I

PAROVI
/Yamaka-vaggo/
1
Razum je pretea svih stvari,
razum ih tvori i njima upravlja.
Tko sa zlim naumom govori il' radi,
toga slijedi patnja k'o toak volovsku spregu.

2
Razum je pretea svih stvari,
razum ih tvori i njima upravlja.
Tko s dobrim naumom govori il' radi,
toga slijedi srea nerazdruiva k'o sjena.

3
Vrijeao me i zlostavljao,
svladao me i opljakao.
Koga takve misli mue,
u tom se ne smiruje mrnja.

4
Vrijeao me i zlostavljao,
svladao me i opljakao.
Koga te misli ne mue,
u njemu se mrnja utiava.

5
Mrnja se nikad ne smiruje mrnjom,
mrnja se utiava nemrnjom.
To pravilo vai oduvijek.

6
Veina ljudi nee da shvati
da smo ovdje osueni na smrt.
Meu onima koji to shvate
svae se lako izmiruju.




7
Tko god ivi zanesen arima,
neobuzdan u ulnosti, neumjeren u uitku,
nemaran i neotporan,
taj pogiba k'o neukorijenjeno drvo na vjetru.

8
Tko ne ivi zanesen arima,
ve obuzdan u ulnosti i umjeren u uitku,
taj pouzdan i izdrljiv
odolijeva pogibiji k'o planinska hrid oluji.

9
Tko oblai olinjalo ruho isposnika,
a ne ivi besprijekorno
ni obuzdan u istini,
taj ni tog ruha nije dostojan.

10
Tko se odvrati od strasti
i ustali u vrlini,
taj obuzdan u istini
s pravom nosi olinjalo ruho isposnika.

11
Tko ljusku smatra za jezgro,
a jezgro mu se ini da je ljuska,
taj do jezgra nigdje ne dopire
zaveden neispravnom namjerom.

12
Tko jezgro jezgrom shvati,
a ljusku smatra ljuskom,
taj dopire do jezgra
u izvrsnim namjerama.

13
Kao to kia prodre u kuu
koja nije dobro pokrovljena,
tako u neodnjegovanu
svijest prodiru strasti.

14
A kao to kia ne prodire
u kuu dobro pokrovljenu,
tako ni u dobro njegovanu
svijest ne prodiru strasti.

15
Na ovom svijetu i na drugome
zloinac pati i tuguje.
Tuguje i kaje se kad vidi to je uinio.

16
Na ovom svijetu i na drugome
raduju se dobrotvori.
Raduju se i vesele u istoi svojih djela.

17
Na ovom svijetu i na drugome
zloinac podnosi muke.
Mui ga misao da je zlo uinio,
a put mu stradanja poveava muke.

18
Na ovom svijetu i na drugome
uivaju dobrotvori.
Uivaju u mislima o dobroti svojih djela,
a put im u blaenstvo poveava uitak.

19
Onaj tko ponavlja mnotvo svetih strofa,
a ne vlada se prema njima, nedosljedan ovjek,
lii na pastira koji broji tue blago.

20
Onaj tko ponavlja malo svetih izreka,
al' slijedi njihove upute,
odrie se strasti, mrnje i zablude,
u najboljem znanju, nesputane misli,
nevezan ni za to na ovom ni onom svijetu
- taj je sudionik blaenstva mudraca.
II
PALJIVOST
/Appamada-vaggo/

21
Panja je put bez pogibelji,
a nepanja je put u smrt.
Gdje paljivi ne umiru,
nepaljivi su ve mrtvi.

22
Uvidjevi tu razliku
u paljivosti, mudraci
zadovoljni paljivou
kroe putem plemenitih.

23
Zadubljeni i sabrani,
postojani u naporu
doseu do utrnua,
krajnje slobode od jarma.

24
Paljivome ija je pozornost postojana,
tko je poten i obazriv,
uviavan i ispravan,
tome se ugled iri nadaleko.

25
Postojanom paljivou,
izotrenim uviajem,
mudrac treba da bude utvren
k'o otok protiv nasrtaja vala.

26
Nepanji se preputaju
budale i bezumnici,
dok mudrac paljivost cijeni
kao najvrednije blago.


27
Ne poputaj nepanji,
ne budi podatan poudi.
Samo paljiv i zadubljen
postie potpuno zadovoljstvo.

28
Kad paljivou nepanju
raspri pametan ovjek
i uspne se na kulu mudrosti,
neoaloeni mudrac
alosnu svjetinu tada
promatra k'o kran gortak
krljavi nizinski puk.

29
Pozoran meu nepaljivima,
bdijui medu pozaspalima,
odmie mudrac k'o hitar konj pred kljusadi.

30
Bog Indra je svojom panjom
postigao vodstvo kod bogova.
Paljivost se svuda cijeni,
a nepanja uvijek prezire.

31
Redovnik koga raduje panja,
a sa strahom gleda nemir,
kao rasplamsala vatra
kri sitne i krupne prepreke.

32
Redovnik koga raduje panja,
a sa strahom gleda nemir,
vie nee stradavati,
pred njime je utrnue.




III
MISAO
/Citta-vaggo/

33
Usplahirenu, nepostojanu misao,
koju je teko zadrati i obuzdati,
mudrac izotrava kao kova; strijelu.

34
Kao riba izvuena iz vode i baena na kopno
tako se trza i misao
onoga tko naputa carstvo Smrti.

35
Vrijedno je zavladati milju
nepokornom, lakoumnom,
povodljivom za uitkom.
Ukroena misao je izvor sree.

36
Mudrac neka pazi na misao,
ishitrenu i jedva zamjetnu,
povodljivu za uitkom.
Zatiena misao je izvor sree.

37
Lutalicu, samotnjaka,
bestjelesnu, prikrivenu,
tko ne puta misao iz vida,
oslobaa se spona umiranja.

38
Kad misao nije ustaljena
ni istina ispravno shvaena,
kada osjetila nisu bistra,
tada ni mudrost nije potpuna.




39
Kome misao nije pristrana
ni osujeena tenja
da napusti zlo i dobro
- tko bdije, taj se ne boji.

40
Tko je uvidio krhkost tijela
i uvrstio misao k'o tvravu,
maem mudrosti kri Ruioca
i tako titi pobjedu beskunika.

41
Uskoro e ovo tijelo
pasti srueno na zemlju,
naputeno, bez svijesti,
kao beskorisna klada.

42
to poeli duman dumaninu,
mrzovoljan omraenu,
manje je tetno od misli
usmjerene na vlastito zlo.

43
Ni otac, ni mati, ni svojta
ne mogu nam ugoditi
onoliko k'o misao
usmjerena na dobrobit.


IV
CVIJEE
/Puppha-vaggo/

44
Tko e osvojiti ovu zemlju i svijet smrti i bogova?
Tko e pronai dobro razjanjeni put ispravnosti
kao to e vjetak prepoznati cvijet?


45
Uenik na putu vrline e osvojiti ovu zemlju i svijet smrti i bogova.
Uenik na putu vrline e pronai dobro razjanjeni put ispravnosti
kao vjetak traeni cvijet.

46
Uvidjevi da je ovo tijelo kao pjena,
prozrevi prirodu opsjene,
slomivi rascvjetale strijele smrti,
treba otii izvan vidokruga vladara smrti.

47
Kao ovjeka koji bere cvijee,
iji je duh rastresen, smrt odnosi
kao poplava usnuli zaselak.

48
Kao ovjeka koji bere cvijee,
iji je duh rastresen,
jo prije nego to utai svoje strasti, nadvladava smrt.

49
Kao to pela ne otetivi ni boju ni miris cvijeta
usie sok i odleti - tako treba i utljivi mudrac
da se kree selom.

50
Ne treba primjeivati tua nedostojna djela,
niti ono to su drugi uinili ili nisu,
nego vlastita djela i propuste.

51
Kao lijepi cvijet arolik, ali bez mirisa,
isto su tako jalove i lijepo izraene rijei
onoga tko ih ne primjenjuje u djelu.

52
Kao lijepi cvijet arolik i mirisan
tako su plodonosne i lijepo izraene rijei
onoga tko ih primjenjuje u djelu.

53
Kao to se iz hrpe cvijea mogu uiniti mnogi cvjetni vijenci,
tako i onaj tko je roen smrtan moe uiniti mnoga dobra djela.

54
Miris cvijea ne ide protiv vjetra,
niti miris sandalovine, ni mirisni prah tagare, ni jasmina,
ali miris vrline ide protiv vjetra; dobar ovjek iri miris na sve strane.

55
Mirisi sandalovine, tagare kao i lotosa i jasmina -
iznad svih cvjetnih mirisa izdie se miris vrline.

56
Neznatni su mirisi svih tih cvjetnih prahova,
dok miris kreposnih bia provijava do
boanskih vrhunaca.

57
Mo Smrti ne dosee do puta onih koji su
postigli te vrline
i saeli se u sabranosti usavrenim znanjem.

58
Kao to iz hrpe ubreta baenog na cestu
moe da iznikne lotos divnog i osvjeujueg mirisa -

59
isto tako iz hrpe bia zaslijepljene ljudske gomile
zabljesne mudrou uenik potpuno budnoga.

V
BUDALA
/Bala-vaggo/

60
Duga je no za onoga tko bdije, duga je milja za umornoga -
dug je tok zbivanja za budale koji nemaju
ispravnog uvida u istinu.


61
Ako putnik ne naie na boljeg ili jednakog sebi,
bolje mu je da putuje sam; nema drugarstva sa budalom.

62
"Djeca su moja, imetak je moj" - tako razmilja budala.
Ali ni sam nije svoj, a kamoli djeca, kamoli imetak.

63
Budala koji sebe smatra budalom ve je zbog toga pametan,
ali budala koji sebe smatra pametnim, za toga
se s pravom kae da je budala.

64
I ako budala doivotno potuje pametnoga,
nee razumjeti istinu kao ni lica okus orbe.

65
Ali ako se pametan ovjek pridrui pametnome samo jedan as,
brzo e razumjeti istinu kao jezik okus orbe.

66
Budale se kreu nepametno kao svoji vlastiti neprijatelji,
vrei zla djela iji je plod gorak.

67
Nije dobro uinjeno djelo zbog kojeg pati tko ga izvri
i tko mu podnosi plod sa suzama rasplakanog lica.

68
Dobro je uinjeno ono djelo zbog kojeg ne pati tko ga izvri
i tko mu uiva plod radosno poto ga izvri.

69
Dok ne dozrije plod zla, budala ga smatra slatkim,
ali kada zlo dozrije, onda budala podnosi patnju.

70
Mjesecima budala moe jesti hranu na vlati travke kusa,
pa ipak mu to ne vrijedi ni esnaesti dio
onoga to postiu znalci prave istine.
71
Posljedice zlog djela ne zgrunjavaju se odmah
kao ni svjee mlijeko,
tinjajui grijeh slijedi budalu kao vatra zapretana pepelom.

72
Besmisleno znanje koje stjee budala
razara poeljne posljedice i razbija mu glavu.

73
On moe poeljeti nebitno postignue i prvenstvo meu redovnicima,
vlast u samostanima i potovanje u tuim porodicama.

74
"Neka domaini i beskunici misle da sam ja to uinio,
da im ja budem mjerodavni uzor u svemu to treba uiniti ili ne uiniti."
Tako to zamilja budala nadimljui se u svojim eljama i tatini.

75
Doista, jedan je put uspjeha, a drugi put vodi do utrnua (nibbanam).
Kad to tako spozna, sljedbenik budnoga u prosjakom redu
ne treba se radovati poastima, nego teiti za samoom.

VI
PAMETAN OVJEK
/Pandita-vaggo/

76
Tko uvidi da je mudar ovjek koji ga opominje
i ukazuje to treba izbjegavati,
takvog mudrog ovjeka treba potivati
kao otkrivaa skrivenog blaga -
za onoga tko potuje takvog ovjeka to je bolje,
a ne loije.

77
Neka opominje i pouava,
neka obuzdava ono to je neproieno."
Tako se stjee prijateljstvo iskrenih,
a neprijateljstvo neiskrenih.

78
Ne treba cijeniti nepotene prijatelje, niti neobuzdane;
treba cijeniti uzorne prijatelje, one koji su najbolji.

79
Tko tai e ispravnou, taj je sretan bistrinom namjere.
Pametan ovjek se uvijek raduje
u ispravnosti koju objavljuju oplemenjeni.

80
Graditelji razvode vodu,
kovai otre strijele,
drvodjelci teu drvo,
pametni ljudi ukrouju sebe.

81
Kao to vjetar ne satire vrstu stijenu
isto se tako ni pametni ljudi ne kolebaju pred
prijekorom ni pohvalom.

82
Kao jezero - duboko, razbistreno i smireno -
isto se tako i pametni ljudi razbistre kad uju pouku ispravnosti.

83
Dobri ljudi prolaze svuda, a da ne prianjaju uz strasti.
Pametni ljudi ne primjeuju razliku i ne tie ih se ni radost ni bol.

84
Tko ne eli ni za sebe ni za druge ni sina, ni imanje, ni vlast,
niti tei neispravno za vlastitom moi,
taj je krepostan, mudar i ispravan.

85
Na svijetu ima malo ljudi koji doseu drugu obalu,
dok ostala svjetina hrli sve dalje po ovoj obali.

86
Ali oni koji slijede ispravnost kad im se ispravno predoi,
ti ljudi prelaze na drugu obalu,
izvan vlasti smrti koju je teko nadmaiti.
87
Zato neka pametni ljudi napuste put tame i njeguju put svjetlosti,
odlazei iz domaeg ivota u beskuniki,
u osamljenost u kojoj je teko nai zadovoljstvo.

88
U tome treba traiti radost napustivi bilo kakvu strast;
pametan ovjek neka proiava sebe od natruha duha.

89
Oni iji je duh odnjegovan u skladu sa vrlinama duhovnog probuenja
i koji se raduju u obestraenosti bez primjesa;
koji su ukinuli sve utjecaje svjetovnosti
ti su utrnuti i rashlaeni.

VII
USAVRENI
/Arahanta-vaggo/

90
Onome tko nigdje nita ne ali,
tko je osloboen u svakom pogledu, s koga su popadali svi okovi,
nepoznate su opreke.

91
Paljivi se napreu, ne raduju se udobnosti
kao labudovi kad odlaze sa jezera
naputaju domau okolinu.

92
Oni to ne gomilaju posjed, koji se razumno hrane,
ije je ivotno podruje ispraznost, i
bespredmetnost, i osloboenost -
njihovo je kretanje teko slijediti kao let ptica po zraku.

93
U kome su utjecaji poude prekinuti,
tko je ravnoduan prema hrani,
ije je ivotno podruje ispraznost,
bespredmetnost i osloboenost -
njegovo je kretanje teko slijediti kao let ptica po zraku.
94
ija su osjetila smirena
kao konji koje je obuzdao koija,
iji je ponos tako uklonjen kao i priliv strasti -
tome zavide i bogovi;

95
ne opire se kao ni zemlja,
podloan je kao kamen temeljac,
kao jezero u kojem nema mulja -
za takve ne postoji ni tok raanja ni umiranja.

96
Njegov je duh smiren, mirna mu je i rije i djelo;
tako je dosegao utihnue osloboen uravnoteenom spoznajom.

97
Najuzvieniji ovjek nije lakovjeran,
nego je znalac onoga to nije tvorevina,
tko je razrijeio sve veze, odrekao se prohtjeva
- takav je doista nadovjek.

98
Ili u selu ili u umi, u dubinama ili na vrstom tlu,
gdje god borave usavreni, to je tlo radosti.

99
Raduju nas ume kojima se ne raduje svjetina.
Tamo e se obradovati obestraeni koji ne srljaju za uicima.

VIII
TISUE
/Sahassa-vaggo/

100
Od tisuu besmislenih izreka
bolja je jedna smislena to smiruje onoga tko je uje.

101
Od tisuu besmislenih stihova
bolji je jedan stih to smiruje onoga tko ga uje.
102
Od izricanja stotine besmislenih stihova
bolji je jedan stih to smiruje onoga tko ga uje.

103
Ako netko pobijedi u boju tisuu puta po tisuu ljudi,
a drugi pobijedi jedino sam sebe,
taj je drugi nenadmaivi pobjednik.

104
Doista je bolja pobjeda nad samim sobom
nego pobjeda nad drugim ljudima,
jer onaj tko ukroti sebe taj stalno ivi suspregnuto.

105
Ni koji bog ni vila, ni Smrt skupa sa
stvoriteljem svijeta Brahmom
ne moe pretvoriti pobjedu u poraz takvog pobjednika.

106
Moe netko iz mjeseca u mjesec kroz stotinu godina
prinositi po tisuu rtava,
ali onaj tko samo jedan as oda potovanje potpuno usavrenome
njegov je izraz potovanja vredniji od stoljea rtvenih obreda.

107
Moe netko kroz stotinu godina odravati sveti oganj u umi,
ali onaj tko samo jedan as oda poast potpuno usavrenome
time zavreuje potovanje vee od stoljea rtvenih obreda.

108
Kakav god rtveni dar i obred prinosi netko da stekne zasluge,
sve mu to ne vrijedi niti etvrtinu izraza potovanja
prema onima iji je postupak ispravan.

109
Onome tko odaje potovanje kreposnima
stalno dozrijevaju plodovi etiriju vrlina:
dug ivot, lijep izgled, srea i mo.


110
Ali onome tko ivi i stotinu ljeta nepoteno i nesabrano
ni jedan dan ivota ne vrijedi vie od dana u ivotu
onoga tko je poten i tko ivi u duhovnom zadubljenju.

111
Ako tko ivi i stotinu ljeta bezumno i neozbiljno,
ni jedan dan mu ne vrijedi vie od dana u ivotu
pametnoga i duhovno zadubljenog.

112
A tko ivi stotinu ljeta nemarno i nevoljno,
ni jedan dan mu ne vrijedi vie od dana u ivotu
ovjeka koji se trudi i napree.

113
Tko ivi i stotinu ljeta, a ne uvidi ni poetak ni kraj
ni jedan dan mu ne vrijedi vie od dana u ivotu
ovjeka koji uvia poetak i kraj.

114
Tko ivi i stotinu ljeta, a da ne prozre put besmrtnosti
ni jedan dan mu ne vrijedi vie od dana u ivotu
ovjeka koji prozre put besmrtnosti.

115
Tko ivi i stotinu ljeta, a da ne prozre ispravnost vrhovne istine
ni jedan dan mu ne vrijedi vie od dana u ivotu
ovjeka koji prozre ispravnost vrhovne istine.

IX
ZLODJELO
/Papa-vaggo/

116
Pohrlite prema dobru, odvratite se od zla.
Ako se dobroinstvo vri na silu, duh se raduje u zlu.

117
Ako ovjek zgrijei, neka to ne ponavlja,
neka uz to ne privoli; bolno je gomilanje zlih navika.
118
A kada ovjek uini dobro djelo, onda neka ga i dalje ponavlja,
neka uz to privoli; sretno je gomilanje zasluga.

119
I zloinac se osjea obodren dok ga zlodjelo ne opri;
tek kada ga opri, zloinac uvia zloinstvo,

120
doim poten ovjek uvia i zloin prije nego mu potenje urodi plodom,
a kad potenje urodi plodom, onda poten ovjek uvia potenje.

121
Ne pomiljajte lakoumno o zlu, "to me nee zadesiti".
I vjedro vode se puni vodenim kapima,
a budala se puni zlom i ako mu pritjee malo po malo.

122
Ne pomiljajte lakoumno o dobru, "to me nee zadesiti".
Vjedro vode se puni vodenim kapima,
a pametan ovjek se puni dobrom i ako mu pritjee malo po malo.

123
Kao to se trgovac s malobrojnom pratnjom boji opasna puta,
ili kao to se boji otrova onaj tko eli ivjeti,
tako treba izbjegavati zlo.

124
Tko na ruci nema ranu, moe nositi otrov na dlanu.
Otrov ne prodire gdje nema rane; nema zla za onoga tko ga ne ini.

125
Tko uvrijedi nedunog ovjeka,
isto i nevino bie,
zlo pogaa jedino tu budalu
kao sitna praina baena protiv vjetra.

126
Neki se preporaaju u majinoj utrobi,
a zloinci u paklu,
pravednici idu u nebo, neobmanuti se trnu u nibbani.
127
Niti na nebu, niti usred mora, niti u nutrini planinskog procijepa,
nema takvog mjesta na svijetu
gdje bi se mogao skloniti itko da umakne posljedicama zlodjela.

128
Niti na nebu, niti usred mora, niti u nutrini planinskog procijepa,
nema takvog mjesta na svijetu
gdje bi se mogao skloniti itko da umakne smrti.

X
BATINA
/Danda-vaggo/

129
Svi dru pred batinom, svi se boje smrti.
Usporeujui sebe sa drugima, ne ubijaj niti potii ubojstvo.

130
Svi dru pred batinom, svima je ivot drag.
Usporeujui sebe sa drugima, ne ubijaj niti potii ubojstvo.

131
Tko nasre batinom na bia eljna sree
teei za vlastitom sreom, taj ne postie sreu poslije (smrti).

132
Tko ne nasre batinom na bia eljna sree
teei za vlastitom sreom, taj postie sreu poslije (smrti).

133
Ne govori osorno ni s kim
da ti onaj s kim tako govori ne odgovori isto tako.
Bolne su doista otre rijei, otpor koji izazivaju moe te povrijediti.

134
Ako umukne kao napukli gong,
ve si dosegao utrnue (nibbanu), u tebi nema alca.
135
Kao to pastir izvodi goveda na pau
tako starost i smrt izgone ivot iz stvorova.
136
Budala kad vri zla djela nije toga svjestan.
Zbog vlastitih djela glupan izgara kao da ga saie oganj.

137
Tko batinom mlati goloruke i nedune
uskoro e potpasti u neko od ovih deset stanja:

138
okrutnu bol, gubitak, tjelesnu povredu,
ili teku bolest ili ludilo;

139
ili neugodnost od strane vladara, ili teku optubu,
smrt rodbine ili propast bogatstva;

140
ili e mu u poaru izgorjeti kua.
Kad mu se raspadne tijelo, glupan se ponovo raa u paklu.

141
Niti hodajui nag, niti raupan, niti blatan,
niti postom, niti leanjem na zemlji,
niti zamazan prainom, ni uanjem
ne moe se proistiti smrtnik koji nije prevladao neizvjesnost.

142
Iako je raskono odjeven, onaj tko ivi smireno,
krotko, obuzdano, usmjeren svetim ivotom,
tko je odbacio batinu u ophoenju sa svim biima -
taj je sveenik (brahman), taj je isposnik,
taj je pripadnik prosjakog reda (Bhikkhu).

143
Ima li na svijetu ikoji ovjek suzdran stidom
koji izbjegava prijekor kao istokrvan konj bi?





144
Kao istokrvan konj na dodir bia,
budite revni i spremni,
povjerenjem, vrlinom i naporom,
sabranou i promiljenom ispravnou,
pomnim usavravanjem mudrosti i dobrog ponaanja
izbavite se tog velikog bola.

145
Graditelji razvode vodu,
kovai otre strijele,
drvodjelci teu drvo,
pametni ljudi ukrouju sebe.

XI
STAROST
/Darra-vaggo/

146
emu smijeh, otkud radost
gdje poar neprekidno bukti?
- Obuzeti gustom tamom
zar ne tragate za svjetlom?

147
Pogledaj tu krasnu lutku
- drskost ive rane tijela,
mnogih briga i nevolja,
gdje nita stalno ne prebiva.

148
Izmodeno to tijelo krhko je gnijezdo bolesti
odakle gnjile prska, gdje smrt dokonava ivot.

149
A kad budu razasute kao tikve u jeseni -
ove poutjele kosti - tko e im se obradovati?

150
Grad sagraen od kostiju slijepljenih mesom i krvlju,
a u njemu utvreni nemo i smrt, prezir i ponos.
151
I kiena kraljevska kola e istrunuti;
tako e i ovo tijelo othrvati nemo.
No ispravnost bia nemo ne satire.
Tako barem propovijedaju znalci.

152
Neznalica odraste kao vol;
miii mu se razviju, al' pamet se ne razvije.

153
Kroz mnoge sam preporode hrlio tokom zbivanja,
al' mi neprimijeen osta graditelj tih zdanja.
Bolna je trajnost preporaanja.

154
Graditelju, sada si primijeen!
Vie me nee kuiti!
Sve su ti grede slomljene, pokoleban ti je stoer.
Duh posta nepokolebiv, dosegnut je kraj stremljenja.

155
iji ivot ne bjee uzoran, tko u mladosti ne stee blago,
taj k'o oronuli vodomar premilja nad barom
iz koje su pohvatane ribe.

156
iji ivot ne bjee uzoran, tko u mladosti ne stee blago,
taj kao odbaene strijele ali promaene ciljeve.

XII
O SAMOME SEBI
/Atta-vaggo/

157
Tko sam sebe zna cijeniti
treba pomno bdjeti nad sobom.
Jedan od tri dijela noi
mudrac provodi u bdijenju.


158
Najprije uvrsti sebe
u dosljednome vladanju,
a onda opominje druge.
Mudrac se ne izlae prijekoru.

159
Tko sam sebe izobrazi
u onom to druge pouava,
izvjeban nek vjeba druge.
No samim je sobom teko ovladati.

160
Svatko je sam svoj zatitnik.
Zar bi itko drugi to mogao biti?
Tko sobom dobro ovlada
stjee teko dosenu zatitu.

161
Zlodjelo koje sam poini,
prouzroi i sprovede,
satire nerazumnoga kao to
dijamant brusi ostalo drago kamenje.

162
U kome prevlada nepotenje
sam sebi nanosi tetu koju mu eli dumanin
- kao kad puzavica prione uz snano stablo sala.

163
Lako je izvriti zlodjelo
kojim i sebi nanosimo tetu,
al' ono to je dobro i korisno,
to je i najtee izvedivo.







164
Nerazuman koji prekorava
zbog svojih nepotenih namjera
pouku duhovnih velikana
iji je ivot istinom oplemenjen,
taj kao bambus raa plod
kojim sam sebe satire.

165
Svatko je sam izvritelj zlodjela
kojim je sebe okaljao.
Svatko se sam od zla suzdrava
i sam sebe proiava.
istoa i prljavtina od nas samih ovise.
Nitko nikog nigdje ne proisti.

166
Ne zanemaruj vlastitu svrhu
za tuu, ma kako uzviena bila.
Kad svoju svrhu shvati pravilno,
prioni uz svoj zadatak.

XIII
SVIJET
/Loka-vaggo/

167
Ne slijedi niski zakon; nemoj ivjeti nemarno;
ne slijedi pogreno gledite; ne unapreuj svjetovnost.

168
Ustani, ne budi nemaran; ivi ispravnim ivotom.
Tko ivi ispravnim ivotom sretan je i na ovom svijetu i na drugome.

169
Tko ivi ispravno, taj ivi sretno; ne valja ivjeti zlim ivotom.
Tko ivi ispravno, taj je sretan i na ovom i na drugom svijetu.

170
Promatraj ovaj svijet kao pjenu, promatraj ga kao privid;
onoga tko ga tako promatra, ne vidi vladar smrti.
171
Doi i pogledaj ovaj svijet kao arena kraljevska kola.
Tu gdje se budale utapaju, razumni im se ne pridruuju.

172
Tko je prije bio nemaran, a kasnije to vie nije,
taj obasjava ovaj svijet kao Mjesec nezasjenjen oblakom.

173
ije je zlo djelovanje nastrto dobroinstvom,
taj obasjava ovaj svijet kao Mjesec nezasjenjen oblakom.

174
Ovaj je svijet zamraen, rijetko tko tu neto prozire,
kao ptica kad se oslobodi iz mree, malo je onih koji odlaze u nebo.

175
Labudovi idu putem Sunca, idu zrakom natprirodnom snagom,
a mudrace izvodi iz svijeta pobjeda nad Smru i njenom pratnjom.

176
Tko prekri jedinstveno pravilo, tko lae i prezire nadzemaljski svijet,
za toga nema grijeha koji nee poiniti.

177
krtice ne idu u boanski svijet,
a ni budale ne cijene dobroinstvo,
dok se mudrac raduje dareljivosti,
jer e ga samo to usreiti u nadzemaljskom svijetu.

178
Od iskljuive vlasti na zemlji, ili od odlaska na nebo,
vredniji od gospodstva nad cijelim svijetom
jeste plod ulaska u struju osloboenja.







XIV
BUDNI
/Buddha-vaggo/

179
Njegova se pobjeda ne prevladava,
njegovu pobjedu nitko na svijetu ne nadilazi.
kojim putem hoete da vodite toga budnog
na beskrajnom podruju bez razmea?

180
Njega ne moe mrea otrovne ei nikuda zavesti.
Kojim putem hoete da vodite toga budnog
na beskrajnom podruju bez razmea?

181
Tako zadubljenim mudracima koji se raduju smirenju odricanja,
njima zavide i bogovi, potpuno budnim i sabranim.

182
Teko je doseno ljudsko roenje, teak je ivot smrtnika,
teko je uti ispravnu pouku, teko je dosei do probuenja.

183
Ne initi nikakvo zlo, uzdii se u dobroti,
proistiti svoj duh (misao) -
to je pouka svih buddha.

184
Krajnje smirenje se postie postojanim asketskim naporom;
budni nazivaju utrnue (nibbanam) krajnjim dosegom.
Zacijelo, nije se odvratio od svijeta tko tlai druge,
niti onaj tko uzrokuje njihovo tlaenje.

185
Ne ogovarati, ne napadati, ivjeti suspregnut pravilima
redovnike stege, umjeren u jelu, tko ivi u samoi,
uporan u uzvienom umovanju - to je pouka svih buddha.



186
Ni kia dukata ne moe zadovoljiti strasti;
bolni su kratki uici - tako uvia pametan ovjek.

187
Ni u boanskim uicima ne postie radost;
sljedbenik potpuno budnoga raduje se (jedino)
dokonanju ivotne ei.

188
Mnogi ljudi nagnani strahom trae utoite
u planinama i umama,
pod stablima hramskih vrtova.

189
Ali to im utoite nije smirenje, to nije krajnje utoite,
otiavi u takvo utoite ne oslobaaju se svih patnji;

190
nego tko je otiao u utoite budnoga,
njegove nauke i njegove redovnike zajednice,
u etiri plemenite istine - taj uvia potpunom mudrou:

191
patnju, nastanak patnje, dokonanje patnje
i plemeniti osmerolani put koji vodi do smirenja patnje.

192
To je spokojno utoite, to je krajnje utoite,
tko doe u to utoite rjeava se svake patnje.

193
Teko je nai osobu plemenita roda; takvi se ne raaju svuda.
Gdje god se rodi takav mudrac, ta porodica sretno napreduje.

194
Sretna je pojava budnih, sretna je pouka ispravnosti,
sretno je zdruenje redovnike zajednice,
sretan je asketski napor zdruenih redovnika.


195
Tko potuje potovanja dostojne, buddhe ili njihove sljedbenike,
koji su svladali prepreke i nadili bijedu i jad;

196
tko potuje takve utrnute koji su se rijeili straha,
njegovu zaslugu nitko ne moe procijeniti.

XV
SREA
/Sukha-vaggo/

197
ivimo doista sretno i bez mrnje meu onima koji mrze,
boravimo bez mrnje meu mrzovoljnim ljudima.

198
ivimo doista sretno i bez patnje meu patnicima,
meu ljudima koji pate boravimo bez patnje.

199
ivimo doista sretno i bezbrino meu zabrinutima,
meu ljudima koji su zabrinuti boravimo bezbrino.

200
ivimo doista sretno mi kojima nita ne pripada,
taimo se prijatnou kao svijetli bogovi.

201
Pobjeda potie mrnju, pobijeeni ostaje u patnji.
Tko je smiren ostaje sretan kad napusti pobjedu i poraz.

202
Nema ognja ravnog strasti, nema zle kobi ravne mrnji;
nema patnje ravne djelominom opstanku,
nema sree ravne spokoju.

203
Lakomost je najgora bolest, sklonosti su najgore patnje.
Tko to zbilja spozna, utrnue (nibbanam) mu je krajnja srea.

204
Zdravlje je najvea dobit, zadovoljstvo je najvee blago,
pouzdanje je najvee srodstvo, utrnue najvea srea.

205
Tko okusi osamljenost i smirenje
postaje neustraiv i bezgrean, utaen okusom ispravnosti.

206
Vrijedan je susret s plemenitima, boravak s njima je uvijek sretan.
Tko se ne susree s budalama, taj e uvijek biti sretan.

207
Tko se kree u drutvu budala, taj se kaje dugo vremena.
Drugarstvo s budalama uvijek je patnja, kao i s neprijateljem,
a druenje s razboritim je sretno kao susret sa srodnicima.

208
Kao to Mjesec slijedi put sazvijea
tako i vi slijedite mudraca, pametnog i uenog,
podnoljivog, revnog, plemenitog
- takvog dobrog i razboritog ovjeka.

XVI
PRIJATNOST
/Piya-vaggo/

209
Tko se vee za bezveznost, a ne povezuje se
stegom (yogasmim) duhovnog napora,
odrie se smisla zbog onoga to mu je prijatno
- zavidjet e onome tko sebe obuzdava.

210
Zato se nemoj vezivati za ono to je prijatno,
a pogotovo za neprijatno.
Ne vidjeti ono to je prijatno je patnja
kao i vidjeti neprijatnosti.



211
Zato ne inite nita zbog prijatnosti;
prestanak prijatnosti je neugodan.
Nema spona za onoga za koga nita nije ni
ugodno ni neugodno.

212
Iz ugodnosti se raa tuga, iz ugodnosti se raa bojazan.
Za onoga tko je lien ugode ne postoji tuga, a kamoli bojazan.

213
Iz privrenosti se raa tuga, iz privrenosti se raa bojazan.
Za onoga tko je lien privrenosti ne postoji tuga, a kamoli bojazan.

214
Iz radosti se raa tuga, iz radosti se raa bojazan.
Za onoga tko je lien radosti ne postoji tuga, a kamoli bojazan.

215
Iz poude se raa tuga, iz poude se raa bojazan.
Za onoga tko je lien poude ne postoji tuga, a kamoli bojazan.

216
Iz enje se raa tuga, iz enje se raa bojazan.
Za onoga tko je lien enje ne postoji tuga, a kamoli bojazan.

217
Tko je postigao vrlinu i uvid, ispravnost i iskrenost,
tko vri vlastiti posao - toga ljudi smatraju prijateljem.

218
U kome se ispolji volja za neizrecivim, i ako je potaknut u duhu,
a misao mu nije potlaena strastima,
- za toga se kae da pliva uzvodno.

219
Kao to se ovjeku koji je dugo bio odsutan, pa se sretno vrati iz daljine,
raduju roaci i znanci dobrodolicom na povratku -



220
isto tako i dobrotvora kad s ovog svijeta otie na drugi
dobra djela doekuju prijateljski kao roaci povratnika.

XVII
GNJEV
/Kodha-vaggo/

221
Odustani od gnjeva, odreci se oholosti, nadii sve prepreke;
onoga tko nije obuzet imenom-i-likom
i tko nita nema ne spopadaju nikakve patnje.

222
Tko moe suzdrati gnjev kad ga spopadne kao zastranjela kola,
toga ja nazivam vozaem, a ostali mogu tek pridrati uzde.

223
Nadvladaj mrnju nemrnjom, nadvladaj nepovjerenje vjernou,
nadvladaj krtost dareljivou, a laljivca istinom.

224
Govori istinu, ne prekoravaj, daj onome tko ie malo,
sa ta tri sredstva se stie meu bogove.

225
Nenasilni tihi mudraci koji stalno sputavaju tjelesnost
stiu na nepokolebivo stanovite i ne ale da su to postigli.

226
U onima to stalno bdiju i trse se dan i no
nastojei da se oslobode utrnuem (da dosegnu nirvanu)
dokonavaju se prilivi strasti.

227
Staro je iskustvo, Atula, nije tek dananje,
da se prekorava onaj tko uti kao i brbljavci,
pa i onaj iji je govor prijazan.
Nitko na svijetu nije besprijekoran.


228
Niti je bilo, niti e biti, niti sada ima
ovjeka koga se samo prekorava ili samo hvali.

229
Ali onoga koga znalci hvale iz dana u dan
kao neprijekornog, mudrog, nadarenog mudrou i vrlinom -

230
tko je dostojan da prekori takvoga poput zlata iz rijeke ambu?
Njega slave i bogovi, pa i stvoritelj Brahma.

231
Treba se uvati tjelesnih uzbuenja i obuzdavati tijelo.
Odbacivi loe ponaanje tijela,
treba slijediti dobro tjelesno ponaanje.

232
Treba se uvati uzbudljivog govora i obuzdati govor.
Napustivi loe navike u govoru,
treba se pridravati dobrog ponaanja u govoru.

233
Treba se uvati duevnog uzbuenja i obuzdavati duh.
Napustivi zlo duevno ponaanje,
treba se i duevno dobro ponaati.

234
Mudraci koji su obuzdali tijelo i govor,
mudraci koji su obuzdali duh -
ti su doista dobro obuzdani.

XVIII
MANE
/Mala-vaggo/

235
Sada si kao uveli list; poslanici smrti se pojavljuju oko tebe;
stoji na pragu propasti, a nema ni popudbine.


236
Zato napravi sam od sebe otok, brzo se potrudi, budi pametan!
Kad proisti neistou i bude bez natruha,
ui e u nebesko carstvo plemenitih.

237
Tvoj vijek je sada pri kraju. Pribliio si se grobnoj jami.
Na putu nema postaje, a nema ni popudbine.

238
Zato napravi sam od sebe otok, brzo se potrudi, budi pametan!
Kad proisti neistou i bude bez natruha,
nee vie upadati u raanje i starost.

239
Postepeno, malo po malo, povremeno,
kao to kova proiava srebro,
tako i mudrac treba odstraniti mane iz samoga sebe.

240
Kao to hra nagriza eljezo u kojem se je pojavila,
tako i vlastita zlodjela odvode poinioca zlim putem.

241
Neproimanje smisla je mana svetih izreka;
bezbrinost je mana domainstva; nemar je mana ljepote;
nepanja je mana straara.

242
Zlo ponaanje je mana ene; krtost je mana darovatelja;
zloinstva su mane i na ovom i na drugom svijetu.

243
Ali mana vea od svih ostalih je mana neznanja.
Napustivi tu manu, budite bez mane, prosjaci!

244
Lako je ivjeti bezobrazniku, lakomome kao vrana, klevetniku,
nasilniku i drskom ovjeku,


245
ali je teak ivot skromnome, tko stalno tei za onim to je isto,
nesebinome, tko nije lakom, tko ivi isto i uviavno.

246
Tko ubija iva bia, tko lae,
tko uzima od svijeta to mu se ne daje, i ide tuoj eni,

247
ovjek koji je sklon opojnim piima,
taj ve na ovom svijetu potkopava vlastiti korijen.

248
I tako shvati, dobri ovjee, da su zla djela nerazumna,
da te lakomost i neispravnost ne odvuku u dugotrajnu patnju.

249
Ljudi vre dobroinstva ili prema vjeri ili prema sklonosti;
zato tko zavidi drugima na jelu i piu,
taj ni danju ni nou ne postie sabranost duha.

250
A u kome je to sasjeeno, iskorijenjeno i odstranjeno,
taj i danju i nou postie sabranost.

251
Nema ognja jednakog strasti ni grabljivca jednakog mrnji;
nema mree jednake zabludi, ni bujice jednake poudi.

252
Lako je vidjeti tuu pogreku, ali je teko vidjeti vlastitu.
ovjek tue mane plijevi kao korov,
dok vlastite krije kao varalica kocku.

253
U onome tko trajno vreba na tue pogreke, spreman da prigovori,
vlastite zle sklonosti bujaju. Taj je daleko od dokonanja zlih utjecaja.

254
Nema puta po zraku, nema isposnika izvan redovnike zajednice.
Svijet se raduje oprekama, savreni su nesprijeeni.
255
Nema puta po zraku, nema isposnika izvan redovnike zajednice.
Nema stalnih sastojaka niti nestalnih buddha.

XIX
O PRAVEDNIKU
/Dhammatta-vaggo/

256
Ne postaje se pravednik po samovoljnoj odluci.
Tko zna luiti smisao od besmisli, taj je pametan (pandito).

257
Tko ne vodi druge po samovoljnoj odluci, nego ravnopravno,
mudar zatitnik pravde je nazvan pravednikom.

258
Nitko ne postaje pametan zato to mnogo besjedi.
Spokojan, bez mrnje i straha, nazvan je pametnim.

259
Ni pouzdano ispravan nitko nije zato to mnogo besjedi.
Onaj tko s malo pouke stvarno shvati ispravnost,
taj je pouzdano ispravan, taj se ne odrie pravde.

260
Nitko ne posta starjeina zato jer mu je sijeda glava;
dozreo tek da sagnjije i uzalud ostario.

261
U kome je istina i pravda, nenasilje (ahimsa), spoznaja i stega,
taj je mudrac lien mane i po tome nazvan starjeinom.

262
Ni zato to je dobar govornik, ni kao lotosov cvijet, zbog ljepote,
ne poprima izgled dobrote ovjek zavidan, krt i nepouzdan.

263
Nego onaj u kome je sve to posjeeno, i zatrto u korijenu,
taj je besprijekoran mudrac rjeit izraz dobrote.

264
Brijanjem glave ne postaje redovnikom rasputeni laov.
Zar da redovnik bude pohotan i laan?

265
Tko ukroti grijehe, sve, i male i velike,
po udorednoj krotkosti naziva se redovnik.

266
Ne postaje se isposnik samim proenjem hrane.
Potpunou ispravnog vladanja postaje se isposnik, i niim osim toga.

267
Tko se udalji od dobra i zla
i uzornim ivotom promiljeno boravi u svijetu,
tek taj zasluuje naziv isposnika (bhikkhu).

268
Ni glupan ni neznalica zato jer uti nije uutjeli mudrac (muni),
nego onaj tko promiljen odvagne pa prihvati najvrednije.

269
Tko se kloni grijeha, taj je i zato je utihnuli mudrac.
I zato jer u svijetu uvia obje strane, zavreuje naziv utihlog mudraca.

270
Plemstvo se ne stjee nasiljem nad ivotom.
Nenasiljem prema svem to ivi stjee se ugled plemenitosti.

271
Ne samo po zavisnosti od propisa u vjeri i moralu, a ni po mnogom znanju,
ak ni po dosegu sabranosti (samadhi), ni osamljenu boravitu

272
nemoj se pouzdati, isposnie, da postie blagodat odricanja
do koje svjetovan ovjek ne dosee - sve dok se nisi rijeio izljeva strasti.





XX
PUT
/Magga-vaggo/

273
Od putova najbolji je osmerostruki, od istina etiri plemenite;
obestraenost je vrhovna ispravnost, a od dvonoaca uviavni.

274
Ovo je put. Nema drugog koji vodi do proienja uvida.
Slijedite taj put, tako ete zbuniti Smrt.

275
Kad poete tim putem, dosei ete kraj patnje;
ja sam vam ukazao taj put poto sam spoznao sredstvo protiv aoke.

276
Ali vi treba da izvrite napor; oni koji su to postigli samo ukazuju put,
a oni koji ga slijede u zadubljenju oslobaaju se spona Smrti.

277
Svi su sklopovi nepostojani;
tko to pametno uvidi oslobaa se patnje -
to je put proienja.

278
Svi su sklopovi bolni;
tko to pametno uvidi oslobaa se patnje -
to je put proienja.

279
Sve su pojave (dhamma) liene podrke u sebi (anatta);
tko to pametno uvidi oslobaa se patnje -
to je put proienja.

280
Tko ne ustaje kad je vrijeme za ustajanje,
mada je mlad i snaan, ipak je lijen,
neodluan, nepromiljen, nemaran -
lijenina nee nai put saznanja.

281
Tko pazi to govori, suzdrljiva duha,
tko ni tjelesno ne ini nikakvo zlo,
tko proisti ta tri puta djelatnosti -
taj e uspjeti na putu koji pokazuju mudraci.

282
Iz asketskog napora se raa mudrost,
bez tog napora mudrost se dokonava.
Spoznavi taj dvosmjerni put razvoja i opadanja,
treba se ponaati tako da mudrost prevlada.

283
Posijecite umu, a ne samo stablo, opasnost potjee iz ume.
Kad sasijeete i umu i nagon, prosjaci, postanite zgarita.

284
Sve dok se ne sasijee nagon, makar i vrlo malen, mukarca prema eni,
tako je dugo i njegov duh zavisan kao tele od majke koja ga doji.

285
Istrgnite privrenost prema samom sebi kao to se jesenji lotos iupa rukom,
cijenite put smirenja, utrnue (nibbanam) kojem vas upuuje dobro doli buddho.

286
"Ovdje u proboraviti razdoblje kia, ovdje zimu i ljeto" -
tako razmilja budala ne brinui se za propast i smrt.

287
ovjeka zabrinutog za djecu i blago
smrt odnosi kao poplava usnulo selo.

288
Djeca nisu sklonite, a ni otac ni rodbina,
za onoga koga spopadne smrt nema zatite u porodici.

289
Tako spoznavi svrhu pametan ovjek obuzdan vrlinom
treba da brzo proisti put koji vodi do utrnua (nirvane).


XXI
RAZNO
/Pakinnaka-vaggo/

290
Ako odriui se manje sree uvia veu sreu,
mudar ovjek naputa manju sreu i obazire se na veu.

291
Tko trai sreu sebi samome nanosei patnju drugima,
zapleten u spletke mrnje ne oslobaa se mrnje.

292
Kad ono to bi trebalo uiniti ostane neobavljeno,
a vri se ono to ne bi trebalo,
u onima koji su neobuzdani i nemarni bujaju zli utjecaji.

293
Ali oni ija je panja stalno usmjerena na tijelo,
koji ne slue onome to nije potrebno, ali marljivo rade ono to treba,
te paljive i marljive zli utjecaji ne pogaaju.

294
Ubivi majku i oca i dva vladara ratnikog roda
i njihovo carstvo sa svim stanovnitvom,
brahman odlazi neokaljan.

295
Ubivi majku i oca i dva posveena vladara
sa jo jednom monom osobom kao petom,
brahman odlazi neokaljan.

296
Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gautame
ija je panja danju i nou stalno posveena Buddhi.

297
Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gautame
ija je panja danju i nou stalno posveena njegovoj nauci.


298
Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gautame
ija je panja danju i nou stalno posveena redovnikoj zajednici.

299
Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gautame
ija je panja danju i nou stalno posveena nadziranju tijela.

300
Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gautame
ija se misao danju i nou raduje nenasilju (ahimsa).

301
Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gautame
ija se misao danju i nou raduje njezi duha.

302
Teko je pobjei od svijeta (pabbaa), teko je uivati u tome.
Tegoban je boravak u domaem ivotu,
muna je zajednica s onima koji nam nisu ravni.
Patnja spopada i putnika. Zato ne budi putnik da te ne spopadne patnja.

303
Obdaren povjerenjem i vrlinom tko stekne slavu i bogatstvo,
u kojoj god zemlji da boravi svuda ga jednako cijene.

304
Potenje se pokazuje ve iz daleka kao gorje Himalaja.
Nepotenje, ni izbliza neprimjetno, lii iz noi odapetoj strijeli.

305
Tko sam sjedi i sam lei, tko sam ide neumorno,
tko sam sebe obuzdava, zna da bude radostan u umi.








XXII
PAKAO
/Niraya-vaggo/

306
Tko govori ono to nije istina dospijeva u pakao
kao i onaj tko neto uini, pa kae da nije,
obojica poslije smrti postaju isti kao ljudi
poniavajue djelatnosti u naknadnom ivotu.

307
Mnogi obueni u olinjalu monaku odjeu,
zloudni i nerazumni zloinci,
zbog zlih djela propadaju u pakao.

308
Bolje je da razvratnik proguta uarenu eljeznu kuglu
nego da lakomisleno uiva milostinju svoje zemlje.

309
Bezobziran ovjek koji se udvara tuoj eni postie etiri posljedice:
beskorisnu dobit, neudoban leaj, a tree je prijekor, etvrto pakao.

310
Beskorisna dobit i grena posljedica: kratak je uitak ustraenog s ustraenom;
a vladar nalae teku kaznu. Zato neka ovjek ne udvara tuoj eni.

311
Kao to kopriva krivo zahvaena ozlijedi ruku
isto tako i loe shvaen isposniki ivot povlai u pakao.

312
Nikakvo nemarno djelo, zanemaren zavjet,
kolebljivo prihvaena redovnika stega ne donosi mnogo ploda.

313
Ako neto treba uiniti, izvri to odluno;
nemaran isposnik die sve veu prainu.



314
Bolje je ne izvriti zlo djelo, jer zlodjelo naknadno izaziva patnju.
Bolje je izvriti dobro djelo, jer tko ga izvri zbog toga ne pati.

315
Kao to je pogranini grad zatien iznutra i izvana
tako uvaj samog sebe; ne propusti ni trenutak,
jer se oni koji proputaju trenutke kaju kad padnu u pakao.

316
Oni koji se stide onoga ega se ne treba stidjeti,
a ne stide se onoga ega bi trebalo da se stide,
takva bia, usvojivi zle nazore, odlaze stranputicom.

317
Oni koji se boje onoga ega se ne treba bojati,
a ne boje se onoga ega se treba bojati,
takva bia, usvojivi zle nazore, odlaze stranputicom.

318
Oni koji podozrijevaju to nije zazorno,
a ne podozrijevaju to je zazorno,
takva bia, usvojivi zle nazore, odlaze stranputicom.

319
Oni koji spoznaju zazorno kao zazorno,
a to nije zazorno kao nezazorno,
takva bia, usvojivi ispravne nazore, idu dobrim putem.

XXIII
SLON
/Nagavaggo/

320
I ja u - kao to slon u boju podnosi strijelu odapetu iz luka -
podnijeti grube rijei; svjetina je zloudna.

321
Ukroenog slona vode u boj, kralj jae na ukroenom slonu.
I meu ljudima je najbolji onaj tko je ukroen, tko podnosi surove rijei.

322
Izvrsne su ukroene mazge i konji sindhavskog soja,
a i veliki ratni slonovi. -
Ali jo je bolji onaj tko je ukrotio sam sebe.

323
Jer se ni pomou takvog prijevoza ne ide u neprohodni kraj,
tamo kuda ide vlastitom krotkou dobro ukroen ovjek.

324
Slavni slon "uvar blaga", kojeg je teko obuzdati,
kad se zapjeni otrim sokom nee okusiti ni zalogaj
kad ga se vee. Snani se slon sjea slonovske praume.

325
Kad netko postane lijen i prodrljiv,
pospanac koji se vrti u snu kao velika utovljena svinja, -
takav se glupan uvijek ponovo preporaa.

326
Ova se je misao ranije lutalaki kretala
kuda je htjela, kud eljela, kako joj se posreilo.
Danas u je pritegnuti temeljito
kao krotitelj nemirnoga slona.

327
Radujte se u nerastresenosti, pazite na vlastitu misao,
izvucite se sa stranputice kao slon kad zapadne u blato.

328
Ako naete razboritog suputnika koji vam se pridrui,
koji ivi poteno i pametno i prevladava sve potekoe,
poite s njim drage volje i budite paljivi.

329
A ako ne naete razboritog suputnika koji vam se pridrui,
koji ivi poteno i pametno,
onda kao vladar koji naputa pobijeenu zemlju
idite sami kao slon po praumi.


330
Bolje je ivjeti sam, nema drugarstva s budalom.
Idi sam i ne ini zlo,
s malo elja kao slon u praumi.

331
Kad se pojavi nevolja, sretni smo da imamo prijatelje.
Zadovoljstvo je sretno kad je uzajamno.
Sretno je dobroinstvo pod kraj ivota.
Sretno je naputanje svake patnje.

332
Na svijetu je srea imati majku, a i oca.
Sretno je stanje isposnika, a isto tako i sveenika.

333
Sretno je ivjeti u vrlini do starosti.
Sretno je vrsto pouzdanje, sretan je doseg mudrosti
i nevrenja zlodjela.

XXIV
EA ZA IVOTOM
/Tanha-vaggo/

334
U nemarnom ovjeku enja buja kao puzavica.
On stremi iz ivota u ivot kao majmun u umi traei plod.

335
Koga svlada ta bijesna otrovna ea za svijetom,
njegovi jadi bujaju kao obilje trave birana.

336
A tko moe svladati tu bijesnu teko iskorjenjivu eu za svijetom
sa njega otpadaju nevolje kao kapi vode sa lotosa.

337
Zato kaem vama koji ste se ovdje smjelo sakupili:
Iskopajte korijen ei za ivotom
kao onaj tko trga korov birana u potrazi za mirisnim korijenom usira
da vas kao trstiku ne prelama struja smrti uvijek ponovo.
338
Kao to odsjeeno stablo iji je korijen vrst i neoteen
ponovo izraste, isto tako dok sklonost prema ei za ivotom
nije prekinuta i ta se patnja obnavlja uvijek ponovo.

339
U kome 36 struja teku prema uicima
toga pogrena shvaanja i odluke zavode putem strasti.

340
Struje streme na sve strane, puzavci stalno bujaju.
Kad spazite da taj puzavac klija, presijecite mu korijen mudrou.

341
Radosti pritjeu i prianjaju uz iva bia.
Prigrlivi uitke u tenji za sreom
ti ljudi upadaju u raanje i starost.

342
Svjetina tjerana poudom bjei naokolo kao progonjeni zec.
Podjarmljeni i pritijenjeni potpadaju uvijek ponovno pod dugotrajnu patnju.

343
Svjetina tjerana poudom bjei naokolo kao progonjeni zec.
Zato neka se redovnik odvrati od poude u tenji za vlastitom obestraenou.

344
Ako netko raskrivi praumu enji, oslobodivi se iz dungle,
osloboen ponovno pohrli u tu istu umu,
prozrite njegovu ud: osloboen spona ponovno pribjegava u njih.

345
Mudraci kau da nije vrsta ona spona koja je napravljena od eljeza,
ni od drveta ni od konopa,
nego je snaniji zanos za nizove dragulja, za djecu i ene.

346
Onu sponu nazivaju vrstom mudraci
koja nas vue i kad poputa i teko poputa.
Oni koji nju raskinu bjee od svijeta
napustivi enju za sreom u strastima.
347
Oni koji su pod utjecajem strasti
upadaju u struju kao pauk u mreu koju je sam spleo,
dok mudri ljudi trgajui tu mreu naputaju taj svijet
bezbrini odrekavi se sve patnje.

348
Napusti ono to je bilo prije i ono to e biti kasnije,
i ono to je u sredini na prijelazu preko struje bivanja.
U duhu odasvud razrijeenom nee ponovno upadati u raanje i starost.

349
U biu ije je miljenje poremeeno nadmonom strau
koja tei za onim to joj je drago,
enja sve vie raste i pojaava zavisnost.

350
Tko se raduje u smirenju razmiljanja
i uvijek razvija uvid u nepoeljnost,
taj e doista odstraniti, taj e dokinuti spone smrtnosti.

351
Tko je stigao do kraja, neustraiv, bez poude, bezgrean,
tko je istrgnuo trnje bivanja,
ovo mu je posljednje utjelovljenje.

352
Tko je lien enje i lakomosti, vjet u analitici i metrici,
u pravopisu i redu rijei, za toga se kae
da je veliki mudrac i velik ovjek
i da je u posljednjem utjelovljenju.

353
Sve sam nadmaio, sve sam prozreo,
niim to postoji nisam okuen,
sve sam napustio; dokonanjem ei sam se oslobodio,
samostalno sam se uzdigao do spoznaje. Na koga da se ugledam?




354
Dar istine nadmauje sve darove.
Ukus istine nadmauje sve ukuse.
Radost u istini nadmauje sve radosti.
Dokonanje enje nadmauje svaku patnju.

355
Bogatstvo ubija nerazumnog, a ne onoga tko stremi da ga nadie.
enjom za bogatstvom nerazuman ovjek ubija i druge i samog sebe.

356
Korov je poast njiva, strast je poast ovog ljudskog roda.
Zato je dar onima koji su lieni strasti vrlo plodonosan.

357
Korov je poast njiva, mrnja je poast ovog ljudskog roda.
Zato je dar onima koji su lieni mrnje vrlo plodan.

358
Korov je poast njiva, zabluda je poast ovog ljudskog roda.
Zato je dar onima koji su lieni zablude vrlo plodan.

359
Korov je poast njiva, elja je poast ovog ljudskog roda.
Zato je dar beeljnima vrlo plodan.

XXV
ISPOSNIK
/Bhikkhu-vaggo/

360
Obuzdanost vida je dobra, dobra je obuzdanost sluha,
obuzdanost njuha je dobra, dobra je obuzdanost okusa.

361
Obuzdanost tijela je dobra, dobra je obuzdanost govora,
obuzdanost duha je dobra, obuzdanost je uope dobra.
Obuzdan u svakom smislu isposnik se oslobaa svake patnje.



362
Nadzor nad rukama, nadzor nad nogama,
nadzor nad govorom, to je najvii nadzor.
ija radost potjee iz unutranje sabranosti,
tko je zadovoljan u samoi, za toga se kae da je isposnik.

363
Isposnik koji ima nadzor nad svojim ustima,
koji govori pouno, a ne uobraeno,
kad objanjava ispravni smisao, njegov je govor zreo.

364
Ispravnost je njegovo zadovoljstvo, ispravnost je njegova radost,
ispravnost mu je povod razmiljanja; isposnik slijedi ispravnost
i ne zanemaruje dobrobit ispravnosti.

365
Ne treba precjenjivati svoju korist niti zavidjeti drugima.
Isposnik koji zavidi drugima ne postie sabranost duha.

366
Iako isposnik malo dobiva, neka ne podcjenjuje to to je dobio;
i bogovi hvale onoga iji je ivot ist i naporan.

367
U kome nema nikakve sebinosti u pogledu imena-i-lika
i tko se ne ali ni zbog ega to nije, za toga se kae da je isposnik.

368
Isposnik koji boravi prijatno i spokojno u Buddhinoj zajednici
stie na put stianja i sree u smirenju sastojaka bia.

369
Isprazni, isposnie, taj amac, prazan e se lako kretati.
Kad odcijepi strast i mrnju, postii e utrnue (nibbanam).

370
Pet presijeci, pet odbaci, a pet njeguj dalje.
Bhikkhu koji je nadiao pet (sastojaka postojanja)
naziva se onim koji je preao preko bujice.

371
Zadubi se, bhikkhu, (u meditaciju), ne budi nemaran.
Ne dopusti da ti misao luta u ulnoj strasti
da iz nepanje ne proguta eljeznu kuglu,
pa da buktei ne povikne: "To je patnja!"

372
Nema meditativnog zadubljenja za bezumnika, nema razuma bez zadubljenja.
U kome je zadubljenje i mudrost, taj je pred utrnuem.

373
Isposniku koji smirena duha ue u praznu kuu
radost biva nadljudska u jasnom uvidu u ispravnost.

374
to bolje upoznaje porast i pad sastojaka bia, dosee radost i zanos.
Za one koji to uviaju, u tome je besmrtnost.

375
To sada ovdje biva izvor za mudrog isposnika:
nadzor nad osjetilima, smirenost, obaveze ispravnog ponaanja,
druenje s uzornim prijateljima koji ive isto i revno.

376
Odnoenje treba da bude prijazno i uzorno;
tako e se uz mnogo zadovoljstva dokonati patnja.

377
Kao to jasmin stresa povenulo cvijee
tako se i vi otresite strasti i mrnje.

378
Spokojnim se naziva onaj isposnik
koji je smirio tijelo, smirio govor, smirio duh,
tko je potpuno smiren odbacio napasti svijeta.

379
Ohrabruj sam sebe, provjeravaj sam sebe.
Tako zatien sam sobom i paljiv
ivjet e sretno, isposnie.

380
Svatko je sam sebi vodi, svatko je sam sebi utoite.
Zato urazumi sam sebe kao trgovac bodrog konja.

381
Isposnik nalazi veliko zadovoljstvo u Buddhinom uenju
i dosee put smirenja, sreu stianja inilaca ivota.

382
Isposnik koji se ve u mladosti napree u Buddhinom uenju
obasjava ovaj svijet kao Mjesec kad se rijei oblaka.

XXVI
BRAHMANSKI SVETENIK
/Brahmana-vaggo/

383
Presijeci struju odrjeito, brahmane, rastjeraj strasti.
Kad spozna da je dokonan splet inilaca ivota,
onda si znalac onoga to nije izvjetaeno, brahmane.

384
Kad brahman nadie dvije pojave,
onda otpadaju sve spone s onoga koji je to spoznao.

385
Za koga ne postoji ni ovostranost ni onostranost ni obje te strane,
tko je neustraiv i nevezan, toga ja nazivam brahmanom.

386
Umno zadubljenog, neokaljanog, smirenog, tko je izvrio dunost,
slobodnog od zlih utjecaja, tko je postigao krajnju svrhu -
toga ja nazivam brahmanom.

387
Po danu sja Sunce, po noi svijetli Mjesec,
borac se sjaji u svijetlom oruju,
brahmanov sjaj je u naporu zadubljenja,
ali budni prosijava danju i nou bljeskom svoga zanosa.


388
Tko je odbacio teret, zato se naziva brahmanom,
tko je uravnoteen, naziva se vriocem napora (samano),
a po izbjegavanju vlastite okaljanosti naziva se pustinjak.

389
Nitko ne bi smio napasti brahmana,
a niti brahman da se iskali na napadaa.
Jao onome tko ubije brahmana,
a jo gore onome tko se iskali na napadaa.

390
Za brahmana nije neznatna dobrobit
kada suzdri duh od onoga to mu prija;
kad god odvrati duh od nasilja,
tim samim stiava patnju.

391
Tko niti tijelom, ni rijeju ni milju ne nanosi patnju,
obuzdan u ta tri smisla, toga ja nazivam brahmanom.

392
Onoga tko je ispravno razumio pouku potpuno budnoga,
toga treba revno potivati kao to brahman potuje vatru na rtveniku.

393
Brahmanom se ne postaje ni po pletenju kose, ni po kastinskom rodu.
U kome je istina i ispravnost, taj je sretan, taj je brahman.

394
to e ti, slaboumni, pletenice, to e ti odjea od kozjeg krzna?
Nutrina ti je puna lakomosti, dok proiava vanjtinu.

395
Onoga tko nosi izlinjalo odijelo, mrav, s nabreklim ilama,
osamljen u umi u duhovnom zadubljenju,
toga je nazivam brahmanom.




396
Ja ne nazivam nikoga brahmanom po roenju ni po majci.
I ako se naziva "gospodinom" i imunim.
Ja nazivam brahmanom onoga tko niti to posjeduje niti to uzima.

397
Tko kad rastrgne sve spone zbog toga ne strepi,
tko je nadiao povezanost sa zajednicom -
toga ja nazivam brahmanom.

398
Tko je pretrgao omu i sponu i petlje konopca,
tko je slomio ogradu -
toga, budnoga, ja nazivam brahmanom.

399
Tko neduan strpljivo podnosi uvrede, udarce i tamnicu,
ija je snaga strpljenje,
toga ja nazivam brahmanom.

400
Tko je bez mrnje, vjeran zavjetima, krepostan i nije lakom,
obuzdan, u posljednjem utjelovljenju -
toga ja nazivam brahmanom.

401
Kao voda na listu lotosa, ili zrno goruice na otrici igle
to se ne lijepi na strasti -
takvoga ja nazivam brahmanom.

402
Tko ve ovdje prepoznaje kraj vlastite patnje,
s koga je otpao teret -
toga nesputanog ja nazivam brahmanom.

403
Dubokoumnog mudraca koji razlikuje to je, a to nije put,
tko je dosegao krajnji cilj -
toga ja nazivam brahmanom.


404
Onoga tko se je osamio na obje strane - i od domaina i od beskunika -
tko ne pohaa domove i malo mu treba -
toga ja nazivam brahmanom.

405
Tko je otklonio batinu ispred pokretnih i nepokretnih bia,
- tko niti ubija niti uzrokuje ubijanje,
- toga ja nazivam brahmanom.

406
Nenasilan meu nasilnima, prijegoran meu siledijama,
bez gramzivosti meu gramzivima -
toga ja nazivam brahmanom.

407
S koga su strast i mrnja, oholost i licemjernost otpale
kao zrno goruice sa otrice igle -
toga ja nazivam brahmanom.

408
Tko izrie istinu bez surovosti, jasno razumljivu,
kojom nikoga ne vrijea -
toga ja nazivam brahmanom.

409
Tko ne uzima nita na svijetu, ni veliko ni malo,
ni sitno ni krupno, ni lijepo ni runo -
toga ja nazivam brahmanom.

410
Kome nisu poznate elje ni na ovom ni na drugom svijetu,
tko je razrijeen od elja -
toga ja nazivam brahmanom.

411
Tko ne zna za stalna boravita i nee da zna za podozrenja,
tko je dosegao dubinu ne-umiranja -
toga ja nazivam brahmanom.


412
Tko je tu nadmaio povezanost dobra i zla,
tko je bez patnje, bez strasti -
tako istoga ja nazivam brahmanom.

413
Tko je ist kao neokaljani Mjesec, bistar, jasan, nezasjenjen,
sa kojeg je odstranjen i radostan izgled -
toga ja nazivam brahmanom.

414
Tko je preao glib teko prohodnog puta, tu struju zbivanja i zablude,
u duhovnom zadubljenju, bez sumnje, ne hvatajui se ni za to, dogorio
- toga ja nazivam brahmanom.

415
Tko je ovdje napustio strasti i pobjegao kao beskunik,
u kome je naputena ea za biem -
toga ja nazivam brahmanom.

416
Tko je ovdje napustivi udnje za ivotom pobjegao kao beskunik,
u kome je prekinuta ea za biem -
toga ja nazivam brahmanom.

417
Odbacivi ljudsku podjarmljenost, nadiavi podlonost bogovima,
razrijeenog od svake podlonosti -
toga ja nazivam brahmanom.

418
Napustivi ugodnost i neugodnost, rashlaenog bez ostatka,
pobjednika koji je savladao cijeli svijet -
toga ja nazivam brahmanom.

419
Tko uvidi svuda propadanje bia i njihovo obnavljanje,
tko ne prianja uz bie -
toga dobro prispjeloga, budnog, ja nazivam brahmanom.


420
Za iji put ne znaju ni bogovi, ni aneli, ni ljudi,
iji su zli utjecaji iscrpljeni, dostojnog potovanja -
toga ja nazivam brahmanom.

421
Tko ni ispred sebe, ni za sobom, ni po sredini nema niega,
tko nita nema i nita ne usvaja -
toga ja nazivam brahmanom.

422
Tko je neustraiv kao bik,
svemonog i premudrog pobjednika, nesavladivoga -
toga ja nazivam brahmanom.

423
Onoga tko zna za svoje ranije postojbine (ivote)
i prozrijeva nebo i pakao, tko je dospio do kraja (prepo-)raanja,
uutjelog mudraca ija je spoznaja usavrena -
toga ja nazivam brahmanom.