Professional Documents
Culture Documents
Antropologija Postsocijalzma
Antropologija Postsocijalzma
Antropologija Postsocijalzma
Knj. 34
Urednik
Miroslav Nikanovi
Recenzenti
Dr Bojan iki
Dr Milo Milenkovi
Ureivaki odbor
Prof. dr Mirjana Proi-Dvorni (Northwood University Mid-
lend, /SAD/), prof. dr Ivan Kovaevi (Filozofski fakultet Uni-
verziteta u Beogradu), prof. dr Bojan iki (Filozofski fakultet
Univerziteta u Beogradu), prof. dr. Duan Drljaa, Beograd,
prof. dr. Mladen ukalo (Filozofski fakultet Univerziteta u
Banjaluci), dr Petko Hristov (BAN), dr Mladena Preli (Etno-
grafski institut SANU), Beograd.
ANTROPOLOGIJA
POSTSOCIJALIZMA
Zbornik radova
Uredio
Dr Vladimir Ribi
Beograd
2007
Re urednika
Ovaj zbornik je proizaao iz naucnog skupa Tranzicija i po-
stocijalizam: antropoloka istraivanja, koji je odran 24. no-
vembra 2007. godine, u organizaciji Odeljenja za etnologiju i
antropologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Sastoji se od dvanaest radova jedanaest autora iz bive Jugosla-
vije, to jest, iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i Makedonijc. Ucc-
snici su temu skupa shvatili vrlo iroko, o ccmu svedoci sadraj
zbornika. To je omogucilo ne samo da se prouci sirok spektar
drutvenih fenomena, vcc i da sc sagleda kako se, u drutvenim
uslovima postsocijalisticke tranzicije, razvila antropologija u
postjugoslovenskim dravama. Citaoci cc moci da sc uvere ka-
ko antropolozi pristupaju istraivanju dinamicnih fenomena, ka-
kvi su karakteristicni za periode radikalne drutvene promene, i
kako se, pri tome, koriste iskustvom antropologije, ali i drugih
drutvenih i humanistickih nauka.
Vladimir Ribi
Vladimir Ribi
Odeljenje za etnologiju i antropologiju
Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu
O ekonomskoj tranziciji iz
makroistorijske perspektive
1
Apstrakt: Dok na mikroistorijskom nivou nastojimo da ob-
jasnimo velike drutvene strukture i procese, kao i njihove suk-
cesivne forme, na makroistorijskom nivou pokuavamo da uoci-
mo kontakte pojedinaca i drutvenih grupa sa tim strukturama i
procesima da bismo razumeli kako su ih ljudi stvarno doiveli.
Od samog njenog nastanka, u kapitalistickoj privredi se smenju-
je dominacija dva trenda: jacanje dravne intervencije i tenja
ka liberalizaciji. Takve promene u sferi ekonomijc su u cvrstoj
vezi sa smenjivanjem oblika imperijalne hegemonije.
Kljune rei: tranzicija, dravna intervencija, liberalizacija
trita, imperijalna hegemonija
1
Tekst je rezultat rada na projektu Kulturni identiteti u procesima
evropske integracije i regionalizacije (br. 147035), koji MNZS RS
finansira u celosti.
Vlooimir Ribic
7
Prema Carlsu Tiliju, analizom na makroistorijskom nivou,
"nastojimo da objasnimo odredcne velike drutvene strukture i
procese, i da naznacimo njihove sukcesivne forme". S druge
strane, na mikroistorijskom nivou "tragamo za kontaktima poje-
dinaca i drutvenih grupa sa tim strukturama i procesima da bi-
smo objasnili kako su ih ljudi stvarno doiveli".
2
Na makroisto-
rijskom nivou nalazimo manifestacije kulturnih idioma, cijom
se interpretacijom bavi antropologija. Medutim, moramo biti
svesni da makroistorijski procesi uticu na strukturne uslove pre
svega na globalnom, ali i na nacionalnom i lokalnom nivou. Iz
neospornc cinjenice da, u tim strukturnim uslovima, pojedini
kulturni idiomi (politicki, ekonomski, rodni i drugi) doivljava-
ju svoju drutvenu afirmaciju ili bivaju tragicno neprilagodcni,
moemo zakljuciti da je za antropologiju vie nego korisno ako
uzme u obzir i makroistorijske procese.
Pristupajuci Icnomenu tranzicije iz makroistorijske perspekti-
ve, Moris Godelie je izrazom period prelaza oznacio "posebnu
fazu u evoluciji jednog drutva, fazu u kojoj ono sve vie nailazi
na unutranje ili spoljanje tekocc u rcprodukciji ekonomskih i
drutvenih odnosa na kojima pociva i koji mu daju logiku funkci-
onisanja i speciIicnog razvoja, i gde se u isto vreme pojavljuju
novi drutveni i ekonomski odnosi koji cc vie ili manje brzo, vie
ili manje silovito, postati opti i postati uslovi funkcionisanja jed-
nog novog drutva". To znaci da "faze prelaza stvaraju epohe od iz-
uzetnog znacaja u stvarnom ivotu drutva", odnosno da predsta-
vljaju "trenutak kad se nacini proizvodnje, nacini miljenja, indivi-
dualnog ili kolektivnog rada, suocavaju bilo sa unutranjim bilo sa
spoljanjim granicama i pocinju da se cepaju, da gube znacaj, da
se racIanjuju, gotovi da vekovima vegetiraju na manje znacajnim
2
CarIs TiIi, Suocavanja sa drustvcnom promenom. Makro drutvene
strukturc, proccsi i komparacijc, FiIip Visnjic, Bcograd 1997, 76.
O ekomomskoj tranziciji ...
8
mestima, spremni da se ugase sami po sebi ili sistematskom vo-
ljom drutvenih grupa koje se protive njihovoj reprodukciji u ime
drugih nacina proizvodnje, miljenja i rada ciji razvoj ele".
3
Namera mi je da ispitam da li propast socijalistickog eko-
nomskog sistema i erozija drave drutvene brige, kao i dostiza-
nje vrhunca unilateralne imperijalne hegemonije Sjedinjenih
Americkih Drava (SAD) ukazuju na postojanje tranzitornog
procesa koji se moe okarakterisati kao jedan od onih istorijskih
trenutaka "koji vie nego drugi cine ili rezimiraju istoriju"
4
, ili
smo svedoci promena "ciji je krajnji cilj da reprodukuju stari si-
stem proizvodnje i drutvene organizacije, prilagoaovajuci go
unutranjim ili spoljanjim promenama koje su proizale iz nje-
gove evolucije"
5
.
Tranzicija iz feudalizma u kapitalizam svakako predstavlja
fundamentalnu i epohalnu promenu. Iako naglaava da feudali-
zam nije bio "naturalna privreda", kao i da ga "ne smijemo zami-
ljati kao antitezu trgovini", Imanuel Volerstin (Valertajn)
6
kon-
statuje da je feudalni sistem "mogao podravati samo ograniccni
opseg vanjske (meduregionalne) trgovine za razliku od unutra-
nje (lokalne) trgovine". To znaci da su proizvodnja hrane i zanat
bili glavne privredne aktivnosti, kao i "razmjena tih proizvoda
unutar malih ekonomskih podrucja".
7
Kako Karl Polanji naglaa-
va, trgovina je bila ograniccna na gradove i obavljala se ili lokal-
3
Mopnc Io(enne, Anannsa :pansn:opnnx nponeca, Inacnnk
E:norpa[ckor nnc:n:y:a CAHY, kn. XXXVIII, Feorpa( 1989, 203.
4
Isto.
5
Isto, 208.
6
Prevodioci dela ovog autora na srpski jezik njegovo prezime
transkribuju i kao Volerstin i kao Valertajn.
7
Immanuel Wallerstein, Suvremeni svjetski sistem, CEKADE,
Zagreb 1986, 22-23.
Vlooimir Ribic
9
no, kao susedska trgovina, ili na velike daljine. Vano je da su ta
dva oblika trgovine bili strogo razdvojeni, kao i da nijednom "nije
bilo dozvoljeno da se iri izvan gradova". To strogo razdvajanje
lokalne od izvozne trgovine bilo je "reakcija urbanog ivota na
pretnju pokretljivog kapitala da dezintegrie institucije grada", to
znaci da su gradovi "stvarali sve mogucc prcpreke za formiranje
nacionalnog ili unutranjeg trita, na kome je kapitalista-veletr-
govac insistirao". Stanovnici gradova su, odravajuci nckonku-
rentsku lokalnu trgovinu i nekonkurentsku daljinsku trgovinu od
grada do grada, "sprecavali ukljucivanje seoskih oblasti u trgo-
vacko podrucje, kao i uspostavljanje neograniccne trgovine izme-
du gradova zemlje". Polanji poentira da je, zbog takve ekonom-
ske politike gradova, teritorijalna drava postala instrument za
konstituisanje "nacionalnog" trita i unutranje trgovine
8
:
Promiljenom delatnoscu drave u petnaestom i esnaestom veku
nametnut je merkantilni sistem estoko protekcionistickim gradovima i
kneevinama. Merkantilizam je unitio zastareli partikularizam lokalne
i medugradske trgovine, rueci barijere koje su odvajale ta dva tipa ne-
konkurentske trgovine i raciscavajuci tako put ka nacionalnom tritu,
koje je sve vie zanemarivalo razliku izmedu grada i sela kao i izmedu
raznih gradova i pokrajina.
9
Medutim, kako Polanji isticc, nc samo da su nacionalna trita
uspostavljena dravnom intervencijom, vcc jc to sIucaj i sa sIo-
bodnim tritem, prema kojem je put bio "otvoren i odravan po-
mocu ogromnog porasta intervencionizma, stalno organizovanog
i kontrolisanog iz centra".
10
Naime, princip laissez-faire je namet-
8
Karl Polanji, Velika transformacija. Politicka i ekonomska ishodi-
ta naeg vremena, "Filip Visnjic", Beograd 2003, 73-75.
9
Isto, 75.
10
Isto, 141.
O ekomomskoj tranziciji ...
10
nula drava, tako to su, u tridesetim i cctrdesetim godinama 19.
veka, nastupila "mnogobrojna ukidanja restriktivnih propisa, ali
isto tako i ogromni porast administrativnih funkcija drave, koja
je sada posedovala centralnu birokratiju sposobnu da izvri sve
zadatke koje su joj postavljale pristalice liberalizma".
11
Posledica
toga je bilo uspostavljanje medunarodnog ekonomskog poretka, u
cijoj osnovi su se nalazile medunarodne finansijske ustanove, ne-
zavisne od vlada pojedinacnih drava i njihovih centralnih bana-
ka, ali u snanoj interakciji s njima. Najveca opasnost za novi me-
dunarodni poredak slobodne trgovine bio je moguci rat izmedu
velikih sila, dok kapitalisti nisu imali nita protiv manjih i izolo-
vanih ratova. Rezultat je bio do tada nezapamccni period "Stogo-
dinjeg mira" od 1815. do 1914. godinc, u cijem su prvom delu
nastajucc srcdnje klase predstavljale revolucionarnu snagu koja je
ugroavala mir i koju je suzbijala reakcionarna Sveta alijansa. U
drugom delu perioda "Stogodinjeg mira", nacionalno-internacio-
nalni karakter nove ekonomije je prouzrokovao da srednje klase
postanu nosioci mirovnog interesa.
12
Polanji naglaava da je, u tom periodu, i u zemlji i u ino-
stranstvu, vaio princip neintervencije drave u privatni biznis,
to znaci da sc od vIade "u zemlji nijc occkivalo da se mea u
privatnu trgovinu, niti od ministarstva spoljnih poslova da pri-
vatne interese u inostranstvu posmatra drugacije nego u irem
nacionalnom okviru. Agrarna kriza i velika depresija od 1873.
do 1886. godine uslovile su uvodcnjc citavog niza zatitnih in-
stitucija cija je namena bila da ogranicavaju svestrano delovanje
trita. Dolo je do toga da uvozne carine koje je uvela jedna ze-
mlja sprecavaju izvoz druge, koja je time bila naterana da trai
nova trita u "politicki nezaticcnim regionima". Takav eko-
11
Isto, 140.
12
Isto, 17-31.
Vlooimir Ribic
11
nomski imperijalizam bio je, pre svega, "borba izmedu vclikih
sila da proire svoju trgovinu na politicki nezaticcna podrucja".
Usled jagme za zalihama sirovina, pojacan jc izvozni pritisak, a
vlade su podravale svoje gradane koji su imali poslove u zao-
stalim zemljama. Takodc, unutar nacionalnih granica, konku-
rentska trita su pretvarana u monopolisticka, a ljudi i kapital
su se udruivali u nekonkurentske grupe.
13
Od 1900. godine, intenzivirao se proces raspadanja svetske
privrede, koji je kulminirao izbijanjem Prvog svetskog rata,
1914. godine. Nakon rata, formirana je Liga naroda, ciji je zada-
tak bio da obnovi system ravnotee moci, aIi to, kako Polanji
konstatuje, nije bilo mogucc zbog jcdnostranog razoruavanja
poraenih nacija. to se ticc ckonomije, Liga naroda je pokua-
vala da "obnovi medunarodnu valutnu i kreditnu organizaciju
kao jedino mogucc obczbedcnje mira medu suverenim drava-
ma".
14
Medutim, uskoro je takvim nastojanjima doao kraj:
U ranim tridesetim naglo je dolo do promene. Njena obeleja bila
su naputanje zlatnog standarda u Velikoj Britaniji; petogodinji plano-
vi u Rusiji; uvodcnje Nju Dila; nacional-socijalisticka revolucija u Ne-
mackoj; ruenje Lige u korist autarkicnih imperija. Dok su na kraju Ve-
likog rata najvaniji bili ideali devetnaestog veka i dok je njihov uticaj
dominirao i u sledecoj dcceniji, do 1940. godine nestao je svaki ostatak
medunarodnog sistema i, izuzev nekoliko enklava, nacije su ivele u
potpuno novim medunarodnim okolnostima.
15
Kriza Volstrita je dogadaj kojim je zapoccto ruenje medu-
narodnog ekonomskog sistema. Istovremeno, prestala je da se
odrava Konferencija o razoruanju, da bi, 1934. godine, Ne-
13
Isto, 209-212
14
Isto, 34-35.
15
Isto, 36.
O ekomomskoj tranziciji ...
12
macka napustila Ligu naroda i, zajedno sa Italijom i Japanom,
pobunila se protiv status quo. Radikalne politicke promene su
nastupile i unutar samih drava, tako to su dvopartijski sistemi
zamenjeni jednopartijskim vladama ili, ponekad, vladama naci-
onalnog jedinstva. Tako je u Rusiji uveden "socijalizam u dikta-
torskom obliku", dok je liberalni kapitalizam naputen u "ze-
mljama koje su se pripremale za rat, kao to su Nemacka, Japan
i Italija i, u manjoj meri, takodc u Sjcdinjenim Dravama i Veli-
koj Britaniji". Medutim, kako Polanji isticc, jcdina sIicnost iz-
medu tih novih reima faizma, socijalizma i Nju dila, bila je u
tome "to su odbacili principe laissez-faire".
16
Hobsbaum dajc sIicnu klasifikaciju politickih odgovora na re-
cesiju od 1929. do 1933. godine, s tim to marksistickom komu-
nizmu i faizmu pridodaje savez umerenih socijalnih demokrata
iz nekomunistickog radnickog pokreta s kapitalistima "cija je vera
u optimalnost slobodnog trita ostrigana", za koji naglaava da
se pokazao kao najefikasnija opcija.
17
Takodc, Hobsbaum isticc
da su, posle 1945. godine, sve zemlje kapitalistickog, komunistic-
kog i Treccg svcta "prakticno odbacile suprematiju trita i sve su
verovale u aktivnu ulogu drave u upravljanju i planiranju privre-
de"
18
i objanjava:
...Kapitalisticke vlade su bile ubedcne da jedino ekonomski inter-
vencionizam moe da spreci povratak ekonomskih katastrofa kao onih
izmedu ratova, i da se jedino njime izbegava opasnost od ljudi radikali-
zovanih do te mere da izaberu komunizam, kao to su nekad izabrali
Hitlera. Zemlje Treccg svcta su verovale da jedino dravna akcija mo-
16
Isto, 235.
17
Erik Hobsbaum, Doba ekstrema. Istorija Kratkog dvadesetog ve-
ka 1914-1991, DERETA, Beograd 2002, 85-86.
18
Isto, 137.
Vlooimir Ribic
13
e da uzdigne njihove privrede iz zaostalosti i zavisnosti. U dekoloni-
zovanom svetu, koji cc sIcditi inspiraciju iz Sovjetskog Saveza, oni cc
put napred videti kao socijalizam. Sovjetski Savez i njegova novoproi-
rena porodica, nisu verovali ni u ta drugo do u centralisticko planira-
nje. A sva tri svetska regiona su stupala u posleratni svet sa ubedcnjem
da je pobeda nad silama Osovine, izvojevana politickom mobilizacijom
i revolucionarnom politikom isto kao i krvlju i gvozdcm, otvorila novu
eru drutvenog preobraaja.
19
Tokom Drugog svetskog rata, britanski i americki zvanicnici
su razmatrali razne ideje o posleratnom poretku. Najvanija raz-
lika je bila u tome to su se Amerikanci zalagali za rekonstruisa-
nje otvorenog trgovinskog sistema, dok su Britanci eleli osigu-
ranje pune zaposlenosti i ekonomske stabilnosti, pa su, stoga,
nameravaIi da ocuvaju sistem imperijalnih preferencija i bilate-
ralnog trgovanja. Dakle, jedna strana je zastupala nediskrimina-
torni, multilateralni trgovinski sistem, dok se druga zalagala za
preferencijalno ekonomsko grupisanje.
20
Postignuti anglo-ame-
ricki sporazum o medunarodnom ekonomskom poretku je olica-
vao jedinstvenu meavinu laissez-faire principa i intervencioni-
zma, to jest, liberalnog multilateralizma i drave drutvene bri-
ge. Moe se zakljuciti da je taj poredak omogucio Iunkcionisa-
nje relativno otvorenog sistema trgovine i placanja, kao i podr-
ku punoj zaposlenosti i drutvenoj brizi.
21
Anglo-americki sporazum o globalnom ekonomskom poret-
ku je usvojen na konferenciji u Breton Vudsu, odranoj u julu
19
Isto.
20
G. John Ikenberry, A World Economy Restored: Expert Consen-
sus and the Anglo-American Postwar Settlement, International Organi-
zation, Vol. 46, No. 1, Knowledge, Power, and International Policy
Coordination., Winter, 1992, 289.
21
Isto, 294.
O ekomomskoj tranziciji ...
14
1944. godine, na kojoj su osnovanc dvc kIjucne medunarodne
finansijske institucije: Medunarodni monetarni fond MMF
(IMF) i Medunarodna banka za rekonstrukciju i razvoj (IBRD),
kasnije nazvana Svetska banka. Fond je usmerio svoj rad na
kratkorocnu stabilizaciju i borbu protiv inflacije, dok je Banka
nastojala da pribavi dugorocni kapital za investicije u velike
projekte, poput onih u oblastima energije, rudarstva i transpor-
ta.
22
Opti sporazum o tarifama i trgovini (GATT) je osnovan
1947. godine, kao treca mcdunarodna institucija na kojoj je tre-
balo da pociva posleratni ekonomski poredak. GATT je formi-
ran sa ciljem da se "podigne ivotni standard i da se postigne
puna zaposlenost, stvaranjem reciprocnih i uzajamno povoljnih
aranmana usmerenih na supstancijalnu redukciju tarifa i drugih
trgovinskih barijera, kao i na eliminaciju diskriminatornog tret-
mana u medunarodnoj trgovini".
23
Od 1995. godine, GATT je
transformisan u Svetsku trgovinsku organizaciju (WTO).
Sutinska karakteristika novog ekonomskog globalnog po-
retka bila je reforma koja je stvorila "meovitu privredu", cija je
uloga bila da omoguci dravi da planira i upravlja ekonomskom
modernizacijom, kao i da poveca potranju. Vlade su biIc cvrsto
privrene punoj zaposlenosti, ali i smanjivanju ekonomske ne-
jednakosti, tj. opredeljenju za drutvenu brigu i socijalnu sigur-
nost, to je prvi put "obezbedilo masovno potrosacko trite za
luksuzne proizvode koji su se sada mogli prihvatiti kao neop-
22
Richard E. Feinberg, The Changing Relationship Between the
World Bank and the International Monetary Fund, International Orga-
nization, Vol. 42, No. 3, Summer, 1988, 548.
23
Douglas A. Irwin, The GATT in Historical Perspective, The
American Economic Review, Vol. 85, No. 2, Papers and Proceedings
of the Hundredth and Seventh Annual Meeting of the American Econo-
mic Association Washington, DC, January 6-8, 1995., May, 1995, 325.
Vlooimir Ribic
15
hodne potreptine".
24
Hobsbaum rezimira da je posleratni kapi-
talizam "bio neka vrsta braka izmedu ckonomskog liberalizma i
socijal-demokratije (ili, americkim rccnikom ruzveltovska poli-
tika Nju dila), sa vanim pozajmicama od Sovjetskog Saveza,
koji je prokrcio put ideji ekonomskog planiranja"
25
Rezultat ta-
kvog privrednog poretka bio je nastanak drava drutvene brige,
oko 1970. godine. To su drave "u kojima su izdaci za drutve-
nu brigu zatitu dohotka, zdravstvenu zatitu, obrazovanje,
itd. postali najveci oeo ukupnih javnih izdataka, a ljudi anga-
ovani u delatnostima drutvene brige su obrazovali najvecu
grupu od svih dravnih nametenika". Do kraja sedamdesetih
godina 20. veka, sve napredne kapitalisticke zemlje su postale
"drave drutvene brige".
26
U takvim uslovima, narocito od ezdesetih godina, stvorena
je transnacionalna privreda ciji su najocigledniji vidovi bili:
transnacionalne firme (to jest, multinacionalne korporacije), no-
va medunarodna podela rada i ofor (offshore) finansiranje. Ter-
min "ofor" je uveden ezdesetih godina "da bi opisao praksu
registrovanja legalnog sedita firme na nekoj, obicno malenoj i
fiskalno velikodunoj teritoriji koja je dozvoljavala preduzetni-
cima da izbegavaju poreze i druga ograniccnja koja im je name-
tala njihova sopstvena zemlja". to se ticc multinacionalnih kor-
poracija, njihova glavna funkcija je bila da "internalizuju trita
preko nacionalnih granica", odnosno, da se emancipuju od naci-
onalne drave i njene teritorije. Ta tendencija je postala jo izra-
enija kada je industrijska proizvodnja poccla da se izmeta iz
Evrope i Severne Amerike. Rezultat toga je da nove industrije u
Treccm svctu nisu vie snabdevale samo lokalna trista, vcc i
24
Erik Hobsbaum, 204-205.
25
Isto, 206.
26
Isto, 216.
O ekomomskoj tranziciji ...
16
svetsko trite, bilo tako to bi izvozile artikle koje je u potpu-
nosti proizvela lokalna industrija, bilo tako to bi postale deo
transnacionalnog procesa.
27
Nakon 1970. godine, globalizacija je temeljno podrila model
drave drutvene brige, preputajuci vIade nacionalnih drava
na milost liberalizovanog globalnog trita, na kojem su vaila
sledeca pravila igre:
Postoji jedan pravilan put za efikasnu raspodelu dobara i usluga.
On ukljucuje, pre svega, ruenje prepreka slobodnoj trgovini i slobod-
nom protoku finansijskog kapitala. I to u smislu da postoji ostatak re-
gulatorne uloge, koja je tu da se zatiti svojina, i materijalna i intelektu-
alna; da se osigura otvoreni, nediskriminatorni pristup; da se dozvoli
investitorima da kupe ili prodaju bilo koju aktivu ili izvezu svaki profit
bilo gde u svet; da premeste i zatite subvencije i ostale distorzije od
laissez-faire cenovnog sistema; da rasture ono to je preostalo od save-
znitva dravnih industrija.
28
Neki korporativni ideolozi su bili spremni da prihvate da dr-
ava moe da ima odredcnu ulogu u subvencionisanju obrazo-
vanja i obucavanju radnika, ublaavanju periodicnih dislokacija,
finansiranju istraivanja trita i pruanju smanjenih oblika so-
cijalne pomoci. Mcdutim, korporativna zajednica je insistirala
na tome da preostale dravne aktivnosti moraju biti uskladcne s
primenom u privatnom sektoru. Zahtevalo se i uspostavljanje
niskih i relativno ravnih poreskih nivoa, odravanje minimalnog
deficita dravnog sektora, kao i otklanjanje stabilizacionih eko-
27
Isto, 211-213.
28
Robert Kutner, Uloga vlade u globalnoj ekonomiji, u: Vil Haton
i Entoni Gidens (priredili), Na ivici. iveti sa globalnim kapitalizmom,
Plato, Beograd 2003, 197.
Vlooimir Ribic
17
nomskih politika koje sprovode drave, "osim u slucaju mone-
tarne politikc ciji je glavni cilj da osigura stabilnost cena".
29
Takva ekonomska orijentacija se nala u osnovi takozvanog
"Vaingtonskog konsenzusa", to jest, saglasnosti Medunarod-
nog monetarnog fonda, Svetske banke i Trezora SAD o tome
koje su ekonomske politike adekvatne za zemlje u razvoju. Re-
zultat je bio sistematski program umanjivanja involviranosti dr-
ave u ekonomiju, putem liberalizacije trita, privatizacije i re-
duciranja javne potronje, pa se moe zakljuciti da je "Vaing-
tonski konsenzus" zasnovan na shvatanju da su "nesavrena tr-
ita uvek bolja od nesavrenih drava".
30
Medutim, takva ori-
jentacija je osporena uspehom istocnoazijskih novoindustrijali-
zovanih zemaIja, u cijoj je ekonomskoj politici dravni inter-
vencionizam imao kIjucnu ulogu. Umesto da svoja trita pre-
puste dominaciji ustanovljenih industrijskih sila, ove zemlje su
zatitile svoje strateke industrije, da bi ubrzale proces struktur-
ne promene, to je bilo neophodno za buduci razvoj. Takodc, iz-
voz, domaca potranja i medunarodne socioekonomske veze su
imali vanu razvojnu ulogu.
31
29
Isto, 198. Ovde treba podsetiti na Hobsbaumovu tvrdnju da je
vecina neoliberalnih vlada "bila primorana da upravlja i podsticc svoje
privrede, dok su tvrdile da samo podsticu snage trita ". Vlada Marga-
ret Taccr jc oporezovala britanske gradane "neto tee nego to su bili
oporezovani pod laburistima ", dok je americki predsednik Ronald Re-
gan "koristio kejnzijanske metode da probije izlaz iz depresije 1979-
1982, tako to se upusito u divovski deficit i angaovao u podjednako
divovskom naoruavanju ". Videti: Erik Hobsbaum, 312.
30
Ziya Onis and Fikret Senses, Rethinking the Emerging Post-Was-
hington Consensus, Development and Change, Vol. 36, No. 2, 2005, 264.
31
John Brohman, Postwar Development in the Asian NICs: Does the
Neoliberal Model Fit Reality?, Economic Geography, Vol. 72, No. 2,
April, 1996, 107-130. Kada je rcc o uspchu ekonomske politike istocnoa-
O ekomomskoj tranziciji ...
18
"Vaingtonski konzensus" je najvie kompromitovan istoc-
noazijskom krizom iz 1997. godine, kao i neuspehom ekonom-
ske tranzicije u Rusiji u 1990-im godinama. Liberalizacija tri-
ta finansija i kapitala u odsustvu odgovarajucih rcgulatornih
principa dovela je do naglog odliva novca iz zemalja Istocne
Azije, dok je sprovodcnje privatizacije pre uspostavljanja prav-
ne infrastrukture rezultovalo razvlaccnjem dravne imovine u
Rusiji.
32
Zbog toga, Fukujama konstatuje da su politicari vezani
za "Vaingtonski konsenzus" nedovoljno "upozoravali na opa-
snosti od liberalizacije u odsustvu pravih institucija", kao i da je
krajem 1980-ih i pocctkom 1990-ih, "vladalo opte miljenje da
je bilo koji stepen liberalizacije bolji od nedostatka liberalizaci-
je".
33
Tenja da se isprave nedostaci "Vaingtonskog konsenzu-
zijskih zemalja, treba podsetiti na Fukujamin stav da "znacaj dravnog
sektora varira u velikoj meri zavisno od kulturnih cinilaca ", odnosno da
"potreba za intervencijom drave zavisi dosta i od osobenosti kulture i
socijalne strukture drutva koju ona nadzire ". Videti: Frensis Fukujama,
Sudar kultura. Poverenje. Drutvene vrline i stvaranje prosperiteta, Za-
vod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd 1997, 26.
32
Dozef E. Stiglic, Protivrccnosti globalizacije, SMB-x, Beograd
2002, 101-173.
33
Frensis Fukujama, Gradcnje drave. Upravljanje i svetski poredak
u dvadesetprvom veku, Filip Vinjic, Bcograd 2007, 28. Ovde treba skre-
nuti panju na Viliamsonovo podsecanje da je "Vaingtonski konsenzus
" geografski i istorijski spicifican, odnosno da predstavlja predlog eko-
nomskih reformi namenjenih Latinskoj Americi, 1989. godine. Kao je-
dan od autora "Vaingtonskog konsenzusa ", Viliamson navodi da bi sIic-
ne mere bile predloene i u Africi i Aziji, kao i da su, zbog toga, neki za-
kljucili da su one predvidcne da budu vaecc za sva mesta i sva vremena.
Videti: John Williamson, What Should the World Bank Think about the
Washington Consensus?, The World Bank Research Observer, Vol. 15,
No. 2, August 2000, 254-255.
Vlooimir Ribic
19
sa" dovela je do formulisanja ekonomske politike "Postvaing-
tonskog konsenzusa", u cijoj je osnovi uverenje da drava treba
da igra vanu ulogu u razvojnom procesu, kao i da su drave i
trita komplementarni.
34
Moemo zakljuciti da, od kada je prevazidcna politicka i
ekonomska rascepkanost feudalnog poretka, postoji cikIicna
smena trendova dravnog intervencionizma u privredi i liberali-
zacije trita. Vano je konstatovati da su te cikIicne promene
ekonomskih trendova praccne promenom oblika imperijalne he-
gemonije. U prvim vekovima modernog doba, "merkantilisticko
dravnitvo ukljucivalo je sakupljanje resursa sa citave nacio-
nalne teritorije da bi se postigIa moc u spoIjnoj politici".
35
Pro-
tekcionisticka ekonomska politika je pruila podrku takmicc-
nju i medusobnim sukobljavanjima evropskih drava, to je,
1815. godine, rezultovalo stvaranjem "pentarhije", odnosno po-
tvrdom multilateralne imperijalne hegemonije pet drava: Fran-
cuske, Habzburkog carstva, Pruske, Britanije i Rusije.
36
U narednim decenijama, nastupili su erozija carinskih barijera
i drugih merkantilistickih mera, kao i irenje ideja o slobodnoj tr-
govini i medunarodnoj harmoniji, to je dovelo do stvaranja inter-
nacionalnog poretka, ciji su elementi bili: "rast medunarodne pri-
vrede, produktivne snage koje je oslobodila Industrijska revoluci-
ja, relativna stabilnost Evrope, postepena modernizacija vojne i
pomorske tehnologije, izbijanje samo lokalizovanih i kratkotraj-
nih ratova".
37
Takve okolnosti su narocito odgovarale Britancima,
34
Ziya Onis and Fikret Senses, 275.
35
Karl Polanji, 75.
36
Videti: Pol Kenedi, Uspon i pad velikih sila. Ekonomska prome-
na i ratovanje od 1500. do 2000. godine, CID, Podgorica; Slubeni list
SCG, Beograd, 2003, 53-168.
37
Isto, 171-172.
O ekomomskoj tranziciji ...
20
koji su "vcc dostigli znacajan stepen prvenstva vcc do 1815. godi-
ne, zahvaljujuci svojoj spretnoj kombinaciji gospodarenja mori-
ma, finansijskog kredita, trgovacke strucnosti i diplomatije". Za-
pravo, Industrijska revolucija je samo "pojacala poloaj zemlje
koja je vcc bila krajnje uspena u predindustrijskim, merkantili-
stickim borbama osamnaestog veka, a koja se zatim preobrazila u
drugaciju vrstu sile". Britanija je postala drugacija "vrsta sile",
zbog toga to je ideologija laissez-faire politicke ekonomije, koja
je cvetala u periodu rane industrijalizacije, propovedala "veciti
mir, male dravne izdatke (posebno na odbranu) i smanjenje dr-
avne kontrole nad privredom i pojedincem". Zbog toga, do sredi-
ne 19. veka, uticaj Britanije "ne moe biti meren tradicionalnim
kriterijumom vojne hegemonije". Britanija je svoju imperijalnu
hegemoniju zasnivala na superiornoj kontroli nad morima, uveca-
nju kolonijalnog carstva i snazi finansijskih institucija.
38
Od 1860-ih godina, industrijalizacija pocinje da se iri izvan
granica Britanije i odredcnih delova kontinentalne Evrope i Se-
verne Amerike. Narocito je ojacala poloaj Nemacke, "koja je
1870. godinc vcc imale 13 odsto svetske industrijske proizvod-
nje i Sjedinjenih Americkih Drava, kojc su cak i tada imale 23
odsto te proizvodnje".
39
Izmedu 1870. i 1914. godine, Sjedinje-
ne Americke Drave i Nemacka su znatno proirile svoju indu-
strijsku bazu, nadmaivi Britaniju. Nakon toga, usledila su dva
svetska rata, koje Imanuel Volerstin (Valertajn) sagledava kao
jedan "tridesetogodinji rat", koje su, u sutini, vodile SAD i
Nemacka za prevlast u svetskom sistemu.
40
Veci dco pcrioda iz-
medu 1870. i 1945. godine karakterie dominacija ekonomske
38
Isto, 178-187.
39
Isto, 222.
40
Imanuel Volerstin, Opadanje americke moci, CID, Podgorica
2004, 19-20; 35-36.
Vlooimir Ribic
21
politike dravnog intervencionizma u privredi, koja svoj vrhu-
nac dostie 1930-ih i tokom Drugog svetskog rata.
SAD su bile jedina veca industrijska sila koja je iz Drugog svet-
skog rata izala neoteccna, cak i ojacana. Posleratni svetski pore-
dak, u kojem je ova drava dominirala kao hegemon, definisan je na
sastanku Ruzvelta, Ccrcila i Staljina, odranom na Jalti 1945. godi-
ne. Tom prilikom je postignut neformalni dogovor izmedu SAD i
SSSR da njihove sfere interesa u Evropi budu odredcne linijom raz-
dvajanja njihovih trupa u trenutku zavretka rata. Takav precutni
dogovor je primenjen i u Aziji, o ccmu svedoci amcricka okupa-
cija Japana i podela Koreje. Zbog svega toga, Volerstin (Valer-
tajn) zakljucuje da je Jalta "predstavljala dogovor o statusu kvo u
kojem Sovjetski Savez kontrolie otprilike jednu trecinu sveta, a
Sjedinjene Drave sve ostalo".
41
Obe supersile su prihvatile takvu
"neujednaccnu, ali, u sutini, neosporavanu ravnoteu snaga", pa
se moe zakljuciti da je osobenost "Hladnog rata" bila "u tome
to nije postojala neizbena opasnost od svetskog rata".
42
Poput
"Stogodinjeg mira", "Hladni rat" je omogucio stvaranje liberali-
zovanog svetskog ekonomskog poretka, koji karakterie unilate-
ralna imperijalna hegemonija jedne sile, u ovom slucaju SAD.
Dakle, trend dominacije dravnog intervencionizma predsta-
vlja ekonomsku osnovu multilateralne imperijalne hegemonije,
odosno konfrontacije velikih sila, dok je trend liberalizacije tri-
ta praccn unilateralnom imperijalnom hegemonijom i stabilno-
scu svctskog politickog poretka. Cinjenica da je ponovno uspo-
stavljanje dravne kontrole nad energetskim resursima omogu-
cilo Rusiji da se reafirmie kao svetska sila
43
, kao i uspeh kine-
41
Isto, 20-21.
42
Erik Hobsbaum, 174.
43
Videti: Martin Walker, Russia v. Europe: The Energy Wars,
World Policy Journal, Vol. 24, No. 1, Spring 2007, 1-8.
O ekomomskoj tranziciji ...
22
skog "trinog socijalizma", svedocc nam da smo na pocctku
novog uspona ekonomske politike dravnog intervencionizma i
borbe "izmedu dve glavne drave oko toga koja cc, postajuci
primarno mesto akumulacije kapitala, postati naslednik prethod-
ne hegemonisticke sile".
44
Ako je to tako, onda propast socijali-
stickog ekonomskog sistema i erozija drave drutvene brige,
praccni unilaternom imperijalnom hegemonijom SAD, predsta-
vljaju pokazatelj dostizanja vrhunca jedne etape u neprekinutom
vievekovnom kontinuitetu globalne kapitalisticke privrede.
Vladimir Ribi
OF ECONOMIC TRANSITION FROM A
MACRO-HISTORICAL PERSPECTIVE
While at the macro-historical level we strive to elucidate large sca-
le structures and processes in societies and their successive forms, on a
micro-historical level attempts are made to distinguish individual and
group contacts with these structures and processes so as to grasp how
the public essentially perceived them. From its very beginnings, capita-
list economy has been the grounds of interchange between two domi-
nant trends: the strengthening of state intervention and the strive to-
wards liberalisation. Such alterations in the field of economics are in
correlation with the substitution of the modes of imperial hegemony.
44
Imanuel Valertajn, Posle liberalizma, Slubeni glasnik, Beograd
2005, 30.
Ines Prica
Institut za etnologiju i folkloristiku
Zagreb
Problem interpretacije tranzicije iz
"nerealnog socijalizma"
Apstrakt: Cilj rada je naznaciti temeljna pitanja i probleme
(antropoloke) interpretacije postsocijalizma, pocevi od prepo-
znavanja njegova inicijalnog momenta, odnosno identifikacije
dogadaja koji oznacavaju pocetak tranzicije kao drutvenog, po-
litickog i kulturnog procesa. Nakon predocavanja okolnosti tu-
macenja tranzicije kao promjene globalnog karaktera, posebna
ce se panja posvetiti onim lokalnima: kako se, konkretno u hr-
vatskoj drutvenoj znanosti i humanistici, reproducira pitanje
"prebacivanja" u novi drutveni kod s obzirom na specificnost
tradicije socijalizma jugoslavenskoga tipa.
Kljune rei: antropologija, postsocijalizam, tranzicija, pro-
cesi, nterpretacija,
Ines Prica
25
Prema tezi Williama Outhwaita i Larryja Raya, iz njihova
uvodnika knjizi Drutvena teorija i postkomunizam (Social
Theory and Postcommunism) iz 2005. godine, pitanje interpre-
tacije postkomunizma, ali i stanja opce drutvene teorije
1
nakon
1989, odredeno je nesnalaenjem drutvenih znanstvenika
"uhvacenim u iznenadenju" pred svjetskim promjenama koje ni-
su bili u stanju odmah identificirati i imenovati
2
. Nije rijec samo
o neprepoznavanju tranzicijske prirode onih drutvenih sukoba
na prijelomu stoljeca koji su bili iskljucivo tumaceni kao nacio-
nalisticki recidivi. Nesnalaenje i iznenadenje, dapace, bili su
vezani uz iznimno brz i gladak prijelaz drutvenog sustava, prije
svega u nekadanjem Sovjetskom Savezu.
Na taj se nacin problem primarne teoretizacije tranzicije
ukazao paradoksalnim: polustoljetna podjela svijeta nestala je,
kako se cinilo, u trenutku, zajedno s radikalnom razlikom dvaju
politickih, ekonomskih i drutvenih sustava. Umjesto svjedoce-
nja spektakularnim revolucionarnim dogadajima kao pocetku
mukotrpnog procesa transformacije, sada je prije svega valjalo
istumaciti kako to da se prijelaz odvio toliko glatko a drutva
postosocijalizma stala tako brzo "sliciti" na ona zapadna. Ovdje
je teorija povratka normalitetu odigrala privremenu ulogu, ako
nita drugo, onda u pokuaju "normalizacije" poljuljanih dru-
tvenih teorija. Po tom je naime miljenju pozadina iznenaduju-
ce brzinske preobrazbe "kroz adopciju standardnih politickih i
drugih drutvenih formi diljem bivega bloka, leala u opcem
1
Koju, prema Dahrendorfu (1990) odlikuje kontekst posvemanjeg
manjka intelektualne i politicke rasprave opcih koncepcija drutvenog
poretka.
2
"Dok su zapadni sociolozi teili objasniti stvari koje se nisu do-
godile', kao to je imanenti slom kapitalizma, ostali su bez rijeci prcd
revolucijom 1989" (Dahrendorf 1990 cf. Outhwaite&Ray).
Problem interpretacije tranzicije ...
26
osjecaju da se cjelokupni telos postkomunisticke tranzicije sa-
stojao u povratku 'Europi' i 'normalitetu'. Istocnoeuropski grada-
ni proli su drutveni i politicki eksperiment i bilo im je dosta.
Postupno pojavljivanje mogucnosti pristupanja EU dodatno je
pojacalo postojeci trcnd" (2005: 3).
No, ipak lapidarno, tumaccnje ostavilo je i nadalje otvore-
nim samo pitanje "kolapsa". Bilo da je rijcc o idcji latentnog
utjecaja i konacnog trijumfa ideje Zapada ili pak gotovo auto-
nomnog, unutarnjeg uruavanja sustava, valjalo je objasniti
drutvenu kapacitiranost, odnosno proceduralnu osposoblje-
nost za hitru prilagodbu trinim zakonitostima i poduzetnic-
kim inicijativama. Pitanje "gradanske svijesti", individualnog i
grupnog "mentaliteta" i drugih psihokognitivnih okolnosti pre-
strojavanja ostavljeno "na milost i nemilost" razlicitim inter-
pretacijama, koje su uzele maha narocito na podrucju tzv. so-
vjetologije. Zadiruci u konceptualno nezahvalna podrucja,
analize su pokuavale dokuciti koliko je "realan" ili pak ironij-
ski bio impakt socijalistickih vrednota (ili kako god da nazvali
ivot u socijalizmu), te odakle ova, bezupitna i okretna,
spremnost na promjenu drutvene paradigme. Ili se impakt to-
talitarne ideologije totalno sveo na proizvodnju "disidentskih
gradana" (koji su dodue moraIi cckati trenutak da im "bude
dosta") ili je stvarao posebno prilagodljive, prevrtljive i zapra-
vo ravnodune socijalne habituse. Obje su latentne teze imale
svojih odjeka u antropolokom pisanju o tranziciji. Prva je,
pojednostavljeno reccno, zapela na pitanju dokle traje postso-
cijalizam i "to dolazi nakon njega". Drutva uspjenih preo-
brazbi, za koja se onda moe pretpostaviti da su u njedrima so-
cijalizma odrala autenticne "prakse normaliteta", ne samo da
cine izlinim svoj daljnji analiticki tretman nego, u krajnjoj li-
niji, i samu spektakularnost pojma tranzicije odnosno aprior-
nost paradigmatskog razlikovanja sustava (kulturnih vrednota,
Ines Prica
27
diskurzivnih reima, mentaliteta, itd.) koje je i omogucilo
postsocijalisticke studije
3
.
Iz ove je, perspektive, medutim, izostavIjcn citav kompleks
bavljenja neuspjenim preobrazbama i poraznim posljedicama
"podivljalog kapitalizma". Ovdje je pak oslobodcno kraljevsko
mjesto tezi o ozloglaenom socijalistickom mentalitetu, neuklo-
nivom preostatku prolosti koji se "uvukao u duu" biveg soci-
jalistickog gradana, opstruirajuci opci napredak, svodeci dcmo-
kraciju na proceduralnu karikaturu, gazeci tcmelje ljudskosti,
zbunjujuci analiticare a, nadasve makar i nehoticno, otkrivajuci
naIicje globalnog kapitalizma.
Tranzicija kao "retoriki moment"
Kada je rijcc o zapadnoj (socijalnoj i kulturnoj) antropolo-
giji koja je svoje iskustvo istraivanja socijalistickog terena
drala pomalo rezervnom djelatnoscu, rijetko se uspijevajuci
probiti u "srce tame Istocne Europe", a i onda se fokusirajuci
mahom na elemente "pred-socijalisticke", ruralne tradicije,
ovakva su i sIicna pitanja u iu postavila bolni manjak antro-
3
Ironizirajuci ovakve pristupe poljski se antropolog Michal Buchow-
ski u "dilanovskoj maniri" zapitao: "'How many roads must the post-soci-
alist countries go down, before you call them non-post-communist?
Uhvaccni u diskursu 'bijega od socijalizma', 'prodruivanja Europi', 'iz-
gradnje demokracije' i 'uspostavljanja slobodnog trita', ljudi, jednako
na zapadu i u bivem sovjetskom bloku, pretpostavljaju postojanje regije,
koja se prostire u trokutu izmedu BaItickog, Crnog i Jadranskog mora
kao 'zemlju tranzicije'. To je jo uvijek vrsta zagonetnog Bermudskog
trokuta za mnoge na Zapadu" (Buchowski 2001: 9).
Problem interpretacije tranzicije ...
28
poloke ali i ire drutvene teorije
4
. Jedan od rijetko osjetljivih
autora za problem "putovanja antropoloke teorije na istok"
Michael Buroway upozorava da:
"teoretizacija postsocijalizma i nadalje pociva na socijalizmu kao nega-
ciji ili usporedbi uglavnom kao slavljenje kapitalisticke premoci ili, znat-
no rjedc, izvor kritike kapitalizma. Kako se socijalizam povlaci u prolost,
opasnost je da ccmo biti sve zarobljeniji tim jedinim modelom idealnom
projekcijom liberalnog kapitalizma prema kojemu pravimo usporedbe.
() Mogucc je zamisliti da cc se intelektualci biveg Sovjetskog Saveza i
istocne Europe, reagirajuci na vlastitu marginalizaciju u nacionalnim okvi-
rima, jo jednom podijeliti u dva tabora zapadnjake i nativiste. Razocarani
obecanjima zapadne liberalne teorije, nove generacije disidenata bi tako na-
pustile optimizam i teleologiju takozvane tranziciologije i okrenule znatno
srodnijoj postkolonijalnoj teoriji. ()Kada humanitarna pomoc presah-
ne i nerazvijenost se produbi, trite i demokracija cc izazivati skepsu. Ka-
kvo urodcno teoretiziranje cc nastati da istisne i preoblici zapadne importe,
(), kakvi cc biti obrisi postsocijalisticke teorije u dvadesetprvom stolje-
cu i kako cc ta tcorija strujati nazad na Zapad?" (Burawoy 2002: 310).
Drugim rijecima, postsocijalisticka "teorija", u nunosti svo-
je inovacije i naputanja ordinarnog komparativistickog intere-
sa, suoccna je s dva temeljna problema. Prvo, tumacenjem kri-
ze, skepse i socijalnih devijacija tranzicijskih drutava s kojima
4
Outhwaite i Ray taj manjak teorije smatraju opcim: postsocijali-
sticki je moment ucinio u potpunosti neuklopivima jednako klasicne
socijalne teorije kao i zaokupljenost "'kulturnim obratima', postmoder-
nizmom, dekonstrukcijom, globalizacijom i identitetima", obje koncep-
cije nesposobne za obuhvacanje drutvenih procesa novog milenija
(usp. 2005: viii). Teorije izrasle u svijetu industrijskih, imperijalnih i
buroaskih europskih drutava prije drugog svjetskog rata bilo je ne-
mogucc prispodobiti ozracju globaliziranog, postkolonijalnog, postin-
dustrijskog svijeta, a pogotovo kroz njih rasvijetliti pad socijalizma ko-
jim su sc ocito otvorile nove okolnosti tumaccnja svjetske povijesti.
Ines Prica
29
je pogotovo bio suoccn drugi val njihova istraivanja te, drugo,
otporom insiderskog znanja i nesukladnoscu intelektualnih tra-
dicija kojc cc izbiti na vidjelo nakon njihove kratkotrajne faze
prilagodbe, konverzije i "pozapadnjavanja".
Nakon to se rasprava o prispodobivosti, svodivosti i valid-
nosti etnolokih ("istocnih") odnosno antropolokih znanstvenih
tradicija, naposljetku svela na medusobne optube za ateoreti-
zam, nacionalni autizam i ideoloki oportunizam prvih, te pozi-
tivizam, neokolonijalnost i karijerizam drugih
5
, stanje interpre-
tacije nove svjetske realnosti sve vie se razmatra u svjetlu op-
ccg "ateoreticnog karaktera" promjena koje ne slijede nijedan
povijesni model niti su vezane uz neku revolucionarnu teoriju
(usp. Offe 1991, cf. Outhwaite&Ray).
Godina 1989. izgleda da
nije iznenadila samo drutvene teoreticare nego i "samu povi-
jest": socijalizam je "presvukao svoju kou a da nije pripremio
novu u koju cc sc uvuci. Promjene su nastupile bez stvarne teo-
rije o tomu kako ih stvarno provest" (usp. Verdery 1996: 229).
Time paralelno dolazi u pitanje pertinencija liberalnih i drugih
zapadnih pojmova koji su se "priili" na postsocijalisticko naslje-
dc
6
, kao to, s druge strane, na vidjelo izlaze konceptualne i kul-
5
Iako se speciIicno ne dodiruju postsocijalistickih okolnosti proiz-
vodnje antropologije, u posljednje vrijeme najire postavljena rasprava
tenzija centralnog autoriteta i mnotva "svjetskih antropologija" nalazi
sc u cIanku Eduarda Restrepa i Artura Escobara (2005).
6
Katherine Verdery govori o velikom manjku znanja o ideolokoj
pozadini socijalizma (koji uzima kao direktnu posljedicu hladnoratov-
ske atmosfere na "sjevernoamericki intelektualni ivot" (usp. 1996: 9).
Za rijetke istraivacc curopskog Istoka na taj je nacin takodcr i upozna-
vanje s marksizmom zapocclo kroz institucionalno-propagandne flo-
skule koje su, kao "bauk vulgarnog marksizma", kruile obrazovnim,
medijskim i politickim argonom istraivanih zajednica.
Problem interpretacije tranzicije ...
30
turne razlike koje su bile tek prikrivene momentalizmom tranzici-
je i koje upucuju da bi se postsocijalizam morao (moci) istumaciti
i iz samog sebe.
Ako su spoznaje Verderijeve otkrile posebnost "socijalisticke
eshatologije", kao nesklonost dijakroniji i narativnim praksama
karakteristicnim za zapadnu ideju napretka, analize Alexeija Yur-
chaka jo snanije su uputile na zanemareni, retoricki element
uspona i pada sovjetskog socijalizma, onog zbog kojeg je u so-
vjetskoj socijalistickoj retorici bilo posve mogucc da jc "sve bilo
zauvijek dok nije nestalo". "to je to bilo u sovjetskom sistemu",
pita se on, "da je 'kolaps' bio ujedno totalno nezamisliv i iznena-
dujucc brz nc samo za mnoge zapadne sovjetologe nego i za
mnoge sovjetske gradane". Ne baveci sc toliko njegovim uzroci-
ma koliko "uvjetima mogucnosti", Yuchak u daljnjem istraiva-
nju kulturnog impakta ideolokih dokumenata, uvida nunost raz-
likovanja perioda i koncepta tzv. kasnog socijalizma, razdoblja
kojih tridesetak godina prije perestrojke koji zapocinje "velikim
zaokretom u diskurzivnom reimu od 'semantickog' prema 'prag-
maticnom' modelu ideolokog diskursa" (usp. 2003). Ne to bi taj
ucinak doslovnog prenaanja ideolokog teksta u ivotnu pragmu
predstavljao kraj vjere u ideale i vrednote socijalizma, nego je on
uveo znatno sloeniji odnos prema sovjetskom ideolokom obra-
scu. Sve je vanije bilo reproducirati precizne ideoloke oblike
nego drati se njihovih preciznih znaccnja i upravo su se u tom
odvajanju nevidljivo pojavili uvjeti za kolaps socijalizma i to
kao drutvenog sustava, ali ne i kao niza vrednota. Jer, umjesto
tumaccnja toga rascjepa kao "zle", "nemoralne" i "nametnute" na-
ravi komunistickog sustava (a mnogi sovjetolozi upravo u gubit-
ku vjere sovjetskih gradana vide njegov krah), Yurchak predlae
koncept heteronomije, onog oblika "sovjetske hegemonije oblika"
koji je nastao gotovo banalno: doslovnim prenaanjem (kopira-
njem) fragmenata ideolokih reprezentacija koje su, uvijek u raz-
Ines Prica
31
licitom kontekstu, zadobivala drukcija znaccnja. Paradoksalno,
upravo je repliciranje ideolokih oblika uvelo "element nepredvi-
divosti" (481-482) za sudbinu sustava
7
.
Bez obzira koliko inzistiranje na retorickom momentu pre-
strojavanja zadovoljavalo apetite drutvenih teorija, odnos gra-
dana prema ideolokom tekstu kulture pokazuje se bitnim i za
tumaccnje njihova referiranja na novu drutvenu realnost, onim
narativnim praksama kojima, kako se uskoro pokazuje, prevla-
dava duboki pesimizam spram vlastita poloaja. Osjecaj razoca-
ranja i gubitka, otkriven i prenesen s dalekih postsocijalistickih
terena, ubrzo pocinje preplavljivati antropoloke tekstove, pri-
druujuci sc opcoj zabrinutosti intelektualnog Zapada. Buduc-
nost koja je izgledala "tako radikalno otvorena" svela se na po-
7
Cin "rcprodukcije forme s reinterpretacijom smisla", o kojem ovaj
rad teoretizira kao o heteronimnoj izmjeni, ne moe se svesti na otpor,
oportunizam ili pretvaranje; u stvari, ona je dopustila mnogim sovjetskim
ljudima da se nastave drati sovjetskih komunistickih ideala i da sebe vi-
de kao dobre sovjetske gradane. Jednoglasna i sveprisutna replikacija
ideolokih oblika, sparena sa sklonoscu prcma mnogim komunistickim
vrijednostima, pridonijeli su da se sovjetska stvarnost pojavljuje kao mo-
nolitna i vjccna. Istovremeno, konstantna interna reinterpretacija ideolo-
kih znaccnja, koja su bila sam raison d'tre sustava, pridonijela je uvjeti-
ma koji su omogucili neminovnu imploziju sustava. Kad je partijsko
vodstvo na cclu s Gorbachovom sredinom osamdesetih pokrenulo kritic-
ke javne debate o perestroiki, oni su htjeli samo reformirati socijalizam
kako bi ga pritom ocuvali i dalje. Kao i svi drugi, oni nisu uvidjeli interne
"uvjete mogucnosti" kakvi su oni stvarno bili, i zato i nisu occkivali ko-
laps. Medutim, uvodeci taj novi kriticki diskurs, oni su ucinili logiku he-
teronimne izmjene iznenada vidljivom i otvorenom za javnu raspravu,
to je dovelo do nove promjene u diskurzivnom reimu sustava. Perestro-
ika je postala konacna javna manifestacija temeljne transformacije koja
se unutar sustava vcc dogodila tiho i nevidljivo (usp. isto).
Problem interpretacije tranzicije ...
32
znate obrasce: jesu li oni usvajani kao optimalni ili tek kao do-
stupni za imitiranje, je li se sadraj ideje slobode i demokracije
zauvijek izgubio u procesu krivotvorenja i "divljanju potisnu-
tog", regresiji nacionalizama, religije i becutnosti koji je od
"godine cuda, 1989" ucinio "poraz modernosti" (Latour 1991: 8,
cf. Outwaite&Ray).
Bez obzira koliko autenticno prenesena, deziluzija (cak i u ob-
liku "eshatoloke ideje kraja", usp. Watanabe 1998) jedan je od
tih retorickih momenata koji valja propitati unutar diskurzivnog
statusa antropolokog znanja, posebice onog etnografskog reali-
zma koji je dodatno ohrabren mogucnoscu "ekskavacije" terena
bivega socijalizma. Inzistiranjem na promaajima kao nemoci
"prijenosa oglednih modela" raste opasnost esencijalizacije post-
socijalistickih drutava, zaledcnih u neizvjesno produljivom pro-
cesu svoje transformacije ulozi negativnog ogledala, ali i alibija
globalnog kapitalizma kao stanja normaliteta. Nedavno se, sum-
njajuci u uravnoteenost njihovih zakljucaka, madarski antropo-
log Laszlo Kurti upitao "zato zapadni antropolozi stalno ciljaju
na greke, deformacije i promaaje dok im promicu uspjesi, pozi-
tivni rezultati i znatna postignuca. StaIno oplakivanje neuspjeno-
sti predstavlja samo jednostrani pogled na svaku stvar" (Kurti
2002: 181). Takva prosudba "normalnosti procesa" pogada curop-
sku antropologiju na speciIicno bolan nacin, podvlaccci podjelu
na "istocnu" i "zapadnu" disciplinu te rasprave o vjerodostojnosti
insiderskog odnosno outsiderskog znanja.
No ispostavit cc sc da prvobitna fascinacija brzinom tranzicije
a onda i razocaranje njezinim posljedicama predstavlja zajednic-
ke okolnosti za oblikovanje negativizama istraivackih pozicija
obiju strana. Kod izvanjskih je uvida, dapacc, mjcstimicno doveo
do znatnog momenta nesigurnosti, ozbiljnog preispitivanja vlasti-
tih polazita pa i samog dovodcnja u pitanje postsocijalisticke
transformacije kao oponaanja i modelske aplikacije.
Ines Prica
33
"Iznali smo da je ono to se cini 'restauracijom' poznatih oblika iz
socijalizma neto posve drugo: izravan odgovor na inicijative novoga tr-
ita, proizveden njime, prije nego ostatak starog mentaliteta. Drugim ri-
jecima, iznali smo da ono to izgleda poznato ima razmjerno nove uzro-
ke. Istodobno, medutim, uvjerili smo se da reakcija ljudi na neku situaci-
ju moe cesto izgledati kao preostatak upravo stoga to rabi jezik i sim-
bole usvojene u prethodnom uredenju. To ne znaci da je njihov svjetona-
zor tako 'korumpiran' socijalistickim iskustvom da ih onemogucuje za
druge oblike ivota; to znaci samo da djelovanje upoljava simbole i rije-
ci koji nisu stvoreni de novo nego razvijanjem vec poznatih oblika, cak i
onda kada je to s novim smislom i ciljem" (Burawoy&Verdery 1999: 2).
Mnogi su, s druge stane, a takodcr i dio analiticara hrvatske
tranzicijske stvarnosti, zasjeli na tezu o socijalistickom mentali-
tetu kao neotudivom totalitaristickom preostatku/nedostatku ko-
ji muti vodu ideje i prakse opccga napredovanja. Zanimljivo je
koliko takav oblik kritike takodcr zamucuje i okolnosti intelek-
tualne konverzije postsocijalistickih intepreta i uvjete njihove
nove drutvene legitimacije.
Iznenadni dogaaj
"Pravo je cudo kako je socijalizam mogao opstati pola stoleca pored
mnotva tako angaovanih antitotalitarnih intelektualaca koji su mu se
'protivili'. Neupuceni hipoteticki posmatrac bi mogao pomisliti da su i-
cezle ideologije komunistickih partija imale izvanredno teak zadatak u
suocavanju sa mnotvom vatrenih branica nacionalne tradicije, liberali-
zma, hriscanske demokratije i drugih struja koje su teile demaskiranju
nehumanog karaktera totalitarizma" (Kuljic 2001: 368)
S obzirom da u reprezentaciji tranzicije kao "iznanadnog do-
gadaja" i u hrvatskoj analitici prevladava zaplet ex nihillo, to se
onda moe (ali i ne mora) smatrati izravnim prijenosom vec us-
Problem interpretacije tranzicije ...
34
postavljenih i prihvacenih procedura eksplikacije. Kako naime
ustanovljuje Katherine Verdery, zapadne antropoloke naracije
zapletom "velikog praska" impliciraju da "je povijest pocela tek
tada, da je prije 1989. to podrucje bilo bezoblicno i pusto" (Ver-
dery 1996:205). Zanimljivo je pak da u diskursu hrvatske dru-
tvene analitike uvod u tranzicijski scenarij ima jo snaniji ka-
rakter epifanije (iznenadne objave), odnosno emergencije (poja-
ve ni iz cega). Preokret se javlja neocekivanoscu prirodne poja-
ve, to je rez u kojem stari sustav preko noci nestaje, a ljudi se,
"u zoru tranzicije" (Prpic, Despot, Dugandija 1993), bunovni i
nepripremljeni bude u novome svijetu.
"Stari komunisticki reimi, obiljeeni autoritarnim politickim su-
stavima, 'preko noci' su se nali suoceni s novim socijalnim, politickim,
gospodarskim i kulturnim zahtjevima" (Karajic 2000: 201).
"Tako je bilo i pocetkom devedesetih godina, kad je jedan cijeli
drutveni sustav socijalizam preko noci nestao s europskih politic-
kih pozornica" (Cengic&Rogic 1999: 5).
Osim vec siroko rairenih bioloko-tjelesnih metafora o
"slomu", "kolapsu" i "padu" stanja koje prethodi, izravno uvo-
denje simbolike prirodne sile, potresa, vala, vjetra, unosi ambi-
valenciju dogadaja njegov karakter je neto poput "katastrofe
s generalno pozitivnim ishodima".
"Socijalisticki je 'projekt' , kao to je poznato, definitivno kolabirao
u svim svojim (istocno)europskim inacicama(), ostavljajuci za so-
bom veliko olakanje, ali i razvaline, kr i pusto u glavama i srcima
ljudi" (Zeman 1998: 13).
"Svi su se bahatili diljem istocne Europe, a onda je stigao vjetar
(nevano tko ga je, kako i zato stvorio) te je pomeo sve dotad nedodir-
ljive vode i vodice" (Kalinic 2005).
Ines Prica
35
Naglasci na uzrocima tako su ostavljeni da pomalo lebde. Je li
vie rijcc o samouruavanju jednoga divovskog zdanja, ili je go-
rostas zaljuljan nekom izvanjskom, takodcr pomalo zagonetnom
silom? Konsenzus oko toga ocito nije definitivno postavljen i to
uzrokuje snane fikcionalne izlete objektivnih znanstvenih jezika.
Cak i kada se govori u stroe ekonomskim metaforama, poput
bankrota socijalizma, pa i izricito ustvrdi da je on uslijedio ne
"poradi snage njegovih unutarnjih ili vanjskih neprijatelja, nego
ponajprije zbog razloga imanentnih njegovoj naravi" (Zeman
1998: 13), ponovno smo ponudcni da se potpomognemo nekom
izvanpovijesnom, pa i izvanljudskom imaginacijom.
"Mogli bismo ustvrditi da je 'crna rupa' otvorena terminalnim posu-
stajanjem socijalistickog gospodarstva, koje se na koncu pokazalo ima-
nentno-strukturno nedoraslim zahtjevima koji mu se postavljaju, potko-
pala i sve politicke, ideologijske, kulturne, svjetonazorske i druge soci-
jalne konfiguracije te time dovela do spontanog samouruavanja susta-
va" (Zeman 1998: 13-14).
Neto od mitsko-kozmolokog karaktera ovih "pocctaka"
moe se pripisati uglavnom retrospektivnoj prirodi sociolokih
analiza tranzicije koje se u Hrvatskoj, preokupiranoj realitetom
rata i problematikom uspostavljanja drave, pojavljuju uglav-
nom tek duboko u devedesetim godinama, dakle gotovo cijelo
desetljecc nakon iznenadnog dogaaoja.
Ako su analize hrvatskih ekonomista devedesetih godina go-
vorile o kompleksnim uzrocima rapidnog "troenja" inacc vrlo
dobrih predispozicija Hrvatske za procese trine transformaci-
je
8
, onda su drutveni znanstvenici prvenstveno bili upuccni tu-
8
"Politika precijenjenog stabilnog nominalnog tecaja nacionalne va-
lute potaknula je prekomjeran uvoz, osobito trajne potrone robe, pa su
pozitivni efekti kreditne ekspanzije uglavnom poniteni rastom vanjskog
Problem interpretacije tranzicije ...
36
maccnju razloga za rastucc trcndove negativnih pokazatelja o
stanju ekonomije i drutva. No problemi interpretacije drutve-
no-kulturnih okolnosti podivljavanja hrvatskog kapitalizma po-
kazuju veliki manjak u samom temelju produkcije znanja i legi-
timacije interpreta nove drutvene realnosti.
Prvo, rat na podrucju bive zajednicke drave dugotrajno je
odgodio uvjete za raspravu tranzicijskih procesa kao temeljno
sistemske promjene te je posebno zamutio cinjenicu, koju ne-
davno rasvjetljava Srccko Pulig, da ovdje i "nije bilo izravnoga
odlucivanja o kapitalizmu" (2007). "Kolaps" u hrvatskom sluca-
ju zadobiva karakter kolapsa bive dravne zajednice, a ne glo-
balne paradigme socijalizma, pa se nedostatak prakticnih inter-
pretacija i razmatranja praksi drutvenih promjena nadomjeta
govorom o nacionalnoj dravi, bez dostatnoga razmatranja pre-
poznatljivoga i eljenoga politicko-ekonomskog sustava koji bi
je identificirao (ako to nije, prema gore navedenoj tezi, jedno-
stavno "povratak normalitetu"). Na taj je nacin i ovdje, podrazu-
mijevajuci sc kao jcdini izbor, nediferencirani pojam "zapadne
demokracije" prikrio "paradoksalnu situaciju u kojoj se interio-
rizacija medunarodnih normi interpretira posredstvom norma-
tivnih modela (demokratije, medunarodnog prava, ljudskih pra-
duga. Posljedica je, dakle, bila pad konkurentnosti domacih proizvodaca
zbog makroekonomske politike aprecirane kune u uvjetima liberalizacije
uvoza.() Strukturne implikacije tih kretanja znacc da cc u skoroj bu-
ducnosti kada dodc vrijeme otplate stranih kredita, izostati devizni priljev
na osnovi izvoza robe i odgovarajucih izvoznih usluga.() Garant (dra-
va) bit cc prisiljena otplacivati zajmove iz proracuna, sto cc dodatno po-
tencirati probleme financiranja drutvene potrosnjc. Vcc danas se dio nje
mora alimentirati prodajom vlasnitva domacih proizvodnih potencijala
stranom kapitalu, umjesto da se strani kapital usmjeri na direktno stvara-
nje novog proizvodnog potencijala" (Baletic 1999: 203).
Ines Prica
37
va, tehnolokog i ekonomskog razvoja) koji su i sami u krizi."
(Savic 2001: 17)
Suocavanje s uznemiravajucim pokazateljima dravne ekono-
mije i potekocama da se oni objasne u svjetlu "opccga napretka"
stidljivo javlja tek s desetljeccm zakanjenja
9
, zajedno s koncep-
tom tzv. druge tranzicije koji je, prema Puligu, djelomicno uve-
den kao alibi za prikljucivanje politickim procesima liberalne eli-
te nakon i usprkos posljedica "krive", tj. ratne tranzicije (usp. Pu-
lig isto.).
No upravo je to desetljecc, obiljeeno ratom i nelegalnim
privatizacijama, uzeto oglednim razdobljem za formiranje stere-
otipnih sociolokih zakljucaka o "otporu mentaliteta" i ulozi
"loega sociokulturnog kapitala" u slabostima tranzicijskih stra-
tegija. Kulturalizam tumaccnja "divljeg kapitalizma" kao prede-
stinacije hrvatskoga drutva kulminira u ideji njezine dvostruke
"hereditarne" optereccnosti.
"Hrvatska pripada skupinama europskih drutava s relativno niskom
razinom povjerenja, tj. sociokulturno naslijedc obuhvaca i pripadnost medi-
teranskom krugu s dominantnim utjecajem katolicizma (cime smo bliski
Italiji, panjolskoj i Francuskoj), ali i pedesetak godina komunistickog eks-
perimenta" (Racic 1999: 325).
Sljedeca utjccajna teza rjeenje trazi u cinjenici "neautenticno-
sti" tranzicije, odnosno nepostojanju prvobitnih uvjeta za njegovu
lokalizaciju pa tako ni za formiranje povijesnog subjekta njezine
9
Od statusa jedne od zemalja najbolje pripremljenih za tranziciju, Hr-
vatska sustavno pada na dno ljestvice svih pokazatelja privrednog rasta.
Do duboko u 21. st. (ukoliko se nastavi postojeci trcnd), nccc dostici svoj
BDP iz osamdesetih godina, krajem devedesetih imala je najvecu stopu
nezaposlenosti u srednjoeuropskim zemljama, peterostruki porast deficita
trgovacke bilance i udvostruccnje vanjskoga duga (Vojnic 1999: 389).
Problem interpretacije tranzicije ...
38
naracije, odnosno interpretacije
10
. Zbog toga ni demokratizacija ni-
je bezuvjetno organski nastavak unutranje mijene u svakoj tranzi-
cijskoj zemlji, nego prvenstveno medunarodna obaveza, nalog da
se "imitiraju najbolje strane politickih modela to ih primjenjuju ze-
mlje pobjednice u nadmetanju sa socijalistickim blokom.
11
Cinjenica da se o tranziciji kao sustavnoj transformaciji niti ov-
dje nije moglo unaprijed raspravljati, niti na bilo koji nacin pripre-
miti teren za njezino oivotvorenje, mogla je biti presudna za preu-
zimanje formulacija karakteristicnih za zapadnu "tranziciologiju".
No daljnje je optereccnje lokalnog zapleta vezano uz nunost ukla-
panja, sad vcc jasno vidljivih, i blago receno ambivalentnih, poslje-
dica procesa koji su se odvijali pod krinkom postsocijalisticke tran-
sformacije. Uvodcnje antropolokog momenta pocinje dominirati
tranzicijskom egzegezom onda kada valja prestati govoriti o vjetru
koji je jedne noci pomeo svjetsku povijest i skrenuo je na put na-
pretka. Sada cc pitanje za koga je onda to tako "dobar" i svrhovit
proces zahtijevati uvodcnje ljudskoga subjekta, a za mnoge analiti-
carc to cc oznaciti tek nunost prelaska na (zapravo "marksisticke")
pojmove ostataka stare svijesti. No duktus tekstova tadanje sred-
nje struje hrvatske drutvene znanosti imao je na umu jedan drugi
retoricki zaokret: ona "prekonocna" priroda dogadaja kao da vie
10
ZahvaIjujuci tome, podrazumijevana i u kolektivnom iskustvu
ukorijenjena "tenja da se razore poIiticki sklopovi i mree realnog
socijalizma" dovedena je u pitanje, buduci (ne sumnjajuci u postojanje
opozicijskog kontinuiteta u zemljama post-socijalizma), ostaje notorna
cinjcnica da "nijedan unutranji, pojcdinacni otpor, nije bio dostatno snaan
za navlastiti obracun s porctkom rcaInog socijaIizma" (Rogic 1998: 38).
11
No u hrvatskom jc sIucaju modcI oponasanja osporcn cinjcnicom
da osamostaIjcnjc drzava iz pogranicnih Icdcracija nijc bio sastavni dio
mcdunarodnog tranzicijskog projckta vcc sc, dapacc, "isticanje lokalne
racionalnosti" (Rogic 1998: 39) smatraIo obIikom poIitickc rcgrcsijc
Ines Prica
39
ne slui niccm drugom do li ukazati kako se ipak nita ne moe po-
stici preko noci.
Uvodcnje elementa ljudske svijesti i prakse imalo je dakle
kIjucnu ulogu u "pesimisticnim" tumaccnjima drutvenoga stanja s
kraja devedesetih godina, kada je "enormna teoretizacija" tranzicije
potvrdila pravilo po kojem "dok neka praksa funkcionira ona ne
zahtijeva refleksiju" (Savic 2001: 18).
Prema naratolokoj shemi koju predlae Mile Savic, zacetak
refleksije "moe biti i trenutak njenog odvajanja od stvarnosti,
tako da joj u procesu vlastite teoretizacije izmicc ravan faktickih
dogadanja" (isto: 18). Uloga price konstitutivna je u tumaccnju
drutvenih dogadaja jer "socijalnc cinjenice imaju znaccnje sa-
mo u kontekstu naracija", ali uz uvjet isputanja onih segmenata
dogadaja koji ne mogu biti imenovani u zadatoj interpretativnoj
matrici (isto 12). No upravo se ovi neobuhvaccni, latentni pro-
cesi mogu pokazati presudnima za ishod samoga dogadaja. Koja
je onda to fakticka ravan za koju sumnjamo da je "nestala" u
komentaru post-socijalisticke realnosti u pokuaju hrvatskih in-
telektualaca i strucnjaka da objasne devijacije postsocijalistickih
promjena?
Nerealni socijalizam
Kada je rijcc o profesionalnom statusu znanstvenih zajednica
postsocijalistickih drutava, onda ni ovdje ne treba ispustiti iz vi-
da djelovanje niza retorickih momenata, kao posljedice opcih
okolnosti "intelektualne tranzicije" i samorazumijevanja vlastita
poloaja u kontekstu opcc promjene ideolokog teksta
12
. Zasigur-
12
Govoreci o "konverziji jugaslovenske inteligencije" (2001) To-
dor KuIjic govori o dvije osnovne teme njihova samorazumijevanja: a)
Problem interpretacije tranzicije ...
40
no bi nas iskuavanje razlicitih reperkusija argumenta o "socijali-
stickom mentalitetu" primijenjenog na ovu supstanciju odvelo da-
leko, u najmanju ruku do vjerodostojnosti onih "angairanih anti-
totalitarnih intelektualaca" koji su "preko noci" obnovili svoj
autoritet u osvit novoga doba. No ostaje neotklonjiva cinjenica
zaodjevenosti suvremena drutvenog komentara oblikom intelek-
tualne "perestrojke", ako nita onda odIucnim distanciranjem od
komformisticke pozadine koja je, kako se tvrdi iz istoga izvora,
podrazumijevala izrazitu parcijalnost i funkcionalnost, ako ne i
krivotvorenje tumaccnja socijalne zbilje, kao profesionalnu devi-
jaciju unutar znanstvene zajednice u razdoblju socijalizma. Ma
kako se danas trudili objasniti pritajenu prirodu naega participi-
ranja u tome okoliu, korpus znanja i informacija koji nas je uz-
gojio dubinski hibridizira izvor naega ovlatenja za tumaccnje
suvremenosti. Taj procijep uzrokuje zacinjanje posve nove pricc
"ni iz cega", pricc koja je ometena disfunkcijom odredcne prakse
(znanstvene i analiticke reprezentacije socijalizma) kojoj se, u
svim njezinim oblicima i (unutarnjim jednako kao izvanjskim)
perspektivama, danas, ako se hoce, moe dovesti u pitanje vjero-
dostojnost
13
. Refleksija o vlastitu drutvu spremna je sada obliko-
vidcnju sebe kao rrtve i b) uvjerenju o neprekinutom vlastitom disi-
dentskom statusu i postojanom idejnom kontinuitetu.
13
Prema najpoznatijem hrvatskom sociologu Josipu upanovu, pro-
blem je u suvremenom nastavljanju trenda to ga je naznacio groteskan
odnos prema znanosti u socijalizmu. Dok socijalisticko dravno gospo-
darstvo opccnito naginje neprofesionalnosti i antiintelektualizmu (gdje se
"direktori s jedva zavrenom osnovnom kolom bave rastjerivanjem
strucnjaka"), podravajuci u ranom razdoblju uvodcnja samoupravljanja
" neku vrstu fajerabendovskog anarhizma" (upanov 1998: 112), razdo-
blje poslije sloma socijalizma, prema njemu, ne biljei promjene u bitnim
trendovima. "Postoji, dodue, velika intelektualizacija politike i admini-
stracije, ali to ne znaci nikakav prodor znanstvenog pristupa. Kako bi op-
Ines Prica
41
vati sc "ni iz ccga", a uglavnom kao "ogovaranje" imaginarnih
nositelja starog, socijalistickog mentaliteta u krajnjoj liniji, pa-
radoksalno izvrcuci i rcproducirajuci postupak "unutarnjeg orijen-
talizma" (usp. Buchowsky 2006), u meduvremenu gotovo u pot-
punosti zamijenjenog "pateticnim", empatijskim pristupom u uvi-
dima "outsidera". Dok zapadna znanost suosjeca s Ijudskim su-
bjektom post-socijalizma, domaca jc ogorccna to se takav jo ni-
je ni rodio: u njihovoj prici o pocctku doba s kojim su zajedno po-
novno rodcni, nedostaje glavni protagonist jer to nije narod so-
cijalizma, imenovan glavnim uporitem mentalitetno-kognitivnih
prepreka drutvenih promjena.
Tipican sccnarij "prosvijeccne" unutarnje kritike hrvatske
tranzicije barata stoga ponajvie pojmom retradicionalizacije,
odnosno drutvene regresije (umjesto occkivane progresije
modernizacije) pred kojom je tranzicija kao globalni proces i sa-
ma "iznenadcna". Ta je tradicija bila jednostavno nataloena u
svijesti ljudi nesposobnih "prolaziti kroz niz funkcionalnih
adaptacija koje vode sve vecoj djclotvornosti, () sve vecoj
specijalizaciji drutvenih uloga kako organizacija, tako i poje-
dinaca (ccga cc posljedica biti) sve fragmentarniji doivljaj svi-
jeta i uzroka pojedinih dogadaja" (Rimac 2004: 410). Ne shva-
cajuci ovakav tip promjene, populacija "koja se zbog prolaska
zenita profesionalne aktivnosti smatra gubitnicima u procesu
tranzicije" (413), sklona je negativnoj procjeni novonastale situ-
acije i traenju "rtvenoga jarca" za vlastiti poloaj. Gradani da-
kle ne samo da se pokazuju neuspjenima za shvacanje i provo-
dcnje promjena nego ih, dodatno, nisu u stanju razumjeti, odno-
sno iskrivljuju stvarnost tranzicije kao drutva krize i problema,
te uzroke "smjetaju izvan pojedinca i pripisuju devijantnim po-
stali u novim ulogama, ljudi s diplomama i zvucnim titulama moraju pri-
hvatiti sasvim drukcije kodove ponaanja" (isto: 113).
Problem interpretacije tranzicije ...
42
jedincima (kriminal) i posebnim okolnostima (rat), cak i kada ti
uzroci nemaju izravne veze sa stvarnim stanjem" (isto, 413)
14
.
Ipak, u meduvremenu, i neometano od ovih potekoca, "u
proizvodnoj sferi formira se nova ekonomska elita koja funkcio-
nira sukladno zakonitostima slobodnog trita" (isto: 409). Time
smo izravno dovedeni pred pitanje "kako to da se nakon dese-
tljeca zajednickog povijesnog iskustva s realnim socijalizmom u
centralnoj i istocnoj Europi nekim ljudima uspijeva otarasiti to-
ga nasljeda a drugima ne" (Buchowsky 2001: 17)?
Ako argument zaostatka svijesti, kako ispada, ne vrijedi kada je
rijcc o rastu drutvenih elita na istome prostoru
15
, onda uz konti-
14
Uravnoteeniji uvidi dobiveni su transdiciplinarnim istraivanjem
(uvodcnjem sociologije, ekonomije, sociobiolokih, psiholokih i kultu-
ralnih studija) kojima se izvodi pojam tzv. socioekonomike, s pretpostav-
kom "subjektivne mjere koristi" kao kIjucnog problemskog mjesta "succ-
ljavanja sociologije i ekonomike" u studijama tranzicije, usp. Metro-
vic& StuIhofer 1998: 2). Analize se krecu u smjcru relativiziranja (uvo-
dcnja kategorije osjecaja) osnovnih aksioma neoklasicne ekonomske
analize po kojima su "racionalnost" i "maksimiziranje koristi" (tzv. racio-
nalna sebicnost) temelj ekonomskog ponaanja pojedinca. Istraivanja iz-
naaju pojam situacijske racionalnosti (speciIicna sociokulturna mu-
drost), koji opet snano racuna na nasljedcne faktore ("perzistencija navika
vezanih uz drutveni i gospodarski sustav koji je nestao u oblaku postko-
munisticke praine", tulhofer 2000: 12). Retradicionalizacija hrvatskog
tranzicijskog drutva postavljena je u obzor pojma kulturnog kapitala ko-
ji je, jednako kao onaj ekonomski, socijalni i simboIicki, nedostatno aku-
muliran, to govori o "nemogucnosti ideologijskog normiranja unutarnje
osposobljenosti za temeljne vrijednosti liberalno demokratskog drutva"
(Metrovic&StuIhofer 1998: 4). Na taj nacin ponovno "postaje jasno ka-
ko preferencije i navike koje su akteri razvili u okvirima staroga mogu
biti krupan problem za razvitak novog sustava" (tulhofer 2000: 106).
15
"Uz egzistencijalnu nesigurnost izazvanu ratom, drutvo u veli-
koj mjeri preplavljuje homogenizacijski obrazac vezan za identifikaciju
Ines Prica
43
nuitet kategorija "socijalistickog naroda" i "sposobnih elita" osta-
je posve neizvjesno u ccmu se sastojao iznenadni dogaaof tranzici-
je. Prica o buducnosti koja bi, "da je mogla", nastupila na taj nacin
podraava strukturu ideoloke naracije koja je funkcionirala na sli-
can nacin reklame vlastita postojanja: uspostavljen je jo jedan
"obrazac kontinuiteta" socijalnog ponaanja u postsocijalizmu
16
.
U takvim se okolnostima oblikuje moda i najutjecajnija dru-
tvena interpretacija hrvatske tranzicije okomljena na problem
tzv. neracionalne potronje kao jedne od njezinih "nicim izazva-
nih" odnosno "iracionalno" uvjetovanih devijacija. Osujeccna u
svome emancipatorskom pozivu da ukae na opasnost manipula-
cije potrosackom kulturom, teorija moe jedino ustanoviti da "svi
ive ili, kad je rijcc o siromanijim slojevima i zemljama, ele i-
vjeti ivotom u kojem dominira materijalizam, ekonomizam i
konzumizam, vjerujuci da imati vie i troiti vie znaci zivjeti bo-
lje" (Markus 2001: 546)
17
.
sIicnu tradicionalnom drutvu. U isto vrijeme u proizvodnoj sferi for-
mira se nova ekonomska elita koja funkcionira sukladno zakonitostima
slobodnog trita" (Rimac 2004:409).
16
Govoreci o "obrascima kontinuiteta " u ex-Jugoslaviji Stef Jansen
izdvaja "paradoksalnu mada neospornu cinjenicu da sadanje stanje zrca-
li pojedine aspekte titoistickog perioda, unatoc, iIi bas zbog dramaticnih
pokuaja da se postkomunizam jasno odvoji od toga razdoblja. (). Kao
i komunizam, dominantni diskursi dananjice grade se oko novog pocct-
ka i upravo u toj elji da se odmaknu od onoga prije, oni se ne razliku-
ju od revolucionarne jugoslavenske naracije " (Jansen 1998: 102).
17
Zeman tako govori i o instanciji "oslobodcnog naroda, koji izmu-
ccn oskudicom i neizvjesnoscu koja vlada u tranzicijskoj pustinji, uglav-
nom ne ali za samim suanjstvom nego za punim loncima koje su im
osiguravali njihovi bivi gospodari" (Zeman, 1998, 14). SIicno i Josip
upanov govori o "istocnjacima koji su se obreli u sinajskoj pustinji jed-
nog neodredcno dugog i mucnog tranzcijskog razdoblja. Isto kao to su se
Problem interpretacije tranzicije ...
44
Tako se kulturna razlika jugoslavenskog "nerealnog socijali-
zma" pojavljuje kao kljucan cIcment odgovora na pitanje zato
je, dakle, "materijalizam", najgori u skali zapadnih vrednota,
uzet za temeljeni uzorak tranzicijskoga (o)ponaanja?
Jer, suprotno od tranzicijskih drutava s iskustvom depriva-
cije materijalnih dobara, ovdje je materijalizam upravo posljedi-
ca kontinuiteta potroaco nezasluenih dobara, "kroz vie nara-
taja naviklog na nezahtijevan ali i relativno udoban ivot pod
staklenim zvonom socijalizma" (Markus 2001: 545). Tako ispa-
da da je (jugoslavenski) socijalizam prepreka tranzicije upravo
stoga to je neki oblik "pokvarenog kapitalizma" u kojem, osim
lanih intelektualca, egzistiraju i "lani radnici u lanim tvorni-
cama", "manekeni epohalnog programa oslobadanja", koji su
mislili da "svaka banalnost koju cine mora biti vrlo skupo na-
placcna" (Rogic 1998:54). Dovedena do krajnjih konzekvenci,
kritika prizemljuje u neobicnom zakljucku po kojem ispada da
bi, u slucaju da je ovdje socijalizam bio "istinskiji", "realniji" u
rascjepu svoga proklamiranog i stvarnog sadraja, bio laki i
vjerodostojniji proces njegove tranzicije. Ovako je koketiranje s
idealom blagostanja jugoslavenskog kasnog socijalizma omogu-
cilo tek da se "s njegova tla spontano ocjenjuje i kapitalizam
kao sustav koji (napokon) oslobada pravo na grabe i od zadnjih
poteza utopijskim kistom, a oblikuje drutvene prilike pogodne
uglavnom za inteligentne razbojnike" (isto 55).
* * *
Govoreci o naporima sovjetologa da objasne unutarnje okol-
nosti raspada sovjetskog socijalizma, Alexei Yurchak ukazuje
stari Izraelci, rogoboreci protiv Mojsija i Arona, htjeli sa Sinaja vratiti u Egi-
pat, tako bi 20% istocnih Nijemaca htjelo obnoviti DDR" (nav. dj.: 13).
Ines Prica
45
na kontroverzni karakter neprestanog referiranja na homo sovie-
ticusa tipa covjeka koji je, ugodcn kognitivnim kapacitetima i
komoditetima razlicitih promatraca socijalizma, morao obnaati
ulogu protagonista ujedno njegova "uspona" i njegova "pada"
18
.
U trajnom koritenju opreka kojim se opisivala sovjetska real-
nost (partija i narod, represija i sloboda, prisila i otpor, istina i
prijetvornost, slubena ekonomija i siva ekonomija, slubena
kultura i kontrakultura, totalitarni jezik i narodni jezik, javni
identitet i privatni identitet), sovieticus jednako moe preuzeti
ulogu nositelja i pritajenog disidenta u sveopcoj "socijalnoj i-
zofreniji"
19
.
18
"U kasnim osamdesetima Francoise Thom je tvrdio da u Sovjet-
skom Savezu lingvisticki 'simboli prestaju(ali) biti djelotvorni', stvara-
juci 'svijet bez znaccnja, bez dogadaja i bez humanosti. Neto recentni-
je, Frank Ellis je otiao dalje: 'Kad su um, zdravi razum i dostojanstvo
dovoljno ccsto napadnuti, osobnost je tada osakaccna, a ljudska se spo-
sobnost shvacanja raspada ili biva unakaena. Barijera izmedu istine i
lazi ucinkovito se razara... Odgojen u takvoj atmosferi, zastraen i lien
svake intelektualne inicijative, Homo Sovieticus nikada nije mogao biti
vie od glasnogovornika partijskih ideja i slogana, koji nije toliko ljud-
sko bicc vcc prije spremnik koji se moe isprazniti i napuniti kako je
partijska politika diktirala". Yurchak se referira na djela Thom, Franco-
ise. 1989. Newspeak: The Language of Soviet Communism. London:
The Claridge Press. i Ellis, Frank. 1998. The Media as Social Engineer.
In Russian Cultural Studies. An Introduction. Catriona Kelly and Da-
vid Shepherd, eds. Oxford: Oxford University.
19
Primjerice, tvrdi sc da jc obicni sovjetski narod "skrivao stvari,
kao to su kasetofoni, ocigledno zapadnog porijekla, s obzirom da su
oni povezani s otporom reimu" (Humphrey, 1995:), i da je sovjetski
jezik bio "politicka diglosija" izmedu sIubenog partijskog jezika i pri-
vatnog jezika naroda (Zaslavsky i Fabris, 1982.; Inic, 1984.; Wierzbic-
ka, 1990.; Kupina, 1995.; Epstein, 1991.; 1995.; Jowit, 1992.). Stoga su
za Johna Younga sovjetski gradani "ne-pokorni" disidenti, koji se "su-
Problem interpretacije tranzicije ...
46
Epistemoloki je problem u tim modelima opreka, tvrdi Yur-
chak, da oni, usprkos tomu to opisuju subjekt koji je "podvo-
jen", ironicno, reproduciraju zapadnocentricno shvacanje nor-
malne osobe kao odredcnog, suverenog pojedinca. Drugi je pro-
blem u tim pristupima njihovo teoretiziranje o djelovanju oni
povezuju djelovanje s otporom i subverzijom normi, cime se
razotkriva implicitna pretpostavku kako je odredcna (zapadna)
koncepcija djelovanja univerzalna. Ponajprije, ono to se moe
izgubiti u ovim razmatranjima jest kljucna i paradoksalna cinje-
nica da je velik broj ljudi koji je ivio u socijalizmu iskreno po-
dravao njegove fundamentalne vrijednosti i ideale, iako se nji-
hove svakodnevne prakse mogu ciniti "dvoIicnima", jer su oni
doista rutinski prelazili preko mnogih norma i pravila reprezen-
tiranih u slubenoj ideologiji toga sustava.
Na taj se nacin, omraeni se i neiskorjenjivi lik nastao u ju-
goslavenskom socijalizmu, pojacan svojom balkanskom razli-
kom, pojavljuje kao neki oblik homo sovieticusa "na kvadrat", s
tom razlikom to je homo jugoslavicus dodatno sloeno vezan
uz problem samoidentifikacije. Ujedno interioriziran i alijeni-
ran, on je u sreditu retorickog oblika kritike (mi ali ne ba mi)
koji u sebi ponajprije krije pitanje statusa i legitimacije postso-
cijalistickog intelektualnog subjekta.
protstavljaju prijevarama vlasti dajuci prcdnost 'cinjenicama' naspram
slubenih izmiljotina" u "razgovorima s frustriranim prijateljima iza
zatvorenih vrata, u znakovnom jeziku koji su izmisliIi cIanovi obitelji
koji sumnjaju da je tajna policija ozvucila njihov stan, u rukopisu ili na
kaseti koja se prenosi od covjeka do covjeka... (1991:226).
Ines Prica
47
Navedena literatura:
Baletic, Zvonimir&Zdunic, Stjcpan 1999. "Stanje hrvatskog gospodar-
stva i izbor razvojne strategije". u Hrvatsko gospodarstvo u tranzi-
ciji. Baletic, Zvonimir et al. eds. Zagreb: Ekonomski institut. s.
203-220.
Buchowsky, Michal. 2001. Rethinking Transformation: An Anthropo-
logical Perspective on Postsocialism. Poznan: Wydawnictwo Hu-
maniora.
Buchowski, Michal. 2006. "The Specter of orientalism in Europe:
From Exotic Other to Stigmatized Brother". Anthropological Qar-
terly, vol. 79 no. 3. s. 463-482.
Burawoy, Michael. 1991. "Afterword". u Uncertain Transition. Ethno-
graphies of Change in the Postsocialist World (Burawoy, Verdery
ur.). Lanham. Boulder. New York. Oxford: Rowman&Littlefield
Publishers, Inc. s. 301-311.
Burawoy, Michel; Verdery, Katherine. 1999. "Introduction". u Uncer-
tain Transition. Ethnographies of Change in the Postsocialist World
(Burawoy, Verdery ur.). Lanham. Boulder. New York. Oxford:
Rowman&Littlefield Publishers, Inc. s1-19.
Ccngic, Drago&Rogic, Ivan. 1999. "Uvod". u Privatizacija i javnost.
Ccngic&Rogic, cds. Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar.
s. 5-6.
Dahrendorf, Ralf. 1990. Reflections on the Revolution in Europe: In a
Letter Intended to Have Been Sent to a Gentleman in Warsaw.
London: Chatto and Windus.
Jansen, Stef. 1998. "Homeless at Home: Narrations of Post-Yugoslav
Identities. in Migrants of Identity. Perceptions of Home in a World
of Movement. Rapport, Nigel&Dawson, Andrew. eds. Ethnicity
and Identity Series. Oxford, New York: Berg. (p. 85-110)
Kalinic, Pavle. 2005. "SAD cc zavriti kao SSSR". www.iskon.hr
KuIic, SIavko. 1999. "Rekonstitucija drutva kao preduvjet restrukturi-
ranja gospodarstva i ukljucivanja u euroatlanske integracije". u Hr-
vatsko gospodarstvo u tranziciji. Baletic, Zvonimir et al. eds. Za-
greb: Ekonomski institut. s. 43-62.
Problem interpretacije tranzicije ...
48
KuIjic, Todor. 2001. "O konverziji i samorazumevanju jugoslovenske
stvaraIacke inteligencije". Zbornik radova sa naucnog skupa "Soci-
jalno-ekonomske promene u Srbiji/Jugoslaviji: perspektive i ogra-
niccnja. Biblioteka Disput. http://147.91.230.48/ifdt/izdanja/knjige/
Zbornik_revipor/download
Kurti, Laszlo. 2002. "Toward an Anthropology of the East in the New Mil-
lennium". in A Post-communist Millenium: The Struggles for Socio-
cultural Anthropology in Central and Eastern Europe. Skalnik, Petr, ed.
Prague: Prague Studies in Sociocultural Anthropology 2. (p. 167-185).
Markus, Tomislav. 2001. "Cijena jednog uspona. Sumrak intelektuala-
ca u masovnim drutvima XX stoIjcca" (The Price of a Rise. The
Disappearance of Intellectuals in 20th Century Mass-Societies).
Drutvena istraivanja 3. 527-559.
Metrovic, Matko; tulhofer, Aleksandar (ur.). 1998. Sociokulturni kapi-
tal i tranzicija u Hrvatskoj. Zagreb : Hrvatsko socioloko drutvo.
Offe, C. 1991. Capitalism by democratic design? Democratic theory fa-
cing the triple transition in East Central Europe. Social Research
58:865-92.
Outhwaite, William& Ray, Larry. 2005. "Introduction: Being Taken by
Surprise". u Social Theory and Postcommunism. Blackwell Pu-
blishing.
Prica, Ines. 2006. "The Construction of Authority in a 'Female' Disci-
pline. Transitional Ethnology under the Rule of Women"(izvorni z-
nanstveni rad). Acta Ethnographica Hungarica. vol 51: 61-72.
Budapest: Akademia Kiado.
Prpic, Katarina; Despot, Blaenka; Dugandija, Nikola (eds.). 1993.
Croatian Society on the Eve of Transition. Collection of Papers.
Zagreb: Institute for Social Research-Zagreb University.
PuIig, Srccko. ur. 2007. "Mit o tranziciji" (razgovor s Markom Stamen-
koviccm, Ovidiu Tichindeleanuom, Elviom Baccarinijem, Hrvojem
tefanom i Srcckom Puligom. u Tranzicija koja tece (Temat). Zarez
205. 3.5. 2007. dostupno na http://www.zarez.hr/205/temabroja2.htm
Racic, Domagoj. 1999. "Zapostavljeni uzorci neucinkovitosti mena-
dmenta u Hrvatskoj". u Hrvatsko gospodarstvo u tranziciji. BaIctic,
Zvonimir et al. eds. Zagreb: Ekonomski institut. s. 319-334.
Ines Prica
49
Restrepo, Eduardo i Escobar, Arturo. 2005. "Other Anthropologies
and Anthropology Otherwise: Steps to a World Anthropologies
Framework". Critique of Anthropology 25(2): 99-129.
Rimac, Ivan. 2004. "Strukturiranje politickih problema i modernizacija
drutva". Drutvena istraivanja, god. 13, br. 3 (71)405-422.
Rogic, Ivan. 1998. "Tranzicijski trokut: Muka s nedovrcnoscu". u
Privatizacija i modernizacija. Rogic, Ivan&Zeman, Zdenko. eds.
Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar. s. 36-53.
Savic, Mile. 2001. "Dogadaj i naracija (O procenjivanju karaktera sa-
vremenih dogadaja)". u R/Evolucija i poredak. O dinamici prome-
na u Srbiji. Spasic, Ivana; Subotic, Milan. eds. Beograd: Institut za
filozofiju i drutvenu teoriju. pp.11-22.
tulhofer, Aleksandar. 2000. Nevidljiva ruka tranzicije. Ogledi iz eko-
nomske sociologije. Zagreb: Biblioteka "Socijalna ekologija". Raz-
voj i okoli.
Verdry, Katherine. 1996. What Was Socialism and What Comes Next.
Princeton: Princenton University Press.
Vojnic, Dragomir. 1999. "Zemlje u tranziciji: od konca osamdesetih do
konca devedesetih". u Hrvatsko gospodarstvo u tranziciji. Zagreb:
Ekonomski institut. s. 363-397.
Watanabe, Hibi. 1998. "The Triad of Post-socialism, Post-colonialism,
and Postmodernism? Fragmentary Memoranda from Southern
Siberia". u Out of the Ruins. Cultural Negotiations in the Soviet -
Aftermath. (ur. Nancy Ries & Cathy Warner). The Anthropology of
East Europe Review 16(2). s. 128-136 elektronskog izdanja k
Yurchak, Alexei. 2003. "Soviet Hegemony of Form: Everything Was
Forever, Until it Was No More". Comparative Studies in Society
and History 45/3: 480-510.
Zeman, Zdenko. 1998. "Antinomije moderne. Filozofske i sociologijske
refleksije". u Privatizacija i modernizacija. Rogic, Ivan&Zcman,
Zdenko. eds. Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar. s. 11-34.
upanov, Josip. 1998. "Kulturni kapital Kategorija informatickog
drutva". u Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj. Metro-
vic, matko&tulhofer, Aleksandar. eds. Zagreb: Hrvatsko sociolo-
ko drutvo. (s. 109-114)
Problem interpretacije tranzicije ...
50
Ines Prica
THE PROBLEM OF INTERPRETING TRANSITION
FROM AN "UNREAL SOCIALISM"
The goal of the paper is to denote the fundamental questions and -
problems of the (anthropological) interpretation of post socialism,
commencing from its initial moment, that is, the identification of the
event that indicates the establishment of transition as a social, political
and cultural process. After assessing the circumstances of interpreting
transition as a change of a global nature, particular consideration will
be focused upon the local: how, principally in the Croatian social and
humanist sciences, the question of "shift" is being reproduced con-
sidering the idiosyncrasies of the Yugoslav socialism.
Bojan iki
Odeljenje za etnologiju i antropologiju
Filozofskog fakulteta u Beogradu
Ljudi (koji nisu sasvim) kao mi. Kulturna
konceptualizacija pojma privatnik u Srbiji
1
Apstrakt: Za razliku od drugih tranzicionih sredina, zemlje
bive SFRJ imale su iskustva s privatnim preduzetnitvom u
svom ''predtranzicionom periodu'', tj. u vremenu koje je pretho-
dilo njihovoj kapitalistickoj transformaciji, u ekonomskom, dru-
tvenom i kulturnom smislu. Privatni preduzetnici u Srbiji imali
su uvek poseban status sa pravnog, drutvenog i kulturnog kog-
nitivnog aspekta. U radu se razmatraju uslovi i razlozi toga sa
stanovita kulturne konceptualizacije.
Klune rei: kognitivna antropologija; tranzicija; privatno -
preduzentitvo; Srbija
1
Rad jc rczuItat uccstvovanja u Projektu 147035, u potpunosti
finansiranom od strane MNZS.
Bofon Zikic
53
Uvod
Apologete samoupravnog socijalizma titoisticko-kardeljev-
skog tipa hvalile su se, izmedu ostalog, pluralizmom svojinskih
odnosa: pravni sistem SFRJ poznavao je drutvenu, dravnu i pri-
vatnu svojinu. U uslovima koji su vladali u tom drutvu, nikad ni-
ste mogli sa sigurnoscu rcci sta tacno razlikuje prva dva svojinska
oblika na optem nivou ili u nekom konkretnom slucaju. Za raz-
liku od toga, privatna svojina bila je jasno titulisana u pravnom,
ali i u kulturno kognitivnom smislu. Neto je necije, kad se zna
cije je tj. kome pripada sluao sam u detinjstvu i ranoj mlado-
sti ccsto. Ono to je ostajalo nedoreccno, medutim, kako u nor-
mativnom, tako i u smislu kulturne percepcije, bilo je to na koje
i kakve nacine se moe doci do onoga sto cc biti oznaccno nepo-
bitno kao privatno. Postojala su odredcna zanimanja, kao to zna-
mo, koja su se smatrala domenom pravno i kulturno prihvatljivog
sticanja privatne imovine, a njih nije bilo ba tako malo, kao to
bi neko mogao da pomisli, moda
2
. Pored raznovrsnih zanatskih
delatnosti, taksista i tomc sIicno, u tu kategoriju ubrajali su se
sportisti, estradni i tzv. slobodni umentici itd.
Ljudi su odlazili na rad u inostranstvo, takodc, po razlicitim
osnovama od gastarbeita u kIasicnom smislu, do njegovih
vidova koji nisu bili etiketirani tim nazivom. Imovina se mogla
2
Fantasticno odredcnje pojma privatno preduzetnitvo dala je Ildi-
ko Erdei; iako je to odredcnje dizajnirano za tranzicioni model naeg
drutva, smatram da vai, zapravo, za najbolji opis toga kako se dati
pojam doivaljava u kulturnoj kogniciji tog drutva. V. Hn(nko Ep(en,
Fora:c:no y :pansnnnjn konnen:yannsannja ora:c:na na npnsepy
(na knaenanka npe(yse:nnka, y Cenka Konan (yp.), Hponesn kyn-
:ypnor n(en:n:e:a c:anonnnm:na canpesene Cpnje, E:noan:pono-
nomkn nponesn, 3opnnk pa(ona, Feorpa( 2005, 215.
Problem interpretacije tranzicije ...
54
stcci i sticala se i radom u dravnoj slubi, odnosno drut-
venim prcduzccima, tako da nije postojao pravni ili kon-
ceptualni kvalifikativ koji jc izjcdnacavao privatnu imovinu i
privatni posao. Privatnicima su nazivani svi oni koji su imali s-
opstvenu prcduzctnicku delatnost, sopstveni biznis, kako je to -
ulo u kolokvijalni govor jo tokom 80-ih godina prolog veka.
Naravno, kategorija koju je oznacavao izraz privatni biznis -
irila se vremenom, popunjavajuci sc razIicitim delatnostima od
sredine prolog veka, na primer, do danas, tako da nema smisla,
zapravo, navoditi iscrpno sva zanimanja na koja se gledalo kao
na privatno preduzetnitvo u poslednjih cctrdesetak godina.
Ono to je rcceno za privatni biznis, vai i za privatnike, o-
dakle se nccu baviti definijentnim ili klasifikatornim poslom, v-
cc cu pokuati da pokaem gde je, kakvo jc i zbog cega je takvo
njihovo mesto u kulturnoj konceptualizaciji u Srbiji
3
.
Ko dobija platu, a ko je zarauje
Drutvena frazeologija i kulturni argon predstavljaju relativ-
no pouzdan izvor za kulturnu kognitivnu predstavu o nekom fe-
nomenu
4
. Nacini na koje se neto oznacava ne moraju biti ''tacni''
3
Ovo nije rad o tranziciji po sebi, vcc o scmama u kognitivnom
smislu, koje pripadnici neke zajednice imaju o neccmu u ovom sluca-
ju o odredcnim pojmovima koji su bitni za tranziciju. SIicno razmatra-
nje u srpskoj antropologiji imala je Jana Baccvic, samo na primeru raz-
voja turizma u knjaevackom kraju. Upor. Jana Fahennh, An:ponono-
rnja, :ypnsas n :pansnnnja: konnennnje o pasnojy :ypnssa y Kna-
enny, IEH CAHY LIV, 2006, 377-388.
4
U tom smislu, DAndrade ukazuje na (zajednicke) radove Berlna,
Breedlovea i Ravena, na primer, dok u naoj antropologiji pionirski po-
Bofon Zikic
55
u tom smislu da govore o pravoj prirodi tog neccga, ali teko da
su znaccnjski nasumicni; uvek su motivisani na odredcni nacin.
Uzmimo izraz koji je kod nas uobicajen jo uvek, kada je u pita-
nju isplata Iicnih dohodaka, na primer. Uglavnom se kae do-
bio/la sam platu, pita se jesi li dobio/la platu i tomc sIicno. Ono
to je konotirano ovim izrazom, nesumnjivo, jeste isplata zarade
steccne obavljanjem odredcne delatnosti u datom vremenskom
periodu, koja bi trebalo da se vri u regularnom kalendarskom rit-
mu. Ta zarada predstavlja, dakle, finansijski ekvivalent koncepta
nadoknade za uloeni trud u vezi obavljanja nekog posla. U tom
smislu, zapravo, deo je ireg koncepta ugovornog odnosa izmedu
onog koji obezbeduje posao i onog ko ga obavlja. Sledeci Iogiku
konceptne derivacije
5
, dalje, moe se reci da izraz koji je u pita-
nju opisuje, u stvari, taj odnos iz ugla osobe koja obavlja posao.
Toliko o vidu kulturne percepcije odgovarajucc cinjenice.
Kada je u pitanju njena kognitivna evaluacija, medutim, da bi-
smo je razumeli, potrebno je da poznajemo kontekst koji je de-
terminie, na izvestan nacin, a to jc privredni sistem socijalistic-
kog samoupravnog drutva pokojne Jugoslavije. Pozvavi se na
svojevrsnu epistemicku povlasccnost u tom pogledu, moe se
izneti tvrdnja da je dobijanje plate bila distinktivna karakteristi-
ka zaposlenih u dravnom i drutvenom sektoru. Privatni sektor
bio je organizovan do pocctka 90-ih godina prolog veka na ta-
kav nacin da nisu postojala preduzeca koja su zapoljavala,
duhat predstavlja rad Dragane Antonijevic; v. Roy D'Andrade, The De-
velpoment of Cognitive Anthropology, Cambridge University Press,
Cambridge 1995, parana An:onnjennh-Hajnh, Cesan:nka apron-
cknx nspasa o enn, EC VI, 57-61, 1985.
5
Necc biti detaljnije obrazlagana na ovom mestu, v. Fojan +nknh, An-
:pononornja rec:a II: canpesena kyn:ypa, Cpnckn reneanomkn nen:ap,
E:nonomka nnno:eka kn.8, Feorpa( 2002, 65-71, 141 i dalje, 242-243.
Problem interpretacije tranzicije ...
56
prakticno, bilo koga osim njihovih vlasnika i cIanova vlasniko-
vih porodica; tako je bilo barem u kvantitativno dominantnom
broju slucajeva. Posmatrano u tom svetlu, dobijanje plate pred-
stavlja odredcni koncept, koji govori i o tome kakva je priroda
nareccnog odnosa izmedu poslodavca i zaposlenog.
Dobijanje plate ne odnosi se samo na isplatu Iicnog dohotka, da-
kle, vcc konotira odredcnu vrstu ekonomske zbrinutosti zaposlenih:
poslovi su (bili) stalni, a radnicko zakonodavstvo titi zaposlene od
razlicitih oblika moguccg ''ugnjetavanja'' od strane poslodavca u to-
likoj meri da otputanje nije mogucc, prakticno, ni u slucajevima
izuzetno tekih povreda radne discipline i discipline uopte
6
. Da-
lje, pomenuta zbrinutost protee se i du vremenske ose buducno-
sti, poto je poslodavac taj koji izdvaja sve doprinose za zaposle-
ne (penzione i zdravstvene, pre svega, ali placa i porez), a u mate-
rijalnom smislu u stanju je da prevazidc kvantitativna ograniccnja
Iicnog dohotka (mogucnost uzimanja razlicitih, veoma povoljnih
kredita, obezbeivanje zimnice, regresi, obroci i sIicno). Koncept
poslodavca predstavlja, znaci, priIicno benevolentnog agenta Iic-
ne dobrobiti zaposlenih, nekoga (ili neto) to vodi racuna o nji-
ma i njihovim osnovnim socio-ekonomskim potrebama.
Kako na faktografskom nivou, tako i na nivou drutveno-eko-
nomskog konteksta, dobijanje plate korespondira, sledstveno, s
konceptom beneficija zaposlenja u drutvenom ili dravnom sek-
toru
7
. Proizlazi to da kulturna kognitivna logika, koja je iznedrila
6
Ovakva situacija dostie vrhunac od polovine 70ih godina prolog
veka, nakon donoenja dva, za to bitna, pravna akta, Zakona o pravima
i obavezama radnika u udruenom radu, Slubeni glasnik SR Srbije 6,
1974 i Zakona o udruenom radu, Slubeni list SFRJ 53, 1976.
7
Od regresa za godinji odmor, preko bonova za topli obrok koji je
to zaista bio ccsto, do jednostavnijeg ostvarivanja prava koja su proiz-
lazila iz doprinosa na dohodak po osnovi socijalnih davanja, te izuzeca
Bofon Zikic
57
ovakvu konceptualizaciju, zaista pravi razliku izmedu prcdstave o
dobijanju plate i predstave o njenom zaradivanju. Dok drugo nije
potcrtano na tako jasan nacin, pa ccmo ga odrediti u smislu pro-
tivstavljanja prvome, dobijanje plate vezano je, sasvim jasno, za
takvo shvatanje odnosa izmedu poslodavca i zaposlenih u kojem
je sva briga u vezi orgnaizacije posla, infrastrukture, investicije,
rizika, tehnologije itd. na poslodavcu. Odatle, niju cudno to to je
na njemu i briga za finansijskom nadoknadom zaposlenih, tj. za
njihovo zbrinjavanje, u krajnjem slucaju. Jo jedna izreka iz sa-
moupravnog socijalistickog vremena naglaava to dodatno: niko
me ne moe platiti onoliko malo koliko malo mogu da radim.
Zaposleni je pozicioniran u ovom vidu kulturne konceptualiza-
cije tako da zavisi od poslodavca, dodue gde je poslodavac per-
sonifikacija drutva, drave i sistema, zapravo ali na takav nacin
da to predstavlja obavezu onog drugog. Kako taj drugi svoje obave-
ze u pogledu zaposlenog izvrava na takav nacin da je ovaj njima
zadovoljan zbilja ili na retorickom, odnosno koncpetualnom ni-
vou
8
, proizlazi da je njegovo krajnje odredcnje takvo da ga moemo
opisati kao benevolentnost, u najmanju ruku. Kulturna kognitivna
ema izjednacava, dakle, sistem, dravu kao njegovog titulara i od-
iz sistema placanja poreza, prakticno brojne su bile prednosti toga bi-
ti zaposlen u drutvenoj ili dravnoj radnoj organizaciji.
8
Diskurs koji je dominirao u pogledu toga u SFRJ, sugerisao je si-
gurnost i zbrinutost zaposlenih, koje obezbeduje sm sistem putem
svojih posrednickih titulara zapoljavanja. Pogled iz tranzicione per-
spektive bilo u vreme Miloevica, bilo danas samo je pojacao na-
glaavanje drutvene, ekonomske i uopte ivotne dobrobiti ''obicnih
ljudi'' u vremenu samoupravnog socijalizma. Adekvatnost takvih tvrd-
nji faktografiji 70ih ili 80ih godina prolog veka, na primer, moe se
proveriti na razlicite nacine; predlaem analizu tampe, satistickih po-
kazatelja, diskusionih temata na sastancima i kongresima SK, kao i in-
formante neoptereccne mitologijom Zlatnog doba.
Problem interpretacije tranzicije ...
58
govarajuci privredni sektor sa predstavom o voaenju racuna o ljudi-
ma. U tom smislu, privatnici i njihov posao predstavljaju neto to
trci izvan tog sistema, na izvestan nacin i neka to bude preliminar-
na analiticka postavka datog vida konceptualizacije.
udesni svet privatluka
9
Kako oceniti takvu poziciju privatnika, medutim, u odgovaraju-
ccm sistemu kulturne kognicije? S jedne strane, to bi se moglo uci-
niti jednostavnim suprotstavljanjem nacina na koji se evaluira(la)
njihova kognitivna ematska suprotnost drutveni/dravni sek-
tor, sa svim svojim konotacijama, dok s druge strane, ne postoji
verbalni izraz koji bi to cinio upadljivim, analogno s onim koji
govorio o nacinu isplatc Iicnog dohotka. U prvom slucaju, ishod
bi bio taj da se radi o negativnoj evaluaciji, dok drugog slucaja
ne bi bilo u pravom smislu, tj. nema vidljive faktografije bilo koje
vrste da ga podupre. No, to to faktografija nije vidljiva, ne znaci
da je nema, ba kao to bi jednostavno oslanjanje na formiranje
znaccnjskih opozicija ''na prvu loptu'' vodilo nepotpunom zaklju-
civanju. Stoga cu sc okrcnuti omiljenom delu metodolokog in-
ventara interpretativnih antropologa, ma kog teorijskog usmere-
nja usputnoj etnografiji, u koju cu ukIjuciti memoarski narativ.
U interpretativnu moc toga poslednjeg ne verujem sasvim, ali ako
su kolege i koleginice irom sveta bili/e spremni/e da se oslone na
kazivanja sopstvenih kucnih pomocnica, mogu i ja na svedocan-
stvo jednog antropologa u cije pamccnje i znanje o odredcnim
stvarima se pouzdajem na sebe samog
10
!
9
Naziv albuma Elvis J Kurtovicha iz 1988. godine.
10
I sve to van 'plemenitih napora'' za kritikovanjem pojma kulture,
a iz sasvim ''sebicnog'' poriva obezbediti (sebi) kakvu-takvu cinjenic-
Bofon Zikic
59
Srpski predtranzicioni svet
11
, koji se podudara s mojim proto-
antropolokim, nije poznavao eksplicitno ematsko kognitivno
evaluiranje privatnika. Njihov odnos prema poslu, nacin obavlja-
nja delatnosti, a pre svega, njihovo imovno stanje nisu bili pred-
met i deo javnog govora, na nacin na koji cc to postati tokom 90-
ih godina prolog veka, recimo
12
. Tokom tih, ''proslavljenih'' 90-
ih, pomenute kategorije elemenata za kulturno konceptualno
vrednovanje privatnika postaju prisutne u javnom govoru, domi-
niraju njimc, cak, kada je u pitanju razmatranje ireg spektra fe-
nomena od znacaja za drutveni i ekonomski preobraaj drutva
(a sa njim i kulturni, tek da se ne zaboravi), ali ne postoji tako
ekspresivno jasna evaluativna formulacija poput one o dobijanju
plate (iako sam naiao na dosta konzistentan stav o tomc, o ccmu
kasnije), dok kako se bliimo dananjici, privatnici kao da nestaju
polako, kao distinktivna kategorija kulturne kognitivnosti.
U poslednjoj deceniji pred raspad SFRJ, doivljavanje privatni-
ka i njihove delatnosti ilo je ka tome, uglavnom, da su u pitanju oni
nu osnovu za (kakvo-takvo?) tumaccnje ba te kulture, koja postoji, u
kojoj ivimo, koja uticc na nas, aIi na koju i sami uticcmo. Kao ozbilj-
nije razmatranje na datu temu, v. Hnan Konanennh, Hn(nnn(yanna an-
:pononornja nnn an:pononor kao nnnnn rycnap, E:noan:pononomkn
nponesn n. c. ro(. 1 cn. 1, 2006, 17-34.
11
Ovde koristim pojednostavljeno odredcnje tranzicije u smislu so-
ciokulturne periodizacije, zapravo takvo, koje predstavlja neku vrstu
socio-ekonomske i kulturne liminalnosti na konceptualnom nivou, u
odnosu na socijalisitcki samoupravni sistem i ovaj koji imamo na delu
danas. Za one koje tranzicija zanima kao takva, a uzimaju je kao jedin-
stvenu kategoriju, na primer, smatram korisnim to da se obaveste o po-
tencijalno korisnim implikacijama razlikovanja faza u okviru nje, ba-
rcm; v. npr. Hnan Konanennh, Tpansnnnona neren(a o (on:nnnnsa,
E:noan:pononomkn nponesn, n. c. cn. 2 ro(. 1, 2006, 17-18.
12
Ne ulazim zbog ccga je to bilo tako; nije predmet ovog razmatranja.
Problem interpretacije tranzicije ...
60
koji svoje poslove obavljaju na nekakav drugaciji nacin od onoga
na koji to cine velike firme, odnosno drutvena i dravna preduze-
ca. Na kakav tacno nacin nisam siguran da je u tome postojala
tako jasna predstava u onom smislu u kojem su ljudi znali, na pri-
mer, kako izgleda proizvodnja u drutvenoj fabrici ili kako tecc
platni promet izmedu drutvenih firmi, ma i u najoptijim crtama.
Predstava o privatnicima kao o onima koji su izvan sistema, na
odredcni nacin, uticala je na izvesnu sumnjicavost, kao osnovnu
crtu nacina na koji se gledalo na to kako rade i koliki imetak su u
stanju da steknu. Ne mogu reci da jc postojala ba negativna eva-
luacija, ali sam siguran, priIicno, da je nezinteresovanost predsta-
vljala pozitivni kraj pretpostavljenog kontinuuma kognitivnog od-
nosa prema tom privrednom sektoru i njegovim nosiocima. U
tom smisIu, cak jc i radna etika privatnika doivljavana kao neto
to treba saaljevati, u najblaem, posto jc ocigledno da komuni-
sticko propagiranje pozitivnih vrednosti posveccnosti poslu nije
uspelo da se nametne u sudaru sa konceptom i prakticnim posle-
dicama pominjanje zbrinutosti (ne)radnog naroda.
U 90-im se formuliu dva jasna, oprccna stava o privatnici-
ma pozitivni i negativni. Pozitivni pociva na usvajanju radne
etike privatnika, u smislu prihvatanja toga da platu treba zaradi-
ti, da ne postoje poslovi kojih se treba stideti, a da Iicna inicija-
tiva moe doneti i materijalno poboljanjc Iicne dobrobiti. Mi-
slim da necu pogreiti ako kaem da u datom periodu dominira
negativni stav ipak, koji moe da se opie izrazom na koji sam
naiao tokom terenskih istraivanja, uglavnom u Vojvodini, ma-
da i u Beogradu, privatnik je lopov. Ovaj stav odlikuje sumnji-
cavost prema tome na koji nacin jc ncko doao do svog imetka,
tacnije u pogledu toga da li je do odredcnog imetka mogucc do-
ci, uopte, na poten nacin, uverenje da se posao obavlja tako
to se muva, te da je lako onima koji se time bave, odnosno da
se do materijalnog uspeha dolazi na laki nacin, ncgo potenim
Bofon Zikic
61
radom, tj. u drutvenoj/dravnoj firmi ili na nacin koji odgovara
tome.
Napokon, danas danas su gotovo svi privatnici, tako da sve
reference na ovu temu imaju reminiscentni karakter, zapravo. Po-
sveccne su secanju na stara dobra ili stara loa vremena, svejedno,
te na njihovo poredcnje sa dananjim stanjem, eventualno. U tom
smislu, privatnici i njihov biznis nisu vie predmct, vcc moda, pre,
sredstvo javnog govora kada se eli neto opisati, potcrtati, upo-
rediti i tomc sIicno, u kontekstu pricc o drutveno-ekonomskom si-
stemu, ponekad i o njegovim kulturnim vrednostima.
Prica o privatnicima predstavlja, na odredcni nacin, pricu ''o
sebi'', tj. o pozicioniranju nekog prosccnog Ja u diskurzivni pro-
stor konceptualnog vrednovanja, primenjenog na drutveno-eko-
nomski sistem u kojem se ivi. Na tu ''pricu'' uticu, aIi jc nc obja-
njavaju sami po sebi, sledeci parametri: odnos prema transfor-
maciji pominjanog drutvenog i ekonomskog sistema, te oznaca-
vanje i vrednovanje ''dobrotvora'', tj. onog koji zbrinjava pred-
stavnike kognitivne kategorije prosecnog graaonina, statisticki
dominantne u svakom drutvu, a narativno i diskurzivno faovri-
zovane u tolikoj meri da se svaki oblik kulturne komunikacije sa-
obraava njoj kao evaluativno referentnoj normi. Drugim recima,
evaluacija privatnika i njihove delatnosti, koja proizlazi iz odgo-
varajucc konceptualizacije, oslikava stavove nekog prosccnog,
drutveno preovladujuccg Ja prcma potrebi, nunosti, ciljevima,
eventualnim prednostima i manama, opasnostima dalje izgradnje
i/ili promene drutva i ekonomije na kojoj je zasnovano, kao i
prema tome na kakav nacin sc obavlja zbrinjavanje.
Ti stavovi nisu u ovom slucaju, medutim, toliko od one vrste sta-
vova kojima je posveccna socijalna psihologija, na primer, koliko
predstavljaju pokuaj formiranja odredcne vrste modela u kulturnom
kognitivnom smislu. Njihovo kulturno poreklo i uslovljavanje znat-
no je dublje nego to ga takvim predstavlja povezivanje s jasnom so-
Problem interpretacije tranzicije ...
62
ciolokom kategorijom socio-ekonomskog sistema. Njihovo ispolja-
vanje na individualnom nivou odaje, ccsto, izuzetno veliku emotivnu
investiranost onih koji ih zastupaju i izraavaju, takvu koja je analog-
na onome to se u nekim drugim kontekstima opisuje kao vera ili
ideologija. Oni predstavljaju, pre, sliku takvog odnosa izmedu kuI-
turnog reprezentovanja i psiholokih procesa, koji su neki vid me-
avine rezonovanja po kulturnom modelu i hipokognitivizacije, od-
nosno sledcnja tavke logike miljenja koja je nominalno podudarna
s modus ponensom i modus tollensom, ali dozvoljava interpetaciju
koja je vodcna logikom aproksimacije, a ne striktno kauzalnosti i
nedostatka svesnog iskustva o kulturno ispoljenoj emociji
13
.
Drugim recima, ilustracije radi, iskljucivo, ako bismo uzeli kao
polazne postavke konceptualnog miljenja stavove poput, na primer,
(ako) drutvene/ dravne firme predstavljaju moju socioekonomsku
sigurnost, (onda) svrstavam se u one koji smatraju da je na delu do-
borhotni drutveno-ekonomski sistem koji ih favorizuje, ili (ako) dru-
tveno-ekonomski sistem jasno favorizuje drutveni/ dravni sektor u
privredi, a to funckionie, (onda ne) ima razloga/ prostora za jaconje
privatnog sektora u privredi mogli bismo da gradimo logicku osno-
vu za ''otkrivanje'' nacina miljenja o datoj problematici, ali do njega
ne bismo bili u stanju da dodcmo samo zahvaljujuci tomc, vcc bi-
smo morali da obratimo panju na interferenciju neracionalnih ele-
menata u datu osnovu, poput toga, recimo, da bi logika bila skrenu-
ta u jednom trenutku, sa tautologije na emotivnu ukljuccnost u pro-
blematiku, gde bi ta emotivnost, opet, bila izraena na takav nacin
da bi je nacin njcnog izraavanja maskirao, da se tako izrazim
14
.
13
V. DAndrade, n. d. 196 i dalje, 223 i dalje.
14
Neto sIicno pravilima iskazivanja afekata, v. Paul Ekman and W. V.
Friesen, The Repertoir of Nonverbal Behavior: Categories, Origin, Usage,
and Coding, in Adam Kendon (ed.), Nonverbal Communication, Interac-
tion and Gesture: Selections from Semiotica, Mouton, The Hague 1981.
Bofon Zikic
63
Da li je rad upropastio majmuna?!
Kako god da bilo, medutim, kao to sam vcc rekao, reccno po-
mae u opisivanju, vie nego u objanjavanju. Kulturna kognitiv-
na ematizacija privatne poslovne delatnosti jeste zasnovana na
identifikovanju, apostrofiranju, hipostaziranju i evaluaciji socioe-
konomskog ''dobrotvora'', te na Iicnom emotivnom ukljucivanju u
logiku kulturne konceptualizacije koja produkuje odredcne stavo-
ve u pogledu svega toga, ali ta ematizacija pociva, po sebi, na
nekim drugim vidovima kulturne konceptualizacije. Oni se ticu
morala (ukljucujuci i radni moral), materijalnog bogatstva i eva-
luativno-komparativnog pozicioniranja sopstvene zajednice (u
drutvenom, ekonomskom, kulturnom smislu, pre svega) u od-
nosu na druge, gde prva dva koncepta predstavljaju fokus pri-
marne koncpetualizacije, dok je treci posledica toga, prakticno.
Nezabilazno mesto, u tom smislu, predstavlja koncept egali-
tarizma, koji je prisutan u naem drutvu tokom veccg dcla dva-
desetog veka, a i ranije, verovatno. Taj koncept obuhvata odnos
prema materijalnom bogatstvu po sebi, ali i prema drutvenom
statusu, pravu na odlucivanje i irini toga na ta bi se dato pravo
odnosilo, medusobnom pozicioniranju u kognitivnoj ematizaci-
ji svakodnevnih odnosa itd. Jedan ''pogled izvana'' vidi korene
dominantnosti tog koncepta u kulturnom kognitivnom svetona-
zoru srpskog drutva u istorijskim uslovima, odnosno tumaccci
nepostojanje jasne klasne strukturiranosti u tom drutvu odsu-
stvom odgovarajucih drutvenih okvira i ustanova uoblicavanja
neautarhicnih ekonomskih sistema u duem vremenskom perio-
du
15
.
15
Upor. Doel M. Halpern, Srpsko selo. Drutvene i kulturne pro-
mene u seoskoj zajednici 1952-1987, Etnoloka biblioteka SGC, Po-
sebna izdanja, knj. 2, Beograd 2006, 159-161.
Problem interpretacije tranzicije ...
64
Drugi pogled, onaj vie ''iznutra'' i vremenski blii ovom izlaga-
nju, posmatra egalitarizam kao ideologiju koja predstavlja element
tradicionalne slike sveta seljaka u Srbiji
16
. Ta slika sveta bila je
ohrabrivana u pogledu koncepta koji nas ovde zanima egalitari-
zma od strane hriscanstva tokom izuzetno dugackog vremenskog
perioda, a u novije vreme bila je poduprta egalitarizmom socijali-
zma. Na stranu to, na primer, to neki od temelja seljackog kul-
turnog kognitivnog svetonazora nisu mogli da budu u saglasnosti
ni sa hriscanstvom ni sa socijalizmom, kada je u pitanju odnos
prema materijalnom blagostanju i svojini uopte, smatram da ega-
litarizam treba uzeti u obzir kao koncept koji je uticao na koncep-
tualizaciju privantika u naoj kulturi u znatnoj meri.
Naime, s jedne strane, jasno je da koncept odnosa prema materi-
jalnoj svojini, pre svega, odgovara onome to su levicarski teoreti-
cari (pogrdno?) nazivali sitnosopstvenickim odnosom
17
. S druge
strane, medutim, taj koncept i u takvom obliku, ne sugerie eko-
nomsku diversifikaciju medu ''sebi ravnim'', osim u smislu Iicne us-
putne etnografske beleke iz 1990-ih, moda, koja bi odnos prema
sticanju materijalne i finansijske dobiti, a recimo, u svetlu osnovne
cost-benefit postavke, opisivala kao ja da radim za hiljadu maraka,
a (vi) svi za po sto. Kao ilustracija toga moe da poslui istraivac-
ko zapaanje iz poslednje decenije prolog veka i s pocctka ovog,
16
Upor. Hn(nko Ep(en, Ho:pomna n n(en:n:e: y canpesenoj
Cpnjn napo(ne npe(c:ane o ora:c:ny n cnposam:ny, y parana
Pa(ojnnnh (yp.), Tpa(nnnonanno n canpeseno y kyn:ypn Cpa, HH
IEH CAHY 49, Feorpa( 2003, 193.
17
Poslednji detaljni (a kakvi bi bili osim toga ?!) etnografski izve-
taji o tome kako je izgledalo privredivanje u onome to smatramo tra-
dicijskom kulturom Srba datiraju iz vremena nakon II svetskog rata, a
oni govore u prilog izuzezno malog obima svakojake ekonomske delat-
nosti, v. npr. Halpern, n. d. 63-104.
Bofon Zikic
65
koje na interpretativnom nivou uspostavlja analogiju izmedu na-
cina vodcnja tzv. malog privatnog preduzeca i trine pozicije tog
preduzeca u smislu ruralne ekonomije sitnosopstvenickog tipa
18
.
Koncept egalitarizma koji je na delu ovde, dakle, ne pociva na
ideji o drutvenom uredcnju, ekonomskom sistemu, milenaristic-
koj ideologiji, niti na biIo ccmu to uzima u obzir kategorije op-
teg. On pociva na pozicioniranju sebe i drugih, odnosno na fi-
nom konceptualnom balansiranju tog odnosa izmedu kooperativ-
nosti i kompetativnosti, tacnije u ekstremnom vidu izmedu zclje
za Iicnim napredovanjem i straha od toga da se u tome necc uspe-
ti, da cc drugi biti bolji, od ismevanja, neshvatanja, gubljenja Iic-
nog ugleda itd. Otuda i prividno nesaglasje izmedu kognitivnog
ematizovanja elemenata koncepta morala koji se odnose na datu
problematiku: rad je dobar i treba raditi, ali materijalno bogatstvo
nije pozitivna vrednost, sama po sebi to je vrsta konceputalnog
normativa koji se protee od vremena prvih verodostojnih i de-
taljnih etnografskih beleaka, do pocctka ovog veka, prakticno.
Diskurs koji obrazlae koncept rada sugerie koji element tog
koncepta jeste ukljuccn u poimanje morala. To je rad kao vred-
nost, u smislu vrline. Rad kojim se sticu materijalna i finansijska
dobrobit treba da bude poten i naporan, bez obzira na to to ne
postoji elaboracija sadrine tih pojmova u smislu kulturno delje-
nog obrasca
19
. To spada u sferu onoga to se podrazumeva, opte-
poznatog, pretpostavljenog itd. To znaci, zapravo, da u ovom slu-
caju, poteno i naporno nisu atributi koji opisuju sociokulturnu
realnost samu po sebi, neki proces koji se u njoj odvija, ustanovu
ili biIo sta, vcc, od kategorija koje bismo mogli da oznacimo kao
18
Upor. Mnnom Ma:nh, Hpnna:no npe(yse:nnm:no y canpese-
noj Cpnjn. Konnen: pypanne ekonosnje kao so(en snmena y ca-
npesenos npe(yse:nnm:ny, Antropologija 3, 2007.
19
Za detaljnu faktografiju i njena tumaccnja, v. H. Ep(en, n. d. (2003).
Problem interpretacije tranzicije ...
66
zajednicke ili deljene. Nedostatak sadrinske elaboracije pote-
nog i napornog upucuje na to da je u pitanju evaluativna konota-
cija Iicnosti, tj. osobina koje se kod nje cene, a samim tim to se
cene, moraju biti i pretpostavke askriptivnog povezivanja sa dru-
gim po sebi pozitivno vrednovanim konceptom, a to je rad.
Kruna definicija? Ne, pre bih rekao Moebiusova traka, odno-
sno na taj nacin bih opisao funkcionisanje konceptne derivacije, ko-
je jeste zasnovano na konceptu eme, ali ne sledi logiku jednosmer-
no determinisane hijerarhicnosti. U svakom slucaju, konceptuali-
zacija koja objedinjujc rad i Iicnost jeste predstava o radnoj etici,
koja upucuje na to da se rad smatra sredstvom izgradnjc Iicnosti,
tacnije da se i sam smatra bogatstvom, u odredcnom smislu, bu-
duci da Iunkcionie i kao sredstvo i kao cilj
20
. Miljenja sam da
odatle poticc i svojevrsna moralisticka nota koja se provlaci kroz
narative koji govore o odnosu prema materijalnoj svojini, odno-
sno pre ambivalentan nego negativan odnos prema prema materi-
jalnom bogatstvu, luksuzu kao vidu potronje i tomc sIicno
21
.
Svaki svoga ubijte subau
Odnos prema radu jeste ambivalentan, dakle, na odredcni nacin,
odnos prema materijalnim dobrima takodc, sIicno vai i za proces sti-
canja bogatstva, a verovatno bi se ova opaska mogla protegnuti i na
koncepte unapredcnja, razvojnosti i tome sIicno
22
. Ono to predsta-
vlja metu te ambivalentnosti, medutim, jeste konotacija poloaja po-
jedinca u za nae prilike vccno ne do kraja strukturiranom socioe-
20
Isto, 193.
21
Upor. H. Ep(en, n. d. (2005), 226-227.
22
Kao to je implicirano, na izvestan nacin, u M. Ma:nh n. d. na
primer.
Bofon Zikic
67
konomskom univerzumu. Nije u pitanju bilo koji pojedinac, cak, vcc
nosilac osnovnih drutvenih uloga, pre svega u sferi privredivanja.
Priznajem, pomalo podseca na strukturalisticku tezu o temeljnom eg-
zistencijalnom ambigvitetu drutvenog i kulturnog bica coveka, s
jedne strane, te njegove prirodne i boloke osnove, s druge strane,
mada ono o ccmu je rcc ovde ne moe da se opie ba kao prevazila-
enje, a i pripada sferi drutvenog, odnosno kulturnog, nepobitno.
Cvrsto stojim iza toga da u miljenju koje predstavlja osno-
vu kulturne konceptualizacije u naoj sredini ne postoji jasno
profilisana ideologija koja bi se odnosila na vezu izmedu poje-
dinca kao drutvenc Iicnosti, rada, sticanja bogatstva i moralnog
pozicioniranja svega toga u koherentan idejni sistem; nema ni-
ccg poput protestantske etike, a hriscanski, komunisticki iIi sIic-
ni utopijski svetonazori nisu uspeli da uticu do kraja na jasno
profilisano formiranje takvog neccg ni na diskurzivnom nivou.
To se odnosi na aktuelni, tranzicioni period, socijalisticki samo-
upravni period, vreme do II svetskog rata, obrenoviccvsku Srbi-
ju, a verovatno i na vreme koje je tee identifikovati, a kamoli
dokumentovati u sociokulturnom smislu. Ne postoji odatle, na-
ravno, ni sasvim precizno pozicioniranje pojedinca u smislu to-
ga sta sc occkuje od njega kada je u pitanju postizanje drutve-
nog uspeha, izraenog materijalnim sredstvima, pre svega, ali
mislim da je jasno to da neka opta ivotna occkivanja od poje-
dinaca ne treba meati sa onima koja bi bila meritorna po pita-
nju toga da li se u ivotu uspelo ili nije
23
.
Drugim recima, kulturna kognitivnost nae sredine nije uspela
da formulie, ako ne ba pojam uspeha u ivotu po sebi, onda ve-
zu izmedu Iicnih (kreativnih) pregnuca i toga. Jasno je da postoji
23
Ovo se odnosi, pre svega, na occkivanja tipa ''kolovati se, zapo-
sliti, zasnovati porodicu'', gdc cIanovi formule mogu da variraju u zavi-
snosti od vremena o kojcm jc rcc.
Problem interpretacije tranzicije ...
68
veza izmedu rada i postignuca, aIi nc i kakva je njena znaccnjska
priroda, u onom smislu u kojem se uspostavlja izmedu kuIturno
konstruisanih i/ili pripisanih vrednosti, na primcr. KIjucna neo-
dumica, prepreka, protivrccnost, vcc kako hoccte jeste u pogle-
du toga, ponovo, da li se plata dobija ili zaraduje. Razmatranje
odgovarajucc konceptualizacije, na ovom mestu. dopunicu sIcde-
cim: ako jc kIjucna predstava bila ona o voaenju racuna o ljudi-
ma, tj. o njihovom zbrinjavanju, bez obzira na to to je apostrofi-
ran titular tog postupka, treba istaci da postoje dve osnovne linije
miljenja koje govore o tome kako sc to cini. Rairenija sugeri-
e neko drugi ce se postarati za to, ali postoji i ona koja veli sam
cu. Kada se primene na konceptualno promiljanje uspeha, poma-
u da se odgovori na pitanjc zbog ccga je postojao toliki zazor od
privatnika u naoj drutvenoj i kulturnoj sredini, cak i onda kada
ih drutveno-ekonomski sistem nije disfavorizovao same po sebi.
Naime, pojam privatnika kakav danas poznajemo tacnije,
kakav smo poznavali formirao se tokom socijalistickog perioda,
ali na njega jesu uticale odredcne evaluativne predstave, prisutne
u naoj sredini znatno pre tog perioda. Odatle i smatram da je
koncept uspeha u ivotu ponavljam, meren njegovom vidljivom
stranom, materijalnom dobrobiti bitan za tumaccnje toga na koji
nacin sc kuIturno kognitivno obraduju oni koji sopstvenim predu-
zetnitvom iskacu u bilo kom smislu izvan onoga ta njihova sre-
dina smatra, pa, recimo uobicajenim, u datom trenutku. Za to je
bitno sledecc: kako se dolazi do uspeha i na koji nacin sc uspch
kulturno komunicira. Ono drugo zavisi od kulturnih postavki
(drutvenog) sistema, da se tako izrazim, dok prvo predstavlja re-
lativnu konstantu.
Usudio bih se da kaem, a to vai barem za dvadeseti vek,
da postoje (ili su postojala) tri osnovna modela kulturnog mi-
ljenja u korelaciji sa odgovarajucim modelima privredivanja i
idejama o vezi izmedu drutvenog sistema i ekonomije. To su
Bofon Zikic
69
autarhicni model seoske privrede, demagoki model socijalistic-
ke privrede i kompetativni model kapitalizma. Za prvi je karak-
teristicna orijentacija ka sebi i svome, bez dubljeg interesa za i-
re trite, odnosno ostatak sveta. Drugi favorizuje irok pogled
na svet, ali iz relativno udobne pozicije nekoga ko se ne bavi ni-
cim osim samim sobom, prakticno, dok treci polazi od sebe, ali
je prinudcn da vodi racuna o drugima, makar u smislu trita,
kompetativnosti itd. Rad je bitan cinilac uspeha u sva tri mode-
la, makar na diskurzivnom nivou, a uspeh se komunicira u zavi-
snosti od orijentacije datog modela ka sferi privatnog ili ka sferi
javnog, odnosno od akcenta koji se pri tom stavlja.
Kada je u pitaju kulturno komuniciranje uspeha, prvi i treci
model sIicnu su utoliko to to cine manje-vie javno. Drugi mo-
del sam i nazvao demagokim zbog toga to insistira na radu, ali
ne i na njegovim rezultatima kada je u pitanju ''neposredni pro-
izvodac'', pri tom izmetajuci odlucivanje kao koncept, proces i
cin izvan domena tog ''neposredni proizvodcc''. U drugom mo-
delu, uspeh koji se komunicira javno jeste onaj koji pripada ide-
ologiji, a ne pojedincu. Dok je izgled kucc, na primer, element
komuniciranja uspeha u prvom i treccm modelu, u drugom mo-
delu cc to biti njena unutranjost pokucstvo pre fasade. Brojni
su korektivi toga, naravno, kada je u pitanju socijalisticki mo-
del, ali ono to im je zajednicko, jeste prenoenje javnog mani-
festovanja kompetativnosti iz ue ekonomske u iru socijalnu
sferu usled odgovarajucih usIova drutveno-ekonomskog si-
stema koji ne pogoduju javnom eskponiranju pojedinca
24
, a po
logici stvari, nekako pojedinac = privatnik!
Kada je u pitanju postizanje uspeha, na diskurzivnom nivou
postoji konsekventna veza izmedu rada i uspeha, tacnije izmedu
24
V. Hnan Konanennh, Cesnonornja sn:a n pn:yana II. Canpeseno
(pym:no, E:nonomka nnno:eka CIH, kn. 4, Feorpa( 2001, 166-177.
Problem interpretacije tranzicije ...
70
rada i sticanja bogatstva. Pokazuje se, medutim, da je taj nivo izu-
zetno ''propustan'' i za objaanjavanje sticanja bogatstva drugaci-
jim nacinima od rada po sebi. U tom smislu, ta ''objanjenja'' vie se
podudaraju s konceptom zbrinjavanja, no samog rada i to vai za
sva tri modela, bez obzira na to to, kada je zbrinjavanje po sredi,
treci stavlja naglasak na individualnom delovanju, drugi na drutve-
ni sistem, a treci kombinuje individualno delovanje i viu silu
25
.
Vrste i nacini posredovanja postizanju uspeha nisu jedno-
znacni, dakle, to kada se povee sa konotiranjem poloaja po-
jedinca ukazuje na jedan konceptualizovani model relativne ne-
sigurnosti u smislu sopstvenog poloaja u drutvenom, kultur-
nom i ekonomskom sitemu, pre svega u pogledu odnosa koji se
uspostavljaju sa drugima, tj. sa drugim pojedincima, sIicnim su-
bjektima i istovremeno objektima kulturnog miljenja. Moda
deluje kao otkrivanje tople vode kada se kae to da nareccni
kognitivni model uzima u obzir u potpunosti antagonizam i ko-
operaciju kao principe delovanja pojedinaca-aktera, ba kao i
Iicno pregnucc i intervencije koje dolaze izvan tog domena kao
katalizatore i sudbinske determinante rezultata takvog delovanja
istovremeno, ali smatram da je u pitanju posledica nedovrene
kulturne konceptualizacije koja bi davala sistemske odgovore na
pitanja koja se ticu svega onoga to bi moglo da se oznaci kao
ekonomija: rad, proizvodnja, uspeh, akteri itd. Drugim recima,
umesto toga da datu sociokulturnu praksu posmatramo kao pro-
izvod kulturne konceptualizacije, izgleda da tu konceptualizaci-
ju treba posmatrati kao neku vrstu nakndande racionalizacije,
odnosno kao odgovor na zateccno stanje.
Poslednje reccno upucuje na to da sam miljenja da je kul-
turna konceptualizacija o kojoj je ovdc rcc poccla da se razvija
25
U odsustvu irigacionih sistema, na primer, za useve je uvek od-
govorna sila izvan ljudskog drutva priroda, Bog i tomc sIicno.
Bofon Zikic
71
u relativno skoroj prolosti, verovatno sredinom dvadesetog ve-
ka ili u njegovoj drugoj polovini. Na to upucuje i nedoreccnost
pozicioniranja pojedinca, koja se u ovom kontekstu manifestuje
kao odsustvo jasnog opredeljenja za dosledno hijerarhicnom ili
egalitarnom postavkom. Privatnici jesu ljudi kao mi, ali oni koji
se od nas razlikuju po tome to su pomalo marginalizovani od
strane privrednog sistema (socijalisticki period), izgraduju sop-
stveni privredni sistem (devedesete), koji postaje funkcionalno
dominantan (danas), odakle njihova ekonomska moc i materijal-
no stanje predstavljaju nesto o ccmu se ne zna previe (socijali-
sticki period), ali im se pripisuje izuzetno veliki potencijal (de-
vedesete), odnosno preuzimanje dominantne uloge u raspodeli
drutvenog dohotka (danas).
Ti ljudi kao mi postaju, tako, neko ko je ''opasan'', ali ne u
smislu zamiljanja nekakve onostrane opasnosti ili neko ko je
zbilja opasan; ''opasnost'' jeste u domenu socioekonomskog sta-
tusa, koji je danas nalik onome u njihovoj neposrednoj okolini,
a sutra moe biti izdignut iznad njega, nacinom ciji mehanizmi
joj nisu do kraja jasni, ocito. Smatram da upravo ta nejasnoca
jeste jedan od bitnih cinioca nedovrenosti i nedoreccnosti kul-
turne konceptualizacije, o kojoj je ovdc rcc
26
. U nekom procesu
prilagodavanja strukturnim promenama i vrednostima koje ih
prate
27
a za ta bi mogla da se primeni i rcc ''stanje'', u ovda-
26
Moda je prerano to zakljuciti nakon analize ovako malog obi-
ma, ali pretpostavljam da je u pitanju osnova cija elaboracija vodi na-
stajanju onoga to se naziva rastegljivim kategorijama i intuitivnim te-
orijama, v. Fojan +nknh, E:nokyn:ypna (yannoc: n en:nnkn c:epeo-
:nnn, IEH CAHY LIII, 2005, 69-70.
27
Iako ne mislim da mogu da se povuku analogije izmedu ovog
slucaja, na primer i onoga o ccmu je pisala Antonijevic, na tu tcmu v.
Dragana Antonijevic, Mcrkantilne legende postindustrijskog drutva, u
Problem interpretacije tranzicije ...
72
njem slucaju, imajuci u vidu uccstalost i ponavljanje toga
razvijaju se razliciti oblici kulturnih odgovora; neki od njih po-
primaju obrise legende i pripovesti, druge nalazimo u onome to
se naziva uvreenim miljenjem, a to nije nita drugo do nacin
ispoljavanja koncepata kulturne kognicije.
Umesto Zakljuka
Kulturna koncpetualizacija pojma privatnik u Srbiji govori o
tome, naravno, kakav odnos ovdanja sredina ima prema odre-
dcnoj vrsti preduzetnitva. Bitna karakteristika tog odnosa jeste
izvesna evaluativna ambivalentnost, koja se javlja, zapravo, kao
neka vrsta najboljeg nacina da se opie kakav je odnos prema
ekonomskim pitanjima na delu, uopte a to je razmotreno,
pre svega, na primerima konceptualizovanja nacina privrediva-
nja, ostvarivanja dohotka, postizanja (materijalnog) uspeha i to-
mc sIicno. Nacin cvaluativnog gledanja na sve te stvari menja
se, u izvesnom smislu, u skladu sa promenama koje se deavaju
u drutveno-ekonomskoj formaciji, ali ne postoji koherentna
kulturna logika koja bi daIa cvrst rcferentni okvir konceptuali-
zaciji, moda ba zbog toga to je bilo nekoliko bitnih promena
u datoj formaciji u relativno kratkom vremenskom periodu, od
tek neto vie od jednog veka, a pomenuti okvir ocigledno nije
postojao kada je u pitanju privredivanje u tradicijskoj kulturi
28
.
Saa Nedeljkovic (ur.), Antropologija savremenosti, Zbornik radova,
Etnoloka biblioteka knj. 23, SGC i Filozofski fakultet, Beograd 2007.
28
Smatram da je korisno napomenuti da ccsto tradicijsku kulturu
uzimamo kao pojam koji je sadrinski i stvarnosno objedinjujuc za po-
jave, procese i ustanove iz prolosti, kada ih razmatramo ne po sebi i za
sebc, vcc u kontekstu dijahrone komparativnosti, recimo, to moe
Bofon Zikic
73
Svestan sam toga da se ovakva interpretacija moe smatrati
pomalo nategnutom, moda, ali osim toga to se to moe reci za
svako tumaccnje koje prevazilazi nivo fizicke realnosti. postoje
razlozi zbog kojih insistiram na njoj i u epistemolokom smislu.
Za pocctak, verodostojnost i apsolutna validnost nisu sinonimi;
prvo se odnosi na faktografiju, drugo na njeno simbolicko tu-
maccnje. Dalje, kako drutvene nauke ne poznaju zakonome-
rnost i zakone onako kako to jeste u prirodnim naukama (bez
obzira na patcticnc pretenzije nekih od njih), kada se neto ra-
zmatra, ne treba polaziti od toga da to vai u ba svim
sIucajcvima. Antropologija jeste u stanju da razmatra fenomene
po sebi, ba i kao da se bavi ljudima kojih se ti fenomeni ticu
zar iko ozbiljan misli da kada se kae, na primer, da pripadnici
neke zajednice veruju u neto, da ba svaki mukarac i ena -
veruju potpuno, bez rezervi i na isti nacin u vile, vitamine ili -
duha ume, sasvim svejedno. Napokon, da okoncam ovu samo-
podrku; ako ne verujetc tumaccnjima koja su saznovana na an-
alizi konceptualizacije dobijanja plate, obratite panju na s-
Icdccc: postoji vrednosno neutralan izraz primio/la sam platu, a-
li ne i takav koji bi konotirao to da je ta plata zaradcna, u stvari!
imati metodoloko opravdanje u odredcnim slucajevima, ali ne treba
smetati s uma da taj pojam ne moemo koristiti u analiticke svrhe ona-
ko kako to zamiljaju, moda, oni koji govore o helenskoj kulturi, me-
sopotamskoj kulturi ili actcckoj kulturi, na primer. Nijedna od tih kul-
tura (ukljucujuci i ovdanju tradicijsku) nije bila jednoobrazna, gledano
prostorno ili vremenski, svejedno, o ccmu treba voditi racuna kada se
daju tumaccnja koja bi trebalo da su preciznija od nivoa uoptavanja.
Problem interpretacije tranzicije ...
74
Bojan Zikic
PEOPLE WHO ARE NOT (ENTIRELY) LIKE US.
CULTURAL NOTIONS OF THE TERM
ENTREPRENEUR IN SERBIA
Unlike other transitional milieus, countries of the former Yugoslavia h-
ave had contact with privately owned business in their pre transitional peri-
od, i.e. in the era that preceded their economic, social and cultural
transformation into capitalism. Private entrepreneurs in Serbia have always
had a unique status from a legal, social, and culturally cognitive position. In
the essay, preconditions and motives, through a cultural conceptualization
viewpoint, are discussed.
Ildiko Erdei
Odeljenje za etnologiju i antropologiju
Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu
Dimenzije ekonomije:
prilog promiljanju privatizacije kao
socio-kulturne transformacije
Apstrakt: Proces privatizacije, odnosno pretvaranje nekadanje
drutvene u privatnu svojinu, predstavlja jedan od elemenata "tranzicij-
skog paketa". U razmatranjima i analizama privatizacije u politickim i
ekonomskim, vladajucim i strucnim krugovima, ovaj proces se najcc-
scc smcta u kontekst ekonomsko-politickih analiza.
Iz perspektive koju primenjuju brojni antropolozi koji istrauju u
postsocijalistickim drutvima, proisticc da cc privatizacija proizvesti ne
samo novi tip vlasnitva i novu vrstu "biznisa", vcc prc svcga novi tip
drutvenih osoba, od kojih sc occkuje da opredmecuju nov ekonomski i
drutveni poredak, da u njega budu uspeno "uklopljene" kako bi ga re-
produkovale. U radu cc ova pitanja biti razmotrena na primeru privati-
zacije jedne lokalne pivare, koju je 2003. godine privatizovao jedan od
svetski poznatih, mada ne vodecih, proizvodaca piva i osveavajucih
napitaka.
Kljune rei: tranzicija, privatizacija, antropologija, pivara
u Pancevu
Apatrakt: U osnovi gradanskog rata i raspada Jugoslavije
nalazi se sukob razlicitih etnickih nacionalizama, to je znacaj-
no uticalo na sadraj mnogih antropolokih radova posveccnih
drutvenim fenomenima koji su se pojavili u kontekstu nestanka
te multinacionalne drave Junih Slovena. Heuristicki najplod-
niji postupak za antropoloko proucavanje nacionalizma zasniva
se na interpretaciji nacionalistickog idioma u kontekstu struktur-
nih uslova na nacionalnom i globalnom nivou. U slucaju raspa-
da Jugoslavije, viedecenijski proces decentralizacije te drave,
kao i kulminacija procesa denacionalizacije na globalnom ni-
vou, uslovili su da partikularisticki nacionalizmi nesrpskih naro-
da imaju prednost u sukobu sa integralistickim nacionalizmom
koji su zastupali Srbi.
Kljune rei: raspad Jugoslavije, etnicki nacionalizam, de-
nacionalizacija, politicki partikularizam, politicki integralizam
Promene koje su zahvatile postmoderna drutva Evrope, u
poslednje dve decenije XX veka, nisu mimoile ni Srbiju kada
jc rcc o pojavi alternativnih oblika religijskog ivota. Traganje
za nekim oblikom religije koji bi u promenjenim okolnostima
dao ivotu odredjen smisao narocito je karakteristican za Srbiju
devedesetih godina. Tranzicija se ispostavila kao neizbean, ve-
oma traumatican proces sa posledicama kao to su, izmedu osta-
lih, anomija, neizvesnost i strah od buducnosti. Prosecan grada-
nin nije u stanju da anticipira neke aspekte buducnosti tranzicije
nezavisno od sadanjosti, odnosno, nisu dovoljna obecanja i
predvidjanja politicara kako bi shvatio tranzicionu buducnost
ukoliko vcc ncma neke potvrde te buducnosti u sadanjosti. Al-
ternativna verovanja i prakse izraene kroz forme kao to su vi-
dovnjatvo, isceliteljske prakse, astrologija, ezoterijski i spiritu-
alni kultovi imali su odredjene uloge u kontekstu drutveno po-
litickih previranja i krize devedesetih, pokazali su se kao neiz-
bena prateca pojava tranzicije u vecini istocnoevropskih zema-
lja. U ovom radu razmatram politicku instrumentalizaciju proro-
canstava vidovnjaka i proroka u cilju sediranja javnosti. Naime,
vlast koristi mesijanska predvidanja proroka, naizgled, za opte
dobro, tako to predvidjanja psiholoki uticu na ubIaavanje
osecanja straha i panike, ali na taj nacin vIast istovremeno legi-
timie i sopstvene pozicije moci.
Istorija pokazuje da su godine ratova i krize plodno tlo za re-
vitalizaciju i bujanje ne samo okultizma vcc i razlicitih religij-
skih oblika. Veliki broj narocito mladih ljudi odgovore trai u