri u duini od 1800 milja i komunicirajui s Ind
ijancima s ove strane Tihog oceana od 35 do 49 stupnjeva irine, mogu vas obavijes
titi da ne postoji nikakav narod velkih Indijanaca.
To, meutim, kad je rije o velkim Indijancima, nije i konac prie Zapadu su ih nastavi
li viati, dok je sam Evans potonuo u alkoholiz da bi u srpnju 1799. i umro. Nedug
o potom poele su kruiti glasine c on prema temi velkih Indijanaca bio mnogo otvoren
iji kad bi u sebe s sio koju. Tako je Amerikanac Jabez Hallidav izvijestio kako
mu je Evans priznao da su ga podmitili da uti.
Jednu generaciju kasnije vjerovanje je u velke Indijance dobilo dra tini poticaj.
Pensilvanijski slikar George Catlin, shvativi da autohl amerike kulture naglo nest
aju, krenuo je zabiljeiti njihov ivot i obi za budue narataje. Tako je 1832. proveo
nekoliko mjeseci meu Mar nima i na kraju stekao uvjerenje da su oni doista velkog
podrijetla. I prije je istaknuo njihovu svijetlu put meu enama napose ima mnc ija je
koa gotovo bijela. I mandanska su umijea takoer odavala vel naslijee, to se napose od
nosi na takozvani bulbot {buli boat), naprav od koe napete na drveni okvir, u koj
em je Catlin vidio tonu kopiju koga korakla. Catlin je osim toga meu Mandanima naao
i kerarr naizgled identinu onoj otkrivenoj u grobnim humkama daleko na ju istoku,
blie Meksikom zaljevu. To bi potvrdilo priu o Madocu -se iskrcao na obalu i kasnij
e produio u kopno. A onda su se u njihc legendi o potopu pojavili i biblijski tra
govi, jer gaje junak te kulture,
Putnici i otkria
407
kozvani Usamljeni, preivio u kanuu pa mu je golub donio vrbino lie, po emu je vidio
da se vode povlae. Catlin je skupio i popis desetka rijei slinog izgovora i znaenja
na mandanskom i velkom, meu kojima se nala i glava pari na mandanskom ipen na velkom.
andani su, tvrdi on, sauvali trag Madoca i u samom svom imenu: Mandani je iskrivlj
e-nica ili kratica, moda, od 'Madawgwys\ imena koje su Velani dali sljedbenicima M
adawcovim.
Na nesreu, bilo mu je ostalo malo vremena za daljnje prouavanje Mandana jer su, ka
ko je izvijestio Catlin, tu malu populaciju 1838. poharale male boginje. On je v
jerovao da su Mandani bili potpuno uniteni, ali ini se daje to pretjerivanje. Preiv
jeli su se udruili sa svojim susjedima Hidatsima i Arikarama, koji su i sami bili
jako prorijeeni epidemijom.
Poslije toga je pria o Madocovoj kolonizaciji Sjeverne Amerike kao i identifikaci
ja Mandana kao preivjelih izdanaka tog pothvata imala promjenjivu sreu. U Walesu j
e vrhunac madokistikog sentimenta nastupio 1805. s objavljivanjem epske poeme Mad
oc Roberta Southevja, ovjenanog pjesnika. Kad se, meutim, na Madocu skupilo hladno
svjetlo povijesne znanosti, vjerovanje se u tu legendu poelo kolebati. Godine je
1858. eistoddfod (velki kulturni festival) u Llangollenu ustanovio nagradu za na
jbolji esej o tome kako je Madoc otkrio Ameriku. Pristiglo je est ura-daka, pet s
avreno uvjerenih daje pria u biti istinita, dok je esti ponudio radikalno preispiti
vanje dokaza. Njegov je autor bio Thomas Stephens, kemiar i ovjek od pera, koji se
ve mogao podiiti prvom kritikom povijeu velke knjievnosti.
lanovi su se ocjenjivakog suda podijelili. Jedan je bio za Stephen-sa, drugi se sl
oio da taj uradak svakako zasluuje nagradu, ali je predloio da Stephens tu ast podij
eli s najboljim promadokovskim esejem, dok je trei jednostavno dao ostavku. Steph
ens bi svakako dobio nagradu da glavni odbor eistoddfoda nije ponitio odluku irija
i diskvalificirao Step-hensov rad jer se nije drao zadane teme. Kad se Stephens poe
o buniti, organizatori su naredili glazbi da zasvira, nadajui se da e tako zaguiti
njegov glas, ali ih je publika povicima prisilila da s tim prestanu i tako je St
ephens odrao vatreni govor u kojem je napao odbor da eli istinu pomesti pod tepih.
Stephens je krenuo ravno na samog Madoca jer o princu Madocu nije uspio nai ni tr
aga u srednjovjekovnim ljetopisima i ivotopisima koji su detaljno opisivali ivot i
doba velkih vladara, meu kojima i Owaina Gwynedda i njegovih sinova, to znai da tak
av Madoc nije nikad ni postojao. Iako je taj argument bio vrlo snaan, on ipak sam
po sebi nije bio konkluzivan, ali je sramota zbog runog odnosa prema Stephensu d
ovela do toga da su se poslije toga promadokovska shvaanja rijetko izraavala.
Do takve dramatine konfrontacije nije, meutim, dolo i u An ci, gdje je Madocovo put
ovanje bila shvaeno jednostavno kao datost, morski historiar admiral Samuel Moriso
n ovako se prisjea u koliki mjeri vjerovalo u velko podrijetlo Mandana: To je staja
lo u mom pr udbeniku povijesti, negdje oko 1895., i dobro se sjeam kako je uite smi
jeak rekao: 'O, da! Indijanci Mandani i danas govore jednom vrs velkog.' Keri su pak
Amerike revolucije u Fort Morganu, kraj M lea, Alabama, godine 1953. postavile s
pomen-plou u ast Madoca poinje rijeima: U spomen princa Madoca, velkog istraivaa, ko
0. iskrcao na obale Mobile Baya i za sobom, meu Indijancima, o vio velki jezik. ini
se da su se nedavno pojavile i neke sumnje, jer p danas tavori u skladitu.
Vikinka veza
Kakvim onda dokazima u korist Madocova putovanja raspolaerr dananje doba? Je li St
ephens bio u pravu kad je zanijekao i samo po janje princa Madoca? Moramo odmah
priznati da se prema svakom vijesnom dogaaju koji se spominje tek etiri stotine go
dina nakon se navodno odigrao moramo odnositi sa sumnjom. Izvori koje nav Llywd,
Dee i Powel jesu Gutyn Owain, pjesnik aktivan izmeu 147 1500., te Madocov suvrem
enik, ljetopisac Caradoc od Llancarfana. ] alost, istina je danas kao i u Stephen
sovo doba da od Madoca nem traga u poznatim spisima nijednog od spomenute dvojic
e niti ga spom ijedan drugi izvor iz njegovog navodnog vremena. Gwyn Williams, p
fesor povijesti na Sveuilitu u Cardiffu i autor glavnog rada o Mad u moderno doba
(1979.), pohvalio je Stephensa kao jednu od najsiln kritikih inteligencija u velko
j (i svakoj drugoj) povijesti. Njegov ra Madocu trebao bi posluiti historiarima up
ravo kao model potpuno struktivne historijske kritike. Pa ipak, negativni dokazi
takve vrste mogu nikad biti ba sasvim konkluzivni, jer su fragmenti velkih sr njov
jekovnih spisa koji su se sauvali do danas doista samo djeli oi stoje neko postojal
o.
Bacivi mreu mnogo ire od Stephensovih kronika i biografija, V liams je uspio ui u tr
ag stanovitom moreplovnom Madocu u ranijem i bu. Velki pjesnik Maredudd ap Rhys,
godine je 1440. uznosio Mad smjelog, sina Owaina Gwynedda, pjevajui: Madoc ja sam sv
oga d< i strasti sam njegovoj prema moru vian. Na temelju toga VVilliams kljuuje da
je u petnaestom stoljeu morala postojati predaja o Mad( moreplovcu.
i
Putnici i otkria
409
Svakako e nas iznenaditi da emo, elimo li poi za Madocom dalje u povijest, morati po
gledati izvan VValesa, to jest po kontinentalnoj Europi. U dvanaestom su se stol
jeu u junom VValesu naselili ljudi iz nizozemske pokrajine Flandrije, znani i kao
Flamanci, i ini se da su ba oni bili kanal kroz koji su prie o Madocu stigle u Euro
pu. Flamanski su pisci stvorili prvu knjievnost za iroke mase, u kojoj je najpozna
tija srednjovjekovna satira Lisac Reynard. Njezin je autor bio stanoviti Willem,
vjerojatno sveenik, s poetka trinaestog stoljea. Na poetku Rejnarda, on se predstav
lja kao autor jo jednog djela, naime Madoca. Nijedan se prijepis Willemova izvorn
ika nije sauvao, tako daje nemogue sa sigurnou rei je li to bio onaj isti Madoc. Skrae
na verzija Willemova Madoca na francuskom, meutim, jo postoji. Prema toj francusko
j verziji romance, Madoc je plemeniti Velanin iji je djed bio napola Viking i koji s
e proslavio kao mornar. On posjeuje francuski dvor, odlazi u potragu za vrelom vj
ene mladosti, na otoku zvanom Ely osniva svoju bazu te napokon nalazi rajski otok
koji se kupa u suncu i kolonizira ga sa svojim sljedbenicima.
Unato svim romantinim uresima u toj prii, VVilliams ipak opaa neke intrigantne aluzi
je, napose vezu s Vikinzima. Iz suvremene su nam biografije Grufvdda ap Cynana,
oca Owaina Gywnedda, poznate njegove jake vikinke veze, kao i da ih je uzeo kao p
laenike da otjeraju Normane s otoka Angleseyja, koji e postati srcem njegova kralj
evstva. Otok Ely, Madocovo uporite u romanci, daje nam jo jedan putokaz. To je zap
ravo staro ime za otok Lundy, uz junu obalu VValesa, bazu nepoznatoga gusara koji
je, prema nordijskim sagama, izmeu 1139. i 1148. ario i palio po zapadnoj obali B
ritanije. Zbog tih odbljesaka veza Vikinga s Velanima u dvanaestom stoljeu, pria o
Madocovu putu u Novi svijet postaje donekle uvjerljivom, jer su Vikinzi jo stoljee
prije toga stigli do Nevvfoundlanda (vidi odjeljak Vikinzi u Americi u ovom pog
lavlju).
U meuvremenu je, otkako je to VVilliams napisao, arheologija potvrdila vikinku vez
u. Tako su iz pijeska, pod kojim su se krila stoljeima, iskopana kraljevska sredit
a Ovvaina Gwynedda u Rhosyru na Angle-seyju. David Longley, koji ih je iskopao,
u stilu Rhosyra opaa jak utjecaj Vikinga, to nije bez logike ako gaje osnovao Gruf
ydd ap Cynan, koji se iskrcao negdje u blizini sa svojim vikinkim plaenicima na poe
tku uspjenog pohoda na Normane.
Kakva je onda presuda o Madocu? Izvjesno je da raspolaemo jakim indicijama o post
ojanju proslavljenog junaka romanci s jakim vikinkim vezama, no je li rije ba o ono
m Madocu koji je kolonizirao Ameriku? Iako o Madocu, sinu Ovvaina Gwynedda, ne p
ostoji nikakav suvreme-
ni trag, uvijek nam ostaje mogunost, kao to to priznaje VVilliams, d on bio jedan
iz mnotva potomaka to ih je, kao to je poznato, Ovv stvorio mimo braka. Veze Viking
a s Anglesevjem i navodnom Mado vom porodicom, kao i s Lundvjem i Madocom iz rom
anci, doista stvai uvjerljivu pozadinu za putovanja duboko u Atlantik. Prie o Vin
lanc druge strane oceana, koje su donijeli Vikinzi, mogle su lako potaknuti raene
u graanskom ratu da potrae sreu u dalekim stranama.
Mandani na Missouriju
Mogunost velke ekspedicije i dalje ostaje bar malo otvorena, no ti s velkim Indijanc
ima? Od svih predstavljenih kandidata, daleko su i uvjerljiviji Mandani. Kakvo s
vjetlo predaja, povijest i arheologija bac na te ljude?
Sami Mandani imaju dvije suprotstavljene prie o svom podrijetlu, jednoj su verzij
i oni oduvijek ivjeli na rijeci Missouri, a po drugoj su stali na obali na uu Missi
ssippija te se kasnije preselili uzvodno. Mai kanci vie vole potonju, zato to ona
postavlja Mandane na pravo mje da budu Madocovi kolonisti.
Zatim imamo i povijesne dokaze. Koliko se moemo pouzdati u ( tlinovu priu o Mandan
ima, kljunu za obranu hipoteze o Madocu? sigurnou moemo rei daje on imao sasvim krive
pojmove o doticaji Mandana s vanjskim svijetom. Prema Catlinu, mandanska predaja
, koliko sam je stigao upoznati, ne nudi nikakvu informaciju o tome da o bijelom
ovjeku znali ita prije posjeta Lewisa i Clarka. A zapravc francuski istraiva La Vere
ndrve sastao s njima jo 1739., a kanadski trgovci ivjeli meu njima jo prije Evansova
posjeta. Catlin je ak p pustio spomenuti Evansov sedmomjeseni boravak s Mandanima
pa moramo upitati koliko je on uope stvarno i duboko poznavao mandi sko drutvo.
Meu Mandanima su se nali i drugi, skeptiniji posjetitelji, prije i go to su ih 1838.
unitile male boginje, ali su oduevljeni pobornici \ kih Indijanaca rijetko kada uz
imali u obzir i njihovo miljenje. Jari McLaird, posljednji historiar koji se bavio
problemom Bijelih Mani na, istie kako su nekoliko kanadskih trgovaca krznom, zatim
Velai David Thompson, istraivai Lewis i Clark, politiar Henry Brackenr ge i znanstv
enik Maximilian, princ od VVieda, to posjetili Mandane, boravili meu njima, a da i
pak nitko kod njih nije opazio nita neobii
1
Putnici i otkria
411
"i , i 1 1
n
Princ Maximilian se poslije posjeta Mandanima prema teoriji o velkim Indijancima
odnosio s omalovaavanjem:
Neki tvrde da su otkrili, u Sjevernoj Americi, Indijance koji govore gelskim jez
ikom. To se prialo za Mandane. Ja sam se, meutim, ve davno uvjerio da je ta ideja n
eutemeljena, ba kao i tvrdnja da Mandani imaju svjetliju put od drugih Indijanaca
.
Mcmdcmsko selo, okrueno drvenom palisadom. Crte Georgea Catlina (1832.). Bulbot na
najblioj kui stavljao se, kad bi zapljutalo, na dimni otvor.
Miljenje princa Maximiliana podupire i McLaird te ukazuje na nekoliko ranih izvjet
aja o drugim plemenima, meu kojima su i Vrane, Se-jeni i Arikare, a koji ih opisu
ju kao ljude neobino svijetle puti. Cini se da je to bio samo jedan nain na koji s
u se istraivai Zapada pokuavali snai u smuujuem broju plemena na koja su nailazili. Sl
ino je i vicarski slikar Rudolph Kurz, koji je 1851. naiao na nekoliko preivjelih Ma
ndana, sasuo prezir na navodnu slinost izmeu mandanskog bulbota i velkog korakla: Sv
i Indijanci koji ive u preriji slue se, zbog nestaice drva, amcima od koe.
to se pak tie kljunog dokaza, naime Cartlinova popisa rijei 1< Mandane povezuju s Ve
lanima, recimo da nijedan lingvist bez iznin nije u mandanskom naao apsolutno nika
kav trag velkog, pa ak ni dijanskog jezika, zbog ega Mandane bez kolebanja svrstava
ju u poro cu jezika Siux.
Jesu li velki Indijanci proli ita bolje u rukama arheologije? Najno pregled ranih m
andanskih nalazita pokazuju da keramika koju su, ks je Catlin vidio, izraivali Man
dani nije identina onoj iz mnogo rani grobnih humaka du Missourija na jugu. Najvje
rojatniji su, meutim, heoloki kandidati za mandanske pretke grupe Siuxa koje ive u
ni toku Missourija i istono prema Mississippiju pa se stoga mandanske p daje o sel
jenju uz Missouri dijelom slau s arheolokim dokazima. Priti oni, meutim, ostaju i d
alje 1300 kilometara daleko od obale.
Jo je vanije to to su Mandani, i to je posve jasno, sve prije nego dinstveni po svo
m ivotu u sjedilakim seoskim zajednicama. Po dolii ma glavnih pritoka Missourija iv
jele su skupine Pawneesa, Arikara, I datsa i Mandana, sve one sjedilakim ivotom u
selima od poluukopar kua okruenih drvenom palisadom, oko koje su rasla polja kukur
u Zagovornici bi teorije o velkim Indijancima sad mogli rei da su Mac covi Mandani
teajem godina nagovorili svoje susjede da prihvate sjei lakiji nain ivota. Mjerenje
radiougljika smjeta, meutim, seobu se skih predaka bar Mandana i Hidatsa prema sr
ednjem toku Missouriji isto vremensko razdoblje, to jest oko 950. godine. To snan
o upuuje zakljuak da su se svi utjecaji Mandana na Hidatse dogodili dugo pi Madoco
vih dana.
Madokancima je jo tee objasniti injenicu da su vjerojatni preci i ranih Mandana, pr
ije nego to su se doselili na svoje sadanje podru ivjeli u sjedilakim seoskim zajedni
cama i sijali usjeve na niem to Missourija ve oko 850. godine. Po tome bi ti najra
niji Mandani iv li ivotnim stilom pod utjecajem Velana bar 300 godine prije Madoco
navodnog dolaska u Sjevernu Ameriku. Arheologija je stoga zabila p sljednji avao
u lijes velkih Indijanaca, plemena kojemu moemo sar poeljeti da poiva u miru.
1
Glava esta
LEGENDE I POVIJEST
UVOD
Svako doba ima svoje junake i junakinje, to stvarne, to knjii Danas meu njima nalaz
imo kojekakve likove, od princeze i Che Guevare pa sve do Supermana, a mogli bis
mo sa sigur tvrditi da su se i prije 50 000 godina nai preci iz kamenog doba, s o
ko vatre, zabavljali priama o junakoj borbi protiv sila mraka.
Pa ipak se ini daje malo drutava svoje junake pravilo samo od mesa. Danas za glumc
e, sportae, politiare i druge osobe iz javnog esto - kad slika to su je stvorili o s
ebi pone zaklanjati stvarnog i ka iza nje - velimo da su postali ive legende. Star
i svijet u tom pc nije bio nita drukiji. On je veliao - ili demonizirao - svoje izv
a ne ljude i kroz taj su se jednostavni proces rodile neke od velikih k prolosti.
ak i sasvim oito fiktivni likovi, zahvaljujui tome to su od p junaka i junakinja pos
udili svoju sliku, mogu u krajnjem izvodu vu rijen iz povijesnih likova. Kreator
i Supermana, to jest DC Comic sustezanja priznaju da mnogo duguju klasinim priama
o Herkuli Heraklu, da ga nazovemo njegovim izvornim grkim imenom. Za kla vele daj
e bio tako nevjerojatno snaan daje na golim pleima r ponijeti nebo (zamijenivi u to
m poslu Titana Atlasa). Meutim, i su Grci dobar dio Heraklova karaktera posudili
od babilonskog ji Gilgamea, ija je pria - napeti roman o ubijanju lavova i sreivan d
ovita - kruio itavim Bliskim istokom u drugom tisuljeu prije sta. ini se, meutim, da
iza legendarnog Gilgamea, poluboga lusmrtnika, stajao stvarni ovjek. Legenda veli
da je Gilgame bic Uruka u Sumeru (dananjem junom Iraku), a sumerski natpisi n na z
akljuak da je kralj imenom Gilgame stvarno vladao Urukor 2600. pr. Kr.
I stoga, ma koliko to udno zvualo, u stvarnosti postoji itav isprianih i posuenih pria
koje povezuju Supermana s povijesnon bom koja je ivjela etiri i pol tisue godina p
rije nego to je sm Metropolis.
Je li ikad stvarno postojao junak (ili kralj) koji se zvao Heraklo ko kako je, in
i se, postojao Gilgame), pitanje je koje se rijetko posi iako zapravo ba s Heraklo
m stiemo do vane razdjelnice u grke tologiji. S Heraklom zapravo poinje, po vienju an
tikih Grka, prc herojsko doba, ono koje prethodi njihovom, vrlo mundanom elje: Rim
ski kip Herakla. dobu. Veina se onog to zovemo grkom mitologijom zapravo sve
Legende i povijest 415
Junak ubija lava na peatnjaku izjaspisa (kalcedona) iz mikenskoga kasnog bronanog
doba. Detalji prizora odraavaju babilonski utjecaj.
legende o tom herojskom dobu, to jest dobu plemenitih podviga, potraga i ratova.
Stari su Grci imali sasvim jasnu predodbu o tome kad se to doba zbilo, kao i o n
jegovu odnosu prema njihovom vlastitom te su znali i tono pokazati mjesta gdje su
se zbili spomenuti dogaaji, kao i mjesta na kojima su pokopani junaci.
S grkim herojskim dobom mi zapravo ulazimo u kvazihistorijsku realnost, o kojoj m
oemo vrlo smisleno upitati: Koliko je od toga stvarno, a koliko fikcija? Osnovne
su smjernice dali sami Grci, a glavni su izvor njihovi stariji spjevovi, naime I
lijada i Odiseja, koje je u osmom stoljeu prije Krista sastavio veliki pjesnik Ho
mer. Svijet, meutim, to gaje opisao, nije bio njegov. U Ilijadi on navodi detaljan
popis gradova koji su dali kontingente grkih ratnika za boj u velikom ratu proti
v Troje. (Cilj im je bio vratiti Helenu, kraljicu Sparte, koju je oteo trojanski
kraljevi Pari.) Iznenauje to vodei gradovi nisu bili oni moni iz Homerova doba, a na
popisu su se nali i mnogi kojih vie nije ni bilo. Sama ta injenica jasno govori da
milje Homerovih pria o Trojanskom ratu ima stvarno korijenje u predaji koja se pr
otezala sve do arheolokog bronanog doba u Grkoj. U mlaem bronanom dobu (15. do 12. st
oljee prije Krista) cvjetali su ba ti gradovi o kojima govori, a glavni je meu njim
a bila Mikena, sjedite kralja Agamemnona, koji je poveo Grke na Troju. Zbog toga
arheolozi mlae bronano doba u grkoj civilizaciji i zovu mikenskim. Homer ne samo to us
pijeva dati do razumne mjere toan popis vanih mikenskih gradova nego i opisuje nji
hovu materijalnu kulturu, od oklopa i oruja do dvoraca i posuda iz kojih su pili.
Homer nije raspolagao nikakvim zapisi-
Bista velikoga grkog pjesnika Homera pronaena pokraj mjesta Baiae u Italiji.
ma. On je tko zna kako naslijedio usmenu predaju koja je sauvala i menu na mikens
ko doba i to izvanredno podrobno.
Ako je arheoloka pozadina Homerova epa tako vrsta, je li se janski rat i stvarno d
ogodio? Pria o tome kako je Heinrich Schlier otkrio Troju, navodno tako ispunivi d
jetinju ambiciju, dobro je po: (vidi odjeljak Schliemannovo blago u poglavlju Po
dvala?). Grad ' (na sjeverozapadu dananje Turske) sasvim je stvaran i zaostale su
drugih arheologa da je Schliemann iskapao krivi grad davno su ve bijene. Problem
meutim komplicira injenica da na lokaciji Troje i zimo zapravo itav niz gradova, p
ri emu je svaki novi sagraen na i
vinama posljednjeg, tvorei tako neto nalik na divovsku tortu. Prije nego to uzmogne
mo procijeniti historinost tog rata morat emo utvrditi o kojem je od osam naslagan
ih gradova zapravo govorila Homerova Ilijada. Sam je Schliemann bio uvjeren da s
u grki zavojevai spalili bedeme drugoga grada (Troja II), inae prekrivene debelim s
lojem pepela. Osim toga je vjerovao da je u jednom mikenskom grobu otkrio tijelo
samog vode Grka, kralja Agamemnona, ureeno zlatnom posmrtnom maskom. Oba su Schl
iemannova smiona nagaanja bila kriva. On je svoj posao obavio pred samu pojavu ton
og datiranja egejskog svijeta te se danas svi slau da je Troja II. izgorjela oko
2300. pr. Kr. (u prirodnoj katastrofi irokog zahvata - vidi odjeljak Sodoma i Gom
ora u poglavlju Izgubljene zemlje i katastrofe), dok grob Agamemnona potjee iz otpr
ilike 1600. pr. Kr. Nijedan od tih nalaza ne moe imati ni najdalje veze s Trojans
kim ratom - koji se prema grkim izvorima odigrao potkraj herojskog doba (u arheol
ogiji mlaeg bronanog doba), otprilike u dvanaestom stoljeu prije Krista. Schliemann
je s vremenom i sam uoio taj problem, ali ga je spominjao samo u privatnoj prepi
sci.
Istraivanje se poslije Schliemannova doba usmjerilo na dva mnogo mlaa grada - VI i
VII, koja su oba pala potkraj mikenskoga doba. Mnogi su arheolozi sloni u miljenj
u da je Troju VI unitio potres koncem trinaestog ili poetkom dvanaestog stoljea, a
daje VII izgorjela u poaru u dvanaestom stoljeu. Koja bi od njih mogla biti Homero
va Troja, i dalje je sporno. Strmi bedemi o kojima je pjevao Homer najbolje bi pri
stajali Troji VI, iako se veina arheologa slae u tome da je potres razorio grad, a
ne napadai. Troja VII nije tako grandiozna, ali njezino sustavno spaljivanje sva
kako upuuje na osvajanje.
Rasprava o tome koja je Troja Homerova jo traje, iako bi najvjerojatnije rjeenje m
oglo glasiti da Trojanski rat nije bio samo jedan. Budui da su stilovi keramike u
gradu VI i VII vrlo slini, razmak bi izmeu dvaju unitenja mogao biti samo jedan na
rataj ili dva i ta injenica upuuje na zanimljivu paralelu u grkoj predaji. Prema Grc
ima, sam je Heraklo nekoliko generacija prije rata pod Agamemnonom poveo ekspedi
ciju protiv Troje. I tako ju je osvojio, ubio njezina kralja i ustoliio princa Pr
ijama. Prilino je zanimljivo i to da mitovi vele da je Troju, kad je na nju krenu
o Heraklo, opsjedalo udovite to ga je stvorio Posejdon, grki bog mora i potresa. Je
li to udovite koje je u Troju tuklo tsunamijima, zapravo odjek potresa koji je razor
io Troju VI? Ako je doista tako, onda je Aga-memnon poharao Troju VII i tu nalaz
imo savreno slaganje izmeu unitenja iz legende i arheologije.
Izravniji povijesni dokazi o Trojanskom ratu dolaze nam iz arhiva hetitskoga car
stva koje je u bronanom dobu dominiralo Anatolijom u
Trojanski konj. Detalj s rimskog sarkofaga.
li- x
dananjoj Turskoj (vidi odjeljak Neuhvatljive Amazonke u ovon glavlju). Hetitska s
e mo prostirala iz sredinje Anatolije sve do eg obale nasuprot Grkoj, zemlji s mnotv
om malenih, neovisnih ki vina (vidi odjeljak Atlantida - Izgubljena i naena? u po
glavlju I bljene zemlje i katastrofe). Oni su se za vlast nad njima otimali s gi
m monim carstvom koje su nazivali Ahhiyawa. Sve su do 1 ih godina neki uenjaci zagov
arali tezu da je Ahhiyawa isto to i L rije Acaea ili Ahejci, to je Homerovo ime za Gr
ke u doba Tr< skog rata. Poslije sedamdeset godina opiranja toj tezi i sad kad j
i titska geografija bitno raiena pronalaskom novih tekstova, ue se openito slau da je
hhiyawa doista bila mikensko carstvo ba no u kontinentalnoj Grkoj. Osim toga, ini
se vrlo vjerojatnim grad koji su Hetiti znali pod imenom VVilusa bio grki Ilios (
Ilijj je Homerovo ime za Troju. Postoji i izvanredno vaan hetitski tel
sredine trinaestog stoljea prije Krista koji spominje ali na nesnosno kratak nain
- kavgu izmeu hetitskoga cara i kralja Ahhiyawe, u koju se upleo i grad VVilusa.
Na ovo moramo doi u napast da u tome vidimo spomen samog Trojanskog rata. On u na
jmanju ruku pokazuje da je kralj Ahhiyawe moda neto smjerao s Wilusom/Iliosom. Dru
gi hetitski tekstovi opisuje vojsku Ahhiyawe i njezino iskrcavanje na obalu Anat
olije, kao i to kako je otimala i pljakala - vrlo slino onom to su radili Homerovi
junaci za desetogodinjeg opsjedanja grada. Iako jo ne moemo pokazati ni na jedan ko
nkretan tekst iz hetitskih arhiva kao na suvremeni dokaz o Trojanskom ratu, moda
smo od toga daleko jo samo jedan korak.
Arheoloka otkria bacaju svjetlo i na prekrasnu priu o Jasonu i Ar-gonautima. Legend
a veli daje u Ijolku (Iolkosu) u Tesaliji (sjeverna Grka), jo jednom vanom gradu iz
mikenskoga doba, Jason skupio posadu od najveih grkih junaka (u kojoj se, prema n
ekima, naao i Heraklo) za svoj brod Argos pa krenuo u potragu za misterioznim zla
tnim runom. To je blago uvao moni kralj i arobnjak Ejet (Aeetes), vladar Kolhide u
gradu Eju (Aea), kraljevstva na tlu dananje Gruzije, zemlje juno od Rusije. Da do
nje stignu, Argonauti su morali proi kraj Troje i zatim s kraja na kraj preplovit
i i Crno more.
Sve je donedavno bilo lako ovoj se prii samo nasmijati, jer se vjerovalo da su Gr
ci poeli istraivati Crno more tek u osmom stoljeu prije Krista. Na turskoj obali Cr
nog mora jo nije pronaena mikenska keramika, iako je posve mogue da je dizanje razi
ne mora jednostavno poklopilo tako rane lokalitete. I, to je vrlo neobino, iako zn
amo da su Hetiti u mlaem bronanom dobu mnogo poslovali s Grcima, mikenska keramika
nije pronaena ak ni u hetitskim prijestolnicama u srednjoj Anatoliji - to naizgled
potvruje da mikenski trgovci u tom podruju nisu doprli tako daleko na istok. No,
s druge strane, stalno se pronalazi sve vie mikenske keramike iz oko 1300. pr. Kr
. na nalazitu zvanom Masat Huyiik, koje istodobno lei dalje od glavnih hetitskih s
redita i blie crnomorskoj obali. U tom je razdoblju Masat Huyukbio esto pod vlau naro
da Kashka, neprijatelja hetitskoga carstva. Edmund Bloe-dlow, arheolog antiar sa
Sveuilita u Ottawi, iznio je tezu da su mikenski trgovci zaobilazili hetitsko cars
tvo - za koje znamo daje svojim neprijateljima nametalo zabrane trgovanja - te d
a su plovili ravno kroz Crno more sve do bogatih nalazita bakra u sjeveroistonoj T
urskoj i junoj Gruziji. Budui daje mikensko gospodarstvo troilo goleme koliine metal
a - uglavnom za izradu oruja i oklopa - slika to ju je ocrtao Bloedlow sasvim je r
ealistina i daje uvjerljivu povijesnu pozadinu prii
Jason iArgonauti kao tragai za zlatom, kako su prikazani u knjizi De re metallica
Georga Agricole (1556.). Zlatno runo je ovje krzno ovjeeno u rijeku da skuplja estic
e zlata.
o Argonautima. Mikenski trgovci koji bi stigli do Masat Hiiviika v prevalili dev
et desetina puta do Kolhide.
Sto se pak tie samog zlatnog runa, oko njega se isplelo mnotvo 1 teza. Najslabija
je od njih da su Argonauti bili trgovci u potrazi za vu ute ovce, poutjele od bubr
ene bolesti. Daleko je uvjerljivija tvrdn su Kolhiani pomou ovjih koa iz rijeka ispir
ali zlato, jer taj post nalazimo jo 1930-ih medu rumunjskim Romima. Fino se govee
moe objesiti u zlatonosnu rijeku i ostaviti tako neko vrijeme pa osi
nakon ega se dobit jednostavno ielja iz vune. Moda su ba prie o takvom zlatom posutom
unu i ushitile Mikenjane, uvijek gladne kovina, i potaknule ih da zaplove nepozn
atim vodama Crnoga mora.
Misao da su Jason i Argonauti bili rani tragai za metalima mogla bi zazvuati nerom
antino, ali tu nije i kraj prie. I samo je zaarano kraljevstvo Kolhida, u kojem su
nali runo, zapravo potpuno nerazrijeena zagonetka. Grki pjesnik Pindar oko godine 4
50. pr. Kr. pie o crnolikim Kolhianima, a nedugo potom historiar Herodot konstatira k
ao poznatu injenicu da su Kolhiani crnoputi potomci egipatske vojske dole prije vie
stoljea predvoenu legendarnim faraonom Sesostrisom. Ili, kako bi to rekao sam Hero
dot:
Neosporna je injenica da su Kolhiani egipatskog podrijetla. To sam opazio i sam pr
ije nego to sam to i od koga uo... i otkrio da se Kolhiani sjeaju Egipana mnogo bolje
nego oni njih... Moje se miljenje o tome temelji prvo na injenici da su crne koe i
kovrave kose, a kao drugo, a to je jo vanije, da su Kolhiani, Egipani i Etiopljani je
dine rase koje se jo od davnina obrezuju.
Pomisao da je u antiko doba u Gruziji postojala crnaka, mogue ak i egipanska kolonija
, inila se toliko nevjerojatnom daje veina arheologa itavo to pitanje uredno ignori
rala. Pa ipak, svjedoanstvo Pin-dara i Herodota potvruju i mnogi drugi stari autor
i. Crni stanovnici Kolhide bili su jo koncem etvrtog stoljea nove ere toliko upadlj
ivi da rani kranski pisci Kolhidu zovu drugom Etiopijom. A injenica je da u Abhaziji,
na gruzijskoj obali, doista postoje crnci, koji su nekako uspjeli preivjeti pokua
je SSSR-a u 20. stoljeu da raseli etnike manjine. Jesu li svi oni, ili bar neki od
njih, potomci onih prvih Kolhiana, teko je rei. Pitanje je, naime, zamaglila bizar
na povijesna koincidencija. Poznato je, naime, da je Turska Carevina, koja je ti
m podrujem vladala od esnaestog do osamnaestog stoljea, u Abhaziju uvezla robove iz
Afrike. Zbog toga pitanje ima li meu njima i onih prvih, preivjelih crnaca, ostaj
e zagonetnim kao i pitanje kako su oni uope dospjeli onamo.
Pa ipak, Herodotovo svjedoanstvo o Kolhianima ne bismo smjeli uzeti olako. Drugi n
arod koji su Jason i Argonauti susreli na najdaljim obalama Crnoga mora bile su
divlje ratnice Amazonke. Koliko god to nevjerojatno zvualo, sve to je Herodot ispr
iao o razmjetaju stvarnog plemena Amazonki, pa ak dijelom i o njihovim obiajima, dan
as su
I
dramatino potvrdila arheoloka otkria. Arheologija Gruzije, koja zapravo jo u povojim
a, mogla bi nam uistinu prirediti iznenaenje ks otkrije Ej, sjedite tajanstvenog k
olhidskog kralja Ejeta.
Nekim bi se arheolozima moglo uiniti apsurdnim ak i samo razm sijanje o moguim veza
ma Egipta i Gruzije. Pa ipak je reputacija grki legendi, kad je rije o irokim obris
ima civilizacija koje opisuje, izvai redno dobra. Potvrdama koje su dole iz arheo
logije Troje, Mikene drugih lokaliteta iz grkog bronanog doba mogla bi se pridruiti
i z; panjujua otkria na Kreti. U antiko je doba Kreta, najjuniji i najvi i meu egejsk
im otocima, u kulturnom pogledu bila Bogu iza nogi Pa ipak je grka predaja priala
o njezinoj slavnoj prolosti. U grkoi herojskom dobu Kreta je bila sjedite monog cars
tva pod vlau kral Minosa. Legende nam govore o njegovu dvorcu u Knossosu, o njegov
bogatstvu i raskoi, vanosti bikova u vjerskim obredima, dobro org: niziranoj ratn
oj mornarici i tehnolokom poduzetnitvu. Sve su to pc tvrdila iskapanja u Knossosu
i na lokalitetima drugih kretskih palaa: bronanog doba pa minojsku kulturu danas pri
znajemo kao jednu c najstarijih i najistaknutijih civilizacija pretpovijesne Eur
ope.
Tu je predaja jo jednom pogodila u sridu. Potvrdilo se gotovo si to su grke legende r
ekle o Knossosu, osim moda one najudnije pri( - da se u dvorcu u Knossosu krila mr
ana tajna u obliku bikoglavog i dovita, takozvanog Minotaura, a koje su Kreani hrani
li mesom nev ne djeice. Je li Minotaur samo fantastini detalj koji su umetnuli gri
pripovjedai? Najnovija arheoloka otkria na Kreti govore nam, zai do, da se i sama pr
ia o Minotauru vjerojatno bar donekle temeljila r stvarnosti.
Kad je rije o junacima i zlikovcima grke mitologije, doista smo povlatenom poloaju.
Grka je zacijelo jedno od, u arheolokom sm slu, najprekopanijih zemalja na svijetu
, ali i dalje otkriva stalno no\ dokaze koji bacaju novo svjetlo na zaetke grkih l
egendi. Osim tog posjedujemo i masivnu dokumentaciju u obliku bliskoistonih tekst
c va - od babilonskih mitova do hetitskih diplomatskih arhiva - s kojoi moemo usp
orediti grke prie iz herojskog doba.
Kad je rije o mnogim drugim legendarnim likovima, nismo, mei tim, uvijek takve sree
. Za kralja Artura, vjerojatno najslavnijeg junak poslije Herakla, pretpostavlja
se da je vladao u Britaniji u petom i estoi stoljeu nove ere, dakle u dobu iz koj
eg se, naalost, nije sauvao nijeda pisani dokument koji bi nam mogao pomoi. Politika
povijest britar skog mranog doba, koje je nastupilo kad su Rimljani otili i u zemlj
se vratila vlast mjesnih keltskih kraljeva, gotovo je sasvim prazna. Postoj dod
ue, nevjerojatno bogata keltska knjievnost koja podrobno opisuje
1
legendarnu povijest kralja Artura i njegovo doba, ali je itava napisana vie stojea
nakon njegova navodnog ivota. Skeptici bi, dakle, lako mogli odbaciti duboko vjer
ovanje u postojanje kralja Artura kao puku sanjariju britanskoga keltskog puka (
Brita). S druge su, meutim, strane neizravni dokazi o stvarnom postojanju kralja
Artura upravo neoborivi, a ako nas povijest grke legende iemu moe nauiti, onda nas j
e nauila da se arhi-skeptici rijetko kada posljednji smiju.
Sa slinim se problemom problemom kasnih izvora - susreemo i pri istraivanju Quetzal
coatla, junaka staromeksike predaje. Razne verzije prie o njemu, onako kako su je
zabiljeili panjolski konkvistadori u esnaestom stoljeu, priaju nam o Quetzalcoatlu ka
o velikom donositelju kulture koji je jednom davno u Meksiko stigao preko mora.
Nakon to je nauio ljude umjetnostima, zanatima i valjanom ivotu, tajanstveno je nes
tao kao stoje i doao. Bio je ili bjeloput ili nosio bijele halje, a mogue i oboje.
Kroz panjolske izvore prilino slian dojam stjeemo i o Viraco-chi, peruansko-bolivij
skoj verziji Quetzalcoatla. Bjelina je Quetzalcoatla/ Viracoche prirodno stvoril
a mnoge teorije. Moda se u njemu sauvao spomen na nekog drevnog istraivaa iz Starog
svijeta Feniana, Vikin-
Quetzalcoatl (lijevo), azteko boanstvo Venere kao jutarnje zvijezde (Danice, Zornj
ae).
ga ili irskog redovnika - koji je doplovio u Novi svijet i donio civilizaciji (V
idi Uvod u poglavlje Putnici i otkria.) Takve ideje odaju, meutin samo da smo upal
i u stupicu pa kasne panjolske izvjetaje kupili za g( tov novac. Nedavne su analiz
e pokazale da unato tome to je praktil sve drugo to su konkvistadori izvijestili o Q
uetzalcoatlu/Viracochi pr< neseno uglavnom vjerno, o tome da su Indijanci vjerov
ali kako je on b: bjeloput ne postoji ba ni najsitniji dokaz iz pretkolumbovskog
doba. 1 verzije zabiljeene u esnaestom stoljeu vjerojatno su skrojili Indijanci c u
gode tatini i predrasudama svojih panjolskih gospodara, dakako i r< dovnika mision
ara, koji su u sebi rado vidjeli ljude koji vraaju domoro* milosti Bojoj nakon to s
u otpali od nauka koji su ve jednom primili c nekog ranijeg misionara, recimo sve
tog Tome (vidi Tiahuanaco u poglai Iju Graditeljska uda).
Problem Quetzalcoatla, meutim, i nakon ovog ostaje nerijeen. R je je o vrlo sloenom
liku koji savreno predstavlja mnoge probleme kojima se susreemo pri raspletanju ra
zliitih niti iz kakvih se isprt da drevni mitski junak. On je bio dijelom uitelj,
dijelom ratnik, a d jelom ak i planet. Stari meksiki tekstovi i ikonografija ne os
tavljaj mjesta sumnji da je njegovo poistovjeivanje s Danicom, ili Veneron bilo i
ntegralni dio njegova kulta. Pria nam govori kako je umro, k; ko je neko vrijeme
proveo u podzemnom svijetu, da bi napokon usk snuo te se stoga jako dobro uklapa
u obrazac dobro nam poznat jo o drevnih bliskoistonih bogova-heroja poput Tamuza
i Adonisa, koje s slavili u Siriji i Babiloniji. I oni su bili povezani s Danico
m, zbog eg je vjerojatno da su te paralelne prie o herojima koji umiru i ponovn se
raaju, a koje nalazimo na obje strane Atlantika, nastale promatr; njem planeta V
enere. Venera, naime, svake godine odreen broj dar postaje nevidljiva, da bi se n
akon te prividne smrti ponovno pojavi! kao Veernjaa.
Dosad se sve slae, ali kad se dotaknemo teme drugog velikog bi skoistonog junaka,
teren naglo postaje klizav. Prema onom to pie Novom zavjetu, Isus je sebe usporedi
o s Danicom. To je potaknulo nel mormonske uenjake da u prii o smrti i uskrsnuu uite
lja Quetzalcc atla nau dokaz za svoje vjerovanje daje Krist nakon uskrsnua stigao
Ameriku. Drugi su pak mormonski uenjaci shvatili da je taj argumei dvosjekli ma, p
ae i vrlo otar, zato to postoje dokazi da vjerovanje Quetzalcoatlovo uskrsnue vue kor
ijenje iz vremena mnogo starijeg o Kristova. S istim se problemom susreu i kranski
teolozi koji se ba\ bliskoistonim likovima poput Adonisa i Tamuza, o kojima su pr
ie kn ile stotine godina prije Kristova roenja. Je li Kristov ivot bio oblike van ru
kom njegovih biografa ili njegovom voljom na temelju stari
pria o heroju, umrlom i uskrslom, kakve su slavili diljem Bliskog istoka? Slinosti
izmeu Kristova ivota i obrazaca ivota drevnih Venerinih boanstava tvore jezgru mnog
o ire povijesne zagonetke koja nije nikad bila na zadovoljavajui nain raspletena, i
ako su je teolozi svjesni ve gotovo dvije tisue godina.
Time ne mislimo rei da bi se prie o herojima od Krista do Quet-zalcoatla mogle sve
sti na samo jedno objanjenje, utemeljeno na mitologiji kojom je okruen planet Vene
ra. Daleko od toga. Ali nam taj problem ukazuje na sloenost pitanja koja se tu ja
vljaju. U devetnaestom su stoljeu njemaki uenjaci razvili vrlo uvjerljivu teoriju d
a se sve prie o drevnim junacima temelje na mitu o bogu Sunca. Tako je ak i VVilli
am Teli, srednjovjekovni strijelac iz vicarske predaje koji se borio protiv austr
ijskih ugnjetaa, bio utisnut u kalup solarnog junaka. (Jabuku to ju je morao staviti
sinu na glavu i prostrijeliti bila je, dakako, simbol Sunca!) Podjednako su sim
plicistike teorije bile skovane i u sluaju Robina Ho-oda, engleskog ekvivalenta vic
arskog seljakog junaka Telia. Mnogo se ve puta pojavila tvrdnja da su i on i kralj
Artur isprva bili bogovi, koji su se kroz prepriavanja polako sveli na smrtnike
- ali su dokazi u oba sluaja neuvjerljivi.
Naalost, meutim, kad je rije o tumaenju legenda i mitova, ne postoji nikakav ni jedn
ostavan ni univerzalan odgovor, ni jedinstven klju koji otvara njihova znaenja. Sv
aki sluaj moramo suditi pojedinano, na pozadini povijesnih i arheolokih dokaza, pa
su uopavanja nemogua. Iako se iza legende esto krije istina, ona je raznovrsna kao t
o su to i same legende.
Ponekad su razlozi za razvijanje legende daleko od svake religije i jednostavno
politiki. Atena je u petom stoljeu prije Krista postala sredozemnom velesilom i ta
da se legenda o njezinu heroju Tezeju digla brzinom rakete, a prie su se o njegov
im pustolovinama poele nadmetati i s priama o samom Heraklu. Velikom je gradu treb
ao i veliki junak koji e ga predstavljati. Prie o Robinu Hoodu bile su u srednjovj
ekovnoj Engleskoj silno omiljene u niim slojevima, nezadovoljnim zbog blaga to su
ga zgrnuli njihovi gospodari. Napose je omraena bila Crkva zbog svoje gramzivosti
na materijalna doba, pa to je opat u nekoj prii bio bogatiji i deblji i to su ga v
ie ponizili Robin i njegovi, to je ljudima bila draa.
Prie o Arturu, kralju Britanaca, bile su najomiljenije na keltskom rubu Britanije i
Francuske, gdje su Briti, autohtoni stanovnici Cornvvalla, VValesa i Bretanje,
preivjeli najezdu saksonskih (saskih) i normanskih osvajaa poetkom srednjeg vijeka.
Nakon to su Normani 1066. Sak-soncima (Sasima) oteli britansku krunu, vjeto su pr
ie o kralju Arturu
Heraklo se vozi u zlatnom peharu u kojem bog Sunca plovi preko oceana izmeu suton
a i zore. Iako je Heraklo imao nekakve veze sa Suncem, njega ne moemo objasniti sam
o kao jo jednu verziju Suneva boanstva.
izokrenuli u svoju korist. Tako Artur vie nije bilo Saksonac (popu tlaenih englesk
ih kmetova), nego kralj itave Britanije, a u dvanae stoljeu s Arturovim su se kult
om ve poeli povezivati i normansk( uvinski kraljevi (vidi odjeljak Grob kralja Artu
ra u poglavlju Podv; Pojava pria o tome kako je Artur osvojio kotsku, Irsku, Franc
uski jo dalje zemlje, savreno se uklapala u njihove imperijalistike plan
Pa ipak, politiki motivi koji su stajali iza irenja i rasta pria o cima poput Tezej
a i Robina Hooda ipak ne predmnijevaju da oni nis kad ni postojali. Nema dvojbe
da su iza mnoenja legendi oko ameri revolucionarnog junaka Georgea Vvashingtona s
tajali politiki razlo: ni ta injenica ni mala vjerojatnost da je ikad uspio baciti
peni piek tave rijeke Delavvare nee nas navesti da povjerujemo kako on nije i i
stvarno postojao.
Moda e naa spremnost da prihvatimo kako su Amazonke s no postojale, kako je u krets
kom Labirintu doista ivjelo udovite i prie o kralju Arturu i Robinu Hoodu temelje na
ivim ljudima, pa da je Dracula bio povijesni vladar Transilvanije, zazvuati bizar
no kao to veli stara izreka, istina ponekad zna biti udnija od lai.
TEZE J I MINOTAUR
Cini se prirodnim daje Minotaur, to udovite iz grke mitologije s skim tijelom i bik
ovskom glavom, nastao na vrlo neobian nain. K legendarni vladar Minos obznanio svo
je pretenzije na prijestolje K najveeg od egejskih otoka, zamolio je boga mora po
sejdona da mu m znakom potvrdi njegovo pravo. Posejdon je posl 10 zasljepljujue b
i bika pa kad je ovaj izronio iz valova, oekivao je de. e mu ga Minos p jeti na rtv
u. Minos je, meutim, bika sakrio meu drugu stoku, a u sto njega rtvovao drugog, sas
vim obinog. Zbog toga mu se Pose osvetio. Natjerao je njegovu enu Pasifaju da se u
reenog bika zalji to s takvom plamenom strau, da je zamolila Dedala, slavnog tehn
i izumitelja, da joj pomogne toj strasti i udovoljiti. Dedal je nato napi uplju d
rvenu kravu, pokrio je kravljom koom i postavio na kotae vene u papcima. I tako ju
je odvezao na poljanu gdje je Minos drao log bika. U tu se skalameriju sakrila P
asifaja, a bika su navabili da n na tako skrivenu enu. Posljedica je toga bila da
je Pasifaja rodila Mir ura. Da prikrije eninu sramotu, Minos je to udovite zatvorio
u go splet hodnika, takozvani Labirint, gdje se hranilo mesom djece koju r
Teze; ubija Minotaura. S atenske vaze iz 5. stoljea prije Krista.
kao danak slao podloeni mu grad Atena. Napokon je mladi junak Tezej, jedno od etrn
aestero atenskih djeaka i djevojica to su ih svake godine slali Minotauru kao krmu,
golim rukama ubio udovite i pobjegao iz labirinta uz pomo Minosove keri, kraljevne
Arijadne.
Tako glasi pria o Tezeju i Minotauru, u obliku u kojoj su je priali Grci od osmog
stoljea prije Krista pa nadalje. Pa ipak, kako je i zato nastala ta bizarna pria? K
ad je 1900. britanski arheolog sir Arthur Evans otvorio lokalitet Knossos na Kre
ti, inilo se da odgovor smjesta slijedi. Evansa su privukle legende, koje vele da
je Knossos neko bio prijestolnica kralja Minosa i ono to je naao nadilo je sva oekiv
anja. Palaa u Knossosu, koju je iskopao, bila je prava zemlja udesa, sagraena prije
nekih 3500 godina. Taje palaa bila golema razbacana graevina na vie katova povezan
ih stubama, imala je nunike sa sloenim sustavom odvodnje, kupaonice i zidove ureene
prekrasnim freskama, a prizori su na njima pred oi dozivali slike izvanredno kul
turnog i dokonog drutva.
Civilizaciju koju je otkrio Evans je nazvao minojskom prema legenda: nom kralju. S
like je bikova nalazio posvuda, od siunih rezbarija na p< atima i peatnjacima pa sve
do dramatinih freski na kojima su akroba skakali biku preko lea. Evans se, dakako
, odmah sjetio prie o Mine tauru i pomislio da su mladii i djevojke to ih je Atena
slala kao dana Minotauru za hranu zapravo bili uvjebani akrobati koji su sudjelov
ali igrama s bikovima, koje su, pretpostavio je, bile dio nekakvih dramat nih rel
igijskih rituala. Malo ih je moglo preivjeti taj opasni sport presks kanja preko
otrih rogova ogromnoga bika. Je li iz toga nikla legenda Minotauru, ubojici ljudi
?
Isto je tako i knososka palaa, sloena kao golemi kompleks povezi nih dvorita i soba
, mogla postati prototip mitskog Labirinta na koji j atenska mladost bila osuena.
Sto se pak tie slike Minotaura kao ovjek s bikovskom glavom, pretpostavio je da s
u Minojci, ba kao i Egipan bar za jednoga svog boga smatrali da ima dijelom ivotinj
ski lik.
Labirint
udovite sa ivotinjskom glavom na kretskom kamenom peatu iz bronanog doba.
Kad je rije o opoj pozadini legende, nalazi s Krete nedvojbeno potvrdu ju bika. No
je li to dovoljno da se objasni Minotaurovo podrijetlo? Iako n moemo od mitova i
legendi oekivati da imaju racionalno objanjenj( ipak tradicionalno shvaanje da je pr
ia o Minotauru potekla iz igara pre skakanja bika kojeg su drali u labirintskoj pa
lai ostavlja neka neugodn neodgovorena pitanja.
Kao prvo, ve su i samo shvaanje daje Labirint zapravo bila palaa Knossosu sruila nek
a novija istraivanja provedena, gle uda, ne na Kre ti, nego u Egiptu. Godine 1991.
austrijski arheolozi koji su iskapali nala zite Tel ed-Daba u egipatskoj delti o
tkrili su dvorski kompleks s kultu rom koja sasvim sigurno nije bila egipatska.
Zgrade potjeu iz doba Hik sa, stranih vladara Egipta u sedamnaestom stoljeu i s poe
tka esnaestog Prvo se inilo da taj strani element kod Hiksa dolazi s istoka - kera
mika metalni predmeti i ostali nalazi iz Tel de-Dabe nastavljali su navoditi n z
akljuak da su hikski kraljevi doli iz Palestine ili Sirije i da su semit ski narod
poput Arapa i Izraelaca. A onda se, u samom sreditu hikskog grada, dogodilo zapa
njujue otkrie: bili su to fragmenti freski s nedvoj beno egejskim prizorima to su u
velike podsjeale na one s Krete, iako si zapravo bile starije od knososkih. Meu nj
ima su se nali cvjetni prizo ri u minojskom stilu, bikovske glave pa ak i fragment
i freske na kojoj ji
Fragment s freske u egejskom stilu iz Tel ed-Dabe (sjeverni Egipat) s prikazom a
krobata kako visi biku s vrata. U pozadini je prizora labirintski uzorak.
bio prikazan kretski sport skakanja preko bika. Na njoj su bili i ponovljeni mot
ivi labirintskog obrasca okrueni bikovskim glavama, a labirintski je obrazac ista
apstrakcija, posve razliit od plana palae u Knossosu. On je oito mnogo srodniji arh
etipu labirinta, tog skoro univerzalnog simbola povezanog s misterijem ivota i sm
rti (vidi odjeljak Glastonburvjska spirala u poglavlju Zemljani likovi).
Ako kretski Labirint nije bila palaa u Knossosu, nego apstraktna ja iz religijsko
g kulta, onda je moda i Minotaur, koji je vrebao u njej sreditu, bio neto vie od puk
og odraza opasnih igara s bikovima. Pri je o kralju Minosu, njegovoj palai, njego
voj mornarici i njegovu car: Atenjani su sauvali u svojoj prii o Tezeju i Minotaur
u. Arheologi pokazala da te prie imaju solidan temelj. No bi li se nekakav smisao
: gao kriti i iza najrunijeg dijela prie - da su djeca to su ih Atenjani kih sedam
godina slali u Knossos bila namijenjena Minotauru za hra
Ljudske rtve?
Odavno ve raspolaemo dokazima koji bi mogli potpuno razbiti s drevne minojske civi
lizacije izvedenu s fresaka. Prizori s ljiljanima i c tovima lotosa gurkaju se s
a slikama otmjenih dama zauzetih govoj njem i reenjem - to daje sliku sve u svemu
vrlo rafiniranog, kultur i razigranog drutva koju donekle zatamnjuje prizor samou
bilaki c sne igre preskakanja bikova. Mnogo mraniju sjenu na sve to bac meutim, jeziv
a otkria do kojih je 1979. u podrumu neke velike kui Knossosu doao Peter Warren, p
rofesor antike arheologije na Bris skom sveuilitu.
Gornji su katovi kue propali u podrum pa su u njemu pronae predmeti iz njih - tako
i mnogi svjetovni objekti, poput utega s tkalac stana, ukrasnih kuglica, orua i
keramike. Nala se tu i velika ara p peene zemlje pa ostaci jestivih pueva i koljaka t
e tri ljudske kosti, jednoj od kojih su se (to jest na vratnom kraljeku) vidjeli
i tragovi sje nja. Zato su namirnice bile tako pomijeane s ljudskim ostacima? 1 se
dokaza nastavio u susjednoj prostoriji, koju je Warren takoer iskoj a koja je do
bila ime Prostorija s djejim kostima. Tu je pronaao 251 votinjsku kost uzetu s goved
a, ovaca, svinja i pasa, ali i 371 ljudsku k odnosno kotani fragment. Analize su
pokazale da su one bile uzete barem etiriju pojedinaca i da su svi oni bili djeca
. Sve u svemu, na al< kostiju bili su otkriveni tragovi nastali to zasijecanjem, to
piljenjem nom pilom. U drugim su prostorijama kue pronaene jo 54 ljudske '. sti, s
ve odreda djeje, a i od njih je 8 bilo zasjeeno.
Warren i njegova ekipa ostali su zbunjeni nad smislom tog nals U nekim su drevni
m kulturama mrtvace prije pokopa komadali i ski li im meso pa ih ak i iskapali ka
d bi se raspali kako bi ih onda pokoj po drugi put. U sluaju, meutim, tih djejih ko
stiju, zasjeci su bili leko od krajeva, gdje bismo ih oekivali u sluaju da su razl
iiti dijel
tijela (recimo nadlaktica, podlaktica, aka) bili namjerno razdvojeni. To je Waren
u, a i strunjaku za kosti Louisu Binfordu, potvrdilo da te kosti nisu bile sjeene
kako bi se razglobio kostur, nego radi uklanjanja mesa. Ipak je nepostojanje tra
gova uzdunog struganja pokazalo da svrha toga nije bila uklanjanje i posljednjeg
traga mesa a ne samo krupnih komada - pa stoga cilj toga oito nije bilo ienje kostur
a od mesa. Po tome se dalo zakljuiti da to to se radilo s kostima nije bio dio pog
rebnog rituala. Oito je na djelu bio nekakav drugi kultni in, to je Warrena navelo
na jeziv zakljuak da je ovdje bila rije o ritualnom rtvovanju malene djece, koju su
potom kuhali i jeli.
Naravno, to priznaje i sam Warren, ne postoji niti moe postojati apsolutni dokaz d
a su meso te djece, poto su ga uklonili s kostiju, doista jeli. Pa ipak se ini daj
e to mnogo vjerojatnije objanjenje od svih drugih, da spomenemo samo tvrdnje kako
je rije bila o prostom umorstvu odnosno pripremi za pogreb. Klasiar Dennis Hughes
sa Sveuilita Iowa iznio je tezu da su te kosti donijeli u podrum radi drugog pogr
eba i da su, prije nego to su tu pohranjene, ve bile odvojene i oiene od mesa. Pa ipa
k priznaje da nisu naeni nikakvi tragovi pogrebnog rituala. Iako je poznato daje
na Kreti iz bronanog doba postojao drugi pogreb, nije otkriven nijedan sluaj da su
prije ponovnog ukopa s tijela uklanjali meso ili tijelo namjerno razglabali. Run
a injenica s kojom se moramo suoiti glasi da bi arheolozi, da su takve tragove zas
ijecanja nali na ivotinjskim kostima, bez puno razmiljanja zakljuili da pred sobom i
maju ostatke obroka.
VVarrenovo objanjenje da je rije o ritualnom hranjenju ostaje i dalje najbolje od
svih predloenih, iako ono snano udara na tradicionalnu predodbu o miroljubivom minojs
kom drutvu. Prisutnost ivotinjskih kostiju sa slinih zasjekotinama, ispeena zemlje i
jestivi puevi - sve to govori nam da su ta djeca bila zaklana, skuhana i pojeden
a zajedno sa ivotinjama na gozbi povezanoj s nekakvim sablasnim religijskim kulto
m. Nije teko zamisliti da su rtve tog ljudoderskog kulta bile dopremane iz podjarml
jenih zemalja - primjerice iz Atene, ba kao u legendi o Te-zeju. Ako je Warren u
pravu, imamo novo objanjenje nastanka legende o udovitu iz Knossosa koje je jelo dj
ecu, jer u Knossosu je onda doista postojalo udovite, moda bez bikovske glave, ali
zato sasvim stvarno i zlokobnije i od samog legendarnog Minotaura.
Minotaur na antikom noviu iz Knossosa, Kreta.
NEUHVATLJIVE AMAZONKE
Kad su iscrpili riznice Meksika i Perua, panjolski su se konkvista< ri sredinom es
naestog stoljea okrenuli srcu junoamerikog kontine - ispresijecanoga golemim, naizg
led beskonanim rijekama, okruer neprohodnom praumom i naseljenom nepoznatim plemeni
ma. Njihi su zanimanje nadraile prie o skrivenoj civilizaciji u unutranjosti koi ne
nta, o carstvu bogatom zlatom kojim vlada rasa stranih ratnica, tal zvanih Amazon
ki.
Godine 1500. panjolci su ve poeli istraivati ua rijeka na o li Brazila i Venezuele. Im
alo je dublje prodiranje u rijeke, meutim, 1 vrlo problematino. Mnogi su istraivai p
okuali otkriti srednji kan zaploviti uzvodno, no zbog kolosalne veliine rijenih est
uara, koji su razlijevali na sve strane, traenje je matinog ogranka rijeke bilo na
lik t enju igle u stogu stijena. Nedae su jo vie pojaavali neprijazno poi bije i esto
gresivni domoroci. Prvi su pogled u unutranjost zapadr ci bacili tek 1544. kad su
Francesco de Orellana i njegova druina iz\ istraivaki pothvat koliko smion, toliko
i bezuman. Krenuvi iz Perua
Na ovom nizozemskom bakrorezu iz 17. stoljea vidimo Amazonku, odjevenu u klasinom
grkom stilu, kako sjedi na pasancu, jednoj od neobinih novih ivotinja na koje su na
ili rani istraivai Amerike.
suprotnoj obali June Amerike, oni su se deset mjeseci probijali kroz ume i planine
unutranjosti. Tako su napokon doli do izvora velike rijeke Maranon pa sagradili b
rodove i onda jo devet mjeseci plovili nizvodno, sve do atlantske obale i spasa.
Od svih zgoda koje su im se dogodile dok su istraivali unutranjost Brazila, javnos
ti je bila najzanimljivija njihova arka s Amazonkama.
Prema kroniaru ekspedicije, kad je de Orellanina druina plovila niz rijeku Maranon
, zavila je za krivinu i na obali pred sobom [ugledala] mnoga sela, neka i vrlo v
elika te blistavo bijela. Tako su se najednom nali na odlinoj zemlji i pod vlau Amaz
onki. Upozoreni na dolazak panjolaca, domoroci su se sjurili na obalu pa im se poel
i rugati i prijetiti im da su nas doli odmjeriti i sve odvesti Amazonkama. Nato su p
anjolci zapucali, a kad su pristali, uslijedio je protunapad itave vojske Indijan
aca na elu s desetak enskih kapetanica, koje je kroniar ekspedicije opisao kao vrlo bi
jele i visoke. Pa nastavio: Sve su vrlo stamene, hodaju gole, ali s pokrivenim sti
dnim dijelovima, s lukom i strelicama u ruci, borei se kao deset njihovih mukaraca
. ovjek kojeg su zarobili u boju rekao im je o njima jo poneto, naime da se te ratni
ce, ili Amazonke, jednom godinje zdruuju s mukarcem, ali da zadravaju samo ensku djec
u, kojoj spaljuju desnu dojku da joj olakaju strijeljanje iz luka.
Poslije te zgode de Orellana je rijeku Maranon preimenovao u Rio das Amazonas, rij
eku Amazonki, stoje ostala do dananjeg dana.
Prie su se o amerikim Amazonkama pojavile ve za prvog Kolumbova putovanja. Na povra
tku, u sijenju 1493., Karibljani su mu s Hispa-niole (dananjeg Haitija) rekli kako
je susjedni otok, zvan Mantinino, napuen enama. One, navodno, u odreeno doba godin
e dopremaju mukarce pa ih onda opet otpremaju, zadravajui samo keri koje im se rode.
Te su ene odane ratovanju, nose mjedeni oklop i vjeti su strijelci. Iako je Kolum
bo na kasnijim putovanjima traio tajanstveni otok ena, nikad ga nije i naao. Dapae,
sve do danas nije otkriveno ni koji bi to otok uope bio Mantinino. Pa ipak su se
glasovi o ratnicama nastavili iriti. Mijenjalo se samo mjesto na kojem su ivjele,
udaljavajui se stalno sve vie na zapad i u sve zabitnije krajeve, jer se neuhvatlj
ive Amazonke tvrdoglavo nisu dale nai.
U de Orellanino doba Amazonke su se ve bile preselile u dubinu amazonske praume. A
li, kad je rije o tom enskom plemenu, konkvi-stadore nije vodila tek puka radoznal
ost. Jer, prema rijeima jednoga suvremenog panjolskog autora, ako su to one Amazonk
e koje su proslavili historiari, onda se u njihovoj zemlji kriju blaga koja e obog
atiti svijet. Drugi je pak tvrdio da carstvo Amazonki toliko obiluje srebrom i zl
atom
da od njih izrauju ak i stolice i kuanski pribor. Jedina legenda koj mogla mjeriti
s legendom o junoamerikim Amazonkama bila je lej da o El Doradu (pozlaenom), kralju j
ednog drugog skrivenog cars koji se navodno praio zlatnim zrncima kao talkom. Sir
Walter Rele zlosretni engleski istraiva i osniva Virginije, bio je uvjeren da su D
orado i Amazonke stvarni. Zato je u potragu za njima poveo dvije spedicije, 1595
. i 1616. Nije, dakako, naao ni jedno ni drugo i sva m dobit bila prezir u domovi
ni.
Slino su njemu i panjolci i Portugalci u vie navrata pokuavali ] nai Amazonke, ali u
tome nisu bili nita bolje sree. Jo 1553. panjc je ljetopisac Francisco Lopez de Goma
ra o tome govorio s prezirom:
Ne vjerujem da e ijedna ena spaliti ili odsjei dojku da bi mogla strijeljati iz luk
a, jer to ine sasvim dobro i s objema... Nikad se tako neto nije vidjelo uz tu rij
eku niti e se vidjeti! A zbog te podvale mnogi ve piu i priaju o Rijeci Amazonki.
De Gomarini su prilino zajedljivi komentari bili sasvim na mje Nijedan se konkvis
tador nije vratio u panjolsku s ikakvim dokazon svoje tvrdnje, primjerice sa zaro
bljenom ratnicom amputirane dojke. ] ma dvojbe da su se Junoamerikanke borile ram
e uz rame s mukarc dok su branili svoje selo od panjolskih pljakaa, ali time nisu po
s pripadnicama nikakve amazonske rase.
Osim toga, mnogi su istraivai, meu kojima i Kolumbo i de Ore na, ispitivali domoroc
e koji su im sluili kao prevodioci, ali koji esto su ba sasvim vladali odnosnim jez
icima. Uz prevodioce koji su se tru ugoditi svojim gospodarima i sa sugovornicim
a kojima se prijetilo si ljanjem na muke, nije nimalo teko shvatiti da su panjolci
umjesto ist esto uli ba ono to su eljeli uti, a to je bila potvrda njihova vjerovj da
postoje skrivena carstva pod vlau kraljica ratnica koje se kupaju u : tu. Iz njih
ovih je dnevnika inae jasno da su te ljude jako malo zanin i stvarni obiaji plemen
a ija su sela premetali u trganju za nitima koj< ih odvesti do izgubljenih carstav
a.
Pa iz ega su onda iznikli ti panjolski snovi? Zato su oekivali e u Brazilu otkriti iz
gubljeno amazonsko carstvo? To svakako nije 1 zbog rijeke Amazone, koja je dobil
a ime po legendarnoj rasi, a ne obi no. To to su panjolci uli od svojih izvora, s tor
turom ili bez nje,
10 je samo prepriavanje jedne mnogo starije legende, preuzete od am kih pisaca St
aroga svijeta. Sve to su panjolci u esnaestom stoljeu
11 o brazilskim ratnicama jo su dvije tisue godina prije njih rekli si Grci.
Pa kako su se to Amazonke iz antike legende uspjele preseliti u daleki Brazil, ze
mlju (koliko nam je poznato) potpuno nepoznatu starim Grcima? Rast je te legende
ve sam po sebi izvanredna pria koja nas vodi na kraj svijeta i natrag. Ali na kra
ju tog dugog puta otkrit emo da postoje dokazi o stvarnom postojanju Amazonki, ia
ko su one ivjele daleko, daleko od brazilske praume.
Heroji i Amazonke
Legenda je o Amazonkama stara koliko i sama grka knjievnost. Tako ve u osmom stoljeu
prije Krista Homer u svom velikom epu Ilijadi spominje Amazonke, koje idu u rat
kao mukarci i s kojima se Prijam, ostarjeli kralj Troje, arkao u mladosti. No te su
Amazonke sve prije negoli nekakvo zapadno pleme, jer su dole iz krajeva istono od
Troje pa se tako i Prijam s njima borio u Frigiji, zemlji u srednjoj Anatoliji
(dananjoj Turskoj). Homer o njima dalje ne veli nita te se ini da je pretpostavljao
kako je njegova publika s njima ve dobro upoznata.
Nove pojedinosti doznajemo iz djela kasnijih grkih pjesnika i dramatiara, jer su i
m Amazonke bile omiljena tema. Jedna pria veli kako su se ukljuile u Trojanski rat
, ovaj put kao saveznice kralja Prijama. Nakon to su pobile dobar broj grkih vojni
ka, njihovu je lijepu kraljicu Pentesileju napokon u boju ubio grki junak Ahilej.
Kad joj je, meutim, ugledao mrtvo tijelo, strastveno se u nju zaljubio, a prema
jednoj ju je verziji te prie ak na bojitu tako mrtvu i obljubio.
I mnogi su drugi grki heroji doivljavali pustolovine s Amazonkama. Kad je Heraklu
(rimskom Herkulu), najslavnijem od svih junaka, miken-ski kralj odredio dvanaest
zadaa, jedan je od tih nemoguih podviga bio i otimanje pojasa Hipolite, kraljice
Amazonki. Heraklo je potom sa svojom druinom otplovio u Crno more (koje dijeli Ru
siju od Turske), na kojem su ivjele Amazonke, pa zakljuio da e do pojasa najlake doi
ako osvoji Hipolitino srce. Privuena njegovim miiavim tijelom, ona mu je taj pojas
i ponudila. Druge su, meutim, Amazonke pomislile da im je Heraklo doao oteti kralj
icu pa su se sjatile oko nje i uzele je u zatitu. Kad ih je ugledao, i sam se Her
aklo uspaniio. Zato je ubio Hipolitu, strgnuo joj pojas i uzmaknuo sa svojom druin
om, maem si krei put sve do svojih brodova i spasa. Grki su junaci u tom kreevu zarob
ili mnotvo Amazonki i odveli ih.
Amazonke su im se strano osvetile. Udruile su se s nomadskim plemenom Skita iz june
Rusije pa udarile na Grku i poharale je. Atenskom
Heraklo se bori s Amazonkama (zamijetimo da imaju samo jednu dojku). Prizor s grk
e vaze iz 5. stoljea prije Krista.
su kralju Tezeju (vidi odjeljak Tezej i Minotaur u ovom poglavlju) t itava etiri m
jeseca da ih odbije. Iako je itava ta epizoda gotovo si bila izmiljena, ipak su Gr
ci u antiko doba znali pokazati tono n na kojem su se te bitke odigrale, pa ak i gr
obove u kojima su bile ] pane pale Amazonke.
U istim grkim izvorima nalazimo i izvorne opise amazonskih tvenih obiaja, a koje e
kasnije ponoviti panjolski autori. Grci su < vjerovali da meu njima postoji obiaj u
klanjanja desne dojke kot vojica pa su iz njega izveli i samo ime Amazonke (prema a
, b mazos, dojka). Smatralo se da one ive u zajednici samih ena.
karee su, u rasplodne svrhe, dopremale iz susjednih plemena pa ih vraale. Muko su
pak potomstvo ili davale drugima ili ve pri roenju sakatile, kako nikad ne bi bilo
sposobno za borbu. Iako su Amazonke bile vjete svim ratnikim vjetinama, posebno su
se isticale u strijeljanju iz luka i jahanju.
Tako glasi legenda o silnim Amazonkama. Najraniji grki prikazi zemlju ili zemlje
Amazonki jednoglasno smjetaju istono od Grke. Pretpostavlja se da su osnovale neke
gradove u Maloj Aziji, primjerice Efez i Smirnu na egejskoj obali dananje Turske,
doavi kao osvajai i kolonisti jo dalje s istoka. Za domovinu Amazonki pak vele da l
ei uz obalu Crnog mora, dakle u podruju koja su, s gledita starih Grka, bila naselj
ena tajanstvenim plemenima divljih i esto bizarnih obiaja.
Smatralo se da jedna od amazonskih domovina lei u jugoistonom kutu Crnog mora, oko
rijeke Termodona. I ba se tu, kako vele, Heraklo namjerio na Hipolitu. Druga je
pak njihova domovina bila kraj drevne rijeke Amazone, koju su Grci znali i pod ime
nom Tanais, na sjevernoj strani Crnog mora. Za Grke je ona bila granica Europe i
Azije, a danas je poznajemo kao rusku rijeku Don, odnosno Dnjepar.
Prema starim je zapisima teko zakljuiti koja je od tih dviju rijeka stvarno tekla
kroz amazonsku domovinu, iako zemljopisni detalji legendi i nisu ba jako vani. Grc
i su openito bili suglasni da Amazonke ive na rubu istonoga dijela Crnog mora, a ba
se u tom podruju i susreemo s jednom zanimljivom pojavom. Poslije petog stoljea pri
je Krista Grci su se ve mnogo bolje upoznali sa zemljama oko tog mora. Pa ipak pr
ie o Amazonkama nisu nestale, nego su nastavile kruiti, postavi ak detaljnije i konk
retnije. Za razliku od panjolaca u Americi dvije tisue godina poslije toga, Grci n
isu morali mitsku zemlju Amazonki stalno odmicati sve dalje i to zato to su bili
uvjereni da su u junoj Rusiji stupili u kontakt s njima kao realnom pojavom.
Stvarne Amazonke?
Najraniji zapis o Amazonkama bar donekle blizu neemu u to bi se moglo povjerovati
potjee od grkog historiara Herodota (5. stoljee prije Krista). Herodot je u svoju Po
vijest esto umetao i fantastinu grau, od koje navedimo prie o leteim zmijama u Arabij
i. Pa ipak veina njegovih prikaza Amazonki djeluje vrlo svakodnevno, a napisani s
u u istom tonu kao i opisi obiaja Egipana i Babilonaca. Njegov opis moda i nije iz
pr-
ve ruke, ali u to su se doba njegovi sugraani Atenjani ve dobro upozr s narodima j
une Rusije. Sad su ve mnogi Skiti (stoje ope grko ime sva plemena drevne Rusije) ivje
li u Ateni, a korpus skitskih strijelaca, bova u javnom vlasnitvu, sluio je u svoj
stvu svojevrsne pravosudne { licije. (Jedna starogrka komedija stoga prikazuje po
licajca sa smijeni ruskim izgovorom.)
Prema Herodotu, jedno njihovo pleme, Sarmati (Saurorriatae), iz klo je iz brakov
a izmeu Skita i Amazonki. itavu pak legendu zapoi priom o tome kako su Amazonke dosp
jele u junu Rusiju. Kad su gr junaci poharali Termodon, navodno su svoje brodove
prekrcali zarobi nim Amazonkama. Neke su od njih pobile svoje gospodare i doepale
brodova, to ih je dovelo u nezgodu, jer jo nikad nisu plovile. Ostavlj( na milost
i nemilost vjetru i valovima, otplutale su preko Crnog mora : do njegove sjever
ne obale, gdje su pronale konje i poele napadati m sne Skite. Shvativi da su ti nap
adai ene, Skiti su im odluili naprai djecu. Stekli su njihovo povjerenje, sparili s
e s njima pa se odselili pre Tanaisa, gdje su nali novi dom. I dananji su Sarmati
njihovi potorc Herodot nastavlja:
Sarmatske su, meutim, ene nastavile po starom pa odlazile u lov na konju ponekad s
mukarcima, ponekad bez njih, vodile ratove i odijevale se kao mukarci. Jezik je t
ih ljudi skitski, ali je oduvijek bio iskrivljen, zato to ga Amazonke nikad nisu
nauile govoriti kako treba. Kod njih postoji brani zakon koji djevojci brani da se
uda dok u boju ne ubije neprijatelja. Neke njihove ene, jer ne mogu udovoljiti t
om uvjetu, i ostare i umru kao usidjelice.
Posljednji dio tog izvjetaja nije nimalo nevjerojatan. A u stoljeii koja su uslije
dila, drugi su pisci u vie navrata potvrdili postojanje tih s vremenih Amazonki.
Uvijek su, dakako, kruili i fantastiniji glase Tako neki drevni autori oprezno pre
nose tvrdnju da je Aleksandra Vt kog (356. - 323. pr. Kr.), mladoga makedonskog
osvajaa ije se carst proteglo do duboko u srednju Aziju, posjetila kraljica Amazon
ki da s nj raspravi o moguoj romantinoj alijansi. Mnogo godina poslije Aleksa drov
e smrti, jedan od vojskovoa koji je s njim proao mnoge pohode, je priu prokomentira
o rijeima: Da mi je znati gdje sam tog dana bi Druge izvjetaje, napose one napisane
u rimsko doba, mnogo je tee c baciti tek tako.
Dva stoljea poslije Aleksandra, briljantni rimski vojskovoa Pom-pej, jedno vrijeme
najvei takmac Julija Cezara, krenuo je u pohod na istok. Izbio je, naime, rat s
Mitridatom VI., vladarom Ponta (monog kraljevstva na junoj obali Crnog mora), koji
je pobio rimske koloniste u Maloj Aziji. Kad se s njim napokon 65. pr. Kr. susr
eo na bojnom polju, opazio je u Mitridatovoj vojsci i pomone trupe iz Skitije i S
armatije. Pobjeuje odnio Pompej, a rimski je historiar Apijan ovako izvijestio o n
jezinu epilogu: Meu zarobljenicima se i taocima nalo i nekoliko ena s ranama velikim
i opasnim kao i u mukaraca. Za njih su rekli da su Amazonke.
Poto je porazio Mitridata, Pompej je osvojio susjednu Armeniju pa poveo svoju voj
sku gdje jo nijedan Rimljanin nije stupio nogom. Njegove su legije produile na sje
ver sve do Kavkaskoga gorja koje lei izmeu Crnog i Kaspijskog mora (u podruju dananj
e drave Gruzije), do zemlje Albanije (koju ne smijemo brkati s istoimenom balkans
kom dravom). Pompejevu je vojsku pratio i grki pisac Teofan pa je zabiljeio obiaje A
lbanaca i njihovih susjeda. Prema onom to je Teofan otkrio, a prenio nam Strabon,
u brdima odmah iza Albanije ivjele su Amazonke. One pak, kad nisu ratovale, veli
Strabon,
provodile su vrijeme u obavljanju svakojakih poslova pa su tako i orale, sadile,
pasle stoku i napose vjebale konje, iako su najhrabrije uglavnom lovile na konju
i vjebale se u ratnikim vjetinama. Svima su im jo kao sasvim malima spalili desnu s
isu, tako da lake rade desnicom sve to je potrebno, a napose da lake bacaju sulicu.
One osim toga poznaju luk, sagaris [skit-sku sjekiru] i lagani tit te izrauju kac
ige, odjeu i pojaseve od koe divljih ivotinja. U proljee izdvajaju dva posebna mjese
ca kad se uspinju u susjedne planine koje ih dijele od Gargara. Gargari pak, u s
kladu s drevnim obiajem, takoer odlaze u te planine da s Amazonkama prinose rtve, o
sim toga i da s njima ope kako bi dobile djecu, a to rade kriom i u mraku, kako ko
ja kojega dopadne. Kad zanesu, alju ih od sebe. ensku djecu koja se tako rode Amaz
onke zadravaju za sebe, ali muku preuzimaju Gargari da ih podignu.
To je, u tri rijei, jezgra legende o Amazonkama, samo to se ovaj put o njima nije
govorilo kao o drevnom narodu koji se borio s Heraklom i Tezejem u maglama grke m
itske prolosti. Bila je to informacija koja se
Antiki kip Amazonke.
I
|
I
vratila s rimskom ekspedicijom u Kavkasko gorje iz 65. pr. Kr. Stv ili izmiljeno?
Moderni su klasiari onom to su grki historiari prihvaali ka njenicu posvetili vrlo ma
lo ozbiljnog zanimanja. Umjesto toga stvor: analize znaenja lika Amazonke za Grke
uglavnom u smislu prispoi borbe medu spolovima. Tako je, primjerice, 1949. Oxfo
rd Classical Di nary ustvrdio da pria o Amazonkama
najvjerojatnije nije nita vie od uobiajene putnike prie o dalekim strancima koji sve
rade naopako... Pokuaji pronalaenja sociolokog znaenja u toj legendi ili kakvog drug
og objanjenja koje polazi od postulata da se ona temelji na injenicama, svakako su
pogreni.
Novija istraivanja klasiara, koji su se usredotoili na drutvenu gu pria o Amazonkama
u grkom i rimskom drutvu (tj. na priu alegoriju bitke meu spolovima), nastavila su i
dalje mlako gledat Amazonke kao na neto povijesno mogue. Jedna je od najnovijih s
tu iz pera Williama Tvrrella, zauzela ovakav agnostiki stav:
Jesu li Amazonke ikad postojale? Moemo li ih samo tako otpisati?... Zapravo ne po
stoji povijesni nain ni da zanijeemo njihovo postojanje ni da ga dokaemo... Arheolo
zi dosad nisu otkrili ostatke nijednog amazonskog groba ili grada.
To nas navodi na tuna razmiljanja o tome koliko se suvremena: nost podijelila na p
retince - toliko, naime, da jedan klasiar moe takvu izjavu, posve neupoznat s rado
m strunjaka za rusku arheolo| Jer ruski arheolozi ve vie od stotinu godina tvrde da
su otkrili ama2 ski grob.
Amazonski grobovi
Koncem devetnaestog stoljea ruski je uenjak grof A. A. Bobrinski is ivao grobne hum
ke kraj Smele u Ukrajini i najednom naiao na nec kivano otkrie. Grobovi to ih je is
kopavao bili su bogati najraznovr; jim orujem, ali onda je Bobrinski, jedan od pr
vih kopaa koji se ozbi pozabavio i dokazima izvedenim iz kostura, najednom shvati
o da u ve< tih grobova zapravo lee ene.
Plan amazonskog groba u Holodnom Jaru (kraj rijeke Tjasmin na jugu Rusije) - kako
ga je nacrtao ovjek koji ga je iskopao, to jest grof Bobrinski, u 19. stoljeu. Gro
b potjee iz 4. stoljea pr. Kr., a u njemu lei enski kostur okruen orujem i drugim pogr
ebnim darovima. Njemu pod nogama lei muki kostur.
Prvi je od tih amazonskih grobova, kako ih je nazvao, potjecao iz etvrtog stoljea pr
. Kr. te je tipian za itavu grupu. U velikoj grobnoj raki, pokrivenoj drvenim okvi
rom i zemljanom humkom (kurganom), leala su dva kostura. Prvi, koji je oito pripad
ao najvanijoj osobi u grobu, bio je enski i paljivo poloen da poiva u smjeru istok-za
pad. Pod njezinim je nogama, pod pravim kutom, bio poloen drugi kostur, vjerojatn
o muki. Svi su bogati grobni darovi skoro bez iznimke bili skupljeni oko enskog ko
stura. enski je kostur imao velike srebrne naunice, ogrlicu od kosti i staklenih p
erli, kao i bronanu narukvicu. Oko njega su leale kune stvari pa tako i keramika, b
ronano zrcalo, glineno vreteno, kojekakve namirnice i nekoliko stolnih noeva. Pa i
pak je taj kostur imao i oruje: dva golema eljezna iljka od koplja, od kojih je jed
an bio dug vie
od pola metra, kamenje (moda za praku), kao i ostatke krasno ures tobolca od drva
i koe, s dva eljezna noa i etrdeset sedam bronan ljaka za strelice. Uz kostur pod nje
govim nogama nije bilo nikakva c ja. Taj je, navedimo to radi usporedbe, od sveg
a imao samo narukvic miici, dva bronana zvonca i dvije ukrasne frule.
Od doba Bobrinskoga ruski su i ukrajinski arheolozi otkrili jo d ke amazonskih grob
ova. Njihova je zemljopisna rasprostranjenos obina gotovo koliko i njihov sadraj,
jer seu od june Ukrajine pa stepe june Rusije i sve tako do Pokrovke, uz granicu s
gotovo dvije t: kilometara dalekim Kazahstanom.
U Pokrovki je pak Jeannine Davis-Kimball, ravnateljica Centi prouavanje euroazijs
kih nomada (Berkelev, Kalifornija), jo od 199 svojim ruskim kolegama vrila iskapan
ja pedeset kurgana ili grobnih maka nastalih u razdoblju od otprilike 600. pr. K
r. pa do drugog sto prije Krista. U svakom je od tih kurgana u poetku bio samo je
dan L ali je poslije stoljeima sluio istoj svrsi - i to vjerojatno istoj obitelji
-dok se u njemu ne bi nalo i do dvadeset pet dodatnih tijela.
Znaajno je daje u kurganima iz Pokrovke u onom prvom grobu i ena, smjetena u raku u
sreditu. Iako to nije dovoljno da dokaemo trijarhalnost tog drutva, to ipak nedvoj
beno upuuje na zakljuak d ene bile ravnopravne mukarcima. Mukarci su se i ene pokapali
r; ito, a grobni su darovi oito odraavali njihovu ulogu u drutvu. U : bovima etrdese
torice mukaraca pronaeno je oruje pa je vjerojatni je o ratnicima. U jednom su se nal
i uzorci rude i eljezni talioniki lc sa zapeenom ljakom pa je to vjerojatno grob met
alca. etiri su dl mukarca bila pokopana s djetecem na ruci i gotovo bez ikakvih gro
l darova - je li rije o ubogim muevima-kuanicama? ene su ope pokopane s raznovrsnijim
i mnogobrojnijim grobnim darovima od n karaca. Jedan je razred ena pokopan s art
efaktima koji se tradicion; povezuju sa enskou i kuevnou - primjerice zrcalima (koja s
u st sprovodu ritualno razbijala), kolutiima s vretena te staklenim i kame: perla
ma. Druga skupina ena, poloena s glinenim ili kamenim rtv cima, koljkama, bronanim zr
calima i kotanim licama, mogla bi, ko smatra Davis-Kimball, okupljati sveenice. Naj
vee uenje ipak ziva skupina od sedam ena pokopanih ne samo s perlama i kolutiin vrete
na nego i sa eljeznim bodeima i maevima, bronanim vrcim; strelice i brusovima za otren
je oruja. Balaci su maeva i bodea up ljivo manji nego u grobovima mukih ratnika. Kimb
all je iz toga izvi; savreno logian zakljuak da su i te ene bile ratnici i da su ima
le ori posebno prilagoeno ruci. I kao to s pravom upozorava, kad netko t\ daje muki
kostur okruen orujem kostur ratnika, onda nitko ni da 1
pne okom. U Pokrovki u oko 14% grobova s orujem lee ene. Stoga ona na temelju toga
zakljuuje:
Neke su ene iz Pokrovke, iz eljeznog doba, u drutvu zauzimale jedinstven poloaj. ini
se da su one upravljale veinom imovine, izvodile rituale za svoju obitelj i klan,
jahale konje i vjerojatno lovile... stepsku antilopu i drugu sitnu divlja. U tre
nucima nevolje, kad bi neto ugrozilo njihov teritorij ili posjed, one bi se laale
sedla, luka i strelice da obrane svoje ivotinje, panjake i klan.
Ni na jednom podruju stepe grobovi s orujem nisu iskljuivo enski. Pa ipak je znaajno
da ba u Sarmatiji (podruju donjeg toka Volge), koju je Herodot oznaio kao sredite pr
eostalih Amazonki, nalazimo najvei postotak grobova ena-ratnica. U Sarmatiji dvade
set posto grobova s orujem pripada enama. Vrci za strelice, tobolci, lukovi i konjs
ka orma najtipiniji su nalazi u tim grobovima, to na upadljiv nain potvruje klasini o
pis Amazonki kao streljaica na konju. U njima se osim toga pojavljuje i iroko mnotv
o drugog oruja - kopalja, sulica, maeva, bodea i kamenja za praku zajedno s okovanim
pojasevima za zatitu ste-gana pri jahanju.
Profesorica Renate Rolle s Hamburkog sveuilita otila je jo dalje u rekonstrukciji tih
ratnikih Amazonki:
Taj razmjerno velik i raznovrstan arsenal oruja govori nam o vladanju raznim ratn
ikim vjetinama. Jahanje, toli nuno za lov i za borbu, zacijelo su uile i vjebale jo od
najranije mladosti... Jahanje na daleke staze moralo je biti glavni dio tog vjeb
anja zbog nomadskog naina ivota u podruju sjevernih pontskih i kaspijskih stepa kao
i velikih udaljenosti koje je trebalo svladavati. Oito je i da se od najranijeg
djetinjstva zahtijevalo intenzivno vjebanje s razliitim orujem.
Neki arheolozi nisu bili tako spremni prihvatiti dokaze iz tih amazonskih grobov
a, tvrdei da je to oruje mogli imati i isto ritualno ili simboliko znaenje. injenice t
o, meutim, ne potvruju. Na oruju iz amazonskih grobova u pravilu nalazimo tragove troe
nja - na ovaj ili onaj nain, ono je sluilo svojoj svrsi. Kraj kostura djevojice u p
ubertetu iz Pokrovke (stare trinaest do etrnaest godina) nalazimo i bode i tobo-la
c s desetak vraka od strelica. Krive joj kosti na nogama govore daje dobar dio ivo
ta provela na konju, dok se pretpostavlja da je vrak od streli-
ce, pronaen u vreici ovjeenoj oko vrata, bio amulet za jaanje strelj; vjetine. Drugi
grobovi jasno pokazuju da u njima lee ratnici. Na ne lubanjama nalazimo tragove r
anjavanja, dok je jednom kosturu bron vrak strelice jo zabijen u koljeno. Pokuavati
sve te dokaze - koji sav no odraavaju antike opise ena ratnica iz ruske stepe - po
biti mudr< njem, znai biti slijep kod zdravih oiju.
Amazonke na sve strane
ini se da ostaje malo sumnje da su izvorne Amazonke ipak pron; ne. Suvie se detalj
a iz arheolokih i antikih izvora slae i kad je i
0 irem podruju, o stoarskoj ekonomiji, jahakoj vjetini i izboru lu strelice kao najom
iljenijeg oruja. Drutvo to su ga tako nedavno otl Davis-Kimball i drugi arheolozi n
ije ba bilo strogo matrijarhalni ili paratistiki sustav kako su ga zamiljali Grci, a
li nam nije teko zami kako su te nomadske ene stepa mogle stvoriti dojam, moda i is
prai daje njihova zadnja.
itamo li ponovno Herodota, ali u svjetlu tih arheolokih otkria, mislit emo da su naj
stariji Grci, kad su upoznali ene iz Sarmatije, p postavili da im je prethodilo n
eko ekskluzivno ensko ratniko ple koje se zatim pomijealo sa Skitima. Budui da ene u
grkom drut\ pravilu nisu ratovale, moda je takva pria bila potrebna kako bi se ol sn
ilo zato je u junoj Ukrajini i Rusiji sve toliko drukije. A mogu da su te prie o dobri
m starim vremenima, kad su se ene same bc
1 same jahale, bez ikakve potrebe za mukarcima, ispriale same en Sarmatije. No bilo
kako mu drago, kad je jednom nastala, taje legenc drevnim Amazonkama nastavila
rasti te je jo bujala i nadimala se i u nesansno doba, dakle dvije tisue godina ka
snije.
Prvi je korak bio rast vjerovanja u propalo amazonsko carstvo, 1 se prostiralo k
roz Europu, Aziju i Afriku. Grcima je u tom pogledu raspolaganju stajalo mnotvo i
stonih modela. Veliko Hetitsko Carst koje je u mlaem bronanom dobu gospodarilo Anat
olijom i sjevern Sirijom (oko 1600. - 1200. pr. Kr.), zapravo je svoje sredite im
alo m junije od rijeke Termodona, legendarne domovine Amazonki na ju obali Crnog m
ora (vidi odjeljak Atlantida - izgubljena i naena? u ] glavlju Izgubljene zemlje
i katastrofe). Cini se da je jedno ime pod 1 jim su Grci poznavali Hetite bilo i
Alizones, to se lako moglo pobrka Amazones. Vjerojatno je ba iz te zabune i nikla
ideja da su Amazonke \ dale Anatolijom. Legende tvrde da su Amazonke osnovale E
fez i dn
gradove na egejskoj obali Turske, to bi u sluaju ruskih Amazonki bilo nemogue, ali
zato ne i u sluaju Hetita, koji su oko 1300. pr. Kr. izbili na Egejsko more i osv
ojili Efez (vidi Uvod u poglavlje Promatranje neba).
Kad je Amazonke jednom pobrkala s Hetitima, legenda je poela neobuzdano rasti, po
d utjecajem jo i drugih barbarskih carstava ijih su uspona i propasti Grci bili svje
doci. Skiti, ti nomadski susjedi stvarnih Amazonki, slili su se koncem sedmog st
oljea preko Kavkaskoga gorja na Bliski istok pa sa stranom iznenadnou osvojili i poh
arali sve to im se nalo na putu i tako na jug sve do Egipta. Sljedeeg su stoljea Per
zijanci iz Irana osvojili itav Bliski istok sve do Indije, ba kao to su i progutali
Egipat, junu Rusiju i Balkan sve do Grke. Grci su taj moni perzijski ratni stroj z
austavili u boju kod Maratona (490. pr. Kr.), Termopila i Sala-mine (480. pr. Kr
.), ali ta borba nee ostaviti traga sumnji da azijske horde posjeduju potencijal
da osvoje svijet. Ako su Skiti i Perzijanci mogli osnovati tako golema carstva,
zato to ne bi mogle i Amazonke iz davnina?
Kasniji su grki pisci razglabali o mitskom amazonskom carstvu te ga i stvorili u
doista epskim, interkontinentalnim razmjerima. Smatralo se da su Amazonke, poto s
u osvojile Anatoliju, napale i osvojile i Libiju, kako su Grci nazivali sjevernu
Afriku u cjelini. Jedan je pustolovni pisac iz drugog stoljea prije Krista - rij
e je o Dionizu zvanom Konorukac - smijeao rat izmeu Amazonki i visokociviliziranih Atl
antiana, koje je posudio iz Platonovih spisa (vidi odjeljak Atlantida - Izgubljen
a i naena? u poglavlju Izgubljene zemlje i katastrofe) te ih presadio u sjeveroza
padnu Afriku, na rub oceana. Taj su imaginarni rat dobile Amazonke i tako prigrabi
le vlast nad atlantskom obalom Afrike. Pa ipak su napokon, prema Dionizu, propal
e u Africi, gdje su poraene u ljutom boju s vojskom Skita i drugih naroda. Ostata
k se Amazonki povukao u Libiju, gdje ih je poslije konano zbrisao Heraklo.
Srednjovjekovni pisci nisu, meutim, bili spremni povjerovati da bi se silne Amazo
nke mogle tako lako satrti. Zato su se proirile glasine da su na Dalekom istoku p
reivjela neka amazonska plemena, u neistraenim predjelima azijskog kontinenta odno
sno na nekom dalekom otoku uz obalu Kine. S druge je strane bilo prirodno pretpo
staviti da su Amazonke iz sjeverozapadne Afrike vladale i otocima u Atlantiku pa
kad je njihovo carstvo propalo, da su na njima, kao i u zemljama jo dalje na zap
adu, potraile utoite, gdje su i sakrile svoje zlato da jednom opet obnove mo. Ta se
pria ne razlikuje puno od moderne legende o Hitlerovim pobonicima koji su poslije
propasti Treeg Reicha osnovali tajne baze u Junoj Americi i na Antarktici.
Zato je Kolumbo, kad je prvi put preplovio Atlantik, uvjereno oekivao da e naii na
tragove monih Amazonki iz davnina napose za-
to to je zamiljao da su daleki otoci na Atlantiku blizu azijskoj ot li. Njegovi su
nasljednici samo bili rtve iste iluzije. udna legenda Amazonkama, koje su se iz s
tepa june Rusije proirile sve do braz ske praume, i dalje nastavlja rasti u popular
noj znanstvenoj fantastic fantastinoj knjievnosti. Wonder Woman, potpuno amerika am
azo ska princeza stripova i televizije, ima zapanjujue uvaene pretke - i ne samo u
antikoj legendi nego, to zvui uistinu ironino, i u rusi pretpovijesti.
KRALJ ARTUR
Malo je pria napetih i romantinih kao stoje to ciklus legendi koji okr zuje kralja
Artura. U svom su nam klasinom obliku one najpoznatije pera sir Thomasa Malorvja
, engleskog viteza iz petnaestog stoljea. C nam pria kako se Artur, potajno roeni s
in kralja Uthera Pendragon popeo na britansko prijestolje u razdoblju estokoga gr
aanskog rata, d( kazavi svoje pravo izvlaenjem maa u kamenu. Artur je svoj dru ma, sl
ni Excalibur, naao kad gaje arobnjak Merlin odveo dojezer Tada se iz vode digla ta
janstvena ruka i pruila Arturu ma, koji mu svojom snagom osigurao pobjedu u svakom
boju. Merlin gaje potom n; uio vitetvu, nakon ega je Artur ne samo ponovno usposta
vio red i m u Britaniji nego i osnovao carstvo osvojivi Irsku, Skandinaviju i vel
ike d jelove Francuske. Artur je u boju razbio ak i Lucija, rimskog imperator i z
auvijek oslobodio Britaniju prijetnje rimske invazije.
Unato tome to je izgubio Merlina - koji je doivio susret sa sudb nom kad ga je zavo
dljiva mlada vjetica osudila na vjeni san u pilji Artur je ipak uspio pretvoriti sv
oju vladavinu u zlatno doba obilja i mir; Mladi ratnici iz svih susjednih kralje
vina jatili su se da postanu vitezc vima Arturova okruglog stola, pripadnicima e
litnog kluba s visokorazv jenim kodeksom asti, pod zakletvom da e biti samo u slubi
pravdi Zmajevi, divovi, vjetice i crni vitezovi - svi su oni bili stavljeni na s
voj mjesto, tako da djevice i stariji svijet, seljaci i plemii, mogu proivjeti i vo
t u miru, znajui da su vitezovi okruglog stola uvijek tu da ih brane o ugnjetaa.
Kralj Artur pobjeuje Rimljanina Lucija; prema srednjovjekovnoj adaptaciji Povijes
ti britanskih kraljeva Geoffreyja od Monmoutha.
Arturovi su vitezovi bili tako ista srca da su mnogi od njih doli i na prag ostvar
enja cilja najvieg duevnog traganja - to jest pronalaska Svetoga grala iz kojeg je
Isus pio na posljednjoj veeri. Sir Lancelot, najpreka-ljeniji i najhrabriji vite
z okruglog stola i Arturov najblii prijatelj, zamalo je taj cilj i ostvario, ali
ga je u tome omela samo jedna mana - tajna ljubavna veza s Arturovom enom Guineve
re. Tu je slabost znala iskoristiti dvorska stranka koja je dugo skrivala svoje
mrane tajne. Dok je bio mlad, Artur je i ne znajui obljubio svoju sestru Morgause
i s njom zaeo sina. Znajui da e taj sin napokon dovesti do Arturova pada, Merlin je
kralju savjetovao da - u Herodovu stilu - zapovijedi unitenje sve djece plemenit
e krvi roene na sljedei prvi svibnja. Sin se, meutim, uspio spasiti i odrasti u sir
Mordreda.
Pridruivi se okruglom stolu, Mordred je smislio kako se osvetiti ocu. Vjeto je zask
oio Lancelota, razotkrio njegovu vezu s Guineverom i tako prisilio Artura da ga p
rogna. Sad kad je Lancelot otiao, Artur je postao lak plijen spletkama Mordredove
stranke. Tako je Artur bio prisiljen povesti vojsku i opsjesti Lancelotov zamak
u Francuskoj, ostavivi
Mordreda kao svog namjesnika u Britaniji. Mordred se brzo pokuao do moi vlasti. Za
toio je Guineveru i pokuao je prisiliti na brak, ali je on pobjegla i sklonila se
u londonski Tower. Artur je u meuvremenu dozna za Mordredovu izdaju i pohitao kui
braniti svoje prijestolje. S pobunje nikom se vojskom ogledao na bojnom polju i s
ad su otac i sin stupili i smrtni boj. Artur je dodue ubio Mordreda, ali je prito
m i sam bio smrtn ranjen. Znajui da mu je mrijeti, Artur je naredio svom pratiocu
sir Bede vereu da baci Excalibur u oblinje jezero. Bedevere je to nevoljko i uini
i i na svoju prepast ugledao kako se iz jezera die ruka i hvata ma u letu Tad mu j
e pred oi doplovio udan brod, s tri kraljice odjevene u crno, on je odvezao Artura
na otok Avalon da na njemu izlijei rane. Lancelot ]< sa svojom vojskom stigao pr
ekasno da donese spas. Guinevere se povukl; u samostan i tako za koju godinu i u
mrla, razdirana kajanjem to je nje zina ljubav prema Lancelotu izazvala toliko zl
o. Lancelot pak, uvi daj umrla, prestao je piti i uzimati hranu i tako zgasnuo.
to se pak tie samog Artura, Malorv nam nudi dvije verzije. Kad vel da je Lancelot
pokopao Guinevere uz Artura u Glastonburvju, tad pret postavljamo da je kralj um
ro od zadobivenih rana. Pa ipak, Malorv bilje i i drukiju predaju:
Neki ljudi u mnogim krajevima Engleske vele da kralj Artur nije mrtav, nego da j
e voljom Gospodina naega Isusa otiao na drugo mjesto. I vele ljudi da e se vratiti
i zadobiti sveti kri.
Kad se sve zbroji i oduzme, doista krasna pria, ali ujedno i prelijep; da bi u to
m obliku mogla biti istinita. Ona se, navodno, dogodila tisui godina prije Malorv
ja, koji tvrdi daje Lancelotov sin, poboni sir Gala-had, postao lan okruglog stola
454 godine poslije Isusova raspea - tc jest oko 483. S obzirom na golemost prote
klog vremena, vjerojatnost d; ciklus pria o Arturu odraava ita u povijesnom smislu
stvarno, doista j< vrlo mrava. Je li sam Artur, sredinji lik tog ciklusa, i stvarn
o postojao?
Oito je da su se o tom pitanju u Malorvjevo doba vodile debate. Tako se William C
axton, pionir engleskog tiskarstva i ovjek koji je 1485 objavio Malorvjevo djelo
(kao Le Morte D'Arthur), potrudio u predgovori navesti dokaze o Arturovu postoja
nju. Prie o Arturovu ivotu nalazimo u ranijim povjesnicama, a relikti se iz njegov
a doba viaju u mnogim dijelovima zemlje. Tako je, primjerice, u Glastonburvju izn
ad kraljeva grob postojala i grobnica (vidi odjeljak Grob kralja Artura u poglavl
ju Podvala?), a u Winchesteru njegov okrugli stol. U Westminsterskoj opatiji uvaj
u komad crvenog voska s otiskom njegova kraljevskog peata, koji ga navodno naziva
carem Britanije, Galije, Njemake i Dacije, dok posjeti-
telji Dover Castlea mogu vidjeti lubanju sir Gawaina i ogrta sir Crado-ka. iv je j
o ak i Lancelotov ma. Caxtonovi arheoloki dokazi prema dananjim su mjerilima upravo s
jeni, i nema dvojbe da su veinom namjerno krivotvoreni da privuku turiste ili ih j
e netko jednostavno krivo protumaio. Caxton je morao znati da je slavni Okrugli s
tol u VVinche-steru zapravo dao napraviti kralj Henrik III. (1216. - 1272.) ili
neki od njegovih nasljednika, u simbolinom nastojanju da obnovi viteku etiku Artur
ova zlatnog doba.
Glavni dokaz koji je postojao u doba Caxtona i Malorvja bili su razliiti zapisi o
Arturu i njegovim djelima. Malorvjev je glavni izvor bilo tek neto raniji francu
ski prozni spis pa on svoje djelo skromno predstavlja kao prijevod (iako mu je i
zvjesno nadodao i vlastite grae). Ulaenje u trag djelima kojima su se posluili ti f
rancuski pisci vodi nas
Stol kralja Artura u Winchesteru. Slika potjee iz 1552. (iz doba kralja Henrika V
III.), ali je sam stol napravljen poetkom 13. ili 14. stoljea.
kroz pravo minsko polje komplikacija. Jedan je od njihovih glavn izvora svakako
bila Povijest britanskih kraljeva to ju je oko 1136. n pisao stanoviti Geoffrev o
d Monmoutha. Geoffrevjevo se djelo uspje sauvati u mnogo prijepisa. To je djelo,
napisano ivim latinskim, bi prvi britanski bestseler, a i prvi tekst koji je opis
ao Artura kao vitek ga kralja meunarodnog ugleda. U Geoffrevjevoj Povijesti ve nala
j mo mnoge elemente bliske Malorvju, primjerice Excalibur, povezane s Merlinom,
europska osvajanja, Mordredovu izdaju te odlazak na oti Avalon. U njoj, meutim, n
edostaju drugi kljuni elementi, primjeri Lancelot, Sveti gral i okrugli stol. Te
bi elemente moda bilo pameti potraiti u kontinentalnim izvorima. U njima se, primj
erice, ciklus 1 gendi koje okruuju Sveti gral poeo razvijati jo prije nego se GeofT
r od Monmoutha latio pera. ini se da su kontinentalne romance o A turu bile u opt
icaju ve 1050., kad znamo daje u Normandiji na sjeve Francuske ivio plemi koji se z
vao Artur. Ali prije te godine, posve gubimo. Lutajui su trubaduri nedvojbeno odi
grali veliku ulogu u pr noenju i irenju tih legendi, ali nita nisu stavili na papir
. U domovi su pak Velani sauvali prie o Arturu, no koliko su one nadahnule G offrev
ja od Monmoutha (koji je bio rodom iz Walesa), a koliko on nji nemogue je rei, zat
o to se prva pisana graa na velkom pojavila sk ro istodobno s Povijeu.
Kralj iz mranog vijeka
Tako smo se nali pred problemom golemoga jaza izmeu trenutka p< stanka srednjovjek
ovnih romanci i vremena (5. - 6. stoljee) u koje je kralj Artur navodno ivio. Prij
e tih srednjovjekovnih spisa nalaz mo samo nekoliko vrlo kratkih aluzija na Artu
ra u velkom pjesnitv koje u njemu vide herojski lik. Iako su te pjesme prvi put bi
le stavljei na papir izmeu dvanaestog i etrnaestog stojea, ipak se vjeruje da i bil
e izvorno sroene jo u sedmom ili osmom stoljeu - ali na te pj< srne zbog zaostale n
eizvjesnosti ne moemo raunati kao na izvor prve ruke.
Pa ipak u tom jazu to lei meu njima stoje dva kljuna svjedoansti koja podupiru vjeru
u postojanje povijesnoga kralja Artura. Jedno potji e iz Vel~skih anala, ljetopis
a datiranih dogaaja to gaje u desetom stolji u dao napraviti Hywell, kralj Wallesa.
Ona Artura spominje u dvjen muno kratkim biljekama:
517. Bitka kod Badona, u kojoj je Artur tri dana i tri noi na pleima nosio kri naeg
Gospodina Isusa Krista [tj. tit?] i Britanci su bili pobjednici.
538. Bitka kod Camlana, u kojoj su Artur i Medraut pali: i bila je kuga u Britan
iji i Irskoj.
Spomen Camlana je posebno zanimljiv, zato to se tu prvi put spominje sir Mordred
(Medraut), iako bez ikakve slutnje sukoba izmeu oca i sina, a u kojem srednjovjek
ovne romance doivljavaju svoj vrhunac. Osim toga, kad se Mordred prvi put spominj
e u velkom pjesnitvu, pojavljuje se kao uzor vrline, to je neke uenjake navelo na te
zu da su ga u poetku u bici kod Camlana stavljali na istu stranu s Arturom. Stoje
onda izazvalo Mordredovu preobrazbu u sliku makijavelistikog zla? Je li rije o kr
ivom itanju biljeke u Analima}
Drugi nas kljuni dokaz dovodi vremenski jo blie legendarnom Arturovu dobu. Oko 830.
godine neki je redovnik Nenije, zgranut neza-nimanjem tadanjeg britanskog naroda
za vlastitu povijest, stvorio prvu povijest svog naroda. Za razliku od Iraca i
anglosaksonskih (engleskih) osvajaa koji su zaposjeli najvei dio otoka, jadao se N
enije, britanski je narod zbog svoje gluposti odbacio najvei dio svoje povijesti. P
oto je istraio sve mu dostupne izvore, ukljuujui i zapise rimskih, irskih i engleski
h autora, ba kao i predaju naih starih, Nenije se ispriao to je sve pronaeno nabacao
hrpu. No zahvaljujui ba toj hrpici informacija to ih je sabrao marljivi Nenije, mi d
anas imamo bar neto na temelju ega uope moemo tvrditi da je nekad postojao i nekakav
povijesni Artur.
Nenijeva je Povijest ropotarnica kurioziteta, zgusnutih i zbijenih, napisanih go
tovo stenografskim stilom, na muno malenom broju stranica - u modernoj bi ih tisk
anoj knjizi bilo tek neto iznad trideset. Tekst poinje kratkim opisom Britanskog o
toja i fantastinom tvrdnjom da su ih prvi kolonizirali kraljevi potekli iz kraljev
ske kue iz Troje pa nas potom vodi kroz britansku povijest od rimskog osvajanja d
o Nenijeva doba i zavrava priom o udima ili tajanstvenim stvarima koje se mogu nai u B
ritaniji. Nenije je budno pazio na kronologiju i makar nam za Artura ne daje pre
ciznu godinu, on priu o njemu ipak smjeta izmeu dolaska Anglosaksonaca (za koju Nen
ije uzima godinu 428.) i vladavine saksonskoga kralja Ide, kralja Sjeverne Humbr
ije (a koja je nastupila oko 547.). I eto nas upravo u dobu na koje nas je uputi
o i Malorv - u mranom vijeku u koji je Britanija potonula kad se (oko 410.) s otoka
povukla rimska vlast. Kako nam veli Nenije, Briti ni-
su znali kako se zatititi bez rimskih legija. Zato su slali apele da im s pomogne
, ali im Rim nije mogao udovoljiti, dok su Britanijom hara li barbarski pljakai iz kot
ske i Irske. Vlast je nad otokom preuze lokalni kralj Vortigern te je morao podu
zeti desperatne mjere. Poslij gotovo etiri stotine godina rimske vladavine, domor
oci su se odvik od vojnih poslova pa je stoga Vortigern, u skladu s obiajem kasni
h rirr skih careva, za obranu angairao barbarske plaenike. Iz Germanije j pozvao m
anji broj saksonskih boraca, koji su u prvi tren sjajno slui u borbi protiv nepri
jatelja zemlje. Vortigern je, meutim, malo-pomal postajao sve ovisniji o njima pa
im je prvo davao novac, ali onda i zemlj u Kentu i kraj Hadrijanova zida na sje
veru otoka. Saksonci su pak s svoje strane pozivali sve vei broj svojih roaka, sve
dok tako nisu stig i do toke kad njima vie nije bilo mogue vladati. Negdanji su bra
ni telji Britanije digli bunu i krenuli u orgiju ubijanja, silovanja i pljakanj o
d obale do obale. Suvremena kronika napisana u Galiji turobno bilje kako je Brita
nija 441. pala pod vlast Saksonaca. Vortigernov je sin po kuao skupiti domoroce p
rotiv osvajaa, ali je u tom pokuaju i poginuc Sam je Vortigern, prema Neniju, izgo
rio u svom zamku u ognju posla nom s neba. Njega je naslijedio veliki kralj, neki
Ambrozije, inae si: rimskog konzula.
Nenije nam o Ambrozijevoj vladavini govori malo, ali zato nastavlja priom o dosel
javanju Engleza: U to se doba poveao broj Engleza i ras] su u Britaniji. I tada, na
stavlja Nenije, protiv njih se u te dane borio Ar tur, zajedno s kraljevima Brita
naca, ali on im je bio voa u boju.
Tako zapoinje Nenijeva zagonetna pria o Arturu. Zanimljivo j to on Artura zapravo i
ne zove kraljem, nego samo voom (dux), ia ko bi se to dalo tumaiti na vie naina. Tako
se tvrdilo da to znai d je Artur preuzeo rimski vojni naslov dux, kojim se u kas
nijem razdo biju Carstva oznaavao vrhovni zapovjednik rimske vojske u Britanij te
da su ga britanski kraljevi angairali kao profesionalnog vojskovo u. Drugi su pak
tvrdili da je Artur, kao voa kraljeva, zapravo bi car. No bilo kako mu drago, Nen
ije nastavlja nizanjem dvanaest Ar turovih velikih bitaka. Njihovo je poprite, go
tovo bez iznimke, pot puno opskurno. Uz ovo nam daje jo samo nekoliko mrvica doda
tnil informacija. Tako nam veli daje kod Badona za jedan dan palo deve stotina i e
zdeset ljudi, u samo jednom Arturovu juriu, i nitko ih ni obori nego on sam. U boj
u kod zamka Guinniona, Artur je prikazat kao uzor kranstva i suprotnost svojim nep
rijateljima. Tom je zgodon na titu nosio sliku Djevice Marije, tako da su pogani t
aj dan bili natjerani u bijeg, i veliki bude pokolj nad njima, zbog moi Isusa Kri
st; Gospodina naega i moi svete Djevice Marije, majke njegove. Pote
nam je rekao da se Artur sa svih svojih pohoda vratio kao pobjednik, Nenije nast
avlja i veli da su poraeni Englezi potraili pomo u Ger-maniji pa pozvali nove kralj
eve da dou sa svojim vojskama ne bi li im tako poveali broj i da je to tako potraj
alo sve do doba Ide od Nove Humbrije, prvoga anglosaksonskog kralja koji je uspi
o uspostaviti ka-kvu-takvu vlast nad otokom.
Jedina preostala informacija koju nam Nenije daje o Arturu potjee iz dviju toki na
njegovu popisu uda na Britanskom otoku. U zemlji Builth u Walesu stajala je gomila
kamenja. U najviem je od njih bio otisak psee ape, a ostavio ga je Arturov pas Caf
al kad su krenuli u lov na silnog vepra Troita. Ako taj kamen i uklone, javlja n
am Nenije, on se do jutra uvijek tajanstveno vrati na svoje mjesto. Drugo je pak
udo grob Arturova sin Amra u Herefordshireu (engleskoj grofoviji u blizini Wa-le
sa). Navodno ga je ubio sam Artur i tu dao pokopati. Nenije o tome pie: Ljudi dola
ze premjeriti grob i on je ponekad dug est stopa, ponekad devet, ponekad dvanaest
, ponekad petnaest. Kako god da ga izmjerio jednom zgodom, nikad ga nee opet nai po
istoj mjeri, u to sam se uvjerio i sam. U objema natuknicama Nenije Artura ne naz
iva kraljem, nego vojnikom.
Sto bismo mogli zakljuiti iz Nenijevih neobinih biljeaka o Arturu? Je li sve jednos
tavno izmislio? To se, meutim, ini krajnje nevjerojatnim. Ve nam sam Nenijev stil g
ovori da je bio izravan i nekritian izvjestilac. Ti pasai iz uda o Arturovu psu i sin
u izgledaju kao prave mrvice folklora - strunjaci se openito slau da oni pokazuju k
ako je Artur, tko god on bio, najkasnije do sredine devetog stoljea ve postao vrsto
ukorijenjen lik u velkoj predaji. To je u skladu sa sedmim ili osmim stoljeem u k
oja se obino smjetaju najranije velke pjesme u kojima se spominje Artur. Ve i sama o
pskurnost informacija to ih daje Nenije snano govori u korist te teze. Daje Nenije
- ili izvor iz kojega on crpi - elio sloiti niz bitaka za nekakvoga imaginarnog b
ritanskog junaka, nema dvojbe da bi se odluio za prepoznatljivije lokacije, primj
erice London, York ili Canterburv. (Nijedno od poprita Arturovih dvanaest bitaka
ne nalazimo na Nenijevu popisu britanskih gradova.) Najvjerojatnije je Nenije sv
oj popis bitaka preuzeo iz sauvane pjesme koja je veliala Arturove podvige.
Sve u svemu, ne bi bilo nerazumno povjerovati da je Nenije biljeio prave uspomene
na povijesni lik. Ako dopustimo da je tako, to jo moemo rei o njemu? Iz Nenijeve pr
ie razabiremo da je Artur pod svojom komandom okupio mjesne britanske kraljeve. N
jihovi su neprijatelji u veini bitaka jamano bili anglosaksonski osvajai, a uz njih
jo i Pikti i koti sa sjevera. Drimo li se najbolje raspoloive identifikacije poprita
Arturovih bitaka, zakljuit emo da je podruje njegova djelovanja ob hvaalo itav Britan
ski otok. To nam govori da je on stajao na elu vr pokretnih snaga, koje su mogle
dosegnuti i udariti neprijatelja i daleko c njegove baze. Na utuk barbarskim osv
ajaima, koji su esto napadali i konju, kasni su rimski carevi uspjeno razvili teko n
aoruane konjani ke snage. Takva se konjica esto spominje i u herojskoj velkoj epici
k ja donosi odjeke iz mranog vijeka te su se ule i razlone teze da preda
0 Arturovim vitezovima na konjima moda odraava i stvarnu britai sku praksu iz petog
i estog stoljea. Ako je Artur oponaao rimske n< votarije, to bi bilo u skladu s nje
govom ulogom nasljednika romanizir nog Ambrozija, a i samo se ime Artur moda izvo
di iz rimskog imei Artorius.
Polazei od takvih naznaka, historiari su dvadesetog stoljea stvor li sliku hipotets
kog voe koji se zvao Artur i koji je bio posljednji juni romanizirane Britanije.
Uzevi rimski vojni naslov dux, on je organizir; otpor protiv saksonskih osvajaa i
vodio ga mnogo godina pa ih moe
1 pokorio. ule su se ak i hipoteze da je on, uspostavivi mir na otok preuzeo carski
naslov - jer doista, najranija velka predaja Artura redov to zove Imperatorom.
Neuhvatljivi imperator
Iako je takav model naizgled vrlo razloan, ipak se moramo suoiti s njenicom da ne
raspolaemo ni s kakvim suvremenim materijalnim dok; zom, primjerice kakvim natpis
om, koji bi zakljuio spor. Zbog toga ske] tini historiari jednostavno odbacuju itavu
ideju o povijesnom Artur tvrdei da je rije o herojskom idealu to su ga u mranom vij
eku razvi britski starosjedioci. Mnogo bi pozitivniji pristup bio kad bismo pokua
procijeniti koliko je vjerojatno daje takva osoba stvarno postojala.
Tu se, meutim, pojavljuje mali problem jer mi zapravo ne znamo z; sigurno gdje bi
smo to morali zaviriti u povijest radi provjere svoje tez Godine to ih daju sredn
jovjekovni zapisi beznadno su nekonzistentr Tako, primjerice, Geoffrev od Monmou
tha stavlja Arturovu pogibiju boju kod Camlana 542., a ipak (kao to emo jo vidjeti)
, sve specifir indikacije to nam ih daju smjetaju vladavinu kralja Artura u desetlj
ei oko 460. Historiari, meutim, prednost obino daju godinama iz Vel kih anala: 517.
kao godini Arturove pobjede kod Badona i 538. kao godii njegove pogibije u boju
kod Camlana. Slijedei te kolie koji oznaav;
ju zenit i kraj Arturove karijere, njezin poetak moemo smjestiti samo oko 500.
Neki uenjaci skloni povijesnom Arturu tvrde da se te godine slau s onima to su ih z
abiljeili anglosaksonski kroniari (nekako ba u doba nastanka Velikih anala). Tako,
primjerice, Anglosaksonska kronika nie mnoge jedinice izmeu 449. i 488. opisujui fa
ze u kojima je Hengest, poto ga je Vortigern pozvao kao vou plaenika, osvajao Kent.
Poslije 488., meutim, kad se prijestolja domogao Hengestov sin Oisc, u Kronici
0 Kentu, sve do 565., ne nalazimo nita. To svakako upuuje na zakljuak daje u tim de
setljeima u tom vodeem saksonskom kraljevstvu nastupilo stanovito mrtvilo. Ona nam
od svega veli samo to da je Oisc (ili Ossa) kraljevao dvadeset etiri zime, to bi mo
glo znaiti daje umro 512. Budui da velka predaja pria kako je u boju na brdu Badonu
Artur pobijedio ba toga kralja (zapamenog pod imenom Osla od Velikog Noa), ini se da t
u nailazimo na razumno slaganje velkih i saksonskih zapisa -s prihvatljivom razli
kom od samo pet godina u datiranju te bitke u kojoj je Artur navodno ubio kentsk
og kralja.
Za bitku se na brdu Badonu oko 515. takoer dri da se uklapa u arheoloku sliku o sak
sonskoj invaziji. ula se i teza da nalazi iz ranih saksonskih grobova ukazuju na
velik dotok osvajaa oko 450. godine, ali da se to usporilo oko 500., kao i da je
ekspanzija Saksonaca ponovno krenula samo pedesetak godina kasnije. Netko je, tv
rdi se, u tom razdoblju zacijelo organizirao otpor. Sve da i nema predaje o Artu
ru, povijesna bi znanost mogla postaviti hipotezu o postojanju velikog vojskovoe
koji je uspio na tolike godine zadrati napredovanje Saksonaca. U to doba na europ
skom kontinentu nalazimo mnoge paralele pa tako znamo za nekoliko generalissima
(koji su ponekad i sami bili barbari ili barem polubarbari), a koji su, udruivi stra
teku vjetinu i diplomaciju, odbijali val za valom barbara koji su provaljivali u Rim
sko Carstvo. Zato onda ne prihvatiti
1 britsku predaju o Arturu?
Konani dokaz o stvarnom postojanju Artura otkriva nam se u omiljenosti tog imena
nedugo poslije njegova navodnog ivota. Koncem petog i poetkom estog stoljea, ak je est
britskih kneeva bilo krteno imenom Arthur. Ne ini se daje ijedan od njih bio sam po
sebi dovoljno vaan da potakne stvaranje legende o kralju Arturu, stoga bi bilo pr
irodno pretpostaviti daje omiljenost tog imena posljedica postojanja stvarnog i
slavnog Artura u nedavnoj prolosti (a to bismo mogli usporediti s injenicom da je m
notvo djevojica roenih koncem dvadesetog stoljea dobilo ime Diana).
Camelot
Koliko god da nam misao daje postojao nekakav povijesni Artur bila pr vlana, ona
se ipak temelji na neizravnim dokazima. Moe li nam arhe( logija pomoi da potvrdimo
odnosno iskljuimo njegovo postojanje?
Mjesta povezana s kraljem Arturom, sa slikovitim imenima popi Arturova stolica i Ar
turov okrugli stol, razasuta su Britanijom uzdi i poprijeko, a bile su ve postavlj
ene mnoge teorije koje su ga smjetale kotsku, Wales, Cormvall i engleski Midlands.
No ipak su iz povijesr perspektive najbolji arturijanski lokaliteti oni u engle
skom West Coui tryju - to jest u grofovijama Cornwallu, Devonu i Somersetu. Mi z
narr da je ta regija dugo odbijala saksonske osvajae, dok njezina blizina kor tin
entu postaje prilino logina uz pretpostavku daje Artur bio doista rt manizirani voa
, moda jo u vezi s posljednjim ostacima staroga carst\ u Europi.
U West Countrvju nalazimo tri lokaliteta posebno povezana s A turom: Glastonburv
, Tintagel i Cadburv. ivot svetog Gildasa (napisa prije Geoffrevja od Monmoutha)
pria nam kako je Guinevere oteo Mi lwas, kralj somersetski, pa je zatoio u Glaston
burv Toru, toj priroc noj tvravi stvorenoj strmim padinama i okolnim movarama. Art
i je skupio vojsku i ve se spremao opsjesti Tor, kad su mu svoje posrec nitvo ponu
dili redovnici iz Glastonburvja i napokon ishodili put; nje Guinevere na slobodu.
Za ovo su oba kralja bogato nagradila opi ta. Arheoloka su iskapanja pokazala da
je u petom stoljeu, ba kak veli pria, na Glastonburvju postojalo veliko redovniko n
aselje, vjere jatno prvo takvo u Britaniji. Kasnija predaja dri daje ba Glastonbui
bio otok Avalon na koji je Artur otiao viati rane. Redovnici iz Gl; stonburvja su ak
tvrdili da su ekshumirali njegovo tijelo (vidi odjelja Grob kralj Artura u pogl
avlju Podvala?). Samostani su, dakako, b li onodobne bolnice i mjesto na koje se
vrlo vjerojatno mogao skloni kralj na samrti.
Arturijanska je predaja ostvarila pogodak i u sluaju Tintagela. Prt ma Geoffrevju
od Monmoutha, kralj Artur se zaeo ba tu. Kralja Uthe ra je, naime, obuzela strast
prema eni vojvode od Cormvalla, Gorlois; pa se uz Merlinovu pomo kriom uvukao u nj
egov zamak u Tintagelu ostvario svoju elju. Zamak u Tintagelu koji danas obilaze
turisti sagn en je u srednjem vijeku, prekasno da bi mogao imati ikakve veze s po
v jesnim Arturom. S druge, meutim, strane arheolozi ve odavno znaju d je u mranom v
ijeku u Tintagelu postojalo naselje, no mnogo se godin
pretpostavljalo da je ono pripadalo maloj redovnikoj zajednici. Nedavni radovi ko
ji su, izmeu ostalog, doveli i do otkria zapanjujue koliine luksuzne robe uvezene sa
Sredozemlja posve su promijenili tu sliku. Dananji iskapai Tintagela u njemu vide
vano trgovako sredite i uporite mjesnih kraljeva.
Najvee je, meutim, iznenaenje dolo iz Cadburvja, lokaliteta u Somersetu nedaleko od
Glastonburvja. Tamonji je zamak strm, samotan brijeg, koji je u eljeznom dobu bio pr
etvoren u utvreni tabor - Rimljani su ga oko 43. n. e. zauzeli na juri. Na povrini
je malo tragova kasnije aktivnosti, pa ipak je John Leland, starinar iz esnaestog
stoljea, ustvrdio daje on ni vie ni manje nego ba Camelot, prijestolni grad kralja
Artura: Camallate, svojedobno slavan grad ili katel. Ime se pak Camelot prvi put p
ojavljuje u francuskoj arturijanskoj romanci iz dvanaestog stoljea pa bismo na pr
vi pogled pretpostavili da je Leland, potaknut imenima Queen Camel i West Camel,
koji lee pokraj Cadburvja, jednostavno pokuavao pogoditi gdje se nalazilo to potp
uno mitsko mjesto.
Problem je, meutim, Camelota poprimio sasvim drukije razmjere kad su 1960-ih i 197
0-ih arheolozi pretraili breuljak Cadburv Cas-tlea. Iskapanja su pokazala da je na
tom lokalitetu u arturskom razdoblju (5. stoljee) vrvjelo kao u konici. Vrh mu je
bio utvren dobro graenim zidom od drva i kamena, opsega gotovo 1200 metara, a koj
i je, uz druge zgrade, okruivao i veliku dvoranu dimenzija 19 s 10 metara, u kojo
j su se gostili stanovnici utvrde. Je li Leland, napokon, bio u pravu kad je ust
vrdio da je ba to bilo sjedite kralja Artura? I ako jest, je li rije samo o sretnom
pogotku ili mu je bila dostupna i prava lokalna predaja?
Arheologija je u iznenaujue visokom broju sluajeva potvrdila legende, koliko god on
e daleke i fantastine bile. Pa ipak, u Arturovu sluaju jako ivcira da je arheologij
a tek djelomice potvrdila priu. Arheoloke pogotke u Glastonburvju, Tintagelu i Cadbu
rvju, unato svoj njihovoj dojmljivosti, skeptici jo mogu odbaciti kao koincidencij
e. Openito govorei, oni ipak potvruju pozadinu legendi. Ako nita drugo, jasno je bar
to da je neki britski poglavica visokog statusa u petom stoljeu utvrdio Cadburv
Castle.
Budui da nam uporna predaja, poduprta jo i neizravnim dokazima, govori da je u to
doba postojao moni voa koji se zvao Artur, nitko ne moe razlono zanijekati mogunost d
a je Cadburv utvrdio stvarni kralj Artur. To je stav koji je zauzela veina histor
iara i arheologa upuenih u dokaze. Najvei dio slagalice kao daje ve sjeo na svoje mj
esto nedostaje
Je li to bio Camelot? Camelot Castle u Somersetu kako ga je nacrtao starinar Wil
liam Stukeley (1723.). Stvarni je dvorac imao manje prsobrana - Stukeley im je u
mnoio broj pridodavi im i poljoprivredne terase.
jo samo sredinji, kljuni komadi, koji bi nedvojbeno dokazao daje kra Artur i stvarno
postojao.
Izvjesna vrlo stara knjiga?
U standardnom tumaenju dokaza nedostaje moda i jo neto. Mog] bismo nacrtati zaokruenu
sliku Artura kao romaniziranog britskog vo e koji je u petom stoljeu poveo svoje
sunarodnjake u boj protiv saskil zavojevaa. No to je s Arturovim osvajanjima po Eu
ropi, a koja su ta ko neodvojiv dio tradicionalne slike? I zato je Artur bio tako
poznat n kontinentu, pa jo tako rano? Jer, kao to ree Caxton u predgovoru Ma lorvj
evoj knjizi, o Arturu se vie govori preko mora, gdje je i vie knji ga o njegovim pl
emenitim djelima, nego u Engleskoj... na nizozemskom talijanskom, panjolskom i grk
om kao i na francuskom. I doista, posliji poasti Arthura oko 600. godine, sljedea je
epidemija izbila ne u Wa lesu, nego u Normandiji, i to oko 1050. Najraniji prika
z Artura u likovno umjetnosti nalazimo u skulpturi u Modenskoj katedrali u Itali
ji, nastalo izmeu 1099. i 1120., na kojoj je prikazan kralj kako sa svojim vitezo
vim! spaava Guinevere iz pandi zlikovaca. ini se daje Arturova trajna popularnost n
erazmrsivo povezana s legendom da se njegovo carstvo protezalo daleko izvan Brit
anije.
Na prvi pogled, predaja da je Artur ratovao preko mora u ta kod kue tako burna vr
emena ini se ishitrenom preko svake mjere. Nema dvojbe da bi povijesni Artur imao
pune ruke posla i kod kue drei Saks( na odstojanju. A poetkom estog stoljea, u dobu u
koje Artura smjesti standardna interpretacija, u francuskim kronikama ne nalazi
mo ni najdalju slutnju britske najezde. No ima li ikakva smisla baciti mreu malo i
re: Takav je bio pristup Geoffrevja Ashea, doajena arturijanskih studija. lake
je kao pisac uvijek bio spreman strijeljati i nasumice, Ashe je ipak stekao uvaav
anje veine akademika koji su se bavili mranim vijekom - tako je on, primjerice, su
osniva i poasni tajnik Odbora za istraivanje Came-lota, koji je iskapao Cadburv Cas
tle. Ashe je osim toga vjerojatno poradio vie nego ijedan drugi autor na vraanju A
rtura na mjesto, po standardnim mjerilima, vjerojatne povijesne osobe. Pa ipak g
a je osjeaj da tu neto nedostaje natjerao da preispita vlastite argumente - objavl
jene kroz mnoge godine u nekoliko knjiga - i otvori novi, zapanjujui put rjeavanja
pitanja kralja Artura.
Ashe je ponovno krenuo od problema Geoffrevja od Monmoutha. Geoffrevjev je kljuni
prilog arturovskoj predaji bio njegov opirni prikaz pohoda na kontinentu i on za
prema vie od polovice opisa Arturove vladavine. Geoffrev je tvrdio da mu je pri p
isanju Povijesti na raspolaganju stajao poseban izvor. On veli da mu je njegov p
rijatelj Walter, ok-sfordski arhiakon i ovjek dobro upuen u povijest stranih zemalja,
darovao izvjesnu vrlo staru knjigu pisanu na britskom jeziku. U toj je tajanstven
oj knjizi navodno bila zaboravljena povijest britskih kraljeva od najstarijih vr
emena pa sve do mranog vijeka. Stvarno nam se postojanje te knjige ini krajnje nev
jerojatnim. Kao prvo, kod velikih dijelova Povijesti uspijevamo otkriti Geoffrev
jeve izvore, meu kojima nalazimo i djela poput Nenijeva. Ta bi knjiga u najboljem s
luaju mogla biti nekakva kompilacija razliitih izvora. Znaajno je da se u itavoj Pov
ijesti Geoffrev samo na jednom mjestu izrijekom poziva na knjigu, i to ba u prii o M
ordredovu izdajstvu u trenutku dok je Artur ratovao na kontinentu.
Uenjaci su spremni tu tvrdnju iz Geoffrevjeve knjige ili potpuno odbaciti ili pak p
retpostaviti da je njegov izvor, ako mu je i stajao na raspolaganju, bio na velko
m, jeziku preivjelih britskih domorodaca. Pa ipak se dugo znalo i za alternativu.
Rije se British odnosila i na Brite koji su u mranom vijeku kolonizirali poluotok
Bretanju (ili Malu Britaniju), a koji se danas zovu Bretonci i jo imaju vlastiti j
ezik, vrlo slian velkom. Bretonci su u razvoju legende o kralju Arturu odigrali kl
junu ulogu, jer su usmenu predaju iz Walesa i Cormvalla prenijeli u Europu. No je
su li informacije tekle i u suprotnom smjeru? Ashe opaa, kao i mnogi uenjaci prije
njega, koliko se Povijest zanima za Bretonce - tako su, primjerice, Arturovi gl
avni savjetnici ba iz Bretanje. Je li Geoffrev crpio iz bretonskog izvora koji je
rasvjetljavao veze izmeu Britanije i kontinenta u mranom vijeku?
U tom trenutku Ashe vadi svog zeca iz eira. U mranom je vijeku doista postojao brit
anski kralj koji je ratovao na kontinentu. Za nj znamo iz razliitih mrvica inform
acija to su ih zapisali kontinentalni
ljetopisa, nazivajui ga Riotamom [Riothamusom], kraljem brit( skim. Sredinom je pet
og stoljea Galija (dananja Francuska) jo la nominalno pod vlau Zapadnoga Rimskog Cars
tva, ali je u nju 1 provalilo nekoliko barbarskih hordi. Neke su pacificirali da
vanjem ; mije, nakon ega su se podvrgle rimskoj vlasti. S drugima, primjer Gotima
, bilo je ve tee. Zapravo se poela ruiti i sama ideja o jedni imperatoru koji vlada
iz Rima pa su barbarski vojskovoe ustoliili tav niz marionetskih vladara. Napokon
je Leon, imperator Istone Rimskog Carstva, uinio posljednji pokuaj stabiliziranja Z
apadne Carstva. Zato je poslao svog roaka Antemija s velikom vojskom u R da ga ok
rune za novoga zapadnog Augusta. Galijom se moglo upr; ljati iz Rima samo onglira
njem razliitih saveza s barbarskim nai ljenicima ili pak uz vanjsku pomo. Antemije
je uinio ba to - da slomio mo Gota i obnovio carsku vlast, on je pozvao Riotama, k
ra Britanaca, pa je ovaj i doao s 12 000 vojnika. Takva je veliina zna na ve i sama
po sebi, jer su se u mranom vijeku mnoge bitke u Bri niji vodile izmeu siunih snaga
od samo nekoliko stotina, pae i c setaka vojnika.
Iz imena je Riotam, to priznaje i Ashe, teko moglo niknuti ime / tur. No stoje u i
menu? Ashe ukazuje na injenicu da Riotam, na keltske jeziku kakvim se govorilo u
Britaniji, znai otprilike najkraljevskiji, i zvui prije kao naslov negoli ime. Je li
taj ratnik kojeg su na kontiner priznali za najvie velianstvo i tome slino u domovin
i bio poznat p osobnim imenom Artur?
Stvarni kralj Artur?
Bez obzira na to tko on bio, Riotam je na politikoj sceni mranog vije bio prava ve
lesila. Shvaanje ranijih historiara - da je bio samo lokal vladar u Bretanji - zav
rilo je, kako zapaa Ashe, na ropotarnici; gots kronika koja opisuje njegov dolazak
jasno veli daje kralj Britanaca stig u Francusku sa svojom flotom, to znai da je
doao preko mora iz s me Britanije. To je samo prva u nizu neobinih koincidencija s
pohoc ma kralj Artura kako ih je opisao Geoffrev od Monmoutha. U trenutl kad se
zbivala epizoda s Riotamom, istoni je rimski car bio Leon I. (45 474.) i Geoffre
v od Monmoutha izriito navodi da se imperator u dol Arturova pohoda na kontinent
zvao Leon. Geoffrev takoer navodi da papa u to doba bio Sulpicije, to se prilino ra
zlono dade pripisati laps'
su pera pri pisanju imena Simplicije, a njegov se pontifikat (468. - 483.) lijep
o preklapa s razmatranim razdobljem.
Ashe je osim toga po raspoloivim suvremenim izvorima istraio i iti-nerer Riotamove
vojske. Riotam se najvjerojatnije iskrcao u Bretanji i zatim krenuo u Berry u s
rednjoj Francuskoj, gdje su ga porazili Goti prije nego to je uspio zdruiti snage
s imperijalnim rimskim saveznicima. Bitka se odigrala 470. Britanci su se povukl
i na istok i kod Bourgesa bili ponovno poraeni. Da su se nastavili povlaiti u tom
smjeru, rauna Ashe, morali bi ui u sjevernu Burgundiju. I tad im se najednom gubi
svaki trag. Je li nestanak Riotama i njegove vojske u zapadnoj Francuskoj mogao
potaknuti nastanak legende o Arturu, kralju iju pogibiju nije nitko vidio i na ko
ga jo ekaju da se vrati kui? Svakako zapanjuje da u Burgundiji postoji grad, tono na
liniji Riotamova povlaenja - kako gaje rekonstruirao Ashe - a koji se zove Avallo
n.
Izmeu legende o Arturovu kontinentalnom pohodu i djelovanja povijesnog Riotama po
stoje, dakako, neke oite razlike. Artur se borio protiv Rimljana, dok je Riotam b
io njihov saveznik protiv Gota. Artur je pobijedio, dok je Riotam propao. Pa ipak
su to razumljive razlike koje su mogle nastati pri prepriavanju prie, koja je vjer
ojatno prola kroz ruke mnogih ljetopisaca dok nije napokon ula u knjigu koju je Geof
-frey od Monmoutha proitao i uljepao. Ashe je iznio snane argumente i u razliitim lan
cima nastavio dodavati ilustrativne detalje. Moda je od svega najuvjerljivije to t
o njegov scenarij moe objasniti i motiv izdaje (Mordred), a koja je kljuna u itavoj
legendi. Prefekt je Galije pod carem Antemijem bio neki Arvando (Arvandus). Nje
ga su godine 469. doveli pred sud u Rimu pod optubom daje svojom urotom izazvao z
bivanja koja su napokon dovela do propasti Riotamove vojske. Arvando je pisao Go
tima i nagovarao ih da napadnu britansku vojsku u Galiji (najvanijoj carevoj pokr
ajini) te da podijele zemlju s Burgunanima. Napokon je bio i pogubljen zbog velei
zdaje, no ini se daje zlo koje je smislio ve bilo uinjeno - Goti su ga posluali i ud
arili na Riotamovu vojsku. Je li pria o Mordredovoj izdaji iznikla iz onog noa u l
ea koji je Arvando zabio Riotamu?
Arvandus je izvanredno rijetko ime te se svakako ne moe objasniti koincidencijom to
to se izdajica kralja Artura u jednoj srednjovjekovnoj kronici zove Morvandus, to i
zgleda kao pokuaj spajanja Ar-vandusa i Mordreda. Ashe ga spominje u potporu svom pov
ezivanju Riotama i Artura, to mu u jednom smislu pomae, ali u drugom pokazuje gdje
poinju problemi s njegovom tezom. Srednjovjekovni pisac koji je sloio ime Morvandu
s zacijelo je i sam bio upoznat s teorijom daje Riotam bio isto to i Artur. Ako je
tako, nije li Ashe samo ponov-
no otkrio jednu srednjovjekovnu teoriju, onu koje se drao i sam G frey od Monmouth
a? Tu se sad otvara runa mogunost da je Geoff ili autor one bretonske knjige koje
se ovaj drao, jednostavno slijedu slutnju pa izjednaio Artura, branitelja Britanij
e, i Riotama, pustol na kontinentu.
Ashe se suoio s tim problemom i priznao da zapravo jo uvijek ii mo posla s dva pov
ijesna prototipa legendarnog kralj Artura: jednim 1 tanskim i drugim, po svemu s
udei, bretonskim. Konani korak, nai zakljuak da iza obiju predaja stoji isti povije
sni lik, korak je koji se i s Ashe libi uiniti. Pa ipak, kako istie, ovjek poput Ri
otama zacijelo je dovoljno moan za podvige poput upokoravanja Saksonaca i izgradn
je dinstvene utvrde u Cadburvju. Je li pred nama stvarni kralj Artur, o\ koji je,
ponesen uspjehom kod kue, bio dovoljno samouvjeren da pov glavninu svoje vojske
u suludi pothvat obnove Rimskog Carstva u zap noj Europi, na utuk barbarima?
Jer, kako veli Ashe, Riotam je jedini 'kralj Britanaca' iole blizu d< koje se pri
daje Arturu; on je jedini vrsto provjeren ovjek ija je karij< u iole znatnijoj mjer
i, bila arturijanska. Asheovi argumenti sigurno p teu zbog pozivanja na tu okolnos
t. Ako je on u pravu, Artur se napol pojavljuje u povijesti kao stvarna osoba. U
tom bismo sluaju posjedoi ak i pismo koje mu je (kao Riotamu) napisao rimski bisk
up Sidonije, s] rei se s njim oko nekih odbjeglih robova u jednom dijelu sjeverne
Fr; cuske pod njegovom vlau.
Asheova teorija o Riotamu, kralju Britanaca otvorila je dosad r perspektivniji put
u istraivanju kralja Artura u nekoliko posljednjih < setljea. Konanog dokaza, meuti
m, jo nema, dok mnotvo razbacai detalja jo eka na objanjenje. Mnogi historiari smatraj
u da Riotam i bio nikakav silni osvaja, nego minorni britanski kralj koji je pove
o vel: druinu Brita, to su bjeali od Sasa, da potrae spas u Bretanji - i da j breton
skim genealogijama ostao zapamen kao John Reith, plemi, a kralj Arturova ranga. Kod
kue, meutim, nijedna domaa velka pred ne zove Artura Riotamom, a svu njegovu kontine
ntalnu pustolovinu ji va i spominju. Zar je vjerojatno da Arturovi britanski pod
anici nisu sa< vali nikakvu bolju uspomenu na nestanak svog spasitelja u prekomo
rski pothvatu? Ashe je u Burgundiji, u Francuskoj, pronaao Avallon, iz ko su, lak
o mogue, doli zadnji glasi o kralju Britanaca. No ipak, to i mo s tvrdnjama Glastonbu
rvja u Engleskoj daje ba on Avalon, posljed poivalite biveg i budueg kralja? (Vidi od
ljak Grob kralj Artur; poglavlju Podvala?.) Moda se Riotam, o ijoj sudbini kontine
ntalni izv govore krajnje mutno, zapravo vratio u Britaniju, ba kao pobjedniki kl
Artur iz legende, da umre u svojoj zemlji?
Unato vie stoljea najintenzivnijeg istraivanja, Artur i dalje nepokolebljivo ostaje
najvea zagonetka rane britanske povijesti.
ROBIN HOOD
Robinu Hoodu pripada jedinstvena ast da je jedini ovjek u engleskoj povijesti s je
dinicom u Dictionary of National Biograf hy ija je svrha dokazati da je on posve
imaginaran. Tu je jedinicu napisao 1891. biograf i historiar sir Sidnev Lee, u po
kuaju da jednom i zauvijek pokopa utvaru tog engleskog odmetnika. Pa ipak, unato L
eeovoj elokventnosti, itavo stoljee kasnije ljudi veinom i dalje vjeruju daje Robin
Hood bio stvaran ovjek. No kakav je zapravo povijesni temelj te legende to su je
uprizorili Douglas Fairbanks, Errol Flynn i Kevin Costner?
Stihovi o Robinu Hoodu
Robin Hood je, stoje opepoznato, lik iz srednjovjekovne Engleske. Ipak, pustolovi
ne Robina Hooda i njegovih veseljaka (Merry Men), u verziji koja nam je danas svim
a najblia, svoj su oblik dobile u esnaestom stoljeu, kad su prie i scenske igre o nj
emu postale silno popularne. elimo li potraiti povijesnog Robina - ako gaje ikad i
bilo - morat emo, dakako, potraiti najstarije zapise o njegovim djelima.
Prvi pisani spomen o naem junaku upravo je muno kratak. Onaj od svih stariji nalaz
imo u pjesmi Piers Ploivman (Piers orat) koju je 1377. napisao londonski klerik
William Langland. Jedan od njegovih likova, neki dokoni sveenik, usputno veli: Ja
znam stihove o Robinu Hoodu, no to je ujedno i sve. Na nesreu, kao to je to sluaj i
s mnogim popularnim pjesmama iz srednjeg vijeka, stihovi to ih je uo Langland nisu
se sauvali. Moda se spasio samo jedan od njih, i to na papiriu iz rukopisa iz 1410
., sauvanom u Lincolnskoj katedrali, a na kojem nalazimo rijei: Robin Hood u Shervv
oodu stase.
Robin Hood se kao odmetnik prvi put nedvojbeno pojavljuje 1420., kad ga Andrew d
e Wyntoun smjeta u godine 1283. - 1285. u svojoj pjesmi kotska kronika:
Tad Mali John i Robin Hood,
Ko umski odmetnici na velikom glasu,
U Inglewoodu i Bernsdaleu
Sve to vrijeme radie svoj zanat.
Kip Robina Hooda u zamku u Nottinghamu.
- ! HM
Dvadesetak godina kasnije, jedan drugi kotski ljetopisac, naime A ter Bower, smjet
a Robina u godinu 1266.:
Tad podie se slavni ubojica Robert Hood, ba kao i Mali John, zajedno sa svojim suue
snicima medu obezvlateni-
ma, a koje ludi svijet tako neobino voli slaviti i u tragediji i u komediji.
Bovver dodaje kako su o tom ubojici ostale zabiljeene i neke pohvalne stvari, meu koji
ma i njegova predanost misi. Jednom je zgodom Hood sluao misu u Barnsdaleskoj umi,
kad su naili predstavnici vlasti da ga uhite. On se nije dao omesti u pobonosti i
nije udario u bijeg, nego se s dumanima dohvatio tek kad je sluba bila gotova. Po
tom ih je i pobijedio i za svoje zarobljenike dobio bogat otkup.
Svi ti i prekratki izvjetaji iz kotskih izvora sloni su utoliko to slavnog odmetnika
smjetaju na sjever Engleske. Inglewood Forest je u Cum-berlandu, tik ispod grani
ce za kotskom, dok je Barnsdale Forest oko sto pedeset kilometara dalje u junom Yo
rkshireu. Robinovo najpoznatije skrovite, Sherwoodska uma (Sherwood Forest), lei tr
idesetak kilometara juno od Barnsdalea. Sto se pak tie njegova osobnog imena, dok
ga Langland i Wyntoun zovu Robinom, Bovver ga zove Robertom. Taje nedosljednost,
meutim, samo prividna, jer je Robin francuski deminutiv od Robert, a oba su ta i
mena postala silno popularna poslije normanske invazije (1066.).
U trenutku kad je pisao Bovver, Robin Hood je ve bio dovoljno poznat i za navoenje
u pravosudnom kontekstu. Tako godine 1429. prvi put u parnici nalazimo frazu Rob
in Hood in Barnsdale stood (Robin Hood u Barnsdaleu stase), kao izreku koja oznaava
neto neosporno istinito. Godine 1439. neki je dentlmen iz Berbvshirea bio stavljen
pred sud zato to je k sebi prikupio i oko sebe skupio mnoge nevaljace... i kao da
die bunu otiao u umu na tom podruju kao da su Robyn Hode i njegovi ljudi. Oito je u t
o doba Robin Hood ve bio uzor ljudima koji su se postavljali protiv zakona i revo
lucionarni lik kojeg su se bojali oni koji su eljeli zadrati status quo.
Izuzmemo li neobinu priu koju nam je ispriao Bower, moemo rei da nai najraniji izvori
ne priaju nijednu od uobiajenih pustolovina Robina Hooda, Malog Johna, djeve Mario
n, fratra Tucka i ostatka vesele druine u umici zelenici, kojima su zagoravali ivot
svojim zakletim neprijateljima, notingemskom erifu i sir Guyu od Gisbornea. Najst
ariji sauvani opseniji prikaz Robina Hooda u njegovom irem ambijentu bio je tiskan
oko 1510., a zove se A Geste of Robin Hood, pri emu rije Geste vjerojatno oznaava p
riu o junakim djelima. Iako je objavljena 1510., u rijeima nalazimo neke oblike, pr
imjerice zavretke na e i es, zbog ega se openito misli da je sastavljena oko 1400.
U toj prii Robin Hood, Mali John, Will Scarlet i Much Mlinarov Sin ive ivotom odmet
nika u Barnsdaleskoj umi. Tu susretnu viteza kojeg
je izdala srea pa mu posude novac da plati dugove gramzivom opatu kve sv. Marije
u Yorku. Tada neki redovnik iz reene crkve dopadne 1 ducima aka pa ga puste tek za
novac dvaput vei od onog to su ga po dili sirotom vitezu. U odgovor na tu drskost
, erif od Nottinghama uj lii streljako natjecanje smiljeno kao klopka Robinovoj druin
i. Ro osvoji nagradu i hajduci pobjegnu iz erifove klopke, no pritom Mali Jc dopa
dne rana, zbog ega se svi sklone u zamak sir Richarda na Leeju kojeg se obino smat
ra da je bio ba onaj siromani vitez s poetka pri U sljedeem susretu Robin ubije erifa.
Zbog toga kralj Edvard pobje na odmetnike. Kralj dolazi u Sherwood pri obilasku
kraljevskih um Lancashireu i Yorkshireu pa se prerui da moe uloviti Robina. Kad h
duci naiu na kralja, Robin mu iskae vjernost i on ga stoga pomiluje. 1 Robin stupi
u Edvardovu dvorsku slubu, ali ga poslije godine, a mo2 i vie dana, obuzme enja za
domom pa se vrati u umu, gdje nasta\ hajduiju sljedee dvadeset dvije godine. Napoko
n ga oda njegova roda nja, priorica kirkleske opatije, kojoj bolestan dolazi da
mu pusti krv (tc u srednjem vijeku bila esta terapija). I tako ga ona, zajedno sa
svojim t nim ljubavnikom i Robinovim neprijateljem sir Rogerom od Doncaste puta d
a na smrt iskrvari.
I tako su oko 1440. mnogi poznati elementi legende o Robinu Hoodu ve bili na svoj
emu mjestu. Meutim, kralj Rikard Lavljeg Srca kao i njegov neugodni brat princ Jo
hn, standardni rekvizitarij filmske verzije, tu upadljivo nedostaju. Ba kao i dje
va (Maid) Marion i fratar Tuck, koji e se u prii o Robinu Hoodu pojaviti tek kasni
je. Stoga njih openito
ATrucTalc ofJROB/N HOOD,
0r, A Brief Touch of the Life and Death of that re-novvnedOutlavv Robert Earl of
Hnmwjrtonyvu\gar-ly callcd Robin Hood, who lived and dyed in A. D. 1198. being
the 9th. year of the Reign of King Rkhardthe Firft,commonly called Richard Ccenr
de Lyon.
Carefull/ colleted out of the trueft Writers of our Englifh Chronicles : And publ
ifhed for the fatisfa-lionof thofe who defire truch from falfhood.
By Ma**ir> Parke
Robin Hood prikazan kao eri od Huntingdona u knjizi iz 1687.
Princed for J. CU-,\, W. Th,x^y^ and
smatraju priivcima osnovnoj prii pa ih pri traenju povijesnih zapi stvarnom Robinu
Hoodu vjerojatno treba zanemariti.
Buntovni eri?
Prvi historiar koji je pokuao ui u trag izvoru Robina Hooda bio je si starinar Will
iam Stukelev (1687. - 1765.). On je bio rani istraiva St( hengea i ovjek koji je vrs
to vjerovao u druide (vidi odjeljak Stonehe u poglavlju Graditeljska uda), ali se
zanimao i genealogijom. Stukele vo su polazite bile scenske igre Anthonvja Munda
va napisane 1598., kojima je Robin Hood prikazan kao plemi - Robert, eri od Hunti
n^ na, koji je umro godine 1247. Stukelev je u Popisu plemia Williama L dalea iz
1675. potraio huntingdonku plemiku lozu te rezultate sv istraivanja godine 1746. i o
bjavio. Na temelju je njih zakljuio daje vjek iza legende bio Robert Fitz Ooth, in
ae zvan Robin Hood, pre; dent na titulu erla od Huntingdona, koji je umro 1274., a
korijenje \ sjedne strane od Judithe, neakinje Normana Vilima Osvajaa, a s dr od
VValtheofa, erla od Northumberlanda i Huntingdona, preivjelog na saksonskoga plem
stva.
Na nesreu, Stukelevja su njegova istraivanja plemenitih pedij odvela i predaleko p
a je stoga bio prisiljen praznine ispuniti matom. I fesor sir James Holt sa Sveuil
ita Cambridge u svojoj velikoj studi Robinu Hoodu objavljenoj 1982. iznosi poraza
n saetak svih mana 5 kelevjeva djela:
On je smijeao vjenanje Gilberta de Ganta i Rohaise, keri Ri-charda Fitz Gilberta, v
elmoa normanskog doseljavanja, a koje se dogodilo tek izmeu njihovih istoimenih po
tomaka dvije generacije kasnije. Djeci je iz tog vjenanja, smjetenog na krivo mjes
to i u krivu godinu, dodao i potpuno fiktivnu ker Maud. Potom je tu fiktivnu Maud
udao za fiktivnog mua, Ralpha fitz Ootha, poslije ega je, to nas ne bi smjelo izne
naditi, bilo lako otkriti fiktivnu obitelj fitz Ootha s Robertom fitz Oothom...
u treoj generaciji. Stukelev nije uspio ispravno prenijeti ak ni tobonju godinu Rob
inove smrti, jer je 1247. pretvorio u 1274. Osim toga je i fitz Oothe pretvorio
u gospodare Kime u Lin-colnshireu. I to je bila ista fikcija, jer je pedigre lord
ova od Kime vrsto ustanovljen i ne ostavlja mjesta za takva ubacivanja. Sam pak Fi
tz Ooth zaudara po starini. To je neobino ime, inae nepoznato.
S obzirom na sve te kreativne dodatke, nimalo ne udi to su suvremeni uenjaci Stukel
evjeve teorije uglavnom odbacili.
Godine 1995., meutim, samozvani povijesni detektivi Graham Phillips i Martin Keatma
n obavili su reviziju Stukelevjeva fitz Ootha i iznijeli tezu da gaje on pobrkao
sa slinoimenim sir Robertom fitz Odom, vitezom iz doba kralja Rikarda Lavljeg Sr
ca (1189. - 1199.), ije imanje lei u Loxleyju u Warwickshireu. Oni tvrde kako se z
a Robina Hooda esto govorilo da je doao iz Loxleyja (Lockslevja), to bi, prema njim
a, trebao biti Loxley u Warwickshireu, a ne uobiajeni Loxley u Yorkshireu. Sam je
pak Robert fitz Odo moda 1196. izgubio viteki naslov, jer se poslije tog datuma v
ie ne spominje nikakav sir Robert, iako 1203. u oblinjem Hanburyju nalazimo nekog
Roberta fitz Oda. I napokon, budui da onaj fitz u imenu sir Roberta upuuje na nezako
nito roenje, moda ga je on sam ispustio i tako postao Robert Odo, to je ve vrlo bliz
u Robinu Hoodu.
Tu, meutim, ima malo stvarnog tofa. Kao prvo, veza izmeu Loxleyja i Robina Hooda da
de se pratiti samo do oko 1600. Kao drugo, ne postoji nikakav neodoljiv razlog z
bog kojeg bismo morali pretpostaviti da je zapravo rije o Warwickshire Loxleyju,
tim vie to lei predaleko od Robinova tradicionalnog terena u Yorkshireu i Nottingha
mshireu. Zapravo prvi spomen na Loxley veli samo da je on Robinov zaviaj (pri emu
se ne spominje da on u njemu posjeduje ikakvo imanje) i to je pogodak za Yorkshi
re. Kao tree, mi ne moemo znati da sir Robert fitz Odo nije 1196. jednostavno umro
.' I napokon, ne postoji ni mrvica dokaza o tome da je pobjegao u hajduke.
Robyn Hode, kraljev sluga?
Prvog ozbiljnog kandidata za naslov originalnog Robina Hooda imenovao je Joseph
Hunter, koji je nedugo prije toga, to jest 1838., bio postavljen za pomonika kust
osa novootvorenog Javnog arhiva u Londonu. Hunter je doao iz Shefhelda u Yorkshir
eu pa nas nee iznenaditi to se zainteresirao za tog junaka sjevernoengleske kultur
e. Najprije je tvrdio kako Geste pokazuju da je prva postaja Robinove karijere b
ila uma grada Barnsdalea u Yorkshireu, a ne mnogo slavniji Sherwood, dan jahanja
junije. Kao drugo, tvrdio je daje Eduard na naoit kralj koji se spominje u Gestama za
cijelo Eduard II. (1307. - 1327.), koji je koncem 1323. sa svojom kraljevskom po
vorkom proao kroz taj kraj i tom zgodom istraio krivolov jelena u kraljevskim umama
, da bi napokon u studenom stigao i u Nottingham.
Lik kralja Rikarda Lavljeg Srca (1157. -1199.) s njegova groba.
Grobni lik kralja Euarda II. (1284. - 2327J.
Hunter je, meutim, otiao i dalje od toga pa revolucionirao prou nje Robina Hooda ma
rljivim pretraivanjem arhiva u potrazi za sva moguim Robinom Hoodom na pravome mje
stu i u pravom trenu I gle, Hunter je uspio doi ba do toga. Ili, kako je to napisa
o sam, va svladavajui ushit:
Mislim, u to e se teko povjerovati, ali je ipak jednostavna i ista istina da u doku
mentima to se uvaju u ministarstvu financija, medu obraunima trokova kraljevskog kuan
stva, nalazimo ime Robyn Hode, i to ne jednom, nego vie puta, kako, zajedno s jo dva
deset osmoricom, prima plau od 3 d [penija] na dan, kao kraljev valetz, porteurs d
e la chambre [lakaj i komornik].
Utvrdilo se da je taj Robyn bio lan kraljevog kuanstva od oujka studenog 1324., to s
e izvanredno dobro slae s priom u Gestama o me kako je kralj Eduard (u Nottinghamu
, kamo je doao istraiti krive jelena po svojim umama) pomilovao Robina, nakon ega je
on na gc nu dana stupio u njegovu slubu. Eduard II. je Robyna Hodea kona isplati
o 22. studenog 1324. - da se, ako je Hunter u pravu, vrati svojoj ljenoj umici ze
lenici.
Hunter je poao jo dalje i pokuao ui u trag Robinu u mladim nima te tako pronaao kandi
data u Robertu Hoodu, oenjenom nek Matildom, koji je 1316. - 1317. ostao zabiljeen
u VVakefieldu, samo j naestak kilometara od Barnsdalea. Sve super, samo to nije
bilo izravi dokaza daje taj Robert Hood bio hajduk. U traganju za motivom, Hur s
e okrenuo politikoj krizi, naime pobuni Thomasa, erla od Lanasti protiv Euarda II.
u oujku 1322. Eri je kanio udruiti snage s Rob tom Bruceom kotskim, ali su njegovu vo
jsku presreli samo pedese kilometara sjeverno od Barnsdalea. Lancasterove je voj
nike poela ko prava tua strelica pa su se razbjeali na sve strane. Sam je pak eri b
io brzinu osuen na smrt, nakon ega su mu pred njegovim zamkom u P< tefactu, na rub
u Barnsdalea, i odrubili glavu. Mnogi su njegovi poborr bili stavljeni izvan zak
ona pa su pobjegli u umu, gdje su se skrivali p potjerom. Godine 1323. Eduard II.
se naao pred opasnou od grai skog rata s drugim buntovnim barunima pa je u travnju
otputovao na s ver prikupiti pomo. Pritom mu je taktika bila dijeljenje pomilovan
ja p ostalim lankasterovcima - pa to bi onda bilo prirodnije nego u Barns( leu st
upiti u vezu sa slobodnim odmetnikom Robinom Hoodom i pol ati ga privui na svoju s
tranu? I doista nam je poznato da je Eduard ] kad je u studenom 1323., poslije d
ugog obilaska, iz Lancashirea stigai Nottingham, sa sobom doveo mnoge pomilovane
buntovnike.
Kasniji su historiari pokuavali upotpuniti Hunterovu hipotezu istraivanjem moguih ka
ndidata za ostale likove iz Gesta, a koji su bili aktivni 1320-ih godina. Tako s
u doli do nekih moguih identifikacija, primjerice Richarda de la Leeja, vikara iz
Arksevja kraj Doncastera, te Rogera od Doncastera, kapelana i preljubnika, iako
nijedan od njih nije bio vitez. Unato tome to su to sve nedvojbeno zanimljiva otkr
ia, ipak nijedno od njih ne pridonosi ba mnogo poetnoj Hunterovoj teoriji. erif pak
iz Nottinghama u Gestama naalost nije naveden pod imenom, zbog ega nam on tu moe bi
ti od male pomoi.
Godine je 1989. profesor Holt, inae Stukelevjev kritiar, napravio pregled danas do
stupnih dokumenata, ali u njima nije naao ba nita to bi ukrijepilo Hunterove razloge
. On kao prvo opaa da se na popisu ezdeset napoliara na vlastelinstvu Wakefield koj
ima su konfiscirali zemlju zato to su podrali Lancasterovu bunu ne pojavljuje ba ni
jedan Hood. Neki su od njih, ako je suditi po vrijednosti njihove zemlje, bili is
ta sit-ne, to znai daje Robert Hood od VVakefelda bio jo neznatniji ovjek ili se pak
nije pridruio buntovnicima, no moda je i zbog nekog nepoznatog razloga izostavljen
s popisa. U svakom sluaju, tu nema niega to bi podralo teoriju da se on odmetnuo.
Drugo, fragment jedne ranije financijske knjige kraljevskog kuanstva, tako izblij
edio da se dade itati samo pod ultraljubiastim svjetlom, pokazuje nam daje Robyn H
ode bio isplaen 27. srpnja 1323. za slubu tog mjeseca. Iz toga, dakle, slijedi daj
e on bio u kraljevskoj slubi jo prije nego to je kralj u studenom iz Lancashirea st
igao u Nottingham Cas-tle na kraju svog obilaska sjevernog dijela zemlje zbog sk
upljanja potpore. Raniji susret izmeu Robina i kralja nije, dakako, nemogu, jer je
Eduard zapravo nakratko posjetio Nottingham jo u oujku te stoga Geste u tom pogle
du jo mogu biti istinite. Pa ipak, raniji susret rui veliku slinost izmeu prie u Gest
i, prema kojoj se Robin i kralj Eduard susreu u Sherwoodu nakon to je kralj pogled
ao izvjetaje o krivolovu i povijesno poznate istrage o krivolovu na jelene u kral
jevskim umama to ju je Eduard II. proveo ujesen 1323.
I napokon, tu je jo i pitanje o razlozima zbog kojih je Robyn Hode u studenom 132
4. napustio kraljevu slubu. Dvorski nam spisi oito govore da gaje neto onesposobilo
: Robvnu Hodeu, prije jednom od nosaa, zato to vie ne moe raditi, pet ilinga kao dar,
po zapovijedi. Poemo li za najoitijim tumaenjem tog pasusa, onda je Robyn Hode posta
o tjelesno nesposoban za obavljanje svojih dunosti te je stoga otputen. To ba ne po
dsjea na estokog hajduka iz Geste, koji je otiao od kralja jer mu je bilo dosadno p
a poslije toga proveo u umi jo dvadeset dvije godine, sve dok ga nisu izdali. S dr
uge nam strane Geste, meutim, priaju kako je
Robinu dodijalo samovanje i kako se na dvoru zaelio zaviaja pa se eo pretvarati da
pati od nesanice i gubitka teka, a sve zato da bi pobji natrag u svoju umicu zele
niu.
Osnovna slabost Hunterove hipoteze, koja se dri i poslije itavog ljea detektivskog
rada na Robvnu Hodeu, kraljevom sluzi, i Robertu odu od Wakefielda, jest injenica
da meu njima napokon i ne mori ti nikakve veze. Hood ba i nije neko jako neobino p
rezime pa se t primjerice, jedan drugi sluga Euarda II. zvao Simon Hode, a ne po
nikakav izravni dokaz da je Robert od Wakefielda postao odmetnik i] je to bio ko
mornik Robyn.
Robin, umski duh?
Nezgodne su strane Hunterova rjeenja bile oduvijek oite, stoje dalo ticaja ljudima
koji su pokuali Robinu Hoodu pristupiti na sasvim di nain. Tako je sir Sidney Lee
u svom lanku o Robinu Hoodu u Du nary of National Biography doao do zakljuka da arg
umenti u korist vijesnog postojanja Robina Hooda, iako vrlo opseni, ne mogu podn
znanstvenu analizu. Uvjeren da Robin nije bio stvarni lik, on mu je rijenje potrai
o u mitu:
Malo je, meutim, dvojbe o tome daje to ime, kao u donekle slinom sluaju Rorvja o' t
he Hillsa u Irskoj, u poetku pripadalo mitskom umskom duhu, koji je zauzimao mnogo
mjesta u engleskom, a ini se i kotskom folkloru i da su ga kasnije engleski pisci
balada prenijeli... na svakog razbojnikog vou koji je sebi iz ume ili movare stvori
o dom, bio vrstan strijelac, prkosio opresivnim umskim zakonima i tako stekao sim
patije puka.
On zatim iznosi tezu daje u poetku to ime vjerojatno bilo nekai varijanta 'Hodekin
a', to je bio naslov vilenjaka u teutonskom folkloi Historiari se, meutim, openito s
lau da je primarno znaenje imi Hood oduvijek bilo jednostavno hood (kapuljaa) i da je
jednostai izlino u priu uvoditi njemaki folklor samo zato da bi se objasnio kori j
edne savreno obine engleske rijei. Osim toga, nitko nikad nije ni us ui u trag Leeov
u umskom duhu u engleskoj mitologiji te stoga tvrde je veza izmeu Robina Hooda i f
olklora nastala njegovim umetanjen procesije u povodu svetkovine Prvog svibnja u
esnaestom stoljeu.
Egiptologinja Margaret Murray u svojoj je interpretaciji Robina h oda otila jo dal
je. Ona je u svojoj izvanredno utjecajnoj knjizi Bogvje: ca (The God of the Witc
hes), objavljenoj 1931., ustvrdila daje Robin Hc
Robin Hood stoji sam u Sherwoodskoj umi (bakrorez iz 1795.).
bio bog stare religije. Njezin je dokaz glasio da su Robin i njegova druina od dvan
aest veseljaka bili nalik Velikom Metru i njegovom vjeti-jem kolu, da su se odijevali
u vilenjaku boju, to jest zelenu te da su se protivili crkvi, a osim toga i daje R
obin bilo uobiajeno ime za vraga. Naalost, nita od toga ne stoji. Tako, primjerice,
rani izvori govore da je s Robinom bilo dvadeset sedam hajduka, dok srednjovjek
ovna suenja vjeticama vraga ne zovu Robinom niti spominju ljude u zelenom.
Robert Hod, odmetnik?
Vodei strunjak za Robina Hooda u dananje doba je nedvojbeno sir James Holt, koji je
, traei njegove tragove, marljivo prekapao arhive srednjovjekovne Engleske pa neto
od pronaenog i objavio. Kao to smo ve vidjeli, Hunter ga nije uspio uvjeriti u svoj
u teoriju o Robvnu Hodeu, kraljevom slugi, i Robertu Hoodu od VVakefileda, a koj
a bi Robina Hooda smjestila u 1320-e. Umjesto toga on smatra da izvorni Robin Ho
od pripada trinaestom stoljeu. Stoga Geste za nj nije primarni izvor te je lako m
ogue da sadri i kasnije umetke nastale unakrsnom oplodnjom s drugim junakim priama.
Osim toga, on nije prihvatio da je kralj iz prie bio Eduard, jer nijedan od njih
nije vladao dovoljno rano da bi se uklopio u njegovu teoriju.
Stephen Knight, profesor engleskog na Velkom sveuilitu, donekle je podrao Holtov opr
ez glede Geste. On je preispitao njezin jezik i zakljuio da je prihvaena godina pr
erana te da bi bolja bila neka oko 1450. U tom bi sluaju kralj Eduard bio suvreme
ni umetak, a kralj je Eduard IV. (koji je vladao 1461. - 1483.) bio pristao (com
ely) i proveo mnogo vremena na sjeveru Engleske.
Predstavljajui svog kandidata za Robina, Holt najprije tvrdi da su nai najstariji
izvori, unato tome to se ne slau u preciznom datiranju Robina Hooda De Wyntoun ga s
tavlja u godinu 1283. - 1285., a Bower u 1266. - ipak suglasni glede trinaestog
stoljea. De Wyntoun je osim toga pisao manje od sto godina poslije okonanja karije
re Robyna Hodea sluge (1323./24.), ali je ipak u Robin Hoodu sasvim jasno vidio
lik iz ranije generacije. Drugo, paljivo pretraivanje sauvanih zapisa iz trinaestog
stoljea, a koje su proveli Holt i drugi, otkrilo je nekoliko ljudi s nadimkom Ro
bvhod, Robynhoud, Robehod i Rabunhod. ini se da su neki bili tako prozvani jednos
tavno po ocu, kao primjerice Katherine Robynhod, ki Roberta Hooda iz Londona, no
ipak je za engleski ta tvorba nadimka spajanjem imena i prezimena vrlo neobina. V
eina je tih ljudi poznata jer
474
Drevni misteriji
Srednjovjekovno streljako natjecanje.
je imala okapanja sa zakonom, po emu Holt zakljuuje daje Robin od bio nadimak za kri
minalce.
Najzanimljiviji je od tih sluajeva, bar iz Holtove perspektive, ( najraniji, naim
e ovjek zvan VVilliam son of Robert le Fevre (Fevi Smith = Kova), koji je doao iz Enb
ornea u Bershireu kraj rijeke Ten Williama su optuili da je bio lan zloinake bande o
dgovorne za niz razbojstava. VVilliam i ostali su pobjegli od suda i stoga su 12
61., lukom mjesnog suda u Readingu, stavljeni izvan zakona. Na Uskrs 12 ponovno
se spominje, ovaj put u kraljevskoj odluci kojim mu se plijeni mlja, ali se sad
navodi kao VVilliam Robehod, bjegunac. Prema Holt tumaenju, do toga je dolo zato to j
e nadleni pisar VVilliamu prom nio prezime, zamijenivi ga nadimkom:
Na to ga je navelo to to je VVilliam sin Robertov u imenu imao ono Robert, a osim
toga je bio i pripadnik odmetnike bande optuene za razbojstvo. I tako je postao V
Villiam Robehod. Iz toga slijedi da je ovjek koji mu je promijenio ime poznavao t
u legendu. Zbog toga bismo odsad morali smatrati da se prvi spomen Robina Hooda
ne pojavljuje 1377., nego 1261./62., to je u svakom pogledu velik napredak.
Holt potom predstavlja, po svom miljenju, jedinoga pravog Rob Hooda. Bio je to Jo
rkirac Robert Hod, zabiljeen u knjige suda u Y ku 1225. - 1227. kao bjegunac pred
sudom i stoga odmetnik. U zap iz 1226. zabiljeen mu je i nadimak Hobbehod, ali nam
je, nazale znaenje te rijei nepoznato. O tom Robertu Hodu ne znamo nita v od toga,
ali, kao to istie Holt: On je bio odmetnik. On je jedini, c sad otkriveni, mogui ori
ginal Robina Hooda za koga se zna da je 1 odmetnik.
Holtov bi Robin Hood stoga bio za nijansu stariji no to bi se dalo : kljuiti po na
jstarijim povijesnim izvorima, ali ta je mogunost svaka
vjerojatnija od suprotne, naime da se pojavio kasnije. Nee nas iznenaditi to su se
odmah pojavile i kritike Holtove teorije, od kojih je najznaajnija bila ona prof
esora Knighta, koji se prema tim pokuajima da se Robina uz neto vee odnosi s odlunom
skepsom. On smatra daje u sluaju VVillia-ma Robehoda vjerojatno rije samo o krivo z
apamenom imenu - kako njegovom, tako i njegova oca: U to bi doba bilo uobiajeno nje
govo ime zabiljeiti kao VVilliam Robert. Ta teza ini se donekle neuvjerljivom, ali
se pogreka pera (Robehod umjesto Robert) svakako ne moe sasvim iskljuiti. Knight os
im toga smatra Roberta Hoda, jorkirskog odmetnika iz 1225., prilino tanjunim kandid
atom, s obzirom na injenicu da o njemu znamo samo to daje bio odmetnik.
I kakva je onda konana presuda o Robinu Hoodu? Pristup koji u njemu vidi iskljuivo
folklorni lik krajnje je neuvjerljiv, jer mitski elementi poput ubijanja diva i
magini susreti u ranim priama upadljivo nedostaju. Hun-terovo povezivanje Robvna
Hodea sluge i Roberta Hooda od VVakefielda je mogue, ali ne ba bespogovorno uvjerl
jivo, a osim toga ni u jednom od njih ne nalazimo ni traga odmetnika. Holtova pa
k teza o trinaestom stoljeu kao Robinovu dobu mnogo je uvjerljivija s obzirom na
godine navedene u najstarijim kronikama. Iako se sluaj VVilliama Robehoda dade sv
esti na stjecanje nadimka, to i dalje ostaje otvoreno pitanje.
Ostaje nam, meutim, jo i mogunost koju Holt nije istraio, da su Robinhoodi to ih je n
aao u trinaestom stoljeu to mogli biti prezimenom, jer su se ona u to doba poela po
javljivati. Moda su na poetku bili Hoodovi, ali su se onda pretvorili u Robinhoode
, svojatajui srodstvo
Robin Hood u Sherwoodskoj umi odbija ljude erifa iz Nottinghama (gravura iz 1795.)
.
sa slavnim odmetnikom. Takvo preuzimanje bolje poznatih prezime srednjem je vije
ku bilo uobiajeno, prije nego to su se prezimena op to strogo uvrstila. To onda ukla
nja potrebu za dokazivanjem krimi nog djelovanja svih ljudi s imenom Robinhood i n
jegovim varijanti Oita je slabost Holtove teorije da nekoliko ljudi tog imena (me
du ko i Katherine Robvnhod iz Londona) nemaju ba nikakve veze s krim lom. Pred na
ma se, naprotiv, otvara intrigantna mogunost da je kon trinaestog stoljea bilo pun
o obitelji koje su, s pravom ili ne, tvrdile c potomci ili roaci Robina Hooda!
To bi samo pojaalo Holtove argumente u korist tvrdnje da origi nog Robina Hooda t
rebamo smjestiti u doba prije 1262., kad je zabiljs VVilliam Robehod. Pa ipak Ho
ltov kandidat, Robert Hod ili Hobbe iz Yorkshirea, sasvim sigurno ne iskae sa str
anica kao ve gotov R< Hood. O njemu, naime, znamo tako malo, da nam je o tome nem
oj suditi.
Doista je jako malo vjerojatno da je tu i konac prie, jer se po en skim arhivima
kriju jo tisue srednjovjekovnih dokumenata, koji b: mogli iznjedriti definitivnog
Robina Hooda, a isto tako sasvim sigi nije nemogue ni da se jednoga dana pronau i s
tihovi o Robinu ] odu, poznati Langlandovu lijenom sveeniku.
Dracula
Svima nam je dobro poznat filmski lik Dracule, uglaenoga, ali zlos noga transilva
nijskoga grofa, elegantno odjevenog u veernje odije plat, koji onda najednom zbaci
krinku i otkriva strane koljae koj se baca na vrat svoje nedune rtve. Grof Dracula,
vampir, vrhunsk ostvarenje irskog pisca Brama Stokera, star vie od stoljea, ali b
ez slu gubitka popularnosti. Stoker, meutim, svog Draculu nije ba sasvim sao iz pr
sta, jer su historiari otkrili uvjerljiv i straan original u liku mog Dracule, dok
je i u modernim i starim vremenima bilo mnogo vi posvjedoenih sluajeva vampirizma.
Najpomnije zabiljeena masovna epidemija vampirizma dogodila i Poljskoj i Rusiji 1
693. Prema suvremenim francuskim novinama Men galant, bila je to uistinu strana k
unja za sve koje je dohvatila:
Pojavljivali su se od podneva do ponoi i dolazili sisati krv ivih ljudi i ivotinja
u tolikom obilju da im je ponekad izlazila na nos i napose na ui pa je ponekad ti
jelo plivalo u vlastitoj krvi
istoenoj u lijes. Vele da vampira mui glad zbog koje jede sve tkivo na koje naie. T
a utvara [duh] ili vampir, ili demon u njegovu obliku, izlazi iz svojega groba, ee
nou, divlje grli i grabi svoje prijatelje i roake i sie im krv sve dok ne oslabe i
ne izne-mognu te ih tako napokon usmrti. To progonjenje ne prestaje... sve dok
mu netko ne preprijei put tako da vampiru odsijee glavu ili ga raspori. Tad u lije
su nalaze tijelo, mlitavo, podatno, naduto i rumeno, iako je moda ve dugo bio mrta
v. Iz tijela mu se onda izlije velika koliina krvi.
Vampiri sasvim izvjesno nisu proizvod sedamnaestog stoljea, jer je vjerovanje da
neumrli love ive bilo izvanredno raireno, kako vremenski, tako i zemljopisno. Njeg
ov je kronoloki raspon impresivan, jer nalazimo moderne, srednjovjekovne, antike g
rke i rimske, babilonske i idovske zapise o vampirizmu. U staroj su Babiloniji ti
krvopije bili poznati pod imenom ekimmu te su to oito bili ljudi koji su se, umri
jevi na lo nain, vraali prodirati meso i sisati ile ivima. Prema idovskoj predaji, i
a se ena na svijetu pretvorila u vampira. Adamova prva ena (prije nego to je stvore
na Eva), bila je Lilit, za Adamov ukus malo previe neovisna. Poslije jedne svae u
vezi njihova seksualnog ivota, Lilit je odletjela do Crvenog mora i skupila bandu
demona. Usprkos intervenciji itave deputacije anela, Lilit se nije nikada vratila
, nego se pretvorila u demona koji lovi djecu i u snu zavodi mukarce, a onda ih j
o i ujeda pa im jede meso i sie krv.
Najslavniji od ranih zapisa o vampirima potjee iz pera grkog autora Filostrata, a
nalazimo ga u njegovu djelu ivot Apolonija od Tijane, filozofa. Jedan od Apolonij
evih siromanih, ali vrijednih uenika, prelijepi mladi Menip, izgubio je glavu za bo
gatom i lijepom damom koja se eljela udati za nj. Voden sumnjom, Apolonije se poj
avio na svadbeni dan i raskrinkao je kao vampira te je natjerao da prizna kako to
vi Menipa uicima prije nego to e mu prodrijeti tijelo, jer to je njezina navada, da
se hrani mladim i lijepim tijelima, zato to im je krv ista i jaka.
Vampiri su nam poznati i iz folklora i legendi iz Afrike, istone Azije, s Bliskog
istoka, iz Amerike i, dakako, Europe, gdje su napose raireni po Balkanu, u prvom
redu Grkoj. U Indiji su se bojali baitala, stvorenja slinog imiu, kao duha koji zapo
sjeda i oivljuje mrtve. Vrykolakas s grkog sela prijetio je jo u 20. stoljeu te se p
okazivao gotovo odmah poto bi umro, i to u obliku pravog vala napada na seljake, t
o bi izazvalo paniku, uas i odbojnost. U Rumunjskoj je pak, prema narodnoj predaj
i, neko vampira bilo koliko i trave u polju ili kupina u kabliu i nikad nisu mirova
li, nego su nou lutali meu ljudima.
Indijski vampir bjei od dvojice vojnika.
Dokazi su tako jaki da moramo priznati: ako je ikad postojalo vjerovai i vrsto uk
orijenjeno i gotovo univerzalno, onda je to vjerovanje u vampi
No zato se ljudi uope pretvaraju u vampire? Kakvo je bilo vjero\ nje o tome? I fol
klor i povijesni zapisi daju nam itavo mnotvo razloj od nepotpunog pokopa i iznena
dne smrti, preko smrti ljudi koje je net prokleo, koji su ostali nekrteni ili bil
i izopeni iz crkve, pa sve do lji preko kojih je, dok su ekali da ih pokopaju, prel
a maka.
Razumije se da se mnogo razmiljalo i o tome kako te vampire onem guiti. Najbolje j
e bilo potencijalnog izgrednika pokopati tako da ne m e iz groba. Zato su ih poka
pali u movarama ili, ako su ivjeli na vie terenu, pod gomilu, naglavce ili bi ih za
kucali za lijes, za zemlju u groi
pa i navalili teke predmete na njih. U usta su im pak stavljali kamenie, krhotine k
eramike ili novie, da imaju sisati neto to nikome ne udi, ili bi im jednostavno zaili
usta.
Ako bi, meutim, vampiri ve etali nou ili prijetili ivima, onda bi se dali umiriti zab
ijanjem kolca kroz tijelo, odsijecanjem glave ili spaljivanjem srca pa i itava ti
jela. Neka umrla vjetica koja je 1345. pustoila Njemakom bila je posebno ilava baba.
Nou bi lutala u obliku kakve sitne ivotinje, ali su je uhvatili i bacili u jarak.
To je, meutim, samo jo pogoralo situaciju, jer je sad srdita coprnica napravila jo
vei rusvaj u obliku goleme i prljave betije. Nakon toga su joj iskopali tijelo koj
e je, prema miljenju ustraenih seljaka, pokazivalo jasne znakove da pripada vampir
u. Zabili su joj kolac kroz srce i ponovno je pokopali, s olakanjem mislei daje nj
ezinu teroru napokon doao kraj. No ak ni to nije donijelo nikakvo dobro, jer je po
vampirena vjetica nastavila svoja nona lutanja, ovaj put s kolcem kao orujem protiv
nesretne rtve. Zato su je morali jo jednom otkopati i spaliti je do pepela. To je
paljenje napokon upalilo pa je nitko vie nije vidio.
Objanjenje vampirizma
Hipotezu da su vampiri doista neumrli ljudi koji ustaju iz groba i goste se krvl
ju i mesom ivih mogli bismo bez bojazni zanemariti.
Umjesto nje, folkloristi su i historiari, sve u pokuaju da dou do zadovoljavajueg ra
cionalnog objanjenja, iznijeli iroko mnotvo teorija. Jedna je od najstarijih da su
vampiri zapravo ljudi koje su pokopali ive. Preuranjenih je pokopa nedvojbeno bil
o, a vaenje iz groba ovjeka koji je grebao po lijesu i pokuao iz njega pobjei svakak
o je na oevice ostavilo trajan dojam. Pa ipak, veinu su vampira iskopali dugo posl
ije pokopa i nijedan znak po kojima su ih prepoznavali nema ba nikakve veze s pok
uajima da iziu iz groba. Ta teorija vjerojatno ima vie veze sa strahom romantikih ro
manopisaca iz osamnaestog i devetnaestog stoljea da e ih pokopati ive nego s ikakvi
m narodnim vjerovanjem.
Drugi su pak iznijeli tezu da je vampirizam zapravo bolest. Najpopularniji je ka
ndidat porfirija. Njezine su rtve preosjetljive na svjetlost, a danas se lijee krv
nim ekstraktima. Ta teorija, meutim, nema ba nikakvog medicinskog temelja, a 1970-
ih je godina neodgovorno irenje te ideje (i to od lijenika!) izazvalo veliku zabri
nutost kod njezinih rtava, jer su se uplaili da bi ih zbog tih neobuzdanih spekula
cija mogli jo i zlostavljati.
Svakako je najrazumnija teorija ona koju je u svojoj knjizi Vampiri kopi i smrt
(1988.) iznio historiar kulture Paul Berber. Crpei iz pate kih nalaza, on dokazuje
kako se mnogi znaci po kojima su prepozn: vampire, primjerice rumeno lice u leev
a i nadutost od krvi, izostana gor mortisa te prividan rast dlaka i nokata posli
je smrti, dadu objasnit: sve prirodnim promjenama koje se zbivaju u tijelu. (Krv
poslije smrti tamni zato to se potroi kisik, unutarnji se organi raspadaju pa tak
c staju plinovi od kojih se tijelo nadme, rigor mortis se brzo gubi, dok d i nok
ti prividno rastu zbog skupljanja koe.) Prije nego to je jo posti patologija kao di
sciplina, najoitije je objanjenje za sva ta zbivanja bil je pokojnik na neki nain j
o iv.
Iako nam mnogo od onoga to nam Barber veli pomae da objasr zato je vjerovanje u vam
pire postalo tako raireno, on se ipak nije i st no pozabavio pitanjem zato su neke
ljude proglasili vampirima. Be opaa da su glavni kandidati za vampire bile rtve u
morstva, samoul ce i ljudi umrli od kuge i njegovo objanjenje glasi da su oni u p
ravilu pokapani loe, zbog ega bi im tijelo znali iskopati psi i drugi strvina] bi
ih proglasili vampirima. Iako to zvui uvjerljivo kad je rije o rtv kuge, ljudi umor
eni ili koji su si sami oduzeli ivot esto su se pokap; grobove jednako duboke kao
i oni ija se smrt oekivala (iako u kri skim zajednicama samoubojice nisu pokapali n
a posveenom tlu). Ne se da postoji ijedan valjan razlog da povjerujemo kako su nj
ihovi grol bili posebno izloeni oskvrnuu.
Tu se, meutim, moramo vratiti vjerovanju u nadnaravno. Poje< ci koji su umrli loe -
osim ljudi umrlih od kuge, umorstva i sarr bojstva, meu one koji su loe zavrili mogli
bismo spomenuti i 2 koje su umrle pri poroaju te ljude koji su umrli daleko od k
ue ili rtve vradbine - bili su ujedno i ljudi najneskloniji mirnom lean grobu, ljudi
za koje je bilo najvjerojatnije da e se vratiti kao vam] Oni su stoga bili izdvo
jeni za poseban postupak. Tako su, primjei samoubojice od petnaestog stoljea pa s
ve do zakona koji je 1823. nio Parlament u Britaniji redovito pokapali na krianji
ma. Uobi no je suvremeno objanjenje tog pokapanja na krianjima bilo da tvore znak k
ria te stoga odbijaju vraga. Mnogo, meutim, vjeroja je objanjenje, s obzirom na inje
nicu da su takvi pokopi bili pozi i izvan kranskog svijeta (pa jedan takav u svoji
m Zakonima spo nje i veliki grki filozof Platon), glasi da su krianja bila mjesta
gdj sastaju granice, zbog ega se moglo rei da su samoubojice pokop na niijoj zemlji
. Osim toga, ako bi ustali iz mrtvih i krenuli teror rati svoju staru zajednicu,
pred svim bi se tim alternativnim putev: potpuno smeli.
4
Jedini sauvan portret Vlada Nabijaa; iz zbirke opaljenih u zamku Ambrusu kraj Innsbr
ucka u Austriji. Zbirku je skupio Frederick II., grof od Tirola, vlasnik zamka A
mbrusa iz 16. stoljea.
Osim toga su tijelo samoubojice esto probijali kolcem ili bi na nj navalili nekak
av teret, to dakako ima malo veze sa slubenim kranskim vjerovanjem te se mnogo bolje
slae s nadnaravnim objanjenjem - naime, da se ljudi sasvim realno boje povratka m
rtvih, mogue u obliku vampira, i suoenja s njima. Stoga nam Barberovo racionalistik
o shvaanje ne moe dati potpuno objanjenje.
Vlad Nabija
Vampiri su vrlo stvarni, bar kad je rije o vjerovanju drevnih zajednica, no to emo
sa samim Draculom? Oito je da imamo valjanog razloga povjerovati da gaje Bram Sto
ker utemeljio na stvarnom liku, Vladu Nabijau, vladaru Vlake u dananjoj Rumunjskoj,
iz sredine petnaestog stoljea.
Vlad je Draculi bilo osobno ime pa mu se tako zvao i otac, dok mu je Nabija nadimak
koji je zaradio svojim jezivim djelima. Rodio se 1431. u Vlakoj, a 1437. postao
je prestolonasljednikom susjedne kneevine Vlake poto je njegov otac otjerao prijanje
g vladara. Nad Balkanom se, meutim, bila nadvila divovska sjena u obliku Otomansk
og (Osmanlij-
Drvorez prikazuje Vlada kako uiva u nabijanju na kolac. Iz pamfleta iz 1499. Popr
atni tekst veli: Tu poinje vrlo okrutna i zastraujua pria o divljem i krvolonom ovjek
Draculi vojevodu [vojvodi, knezu]. Kako je nabijao ljude na kolac, pekao ih i s
glavom kuhao u kotlu i kako je derao ljude i sjekao ih na komade kao kupus. Osi
m toga je pekao djecu pred majkama i tjerao ih da ih jedu. I mnoge druge strahot
e...
skog) Carstva to su ga osnovali Turci, narod islamske vjere. Srbiju garsku ve su b
ili progutali i sad su dovravali upokoravanje Grke.' kaje postala strateka granina d
rava, smjetena izmeu Osmanlija like kranske sile Ugarske na sjeveru. Da osigura lojal
nost Vlake, t je sultan 1442. uzeo za taoce mladog Vlada i brata mu Radua. Via meu
tim, ipak poveli seriju pohoda na Turke, i to s poneto uspjeha, je to potrajalo s
ve dok im stariji Vlad nije pao u ruke i bio pogublje: kon to su ga njegovi savez
nici Maari ostavili na cjedilu.
Pobjegavi iz zarobljenitva, Vlad je krenuo u dugi pohod da povrati oevo prijestolje
, na koje je zasjeo neki daleki roak. Njegov je trud napokon urodio plodom 1456.
kad je rival poginuo u atentatu, pa je postao knezom Vlake. Vladovi su podanici u
brzo otkrili da njihov novi vladar kani smoditi svu preostalu opoziciju. Tako je
sazvao zbor plemia pa ih navodno upitao pod koliko su kneeva ivjeli. Plemii su se poe
li sprdati i naizmjence izvikivati brojeve, i tako sve do trideset kao najvie pro
cjene. Bilo je vie nego oito koliko malo dre do svojih kneeva koji su se stalno smje
njivali. Natoje Vlad sasvim jasno obznanio svoje namjere. U dvoranu su uli naoruan
i straari i pohvatali pet stotina plemia pa ih izveli van, gdje su ih nabili na zai
ljene kolce, zajedno s njihovim enama i slugama, i ostavili da tako istrunu.
Vladova je okrutnost postala nadaleko poznata kad se okrenuo protiv Transilvanij
e, svog zaviaja, zbog njezine ekonomske vlasti nad Vlakom. U uvjerenju da se njemak
i trgovci koji su dominirali Transilvanijom bave nelojalnom konkurencijom, poveo
je izmeu 1457. i 1460. niz napada na vee gradove te masakrirao golem broj mukaraca
, ena i djece, uz torturu iza koje bi uslijedilo polagano nabijanje na kolac. tovie
, Vlad je jasno pokazivao da u svim tim strahotama uiva. Prema njemakom pamfletu t
iskanom 1499., on se osjeao sasvim udobno dok je sjedio i promatrao smrtne muke s
vojih rtava u gradu Brasovu:
Sve koje je zarobio, kako mukarce tako i ene, mlado i staro, pa i djecu, dao je na
biti na kolac na brijegu kraj kapele i posvuda oko njega, a pod njima je nastavi
o jesti za stolom i zabavljao se na taj nain.
Ti njemaki prikazi stranih djela Vlada Nabijaa zapoeli su ve za njegove vladavine i n
astavili se i poslije njegove smrti te mu pribavili kasniju reputaciju krvolonog
tiranina. Oni su pak dali poticaj tiskarstvu, koje je u Europi bilo tek u zaetku
pa su pamfleti s pojedinostima Vladovih strahota postali najraniji bestseleri.
Rumunji su ga se ee voljeli sjeati kao rodoljuba koji se borio protiv Turaka, iako j
e i tu jedno od njegovih glavnih oruja bio teror. Godine je 1461. postalo jasno d
a se kuha rat izmeu Vlake i Otomanskog Carstva, a ini se da gaje Vlad i poticao. Gl
asovit je njegov prijam turskih poslanika u novom dvorcu u svojoj prijestolnici
Trgovitu. Vlad je od njih zatraio da pred njim skinu turban. To bi se, s obzirom n
a vrijeme to ga je proveo kao talac, teko moglo pripisati nepoznavanju turskih odj
evnih obiaja. Oni su mu na to sasvim razlono odgovorili: Takav je obiaj u naoj zemlji
, gospodaru. Vlad im je uzvratio sarkastinom opaskom:
elio bih uvrstiti vae obiaje, pa zapovjedio da im ih eljeznim ti ma zakucaju za glavu
Potom ih je pustio da odu, i to s porukom sult; Idite i recite svom gospodaru, ak
o je on spreman podnijeti takvu srai tu, mi nismo. Neka ne namee svoje obiaje drug
im vladarima koji il ele i neka ih zadri u svojoj zemlji.
Sultanov je odgovor bio neizbjean. Doao je u obliku urote da se u Vlad, ali knez j
e razotkrio spletku. Nema dvojbe daje potom prilino i vao u postupku kojem su bil
i podvrgnuti uhvaeni urotnici. Vlad je na Turke provalivi u Bugarsku, gdje je pobi
o na desetke tisua civila i u golemo roblje. U ljeto 1462. Turci su uli u Vlaku. Mn
ogo slabiji, \ se povlaio pred daleko mnogobrojnijim neprijateljem, pustoei sve p n
jim da mu onemogui opskrbu, a osim toga je vodio i gerilski rat. Klj na je bitka
bila estoki noni napad, koji je zamalo zaustavio Turke, a i Vlasima nanio teke gubi
tke. Turci su nastavili prodirati prema Trgi tu, koji je Vlad ogolio i spalio pri
je nego to su do njega stigli. Prola: pokraj grada, turska je vojska ula u tijesni
klanac, gdje se nala pred ivim prizorom - pred itavom umom na kolac nabijenih, istr
unulir. jela, sve u svemu oko 20 000 njih. Bili su to Vladovi lanjski zarobljer
Na najviem su kolcu bila tijela dvojice nesuenih atentatora. Taj je str; prizor du
boko potresao ak i prekaljene Turke pa je sultan okrenuo kc i krenuo na dug put k
ui.
Taj je trijumf, meutim, oznaio i kraj Vladovih uspjeha. Sultar povukao, ali je za
sobom ostavio Radua, Vladova brata i takmaca za ] jestolje. Radu je uskoro steka
o potporu plemstva koje nije moglo VI oprostiti pokolj svoje brae, dok se Vladova
vojska, kad je nestalo tui opasnosti koja ju je ujedinila, sama rasula. Vlad je
nato pobjegao u J darsku, gdje su ga uhvatili i zatvorili pod lanim optubama, ute
me nim na krivotvorenim pismima, da se htio udruiti s Turcima. Uslijec je dvanaes
t godina tamnovanja, sve do Raduove smrti, kad je Vlad pris da se podvrgne maarsk
oj vlasti, s pravoslavlja prijee na katoliansti oeni se ugarskom princezom. Uz potp
oru Maara i svog roaka kn Stjepana od Moldavije, Vlad je 1476. ponovno zasjeo na p
rijestolje, ali im se strana vojska povukla, naao u tekoj opasnosti. U konanoj 1 ki
protiv vojske vlakih plemia koja je uivala potporu Turaka, Vlac zavrio nabijen na ko
plje. Turci su mu odsjekli glavu i odnijeli je suita koji ju je dao i izloiti kao
dokaz da je njihov smrtni neprijatelj napol poraen.
No bez obzira na to to su djela Vlada Nabijaa nedvojbeno stra gdje je tu veza s Dra
culom? Vlad je bio sin Vlada Dracula. Ovo Drac bio je nadimak s dvostrukim znaenje
m - zmaj i vrag. Sluben; verzija vjerojatno bila zmaj, s obzirom na to daje stariji V
d 1431. u
u Red zmaja, to jest u tajnu organizaciju iji je cilj bio odbiti Turke. Poslije t
oga je Vlad Dracul poeo kovati novac sa simbolom zmaja, a stavio ga je i na zasta
vu. Ni alternativno mu znaenje tog imena, naime sotona, a u to moemo biti sigurni, ni
je bilo mrsko, jer se njegova vlast temeljila na strahu.
Dracula znai Draculov sin i Vlad Nabija se na slubenim dokumentima doista i potpisiva
o kao Dracula. Moda je uivao u pomisli da ga smatraju sinom sotone - a turski bi se
poslanici s tim opisom nedvojbeno sloili. Sasvim je lako mogue da je ba takvo shvaan
je Vlado-va imena bilo prvo na pameti dvorskom pjesniku Michelu Beheimu kad je 1
463. spjevao svoj ep pod naslovom Pria o krvolonom luaku zvanom Dracula iz Vlake. ini
se da je on bio po ukusu Beheimovu gospodaru, caru Svetoga Rimskog Carstva Fred
eriku III., zato to su ga u nekoliko navrata itali pred uglednim gostima. Historiar
i Ravmond McNallv i Radu Florescu, koji su uinili vie no itko na uvrenju jednadbe Vlad
--Dracula, takoer zapaaju daje on, tehniki gledano, doista bio vampir, zato to je u
makabralnim svetkovinama smrti navodno moio kruh u krv svojih rtava.
Slika Vlada Dracule u modernoj Rumunjskoj prilino je proturjena. Tako gaje Nicolae
Ceausescu, rumunjski diktator, jako tovao sve do smrti nakon ruenja njegova reima
1989. Godine 1976. peta je stoljetnica smrti Vlada Dracule bila obiljeena filmom,
slikama, romanima, povoljnim povijesnim prikazima pa ak i komemorativnom potansko
m markom. Posljednjih je nekoliko godina turistika industrija povezana s Draculom
brzo rasla, iako se ne moe rei da svi Rumunji odobravaju taj bizarni trend. Godin
e je 1993. navodni posljednji potomak Vlada Dracule podigao tubu zbog klevete pro
tiv Columbia Picturesa zbog prikaza njegovog navodnog pretka u filmu Francisa Fo
rda Copole Dracula Brama Stokera. Kalifornijski je sud vjerojatno olakano uzdahnu
o kad je shvatio da nee morati suditi o reputaciji Vlada Dracule, jer je tuba bila
povuena.
Nema dvojbe da su vampiri postojali u vrstim vjerovanjima negdanjih ljudi o mrtvim
a. Dracula nije bio vampir iz narodne predaje, ali je sasvim izvjesno bio krvolo
k, i to ne samo na jedan nain.
Vlad na suvremenom drvorezu.
Glava sedma
PODVALA?
UVOD
Notorna piltdownska lubanja i eljust. (Lubanja je ljudska, ali je eljust majmunska
.)
Arheolozima pripada dvojbena ast da su ba oni postali rt najvee znanstvene podvale s
vih vremena, podvale zvane pi] downski ovjek. Poetkom dvadesetog stoljea netko je -
j neutvren - spojio neobino debelu ljudsku lubanju s eljusti ovjek likog majmuna, o
bojio ih da stvori dojam velike starosti i potom luk vo namjestio nalaz, zajedno
s ostacima pretpovijesnih ivotinja, u sli jeve ljunka u Piltdownu u Sussexu, na j
ugu Engleske. Izmeu 1908 1912. mjesni je arheolog Charles Dawson, kojega su upozo
rili radnu poeo pretraivati ljunak i otkrio komadie lubanje. Sustavna su isk panja u
Piltdownu poela u veljai 1912., a Dawsonu su se pridru: Arthur Smith Warlow, kusto
s za geologiju na Prirodoslovnom muze u Londonu, i Pierre Teilhard de Chardin, b
istri mladi isusovac, inai znanstvenik i lovac na fosile. im su krenuli, odmah su
nali eljust otkrili da se savreno slae s ljudskom lubanjom. Ostaci fosilnih ivot nja
iz slojeva ljunka govorili su da je piltdovvnski ovjek star oko po milijuna godin
a.
Ekipa je iz Piltdowna obznanila senzacionalno otkrie - ni man ni vie nego nestale k
arike izmeu ovjekolikog majmuna i ovjek Darwin je napokon dobio za pravo. Piltdovvns
ki su nalazi preko noi p( stali svjetski poznati te su bili izneseni kao jedan od
glavnih dokaza obn ne Johna Scopesa, srednjokolskog uitelja kome se 1925. sudilo
u Daytc nu, Tennessee, zato stoje predavao teoriju evolucije.
Dawsonovo je otkrie ubrzo ulo u udbenike kao najvaniji ljudsl fosil u povijesti pa j
e tako etrdesetak godina dominiralo shvaanjem ljudskom podrijetlu. Piltdovvnski ovj
ek - sa svojom kombinacijom po puno razvijene lubanje i krajnje primitivne eljust
i - uzimao se kao dok teze da je odluujui imbenik u evoluciji ovjeka bio rast veliine
mos ga. Autentini su pak ljudski fosili iz Afrike, ali s malenim mozgom, bi odbaen
i jer su navodno pripadali nevanim mrtvim ograncima evoluc je hominida.
Godine 1950., budui da u meuvremenu nije bio otkriven ba nije dan fosil ni izdaleka
slian piltdownskom, u Prirodoslovnom su se mi zeju ipak poeli pitati nije li sam
piltdovvnski ovjek anomalija u proces evolucije. A onda su 1953. nalazi bili prei
spitani i tako je otkrivena stras na istina. Strunjaci su muzeja s uasom ustanovil
i da su zubi i eljust bi
Podvala? 489
isturpijani kako bi im se prikrilo podrijetlo. Znanstvena su mjerenja otkrila da
piltdovvnski ovjek nije ni izdaleka tako star kao to se vjerovalo, kao i da nije
u ljunku mogao leati iole due vrijeme. (Daljnji je rad utvrdio da eljust pripada ora
ngutanu i da ni eljust ni lubanja nisu stariji od 600 godina.)
Sumnje su se, meutim, mogle pojaviti i ranije. Nalazi su se nastavili pojavljivat
i sve do 1915. pa se meu njima naao i komad kosti slona nalik batu za kriket. ini s
e daje aljivdija, ma tko on bio, elio podsjetiti kako u Piltdownu sve i nije ba tako
kako se u prvi mah ini.
Nad identitetom se piltdownskog spadala muila domiljatost istraivaa sve otkako je ot
krivena podvala. Nitko ne moe zasigurno rei tko je zasluan za tu podvalu, ali su tr
i najoitija sumnjivca ba ona trojica koja su vrila iskapanje: Davvson, Warlow i Tei
lhard de Chardin. Veina znanstvenika koja je istraivala sluaj sklona je vjerovanju
da Davvson, kao amater, nije posjedovao dovoljno tehnikog znanja da stvori tako u
vjerljivu patvorinu. Warlowa praktiki svi smatraju samo nedunim naivcem. Njega, na
pokon, kao kandidata iskljuuje i sama injenica da je, kad je 1930-ih otiao u mirovi
nu, svoje slobodno vrijeme posvetio daljnjim iskapanjima u Piltdovvnu i to o vla
stitom troku. Preostaje nam, dakle, jo samo isusovac Teilhard de Chardin, koji je,
zbog svog poznavanja kemije, u oima mnogih od sve trojice najsumnjiviji. Unato to
me to se itav ivot trudio pomiriti teoriju evolucije s kranstvom, ipak je on o Piltdo
vvnu pisao neobino malo, to se tumailo gotovo kao preutno priznanje. S druge je stra
ne, meutim, to moglo znaiti da je i njemu taj nalaz bio sumnjiv.
Budui da protiv trojice najsumnjivijih nije bilo stvarnih dokaza, istraitelji su b
acili mreu ire pa zahvatili i golem popis likova koji su imali ikakve veze s Piltd
ovvnom. Kandidat kojeg bismo najmanje oekivali svakako je sir Arthur Conan Doyle,
britanski pisac poznat po tome to je stvorio Sherlocka Holmesa. Doyle je ivio vrl
o blizu nalazita u Piltdovvnu i jako se zanimao za iskapanja pa bi se ponekad zna
o dovesti i promatrati napredovanje radova. On je mogao podmetnuti nalaz, nedvoj
beno je posjedovao potrebna prirodoslovna znanja (strukom je bio lijenik), imao j
e talenta za kriket, a poseban bi mu motiv bio iz znanstvenika napraviti budale.
Zbog strastvenog zanimanja za paranormalno (vidi odjeljak Tutankhamonova kletva
u poglavlju Arheologija i nadnaravno) dao se nasamariti i povjerovao u neke dub
iozne pomodne tvrdnje pa su se znanstvenici na nj s pravom okomili zato to je bio
tako naivan da nasjedne. Svojim je, meutim, krivotvorenjem piltdovvnskog ovjeka C
onan Doyle ipak mogao postati onaj koji se posljednji smije - i to na raun slubene
znanosti.
Pretpovijesni bat za kriket iz Piltdouma.
Pomisao da je Doyle, najvei pisac detektivskih romana svih vremi iza sebe ostavio
i najvei znanstveni krimi, izvanredno je privlana.' dilo se ak daje u svojim djelim
a ostavio skrivenu odgonetku. U Doy vu romanu Izgubljeni svijet (pravom predloku
za film Jurskipark), gl; junak profesor Challenger kree s malom druinom strunjaka p
rodr u tajne tajanstvenog platoa skrivenog u junoamerikoj praumi. Pri susreu nabruene
dinosaure, ali i ljude-majmune. U romanu nalazit kartu Izgubljenog svijeta koji
Challenger opisuje kao podruje ve kao, recimo, Sussex - za to se tvrdilo da predsta
vlja podruje na ko su nali piltdownskog ovjeka. Drugi lik u jednom trenutku otvoren
o li: Ako nisi glup i zna svoj posao, kost moe krivotvoriti kao i fotoj fiju. Jo je up
adljivije to su te drakave mrvice informacija bile napis i objavljene ba u doba pro
nalaenja piltdownskog ovjeka - to jest izi u 1911. i 1912.
Pa ipak, bez obzira na to koliko elegantna bila ta teorija o Doyleu, nju nedosta
ju vrsti dokazi, a da bi izveo tako razraenu podvalu, u k su se nalazi pojavili u
bar petnaest razliitih prilika, Doyle bi morao pi tiki opsjedati nalazite ili bar i
mati pomagaa koji bi na njemu sta bio. Klju se, meutim, Piltdowna zasigurno krije u
samoj naravi otkr Tko god bio podvaljiva, zacijelo je bio tijesno povezan sa sam
im prc laenjem. Prosto zasijavanje lokaliteta oko Piltdovvna razliitim matei lom u
goloj nadi da e ih jednoga dana netko nai, jednostavno ne bi i Tako je, primjeric
e, Warlow mnogo godina kopao na tom podruju i naao ba nita. Zakljuak bi morao biti da
je krivotvoritelj bio na sam popritu kako bi bio siguran da e se njegove krivotvor
ine i nai. A sa je jedan ovjek bio prisutan od poetka do kraja - Charles Davvson, i
je veinu najvanijih dokaza skupio vlastitim rukama. Teko da m biti koincidencija to t
o poslije njegove smrti 1916. u Piltdovvnu vie i naeno nita.
Od svih osumnjienih, Davvson je svakako mogao dobiti najvie, je kao amater udio za
akademskim priznanjem, a otkrie same izgub ne karike bilo je svakako dobar nain za p
odizanje statusa. Warlov doista Davvsona i uinio besmrtnim nazvavi piltdovvnskog ov
jeka Eo. thropus daivsoni (Davvsonov praskozorni ovjek). Od svega najvie daje veina z
nanstvenika koji su istraivali taj sluaj previdjela Davvsoi vu jezivu reputaciju. i
ni se, naime, da je on bio izvanredno nadaren jedinstvene nalaze za koje se poslij
e nekoliko desetljea otkrivalo di sumnjivi ili patvoreni. Spomenimo samo rimski k
ipi, navodno najsta primjerak lijevanog eljeza u Britaniji, ali zapravo moderan; r
imske ke mike ploice iz oko 400. g. n. e., napravljene kao komemoracija obm luke P
evensey u Sussexu, ali koje su znanstvena ispitivanja smjestila u i
4
Podvala? 491
ba oko 1900.; ceremonijalni buzdovan, navodno iz srednjovjekovnog Ha-stingsa, za
koji je danas utvreno da je proizveden u devetnaestom stoljeu i tako dalje, i tak
o dalje. Katalog Dawsonovih podvala kao da nema ni kraja ni konca.
Takav obrazac ponaanja jasno pokazuje daje Davvson bio sposoban za podvalu. On je
bio na popritu u svakom pravom trenutku, a jedini argument koji bi se mogao izrei
u njegovu obranu da nije posjedovao znanstvenu vjetinu nunu za stvaranje piltdovv
nskih nalaza - ini se da potjee od nespremnosti znanstvenika da povjeruju u to da
ih je uspio nasaditi jedan amater. Davvson je, meutim, bio majstorski pod-valjiva,
moda najuspjeniji u ovom stoljeu. Za sve mu to nije trebao suuesnik i sumnja baena n
a Teilharda de Chardina posve je izlina. Sto se pak tie Dovlea, navodne aluzije na
mutljau u Piltdovvnu, a ko-
Iskctpcmje u Piltdownu. Sasvim lijevo je radnik Venus Hargreaves, u sredini Arth
ur Smith Warlow, desno Charles Dawson, a tu je i guska Chipper.
je nalazimo u njegovu djelu, mogu nas samo navesti na pomisao da ta majstorski p
isac detektivskih romana ne samo da nije bio upleten \ muku nego i daje, u nedost
atku dokaza, na suptilan nain davao odu ka svojoj sumnji.
Charles Davvson je nasljednik duge tradicije krivotvorenja arheolokil ostataka, a
koja moda see jo do starih Egipana. Tako su 1992. tur ski arheolozi objavili neobino
otkrie koje je ba tada izronilo u podru mu muzeja Topkapi u Istanbulu. Rije je bil
a o egipatskoj mumiji u drve nom lijesu. U tome nije bilo nita posebno neobino, je
r su sultani Oto manskog Carstva kroz stoljea vladavine nad Egiptom iz njega dopr
emil mnoge kuriozitete. Kad su, meutim, s mumije skinuli povoje, arheoloz su sa z
aprepatenjem otkrili da gornja polovica pripada djeaku, a donj dijelovi krokodilu.
Taj izvanredni nalaz jo nije dobio definitivno objanjenje. Neki su si arheolozi up
itali nije li krokodil djeaka napola pojeo pa su njegovi, da mi osiguraju zagrobn
i ivot, ubili krivca i sinove odgrizene dijelove zamije nili krokodilovim. To se i
ni vrlo nevjerojatnim, napose ako znamo da si Egipani osakaenim tijelima ponekad d
odavali umjetne udove. Teko d; moemo povjerovati da bi i djeak poelio na drugi svije
t doi s krokodil skim nogama i repom.
Umjesto toga, objanjenje bi moglo glasiti daje taj djeak-krokodil bii drevna podva
la. Najvjerojatnije je pak, s obzirom na vrlo briljiv ukop, t< bila podvala s vje
rskom pozadinom, moda povezana sa tovanjem bog; Sebeka s krokodilskom glavom, inae
egipatskog uvara vodenih puteva A mogao je, napokon, biti stvoren i kao zanimljiv
ost za javno pokaziva nje, ba kao to je spoj majmuna i aligatora sve donedavno bio
stalna po java na amerikim karnevalima.
Poznate su, meutim, i drevne knjievne podvale. U prvom stolje u nove ere dva su grka
pisca zakljuila da bi priu o Trojanskom rati bilo mnogo bolje ispriati rijeima oevid
aca. Zato su krenuli od Ho merova pjesnitva (vidi Uvod u poglavlje Legende i povi
jest) i stvoril Daresa od Frigije s trojanske strane i Diktisa od Krete s grke. T se
podvala uvrstila diljem Europe kad su pustolovine Daresa i Diktisa bile prevedene
na latinski i kad su popratna pisma, sa svim uvjerljivim detaljima, objasnila k
ako su ti rukopisi bili pronaeni - Daresovi je otkrio slavni rimski historik, dok
su Diktisovi pronaeni u njegovi grobu na Kreti. U srednjem su vijeku ti lani prik
azi Trojanskog rati bili zapravo mnogo poznatiji od Homera te su ih odbacili tek
kritiari renesanse.
No zato su ljudi stvarali krivotvorine i izvodili podvale o prolosti? Najoitiji je
motiv, dakako, elja za novcem. Krivotvorenje anti-
kviteta od rimskih kipova do kineskih vaza prilino je poznat nain oslobaanja muzeja
i skupljaa vika njihova novca. Mnogo je manje poznata i mnogo nevjerojatnija kao
mogui izvor financijske dobiti bila proizvodnja lanih pojaseva nevinosti, za koje
se smatralo da su nekad bili omiljeno sredstvo osiguravanja enske vjernosti u sre
dnjovjekovnoj Europi. Vrijednost je takvih pojaseva u ovom stoljeu vrtoglavo pora
sla jer su ih poeli skupljati mnogi ekscentrini i izvanredno bogati pojedinci. Naj
vei njihov skuplja, a vjerojatno i najlakovjerni-ji, bio je ameriki milijuna Ned Gre
en. Ipak, unato tome to su ga toliko fascinirali, Ned je objavio da e kupovati samo
primjerke optoene dijamantima. I zato nikog nije ba jako iznenadilo to se, priliko
m posmrtne prodaje njegove zbirke, ustanovilo da nijedan od tih pojaseva nije au
tentian. Iako nam je iz pisanih izvora poznato da su pojas nevinosti izumili oko
1400. u Italiji, ipak se ini da su prie o njegovoj primjeni bile silno preuveliane
i da su falsifikati na tritu u golemoj veini. ak je i muzej Cluny u Parizu, slavan p
o svojoj zbirci, 1950. priznao da su svi ti pojasevi patvorine pa je od svih izl
oaka ostavio samo jedan.
Izvanredno unosne mogu biti i knjievne prevare ili su to bar mogle biti do ovog s
toljea kad ih je zbog napretka znanosti postalo lake otkriti. Najplodniji od svih
knjievnih krivotvoritelja bio je francuski inovnik Denis Vrain-Lucas. Vrain-Lucas
je bio talentiran i ambiciozan, ali nije imao formalne naobrazbe potrebne za usp
on drutvenom ljestvicom u Francuskoj devetnaestog stoljea. Jedini posao koji je us
pio dobiti bilo je prepisivanje za trgovca rijetkim rukopisima. Kad je, meutim, t
rgovac umro, Vrain-Lucas je otkrio da iste dokumente moe prodati i po nekoliko pu
ta jednostavno tako da ih prepie.
Vrain-Lucasova karijera krivotvoritelja pravi je zamah dobila tek 1861., kad je
stupio u vezu s profesorom Michelom Chaslesom, novoimenovanim knjiniarom Parike aka
demije. Chasles je odluio stvoriti knjinicu, a napose njezinu francusku zbirku. Vr
ain-Lucas mu je ponudio jedinstvenu ansu da napravi upravo to, jer je ustvrdio da
je dobio pristup velikoj zbirci rukopisa nekoga plemia kojeg je izdala srea. Sljed
eih je godina Chaslesu prodao pravu bujicu dokumenata za ukupno 170 000 franaka.
Ti su dokumenti zahvaali u izvanredno iroko podruje pa su se meu njima nala i neka do
ista krajnje neobina stara pisma. Tako se tu stvorilo i pismo Karla Velikog, kral
ja Svetoga Rimskog Carstva, nekoliko pisama to ih je mongolski voa Atila poslao voi
Franaka, zatim jo jedno to gaje neki francuski lijenik poslao Isusu pa Lazarovo sv
etom Petru, poruka to ju je Marija Magdalena poslala kralju Burgundije (oni su bi
li prvi francuski vladari), a u kojoj je bilo
i posljednje to joj je Isus rekao, pismo to ga je napisao narodni ju: Vercingetori
ks, voa otpora protiv Rimljana u doba Julija Cezara, pc ka Aleksandra Velikog fil
ozofu Aristotelu u kojoj mu doputa da oc Francusku i naui druidsku mudrost (vidi o
kvir Druidi u poglavlju G diteljska uda).
Cini se da je profesor Chasles sve te nevjerojatne nalaze prihv; kao autentine. V
rain-Lucasa su zapravo razotkrila tek kasnija pisi Sumnju je izazvala prepiska i
z koje je izlazilo da je sir Isaac Newtor teoriju gravitacije doznao od francusk
og matematiara Blaisea Pase te da je VVilliam Shakespeare svoje zaplete posudio o
d francuskih saca. Razumljivo je da su britanski uenjaci osporili ta pisma, dok i
] Parika akademija estoko branila. Kad je u veljai 1870. stvar napol zavrila na sudu
, Vrain-Lucas je tvrdio daje on bio samo posrednik i je bio rtva falsifikatom ba k
ao i Chasles. Kako se, meutim, taj vodni plemi nije nikako mogao nai, a usporedba j
e rukopisa Vra -Lucasa i onog na dokumentima pokazala velike slinosti, sud se naj
kon uvjerio daje ba on njihov pravi autor. Vrain-Lucas je zaradio d1 godine zatv
ora. Profesora pak Chaslesa sud nije optuio nizato, ali je zato javnost proglasila
krivim za nevjerojatnu lakovjernost. Nap je otkrie da je jedan knjiniar Parike akad
emije mogao povjero\ da su Marija Magdalena, Aleksandar Veliki, Atila i Lazar re
dom pi li srednjovjekovnim i modernim francuskim, i to na papiru (u Fran> skoj n
epoznatom sve do 14. stoljea), pretvorilo je Chaslesa u predr ope sprdnje.
Takvi skandali s krivotvorenim dokumentima - ba kao i strah dl mogli ispasti komp
letne budale - potakli su znanstvenike da prihvate ( gmatski skeptian stav prema
svakoj nepoznatoj grai. Vjerojatno zv ironino, ali moda je ba taj strah pridonio urbi
s kojom su strur ci odbacili smotke pergamene to ih je 1883. na prodaju ponudio M
o Shapira. Shapira je vjerovao da su ti pergameni dosad najstariji otkriv biblij
ski tekstovi. I danas se mnogi strunjaci pitaju nisu li to zapravo 1 prvi svici s
Mrtvog mora i nisu li te neprocjenjive tekstove strunjaci ( bacili ba zato to su p
rvo pomislili na prevaru.
Glavni je razlog za podvaljivanje najee novac, ali ak i kad je ri o financijskom dob
itku, ta potreba ne iskljuuje druge sloenije moti A sasvim se sigurno ini da je ba t
ako bilo u sluaju Diva iz Cardil U listopadu 1869. neki je Stub Newell platio lju
de na mu iskopaju bui na njegovoj farmi u Cardiffu u dravi New York. Na dubini od
otprili jednog metra udarili su u neto tvrdo pa su zato proirili rupu i napok doli
do zapanjujueg nalaza divovskog ljudskog lika visokog vie oc metra, oito okamenjen
og.
Podvala?
495
Glasi su se o tom neobinom fosilnom ovjeku proirili susjedstvom i ve se sutradan sku
pilo mnotvo promatraa. Newell je hitro krenuo u akciju. Za samo je dva dana dobio
dozvolu da svog diva i javno izlae pa je nad jamom podigao ator te stao naplaivati
ulaznice po pedeset centi od tisua posjetitelja koji su se slili. Njegov je dalek
i roak George Huli tu gomilu hranio i pojio. Poslovni pak ljudi iz susjednoga gra
da Svracuse naslutili su da dolazi ekonomski uzlet i stavili pred Nevvella ponud
u koju nije mogao odbiti pa kupili troetvrtinski udjel u divu za golemu svotu od
30 000 dolara. Ta se investicija pokazala vrlo zdravom, jer je u sljedea dva tjed
na diva dolo pogledati vie od 30 000 posjetitelja.
Konzorcij zaduen za diva napokon je zakljuio daje Nevvellova farma suvie zabaena pa
je tu zvjezdanu atrakciju premjestio u posebno izgraenu dvoranu u Svracusi. Div i
z Cardiffa izazvao je toliki ushit daje slavni cirkusant P. T. Brarnum ponudio 6
0 000 dolara za pravo da ga poveze na tromjesenu turneju.
Tom je balonu bilo sueno da pukne, ali je sve zapoelo polaganim is-puhivanjem. Mje
sne su novine izvijestile kako su lanjske godine na putu prema Cardiffu bila vien
a velika kola s tekim teretom. To se, dakako, moglo otpisati kao govorkanje zavid
ljivih susjeda. Mnogo je, meutim, tee bilo pobiti negativne komentare znanstvenika
koji su pregledali diva. Meu prvima se na popritu pojavio geolog dr. J. F. Bovnto
n sa Sveuilita iz Pennsvlvanije, koji je diva vidio jo na Nevvellovoj farmi. Njegov
a je osuda bila apsolutna:
Nedvojbena je besmislica to smatrati fosilnim ovjekom. Na njemu, kad bi ga ispita
li praktini kemiar, geolog i prirodoslovac, nema nieg to bi moglo dokazati da je to
neto takvo.
Najautoritativniji je kritiar bio strunjak za fosile profesor Otheniel Marsh. On j
e izjavio kako je taj div upravo izvanredan, ali kad ga je jedan od vlasnika upita
o smije li citirati njegovo miljenje, on mu je odgovorio: Ne. Ali moete citirati ov
o: upravo izvanredan falsifikat! Marshovo vrsto miljenje da je taj div izrezbaren i
z gipsa donekle je djelovalo pa su njujorke novine sad postale kritinije.
Napokon su u prosincu bile uklonjene sve dvojbe o pravoj naravi diva kad je Geor
ge Huli priznao daje sve to krivotvorina. Godine je 1866., kao inae uvjereni atei
st, s nekim metodistikim pastorom upao u estoku raspravu o doslovnoj istinitosti B
iblije. Zato je odluio provjeriti vjeru javnosti u divove i napraviti modernog Go
lijata. Huli je od neka-
I
kvih kipara u Chicagu naruio da iz golemog bloka gipsa naine d: ski ljudski lik, n
akon ega je povrinu izbo pletaim iglama i u s jo, da prikrije tragove alata, utrljao
kiselinu. Napokon je u svoju uveo i Nevvella pa je dovreni kip otpremio u Cardif
f i u studeno; 1868. i zakopao.
Poduzetnici iz Svracuse najprije su pokuali omalovaiti Huli; kad su istupili i oni
kipari iz Chicaga, igra je bila gotova. Pa ipak si slali diva na turneju po itav
oj dravi New York, dok je Barnum dao diti kopiju (falsifikat falsifikata!) te je
izloio u istoimenom gradu. JN gi su ljudi i dalje radije vjerovali da Div iz Card
iffa potvruje posto biblijskih divova. Ipak se publika napokon zasitila diva i on
danas 1 Muzeju farmera u dravi New York.
Slava je nedvojbeno bila poticaj mnogima koji su doli u napast ds votvore, ega je
Charles Davvson prvorazredni primjer. itavo je ste bjesnjela prepirka o tome u ko
likoj je mjeri utemeljitelj arheologije L rich Schliemann zaveo kolege i javnost
glede okolnosti u kojima je o veno Prijamovo blago u Troji. On je bio ili lukav
i varalica, s bogaton vijeu prevara, ili tat i nametljiv ovjek koji je u svojim ubrz
anim : panjima radio pogreke iz silnog nehaja. No bilo kako mu drago, Iju se Schl
iemanna i Troje prisjeati u jednom dahu.
Svjetska se slava prije nekoliko godina nakratko dotakla i Liani uvaltzi kad je
ustvrdila da je napravila podjednako izvanredno oi e, naime pronala grob Aleksandr
a Velikog. Kad je Aleksandar pr. Kr. umro u Babilonu, tijelo su mu balzamirali i
prenijeli u Eg gdje su ga smatrali bogom, budui da gaje Amonovo proroite u Siwa pr
oglasilo sinom mjesnoga boanstva. Stari pak zapisi govoi je pokopan u Aleksandrij
i, gradu to ga je sam osnovao te se ope pretpostavljalo da se njegov grob krije is
pod uurbanih ulica danas ga grada.
U veljai su 1995. mediji, meutim, lansirali priu o dramati otkriu u oazi Siwa. Liani
Souvaltzi s atenskog Instituta za helenist studije obznanila je, naime, daje, na
kon est godina iskapanja, nape otkrila pravo mjesto na kojem je pokopan Aleksanda
r. Ona je isko ne samo golemo zdanje s osmokrakom zvijezdom (simbolom make< ske
kraljevske obitelji) oznaenom na zidu, nego i tri natpisa na gr' za koja je tvrdil
a da ih je napisao Ptolomej I., Aleksandrov nasljec u Egiptu. Oni kao "da su pok
azivali da su Aleksandra u Babilonu c vali te da je Ptolomej njegovo tijelo kriom
dopremio u Siwu, gdje pokopano.
Arheolozi su se prema tom uzbudljivom dogaaju odnosili vrlo o zno, vjerojatno zat
o to su neto sumnjivo slino tome ve uli. Souv;
je, naime, 1991. bila obznanila otkrie Aleksandrova groba u Siwi, ali se ispostav
ilo da je rije o dobro poznatom rimskom hramu. Sad su u Siwu otili slubeni dravni ar
heolozi istraiti njezine tvrdnje, ali nisu nali nita to bi ih uvjerilo. Novu su zgra
du proglasili Hramom proroita, nisu na njemu vidjeli znak makedonske zvijezde te s
u napravili potpuno drukije prijevode natpisa i proglasili ih nekoliko stotina go
dina mlaim od Aleksandrove smrti.
Sumnja se pretvorila u nevjericu kad je New York Times izvijestio da je Souvaltz
i u svom traganju primala mistine upute, dijelom i od zmija (snakes). Souvaltzi je
tvrdila da su je krivo razumjeli i da su njezin stvarni izvor nadahnua bili sveci (
saints). (Iako se ni jedni ni drugi ba ne doimaju vrlo uvjerljivim izvorom inform
acija o Aleksandru.) ini se da je jedan od tih svetaca bio tajanstveni lik znan p
od imenom Aristander, koji je prorekao da e onaj tko zavlada Aleksandrovim tijelo
m vladati bogatim i stabilnim kraljevstvom. Iako Souvaltzi nije smjerala postati
kraljicom, ipak je bila pripadnica nacionalistike grupe koja strastveno vjeruje
da drevna Makedonija spada u granice moderne Grke, a posjedovanje bi Aleksandrova
tijela moglo osigurati da se to i postigne. To zadiranje suvremene politike u a
rheologiju uznemirilo je egipatske vlasti pa su koncem 1996. Souvaltzi opozvali
dozvolu da kopa u Siwi.
Od svih je religijskih tekstova ba Biblija bila sredite veine zaa-renih debata o nav
odnim arheolokim otkriima (vidi odjeljak Sodoma i Gomora u poglavlju Izgubljene ze
mlje i katastrofe). Lov za ostacima Noine arke traje sve od ranokranskoga doba. Ta
j silni brod, koji je pomogao svem stvorenju da preivi potop, zacijelo bi bio jed
an od najspektakularnijih nalaza u povijesti arheologije i mono oruje u obrani vje
re u doslovnu istinitost Biblije, a zapravo i Kurana. Knjiga Postanka (8,4) veli
daje Noa dotakao kopno na brdima Ararata, to bi prema veini drevnih komentatora bil
o ba dananje istoimeno brdo, najvii vrhunac toga gorja, iako su oito mogui i drugi ka
ndidati.
ini se da je prvi koji je u moderno doba ustvrdio da je na Araratu vidio arku bio
neki ruski pilot iz 1917., ali su prvi glasi o tome doli tek 1940-ih od lovca na
arku koji je pokuao skupiti novac za ekspediciju, zbog ega su ih kasniji autori o
dbacili. Najpoznatije su tvrdnje o Araratu one to ih je 1955. izrekao francuski t
rgovac otpadom Fernand Na-varra. On se uspeo na nadmorsku visinu iznad 5000 meta
ra i stigao do ledenjaka u kojem su ostali zarobljeni veliki komadi drva. Poslij
e mnogo truda Navarra je uspio istrgnuti povei komad grede pa ga i donio s planin
e.
498
Drevni misteriji
Razliita su znanstvena mjerenja pokazala da je drvo hrastovir stara kojih pet tis
ua godina, ali bi se primijenjene metode - proc na gustoe i boje drva teko mogle na
zvati nepogreivim vodiem odreivanju starosti, budui da potpuno ovise o uvjetima koji
vladaj okoliu. Iako se komadiima Navarrina drva u raznim laboratoriji mjerila sta
rost pomou radioaktivnog ugljika, ipak su rezultate tih n renja morali skupiti i
objaviti sami strunjaci koji su obavili mjerenja ona su konzistentno pokazivala d
a to drvo zapravo potjee iz estog sedmog stoljea nove ere. Njihov je zakljuak bio da
je ono vjerojatno lo ugraeno u spomenik to su ga podigli Armenci ili grki bizantin
krani. Daljnji je rad na brdu Araratu bio ometen njegovim poloaj na politiki osjetlj
ivoj granici izmeu Turske i Rusije, odnosno dan nje Armenije.
Godine 1960. iroj je javnosti, meutim, postao poznat i alternal ni kandidat za Ara
rat, kad je pilot turskoga ratnog zrakoplovstva s mio zranu fotografiju podruja vi
sokog kojih 1900 metara u podru Akyayla i na njoj se pokazala velika brodolika t
vorba. Iste je godine u podruje, udaljeno tridesetak kilometara od Ararata, stigl
a i ekspedic ali nije dola do uvjerljivih dokaza da je to ita vie od geoloke poja po
znate i na drugim mjestima u Turskoj pa i diljem svijeta.
Unato tomu, to je mjesto 1977. posjetio lovac na arku Ron Wy i zapoeo kampanju da
se taj nalaz proglasi pravom arkom. Iza ovog 1985. uslijedila ekspedicija s pust
olovom Davidom Fasoldom i, stoje 1 no, prirodoslovcem doktorom Johnom Baumgardne
rom iz Los Alan National Laboratoryja Kalifornijskog sveuilita. Meu tvrdnjama iz eni
m na toj ekspediciji, a koje je kasnije ponovio i biblijski histori Allen Robert
s, nala se i ona da su standardne znanstvene metode traj nja za zakopanim graevina
ma otkrile obrise broda sa eljeznim spoi ma koje su ocrtale njegovu unutarnju str
ukturu da su bili otkriveni el zni avli, spone i podlone ploice, ba kao i ve'ike kolii
ne okamenjen drva, te da je u podruju Akyayle pronaen velik broj kamenih sidara zn
akom kria, zaostalih iza arke kad bi se od njih otkinula.
Nijedna od tih tvrdnji nije prola provjeru, a Robertsa je u njego' domovini Austr
aliji profesor geologije lan Plimer sa Sveuilita u M bourneu ak doveo pred sud zbog
obmanjivanja javnosti. Sud je napok presudio da Roberts nije podloan trgovakim za
konima, iako je ustvrc daje Roberts u svojim predavanjima iznosio obmanjivake tvrd
nje.
U sluaju Wyattovih kamenih sidara, armenski su arheolozi objasn da je zapravo rij
e o poganskim spomenicima koje su prepravili kra a kakvih je bilo diljem Armenije.
Za navodnu dasku iz arkine palube n nikad potvreno ak ni da je doista drvena. Meta
lni pak predmeti sk
pljeni na nalazitu po svemu su sudei prirodni grumenii eljeznog oksida. Time bi se vj
erojatno mogle objasniti i navodne eljezne spone koje je 1985. otkrio detektor me
tala, ali moramo upozoriti da on otkriva eljezo samo u gornjih tridesetak centime
tara zemlje, ali ne i ako je zakopano dublje.
Cini se daje drugi znanstveni ureaj koji je potvrdio nalaze detektora metala bio
uzrokom stanovitog razilaenja s Baumgardnerom. Zvao se generator/diskriminator mol
ekularnih frekvencija, ali je zapravo rije o nekakvim ultramodernim raljama s bakre
nim polugama i baterijama. Ba kao i u sluaju svih drugih arheolokih ureaja povezanih
s raljar-stvom, golema veina znanstvenika nije prihvatila ni tu elektrinu verziju
(vidi Uvod u poglavlje Arheologija i nadnaravno). Mislili Wyatt i Fa-sold to ih j
e volja, njihov se izbor ini pomalo udnim u sluaju projekta u kojem bi se morali pot
ivati najvii standardi znanstvenog dokazivanja, s obzirom na krajnju izvanrednost
iznesenih tvrdnji. A kad je na lokalitetu Akyayla bila primijenjena primjerena
tehnologija (radar koji vidi pod zemljom), ona nije ukazala ni na to drugo osim n
a sasvim prirodne geoloke pojave.
To, meutim, nipoto ne znai da su arkolozi otili u Tursku s namjerom da izvedu krupnu p
odvalu. Kad su se nali na popritu, ini se da ih je snaga vjere navela da u svemu na
to su naili vide ba ono to trae - i u tome ih nisu mogli razuvjeriti nikakvi znanstv
eni dokazi. Vjera lako ispunjava nezgodne pukotine to ih je za sobom ostavila pov
ijest. Kad su srednjovjekovni redovnici iz Glastonburyja u Engleskoj ustvrdili d
a su iskopali grob samog kralja Artura, sasvim je mogue da su to uinili nakon to su
i stvarno naili na nekakav stari grob. No tko zna koliko su popratnih detalja to
su ih podastrli pritom jednostavno restaurirali iz onog to su znali da e nai!
Na nesreu, danas tvrdnje redovnika iz Glastonburyja moemo ocijeniti samo polazei od
vjerojatnosti, jer je veina kljunih dokaza - meu njima i kosti kralja Artura - ve oda
vno nestala, tako da i nije ostalo nita to bi se dalo znanstveno provjeriti. Od pi
ltdovraske su se podvale, meutim, u arheologiji dogodile i neke promjene, a meu nj
ima je najvea, dakako, vrsto oslanjanje na nove metode otkrivanja krivotvorina, od
nosno potvrivanja autentinosti nalaza optuenih da su patvorine. Tako se za zaleenog o
vjeka pronaenog 1991. u talijanskim Alpama tvrdilo daje mumija dopremljena iz Egi
pta pa ak i iz June Amerike, ali je analiza njegove DNA pokazala daje europske krv
i. To je raistilo bar jedan aspekt njegova misterija.
Pa ipak, unato tome, i dananje arheologe i historiare treba povremeno podsjeati da z
nanost nije nipoto zatiena ba od svake budala-
tine. Tako je 1965. svijetu obznanjeno da je Vinlandska karta, koju 1957. kupilo
Sveuilite Yale, konaan dokaz da su Vikinzi kolonizir li Sjevernu Ameriku. Zbog toga
, meutim, to joj se nije mogla vrs utvrditi ranija povijest, pojavile su se sumnje
pa su je odluili podvrgnu znanstvenim ispitivanjima koja bi razrijeila pitanje nje
zine autentinosi Velika razilaenja izmeu razliitih laboratorija u pitanju koja je me
toc ispitivanja definitivna dovela su, meutim, do toga da prepirka o toj ka ti jo
traje.
Dr. Alhert Morlet promatra jednu od ploa iz Glozela ispisanu neobinim znakovima.
Podvala? 501
Ponekad se prirodoslovci i arheolozi jednostavno ne mogu sloiti. Tako je nalazite
Glozel, ponekad zvano i francuskim Piltdovvnom, bilo arheoloka enigma 1920-ih i p
otom opet od 1970-ih nadalje. U oujku 1924., na farmi Fradinovih, krava je propal
a u nekakvu rupu. Sedamnaestogodinji je Emile Fradin, uz djedovu pomo, tu rupu proi
rio i tako otkrio ovalni, opekom poploan pod dug oko dva i pol metra i obrubljen
kamenjem. Na tom su poploanom dijelu bili komadii stakla i opeke staklaste povrine,
a jedna je na sebi imala i neobine znakove. Arheolog koji je nedugo potom obiao t
o mjesto rekao je Fradinima da su otkrili rimsku ili srednjovjekovnu staklarsku
pe, ali je njima matu obuzela mnogo uzbudljivija alternativa. Mjesni su, naime, uit
elji iznijeli miljenje da bi to mogli biti ostaci kremacije pa bi se moglo otkrit
i jo kojeta. Jedan je od njih uzeo bistrog, ali nekolovanog Emila pod svoje okrilje
i posudio mu nekoliko arheolokih knjiga tako da zna to treba traiti.
Do tog trenutka Glozel je bio samo poprite jo jednog oduevljenog amaterskog istraiva
nja, ali onda je poetkom 1925. dobio i svog zagovornika. Na pozornicu je, naime,
stupio Albert Morlet, lijenik iz oblinjega grada Vichvja, poznatog po svojim topli
cama, koji se inae zanimao za Francusku iz rimskoga doba. On je Fradinima rekao d
a im je u ruke dopalo vano arheoloko nalazite koje bi trebali ograditi, jer bi mogl
o dati dragocjene nalaze.
Morlet je tako dobio ekskluzivna prava na iskapanje i objavljivanje rezultata pa
su on i Emile poeli kopati. I ba su ti njihovi nalazi i pokrenuli kontroverziju.
Iz plitkog su tla padine koju su nazvali Poljem mrtvih izvadili silan broj nalaza
upravo nevjerojatne raznovrsnosti. Bile su to izrezbarene kosti nalik onima u sp
iljama iz starog kamenog doba u Francuskoj, sa slikama jelena i konja, ponekad s
a slovima pa ak i itavim natpisima. Osim toga su otkrili i groteskne sitne glave l
judi iz Glozela, visoke dva do tri centimetra. Bilo je tu, meutim, i grae iz kasni
jeg doba, primjerice uglaanih kamenih sjekira i grubo izraenih lonaca s licima i n
atpisima slinim onima urezanim u kosti. Neki su dijelovi te keramike upravo bizar
ni: rije je o falikim figurama i otiscima ruke s dimenzijama triput veim od prirodn
ih. Ipak su najzagonetniji od svih nalaza iz Glozela bili deseci ispisanih opeka
nalik na ploice od peene gline s Bliskog istoka, no s tekstom na nekom nepoznatom
jeziku. Tako je bilo pronaeno sve u svemu oko 5000 predmeta, koji su zatim izloen
i u malenom muzeju to su ga osnovali Fradinovi.
Kad je sloio tu izvanrednu zbirku, Morlet je ustvrdio da je glozelska kultura svo
j procvat doivjela neposredno poslije kraja posljednjeg ledenog doba, to jest oko
8000. pr. Kr., kad su se pomijeali utjecaji starijeg kamenog doba i kasnijih zbi
vanja. Jedinstvena narav glozelskih nalaza
Izrezbarena glava iz nalazita Glozela.
502
Drevni misteriji
navela je mnoge francuske arheologe da ih pozdrave samo uz velik opre ali ih je
zato snano podrao Salomon Reinach, direktor Nacionalne muzeja starina u Saint-Germ
ainu. On je istaknuo veliku starost keram ke i natpisa te proglasio Francusku sr
editem drevne civilizacije. Tako i Glozel proslavio pa se u nj poela slijevati sta
lna rijeka posjetitelja Frad nova muzeja i kafia to su ga otvorili od njegovih pri
hoda.
U meuvremenu su se, meutim, okupile i antiglozelske snage. Mnc gima su ve i same ok
olnosti otkria bile debelo sumnjive. Nalazi su, ni ime, bili totalni bukuri, pomijea
ni materijal iz razliitih razdoblja. . svi su oni potekli iz istog tankog sloja t
la, bez ikakva znaka o pripadnos slojevima iz razliitih razdoblja. Nije bilo ni j
ama ni podova u kojima i r kojima bi se nalazi mogli sauvati, no ipak je veina lon
aca bila pronaer u komadu, to je upravo suprotno od onog to se dobiva pri normalnoi
iskapanju. A onda su tu bile i te tajanstvene neprevodive ploice, kojim u itavoj
Francuskoj nije bilo slinih. Kod nekih se izrezbarenih kostiju kamenih sjekira st
jecao dojam da su bile obraene elinim alatom. Jo j gore bilo to je kustos oblinjeg muz
eja izjavio kako se jednom zgodor bio sklonio od oluje u konjunicu na Fradinovoj
farmi i tako vidio nekol: ko ispisanih, ali jo neispeenih ploica.
Da zakljui tu neugodnu debatu, godine je 1927. Internacionalni ai heoloki kongres
poslao komisiju arheologa da istrai nalazite. Oni s nasumce izabrali mjesta i poeli
kopati, ali prvi dan nisu nali nita. Ve su sutradan, meutim, poeli pronalazili tipin
i glozelski materijal, ali s posumnjali da je podmetnut - to je napose vrijedilo
za ispisanu ploic pronaenu na dnu depa rahle crnice vrlo razliite od sive zemlje oko
nje ga. U pokuaju da se zatite od nonih podmetanja nalaza, arheolozi s' svoj rov p
osuli gipsom. Kad je ujutro mlada engleska arheologica Doroth Garrod pola provjer
iti gips, opazio ju je Morlet i optuio da eli podmet nuti nalaze kako bi ga diskre
ditirala. Odnosi poslije toga vie nisu bili on stari te su proglozelci bili uvjer
eni da komisija prema njima ima predra sude. Zbog toga ih uope nije iznenadio nje
n zakljuak: Pozivajui se n naa jednoglasna promatranja i rasprave, zakljuili smo da n
ita od sveg: to smo prouili u Glozelu nije ba jako staro.
Reinach i Morlet su na ovo pobjesnjeli i sljedee godine sastavili vla titu komisij
u koja je, to nas ne bi trebalo zauditi, o nalazitu donijeli povoljnu presudu. U meu
vremenu je, meutim, policija izvrila raciju ni Fradinovoj farmi pa odnijela nalaze
i s nje i iz muzeja. Njezina su ispiti vanja pokazala da je keramika meka i da
se raspada u vodi, da u glini i: koje su bili izraeni neki lonci ima mahovine i p
amuka, to znai da niji ni bila peena te da su mnogi predmeti od kosti i kamena bili
doista izraeni elinim alatom.
Francusko je pretpovijesno drutvo zbog toga podiglo kaznenu tubu zbog prevare prot
iv nepoznatog poinitelja i sud ju je prihvatio. Kad je, meutim, Emile Fradin bio i i
zravno optuen za prevaru, zatraio je naknadu tete i dobio spor. Dosuena je naknada,
meutim, iznosila samo jedan franak pa bi se teko mogla nazvati trijumfalnom pobjed
om. Pedesetih je godina ve zavladalo ope miljenje daje Glozel uglavnom prevara, nas
tala pod pritiskom oduevljenih i nekritikih arheologa pa je tiho zaboravljen.
A onda je 1974. Glozel najednom opet iziao iz sjene. Pomou razmjerno nove metode,
to jest mjerenjem termoluminiscencije (TL), kojom se odreuje rast radioaktivnosti
u zagrijanim materijalima poslije posljednjeg arenja, bila je odreena starost mno
gih predmeta s tog nalazita. Nalazi iz Glozela uglavnom su pokazivali starost izm
eu 600. pr. Kr. i 200. n. e. Po tome bi svakako bili mnogo mlai od starosti koju s
u im pri-pisali Morlet i Reinach, ali ne bi nipoto bili i moderne izraevine. Ta su
mjerenja bila provedena u nekoliko laboratorija pa se ista omaka ne ini vjerojatno
m. Je li mogue da e arheolozi priznati da su se prevarili?
To nipoto nije mogue, jer su nalazi iz Glozela poslije pola stoljea daljnjeg istraiv
anja postali samo jo neuvjerljivijima. Nigdje u Francuskoj nisu pronaene ni ispisa
ne ploice ni keramika nalik onoj u Glozelu, zbog ega su ti nalazi jo anomalniji. Os
im toga, ta nova starost jo je nelogi-nija od stare. Arheologija je keltske ili ri
mske Galije (dananje Francuske) izvanredno dobro poznata i predmeti joj iz Glozel
a nipoto ne pripadaju. Osim toga, u Glozelu nigdje nema ni traga normalnim nalazi
ma iz tog razdoblja. To je, poslije ispitivanja glozelske zbirke, potvrdila i 01
wyn Brogan, vodei autoritet za arheologiju tog razdoblja:
Ja nikako ne mogu shvatiti zato, ako ba vjerujemo u rezultate TL-a, na tom lokalit
etu nema i krhotina keramike iz keltskog i/ ili galsko-rimskog doba. Pa ipak u t
om muzeju nisam vidjela ni jedan galsko-rimski ili keltski objekt.
Drugi su uzorci potom donijeli srednjovjekovne godine, ali oni moda potjeu iz one
poetne staklarske pei. Unato svim kasnijim istraivanjima to su ih proveli Francuzi, i
pak se nije uspio razrijeiti taj prijepor izmeu prirodnih znanosti i arheologije.
Poslije sedamdeset godina sporenja, taj francuski Piltdovvn i dalje ostaje potpuni
m misterijem.
Bez obzira kakvi osobni motivi stajali iza pojedinih sluajeva, podvale su bile us
pjene samo kad su ljudi bili spremni u njih povjerovati - zbog svoje vjere, nacio
nalnog ponosa ili uvjerenja da trenutani znanstveni modeli moraju biti ispravni.
Za aljenje je to isti ti razlozi mogu dovesti i do toga da ljudi koji se boje pogr
eke ponekad odbace i autentine arheoloke i povijesne nalaze.
OVJEK IZ LEDA
Ne dogaa se ba svakom paru na odmoru da naleti na mrtvo tijelo, p; i duboko smrznu
to. No ba se to dogodilo Helmutu i Eriki Simon kai 1991. krenuli u planinarenje t
irolskim Alpama. U etvrtak 19. rujna, su se nali na nadmorskoj visini od oko tri t
isue metara, upravo pre prijevoj Hauslabjoch koji e ih odvesti u Italiju, opazili s
u kako iz leda neije tijelo. Alpske oluje znadu zamesti planinare - 1991. je bilo
prc deno est poginulih - zbog ega su Simonovi prirodno pretpostavili d pronali nek
u nedavnu rtvu. O svom su nalazu izvijestili najbliu pl; narsku postaju pa nastavi
li put, ne slutei to e potom uslijediti.
Markus Pirpamer, ef spomenute postaje, nije bio siguran s koj strane granice tije
lo naeno te je stoga obavijestio i talijansku i austrij policiju, ba kao i zapovje
dnika regionalne gorske slube spaavanja, tradan je na prijevoj Hauslabjoch stigla
austrijska policija i poela ter led da oslobodi tijelo koje je lealo u prirodnoj upl
jini prekrivenoj o cima ledenjaka. Prva je pretpostavka bila daje rije o nekom ta
lijansi profesoru glazbe, nestalom 1941., ali je bila brzo odbaena zbog it zbirke
oito vrlo starih predmeta koji su se pojavili s tijelom, a meu k ma su se nali i od
jea od koe i sjekira, naizgled sa eljeznom glavon
U subotu popodne na poprite su stigli poznati tirolski planinari inhold Messner i
Hans Kammerlander (zajedno s mjesnim vodiem K tom Fritzom), u okviru svog medijs
ki razglaenog obilaska junotirols vrhunaca. Sjekira je u meuvremenu bila ve zakljuana
na sigurnoi najblioj policijskoj postaji, ali ju je Pirpamer nacrtao po sjeanju i
po
Podvala? 505
zao Messneru, inae dobrom znalcu mjesne arheologije. Messner je na temelju oblika
zakljuio da bi ta sjekira morala biti stara vie od pet stotina godina - a moda ak i
tri tisue godina. Zatim je Messnerova druina, zajedno s Hansom i Gerlinde Haid, d
voje strunjaka za lokalnu puku kulturu, pola pogledati tijelo. Policija je u meuvrem
enu uglavnom uklonila led s tijela pa su doljaci mogli pregledati odjeu na donjem
dijelu ovjeka i ak mu vidjeti lice.
Sleen u vremenu
Svake je veeri za itave svoje tirolske turneje Messner davao izjave tisku pa je ov
om zgodom iznio i miljenje o starosti tijela. Nalazei da tvrdnja kako je tijelo st
aro moda ak i nekoliko tisua godina zvui pomalo nevjerojatno, mediji su radije prihv
atili niu, 500-godinju Messnerovu procjenu i lansirali ideju daje taj ledonja moda ne
ki plaenik iz vojske Fri-drika Prazne Kese, tirolskoga grofa iz petnaestog stoljea
, koji je ratovao u dolini Otza ispod mjesta na kojem je naeno tijelo. Tragovi na
tijelu bili su naizgled nastali bievanjem i paljenjem, dok mu je lubanja navodno
bila slomljena. Zbog toga je poela kruiti teorija daje ledara pri povlaenju uhvati
o neprijatelj pa ga nakon muenja ostavio da skapa.
Na dan 23. rujna tijelo je napokon bilo osloboeno od leda i helikopterom dopremlj
eno u Zavod sa sudsku medicinu u Innsbrucku. Rutinska je provjera iskljuila neval
jalstvo pa je tijelo proglaeno zanimljivim u povijesnom, a ne u kriminalistikom po
gledu. Ustanovljeno je da pripada mukarcu dobi iznad etrdeset godina i da je oito u
mro od smrzavanja. Ranije tvrdnje da je lubanja smrskana bile su neistinite, dok
su navodni tragovi od bia bili zapravo tetovaa. Sutradan je, potaknut novinskim i
zvjetajima, tijelo doao pogledati Konrad Spindler, profesor arheologije iz Innsbru
cka. Kad je pogledao nalaze, a napose sjekiru, koja je po njegovu miljenju imala
bronanu, a ne eljeznu glavu, izjavio je kako je tijelo staro najmanje 4000 godina.
Prva mjerenja radioaktivnog ugljika izvedena na uzorcima trave pronaenim uz ledo
nju potvrdila su Spindlerovu procjenu, iako su uputila na jo ranije doba - negdje
izmeu 2600. i 2900. pr. Kr. Tek su nakon toga na lokalitetu zapoela prava arheolok
a iskapanja, da bi postupno otkrila zapanjujuu zbirku stvari to ih je pretpovijesn
i ovjek nosio idui za svojim poslom: par konatih cipela obloenih travom, krznenu kap
uljau, kouh sastavljen od komadia jelenskoga krzna, krznene obojke, konatu pregau, pl
at ispleten od trave, bi s kamenim privjeskom, teleak od kozjega krzna, mreu, au od br
ezove kore, luk,
bakrenu sjekiru s drvenim dralom, konati tobolac s dvanaest drven strelica bez gla
ve, dvije strelice zajedno s kremenim vrkom i priborom popravljanje strelica, ala
t od kremena i kosti, kao i torbicu od telee k e s priborom za paljenje vatre. Usk
oro je postalo jasno da je ledonja, k jeg je tisak ve prozvao Otzijem, jedno od naj
veih arheolokih otkri stoljea.
Iako su mediji prve nalaze mjerenja radioaktivnosti objavili ve prosincu 1991., n
eki se ljudi ipak nisu dali uvjeriti. Tako je neka ena Zuricha ustvrdila da je ri
je o tijelu njezina oca, nestalog 1970-ih d< se penjao negdje kraj doline Otza. O
bjasnila je kako je on bio vrlo sn laljiv pa je pretpostavila da je, zarobljen u
brdima runim vremenoi uspio neko vrijeme preivjeti tako to je, prije nego to ga je s
vlada studen, izradio primitivno oruje i odjeu. Njezina tvrdnja ba i nije 1 la tako
aava kako bi moglo izgledati, jer su ak i neki arheolozi, suc onici projekta, mora
li priznati da njen otac na slici neobino slii 1 donji, iako su to, zbog rezultata m
jerenja radiougljika i potpune odsi nosti modernih predmeta na tijelu, morali od
baciti kao tek zanimlji1 koincidenciju.
Ciji je ledonja?
U meuvremenu je izmeu Italije i Austrije izbila nedolina svaa ol vlasnitva nad ledonj
inim tijelom. Kad se jednom shvatila arheoloka va nost tog nalaza, mediji su s ob
je strane Alpa zasvirali u bojne trublje i ni sleenim truplom zapoeli rat rijeima.
Pet stotina godina star plaen ba i nije neto jako posebno, ali najstarije sauvano ti
jelo pretpovijesne lovca to ga je vidio svijet, zajedno sa svom opremom, bilo je
dragocjei roba koja je morala nekom ui u nacionalnu batinu. Ali iju? Na zasn jeenom
je alpskom tlu teko odrediti granine crte, ali se u meuvrem nu utvrdilo, poslije no
vih geodetskih mjerenja posebno naruenih da se rijeio taj problem, da je tijelo nae
no tik uz talijansku stranu granic Otzi i njegove stvari bili su, meutim, u rukam
a austrijskih vlasti te su i njima radili znanstvenici iz Austrije i Njemake - i
svima se njima, d; kako, nije mililo ispustiti tako dragocjene nalaze. Rat je ri
jeima posti jo ogoreniji kad su talijanski dunosnici optuili Austrijance da su lo: ko
nzervirali tijelo, jer su se na njemu, ubrzo poslije selidbe u Innsbruc pojavile
gljivice. Napokon su se vlasti Sjevernog (austrijskog) i Junog (t lijanskog) Tir
ola dogovorile da ledonja ostane u Innsbrucku do zavretl
Podvala? 507
znanstvenog ispitivanja. Osim toga su bili pozvani i talijanski arheolozi da pog
ledaju tijelo i uvjere se daje konzervirano na ispravan nain. U veljai 1998. Otzi
se vratio u Italiju, samo to su se sad Austrijanci usprotivili talijanskim nakana
ma da ga javno izloe.
No Otzija je poela svojatati i posve drukija politika grupa. Beki je homiki magazin p
oeo iriti glasine da su mjerenja radioaktivnog ugljika bila provedena na sjemenu o
tkrivenom u Otzijevu anusu. Taj je nalaz, ustvrdio je magazin, pokazao daje rije
o najstarijem poznatom pasivnom homoseksualcu na svijetu, dok njegova odjea od koe
nedvojbeno otkriva daje rije o leather gueen" Tu je priu dalje prenio svjetski ho
miki tisak, ali je nedvojbeno bila rije o podvali. Cak ako i iskljuimo injenicu da j
e jednostavno nemogue pronai dovoljno tragova sjemena da se provede mjerenje radio
aktivnosti - to bi bilo izvanredno teko izvesti ak i na suvremenim uzorcima - reci
mo daje tu tvrdnju bilo izvanredno lako pobiti. Truplu je, naime, u policijskim
nespretnim pokuajima oslobaanja tijela pneumatskim dlijetom bila unitena stranjica.
Mnogo je tee bilo osporiti teoriju estatikog kulta, izniklu iz tvrdnje da Otziju n
edostaje penis. Cak se tvrdilo, iako je u to malo tko povjerovao, da ga je ukrao
profesor Spindler kao svojevrsni makabralni suvenir. Da bi se objasnio taj nedo
statak penisa, bilo je, i to smrtno ozbiljno, izneseno nekoliko hipoteza, poevi od
arheolozima najblie - da se jednostavno nije sauvao - pa do one koja je tvrdila d
aje ledonja bio pripadnik nekakve ekstatine religije iji su se pripadnici sami kas
trirali u ushitu mistifiog ara. Iako su takve sekte u Starom svijetu nedvojbeno po
stojale - i bile dobro dokumentirane u Sredozemlju i na Bliskom istoku - zato bi
se jedan od njezinih sljedbenika, nakon to se osakatio, potucao Alpama, teko je i
zamisliti. No bilo kako mu drago, njegove su genitalije napokon pregledane u tra
vnju 1993. te se pokazalo daje penis ipak na svojemu mjestu, ali da se skupio na
samo 5 centimetara - to je svakako kredibilna duina poslije pet tisua godina u dub
okom ledu.
Doslovce, konata kraljica; u amerikom argonu izraz za homoseksualca sklonog konjaci-ma
i sadomazohizmu. (Op. pr.)
Pravi ili krivi?
O ledonji je neto ipak sasvim jasno, a to je njegova starost. Mjerenja radiouglji
ka provedena u tri laboratorija (stoje najsigurniji nain provoenja takvih testova)
potvrdila su izvan granice razlone sumnje da su tijelo (i pridrueni mu predmeti)
stari oko 5200 godina. Pa ipak, to nije zaustavilo zapanjujuu poplavu spekulacija
o pravoj naravi tog nalaza.
Tijelo moda i jest tako staro, ali je li taj ovjek doista umro u Alpama? To su pit
anje postavili dr. Michael Heim, producent bavarske
dravne televizije, i austrijski fotograf VVerner Nosko, koji su udri li snage i n
apisali knjigu pod naslovom Podvala s Otzijem pa je 19S objavili. Ona se nemilic
e oborila na trojku koju tvore profesor S] dler, profesor VVerner Platzer (anatom
Sveuilita u Innsbrucku za en za analizu tijela) i dr. Hans Moser (ravnatelj Istraivak
og in tuta za pretpovijest Alpa) te pobudila sumnje u njihovu strunost bi napokon
implicirala kako je rije o naivcima koji su nasjeli na di podvalu.
Heim i Nosko tvrde da na toj lokaciji nema nikakva gleera i da ga truplo nije mog
lo ostati tisue godina sauvano u smrznutom sta Kao dokaz navode fotografije na koj
ima je vododerina u kojoj je prona Otzie sasvim slobodna od leda. Oni, osim toga
, postavljaju i niz pit: glede slubenog izvjetaja o ledonjinu otkriu. Primjerice, k
ako su loi predmeti koji su se nali uz njega preivjeli polagano gibanje bezbroj to
na gleerskoga leda kroz tisue godina? I zato mu smrzavanje nije, ko bi se moglo oeki
vati, otetilo stanine opne u oima? Zbrojivi sv sumnje, na koncu su ustvrdili da to t
ijelo nije nikad ni bilo duboko s znuto kako se tvrdi. Oni vjeruju da je taj ledo
nja zapravo mumija nesena izdaleka - moda iz Egipta, June Amerike ili ak iz Tibeta p
odmetnuta u snijeg s paljivo izabranim arheolokim nalazima koj potvrditi njezinu aut
entinost.
Iako oni u svojoj knjizi nisu izravno imenovali podvaljivaa, ipal drugom zgodom u
prli prstom u Messnera, uspjenog samoreklamera ji je prije toga tvrdio da je na h
imalajskoj ekspediciji vidio Jetija. Heir tako u intervjuu to ga je u kolovozu 19
92. dao Sunday Timesu ustvr Ja na to nemam odgovora, ali ih moda ima gospodin Mess
ner. H takoer tvrdi daje Messner znao opisati Otzijevu obuu jo prije nego je tijelo
bilo potpuno iupano iz leda.
Arheolozi ukljueni u projekt s indignacijom su odbacili tvrdnje ledonja nije 100%
autentian. Doista nije teko dokazati da se Heimo Noskove sumnje glede slubenog izv
jetaja, iako naoko polaze od zdra razuma, dadu lako pobiti. Ispitivanja DNA pokaz
uju daje Otzi europ krvi. Ledonjine stvari gleer nije zdrobio niti ih je odnio sa
mo zato t< zajedno s tijelom leale u udubljenju. to se pak tie staninih opni u < ma,
nitko ne nijee kako je injenica da se tijelo sauvalo pravo udo i sam je Spindler pri
znao da je ouvanje tijela u netaknutom stanju k tako dugo razdoblje u glacijalnim
okolnostima krajnje neobino. Mi, i utim, moramo jednostavno prihvatiti da izvanre
dne okolnosti stvara izvanredne posljedice. Daje tijelo bilo duboko usaeno u osta
tke glec dokazuje obilje filmskog i fotografskog materijala, ba kao to ga do zuju
i svjedoanstva desetaka oevidaca, od policajaca do arheologa, i
su iskapali nalazite, to onda potkopava sredinju tvrdnju Heima i No-ska. Fotografij
e kojima oni dokazuju suprotno prikazuju zapravo tijelo tek nakon to su arheolozi
, pri iskapanju Otzijevih stvari, vododerinu oistili od leda. Ta se optuba za prev
aru temelji na tako slabanim dokazima da i sama vue na prevaru. Otzi je autentian,
i to izvan sjene i najmanje sumnje.
Te su prie nedvojbeno tek blijedi poetak prave male industrije pukog tiva o ledonji
koji e u tom pogledu postati konkurencija i samom Tutankhamonu. Pa ipak su i spek
ulacije samih akademskih znanstvenika ponekad bile liene svake suzdrljivosti. Jedn
u je od najbizarnijih interpretacija iznio profesor Heinrich Tilly, strunjak za m
itologiju iz Inns-brucka, koji je sebe nazvao odmetnikom zato to ga nisu pozvali u
eki-du organiziranu da prouava tijelo. On je ismijao slubenu tezu daje Ot-zija uhv
atilo nevrijeme, tvrdei: Daje umro sam, ivotinje bi ga i grabeljiva pojeli za pet mi
nuta. To bi samo po sebi bila razlona kritika, ali Tilly ide i dalje te razvija iz
vanredno razraenu verziju teorije vjerskoga kulta da ba pomou nje objasni kako je i
zato ledonja pokopan u Alpama. Otzi je, tvrdi on, po svoj prilici bio pripadnik
plemena tovatelja zvijezda iz Mezopotamije te se uspeo u Alpe da umilostivi boga
Mjeseca. Ne zastavi da se upita zato onda na nalazitu nije otkriven ba nijedan me-zo
potamski predmet, Tillyje ipak u taj fantastini scenarij uspio uvjeriti i samoga
sebe. Ja nimalo ne sumnjam daje on bio najmlai u druini sveenika koja se uspela u vi
soko gorje da bude blie zvijezdama, objasnio je Tilly u intervjuu za Sunday Times.
Taj je mladi ovjek bio dobrovoljna rtva u ritualu u kojem je, poslije vie dana ples
a, bio iv stavljen u posebni vertikalni grob. Na kraju bi ceremonije on stao u nj
i ispio otrov, a onda bi ga drugi zakopali da umilostive Mjesec.
Ako su se takve spekulacije pojavile ak i u akademskom svijetu, oito je samo pitan
je vremena kad e se pojaviti knjiga s teorijom daje Otzi zapravo izvanzemaljac ko
ji se u svemirskom brodu spustio u Alpe.
Bakrorez ish sa Sk zapadu, otkrivt je
H1Ietpoiit. Plaln or Troj.
Scaraandar.
Oreek Tower (vbere tlve mnii aUndi),
n. Vinca wl>er
Traunrs wms Ibaiid.
Wt| oT Troj, Gale, sud
Pauni iiuad to the Plain,
Podvala?
511
ulaz u Troju i poprite mnogih kljunih zbivanja iz Homerovih epova, pa je tako, pri
mjerice, kroz njih proao i kobni drveni konj pun grkih ratnika (vidi Uvod u poglav
lje Legende i povijest). Koncem travnja Schliemann je marljivo kopao sjeverno od
vrata, gdje je pronaao poveu graevinu za koju je vjerovao daje dvorac kralja Prija
ma. Schliemann je nastavio raditi na tom dijelu itavoga svibnja i otkrio jo vee dij
elove zida zapadno od vrata, da bi 31. svibnja napravio jedno od najslavnijih ot
kria u povijesti arheologije. U svojoj knjizi Troja i njezini ostaci, objavljenoj
1874. u Njemakoj, a sljedee godine prevedenoj i na engleski, Schliemann to otkrie
opisuje dramatinim rijeima:
Naiao sam na bakreni izradak krajnje neobina oblika, koji je privukao moje zaniman
je utoliko vie to mi se uinilo da iza njega nazirem zlato. Nad tim je bakrenim izra
tkom leao sloj crvenog i okamenjenog kra, debeo 140 do 160 centimetara, tvrd kao k
amen, a iznad toga je opet leao... zid utvrenja... Da sklonim to blago od pohlepe
svojih radnika i sauvam ga za arheologiju, morao sam djelovati izvanredno brzo i
makar jo nije bilo vrijeme za marendu, smjesta sam im dao pa'idos [predah]... Dok s
u ljudi jeli i poivali, izrezao sam blago velikim noem, to bi bilo neizvedivo bez n
ajveeg napora i najstranije opasnosti za ivot, jer je veliki bedem, pod kojim sam m
orao kopati, prijetio da e se svaki as strovaliti na mene. Pri pogledu sam, meutim,
na tolike predmete, od kojih je svaki imao neprocjenjivu arheoloku vrijednost, p
ostao ludo smion pa na opasnost nisam ni mislio. Ipak to blago nikad ne bih uspi
o izvaditi bez pomoi svoje drage ene, koja je stajala kraj mene spremna da stvari t
o sam ih izrezao noem spremi u svoj rubac.
Osim toga je uspio rekonstruirati ak i dogaaje koji su doveli do gubitka tog blaga
:
Budui da sam sve spomenute predmete naao skupljene zajedno u velikom zidu, ini se i
zvjesnim da su oni leali u drvenoj krinji, za kakve Ilijada (XXIV., 228) veli da s
e nalaze u Prija-movu dvorcu. To mi se ini jo izvjesnijim zato to sam odmah do tih
predmeta pronaao veliki bakreni klju... Pretpostavljam da je neki lan Prijamove obi
telji to blago u velikoj urbi pohranio u krinju, iznio je ne stigavi ni izvaditi kl
ju, da bi ga ubrzo na bedemu nadjaala neprijateljska ruka ili poar, zbog ega je mora
o ostaviti krinju, koju je zatim smjesta, na dubinu od dva metra, zatrpao crveni
pepeo i kr oblinjega dvorca.
Zlatna posuda za umak iz trojanskoga blaga (visoka oko deset centimetara).
|a. ini se, medinim, da Schlicmann nije ni pomicao da ru pogodbu lis-potujc. Naeno
je blago zapakirao j poslao prijatelju na imanje, tala? da su predstavnici vluri
uzalud pretraivali njegov stan. Na dan 6- lipnja podao jc dva pouzdana radnika d
a podignu blago, natovare ga na brod i dopreme u Atenu. Prvi izvjetaj o oikr lLu
toga blaga, potekao iz pera samog Schliemanna, inace fenomenalno plodnog pisca,
pojavio se u ujemaCkim
kaz Prijamova blaga potakao mnoge skeptike da povjeruju daje Hissazlik doista Tr
oja. Zgraanje jc Turaka nedvojbeno doivjelo vrhunac kad su ugledali kasnije objavl
jenje fotografije Sofije, Schliemannove ene, okiene najljepim nakitom ix riznice, k
ao - bar u Schliemannovnj mati-Helena iz Troje- Schliemannovoj jc, meutim, publici
to bila primjereni nagrada za njezin sjajan dnprinr* brzom i riskantnom vaenju b
laga u koje
ja. im se, meutim, da Schliemann nije ni pomiftijao da tu pogodbu i i&-posruje. Nae
no jc blago zapakirao i poslao prijatelju na imanje, tako da su predstavnici vla
sti uzalud pretrai vab njegov stan. Na dan 6. lipnja poklao je dva pouzdana radni
ka da podignu blago, natovare ga na brod i dopreme u Atenu. Prvi Izêitaj o otkr
iu toga blaga, potekao iz pera samog Schliemanna, inae fenomenalno plodnog pisca,
pojavio se u njemakim nrrJuanaAagiburÂMgrminl Zlitaag 5. koloroza. Njegov je bli
stavi prikaz Prijamova blaga porakao mnoge skeptike da povjeruju daje Hissariik
doista Troja. Zgraanje je Turaka nedvojbeno doivjelo vrhunac kad su gledali kaanij
c objavljenje fotografije onje, Sehlicmannovc cne,okice--e najljepim nakitom iz rizn
ice, kao - bar u Schliemanrtovoj masti-Hc-?na iz Troje. Scbliemannovuj je, meutim
, publici to bila primjerena na-
potujc. Naeno je blago zapakirao I poilao prijatelju na imanje, tako da su predsta
vnici vlatti uzalud pretraivali njegov stan. Na dan 6. lipnja poslao jc dva pouzd
ana radnika da podignu blago, natovare ga na brod i dopreme u Atenu. Prvi izvjeta
j o otkriu toga blaga, potekao iz pera samog Schliemanna, inae fenomenalno plodnog
pisca, pojavio se u njemakim novinama Augtbut%AUtfmeineZeitung 5. kolovoza- Njeg
ov je blistavi prikaz Prijamova blaga potakao mnoge skeptike da povjeruju daje l
lissarlik doista Troja. Zgraanje je Tura" ugledah kasnije objavljenje fotografije
Sofije, S
lena iz Troje- Schliernannnvnj je, meutim, publici to bila primjerena na-
Schliemannovi neprijatelji
[, joi prije
p Sto ic
inikloj znanost
otu od 50 000 funti (otprilike danainjih 5 milijuna d ncu 1B73. u Atenu stigao C
harles Netvton, njegov kustos za gr-rimske starine, da zbirku pregleda vlastitim
oima. I tada se zapa-uA mu jc Konja Schlicmann rekla kako je, u trenutku kad je b
lago veno, bila u Ateni, jer joj je poetkom svibnja umro otac- Koncem uainca Schl
icmann Ncvrtonu napisao pismo pokuao objasniti tu
l od mene poetkom svibnja. Blago je pronaeno koncem mjeseca, ah sam ja, pokuavajui od
nje stvoriti arheologa, u svo-loj knjizi napisao da bila u mnom i pomogla mi pr
i vaenju blaga. Uinio sam to samo zato da je zagrijem i potaknem jer je
a Schlien
ma koji su ga otpisivali kao nedorasla amatera u toj novonikloj znanosti. Schlic
mann je itavu avnju trojansku zbirku ponudio British Museumu m svotu od 50 000 fu
nti (otprilike danainjih 5 milijuna dolara) pa je u nrosincu 1873. u Arenu rigao
Charles Newton, njeguv kustos za grke i rimske starine, da zbirku pregleda vlasti
tim oima. 1 tada se zapanjio kad mu jc Sofija Schliemann rekla kako je, u trenutk
u kad jc blago skrivena, bila u Ateni, jer joj je poetkom svibnja umro otac. Konc
em je prosinca Schlicmann Nevtonu napisao pismo i pokuao objasniti tu nepodudarno
st:
Zbog iznenadne smrti svojega oca, gospodi Schliemann je otila od mene poetkom svib
nja. Blago je pronaeno koncem mjeseca, ali sam ja. pokuavajui od nje stvoriti arheo
loga, u svojo] knjizi napisao da je bila sa mnom i pomogla mi pri vaenju blaga. Ui
nio sam to samo zato da je zagrijem i potaknem jer je
SchllemamTjc itavu svoju trojansku zbirku ponudio British Museumu za svotu od 50
000 funti (otprilike danainjih 5 milijuna dolari) pa je u prosincu 1873. u Atenu
stigao Charles Newton, njegov kustos za grke i rimske starine, da zbirku pregled
a vlastitim ucima. 1 tada se zapanjio kad mu je onja Schliemann rekla kako je, u
trenutku kad je blago otkriveno, bila u Ateni, jer joj je poetkom svibnja umro ot
ac. Koncem jc prosinca Schliemann Newtonu napisao pismo i pokuao objasniti tu
Zbog iznenadne sm rt I svojega oca, gospoda Schliema n n je otila od mene poetkom
svibnja. Blago je pronaeno koncem mjeseca, ali um ja, pokuavajui od nje stvoriti ar
heologa, u svojoj knjizi napisao da je bila sa mnom i pomogla mi pri vaenju blaga
. Uinio um to urno zato daje zagrijem i potaknem jer je
jn zadovoljio tim objanjenjem.
S$k ^ffc 49%
toga bila da se zbirka napokun skrasila u Berlinu. Ljudi koji su dizali galamu t
vrdei da je 10 blago nekakva pod] i daje skrpjreno od suvremenih predmeta Sto ih
jc dan izi
dakle, oito
Mnogo jc profinjenija kritika dola od uglednoga englesko Williama Borlasea, kojeg
a je 1875. u obilazak Hissariika pcv mannov osobni sluga Nikoktoa Yannakis, inac
e zaduen za ii nika. Yannakis jc Boifaseu ispriao da Sofija nije bila primi kricu
blaga, da ono nije bilo pronaeno u vanjskom zidu,
1878. u Fraia'sMgizJimL. Scnlktnami se pak, kao i uvijek, branio estoko, sporei pou
zdanost Yannakisa kao svjedoka.
Te sn rane debate napokon pale u sjenu jer je Schlicmann svoje I tiare sve uspjeni
je uvjeravao da je njegovo smjetanje Troje u sadik bilo ispravno. Daljnja iskapan
ja lio ih je proveo njegov asit njemaki arhitekt VVilbelm DorpfiJd 189.1. i 1894.
, bas kao i At kanac Cad Blegeu izmedn 1932. i 1938-, samo su potkrijepila tu
su Schlicmannova Skejska vrata. Prijamo** dvorac i Prijamuvu I daleko stariji od
razdoblja konca mlaeg brnnanog doba (oko l - 1100. pr. Kr.), u kojem se smjestila
Homer* Troja. Schliema. nalazi, naime, potjeu iz otprilike 2500. pr. Kr., dakle i
z starije;-1
Na nesreu po arheologiju, Schliemannovu e blagu kasnije do neeljena uloga ratnog pl
ijena. U Drugom svjetskom ratu nacisti s okupiranim zemljama sustavno pljakali um
jetnine, a pri povlaen mnogo, koje nisu mogli ponijeti sa sobom, i unitili. Zbog t
oga su Cr armiju, kadjedoik u Berlin, pratile specijalne ekipe ija jc zadaa bi po
njemakoj prijestolnici u ime ratne tete plijene umjetnine. Najv^ primjerci iz berl
inskih muzeja bih su pohranjeni u velikoj betonskoj kH
- luga bila da sc zbirka napokon skrasila u Berlinu. Ljudi koji su dizali galamu
tvrdei da jc to blago nekakva ih predmeta to ih je dao izrad nn ili pak od izrada
ka kupljenih na tritu antikviteta, , uutkani u sijenju 1874. vijeu da
Mnogo je profinjenija kritika dnla od uglednoga engleskog sr-; VVilliama Boriasca
, kojega jc 1875. u obilazak Hissadika poveo Schl mannov osobni sluga Nikolaos Y
annakis, inae zaduen za ispi
krlu blaga, da ono nije bilo pronaeno *u- vanjskom zidu, ne izvan njega u prostoru
obiljeenom kamenjem te da je klju, II dio Schlicmannnve argumentacije, bio zaprav
o otkriven kojih 200 mi ra dalje. B
1878. u Fnatri Magnintu. Schliemann se pak, kao i uvijek, brani
tiarc sve uspjenije uvjeravao da je njegovo smjetanje Troje u sarlik bilu ispravno.
Daljnja iskapanja to ih je proveo njegov asi njemaki arhitekt VVilhelm Dorpfeld 1
893. i 1814., ba kao i A kanac Carl Blegen izmeu 1932. i 1938, samo su potkrijepil
a tu izmeu Hissaifika i Troje, iako su istodobno i definitivno dokazi su Schliema
nnovi Skejska vrata, Prrjamov dvorac i Prijamovo daleko stariji od razdoblja kon
ca mlaeg bronanog doba (oko '. - 1100. pr. Kr), u kojem se smjestila Homerova Troj
a. Schlicmai
Na nesreu po arheologiju, Schliemannovu e blagu kasnije opafl neeljena uloga ratnog
pujena. U Drugom svjels' okupiranim zemljama sustavno pljakali umjetnine, a pri p
ovlaenju mnoge, koje nisu mogli ponijeti sa sobom, i unitili. Zbog toga su ~ armij
u, kad je doSla u Berlin, pratile specijalne ekipe ijajc zadai
primjerci iz berlinskih muzeja bili su pohranjeni u velikoj betonskoj kH
iako nije uspio uvjeriti britansku dravu da sc rasrane s je toga bila da se zbirk
a napokon skrasila u Berlinu.
I.judi koji su dizali galamu tvrdei oa je to blag la i da je skrpareno od suvreme
nih predmeta sto ih . Schlicmann Ili pak od izradaka kupljenih na tritu , meutim, uu
tkani u sijenju 1874. vijeu da su u Schliemannova radnika pronala jo jednu, zasebn is
kopiitu Troje i uspjelije provercati. Neto icod to
irunicu
dojavi
Mnogo je profinjenija kritika dola od umrnonn i-nair-kou-it,mi
Williama Boriasca, kojega jc 1875. u nl.il.i.- II .u' .i -......' I,
mannov osobni sluga Nikola Yannak. u - ,
nika. Yinnakis je Borleseu ispncao oj >
kricu blaga, da ono nije bilo pronaeno -i... - .[,.,. r
izvan njega u prostom obiljeenom kamenicm tc da ic kline, nan-.:. dio Schliemunno
vc argumenracije. bio zapravo otkrrven kojih 200 n dalje. Borlase je svoju zgnmu
tost opisao a lanku objavljenom u 1878. u Fraier'i Majpzim. 5chhemann se pak. kao
i uvijek, brani- -eatokn, sporei pouzdanost Vannakisa kao svjedoka.
Te su rane debarc napokon pale u sjenu jer je Schliemann svok tiare sve uspjenije
uvjeravao da jc njegovo smjetanje Troje u 1-sarlik bilo ispravno. Daljnja iskapan
ja to ih ie proveo njegov asi--njemacki arhitekt VVilhelm Dorpfeld 1893. i 1894.,
ba kao i A n -kanac Carl Blcgcn izmeu 1932. i 1938., samo su potkrijepila tu izmeu
Hissarlika i Troje, iako su istodobno i definitivno doima,-
daleko siariji od razdoblja konca mlaeg bronanog doba oko I _ -1100. pr. Kr.), u k
ojem se smjestila Homerova Troja. -vNim ,i -nalazi, naime, pnrjeiu iz otprilike
2500. pr. kr.. daklp ik;-
Na nesreu po arheologiju, Schliemannovu e Haiti kj , ,; .!,.,>. neeljena uloga ratn
og piljena. U Drugom svictskoni um 11,1- i okupiranim zemljama sustavno pljakali u
mjetnine, j pn p..-.____n,-i
armiju, kad jc dola u Berlin, pratile specijalne ekipe cija re ziduca bilj po nje
makoj prijestolnici a ime ratne tete plijene umjetnine. Najv.i/i primjerci iz berl
inskih muzeja bih su pohranjeni u vehlun bctonskoi ... prorurakoplovnog topnitva u
berlinskom zoolokom vrtu. Medu ni-
Podvala? 515
19., gdje joj se gubi trag.
Blago i obmane
Blago i obmane
Blago i obmane
naldEa
e nesrala i njegova vanojt. Osim toga, lo je blago postalo are-trnom za modeme kr
itiare koji su se vratili pitanju Schlicman-Euannsti. Njihovi su napadi bili jo po
razniji od napada skeptiku *estog stoljea zato gro su kao dokaz protiv Sthliemann
a uzel Lastlre dnevnike. To je nemilosrdno istraivanje izazvalo iroki sve ito jc S
chliemann rekao. Najuporniji je pobija ScblicmBnm strunjak za antiku profesor Davi
d Traill s Kalifornijskog sveu-)avieu, dok mu je glavni branitelj bio engleski a
rheolog dr. Do-nn. Ta rasprava bjesni jos od 1972-, pri emu su obje strane ih stv
rdik da su to pitanje dcfinith
te rasprave o blagu? Prije svega, ru se pojav-ije pitanje o lokaciji, naime gdje
jc ono zapravo naeno? Izvjetaj to
cipziga, na sam dan otkria (31- svibnja 1873.), smjeta blago u neku roMoriju Prija
mo dvorca, dok ga je prema verziji objavljenoj 1874. u njizi Trya i njezini ostat
i naao na vrhu gradskog bedema koji obuhva- i palau. Nijedno se od tih mjesta, meuti
m, nc slae s planom ubjav-
je ru treu lokaciju u svojoj prii Borlaseu naveo i Yannakis. Easton -rdi daje Schl
ieminn bio samo neprecizan te daje blago mogao nai i kr&u to se skupio kraj zida,
ali ipak iznad njegove baze, jer to masivno riramheno zdanje nije bilo okomito,
nego graeno nakoeno, suavaju-
Ttai
si. Osim roga, to je blago postalo sn
naia Easton. ta rasprava biesru jo oa iv/z.. pri cemu su obic strane ne
ii-iinom ustvnine na......luunir oriuiiiivim zaejucne.
Koji su glavni elementi te rasprave u biagur Prije svega, ru sc pojav-iiujc pita
nje o aosmem, naime goje je ono zapravo ruucnor izvjetaj to ica jc Schliemann napi
sao za svog njemakog nakladnika, Brockhausa iz I .eipziga, na sam dan otkria (31.
svibnja 1873.), smjeta blago u neku lunsmriju Prijamova dvorca, dok ga je prema v
erziji objavljenoj 1874. u .njizi Ttoja i njezini oanti naiao na vrhu gradskog be
dema koji obuhva-11 palau. Nijedno se od tih mjesta, meutim, ne slae s planom objav
-'-nim u knjizi, a na kojem jc nalazite blaga prikazano izvan zidina. A ji jc tu t
reu lokaciju u svojoj prii Borlaseu naveo i Yannakis, Laston - rdi da je Schliemann
Ino samo neprecizan te da je blago mogao nai i i kru ro se skupio kraj zida, ah ip
ak iznad njegove haze, jer to masivno 'itirambeno zdanje nije bilo okomito, nego
graeno nakoeno, suavajui- Schliemann morao odrei svoje ranije interpretacije kad jc
shvatio da il- Adolphe Laurent, francuski inenjer to gaje angairao da mu izradi l'l
anove Hissariika, ve oznaio nalazite blaga izvan bedema. Zbog toga
Unato tome tojc Prijamovo blago nestalo, a sumnjalo sc i daje uniteno, i njim mje n
estala i njegova vanost. Osim toga, to je blago postalo sredinjom temom za modeme
kritiare koji su se vratili pitanju Sehlieman-nove pouzdanosti. Njihovi su napadi
bili jo porazniji o napada skeptika
mirniju u rw to je Schlicmann rekao. Najuporniji je pobljl Sehliemanna ameriki strun
jak za antiku profesor David Trnlll ( Kalifornijskog sveuilita u Davisu, dok mu je
glavni hranitelj bio engleski arheolog dr. Do-nakl Easton. Ta rasprava bjesni j
o od 1972,, pri emu su obje strane ne jednom ustvrdile da su to pitanje definitivn
o zakljuile.
Koji su glavni elementi te rasprave o blagu? Prije svega, tu se pojavljuje pitan
je o lokaciji, naime gdje jc ono zapravo naeno? Izvjetaj to gaje Schliemann napisao
za svog njemakog nakladnika, Brockhausa iz Leipziga, na sam dan otkria (31. svibn
ja 1873.), smjeta blago u neku prostoriju Prijamova dvorca, dok ga jc prema verzi
ji objavljenoj 1874. u knjizi livja i njezini taid naiao na vrhu gradskog bedema
koji obuhvaa i palau. Nijedno sc od tih mjesta, meutim, ne slae s planom objavljenim
u knjizi, a na kojem je nalazite blaga prikazano izvan zidina. A ba je lu treu lok
aciju u svojoj prii Borlaseu naveo i Yannakis- F.asion
u kru to se skupio kraj zida, ali ipak iznad njegove baze, jer to masivno obramben
o zdanje nije bilo okomito, nego graenu nakoeno, suzavaju-
sc Schlicmann morao odrei svoje ranije interpretacije kad je shvatio da je Adolph
e Laurent, francuski inenjer to ga je angairao da mu izradi planove Hissariika, ve o
znaio nalazite blaga izvan bedema. Zbog toga je Schliemann morao smislili neuvjerl
jivu kompromisnu verziju, a prema kojoj je blago bilo smjeteno na zidu. Nema dvoj
be daje SchLiemannovim braniteljima teko opravdati njegovu najraniju verziju dogaa
ja, a prema
Skejskih vala (d). i, obliku
vo postojanje.
Tu se, meutim, pojavljuje i neobino pitanje biljesk 1B74. Stranica s crteima iskopa
nog nakita, izraena ta
Podvala? 517
Podvalu? 517
Podvala? 517
P k^sez. k E Pp. uf
k ki Beli o svemu sudei pojavljuju ni napravio joi prije same
no napisan naslov (koji ak nije ni pnravnan s crreiima), u kojem veli da
muze| katalogizirao kao da pripadaju biaû. po svemu suaei poiaviiuiu i na rorogr
ahiama i crteima sto in le Schliemann napravio los orne samog
'leosieomka MiUanla 1
Li
Schliemann kao arheolog
okrenuo novi listi1 Cini se da nije, jer se pojavljuju problemi rije o Schliemann
ovoj prii o tome to ga jc potaknulo da uope posij
za Boi darovao knjigu s bakrorezom na kojem su prikazani Trojail
koji ruje elio povjerovati daje taj neko tako silni grad nestao bei
utjm, Schliemann o toj elji nije ostario nikakvog pismenog tri dok nije iskopao Tr
oju. Osim toga, u svojoj knjizi Itbaqiu, 1c Ptlopormat
on iznosi sasvim drukiju anegdotu iz djetinjstva, a prema kojoj je Jo je gore to je
Schliemannova cesto objavljivana tvrdnja da je i
JchSchlid
o Schliemannovoj prii o tome to ga je potaknulo da uope posH rheologom. U autobiogr
afskom uvodu u svojoj knjizi Ilij, objavijdT
za Boi darovao knjigu s bakrorezom na kojem kako bjee iz zapaljenoga grada. 1 ba je
u tom tr
izjavio kako e jednog dana pronai njegove ostatke. Ns dutim, Schliemann u toj elji
nije ostavio nikakvog pis dok nije iskopao Troju. Osim toga, u svojoj knjizi Ubi
if^t tTvii, objavljenoj 1869., poslije posjeta glavnim homcrsl
itku od
Hon
ru elju.
i Troje potpuno prijevarna. Da to pripie sebi u zaslup
rije o Schliemannovnj prii o tome to gaje potaknulo da uope po: ne arheologom. U aut
obiografskom uvodu u svojoj knjizi IHj, objavljc 1880., Schliemann veli kako mo
je, u dobi od samo sedam godina, c
kako bjee iz zapaljenoga grada. I ba je u tom trenutku odluni je
71, objanjenoj 1869., poslije posjeta glavnim homerskim lokalitetii Homerova epa i
spunio svoju ivotnu elju.
kad
;sto Troj
Podvala? 519
Podvala? 51B
0k
Schliemann, meutim, kasnije nije pokazivao eljo da >s^ e i s kim podijeli pa jc poeo
sustavno nijekati sve Calvertfj otiavi ak lako daleko da u svojoj knjizi Troju i n
jezini alati kojeAteninhiam otkrio on, ne Catvcrt, te da je Calvert iskopao M dv
a mala rova, * ne etiri, i tako umanji Calvertov raniji doprinos. " tmmje bik oito
neutinitc,jerje Calvert svoj rad objavio jo 1Bb5.,:
Schliemann jc otiao joi i dalje pa prekrio sporazum to dubi nalaza s Carvertuvc zem
lje te ga namjerno obmanuo sti otkrivenih kipova. Recimo i to da danas Calvcrtov
i nasljednici
Pa ipak, Schlicmann ne bi bio ni prvi ni posljednji arheolog koji jel kusao prig
rabiti svu slavu koja dolazi sa slavnim otkrier bila njegova mjerila kad bi doao d
o skromnijih nalaza? Na svjedo si izbili ilustrativni primjeri Schllemannova kri
votvorenja dokaza kad to odgovaralo. Godine 1888, na jednoj od njegovih kua u Ate
ni b su se opseni radovi i tom je prigodom otkriveno desetak ispisani] grobnih sp
omenika a antikoga groblja. Schlicmann, brz kao i uviji je trebao objaviti svoje
nalaze, smjesta je poslao kratko pismo prest asopisu Njemakog arheolokog instituta
u Ateni. Sve, dakle, u s nom redu. A onda je 1974, dr. George Korres s Atenskog
sveuilii pravio neugodno otkrie, naime da su etiri od ta navodno nova r jo prije 18S
B. ve bila u privatnim zbirkama te da su ak bila i objal
o P"j'*r
zbirci imao bar tri. Tako vidimo Schliemanna kako jo jcdnoi uveava svoju ulogu i v
anost, 1 to unato tome to jc sad ve t
No vratimo se Troji i upitajmo sc opaamo li na tom poprii mannova najveeg trijumfa
ikakve tragove varanja. U jednom i slncaju, zacijelo opaamo. Jedna od Schliemann
ovih uloga, a koju su vidjeli i njegovi branitelji i napadai, jest uloga tragaa za
som. U svnjim je istupanjima u fiissarliku Schlicmann na: primjera keramike i d
rugih predmeta ureenih svastikom (kukasti em), na temelju ega je uvjerena Izjavio d
a su Trojanci bih Arijevi ina jc, meutim, riti predmeta izgledala isuvie svakodnevn
o a da h] na njih udarao taj sveti znak. Pojavila te tu, na svu sreu, i jedna ve
iznimka, naime kipi boice izliven iz olova, pronaen u kzta, a za koji je Schliemann n
aveo da na Venerinu brij svastike pa ju je i prikaz crteom u svom liijv. Njegov su
radnik, crj ski arheolog A- H, Savce, interpretirao je taj kipi kao simbol pl
Pa ipak,
! jhirke
je 1902. izdao Revj
Schlicmann, meutim, kasnije nije pokai e i s kim podijeli pa je poeo sustavno nijeka
ti sve Cah-crtove za otiavi ak tako daleko da u svojoj knjizi Troja i r koje Atenin
hram otkrio on, a ne Calvert, te da je Calvert iskopao si dva mala rova, a ne et
iri, i tako umanji Cafvertov raniji doprinos, tvrdnje bile oiro neistinite, jer j
e Catvcrt tvoj rad objavio jo 1865.,
Schliemann jc otiao jo i dalje pa prekrio sporazum tr. diobi nalaza s Catverrove zem
lje te ga namjerno obmanuo gkde vn sti otkrivenih kipova. Recimo i to da danas C
afvertovi nasljednici si trae i samo Schlicnunnovo blago.
kuao prigtabiti svu slavu koja dolazi sa slavnim otkriem, P bila njegova mjerila k
ad bi doao do skromnijih nalaza? Na svj izbili ilustrativni primjeri Schlkmanoova
krivotvorenja doka? to odgovaralo. Godine 1S8S. na jednoj od njegovih kua u Ai s
u se opseni radovi i tom je prigodom otkriveno desetak isp grobnih spomenika s an
tikoga groblja. Schliemann, brz kao je trebao objaviti svoje nalaze, smjesta je p
oslao kratko pismo asopisu Njemakog arheolokog instituta u Ateni. Sve, dakle, u sa
nom redu. A onda je 1974. dr. George Korres s Atenskog svi pravio neogodno otkrie
, naime da su etiri od ta navodno i jo prije 1888, ve bila u privatnim zbirkama te
da su ak bila i objaJ na. ini se daje izvor tih natpisa bio prijanji vlasnik kue, ko
ji je u i zbirci imao bar tri. Tako vidimo Schliemanna kako jo jcdnoi uveava svoju
ulogu i vanost, i to unato tome stoje sad ve 1
No vratimo sc Troji i upitajmo se op mannova najveeg trijumfa ikakve trage sluaju,
zacijelo opaamo. Jedna od Schl vidjeli i njegovi branitelji i napadai, ji
primjera keramike i drugih predmeta ureenih svastikom (kukast em), na temelju ega j
e uvjetan Izjavio da su Trojanci bih Arijevci. I ina je, meutim, tih predmeta izgl
edala isuvie svakodnevno a da a na njih udarao taj sveti znak. Pojavila sc tu, na
svu sreu, i jedna iznimka, naime kipi boice izuven iz olova, pronaen u ranom sl< la
zita, a za koji je Schlicmann naveo da na Venerinu brijegu nosi i svastike pa ju
jc i prikazao crreom u svom Iliju. Njegov suradnik, ski arheolog A. H. Sajiee, in
terpretirao jc taj kipi kao simbol ploi
m popritu c
a-Ujenoi
:li pa je poeo sustavno nijekati sve Calvertove ;.i daleko da u svojoj knjizi Tro
ja i njezini ostati usrvr m otkrio on, a ne Calvert, tc
tvrdnje bile oito neistinite, jer je Calvert svoj rad objavio jos 1865..
Schliemann je otiao jos i dalje pa prekrio sporazum to su ga skio diobi nalaza s Ca
lvertove zemlje tega namjerno obmanuo glede vriir sti otkrivenih kipova. Recimo
i to da danas Calvertovi lasljenki trae i samo Schliemannovo blago.
Pa ipak, Schlieruaiuinebibionj prvi ni posljednji arheolog koji n kuao prigrabiti
svu slavu koja dolazi sa slavnim otkriem. No kak bila njegova mjerila kad bi doao
do skromnijih nalaza? Na svjetlo ? i. izbili ihutiatrmi primjeri Schliemannova
krivotvorenja dokaza kad to odgovaralo. Godine 1888. na jednoj od njegovih kua u
Ateni i7i su se opseni radovi 1 tom je prigodom otkriveno desetak ispisanih grobn
ih spomenika i antikoga groblja. Schlicmann, brz kao i uvije]
asopisu Njemalr^ ameolokog instituta u Ateni. Sve, dakle, u sa nom redu. A onda je
1974. dr. George Korres s Atenskog sveuilii i pravio neugodno otkrie, naime da su e
tiri od ta navodno nova im jo prije 1888. ve bila u privatnim zbirkama te da su ak
bila i obi,
zbirci imao bar tri. Tako vidimo Schliemanna kako jo jednom 7g. uveava sitiju ulog
u 1 vanost, i to unato tome smje sad ve bio nj
Nov
se Troji i upitajmo
sluaju, zacijelo opaamo. Jedna od Schhemannovih uloga, a koju -i, vidjeli i njegov
i branitelji i napadai, jest uloga tragaa za arijsker.: som. U svojim je isltapanj
ima u HissaHiku Scliliemann naao na <-primjera keramike i drugih predmeta ureenih
svastikom (kukasti r em), rm temelju ega je uvjereno izjavio da su Trojanci bili A
rijevi-] ina je, meutim, tih predmeta izgledala isuvie svakodnevno a da -na njih ud
arao taj sveti znak. Pojavila se tu, na svu sreu, i jedna . r iznimka, naime kipi
boice izliven iz olova, pronaen uranomsloi, lazita, a za koji je Schliemann naveo d
a na Venerinu brijegu nosi sin svastike pa ju je i prikazao crteom u svom Iliju.
Njegov suradnik, cn ski arheolog A. H. Savce, Interpretirao je taj kipi kao simbo
l plodu
Podvala? 521
Podvala? 521
Podvala? 521
[Yann*kts] te su H i i Pa ipak, kad je 1878. osvanuo prikaz Wil voru s Nikolausom
Yannakisom, Schlie n Manu Mullcru, pruslavljenoinjezikoslov
[Yannakis] te su [muj oru i pomogli pn njegovu otpremanju Lu urenuj.. Pa ipak, k
ad je 1873. osvanuo prikaz WiUiama floilasea o njegovu razgo-
Masu Mutleru, proslavljenom jezikoslovcu, i zamolio ga da u njegovo ime odgovori
Borlaseu, uvjeravajui ga da:
A sto jc onda s Trojanskim zlatom? U jednom Schliemann, bar kad jc rije o javnost
i, nastavio obmanjivati- Tako jc jos 1873. privatno priznao Newtonu ne samo da u
otkriu blaga njegova e-
[Yannakis] te su [muj oni i pomogli pri njegovu otpremanju [u Atenu]. Pa ipak, ka
d je 1878. osvanuo prikaz Williama Borlasea o njegovu razgo-
Maxu Muileru, proslavljenom jezikoslovcu, i zamolio ga da u njegovo ime odgovori
Borlaseu, uvjeravajui ga da:
JU
r
\
Nikolaos nije nikad sisao u rovove niti je ikad vidio blagi kan ni Idjnr od bakr
a nrona^n s niim. Kunprn <^ krvî.-j^ga njLa ua ie knu pronaen zaiedno s blapom has
kakr
vjerojatnim daje Scrjlicmaim tojjezgri dodao i druge predmetu. Slaganje &e tili
dodataka s ostatkom blaga svakako ima pripisati sretnim okolnostima, ali je Schl
icmann u svakom pogledu bio i neustraiv i sretne ruke. Ne trebamo pretpostaviti d
a je ta hrpa dragocjenosti bila strpljivo skupljana sve komad po komad, nego c na
m biti bolje prihvatiti Traillovu uvjerljivu teoriju daje veina tih dodatnih pred
meta potekla iz skrovita nakita pronaenog u oujku 1873, (dok predmeti sto su ih ukt
ali radnici tvore tek mali dio tog nalaza). Schliemann je tada ostatak tc hrpe s
klonio u atranu dok ne nade spektakularniju lokaciju - navodni dvorac Prijama, k
ralja Troje, Na Schliemannovu nesreu, l.aurrnrovaje karta, na kojoj jc bilo prika
zano pravo mjesto nalaika, pokvarila taj plan, zbog ega je bio prisiljen smisliti
nekakav galimatijas prema kojem je blago bilo baeno s L;Tad skog bedema.
Predmeti koji tvore Schlicmannovo blago sasvini u stvarni. Falsifikat
-to zvui ironino, ovjek knji ih je otkrio.
ojatnim da je Schliemann toj jezgri doda ih dodataka s ostatkom blaga svakako ii
la, ali jc Schliemann u svi
uvjerljivu teoriju daje veina tih dodatnih predmeta potekla iz nakita pronaenog u
oujku 1873. {dok predmeti to su ih ukrali radnici
u stranu dok ne nade spektakularniju lokaciju - navodni dvorac Prijama, kralja T
ruje. Na Schliemannovu nesreu, Laureiuova jc karta, na kojoj jc bilo prikazano pr
avo mjesto nailaska, pokvarila taj plan, zbog ega jc bio prisiljen smisliti nekak
av galimatijas prema kojem jc blago bUo baeno s -'Tadskog bedema.
Predmeti koji tvore Schlicmannovo blago sasvim su stvarni Falsifikat v, to zvui ir
onino, ovjek koji ih jc otkrio.
, toj jezgri dodao i druge predmete. Slaganje sc tih dodataka s ostatkom blaga s
vakako ima pripisati sretnim okolnostima, ali je Schliemann u svakom pogledu bio
i neustraiv i sretne ruke. Ne trebamo pretpostaviti da je ta hrpa dragocjenosti
hila strpljivo skupljana sve komad po komad, nego e nam biti bolje prihvatiti Tra
illovu uvjerljivu teoriju da jc veina tih dodatnih predmeta potekla iz skrovita na
kita pronaenog u oujku 1873. (dok predmeti to su ih ukrali radnici
din tog nalaza). Si
: hrpe sk
: nae spektakularniju lokaciju -kralja Troje. Na Schliemannovu nesreu, Laurentova
je karta, na kojoj je bilo prikazano pravu mjesto naiaska, pokvarila raj plan, z
bog ega je bio prisiljen smisliti nekakav galimatijas prema kojem jc blago bilo b
aeno s gradskog bedema.
Predmeti koji tvore Schllemannovohlago sasvim su stvarni. Falsifikat je, to zvui i
ronino, ovjek koji ih jc otkrio.
PRVI SVITCI S MRTVOG MORA?
ju 1883. u London je, s doista neobinim nalazom, stigao stanovi-
a je sa sobom donio petnaest uskih traka od pergamene - ispisanih ikim pismom -
koje su navodno u nekoj pilji u palestinskim brdi-irili arapski pastiri. U tekstu
na pergameni nalazile su se verzije di-biblijskc knjige Ponovljeni zakon pa se
u njoj nalo i Deset zzpovi-ok je stil hebrejskoga pisma ukazivao na esto stoljee pr
ije Krista, i ak i na jo ranije doba. Taj je nalaz, pod uvjetom daje autentian, i i
od najstarijeg poznatog rukopisa Starog za
crtl.it,
i i pol godina. Nije
lo to je Shapira za njil Shapira je, meutim, u svijetu starinara bio na vrlo loem g
lasu. Deset jc godina prije toga bio upleten u nekakvu aferu s lanim nalazima iz
Dhibana u Jordanu. Natpis na velikom bazaltnom bloku otkrivenom na tome mjestu 1
868, bio jc dotad najvee otkrie biblijske arheologije. Hebrejski jc tekst na kamen
u priao priu o sukobu izmeu Mee, kralja rvloaba. i Izraelaca oku 850. pr. Kr. te tak
o na zapanjujui nain potvr-st Biblije. (Biblijsku verziju m prie nalazimo u 2 Kr 3)
. Stava
hapirajcsj
liopetna.
ka od'
pergam
hebrejskim pismom - koje su navodno u nekoj pilji u palestinskim brdima otkrili a
rapski pastiri U tekstu na pergameni nalazile su sc verzije dimova biblijske knj
ige Ponovljeni zakon pa se u njoj nalo i Deset aipovi-
-lovc cre), i to za gotovo nevjerojatnih tisuu i pol godina. Nije stoga nika--io u
do stoje Shapira za njih zatraio milijun funti
Shapira jc, meutim, u svijetu starinara bio na vdo loem glasu. Dc-^l-t je godina p
rije toga bio upleten u nekakvu aferu s lanim nalazima iz Dhibana u Jordanu, Natp
is na velikom bazalrnom bloku otkrivenom na Kime mjestu 1868, bio je dotad najvei
otkrie biblijski; arheologije. Hebrejski je tekst na kamenu priao priu o sukobu iz
meu Mee, kralja Moaba, i Izraelaca oko 850. pr. Kr. te rako na zapanjujui nain potvr
^ o tonost Biblije. (Biblijsku verziju te prie nalazimo u 2 Kr 3). Slava
Usri
l- Mci
a traganp
ti Moses Shapira, pokrteni idov, inae jeruzalemski rrgovac starinama. Shapira jc sa
sobom donio petnaest uskih traka od pergamene-ispisanih hebrejskim pismom - koj
e su navodno u nekoj pilji u palestinskim brdima otkrili arapski pastiri. U tekst
u na pergameni nalazile su sc verzije dijelova biblijske knjige Ponovljeni zakon
pa sc u njoj nalo i Deset zapovijedi, dokjc stil hebrejskoga pisma ukazivao na es
to stoljee prije Krista,
bio stariji i od najstarijeg poznatog rukopisa Starog zavjera (iz 9. stoljea nove
ere), i to za gotovo nevjerojatnih tisuu i pol godina. Nije stoga nikakvo udo to j
c Shapira za njih zatraio milijun funti.
Shapira je, meutim, u svijetu starinara bio na vrlo Loem glasu. Deset je godina pr
ije toga bio upleten u nekakvu aferu s lanim nalazima iz Dhibana u Jordanu. Natpi
s na velikom bazaltnom bloku otkrivenom na tome mjestu 1868. bio jc dotad najvee
otkrie biblijske arheologije- Hebrejski je tekst na kamenu priao priu o sukobu izme
dn Mee, kralja Moaba, i Izraelaca oko 850. pr. Kr. te tako na zapanjujui nain potvr
dio tonost Biblije. (Biblijsku verziju te prie nalazimo u 2 Kr 3). Slava ic Mtina k
amena, kako su ga pmrvali. notaknula traffjnie i i.< drugim
m podruju. Tako su
koliko konaca sa slinim natpisima, a Shapira ih jc knpio i preprodao makoj dravi. N
ovcem dobivenim od te prodaje Stopira je plitki i* arapskim dobavljaima da iskopa
ju jo nekoliko lonaca. Oni su, mcuti| bili krivotvorine, a obmana ae nastavila sve
dok je nije razori Cininont-Garuicau, autor prvog akademskog teksta o Mei ak ako
je Shapira u svemu tome i bio samo nevina rtva, ipak je njt reputacija doivjela ne
poptmvljrvu steru.
Zbog toga nas ne bi smjelo jako iznenaditi to to je Shapira, ka 1878. sa svojim p
ergamenami obratio vlastima, bio po kratkom posti odbijen. Zato je on te smotke
na neko vrijeme sklonio, ali sc njegovi, nimanje ponovno raspirilo nekoliko godi
na kasnije kad je proitao nei novom napretku u prouavanju Biblije. Novi analitiki p
ristup (danas znat pod imenom *visoJca kririkac) tvrdio jc, naime, da se u tekst
u Staraj zavjeta dade razabrati rad vile aulom. Tako sc, primjerice, u zima Bog
naziva imenom Yahweh (J>hvcX a u drugima Elohim. Njem ki su uenjaci ustvrdili da
bi pomou takvih naznaka mogli rasplesti iz re dvojice kompilatora u dvije razliite
niti. Kad je jo jednom pc
e Elohim
laptra je ushieno ustanovio da se u inima pojavi ihapira jc sad uspio uvjeriti sa
moga sebe da u rul ma ima nita manje od jednog od izvora Biblije. Kad je rije o fi
nancijs strani, takvo jc otkrie moglo donijeti i vie od ivota u raskoi. Shapin je ki
kasiuje zabujeila naivne snove u koje su se upustili njegovi oku ni: ne samo da c i
vjeti u palai nego e sagraditi i sklonite za gubavc krasnim vrtom, pa ak i kupiti ita
vu Palestinu.
Godine 1883. Shapira je dovrio novi prijevod pergamena i, na pr caj profesora Sch
rodcra, njemakog konzula u Bejrutu, odnio svoj na ita odbor strunjaka. Poslije sam
o sat i pol duge rasp
je objavi
artefaktima na tom podruju. Tako su Arapi kod Dhibana -utk koliko lonaca sa slinim
natpisima, a Shapira ih je kupki i prepro maknj dravi. Novcem dobiveiiim od te pr
odaje Shapira je plati arapskim dobavljaima da iskopaju joi rH*oliko lonaca. Oni
su. ni bih krivotvorine, a obmana sc nastavila sve dok je nije razotkrio Charfl
or prvog akademskng teksta o M
reputacija d
civjclanc
?vina rtva, ipak je n
io po kratkom postupfl
ic skloniti
ijc bila zaboravljen:
nekoliko godina kasnije kad je proita novom napretku u prouavanju Biblije. Novi an
alitiki pristup (di znat pod imenom visoka kritika-) tvrdio je, naime, da se u tek
stu Stan| zavjeta dade razabrati rad viic autora. Tako se, primjerice, u nekim z
ima Bog naziva Imenom Yahweh (Jahve), a n drugima FJiihim. Nje ki su uenjaci ustv
rdili da bi pomou takvih naznaka mogli rasplesti re dvojice kompilatora u dvije r
azliite niti. Kad je jo jednom pogledi! svoje pergamene, Shapira je ushieno ustanov
io da sc u njima poja1 samo ime Elohim. Shapira je sad uspio uvjeriti samoga seb
e da u i ma ima nita manje od jednog od izvora Biblije. Kad jc rije n financi stra
ni, takvo jc otkrie moglo donijeti i vie od ivota u raskoi. Shap je ki kasnije zabilj
eila naivne snove u koje su se upustili njegovi uli ni: ne samo da e ivjeti u palai
nego e sagraditi 3 sklonite za guba krasnim vrtum, pa ak i kupiti itavu Palestinu.
Godine 188.1. Shapira jc dovrio novi prijevod pergamena i, na caj profesora Schro
dcra, njemakog konzula u Bejrutu, odnio svoj i u Berlin da ga ispita odbor strunja
ka. Poslije samo sat i pol duge rai ve, odbor je objavio da su ti rukopisi lukava
i drska krivotvorina-. /
artefaktima na mm podruju. Tako su Arapi kod Dhihana niti koliko lonaca sa slinim
natpisima, a Shapira ih je kupio i preprodao n mukoj dravi. Novcem dobivenim od te
prodaje Shapira je platio arapskim dobavljaima da iskopaju jo nekoliko lonaca. On
i su, medu ti
Oermont-Ganncau, autor prvog akademskog teksta o Meinu ak ikoje Shapira u svemu to
me i bio samo nevina rtva, rpakjc njeg. reputacija doivjela nepopravljivu tetu.
Zbog toga nas ne bi smjelo jako iznenaditi to stoje Shapira 1878. sa svojim perg
amenama obratio vlastima, bio po kratkom pi odbijen. Zato jc on tc smotke na nek
o vrijeme sklonio, ali se njes nimanje ponovno raspirilo nekoliko godina kasnije
kad je proirau novom napretku u prouavanju Biblije. Novi analitiki pristup (dl
zavjeta dade razabrati rad vise autora. Tako se, primjerice, u nekii zima Bog na
ziva imenom Yahirrli (Jahve), a u drugima Elohim. Njeni.
re dvojice kompilatora u dvije razliite niti. Kad je jo jednom pogli svoje pergame
ne, Shapira je ushieno ustanovio da se u njima pojas
ma ima nita manje od jednog od izvora Biblije. Kad jc rije ofinanm strani, takvo j
c otkrie moglo donijeti i vie od ivuta u raskoi. Shapiro je ki kasnije zabiljeila naiv
ne snove u koje su sc upustili njegovi u nk ne tamo da e ivjeti u palai nego e sagra
diti i skloniste za gub krasnim vrtom, pa ak i kupiti itavu Palestinu.
Godine 1883. Shapira je dovrio novi prijevod pergamena I, na caj profesora Schrnd
era, njemakog konzula u Dcjmtu, odnio svoj u Berlin da ga ispita odbor strunjaku.
Poslije samo sat i pol duge r:
ti likom i
Kob i fortuna
Shapira, koji je ve postao predmetom poveeg zanimanja tiska, si hitro preselio u L
ondon, gdje su njegovi dragocjeni rukopisi bili d kani prijaznije - bar u poetku.
British Museum je zaduio Chrisl Ginshurga, svog strunjaka za Palestinu, da ispita
tekstove i napravi t skripr, njegov je prijevod u kolovozu bio objavljen u The
Tima* u vii
Kob i fortuna
Shapira, koji jc ve posrao predmetom poveeg zanimanja tis hitro preselio u l^mdon,
gdje su njegovi dragocjeni rukopisi kani prijaznije - bar u poetku. British Muse
um je zaduio < Ginsburga, svog strunjaka za Palestinu, da ispita tekstove i naj sk
ript; njegov je prijevod u kolovozu bio objavljen u Tht Timau
a. Dvij,
c izloe.
Kob i fortuna
Shapira, koji je ve postao predmetom poveeg zanimanja tiska, sm
kani prijaznije - bar u poetku. British Museum je zaduio Christi Ginsburga, svog s
trunjaka za Palestinu, da ispita tekstove i napravi tr skripr; njegov je prijevod
u kolovozu bio objavljen u Tit Timnu u viic
i. Um,
se Shapirii
njaka, medu kojim, i >im ravnatelj Btitish Museuma, izjavilo jc kako nikakva per
gameni ne bi mogla preivjeti vite od 2000 godina u kinoj klimi Palestine. Zatim te
pojavio kobni Clermonr-Ganneau re, poslije povrnog pregledavanja pergamena kroz
staklo, izjavio da je rije o patvorinama- Pritom jc iznio uvjedjive argumente u k
orist teze da su bile odrezane s donjeg dijela razmjerno modernih rukopisa te da
im je po-
njegov francuski kolega prokazuje, Ginsburg je najednom okrenuo kabanicu pa svoj
u seriju u The Timesu zakljuio lankom u kojem jc Shapi-rine nalaze* proglasio patvo
rinom. On je teoriju Clermont-Ganneaua jos i razradio tvrdnjom daje uspio razabr
ati ruku nekoliko pisara i da je sve to smislio neki ueni Hebrej poljske, ruske i
li njemake provenijencije. A stil jc pisan, ustvrdio jc, bio jednostavno prekopir
an s Mci-
ini se da poslije loga nije vise ostala nikakva sumnja - rukopisi su knvotvorcni
pa jc Snapini ili nepoten 111 glup. Shapira je 23. kolovoza iz svog hotela u Lond
onu napisao plimo Ginsburgu tc ga okotio zbog nen-
da su lane, iz mene ste napravili budalu. Ne vjerujem da u moi preivjeti tu sramotu.
Shapira jc to mislio doslovno pa te u oujku 1884. ubio u hotelu u Rottcrdamu. Nje
govi pak ukuani, koji su se uvalili u velike dugove oekujui prodaju rukopisa, proda
li su sve to su imali u Jeruzalemu i preselili te u Njemaku.
Njegove jc rukopise Sothebv s u meuvremenu prodao na drabi nekom knjiaru za kraljev
sku svotu od deset funti i pet ilinga. Posljednji im trag nalazimo u njegovu kata
logu iz 1887, gdje ih nudi za 25 funti, a kao starost navodi razdoblje izmeu 1500
. pr, Kr, i 1800. n. e.! Gdje su pak danas, nije nam poznato.
pamtit, istraujui pilju u liticama kraj Oumrana, u blizini Mrtvog mora, i tako nale
tio na svjetski poznate Svitkc a Mrtvog mora. Ti su nedvojbeno
-ili i glasovi kako je vku British Muicun ;mu poeli razbaciva
nog pregledavanja pergamen
ni program da p stilu pintu nt,
iivjeti vie od 2000 godina u kinuj tobni Clermnnt-Ginncau tc, poslije kroz staklo,
izjavio da je rije o pa-
urezanc s donjeg dijela razmjerno modernih rukopisa te da im jc potom prividna st
arost poveana kemijskim sredstvima. Ne elei da ga njegov francuski kolega prokazuje
, Ginsburg je najednom okrenuo kabanicu pa svoju seriju u The Timau zakljuio lanko
m u kojem je Shapi-iine -nalaze proglasio patvorinom. Onjc teoriju Clcrmont-Gaanc
aua los i razradio tvrdnjom daje uspin razabrati ruku nekoliko pisara i da ie sv
e lo smislio neki ueni Hebrej poljske, ruske ili njemake provenijencije. A stil je
pisma, ustvrdio je, bio jednostavno prekopiran s Mei-
Cini sc da poslije toga nije vie ostala nikakva sumnja - rukopisi su krivotvoreni
pa je Shapira ili nepoten ili glup. Shapira je 23. kolovoza iz svog hotela u Lam
donu napisao pismo Ginsburgu te ga ukorio zbog neuvene prevrtljivosti: Time to ste
objavili i izloili stvari za koje vjerujete da su lane, iz mene ste napravih budal
u. Ne vjerujem da u moi preivjeti tu sramotu.' Shapira je to mislio doslovno pa se
u oujku 1884. ubio i hotelu u Rotremamu. Njegovi pak ukuani, koji su te uvalili u
velike
mu i preselili se u Njemaku.
Njegove je rukopise Sorhebv's u meuvremenu prodao na drabi nekim knjiaru za kraljev
sku svotu od deset funti i pet ilinga. Posljednji
kan starost navodi razdoblje izmeu 1500. pr. Kr. i 1800. n. e.! Gdje su
Prii
ir, istraujui pilju u liticama kraj Qumrana, o naletio na svjetski poznate Svitkc a
Mrtvog i
ijumfzn
Ham Gladatone, koji te i sam bavio drevnim ao, prekinuo je svoj pretrpani radni p
rogram c u dugu raspravu sa Shapirom o stihi plsm : irili i glasovi kako je ravn ab
avku British Museuma. U m
vijerom i dobro ga pc
i sredstv
Jeruzalemu poeli razbacivati novcem.
Rasprava sc, meutim, poela okretati protiv Shapirc. Nekoliko uenjaka, meu kojima i s
am ravnatelj British Museuma, izjavilo je kako nikakva pergamena ne bi mogla prei
vjeti vie od 2000 godina u kinoj klimi Palestine. Zatim se pojavio kobni Clermonl-
Ganneau re, poslije povrnog pregledavanja pergamena kroz staklo, izjavio daje rij
e o pa-
odrezane a donjeg dijela razmjerno modernih rukopisa te da im je potom prividna
starost poveana kemijskim sredstvima. Ne elei da ga njegov francuski kolega prokazu
je, Ginsburg je najednom okrenuo kabanicu pa tvoju seriju u lit Timuu zakljuio lan
kom u kojem je Shapi-rine nalaze proglasio patvorinom. Onjc teoriju Clermont-Ganne
aua
ini sc da poslije tuga nije vie ostala nikakva sumnja - rukopisi su krivotvoreni p
a je Shapira ili nepoten ih glup. Shapira je 23. kolovoza iz -.vog hotela u Tjmonu
napisao pismo Ginsburgu te ga ukorio zbog neu-
da su lane, iz mene ste napravih budalu. Ne vjerujem da u moi preivjeti tu timoru. Sh
apira je to mislio doslovno pa se u oujku 1884. ubio u hotelu u Rotrerdamu. Njego
vi pak ukuani, koji su se uvalili u velike dugove oekujui prodaju rukopisa, prodali
su sve to su imali u Jeruzalemu i preselili sc u Njemaku.
Njegove je rukopise Sorhebv's u meuvremenu prodan na drabi nekom knjiaru za kraljev
sku svotu od deset funti i pet ilinga. Risljednji im trag nalazimo u njegovu kata
logu iz 1887., gdje ih nudi za 25 funti, a kao starost navodi razdoblje izmeu 150
0. pr. Kr. i 1800. n. e.i Gdje su
Pria je tu mogla i zavriti, kao jo jedan trijumf znanosti nad krivotvoriteljem, da
nije bilo otkria iz 1947. - koje jc napravio neki beuioski pastir, istraujui pilju u
liticama kraj Qum rana, u blizini Mrtvog mora, I tako naletio na svjetski poznal
e Svitkc s Mrtvog mora. Ti su nedvojbeno
526 Drevnim
PUNCH'S FAMCV
atirikog magazina brilansh muzejski
i F*NCY P0RTRAIT9.-N0. 183.
PUNCH'S FANCY PORTRAITS.-NO. I.
Znaci b tu oa su ohapinm rukonisi ipakbiii autentini i da it :%h:i Bio rtva uskogr
udne akademske samouvjerenosti? Ba ic takvo misli Jofina Allegra, priznatog autor
iteta za Svitke s Mrtvog mora i jednoj nekolicine znaiistvenika koji su ponovno
otvorili Shapirin sluaj. Pro
rukopisa bila daleko bolja od ocjene strunjaka koji su gaosudib. C
bio rtva uskogrudne akadems rukopisa bila daleko boka od oi
Johna Allegra, priznatog au
lenske distance, vidimo daje ahapiru
/r*
Ufa
x
i..m
Zral, Anu,; detalj s okruglog
-4 '1,4
Uf
izbila tunjava. (Onom se fovjeki
^rturovu besmrtnost bila strastvena. Godine 1113. Bodmin Lu posjetili neki franc
uski sveenici s relikvijama Go&pe ud e mjetani skupili u crkvi da ih vide i izlijee
sc. Nevolje su
u u Cotnsvallu posjetili neki francuski sveenici s relikvijama Gospe od -auiiii p
a su se mjetani skupili u crkvi da ih vide i izlijee se. Nevolje su loclc kad se po
javio neki stari Komvalac usahle ruke i uzgredice rekao veenicima da kralj Artur
zapravo nije mrtav. Nato sc jedan Frar
i izbila t.
a. (Onom
Smrt junaka
Smrt junaka
Za naega ivota u Gl
u njegovu svretku bilo net
Smrt junaka
[10CC1J KocnilL iznimni [.........<>:i
je pravi Evralibur, navodno iskopan u Glastonburyjskoj opariji. C 1278. kralj jc
Eduard L preporuio da sc mramorna grobnica s k Artura i Guincvcre premjesti na n
ovo, istaknuto mjesto ispred gL ortara. Tada je kralj Ednard pokopao Artumve kos
ti u novom lij peatio ga svojim kraljevskim peatom, dok jc kraljica Eleonora iste
poasti za koso Cmneverine. Tim je inom Eduard zapravo svoje kraljcvanje s mistikom
kralja Artura, najveeg vladara u bi legendarnoj povijesti- Osim toga se ponadao
da c poslije toga in nje briga s {i dalje) buntovnim Vclanima i njihovim suludim v
jeri da e lm Artur jednoga dana vratiti neovisnost.
1278. kralj je Ednard 1. preporuio da se mramorna grobn Artura i Guineverc premje
sti tu novu, istaknuto mjesto ispred glavi oltara. Tada je kralj Eduard pokopao
Arturovc kosti u novom lijesu i peatio ga svojim kraljevsliim peatom, dok je kralj
ica Eleonora ot Iste poasti za kosti Guincverine. Tim je inom Eduard zapravo poveH
svoje kraljcvanje s mistikom kralja Arrura, najveeg vladara u b legendarnoj povi
jesti. Osim toga se ponadao da e poslije toga it
jc pravi Eicalibur, navodno iskopan u Ghstonburvjtkoj opatiji. gn,-1278. kralj j
e Eduaid I. preporuio da se mramorna grobnica Arrura i Guinevere premjesti na nov
o, istaknuto mjesto spred glai obara. Tada je kralj Eduard pokopao Arrurove kost
i u novom lijesu peatio ga svojim kraljevskim peatom, dok je kraljica Eleonora oki
iste poasti za kosti Guineterinc. Tim je inom Eduard zapravo povi svoje kraljcvan
je s mistikom kralja Artura, najveeg vladara u britan legendarnoj povijesti. Osim
toga se ponadao da e poslije toga imati
nje briga s (i d
m Vclani
Grob iz mranog vijeka?
jc postojao i jedan Velianin koji je uiltinu vjcroi crkvenjak Gerald. Budui da mu
je u ilama uz ake tekla ijedna etvrtina velike krvi, Gerald je s-anjc kulturnog i
dentiteta VValesa pod kiobranoi
aj folkl
nou.
Getnld jc u svom pisanju bio i prilino kritian. Pa ipak su ga zi koje su mu pokaza
li redovnici iz Glaatonburvja posve uvjerili. Po je jak dojam na nj ostavila inje
nici daje natpis koji je taj grob oi kao Arturov bio pronaen tckfostge uklanjanja
ostataka kostiju i nog bloka, Gerald je pohvalio mudrost graditelja koji su, u
nemirn Arrurove pogibije, bUi dalekovidni pa grob smjestili tako duboki krili id
entitet njegovih stanovnika polaganjem olovnog kria ispod go mog kamenog hloka. G
rob je zbog toga izmaknuo haraenju Armira saksoiiskih neprijatelja i sauvao svoju
tajnu ive dok nije sc stekle se okolnosti da se napokon otkrije.
nika i smijenoj epizodi s Guineverinom zlatnom kosom - ipak se mo upirati jc li m
ogue da su redovnici i stvatno otkrili kakav star
Ipak.
jedan Velianin koji je uistinu
ninske tekla ijedna etvrtina velike krvi, Gera uvanje kulturnog identiteta VValesa
pod kio jlcskih kraljeva. Osim toga je kao poboni kri itom nelagodom gledao na itav
taj folklor pc
zi koje si
izGlast
n. Pa ipak
vjerili. Pose
jc jak dojam na nj ostavila injenica da je natpis koji je taj grob ozn. kao Artur
ov bio pronaen tek jseiij uklanjanja ostataka kostiju i 1 nag bloka. Gerald je poh
valio mudrost graditelji koji su, u nemirne Arturovc pogibije, bih dalekovidni p
a grob smjestili tako duhoko i krili identitet njegovih stanovnika polaganjem ol
ovnog kria ispod gofl mog kamenog bloka. Grob je zbog togi izmaknuo haraenju Art s
akaonskih neprijatelja i sauvao svoju tajnu sve dok nije sazrelo vr
Unatn svim tim fantastinim detaljima nika i smijenoj epizodi s Guineverinom zlatnom
kotom - ipak se rm
U prilog ovoj tvrdnji neki su iznijeli injenicu da su drevni Britanci dc znali sv
oje mrtve pokapati u izdubljenom deblu, u Ijciovima sasvim n Arturovu. Daje to o
tkrie bilo potpuna podvala, ule su se tvrdnje, i
je to crkvenjak Gerald. Budui da mu je u ilama uz tri etvrtine \ maiukc tekla ijedn
a etvrtina velike krvi, Gerald je tebi za cilj po<-, ouvanje kulturnog identiteta
VValesa pod kiobranom normansko-. gleskih kraljeva. Osim toga je kao poboni kranin z
acijelo sa si.n
Gerald je u svom pisanju hio i prilino kritian. pn ipak si< ga zi koje su mu pokaz
ali redovnici iz Glastonburvia posve uvjerili- pnsrr je jak dojam na nj ostavila
injenica da jc natpis koji jc tu grob ozn.i kao Arturov bio pronaen tek fa/i/t uk
lanjanu ostataka kostiju i kan nog bbika. Gerald je pe*valio mudrost graditelja
koji su. u nemirno ti Arrurove pogibije, bili dalekovidni pa grob smjestili tako
duboko i . krili identitet njegovih stanovnika polaganjem olovnog kriza ispod -m
og kamenog bloka. Grob je zbog toga izmaknuo haracn|u Armr saksonskih neprijatelj
a i sauvao tvoju tajnu sve dok nije sa?relo rac. stekle sc okolnosti da sc napoko
n otkrije.
Unato asom tim fantastinim detaljima - primjencr uzi .nij ? i nika 1 smijenoj epizod
i s Guineverinom zlatnom knsom - mik v mo upitati jc li mogue isu redovnici i stv
arno otknli kal;.... =1.-1 U prilog ovoj tvrdnji neki su iznijeli injenicu da su
d t,
Arturovu. Daje to otkrie bilo potpuna podvala, ule su se tvrdnic. li
Podvala? 533
dlsu i posljednji sc pm
lackson. profesor keltskih iezika us Edinburkom sveuilitu, otilo ie iLiulasiiva onaj
-ako-r, omu 01 Kj......0. sloljrce lulo savismo piihvallji
vo-. Akozajacksona taj kasno* znai druga polovica* (od 550. nadalje), Crte grobn
oga kria onda smo tek dlaku daleko od predajom prenesene godine smrti kralja k
ralja Artura, objavljena Arrura, naime 537., odnosno 542. Ako je, dakle, taj kri
i hio patvorina, knjizi Britannia 06O7J
va onaj *akn>), onda bi kasno o. stoljee 1 zajacksona taj kasno- znai druga pol<
Podvala? 535
Podvala? 535
Podvala? 535
roga, prie i legende iz 11 TO. e
rimskom pa i srednjovjekovnom
ranjena odvezli, takoer se ini vrlo razlonim. Glasmnburv jc osnovai na oreiiljtmia k
oj. su u prerpovuesnoro, rimskom pa i srednjovjekovnon uobu bin uglavnom okrueni
voom (movarama i tijekom Brue). Osin
kola za krivotvoritelje?
1194., ini sr
li, i rirmanski kraljevi imali n da im je trebala kraljeva porpo;
ft*
kosti svetog Patricka, za kojeg se smatralo da je posjetio opati nim mladim dani
ma. Kako je bilo optepoznato da jc sveti Pai
oteti kosti svetog Dunstana. Njihova pria o tome kako je svi stan doao u Glastonhu
rv da ga ponovno pokopaju bila je nev' zapletena pa je kao i pria o kostima kralj
a Artura bila popun som podrobnih dokaza-. Navodno su kosti svetog Donstae ljene
iz Cantenburvja i predane Glastonburvju na uvanje, a
nim mladim danima. Kako je bilo opepoznato da je sveti Pa kopan u Irskoj, ta se t
vrdnja Glastonburyja malo dojmda ikoga, -najmanje Iraca. Istodobno su redovnici
pokuavali Cantenburyju |
stan doao u Glastonhurv da ga ponovno pokopaju bila je nevjero zapletena pa je ka
o i pria o kostima kralja Artora bila popunjen som podrobnih dokaza. Navodno su kos
ti svetog Dunstana ljene iz Cantenburvja i predane Glastonburvju na uvanje, a nji
novi grob bio poznat samo dvojici redovnika koji su tu tajnu pren
Nei
igo poslij
0. Nedi
3eraldaodWalcsa.0nje,
Camdenovu djelu nastalom poetkom sedamnaestog stoljea. Tekst, 1 dutim, koji on nav
odi, razlikuje se od teksta koji nam jc prenio Gei odWalesa, ovjek koji ga jc, po
vlastitim rijeima, i sam drao u ruka]
e, Arturov, -akljuru
riedokara
a koju r
spominje Gerald, to z
zu. Geraldov je tekst stariji, ali Camdenovu verziju podupiru dva rani teksta iz
trinaestog stoljea koja takoer izostavljaju Guinevrrc. ini mnogo vjerojatnijim da
su Geraldu pokazali jedan kri pa ga kasnije -i mijenili drugim, moda kad su redovn
ici shvatili kako su tvrdnjom da uz kralja Artura pronali jo i kraljicu Guinevere,
malo pretjerah u s J
pak samoga kr d
oblikom slova promakla bitna pojedinost. Oni o obliku slova sud Camdenovu djelu
nastalom poetkom sedamnaestog stoljea- Teks dutim, koji on navodi, razlikuje se od
teksta koji nam jc prenio
spominje Gerald, to znai da se dva kljuna svjedoka r-i. zu. Geraldov je tekst stari
ji, ali Camdenovu verziju podupn 11 .11.: teksta iz trinaestog stoljea koja takoer
izostavljaju Guinevere. "--mnogo vjerojatnijim da su Geraldu pokazali jedan kri p
a ga kasnij mijenili drugim, moda kad su redovnici shvatili kako so tvrdnjom uz k
ralja Artora pronali jo i kraljicu Guinevere, malo pretjerali u
I vjeri u ljudsku lakovjernost. To bi znailo da jc Camdenos ago, ak ako ta slova p
o svum obliku i pripadaju mranor
dj se nalazi u Wesrmlnarerikoj opatiji ili Canterburvjskoj katedrali, to hi svak
ako bilo izlino. Jedina je svrha tog dodatka glastonburvjsltm natpisu bila dokazati
' daje rije o pravom otoku Avalomi. A rije jc u identifikaciji od goleme, gotovo nei
zmjerne vrijednosti. Avilon je bio posljednje Arturovo poivalite, ali i mnogo vise
od roga. Neki je fran-uski hurgundski pisac ve ukazao na Avaron (najvjerojatnije A
vallon u Rurgundiji) kao na zapadno odrediti elu stoji obitelj Josipa od Arimareje
(vidi a poglavlju ArJMlogiJe, I nadnaravno). Sveti je Josip, prema Novom zavjet
u, ak pokopao Isusa prije uskrsnua. Bilo je samo pitanje vremena kad c Glastonhurv
u svoju orbitu privui i re predaje.
rj/.vili sasvim novu priu, prema kojoj su Josip od Arimateje i drugi
viim Zapadu. Godine 1345. redovnici su pokuali, ovaj put bez uspjeha, iskopati i
kosti svetog Josipa. Posljedice su toga nastavile rasti kao snjena gruda. Prie su
nastavile rasti ak i poslije sputanja Gla-stonburvjike opatije 1547. itavo stoljee ka
snije turistima su pokazivali glog koji je cvao oko Boia re za nj tvrdili daje izr
asao iz komadia trnove krune sto ju je Krist nosio na kriu, a sveti ga Josip posad
io. U osamnaestom stoljeu mjesni su klerici napravili i onaj posljednji korak, us
tvrdivi daje sam Krist, jo kao dijete, posjetio Glastonhurv u pratnji
=tog Josip
, koji je c
ljad
Konani jc izdajniki detalj injenica da su nekoliko godina prije katastrofalnog poara
i otkria' groba redovnici iz Glastonhurvja naruili od Williama od MalmeabuTvja, ovj
eka izvana, povijest svoje opatije kako bi je u/digli u oima svijeta. VVuliamjc u
svoju knjigu umetnuo sve opatijske ?apise i usmenu predaju. Pa ipak u njoj ne n
alazimo ba nikakav spomen predaje da jc Artur pokopan ba u Glastonburvju. To jc vi
lo neobino i
|of vjeri u ljudsku laliovjernott. To bi znailo da je Camdenova verzija od male v
rijednosti za utvrivanje autentinosti natpisa- No bilo kako mu drago, ak ako ta slo
va po svom obliku i pripadaju mranom vijeku, to
Oba se ra natpisi, meutim, slau u umetanju rijei na otoku Avalo-
obino ne spominju gdje su postavljeni. Kad bi na nekom grobu pisalo da sc nalazi
u VVestminstenkoj opatiji ili Canterburvjskoj katedrali, to bi svakako bilo izlin
o. Jedina je svrha tog dodatka glastonburvjskom natpisu bila dokazati daje rije o p
ravom -otoku Avalonu'. A rije je o identiAkaciji od goleme, gotovo neizmjerne vri
jednosti. Avaion je bio posljednje Arturovo poivalite, ali i mnogo vie od toga. Nek
i je francuski burgundski pisac ve ukazao na Avaron (najvjerojatnije Avallon u Burg
undiji) kao na zapadno odredite uvara Svetoga grala, na ijem cclu stoji obitelj Jos
ipa od Arimateje (vidi odjeljak Avalonsta draba u "iglavlju Aitteologijt, i nadna
ravani). Sveti je Josip, prema Novom za-eto, ak pokopao Isusa prije uskrsnua. Bilo
jc samo pitanje vremena .jj e Glastonhurv u svoju orbitu privui i te predaje.
Sredinom trinaestog stoljea redovnici su preko te avalonskc veze lovili sasvim no
vu priu, prema kojoj su Josip od Arimateje i drugi
i apostoli stigli u Glastonburv i osnovali pi
ni Zapadu. Godine
.u pokus!
aj put bez uspje-
gruda. Prie
I a Gla-
=tonbui
ipatije li glog koji je cvao ok
U niii.
no da je Ara
Boia te za nj tvrdih daje izrasao ir komadia list nosio na kriu, a sveti ga Josip po
sadio. U mnaestom stoljeu mjesni su klerici napravili i onaj posljednji korak, vr
divi daje sam Krist, joi kao dijete, posjetio Glastonburv u pratnji log Josipa, k
oji jc ovamo doplovio s istonog Sredozemlja da kupuje tanskl kositar.
Konani je izdajniki detalj injenica da tu nekoliko godina prije kata-dalnog poara I o
tkria' groba redovnici iz Glastonburvja naruili od lliama od Malmesburvja, ovjeka i
zvana, povijest svoje opatije kako bi izdigli u oima svijeta. VVilliamjeusvoju kn
jigu umetnuo sve opatijjske predaju. Pa ipak u njoj ne nalazimo ba nikakav spomen
-daje da je Artur pokopan bai u Glastonburvju. Tu jc vrio neobino i o stoje Will
iam dobro poznavao arturovske legende, jer je o njima 1a-
joj vjeri u ljudsku lakovjernost. To bi znailo daje Camdenova verzija od male vri
jednosti za utvrivanje autentinosti natpisa. No bilo kako mu drago, ak ako ra slova
po svom obliku i pripadaju mranom vijeku, to ipak nita nc dokazuje, jer su ih luk
avi redovnici mogli precrtati s nekog starog natpisa.
nu-, to ve samo po sebi upuuje na ncvaljalstvo. Nadgrobni spomenici obino ne spominj
u gdje su postavljeni. Kad hi na nekom grobu pisalo da se nalazi u Wcsttninsters
koj opatiji III Canterburvjskoj katedrali, to bi svakako bilo izlino. Jedina je s
vrha tog dodatka glasronburvjskom natpisu bila dokazati da jc rije o pravom otoku Av
alonu. A rije jc o identifikaciji od goleme, gotovo neizmjerne vrijednosti. Avaion
je bio
cuski buigundski pisac ve ukazao na Avaron (najvjerojatnije Avallon u Burgundiji) k
ao na zapadno odrediste uvan Svetoga grala, na ijem
poglavlju Atiieolojrija i msdnararvno). Sveti jc Josip, prema Novom za-vjeto, ak
pokopan Isusa prije uskrsnua. Bilo je samo pitanje vremena kad e Glasronburv u svo
ju orbitu privui i te predaje.
razvili sasvim novu priu, prema kojoj su Josip od Arimateje i drugi probrani apos
toli stigli u Glastonburv i osnovali prvu crkvu na itavom Zapadu. Godine 1345, re
dovnici su pokuali, ovaj put bez uspjeha, iskopati i kosti svetog Josipa. Posljed
ice su toga nastavile rasti kao snjena gruda. Prie su nastavile rasti ak i poslije
raspustanja Gla-stonburvjske opatije 1547, itavo stoljee kasnije turistima su poka
zivali glog koji je cvao oko Boia te za nj tvrdili daje izrasao iz komadia trnove k
rune to ju je Krist nosio na kriu, a sveti ga Josip posadio. U osamnaestom stoljeu
mjesni su klerici napravili i onaj posljednji korak,
Konani jc izdajniki detalj injenica da su nekoliko godina prije katastrofalnog poara
i otkria groba redovnici iz Glastonhurvja naruili od WiUiama od Malmesburvja, ovjeka
izvana, povijest svoje opatije kako bi je uzdigli u oima svijeta. VVilliam je u
svoju knjigu umetnuo sve opatijske zapise i usmenu predaju. Pa ipak u njoj nc na
lazimo ba nikakav spomen predaje da je Artur pokopan ba u Glastonburvju. To je vrl
o mbiiio i zato stoje VVilliam dobro poznava
grob nepoznat: Grob Arturov nigdje sc vidjeti ne mo popijevke govore da joi e doi.
ovjek nc treba biti Hercule Poirot da zakljui kalu ba kralja Artura to su ga naprav
il i urednjovjekovni rede vrlo hikava i u dobar u smiljena podvala, koja je trel c
em ubiti dvije muhe: akupirJ prijeko potreban novac za na i omiliti redovnike di
nastiji kralja Henrika 1T., sto s ije njegovih politikih ambk'ija, itosi
sudjelovat
P'J 'Pak d<
grob nrpo/uatr Grob Arturov nigdje se vidjeti ne n popijevke govore da jot e doi.*
ovjek ne treba biti Hercule Poirot da zakljui ka
vrlo lukava i u dobar as smiljena podvala, koja je ti cem ubiti dvije muhe skupiti
prijeko potreban novac: na i omiliti redovnike dinastiji kralja Henrika 11., to
grob nepoznat: Grub Arturov nigdje se vidjeti ne mue, zbog l popijevke govore da j
oi e doi.
ovjek ne neba biti Hercule Poirot da zakljui kako je wrkr: ba kralja Artura to tu g
a napravili srednjovjekavni redovnici zapr vrlo lukava i u dobar as smiljena podva
la, koja je trebala jedni cem ubiti dvije muhe: skupiti prijeko potreban novac z
a obnovu , na i omiliti redovnike dinastiji kralja Henrika U., to stvaranjem nunim
za ostvarenje njegovih politikih ambicija, to stavljajui n
su to smislili... pa ipak nedovoljno lukav.
VINLANDSKA KARTA
VINLANDSKA KARTA
VINLANDSKA KARTA
inilo sc daje time zabijen i posljednji avao u lijes Krisiofura Ko] Nc samn to su g
a Vikinzi prcrekli na putu za Ameriku nego su za ustavili i kartu u koju su ucrt
ah svoj podvig Uoi Kolumbova dj jest 12. listopada 1965., sveuiliire Yale olkrilu
je javnosti postojanje rad nepoznate karte, nastale pedesetak godina prije no to
se veliki om va otisnuo preko Arlantika. Na njoj je bio prikazan Vinland, nn teri
torij na istonnj obali Sjeverne Amerike (vidi odjeljak Vikinzi rici u poglavlju P
utnici i otkria). Yale je Vinlandsku kami naj Majuztiiidljivije lunografsko otkrie
tmljea.. Zauzevi rt politiki stav, Cbitagv Tribune ~y svoj lanak naslovio s -Karta
kc
Dokumem koji je izazvao takvu pometnju bio jc crte svijeta, ja 40 s2H centimetara
, napravljen perom I tintom na tankom lis' mene. Na njemu jc prikazan svijet poz
nat srednjovjekovnom eu kartografu - s Europom, Azijom, sjevernim dijelom Afrike
i A Usj
Inland
im su Atlantiku na ga otkrih Bjarr
Bojom voljom poslije dugog pi ljih preostalih dijelova zapadm
inilo se daje lime zabijen i posljednji avao u Irjcs Kri Ne samo sto su ga Vikinzi
prctckli na puto za Ameriku ostavili i kartu u koju su ucrtali svoj podvig. Uoi
Kolumbova da jest 12. listopada 1965., svrucilitc Yale otkrilo je javnosti postoj
anjofl tad nepoznate karte, nastale pedesetak godina prije no to te velik va otisn
uo preko Atlantika. Na njoj je bio prikazan Vinland. nor teritorij na istonoj oba
li Sjeverne Amerike (vim odjeljak Vikinzi t rid u poglavlju Putnici i otlrjiraO-
Yile je Vinlandsku kartu mja< najuzbudljivije kartografsko otkrie stoljea*. Zauzevi
m polltlki stav, C&itagj Trijasu je svoj lanak naslovio s -Karta koja ji lumbu po
kvarila dan.
Dokument kuji je izazvan takvu pometnju bio je crte svijeta dim ja 40 s 28 centim
etara, napravljen perom i tintom na ranlu mene. Na njemu je prikazan svijet pozn
at srednjovjekovrt kartografu - s Europom, Azijom, sjevernim dijelom Afriki U sj
evernom su Adantiku nacrtani Island i Gnmland, a Vinland to su ga otkrih Bjami i
drug mu Leif>. Iznad V:
Bojom voljom poslije dugog putovanja od Grenlanda i ljih preostalih dijelova zapa
dnog oceanskog mora drus
vrlo bogatu i ak a lozom. Nazvae je otokom Vinland
inilo sc daje Nuie zabijen i posljednji avao u lijes Kristofbra Kolu Ne samo to su
ga Vikinzi pretekli na putu za Ameriku nego su za -ostavili i karru u koju tu uc
rtali svoj podvig. Uoi Kolumbova da, jest 12. listopada 1965., sveuilite Vale otkri
lo je javnosti postojai,' tad nepoznate karte, nastale pedesetak godina prije no
to sc veliki va otisnuo preko Atlantika. Na njoj jc bio prikazan Vinland, non:. t
eritorij na istonoj obali Sjeverne Amerike (vidi odjeljak Vikinzi u tici u poglav
lju Pemld j otkria). Yalc jc Vinlandsku kartu naja^
politiki stav, CMago 7Kiw jc svoj lanak naslovio s Karta koja : lumbu pokvarili daru
.
Dokument koji je izazvao takvu pometnju bio je crte svijeta din
mene. Na njemu je prikazan svijet poznat kartografu - s Europom, Azijom, sjevern
im dijelom Afrike i Arlam U sjevernom su Atlantiku nacrtani Island i Grenland, a
iza njih Vinland to su ga otkrili Bjarni i drug mu Led.. Iznad Vinlanda je
Bojom voljom poslije dugog putovanja od Grenlanda do naji ljihpreosta] Jh dijelov
a zapadnog oceanskog mora drugovi Bj ni i Leif Ericsson, plovel na jug kroz led,
otkrie novu zem vrlo bogatu I ak s Lozom. Nazvase jc otokom Vinlandom. Ei
i i'
li
Podvala? 53 3
Podvala? 539
Ta nam biljeka govori kliku su lijarni I Tcrjolfsson i Ltif Eiriksson lavlju Putn
ici i otkria). Taj je dogaaj inae poznat iz jedne zabiljeske
linom pape Paskala (1118.).
moge kratke biljeke razbacane po azijskom dijelu odnose nil d- Donekle je zbunjiva
lo to se rupice to su ih napravih cr ?kstu ne poklapaju, ali sc i to rijeilo kad je
pronaen i trc<
u karte i foviritrt u Tatarima.
Kad je onda i zato nacrtana Vrnlandska karta? Stil msma i
Vrnlandska karta bik nacrtana kao ilustracija Izvjcitaja o Tata. mnoge krarke bi
ljeke razbacane po azijskom dijelu odnose na ski rad. Donekle je zbunjivalo to se
rupice tosu ih napravili c ti i tekstu ne poklapaju, ali se i to rijeilo kad jc pr
onaen i tn
Stil pisn
ju Euro,
zato nacrtana Vrnlandska kartaj
nisionarski rad u oba dokumenta, jedan se dogaaj i izradu takva zapisa - rije jeo
velikom crkven i u Baselu u vicarskoj izmeu 1431. i 1439. Po to nc bi bda samo vrst
dokaz da su Normani doi
svojedobno napisao dr. Ralcigh Skclton, kuran
mnoge kratke biljeke razbacane po azijskom dijelu odnose na mu ski rad. Donekle j
e zbunjivalo to se rupice to su ih napravih crvi i ti i tekstu nc poklapaju, ali s
e i to rijeilo kad jc pronaen i trei r (dio djela Specuium Hi&orialt iz petnaestog
stoljea), nekad uvezan
Kad je onda i zato nacrtana Vrnlandska kartar Std pisma i na u rukopisu upuuje na
poetak petnaestog stolfeca i srednju Euroj kao to to ini i papir s vodenim igom na k
o|cm su ispisani. > ol na zanimanje za misionarski rad u oba dokunii'iil.i. ic ,
l.ih ' i, .i,
Vrnlandska karta ne bi bila samo vrst dokaz da su Niiriii.iin .l.,iî.
i British Museumu nog njezinog posto
"hl......a. /.iiolt ie-l.....it- raKve riaiiihiiki nc i'ei muhi mo osikii'm /hoi
ttnjigaiz rvatearaine Knjinice u z.aragozi, lato su postojala pisma i uprave koja
su ga molila da posreduje u prodaji rukopisa. VVitten je kako svjestan da e taj
sluaj posluiti sumnjivcima kao argument autentinosti Vinlandske karte, no Ferrajoli
ipak, unato mnogo pi
kp IE t Fn h
uprave koja si
autentinosti Vinlandske karte, no F karte moglo slijediti i dalje.
Podvala? 54
Podvala? 541
Podvala? 541
Presuda znanosti
Presuda znanosti
Presuda znanosti
i testove koji bi f pitanje razrijeili vali ekipu iz VValtcr McCronc Asso
je porazan. Njegov je tim uzorke tint i inviiejao onu eioitrrouf.Kini miKru nom
ie nacrtana Vinlandska karta iri
w i Sjvculum Hktoriale. Osim togaj
aiMcCroncaizlW4. bioji tako pokazao da tinta kci,
Izvjetaj McCronea iz 1974. bio je porazan. Njegov
|C knjinice Ruther&rd Rogcrs Yalc tc od njega zatraio povrat
Fci .ajoliju tc da jc poetni izvoi
Podvala? 543
Podvala? 543
nt'.i vmi i>Lp?Lriii>4ii> rr.iaio u.i sr mikio.in.iiir.ir.uii i sve
jraa karta na kojoj su tom metodom istraili tintu.;
Ja ne osporavam rezultate gospodina McCronea, meutim je paradoksalno da je Vinlan
dska karta dosad jedina srednjovjekovna karta na kojoj su tom metodom istraili ti
ntu. Smatram da bi znanstveni postupak traio da se mikroanaliziraju i sve
iri BOU do 1000 stupnjeva Cclzijevih, Stoje, kako inim, bilo -nczami-.livY3 kad
je rije o procesima iz 15. stoljea-. Osim toga, tko bi se time zjiuaraor Srednjovj
ekovnom su pisaru na raspolaganju stajali savreno
! pojavio tek 1917. Sirovine i procesne faze pot i priredbu uvjerljiv su argumen
t protiv njegov
OSin 0 srednjovjekovnoj proizvodnji anatasa. Za to, naime, ne i/no samo zagrijav
anje, nego bi tako dobivenu tvar, da bi se dob nalik onom sto su ga vidjeli McCr
one Associates, trebalo jo! i amije-
, nije I
sc pnnr
pokr,
nula mS. kad je Yale Universitv Press objavio . Uta iartailtfgtitajn Tatarima. C
abilljc ustro odgovorio svojim k tiarima izrazivi jake sumnje u strunu osposobljenos
t McCroneova tima kad jc rije o radu na srednjovjekovnim rukopisima. Pritom je is
taknuo kako jc njihovo uobiajeno polje rada detektiranje oneiivaa u zraku, ]tri emu se
cestice za analizu skupljaju na potpuno istoj pozadini. CahiLI se. meutim, vlasti
tim oima uvjerio daje, nasuprot tome, povrina Vin* landske karre obilno prekrivena
dolutalim esticama. On ih nije istraio, budui da je vjerojatno rije o novijoj konta
minaciji, ali je vHo vjerojatno
om koji se poiavic
1917.
^r.âje McCrone smatrao daje njegova zadravanje miljenja daje Vin-.udska karta knvo
tvorina nastala poslije 1920.' potpuno opravdano.
Sad se u boj umijeao i dr. Kenneth Towe sa Smithsonian Inatitutio-i i podrao McCro
nea, s daljnjim argumentima protiv teorije Jacaucli-
i.i'- nahkonom to su ga vidjeli McCrone Associates, trebalo jo 1 samlje-
>stMcCroi
; rije o radu na srednja!
; njihovo uobiajeno polje rada detektiranje oneiivaa u zraku, mu sc estice za analizu
skupljaju na potpuno istoj pozadini. Cahill nlutim, vlastitim oima uvjerio daje, n
asuprot tome, povrina Vin-ke karte obilno prekrivena dohitalim esticama. On ih nij
e istraio, H da jc vjerojatno rije o novijoj kontaminaciji, ali jc vrlo vjerojatno
izvodni procesi. Zbog toga je Mc na Vmlandskoj karti:
lom koji se pojavio tek 1917. Sirovine i procesne faze potrebne za njegovu prire
dbu uvjerljiv su argument protiv njegova postojanja prrje 1917.
l i podizao McCronea, s daijmim
urugo iz.
inje knjige Yt
ro odgovorio svojim tiarima izrazivi iakc sumnje u strunu osposobljenost McCroneova
tima kad ic ruec o radu na srednjovjekovnim rukopisima. Pritom jc istaknuo kako
je njihovo nobucajeno pnhe rada ujeteknranje oneiivaa u zraku, uri emu se estice za a
nalizu skupljaju na potpuno istoj pozadini. Cahill sc, meutim, vlastitim oima uvjer
io daje, nasuprot tome, povrina Vin-landske karte obilno prekrivena dohitalim esti
cama. On ih njje istraio, budui da je vjerojatno rije o novijoj kontaminaciji, ali
je vrlo vjerojatnn
Na koncu konca, gotovo je svim modernim bojama baza upravo
zkavna tintu, odabrao bas boi u i uueo uvjeduvini ostarjelu crtu-
intc. ZaâzlikuodMeCronccr,
Okrc-!v,i r!.......ro,k di naglavce, Cahill seupirao li
!'<>n\l ., .. lM"'iekovnutintu,odabraobaSbnjuizl9S
stalan i vrsokozastupljen sasrojak tinte. Za razliku od McCror Lahdlova jc ekipa
analizirala i mnoge druge sredniovickovne rukopisa u mnogim
i. Kriti
ic dugogodinji pobon
letu takve metalurke
pretpovi]esnihljevaabronceiz3000. pi Moda je Cahill pretjerao ustvrdivi da
Karta po sebi
Karta po sebi
JVulbe po Atlantiku, to srednjovjekovni Noti
Karta po sebi
pretvorila u veinu.
Prvi jc problem bio u tome, kako bi to rekla KirsrcnSc arka skandinavske plovidbe
po Atlantiku, to -srednjovjeke
Drevni misteriji
Drevni misteriji
zbog ega bi se taj zemljovid mogao oznaiti kao gruba krivotvori ipak, kad je rije o
tome, bitno pitanje nije flotu ljudi u pctnaciro ljetu mogli dokazati, nego ito
tu vjerovali. No i tu je milljenje b tro protiv karte pa je tako pomorski histo
riar admiral SamueL M ustvrdio da Grenland nije nikad bk> prikazan kao otok ni na
jednoj k-\ prije 1650., nego samo kao azijski poluotoku, TI tom pogledu Morison
nedvojbeno gt
dand na
ia.Takvit
iz 1500. I kasu i otok. Osim toga je ekupiij lacatog stoljea nadalje, koji sporni
u Roskildeu u Danikoj.Jo. 1949. ij
io Grenlanda, i
jeli drugim Europljanima.
Za tu nam ne moe posluiti ni vjerno obala, i to unato tome sto je ona, za' stvamosr
i od skandinavske, za koju se na prvi pogled ini da je u sasvim krivo. Bas kao i
u sluaju prirodoslovnih dokaza, i ovdje sc uinMdasuprotivnidtDgmiijovida,ovBj put m
edu kartografima svojoj osudi bili rnctnzi.
No ito je s natpisom na amerikom dijelu karte? Slabi li on ili ji njezinu uvjerlj
ivost? Srediste je rasprave u ovom sluaju bilo spominja Bjamija Herjolfssona i Lc
ila Eirikasona kao drugova', dok svi sredn vjekovni vikinki izvori jasno vele da s
u oni do Vinlanda puno odvojena putovanja. Svakako je dosta teko shvatiti kiniki
kartograf koji Island, Grenland i Ameriku poznaje dovoljno dubi da izradi Vinlan
dsku kartu mogao tako loe poznavati kako su Leif i Bjarni bili partneri.
Ako je vjerovati Kirsten Scaver, ta nas omaka upu pravi status vinlandske karte n
ego i na sam identitet nj
zbog ega bi sc taj zemljovid mogao oznaiti kao gruba krivuuoi ipak, kad jc rije o t
ome, bitno pitanje nije sto su ijudi u petnaesti ljeu mogli dokazati, nego to su v
jerovali. No i tu je miljenje I tro protiv karte pa jc tako pomorski historiar adm
iral Samuel ri ustvrdio da Grenland nije nikad bio prikazan kao otok ni najedn pr
ije 1650,, nego samo kao azijski poluotok.
U tom pogledu Morison nedvojbeno grijesi. Jer, kao to jc n istaknuo Painrer, sauva
lo se nekoliko karata iz 1500. i kasnijih na kojima je Grenland nacrtan kao otok
. Osim toga je skupio i u srednjovjekovnih navoda, od jedanaestog stoljea nadalje
, koji sp otok Grenland, Na jedan je od moguih izvora tog znanja ukazs Vinncr iz
Muzeja vikinkog broda u Roskildeu u Danskoj, jo 1949. J luni je istraiva Eigil Krnit
b na sjevernom vrku Gienlanda or
vijeku. Tako su vijesti o otonom statusu Grenlanda mogle doprijeti i I Vikinga to
su se doselili na juni dio Grenlanda, a oni su ih dalje pr jeli drugim Euitmfjani
rria.
lako nas prikaz Grenlanda kao otoka pomalo udi, rt sebi nije dovoljan razlog da V
inlandsku kanu odbacimo Za to nam nc moe posluiti ni vjerno ucrtana grenlandsl oba
la, i to unato tome stoje ona, zajedno s islandskom, mnogo stvarnosti od skandina
vske, za koju se na prvi pogkd ini da je uc sasvim krivo. Ba kao i u sluaju rmrodos
kivnih dokaza, i ovdje e te uiniti da su protivnici rog zemljovida, ovaj put medu
k svojoj osudi bili prebrzi.
Nn im je s natpisom na amerikom dijelu karte? Slabi li on njezinu uvjerljivost? S
rediste je rasprave u ovom sluaju bilo spot Bjarnija Hetjolrssona i Leifa Eirikss
ona kao drugova', dok svii vjekovni vikiniki izvori jasno vele da su oni do Vinla
nda stigli u i puno odvojena putovanja. Svakako je dosta teko shvatiti kako bi ki
niki kartograf koji Island, Grenland i Ameriku poznaje dovoljno dobi da izradi V
inlandsku kartu mogao tako loe poznavai
Ako jc vjerovati Kirsten Seavcr, ta nas omaka up pravi statue Vinlandske karte ne
go i na sam identitet r
kakoje .
imfalno
dini izvor koji je Leifa Eiril
;iku iz 1765. poi tijea Grenlanda ur 19 sekundarne, m
Tu je pogreku iz 1765. poinio nj
Unato je tome Cranz. i na engleski i francusl
i iroka poznata pa su je preveli
fa Fishera, kao knvea, tvorca ove krivotvorine. Fishcr jc. naime, bio ne ve vano
da Fiscner nije mogao itati primame nordijske izvore o otkriu
iu 1933. na vlas koj crkvi. NaiO
uzamakWol(egygdjer Sao Izvjeitej o Tatarima prikazom globalnog zal
posve nezamisliva. Nije posve jasna ni uloga Izvjeiraja 0 Tatarima. Zato hi njego
vo otkrie navelo patera Fischera da napravi lanu kartu Amerike,
ciji odranoj 1996. na Yaleu, a u povodu novog izdanja Vinlandske kar-GarmonHarbot
tleizBrookhavenNationall ^
t Lars Ldnnroth biljei da su na konferen u povodu novog izdanja Vinlandske kar 'e
ne neke nove i intrigantne injen
Dr.
ra Fischera, dok je zbrka s Bjarnijem i Leiiom vrlo sumnjivu, ali ipak ne i
c-iji odranoj 1996. na Yalcu. a u povodu novog izdama \ inlandskc kai-Garmon Harb
ottle iz Brookhaven National Laboratorvja proveo je srati-tazlikujc od tinte na
ostatku karte. Razmisli;ijui o 7n.ie,-nn rili i?7idta-vec postojeoj karti dodao Vi
nland. l.ii " i il.i'.'plicn
Loi
ao i popratnoga t
Loilliroth smatra da jc Haibottlcov nalaz znaajniji nego sto j sam mislio. Br.z l
irvcrnoatla niskih otoka Manrla. Grenlanda i Vini
rusi teoriju da jc Vrnlandska karta bila n
iokraini
Jedne subotnje veeri u oujku 1B92. Hermanil Hilprecht, pro.cJ asirologije na Sveuil
itu u Pcnnsvlvaniji, radin je dokasno u no psi vjeravajui probne otiske kataloga na
tpisa. Pred sobom jc imao pril pise tekstova iz starobabilonskoga grada Nipura {
na jugu dananjeg iJ ka)- Veina je natpisa bila oteena ili fragmentarna, i makar je d
ao sve I
ji. Oko ponoi su ga izdale snage pa je Otiao u postelju i zaspao. T usni
San je zapoeo pojavom visokog i tankog sveenika u babilonskoj hl lji, koji ga je o
dveo do riznice boga Bela (Baala) u Nipuru. Sveenikgal
lazulijaKlIilpred.tuob.naL ^
KuriRalzu ic-dnnm je .godom poslao u Belov hram, uz ostale stvari od ,-.Vm 'i,>,
ci I.!........jedan ispisani zavjetni valjak
vjetni cilindar presijeemo na tri dijela [napravimo Irfprstena, pri emu je na svak
om ostao dio izvornog natpisa. Dva su prva prstena postala naunice za boga, dva f
ragmenta koja su ti za-
S tim je rijeima sveenik nestao i loje lji,. konac sna. HUprccht nipunkih natpisa.
I otkrio da se (eksr na dva prstenasta predmeta od al
Na svoje sam zaprepatenje otkrio da su sve pojedinosti sna ti le tono potvrene utol
iko to je sredstvo te potvrde bilo u mo-
je le.eri u oujku 1892. Hermann Hilprerhl
lubne otiske kataloga natpisa. Pred sobom je ii .tarobabdonskoga grada Nipura (n
a jugu dana
snage pa je otiao u postelju i zaspao. I usnH ivisokog i tankog sveenika ti babilo
nskoj hl
odahata.
Tad su nama sveenicima najednom zapovjeddi da i; par ahatnih naunica sa kip boga N
iniba. Nali smo s. likoj muci, jer nismo pri ruci imali sirovog ahata. Da i:
Jedne subotnje veeri u oujku 1892. Hermann Hilprecht. prote? asiroloinje na Sveuilit
u u Pennsvlvaniji. radio je dokono n no pi vjeravajuci probne otiske katakjra nat
pisa. Pted sobom ,< ao pri.
Kurigalzu jednom je zgodom poslao u Be stvari od aba,a i lapisa lazulija, i jeda
n ispi
UVOD
UVOD
UVOD
|e lijepa puca o duhovima, ali kao
ru [ Be kapa <J k j a t
Engleske, poetkom dvadesetog stojea pribavio has takav iloki
otab T m r, ^ k
iMlvnii-II.Hi<l<.i i.iis......
doista treba vjerovati. Taj sluaj, nir sto tvrde Bondovi pnstasc.
SSS Drevni misteriji
iAtlantidi. Drugim, la pomo terapeuta. I sasvim spontanu prot
aritidi. Drugim pak l/udima, dTse sjete ranijeg voti/niie n
le poknimkova dua oosuie roi
lacm. nego vieroiamne o nekom obliku telepatije, pi roaaci prenose informacije n
a novoroene. U riek!
Arheologija i nadnaravno
Arheologija i nadnaravno 55vi
tanko, sve do dramatinih dogaaj* koji su je odveli u sm godine svog ivota oznoila vr
lo precizno pa tako spomei kralja Rikarda (11B9. -1199.) i uivim odreenu godinu,
1 anskom brojenju godina. Prema Rebeccirioj prici, ido ca u Yorku trpjela strasne pro
gone. U strahu za ivot, Reba svojim djetetom sklonila u crkvicu kraj velikih bakre
nil ua je crkve vidjela kako i svuda uokolo iri poar, Vkljev
istraili taj sluaj provjerili su injenice i priznali da *e Rr-beccina pria dobro ukl
apa u kontekst povijesnih protuidovskih nereda kuji su se 1199. dogodili u Vorku.
Uspjeli tu ik i pronai crkvu u koju se skrila - St. Mary kraj Cuppergarea u Yotku
. Jedini je problem bio u rome ito crkva nije imala kriptu, suprotno od onog sto
su govorile vrpce. Ipak, 1975., pri izvoenju graevinskih radova, u crkvi je bila
otkrivena kripta i tako potvrdila Evansinu priu. S rako oitim dokazom, pria je o Rc
bccci i kripti postala svjetski poznata te je bila proglaena dokazom reinkarnacij
e.
Pa ipak postoji i drugo mogue objanjenje Bkudiamovih vrpci. 1 sam
gestijama i da znoju razraivati informacije ito su ih primili na normalan nain, al
i oi ih poslije zaboravili. Takojc detektivski rad Melvina Harri-sa, istraivaa par
apsiholoikog, pokazao da bi uspomene Evaruovc mogle
Znv toma Louisa de VVohla. HaMsîm toga orkrin i uvjerljive izvore za jos" dva o
d sedam ivota Jane Evans. U svakom je sluaju usporedba otkrila da se Idiosinkrazije
i specifini fiktivni elementi iz romana pojavljuju i na Btmhamovim vrpcama. Na te
melju je toga mogue samo zakljuiti da je Jane Evans, na ovaj ili onaj nain, upo-7.i
ala te knjige.
Nitko jos" nije ukazao ni na jedan mogui izvor Rcbeccina ivota, ali u njemu sasvim
sigurno nalazimo jake odjeke romani lvaahx ito ga je 1H20. napisao sit VValtet
Scott. U tom slovnom romana, koji se zbiva u Vorkshireu, jedna je od dviju glavn
ih junakinja idovka Kebecca, ki Inata od Yorka. (Na Bloxhamovlm vrpcama Rebecca spom
inje starog idova Isaaca koji takoer ivi u Yorku,) bmnbet se smjeitio u savreno ism
vremensko razdoblje, to jest na poetak vladavine Rikarda 1., iju su dugogodinju kria
rsku vojnu u Svetu zemlju dijelom financirali i idovski
Bloihamove vrpce s Jane Evans zabiljeile su Rebetcin ivol vdo po-.inko. sve do dra
matinih dneaaia koii su je odveli u smrt, Rttljcnjeje ocune svog zrvota oznaila vrio
precizno pa tako spomenula ustolienje i lim KikjirtLi fllH'r. 119'J.l i sasvim o
dreenu godinu, 1189., prema kr-* ansKom nrmenru godina. Prema Rebcccinoj' prii> idov
ska je zajedni-
a sklonila u crkvicu kraj vi
ir. Vidjevi da joj te
" .:'. i.i i1...................'.m....... 11 'iku. Uspjeli su ak i pronai crkvu u
.....um- sili na .vi,iiv i<r,\\\ iH'iirriuieau Vorku. Jedini je problem bi
o
u tome sto crkva mje imala knptu. suprotno od onog Ito su govorile vrpce. muk. i
v/i.. im izvchiriiiu uratirvnuKin radova, u crkvi je bila otkrivena Ktiota i ran
o porvmua Evansinu priu- S tako oitim dokazom, pria je o Kcbeca i knoti oosraia svi
etsiti poznata te je bila proglaena dokazom
njovnaiii nn/jijoiu ijimii ihhi mimozom izvanredno lako podlijeu su---rstgama i o
a znaiu razrarvati informacije sto au ih primili na normalan :.n ni. ali su ni ik
isiik: zaihiravui. lani) ic detektivski rad Mehrini llarri-
'iti mnogo svjciovniie naravi. Rimska matrona Livonija upadljivo slii li-..ii iz
lriivnesiKi' lumana /.niiiumn t-omsade Wohla, Ilarritjc otim loga
'i kuti i uvieiuive izvine za vis uva mi -mrdam ivota* Jane Evans. U tva-
.......r sna-aiti lutHilriiiu oiama cia se idiosinkrazije i specifini fiktivni
-ir-mentt iz romana poiavijuju i na Bioxhamovim vrpcama. Na temelju je ruga mogue
samo zakljuiti da je Jane Evans, na ovaj ili onaj nain, upo-
Nitko jo nije ukazao ni na jedan mogui izvor Rebeceina ivota, ali u njemu sasvim si
gurno nalazimo jake odjeke romana Ivanhcr sto gaje 1320. napisao sir Walter Seot
t. U tom slavnom romana, koji ic zbiva u Yorkshircu, jedna je od dviju glavnih j
unakinja idovka Rebecca, ki Isa-m a od Yorka. (Na Blcnhamnvim vrpcama .Rebecca. sp
ominje starog idova Isaaca koji takoer ivi u Yorku.) Ivani se smjeatio u savrlcno is
to vremensko razdoblje, to jest na poetak vladavine Rikarda I., iju tu dugogodinju
kriarsku vojnu u Svetu zemlju dijelom financirali i idovski Kralj jo nije bio pravo
ni krenuo, a stanovnici su se mnogih
ns zabiljeile su Rehecein ivot vrio po-t. Posljednje je
kralja Rikarda (1189. -1199.) i sasvim odreeno godinu, 1189., prema kranskom brojen
ju godina. Prema Kebetcinoj prii, idovska je zajednica u Ynrku trpjela stralne progo
ne. U strahu za ivot, Kebecca se s jednim
va je crkve vidjela kako se svuda uokolo iri poar. Vidjevi da joj se blii kraj, Rebe
cca se s djetetom sakrila u kriptu pod crkvom, ali su ih pronali i divljaki ubili.
Historiari koji su Istraili taj sluaj provjerili su injenice i priznati da se Rebece
ina pria dobro uklapa u kontekst povijesnih protuidovskih nereda koji su se 1189.
dogodili u Yorku. Uspjeli su ak i pronai crkvu u koju se skrila - St. Mary kraj Co
ppcEgatea u Yorku. jedini je problem bio
Ipak, 1975., pri izvoenju graevinskih radova, u crkvi je bila otkrivena kripti i t
aleo potvrdila Evansinu priu. S tako oitim dokazom, pria je o Rehecci i kripti post
ala svjetski poznala te jc bila proglaena dokazom
Pa ipak postoji i drugo mogue objanjenje Bloihamovih vrpcL 1 sam je Blncham prizna
o da ljudi pod hipnozom izvanredno lako podlijeu sua, istraivaa paransiholokug, pokaz
ao da bi uspomene Evansove mogle biri mnogo tvjetovnije naravi. Rimska mattuna L
ivonija upadljivo slii li-
otkrio i uvjerljive izvore za jos dva od sedam ivota Jane Evans. U svakom jc sluaju
usporedba otkrila da se idiosinkrazije i specifini fiktivni elementi iz romana po
javljuju i na Bloihamovim vrpcama. Na temelju je loga mogue samo zakljuiti daje Ja
ne Evans, na ovaj ili onaj nain, upoznala te knjige.
mogui i
), Rebecci
a, ali
la Zidove, koljui
1S20. napisao sir VValter Scott. U tom slavnom romana, koji se zbivah Yorkshireu
, jedna je od dviju glavnih junakinja idovka Rebecca, ki Isaaca od Yorka. (Na filo
idiamovim vrpcama Rebecca* spominje starog idova Tsaaca koji takoer ivi u Yorku.) Iv
anboe x smjestio u savreno Isto vremensko razdoblje, to jest na poetak vladavine R
ikarda 1., iju su dugogodinju kriarsku vojnu u Svetu zemlju dijelom financirali i id
ovski kamatari. Kralj jos nije bio pravo ni krenuo, a stanovnici su se mnogih
Drevni misteriji
Drevni misteriji
Drevni misteriji
\n> kao i Bkuhamove vrpce, istiu Lako su bogatstvo i raskono ni
vrhuncu romana hmrAoft zamak u knjem je Rebecca zari poar, ali ona ipak samo za d
laku uspijeva spasiti glavu. Doista nije M
na alr VValtera Scotta u podsvijesti jane Evans nesvjesno i kalcidoskc, presloili
u tek za nijansu drukiju verziju.
No stjo jc s dogaajem koji je naizgled potvrdio Rcbeecinu prii ime s otkriem kripte
crkve svete Marije? Morali bismo odmah : je ta navodna kripta sto ju jc opazio
graevinar morala, zbog sip enih razloga, biti smjesta zatrpana, prrje nego ito se
moglo obavi kvo arheoloiko isttaiivanje. te stoga imamo samo radnikovu rijei
da St. Marvzaista mi.iki, t\i ......-. .1 i. .1 . I, . !l .
llkih baktemh vrata-, U Yorku dnista postoji Coppcrgatc-, ali jt srednjem vijeku
(pa danas) bdo ime ceste, a ne vrata, usim loga. k: istie Magnus Magnusson, struc
n|akza Vikinge, kojeg su zamiri' Blmchamove vrpce, onaj teffper u imenu nije nik
akav (engleski) -bal nego potjee od stare skandinavske rijei za -tesare- (sline eng
leski jei tarpenter)r
odraava pedanteriju s kojom su pisci povijesnih romana istraivali I je teme negoli
paranormalne pojave. ini se da najpoznatija Bio vrpca prikazuje samo jos jedan s
luaj dugo zakopanih sjeanja I enih crtanjem, pa ak i abisanjem radiodrama), koja su
zatim repriarana kad sc subjekt, Jane Evans, naao pod hipnozom.
1 doista, jedno od najranijih istraivanja prolog ivota, na toljea, iznijelo je dokaze
daje rge o ba takvom efektu. Briran! tvo za psihika istArvanja ispinvalo je enu koja
je preuzela dame iz etrnaestog stoljea, stanovite Blanche Povnings. Pojedi
ispitiva G- Lowcs Dickinaon nije doao na misao da jc upita kako \
u kako au bogatstvo i raskono ni
mosdfl provjeriti istinitost Kako da provjerimo t Proitajte oporuku.-
ba kao i Bluahamove vrpce, il
vrhuncu romana Ivanke*, zamak u kojem jc poar, ali ona ipak samo za dlaku uspijev
a spasili glavu. Doista nije U opaziti Lako su se mnogi elementi tog izvanredno
dobro poznatog nf na sir VValtera Scotta u podsvijesti Jane Evans nesvjesno i ka
leioski|
No-to je s dogaajem Imji je naizgled potvrdio Kebeccir ime s otkriem kripte crkve
svete Marije? Morali bismo oi je ta navodna kripta sto ju je opazio graevinar mor
ala, zbog si| snih razloga, biti smjesta zatrpana, prije nego sro se moglo ubav
kvo arheoloko istraivanje, te troga imamo sumo radnikovu rije to doista kripta, a
ne samo rupa u zemlji. Pa ipak, ak i ako prih da St. Mary zaista trna kriptu, nje
zino postojanje resko da dokaz ranormalno otkrivenje. Kripte su, naime, jedan od
najuobiajeni] menata srednjovjekovnih crkvi. Osirn toga, nasuprot prividnom u Re
beceina proricanja kad je rije o otkriu kripte, stoji i vrlo up pogreka. Rebecca je
rekla daje crkva u koju sc sklonila stajala kraj
srednjem vijeku (pa i danas) bilo ime ceste, a ne vrata. Osim to, istre Magnus Ma
gnusson, strunjak za Vikinge, kojeg su za Blozhamove vrpce, onaj topprr u imenu n
ije nikakav (engleski) >baH nego potjee od sta jei tarpcufrr).
Povijesna tonost -uspomenu- Jane Evans, naalost, vjernjatri odraava pedanteriju s k
ojom su pisci povijesnih romana istraiva
vrpca prikazuje samo joi jedan sluaj dugo zakopanih sjeanja (po enih itanjem, pa ak i
sluanjem radiodrama), koja su zatim i reprizirana- kad se subjekt, Jane Evans, naa
o pod hipnozom.
T doista, jedno od najranijih istraivanja prolog ivota, na stoljea, iznijelo jc doka
ze daje rije o bai takvom efektu, Britansl tvo za psihika istraivanja ispitivalo je
enu koja je preuzela o dame iz etrnaestog stoljea, stanovite Blanche Povnings. Poj
edini njezinim suvremenicima bile au rone i uvjerljive pa su sc istraivai d] u info
rmacija o projloati. Divil
ispitiva G. I.owes Dkkuuon. mogla provjeriti istinito*
becee i njezinih kod Engleza izazivali zavisi i ogorenje. Na drar vrhuncu romana
bfanboi, zamak u kojem je Rebecca zatoena
opaziti kako su sc mnogi elementi tog izvanredno dobro poznato na sir vValtera S
cotta u podsvijesti Jane Evans nesvjesno i kalcjd< ?naloili u tok za nijansu druki
ju verziju.
No sto jc s dogaajem koji jc naizgled potvrdio Reheccim* pru ime s otkriem kripte
crkve svete Marije? Morali bismo odmah je ta navodna kripta ito ju je opazio grae
vinar morala, zbog < snih razloga, biti smjesta zatrpana, prije nego to se moglo
nha> kvo arheoloko istraivanje, te stoga imamo samo radnikovu rij: to doista kript
a, a ne samo rupa u zemlji. Pa ipak, ak i ako pri], da St. Mary zaista ima kriptu
, njezino postojanje teko da doka7 < ranormalno otkrivenje. Kripte su, naime, jed
an od najuobiajeiiii
nara srednjovjekovnih crkvi. Osim toga, nasuprot prividnum li
pogreka. Rebecca ji
ja kad je rije o ot
.stoji i
4a je crkva u koju se sklonila stajala kr.i Jikih bakrenih vrata*. U torku doist
a postoji -Coppergate-, ali jc srednjem vijeku (pa i danas) hUo ime ceste, a ne
vrata. Osim roga, k, istie Magnus Magnusson, strunjak za Vikinge, kojeg su zainrrn
Bloxhaniove vrpce, onaj ra^ru imenu nije nikakav (engleski) -h. nego potjee od s
tare skandinavske rijei za -tesare (sline englck jei arfmlcr).
Povijesna tonost napomena' Jane Evans, naalost, vjerojatni odraava pedanteriju t koj
om su pisci povijesnih romana istrazivjli je teme negoli pamnonnabjc pojave. Crn
i sc da najpoznatija Bloxh.i vrpca prikazuje samo jo jedan sluaj dugo zakopanih sj
eanja (pop cenih itanjem, pa ak i sluanjem radiodrama), koja su zatim -reprizirana-
kad se -objekt, Jane Evans, naao pod hipnozom.
1 doista, jedno od najranijih istraivanja prolog ivota, n stoljea, iznijemje dokaze
da jenjeo ba takvom efektu. Britansko. tvo za psihika istraivanja ispitivalo je enu k
oja je preuzela osr<-dame iz etrnaestog stoljea, stanovite Bfancbc Povnings. Pnjed
m, njezinim suvremenicima bile su tone i uvjenjfve pa su se istraivai ija o prolosti
. Divili, naime, sve dok ,
-On b:
izbjcga|
koji allan
Sumo je la taliti (TO se paljivi istraivai poput StevensonB i l njegova tima nisu na
ili pri ruci poetkom dvadeetog stoljea, kad te mala Dorothv Eidv (Omni Seti) poela p
risjeati svog zri staram Egiptu.
vise znaenja te rijei, railjarstvo- Rairjarenjcm se vjerojatno od pat jeka traila v
oda, iako prvi izvjesni zapisi taj postupak povezuju s ori njem metalnih ruda. J
edau beki rukopis, ito gaje oku 1420. napi ki geodet, spominje traenje, pomou raialj
a, kovinskih izdaha. n a do esnaestog je stoljee raljarenje u potrazi za kovinama u
Njcrr
Postupci kojima trae voda i kovine u bili -u isti. Railjar u ni dri ralje, koje mogu
biti i raljn.e gr.c Aiiiutc sa srahla, ali il
zatrzaju. Opemto sc pretpostavljalo da informacije iz zemlje nc skupljH same ralje
, nego da rasi jara izvjetava njegovo esto osjetilo trzaju na podsvjesne reakcije
nusia.
Golcma vei ua pokuaja zaiaristvei^ verinciranja railjars dctekTiranjem vode. Nijed
an od njih nije dokazao da je postotak uspjel kod istraivanih rasljara statistiki
nadilazi istu sluajnost. Vells utim, problem kod oliradcreznlrara masovnih railjars
kih pokusi medu ispitanicima mogli nai i nadareni i nenadareni railjari. Zbog rnl
nam uzimanje statistike mjere ukupnog postotka uspjeha ptidetekrifl nju vode koj
a istjee iz cijevi ih skrivenih boca s vodom moe si kazati koliko sc te sposobnost
i razlikuju od sudionika do sudloni demaskirati itavu ideju raaljarstva. ini sc da
je railjarttvo jedno intuitivnih vjetina koje je teko podvrgnuti laboratorijskom i
spi
dom medu seljacima, koji tu
ljudi, ma gdje kopah bunar, n
siji u prethodni ivot: Gotovo sve takve hipnoticki dozvane 'ran nosti' potpuno su
Imaginarne.' On bas zato tu tehniki obino radi s djecom, i to ito je s mogue mlado
m, kako bi si moguosi da su do informacija dola itanjem ili na koji slian Samo je za
aliti ito se paljivi istraivai poput Stevensona i njegova tima nisu naili pri ruci
poetkom dvadesetog stoljea, kad se mala Dorothv Eady (Omm Seti) poela prisjeali svog
i
vie znaenja te rijei, railjarstvo. Raljarenjem se vjerojatno od pa jeka traila voda,
iako prvi izvjesni zapisi taj postupak povezuju s V ida. Jedan beki rukopis, ito
gaje oko 1420. napii nje traenje, pomou raialja, -kovinskih izdaha- zemH a do esnae
stog je stoljee railjarcnje u potrazi za kovinam
dri -ralje-, koje mogu biti i railjastc grane skinute sa sta tako da sc mogu lako
pomicati Kad railjar prijee preko vode, railjel zatrzaju. Openito se pretponavjjal
o da informacije iz zemlje ne skupljH same railje, nego da lailjara Izvjetava nje
govo esto osjetilo i c trzaju na podsvjesne reakcije miiia.
Golema veina pokuaji ziunBrvenogvermciraiyaraslja]srva bavila! etektiranjem vode. N
ijedan od njih nije dokazao daje postotak us kod istraivanih rasljara statistiki n
adilazi istu sluajnost. Veliki je, mirim, problem kod obrade rezultata masovnih ra
iljarskih pokusa da su| medu ispitanicima mogli nai i nadareni i nenadaieni railj
ari. ZbognJ nam uzimanje aiatisrike mjere ukupnog postotka uspjeha pri detdi nju
vode koja istjee iz cijevi 111 skrivenih boca s vodom mue tamo kazati koliko te rc
sposobnosti razlikuju od sudionika do sudionika,; demaskirati itavu Ideju railja
nrva. ini se daje raljarstvo jedno od u intuitivnih vjetina koje je teko podvrgnuti
laboratorijskom isprtivar
tusljarstvt
itupak traganj
ljudi i koji bi
novac na kojekakve parapsiholoke eksperimente. U vodoprivredi* ustanove pri traenj
u vode zovu u po Biljare. (Skeptici bi, dakako, na ovo mogli odgovoriti c gdje k
opali bunar, naii na vodu.) A iznenadit e nas i pod
i potpuno su li
m ili na koji slian u. Samo je za aliti to te paljivi istraivai poput Stevensona i l
njegova tima nisu naaai pri rad poetkom dvadesetog stoljea, to kad se mala Dorothv
Eady (Omm Seri) poela prisjeati svog tt\.
vite znaenja 1e rijei, liSjaratvo. Raljarenjem se vjerojatno od parn jeka traila vod
a, iako prvi izvjesni zapisi raj postupak povezuju soi li njem metalnih ruda. Je
dan beki rukopis, stoga je c*o iu. napisa, ki geodet, spominje traenje, pomou raialj
a, kovinskih izdaha- zci a do esnaestog jc stoljee railjaienje u potrazi za kovinam
a u Njem.i ve postalo ukorijenjenom geolokom metodom.
Postupci kojima se trae voda 1 kovine u biti su isti. Railjar u ruk dri railje, koje
mogu biti 1 raiujaste grane skinute sa srabla, ah ih tako da se mogu lako pomic
ati Kad raitjar prijee preko vode, railj zatrzaju. Openito se pretpottarljalo da I
nformacije iz zemlje ne skup same railje, nego da rairjara izvjetava njegovo esto
osjetilo i da se r. trzaju na podsvjesne icakcije miiia.
Golema vt-ina pokuaja ziunstvenog verificiranja raiharstva bav: detesuilanjem vnde
. Nijedan od njih nije dokazao da jc postorak ii-p kod istraivanih railjara stati
stiki nadilazi istu sluajno. Veliki jc. dutim. problem kod obrade rezultata masovnih
railjarskih pokusa da ;
nam uzimanje statistike mjere ukupnog postotka uspjeha pri deteki-nju vode koja i
stjee iz cijevi ili skrivenih boca s vodom moe samo i kazati koliko se te sposobno
st! razlikuju od sudionika do sudionika, a demaskirati itavu ideju railjarrtva. in
i te da je railjarstvo jedno od o
isioprilil
carheol
esto poma
tionalne askate. (Skeptici tu, dakako, na ovo mogli odgovoriti da ma gdje kopali
bunar, naii na voduj A iznenadit c nas i podat
(fHv
4kv
>r. Aidrv u Porttelariuu. Briggs i jos pola tuceta drugih rasni 'i iraguve nekak
ve pregrade koja jc sjekla crkvu pc
z. U crkvi Sc. Mary u Ponielandu, Briggs i jos pola tuceta drugih raljH iclektiral
i su tragove nekakve pregrade koja je sjekla crkvu pod i
^landu, Bnggs i ms pola tuceta arugdi rasl| cve pregrade kaja je sjekla crkvu po
d prav
Arheologija i nadnaravno 567
m ? n
i! J *
1
Lb
ravokuinom podruju na njezinom istonom kraju. Iako ;a toga nisu nala ni spomena, na
arhitektonskom snim-
!u 1SSS. i 1972. stajali drvena stuba i povienje za oltar.
n Ju 1885. i 1972. stajali dr
SSS Drevni misteriji
i n m m tu IS E
">'">' srauemi po pianu posve uniKcijcm o
je graena posrojeCa crkva, bas kao ni ikakvu potpuno
Isto. dakako, vrijedi i za sve dniLe parailoriiiabie tehnike navi
tih
paranorm
moda i navela na neki kn vi. poncK^d .uki bizarni trag. ipak jeo vrlo zdrava. Kol
iko god znanost uznapredovala, uvijek ce biti D( poznanica. Dau kad prestanemo t
ragati za odgovorima na veliki zrvotai smrti bitce i dan kad cemo prestati istin
ski biti ljudi.
xohrat
tasljarc
dok taj tlocrt ne potvrdeiskapaina. sve......i.....opernim
njuju raljama.
jedne za istraivanje prolosti. 1 j svun naiiroiriLim snu
karnacije, preko razgovora s dn novima i .....Jcl.....i- n
trijc i railjarstva - presuda bi morala biti glasno nemii
malnom. I ako nas je beskonana lasunui moda i navela na neki krivi, pc vrlo zdrava
. Kuliku god znanosl uviLauir poznanica. Dan kad prestanemo nadati 'i ivota i smr
ti bit c i dan kad i
idskogro
TUTANKHAMONOVA KLETVA
TOTANKHAMONOVA KLETVA
Arheologija i nadnaravno 56S)
TUTANKHAMONOVA KLETVA
nilog u djeakoj dobi od
570 Drevnim
NAPOKON NAPRAVIO UDESNO OTKRIE U DOLINI STOI UDESNI GROB S NETAKNUTIM PEATIMA STOP O
PET Gf ZATVORIO DO VAEG DOLASKA STOP ESTITAM KRAJ
NAPOKON NAPRAVIO UDESNO OTKRIE U DOLINI STOP UDESNI (iPUR S NETAKNUTIM PEATIMA STOP
OPET GA ZATVORIO DO VAEG DOLASKA STOP ESTITAM KRAJ
UDESNI GROB S NETAKNU I'IM PEATIMA STOP OPET GA ZATVORIO DO VAEG DOLASKA STOP ESTITA
M KRAJ
Arheologija i nadnara vno
slu ju je arter godinu poslije Metropolitan Muscuma of Are (Nev/ York),
rala. U knjizi TvtunAbtzmo
ne i napetost jc mli, U knjizi Tiiiam u poslije napisao zajedno s Arthurr iu of A
rt (New York), on nimalo ne
Bliio se trenutak iHinc i napetost je rasli. U knjizi TulanUamomiv gn to ju jc arte
r godinu poslije napisao zajedno s ArthurDin Mzceom Metropolitan Museuma of Art
(New Yurk), on nimalo ne skriva ilnm
jc odluni (i
n.kn..iia!
n, nulo prusirlvf irnuo svijeu i povirio. Lord Carnarvon, ladv Evelvn i Callen-i [
suri Carterov prijatelji stajali su napeti kraj mene da uju esudu. U prvi as nisam
razabrao niita, jer je iz komM
0 vreli arak pa je svijea zatreperila. ali su ubizo, kat ' of i privikle na ivjet
lo, iz magle pojeli izranjati detalji pro-orije: udne ivotinje, kipovi i zlato - p
osvuda je svjetlucalo ato. Trenutak sam - a to je onima ito su bili pokraj mene
mo-Jo izgledati kao vjenost - stajao tako zanijemio od divljenja,
1 rijei; .Da, udesne stvari.
Ts se dana Cirrer suoio povijeu i u njoj si osigurao mjesto.
Slubeno se otvaranje grobnice dogodilo 29. studenog, u prisutnosti ; britanskih i
egipatskih dunosnika, kao L Arthura Mertona iz london-ikog rfimesa, a ijem se izvj
etaju, objavljenom sutradan, prialo po ita-
Sad su te iskapanja privremeno usporila, dokjc arter smiljao to i, miri sa tvojim e
pohalnim otkriem. U prosincu jc, uz pomo Metropolit., skupio ekipu strunjaka. U meuvr
emenu se na lokalitet srutilo iuvo krdo novinara, traei prie kojima e zadovoljiti svoj
e itateljstvo gladno novostL Carnarvon je na to odgovorio potpirivanjem ekskluziv
nog sporazuma s TIhksom; poslije e lo gorko poaliti.
l'uslijc boinih jc prazniku zapoeo dugotrajni posao katalogtziranja tisua nalaza i n
adziranja njihova sigurnog ntpremanja. arter jc naivno vjerovao da e to biti gotov
o ve za koji Ijedan. II stvari jc na lukaliref u ostao sve do 1930., a zapisi nas
tali pri biljeenju predmeta danas zapremaju veliku prostoriju u GritnthoTU instit
utu Svcoilifta u Codbrdu.
Nastupio je odluni trenutak. Drhtavom sam rukom napravio mali otvor u gornjem lij
evom kutu... Svijeama smo provjerili da nema zaguljivih plinova i onda sam. mak) p
rosirivsi rupu, gurnuo svijeu i povirio. Lord Carnarvon. lady Evelvn i Callen-der
|stan Carterov prijatelj) itajali su napeti kraj mene da uju presudu. U prvi as n
isam razabrao rusta,jer je iz komore strujao vreli zrak pa je svijea zatreperila,
ali su ubrzo, kad su mi se oi privikle na svjetlo, iz magle poeli izranjati detal
ji prostori^ udne Sirotinje, kipovi i zlato - ponuda je svjetlucalo
ralo izgledati kao vjenost - stajao tako zanijemio od divljenja, a kad je lord Ca
rnarvon, ne mogavsi vide izdrati napetost, zabrinuto upitao: .Vidite li iita?. sv
e Sto sam uspio istisnuti bik su njek .Da, udesne stvari.'
deogron
ce dogodilo 29. studenog, u prisutnosti u, o ijem se izvjetaju, objavljenom sutrad
an, prialo po ita-
Sad su se iskapanja privremeno usporila, dok je arter smiljao sto uiniti sa svojim
epohalnim otkriem. U prosincu je, uz pomo Mccropu-
^rzvo krdo novinara, traei prie kojima c zadovoljiti svoje itateljstvu Jadno novosti.
Carnarvon jc na to odgovorio potpisivanjem ekskluzivnog f.ir > TirntKir, poslije
tt ro gorko poaliti. Italije boinih jc praznika zapoeo dugotrajni posao katalogizira
nja
to da c to biti gotovo ve za koji tjedan. *e do 1930., a zapiti nastali pri ku pro
storiju u Crifirthovu inst
er je naivno ia lokalitetu
inema zaguljivih plinova i onda sam, malo prosirrvi rupu. jrnuo svijeu I povirio. L
ord Carnarvon. Ladv Evelvn i Callen-er |stari Carterov prijatelj stajali su nape
ri kraj mene da uju resudu. U prvlas nisam razabrao nita, jer je iz komore stru-o v
reli zrak pa je svijea zatreperila, ali su ubrzo, kad su mi ! oi privikle na svjet
lo. Iz magle poeli izranjati detalji pro-.orije: udne ivotinje, kipovi 1 zlato - po
svuda je svjetlucalo
Slubeno tc otvaranje grobnice dogodilo 29. studenog, u prisutnosti i britanskih i
egipatskih dunosnika, kan i Arthura Mertona iz londonskog Timtta, o ijcm se izvjet
aju, objavljenom sutradan, prialo po iti-
Sad su se iskapanja privremeno usporila, dok je arter smiljao to uiniti sa svojim ep
ohaltuzn otkriem. Upmsincujc, uz pomo Metropo-Ihaiia, skupio ekipu strunjaka. U meuv
remenu sc na lokalitet stuAtilo itavo krdo novinara, traei prie kojima e zadovoljiti
svoje itateljstvo gladno novosti. Carnarvon jc na to odgovorio potpisivanjem cksf
cluzivrtog sporazuma s ltmatm,t poslije c to gorko poaliti.
Poslije buinih je praznika zapoeo dugotrajni posao katalogiziranja
va sigurnog otpremai li za koji tjedan. U si ali pri biljeenju prah
rja-Car. varijenal
Smrt jednog erla
Smrt jednog erla
Smrt jednog erla
citi genu. Negdje oko 6. oujka Carnarvona jc u obraz ubu tamane brijanju je tu ot
cklimi poijkao pa se upalila. Carnarvon je ranicu na zao jodom i nekoliko dana pr
oveo u postelji pa se onda ve osjetio d no dobrim da se zaputi u Kairo, gdje e se,
kiko se nadala njegova ki, lijenikim nadzorom potpuno oporaviti. Tjedan je dana ka
snije ve b groznici, a otrovanje krvi izazvano posjekotinom razvilo se u upihi pi
tu] arter jc pohitao do njegove bolesnike postelje, bat kao sto njegova ena, stigavi
iz Engleske, i sin a Indije. Novinari si je dramatini let ladv Carnarvon dospio
na naslovne stranici Dok jc tako Carnarvonov iivot visio o koncu, Maric Co
tu Vork rVorldu sa zapanjujucil
esko mi je ne pomiljati da se ovjek izlae bar nekakvoj opa nosti provaljujui u poslj
ednje poivalite egipatskog kralja ti je grob posebno i sveano uvan i otimajui mu njeg
ove (rva i. Prema rijetkoj knjizi koju posjedujem... naslovljenu e Egipat' ka po
mjest piramida... drskog uljeza u zatvoreni grob eka naj-
citi sjenu. Negdje^ko 6. c^jka Cajc u obraz uho ko'nu
zao jodom i nekoliko daru proveo u postelji pa se onda ve osjetio no dobrim da se
zaputi u Kairo, gdje e se, kako se nadala njegova L
groznici, a otrovanje krvi izazvano posjekotinom razvilo sc u upali arter je pohi
tao do njegove bolesnike postelje, bas kao Sto su to i njegova lena, strgavi iz En
gleske, i sin iz Indije. Novinari su to ot
Dok je tako Carnarvonov ivot viski o koncu, Maric Corclli,: Ljica romantinih roman
a, obratila sc fJevr Yor& rVorldu sa zapanj vijeu daje ona svojedobno pisala Camar
vonu i upozorila ga na r
jela razloge svoje zabrinutosti:
Teko mi je ne pomitliat i da se ovjek izlaze bar nekakvoj op. snosi i provaljujui u
posljednje poivalite egipat skog kralja ji je grob posebno i sveano uvan i otimajui
mu njegove stv. ri. Prema rijetkoj knjizi kotu posjedujem... naslovljenu s E%\pa
ska povijest piramida... drskog uljeza u zatvoreni grob eka na
Uske
, dogoditi
aj podi
zao judom i nekoliko dana proveo u postelji pa se onda ve osjetio d. no dubrim da
se zaputi u Kairo, gdje c se, kako se nadala njegova ki. lijenikim nadzorom potpuno
oporaviti. Tjedan je dana kasnije vec I groznici, a otrovanje krvi izazvano pos
jekotinom razvilo se u upalu pl arter jc pohitao do njegove bolesnike postelje, ba
t kao tosu to uit rijcgova zeru, stigavf i rt Engleske, i sin iz Indije. Novinari
su to otkri]
Dok je tako Carnarvonov ivot visio o koncu, Marie Corclli, spis ljica rumanrinih r
omana, obratila se Nrv Vtri tVMdu zapanjujiii vijeiu da jc ona svojedobno pisala
Camarvonu i upozorila ga na opa< sti kojima sc iibic rcmerel Turjnkhamonov mir. P
ritom jc i jasno i. jela razloge svoje zabrinutosti:
Teko mi je ne pomiljati da se ovjek izlae bar nekakvoj opasnosti provaljujui u poslje
dnje poivalite egipatskog kralja i-
ri. Prema rijetkoj knjizi koju posjedujem... naslovljenu s Egipatska povijest pi
ramida... drskog uljeza u zatvoreni grob ekanaj-
d Carnarvona bilo opasno ui u Tutankhamonovu gr
% 1
liudska bolest bik prm
m pa krenule za pne
Mediji upozoravaju
sile, kasnije otkrila kako ,u upozorili Camarraua Ju ne remeti Ru posljedoji poin
ak. Tako jc hiromantica Vlma napisala da sc Can
Mediji upozoravaju
Sve to kao daje ukazivalo na okultno, na djelu su bik udne n
Mediji upozoravaju
sile, kasnije otkrila kako su upozordi Carnarvona da i
A rheologija i nadnaravno
la West
ubio od alosti, kao L osmogodinjeg maliana kojeg su pregazila njegova mitvaka kola;
egipatskog princa Ali Kamal Fahmy Beya, koji je ufao u grobnicu, a kasnije su ga
ubili u L^rsdoiuu slubenika u British Museu-mu koji se sruio mrtav dok je oznaavao
predmete iz grobnice i, to moe zazvuati ironino zato sto je i sam pisao o tome, Art
hura WeigaUa>
Dugo nakon sto su sudionici oskvrnua Tura nkhamonova groba svi ve bili mrrvi i pok
opani, kletva je nastavila dohvaati svoje rtve. Godine 1972. dr. Gama! Mokhtar, gl
avni egipatski upravitelj starina, umro jc IcadjcTutarikhamnnnvo blago bilo pren
eseno u Englesku radi izlobe. Godine 1978. londonski je Nmsofibe Wedd otkrio nevo
lje posade zrakoplova koji je prenio Tutanlchamonove ostatke u Englesku - bio je
ro itav katalog sranih napada, ozljeda i privatnih katastrofa.
ini se, meutim, da se aki danas ljudi koji se previie zadubljuju u to pitanje izlau
pogibelji. Tako je 1992. historiar Christopher Fravling napisan i BBC-u podastro
seriju o djelovanju otkria tog djeakog faraona na upadni svijet, a to jc obuhvaalo i
istraivanje kletve. Pritom ori navodi itav niz incidenata, od kojih su mnogi mogl
i zavriti tragedijom:
Svjetla se naglo gase u trenutku kad prvi put spominjem kletvu stojei nad Tutankh
amonovim sarkofagom, pokrivenim 'taklom. duboko u samoj grobnici. Zvuk se naglo
podie, bez
ne portret ne maske faraonove, u Egipatskom muzeju u Kairu. Ravnatelj najednom,
posred snimanja, dobiva napad unog kamenca (a od te je bolesti poetkom 1320-ih pati
o i sam Car-
ov duh, praktiki ]c
Igallovu pokuaju! da uskrisi Ehna-va ekipa dobila konjunkrivitis.
m pisao
ra VVeig
mrlog od groznice.
bili mrtvi i pokopani, kletva je nastavila dohvaati svoje rtve. Goli ne 1972. dr.
Gamal Mokhtar, glavni egipatski upravitelj starina, umro - kad je Turankhamooovo
blago bilo preneseno u Englesku radi izlobe. < iiidtne 1978. ]on<faski\efVew!qffa
WbrlJol\monc^)epci^xrate-il.iva koji je prenio Tutankhamonove ostatke u Englesku
- bio je to itav k .nalog sranih napada, ozljeda i privatnih katastrofa.
ini se, meutim, da sc ak i danas ljudi koji sc previie zadubljuju u i" lutanje izlau
pogibelji. Tako je 1992. historiar Christopher Fravling iu pisao i BBC-u podastr
o seriju o djelovanju otkria tog djeakog faraona
ncideoata, od kojih su
jc klet*
ivriiti tragedijom:
tvu stojei nad Tutankhamonovim sarkofagom, pokrivenim
ikakva vidljiva razloga, kad poinjem komentirati pokraj zlatne portretne maske fa
raonove, u Egipatskom muzeju u Kairu. Ravnatelj najednom, posred snimanja, dobiv
a napad unog kamenra (a od te je bolesti poetkom 1920 ih patio i sam arter), glavni
kabel koji nosi dizalo u kairskom hotelu u kojem smo odsjeh najednom puca i diza
lo dramatino pada kroz dvadeset ijedan kat s redateljem i voditeljem joL u njemu,
dobivam vrlo gadan aatmatini napad, a poto smo u Dolini kraljica snimili nonu sekv
encuu |WeigaHovu pokuaju) da uskrisi Ehna
Bethella, rtvu sranog napada; Bethellova oca. Lorda Westburyja, koji se ubio od alo
sti, kao i osmogodinjeg maliana kojeg su pregazila njegova mrtvaka kula; egipatskog
princa Ali Kamal Fahmy Rep, koji jc uao u grobnicu, a kasnije su ga ubili u I.on
domi; slubenika u Brirish Museu-mu koji se suio mrtav dok je oznaavao predmete iz g
robnice i, to mo-
umrkig od groznice.
Dugo nakon sto su sudionici oskvrnua Turankhamonova groba svi ve bih mrtvi i pokop
ani, kletva jc nastavila dohvaati svoje rtve. Godine 1972. dr. Gamal Mokhtar, glav
ni egipatski upravitelj starina, umro je kadjeTatauknamonovo blago bilo prenesen
o u Englesku radi izlobe. Godine 197S. londonski je Nmaoftbt Jfr/tf otkrio nevolje
posade zrakoplova koji je prenio Tutankhamonove ostatke u F.ngkssku - bio je to
itav karalog sranih napada, ozljeda i privatnih katastrofo.
ini sc, meutim, da se ak i danas ljudi koji se previe zadubljuju u to pitanje izlau p
ogibelji. Tako je 1992. hlsrorlar Christopher Fravling napisao i BBC-u podastro s
eriju o djelovanju otkria tog djeakog faraon* na zapadni svijet, a to je obuhvaalo i
istraivanje kletve. Pritom on navodi itav niz incidenata, od kojih su mnogi mogli
zavriti tragedijom:
Svjetla se naglo gase u trenutku kad prvi put spominjem kletvu stojei nad Tutankh
amonovim sarkofagom, pokrivenim staklom, duboko u samoj grobnici. Zvuk se naglo
podie, bez ikakva vidljiva razloga, kad poinjem komentirati pokraj zlatne portceta
e maske faraonove, u Egipatskom muzeju u Kairu. Ravnatelj najednom, posred snima
nja, dobiva napad unog kamenca (a od te je bolesti poetkom 1920-ih patio i sam arter
), glavni kabel koji nosi dizalo u kairskom hotelu u kojem
deset ijedan kat s redateljem i voditeljem jo u njemu, dobivam vrlo gadan astmatin
i napad, a poto smo u Dolini kraijka snimili nonu sekvenru o IWeigallovu pokuaju) d
a uskrisi Ehna-tonovduh, praktiki }e itava ekipa dobila konjunktivitis-
Prokleta kletva
Prokleta kletva
Prokleta kletva
ljivce-bilaje ismijana u intervjuu s navodno posljednjim preivjeli nom Carterovc
ekspedicije, i koji je u kolovozu 1980. objavio Daifyf\ Pritaje Richarda Adajnso
na bila vrlo neobina- On je bio vojni polici u Egiptu pa su ga poslali da pomogne
arteru kad s kirao da ide kud, ali je onda 4. studenoga, ba kad : traganja za Tut
ankhamonovirn grobom, najednom!
Oito
LO kiko bi
u pijaci
nom Cart
je Rkharc
u Egiptu pa su ga poslali da pomogne arteru kad se, zavrsivi posaofl kirao da ide
kui, ali je onda 4. studenoga, ba kad su se spremali ok traganja za Tutankhamonovi
m grobom, najednom bio pronaen ulaz
Oito je trebalo poduzeti neto drasti sveprisutni pljakai ne oplindraju grob. Str
zajedno s arterom smislio lukavuTrku^
e ismijana u intervjuu s navodno posljednjim preivjelim ive ekspedicije, a koji j
c u kolovozu 180. objavio Deiiy A tarda Adamsoua bila vrlo neobina. On jc bio vojn
i polic su ga poslali da pomogne arteru kad se, zaviivSi posao, kui, ali je onda 4.
studenoga, ba kad su se spremali okr
natpis koji bi 1 naklon jdav,
mjeAdan
je dovoljan jedan nas mig
iazumije se da su sc skeptici dohvatili uspomena narednika Ad1 lo oitog objanjenja
, ali ipak je u toj prii i neto nestvaroo.: lc, kako opaa Fravling, ne vidimo uz gr
obnicu ni na jednoj fo kraj itavoga mnotva objavljenih knjiga i privatnih dnevnik;
nazonost ne spominje ba nitko. Osim toga, Adamson zasi Si i u jednoj vanoj pojedin
osti. On tvrdi da se arter sprema od svega i otputovali ujutro 4. studenog, ali ar
ter je tri dana tvorio svoju kopaku sezonu! Osim toga se ni njegova kronolot.
izvjetajima, koji su poeli spominjati kletvu tek
.'ibolio. No bilo kako r
povjero
.doista jeo
atskih lopova.
Najei se pokuaj davanja nekakvog racionalnog objai na tvrdnju da su grobnice opasne z
a zdravlje. Jedna teza za k lo da neto obeava glasila je da mumije prenose viruse.
Got
otkrili u mumiji, ali kasnije se otkrilo da je virus na njoj osi
i s kletvama. Mi na Tuto.
barn je Adamson punih sedam godina uvao grobnicu pa u njoj i zgodom i prenoio, a d
a pritom nije doivio ba nita sablasno.
Razumije se da su se skeptici dohvatili uspomena narednika Adaml na kao oitog obj
anjenja, ali ipak je u toj prii i neto nesrv
grijei i ujednoj vanoj pojedinosti. On tvrdi da se arter sp ruke od svega i otputov
ati ujutro 4. studenog, ah arter je tri dana r. tek otvorio svoju kopaku sezonu! O
sim toga sc ni njegova kronulogijafl slae s novinskim izvjetajima, koji su poeli sp
ominjati kletvu tek pc|
skini novinama imalo utjecati na rad egipatskih lopova.
Najei sc pokuaj davanja nekakvog racionalnog ubjasnjenj na tvrdnju da su grobnice op
asne za zdravlje. Jedna teza za koju: fo da neto obeava glasila je da mumije preno
se viruse. Godine kroz Egipatsku slubu za starine proirila virusna infekcija, a iz
v otkrili u mumiji, ali kasnije se otkrilo da jc virus na njoj ostavio ovjH ve zar
aen, koji je na njoj radio.
zgodom i prenoio, a da pritom nije doivio ba Razumije se da su se skeptici dohvatil
i uspni na kao oitog objanjenja, ali ipak je u toj prii naime, kako opaa Frayhng, ne
vidimo uz grob fiji, a kraj itavoga mnotva objavljenih knjiga i govu nazonost ne s
pominje ba 1 grijei i u jednoj vanoj pojedinosti. On tvrdi da se Carte ruke od sveg
a i otputovati ujutro 4. studenog, ali arter je tek otvorio svoju kopaku sezonu! O
sim toga se ni njegova slae s novinskim izvjetajima, koji su poeli spominjati kl
ih dnei
ta povjere
izvjeta
la rad egipatskih lopova. Najei sc pokuaj davanja nekakvog racionalnog obj.i
otkrili u mumiji, ali kasnije se otkrilo da je virus na njoj osta
5B2 Drevni misteriji
jS2 Drevni misteriji
To nikad neemo sigurno znati, ali dokazi log tezi daje uzrok smrti lorda Carnarvo
r
i.....maze muni hm ah.
Ue| liJi e \ \V U! li B t f,t i V i
jc Camarvoo dao Tima*. U sijcnjo sc VVcigall potuio zbog tog iskljl civan|a svom b
rvsem kolegi arteru, jer je on. kao jedini cgipto] dopisnicima, bio dotura poseba
n sluaj. arter i on se, meutim
monom, Bcthdk ! prije poetka i
Arheologija i nadnara vn
Arheologiji i nadnaravno
kad nali oi u oi i ovaj mu nije kanio ukazati nikakvu posebnu 7,3 Weigalla je poigr
avanje s kletvom jamilo zanimanje novina gum usubu, a osim toga je dizalo i proda
ju njegove knjige- A nije
zgoda izmeu Carterova kanarinca i kobre odigrala na nm dan otvaranja grobnice {4.
studenog), iako su drugi svjedoci zabiljeili da sc to dogodi-
Drugi 5U dogaaji neobini samo ako ih uklopimo u vjerovanje u gospodar otiao od kue,
a istodobnost njihove smrti - ako je i toga bilo izocnaditi uzmemo li u obzir pr
osjeno stanje egipatske elektrine
No stoje s kletvom nad vratima? Tu ulazimo u carstvo najie mate. Nikakva kletva nije
pronaena ni nad vratima ni igdje druguje u grobnici, ali na zublji od trske kraj
kipa psoglavoga boga Anubisa, uvara grobni-ee, ipak je pronaena zatitna bajalica.
Ona, meutim, nije trebala sprijeiti ulazak arheologa, nego pustinjskoga pijeska. K
letve su, napokon, u egipatskim grobnicama prilina rijetkost, a pojavljuju se got
ovo iskljuivo samo na privatnim (ne i faraonskim) grobovima. Osim toga, iz Tutank
ha-monuva doba ne poznajemo bas nijednu. No bilo kako mu drago, Egipca-
postao neprepoznatljiv. Zato jc i sam Weigatl mogao priznati da po tom kriteriju
egiptolozi ba ne bi bili jako vjerojatne rtve:
Mumija i grob bili su zemaljski dom obestjelovljenog duba pa jc unitenjem jednog
ili drugog duh postao bezimenim beskunikom. S druge pak strane, ulaenje u grobnicu
radi obnavljanja uspomene na pokojnika. Egipani su oduvijek sma-
neu prvima uli u grobnicu, ba kao i glavnih istraiva
ima Sam je Carrer umro od sranog napada 1939., u d
iJ naili oi u oi i ovaj mu nije kanio ukazati nikakvu posebnu milost. r.i VVcigall
a jc poigravanje i kletvom jamiki zanimanje novina za nje-<û osobu, a osim roga
jc dizalo i prodaju njegove knjige. A nije mu bilo (>,jj asti ni malo iskriviti d
okaze. Tako je on javio da se ona dramatina .:"da izmeu Carterova kaDHrinca i kobr
e odigrala na sam dan otvaranja ' '>bnicc (4. studenog), iako su drugi svjedoci
zabiljeili da se to dogodi-
Druj
Jajin
bbnost njihove smrti - ako je i roga bi
iri snimanju Fraylingova programa ncstalu struje, teko da bi nas smjeli iznenadit
i uzmemo II u obzir prosjeno stanje egipatske elektrine
gnjavile na toj snimateljskoj ekspediciji nije naslutio bai nikakav okul-ni utje
caj.
No to je s kletvom nad vratima? Tu ulazimo u carstvo najie mate. N'ikakva kletva nije
pronaena ni nad vratima ni igdje drugdje u grobnici, ili na zublji ud trske kraj
kipa psoglavoga buga Anubisa, uvara grobni-
.citi ulazak arheologa, nego pustinjskoga pijeska. Kletve su, napokon, u :gipatsk
im grobnicama prilina rijetkost, a pojavljuju se gotovo iskljuivo amo na privatnim
(ne i faraonskim) grobovima. Osim toga, iz Tutankha-inotiova doba ne poznajemo
ba nijednu. No bilo kako mu drago, Egipani su se najvie bojali osi
Mumija i grob bili su zemaljski dom obestjelovljenog duha p je unitenjem jednog i
h drugog duh postao bezimenim bi ^kunikom. S druge pak strane, ulaenje u grobnicu
radi ot
kad nali oi u oi i ovaj mu nije kanio ukazati nikakvu poset Za VVcigalla jc poigrav
anje s kletvom jamilo zanimanje nov
goda izmeu Carterova kanarinca i kobre odigrala rta sam dai grobnice (4. studenog)
, iako su drugi svjedoci zabiljeili da se
NikaKva Uieiva Eiije uronaena m nad vratima ni igdje drugdje u grobnici, ah na zu
bln oa trske kraj kipa psoglavoga boga Anubisa, uvara grobnice, ipak jc pionadcna
zatitna bajalica. Ona. meutim, nije trebala spri-leiti ulazak arheologa, nego pust
uuskoga pucale*. Kletve su, napokon, u egipatskim grobnicama pnlicna rijetkost,
a najavljuju te gotovo iskljuivo samo na pnvztnim (ne i faraonskim) grobovima. Os
im roga, izTutankha-
m su se najvie bojali osrecenra miunue 1 grobnice zbog kojih bi pokojnik postao n
eprepoznatljiv. Zato je i sam Weigall mogao priznati da po tom kntenju egiptoloz
i bas ne bi bih jako vjerojatne rtve:
Mumija i grob bili su zemaljski dom obestjelovtjenog duha pa je unitenjem jednog
ili drugog duh postao bezimenim be-
da e moderni, znanstveni arheolozi, iji je cilj spasiti umrlog od zaborava to ga do
nose godine, za svoj in biti prije pohva-
lu prvima uli u grobnicu, bas1 kao i glai
mnogih od or
i koji s
nekako u Uto doba, dok je ladv Hcrbert poivjela ive do 1980. jc rije o troje ljudi
od etvero koji su prvi uili u grobnicu, nei da bi im takva kletva ugrozila ivot i
da bi 8c arter prvi nai ti Gotovo su svi Carterovi strunjaci u nnrtnom asu ve bili
prili I damdcsctu, mnogi poslije uspjene cgiptoloike karijere. Dr. Dciry, kojB
taraonov bijes, proivio je jo etrdeset sest godina, doivjevii o sedmu. Na remelju bi
smo toga mogli 7akljuiti da je Tutankh
Sest godina, njegov prijatelj Callender (rakoer stariji od ezde nekako u isto doba,
dok je lady Herbcrt poivjela sve do 1960. Budull
da bi im takva kletva ugrozila ivot i da bi se arter prvi nai
damdesetu, mnogi poslije uspjene egiptedoske karijere. Dt, Derry, koji razmetao T
utankhamonuvu mumiju i na kojeg se stoga morao trul faraonov bijes, proivio je jo e
trdeset est godina, doivjevi osar sedmu. Na temelju bismo toga mogli zakljuiti da je
Tutankhairi kletva djelovala blagotvorno na sve najue upletene.
nekako u isto doba, dok je lady Herbert poivjela sve do 1960. B je rije o ttoje lj
udi od etvero koji su prvi uili u grobnicu, nent
sluaj omm seti
sluaj omm seti
sluaj omm seti
Kad su gospoin i gospoda Eady jednoga duu 1908. godine odvtl etverogodinju ker u Bri
tish Muscum, dobili su vie nego to su li. Uasavala ih je misao da e po muzeju vui ken
jkavo dijete kojemu sve biti dosadno. Kroz najvei je dio muzeja mala Dorothv i bi
la upi: takva - sve dok nisu doli do egipatskih dvorana, gdje jc najednom i nula
i poela sc ponaati krajnje neobino. Ustrala se kao poludjela if ela kipovima ljubiti
noge, da bi napokon zastala
Kads
idin i gospoa Eadv jednoga dana 1908. godine odvi
ikrinjir
im, ali k
poslije pola sata vratili, zatekli sujcidslje kao prik da Eady se sagnula kako b
i je podignula, ali se Dorothv vrsto za vitrinu i dreknula hrapavim, neprepoznatl
jivim glasom; Ost; tu, A je moj narod.-
Dorthy se poela udno ponaati jo godinu prije roga, a sve je poeH od incidenta koji ni
kad nee zaboraviti:
Kad su mi bde tri godine, pala sam niz duge stube I udarac me onesvijestio. Pozv
ali su lijenika; on me temeljito pregledao i
potenje, bilo potpuno svjesno te se veselo Igralo, niim ne po-
ihMuu
li. Uasavala ih je misao da e po muzeju vui kenjkavo dijete kojci sve biti dosadno.
Kroz najvei je dio muzeja mala Dorothy i bila u takva - sve dok nisu doili do eg
ipatskih dvorana, gdje je najednon nula i pnela se ponaati krajnje neobino. Ustrala
se kao pnEudjela ela kipovima ljubiti noge, da bi napokon zastala kod mumije u tab
ikrinji pa nd nje ni makac. Njezini su se proetali muzejom, ali kad podije pola
sata vratili, zatekli su je i dalje kao prikovanu za pod. Gi a Eady sc sagnula ka
ko ta je podignula, ali se Doruthy vrsto uh1 za vitrinu i dreknula hrapavim, nepr
epoznatljivim glasom: -Ostavil
Kad su mi bile tri godine, pala sam niz duge stube j udarac m onesvijestio. Pozv
ati su lijenika: on me temeljilo pregledao proglasio mrtvom. Sat se kasnije vrati
o sa smrtovnicom i bol niarkom da -skloni tijelo, ali je to tijelo-, na njegovo zap
re patenje. bilo potpuno svjesno te se veselo igralo, niim ne po
etverogodinju ker u British Muscum, dobili su vie nego to su 1L Uasavala ih je misao d
a e po muzeju vui kenjkavo dijele kojemu sve biti dosadno. Kroz najvei jc dio muzej
a mala Dorothy i bila uprj. takva - sve dok nisu doili do egipatskih dvorana, gd
je je najednon nula i poela se ponaati krajnje neobino. Ustrala se kao poludjela ela
kipovima ljubiti noge, da bi napokon zastala kod mumije u stakli'i krinji pa od n
je ni makac Njezini ni se proetali muzejom, ah kad su poslije pola sara vratili,
zatekli su je i dalje kao prikovanu za pod. Gosp rta Eady se sagnula kako bi je
podignula, ali se Dorothy vrsto uhvat za vitrinu i dreknula hrapavim, neprepoznat
ljivim glasom: Ostavite i
Kad su mi bile tri godine, pala sam niz duge stube I udarac me onesvijestio. Poz
vali su lijenika; on me temeljito pregledao i
niarkom da -skloni tijek-. aJi je to .djelo-, na njegovo zaprepatenje, bilo potpun
o svjesno te se veselo igralo, niim ne po-
Ve u prvim godinama puberteta Dorothv Eady se poela ozbili viti cgiptologijom. Sir
Ernett Wallle Budge, kustos la egipatske sli British Museumu i pioalr na tom po
druju, uzeo ju je pod svoje ukriljfl je u satima to hi ih ukrala od Ikole uln hljer
oglifima. U mcuvi su se nastavili udni snovi, kao i mjesearenje.
Dorothv jc ivot oko svoje dvadesete godine provela sa sve Plvmouthu, na junoj obal
i Englctl
Prito.
rnalo ikak
gijom, ali istodobno i uiti crtati u mjesnoj Ukoll i posjeivati sast mjesnog kruoka
za reinkarnaciju, mjoj je bila prva prilika da i i reno slijedi svoje uvjerenje
da je neko bila stara Egipanka. Ti j stanci, meutim, nisu udovoljili. Kad joj je je
dan lan rekao kal moda pmia nekoliku reinkarnacija te da je moda bila i Djevica lean
ska, njezina je reakcija bila jednostavna: A za kog bih vrag la Ivana od Orleana!
. Pokuala sc ukljuiti i u rad mjesne spirititi
smandrljavi sc niz siube, stvarno poginula i da je njezino tijelo za sjeo neki dr
evni, obestjehjvljcni duh. ini >e da ni tu nije bila zadov|
Prvi pravi korak prema vlastitoj stvarnosti Eady je napn jc bilo dvadeset sedam
godina, to jest kad je, protiv volje roditelja, i la u I.ondon i zaposlila se u
egipatskoj reviji za odnose s javnoi njoj je crtala karikature i pisala lanke u koj
ima se zalagala za egipj skn neovisnost od Britanije. Tako je u Donjem domu nale
tjela n pog i mladog Egipanina Imama Abdcl Maguida pa se u nj i zali Dvije godine
kasnije prihvatila je njegovu prosidbu. Nedugo poli jest 1933., spakirala jc st
vari i otplovila u Egipat - na silnu kon.i iju svojih roditelja - te gotovu odmah
po dolanku postala Mrs. . Maguid.
Ve u prvim godinama puberteta Doruthy Lady se poela ozbiljnoH viri egiptologijom.
Sir F.rnest VVallis Budge, kustos za egipatske st; Btitjsh Museumu i pionir na t
om podruju, uzeo ju je pod svoje okriljH je u satima to bi ih ukrala od kole uio hij
eioglifima. U i su se nastavili udni snovi, kao i mjesearenje.
Dnmthy je ivot oko svoje dvadesete godine provela Ptymouthu, na junoj obali Engles
ke, gdje je njezin otac Pritom jc nastavila edno itati sve to je imalo ikakve veze
s egipro]
gim,
mjesnog kruoka za reinkarnacijo, to joj je bila prva prilika da i 11 reno slijedi
tvoje uvjerenje da je neko bila stara Egipanka. Ti ji stanci, meutim, nisu zaclcvol
jili. Ka joj jc jedan lan rekao kaki moda prosta nekoliko reinkarnacija te daje moda
bila i Djevi leanska, njezina jc reakcija bila jednostavna: *A za kog bih vr la
Tvana od Orkana!- Pokuala se ukljuiti i u rad mjesne spirh
sjeo neki drevni, obesrjelovijcni duh. ini se da ni lu nije bila za.
Prvi pravi korak prema vlastitoj stvarnosti Eady je napravila ka je Mio dvadeset
sedam godina, to jest ka je. protiv volje roditelja, pl la u London i zaposlila
sc u egipatskoj reviji za odnose s javno njoj je crtala karikature i pisala lanke u
kojima se zalagala za cg sku neovisnost od Britanije. Tako jc n Donjem domu nal
etjela na pog I mladog Egipanina Imama Abdcl Maguida pa se u nj i zalju Dvije god
ine kasnije prihvatila jc njegovu prnsidbu. Nedugo potor
clju svojih roditelja - te gotovo odmah po dolasku postala Mrs. AbH Maguid.
Ve u prvim godinama puberteta Dorothy Eady sc poela ozbili viti egiprologijum. Sir
Ernest Wallis Budge, kustos za egipatske si. British Museumu i pionir na rum po
druju, uzeo ju je pod svoje oki jc u satima to bi ih ukrala od kole uio hljeroglifim
a. U meuvri su se nastavili.udni trnovi, kao i mjesearenje.
Pljfmouthu, na junoj obali Engleske, gdjejc njezin otac otvorio Pritom je nastavi
la edno itati sve to jc imaln ikakve vei gijom, ali istodobno i uiti crtati u mjesno
j koli i posjei mjesnog kruoka za reinkarnaciju, lio joj jc bila prva prilika a i re
no slijedi svoje uvjerenje da je neko bila stara Egipanka. Ti stanci, meutim, nisu
zadovoljili. Kad joj je jedan lan rekao k. moda prola nekoliko reinkarnaciju te daj
e moda bila i Djevu leanska, njezina je reakcija bila jednoaravna: .A za kog bih
vra: la Ivana od Orkana! Pobijala se ukljuiti i u rad mjesne piriti grupe, ali tu s
c pojavila teza da sc ona nije reinkamirala, nego smandrljavi se niz stube, smrno
poginula i da je njezino tijelo sjeo neki drevni, obcstjdovijeni duh. ini sc da
ni tu nije bila zad.
Prvi pravi korak prema vlastitoj snamosii Eadyjc riapravila k je bilo dvadeset s
edam godina, to jest kad jc, protiv volje roditelja, zaposlila se u egipatskoj
igipr,
njoj je ci skuncov
la karikaturi tost od Brlt
u kojim
ru prosidbu. Nedugo pun
Setijeva majka
zagovornik mi
cije Egipta - radio je u kolstvu - dok je Dorothy bilo samo d. daleke prolosti. Br
zo su se razili i u izboru stana, jer je imam elio M vjeti u sicditu modernog Kaira
, a Dorothy u predgrau, tako
Setijeva majka
Setijeva majka
o poslije vjenanja postalo ja
Dorothy jc. meut
umjesto roditelja mora trpjeti mua. Imamjc bio zagovornik ije Egipta - radio je u k
olstvu - dok je Doroihy bilo sami daleke prnllnsti. Brzo su sc razili i u izboru
stana, jer jc Im vjeti u sreditu modernog Kaira, a Dofothy u predgrao, ti
puslijc vjenanja postalo jasno da a. Tmam je bio zagovornik mndern ok je Dorothv b
ilo samo do njeg
nodanog Kaira, a Dorothv u predgrau, tako da m
ulio jc u kolstvu -
I Fsprkos tim problemima, gospodin i gospoa Maguid bili dijete. Bio jc to djeak i
Dotuthv mu je svakako, pa i j zelje, htjela dati ime Seri, prema glavnom ratniku
i faraonu koji je vladao Imetkom Devetnaeste dinastije (oko 1100. pt. Kr. prema
openito priliv- aenuj kronologiji). Tek jc poslije toga, a prema uljudnom egipats
kom obiaju da se ene ne rovu osobnim imenom, Dororlry Eadv postala po
ta kao X
mSeli..
su, naalost, zaokupljala pitanja dal lova braka, Tmam bi se esto budio Hol uz proz
or i poin iglifc. Omm Serije svoje stanje u i
, popravio nphuve
sjedala
bi ula kako joj neki glas iz glave polako diktira egipatske i vu kod medija zovem
o automatskim pisanjem- J Te su none spisatelja -.s-anse Omm Seri potnjale gotovo
godinu dana i za to jc vrijeme ispisi hijerogluima sedamdesetak Listova koje je
kasnije sastavila i odgonetnu A tc su rijei, koje joj jc, kako veli, dikti :alc n
jezin raniji ivot u Egiptu.
rellor-Ra, opi-
ru Seri
obitelji, a onda su je po-jc od Setijeva hrama, ko-
ih sc sjeala, rekli su joj daje u ranijem i Ja se zvala Benlrethyt. Rodila sc u sk
roi dali u hram u Kom El Sultanu (malo ajev ii se upravo gradio), da je odgoje z
a svece irodina, prvosveenik Antcf ju je upitao eli li izai u svijet i udati sc ili
ostati u hramu. Budui da joj je vanjski svijet bio nepoznanica, Ben-treshvt jc i
zabrala ostati u hramu i poloila zavjet djevianstva. R>tom jr prola napornu obuku k
ako bi mogla igrati svoju ulogu u dramatiziranim ritualima u hramu, u kojima se
glumila smrt i uskrsnue velikog Ozirisa.
nosti - napose pred svojim muem. Zapravo mu nije rekla nita ni o smislu svojih noni
h skiabanja, a koja su ga jako uznemirivala-Njihovi su odnosi zbog udnih dogaaja p
ostajali sve napetiji, jednom jc zgodom kod njih odsjeo Imamov otac pa je jedne
noi vritei istrao iz kue, viui da levidkt faraona* kako sjedi Omm Seti na krevetu. P
je tri godine bra-
-e ie dobila posao crtaa u egipatskom Minisrarstvu starina, postavi tako :: .ovim prv
im namjetenikom enskog spola.
Usprkn tim problemima, gospodin i gospoda Maguid su usko bili dijete. Bio jc to
djeak i Dorothv mu je svakako, pa i protiv n ierje, htjela dati ime Scu, prema sl
avnom ratniku i faraonu koji je liotctkom Devetnaeste dinastije (oko 1300. pr. K
r. prema openi Hvaenoj krcologiji). Tek je poslije roga, a prema uljudnom egipa 'ih
iaju da se ene ne zovu osobnim imenom, Dorothy Eady posla zuatakao Omm Seri..
rhy tu, naalost, zaokupljala pitanja daleko izvan obitelji. U drugoj njihova brak
a. Imam bi se esto budio jer
sjedala za pisai stol uz prozor i poinjala na mjeseini po papiru vrljati
nesvjesno, kao da sam pod udnim urokom, ni u snu ni na javi- - jer rada bi ula kak
o joj neki glas iz glave polako diktira egipatske rijei. (Tu pojavu kod medija zo
vemo automatskim pisanjem..) Te su none spisateljtke seanse Omm Seti potrajale got
ovo godinu dana i za to je vrijeme ispisala hijerogliiima sedamdesetak listova k
oje je kasnije sastavila i odgonetnula-A te su rijei, koje joj je, kako veli, dik
tirao duh koji sc zove Hor-fta, opisale njezin raniji ivot u Egiptu.
Ti tajanstveni zapisi, koje je Omm Seti smatrala istinitima zato sto ih se sjeala,
rekli su joj da je u ranijem ivotu bila mlada Egipanka i ,li se zvala BentrEshvt.
Rodila se u skromnoj obitelji, a onda su je podali u hram u Kom El Sultanu (malo
sjevernije od Setijeva hrama, ku-ii sc upravo gradio), da je odgoje za sveenicu.
Kad juj je bilo dvanaest prvosveenik Antcf ju je upit
ôdi
ii da
joj je
i i poloila zavjet djevian
i nepoznanica, Ben-
i. Potoni
n. Zaprav
jc rekla nita n
rislauraj-
I a. Njihovi su odnosi zbog udnih dogaaja postajali sve napetiji- jednom je zgodom
kod njih odsjeo Imamov otac pa je jedne noi vritei istrao iz kue, viui da je vidio
ona* kako sjedi Omm Seti na krevetu. Poslije tri godine braka. Imam je otiao uitel
jevati n Irak. No im je mu otiao, Omm Seti se preselila, zajedno sa sinom, do velik
ih piramida u Gizehu (isprva u ator) re jc dobila posao crtaa u egipatskom Minista
rstvu starina, postavi tako
Usprkos tim problemima, gospodin i gospoa Maguid su uskoro dobili dijete Bio je t
o djeak i Dorothv mu je svakako, pa i protiv mueve elje, htjela dati ime Seti, prem
a slavnom ratniku i faraonu koji je vladao poetkom Devetnaeste dinastije (oku 130
0- pr. Kr. prema openito prihvaenoj kronologiji) Tek je poslije toga, a prema ulju
dnom egipatskom obiaju da sc zeue ne zovu osobnim imenom. Dotothy Eady postala po
znala kao Omm Seti.
:tu s.i. i ilo-i. /.u>kupljaia pitanja daleko izvan obitelji. U drugoj godini
.....Iu *e esto budio jer bi mu ena ustajala iz kreveta,
i .1 ,i, prozori poinjala na mjeseini po papiru vrljati
b.it- .jln. wiin -ilti |c svoje stanje u takvim noima opisala kao sasvim
bi ula kako joj neki glas iz glave polakn diktira egipatske rijei. (Tu poja-
scansc Omm Seri potrajale gotovo godinu dana i za to je vrijeme ispisala tujcrog
hlima sedamdesetak listova koje jc kasnije sastavila i odgonetnuta. A resu njeci
. koje joj je, kako veli. diktirao duh kop se zove H<r-Ra, opisale ojezin ranuireo
t u Egiptu.
11 tajanstveni zapisi, kote jc Omm Seti tmairala istinitima zato tu ih se sjeala, re
kli su joj da jc u ranijem ivotu bila mlada Egipanka i da se zvala Bcnticshvr- Rod
ila h u skromnoj obitelji, a onda su je poslali u hram u Kom El Sultanu (malo sj
evernije od Setijeva hrama, koji se upravo gradio), daje odgoje za sveenicu. Ka jo
j je bilo dvanaest godina, prvosveenik Antef ju je upitao eli li izai u svijet i ud
ati se ili ostati u hramu. Budui da joj je vanjski svijet bio nepoznanica, Ben-tr
eshyt je izabrala ostati u hramu i poloila zavjet djevianstva. I^rtom
e glumila s
Omm Seti jr.
utim, kraj prie, to jest susret Bcntrcshvt i samog
slu svojih nonih Skrabanja, a koja su ga jako uznemirivala. Njihovi su odnosi zbo
g udnih dogaaja postajali sve napetiji. Jednom je zgodom kod njih odsjeo imamov ot
ac pa jc jedne noi vritei istrao iz leue, viui da je vidio faraona kako sjedi Omm S
krevetu. Poslije tri godine braka. Imam je otiao uhdjcvatj u Irak. No im je mu otiao
, Omm Seti se pieselila, zajedno sa sinom, do velikih piramida u Gizehu (isprva
u ator) tc jc dobila posao crtaa u egipatskom Ministarstvu starina, postavi tako
588 Drevni materiji
Kroz sljedeih je ehradeaet t-acUna asistirala dvojici vodeih cgip Selimu I laasanu
i Ahmedu Fakhrjju, u njihovu opisivanju i iskap? rimlda na ravnjaku Gizehu ) u
Daihuru. Budui daje bila prola sku kolu, Omm Serije bila vjeta crnia, a osim toga je b
ila dragi kao pomo pri pisanju, jer je korigirala i prepravljala izvjetaje i la su
ih Hassan i Fskhry piiali na engleskom. Njezin doprinos cglptnlnd kroz ive tc go
dine, ba kao i njezino znanje, bili su znatni. Di Kelb/ SimpBon, piofeaor egiptol
ogije na Sveuilitu Yale, ostao je pod dl hokim dojmom njezina poznavanja tematike:
Neki ljudi rai patiki jezik itajui ga i slijeva i zdesna, ali nemaju osjeaja za umje
tnost; drugi pak poznaju egipatsku umjetnost, ali ne i jeili F.ady poznaje oboje.
*
Kroz sljedeih jc dvadeset godina asistirala dvojici vodeih egipt Selimu Hassanu i A
hmedu Kakhivju, u njihovu opisivanju i itkapanj ramida na ravnjaku Gizehu i u Da
shutu. Budui da je bili) sku kolu, Omm Seti je bila vjeta crtaica, a osim toga je bi
la dragocjen kao pomo pri pisanju, jer je korigirala i prepravljala izvjetaje i lan
k su ih Hassan i Fakhrv pisali na engleskom. Njezin doprinos egiptoiujjfl
Kelly Simpson, profesor egiptalogije na Sveuilitu Yale, ostao je pod <l\ bokim doj
mom njezina poznavanja tematike: -Neki ljudi n patski jezik itajui ga i slijeva i
zdesna, ali nemaju osjeaja za cgiparsl umjetnost; drugi pak poznaju egipatsku umj
etnost, ali ne i jezik. LX>Tutf Eady poznaje oboje.
Abid
Abid
laku tc sad nala u voljenoj zemlji, Omm Seti- to jc udno - nije smjei krenula u Abi
d, negoje na prvi posjet ekala punih devetnaest godina. ivotu sam imala satno jeda
n cilj., rekla jc, taj je da odem u Abid,. ivim u Abidu te da u njemu budem i poko
pana. Pa ipak mc nero i?v, moje moi stalno sprjeavalo da ga makar i samo posjetim.*
Kad je napokon 1952. krenula na kratki izlet u Abid, spustila jc turi
mu, gdje je provela itavu no palei tamjan i molei se bogovima. Vr
nadu nekakav posao u Abidu. Oni su se nckali. Abid je tada bio zubi no teoce s kua
ma od tlrove opeke, bez struje i vode, u kojem nirko ni znao ni beknuti engleski
. Nee nas iznenaditi sto u Minisrarstvi
imalrali pi
Godine 195., kad je Fakhry zavrio svoj projekt u Dasnuru, n stvo je ipak popunilo
i dalo joj posao u Abidu - da precrtava hrams rdjefe za dva dolara dnevno. Budui
da sc mladi Seti u meduvremci odselio ocu u Kuvajt, sad je mogla slobodno pui. 1
tako je, izuzmen li nekoliko kratkih posjeta mjestima u oIhiLo, proivjela u Abidu
ost rak svojih dana. Nedugo po tvom dolasku ukljuila se u arheoloke r dove koji a
u orkrili ostatke vrta Setijeva hrama - vrta o kojem je it
ivjela je u seoskoj kuici u drutvu itavog slijeda zivutinja - ma
Iako se sad nala u voljenoj zemlji, Omm Seti krenula u Abid, negoje na prvi posj i
votu sam imala samo jedan cilj-, ivim u Abidu tc da u njemu budem i pokoj
Kad je napokon 1952. krenula na kratki i u konaittu Ministarstva starina i smjest
a . mu, gdje je provela itavu no palei tamjat
pumi
le 1954. i
pnsa.
na kinjila letu na od sirove opeke, bez struje i vode, u kojem nitko ni]
Godine 1956., kad jc Fakhry zavrio svoj projekt u Dashuru, mini: stro je ipak pop
ustilo i dalo joj posao u Abidu - da precrtava hrar reljefe za dva dolara dnevno
. Budui da se mladi Seti u meuvreu odselio ocu u Kuvajt, sad je mogla slobodno poi.
I taku je, izuzm li nekoliko kratkih posjeta nêstima u okolici, proivjela u Abi
du tak tvojih dana. Nedugo po svom dolasku ukljuila se u artpuloikc ra] dove koji
su otkrili ostatke vrta Setijeva hrama - vrla o lurjcr
Setijeva ljubovca
Setijeva ljubovca
i dnevniku i samo jednom prijatelju, kolegi i pouzdaniku dr. HannvJ
Setijeva ljubovca
Zemlju. ^ ^ ^
od radosti... Bio jeto osjeaj kao da se napokon vratio netko koga si dusj Sljedei
se posjet dogodio kad se Omm Seti preselila u Kaito. Seri
nisu bile dovoljno bizarne ve same po sebi, Onun Serije objasni i vremenom i obli
kom Setijevih posjeta upravljala stroga moralna Seti se morao vratiti iz zagrobn
og ivota samo zato to je dobio i
doputenje Vijea Amenteta, egipatskog podzemnog svijera, pa s njihovim strogim nadz
orom ljubavnici morali drati strogih prav to, kad ju je Seti posjeivao kao udanu en
u, njihovi su susreti bi
Sljedei se posjet dogodio kad sc Omm Seti preselila u Kairo. Seti |
nuskara
ezdeset godina. Ti si
nisu bile dovoljno bizarne vec same po sebi. Omm Seti jc oblasnih i vremenom 1 o
blikom Setijevih posuta upravljala stroira moralna p
No je li bila jednostavno luda? Tu jc mogunost razmotrila i sama Omm Seti, doputaj
ui da joj je pad niza stube u najranijem dobu ivota moda -lazlabavio kuji araf. Pa ip
ak je njezina linost u svakom drugom smislu, ak i u navedenom iskrenom iskazu, pok
azivala i. Novinar Jonathan Cort, pisac je-
biogranje, raspravi
nnogim
akvi -problemi-, ak ni kad jc rije 0 opseeivtioj elji da zbrl u Egiptu, a ju je elja
samo navela da se posveti cgiptoLofkoj karijeri, u emu je opravo imala puno uspj
eha, napose ako uzmemo u obzir da je rije o rankinji koja ivi i radi sama u islams
koj zemlji. Dr. Michacl Grubcr, taknuti njujoiki psiholog, zamoljen od Cotta da o
cijeni Omm Seri-u priu, zaldroio je da jc ona, istina, ivjela u nekoj svojoj parale
lnoj vaniosti, ali da joj to nije nimalo umanjilo radne sposobnosti u sva-?dncvD
oj realnosti. Naprotiv, loje samo obogatilo njezin normalni i-
Netko je jednom zgodom za Iniranskogavizionankc^ pjesnika i slilca-i VVilliania
Blakea (1757. - 1827.) rekao da je on, dochiie, bio malo -na-ukzo, ali da jc ba kr
oz tu rjukotinu prodrlo svjetlo. Razmiljamo li na iao nain, zakljuit emo da nema bas
nikakva smtsht razglabati o tome -li Omm Seri bila umobolna; zasigurno je mnogo
bolje prKJjcniti njezi-u viziju i doivljaje u skladu s njima samima.
rujuokumentiranije sluajeve to su ih izi iu, a u kojima su sc djeca, napose u dobi
izmeu dvije i etiri gndi-lrtsjeaia uspomena- koje nisu njihove (vidi Uvod u ovo pog
lavlje), je doivjela nesreu od koje su krenuli svi njezini doivljaji, Dorothv v je
imala tri godine. Ako u ovom sluaju nije bila rije o rcinkama-
u,. detalja i koji Mjna svaki birala i o Ci
je da je nitko nikad ruj
moguno
a stube u najranijem dobu fcda razlabavlo koji arat*. Pa ipak jc njezina linost u s
va-om smislu, ak i u navedenom iskrenom iskazu, pokazivala rc dobre uravnoteenosti
. Novinar Jonalhan Cort, pisac je-ne biografije, raspravljao je o mentalnom stan
ju Omm Seti s rmls.r......
i mladima iznio tezu da ji noj dijela mozga, Itu je i konfuzije. U njoj se. dru.
. okolini. Opsje
la dolo
.i-, ne objanjava priu Omm K
takvi -problemi, ak ni kad je rije o opsesivnoi zcui nazivi u Egiptu. I"a ju jc elja
samo navela da se posveti egiptoloskoi kamen, u ranu te rapravo imala puno uspj
eha, napose ako uzmemo u obzir da le njec o .i rankinji koja ivi i radi sama u ul
amskoi zemlii. Di. Michad v-iubcr. .taknuti njujorki psiholog, zamoljen od Cotta
da ocijeni Omm rjcti-iu ptiu, zakljuio je da je ona. istina, ivjela u nekoj svojoj
paraiemoi rvarnosti, ali da joj to nije nimalo umanjilo raone sposobnosti u sva-
.Lit. Ukratko reeno, njoj nije trebala nikakva ni terapija ni psihijatrij-
kn je jednom zgodom za britanskoga vi
na Blakea (1757. - 1H27.| rekai pukao-, ali da je bal kroz IU pukotinu prodrlo s
vjel lian nain, zakljuit emo da nema ba nikakva srr ..' li Omm Seti bila un m "iziju
doivljaje u skladu s njima samima.
Na koncu konca, skandalizira li nas njezina pria mih - tonije, zapadnjakih predrasud
a? Njezin s
:, prisjeala -uspomena koje nisu njihove (vidi Uvod u ovo pnglavlje). ad jc doivjel
a nesreu od koje su krenuli svi njezini rioivijaji, Dorothv ay je imala tri godine.
Ako u ovom sluaju nije bila rije o rei
te da je Omm Seri ena do-itko nikad nije optuio daje laioemu.
ô je li bila jednostavno luda? Tu je mogunost razmotrila i sata moda razlabano koj
i aiaf. Pa ipak je njezina linost u sva-i drugom smislu, ak i u navedenom iskrenom i
skazu, pokazivala znakove dobre uravnoteenosti. Novinar jonathan Cott, pitic jc-:
njezine biografije, raspravljao je 0 mentalnom stanju Omm Seti s igim srrucnjac
ima. Neki je psihijatar specijaliziran za rad s djecom adima iznio tezu da je pr
i padu moda dolo do oteenja oree-dnela moâ. sto je moglo dovesti do -dugotrajne karak
terololkc
Ta ju je elja sam. zapravo imala pui
iedmi
iknikadjc lavela da se
trajan nsje,
jrimala n
eralji. Dr. Mlchael Gruber, Iri psiholog, zamoljen od Cotta da ocijeni Omm Seti-
nu priu, zakljuio je da je ona, istina, ivjela u nekoj svojoj paralelnoj
vot. Ukrarko reeno, njoj nije trebala nikakva ni terapija ni psihijatrij-
Nctkojc jednom zgodom za britaoskoga vizionarskog pjesnika i alika-ra VViuiama B
lakea (1757. - 1827.) rekao daje on, dodue, bio malo -na-pukao. ali daje bas kroz
m pukntmu prodrlo svjetlo. ttazmrsrJBTnu li na slian nain, zakljuit emo da nema ba ni
kakva smisla razglabati o tome jc li Omm Seti bila umobolna; zasigurno je mnogn
bolje procijeniti njezi-
Na koncu konca, skandalizira li nas njezina ptia toliko samo zbog naih - tonije, za
padnjakih predrasuda? Njezin e sluaj dobro ukla-
naeiju, a u kojima su se djeca, napose u dobi izmeu dvije i etiri godine, prisjeala
-uspomena' koje nisu njihove (vidi Uvod u ovo poglavlje). Kad jc doivjela nesreu
od koje su krenuli svi njezini doivljaji, Dorothv Eady je imala tri godine. Ako u
ovom sluaju nije bila rije n reinkarnaciji kao takvoj, nije li onda Omm Seti info
rmacije u prolosti primala na
ivi njezinih doivljaja kojima i ljubavna veza sa Scujcm, nisu moda samo lucidni in
ll......j
je ona doivjela neto slino onome sto je doivio arheolog; BI igli koji je rekao da su
mn pri iskapanjima Glastonburvja pomogli glaH vi. prijateljski nastrojenih duhova
, (vidi odjeljak Avalontka dr
No bez obzira kako Omm Seti do top dola, ro moemo zakljui svemu to je tvrdila da -zna
. o starom Egiptu? Nitko nikad ni formalni popis i provjerio to su kasniji dokazi
potvrdili ili pobili. Njezi najpoznatija tvrdnja, naime ona o postojanju vtta u
hramu u Abidu mnogo od svoje snage kad shvatimo da su praktiki jvr egipatski hr
imali vrt. Pa ipak, teko da moemo oekivali da bi joi godine 1908. -kie u doba kad j
e egiptologija bila tek u povojima dijete. Osim toga imamo jo i rije dr. EIZeinija
, koji jer* niim a i inspektorima starina, sudkitLicima orkria vrtova u Abidu. di
ona ne samu precizno ukazala na njegovu lokaciju nego ih odvela i do nela ispod
sjevernog dijela hrama. ini se, tovie da u sluaju tog lokaliteta posjeduje nekakvo -e
sto curilo.. Ona je os toga u vie navrata o bramu ustvrdila jo neto - da ispod njeg
a lei riznica s itavom knjinicom povijesnih i vjerskih zapisa. Ako hi s< nem otkrilo
, bila bi to arheoloka senzacija prema kojoj bi Tutankh
za njezinim naputcima pa je potraio.
Za razliku od njezinih proricanja o lokaciji vrta i tunela - kuja s tekla iz -vl
astitih sjecanja - njezina tvrdnja u skrivenim komora knjiicom navodno je dola ugla
vnom iz razgovora s faraonom Sci Ulomci tih razgovora, zabiljeeni u njezinu ta'rm
m dnevniku, objavljcl su u Cotrovoj biografiji pa bili plod fantazije ili ne, sv
akako su na] to. Oni nas uvode u Serijeve nazore o mnngocniu, od spolnog im moguno
sti leta u svemir, koji Seri, ini se, si.iatra -zlom. (Inu sluajnost da kratka znan
stvenog programa traganja za izvanzemaljski ivotom glasi upravo SETI.)
Kad jc rije o Setijevim specifinijim arheolokim tvrdnjama, i daje rekao Omm Seri da
on nije sagradio Oairion u Abidu i da on c iz mnogo starijeg vremena. Seti jc ta
koer ustvrdio da jc Sfinga dena za boga Horusa i da je mnogo starija od vladavine
faraona K (oku 2500, pr. Kr.), za kojeg se obino smatra da ju je sagradio. Neki
rani egiptolnzl vjerovali u oboje i to je vjerovanje kasnije bilo oivljenoH m knj
igama. Mnogi bi se dananji egiptolozi moT u Kcfrcna (Liko
neki drugi nain? Da najnCTJerojalniji dijelovi njezinih dktzhdjaja, m kojima i lj
ubavna veza sa Setijem, nisu moda samo lucidni informal ni snovi koje ona nije zn
ala drukije ni osmisliti ni protumaiti? McJ je ona doivjela neto slino onome to je do
io s koji jc rekao da su mu pri iskaptnjima Glactnnhu vi prijateljski nastrojenih
-duhova (vidi odjeljak, ovom poglavlju).
No bez obzira kako Omm Seti do toga ula, im svemu itoje tvrdila da .zna o starom Eg
iptu? Nitko nikad nije napral formalni popis i provjerio to su kasniji dokazi pot
vrdili ili pobili. NjezF najpoznatija tvrdnja, naime ona o postojanju vrta u bum
u u Abidu, mnogo od svoje snage kad shvatimo da su praktiki ivi egipatski hrai im
ali vrt. Pa ipak, teko da moemo oekivati da bi joi godine 1908. klc u doba kad jc c
giptc4ogija bila tek u povojima - to moglo znati ji dijete. Osim toga imamo jo*
i rije dr. El Zeinija, koji jc razgovarao s nicima i inspektorima starina, sudkmi
ciina otkria vrtova u Abidu, ona ne samo precizno nkazala na njegovu lokaciju neg
o ih odvela i do M nela ispod sjevernog dijela hrama. ini tc, tovie, da su joj svi
pri: da u sluaju log lokaliteta posjeduje nekakvo -esto utila. Ona j toga u vie navra
ta o hramu ustvrdila jo neto - da ispod njega lei ta riznica s itavom knjinicom povij
esnih i vjerskih zapisa. Ako bi
nitko ni
m naputr,
posfJJ
rekla iz -vlastitih sjeanja - njezina tvrdnja o skrive knjiicom navodno je dola ugla
vnom iz razgovora s fi Ulomci tih razgovora, zabiljeeni u njezinu ta'nom dm su uC
ortovnj biogiaiijipa bili plod fantazije ili ne, svakako su nap
sluajnost da kratica znanstvenog programa traganja z ivotom glasi upravo SETI.)
Kad je rije o Setijevim specifinijim arheolokim tvrdnjama, re da je rekao Omm Seri
da on nr/t sagradio Osirion u Abidu i da on pc e iz mnogo starijeg vremena. Seti
je takoer ustvrdio da je Sfinga sa|
ta boga Horusa i daje mnogo starija od vladavine faraona KefreoB
(oko 2500. p
za kojeg sc t
b je vjerovunj . Mnogi bi sc Kefrena (ka.
ju jc sagradio. Neki si
neki drugi nain? Da najncirjcipjatniji dijelovi njezinih doivljaja, rr. kojima i l
jubavna veza sa Setijem, nisu moda samo lucidni inform. ni snovi koje ona ruje zn
ala drukije ni osmislili ni protumaiti? M> je ona doivjela neto slino onome to je doi
o arheolog Bligh B. koji je rekao da su mu pri iskapanjima GLutonburvja pomogli g
h vi* prijateljski nastiujcmh -duhova (vidi odjeljak Avalcfriakadsuzb ovom poglav
lju).
No bez obzira kako Omm Seti do toga dola, to moemo zakljiî svemu Stoje tvrdila da
-zna. o starom Egiptu? Nitko nikad nije napi formalni popis i provjerio to su kasn
iji dokazi potvrdili ili pobili. Nje?
mnogo od svoje snage kad shvatimo da su praktiki ivi egipatski hran imali vrt. Pa
ipak, teko da moemo oekivati da bi jo godine 1908. -kle u doba kad je ejriptolDgija
bila tek u povojima - to moglo znati c dijetc. Osim toga imamo jo i rije dr. El Z
einija. koji je razgovarao - -nicima i inspektorima starina, sudionicima otkria v
rtova u Abidu,. mu ne samo precizno ukazala na njegovu lokaciju nego ih odvela i
d. nela ispod sjevernoj; dijela hiama. ini sc, tovie, da su joj svi prizn: da u tr
uaju tog lukaliteta posjeduje nekakvo -esro utilm. Ona je i toga u vie navrata o hra
mu ustvrdila jo neto - da ispod njega lezi t riznica s itavom Irnjinkom povijesnih i
vjerskih zapisa. Ako bi se t. neto otkrilo, bila bi to arheoloka senzacija prema
kojoj bi Totankha:i nova grobnica bila prava sirnica. Naalost, ini se da ba nitko n
ije jv. za njezinim naputcima pa je potraio.
Za razliku od njezinih proricanja o lokaciji vrta i tunela - koja su tekla iz -v
lastitih- sjeanja - njezina tvrdnja o skrivenim komorai-i knjiicom navodno jc dola
uglavnom iz razgovora s faraonom Serija Ulomci tih razgovora, zabiljeeni u njezin
u ta'nom dnevniku, objavi su u Cottovoj biografip pa bili plod fantazije ili ne,
svakako su napcK vo. Oni nas uvode u Sctijcvc nazore o nuugocmu. od spolnog mora
l..
u:, koji S
,.. (Iror
shkajnosr da kratica znanstvenog programa rraganj ivotom glasi upravo SETI.)
Kad jc rije o Setijevim specifinijim arheoloki daje rekao Omm Seti da on nj sagradio
Osirion u Abidu i da on eiz mnogo starijeg vremena. Seti je takoer ustvrdio daje
Sfinga enazaboga Horusa i da je mnogo starija od vladavine faraona Kefir, (oko 25
00. pr. Kr.), za kojeg se obinu smatra da ju je sagradio. N<
nnogim neakademskim knjigama. Mnogi bi se dananji egiproloii
i.a (kab
Arheologija i nadnaravno S9t
elavlju Graditeljska.
rtacijc, moda kakvog sruderrtapsihologijei povijesti tebi nam mogla ikrio dati v|
ercu|u sliku egiptoloSkih ideja Omm Seti. Sve do tada, na-st, raspolagatemo samo
ogranienim brojem malenih uvida to ih je u egipatske obiaje i itanje tekstova, kao i
naizgled pouzdanom po-
vakako je za aljenje to tako zanimljivu osobu nikad nisu formalno irali parapsiholo
zL Zbog toga raspolaemo samo anegdotalnim pria-0 neformalnim provjerama. Omm Seti
je ispriala priu kako je, pri-......iz Ministarstva
inokigrje i povi
tlom niezimh pieviama o Abiusltom vr avakako le za zalteHjc sto tako zziumuiv tira
u parapsihurozi. Zbori mga raspoiazei
rzinu intuiciju upleo i nepatvoreni naraisormalni element? Jc li larnaciji, kako
je satna vjerovala, ili jc primala dojmove ta proSlol in koji nije moÎ shvatit
i pa ih protumaila kako je jedino zn
bi zluvijck tati zagonelka. SU:, da e ,a. ma gdje b,la-| o <e daje, kô je i planiral
u Amentctu (egipatskom za
ED6AR CAYCE I ATLANTIDA
iz rarujih ivota. Tajnica bi zapisivala ive sm hi pritom izgovor
maze. jer su nastavili dolaziti, iako bismo se mogli upirati |esu li vizionarski
savjeti bainvifekbflijako korisni. Tako jc on jednom zgodifl mrtav hladan infbr
mu*>ncfcfi roditelje daje njihov sin. Sro su ga di terapiju, u rangim zrTOUnb Alek
sandar Veliki lThomas (enen ih je onda navesti da kasnije od njega oekuju malo pr
evie.
LI arhivi se sauvalo ne manje od 2S0O Cavccovih .ofitanja ito| izvuenih iz 1600 poj
edinaca. Od toga je u oko 70(1 sluajeva bilar
BOO Drevni misteriji
Drevni misteriji
hijena i naena u poglavlju Izgubljene zemlje i katastrofe), lakos
ma i neposredno upoznao, budui daje vjerovao kako je neko bio nik imena Ra Ta te d
a je oko 10 500. pr. Kr. vladao na Kavkaskor (na jugu dananje Rusije i u Gruziji)
. Predosjeajui slom Arlanr
to jest knjinicu u kojoj se sauvala mudrost Atlantide. Do tog pak sJ venog blaga v
odi tajni.prc4azs poetkom u jednoj Sfinginoj api.
I bas je u tim podrujima bijega - Egiptu, Maroku, Pucncjim; tanskom Hondurasu i p
o itavoj Ameriti - Caycc i predvidio da
ustvrdio 1932. (oirame br. JM^kad ie rakoetnikao da su Bahi danas viauiv- dio toe
izgubljenog kontinenta, otiedece ie godine us da su se narp.si Koil biljee kako i
zraditi smrtonosnu atlantidsku s
i l
inadenau poglavlju Izgubljeni ntidani uspjeli pobjei i osnova I je rije o posljedn
jim danima
0. pr. Kt.
u kojoj
u Gruziji). Predosjecaji oda da.ode u Egipat, gdje je izgradio Sfii ige su pak n
apravili podzemnu Pismi " sauvala mudrost Atlantide. o tog j jni prolaz s pocerkom
u jednoj Sfinginoj api-" ujima bijega - Egiptu, Maroku, Piteneji po iravoj Americi
- Cavce i predvidio zi o izgubljenoj [atlantidskoj] civdizaeiji e br. 364-3), ka
d je rakodcr rekao da
si-i koji biljee tak nog kamena joS sa mirim dijelu Atlani
Stoje Cayce mislio, kad e se ti natp Uje zato 1940. naveo i nenunk'kad e Ltlantide
potonuo kraj Bimifuja: Pose
Kad je rije o posljednjim danima Atlantide, ini se j.i . ma i neposredno upozna
o, budui daje vjerovao kako ]i: lilk.jl. 'i i '^l nik imena Ra Ta te daje oko 10
500. pr. Kr. vladao na Kavkazom g(
Ta je rekao dijelu svog naroda da ode u Egipat, gdje je izgradio Srini Veliku pi
ramidu. Kraj Sfingc sa pak napravili podzemnu Pismohrar to jest knjinicu u kojoj s
e sauvala mudrost Atlantide. Do tog pak si venng blaga vodi tajni prolaz s pocerk
om u jednoj Sfinginoj sapi.
I ba je u tim podrujima bijega - Egiptu, Maroku, Pirenejima, 1 tanskom Hondurasu i
po itavoj Americi - Cavce i predvidio da 4 ii dokazi o izgubljenoj [atlantidskoj]
civilizaciji'. Ti
.tvrdio 10'
Arlanti
oekuj,
Pod muljem vjekova
Pod muljem vjekova
Pod muljem vjekova
Koliko god Cavccova proroanstva zvuc
najveeg otoka u Bahamima. Objavljene su fotografije nedvojbeno ptl sjeale na potop
ljene zgrade. Alije potom uslijedilo jo roga, i to'68-
Dmitriju Rebikofru, priznatom strunjaku za podvodnu fotografiju, i 1968., zajedno
sa zoologom dr. Mansonom Valentineom, koji jc ve; nama obilazio Rab ime u potraz
i za izgubHenim civilizacijama, istra; lokalitet kraj Androsa i rako otkrio zgra
du veliku otprilike 30 s 22 n
ijvccg otoka u Bahamima. Objavljene su fotogtanje nedvojbeni ?ale na potopljene zg
rade. Alije potom uslijedilo jo toga, i to '68 ii kako je Cayce i prorekao. Brush
i Adams su svoje fotografije pokaJ mirriju Rebikofru, priznatom strunjaku za pod
vodnu fotografiju. Ofl
1967.
h. Mani
n, koji je
lokalitet kraj Andmsa i tako otkrio zgradu veliku otprilike 30 s 22 m svu obrasl
u u morsku travu. Valentine, koji je prije sudjelov.
1967. dobila zapanjujuu potvrdu kad su piloti Robert Bru^h i Ti Adams opazdi i iz
zraka snimili pravokutnu strukturu uz obalu Andn
sjeale na potopljene zgrade. Alije porom uslijedilo JO toga, i to '68. i' ba kako j
e Cavce i prorekao, Bmsh i Adams su svoje fotografije poka^ Dmitriju Rebikolfu,
priznatom strunjaku za podvodnu fotografiju. O 1968., zajedno sa zoologom dr. Man
sonom Valcnrineom, koji je ve gc
izioBahs
sigurnije bi ob|asnjenje svega toga buu oa su ronioci postali rtve . nog puansrvaj
Istodobno ni mnogi medin proululi gdie le Cav. rrjll negL d kn Po \al n
Un BmnpoadDi7l I. kn
Konac puta
a. Godine 1971. nckijcprofeLnalni geolog izjavio kak 10 nastaloj vapnenaknj obalnoj
formaciji*, ispucaloj i i ia je srvorUa dojam velikih, zaobljenih graevnih bloko
1
a. Ako je
onda ne bismo smjeli oekivati da e se zrnca i mi stijene nastavljati iz blokauhlok
. No ipak se pokazalo daje b
la prije samo dvije do ni tisue godina - Sto je v dina, koje navodi Cavce (ili 28
000, kobko se hoe Huffstickleru]. Osil
roga se pokazalo da jc onaj ailno razvikan zavijutak na roj cesti nastao zahvaljuj
ui tome to st razvio na otm skrcnutom dijelu obale - a toj krivini jako slii i dananj
a obalna crta (vidi kartu).
Biminijska je cesta oito nastala u pliaku stare obale i ro prije samo nekoliko tisua
godina. Sto se pak rie podvodnog uhrani a- kraj And rosa, a od kojeg jc jvc i poel
o, atlanlolog David Zinkjc u njemu upravno prepoznao spremite za spuve napravljeno
1930-ih godina. (Velcntinc-ova pretpostavka da je njegova dubina dokaz njegove
velike starosti bi-
uaJSp.
. obraeni kamen s utorom u etilu lastavljcg repa., la i amorfni komad mramor koji je
, bar za oko vje-i isklesana, ali erodirana glava jaguara. Dvije laste, popravit
i jedno loe ljeto. Bez ostalih nalaza koji bi <t, ti su se predmeti mogli proglas
iti i samo dijelom bavastih kamenova, pro-
sa brodskog balasra. Za u blizini, utvrdilo bal t< a stupovi, kemijska jc an
Iako su
uza pokazala da su izraeni od bero-tolju. Da jc podruje Biminija bilo istaknuto sredit
e Adantide, kao to vjeruju Ciyce i njegovi lljedbcnici, zacijelo bismo pronali neto
uvjerljivije od dvosmislenih mrvica dokaza, kakve su dosad skupljene. Mogli blt
mn u najmanju ruku oekivati da su Arlanriani ostavili bir neki stih (ako ve ne i ko
ju odbaenu tclcvi-
na iminiju ripian primjer ui Adams, piloti koji ni 1967. opazili onu strukturu na
Androsu, letjeli su nad tim podrujem lato to su oekivali da e bal te godine otkriti
tragove Atlantide. Obojica ni bili lanovi Cayceova Udruenja za istraivanje i prosvj
eivanje - a ito ni izvjetaji o potvrdi Ca^ceova proroanstva esto preuivali - te ni o
jeli da se to prije doepaju, kako su vjerovali, najveeg arheolokog otkria stoljea. Pot
om su u sve to opleli Rebtkorra, koji je dalje upleo Valentinea. lako Valentine
veli da jc on prije otkria Biminijske ceste ve petnaest godina po Bahamima traio pret
povijesne osratke,ipakje sasvim jaeno da se njegovo traganje poslije onog prvog
otkria na Androsu pojaalo. A onda su uslijedili Zink i svi osta-U. Da nije bilo Ca
vceovih prorostava, teko da bi itko otkrie na Baha-ma Banksu i uope povezao e Atlan
tidom. Priobalni pliaci diljem svije-
gtadova. Moda bi nas uiatinu trebalo zauditi samo to in unaro tolikim ronjenjima u
podruju Biminija u proteklih trideset godina nije otkriven
niogaj.
ra koji je
ivijeg repu. a. Dvije laste,
:ana, ah erodirana glava jaguara icutim. ne mogu popraviti jedno lole ljeto. Bez
osta' i smjestili u kontekst, ti su se predmeti mogli proglasi ubaenoga brodskog
halasta. Za nekoliko se bavastih kamenova, pro-adenih u blizini, utvrdilo ba to. l
ako su ih atlantolozi smatrali fra-menrima stupova, kemijska je analiza pokazala
da su izraeni ud beto-a kakav se lijevao u devetnaestom stoljeu. Daje podruje Bimi
nija bilo ktaknuto srediste Atlantide, kao to vjeruju Caycc i njegovi sljedbenici
, acijelo bismo pronali neto uvjedjivije od dvosmislenih mrvica doka-a, kakve su d
osad skupljene. Mogli bismo u najmanju ruku oekivati da navili bar neki stih (ako
ve ne i koju odbaenu televi-
Istina je. meutim, da je itava ta saga o atlantidskim nalazima na Biminiju tipian pri
mjer umjetno ispunjenog proroanstva, Brush i Adams, piloti koji su 1967. opazili
onu strukturu na Androsu, letjeli su nad tim podrujem zoro to su oekivali da c bas t
e godine otkriti tragove Atlantide. Obojka su bili lanovi Cavccova Udruenja H istr
aivanje i prosvjeivanje - a sto su izvjetaji o potvrdi Cavccnva proroanstva esto pre
i - rc su oiro eljeli da se sto prije doepaju, kako ni v jcTovali, najveeg arheolokog
otkria stoljea. Potom su u sve n> upleli Rebikoffa, koji jc dalje upleo Valentine
a Iako Valentine veli da je on prije otkria Biminijske ceste ve petnaest godina po B
ahamima traio pretpovijesne ostatke, ipak je sasvim jasno da se njegovo traganje
poslije onog prvog otkria na Androsu pojaalo. A onda su uslijedili Zink i svi osta
li. Da nije bilo Cavceovih prorostava, teko da bi itko otkrie na Babama Banksu i u
ope povezao s Adantidoro, Priobalni pliaci diljem svijeta obiluju kuriozitetima, o
d geolokih pojava pa sve do potonulih uma i gradova. Moda bi nas uistinu trebalo zau
diti samo to to unato tolikim ronjenjima u podruju Biminija u proteklih trideset go
dina nije otkriven
toga k pokazalo daje onaj silno razvikan zavijutak na toj ccsli zahvaljujui rome s
to se razvio na otro skrenurom dijelu obale -; vini jako slii i dananja obalna crta
(vidi kartu).
Biminijska je *ccsta< oito nastalau pliaku srare obale i topt nekoliko tisua godina
, to se pak tie podvodnog hrama- kraj aa. s od kojeg je sve i poelo, atlanrolog Davi
d Zink je u niemu i prepoznao spremite za spuve napravljeno 1930-in godind. (Vt ov
a pretpostavka da je njegova oubina dokaz nicgovc venkc st,i
meutim, ne mogu pop a jedno i" b
ih smjestili u kontekst, ti su se predmeti mogu proglasiti i samo uuelom izbaenog
a brodskog balasta. Za nekoliko se bacvasuh kamenova, pronaenih u blizini, utvrdi
lo bas ro. lako su ih arlanrolozi smatrah fragmentima stupova, kemuskaje analiza
pokazala da su izraueni ou betona kakav se lijevao u devetnaestom stoljeu. Daje
podruje Biminija bilo istaknulo sredite Atlantide, kao ro vjeruju Cavce i njegovi s
ljedbenici,
za, kakve su dosad tkuptjede. Mogli bismo u najmanju ruku oekivati da su Atlantid
ani ostavili bar neki stih (ako ve ne i koju odbaenu televizijsku antenu).
ta saga o
nad tim podrujem tate to su oekivali da e ba te godine otkriti tragove Atlantide. Obo
jica su bili lanovi Cavceova Udruenja za istraivanje i prosvjeivanje - a to su izvjeta
ji o potvrdi Cayceova proroanstva esto preuivah - te su oito eljeli da se to prije
, kako su vjerovali, najveeg arheolokog otkria stoljea. Potom su u sve to upleli Reb
ikoffa, koji je dalje upleo Valentina, lako Valentine veli da je on prije otkria
-Biminijske ceste ve pernaesr godina po Bahamima traio pretpovijesne ostatke, ipak
je sasvim jasno da se njegovo traganje poslije onog prvog otkria na Androsu pojaal
o. A onda su uslijedili Zink i svi ostali. Da nije bilo Cavceovih prorostava, tek
o da bi itko otkrie na Baha-ma Banksu i uope povezao s Atlantidom. Priobalni pliaci
diljem svijeta obiluju kuriozitetima, od geolokih pojava pa sve do potonulih tu
ma i gradova. Moda bi nas uistinu trebalo zauditi samo to ro unato tolikim
Sad lud x mulj vjekova ponovno i legao na ostatke Poscidije, nam je vidjeti da bi u
nalazi s Biminija - ak i kad bi bib autentic Cavceovim predvianjima slagali tek vrl
o zaobilazno. Promatramo li kontekstu drugih njegovih oitanja, postat e nam jasno
da njegovo rotvo zapravo govoti o uzdizanju dijela Atlantide u podruju Bimic ro u
okviru itavog niza ailnlh geolokih promjena. One su trebale .u oka. preobraziti Eu
ropu, izvrnuti najvei dio Japana u more, raskolit padnu Ameriku te iz Pacifika, b
oi kao i iz Atlantika, izdii potopi kopno. Taj je proces trebao poeti 1958., a pos
lije masovnih se kara 1976. povezao s drugim Kristovim dolaskom 1998. Valjda vam
ve i injenica da ovo citate dovoljno govori o tome da se Cavce grdno prevaifl
Moda jc jedino Judo koje moemo stvarno povezati s EdgaromCaysj om broj ljudi koji
su imalo povjerovali njegovim udnim izjavanu a o ovjeku knji tvrdi da je proli ivot
proivio kao Ubijao Luci nuvuzavjemog lijenika Luke, to jest kao pravi autor evanelj
a koje 5. greno pripisuje njegovom stricu? ] koji jc rekao daje bio s. i gospodom
Lot. na sam dan kod se na Sodomu i Gomoru stutiLivai nebesa (vidi odjeljak Snrla
iBt Gomon u poglavlju liûblfrnr irm hstastiafc}? O autorima poput Grahama I lan
eocka dovoljno govori vA to da je, piui 1990-ih godina, smrtno ozbiljno naveo Cavc
covo datira Sfingc u doba Atlantide*, kao i njegovu fantaziju u arlanridskoj -pis
rr hrani, skrivenoj pod platoom Gizeha (vidi odjeljak Zagonetka Sfing<S pogkvlju
Gra^teljika csjiU). Daji
Sad kad se mulj vjekova* ponovno slega nam je vidjeti da bi se nalazi s Biminija
-1 Cavceovim predvianjima slagali tek vrlo za kontekstu drugih njegovih oitanja, p
ostat t rotvo zapravo govori 0 uzdizanju dijela Arli
jjropu, izvrnud najvei dio Japana u mon e iz Pacifika, bal kao i iz Atlantika, iz
d! es trebao poeti 1958., a poslije masovni! ugim Kristovim dolaskom 1998. Valjda
v
om broj ljudi kop su imalo povjerovali njegovim udnim izjavat i o ovjeku koji rvtdi
da je proili ivot proivio kaoLibijac Lucije, i> novozaijcmog lijenika Luke, to jes
t kan pravi autor evanelja koje se gicno pripisuje njegovom stricu? I koji je reka
o da je bio s gospoini i gospoom na sam dan kad se na Sodomu i Gnronni nebesa (vidi
odjeljak titio I Gotsora u poglavlju bgabbene zc knastroft)? O autorima poput Gra
hama Hancocka dovoljno go roda je, pijui 1990-ih godina, smrtno ozbiljno naveo Ca
vtcovo Stinge u doba Atlantide, kao i njegovu rantaziju u atlantidskoj pisrHJ hrani
* skrivenoj pod platoom Gizeha (vidi odjeljak Zagonetka Sfin poglavlju Gnditdjik
auda} Daje Cavce bio u pravu, onda ni Han. ni drugi autori koji su ga nedavno pon
ovno utkrdi ne bi uope bili
Sad kad se mulj vjekova- ponovno slegao na ostatke Poteidijr
Cavceovim predvianjima slagali tek vrlo zaobilazno. Promatramo kontekstu drugih n
jegovih oitanja, postat e nam jasno da njegovi. rotvo zapravo govori o uzdizanju di
jela Atlantide u podruju Bitni 1 to u okviru itavog niza silnih geolokih promjena.
One su trebale u
padnu Ameriku te Iz Pacifik, bal kao 1 iz Atlantika, izdii potopi . kopno. Taj je
proces trebao poeti 1958., a poslije masovnih se kalani 1976. povezao s drugim Kr
istovim dolaskom 1998. Valjda vam ve 1 >. injenica da ovo itate dovoljsho govori 0
tome da se Cavce grdno prei..
Moda je jedino udo koje moemo stvarnu povezati s Edgarom C, 1 om broj ljudi koji su
imaJo rvjerovali njegovim udnim izjavama. i o ovjeku koji tvrdi daje proili ivot proi
vio kao Libijac Lucije,
greno pripisuje njegovom stricu? 1 koji je rekao daje bio s gospodi'i. i gospodom
Lot na sam dan kad sc na Sodomu i Gomoru atutila nebesa (vidi odjeljak Sodosna i G
rano u poglavlju Izgubljen itm ka4urxDn;)PO autorima poput Grahama Hancocka dovolj
no govori to da je, piui 1990-ih godina, smrtno ozbiljno naveo Cavceovo datir Sfin
geu -doba Atlantide, kao i njegovu rantaziju u atlantidskoj pi-: hrani, skrivenoj
pod plamom Gizeha (vidi odjeljak poglavlju Graditeljska uda). Da je Cavce bio u p
ravu, ni drugi autori koji su ga nedavno ponovno otkrili ne
AVALONSKA DRUBA
AVALONSKA DRUBA
AVALONSKA DRUBA
stonburyju. Proeta povijeu, Glastonburvjska opatija u Somersctu r dvojbeno je jedan
od najveih spomenika kranstva. Za nju rilo i daje najstarija crkva u Europi.
Kralj Ina, jedan od najranijih vladari anglosaksonskog kraljevsrl Wessexa, ruje
poetkom devetog stoljea podigao crkvu, ali Clastr je u tom trenutku ve bio sveto tl
o. Prije Inina doba, tu je stajala m: vena Stara crkva., okupljalite krana kroz nebr
ojene godine, a koja I picivjela sve do pozira 1184. Predaja veli da jc ra prva c
rkva nasrala dl udesan nain, i to ve u prvim danima kranstva. Li. kako to veli i Dmmta
atrh, to jest ivotopis sveca iz desetog stoljea koji je obnovio op
stonburvju. Proeta povijeu, Glistonburyjeka opatija u Somersei dvojbeno je jedan od
najveih spomenika kranstva. Za nju se ak rilo i da je najstarija crkva u Europi.
Kralj Ina, jedan od najranijih vladara anglosaksonskog kralji Wessaa, tu je poetk
om devetog stoljea podigao crkvu, ab Glasro je u tom trenutku ve bio sveto tlo. Pr
ije Inina doba, tu jc stajala ma vena -Stara crkva*, okupljalite krana kroz nebroje
ne godine, 1 koja I preivjela sve do poJars 1184. Predaja veli da je ta prva crkv
a 1 udesan nain, i to ve u prvim danima kranstva, ili, kako to DurutoHBo, to jest ivot
opis sveca iz desetog stoljea koji je obn
stonburvju. Proeta povijeu, Glastonburvjska opatija u Sumcrsctu i-dvojbeno je jedan
od najveih spomenika kriansrva. Za nju se ak gm rilo i da je najstarija crkva u Eu
ropi.
Kralj Ina, jedan od najranijih vladara anglosaksonskog kraljevi VVcsscsa, ru je
poetkom devetog stoljea podigao crkvu, ali Glastonbi jc u tom trenutku ve bio sveto
rio. Prije Inina doba, tu jc stajala malj. vena Stara ctkva*. ukuptjalire krana kro
z nebrojene godine, a koi. preivjela sve do poara 1184. Predaja veli da je ta prva
crkva nastali udesan nain, i to ve u prvim danima kranstva. Hi. kakoro veli Z. Onra t
o jest ivotopis sveca iz desetog stoljea koji jc obnovio o
sad ve alosno ruiicvnog mjestu. Sve je tu kanilo uinili pod vodstvom posebnog Odbor
a somersetskng arheolokog i prirodoslovnog drutva, u nadi da c tako doi do tragova d
avne slave* Jto e oito uznemiriti gla-
Isa imenovala je Vijee skrbnika i ono je odluili sad ve alosno ruevnog mjesta. Sve je
to kan posebnog Odbora nmerseokog arheolokog i prirodoslovnog. nadi da c lako doi
do tragova davne slave, Sto c oito uzna
Frederick Bligh Bond
Xo tko c stati na elo te vane operacije? Oili je kandidat bio Frederick Bligh Bond,
arhirekt specijaliziran za crkve od etrdeset i nekoliko godina! s malim meom u Bri
stolu, Bio je strunjak za obnovu starih crkava, a osim toga i gorljiv arheolog. Z
ato je u svibnju 1908. i dobio dozvolu da moe poeti iskapanja na zemljUtu opatije.
Od 190R_ pa nadalje Bond je poveo niz kampanja u kojima su vana otkiia slijedila j
edno za drugim, lako nije otkrio nikakve ostatke Staic crkve, vjerojatno zato to
su bili uniteni u doba ive graditeljske aktivnosti opata Berea, ipak je uspio loci
rati dvije vane, ali izgubljene srednjovjekovne graevine, naime Edgarovu kapelu i
kapelu Nae Gospe od Lorerta. Njegovo su konano i krajnje neobino otkrie bili tragovi
prstena sastavljenog od dvanaest cirkularnih pustinjakih elija sagraenih oko one p
rve crkve sv. Josipa od Arimateje. Zvui nevjerojatno, ali njima supripisili staro
st veu nego caki Staro] crkvi, koju je Bond smjestio u drugo stoljee. Po tome bi t
a kruna kapela bila najstarija kranska graevina na itavome svijetu, sto bi onda na dr
amatian nain dokazalo istinitost glastonnurvjskih predaja o Josipu i zbog koje bi
povijest rane crkve morala biri napisana porve iznova.
jednog od najveih arheologa na svijetu?
Ve su se na samom poetku iskapanja pojavila nezgodna pitanja o Bondovu nainu rada.
Jednu se ticalo njegove sklonosti da prekorai svoja ovlatenja. Njegova je pozicija
bila neplaena i bez ikakve stvarne moi, ali je Bon ve od samog poetka, tim se bacio
na posao, poeo umiljati daje rije o neemu daleko vckbnijem. zbog ega je nerado primao
No tko c stati na elo Te vazne operacije? Oiti jc kandidat bio Ficdcrick RTigh Bon,
arhitekt specijaliziran za crkve od etrdescl i nekoliko godina i 5 malim uredom u
Bristohl. Bio je strunjak za obnovu starih crkava, a osim toga i gorljiv arheolo
g. Zato je u svibnju 1908- i dobio dozvolu da moe poeli iskapanja na zemljitu opati
je.
Od 1908. pa nadalje Bond je poveo niz kampanja u kojima su vana mkrica slijedila
jedno za drugim. Iako ruje otkrio nikakve ostatke Stare crkve, vjerojatno zato S
to BU Uli uniteni u doba ive graditeljske aktivnosti opata Berea, ipak jc uspio lo
cirati dvije vazne, ali izgubljene srednjovjekovne graevine, naime Edgarovu kapel
u i kapelu Naic Co^pc ud
oko one prve crkve sv. Josipa od Arimatejir- / > nia
su pripisati starosr veu nego ak i Staroj crki i. I- i_ |i u
drugo stoljee. Po tome tfl ta kruna kapela Hila oajhranja kranska gra-
>st glastouburvjskih pr
,ojotipuizbagkojel
lito ga ne slave kao
Kako je Bond dniao do tih neobini! jednog od najveih arheologa na svijetu?
Ve su se na tamom poetku iskapanja pojavila nezgodna pita Bondovu nainu rada. Jedno
se ticalo njegove sklonosti da prekorai ia ovlatenja. Njegova je pozicija bila ne
plaena i bez ikakve stvarne i, alijc Bond vr od samog poetka, im se bacio na posao, p
oeo sijati da je rije o neemu daleko velebnijem, zbog ega je nerado pr
Bon se odmah sukobio 9 VVilliBmc arhitektom, kojeg su skrbnici zaduili da obnovi t
< Bond je posto-poto elio doznati preciznu duzinu
na i s malim uredom u Briatolu. Bio je strunjak za obnovu starih crkava, a osim t
oga i gorljiv arheolog. Zato je u svibnju 1908. i dobio dozvoJu da moe poeti iskap
anja na zcmljiltu opatije.
Od 1908. pa nadalje Bond je poveo niz kampanja u kojima su vana otkria slijedila j
edno za drugim, lako nije otkrio nikakve ostatke Stare ukve, vjerojatno zato Bto
iu bili uniteni u doba hrc graditeljske aktivnosti opata Bcrca, ipak je uspio loc
irati dvije vane, ali izgubljene srednjovjekovne graevine, naime Edgarovu kapelu i
kapelu Nae Gospe od Lorctta. Njegovo su konano i krajnje neobino otkrie bili tragov
i preko one prve crkve (V. Josipa od Arimateje. Zvui nevjerojatno, ali njima
.a pnpisal
hi nego ak i Staroj crkvi, koju j<
drugo stoljee. Po tome bi ta kruna kapela bila najstarija kranska graevina u itavome s
vijetu, stubi onda na dramatian nain dokazalo istinitost glastonburvjikih predaja
o Josipu i zbog koje bi povijest rane crkve
Kako je Bond doiao do tih neobinih otkria i zasra ga ne slave kao jednog od najveih
arheologa na svijetu?
Ve su sc na samom poetku iskapanja pojavila nezgodna pitanja o Isondnvu nainu rada.
Jedno se tkalo njegove sklonosti da prekorai svoja ovlatenja. Njegova je poziciji
bila neplaena i bez ikakve stvarne moi, ali je Bond ve od samog poetka, im se bacio
na posao, poeo umi-
Bond se odmah sukobio i Williamo
Vanost je tog naizgled beznaajnog detalja za Bonda potjecal govog vrstog uvjerenja
dl je tlocrt opatije odredio sustav geome mjera. On je imattao da jelu na djelu
nekakva tajna geometrija, k primjenjivala sama na crkve i keja je izraaval a vjene
i univcrzal tematike principe, Bond je temelje svoje teorije pokuao objasniti ku
objavljenom u asopisu/o*/ oflbt Rayal Institute 0/ Brilhb A
odli
1916.:
to
iva koji je navodio nae nost geometrijskoj iatini - to je sasvim di smo na sigurn
om tlu ako prihvatimo kao aksiom njihova sustava da su oni, gdje je to bilo mogue
, radili po geometrijskim linijama i da su se od najranijeg doba te
ia [graditeljima!, si
naelim trale vriji
Vanost jc rog naizgled beznaajnog detalja za Bonda potjecala iz govog vrstog uvjere
nja daje tlocrt opatije odredio sustav geometriji mjera. On je smatrao daje tu n
a djelu nekakva tajna geometrija, kakvi primjenjivala samo na crkve i koja je iz
raavala vjene I univerzalne i tematike principe. Bond je temelje svoje teorije poku
iao objasniti u l ku objavljenom u asopisuJournal oftbt Royat Instituti vfBritishA
tch\ od lipnja 1916.: I
nost geometrijskoj istini - to je sasvim drugo pitanje. Zasad I smo nasigumom th
iako prihvatimo kao aksiom njihova susta- I va da su oni. girje je to bilo mogue,
radili po geometrijskim li- I
rima Igraditeljima], smatrale vrijednim poslovanja - pa im se I pripisivala ak i
svetost.
Bnndje osim toga tvrdio da su opatiju projektirali polazei od jedinice! 74 stope
ili 888 palaca (22,2 metra). Vanost je tog broja bila u ivao zbrajanjem numerikih
vrijednosti slova gr
Vanost je tog naizgled beznaajnog detalja za Bonda potjecali govog vrstog uvjerenja
da je tlocrt opatije odredio sustav geometi mjera. On je smatrao daje tu na dje
lu nekakva tajna geometrija, kal. primjenjivala samo na crkve i koja je izraavala
vjene i univerzalii' tematike principe. Bond je temelje svoje teorije pokuao objas
niti v kur*javl>;nomuasofdsu/rnB/o/rif8ja//n!/ifU^^-Sr,ftiJ^^.:; od lipnja 1916.:
Sto se pak tie motiva koji je navodio nase stare da daju prednost geometrijskoj i
atini - to je sasvim drugo pitanje. Zasad smo na sigu r nom tlu ako prihvatimo k
ao aksiom njihova su va da su oni. gdje je to bilo mogue, radili po geometrijskim
li-lajranijeg doba te proporcije, u
skladu s
sazida-
la [graditeljima), II
vrijednim potov
TlocrI Fdgarove kapele to
gaje 1909. izradio Bligh Bondjc osim toga tvrdio da su opatiju projektirali pola
zei od jedi niri
Bond, s navodnim tragovima 74smpeili 888 palaca (22,2 metra). Vanost je tog br<qa
bila u tonu
apside desno, za kaju tvrdi se broj 888 dobivao zbrajanjem numerikih vrijednosti
slova grkog :
da), neko postojala. na lesova (lesous).
[ekao da poteku rijei, Hitn
Bond jc uskoro shvatio potencijale Bartlettova dara. Ako Barrlett dl sta moe prim
ati poruke iz prolosti, rad bi mogli otvoriti novo pog parapsiholoskih istraivanja
i arheolokih metoda. Glastonburv, ka
30 00..
ake kojo
Moe li nam rei neto o Gla^tonburvju?. magali tako daje Bond itao roman, samo da odvrat
i svjesne mi denije: Izmeu mene i redovnika nema bliskosti - jo ne uspijeva
PIO Drevni misteriji
vio i pisanjem popijevki, amaterskim prouavanjem poviic^ti i I. Drutvo je potraio n
akon stoje posve shica|no otkrio da v>CKy..:
shvaa da ona nastaje.^
Bond je uskoro shvatio potencijale Bartlettova dara. Ako Bartlf
parapsiholokih istraivanja i arheolokih metoda. Grastonburv, k ritualno sredite, a u
kojem je Bond uskoro trebao otvoriti radove,
.10 popodne u Bondovu studiju u Bristolu. Bartlcrtjc postavio olov
.Moe [i narri rei netoo Glastonburvjur. va suzdravala da ne pogledaju u zakuasti trag
olovke (prit
znanje vjeno i dostupno pri mentalnoj bliskosti-, uslijediloy dodatkom poznatom t
locrtu 5 istone strane. Njezine su linije hili
:li),uH
toodH
znao preko Drutva za psihika istraivanja, kojeg su obojica bih lani Bartlett je pak
neku vrijeme sluio u ratnoj mornarici, a osim toga se vio i pisanjem popijevki, a
materskim prouavanjem povijesti i legend Drutvo je potraio nakon firoje posve sluajn
o otkrio da posjeduje s] sobnost automatskog pisanja i bas jc ono koncem devetnaes
tog stoli
stavio pero nad lisr papira i priekao da poteku rijei. Bitn.: . pretpostavka da me
dij stvaranjem poruke ne upravlja svv:n . .
Bond je uskoro slivulio uoreneiiale Bartlettova d:ii:i. A kn I3:n liri i il
jedio je itav niz puru
denije: -Izmeu me redovnika.*
Neposredno je posu
povuene, sve dok se nije dobila debela crta. Preko sredinjeg jc dijela crtea tekao
potpis: Cahelmiu nwnatAm (Vihni redovnik). Barrletta i Bonda je toliki uspjeh nj
ihova psiholokog eksperirnenliHi silno iznenadio pa su odluili nastaviti. Zastavti
da proitaju odgovor rvaki put kad bi se olovka zaustavila, ispalili su u prazninu
itav rafal sve preciznijih pitanja sve dok napokon nisu dobili tone i mjere i ski
ce jos neiskopane Edgarovc kapele,
i se u imejohannesa Brvanta,
Taje informacija, bez obzira na svoj izvor, za Bonda bila pravi melem, jer je po
tvrdila njegovo miljenje da tadanja opatija, kraa no i to bi prema njegovim geometr
ijskim teorijama trebala biti, nije potpuna. Poslije roga
troverzna iskapanja Edgarove kapele i one su sustopice pratile Bondovo napredova
nje kako na engleskom, tako i na lati nikom. Redovnici s kojima su se dopisivali
bili su vrlo odluni glede stvarnog postojanja apside, koja e napokon dovesti do s
udbonosnog sukoba s Caroeom.
U godinama to su uslijedile stigle su i druge neobine poruke, dok je mnotvo pojedin
aca podastirakt detaljne informacije kako o ruevinama opatije tako i o svom iivot
u i dobu. Oni su ak omoguili Bondu da kostur to ga je otkrio identificira kao posmr
tne osrarke nesretnog opata VVhitinga. Kasnije jc te kosti proslijedio nekim ben
ediktincima ko-
ih pobono prihvatili kao svete relikvije. Sto su n tom neortodoksnom aranmanu misl
ili Vijee skrbnika i Odbor za iskapanje, ostalo nam jc
Bondovi su eterini intbrmatori pripadnici skupine koja se nazivala -Promatraima* i
li vAvalonskorn drubom*. Njihov jc najluMizistencDj-ji dopisnik bio redovnik i kl
esar Johannes, ivahni lik koji je ihijo pod opatima Bocom i VVliiringom, ah je vob
o i markirati pa bi znao pobjei
Razumije se daje izvor tih poruka postao predmetom dubokog razmiljanja medu onima
koji su ih primali. Sam Bond nije vjerovao da bi kon-vencionahio tumaenje - komu
niciranje s dudama umd ih - moglo objasniti
medij koji dri pero i postavlja pitanja samo kanal kroz koji pokojnici alju svoje
poruke svijetu. Pa ipak se, ak iutfdajujohanncsa, ijajc osobnost bila tako jasno iz
raena, Bond pitao je li kontakt stvarno uspostavljen s
put uene, sve dok se nije dobila debela crta. Preko sredinjeg je dijela crtea tekao
potpis: Guiirtmui monoibui (Vi] im redovnik)- Barrfctta i Bonda je toliki uspje
h njihova psiholokog eksperimenta* silno iznenadio pa su odluili nastaviti. Zastavi
i da proitaju odgovor svaki put kad bi se olovka zaustavila, ispalili su u prazni
nu itav rafal sve preciznijih pitanja sve dok
nazvane tako po kralju Edgaru. Njihov je dopisnik zavrio veer potpisav-
nejoham
n Brvanta
na svoj izvor, za Bonda bila pravi melem, da sadanja opatija, kraa no to bi prema
sustopice pratile Bondovo
su ae dopisivali bili su vrlo odluni glede stvarnog postojanja apside, koja c napo
kun dovesti do sudbonosnog sukoba s Caroeom.
U godinama ito su uslijedile stigle su i druge neobine poruke, dok je mnotvo pojed
inaca podastiralo detaljne informacije kako o ruevinama opatije rako i o svom ivot
u I dobu. Oni su ak omoguili Bondu da kostur to ga je otkrio identificira kao posmr
tne ostatke nesretnog opata VVhitinga- Kasnije je te kosti
ih pobono prih*
na otoku Caldeyju t
li Vijee >k
Bondovi su eterini informatori pripadnki skupine koja se nazivala -Promatraima* il
i -Avahorukom drubom*. Njihov je najkonzistentni-ji dopisnik bio redovnik i klesa
r Johannes, ivahni lik koji jc sluio pod opatima flertom i VVhilingnm, ali je voli
o i markirati pa bi znao pobjei u svoju gubljenu prirodu.
Razumije se daje izvor tih poruka postao predmetom dubokog razmiljanja medu onima
koji su ih primah. Sam Bond nije vjerovao da bi kon-
tddraj bal svih poruka. Prema standardnom je spiritistikom shvaanju medij koji dri p
ero i postavlja pitanja samo kanal kroz koji pokojnici alju -.voje poruke svijetu
. Pa ipak se, ak i u sluaju Jobannesa, ija je osobnost tako jasno izraena, Bond pira
o jc Li kontakt stvarno uspostavljen s
JI* Jt* n*
Bond je smatrao da su u tom procesu komuniciranja hitni i rt te da oni sve te ri
jei nekako izvlae iz svog podsvjesnog un
Drugi su, meutim, zakljuili da je u korijenu tih poruka retepaJ koje Drutvo za psih
ika istraivanja zamolilo veleasnog F. T. FrJJ Barha da izvijesti o tom vanom istraiva
nju:
Ne smatra se da je goapodin Bond ijednu ideju iz svog ni usmeno prenio [BartleUu
]... Sudei po naem sadanjem j
sam svega zakljuio da je onaj izvorni um hio Bondov. a da je I iBaitlett] trio pr
imatelj njegovih emanacija.
!ini sc, meutim, da samo Drutvo nije dolo ni do kakvog slu? imaenja Bondova rada.
Bond jc odbacio te izravnijc paranormalne teorije jer nije vjero i one mogle obj
asniti poruke primljene od Avalonske drube, a za natrao da u krajnjem izvodu izvi
ru iz grupe duhova, koja boravi
etim pobonim idealom koji su u staro doba braa benediktinci preveli u arhitektonski
simbol. Ti se takozvani avalon-ski izabranici zdruuju u jedinstvenu duhovnu silu u
pokuaju koji je doista jedan od odgovora nama koji smo se, po vlastitoj volji, u
skladili > njihovim vibracijama-. No budui da su najveim dijelom svojim stanjem tol
iko udaljeni od oblika tje lesnog izraavanja istina koje bi nam eljeli prenijeti,
oni su za svog glasnogovornika izabrali nekoga koji je, unato tom sto je osloboen u
duhu i pripadnik njihove drube, ipak zadrao toliko srodnosti sa zemljom i njezini
m stanovnicima, da je ostao sposoban kroz tu uzajamnu srodnost dopuzati do nas p
reko 1110113 ljubavi- i. uiavU u nasu atmosferu i oblike svije sti. obratiti nam
se kroz posrednitvo jednoga od onih (iji je organizam up.inVn lako da psihiki kor
espondira.
m poslu koji je objavilo Somersctski
m izdanju knjige Vratu sjeanja pojavi
te 1919, godine, Bond objavio jo jednu knjigu pm I Bnjcg vizija (lit Hiilof Visim
) temeljio se na automatskom pisauji petima Banketa. Ovaj put, meutim, Bond nije
petljao po prolosti, jc stvorio knjigu profocanstava na temu Velikog rata. Bio je
to oit kojim je zavrilo ratovanje, uvod u esu svjetskog mira i rjrosvjecenja. 1 j
e ipak ivio dovoljno dugo da dozivi i Drugi svjetski rat - no nije nan znaioje u
smatrao da je Brijeg vizija bio samo okrutna podvala.
Izvjesno je, meutim, da mu izlazak te knjige nije donio mir. ini da se i Vijeu skrb
nika i Odboru za iskapanje napokon prelila aa. Gol Bl921.BonclasuobavqesiiUdajczaso
iavnarelja iskapanja postavljen r Sebastian Evans, tajnik Odbora i strunjak za Sv
eti graL Bit c to " dova posljednja sezona. Odmaknuo je podnoje drevnog kamenog 11
1 piramide za koji se govorilo da oznaava rub svete zemlje oko I sv. Josipa pa is
pod njega otkrio okruglu kamenu platformu. Bond jr
est uenike, koji su ivjeB u odjelitim okruglim kolibama sloenim t - i bin je uvjere
n da jc ti platforma baza bal jedne ud tih koliba. K meutim, u ludoj utrci za svo
jom teorijom poeo iskapati na novon
Kad sa
.ji sloj. oka:
tekoga ka
U Bond
'jetaju o obavljenom poslu koji je objavi
mena, ali zato se u novom izdanju knjige Vrata sjetanja pojavio r.
Kasnije je, te iste 1919, godine, Bond objavio jo jednu knjigu pa 1 Brijeg vizija
{The IM sffilitm) temeljio se na automatskom pisanji petana Battlctta- Ovaj put
, meutim. Bond nije petljao po prolosti, je stvorio knjigu proroanstava na temu Vel
ikog rata. Bio je to oit kopmjc zavrilo ratovanje, uvod u eru svjetskog mira i pro
svjeenja jc ipak ivio dovoljno dugu da dozivi i Drugi svjetski rat-no nije nj znam
je li smatrao da je Brijeg vizija tiio samo okrutna podvala.
Izvjesno je. medutiin, da mu izlazak te knjige nije donio mir. i da se i Vijeu sk
rbnika i Odboru za iskapanje napokon prelila asa. ne 1921. Bonda su obavijesni! d
aje za suravnatelja iskapanja postavljeni Sebastian Evans, tajnik Odbora i strunj
ak za Sve dova posljednja sezona. Odmaknuo jc podnoje dr ili piramide za koji se
govorilo da oznaava rub svete zemlje oko kapi sv. Josipa pa ispod njega otkrio ok
ruglu kamenu platfbrm
sr uenika, koji su ivjeli u odjelitim okruglim koliba
:tiJo,ipij,
Kasnije je, te iste 1919. godine, Bond objavio jo jednu knjigu pori \ Brijeg vizi
ja {TbefJiMaf Vision) temeljio se na automatskom pisanju petana Bartletta. Ovaj
put, lncdutim, Bond nije petljao po prolosti. :<. jc stvorio knjigu proioanstava n
a temu Velikog rata. Ko jc to oi-., kejimje zavrilo ratovanje, uvod u eru svjetsko
g mira i prosvjeenja V-je ipak ivio dovoljno dugo da dozivi i Drugi svjetski rat -
no nije nan znatujc li smatrao daje Brijcgoaja bio samo okrutna podvala.
Izvjesno je, meutim, da mu izlazak te knjige nije donio mir. Ci<: da se i Vijeu sk
rbnika i Odboru za iskapanje napokon prelila asa. G. ne 1921. Bonda su obavijesti
li da je za suraviutelja iskapinjiposBvljf Sebastian Evans, tajnik Odbora i strun
jak za Sveti gral. Bit e to li dova posljednja sezona. Odmaknuo je podnoje drevnog
kamenog ili piramide za koji se govorilo da oznaava rub svete zemlje oko " sv. J
osipa pa ispod njega otkrio okruglu kamenu platformu. Bond j< vjerovao da su naj
raniji stanovnici Glastonburvja bili sveti Josip i ji est uenika, koji su ivjeli u
odjelitim okruglim kolibama sloenim -1 bio je uvjeren da je ta platforma baza ba
S jedne od tih koliba. I meutim, u ludoj utrci za svojom teorijom poeo iskapati na
novor nu na drugoj strani kruga, Bonda su naglo zaustavili:
dl 8 Drevni misteriji
'aj je zapis nejednake kvalitete. Bond i l itavih bala besmislica, privatnih mis
li i
ose na opatiju 1 iskopine.
i u Bondovhu originalima i Bartlettovoj transkripciji, a ji to rekao'dr. Marshal
i McKusick Svcuilitra Tnvra u sv
Svi... duhovi osim toga govore modernim engleskim zainje-
medu pjesnkima 19. stoljea - rjenikom ia kojeg, medu ostalima, navedimo rijeci onm
der, eetvfat. ye. teaxe i oider
Pritom posebno istie analcionizrnc Focija Mornara'. Orlu iz Aesrog * tjea prije Kri
sta, koji tko zna za sto komunicira staromodnim englesk kao i uestalo pisanje V u
mjesto 2H {primjerice ft umjesto Tbr). laki nama moe izgledati arhaino, rije je zap
ravo o neemu tek poslije izuma tiskarstva.
I tako ta Avalonska druba, promatramo li je kao duhove, bas i i jako uvjerljiva.
Moda je Bond bio u pravu iznijevi tezu daje tu na dl lu nekakavkolektivni um. No j
e li u tim porukama bilo iega It.
e. Bond i Bartlett su z nih misli i golemog bi imo najbolje dijelove k
Napose spomenimo problem neautentinog jezika koji se pojavljH
kao i uestalo pisanje V umjesto TH (primjerice Ve umjesto 'Ibe). laknl nama moe iz
gledati arhaino, rije je zapravo o neemu tek poslije izuma risklrstva-
1 tako ta Avalonska druba, promatramo li jc kao duhove, ha jako uvjerljiva. Moda j
e Bond bk> u pravu iznijevi tezu da je tu hi nekakav kolektivni um. No je li u ti
m porukama bilo iega to dalo predvidjeti i jesu li pokusi s automatskim pisanjem p
ripomogli Bufl
automatskim pismom-Caplait.Edgar.abba: Betre ftelt hane capeltat (Kapela svetog Ed
gara. opal
Taj je zapis nejednake kvalitete. Bond i Bartlett su zapravo i itavih bala besmis
lica, privatnih misli i golemog broja tem.
Napose spomenimo problem neautentinog jezika koji se po i u Bondovim originalima
i Bartletrovoj transkripciji, a jo vie u jim porukama, a to je sve Bond prihvatio s
asvim nekritiki Ili, 1 to rekao dl. Marshall McKusick sa Sveuilita luwa u svom prik
medu pjesnicima 19. stoljea - rjenikom iz kojeg, medu ostaU-
Ijeca prije Krista, koji tko zna zato komunicira staromodnim cngle^r. kao i uestal
o pisanje Vumjesto TH (r^rnjerice Ye umjesto Ibe). lak.
tek poslije izuma tiskarstva.
1 rako ta Avalonska druba, promatramo li jc kao duhove, ba i jako uvjerljiva. Moda
je Bond bio u pravu iznijevi tezu da je to na .-
hi nekakav kolektivni um. No je U u tim porukama bilo iega to .qc pokusi s automat
skim pisanjem pripomogli V. arheolokom radu? Kasniji su kopai u Glastonburvju jako
lu
dalo pr
Arheologija inadnarai
li Bondovove poetne radove, napose njegovu standardnu praksu crtanja svakog kamen
a u zidu rako da bude mogue odredili nain gradnje. Takvo bi se zanimanje za gradlr
eljslu tehnike od jednog arhitekta moda i moglo oekivati On nam, meutim, prestaje b
iti pouzdanim vodiem kad nestane zidova koje moic slijediti. Bas je tako bilo i u
sluaju sporne apside Edgamve kapele. Bondov objavljeni prikaz nije uvjerljiv. Nj
egove su bone -zidove drugi arheolozi, njegovi suvremenici, Interpretirali kao odv
odne ljebove (on tu alternativu teoriju nije nikad prihvatio), dok injenicu da nc
postoji i zavrni zid objanjava ranijim kopanjima, iako to ne potkrepljuje nijedan
arheoloki dokaz. Sumnje koje jc u to doba izrazio
Isto se tako i prekidanje 1921. Bondovih iskapanja kojima je tragao za prvotnom
Gtasrouburvjskom kapelom, onom svetog Josipa, kao i pusri-njakira kolibama, iz ar
heoloke perspektive ini vrlo razlonim. Sudei po prikazima samoga Bonda, on je oito pr
ekopavao sasvim male povrine, a ne iskapao rovove re je tako stjecao isuvise ogra
nienu sliku svojih nalaza. U to je doba ve bio sasvim napustio poetnu ideju o provoe
nju parapsihalokog eksperisnenta pa je sad iskapao na mjestima gdje je znao da c nei
to nai. Ali, napokon, daje imao valjanog razloga po vjerovati da e na nekom mjestu
pronai rane ostatke, ba ga nita ne bi sprijeilo iskopati primjerene rovove prismjne
veliine i provjeriti svojn teoriju. Kasnije su radovi na istom podruju otkrili ba
ze jo nekoliko piramida ili stupova, ali one nisu bile postavljene u krug, a nije
bio otkriven has nikakav trag ni ranijih okruglih koliba. ini sc daje Bond, ba ka
o i u sluaju Edgarove kapele, uspio sebe uvjeriti da je u pravu i da nikakvo alte
rnativno tumaenje nije ni vrijedno razmatranja.
No ako jc Bond u nekim shtajevima i bio nerazuman, ipak je, u cjelini gledano, im
ao uspjeha. Pa ipak, jesu U mu za to trebale paranormalne
Ir. SiephonVVillian
onburvjun
i ve 1 samo da se okrene praktiki bilo kojoj oblinjoj ti, primjerice Sarisburyjskoj
katedrali ni pedeset milja ', i pogleda njezinu Trinitjr Chapel iza glavnog olt
ara pa ti da bi takvo i to mogao Imati i Glastonbury. Bila bi to
svakog kamena u zidu tako da bude mogue odrediti nain gradnje. Takvo bi se zaniman
je za graditeljske tehnike od jednog arhitekta moda i moglo oekivati. On nam, meuti
m, prestaje biti pouzdanim vodiem kad nestane zidova koje moe slijediti. Ba je tako
bilo 3 u sluaju sporne apside Edgarove kapele. Bondov objavljeni prikaz nije uvj
erljiv. Njegove
odvodne ljebove (on tu alternativu teoriju nije nikad prihvatio), dok injenicu da
ne postoji i zavrni zid objanjava ranijim kopanjima, iako to ne potkrepljuje nijed
an arheoloki dokaz. Sumnje koje je u to doba izrazio
Glastonburvjskom kapelom, onom svetog Josipa, kao i pustinjak kim kolibama, iz a
rheoloke perspektive ini vrlo razlonim. Sudei
ine, a ne iskapao rovove te jc tako stjecao isuvilc ogranienu sliku svojih nalaza.
U rn je doba ve bio sasvim napustio poetnu ideju o provoenju parapsihalokog eksperi
menta pa je sad iskapao na mjestima gdje je znao da c neto nai. Ali, napokon, da je i
mao valjanog razloga povjerovati da c na nekom mjestu pronai rane ostatke, bal ga
nita ne bi
teoriju- Kasnije su radovi na istom podruju otkrili baze jo nekoliko piramida ili
stupova, ali one nisu bile postavljene u krug, a nije bio otkriven ba nikakav tra
g ni nuujih okruglih koliba- ini se da je Bond, ba kao i
alternativno tumaenje nije ni vrijedna razmatranja.
No ako je Bond u nekim sluajevima i bio nerazuman, ipak je, u cjelini gledano, ir
nao uspjeha. Pa ipak, jesu li mu za to trebale paranormalne
ba uvjereni u to. Ili, kakom tvrdi dr. Stepncnîlliams, za takvo&tu nije
ija uspio pro
imoi m
u? To dois
Znamo da je Bond bio struan arhitekt i da su mu specijalnost bile crkvene graevine
. Zato mu je bilo dovoljno ve i samo da se okrene praktiki bilo kojoj oblinjoj
istonije, i pogleda njezinu Trinity Chapel Iza glavnog oltara pa danaslotidabitak
vo to mogao imati i Glaatonburv. Bila bi to
mkog kamena u zidu tako da bude mogue odrediti nain gradnje- Takvo bi sc zanimanje
za graditeljske tehnike od jednog arhitekta moda i moglo oekivati. On nam, meutim,
prestaje biti pouzdanim vodiem kad nestane zidova koje moe slijediti. Ba je tako b
ilo i u sluaju sporne apside Edgarove kapele, Bondov objavljeni prikaz nije uvjer
ljiv. Njegove su bone -zidove drugi arheolozi, njegovi suvremenici, interpretirali
kao odvodne ljebove (on tu alternativu teoriju nije nikad prihvatio), dok ine pot
krepljuje nijedan arheoloki dokaz. Sumnje koje je uto doba izrazio
Glastonburvjskom kapelom, onom svetog Josipa, kao i pusti-njakim kolibama, iz arh
eoloke perspektive ini vrlo razlonim. Sudei po prikazima samoga Bonda, on je oito pre
kopavao sasvim male povrine, a ne iskapao rovove te je tako stjecao isuvise ogran
ienu sliku svoenju pajapsiltoloikog cluperirncnra pa jc sad iskapao na mjestima gd
je
vjerovati da e na nekom mjestu pronai rane ostatke, ba ga nita ne bi sprijeilo iskopa
ti primjerene rovove pristojne veliine i provjerili svoju teoriju. Kasnije su rad
ovi na istom podruju otkrili baze jo nekoliko pi-
ba nikakav trag ni ranijih okruglih koliba- ini se daje Bond, bas kan i u sluaju Ed
garove kapele, uspio sebe uvjeriti da je u pravu i da nikakvo alternativno tumaen
je nije ni vrijedno razmatranja.
No ako je Bond u rukim sluajevima i bio nerazuman, ipakjc, u cjelini gledano, ima
o uspjeha. Pa ipak, jesu li mu za ro trebale paranormalne
1>. Ili, ka
:n VVilii
Zato psihika arheologija tvrdi da Bond ne bi h
Ijno ve i samo da se okrene praktiki bilo kojoj oblinjoj vini, primjerice SallBbuzyj
skoj katedrali ni pedeset milja nije, 1 pogleda njezinu Trinity Chapel iza glavn
og oltara pa sluti da bi takvo to mogao imati i Glastonhurv. Bila bi to
At*
Bit Drevni misteriji
sodoj1a I Co.
li
izvori 625
stcin. u rj-tingfvtote&iikr:
Pomak polova
v- h. rlapgood: Ertbl SBtfting <-
cocaniauiiiljuil, 128 fc m~ 100-103 lidji&ihui
Okvir: Kalendar Ma-
Okvir: Kalendar Ma i
POGLAVLJE 2.: PROMATRANJE NEBA
S26 Drevni misteriji
tu MtgaliakRtvuiai inBrimiti aniflnKanvlUifiird UnivcisitfPicst. 1 y andSsas/j i
n PrtbuiorN Bnialn (London: Elek, 1477.1. str. 2lu [hramu!
Dan kad ie Su:
A Dvaamicsd Objectu
|j POGLAVLJE 3.: GRADITELJSKA UDA
, gL 1 [pranja von 1
POGLAVLJE 3.: GRADITELJSKA UDA
Uvod
Izvori 629
Izvori 629
Jfe ft* tlu
u Riildle Put u Bali- Sri
ul Pruuinphi on thc Ww Schoch Sphiroi I IjpothBK.. JLJT5:3 (19*4.), ur. 4 .CtM. l
-etlini"../Ihe SfAiDS Wl BuUt li, W VVBr?.A^^jj473 (ngan/lislopid 1994 cn LLr*< ^"
lki,B*(Oilimi Univenitr Pirn. 19*1 A Bi. 82 [porijeklo rijtci .Sfingi.]
[atigrimciu citat 1,97 [Akapana nt* ], 12 [C A. Po.in.uiyi TV>mnat+;VxCT*MtefAme
r
..(Nev.VottJ.J.Ailiuscin, 15
[Roggcvc
Misterij Uskrnjeg otoka
C. i M. Orlisici 72* Silini Guhi MyUtrintf&arrrl!kiul<\,av&m! llisrncs & Hudmn,
100-103 [Lahcne]
T. HEhcnUhl: EUtr Ii/ani 7ht Myutry SiJtinULanoMr. 5uuwnir Freu, 1919.), str. 1 1
770J, JS-4B [Cookj, 48-55 [Li Primk], 202-207 [klcanjc kip]- 207-208. li
P. rUhniJ. >1cnlcy:Eii^.WW,iVltiiArirrf(I^^ 1992.), a
14-16 [U Pcnnnc). 124-1.1.) [kkunje kipovi). 1.14-146 [traniporriranje tipova],.
[MuDrnevcHiil
j. A. V'uiTiBjoij:E*slrrldiÂdmfaEnhgf"'*,t:'J'""Qm*''Britiih MoioimPrcB.1994J.ii
i.22-;
j. R. Fknlcv: .Tlic Palaeoetobgv ufEuter lilirid, ind ln Hoikiirical Diamr,.nS.
R. FischcrlundriiH: Ea>
(Oafard: Oibow Moimgnph 32,199).). r. 27-45 [rnjtjik u mnai| J. A. Van lllbarg: Mn
ving The Mofll.* AnhacDtoxy 48 (iiijccanf/vFt>La 1995J, str. 34-43 T. I Icjnaahl
: 2*< Km-IOi Erfnlirh* [LoncW Alltn St Umin. 1950.)
teorije). 129 [ci... e-Vutaputi) ). R. FUnkr: .The PriierLt Fknauf Eaiter IiIitk
I nd Its Orijrim/
.Noitt and Phoroeniuii on tht VVî-Schuch Sphim Hrporheili^ jTAjTft.l tlMJ, m. 40
-4 Z. fiawjui &.M. Ldmen .Hir StjIidiic Whg Onih h. >nd VVbrr. Anbtthrj 47:3 (iu
jio/li>u>ptd 1994.}. . A- Crtnlioer LJr^^&P6^(Oiic4dlJniwurv Prm, 1961.), nr. B2
[pofijekki rijeci Stinia!
niJ.F1
olt], 48-55 [L ftrou), 202-207 [kl! 40)), 173 [dat o robc-i], 211 [cta
m: Thaiuei 4: Huckiii, 199SJ, .tr. 9B nlr Prat, 1989.), itr. 18-27 IRdjujevc
Îharc.
ki pfegkd kqwal. 154 [lital d Hevoddilouu rtnni|, 125-129 [mha kipova], 73-7* Ipo
lirjc-tijiki krpovi i plati
J. A- Van TOmiie: -Mcmna. thc Moai,. AnheaJory 48 fcljccanjAnujacl 1995.
1 i a. W. Onkv: -111111110 Oiteotogr of Rapanui.. u S. R. Fncber (urednik): Li<n
ti. Lebnei: -Ihe Sohiiii: Who Buill It, id VVhj?. Arzhmbg/ 473 {rujan/listopad 19
94. aiEfypriflb4 Pimatt llMonl IJninmtv Prm. 1*61.), ta. 82 Iporijekio jri .Sfiog.
.]
iRoggeveen]. 2i
l-55\L?Z*:\, 202-207 [kkunje kiponj, 207-208,223-227,240-242 [ 173 Icitit 0 robov
ima), 233 {citat o rirarimi]. 229 [citat o Gillovu udu], 45 ij7i*^ji^(Lomiri:1rii
mci&liiidioii, 1992J. ta. 13 [Rcggevecr [kktaoje kipova], 134-146 [tracajportiru
ge kipova], 3B-S P^cyenbJib7ve teoriji
[SP.u.
[Co..
. R. Flniler: -Ine PdmMcoloEV f Kwer I StuLa(Oitbfd: Orboo Monognipli }2 A. Van T
ilburg: Moving Ine McaL. At*
. R. Flcslev: Ike Ptnera Flora rt Ka ((hrfbrd: (Mmw
>tr.27^[k^>ik<>>
ijJ.iHpipl.rS
r:.TlirRraiArTiifRipii..ijS. R. Fucher iV. GUI i D W. Ouikr: .Human OReoIoEV of f
ICVIR: RONGORONOO
ritati, el .'2 jsunnt roiigoronea), |l -10 [)iuy.
POGLAVLII-: 4.; ZEMLJANI LIKOVI
POGLAVLJE 4.: ZEMLJANI LIKOVI
POGLAVLJE 4.: ZEMLJANI LIKOVI
Lust KmulaiR Orgaiiisation. 1930. pm
4rW Itll
SoMERSETSJtl ZODIJAK
I Burrra. .Stu-ijingloi Avilon, /^brAnimlary4. 8 (19MJ, Hr. 2&31 M.Cainc: .TLc G)
uidnliuiy Ciinu 01 Zodiic-u A. Robems (urednik): G/ai/o", (Lomi Rider, 1978.), It
i. 4.1-72
A_ WktkinE OrOUStraigct Thuk (I jmdon: Meiiuicn. 1925.) Ecdc^Hii^^L^fciCi*reiWi,^
lrl3Q [papa Grgur] RLWcLA(ijûAn.M^(Iîndon: Dcm. 1972.Xstr.3fi
T. Williaiiucm i L. Bellamv: lp, us r Ciinr (Kiiurnmid. SuncK Wcnld*. Wk. 1983.) P.
L>cwru]i i R. FofToe Smiighr Lion on ari Ancicnt Laodscapch' ASraiLrmriir(23./30
. praine P. imoii IfA*ir/.^/(Wrrito^(raijroiilry:G<Hi^ 1994.)
P. Dcua=.IJTJ-NoOuatic[priksiVVjUiuuimi BclLamv 19B3.L. 2*Le,H,*l,r,7(1985.). B Fo
rma i M. BtkrauL .Ihe CoMlUtn Lev Chancc nr Dcsign>. (Privatno inllnje; Bol> Fur
reit. J 1 .vlu, lc>tva u Rslmtaurvju i Gnigernul
ne Edema.- .IrdStont 27 (jeye
Linije iz Nazck
(citat o Kraoku i iKcfniciinaJ, 241 {Mctrnrrovdtarl.2.
kl: F/gArparoimtor GeJt (Laadan: BrojdcasoDgSiîjHirt Srrvices, 1997J, str. L u]
*e .Ihe Mvyrious Markings ol Nazca,. NmmlHanrfSt, (Ml.), itr. 100-20
K. Mjltd: AC.\& a GkstmtmjiTtmpIt aftbe Sten(London: JunuClulse, 1929.)
T. WilliamsoiiiL. BeUairv: L*yT,tntsin s2wiAm{KingswrN>d, Suite?: VVnrld's Work,
1983,), utr. 162-170, 176 .1- Col: .Prehiirorv In the Somerset Leveli 4000-100 B
.C., u M. Asron 11. Burrotv (urednici): Thr Arctmolo& o ,(Taunton: SomtrsM Countj
Ctrancll. 1982.), str. 29-41 [krajolik oko Glsitonkitvji u itaro doba]
Let LINIJE
4. VVatiinE Hr OM Stnigtt Itmii (London: Mahuni, 1925J BtJc AMaarj oftbtL*f/ab C
tmh tud Pnp/t 1:30 [para Gigor] G. lfcnid:Mflns^;d//u^(Loi>doii:I>cnr. 1972). st
r. 36
T- Vt/iiTumoi i 1_ Bcllaiinv; LeyLum ia Q*atjim (KingnooiL Surrcr: Wodd'* Wort.
19S.1J
P. Drvereiui R. rvrrest *5uiiaht l.inetonaa Aad^ljiidscsi^ Alrb&iniftjf (23./30.
prosinca 1982 i. sir. S.
P. Dcvciaiie 2&AtoL^//jrjifartl?ô&(Glastonbary:Gotlw 1994.)
P. IVveut .Lep-No (JpcsisM b^nk
R. Furrat i M. BeKnnd: .The Coldnim Ley. Chiuiej: o, Doigiir. (ftivunu. ladanje:
Bob Formi, Mnochcstn. 11
[status icrcva u Saiiuburrju I CralgeinuJ R.ForrejtuP Deverem (urtnik): Archicnlog
isis vs. LcyHunrcu,. 7*ritvWi"uvrS(>(19Sl.), str. 21-3
i: Ley Lines: Deari and Burici
tr.iahtl.inc Enigma,
LlNIJF. 17, Nazce
T. Mnrrison: 7lxMparfin'ttrrAiaLinn(Waadhnief, SufitJk: Nonomrh, 1987.) 82 [Reic
lic,dTarosjTrC41oiniii), 131 [foirhe.cnaiogHnncrrijil
IM Ccdf (London: Himp, 1987J gL 4 |K* I H ildmtl. 241 IMetnunnr c'intl. 244-247 [
Rcuihanll
n:-niltAitbaec*o([rofrhe Naica Pajnpa,. o - Arai 1990.. at. 115-17
natj
hc: .Ine Mrittriou. Mar 1i, str. 203)
esimetir nfPreriom Stud o Hodanju, str. 29]
zca,. NaJmtHiian} 56 ito, Gcogtrphs. in-Av
X. 1993J..h
El Lldiing: Loi Mipr (Nc* VonV VVillll R.S. Looioic CMr Mrtt aniAnbtnan Rt.
SOMEKSETSKI ZODIJAK
1- 8urrow: Sur-apiiur)ed Anlon,- P9p*lerAiibw9lt& 4, ]
(London: Rider, 1978). str. 43-72 K. MaltuiDod:^ OiriA Glaumthrtfi Ta*plt/fHK Su
n (London: junei Clarlte, 1929.)
T. WiHiun>on I L. Bdliin)': IjjiVnij k Jtajjf (Kuijsirand, Surwy: Wotldi Wntk, 19
83.), str, 162-170,176 j. Crucs: .Prchiito/jr in the SnmeiKt Levsls 4000-100 B.C
.. u M. Anon 11. Burtenv (utsdnici): 72* Arrlvalegv -J
A. rVUkirs: 7r^ (Londuo: Mcthiitn, 1925.)
BiÂHinîftttEtnjIiaChpândPnnilrlMIpacaGisaS G. Duiicl: Mrgfitfa r> Hititrf (Lon
dotu Deni, 1972.). str. 36
T. WilUsmsou i L. Btfli^/^7êi^(Kingswood,SuraT: VVnrid'.VVorli, 1983.)
P- Dcvoeuii R. Fon ^traigbl Lines on in AiKiau Lanasopt,. NtvSriouut (23./10. nro
iinra 19B2.), str
P-DmcviE .Ly-No Oêîon (prikar'A'illiamiDn i Bdlimy 198}.],- 12vAr>iriwiT97(19B5.
). nr. 11-24 R- Formi iM. Briirend: -lb* CoUruni Ley: Chanct or Dnign^ (Privatno
iutaDJe: Bob Forien, MandicsiFr.
. *jtksj
i Enigmi,.
Linije iz Na/ce
T. Moniim: TktMptfj sftttNasta I,bus (Woodbridat. SiirSJi: NoomucIi, 1987.), gl.
1 82 [Racht. cital i) uirontiinip), 131 IRcichc. citat ogeometiî]
ft (London,-Hiirap, 1987JI). 4(KowjLi Rekhcl Hcmiuo. ccu], 244-247 ]Reinliiid|
inrat .Iht Atthatoiosj oftln Suci Poiupi,. u * Avmi 1990.. vi. 115-171 nm -Ihc E
lriv Nm Rlpimitr Cnun of Cahniohi and lit Naii Linei,. " ' on(iuediuU^njs^(îgo^t
^(Loiidon:Bmadci>t^ 199
ki M. Rckbe: >Hie MrinlouaMsduoaiot'NaicuA!u^HLinur56 (1947,), .u okro odriu,. 201
!
iiiu=fl^Wtoiij*jiiSt(NewVodt: llarpn4:Row, 1973.). nr. 117[ntill 15-W,chKUhod^ju,
<tr,29J W"'1'SU"
S. N. Km,,: lb. .SWt>>: Ihe: !IuMy. CW, a./ CA,** (Uni-snal, .rt UhicJBO Presi., 1963.
), str. 45-50 [|x .niUilgiDKlj
J. V.lwt-.Hemna*JtlHHtnkJpl.I.aodnK Ihime. oL Huilinn, 1975.) S. Huud;-The Bmnzc
Age Conteaiof Hm uj. B. Cincr i S. Morris (urednici)! 7kii^t/7ftiiw:,4'Trib*ALnt
y]cwi^^ P.199SJ,nr. 25-32
-VI.Wt)od:&ll^îV7>^Krr(Ldi CuUdPulînf[,19S5.)*Janic. 1995.r.222.258-259 'AMiirml D
. W. SnuE .KUB XIV 3 and Hinile 1 li,.,.. TetnM XX11'XXIII 11990.-91), m. 79-111 |
Wiloki uri M. L. Hrdtn.TheLMWcricHiilGc*A:i.Flmi \^n>. O^MJttnulÂniîi/slO-.l (19
91 lm. 57-60 <;.J.5mith&A-J_SmfrWJ'iGiild^ 0^fW>nBi's/"*iAB(rtiSvll:l (1992.),. 119-
L2U
Pindiriy*iEiOo>i^212 {rastat
M. BcnuL Bini Alta*, i, n (Luodon: kicc AiKKialii Bntiki. 1991.). nr. 249-250 (crn
i Abhaiijci], 253 (mri Jer D. A- Micfac Mj8HefPli-CnlinUuniAiticria{l jmdnn. timb
un, 1921J. hi. 254-270 [bgcli Oacrajkoatl] I Sci-rtii.h-di^THFTe ftat/r 7Aei^0W
RrMJfi m ^nrfJi; a*vwb (Ncw Ymt Vanguard Pre, 1956.) [Oucrzilcai:!
^LUtij nfHiMrf XV1S7,12 lAIduiiulmr] Slrabo: 3fcCayô(XI:5,1-2.X1IJ,21
W. B. Tvrdi: ^^^^^k,MtM(^ (fah., Hopkio. l Jnraiitr Prei R. RouV: U*W1rtJifdr.<*jri
ijtt(LeniLxi: Builord, 1989), tn. 84-91 j. Dlm-KinMI: .Wirnm Wm ofthe Euruiin St
epo... -i****!-, 5ttl (sijj C. Wirkini: Ihe Laiiguagc of rk Trajani,. uM. J. Mclliuk
(urednik): TroyaxdtbeTn
Kralj Artur
K. Vina (urednik): Mo/w>- M*nb (London: 0<tbrd (Jnivenltv Prcu, 1954.) Thonui Mil
orv: WmtuB^tXUI: 2*. CjmiU ejlbcHeh CM ur. 2 litaro-t Galahadal j, Mom<(uredBipr
e):AWiuvarinW^ Psiic
V. Smii: .KJJBXIV3aad HhtiKHitra?,. 7iiB^3mi-XXHia9X-lJ,itr.79-111 |W-duiki ml L. R
jdcn.lhc I Word on Ide Cokkn Flertt Ltpnd?. Oxjt>nlJB*ntMlafArd**iJttj 10:1 (1991
.1. m. 5 |. Smrrti&A.J. Smab: -Juon'i (JoMcn Flcece,. OrfirdJimniiJi^Jnhmiofj 11
:1 (1992J, itr. 119-120
L. Scjournc: Rancun; Thokgbl and Rdirin in Anatnt Me
Tezej 1 MlNOTAUR
"Gjmz 1993. ,. 260-271) [najHirljt grfl wrlijc]
1- Comrell: JSrflu//s/M(nj(Laiukm: Pin, 1995.) [Evanbov:
M. BitTik- .Minom Will Psintinii Uneirthcd .1 Ancicnt avj. aif2ll992.),.tr. 26-28
3.),nc. 254-270(bÔutftulcoirll fc Vanguard Proi, 1956J Kjuciuko'tl
Neuhvatljive Amazonke
j. B.Hnr. OeDimtrjofSautAmitiatLondon: Pml Kfck, 1979.),str J. Hemmiiuj: eLn/iE/ IM (
London: Mk-haeljoscpr., 197B.),* Homn:BfISW111iie5,VI: 185
R. Gnra: EV OrnkMytt* IHumondmKLh- rVnguin, 1955 ). sv. I. itr. 2 Hnodoni^HiOkr/
IV: 110 117; 1X:27
iKLitrtryfllhary XVfc77,1-2 [Alekandar| Smbo: Zk G'r^tp*, XIl-2q XD:3J1
W. B. TyidL Amxnyi A St*fy im Atlatld* Mjtbimt&nfijohn i lopkini Uaivcisiiy Pr, 198
1), .tr. 21 (fini] R. Rollc: JiV mrUtftttSiititou (London: BiBford. 1989.), u. 86
-91
J-l^vis-Kaiciull:.Wn^WooMooftli< Eumiin SKppcs,.Aromlw50:l tnje>nj/velji<j 1997,),
Hr. 14-5
78 lAinuKinkeuLIhljil
52-55J
Kralj Artur
uj. H. Cif[ i S. Mortii (urednici): TfcâJHem^:A1HlmnF*,UyTln.nxdynmiult{\}<\wcn
M. Wood: / lwil iflit-lhem ^(London: Guild Publiihing, 1985J ûih 1995, ur. 222,25
8-259 ll
D. W. .Srnke -KUB HV 3 ud HiniteHbiury,. 7iiu XXH-XXH1 (1990.-91J, Hl. 79-111 [rV
tkoki n M. I_ Rvdtr: Tke Lan Word on ihe Gold llcctc Legeodr. <hj*dj*ir<*l fAntKih
tJ 10:1 (1991.X i G,J.Siiinh&A.J.5miihi.JIiGol*nF -- "
e. F. BIoedaiK Ihe Ttujio VVar and Late Hi
j.G.F,
al: y* II (lamdon^teeAiiocuioo Bo lekniiic: MfltiifPn-CbmHaii^lmina (London: Cnhim, 1
921J. me Burning Wihr Una* mini RtKtim mAnciixi Mnia (Ne York: \
249-250 [crni AUiarijcil. V.
TKZEJ 1 MlNOTAUR
"(Jiiiti 1993, itr. 260-270 [npjmrijc grkc verzije]
L. Ciitnrell! 7oflBffj/jli,.si(|j>ndor1:Par., 1995.) [Kransova otkrita]
'Jimcii 3 Thorue 1994, itr. -549-551 [Igre i bikovi mi|
M. Biniks .Minoan Will PalnUoga Uncarthctl at Anoent ArlM K&plimArit
snSOrvl(1992J,.tr. 26-28 D.IJ. Hughcii Human &xrtfiit to Anticnt Gntct (London: R
uutledge, 1991J, iti
Neuhvatljive Amazonke
G. C. Rin-nerv! Ti, Amnvn, (London:
AmiaonkeJ, j II. Pati
:k. 1979,). ta, 261-274 [ [* Orcllanaj .nVMWll1!85 VI 185 ' 1*-l*78'>',t,'90"
*1'n,'122IDtG"
Flvrvdotui: IlitUrjVV-. UO-117; IX:27 A mart IVO~-^.(r>j^*r vTI:13 Phnarrf,: ijS t
fAlnmdtr, 46
Dioikmu SkuIue W*7^Hiap7XVI:77.1-2 [Alcksandarl Stiab<r.7fcai(inYlTXIJ.l-2;XIMJl
W. K.TritlLîiuim-rf&ii^nJiSc^Mtic^l^ 1984.). itr.
). Davi
Pa.,19fl6J, itr. 45-62 [Ai
Kralj Artur
E.VinavEr (urednik): Al Tliiimai MaloiVi UMi'
[Amaac
115 lAituiori tnferi]. 116.55B-S59 Ipoijsl Aciufs oko 6C
eniul. SO-61 IModcnal
19 Irauo veigko oiegiviEtTO 1.52-63 liikpEaBietunacauugroeiioin sireunij, 60-61
IModtuaJ [Arturovi bojcii). 116.558-559 Ipotost Arrara oko 60U. godino]
POGLAVLJE 7.: PODVALA?
J. rlvVitJsh: C/firii<a-figPtîi'(NewYock: Rsndonv House, 1*96.)
POGLAVLJE 7.: PODVALA?
. : PODVALA?
Bibliografija 641
bibliografija
Bibliografija
bibliografija
Bibliografija 641
bibliografija
*4f& uftk
Kazalo 643
kazalo
kazalo
AIbright.TOllaniFi,
Caron.William,-Cerne Abbas Ciari Chadivick, Robert.
CatalHiivi Cailin,Cc<
Camhridge, Eric, 566 Cott,7onarhan, 593
Campbdl,Jamcs,60,61 Crkve'
Caradoc ud Ltaicartnn, 408 laljaicnje, 566-i,
Cardiirski div, 494-96 i lry linije. 320-21
Carnarvon, lord, 569,570,570,571, na poganskim mji
Bal.edh-Dhra, 50, 52, 5:
n
Kazalo 645
Da Gama, V, Danica. 424
Edandson.Jon, Eskimi (Inuhi)
Davjohn, DcLubiS
Edmondson, Frank, 14 Eduard I., kralj. 532 Eduard II, kralj, 469, A
Dc Orcllana, Francesc.
DitingYi.ria.kh, Sibir, 363-64 Dctgcini (u Maliju), xiv-xv, ltf Dolmcni, 169
DorrSji'Siltiire', 66-71, 42 Dorland, Frank, S56
i feniiki moreplovci, 374
EinsKin, Albcrt, 61,65,75,76 Eiriksson, Laf, 332,389,397, 399,538,539,548
ElMirador,79
Elizabeta I., knljica, 402, 402
Fravling. Christophcr. 582.583
Frost. r\/\^27.31
GantJbTink, Rud C.arlakc. Pctcr, 17i
Eglire,Jacque. d', 405
Eiriksson, Lcif, 382, 389, :
Eiriksson, Magnus, 394-9S
El Ztini, Hannv, 590-91, 5 Elizabeta I, kraljica, 402. Elliot Smith, Crafton, 17
2
Frvcr', F. T.,M
tothertagnamj. Fradio, Emile, 51
Firer, FT,612,613
tismeil.riiik, Rmiolf, 212-13
Kazalo 647
Kazalo 647
r.cpKr.jonat.nes, iiu-oi
Kiktopski Udovi, lt*. 16? Li Fount, Willun
Kin,341-42, 375-81 La Perouse, 246, 2f
Klrchn, Atharoisius, 65-66, 71 La Vrrendrve, 410
KiKhcn, Kcnnctl), 597 Lahir.nt
K I, ]
\1
McLair, James, 410, 411 McNallv, Raymwid, 485
Mcjia,Toribio,3 Melfeur, David,
I^ckver. Neu-nMn! 116-117 ^?frfclbv*. I leniy Wadswo
p
Mitrukt, Mjesec, 1
tiVlamofPovcr. JurijtVuriMoch,
Mc-trke, Erik, 396 Monks Mr.d,271,272
Mordrcd, 447-48, 451, 461-
OanncS,67
OTCe% Michad iCkirc, 126-27 Okrugli itoL 446,448,449,449 Oliojicgueline, 544-45
OJmcti, 67-68,61,69, 70,343-44 Orao Seli (E)orothjr Eadv), 564,
Opainuu]t maj iovczmi [Dangcr
Mfjil/,. MkclicU-HediresI, 557 Oriijcn. 158-59. 163
Omm Seri (Dorothy Eadv), 51
on.103,180 Nev/ell, tub, 494-95 Newton, Cruirles?513
Nilscst
i, Eolf, 11
PciJcjt356^7 ' Perry,W.J.,172 ftsrie, Flinders, 190-
PosasliuEf
65U Drevni misteriji
Rjvtra, Oiivakfo. 237 Robili Honduk-gciidi.4 Robins, Don, 305-b
Radioni, RdCBh, 5:
Sabloff,jrremv, 89 Sagan, Carl, 144, 147*
imon, HclmiitiErika, 5(
Lsmzcs II, faraon, 3-
divoviraa, 168-70
Kazalo 651
Kazalo 651
V
kn Bcck. Walrcr. STO Flandem. Ton inTilbar^roAi
Walkcr, Christophcr,
Ilustracije 653
ilustracije
ilustracije
POGI.avl.IF. 1.: 17,
Poglavlje 4. Zep
Poglavlje 5.: Putnici i
Poglavlje 3: Graditeljs!
Poglavlie 1.: Izgubljene zemlje 196 PrMi. dopure
Poglavlje 4. Zemljam i
Poglavlje 5.: Putnici i
Biljeka o autorima 655
biljeka o autorima
biljeka o autorima
biljeka o autorima
rt*
s4A
4te

Drevni Misteriji

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Drevni Misteriji

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Peter James i Nick Thorpe DREVNI MISTERIJI

'- Crvena piramida

You might also like