Wisawa Szymborska

IVOT NA LICU MJESTA

Izabrao i priredio
Slavko anti
S poljskog preveli
Marina Trumi
Slavko anti
Recenzenti
Ferida Durakovi
Marko Veovi
IVOT NA LICU MJESTA
SMILJAM SVIJET
Smiljam svijet, izdanje drugo,
izdanje drugo, popravljeno,
idiotima na smijeh,
melanholicima na pla,
elavima na ealj,
psima na izmu.
Ovo je poglavlje:
Govor Zvijeri i Biljaka,
gdje uz svaku vrstu
ima pripadajui rjenik.
ak i obino dobar dan
razmijenjeno sa ribom -
tebe, ribu i sve drugo
uvruje u ivotu.
Ta, davno predosjeana,
naglo u javi rijei
improvizacija ume!
Ta epika sova!
Ti aforizmi jea
sastavljani kad
smo uvjereni
da samo spava!
Vrijeme (poglavlje drugo)
ima pravo da se mijea
u sve, bilo zlo ili dobro.
Ipak - taj to drobi brda,
premee okeane i koji
7
prisustvuje kruenju zvijezda,
nee imati ni najmanju vlast
nad ljubavnicima, jer su suvie nagi,
suvie zagrljeni, s nakostrijeenom
duom, kao s vrapcem na ramenu.
Starost je samo moral
uz ivot zloinca.
Ah, dakle, svi su mladi!
Patnja (poglavlje tree)
ne vrijea tijelo.
Smrt,
kad spava, dolazi.
A snivae,
da uope ne treba disati,
da je tiina bez disanja
dobra muzika,
malen si kao iskra
i gasi se po taktu.
Smrt je samo takva. Vie bola
podnosio si drei ruu u ruci
i vei uas osjeao
videi da je pahuljica pala na zemlju.
Svijet je samo takav. Samo tako
ivjeti. I umirati samo toliko.
A sve drugo - to je kao Bah
trenutno sviran
na pili.
8
ZALJUBLJENI
Tako nam je tiho da ujemo
pjesmu zapjevanu jue:
"Ti e poi gorom, ja dolinom..."
Iako ujemo - ne vjerujemo.
Na osmijeh nije maska tuge,
a dobrota nije odricanje.
ak mnogo vie no to vrijede
alimo one to se ne vole.
Tako smo zaueni sobom,
pa ta nas vie zauditi moe?
Ni duga u noi.
Ni leptir na snijegu.
A kada spavamo,
u snu vidimo rastanak.
Ali to je dobar san,
ali to je dobar san,
jer se od njega budimo.
9
KLJU
Bio je klju i naglo nema kljua.
Kako emo ui u kuu?
Moda e neko nai klju izgubljeni,
pogledae ga - i ta e s njim?
Ide i u ruci ga prevre
kao komadi starog gvoa.
S ljubavlju koju osjeam prema tebi,
kad bi se to isto dogodilo,
ne samo nama: itavom svijetu
nestala bi ta jedina ljubav.
Za tuim posegnuta ruka
ni jedan dom nee otvoriti
i bie samo forma, nita vie
i neka ra nad njom bjesni.
Ni iz karata, ni iz zvijezda, ni iz
paunova krika
takav horoskop se ne ita.
10
MALI OGLASI
AKO IKO ZNA gdje je izgubljeno
saosjeanje(uobrazilja srca)
- neka se javi! neka se javi!
Na sav glas nek o tome pjeva
i igra kao da je izgubio razum,
veselei se pod sitnom brezom,
kojoj se uvijek samo plae.
UIM utanje
na svim jezicima
metodom zagledanja
u zvjezdano nebo,
u eljust sinantropusa,
u skok cvrka,
u nokte novoroeneta,
u plankton,
u pahuljicu snijega.
VRAAM SE ljubavi.
Panja! Prilika!
Na prologodinjoj travi
na prekomjernom suncu
leite, a vjetar igra
(taj prologodinji
kolovoa vaih kosa).
Ponude pod: San.
11
POTREBNA JE osoba
za oplakivanje
staraca, koji po uboitima
umiru. Molim
kandidature bez dokumenata
i pismenih prijava.
Papiri e biti pocijepani
bez potvrda.
ZA OBEANJE mua moga,
koji vas je obmanjivao bojama
mnogoljudnog svijeta, amorom njegovim,
pjesmom iza prozora, psom iza zida:
da nikad neete biti sami
u mraku i u tiini i bez daha
- odgovarati ne mogu.
No, udovica Dana.
12
CIRKUSKE IVOTINJE
Pocupkuju po taktu medvjedi,
skae lav kroz plameni obru,
majmun u utoj tunici vozi bicikl,
puca bi i treti muzika,
puca bi i njie oi ivotinja,
slon nosi bocu na glavi,
igraju psi i oprezno korake mjere.
Stidim se veoma, ja - ovjek.
Ravo se zabavljalo tog dana:
prolamao se snaan aplauz,
mada je ruka za bi dua
bacala otru sjenku na pijesku.
13
PRIJATELJIMA
Obeznanjeni u prostranstvima
od zemlje do zvijezda,
gubimo se u prostoru
od zemlje do glave.
Meuplanetarno je
od alosti do suza.
Na putu od lai do istine
prestaje biti mlad.
Zasmijavaju nas mlanjaci,
ta vrstina tiine
izmeu leta i glasa
- kao rekord svijeta.
Bilo je brih letova.
Njihov zakanjeli glas
trza nas iza sna
tek nakon mnogo godina.
Razlijee se povik:
Mi smo nevini!
Ko to zove? Trimo,
prozore otvaramo.
Glas se naglo prekida.
Iza prozora zvijezde
padaju, kao malter
sa zida poslije eksplozije.
14
REHABILITACIJA
Koristim se najstarijim pravom mate
i prvi put u ivotu dozivam mrtve,
zagledam se u njihova lica, oslukujem korake,
mada znam: ako je neko umro - umro je konano.
Vrijeme je svoju glavu uzeti u ruke
i rei joj: Jadni Jorie, gdje je tvoje neznanje,
gdje je tvoje slijepo vjerovanje, gdje je tvoja nevinost,
tvoje sveebitidobro, ravnotea duha
izmeu provjerene i neprovjerene istine?
Vjerovala sam da su prevarili, da su nedostojni imena,
jer korov se ruga s njihovih neznanih humki
i gavrane oponaaju, meavama se podsmijevaju
- a to su, Jorie, bili lani svjedoci.
Vjenost umrlih traje sve dotle
dok im se sjeanjem plaa.
Kolebljiva valuta. Nema dana
da neko svoju vjenost ne izgubi.
Danas o vjenosti vie znam:
moe se davati i uzimati.
Ko je nazvan izdajicom - taj
s imenom e svojim umrijeti.
Ta naa mo nad umrlima,
nerasprenu trai vanost
i da sud ne sudi nou,
i da sudija ne bude nag.
15
Zemlja vri - to oni koji su ve zemlja
ustaju, grudvica po grudvica, pregrt po pregrt,
izlaze iz utanja, vraaju se imenima,
sjeanju naroda, vijencima i pljesku.
Gdje je moja vlast nad rijeima?
Rijei su pale na dno suze,
rijei, rijei neupotrebljive za vaskrsavanje ljudi,
opis mrtav kao slika pri bljesku magnezije.
ak ni na pola daha ne znam ih probuditi
ja, Sizif predodreen za pakao poezije.
Idu k nama. I otri kao dijamant
- po vitrinama uglancanim sprijeda,
po prozorima udobnih stanova,
po crvenim naoarima, po staklenim
mozgovima, srcima - tiho reu.
16
DVA MAJMUNA
BRUEGLA
Ovako izgleda moj veliki maturski san:
sjede na prozoru dva majmuna prikovana lancem,
iza prozora lepra nebo
i kupa se more.
Polaem istoriju ljudi.
Mucam i gacam.
Majmun, zagledan u me, ironino slua,
drugi kao da drijema -
a kad nakon pitanja nastane utanje,
doaptava mi
tihim zveketom lanca.
17
SAN LJETNE NOI
Ve uma u Ardenima svijetli.
Ne pribliavaj mi se.
Glupa, glupa,
povela sam se za svijetom.
Jela sam hljeb, pila vodu,
vjetar me ovio, kia smoila.
Zato me se uvaj, idi.
I zato zatvori oi.
Otii, otii, ali ne kopnom.
Otplovi, otplovi, ali ne morem.
Odlepraj, odlepraj, dobri moj,
ali vazduh ne dotii.
Gledajmo se zatvorenih oiju.
Govorimo zatvorenih usta.
Uzmimo se kroz debeli zid.
Malosmijean smo mi par:
umjesto mjeseca svijetli uma,
a lahor skida tvojoj dami
radioaktivni plat, Pirame.
18
ATLANTIDA
Postojali su ili nisu.
Na ostrvu ili ne na ostrvu.
Okean ili ne okean
progutao ih ili nije.
Je li neko volio nekog?
Je li se neko borio s kim?
Dogaalo se sve ili nita
tamo ili ne tamo.
Gradova sedam je stajalo.
Zar sigurno?
Stajati vjeno je htjelo.
Gdje su dokazi?
Ne bjehu inteligentni, ne.
Bjehu inteligentni, da.
Vjerovatni. Sumnjivi.
Nezapameni.
Neizvaeni iz zraka,
vatre, vode, zemlje.
Nesadrani u kamenu,
ni u kaplji kie.
Ne mogoe ozbiljno
pozirati do opomena.
19
Meteor je pao.
To nije meteor.
Vulkan je buknuo.
To nije vulkan.
Neko je neto vikao.
Niko nita.
Na toj plus minus Atlantidi.
20
S NEOBAVLJENOG POHODA
NA HIMALAJE
Aha, to su, dakle, Himalaji.
Planine ustremljene ka mjesecu.
Trenutak starta ovjekovjeen
na naglo rasporenom nebu.
Probodena pustinja oblaka.
Udar u nita.
Eho - bijela nemut.
Tiina.
Jeti, dole je srijeda,
bukvar, hljeb
i dva i dva su etiri,
i kopni snijeg.
Crvena jabuka
presjeena na etvero.
Jeti, ne dogaaju se kod nas
samo zloini.
Jeti, sve rijei
ne osuuju na smrt.
Nasljeujemo nadu -
dar zaborava.
Vidjee kako emo roditi
djecu na ruevinama.
Jeti, ekspira imamo.
Jeti, na violinama sviramo.
Jeti, u sumrak
palimo svjetlo.
21
Tu - ni mjesec, ni zemlja,
i suze se lede.
O, Jeti Polutvardovski,
razmisli, vrati se!
Tako sam izmeu etiri zida lavina
dozivala Jetija,
cupkajui da se zagrijem
na snijegu,
na vjenom.
22
NITA DVA PUTA
Nita se dva puta ne zbiva
i ne zbude. I zbog toga
rodili smo se bez vjetine
i umiremo bez rutine.
Makar bismo uenici bili
najtuplji u koli svijeta,
neemo ponavljati
nijedne zime, ni ljeta.
Nijedan dan se ne ponovi,
nema dvije iste noi,
dva ista poljupca,
dva ista pogleda u oi.
Juer, kada je tvoje ime
neko kraj mene izgovorio glasno,
bilo mi je kao da je rua
kroz otvoreni prozor ispala.
Danas, kada smo zajedno,
okrenula sam lice prema zidu.
Rua? Kako izgleda rua?
Je li to cvijet? A moda kamen?
23
Zato se ti, nesretni sate,
s nepotrebnim mijea strahom?
Postoji - dakle mora proi.
Prolazi - dakle to je lijepo.
Nasmijeeni, zagrljeni
pokuavamo se sloiti,
iako se razlikujemo
kao dvije kapi iste vode.
24
BUFFO
Najprije proi e naa ljubav,
potom sto i dvjesta ljeta,
potom ponovo biemo zajedno:
komedijantka i komedijant,
miljenici publike,
odigrat e nas u teatru.
Mala farsa s kupletima,
malo plesa, puno smijeha,
dobar obiajni potez
i aplauz.
Bie neodoljivo smijean
na toj sceni, s tom ljubomorom,
u toj kravati.
Moja glava vrtoglava,
moje srce i kruna,
glupo srce to puca
i kruna to spada.
Mi emo se susretati,
rastavljati, smijeh u sali,
sedam rijeka, sedam gora
medu sobom smiljati.
25
I kao da nam je malo
stvarnih poraza i patnje
- dotui emo se rijeima.
A onda se pokloniti
i tu e biti farsi kraj.
Gledaoci e otii na spavanje
zabavivi se do suza.
Oni e lijepo ivjeti,
oni e ljubav umilostiviti,
tigar e im iz ruke jesti.
A mi uvijek takvi nekakvi,
a mi u kapama sa zvoniima,
njihovu barbarsku zvonjavu
oslukujemo.
26
MUZEJ
Tu su tanjiri, al nema apetita.
Tu je prstenje, al nema uzajamnosti
ve najmanje trista godina.
Tu je lepeza - gdje je rumenilo?
Tu su maevi - gdje je gnjev?
I lutnja ni da se oglasi u pozni as.
Iz nedostatka vjenosti skupljeno
deset hiljada starih stvari.
Prastari posluitelj slatko drijema
objesivi brke nad vitrinom.
Metali, glina, ptije perce
tiho trijumfuju u vremenu.
Kikoe samo ioda ene iz Egipta.
Kruna je nadivjela glavu.
Rukavica je izgubila dlan.
Desna cipela pobijedila je nogu.
to se mene tie, vjerujte mi, ivim.
Moja trka s haljinom i dalje traje.
Kakav samo otpor ona daje!
Kako bi ona htjela da preivi!
27
OSTATAK
Ofelija je otpjevala sulude pjesme
i sa scene izjurila uznemirena,
je li se haljina izguvala, je li na ramenima
kosa padala kako treba?
Uza svu uvjerljivost, obrve od crnog oajanja
pere i - kao roena ki Polonijeva -
lie istrgnuto iz kose radi sigurnosti prebrojava.
Ofelijo, meni i tebi neka Danska oprosti:
poginuu u krilima, preivjeu u praktinim kandama.
NON OMNIS MORIAR od ljubavi.
28
RIJEI
- LA POLOGNE? LA POLOGNE? Tamo je strano
hladno, zar ne? - pitala me i odahnula s olakanjem.
Jer se toliko tih zemalja nakupilo, da je u razgovoru
klima najsigurnija.
- O, gospodo - hou da joj odgovorim - pjesnici u
mojoj zemlji piu u rukavicama. Ne tvrdim da ih
nikada ne skidaju; ako mjesec prigrije, onda da. U
strofama sastavljenim od gromkih podhukivanja, jer
samo to se probija kroz riku vihora, pjevaju o prostoj
sudbini pastira foka. Klasici kopaju ledenicama mas-
tila po ugaenim smetovima. Ostal i, dekadenti, plau
nad sudbinom zvjezdicama od snijega. Ko eli da se
udavi mora imati sjekiricu za probijanje rupe u ledu.
O, gospodo, o moja draga gospodo!
Tako elim da joj odgovorim. Ali, zaboravila sam
kako se kae foka na francuskom. Nisam sigurna ni za
ledenicu, ni rupu u ledu.
- LA POLOGNE? LA POLOGNE? Tamo je strano
hladno, zar ne?
- PAS DU TOUT - odgovaram ledeno.
29
IZNENADNI SUSRET
Ljubazni smo veoma prema sebi,
tvrdimo da je divno sresti se
poslije toliko godina.
Nai tigrovi piju mlijeko.
Nai jastrebi idu pjeice.
Nae ajkule tonu u vodi.
Nai vuci zijevaju pred otvorenim kavezom.
Nae zmije trgnule su se od munja,
majmuni od nadahnua, pauni od perja.
Slijepi mievi davno jo odletjeli su
iz nae kose.
Zautimo u pola reenice
bez spasa osmjehnuti.
Nai ljudi
ne znaju razgovarati sa sobom.
30
LOGOR GLADI
KOD JASLA
Napii to. Napii. Obinim mastilom
na obinom papiru: nisu im dali da jedu,
svi su umrli od gladi. SVI. KOLIKO?
TO JE VELIKA LIVADA. KOLIKO TRAVE
DOLAZI NA JEDNOGA? Napii: ne znam.
Istorija zaokruuje skelete do nule.
Hiljadu i jedan to je jo uvijek hiljada.
Taj jedan, kao da ga uope nema:
izmiljeni plod, prazna kolijevka,
bukvar otvoren ni za koga,
vazduh koji se smije, krii i raste,
stepenite za pusto koja se skuplja u vrtu,
niije mjesto u redu.
Mi smo na toj livadi, gdje se stajalo tijelom.
A ona uti kao kupljeni svjedok.
U suncu. Zelena. Tamo podalje uma
za vakanje drveta, za pie pod korom -
cjelodnevna porcija vidika,
dok se ne oslijepi. U visini ptica,
koja se po ustima pomicala sjenkom
hranljivih krila. Otvarale su se vilice,
udarao zub o zub.
31
Nou je na nebu blistao srp
i eo za sanjane hljebove.
Iz pocrnjelih ikona nadlijetale su ruke,
s praznim aama meu prstima.
Na ranju bodljikave ice
njihao se ovjek.
Pjevalo se sa zemljom u ustima. DIVNA PJESMA
O TOME DA RAT POGAA RAVNO U SRCE.
Napii kakva je ovdje tiina.
DA.
32
AUTORSKA VEER
Muzo, ne biti bokser znai ne biti uope.
Gorljivu publiku uskratila si nama.
Dvanaest osoba je u sali.
Vrijeme je da zaponemo.
Pola je dolo, jer kia pada.
Ostali su rodbina. Muzo.
ene su rade onesvijestiti se u tu jesenju veer,
uinit e to, ali samo na bokserskom meu.
Danteovske scene samo su tamo.
I u nebo uznoenje. Muzo.
Ne biti bokser, biti pjesnik,
biti osuen na teke norvide,
radi nedostatka muskulature demonstrirati svijetu
buduu kolsku lektiru - u najsretnijem sluaju -
o Muzo, o Pegaze,
anele konjski.
U prvom redu stari slatko sanja,
kako mu je ena, pokojnica, iz groba ustala i
ispei e stariu kola sa ljivama.
Na vatri, ali nevelikoj, jer kola e izgorjeti.
Poinjemo itanje. Muzo.
33
EPITAF
Ovdje lei starinska pogrbljena
autorka nekoliko pjesama. Vjeiti poinak
podarila joj zemlja, iako truplo
nije pripadalo nijednoj od knjievnih grupa.
Ali ionako nieg boljeg nema na grobu
osim ove rimovanke, ika i sove.
Prolaznice, izvadi iz tane elektronski mozak
i o sudbini Szymborske razmisli na trenutak.
34
Suvie sam blizu da bi usnio.
Ne lepram nad njim, ne bjeim mu
pod korijenje drvea. Suvie sam blizu.
Ne mojim glasom pjeva riba u mrei.
Ne s mojeg prsta cijedi se prsten.
Suvie sam blizu. Veliki dom gori
bez mene, dok zovem u pomo. Preblizu
da bi na mojoj kosi zvonilo zvono.
Preblizu da bih mogla ui kao gost
pred kojim se pomiu zidovi.
Vie nikad po drugi put neu umrijeti tako lako,
tako sasvim izvan tijela, tako nesvjesno,
kao nekad u njegovom snu. Suvie sam blizu,
suvie blizu. Sluam pisak
i vidim svjetlucavi sjaj te rijei,
nepokretna u zagrljaju. On spava,
u tom asu dostupniji kasirici
putujueg cirkusa s jednim lavom,
vienoj jednom u ivotu,
nego meni koja leim kraj njega.
Sada za nju raste dolina u njemu,
rudolisna, zatvorena osnijeenom gorom,
u lazurnom vazduhu. Ja sam preblizu
da bih mu pala s neba. Moj krik
mogao bi ga samo probuditi. Jadna,
ograniena do sopstvene linosti,
a bila sam breza, bila guterica,
izlazila sam iz vremena i atlasa
mijenjajui boju svoje koe. Imala sam
35
mo gubljenja pred zauenim oima,
to je bogatstvo bogatstva. Suvie sam blizu,
suvie blizu da bi usnio.
Izvlaim rame ispod glave spavaa,
utrnulo, puno mnogobrojnih iglica.
Na vrhu svake od njih, za prebrojavanje,
izgubljeni sjeli su aneli.
36
NA BABILONSKOJ KULI
- KOLIKO JE SATI? - Da, srena sam,
i nedostaje mi samo zvonce na vratu,
koje bi zvonilo nad tobom dok spava.
- DAKLE, NE UJE BURU? VJETAR JE
UDARIO U ZID,
KULA JE ZIJEVNULA KAO LAV
VELIKIM VRATIMA
NA KRIPUIM ARKAMA. - Kako to,
zaboravio si?
Imala sam na sebi obinu sivu haljinu,
sa kopanjem na ramenima. -I SMJESTA ZATIM
NEBO SE RASPUKLO U BLJESKU. - Kako sam
mogla ui
kad nisi bio sam? - NAGLO SAM UGLEDAO
BOJE PRIJE NASTANKA POGLEDA. - teta
to mi ne moe obeati. - IMA PRAVO,
TO JE SIGURNO BIO SAN. - Zato lae,
zato me oslovljava njenim imenom?
Jo je voli? - O, DA, HTIO BIH
DA OSTANE SA MNOM.- Ne alim,
morala sam to predosjetiti.
-J O MISLI NA NJEGA? - Ali, ja ne plaem.
-I TO JE SVE? - Nikoga kao tebe.
- BAR SI ISKRENA . - Budi miran,
otii u iz ovog grada. - BUDI MIRNA,
OTII U ODAVDE. - Ima tako lijepe ruke.
-TO JE STARA PRIA, OTRICA PRELA
NE DODIRUJUI KOSTI. - Nema za to,
moj dragi, nema za to. -NE ZNAM
I NEU DA ZNAM KOLIKO JE SATI.
37
U RIJECI HERAKLITOVOJ
U rijeci Heraklitovoj
riba lovi ribe,
riba erei ribu otrom ribom,
riba gradi ribu, riba stanuje u ribi,
riba bjei iz opkoljene ribe.
U rijeci Heraklitovoj
riba voli ribu,
tvoje oi - kae - iskre kao ribe na nebu,
hou da plivam s tobom do zajednikog mora,
o, najljepa iz jata.
U rijeci Heraklitovoj
riba je izmislila ribu nad ribama,
riba klei pred ribom, riba pjeva ribi,
moli ribu da lake pliva.
U rijeci Heraklitovoj
ja, pojedinana riba, ja riba zasebna
(makar od ribe drveta i ribe kamena)
piem s vremena na vrijeme male ribe
u ljusci srebrenoj tako kratko,
da moda to tama zabrinuto trepe?
38
RADOST PISANJA
Kuda tri ta napisana srna kroz napisanu umu?
Da pije napisanu vodu,
koja kao indigo odslikava njenu njukicu?
Zato glavu pridie, uje li neto?
Oslonjena na etiri istinite noice
uhom strie ispod mojih prstiju.
Tiina - taj izraz takode uti po papiru
i razgre
granice nastale od rijei "uma".
Nad bijelim listom na skok vrebaju
slova koja se mogu rdavo sastaviti,
reenice koje okruuju,
pred kojima nema spasa.
U kapi mastila ima dovoljno
lovaca s pritvorenim oima,
gotovih da pojure dolje niz strmo pero,
da opkole srnu, spreme se za pucanje.
Zaboravljaju da tu nije ivot.
Druga, crno na bijelom, tu vladaju prava.
Tren e trajati tako dugo, koliko bude htio,
podijelie se na male vjenosti
pune u letu zaustavljenih kugli.
Zauvijek, ako naredim, nita se tu nee dogoditi.
Bez moje volje ak ni list nee pasti,
ni vlat se nee pognuti pod takom kopita.
39
Takav je, dakle, svijet
nad kojim sudbina nezavisna vlada?
as koji veem laniima znakova?
Po mojoj volji neprekidno postojanja
Radost pisanja.
Mogunost trajnosti.
Osveta smrtne ruke.
40
STANICA
Moj nedolazak u mjesto N.
dogodio se tano na vrijeme.
Bio si upozoren
neposlatim pismom.
Stigao si da ne doe
u predvieni as.
Voz je uao na trei peron.
Silo je mnogo ljudi.
U masi prema izlazu umicala je
moja neprisutna osoba.
Nekoliko ena zamijenilo me
urno
u toj urbi.
Jednoj je priao
neko meni neznan,
ali ga je ona smjesta
prepoznala.
Oboje su izmijenili
ne na poljubac,
i tad je nestao
ne moj kofer.
41
Stanica u mjestu N.
dobro je poloila ispit
iz postojanja objektivnog.
Cjelina je bila na svom mjestu.
Pojedinosti su se pomicale
po oznaenim tranicama.
Dogodio se ak
dogovoreni sastanak.
Izvan domaaja
nee prisutnosti.
U izgubljenom raju
vjerovatnoe.
Negdje drugdje.
Negdje drugdje.
Kako te rijei odzvanjaju!
42
SPISAK STANOVNIKA
Na brdu, gdje je bila Troja,
otkopano je sedam gradova.
Sedam gradova. est previe
za jednu epopeju.
ta s njima uiniti, ta uiniti?
Pucaju heksametri,
afabularna cigla iz pukotina viri,
u tiini nijemog filma srueni zidovi,
ugljenisane grede, prekinute karike,
vrevi ispijeni do izgubljenog dna,
amuleti plodnosti, sjemenke vrtova
i lobanje dodirljive kao sutranji mjesec.
Gomila nam se starost,
postaje u njoj pretijesno,
guraju se u dogaajima divlji stanari,
odredi mesa pod sabljama,
jazje orla-Hektora ravnopravne mu po mukosti,
hiljade i hiljade pojedinih lica,
a svako prvo i posljednje u vremenu,
a u svakom par nesvakidanjih oiju.
Tako je lako bilo nita o tome ne znati,
tako alosno, tako opiminjue.
43
ta s njima initi, ta im dati?
Neki vijek do sada slabo nastanjen?
Malo priznanja za umjetnost zlatarstva?
Prekasno je ipak za posljednji sud.
Mi, tri milijarde sudija,
imamo svoje brige,
sopstvene neartikulisane mravinjake,
dvorce, sportske tribine, pohode,
brojna inostranstva ulica, spratova, zidova.
Razilazimo se zauvijek u robnim kuama
kupujui novi krag.
Homer radi u statistikom uredu.
Niko ne zna ta radi kod kue.
44
MONOLOG
ZA KASANDRU
To sam ja, Kasandra.
A ovo je moje mjesto pod pepelom.
A ovo je moj tap i trake proroke.
A ovo je moja glava puna sumnje.
Istina je, trijumfujem.
Moja ispravnost je ak odsjajem udarila u nebo.
Samo proroci kojima se ne vjeruje
imaju takve vidike.
Samo oni to ravo su zapoeli stvari,
i sve se tako brzo ispuniti moglo,
kao da ih uope nije bilo.
Jasno sada prisjeam se
kako su ljudi, videi me, usred rijei utali.
Kidao se smijeh.
Rasplitale se ruke.
Djeca su bjeala majkama.
Nisam ak ni znala njihova netrajna imena.
A ta pjesma o zelenom listu -
niko je preda mnom nije zavrio.
Voljela sam ih.
Ali voljela s visine.
Iznad ivota.
Iz budunosti. Gdje je uvijek pusto
i odakle je od svega najlake ugledati smrt.
alim to mi je glas bio tvrd.
Pogledajte se sa zvijezda - vikala sam -
pogledajte se sa zvijezda.
uli su i sputali oi.
45
ivjeli su u ivotu.
Potiveni velikim vjetrom.
Sujevjerni.
Od roenja u oprotajnim tijelima.
Al u njima je bila neka vlana nada,
sopstvenom vlagom zasieni plamen.
Oni su znali ta je to trenutak,
oh, makar samo jedan, bilo kakav
prije -
Izalo je na moje.
Samo to iz toga nita ne proistie.
A to je moja odjea vatrom oprljena.
A ovo su moje proroke starudije.
A ovo je moje iskrivljeno lice.
Lice koje nije znalo da je moglo biti lijepo.
46
PIETA
U gradiu u kojem se rodio heroj
posjetiti spomenik, pohvaliti kako je velik,
preplaiti dvije kokoke na pragu praznog muzeja,
saznati gdje stanuje majka,
pokucati, gurnuti vrata koja kripe.
Dri se jednostavno, elja ravno, gleda jasno.
Rei da se dolo iz Poljske.
Pozdraviti. Pitati glasno i razgovjetno.
Da, veoma ga je voljela. Da, uvijek je bio takav.
Da. Stajala je tada pred zatvorskim zidom.
Da, ula je taj plotun.
aliti to nema magnetofona
i fotoaparata. Da, zna te aparate.
Na radiju je itala njegovo posljednje pismo.
Na televiziji pjevala stare uspavanke.
Jednom ak bila je na filmu, do suza
zagledana u reflektore. Da, uzbuuje je sjeanje.
Da, malo je umorna. Da, to e proi.
Ustati. Zahvaliti se . Pozdraviti se. Izai
mimoilazei u trijemu sljedee turiste.
47
FILM - GODINE
EZDESETE
Taj odrasli mukarac. Taj ovjek na zemlji.
Deset milijardi nervnih elija.
Pet litara krvi na trista grama srca.
Takav predmet nastajao je tri milijarde godina.
U poetku javio se u formi djeaka.
Djeak je naslanjao glavu na tetkina koljena.
Gdje je taj djeak? Gdje su ta koljena?
Djeak je porastao. Ah, to ve nije to.
Ta ogledala su okrutna i glatka kao kolovoz.
Jue je pregazio maku. Da, to je bila misao.
Maka je osloboena iz pakla te epohe.
Djevojka u autu pogledala je kroz trepavice.
Ne, nije imala ta koljena koja je elio.
Zapravo, najradije bi disao leei u pijesku.
On i svijet nieg zajednikog nemaju.
Osjea se kao drka otkinuta s kraga,
mada krag nita o tom ne zna i stalno vodu nosi.
To je udno. Neko se jo trudi.
Taj dom je sagraen. Ta kvaka je rezbarena.
To drvo je kalemljeno. Taj cirkus e nastupati.
Ta cjelina, mada iz komadia, hoe da istraje.
Kao ljepak teko i gusto SUNT LACRIMAE RERUM.
Al to je sve na tlu i samo pored.
U njemu je okrutna tama, a u tami djeak.
Boe humora, uini s njim neto neizostavno.
Boe humora, uini s njim neto napokon.
48
IZVJETAJ IZ BOLNICE
Izvlaili smo ibice ko e poi k njemu.
Palo je na mene. Ustala sam od stola.
Pribliavalo se vrijeme posjete u bolnici.
Nita nije odgovorio na pozdrav.
Htjedoh ga uzeti za ruku - trgnuo je
kao gladan pas koji ne da kost.
Izgledalo je kao da se stidi da umre.
Ne znam ta se govori takvom kao to je on.
Izbjegavali smo poglede kao u fotomontai.
Nije molio ni ostani, ni idi.
Ni za koga od nas nije pitao.
Ni za tebe, Bolek. Ni za tebe, Tolek. Ni za tebe,
Lolek.
Zaboljela me glava. Ko kome umire?
Hvalila sam medicinu i tri ljubiice u ai.
Priala sam o suncu i gasila se.
Kako je dobro to postoje stepenice niz koje se silazi.
Kako je dobro to postoje vrata koja se otvaraju.
Kako je dobro to ekate na mene za stolom.
Bolniki zadah tjera me na povraanje.
49
PEINA
Na zidovima nita
i samo vlaga curi.
Tamno i hladno je tu.
Ali tamno i hladno
nakon ugaenog ognja.
Nita - ali poslije bizona
oksidom slikanog.
Nita - ali nita zaostalo
nakon dugog opiranja
pognutog vrata.
Dakle Nita Lijepo.
Vrijedno velikog slova.
Jeres prema obinoj nitosti,
neponovljiva i gorda zbog razlike.
Nita - ali poslije nas,
koji smo tu bili
i srca svoja jeli
i krv svoju pili.
Nita, ili ples na
nedovreni.
Tvoji prvi u plamenu
udovi, ruke, vratovi, lica.
Moji prvi sveti trbusi
s malenim pupcima.
50
Tiina - ali poslije glasova.
Ne od vrste gnusnih tiina.
Tiina koja je nekad svoja grla imala,
pitaljke i bubnjie.
Kalemio ju je kao divljaku
skianje, smijeh.
Tiina - ali u tminama
uzvienim onim kapcima.
Tmine - ali u hladu
kroz kou, kroz kost.
Hlad - ali smrti.
Na zemlji moda jedinoj
na nebu? moda sedmom?
Izbavio si se iz pustoi
i veoma eli znati.
51
SKELET GUTERA
Voljena Brao,
vidimo ovdje primjer ravih proporcija:
to skelet gutera gomila se pred nama -
Dragi Prijatelji,
s lijeva rep ka jednoj beskonanosti,
desno vrat ka drugoj -
Potovani Drugovi,
po sredini etiri ape, uronjene u mulj
pod breuljkom trupa -
Dobri Graani,
priroda se ne vara, ali voli ale:
obratite panju na tu smijenu glavicu -
Gospode, Gospodo,
takva glavica nita nije mogla predvidjeti
i zato je to glavica izumrlog gada -
asni Skupe,
premalo mozga, prevelik apetit,
vie glupog sna, nego mudre bojazni -
Dostojanstveni Gosti,
to se toga tie mi smo u mnogo boljoj formi,
ivot je lijep i zemlja je naa -
Izborni Delegati,
zvjezdano nebo nad zamiljenom trskom,
moralno pravo u njoj -
52
Presvijetla Komisijo,
uspjelo je jednom
i moda samo pod tim jednim suncem -
Vrhovni Savjete,
kakve vjete ruke,
kakva rjeita usta,
koliko glava na ramenu -
Najvia Instanco,
kakva odgovornost na mjestu repa -
53
FOTOGRAFIJA MASE
Na fotografiji mase
moja glava sedma s kraja,
a moda etvrta lijevo
ili dvadeseta odozdo;
moja glava ne znam koja,
vie ne jedna, ne jedina,
ve slina slinima,
ni enska, ni muka;
Znaci koje mi daje,
to su posebni znaci nikakvi;
moda je vidi Duh Vremena,
ali je ne zagleda;
moja statistika glava,
koja troi elik i kablove,
najmirnije, najglobalnije;
bez stida to je bilo kakva,
bez oajanja to je nezamjenljiva;
kao da je uope nemam
svoju i posebno;
54
kao da je groblje otkopano,
puno bezimenih lobanja
solidno ouvanih
uprkos smrtnosti;
kao da je ona tamo ve bila,
moja glava svaka, tuda;
gdje, ako se iega sjea,
onda sigurno duboke budunosti.
55
SVAKI SLUAJ
Dogoditi se moglo.
Dogoditi se moralo.
Dogodilo se ranije. Kasnije. Blie. Dalje.
Dogodilo se ne tebi.
Spasao si se, jer si bio prvi.
Spasao si se, jer si bio posljednji.
Jer sam. Jer ljudi.
Jer lijevo. Jer desno.
Jer je padala kia. Jer je padala sjenka.
Jer je bilo sunano.
Sreom, tamo bjee uma.
Sreom, ne bjee drvea.
Sreom ina, kuka, greda, konica,
udubina, okuka, milimetar, sekunda.
Sreom, britva je plivala na vodi.
Uslijed, poto, a ipak, i pored.
ta bi bilo kad bi ruka, noga,
za korak, za vlas
od sticaja okolnosti.
Dakle, jesi? Prosto iz jo otkrinutog trenutka?
Mrea bjee jednooka, a ti kroz to oko?
Ne znam da se naudim, da se nautim o tome.
Posluaj,
kako mi snano kuca tvoje srce.
56
UTISCI IZ TEATRA
Najvaniji u tragediji za mene je in esti:
vaskrsavanje sa bojita scene,
popravljanje perika, odjee,
vaenje noa iz grudi,
skidanje omi s vrata,
prilaenje u red meu ive,
licem prema publici.
Nakloni pojedinani i zajedniki:
bijeli dlan na rani srca,
naklon samoubice,
klimanje odrezane glave.
Nakloni parni:
bijes prua rame blagosti,
rtva njeno gleda u oi delata,
buntovnik bez ljutnje stoji kraj tiranina.
Gaenje vjenosti vrhom zlatne cipelice.
Rastjerivanje morala rubom eira.
Nepopravljiva spremnost zapoinjanja iznova od sutra.
Izlazak redom umrlih mnogo ranije:
u treem inu, etvrtom ili izmeu inova.
udesan povratak nestalih bez traga.
Misao da su strpljivo iza kulisa ekali
ne skidajui kostim,
ne briui minku,
vie me potresa od tirada tragedije.
57
Al uistinu dostojanstveno sputanje je zavjese
i to to se jo vidi u niskoj pukotini:
tu, eto, jedna ruka brzo po cvijet see,
tamo druga hvata isputeni ma.
Tek onda trea, nevidljiva,
ini ono neizbjeno:
hvata me za grlo.
58
OTKRIE
Vjerujem u veliko otkrie.
Vjerujem u ovjeka koji e otkriti.
Vjerujem u strah ovjeka koji e otkriti.
Vjerujem u bljedilo njegova lica,
u muke, u hladan znoj po elu.
Vjerujem u spaljivanje biljeaka,
u njihovo spaljivanje do pepela,
u spaljivanje do posljednje.
Vjerujem u rasipanje brojeva,
u rasipanje bez aljenja.
Vjerujem u urbu ovjeka,
u preciznost njegovih kretnji,
u neprimoranu volju.
Vjerujem u razbijanje tablica,
u prolijevanje gasova,
u gaenje pramenova.
Tvrdim da e to uspjeti
i da nee biti prekasno
i da e se sve zbiti bez prisustva svjedoka.
Niko se nee dosjetiti, sigurna sam u to,
ni ena, ni zid,
ak ni ptica, makar i propjevala.
59
Vjerujem u nepruenu ruku,
vjerujem u slomljenu karijeru,
vjerujem u uzaludni trud mnogih godina.
Vjerujem u tajnu ponesenu u grob.
Lebde mi te rijei iznad pravila.
Ne trae oslonac u bilo kakvim primjerima.
Moja je vjera silna, slijepa i bez osnova.
60
GOVOR U BIROU
ZA NAENE STVARI
Izgubila sam nekoliko boginja na putu s juga na sjever,
a takoe i mnogo bogova na putu sa istoka na zapad.
Ugaslo mi, jednom zauvijek, nekoliko zvijezda,
razmakni se nebo.
Nestalo mi je u moru jedno ostrvo, drugo.
ak ne znam tano gdje sam ostavila kande,
ko hoda u mom krznu, ko stanuje u mojoj ljusci.
Pomrla mi je rodbina kad sam se uspuzala na kopno
i samo pokoja koica praznuje u meni godinjicu.
Iskakala sam iz koe, traila kimu i noge,
Gubila sam prisebnost mnogo puta.
Davno sam na sve to pritvorila tree oko,
mahnula na to perajem, uzbudila granicama.
Podjelo se to, propalo, na etiri vjetra razvijalo.
Sama se sebi udim kako me malo ostalo:
osoba to je trenutno u ljudskom liku bila
koja je samo kiobran jue u tramvaju izgubila.
61
POHVALA SNOVA
U snu
slikam kao Vermeer van Delft.
Razgovaram teno na grkom
i ne samo sa ivima.
Vozim automobil
koji mi je posluan.
Sposobna sam,
piem velike poeme.
Sluam glasove
ne gore od ozbiljnih svetaca.
Bili biste zaprepaeni
udesnou mog sviranja na klaviru.
Lepram, kao to treba,
to jest sama iz sebe.
Padajui s krova
znam da padnem meko u travu.
Nije mi teko
disati pod vodom.
Ne alim se:
uspjela sam da otkrijem Atlantidu.
62
Tjei me to pred smru
uvijek uspijevam da se probudim.
im izbije rat
okreem se na bolji bok.
Jesam, ali ne moram
biti dijete epohe.
Prije nekoliko godina
vidjela sam dva sunca.
A prekjue pingvina.
Sasvim jasno.
63
Tjei me to pred smru
uvijek uspijevam da se probudim.
i m izbije rat
okreem se na bolji bok.
Jesam, ali ne moram
biti dijete epohe.
Prije nekoliko godina
vidjela sam dva sunca.
A prekjue pingvina.
Sasvim jasno.
63
SRENA LJUBAV
Srena ljubav. Je li to normalno,
je li to ozbiljno, je li to korisno -
ta svijet ima od dvoje ljudi
koji ne vide svijet?
Uzvieni ka sebi bez ikakve zasluge,
prvi bolji od miliona, ali uvjereni
da tako se dogoditi moralo - kao nagrada za ta?
ni za ta!
svjetlost pada niotkud -
zato ba na njih, a ne na nekog drugog?
Da li to vrijea pravinost? Da.
Naruava li briljivo skupljana naela,
skida li sa vrha moral? Naruava i skida.
Pogledajte te srene:
kad bi se bar malo maskirali,
pretvarali da su izmueni tjeei time prijatelje!
Sluajte kako se smiju - uvredljivo.
Kakvim jezikom govore - naizgled razumljivim.
A te njihove ceremonije, izmotavanja,
prema sebi izmiljene obaveze -
lii to na zavjeru iza leda ljudskosti.
Teko je i predvidjeti ta bi se dogodilo
kad bi se njihov primjer mogao slijediti.
Na ta bi mogle raunati religije, poezija,
ta bi bilo upameno, ta zaboravljeno
i ko bi htio ostati u krugu?
64
Srena ljubav. Zar je to neophodno?
Takt i razum kau da o njoj utimo
kao o skandalu iz visokih sfera ivota.
Divna djeurlija i bez nje e se roditi.
Sigurno nikad ne bi uspjela da naseli zemlju,
to se rijetko dogaa.
Neka ljudi to ne znaju za srenu ljubav
tvrde da nigdje nema srene ljubavi.
S tom vjerom lake e im biti i ivjeti
i umirati.
65
VELIKI BROJ
etiri milijarde ljudi na toj zemlji,
a moja mata ista je kakva je i bila.
Slabo se snalazi s velikim brojevima.
Jo uvijek je pojedinanost uzbuuje.
Lepra u tami kao svjetlost lampe,
otkriva samo lica u prvom redu,
a ona druga u sljepou prelaze,
u nepromiljenje, u neprealjenje.
Ali to ni sam Dante ne bi zaustavio,
a ta tek da radi neko ko to nije.
I kad bi ak uz mene i sve muze bile.
Non omnis moriar - preuranjena briga,
Da li ipak sva ivim i je li to dovoljno?
Nije bilo nikad, a najmanje sada.
Izabirem odbacujui, jer nema drugog naina,
ali to to bacam mnogobrojnije je,
gustije, upadljivije nego bilo kada.
Uz neopisive rtve - pjesmica, uzdah.
Na gromki poziv apatom se odzivam.
Koliko u preutati, to izrei neu.
Mi u podnoju prvobitne gore.
ivot traje nekoliko znakova noktom po pijesku.
66
Snovi moji - ak ni oni nisu, kao to treba, naseljeni.
Vie je u njima usamljenosti, no svjetine i vreve.
Doe ponekad na as neko ko je davno umro.
Kvaku pomakne pojedina ruka.
Pusta kua obrasta nadogradnjama eha.
Bjeim s praga u dolinu
tihu, niiju, ve anahroninu.
Otkud u meni sve to prostranstvo -
ne znam.
67
ZAHVALNOST
Mnogo dugujem
onima koje ne volim.
Olakanje, kojim priznajem
da su blii nekom drugom.
Radost, to ja nisam
vuk njihovih ovica.
Mir mi s njima
i sloboda mi s njima,
a to ljubav niti dati moe,
niti oduzeti znade.
Ne ekam na njih
od prozora do vrata.
Strpljiva,
gotovo kao sunani sat,
razumijem
ono to ljubav ne razumije,
opratam
ono to ljubav ne bi nikada.
Od susreta do pisma
ne protie vjenost,
ve prosto nekoliko dana ili sedmica.
Putovanja s njima uvijek su uspjela,
koncerti odsluani,
katedrale posjeene,
pejzai izraziti.
68
A kada nas razdvaja
sedam brda i rijeka,
to su brda i rijeke
dobro poznate s mape.
Njihova je zasluga
ako ivim u tri dimenzije,
u prostoru nelirinom i neretorinom,
s pravim pokretljivim horizontom.
Sami ne znaju
koliko nose u praznim rukama.
"Nita nisam kriva" -
rekla bi ljubav
o toj otvorenoj temi.
69
OSMIJESI
S veom nadom svijet gleda nego slua.
Dravnici se moraju osmjehivati.
Osmijeh znai da ne gube duh.
Iako je igra zamrena, interesi suprotni,
rezultat neizvjestan - uvijek je utjeno,
kad zubalo je bijelo i srdano.
Moraju ljubazno pokazivat' elo
u sali za sjednice i na aerodromskoj pisti.
Kretati se ivahno, izgledati veselo.
Onaj onoga doekuje, ovaj ovoga ispraa.
Osmjehnuto lice vrlo je potrebno
objektivima i gomili.
Stomatologija u slubi diplomacije
spektakularan garantira uspjeh.
Onjaka dobre volje i sjekutia slonih
ne moe usfaliti u opasnoj situaciji.
Jo nam vremena nisu tako vedra,
da bi se na licima vidjela obina tuga.
Bratsko ovjeanstvo, misle matari,
promijenit e svijet u zemlju osmijeha.
Sumnjam. Dravnici, dodajmo tome,
osmjehivati se toliko ne bi morali.
Samo ponekad: to je proljee, to je ljeto,
bez nervoznog gra i urbe.
Bie ljudsko tuno je po prirodi.
Na takvo ekam i sretna sam unaprijed.
70
POHVALA SESTRE
Moja sestra ne pie stihove
i sigurno vie nee poeti pisati stihove.
To je na majku, koja nije pisala stihove,
a i po ocu, koji takoe nije pisao stihove.
Pod krovom moje sestre osjeam se sigurno:
sestrin mu nizato na svijetu ne bi pisao stihove.
I mada to zvui kao djelo Adama Makedonskog,
niko od rodbine ne bave se pisanjem stihova.
U ladicama moje sestre nema starih stihova,
niti u tatini tek napisanih.
A kada sestra poziva na ruak,
znam da nema namjeru da mi ita stihove.
Njene supe su savrene, bez predumiljaja,
a kafa se ne prosipa po rukopisu.
U mnogim porodicama niko ne pie stihove,
a ako ipak - onda rijetko samo jedna osoba.
Ponekad poezija se slijeva kaskadama pokoljenja,
to stvara opasne virove u uzajamnim osjeanjima.
Moja sestra gaji dobru govornu prozu,
razglednice s odmora jedino su njeno pisanje,
s tekstom koji svake godine obeava isto:
kad se vrati
sve e to
sve
sve ispriati.
71
SOBA SAMOUBICE
Sigurno mislite da je soba bila prazna.
A tamo, tri stolice sa jakim naslonom
i lampa dobra protiv mraka.
Stoli, na njemu novanik, novine.
Zamiljeni Budda, nezamiljeni Isus.
Sedam slonia za sreu, u ladici notes.
Mislite da u njemu nisu bile nae adrese?
Mislite, nije bilo knjiga, slika ploa?
A tamo, uveseljavajua trubica u crnim rukama.
Saksija sa srdanim cvjetiem.
Radost iskra bogova.
Odis na polici u ivotodajnom snu,
umoran nakon pete pjesme.
Moralisti,
prezimena ispisana zlatnim slovima
divno utisnutim na hrbatima.
Politiari odmah pored stajali su uspravno.
I ne bez izlaza, makar i kroz vrata,
i ne bez vidika, makar i kroz prozor,
izgledala je ta soba.
Naoale za promatranje i dalje su leele
na parapetu.
Zujala je jedna muha, znai jo iva.
Mislite, da je bar pismo neto objasnilo?
A ako vam kaem da nije bilo pisma -
i toliko nas, prijatelja, i svi smo stali
u praznu kovertu naslonjenu na au.
72
POHVALA LOEM
MILJENJU O SEBI
Miolovac nema sebi to da prebaci.
Skrupule su strane crnoj panteri.
Ne sumnjaju u valjanost svojih djela pirane,
Zvearka prihvaa sebe bez ograda.
Samokritini akal ne postoji,
Skakavaca jato, aligator, vlasica i muha konjska
ive kako ive i milo im zbog toga.
Sto kila teko je srce ajkule,
ali u drugom smislu je lako.
Nita ivotinjskije
od iste savjesti
na treoj planeti Sunca.
73
IVOT NA LICU MJESTA
ivot na licu mjesta.
Predstava bez probe.
Tijelo bez mjere.
Glava bez razmiljanja.
Ne znam ulogu koju igram.
Znam samo da je moja, nezamjenljiva.
O emu govori komad,
odgonetati moram tek na sceni.
Ravo pripremljena za poast ivota,
teko podnosim nametnuti tempo akcije.
Improvizujem, mada se gadim improvizacija.
Na svakom koraku spotiem se s nepoznavanjem stvari.
Moj nain postojanja vonja ustajalou.
Moji instinkti su posve amaterski.
Trema, objanjavajui me, jo vie me poniava.
Srene okolnosti osjam kao okrutne.
Nepovratne rijei i pokreti,
nedobrojane zvijezde,
karakter kao plat u trku zakopavam -
to su alosne posljedice te naglosti.
Da je bar jednu srijedu odvjebati na vrijeme
ili bar jedan etvrtak jo jednom ponoviti!
I eto, ve petak dolazi s nepoznatim scenarijem!
Je li to u redu - pitam
(hrapavim glasom,
jer mi iza kulisa nisu dozvolili ni da se iskaljem).
74
Varljiva je misao da je to samo povran ispit,
odran u provizornoj prostoriji. Ne.
Stojim usred dekoracija i vidim kako su solidne.
Udara me sloenost svakakvih rekvizita.
Okretna aparatura djeluje ve dugo.
Popaljene su ak i najdalje magline.
Oh, uopte ne sumnjam da je to premijera.
I to god da uinim
pretvorie se zauvijek u ono to sam uinila.
75
UTOPIJA
Otok na kome se sve razjanjava.
Tu je mogue stajati na temeljima dokaza.
Nema putova drugih osim puta dolaska.
Grmlje se ak povija od odgovora.
Raste tu stablo Ispravne Pretpostavke
s vjeno razbaruenim granama.
Zadivljujue jednostavno drvo Spoznaje
kraj izvora to se zove Ah Dakle Tako Je To.
to dalje u umu, tim se ire otvara
Dolina Oiglednosti.
Javi li se kakva sumnja, vjetar je rastjera.
Eho bez zvanja glas oduzima
i rado objanjava tajnu svjetova.
Desno je peina u kojoj lei smisao.
Lijevo jezero Dubokog Uvjerenja.
Sa dna otkida se istina i lako na povrinu izranja.
Dolinu nadvisuje Sigurnost Nedirnuta.
S vrha njenog iri se svih Stvari Bit.
76
Unato draesti otok je pust,
a sitni tragovi nogu vidljivi na obalama
bez iznimke okrenuti su ka moru.
Kao da se otuda samo odlazilo
i nepovratno tonulo u puini.
U ivotu neshvatljivo.
77
POGREB
"tako naglo, ko bi se tome nadao"
"ivci i cigarete, opominjao sam ga"
"dobro sam, hvala"
"odmotaj to cvijee"
"i brat je od srca, sigurno je porodino"
"s tom bradom, nikad vas ne bih prepoznala"
"sam je kriv, uvijek se petljao"
"treba da govori taj novi, ali ga ne vidim"
"Kazek je u Varavi, Tadek u inostranstvu"
"ti si jedina pametna to si ponijela kiobran"
"ta vrijedi to je bio najsposobniji"
"prolazna soba, Baka se ne slae"
"naravno, imao je pravo, ali to nije razlog"
"s bojenjem vrataca, pogodi koliko"
"dva umanca, kaiica eera"
"nije njegova stvar, ta mu je to trebalo"
"samo plave i samo mali brojevi"
"pet puta, bez ikakvog odgovora"
"u redu, mogla sam, ali i ti si"
"dobro je da je bar ona radila"
"ne znam, sigurno roaci"
"pop je isti Belmondo"
"jo nisam bila na ovom dijelu groblja"
"sanjao sam ga prole sedmice, dirnulo me"
"lijepa je ta erkica"
"sve nas to eka"
"prenesite udovici od mene, moram stii na"
78
"ipak je poslije latinskog zvualo sveanije"
"bilo prolo"
"do vienja, gospodo"
"mogli bismo jednom na pivo"
"nazovi, popriaemo"
"etvorka ili dvanaestica"
"ja u ovamo"
"mi tamo"
79
VIAK
Otkrivena je nova zvijezda,
to ne znai da je postalo svjetlije
i da postoji neto ega nije bilo.
Zvijezda je velika i daleka,
toliko daleka da je malena,
ak manja od drugih
mnogo manjih od nje.
uenje ne bi bilo nita udno
da samo imamo vremena za to.
Starost zvijezde, masa zvijezde, poloaj zvijezde,
sve to moda je dovoljno
za jedan doktorski rad
i skromnu au vina
u krugovima bliskim nebu:
astronom, njegova ena, roaci i prijatelji,
raspoloenje neusiljeno, odjea obina,
pria se o lokalnim temama
i grickaju oraii.
Zvijezda je divna,
ali to nije razlog
da se ne nazdravi naim damama
neuporedivo bliima.
Zvijezda bez konsekvencije.
Bez utjecaja na vrijeme, modu, rezultat mea,
promjene u vladi, prihode i krizu vrijednosti.
80
Bez posljedica u propagandi i tekoj industriji.
Bez odraza na polituri stola za sjednice.
Prekobrojna za izraunate dane ivota.
Zato onda pitati
pod koliko zvijezda se ovjek raa,
a pod koliko ubrzo umire.
Nova.
- Bar mi pokai gdje je ona.
- Izmeu vrha tog tmurnog uznemirenog oblaia
i one, nalijevo, granice akacije.
- Aha - kaem.
81
NEBO
Od toga je trebalo poeti: nebo.
Prozor bez parapeta, bez okvira, bez stakla.
Otvor i nita vie,
ali otvoren iroko.
Ne moram ekati lijepu no,
ni izvijati glavu
da bih osmotrila nebo.
Nebo mi je za leima, pod rukom i na kapcima.
Nebo me ovija vrsto
i uzdie odozdo.
Najvie planine ak
nisu blie nebu
od najdubljih dolina.
Ni na jednom mjestu nema ga vie
nego na drugom.
Oblak jednako bezobzirno
pritisnut je nebom k'o grob.
Krtica je isto u sedmom nebu
kao i sova koja lepee krilima.
Stvar, koja pada u provaliju,
pada iz neba u nebo.
Sipko, teno, kameno,
razbuktalo i bistro
nebesko prostranstvo, mrvice neba,
naleti neba i gomile.
Nebo je sveprisutno
ak u mrakovima pod koom.
82
Jedem nebo, izluujem nebo.
Klopka sam u klopci,
nastanjenim stanovnikom
zagrljenim zagrljajem,
pitanjem u odgovoru na pitanje.
Podjela na zemlju i nebo
nije pravi nain
miljenja o toj cjelini.
Dozvoljava samo preivjeti
na tanijoj adresi,
lakoj za nalaenje,
ako bih bila traena.
Moji osobni znaci
su ushit i oaj.
83
MOE I BEZ NASLOVA
Dolo je do toga da sjedim pod drvetom,
na obali rijeke,
u sunano jutro.
To je dogaaj blijed
i u povijest nee ui.
To nisu bitke i paktovi,
kojih se motivi istrauju,
a ni vrijedna pamenja ubojstva tirana.
A ipak sjedim pokraj rijeke, injenica.
I kad sam ve tu,
morala sam odnekud doi,
a prije toga
na mnogim jo mjestima bivati,
sasvim poput osvajaa
prije no to se ukrcaju na palubu.
Ima raskonu prolost ak prolazni hip,
svoj petak prije subote
svoj prije juna maj.
Ima svoje horizonte jednako stvarne
kao u dvogledu voda.
To drvo je topola odavno zakorijenjena.
Rijeka je Raba to ne tee od juer.
Staza nije od prekjuer
iskrena u grmlju.
Vjetar, da bi rastjerao oblake,
morao ih je ranije natjerati.
84
Iako se u blizini nita veliko ne zbiva,
svijet zbog toga nije siromaniji u detaljima,
gore motiviran, slabije definiran,
nego kada su ga zahvaale seobe naroda.
Ne samo tajne urote prati tiina.
Uzroci ne prate samo krunisanja.
Mogu okrugle biti ne samo obljetnice ustanaka,
nego i zaobieni kamici na obali.
Zamren je i gust vez okolnosti,
tep mrava u travi.
Trava zaivena za zemlju.
Dezen vala kroz koji provlai se prut.
Tako se dogodilo, da postojim i gledam.
Iznad mene bijeli leptir trepti na vjetru
krilcima, to samo njemu pripadaju
i prolijee mi kroz ruke sjena,
ne druga, ne bilo ija, nego njegova vlastita.
Pred takvim prizorom uvijek me naputa sigurnost,
da ono to vano jeste
vanije je od nevanoga.
85
NEKI VOLE POEZIJU
Neki-
ali ne svi,
ak ni veina od svih, nego manjina.
Ne raunajui kole, gdje se mora,
i same pjesnike,
osoba takvih bit e moda dvije na tisuu.
Vole-
ali voli se takoer juha s makaronima,
vole se komplimenti i boja plava,
voli se stari al,
voli se ostati pri svome,
voli se milovati psa.
Poeziju -
samo to je to poezija?
Ne jedan je nesigurni odgovor
na to pitanje
ve pao.
A ja ne znam i ne znam i drim se toga
kao spasonosnog rukohvata.
86
KRAJ I POETAK
Poslije svakog rata
neko mora pospremiti.
Kakav - takav red
sam se, naime, nee napraviti.
Neko mora ruevine
odgurati na stranu,
kako bi mogla proi
kola puna leeva.
Neko mora ogresti
u slami i pepelu,
u icama madraca,
krhotinama stakla
i krvavim krpama.
Neko mora dovui gredu
da podupre zid,
neko zastakliti prozor
i postaviti na arke vrata.
Fotogenino to nije
i trai vremena.
Sve kamere otile su ve
u drugi rat.
Mostove treba vratiti
i stanice ponovo.
U ritama bit e rukavi
od zasukivanja.
87
Neko s metlom u ruci
sjea se jo kako je bilo.
Neko slua
odobravajui neodrubljenom glavom.
Ali ve u njihovoj blizini
poinju se motati oni,
kojima e to biti dosadno.
Neko e ponekad jo
iskopati ispod grma
zarale argumente
i odnijeti ih na hrpu otpadaka.
Oni, koji su znali
0 emu se tu radilo,
moraju ustupiti mjesto onima,
koji znaju malo.
I manje nego malo.
I na kraju toliko koliko nita.
U travi, koja je prekrila
uzroke i posljedice,
mora neko leati
s klasom u zubima
i buljiti u oblake.
88
MRNJA
Pogledajte, kako je jo djelatna,
kako se dobro dri
mrnja u naem stoljeu.
Kako lako preskae visoke prepone.
Kako je to njoj lako - skoiti, potrati.
Nije poput drugih osjeanja.
Starija i mlada od njih istodobno.
Sama raa uzroke,
koji je podstiu da ivi.
Ako zaspi, nikada snom vjenim.
Nesanica joj ne uzima snagu, ve daje.
Religija ili ne religija -
samo kleknuti na startu.
Domovina ili ne domovina -
samo dati se u trk.
Dobro i pravednost na poetku.
Zatim ve juri sama.
Mrnja. Mrnja.
Lice joj iskrivljeno u grimasu
ljubavne ekstaze.
Ah, ta druga osjeanja -
krljava i troma.
Od kada to bratstvo
moe raunati na gomilu?
Da li je saosjeanje ikada
prvo stiglo do cilja?
89
Koliko je dobronamjernih sumnja povukla za sobom?
Privlai samo ona koja zna svoje.
Sposobna, bistra, vrlo radina.
Treba li govoriti koliko je sastavila pjesama.
Koliko je stranica povijesti obiljeila.
Koliko sagova od ljudi rasprostrla
na koliko trgova, stadiona.
Ne laimo se:
umije stvarati ljepotu.
Sjajne su njene lune u crnoj noi.
Velianstveni kovitlaci eksplozija u ruiastom svitanju.
Teko je ne priznati patos ruevinama
i robusni humor
stupu to krepko stri nad njima.
Ona je majstorica kontrasta
izmeu grmljavine i tiine,
izmeu crvenila i krvi i bjeline snijega.
A iznad svega nikad joj ne dosadi
motiv istog muitelja
nad uprljanom rtvom.
Za nove zadae u svakom trenu spremna.
Ako treba priekati, priekat e.
Kau da je slijepa. Slijepa?
Ima bistre oi snajpera
i hrabro gleda u budunost
- ona jedina.
90
STVARNOST ZAHTIJEVA
Stvarnost zahtijeva
da se i o tome kae:
ivot tee dalje.
ini to podno Kana i podno Borodina
i na polju Kosovu i u Gernici.
Ima jedna benzinska crpka
na malom trgu u Jerihonu,
svjee su obojene
ispod Bijele Gore klupice.
Putuju pisma
iz Perl Harbura u Hestings,
prolaze kola s pokustvom
pod okom lava iz Herone je,
a procvalim vrtovima blizu Verdena
primie se jedino atmosferski front.
Tako je puno Svega,
Da je Nita sasvim dobro skriveno.
S jahti kod Akteona
dopire glazba,
i na palubama u suncu pleu parovi.
Toliko stalno se zbiva,
da mora zbivati se svuda.
Gdje je kamen na kamenu,
tamo djeca opsjedaju kolica sa sladoledom.
Gdje je Hiroima
tamo je ponovo Hiroima
i izrada mnogih stvari
za svakodnevnu uporabu.
91
Nije bez privlanosti ovaj strani svijet,
ni bez zora,
radi kojih se vrijedi probuditi.
Na poljima u Maejovicama
trava je zelena
a u travi, kao u travi,
prozirna rosa.
Moda i nema drugih mjesta do bojita,
ona to se jo pamte
i druga ve zaboravljena,
ume brezove, i ume cedrove
snjegovi i pijesak, duginih boja movare
i urvine crnog poraza,
gdje se u sluaju nagle potrebe
une danas u grmlju.
I kakva odatle tee pouka - valjda nikakva.
Ono to uistinu tee, to je krv koja se brzo sui
i uvijek neke rijeke, neki oblaci.
Na traginim prijevojima
vjetar nosi s glava eire
i nema tome pomoi
nasmijava nas taj prizor.
92
JAVA
Java se ne raspruje
kao to se raspruju snovi.
Nikakav suanj, nikakvo zvonce
ne rastjeruju nju,
nikakav krik ni tresak
od nje se ne otkidaju.
Mutne i vieznane
su slike u snovima,
to je mogue tumaiti
na puno razliitih naina.
Java znai javu,
a to je vea zagonetka.
Za snove su kljuevi.
Java se otvara sama
i ne da se zatvoriti.
Sipaju iz nje
kolske svjedodbe i zvijezde,
ispadaju leptiri
i due starih glaala,
bezglave kape
i rute oblaka.
Nastaje od toga rebus
koji je nerjeiv.
Bez nas snova ne bi bilo.
Onaj bez kojega ne bi bilo jave,
nepoznat je,
a proizvod njegove nesanice
udjeljuje se svakome
ko se budi.
93
Nisu snovi ti koji su ludi,
luda je java,
makar zbog upornosti
s kojom se dri
toka dogaaja.
U snovima ivi jo
na nedavni pokojnik,
uiva ak u zdravlju
i povraenoj mladosti.
Java polae pred nama
njegovo mrtvo tijelo.
Java se ne povlai ni korak.
Prozranost snova uzrokuje
da ih lako zaboravljamo.
Java se ne mora bojati zaborava.
Tvrd je ona komad.
Sjedi nam za vratom,
optereuje srce,
pada pod noge.
Nema od nje uzmaka,
jer i tada je uz nas.
I nema takve postaje
na trasi naeg putovanja
gdje na nas ne eka.
94
ELEGIJSKA BILANCA
Koliko je onih, koje sam znala
(ako sam ih uistinu znala)
mukaraca, ena
(ako je ta podjela i dalje na snazi)
prekorailo taj prag
(ako je to prag)
prelo preko tog mosta
(ako se to zove mostom) -
Koliko ih se poslije ivota kraeg ili dueg
(ako je to za njih jo uvijek neka razlika)
dobrog, jer se zaeo,
loeg, jer se svrio
(ako ne bi voljeli rei obratno)
nalo na drugoj obali
(ako se nalo,
a druga obala postoji) -
Nije mi data sigurnost
njihove dalje sudbine
(ako je to ak jedna zajednika sudbina
i jo sudbina) -
Sve
(ako rijeju tom ne ograniavam)
za njih je prolo
(ako nije pred njima) -
Koliko ih je iskoilo iz vremena to protie
i u udaljenosti sve sjetniji nestaju
(ako se moe vjerovati perspektivi) -
95
Koliko
(ako pitanje ima smisla,
ako se moe stii do posljednje sume,
prije no to brojitelj ne ubroji sebe)
palo je u taj najdublji san
(ako nema dubljega) -
Dovidenja.
Do sutra.
Do idueg susreta.
Vie to ne ele
(ako ne ele) ponoviti.
Osueni na beskonanu
(ako ne na drugo) utnju
zauzeti jedino time
(ako jedino time)
na to ih primorava odsutnost.
96
MAKA U
PRAZNOM STANU
Umrijeti - to se ne radi maki.
Jer to da pone maka
u praznom stanu.
Pentrati se uz zidove.
Otirati o pokustvo.
Kao da nita promijenjeno nije,
a ipak ispremijetano.
Kao da nije pomaknuto,
a ipak odmaknuto.
I uveer lampa vie ne svijetli.
uju se koraci na stubitu,
ali nisu oni.
Ruka, to stavlja ribu na tanjuri,
takoer nije ona od prije.
Neto ovdje ne poinje
u svoje uobiajeno vrijeme.
Neto se ne dogaa
onako kako treba.
Neko je ovdje bio i bio
a onda naglo nestao
i uporno ga nema.
97
U sve ormare se zavirilo.
Policama pretralo.
Pod tepih se zavuklo i provjerilo.
ak i zabranu prekrilo
i razbacalo papire.
to jo napraviti.
Spavati i ekati.
Neka se samo on vrati,
neka se pojavi.
Ve e on vidjeti
da se tako s makom ne moe.
Ii e se prema njemu
kao da se uope ne eli,
pomalo,
na vrlo uvrijeenim apama.
I nikakvog skakanja, piske na poetku.
98
OPROTAJ OD VIDIKA
Ne alim se na proljee,
to je opet dolo.
Ne okrivljujem ga za to,
to ispunjava kao svake godine
svoje obaveze.
Razumijem da moja tuga
nee zaustaviti zelenilo,
Vlat, ako se poljulja,
onda samo na vjetru.
Ne boli me to
to e johe iznad voda
ponovo imati ime umjeti.
Primam k znanju,
da - tako kao kad bi se ivjelo jo -
obala izvjesnog jezera
ostat e lijepa kakva je i bila.
Ne vrijea me
vidik zbog vidika
na suncem obasjani zaton.
Mogu ak zamisliti,
da neki koji nismo mi
sjede u ovom trenutku
na oborenom brezovom panju.
Potujem njihovo pravo
na apat, smijeh
i sretnu utnju.
99
Kladim se ak,
da vee ih ljubav
i da ju on grli
ivim zagrljajem.
Neka ptija novina
uti u suvarku.
Iskreno im elim
da to uju.
Nikakvu promjenu ne iem
od priobalnih vala,
as okretnih, as lijenih
i meni neposlunih.
Nita ne traim
od voda pod umom,
jednom smaragdnih,
jednom safirnih,
jednom crnih.
Na jedno ne pristajem.
Na svoj povratak tamo.
Privilegija nazonosti -
odustajem od nje.
Toliko sam Te proivjela
i samo toliko
da mogu misliti iz daljine.
100
SEANSA
Sluaj pokazuje svoje vjetine.
Istresa iz rukava aicu konjaka,
postavlja nad njom Henrika.
Ulazim u bistro zastajem kao ukopan.
Henrik nije niko drugi
nego brat Agnjekinog mua,
a Agnjeka je rodica
teta Zokinog ogora.
Ispostavilo se da imamo zajednikog pradjeda.
Prostor u rukama sluaja
razvija se i savija,
iri i skuplja.
Tek to je bio stolnjak
a ve je poput rupia.
Pogodi koga sam srela,
i to gdje, u Kanadi,
i to poslije koliko godina.
Mislila sam da nije iv,
a on u mercedesu.
U zrakoplovu za Atinu.
Na stadionu u Tokiju.
Sluaj vrti u rukama kaleidoskop.
Svjetluca u njemu milijardu arenih stakalaca.
I odjednom stakalce Jaa
zvecne o stakalce Malgoino.
Zamisli, u tom istom hotelu.
Licem u lice u dizalu.
U duanu s igrakama.
Na krianju evske s Jagelonskom.
101
Sluaj je ogrnut u pelerinu.
Gube se u njoj i pronalaze stvari.
Spotakla sam se nehotice.
Sagela se i podigla.
Gledam, kad ono lica
iz ukradenog kompleta.
Da nije bilo narukvice,
ne bih prepoznala Olu,
a na taj sat naila sam u Plocku.
Sluaj nam zagleda duboko u oi.
Glava postaje teka.
Sputaju se kapci.
Smije nam se i plae,
jer to je nevjerojatno -
iz etvrtog B na taj brod,
neto u tome mora biti.
Rado bismo vikali
kako je svijet mali,
kako ga je lako uzeti
u zagrljaj.
I jo hip ispunjava nas radost
razvedrujua i varljiva.
102
LJUBAVNA
PRVI POGLED
Oboje su uvjereni,
da ih je povezalo osjeanje naglo.
Lijepa je takva sigurnost,
ali nesigurnost je ljepa.
Sude da, ako se ranije upoznali nisu,
nikad nita meu njima bilo nije.
A to e na to ulice, stube, hodnici,
na kojima su se nekad mimoii mogli.
Htjela bih ih upitati,
zar se ne sjeaju -
moda na vratima koja se obru
nekada licem u lice?
neko "oprostite" u stisci?
glas "pogreno" u slualici?
- ali znam odgovor njihov.
Ne, ne sjeaju se.
Vrlo bi ih zaudilo,
da ve due vrijeme
poigrava se njima sluaj.
Jo nespreman sasvim
pretvorit se za njih u sudbinu.
Zbliavao ih i udaljavao,
trao im u susret
i priguujui hihot
odskakivao u stranu.
103
Bili su znakovi, signali
to onda ako neitki.
Moda prije tri godine
ili u proli utorak
neki listi preletio je
s ramena na rame?
Bilo je neto isputeno i podignuto.
Ko zna, da nije lopta
u cestarima djetinjstva.
Bile su kvake i zvona,
na kojima se nekad
dodir slagao na dodir.
Kovezi jedan do drugog u garderobi
Bio je moda jedne noi isti san,
odmah po buenju izbrisan.
Jer svaki poetak
samo je nastavak,
a knjiga dogaaja
uvijek na polovini otvorena.
104
DANA 16. MAJA
1973. GODINE
Jedan od mnogih datuma
koji mi vie ne govore nita.
Kamo sam toga dana ila,
to radila - ne znam.
Da se u blizini dogodio zloin
- ne bih imala alibi.
Sunce zasijalo i zalo
izvan moje panje.
Zemlja se okrenula
bez opaske u notesu.
Lake bi mi bilo misliti,
da sam umrla na kratko,
nego to da se niega ne sjeam,
mada sam ivjela neprekidno.
Nisam valjda bila duh,
disala sam, jela,
(lagala korake
koji su se mogli uti,
a tragovi mojih prstiju
morali su ostati na kvakama.
Odraz moj ukazivao se u zrcalu.
Imala sam na sebi neto u nekoj boji.
Nekoliko ljudi vidjelo me zacijelo.
105
DANA 16. MAJA
1973. GODINE
Jedan od mnogih datuma
koji mi vie ne govore nita.
Kamo sam toga dana ila,
to radila - ne znam.
Da se u blizini dogodio zloin
- ne bih imala alibi.
Sunce zasijalo i zalo
izvan moje panje.
Zemlja se okrenula
bez opaske u notesu.
Lake bi mi bilo misliti,
da sam umrla na kratko,
nego to da se niega ne sjeam,
mada sam ivjela neprekidno.
Nisam valjda bila duh,
disala sam, jela,
slagala korake
koji su se mogli uti,
a tragovi mojih prstiju
morali su ostati na kvakama.
Odraz moj ukazivao se u zrcalu.
Imala sam na sebi neto u nekoj boji.
Nekoliko ljudi vidjelo me zacijelo.
105
Moda sam toga dana
nala stvar ranije izgubljenu.
Moda sam izgubila onu naenu poslije.
Ispunjavali me osjeanja i dojmovi.
Sada to je sve
poput zrna na vjetru.
Gdje sam se unirala,
gdje ukopala -
to je ak dobar vic
tako sama sebi nestati s oiju.
Lupam glavom -
moda neto u njenim granama
uspavano godinama
iskoi sa umom.
Ne.
Oito previe traim,
jer, ak jednu sekundu.
106
MODA TO SVE
Moda to sve
zbiva se u laboratoriju?
Pod jednom lampom danju
i milijardama nou?
Moda smo narataj probni?
Presipani iz posude u posudu,
protresani u retortama,
promatrani neim veim od oka,
svakog posebno
uhvate na kraju tipaljkama?
Moda drugaije:
nikakve intervencije?
Promjene dolaze same
u skladu s planom?
Igla na grafikonu crta pomalo
predviene cikcake?
Moda kao dosad niega u nama zanimljivog
Kontrolni monitori ukljuivani su rijetko?
Samo kad je rat i to onaj veliki,
neki uzleti iznad majice Zemlje,
ili znaajne seobe od take A do B?
107
Moda suprotno:
naslauju se tamo iskljuivo u epizodama?
Eno, djevojica na velikom ekranu
priiva si dugme na rukavu.
Senzori zvrckaju,
Osoblje se jati.
Ah, kakvo bience
sa srdacem to u njojzi kuca!
Kakva zahvalna panja
za provlaenje konca!
Neko vie ushieno:
Obavijestiti efa,
neka doe i sam osmotri!
108
KOMEDIJICE
Ako su aneli,
ne itaju valjda
nae romane
0 iznevjerenim nadama.
Bojim se - na alost -
ni nae pjesme
pune zamjerki na svijet.
Krici i grevi
naih kazalinih komada
moraju ih - pretpostavljam -
initi nestrpljivima.
U pauzama od poslova svojih
aneoskih ili neljudskih
gledaju radije
nae komedijice
iz doba nijemog filma.
Vie od naricatelja
to odjeu svoju deru
i krguu zubima
cijene - mislim -
onog jadnika
koji hvata za vlasulju davljenika
ili od gladi prodire
vlastite pertle.
109
Od pasa nagore poprsje i stremljenja,
a nanie isprepadani mi
u nogavicama hlaa.
O da,
to ih mora iskreno zabavljati.
Gonjenje u krug
pretvara se u bjekstvo od onoga koji bj
Svjetlo u tunelu
ispada da je tigrovo oko.
Sto katastrofa
je sto utjenih salta
iznad stotinu provalija.
Ako su aneli,
treba im - nadam se -
doprijeti do svijesti
ta na uasu zaljuljana veselost
koja ne vie ak u pomo, u pomo,
jer sve se dogaa u tiini.
Odvaujem se pretpostaviti,
da pljeu krilima,
a iz oiju im teku suze
barem smijeha.
110
NIEG DAROVANOG
Nieg darovanog, sve posueno.
Tonem u dugovima preko glave.
Bit u primorana sobom
platiti za sebe,
za ivot dati ivot.
Tako je to ve udeeno,
da je sve za vraanje
i jetra za vraanje
i svaki prst posebno.
Prekasno je za raskid uvjeta ugovora.
Dugovi e biti svueni s mene
zajedno s koom.
Idem po svijetu
u mnotvu ostalih dunika.
Jedne optereuje
isplata krila.
Drugi, htjeli ne htjeli,
razduit e se od lia.
Na strani Duguje
svaka je estica naa.
Ni jednu trepavicu, peteljku
ne moemo zadrati zauvijek.
Spisak je precizan
i tako izgleda,
da nam je ostati s niim.
111
Ne mogu se sjetiti
gdje, kada i zato sam
dozvolila sebi otvoriti
taj raun.
Protest protiv njega
zovemo duom.
I to je jedino
ega nema na spisku.
VERZIJA DOGAAJA
Ako nam je bilo dozvoljeno birati:
premiljali smo valjda dugo.
Predloena tijela bila su neudobna
i habala su se brzo.
Gadili nam se
naini utoljavanja gladi,
odbijalo
nasljeivanje osobina bez nae volje
i tiranija lijezda.
Svijet, u kojem nam se valjalo nai,
bio je u neprekidnom raspadu.
Bjesnile su na njemu posljedice uzroka.
Iz datih nam na uvid
pojedinanih sudbina
odbacili smo veinu
s tugom i uasom.
Nametala su se takva, na primjer, pitanja
je li vrijedno u bolovima roditi
mrtvo dijete
i emu biti mornarom
koji doploviti nee.
Pristajali smo na smrt,
ali ne u svakom obliju.
113
Privlaila nas je ljubav,
dobro, ali ljubav,
koja ispunjava obeanja.
Od sluenja umjetnosti
odvraali su na
podjednako proizvoljnost ocjena
koliko i tronost remek-djela.
Svako je htio imati domovinu bez susjeda
i proivjeti ivot
u pauzi izmeu ratova.
Niko od nas nije htio uzimati vlast
niti joj podlijegati,
niko nije htio biti rtvom
svojih i tuih tlapnja,
nije bilo dragovoljaca
za masovke, povorke
a jo manje za plemena to nestaju
- bez ega, ipak, povijest
ni na koji nain ne bi mogla tei
kroz predviena stoljea.
U meuvremenu veliki broj
svjetlucavih zvijezda
ugasio se i ohladio.
Bio je krajnji as za odluku.
114
Uz velike ograde
javili su se napokon kandidati
za neke istraivae i ozdravitelje,
za nekoliko filozofa bez slave,
za nekoliko bezimenih vrtlara,
tukmajstora i muzikanata
- iako zbog nedostatka drugih prijava
ak ni ti ivoti
ispunit se ne bi mogli.
Trebalo je jo jednom
cijelu stvar promisliti.
Bila nam je predloena
ponuda za putovanje,
s kojeg emo se i tako vratiti
brzo i sigurno.
Boravak izvan vjenosti,
ma koliko da je jednokratan
i nesvjestan utjecaja
mogao se vie nikad ne ponoviti.
Obuzele su nas sumnje
da li, znajui sve od poetka,
znamo uistinu sve.
115
Da li je tako preuranjen izbor
ikakav izbor
i zar ne bi bolje bilo
predati ga zaboravu,
a ako treba birati
- onda birati tamo.
Pogledali smo na Zemlju.
ivjeli su na njoj neki hazarderi.
Rijetko rastinje
dralo se kamenja
s lakomislenim uvjerenjem,
da ga vjetar iupati nee.
Nevelika ivotinja
verala se iz jame
sa zauujuim naporom i nadom.
Izgledali smo sebi odve oprezni,
sitniavi i smijeni.
Uostalom, ubrzo poeli smo se rasipati.
Najnestrpljiviji negdje su nam se djenuli.
Pohrlili su u prvu vatru
- da, to je bilo jasno.
Raspaljivali su je lasno
na strmoj obali stvarne rijeke.
Neki su ak
poeli se vraati.
Ali ne na nau stranu.
I kao da je neto dobijeno? nosei?
116
VELIKA SREA
Velika je srea
ne znati tano
na kakvom se svijetu ivi.
Trebalo bi za to
postojati vrlo dugo,
bezuvjetno due
nego postoji on.
Barem radi usporedbe
upoznati druge svjetove.
Izdii se iznad tijela,
koje nita tako dobro ne umije
kao sputavati
i stvarati tekoe.
Za dobrobit pokusa,
jasnou slike
i krajnjih rezultata
vinuti se iznad vremena,
u kojem to sve hita i vrtloi se.
Iz te perspektive
pozdravljeni budite zauvijek
pojedinosti i epizode.
117
Brojanje dana u tjednu
moralo bi se initi
radnjom bez smisla,
ubacivanje pisma u krinju
ispadom glupe mladosti,
natpis "Ne gazi travu"
natpisom ludim.
118
TRI NAJUDNIJE RIJEI
Kada izgovaram rije Budunost,
prvi slog ve odlazi u prolost.
Kada izgovaram rije Tiina,
nitim je.
Kada izgovaram rije Nita,
stvaram neto emu nema mjesta ni u kakvu nebitku.
119
PODRHTAVANJE
Jesam koja jesam.
Nepojamni primjerak
kao i svaki primjerak.
Drugi preci mogli su, dapae, biti moji,
i odmah bih iz drugog gnijezda
poletjela,
odmah ispod drugog panja
izmilila u ljuturi.
U garderobi prirode
kostima je mnogo.
Kostim pauka, galeba, poljskog mia.
Svaki odmah pristaje kao saliven
i noen je posluno
sve dok se ne podere.
Ja takoer nisam birala,
ali se ne alim.
Mogla sam biti neko
puno manje osoben.
Neko iz jata, mravinjaka, zujeeg roja,
djeli krajolika iban vjetrom.
Neko mnogo manje sretan,
uzgajan za bundu,
za blagdanji stol,
neto to pliva pod stakalcetom.
Drvo svezano za zemlju,
kojemu se pribliava poar.
120
Vlat koju gazi
tok nerazumljivih dogaaja.
Tip ispod tamne zvijezde
koja za druge svijetli.
A to kad bih u ljudima budila strah,
ili samo odvratnost,
ili samo samilost.
Kad bih se rodila
ne u tome, u kome treba, plemenu
i zatvarali se preda mnom putovi?
Sudbina je bila prema meni
barem do sada milostiva.
Moglo mi je ne biti dato
sjeanje na dobre trenutke.
Mogla mi je biti oduzeta
sklonost ka poreenju.
Mogla sam biti sobom - ali bez uenja,
a to bi znailo,
da sam neko sasvim drugi.
121
RAZGOVOR S KAMENOM
Kucam na vrata kamena.
- To sam ja, pusti me.
Hou da uem u tvoju unutranjost,
da pogledam uokolo,
da te upijem kao dah.
- Odlazi! - kae kamen -
vrsto sam zatvoren.
ak razbijeni na komade
biemo vrsto zatvoreni.
ak smrvljeni u prah
neemo nikoga pustiti.
Kucam na vrata kamena.
- To sam ja, pusti me.
Dolazim iz iste radoznalosti.
Za nju je ivot jedina prilika.
elim da proem tvojim dvorcem,
zatim da posjetim list i kaplju vode.
Malo vremena imam za to.
Moja smrtnost mora te uzbuditi.
- Ja sam od kamena - kae kamen -
i svakako moram sauvati ozbiljnost.
Odlazi odavde,
nemam miie smijeha.
122
Kucam na vrata kamena.
- To sam ja, pusti me.
ula sam da su u tebi velike prazne sale,
neviene, neopisivo lijepe,
gluhe, bez eha bilo ijih koraka.
Priznaj da i sam malo o tome zna.
- Velike i prazne sale - kae kamen -
ali u njima nema mjesta.
Lijepe su, moda, ali izvan ukusa
tvojih jadnih ula.
Moe me upoznati, poznavati me nee
nikad,
itavom povrinom okreem se prema tebi,
a itavom unutranjou na drugu stranu.
Kucam na vrata kamena.
- To sam ja, pusti me.
Ne traim u tebi utoite za vjenost.
Nisam nesrena.
Nisam beskunik.
Moj svijet je vrijedan povratka.
Ui u i izai praznih ruku.
A kao dokaz da sam stvarno bila
neu dati nita osim rijei
kojima niko ne vjeruje.
123
- Nee ui - kae kamen -
Nema ulo uea.
Nijedno ulo ne moe ti zamijeniti
ulo uea.
ak i pogled izotren do svevidenja
ne vrijedi ti nita bez ula uea.
Nee ui, ima jedva zrno toga ula.
Jedva njegov zaetak, uobrazilju.
Kucam na vrata kamena.
- To sam ja, pusti me.
Ne mogu ekati dvije hiljade vi jekova
da udem pod tvoj krov.
- Ako mi ne vjeruje - kae kamen -
obrati se listu, rei e ti to i ja.
Kapi vode, rei e ti to i list.
Konano, pitaj vlas sa sopstvene glave.
Smijeh me obuzima, smijeh, neobuzdani smijeh,
kojim se smijati ne smijem.
Kucam na vrata kamena.
- To sam ja, pusti me.
- Nemam vrata - kae kamen.
124
KRATAK IVOT
NAIH PREDAKA
Malo ih je doivjelo tridesetu.
Starost je bila privilegija kamenja
i drvea.
Djetinjstvo je trajalo koliko i
tenatvo vukova.
Trebalo je uriti, stii za ivotom
im sunce zae,
im prvi snijeg padne.
Tridesetogodinji roditelji djece,
etvorogodinji tragai ptijih gnijezda u trsci,
dvadesetogodinji voditelji lavova -
tek to su bili - ve ih nema.
Konci beskonanosti srastali su brzo.
Vjetice su vakale arolije
jo svim zubima mladosti.
Pred oevim okom sazrijevao je sin.
Pod djedovim onim dupljama rastao je unuk.
Uostalom, nisu brojali godine.
Brojali su sjeiva, lonce, kolibe, sjekire.
as tako izdaan za bive zvijezde na nebu,
pruao je ruku k njima gotovo praznu
i brzo je povlaio, kao da je alio.
Jo korak, jo dva
uz bljetavu rijeku,
to iz tame dotie i u tami nestaje.
125
Nije bilo ni trena za gubljenje,
pitanja za odlaganje i kasnih objanjenja,
ako nisu na vrijeme data.
Mudrost nije mogla ekati sijedu glavu.
Morala je vidjeti jasno, im postane jasno,
i svaki glas uti im se razlegne.
Dobro i zlo -
znali su o njemu malo, ali sve:
kada zlo trijumfuje, dobro se pritaji;
kad se dobro pojavi, zlo eka skriveno.
Ni jedno ni drugo ne moe se svladati,
niti pomai na nepovratnu udaljenost.
Zato, kad je radost onda s primjesom briga,
kad je oaj, nikad bez tihe nade.
ivot, makar i dug, uvijek je bio kratak.
Suvie kratak da bi mu se neto dodalo.
126
DJECA EPOHE
Mi smo djeca epohe,
epoha je politika.
Sve tvoje, nae, vae
dnevne stvari, none stvari,
to su stvari politike.
Hoe ili nee,
tvoji geni imaju politiku prolost,
koa odsjaj politiki,
oi aspekt politiki.
to govori ima rezonancu,
o emu uti ima izgovor
ovako ili onako politiki.
ak i kad eta umom
ini politike korake
na politikom tlu.
Pjesme apolitike takode su politike,
a gore svijetli mjesec
objekt ne vie mjeseev.
Biti ili ne biti, to je pitanje.
Kakvo pitanje, odgovori ljubavi?
Pitanje politiko.
Ne mora biti ak ni ljudski stvor,
da bi dobio politiko znaenje.
Dovoljno je da bude sirova nafta,
integralna hrana ili sekundarna sirovina.
127
Ili stol za sjednice, o iji se oblik
svaalo mjesecima:
za kakvim odluivati o ivotu i smrti,
okruglim ili kvadratnim?
Za to vrijeme ginuli su ljudi,
skapavale ivotinje,
gorjeli domovi
i zarastaa polja,
kao u epohama izumrlim
i manje politikim.
128
KRAJ VIJEKA
Trebalo je da bude bolji od minulih
na XX vijek.
To vie nee stii da dokae,
godine su mu odbrojane,
korak nesiguran,
dah kratak.
Ve se suvie toga dogodilo
to nije trebalo,
a to to je trebalo biti,
nije se dogodilo.
Trebalo je biti vedro
i sreno, izmeu ostaloga.
Strah je trebao napustiti gore i doline,
istina bre od lai
da stigne do cilja.
Nekoliko nesrea
nije se trebalo dogoditi,
na primjer rat
i glad, i tako dalje.
Trebalo je da bude potivana
nezatienost nezatienih,
povjerenje i tome slino.
129
Ko se htio radovati svijetu
taj stoji pred
neispunjenim zadatkom.
Glupost nije smijena.
Mudrost nije vesela.
Nada,
to vie nije ta mlada djevojka,
et caetera, naalost.
Bog je napokon trebao povjerovati
u ovjeka,
dobrog i jakog,
ali dobar i jak -
to je jo uvijek dvoje ljudi.
Kako ivjeti - pitao me u pismu neko
koga sam ja namjeravala
pitati to isto.
Opet i tako uvijek,
to se vidi iz gornjega,
nema hitnijih pitanja
od pitanja naivnih.
130
Wisawa SZYMBORSKA
GOVOR O POEZIJI
V
jerovatno je u govoru prva reenica uvijek najtea.
Nju sam , dakle, ve izrekla. Ali osjeam da e i
naredne reenice biti teke, trea, esta, deseta, sve do
posljednje, zato to treba da govorim o poeziji. O toj
temi rijetko se ispovijedam, gotovo nikada. I uvijek me
pratilo uvjerenje da to ne inim najbolje. Zato moje
izlaganje nee biti suvie dugo. Svako nesavrenstvo
lake se podnosi, ako se daje u malim dozama.
Dananji pjesnik je skeptian i podozriv ak - a moda
prije svega- prema samome sebi. Nerado javno prizna-
je da je pjesnik - kao da se toga pomalo stidi. Ali u
naoj bunoj epohi mnogo lake je priznati vlastite
nedostatke, samo ako se predstave efektno, a mnogo
tee vrline, jer su dublje skrivene i sam ovjek u njih
ne vjeruje potpuno... U raznim anketama ili u raz-
govorima sa sluajnim ljudima, kada pjesnik konano
ipak mora da saopi svoje zanimanje, on uopteno
kae "literat" ili nabraja dodatna zanimanja kojima se
bavi. Saznanje da imaju posla sa pjesnikom urednici
ili saputnici u autobusu primaju s nedoumicom i
uznemirenjem. Pretpostavljam da i filozof pobuduje
slinu zabrinutost. On je ipak u boljem poloaju, jer
najee ima mogunost ukraavanja svoje profesije
nekom naunom titulom. Profesor filozofije - to ve
zvui mnogo ozbiljnije.
Ipak, nema profesora poezije. To bi , tavie, znailo da
je to posao koji zahtijeva specijalistike studije, regu-
larno polaganje ispita, teoretske rasprave obogaene
132
bibliografijom i napomenama, te napokon i sveanos-
ti dobijanja diploma. A to bi nadalje znailo da, ako se
eli biti pjesnik, nisu dovoljni listovi papira makar
ispisani najdivnijim stihovima - neophodan je, i to
prije svega, nakakav papir sa peatom. Sjetimo se da je
upravo na takvoj osnovi osuen na izgnanstvo ponos
ruske poezije, kasniji Nobelovac Josif Brodski. Smatrali
su ga "parazitom", zato to nije imao slubenu potvr-
du da mu je slobodno da bude pjesnik...
Prije nekoliko godina imala sam ast i radost da ga
lino upoznam. Primijetila sam da je on jedini meu
svim pjesnicima koje sam poznavala volio za sebe rei
da je "pjesnik". Izgovarao je tu rije bez unutranjih
otpora, ak sa nekom izazivakom slobodom. Mislim
da je to zbog sjeanja na brutalna ponienja kakva je
doivio u mladosti. U srenim zemljama, gdje se ljuds-
ki ponos ne naruava tako lako, pjesnici doista ele da
budu objavljivani, itani i shvaeni, ali ne ine nita ili
vrlo malo da se svakodnevno razlikuju od ostalih ljudi.
A jo nedavno, u prvim desetljeima naega vijeka, pjes-
nici su voljeli da okiraju odabranom odjeom i eks-
centrinim ponaanjem. Ipak je to uvijek bio prizor za
javnu upotrebu. Dolazio je trenutak kada je pjesnik zat-
varao vrata za sobom, skidao sa sebe sve te pelerine,
nakite i druge poetine dodatke i ostajao u tiini, u
oekivanju samoga sebe, nad jo neispisanim listom
papira. Jer, zaista samo to se rauna.
Karakteristina stvar. Neprekidno se proizvodi veoma
mnogo biografskih filmova o velikim naunicima i
velikim umjetnicima. Zadatak ambicioznijih reditelja
je da to vjernije predstave stvaralaki proces, koji je u
konanom rezultatu dovodio do vanih naunih
otkria ili nastajanja najslavnijih djela umjetnosti.
133
Mogue je s kakvim - takvim uspjehom pokazati rad
nekih naunika: laboratorije, razliiti ureaji, meha-
nizmi u pokretu u stanju su za izvjesno vrijeme
zadrati panju gledalaca. Uz to, veoma dramatini
bivaju trenuci nesigurnosti ili eksperimenti, ponavljani
hiljaditi put, samo s malom modifikacijom, ipak uspi-
jevaju. Mogu biti gledljivi filmovi o slikarima - mogu
se otvoriti sve faze nastajanja slike, od poetne crte do
posljednjeg doticaja kista. Filmovi o kompozitorima
ispunjeni su muzikom - od prvih taktova koje stva-
ralac uje u sebi, sve do zrele forme djela raspisanog za
instrumente. Sve je to i dalje naivno i ne govori nita
o onom udnom stanju duha, popularno zvanom
nadahnue, ali se bar ima ta gledati i ima ta uti.
Najgore je s pjesnicima. Njihov rad je beznadeno
nefotogenian. ovjek sjedi za stolom ili lei na
kauu, bulji nepokretnim pogledom u zid ili plafon,
s vremena na vrijeme napie sedam redaka, od kojih
jedan precrta nakon petnaest minuta i opet proe sat
u kojem se nita ne dogaa... Koji bi gledalac izdrao
neto slino?
Govor Vislave IMBORSKE
pred Nobelovom akademijom u tokholmu 7.12.1996.
134
NAPOMENA
Izbor pjesama za ovu knjigu sainjen je prema izdanju
"Wybr wierszy" /Pastwowy Instytut Wydawniczy,
Warszawa, 1979, wydanie drugie/, ali je dopunjeno i pjes-
mama iz zbirki "Wszelki wypadek", /1972/, "Wielka
liczba" /1976/, "Ludzie na mocie" /1986/ i "Koniec i
pocztek" /1993/, koje nisu ule u pomenuto izdanje.
Pjesme su najveim dijelom uvrtene kronolokim
redom.
S..
135
SADRAJ
SMILJAM SVIJET /S. anti/ 7
ZALJUBLJENI /S. anti/ 9
KLJU /S. anti/ 10
MALI OGLASI /S. anti/ 11
CIRKUSKE IVOTINJE /S. anti/ 13
PRIJATELJIMA /S. anti/ 14
REHABILITACIJA /S. anti/ 15
DVA MAJMUNA BRUEGLA /S. anti/ 17
SAN LJETNE NOI /S. anti/ 18
ATLANTIDA /S. anti/ 19
S NEOBAVLJENOG
POHODA NA HIMALAJE /S. anti/ 21
NITA DVA PUTA /M. Trumi/ 23
BUFFO/M. Trumi/ 25
MUZEJ /S. anti/ 27
OSTATAK /S. anti/ 28
RIJEI /S. anti/ 29
IZNENADNI SUSRET /S. anti/ 30
LOGOR GLADI KOD JASLA /S. anti/ 31
AUTORSKA VEER /M. Trumi/ 33
EPITAF /M. Trumi/ 34
*** /S. anti/ 35
NA BABILONSKOJ KULI /S. anti/ 37
U RIJECI HERAKLITOVOJ /S. anti/ 38
RADOST PISANJA /S. anti/ 39
STANICA /S. anti/ 41
SPISAK STANOVNIKA /S. anti/ 43
MONOLOG ZA KASANDRU /S. anti/ 45
PIETA /S. anti/ 47
FILM - GODINE EZDESETE /S. anti/ 48
IZVJETAJ IZ BOLNICE /S. anti/ 49
PEINA /S. anti/ 50
136
SKELET GUTERA /S. anti/ 52
FOTOGRAFIJA MASE /S. anti/ 54
SVAKI SLUAJ /S. anti/ 56
UTISCI IZ TEATRA /S. anti/ 57
OTKRIE/S. anti/ 59
GOVOR U BIROU ZA
NAENE STVARI /S. anti/ 61
POHVALA SNOVA /S. anti/ 62
SRENA LJUBAV /S. anti/ 64
VELIKI BROJ /S. anti/ 66
ZAHVALNOST /S. anti/ 68
OSMIJESI /M. Trumi/ 70
POHVALA SESTRE /S. anti/ 71
SOBA SAMOUBICE /S. anti/ 72
POHVALA LOEM
MILJENJU O SEBI /M. Trumi/ 73
IVOT NA LICU MJESTA /S. anti/ 74
UTOPIJA /M. Trumi/ 76
POGREB /S. anti/ 78
VIAK /S. anti/ 80
NEBO /M. Trumi/ 82
MOE I BEZ NASLOVA /M. Trumi/ 84
NEKI VOLE POEZIJU /M. Trumi/ 86
KRAJ I POETAK /M. Trumi/ 87
MRNJA /M. Trumi/ 89
STVARNOST ZAHTIJEVA/M. Trumi/ 91
JAVA /M. Trumi/ 93
ELEGIJSKA BILANCA /M. Trumi/ 95
MAKA U PRAZNOM STANU /M. Trumi/ 97
OPROTAJ OD VIDIKA /M. Trumi/ 99
SEANSA /M. Trumi/ 101
LJUBAV NA PRVI POGLED /M. Trumi/ 103
137
DANA 16. MAJA 1973. GODINE /M. Trumi/ 105
MODA TO SVE /M. Trumi/ 107
KOMEDIJICE /M. Trumi/ 109
NIEG DAROVANOG /M. Trumi/ 111
VERZIJA DOGAAJA /M. Trumi/ 113
VELIKA SREA /M. Trumi/ 117
TRI NAJUDNIJE RIJEI /M. Trumi/ 119
PODRHTAVANJE /M. Trumi/ 120
RAZGOVOR S KAMENOM /S. anti/ 122
KRATAK IVOT NAIH PREDAKA /S. anti/ 125
DJECA EPOHE /S. anti/ 127
KRAJ VIJEKA /S. anti/ 129
Wisawa SZYMBORSKA - GOVOR O POEZIJI 132
NAPOMENA 135
138
Design i DTP
Srdan Duki, Branko R. Ili i Damir agolj
Fotoliti
Studio FLa
Likovno rjeenje omota
Addis Fejzi & Studio FLa
Izdavako-tehnika realizacija
Muhamed Curovac
Korektura
Sanja uki
tampa
Tiskarna Mladinska knjiga Ljubljana
Tira: 1000 primjeraka
Knjiga je objavljena povodom POLJSKIH DANA
U SARAJEVU aprila 1997 uz pomo Izdavake kue
WYDAWNICTWA SZKOLNE I PEDAGOGICZNE iz Varave
i Soro fondacije - Fond otvoreno drutvo BiH
Prema miljenju Ministarstva nauke, kulture i sporta F BiH,
broj 08227-4/96 izdanja asopisa Lica osloboena su
plaanja poreza na promet