Albert Camus, Stranac

-književna vrsta: roman lika – u kojem se preko glavnog lika Meursaulta upoznaje Camusjeva
filozofija apsurda /moderni roman

-pripada u epohu kasnog modernizma(1930-1968)

-kompozicija: dvodjelna : 1) iznosi se život glavnog lika Meursaulta(od majčine smrti do

ubojstva Arapina) 2) Meursault se nalazi u zatvoru gdje najprije čeka,potom prolazi
suđenje

-stilske osobitosti djela:

-postoji fabula jer je svedena na iznošenje događaja vezanih uz Meursaulta

-pripovjedač je u 1.licu-on iznosi događaje poput objektivnog promatrača

-nema psihološke karakterizacije likova! - u karakterizaciji likova Camus koristi tehniku

redukcije – Meursault ne komentira događaje iz vlastitoga života , ne osmišljava ih , samo ih
registrira , pratimo samo njegovu sadašnjost

-EGZISTENCIJALIZAM;FILOZOFIJA EGZISTENCIJALIZMA-književni i filozofski pravac u

20.stoljeću . Polazišna misao je da se ljudsko postojanje razlikuje od postojanja ostalih živih
bića. Glavni predstavnici su: Martin Heidegger, Albert Camus i Jean-Paul Sartre.

-Camus rezimira Stranca paradoksalnom rečenicom da u našem društvu svaki čovjek koji ne
plače na pogrebu svoje majke biva izvrgnut opasnosti da bude osuđen na smrt.

-Camus govori da nas Sizif poučava višoj vjernosti i da Sizifa trebamo zamisliti kao sretnog
čovjeka jer iznova i iznova vodi bitku kako bi dospio do vrhunca. Zamišljao je život kao niz
apsurda; tvrdi da svaki pojedinac može ostvariti sreću tek kada spozna apsurd i prihvati
apsurd kao svoj život.

-Ovaj roman u tadašnjoj književnoj produkciji ponašao se zaista kao neki stranac jer nije
govorio o dnevnoj politici i nevoljama kao ostali romani. Iznosi posve privatne stvari(zgode i
nezgode malog činovnika u gradu Alžiru). Događaji koji se nižu su apsurdni kao i svijet u to
vrijeme(1942.godina).

-LIK Meursault- osjeća duboku strast za apsolutnim i istinom.

-Meursaulta možemo posmatrati na 4 razine:

1) njegov odnos sa ženom Marie – on ne poznaje ljubav. Ona ga pita voli li ju-on kaže ne.

2) odnos prema apsurdu- prihvaća apsurd kao način njegova života.

3) odnos prema majci – Nije znao ni koliko je imala godina kada je umrla. Nije plakao na
njezinom pogrebu. Imao hladan odnos sa njom.

4) odnos prema poslu i vlastitoj stvarnosti- Ovdje se očituje velika ravnodušnost. Šef na
poslu mu je nudio unaprjeđenje (posao u Parizu),Meursault odbija jer mu je navodno dobro i
na prvobitnom poslu.

-Objašnjenje naslova- Meursault je potpuni stranac svemu što ga okružuje i svemu što se
događa. Svjestan je apsurda pred njegovo smaknuće. On je simbol beznađa i besmisla svijeta
koji dehumanizira.
 Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg

Nehajevu su tema pojedinci nesigurni za svoju egzistenciju iz društvenih i osobnih razloga. U

svim svojim djelima slijedio je svoju kritičku misao da je umjetnost izraz duše.

Uzor : Ksaver Šandor Gjalski – to izjavio u prvom broju časopisa koji je uređivao ''Lovor''
1905.

-podnaslov: Povijest jednog našeg čovjeka

-TEMA: život nadarenog,pasivnog,depresivnog i hipersenzibilnog književnika,intelektualca

-VRSTA ROMANA- roman lika jer prikazuje život glavnoga lika od djetinjstva do smrti . Po
temi roman je psihološki uz obilježja društvenog romana (Nehajev iznosti svoje viđenje
hrvatskoga građanskog društva na početku 20.stoljeća.

-vremenski okvir radnje- Vremenski raspon radnje je oko 2 godine, vremenski kontinuitet
prekida se iznošenjem prošlih događaja

-stilske tehnike: defabularizacija (pisac iznosi važne probleme čovjekove psihe) ;

retrospekcija ( omogućuje da saznajemo život glavnoga junaka i prije onoga koji obuhvaća
radnja romana) ; introspekcija (ispovijesti u obliku monologa-glasno izricanje vlastitih misli i
unutarnjih monologa) ; IMPRESIONISTIČKA TEHNIKA u slikanju krajolika – boja ima
simbolično značenje jer je povezana s karakterizacijom lika; Nehajev slika preljeve boja, prati
promjene osvjetljenja

-značaj- roman Bijeg kritika smatra najboljim romanom hrvatske moderne

-fabula nije primarna , u prvom planu je psihologija glavnog lika Đure Andrijaševića

-socijalna motivacija lika u drugom je planu čime se tema romana izvlači iz regionalne
zatvorenosti i poprima općeljudska obilježja

-tehnika unutarnjeg monologa,dnevnika,pisama

-opisana je tipična sudbina siromašnog hrvatskog intelektualca,školovanog u velegradskom

ambijentu,a dotučenog i do kraja propalog u skučenim okvirima provincijskoga gradića.

-Lik Andrijaševića je ujedno i djelimični zapis mladoga Nehajeva. Lik završava tragično – baca
se u more.
 Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna

-glavni predstavnik ruskog visokog realizma; najznačajnija djela su Idiot, Zločin i kazna ,
Braća Karamazovi

-utemeljio je monološko-asocijativni tip romana(tip modernog romana)- postoji fabula,nije

primarna ; važna su unutarnja proživljavanja lika,asocijativne veze,simboli

-utemeljio je moderni roman izražavajući stanje svijesti svojih junaka unutarnjim monolizma i
prikazima njihove podsvijesti opisima snova

-vrijeme objavljivanja romana: 1866.godina

-književna vrsta:moderni roman (unutarnji monolozi) : zbog poniranja u svijest i podsvijest

glavnog lika opisom njegovih snova možemo govoriti i o psihološkom romanu; zbog ideja
koje se obrađuju u romanu – zločin,kazna,grijeh,pravda,pravo – roman možemo nazvati i
romanom idejom; djelo nije kriminalistički roman / iako postoji
zločin,zločinac,istraga,rješenje i priznanje, od kriminalističkog romana razlikuje se zbog toga
što zločinca saznajemo odmah na početku ; može se nazvati i društvenim romanom jer daje
sliku ruskoga društva sredine 19.stoljeća

-kompozicija: 6 dijelova i epilog

-motivacija:socijalno-psihološka

-mjesto i vrijeme radnje: Sankt-Peterburg , šezdesete godine 19.stoljeća – u ovoj radnji

vrijeme i prostor gube svoju realnu funkciju

Vrijeme je u uskoj vezi s djelovanjem glavnog lika jer ovisi o njegovoj psihi (''nekad je
beskrajno dugo,a nekada munjevito prolazi'') .

Dostojevski o mjestu radnje – govori da se malo gdje može pronaći toliko mračnih,snažnih i
čudnih utjecaja na ljudsku dušu kao u Sankt-Peterburgu. Na ulicama likovi proživljavaju i dio
svoje intimne drame i tako Dostojevski donosi sliku nehumanoga grada čiji prašnjavi ,
ogoljeni i siromašni eksterijeri dopunjuju bijedu poniženih likova koji u njemu i stradaju.

Sonja i Raskoljnjikov u Sibiru, njihove unutarnje promjene – Oboje su bili blijedi i mršavi,ali
je na tim blijedim i bolesnim licima već sjala zora obnovljene budućnosti , posvemašnjeg
uskrsnuća u novi život. Uskrsila ih je ljubav , srce jednog nosilo je u sebi neiscrpne izvore
života za srce drugoga.

-početak – in medias res

Dostojevski FILOZOFIJA - svojim djelom on problematizira pravo pojedinca na život . Po

uzoru na Johna Lockea koji je govorio o bezuvjetnim pravima koja imaju ljudi i koja ih
obvezuju i koja čovjek pri svom djelovanju mora poštovati. Ta prava proizlaze iz prirodnog
zakona i ljudi ih stječu rođenjem , odnosno ta im prava pripadaju jer su ljudi. To su: pravo na
život,pravo na slobodu i pravo na imetak. Locke kaže kako su ta 3 prava dio ljudske prirode i
da su svojstveni čovjeku.

-djelo obrazlaže sam naslov- zločin i kazna- plan i priprema ubojstva,do izvršavanja kazne.
Kraj nam govori o sudbini likova i njihovim promjenama . Lik Sonje predstavlja
ljubav,povjerenje, vjeru

Raskoljnjikovljevu podjelu ljudi na obične i neobične možemo podijeliti s teorijom o

nadčovjeku njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea.

Raskoljnjikov- njegovu sobu usporedio s mrtvačkim sandukom jer je reducirana

prostora,bijedna i zagušljiva.
 Marin Držić, Dundo Maroje
-komedija

-mjesto radnje: Rim

-vrijeme radnje: nekoliko sati unutar pokladne noći

Djelo je u skladu s renesansnim svjetonazorom – ideja da je čovjek gospodar svog života i

svoje sreće (Pomet u hedonizmu) koji je vidljiv u oblikovanju Bokčila(neprestano nabraja što
bi sve pojeo i popio),Maroja(kritika pretjerane škrtosti) i Laure(težnja ka lagodnome i
bogatome životu).

-tema: škrtost i novac

-forma: jednočinka u nekoliko prizora,pisana dvostruko rimovanim dvanaestercem

-ideja: Kako u životu učiniš,tako će ti i biti

-jezik: štokavsko narječje, mješavine talijanskih riječi(koristi ih Ugo) i latinizama(latinskih

izreka i izraza u iskrivljenom obliku); aforizme i deminutive koriste
Pomet,Dundo,Dubrovčani,Petrunjela i Bokčilo – Držićevi su likovi govorno okarakterizirani

DUNDO MAROJE : tipičan dubrovački trgovac iz renesanse, smiješan škrt starac komedije,
neumorno plače za svojim blagom

-2 prologa: DUGI NOS NEGROMANT i POMETOV PROLOG

- 1.prolog – negromant(čarobnjak) Dugi Nos – opisuje gdje je sve putovao (Velika Indija
zemlja magije i Mala Indija zemlja patuljaka koji su se borili sa ždralovima, Nova Indija –
novootkriveni kontinent , Stara Indija – zemaljski raj/zemlja na kraju svijeta). Navodi da je u
Starim Indijama upoznao ljude NAZBILJ – blagi,tihi,mudri,razumni,lijepi,sposobni,inteligentni
i ljude NAHVAO-glupi,zli,pokvareni,lakomni,ružni

-2.prolog- ukratko se opisuje sadržaj komedije,radnja se odvija u Rimu,iako se žele prikazati

dubrovačke prilike.

-Pomet-MLADI DUBROVČANIN – najcjelovitije okarakteriziran : Pomet TRPEZA – u njemu je

sadržan renesansni hedonizam, kralj puka i ljudi, virtuoz,filozof – sam sebe tako naziva, kaže
da je fortuna prevrtljiva kao žena , imao je umijeće upravljanja ljudima – jedini je čovjek
NAZBILJ i usmjeravao je sudbine ljudi ; kovač je vlastite fortune,intrigantan lik koji pokreće
zaplet ; temelj njegova pogleda na svijet su vrlina/virtutis i fortuna
 MIROSLAV KRLEŽA, Gospoda Glembajevi
-književna vrsta- psihološka drama u 3 čina

-dramski ciklus- drama pripada tzv. Analitičko-realističkim dramama gdje još spadaju drame:
U agoniji , Gospoda Glembajevi , Leda . Drame iz tog glembajevskog ciklusa predstavljaju
pomak od ranijih tzv. Kvantitativnih drama prema kvalitativnim dramama – naglasak je na
psihološkom proživljavanju likova

-tema: propast bankarske obitelji Glembaj, financijska propast obitelji i njihova moralna
propast

-kompozicija- 1. ČIN – nakon obljetnice firme Glembaj, 2. ČIN – verbalni i fizički okršaj Ignjata
i Leonea, Ignjatova smrt, 3. ČIN – bankrot, smrt barunice Castelli

-mjesto i vrijeme radnje- dom obitelji Glembaj, između 1 i 5 sati ujutro, početak 20.stoljeća

-socijalna pozadina- socijalnu pozadinu drami daje slučaj Rupert-Canjeg

-govorna karakterizacija likova – članovi obitelji Glembaj govore agramerski obojenim

njemačkim jezikom za koji sam Krleža kaže da je čista ''literarna fikcija''

Lik Leonea Glembaja : vraća se nakon dugogodišnjeg izbivanja na obljetnicu poduzeća

Glembaj, razapet je između nagona i razuma(na tu njegovu unutarnju razapetost ukazuju
dvije žene: barunica Castelli i sestra Angelika), umjetnik – nakon očeve smrti on crta očevu
posmrtnu masku,uništava ju jer je smatra bezvrijednom,nije uspio na odgovarajući način
prikazati donju čeljust koja je po njegovu mišljenju materijalizacija glembajevštine, napetih
živaca – članovi obitelji stalno mu predbacuju da je prenapet, sukobljava se s ocem – dolazi u
sukob s ocem jer ne želi demantirati svoju izjavu da je barunica Silberbrandtova ljubavnica,
na kraju postaje ubojica – iako cijelo vrijeme negira da je Glembaj jer da je zapravo bliži
majčinoj danijelijevskoj liniji, no ubojstvom barunice i sam dokazuje svoju glembajevsku krv ,
HAMLETOVSKO – tragalac za istinom

-stilska obilježja drame- SIMBOLISTIČKI ELEMENTI – simbolika ženskih likova- ukazuju na

Leoneovu podvojenost, simbol oluje-haos u obitelji , NATURALISTIČKI ELEMENTI – biološka
motiviranost likova- podloga je Barboczy legenda(Leone postaje ubojica,barunica je bila
preljubnica,Ignjat varalica,Oliver je sudjelovao u razbojstvu u kojemu je ubijen čovjek-
glembajevština) , REALISTIČKI ELEMENTI- Leoneova izjava o barunici Castelli i Silberbrandtu
kao povod za dramski sukob, dramski sukob između oca i sina u 2.činu, Ignjatova smrt,
financijska propast, socijalna pozadina drame

-problematiziranje propasti građanske zajednice, građanska tragedija

- GLEMBAJEVSKO – ubojice,razvratnost,pohlepnost,nagonsko,tjelesno i animalno

-DANIJELIJEVSKO- ljudskost,poštenje,duhovno,moralno i razumno

-problemi u drami: intimni i obiteljski, podvojenost ličnosti Leonea(glembajevska i
danijelijevska krv),socijalni nazori, moralne odrednice i naslijeđene sklonosti , odnos prema
materijalnom

- VAGA = simbol prevare Glembajevih kojom su stekli silno bogatstvo

 SOFOKLO, Antigona

-DRAMA, tragedija – bila je pisana u stihovima, razvila se u staroj Grčkoj u 5.st.pr.Krista

doživljava vrhunac

-nastala je iz obreda posvećenih bogu Dionizu, uzvišena stila

-osnivač grčke tragedije je TESPIS

-prvi teoretičar tragedije uz kog povezujemo i katarzu(pročišćenje) je ARISTOTEL

-braća i sestre Izmena,Antigona,Euripid i Polinik

-Hemon- Kreontov sin, pokoran ocu većinu života, ubija se zbog Antigone

-Antigona-predstavlja veliku žrtvu , ponaša se po moralnim pravilima

-mjesto radnje- Atena / grad Teba

-Sofoklo gradi radnju na sukobu Antigone(oslanja se na religiju i etiku) i Kreonta(tiranin,vlast,

bazira se na snazi svjetovne moći) zbog pokopa brata Polinika

-Kreont ne sluša puk, pobijeđen vlastitom rukom pobjede, na kraju pjeva svoju tužaljku

-prorok koji se pojavljuje u svim grčkim tragedijama je TIRESIJA

 JEROME DAVID SALLINGER, Lovac u žitu
-moderni roman – 20.stoljeće- fabula nije primarna, naglasak je na psihologiji likova,
pripovjedač u 1.licu, nepouzdan je, jezik je pun žargona,vulgarizama,standardni jezik,govor
ulice

-jeans proza- proza u trapericama,mladi lik pripovjedač koji je ujedno i glavni lik,
suprotstavlja se svijetu odraslih

-u romanu to je Holden-simbol bunta protiv odraslih, sedamnaestogodišnji mladić koji

prepričava 16.godinu života, New York

-likovi nisu junaci nego promatrači svijeta-pasivni su , nemaju ciljeve,ironični su prema

društvu i svijetu u kojem žive

-mjesto radnje- bolnica,psihoanalitička obrada lika

SIMBOLIKA NASLOVA – Holden pričao priču svojoj sestri Phoebe kako on ustvari želi biti
lovac u žitu kako bi sprječavao djecu da upadnu u provaliju(svijet odraslih)- nije htio da djeca
odrastu jer će tako postati licemjeri

-ovo je u isto vrijeme i roman odrastanja

-Holden je mladi buntovnik, nesiguran teenager koji ne prihvaća sebični svijet oko njega,
odrasle smatra snobovima,a prema djeci ima pozitivan stav
 ANTUN BRANKO ŠIMIĆ , zbirka Moja Preobraženja
-EKSPRESIONIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

-48 pjesama

-NASLOV:ukazuje na to da pjesnik preobražava materijalni,vidljivi svijet u svojoj nutrini , u

tom smislu on ostvaruje materiju

TEMATSKI KRUGOVI ŠIMIĆEVA PJESNIŠTVA :

-kozmički ekspresionizam-kozmičke teme poput odnosa čovjeka prema životu,vremenu i

prolaznosti

-umjetničko stvaranje

-zavičajne teme-Hercegovina

- intimne teme

-smrt

-socijalne teme – ciklus Siromasi 1920./21. Godina

-Šimićeve pjesme su uglavnom eliptičnog oblika

Šimićeva poetika- umjetnost je za Šimića ostvarenje umjetnikove unutrašnjosti u zvucima,

bojama, linijama i riječima , umjetnost se otkriva u ekspresivnosti , ne u ljepoti – osnovne su
teme ljubav i smrt , želja za oslobođenjem od svih stega na planu izraza u Šimićevoj poeziji
rezultira napuštanjem vezanog stiha,rime i tradicionalnog oblika strofe.