Naslov originala:

Sren Kierkegaard
ENTEN ELLER
Forforerens Dabog
Kbenhaven, 1843.
Sren Kierkegaard
DNEVNIK
ZAVODNIKA
Iz Dnevnika"
Prevod i pogovor
Danko Grli
BEOGRADSKI IZDAVACKO-GRAFICKI ZAVOD
Beograd 1975.
Korice
Dragan Lubarda
Zar je jedino um krten?
Zar su strasti bezbolne?
Iz posvema linih razloga uisto sad prenosim onaj
prijepis, koji sam tada ispisao uzburkana srca i u naj-
veoj urbi. Pa ipak, moram priznati, da jedva savla-
ujem strah, koji me u ovom trenu obuhvaa. Pro-
ivljavam jo jednom uase onih sati i grinju savjesti,
koju ne mogu uutkati ak ni tada, kad sebi predo-
ujem, da je ona ladica ipak bila otvorena.
Nije bio zakljuao svoj pisai stol, sasvim protiv
svoga obiaja. Ladica je bila izvuena. Bilo je u njoj
mnotvo papira, a odozgo je leala neka knjiga u veli-
kom etvrtformatu, koja je nosila rukom pisani naslov
Comentarius perpetuus IV. Ne bih se osjeao ponuka-
nim da otvorim tu knjigu ili bih se barem othrvao
iskuenju da nije taj udnovati naslov potaknuo mo-
ju radoznalost.
No ne, neu sebe u to uvjeravati. Svakako, naslov
je bio udnovat, ali on je bio pobudio moju paljivost,
tek kad sam letiminim pogledom razabrao, to je na
papirima bilo zapisano. Bili su to prikazi erotskih si-
tuacija, biljeke o ljubavnim odnosima i nacrti za pi-
sma, koji su na prvi pogled mogli izgledati kao skice,
ali su se kasnije pokazali kao umjetnika djela rijetke
profinjenosti.
Danas poznajem lukavo srce toga pokvarenog o-
vjeka, pa kada se danas prenesem u onaj poloaj, kada
odjednom sagledam sva lukavstva pretvaranja i kad
5
ponovo stanem pred onaj pisai stol tada mi se ini,
da sliim nekom policijskom agentu, koji je, prodri-
jevi u sobu nekog krivotvoritelja, otkljuao njegovu
ladicu i sada na razbacanim listovima, koji naokolo
lee, nalazi pribiljeke, neki ornamenat, neki potpis
ili rijei, koje su se otisnule na bugaici. Agent sve to
zadovoljno promatra; on zna, da je zloinca zatekao,
ali istovremeno se mora diviti lukavstvu i marljivosti
onog, pred ijim se tragovima nalazi. Tada, dodue, ni-
sam sve to shvatio, za policijskog agenta nedostajala
mi je svaka izvjebanost u pronalaenju tragova, pa i
svako pravo. Ono, to sam uinio, bilo je sasvim nedo-
pustivo, i ja sam to znao i odvie dobro. No u tom
trenu nisam nita mislio, kao to je to u takvim sluaje-
vima najee. Kada se doivi neto snano potrebno
je dulje vrijeme, dok se hladno rasuivanje oslobodi
ukoenosti i poe prema nepoznatom tuincu, da bi ga
istrailo i prozrelo. Dobro uvjebana sposobnost razmi-
ljanja zna se brzo snai, slina nekom pisaru u ure-
du za putnice, vrlo je vjeta da prepoznaje najudno-
vatije likove, nita je ne moe iznenaditi. No premda
sam razborit ovjek, tada se u prvom trenutku nisam
mogao svladati. Sjeam se samo, da sam problijedio,
da sam se gotovo onesvijestio te da sam stoga bio u
veliku strahu.
Da je odjednom uao i naao me onesvijeenog
s njegovom ladicom u ruci! No upravo loa savjest
ini ivot zanimljivim.
Nije me ba naslov toliko zapanjio; sudei po tom
naslovu knjiga nije trebala da sadri drugo doli izvode
iz proitanog; to je i bilo donekle vjerojatno, jer je on
bio marljiv i dobro naitan. No, ta knjiga sadravala
je sasvim neto drugo, bio je to dnevnik, voen sa
pomnom briljivou. A im sam samo neto iz njega
proitao, postalo mi je jasno, da je naslov bio ukusno
i s duhom izabran.
On odgovara zaista izvanredno sadraju knjige.
Pisac je sebi postavio zadatak, da ivi pjesniki.
Imao je visoko razvijeni organ, da iznalazi ono zanim-
ljivo i gdje bi to naao, znao je svoje doivljaje pjes-
niki oblikovati. Tako nije njegov dnevnik u doslov-
6
nom smislu toan, nema tu naprosto neke prie, on
ne govori u indikativima, ve, tako rei, u konjuktivima.
Sigurno je, da je mnogo toga napisano, poto se ve
odavno odigralo, ali usprkos tome prikazivanje je vrlo
ivo, i sve se odigrava upravo neposredno pred nama.
No bilo bi promaeno iz toga zakljuiti, da je pisac
imao literarnih namjera. Knjiga ima za nj sasvim pri-
vatno znaenje. U svakom sluaju, to nije knjievno
djelo, koje bi bilo namijenjeno tisku, a i svaki pojedini
njegov dio nedvojbeno pobija takvu pretpostavku.
Kako tada objasniti, da taj dnevnik ipak ima stro-
go literarni karakter? Odgovor moe biti samo ovaj:
onaj, koji ga je pisao, imao je literarni temperamenat,
nije bio tako bogat ili ako hoete tako duevno
siromaan, da bi mogao zbilju odvojiti od poezije.
Poetsko postaje tada samo neki viak, koji biva prido-
dan realnosti.
On ga prima u poetskim situacijama zbilje, da bi
ga ponovo ispoljio u pjesnikoj refleksiji. Uitak je bio
cilj itava njegova ivota pa nije teko prihvatiti,
da je i u tome nalazio uitka. Bit e, da je najprije lino
uivao u estetskom, a potom estetski u linosti. Tako
se objanjava dvoznanost njegova literarnog stava,
koja je odgovarala njegovu cjelokupnom nainu ivo-
ta. Kao to se u kazalitu iza scene nasluuje druga,
zamagljena zbilja, tako postoji i u pozadini svijeta, u
kojem ivimo, druga, njenija zbilja, koja nije vezana
zakonima sile tee neki svijet vie realnosti, no to
je na. Mnogi ljudi, koji tijelom borave u ovom svijetu,
nisu u njemu zaviajni, nego u onom drugom; nikada
ih zbilja sasvim ne proima, uvijek iznova izbjegnu nje-
nu zahvatu to bi se isto tako dobro moglo nazvati
nekom vrsti zdravlja kao i bolesti. Svakako, da je i on
bio jedan od tih ljudi on, koga sam znao, a da ga
zapravo nisam poznavao. Nije pripadao zbilji, a ipak
je u njoj djelovao, uvijek ju je traio; i kad god mu se
inilo, da ju je dohvatio, ve ju je nadmaio. Nije ga
rukovodilo dobro, ali ja jo ni sada ne bih htio tvrditi,
da je bio zao. Njegova bolest bila je neka exacerbatio
cerebri, neka vrst mozgove prenapetosti. Nekom pre-
7
nadraenom duhu realnost ne moe ili moe samo
na tren dovesti dovoljno grae.
Realnost mu nije predmet suvie velikog napora,
njegova bolest nije slabost, ve suviak snage. im mu
zbilja nije vie davala impulse, dospio je do bezgra-
ninosti. To je bilo, valjda, ono to se na njemu moglo
initi zlim. Samo u tome, to je bio sam toga svijestan,
mogu da otkrijem neto poput grijeha.
Poznavao sam djevojku, o kojoj se veinom govori
u dnevniku. Ime Cordelia je pravo, samo to se nije
zvala Cordelia Wahl, a iz toga zakljuujem, da je
uglavnom ostavio svojim licima imena, ali im je, iz
razumljivih razloga, izmijenio prezimena. Ne znam, da
li je zaveo i druge djevojke, ali nalazim u njegovim bi-
ljekama nagovjetaje, iz kojih se to moe zakljuiti.
Za njega je karakteristino, da se nije sluio uvijek
istom metodom, bio je upravo suvie duhovit za zavod-
nika u obinom smislu rijei. Iz njegova dnevnika ta-
koer proizlazi, da je katkada sebi stavljao sasvim svo-
jevoljne ciljeve, recimo da ulovi neki pogled ili pozdrav
i da u takvim situacijama nikada nije prelazio taj cilj:
ba postizanje njegove namjere prualo mu je najvii
uitak. Njegov talenat mu je pomogao da privue neku
djevojku i da je vee uza se; esto mu je to bilo do-
voljno, i tada ne bi vie nita poduzimao, da uiva u
posjedu, koji je postigao. Mogu sebi predstaviti kako
je dovodio djevojke do te toke, kad nije vie mogao
sumnjati, da mu ne bi dale sve; kad bi doao tako da-
leko, odjednom bi prekidao, a da se ne bi vezao, ni re-
kao odlunu rije.
A ishod bi bio ipak isti, nesretnica, koja je postala
rtvom takvog eksperimenta, mora osjeati dvostruko
okrutnim, da se njena posljednja pripravnost nema na
ta pozivati; njeni osjeaji zapliu se u nerazmrsivo
klupko, ona se koleba izmeu predbacivanja i oprata-
nja, a kako taj odnos nije zapravo postao zbiljom, to
ona jedva moe biti sigurna, da njen doivljaj nije bio
samo mata. Nikome se ne moe povjeriti, jer ne bi
znala, to da mu priopi. San se jo moe ispriati, ali
to to bi ona imala kazati nije san; no im hoe o tome
da govori, da priopi svoj jad, rasplinjuje se sve to
8
ona sama osjea ni u ta. Nitko to ne moe shvatiti,
ak ni ona, a ipak je to titi kao neka krivnja.
To je jedna sasvim posebna vrst prevarenih djevo-
jaka; nije to ona nesretnica, koja je izopena iz drutva
i koja se smatra odbaenom, jer takva osjea zdrav, ra-
zumljiv bol, i kada je srce prepuno, moe, ako hoe, da
se izbjesni ljubavlju ili mrnjom. No kod ove nae vrste
prevarene, nije nastala nikakva vanjska vidljiva pro-
mjena. Ona ivi i dalje kao to je i dosada ivjela, po-
tovanje prema njoj nije izgubljeno; a ipak ak ona
sama ne moe to rastumaiti ni drugima objasniti
ona je izmijenjena. Nije slomljena, kao to su to inae
zavedene, ali se, zaplaena, povukla u sebe, nepristu-
pana drugima, a sama sebi ipak strana.
A zavodnik? Kao to njegov put ne ostavlja traga
(ja bih to ovako izrazio: njegove noge opet odnose sa
sobom trag, koji su bile utisnule u zemlju), tako ni nje-
gova vjetina zavoenja ne trai vidljive rtve. On je
za obinog zavodnika suvie bespredmetan. On se sa-
mo od sluaja do sluaja zaodijeva nekim, tako rei,
parastatskim tijelom tada je sama ulnost. Ali ak
i u prii o Cordeliji stvari stoje tako, da bi on skoro
mogao rei, kako je on zaveden i katkada se moralo
ak i nesretnici initi, da je tako. Svagda je njegov trag
tako nejasan, da nijedan dokaz nije dovoljno valjan.
Ono individualno je kod njega samo prigodno; on se
pomlauje, zbacuje sa sebe individuum, kao stablo li-
e; lie vene.
A kako stoji sa misaonim svijetom toga ovjeka?
Vjerujem, da se netko, tko druge uvijek obmanjuje,
mora konano sam u sebi obmanuti. to bi, naime, bilo
drugo zavesti nekog u bludnju, do dovesti ga dotle, da
je u zabludi s obzirom na sebe sama. Podlo je krivo
uputiti putnika, koji je izgubio put, ali jo je gore ne-
kog toliko zaslijepiti, da sam zaluta. Zalutali se putnik
tjei time, to nalazi uvijek nove toke, koje podstiu
njegovu nadu u to, da e napokon ipak jo razabrati,
gdje se nalazi; ali tko je sam u sebi zalutao, kree se u
strogo ogranienom podruju ukrug i ne nalazi nikakav
izlaz, koliko god bio toga svijestan. Onaj, koji druge
vodi krivim putem, mora, mislim, i sam da je izgubio
9
put. Ne mogu sebi predstaviti nita munije od intri-
ganta, ija se savjest odjednom probudi, i ija se sva
otroumnost okree protiv njega samog. ta mu vrijedi
hiljadu skrovita njegova labirinta? Tu nalazi izlaz, za-
plaen uri k izvoru svijetla ali to mu se priinjalo
kao izlaz, samo je novi ulaz. Ne mora biti zloinac
suvie esto se dogaa, da postaje rtvom svoje intrige
a ipak ga pogaa stranija kazna negoli zloinca.
Muke kajanja nisu nita prema svijesnom ludilu luta-
nja. Meutim, i ta je kazna neki estetikum. Da, kad bih
upotrebio izraz probudila se njegova savjest, bila bi
ta fraza moda odvie moralistika. Savjest je samo
nadmona svijest, moda ga ne optuuje, jedino ga dri
budnim i ne dozvoljava mu ni trena poinka u njego-
voj neumornoj i besplodnoj jurnjavi. Nije ni pomjerio
pameu, jer misli, koje se u svojem mnotvu suprot-
stavljaju njegovu razmiljanju, nisu se jo ukrutile u
sterilne oblike vjenog ludila.
No, i jadna Cordelia ostaje bez poinka, moda mu
oprata, ali nema mira. Uznemiruju je sumnje. Zar nije
ona prekinula zaruke, zar ne snosi ona krivnju za svu
nevolju, zato to je njen ponos traio nemogue? Ona
se kaje; ali ni u takvom kajanju nema smirenja. Njene
je misli rjeavaju krivnje i prebacuju je na njega; ta
on ju je lukavo pridobio za svoj plan! Zatim mrzi, nje-
no srce se oslobaa time, to proklinje; ali ni u tome
ne moe nai mira. Iznova se bude predbacivanja. Ona,
sama grenica, ija krivnja nije nita manja, mrzila ga
je zato, to ju je obmanuo! Iskrsavaju uspomene, sjea
se doivljenih lijepih trenutaka, egzaltira se tim pre-
dodbama. Sada vie ne vidi u njemu zlotvora ni ple-
menitog ovjeka, nego i ona uiva estetski. Ona ga
shvaa nekom clair-voyance, koju pothranjuje njen
estetski osjeaj.
Moda je ovo najgore, to joj je nanio: probudio
je u njoj mnogoglasnu refleksiju, tako ju je preobra-
zio, da vie ne slua smjerno jedan glas, ve istovreme-
no slua koncert protivurjenih glasova.
Jednom mi je poslala pisamce, u kojem je upotre-
bila slijedei izraz: Bio je katkada toliko potpuno duh,
da sam se, kao ena, osjeala nemonom; onda je opet
10
bio toliko ulan, toliko sav strastan, da sam pred njim
drhtala. as je sa mnom ophodio kao s nekom stranom
osobom, as mi se potpuno povjeravao, ali, kad bih ga
zagrlila, iznenada bi se izmijenio, i ja sam drala u
svojim rukama oblak. Ve prije no to sam ga upozna-
la, ula sam za takav nain govora, ali tek on me nau-
io da to shvatim. Mislim na njega, dok se sluim tim
rijeima, a sve svoje misli mislim po njemu. Uvijek
sam voljela glazbu; on je bio neusporediv instrumenat,
neusporediv u rezonanci i irini tonaliteta; u njemu je
bilo mjesta za sve osjeaje i raspoloenja; nisu mu bile
nepoznate ni visine ni dubine; bio je kao vjetar, as je
ruio kao orkan, as je blago pirkao. Nikad nisam go-
vorila, a da moje rijei ne bi doprle do njega, a ipak
mogu isto tako rei, da nisu nikad prodrle do njega.
Nikad se nije moglo spoznati, kako su djelovale. Slua-
la sam tu glazbu sa neizrecivom tajanstvenom i blae-
nom strepnjom, koja je dolazila iz mene, a ipak nije
bila moja; bila je zanosna svojim uvijek novim harmo-
nijama.
Koliko je god straan njen udes, njegov je jo
grozniji. Kad god razmiljam o toj stvari, osjeam
strah kojeg se ne mogu rijeiti. Ovaj svijet snova, u ko-
jem se od asa do asa uplaeno ustukne od vlastite
sjene, prijeti mom mozgu. Hou da odvratim pogled,
ali ne mogu, prijetei i osvetoljubivo posie za mnom.
Kako udnovato! Sve je tajnovito, a zagonetnije od sve-
ga ini mi se ovo: znam za tu tajnu, iako nemam ni
pravo ni ovlatenje za to. Kako bih rado sve zaboravio!
Ve sam i razmiljao, da s njim razgovaram. No
to bi bilo besmisleno. On bi sve nijekao. Pokuao bi
dnevnik prikazati kao literarnu igrariju ili bi zatraio,
da utim. S onim, to znam o toj tajni, ne bih ga mo-
gao prisiliti, da govori. Koliko god je dra tajne zavod-
ljiva, osjeam ipak prokletstvo koje je titi.
italac nalazi Cordelijina pisma, koja sam od nje
same primio, uklopljena u dnevnik; ne mogu rei, da
su sva; ako se ne varam, nagovijestila mi je jednom,
da je neka zadrala. Bilo je teko ta pisma po redu
uvrstiti. Bila su bez datuma, a i u dnevniku je odredi-
11
vanje vremena samo nepotpuno; to se zbivanje dalje
odvija, tim su rjee spisi datirani, potkraj ne nalazimo
uz malobrojne izuzetke vie naznake vremena.
Oito raste pria u toku zbivanja do takve unutarnje
zbijenosti, da (makar i bila historijski zbiljska) prelazi
u ideju; a time postaje odreivanje vremena neto spo-
redno, ak i smetnja. Gdje sam, dakle, trebao uklo-
piti pisma? Sretno otkrie sauvalo me, da ne postu-
pim potpunoma nasumce. Naao sam, naime, na raz-
nim mjestima u dnevniku nekoliko biljeaka, u kojima
sam nakon svakojakih neuspjelih pokuaja tuma-
enja prepoznao motive tih pisama. Sada je moj po-
sao bio lak. Morao sam samo na onim mjestima, gdje
su se nalazile te biljeke uklopiti odgovarajua pisma.
Tako su pisma historijski tono smjetena to mi
sigurno ne bi uspjelo, da sam postupio samovoljno.
Oito slijede pisma tako brzo jedno za drugim, da su
esto vie njih morali odaslati jednog istog dana. To
ne bih predvidio. Ja bih moda pisma ravnomjernije
rasporedio i time nedovoljno izrazio divlju energiju,
kojom je drao budnom Cordelijinu strast.
Dnevnik ne sadri samo prikaz njegovih odnosa
prema Cordeliji; mjestimino su upletene neke nuz-
gredne opaske. Uvijek ih je izdvojio iz teksta oznakom
N. B. Ovi opisi ne zadiru ni na kakav nain u dogaaj
s Cordelijom, te njima zahvaljujem samo jedno, naime,
da sada pravilno razumijem jedan izraz, koji je esto
upotrebljavao: Mora se uvijek zgodno baciti neka
mala udica. Da sam imao pri ruci i ranije knjige dnev-
nika, upoznao bih se valjda jo sa vie takvih malih
nuspokuaja actiones in distans, kako ih nekom
zgodom naziva u jednoj margini.
No tokom radnje sve se vie bavi Cordelijom, tako
da nije vie nalazio vremena, da se zabavi takvim a-
lama.
Kratko vrijeme, poto je bio napustio Cordeliju,
primio je od nje nekoliko pisama, koja joj je neotvo-
rena vratio. Cordelia mi je prepustila te listove, i iz
njih uzimam ono, to slijedi. Kako ih je sama otpea-
tila, imao sam ih pravo prepisati. O sadraju se nije
meni nikada izjasnila.
12
Evo pisma:
Johannes!
Ne kaem: moj Johannes! Vidim jasno, da nisi to
nikada bio, i sada se gorko kajem, to je jednom ta
misao za me znaila radost i sreu. Pa ipak Te nazivam
mojim mojim zavodnikom, mojim neprijateljem,
mojim ubicom, mojom nesreom, rakom moje sree,
bezdanom moga jada. Zovem Tebe mojim, a sebe Tvo-
jom; i kao to Ti je ta rije nekada zvuala prijatno,
dok si se ponovo priklanjao meni, tako neka Ti sada
bude kletva, koja e vaiti dovijeka. Ne veseli se! Ne-
moj misliti, da u Te progoniti s bodeom u ruci, pa
da sluim Tvojoj poruzi. Bjei, kud god hoe, ipak u
biti Tvoja, pa makar bjeao na kraj svijeta; ljubi sto-
tine drugih, u samrtnom asu bit u ipak Tvoja. Vidi
li, kako s Tobom govorim? Kako bih se mogla usuditi,
da s Tobom tako govorim, da nisam Tvoja? Ti si me
tako obmanuo, da si mi postao sve. Najvee bi mi ve-
selje bilo, da Tebi sluim. Sada sam Tvoja, Tvoja
Tvoje prokletstvo.
Tvoja Cordelia
Johannes,
Bijae jednom neki bogati ovjek, koji je imao
mnogo ovaca i goveda, a bila jednom i neka sirota
mala djevojka, koja je posjedovala samo jedno jedin-
cato janje, ali to je janje jelo iz djevojine ruke i pilo
iz njezina pehara. Ti si bio taj bogati ovjek, sve, to
svijet moe pruiti od bogatstva, bilo je Tvoje; a ja
sam bila ta sirota, i imala sam samo svoju ljubav. Ti
si je uzeo, Ti si je uivao; kada Ti se pruila mogu-
nost naslade, rtvovao si sve, to bijae moje, no nita
Tvoje. Bijae jednom neki bogati ovjek, koji je imao
mnogo ovaca i goveda, i neka sirota mala djevojica,
koja nije imala nita drugo no ljubav.
Tvoja Cordelia
Johannes,
Zar nema vie nade? Tvoja se ljubav, dakle, nee
vie probuditi? Jer sigurno znam, da si me ljubio, iako
13
ne mogu, dodue, rei, odakle crpim tu sigurnost. ekat
u, iako e mi vrijeme biti dugo, ekat u, dok se ne
zamori ljubiti neku drugu; onda e Tvoja ljubav opet
oivjeti, i ja u Te voljeti kao nekada, Johannes, kao
nekada! Zar je Tvoje pravo bie tvrdo i hladno, zar je
Tvoja ljubav, bogatstvo Tvoga srca, bila varka? Da li
si Ti opet Ti? Budi strpljiv sa mnom, oprosti, to Te
jo ljubim znam da Ti moja ljubav postaje teret;
ali znam, doi e vrijeme, kada e se vratiti Tvojoj
Cordeliji... uje, Tvojoj Cordeliji!
Tvoja Cordelia
Cordelia sigurno nije bila onaj mnogoglasni organ,
to ga je nalazila u Johannesu, ali ni njoj nije nedo-
stajao dar modulacije. Ova pisma pruaju nedvojbeno
jasnu sliku o njenim osjeajima, premda se ona ne
umije izraavati. To vrijedi naroito za drugo pismo,
u kojem samo dozvoljava naslutiti to hoe. No moda
ba u tome lei neto posebno dirljivo.
4. travnja
Oprez, lijepa neznanko! Oprez! Sii s koije nije
sitnica, ponekad zna to biti korak, koji ima odreene
posljedice. Mogao bih vam, milostiva gospoice, dati
da proitate jednu Tieckovu novelu i vi biste u njoj
nali opisano, kako se jedna dama, sjaui s konja,
tako grdno bila zaplela, da se kasnije itav ivot nije
mogla vie osloboditi te veze. Povrh svega, jo je stepe-
nite najee tako nezgodno smjeteno, da makar
upotrebili svu svoju graciju konano ipak morate
riskirati oajniki skok u naruje koijaa ili sluge.
Da, ti koijai i sluge! Ba bih se volio natjecati za
sluinsko mjesto u kui, u kojoj ima mladih djevojaka;
kako lako saznaje takav sluga male tajne jedne male
gospoice.
Ipak ne, ne skaite za boju volju, ne skaite!
Mrano je, ne elim vas dovesti u nepriliku. Evo svje-
tiljke, stat u kraj nje, onda me neete moi vidjeti,
u neprilici je ovjek samo kad ga se promatra, a to
zna samo tada, kad sam vidi. Nemojte, dakle, ska-
kati! Zamislite, da neki sluga nema dobro uporite?
uvajte vau lijepu svilenu kabanicu, vae ipkaste
nabore! Kako se vaa draesna, krhka noga moe usu-
diti, da tako hrabro skoi u veliki svijet? Duboko, du-
boko je, dok se stane na vrsto tlo! Neugodno, zar ne?
Sad treba brzo i drugom nogom kroiti! Tko bi mogao
biti tako okrutan, da vas ostavi dalje u ovakvu polo-
aju! To bi bila okrutna nezahvalnost, za koju bi bio
sposoban samo netko, ije oko nije osjetljivo za otkri-
vanje ljepote. Plaite li se moda, da bi vas mogao
vidjeti netko nepozvani? Moda sluga, ili moda ak ja?
15
No prekasno, ve sam vidio majunu nogu, a ja sam
dovoljno upuen u stvar, da stvorim iz toga odreene
zakljuke. Dakle, hrabro ah, kako vas strah ini
lijepom!
Ne, strah svakako po sebi nije lijep, dopadljiva je
samo sranost, koja ga svladava. Tako, sada mala noga
poiva vrsto. Znam, da djevojke s malim nogama
mogu bolje stati no one s monstrum udovima!
Ne, zaista, to ne bih oekivao tko tako graciozno
umije izai iz kola ne bi smio haljinom zapeti! Odista,
koijai su opasni za mlade djevojke. Ima takvih, koje
na koncu uope nee izlaziti iz koije. Zadovoljstvo
konano postaje navika. Upropaste se ipke i vrpce i
onda je sve propalo . . . nitko ih nije vidio. Odjednom
iskrsava tamna spodoba, okovratnik od kaputa podig-
nut sve do oiju vi ne vidite odakle dolazi, svijetlo
vas zaslijepljuje; ona prolazi kraj vas ba u asu, kad
elite ui u kuu. I tada, u odlunom trenutku, iznenad-
ni pogled dodiruje lijepi plijen. Vi crvenite, vae grudi
su odvie napete, da bi mogle udahnuti. Pogaa me va
pogled pun srdbe, ponosa i prezira. U vaem se oku
sja suza ili moda neka nijema molba oboje jedna-
ko lijepo. Svakako, osjetljiv sam za jedno kao i za
drugo, za svako na svoj nain.
Koji je broj kue? Ah, to je kitniarska radnja . . .
no, ljepotice moja neznana, to e vas oneraspoloiti,
ali moram vas slijediti. Ve je sve zaboravila; u tom
srenom dobu se tako lako zaboravlja; kad se kupuje
ne misli se ni na to drugo, obraduje vas svaka sitnica,
koja se uzima u ruke. Stojim postrance, na drugom
kraju tezge, nije me jo ugledala. Nasuprot na zidu visi
ogledalo, ona na njega ne pazi, ali ogledalo pazi na nju,
to je dovoljno. Kako vjerno odraava njenu sliku? Kao
neki rob, koji ponizno pokazuje svoje ropstvo. Ona za
njega neto predstavlja, makar on za nju ne znai ni-
ta! 0, nesretno ogledalo! Sliku njenu moe obuhva-
titi, ali nju ne. A i tu sliku ne moe kao tajnu zaklju-
ati u sebi, mora je pokazivati drugima! Utjei se,
ima dosta ljudi, koji ti slie, koje raduje samo ona svo-
jina, koju mogu pokazivati, koji zahvataju samo po-
vrinu, a ne dubinu. Kada se dubina otvara, tada oni
16
sve gube. Tko zna da uiva, taj mora radi uitka uvijek
imati pri ruci slike uspomena. Katkada je ljepota pre-
blizu, da bi mogla biti obuhvaena naprosto pogledom.
Tko ne bi raspolagao uspomenama, morao bi se od nje
odmaknuti, da bi je svu mogao sagledati. Tvoje unu-
tarnje oko mora biti izotreno, da bi sve vidjelo, misli
li uivati u svojoj djevojci, dok je grli.
Ah, kako je lijepa! Tvoja srea je, jadno ogledalo,
da nisi sposobno za ljubomoru. Njena glavica je savr-
eni oval njeno elo se valjda ini tako visokim zato,
to se malo naginje naprijed; isto je to i ponosno elo,
neunakaeno naporom razmiljanja. Tamna kosa
skromno je ovita oko ela. Ovo lice sa svojom blagom
zaokruenou je kao zreli plod. Koa prozirna i njena
kao barun, to osjeam. Njene oi, ne, njene oi nisam
jo vidio, njene crne trepavice kao od svile, toliko su
dugake, da se savijaju u malene kuke opasne za
onog, koji sretne taj pogled. Lice madone u svojoj i-
stoi i nevinosti.. . kao kakva madona sputa glavu.
No ona ne spada meu one koji protrnu promatrajui
neki predmet. Igra lica je puna promjena mnogo-
strukost, arolikost svijeta ga drai! Sada skida ruka-
vicu i pokazuje nam, meni i ogledalu, bijelu i pravilnu
ruku . . . takve sam ruke vidio kod antiknih kipova; ni
narukvice, ni prstena, ak ni neki uski zlatni prsten na
prstenjaku tako je dobro. A sada podie pogled; sva
je promijenjena, pokazuje drugo lice, a ipak isto. elo
je manje visoko, oval lica nije vie tako savren, ali
tim je ivahniji izraz. Govori s prodavaem ustra
je, rado pria. Izabrala je dvije, tri stvarice, uzima jo
neto u ruke i promatra to; pita za cijenu, odlae, po-
kriva to rukavicom; oigledno neka mala tajna, neko
iznenaenje moda za dragoga? Ne, ta ona nije za-
ruena. Ali ah, koliko ih ima koje nisu zaruene, a ipak
imaju ljubavnika, a koliko je onih koje su zaruene,
a ipak ga nemaju! Da je pustim? Ostavim na miru?
Sada eli platiti, ali zaboravila je novac, oito daje
sada svoju adresu; ne, neu prislukivati, neu sebi
oteti uitak, da to otkrijem; sigurno u je jo jednom
sresti; sigurno je neu zaboraviti, a moda e me i ona
zadrati u sjeanju. Moj pogled sa strane se ne zabo-
2 Dnevnik zavodnika 17
ravlja tako lako. Njeno e vrijeme doi, kada je izne-
nada negdje sretnem, gdje joj se nisam nadao. Ako me
ne prepozna, to u znati po njenom pogledu, i nai u
priliku, da je jo jednom zagledam sa strane. Ne
moram biti prorok, pa da znam unaprijed, da e se
odmah sjetiti sadanje situacije. Samo nikakvo ne-
strpljenje sada, ne suvie urno! Sve uivati polagano!
Ona je divna nee mi izbjei!
5. travnja
Dobro je ovako . . . sama, i uvee na Ostergade!
Ah, da, sada vidim slugu, koji vas prati; kako sam i
smio pomisliti, da mlada djevojka kao vi izlazi uvee
sama? Uostalom, za takve stvari imam dobro oko. Ali
zato tako urno? Ah... malo straha, malo lupanja
srca? Nije to nestrpljenje, da bi se stiglo kui, ve onaj
udnovati, slatki nemir, koji kao jeza bridi po cijelom
tijelu . . . zato brzi ritam noica . . . ali sigurno je divno
ii ovako sasvim sam sa slugom, koji je tri koraka iza
nas! Stari smo esnaest godina, u najmanju ruku smo
itali romane, uli smo iz razgovora brata s njegovim
prijateljima neku rije o Ostergade, bili smo, naravno,
sasvim sluajno doli u sobu i sada, dabome, gledamo,
da se taj sluaj ponovi, jer hoemo da saznamo vie.
No to je uzalud. Pa ipak, odrasla djevojka morala bi
znati, kako to ide u velikom svijetu. Zar se ne moe
izlaziti u pratnji sluge? Da, ali otac i majka se ljute
na to; a koji bi se razlog dao navesti? Dakako, idemo u
drutvo, to je tako jedna prilika... ali za to je pre-
rano. uo sam, kako je gospodin August spomenuo de-
vet ili deset sati. No ako se ide iz drutva kui, onda
je prekasno, i onda bi tu bili kavaliri, od kojih se ov-
jek mora dati otpratiti. Utorkom uvee je na kazalini
dan. No onda se mora ii koijom, stisnut izmeu gos-
poe Thompson i njene sestrine; kad bi bila sama,
mogla bi, dakako, spustiti prozor i malo viriti napolje!
Moglo bi se dogoditi neto, na to ovjek ne bi bio spre-
man. Juer je rekla majka: Nee zavriti svoj runi
rad za tatin roendan; moe ii do tetke Jette i ostati
na aju; tamo e nesmetano raditi, i Jens moe doi
po tebe. Svakako, to nije nikakva velika prilika, jer
18
kod tetke Jette je dosadno da umre. No u svakom slu-
aju, moe se u devet sati poi kui sam sa slugom. On
mora ekati do etvrt prije deset i onda. . . moe biti,
da sretnem svoga gospodina brata ili njegova prijate-
lja ne, bolje ne; moglo bi im pasti na pamet, da me
prate kui, ne, tako se nismo pogodili, danas treba biti
slobodan; samo bih htjela da ih vidim, prepoznam, a
da sama ne budem prepoznata . . .
Dakle, gospoice mala, to oekujete vidjeti? A to
mislite, to vidim ja? Vidim malu kapu, koju nosite.
Sasvim dobro vam pristaje i taman je pravi pokriva
za glavu, ako se ovjeku uri. Ni eir nije, a zapravo
ni kapa, prije neto kao kapica. No poslije podne . . .
kad ste poslije podne izali, zasigurno niste valjda to
nosili? Da li vam ju je sluga donio, ili je to iz zalihe
tetke Jette? Odgovara vam inkognito? No, sasvim se
velo ne smije spustiti, ako se eli promatrati. Ali, ta to
i nije velo, samo neka iroka svilena ipka? U mraku
to ne mogu razabrati. Kako jest da jest, gornja polo-
vina lica ostaje sakrita. Ipak podbradak vidim, zaista
zgodan podbradak, neto moda preuzak, usta su malo
otvorena, to je od brza hoda. Zubi bijeli kao snijeg,
tako mora biti. Lijepi su zubi to se trai Garde
du corps, koja stoji spremna iza zavodljivo zaobljenih
usnica. Obrazi, crveni od svjeine. Kad bismo glavu
htjeli nagnuti ustranu, otkrilo bi to velo jo neki dio.
uvajte se, dijete moje, ovakav pogled je gori nego
prav to je kao kod maevanja (a koje je oruje tako
otro i blistavo i stoga tako varljivo kao ovo?) tu
se markira velika kvarta, a igra sekonda, to bre to
bolje. Sad markiramo, sad polazimo u napad. Izmeu
toga lei jedna sekunda neizrecive finese. Protivnik jo
vjeruje u udarac, koji smo samo markirali i pogoen
je . . . dodue na drugom mjestu, no to je oekivao.
Bez bojazni idete svojim putem. Pazite se, dijete,
sad vam netko sijee put, spustite velo, zatitite se od
profanog pogleda! Ne bih htio da vas zbuni odvratnost
ili bojazan od koje se moda dugo ne biste mogli oslo-
boditi.
Ali, jao, ona nita ne sluti.
19
Sada je sluga na redu. Eto ga, gdje lei. Smijena
situacija zar ne? ta bi trebala uraditi? Vratiti se i po-
moi mu, da se digne? Produiti sa ublaenim slugom?
Neugodno. Produiti sama? To ne bi bilo pristojno.
Budite na oprezu, zvijer vreba . . . kako, vi mi ne odgo-
varate, samo zurite u mene? Zar moda izgledam sum-
njivo? Ne, ne ostavljam na vas nikakav dojam, na
meni se vidi da sam najbezazleniji ovjek na svijetu.
Nema nita u mome nainu izraavanja to bi vas mo-
glo izbaciti iz koncepta, nita to bi vas moglo podsje-
titi na nedavnu situaciju, ni po emu se ne bi moglo
suditi, da vam se elim pribliiti. Ah, valjda ste jo
malo uplaeni, neprijatan lik od maloprije vas je zapla-
io. Sad ve izgledate ljubaznije. Oito postajete sigur-
niji, jer ja se skroman kakav ve jesam jedva usu-
ujem podignuti pogled. To vas zabavlja, moda vas
podilazi elja, da me malko zadirkujete. Svakako biste
me sada jednostavno uzeli pod ruku, kada. . . dakle,
stanujete u Stormgade. Ali vi pozdravljate hladno i na
brzu ruku. Da li je to hvala za to, to sam vas rijeio
jedne mune situacije? Ali ve ste poalili vau hladno-
u, vraate se, zahvaljujete mi i pruate mi ruku
no zato ste problijedjeli? Moj je glas nepromijenjen,
moje dranje isto. Moj stisak ruke? No to znai stisak
ruke?
Mnogo, vrlo mnogo, mala gospoice; jo etrnaest
dana i znat ete to; zasada pokuajte malo da razmisli-
te o toj maloj protivurjenosti... kako to, da sasvim
bezazlen ovjek, koji mladoj djevojci viteki nua svo-
ju uslugu zatim, nimalo bezazleno, stie djevojci ruku?
7. travnja
Dakle, ovog ponedjeljka u Galeriji, u jedan sat.
Izvrsno; priredit u sebi malo zadovoljstvo, da do-
em etvrt sata ranije.
U subotu sam htio posjetiti svog prijatelja Adolfa
Brunna. Poao sam stoga u ulicu Vester, ujem da bi
morao tamo stanovati. No nisam ga mogao pronai,
ak ni na treem katu, do kojeg sam se daui i ste-
njui uspeo. Ve sam htio opet sii niza stepenice, kad
zaujem melodiozan enski glas, koji je poluglasno re-
20
kao: Dakle, ovog ponedjeljka u Galeriji u jedan sat;
tada nema ostalih, a kod kue ne smijem s tobom raz-
govarati.
Ovaj poziv bio je upuen nekom mladom ovjeku,
koji je nestao prije no to sam ga mogao raspoznati ili
ak dostii. Zato nema osvjetljenja u kunim veama!
Moda bih ipak mogao vidjeti, da li e vrijediti biti
toan. Dakako, da je stubite bilo jasno osvijetljeno,
ne bi mi se ni pruila prilika da prislukujem ovaj mali
razgovor.
Sve, to jest, razumno je. Ja sam optimist i elim
to i ostati.
Dakle, koja? Kojeg li obilja djevojaka, kae
Donna Anna. Sada je etvrt do jedan. elim vam, lije-
pa neznanko, da va prijatelj u svim iznenadnim pro-
mjenama ivota bude tako toan kao ja. Ili moda
elite, da nikada ne doe etvrt sata prije vremena?
Sasvim kako izvoljevate, stojim vam rado na usluzi,
ovako ili onako.
Izai iz oblaka, koji te skriva, divna arobnice,
vjetice ili vilo! Otkrij se! Premda te jo ne vidim,
svakako si ve blizu, kako bi se inae mogao nadati, da
e mi se otkriti? Ili je moda ovdje jo neka, koja ima
isti cilj?
Mogue ..., ta tko bi znao ljudske putove, pa ma-
kar vodili samo na neku izlobu? Ne stie li to neka
mlada djevojka? Kako hita, bra od loe savjesti, koja
proganja grenika. ak zaboravlja da pokae ulaznicu,
vratar je zaustavlja. Za boju volju, zato tako urno?
Mora da je to ona. Ali emu takva urba? ak jo ni
jedan sat nije odbio. Uzmite u obzir, da urite dragome
ususret. Zar je tako svejedno, kako se pri takvom po-
duhvatu izgleda? Neduna mladosti... sasvim luda,
kada hita na rendez-vous. Ja sam, naravno, prijatno
sjeo i posmatram zadovoljno ovaj oaravajui ugoaj
uljene slike.
Vraja djevojka! Kako samo juri kroz dvorane.
Prikrijte malo vau radoznalost, milostiva gospoice.
Sjetite se to veli Holberg o djevici Lisbeth: Ne pri-
stoji se mladim djevojkama, da ure na sastanak. Da-
21
kako, ovdje se radi samo o sasvim bezazlenom sa-
stanku . . .
Rendez-vous je, za one, koji se vole, svakako neto
izvanredno zanimljivo. Sjeam se, kao da je bilo jue,
kako sam hitao prvi puta prema dogovorenom mjestu,
kako mi je srce jae kucalo i unaprijed uivalo u jo
nepoznatoj radosti, kako sam prvi puta dao dogovore-
ni znak . . . prozor se otvorio, nevidljiva ruka otkljuala
je vrtna vrataca i prvi puta u svijetloj ljetnoj noi
skrila se pod mojom kabanicom neka djevojka. Takav
jedan rendez-vous je lijep, ako ga se umije kako treba
aranirati. Ve sam esto prislukivao poneki sastanak
i esto sam imao dojam neeg dosadnog, iako je dje-
vojka bila zanosna, a on lijep, i premda se oboma ini-
lo, da sve tee u najboljem redu. Takav se novajlija u
ljubavi, naravno, ponaa, kao da je od prevelike lju-
bavi dobio delirium tremens, uini grdnu zbrku i po-
tom ide ponosno kui, vrsto uvjeren, da je sve bilo
basnoslovno. No to zna seljak, to je okolada? Onaj
pak, koji je rutiniran, vie ne uiva u slatkom nestrplje-
nju enje; stoga zna sauvati uzdranost i tako umije
stvar zaista lijepo udesiti. Takav uiva u nestrpljenju
drage, raspiruje vatru njenog uzbuenja, da bi njena
ljepota dola do punog sjaja . . .
No, doavola, gdje se zadrava taj klipan? Skoro
e biti dva sata. Kakvi su to ljudi, ovi zaljubljeni!
Ostavio momak djevojku da eka na njega! Ipak sam
ja pouzdaniji ovjek. Nagovorit u je, ako jo pet puta
kraj mene proe.
Oprostite, milostiva gospoice, vi tu valjda traite
svoju porodicu, ve ste nekoliko puta kraj mene pro-
brzali, i primijetio sam, da uvijek idete samo do prve
dvorane. Moda vam nije poznato, da dalje iza nas ima
jo jedna dvorana; moda ete tamo nai vae.
Prekrasno, kako se umije lakim naklonom zahva-
liti. Pa izvrsno je, to taj momak ne dolazi. Ta gdje se
moe bolje boriti nego u nemirnoj vodi? Upravo kad
je mlada djevojka uzbuena, moe se ovjek odvaiti
na stvari, koje u normalnom sluaju ne bi uspjele.
Uostalom, moj naklon bio je krajnje distinguiran i vrlo
suzdrljiv. Sada opet sjedim na svojoj stolici, utonuo u
22
promatranje slike, a ipak je ne putam iz vida. Bilo bi
presmjelo, da sam odmah poao za njom; bila bi to
nasrtljivost, koja bi pobudila njenu sumnju. Sada na-
ravno sebe uvjerava, da sam je nagovorio samo iz su-
osjeanja i tako imam kod nje ve jednu prednost.
U zadnjoj dvorani nema, naravno, ni ive due. Prijat
e joj, da u samoi malo odahne. Zaista, ona ostaje
unutra. Jo asak, pa u sasvim en passant poi k njoj;
imam pravo da se kod nje obavijestim i ona je duna
da me pozdravi.
Jadna djevojka, kako alosno gleda! ak vjerujem,
da smo plakali; bez sumnje suza blista u oku. Neu-
veno, takvu djevojku uvrijediti do suza! No samo mir-
no, bit e osveena; ja u te osvetiti. Dobit e on ve
svoje.
Kako je krasna! Sada, kad se bura slegla, smirila
se sjetna i melankolina. Zaista, draesno stvorenje.
Zar ne izgleda tako, kao da je svome dragome rekla za-
uvijek zbogom? Tako valja, dijete! Prilika je povoljna.
Moram se drati, kao da jo uvijek mislim, da trai
svoje roake; ali u svoj glas moram unositi i topline,
da bi svaka rije izrazila njena osjeanja! Tako e mi
sigurno uspjeti da se ugnijezdim u njenim mislima . . .
Prokletstvo, zar to ne dolazi taj klipan treim ko-
rakom? Dabogme, eto stie momak upravo sada, kada
je situacija sazrela. No neto se jo da spasti. Moram
pokuati neto uiniti s njenim odnosom, moram se
tiho uvui u situaciju. Ako me bude vidjela, morat e
se nasmijeiti, budui sam vjerovao, da trai rodbinu,
dok je zapravo imala sasvim drugu namjeru. Taj smi-
jeak uinit e me poznatim sauesnikom njene tajne,
a to je ve neto.
Najljepa hvala, dijete moje! Tvoj smijeak vrijedi
mi vie, no to misli; to je poetak, a poetak je uvijek
najtei. Mi smo sada poznanici, upoznali smo se u jed-
noj pikantnoj situaciji... to je dovoljno. Dakle, dovi-
enja.
9. travnja
Da li sam oslijepio? Da li je unutarnje oko izgubilo
svoju snagu? Vidio sam je, a ipak je nisam vidio; njena
slika je postala nejasna, uzalud se muim, da je doa-
23
rani u svojoj dui. Pronaao bih je izmeu stotina, kad
bih je sreo. No ovako mi je iezla, i moja enja je
ne moe vie dostii.
Poao sam u etnju; gotovo sam besciljno straa-
rio gore-dolje, naoko zabavljen samo sobom, ali zapra-
vo sam motrio na sve, to se oko mene dogaalo: od-
jednom ju je moj vrebajui pogled ulovio. Kao opinjen
prionuo mi je pogled uz nju, vie se nije pokoravao
volji svoga gospodara. Ovo promatranje bilo je kao
gr. Nisam mogao spustiti pogled, nisam mogao gle-
dati u sebe; videi suvie, nisam vidio nita.
U sjeanju mi je ostala samo zelena kabanica, koju
je nosila. Htio sam se dokopati Junone, a maio sam
se oblaka.
Ila je s nekom starijom enom, valjda svojom
majkom; mogao bih tu damu opisati do najmanjeg de-
talja, premda sam je jedva pogledao. Tako je to. Nju,
koja je na mene ostavila najjai dojam, zaboravljam,
ona druga, koja mi je ravnoduna, ostaje mi u sjeanju.
11. travnja
Jo uvijek mi je dua obuzeta tom protivurje-
nou. Vidio sam je, a ipak je nisam vidio. Lagani trag,
koji je ostao u mom sjeanju, nije mi dovoljan, da bih
se njime okrijepio. U meni sve prieljkuje nestrpljivo,
strastveno njenu sliku, kao da je u pitanju neto neiz-
mjerljivo, ali ona nee da se pojavi. Htio sam sebi i-
upati oko, da ga kaznim radi njegove zaboravljivosti.
Kada se zamorim od nestrpljivosti, i kada se po-
novo u meni sve smiri, onda mi slutnja i sjeanje za-
jednikim snagama doaravaju njenu sliku; ali ona ne-
e da poprimi lik, ne ocrtava se u vrstim obrisima
preda mnom; nalik je finoj ipkastoj pauini, koja po-
staje vidljiva samo na tamnoj pozadini.
udne li sluajnosti! Mogao bih u tome nai za
mene radosni dokaz moje mladosti. A povrh toga, tra-
im svoj plijen meu djevojkama, ne meu mladim,
enama; zar ne dokazuje i to, da sam jo mlad? ena
je manje prirodna, koketnija; odnos sa enom nije li-
jep, nego pikantan, a pikanterija je uvijek zadnja dra.
Nikad ne bih mislio, da e mi prvenci zaljubljenosti to-
24
liko goditi! Zaista, ja sam zaljubljen i osjeam se kao
pliva, koji, zaronivi, izgubi naas svijest.
Utoliko bolje!
Mogu stoga sebi vie obeati.
14. travnja
Ne prepoznajem vie samoga sebe. Osjetila su mi
strau uzburkana kao nemirno more. Kad bi me netko
sad mogao vidjeti, inio bih mu se siunim malim am-
cem, koji se rui niz gigantski val, da idueg trena ne-
stane u dubinama. No on ne vidi krmilara, koji stoji
vrsto i mirno na svojem mjestu. Buite divlje sile
strasti, pjenite se pod nebo, valovi divlji! Ipak me ne-
ete prodrijeti, sauvat u hladan razum.
Nigdje ne mogu nai uporite, kao vodena sam
ptica, nigdje ne nalazim, na uzburkanoj puini, mjesto,
na kojem bih se mogao spustiti. Pa ipak je divljanje
sila moj element, poput vodomara sam koji svija svoje
gnijezdo na moru.
Puran je bijesan, kad ugleda neto crveno. Meni se
to isto dogaa sa zelenim, pogotovu ako je to zeleno
kabanica. Katkad me moje oi obmanjuju, doaravajui
mi onu, koju oekujem, a tada na koncu nalazim, da je
to bolniar iz bolnice Frederike.
20. travnja
Treba se znati obuzdati, nema pravog uivanja bez
obuzdavanja.
Nema nade, da uskoro saznam neto poblie o dje-
vojci, koja ispunjava sve moje misli i osjeaje do-
due negativne, jer je osjeam samo preko lienosti.
No, neu nita poduzeti; jer i takvo stanje uzbue-
nosti ima svoje drai. Oduvijek sam nalazio uivanje u
tome, da u noi punoj mjeseine leim u amcu na ne-
kom naem lijepom jezeru. Smotam jedro, izvuem kor-
milo i ispruim se, da bih mogao gledati u nebo. Dok
nemirni valovi ljuljaju amac, dok oblaci, koji ustro
prolaze, zastiru i opet otkrivaju mjesec, mene zahvata
divan osjeaj mira, neto uspavljujue; ljuljanje amca
je kao neka jednolina uspavanka. Brza izmjena svijet-
25
la i tame, oblaci, koji prolijeu, oamuuju me i dozvo-
ljavaju mi, da budan sanjam. I sada se tako pruam,
uvlaim jedro i izvlaim kormilo, neka me valovi enje
nose. U meni postaje sve tie i tie, zrai svijetli mir.
Nada mnom nebo nade i ona, as uronjena u svijetlo,
as u tamu, neodreena i nedokuiva zablijetenu oku.
Kakav uitak prepustiti se, da te nosi voda u svom
kretanju! Kakav su uitak uzbuenja u meni samom!
Non multa sed multum!
21.travnja
Dani bjee, a ja ostajem na istoj toki, vie nego
ikad vesele me mlade djevojke, ali me prola volja da
u njima uivam. Svuda traim samo nju. Stoga sam
esto nepravedan i nestrpljiv u svojoj udnji. Sada do-
lazi krasno doba, kada se na ulicama i trgovima stiu
one male mjenice, koje se u drutvenom ivotu zimi
skupo naplauju. Mlade djevojke zaborave mnogo, ali
ima situacija, koje im se usjeku u pamet. Svakako, da
u salonima ima dosta dodira sa enama, ali je bez stila
tu zapoinjati avanturu. U salonu se ine mlade dje-
vojke tako rei oklopljene, situacija je skuena i otr-
cana, osjeaji su uspavani. No na ulici, koja je kao
otvoreno more, djeluje sve snanije i tajanstvenije. Sto-
tinu u kruna dati za smijeak na ulici, ali ni deset za
stisak ruke u plesnoj dvorani.
Tek kada je pustolovina u toku, traimo izabranicu
u drutvu. Imamo ve mali sporazum, koji djeluje pri-
mamljivo, to je najdjelotvorniji stimulans, koji znam.
Ona se ne usuuje, da ga u razgovoru dotakne, ali ona
na njega misli. ak ni ne zna, da li sam ga zaboravio
ili ne, te time stiem prikladnu priliku, da zaponem
zgodnu igru murke. Eto, zimus neu imati dobru
etvu, jer se suvie bavim tom mladom djevojkom.
No neka godina bude mrava samo u jednom odree-
nom smislu.
5. svibnja
Prokleti sluaju! Nikada te nisam kleo kad bi me
iznenadio prepadom, ali sada te proklinjem, jer si
izostao.
26
Da li je to tvoja najnovija zagonetka, neshvatljivi
misterij, ti, neplodna mati svemira, da svoju igru s na-
ma tjera katkada kao gvozdeni zakon, a zatim opet
kao slobodnu samovolju? Prokleti sluaju, ti si mi je-
dini pouzdanik, jedini, koji si vrijedan mojeg prijatelj-
stva i mojeg neprijateljstva; vjeno ostaje sebi slian
raznovrsnou stvari, vjeno si zagonetan. Tebi je po-
sveen sav ar moga srca, u tvojoj se slici zrcalim
zato mi se, dakle, ne pojavljuje? Ne moljakam, ne
klanjam se skrueno pred tobom, da bi mi se ukazao;
to bi bilo idolopoklonstvo i to se tebi ne bi moglo svi-
ati. No ja te izazivam na borbu. Zato mi ne prui
priliku? Da li je stao svjetski sat, ili je netko odgonet-
nuo tvoju tajnu? Ili si se strmoglavio u more vjenosti?
Grozne li pomisli! Svijet bi morao obamrijeti u
svome nitavilu.
Prokleti sluaju! Oekujem te! Neu da te pobije-
dim principima i karakterom (ili kako bi to inae na-
zvali tupoglavci), elim da budem tvoj pjesnik. Premda
nisam pjesnik drugima, ipak sam pjesnik sebi, troim
sam svoju poeziju, od toga ivim. Doi, da te mogu
opjevati! Nisam li tebe dostojan? Ne pleem li pred
tobom kao neka bajadera pred svojim bogom? Lako
odjevena, gipka i nenaoruana, bez svake obrane? Nita
ne posjedujem, nita ne elim, nita ne volim, dakle
nemam ni to da izgubim: nisam li, dakle, tebe do-
stojan?
A i ti mora da si se odavno umorio otimajui lju-
dima ono, to ljube, umorio da slua njihovo malo-
duno stenjanje i prosjaenje: okuaj se, dakle, sa
mnom, spreman sam. Daruj mi je! Pokai mi mogu-
nost, kako god se inila nemoguom. Prui mi je u
sjenovitom carstvu podzemlja, ja u je izvesti napolje.
Dopusti, da me mrzi, da me prezire, da je ravnodu-
na prema meni ili neka ljubi nekog drugog svega se
toga ne plaim. No pokreni neto, oslobodi me ove
mrtve obamrlosti. Podlo je, da me eli umoriti glau,
jer ipak sebi utvara da si jai od mene!
27
6. svibnja
Dolo je proljee; pupoljci se rascvjetavaju, i dje-
vojke skidaju kapute, i moj zeleni kaput je valjda ve
stavljen u ormar. To se dogaa, kada se poznanstva
zapodjenu na ulici, umjesto u drutvu, gdje se odmah
saznaje, kako se dama preziva, da li ima zamjerke nje-
noj porodici, gdje stanuje i da li je zaruena. Od koje
li to mora biti vanosti za nekog prosca, koji zdravo
rasuuje, a koji e se, dakako, ipak zaljubiti u ve
zaruenu djevojku! Takvi bi odavna oajavali, da su
na mojem mjestu; ljube neku djevojku, a moraju ot-
kriti da je zaruena kakav udes! Mene to ne bi mno-
go zabrinulo! Zaruke su samo komina zapreka, a ja ne
izbjegavam ni komine ni tragine zapreke, plaim se
jedino dosade. Premda sam pokuao sve mogue, ni-
sam saznao ni najmanju sitnicu. Moda uope ne ivi
u naem gradu, moda stanuje na selu, moda, moda
ah, mogao bih pobjesniti radi svih tih moda i to
vie bjesnim, to mi vie takvih moda pada na pamet.
Pripremio sam novac za putovanje; kad bih samo
znao, kamo bi taj put trebao voditi, uzalud je traim u
kazalitu, na koncertu, na plesovima i na etalitu. Pa
ipak se potom radujem, jer jedva vrijedi osvojiti mladu
djevojku, koja misli samo na zabavljanje. U najmanju
ruku nedostaje takvim djevojkama izvornost, a to je za
mene i prije i poslije: conditio sine qua non. Lake
je nai dragocjenost meu cigankama, nego u plesnoj
dvorani, u salonu gdje se izlau pogledima mlade dje-
vojke, sasvim nevino, dakako; sauvaj boe, da bih o
tome drugaije mislio.
12. svibnja
Ah, dijete moje, zato ne ostaje mirno stajati
ispod vratnica? Tako bi se mogao sablazniti zbog toga,
to je neka mlada djevojka pred pljuskom pobjegla u
kunu veu? I ja tako inim, kada nemam kiobrana,
a katkada, kao na primjer sada, i kada ga imam sa so-
bom. Mogao bih ti navesti bezbroj asnih ena, koje to
ine bez ikakve primisli. Jednostavno se stane okrenut
leima prema ulici; prolaznici ne mogu ak ni raza-
brati, da li tu stoji ili kani ui u kuu. Mnogo je neo-
28
preznije sakriti se u nekim poluotvorenim vratima; tko
se skriva, moe biti iznenaen, i u tome vreba opasnost.
No moramo skromno ostati mirni, ako smo se jednom
sakrili i predati se zatiti dobrog duha. No valja se
uvati izvirivanja, kako bi se vidjelo, da li je moda kia
popustila. Ukoliko se hoe pogledati, da li je nevrijeme
prolo, valja odlunim korakom istupiti i ozbiljno pro-
matrati nebo. No ako se ograniavamo na to, da rado-
znalo, zbunjeno i plaljivo proturimo glavu, da bi je
opet brzo povukli, onda moe biti svakom djetetu ja-
sno o emu se radi: to je igra murke. A kako da ja
koji sudjelujem u svakoj igri, onda ne bih uestvovao?
Ne, ne smije moda pomisliti, da o tebi, imam
ravo miljenje; zaista je to bila najnevinija stvar na
svijetu onako izvirkivati. No kao za naknadu traim,
da ni ti o meni ne misli loe; mnogo polaem na svoj
dobar glas i ime. A ti si bila ta, koja je zapoela. Ne
priaj nikom o toj stvari, to ti je valjan savjet; krivnja
je na tvojoj strani. to sam mogao drugo uiniti, nego
da ti ponudim svoj kiobran? Svaki bi kavalir isto
uinio.
Gdje se samo sakrila? Ah, sakrila se iza portirovih
vrata, draesne li male djevojice!
Moete li mi moda rei, gdje je mlada dama
koja je iz vratiju maloprije izvirivala, vjerojatno zato,
to joj je potreban kiobran?
Tu je ona, koju obojica traimo, ja i moj kiobran.
Smijete se . . . dozvolite, da sutra poaljem svojeg
slugu po nj; ili elite koiju? Nemate to da zahvalju-
jete, inim samo svoju dunost.
Odavno nisam vidio tako svjeeg djeteta; ima
ljupkosti, ednosti u njenom biu, a ipak je drska i
radoznala.
Zbogom, dijete moje; da ne postoji zeleni kaput na
svijetu, moda bih te elio upoznati.
Sada ide niz Kobmagergade. Kako joj je lagan i
zanosan hod! Kako gordo zabacuje glavu! Pri tom
nema ni traga izvjetaenosti!
Zaista, taj zeleni kaput namee mi veliko samo-
odricanje!
29
15. svibnja
Hvala ti, sluaju! Bila je ponosna, tajanstvena i za-
miljena kao jela, kao misao, koja se iz unutranjosti
zemlje penje prema nebu, neobjanjiva, zagonetna
nedjeljivo Neto. Bukva je zasjenjena svojom kro-
njom, lie brblja i doaptava, to je vidjelo i ulo.
No jela nema kronje, ne pozna nikakvih pria, koje
bi mogla ispripovjediti, sama sebi je zagonetna. Takva
je bila ona.
Uzdrljiva prema samoj sebi, stremei uvis, a isto-
dobno zakovana za tlo. Tiha sjeta se rasprostrla nad
njom, neka duboka enja bez cilja. Nalikovala je za-
gonetki, koja nosi svoje rjeenje u sebi; ima li na svi-
jetu to ljepe nego rije, koja daje rjeenje zagonetke?
Kako je to tona izreka: Rijeiti neku zagonetku.
U tome lei dvostruk smisao, koji podaruje svim kom-
binacijama tajnu profinjenosti. Najvee blago due je
zagonetka, koja se, tako rei, rjeava odjednom; a takva
je zagonetka i mlada djevojka.
Hvala ti, sluaju!
Da sam je ponovo sreo jo zimus, bila bi se njena
ljepota skrivala u njezinu zelenom kaputu, kojim bi se
mrazno ogrnula. No koje li sree naao sam je po-
novo u proljee, u svijetlu poslijepodnevnog sunca.
Svakako, zima ima takoer svojih prednosti. U
jasno osvijetljenoj plesnoj dvorani pokazuju se mlade
djevojke u velikoj toaleti. No samo se rijetko pojedina
istie iz openitosti, jer je sve tako udeeno, da bi svaka
dola do svojeg prava (ta se namjera opaa), a osim to-
ga podsjea sve tako neprijatno na prolaznost i tatinu,
da nas obuhvaa izvjesno nestrpljenje, koje uitku
oduzima ar novog. Pa ipak se ne bih sasvim odrekao
plesne dvorane. Kako ne bih imao zadovoljstva pri sja-
ju, raskoi, preobilju mladosti i ljepote, pri tisu-
strukom odblijesku snage? No tamo ne traim uitak,
samo se naslaujem u mogunostima. Ne privlai me
tamo pojedinana ljepota, ve totalitet, ono ensko
u svojim mnogostrukim likovima i u svojoj bitnoj
jedinstvenosti.
Bilo je to na ulici izmeu Sjevernih i Istonih vrata
oko est i po sati uvee. U to vrijeme je dnevna svjet-
30
lost ve bez snage, ali je nebo, koje se blijetei raspro-
stire nad zemljom, tako rei jo sauvalo uspomenu na
nj. More je bilo tiho i glatko. Prijazne kuice na brani
Bleg, ogledavale su se u vodi, koja je tamo daleko bila
tamna kao metal. Blaga svjetlost poivala je nad pu-
teljkom i kuama. Nebo je bilo jasno i isto, i samo bi
rijetko preao koji laki oblak preko njega te bi zamra-
io naas vedro lice mora. Nijedan list se nije micao.
Bila je ona! Moje me oko nije varalo.
Odavno sam se pripremio na ovaj trenutak; a ipak
nisam mogao da savladam neki bojaljiv nemir, neto
se u mojem srcu uzdizalo i padalo kao evina pje-
sma, koja leti iznad polja. Bila je sama. Zaboravio sam,
kako je bila odjevena, ali sam ovaj put njenu sliku
urezao u pamenje. Ila je sama, nezauzeta sama so-
bom, no preputena svojim mislima. Nije ona misli-
la, neto je u njoj mislilo. Moda su te misli ocrtavale
sliku enje, koju je slijedila kao u nekoj tamnoj
slutnji.
Bila je u svom najljepem cvatu. Djevojice se ne
razvijaju kao djeaci. Djeaci poinju odmah rasti i
zatim se dugo vremena dalje razvijaju. Za djevojke
bih rekao, da sve to vrijeme koriste, da bi se rodile.
Moda je udaja trenutak njihova roenja, tonije ree-
no, u tom trenutku se prestaju raati. Kao to Minerva
izlazi savrena iz Jupiterova ela, i kao to se Venera u
zreloj ljepoti pojavljuje iz mora takva je i djevojka,
ija enstvenost nije razorena onim neim, to nazi-
vamo razvojem: zavrena je onog trenutka, kada se ra-
a. Ona se ne budi postepeno, ve odjednom ali zato
sanja tim dulje, ukoliko ljudi nisu nerazumni, da je
prerano probude. U tom dugom razdoblju sanjarenja
lei izvor beskrajnog bogatstva.
Tako isto ni ona nije bila zabavljena sobom, ve
neim u sebi, i njeno zanimanje bilo je potpuno spokoj-
stvo, odmaranje u samoj sebi. U tome je dra mladih
djevojaka, i tko to moe shvatiti, obogatit e se. Djevoj-
ke posjeduju to blago, a da o njemu i ne znaju. Dok
su one nesvijesno bogate, same su to blago. Spokojstvo
i lagani daak sjete leali su nad njom. Djelovala je ta-
ko lagano, da mi je odmah palo na pamet, kako bi bila
31
sitnica podignuti je. Laka, kao psiha, koju nosi genije,
tavie, laka od psihe, jer se sama nosila. Neka se teo-
lozi prepiru o uzaau majke boje, to se mene tie ne
nalazim u tome nita neshvaljivo, jer ona ionako nije
vie pripadala ovom svijetu. Lakoa neke djevojke, ko-
ja prkosi svakoj sili tee, za mene je prije misterij.
Kako se ona sama nije ogledavala, smatrala je, da
je nitko ne promatra. Drao sam se na izvjesnom raz-
maku od nje i upijao sam njenu sliku. Ila je lagano,
nikakva urba nije uznemirivala spokojstvo i mir, koji
su poivali oko nje. Na obali je neki mladi pecao; za-
stala je i pogledala dolje na vodu i na pluto od udice.
Bilo joj je potrebno osvjeenje, iako je polako koraa-
la. Stoga je zabacila tanki al, kojim je bila ogrnula ra-
mena; laki povjetarac dolazio je s puine i umiljavao
se oko snjeno bijelih, toplih i punih grudiju. inilo se,
kao da se djeaku, koji je pecao, nije dopadalo to je
dobio gledaoca; mrzovoljno se obazreo prema njoj. Taj
pokret bio je toliko smijean, da se morala smijati
srdani smijeh djeteta! Vjerujem, da bi se rado malo
poupala s tim djeakom, da su bili sami.
Oi su joj bile velike i sjajne. Iz njih je sjala ne-
dokuiva dubina, kojoj nema pristupa; dok se nasmi-
jala djeaku, bio joj je pogled ist i nevin, a ipak pun
nestaluka. Nos lijepo graen, u profilu se inilo, da je
malo povuen prema elu, stoga je izgledao krai i imao
je nijansu nestanosti. Produila je svojim putem: sli-
jedim je. Srea je htjela, da je bilo i drugih etaa, koji
su upotrebljavali taj put. Tako sam mogao, da s ovim
ili onim izmijenim po nekoliko rijei, pa sam joj na
taj nain omoguavao malu prednost samo zato, da bih
je opet brzo sustigao; time sam izbjegao, da je slije-
dim ukorak. Pribliavala se Istonim vratima. Kako
bih je rado posmotrio izbliza, a da sam ne budem pri-
mijeen. Sprijeda kod Torburga postoji kua, pomou
koje mogu pokuati izvriti svoju namjeru. Poznajem
stanare, bit e dovoljno, da tamo svratim.
Brzim je koracima prestiem i pravim se, kao da
se uope ne obazirem na nju. Tako postiem znatnu
prednost, ulazim u kuu, pozdravljam svoje prijatelje,
to je mogue bre, zatim jurnem k prozoru, koji gleda
32
na nogostup. Vidim je, kako dolazi, i posmatram je,
dok produavam razgovor s drutvom, to se okupilo
oko aja u dnevnoj sobi.
Hod joj je bio ponosan i otmjen, ali ne izvjetaen;
ni po emu se ne moe zamijetiti utjecaj uitelja plesa;
njoj nije bilo potrebno da pazi na svoje dranje.
Bila je ve prola.
No morao sam je jo jednom vidjeti. S mojeg pro-
zora pruao mi se vidik na pristanite i na kratki dio
puta, koji nedaleko odavde vodi k moru. Odmah mi je
palo na pamet, da bi mogla stanovati ovdje na ladanju,
barem preko ljeta. Nisam smio gubiti vremena, uko-
liko sam o tome htio saznati neto poblie. Svakog asa
mogla je da se vrati, a tada bi zasigurno bila nestala,
prije no to bih je opet mogao dostii. U najveoj se
urbi laam tapa i eira i elim se izgubiti. No u toj
brzini gurnem neku damu, koja upravo posluuje nao-
kolo aj. Ona vrisne, dok ja, jo uvijek naoruan ei-
rom i tapom, mislim samo na to, kako da se to prije
izgubim. Da bih obrazloio svoj bijeg, pokuavam
smjeli obrat, pa patetino deklamiram:
Kao Kain u bjeati s mjesta, na kojem je bio . . .
proliven aj.
No, ini se, da se sve urotilo protiv mene. Doma-
inu kue pada na um da prihvati moju alu i da je
produi na isti nain; zaklinje se najsveanije, da ne
smijem otii, dok kao za pokoru damama ne podgrijem
novi aj i sam ne popijem jednu alicu. Jednim pogle-
dom uviam svoj poloaj: zbog pretjerane pristojnosti
upotrebit e, ako bude potrebno, i silu, da bi me za-
drao.
Morao sam ostati.
Ona je nestala.
16.
Kako je lijepo biti zaljubljen, a kako tek zanimlji-
vo, kad se to jo i zna. Svakako to je razlika.
Bjesnim, kad pomislim, kako mi je uspjela umai;
a ipak se tome radujem. Pred mojom duom nejasno
lebdi njena slika, neko polutano bie iz zbilje i ide-
3 Dnevnik zavodnika
33
je . . . u tome ima udnovate drai. No sada vie nisam
nestrpljiv. Do daljnjega mi je dovoljno, da prebiva
ovdje u ovom gradu. Sada, kada to znam, mogu eljeti,
da sredim u sebi njenu sliku. Polako i dugo hou sve
da uivam. Kako da ne budem spokojan? Zar nisam
ljubimac bogova, koji su mi pruili rijetku sreu, da se
jo jednom zaljubim? Nikakva umjetnost, ni studij ne
moe nam pribaviti taj dar, to je dar neba. No rado-
znao sam, kako dugo mogu podnositi tu ljubav, predao
sam joj se vie no svojoj prvoj ljubavi.
Prilika je rijetka, gdje se prua valja je prihvatiti.
To je da oajava: djevojku zavesti to nije nita, no
treba nai djevojku, koju vrijedi zavesti! Ljubav je bo-
gata misterijama, i jedna od njih je prva ljubav, prem-
da jedna od niih. Mnogi ele odmah sve, zarue se ili
uine kakvu drugu ludost i a da nisu nita ni vidjeli
sve je svreno: ne znaju, ni to su dobili, a jo ma-
nje, to su izgubili.
Dva puta mi se pokazala i oba puta opet iezla;
to dokazuje, da e se ponovo vratiti. Kada je Josip tu-
maio faraonu njegov san rekao je:
To to je faraon isti san dva puta usnio, dokazuje,
da e to Bog svakako, i to vrlo brzo, i ispuniti.
Kako bi bilo zanimljivo baciti jedan pogled u ta-
janstvenu radionicu sila, koje oblikuju na ivot.
Eto je gdje ivi u svome miru, ni ne slutei da po-
stojim, a jo manje, da s najveom sigurnou predvi-
am njenu budunost... moja dua trai svim silama
ostvarenje; sve jaa i jaa je moja tenja. Ako neka
djevojka ve na prvi pogled ne ostavlja na nas nikakav
duboki dojam, koji budi ideje, onda ni ne vrijedi po-
truditi se oko nje. Ako je prvi dojam snaan, onda pod-
lijee i najprovjerenije srce. Tko nije siguran u svoju
ruku, oko i pobjedu, taj neka odmah prijee u napad.
Upravo u tom prvom trenu prenapinjanja svojih snaga,
u toj udesnoj suradnji simpatije i egoizma raspolagat
e nevjerojatnim snagama.
Dakako, bit e prevaren za uitak. Nee moi ui-
vati u situaciji, u kojoj sam propada.
Ne znam, u emu uivaju drugi ljudi u ljubavi. Po-
sjedovanje samo o sebi ne znai mnogo, a sredstva,
34
pomou kojih ljubavnici svladavaju djevojke, prilino
su alosna. Oslanjaju se ak na novac, mo, utjecaj
drugih ljudi. No kako moe neka ljubav pruati uiva-
nje, ako ne sadri u sebi apsolutno podavanje partnera?
Samo po njemu postaje ljubavnica lijepa, ljubav za-
nimljiva. No treba imati duha, da bi se dolo do tog
cilja; a postupci uobiajenih ljubavnika tome ne slie.
19.
Cordelia, ime joj je Cordelia!
Lijepo ime a i to je vano; kako bi mi bilo
mrsko, kad bih njenosti morao vezati uz neko runo
ime!
Ve sam je izdaleka prepoznao; ila je s dvije dru-
ge djevojke nogostupom po lijevoj strani ulice. Po ne-
kom oklijevanju u njenom hodu mogao sam naslutiti,
da e se skoro rastati. Postavio sam se, dakle, na ugao
ulice i prouavao plakate, a da djevojke nisam putao
iz vida. One druge dvije su se opratale. Vjerojatno su
Cordeliju pratile komadi puta, jer su se udaljavale u
suprotnom pravcu, dok je Cordelia produavala prema
meni. No jedva je nainila nekoliko koraka, kad se jed-
na od nepoznatih djevojaka vratila u punom trku i
glasno, tako da sam to i ja mogao uti, viknula: Cor-
delia! Cordelia! I trea je prila ponovo i sve su tri
skupile glave i aputale; ali koliko god sam nastojao,
nisam mogao uloviti nita od tajni, koje su izmjenji-
vale.
Zatim su se nasmijale, te su se potom sve tri urno
vraale istim putem, kojim su dole. Slijedio sam ih.
Kod obale ule su u neku kuu. Dugo sam ekao
u nadi, da e Cordelia sama izai. No nije se pojavlji-
vala. Kakvo divno ime Cordelia! Najmlaa kerka
kralja Leara zvala se tako, ona izabrana djevojka, koja
svoje srce nije nosila na usnama. Njena bi usta zanije-
mila, kada bi srce bilo puno. Siguran sam, da je u to-
me nalik mojoj Cordeliji.
Dakako, i ona je nosila srce na usnama zar one
nisu stvorene i za poljubac, a ne samo za govor? Ah,
kako su te usne nabrekle zdravom snagom! Jo nikada
nisam vidio ljepih . . .
3* 35
Uistinu, ja sam zaljubljen, znai li to, da u se
tom stvari baviti tajnovito, ta na koncu mora koditi
samo meni? No svaka ljubav mora biti tajnovita, ak i
nevjerna, ukoliko je nosi estetski osjeaj. Nikad nisam
osjeao potrebu za nekim, kome bih se povjerio i u ijoj
zavisti bih vidio potvrdu svoje sree, kao to to inae
ine drugi. Gotovo uivam, to ne znam, gdje stanuje,
ve samo kuu, koju esto posjeuje. Osim toga, to je
mnogo povoljnije za moje planove. U najmanju ruku
mogu je nesmetano promatrati, mogu ak i pokuati
da budem uveden u onu kuu i na taj nain lako pro-
drijeti sve do njene porodice. A ako to ne uspije
eh bien, neka je! Ako neto inim, inim to con amore;
ja je i ljubim con amore!...
20.
Danas sam se raspitao o onoj kui, u koju sam vi-
dio, da je tada ula. Tu stanuje neka udovica, koja je
blagoslovljena sa tri kerke. Od tih keri mogu saznati
sve, to hou, barem toliko, koliko su upuene. Dodue,
slaba strana tih obavjetenja sastoji se u tome, to su
uvijek trojezine, jer sve tri govore istovremeno.
Zove se Cordelia Wahl i ki je nekog kapetana.
Otac i majka umrli su pred nekoliko godina. On mora
da je bio tvrd i strog ovjek. Sada ivi kod neke tetke,
sestre njezina oca, koja se uvrgla na svog brata, no
koja inae mora da je neka ena dobre naravi.
Sve bi to bilo vrlo dragocjeno, kad bih mogao sa-
znati neto o njenoj kui. No ba o tome moje tri refe-
rentice ne znaju nita, jer Cordelia, dodue, dolazi kat-
kada k njima, ali one ne posjeuju nju. Dvije od njih
pohaaju istu kolu kao i Cordelia. Ona esto navraa
u rano poslijepodne, ponekad ak ve i prijepodne; ali
nikada uvee.
Udovica sa te tri keri ivi vrlo povueno.
Time se ponovo zatvara put, za koji sam ve sma-
trao, da je otvoren.
Cordelia je ve doivjela nevolju, ona pozna ivot
i s bolne strane. Tko bi mislio da je to mogue? Usli-
jed svega toga seu njene alosne uspomene sve do rane
mladosti, moda ivi pod sumornim nebom, a da toga
36
zapravo nije ni svijesna, to je dobro, vrlo dobro! Njena
se enstvenost nije jo izrodila zbog obrazovanja. inje-
nica je to koja e vrlo olakati njen budui odgoj, ako
se bude valjano sprovodio.
Bolni doivljaji ine ovjeka tvrdim ili ga slome;
ali ja sam siguran, da Cordelia nije jo slomljena.
21.
Stanuje kod gradskog bedema. Nepovoljan teren.
Nema vis-a-vis, gdje bi se moglo zauzeti poloaj. Miran
kraj dakle neprikladan za neupadljivo promatranje.
ovjek moe birati: ili da ide uz obalu, ali tamo suvie
upada u oi, ili da koraa uzdu kua, ali tako se opet
nita ne vidi.
Ona stanuje u nekoj kui na uglu. Kua stoji osam-
ljena, pa se dakle mogu s ulice pregledati i oni pro-
zori, koji gledaju u dvorite. Tamo je vjerojatno njena
spavaa soba.
22.
Danas sam je sreo tri puta kod gospoe Jansen.
Predstavili su me, ali mi nije poklanjala nikakvu
naroitu panju. Bio sam u razgovoru suzdrljiv, da bih
to nesmetanije mogao promatrati. Ostala je samo a-
sak, jer je bila dola samo po obje prijateljice da bi
pole u kolu. Ostali smo sami u sobi, dok su se dvije
gospoice Jansen oblaile. Rekao sam nekoliko ravno-
dunih rijei i pri tom sam se drao, to god je bilo
mogue hladnije, a primio sam neoekivano uljudni od-
govor.
Pole su. Mogao sam se ponuditi za pratioca, ali
time bih djelovao kavalirski, a ja ne vjerujem, da je
to nain, kojim bi im se ovjek mogao svidjeti. Odmah
iza toga poao sam i ja. Odabrao sam zaobilazni put
i pohitao sam njihovoj koli. Upravo kad su zakretale
u Kongensgade, proao sam tik kraj njih, a da ih nisam
ni pozdravio ni pogledao. inilo se, da su zbog toga ja-
ko iznenaene.
23.
Moram biti uveden u njenu porodicu. To je idua
stanica. No, to nee biti lako. Jo nikada nisam vidio
ljude, koji bi ivjeli tako povueno.
37
Zapravo, to i nije nikakva porodica: samo ona i
njena tetka. Ne postoji ni brat, ni bratii, nikakve, ma-
kar i udaljene, rodbine s kojom bi se ovjek mogao
sprijateljiti. Zaista premalo toaka za napad. Tako
trim naokolo po svijetu i gajim najtoplije osjeanje
za nekog njenog roaka ili poznanika, koji bi mogao
iznenada iskrsnuti; morao bih samo svojim prijatelj-
stvom nasrnuti na njega.
Ovako izolirano ivjeti je, uostalom, grijeka; siro-
ta djevojka nema mogunosti da upozna svijet. Poslje-
dice koje iz toga slijede, ne mogu se sagledati. Odvie
stroga usamljenost se uvijek osveuje. Moe se primije-
titi, da prilike u nekoj drueljubivoj kui stvaraju lopo-
ve. No kakve lopove? Diletante struke . . .
A napokon, jedva da se moe ita ukrasti kod onih
mladih dama, koje ive u drutvu. Jo nemaju ni es-
naest godina, a ve posjeduju u srcu itavu listu tko
bi poelio da figurira u njoj? Ne bih ni ja volio da ure-
em svoje ime u neku klupu ili stablo u narodnom
parku.
27.
Nema sumnje, ona ivi potpuno usamljeno.
Takva samostanska povuenost ne ini dobro ni
mukarcima, ni mladiima. Na razvoj poiva na naoj
refleksivnoj moi, koja napreduje jedino, ukoliko se
okuavamo na drugim ljudima. Za mlade djevojke je
opasno da su zanimljive, jer zanimljivo se temelji uvi-
jek na tome, da je ovjek u svojim refleksijama upuen
na samog sebe. Na primjer u umjetnosti uvijek je za-
nimljivo upravo to, kad umjetnik sebe sama stavlja u
sredite. Mlade djevojke, koje imaju cilj da djeluju za-
nimljivo, da bi se time dopadale, najee su samodo-
padne u tome lei estetski prigovor protiv svake
vrste koketerije. Ipak, ima i posredne koketerije, koja
je posljedica same prirode: ta djeluje uvijek lijepo
na primjer neka izvjesna enska srameljivost. Zanim-
ljiva djevojka nalazit e mukarce, kojima e se svidje-
ti i ba tim svojim odnosom prema mukarcu postat e
jo zanimljivijom; ali to vie nije prava ena, kao to
nisu ni pravi mukarci oni, kojima se to dopada.
38
Vano je, da ena u svojoj mladosti ivi samotno.
Ona mora sama sebi biti dovoljna, premda ta samo-
dovoljnost poiva na iluziji; priroda ovim mirazom sa-
moe oprema enu kao kakvu princezu. I upravo taj
mirni rast u nekoj iluziji osamljuje. Razmiljao sam
o tome, zato je ba za mlade djevojke suvie esto
druenje s drugaricama tetno. Moda to dolazi otuda,
to takvo openje nije ni meso ni riba: ometaju se ilu-
zije, a da se ne razreuju.
ena je odreena da bude pratilac mukarcu. Ako
se suvie bavi drugim enama, onda moraju uestati
refleksije o odnosu prema mukarcu, i na taj nain
moda nastaju dame, ali nikada pratilice.
Meni je ideal ona djevojka, koja je sama u svijetu
i nema prijateljica.
Svakako, postoje tri gracije, ali jo nitko nije te
tri ene zamiljao kako meusobno brbljaju; dra se
ovog enskog svetog trojstva sastoji u njihovoj utnji.
Dugo sam o toj stvari premiljao i ja bih smatrao naj-
boljim, da se djevojke zatvore u krletke, kada se onda
ne bi trebalo plaiti tetnog djelovanja krutog nasilja.
Prema tome je najbolje dati djevojkama slobodu, ali
im ne dati priliku, da se njome slue. Tako ostaju lije-
pe, i ne prijeti im opasnost, da postanu zanimljive.
Odgojena je strogo, ast njenim roditeljima ak i
u grobu. ivi vrlo povueno; njena tetka zasluuje, da
je ovjek zagrli. Nije upoznala radosti ovoga svijeta,
dakle slobodna je od luckaste blaziranosti svjetskih
ljudi. Ponosna je i prezrivo odbija ono, to se inae
mladim djevojkama dopada; to je dobro. Kad bi to i
bila mala la, imao bih od toga koristi. Ona ne tei ni
za kienjem ni za raskoi, moda ak malo naginje po-
lemici, ali to je samo korisno za dijete, koje je kao ona
naklonjeno sanjarenju. Ona ivi u svijetu fantazije.
Kada bi pala pod lo utjecaj, postala bi vrlo neen-
stvena, ba zato to je toliko enstvena.
30.
Svuda se presijecaju nai putovi.
Danas sam je, na primjer, tri puta sreo. Poznajem
sve njene putove, znam kada se je i gdje moe susresti.
39
No ja svoje znanje ne zlorabim, da bih joj se naturio,
naprotiv, rasipam ga uzaman. Satima ekam na jedan
susret, a onda ga spiskam poput malenkosti. Ja je, ta-
ko rei, ne sreem, ja se samo dodirujem njena puta.
U vrijeme kada obiava doi k Jansenovima, udesim
tako, da je sretnem pri dolasku ili pri odlasku, naj-
bolje u vei ili na stubitu; onda proem kraj nje ne
obazirui se na nju. Tako je pomalo sapleem u gusto
spletenu mreu.
Izbjegavam, da je pozdravim, ako je sretnem na
ulici, nikada joj se ne pribliavam, ve je promatram
iz daljine. No svakako zapaa nae este susrete, ona
postaje u sebi svijesna, da je neki novi planet prodro
u njen sunani sistem, koji na udan nain nema utje-
caja na njeno kretanje, a ipak na njega utjee. No ona
ne nasluuje zakon po kojem taj novi planet oko nje
krui. Moda gleda udesno i ulijevo, da bi otkrila, na
koga se odnose ti krugovi, ona isto tako malo zna kao
i njen antipod, da se oni odnose na nju. Oito ima ona
o meni isto miljenje kao i veina mojih znanaca, koji
me smatraju prezaposlenim zato, to mnogo hodam
uokolo.
Drim se pri tome kao Figaro: jedna, dvije, tri,
etiri spletke istovremeno, to mi se dopada. Moram
dobro poznavati nju i njen nain promatranja stvari,
prije no to napadnem. Veina se baca na mladu dje-
vojku, kao na au sekta, koja se iskapi u jednom asu
pjenuave radosti; svakako da je to ispravno, a ima
dosta djevojaka, kod kojih se ne moe postii nita
slasnije; ali u ovom sluaju nadam se boljoj nagradi.
Ako je neki individuum preslab, da bi bio jasan i
transparentan, onda kod takvog individuuma treba ui-
vati u toj nejasnoi. No ona je dovoljno snana za to.
Ljubavni odnos dobiva za onoliko vie na privlanosti,
koliko je podavanje potpunije. Trenutno je uivanje,
ako ne u doslovnom, a ono u duhovnom smislu, silo-
vanje, a zabluda je utvarati sebi da silovanje moe pru-
iti pravo zadovoljstvo. Ukraden poljubac nema stila.
Tek kad smo neku djevojku doveli dotle, da pri slo-
bodnoj volji nema drugog cilja, no da se preda, tek
kada e joj predavanje znaiti toliku sreu, da bi mo-
40
ljakala, kako bi se smjela predati i ako je pri toj elji
slobodna, tek tada uivamo. No dotle emo stii samo,
ako uspijemo stei duhovni utjecaj.
Cordelia to je zaista odabrano ime.
Sad sjedim kod kue i vjebam ga kao papiga:
Cordelia, Cordelia, Cordelia.
Gotovo bih se morao smijati, kada se zamiljam
s kakvom izvjebanou u izrei to ime u odsutnom
trenutku. Da, sve se mora studirati i sistematski pro-
uavati. I odvie dobro shvaam, da je pjesnike uvijek
privlaio trenutak, kada se dva ljubavnika sa ti pre-
daju jedan drugome i spoje u mi. Onaj trenutak, u
kojem potonu u moru ljubavi, iz kojeg, kao iz nekog
krtenja, opet izranjaju kao novi ljudi; ponovo se pre-
poznaju kao stari prijatelji, iako je to prijateljstvo tek
koji trenutak staro. To je najljepi as za mladu dje-
vojku. No valja istovremeno stajati iznad stvari, biti i
krten i onaj koji krsti, da bi se taj trenutak mogao is-
kusiti do kraja. Malo ironije pomae, da bi se u potpu-
nosti uivalo u slasti toga prizora duevnog razodije-
vanja. Valja biti esteta, da se ne bi nagrdila svetost tre-
nutka, no ironik mora biti spreman.
2. lipnja
Ve odavna znam: ona je ponosna.
Kada je sretnem u drutvu sa tri Jansenove, krta
je rijeima, oito joj dosauje njihovo brbljanje. Na
to ukazuje laki smijeak, koji se ocrtava na njenim us-
nama. Ovaj smijeak mora kao odluujui faktor biti
uvrten u moju kalkulaciju.
No ipak je kadikad divlja i pustopana kao kakav
djeak, zbog ega se onda Jansenovi udom ude. Vrlo
shvatljivo, ako se pomisli, kakvo je bilo njeno djetinj-
stvo. Osim jednog brata, starijeg godinu dana od nje,
nije imala ni brae ni sestara. Poznavala je samo oca
i majku, sudjelovala u njihovu ozbiljnom ivotu i ta-
ko je izgubila zadovoljstvo, da uiva u djevojakim
brbljarijama; otac i majka nisu ivjeli u sasvim sret-
nom braku pa je ono, to inae mladim djevojkama
lebdi pred oima kao krajnji cilj, izgubilo za nju pri-
41
vlanost. Nije nemogue, da se katkada pita, emu su
mlade djevojke na svijetu, i tada moda poeli da bude
mukarac.
Ona ima mate i due i strasti, ali ona o svemu
tome nita ne zna. Tu spoznaju zahvaljujem sluaju.
Kod Jansenovih sam saznao, da ne muzicira, jer se to-
me protivi njena stara tetka. To mi se ne svia; jer
muzika je dobar nain za sporazumijevanje, uz pretpo-
stavku, da je ovjek tako razuman, da ne izigrava ne-
kog poznavaoca muzike. Kada sam danas doao Janse-
novima, uao sam, a da nisam pokucao to je mala
neodgojenost, koja mi je uinila ve mnogu dobru uslu-
gu. Ako se dospije u nepriliku, moe se na koncu kuc-
kati i po otvorenim vratima. Bila je sama u sobi, sje-
dila je pred klavirom i svirala je na nain, kao kad
ovjek koristi trenutak samoe, da bi inio neto ne-
doputeno. Svirala je neku vedsku narodnu pjesmu.
Sviranje joj nije bilo bez grijeke, ljutila se zbog toga,
ali se brzo utjeila. Tiho sam vrata opet zatvorio i iz-
vana prislukivao prijelaze njenog raspoloenja. Pone-
kad bi njeno sviranje izraavalo neku strast, koja bi
me tjerala da mislim na djevicu Mattelil, kojoj bi iz
grudiju iknulo mlijeko, kad bi svirala na zlatnoj harfi.
Ova strast ima u sebi neto ditirampsko, a ipak se
moglo osjetiti, da je u dnu njena srca melankolija.
Mogao sam upasti i koristiti trenutak, ali to bi bilo
nespretno. Ne samo da uspomene uvruju nae osje-
aje, nego ih i obogauju; svaki osjeaj ima dvostruku
vrijednost, kad je fiksiran u uspomeni. ak je i uvenuli
cvijet uspomene ljepi nego svjei cvijet uitka. Ona,
dakle, ipak svira. Ili je to moda jedina melodija, koju
umije? A moda joj je privrena iz nekog posebnog
razloga. To ne mogu znati, ali itav sluaj je za mene
vrlo znaajan. Kada budem jednom s njom prisno raz-
govarao, moi u navesti razgovor na to i pustiti je,
da ue u klopku.
3. lipnja
Jo uvijek nisam naisto sa svojom taktikom; sto-
ga ne poduzimam ni najmanji manevar, nego prolazim
tiho i to neprimjetnije pored nje; tako ine vojnici
42
kada lee u zasjedi; bacaju se na tlo i prislone uho na
zemlju, da bi uli i najmanji um.
Za nju i ne postojim; ne moda zato, to me pre-
via, ne, mi imamo negativan, tj. imamo nikakav
odnos.
U romanu se obiava pisati: Vidjeti je i ljubiti je,
bilo je jedno.
Da, kad ne bi bilo u ljubavi dijalektike! to znaju
romani o ljubavi! Prikazati stvar tako lakom nije nita
drugo do prijevara.
Kad porazmislim o svemu, to danas o njoj znam,
i potom se sjetim prvog dojma, koji sam o njoj bio
stekao, tada nalazim, da je taj prvi dojam samo neznat-
no modificiran. ak su i te male izmjene kako u njenu,
tako i u moju korist. Nisam bio raunao, da je toliko
samotna. Neka ljupkost, koja bi izdrala ak i najstro-
u kritiku, zapela mi je onda za oko. No ljupkost je
prolazna stvar, ona nestaje kao jueranje pred dana-
njim. Stignemo li jednom dotle, da nas ivot sili na raz-
miljanje o ivotu, onda je gotovo sa ljupkou. Cor-
delia je upuena u ivotnu borbu, a da o tome nije raz-
miljala: to je dragocjeno otkrie.
Kad bih samo znao, kako djeluju njeni osjeaji.
Zaljubljena svakako jo nije bila, za to jami lak i ne-
smetan polet njene due; jo manje mogu vjerovati, da
je jedna od onih teoretski iskusnih djevojaka, koje su
ve od rana navikle na pomisao, da idu ruku pod ruku
sa ljubljenim mukarcem. Njena se dua hrani ambro-
zijom ideala; pa ni vizije zbilje ne gone je iz njenog
carstva sanja. No vjerujem, da sam otkrio, kako joj
pred oima ne lebdi slika neke junakinje iz ljubavnog
romana, ve prije lik Jeanne d'Arc.
Sada se radi samo o tome, da li je toliko enstve-
na, da je njena enstvenost reflektirajua, ili se treba
ograniiti na to da se jednostavno prihvati kao lijepa
i ljupka; da li se smije jae napeti luk. Nai istu en-
stvenost nije ba mala stvar, no da bi sve to postalo
zanimljivo, morao bi se smjeti staviti na kocku ak
i changement. Najpametnije bi bilo pribaviti joj nekog
kavalira, koji bi u svim oblicima uznastojao oko nje.
Praznovjerje je, da to djevojkama moe tetiti. Daka-
43
ko, da je bolje kod tih njenih biljica, ija se snaga
utroi na jedan jedini cvat, da su svjee i da jo ni-
kada nisu ule za ljubav. Ali Cordelia nije jedna od
tih, ona moe kod takvog ljubakanja samo dobiti, i ja
u joj, ako jo nema nekog kavalira, sa zadovoljstvom
jednoga priskrbiti. Dakako, da to ne smije biti nekakav
gizdelin, inae je sav trud besmislen, to mora biti neki
upotrebljiv mlad ovjek, najbolje je da bude dopadljiv
jedino malo presitnog formata za njenu strast. On
nee uza se vezati njenu panju, i njegova ljubav e
joj se priiniti bljutavom. Konano e, kad bude uspo-
reivala zbilju s onim, za ta se smatra pozvanom, po-
sumnjati u vlastiti realitet. Rei e: ako je ljubav tak-
va, onda nije vrijedno ljubiti. Tako e postati ponosna,
a to je ini zanimljivom na njoj sve zrai u blistavu
sjaju; istovremeno se, meutim, pribliava svome padu
i time postaje jo zanimljivijom.
Moj idui zadatak je, dakle, da steknem pregled
nad njenim krugom poznanika, da bih vidio, da li ve
postoji ljubavnik. Dok o tome nisam potpuno naistu
ne mogu joj a da ne stavim sve na kocku pri-
skrbiti drugoga. Dva takmaca pa koliko god svak
sam za sebe bio bezopasan djeluju rivalstvom. Kao
prvo moramo, dakle, saznati da li moda jedan ve nije
u zasjedi. Ne ini se vjerojatnim, da bi netko prodro u
njeno samostansko prebivalite, ali ona ipak izlazi, i
pri tom je mogao netko da joj postane zanimljiv.
Strategija, po kojoj moram da vojujem, je ova:
ona mora biti dovedena uvijek u zanimljive situacije.
Samo na bojitu zanimljivosti moe se ratovati; taj
trik treba iskoristiti do krajnjih granica. Ukoliko ni-
sam slijep sve je u njoj udeeno za ono, to ja od nje
elim, tavie, ona i ne trai nita drugo. Uvijek treba
najprije uhodarenjem saznati, to neka ena moe da
prui i to prema tome oekuje, da e dobiti. Sve moje
pustolovine imale su svoj realitet, obrazovale su jednu
epohu mojeg ivota, jednu fazu u mom razvoju, koja
je tono odudarala od prethodne; katkada sam radi
toga bio tota i nauio. Radi neke djevojke nauio
sam plesati; neka mala plesaica dovela me do toga,
da sam poboljao svoju francusku konverzaciju. Tada
44
sam jo bio nespretan i iao sam, kao i ostali, na trni-
cu, na kojoj ovjek uvijek biva oguljen; danas vie ci-
jenim prigodne kupovine.
Mogue je, da je svoje zanimanje iscrpla na nekoj
drugoj strani; povuen ivot, koji vodi, doputa takve
pretpostavke. elim, dakle, ono zanimljivo uiniti po-
novno prihvatljivim za nju i u tu svrhu u, umjesto
poetskog, izabrati prozaino. Mora se osjeati odgur-
nutom, to e izazvati njenu paljivost. Najprije e re-
zoniranjem i ironijom, pomou apsolutno neutralnog,
pomou duha, biti stavljena van borbe njena enstve-
nost. Tako e, u vlastitim oima liena enstvenosti,
dospjeti u za nju nepoznato stanje, te e se morati
meni povjeriti ne kao ljubavniku, ve jo uvijek
potpuno neutralno. Tada e se probuditi ena, morat
e se izmamiti iz njena brloga i nategnuti do skrajnje
elastinosti a naposljetku e izigrati udoredne nor-
me. Njih e skriti i tada e se ono ensko u njoj vinuti
do skoro nadnaravne visine tada e biti moja, ena
i dua.
5.
Moje traganje bilo je brzo nagraeno. Ona posje-
uje kuu komercijalnog savjetnika Baxtera. Nisam
tamo sreo samo nju, ve i ovjeka, koji mi je u tom
trenutku bio veoma poeljan. Edward, domainov sin,
zaljubljen je u nju preko uiju; to se vidi na prvi po-
gled. Zgodan ovjek, radi u uredu svoga oca, prijatan,
malo stidljiv to joj se moe samo sviati.
On, jadnik, ne zna, to da zapone sa svojom lju-
bavlju. Kad dozna, da e ona doi uvee, odjene se u
sveano odijelo te, na koncu, meu ostalim gostima,
koji su, naravno, u svojoj svakodnevnoj odjei, pred-
stavlja smijenu figuru. Njegova bojaljivost je skoro
nevjerojatna. Kad bi to bila maska, morao bih strepiti
pred njim. Nije to malo umijee znati svoju bojalji-
vost koristiti kao oruje, time se uvijek postie uspjeh.
Koliko sam puta neku malu djevojicu predobio time,
to sam izigravao straljivka. Mogu djevojke, koliko
god ele, strogo suditi o plaljivim mukarcima, one
ipak osjeaju za njih slabost. Stidljivost u najmanju
45
ruku laska tatini, koja eli da uiva u svojoj nadmo-
nosti. To malo zadovoljstvo moe se drage volje poklo-
niti djevojkama.
No ako smo ih jednom uljuljkali u sigurnost, onda
se u jednom sluaju naini proba i pokae im se, da
se sasvim dobro snalazimo u situaciji u kojoj bismo,
prema njihovu oekivanju, morali od zbunjenosti pro-
pasti u zemlju. Dakako, bojaljivi mukarac nije pravi
mukarac, ali bojaljivost je ono sredstvo, koje neutra-
lizira odnose meu spolovima. Primijete li djevojke,
da smo samo nosili masku, tada e se osjeati postie-
nima i zamijetit e, crvenei se, da su pole daleko pre-
ko dozvoljenoga. ini im se, kao da su nekog momka
drale suvie dugo djeakom.
7.
Mi smo, dakle, prijatelji, Edward i ja, to je pri-
jateljstvo istinsko, na koje se, iza lijepih dana stare
Grke, jedva moe naii. Zaas smo postali prisni, do-
voljno je bilo da malo porazgovorim o Cordeliji, i ve
mi je priznao svoju tajnu kako nita ne krijemo
jedan od drugoga, to je pridodao i to. Ve dugo ezne
za njom, jadnik. On se radi nje dotjeruje, on je prati
kui; jedva da izmijene rijei, promatraju zvijezde, za-
tim pozvoni na vrata i ona se oprata; oajan je, ali
se nada, da e idui put biti bolje. Dakako, da se ne bi
usudio posjetiti njenu kuu, iako bi to za nj bilo lako.
Ta djetinjarija, koliko je god komina, ima neku iz-
vjesnu dra. Iako sam proao sve putove erotike, ni-
sam nikada na sebi zamijetio tu plaljivu strepnju za-
ljubljenosti, nikada nisam izgubio prisustvo duha;
poznajem, dodue, neko slino stanje, ali se u njemu
osjeam samo jaim.
Netko bi, naravno, mogao prigovoriti, da nisam
jo nikad istinski ljubio. Moda. Zasad sam Edwardu
drao prodiku. Sutra mora uiniti jedan korak napri-
jed; mora da se pojavi kod nje i da je lino pozove na
idue drutveno vee. Zamolio me, da ga pratim (na-
ravno da sam ga ja naveo na tu nesretnu ideju), te sam
na to pristao. To je sada za nj dokaz mojeg prijatelj-
stva. Ja, za svoj raun, nisam sebi mogao poeljeti bo-
46
lju priliku; upast u kao medvjed u kuu. Ako bi ne-
to posumnjala, ponaat u se tako, da uope nee
znati, to da misli o meni. Prije nisam imao obiaj, da
se pripravim na neki razgovor; ali sada je to nuno,
jer moram zabaviti tetku. Imam asni zadatak, da se
pobrinem za staru gospou i da svratim njenu pozor-
nost sa zaljubljenog Edwarda. Tetka je prije ivjela
na selu i ima slabost za poljoprivredu. Zahvaljujui,
dakle, njenom dalekosenom iskustvu na tom podruju
i ja u se s time upoznati.
Kod tetke sam postigao dobar uspjeh. Ja sam oz-
biljan, zreo ovjek, s kojim se moe voditi ozbiljan
razgovor nisam jedan od onih pomodnih gizdelina.
No kod Cordelije sam, naoko, loe proao. Ona je sva-
kako odvie edna, a da bi oekivala, da e joj svaki
mukarac iskazati svoje divljenje, ali moje ponaanje
smatra groznim.
Kada tako sjedim u prijatnoj sobi i nju proma-
tram (ona ozaruje sve, to s njom dolazi u dodir, i do-
bro i zlo, nekim blaenim svijetlom); tada me zahvaa
neka nestrpljivost, neka elja da jurnem iz svoga skro-
vita (jer, premda ovdje slubeno sjedim na kanapeu,
u stvari vrebam u zasjedi kao iz neke spilje) ukratko,
htio bih zgrabiti njenu ruku, privui je k sebi i skriti
je u sebi, da mi je nitko ne bi mogao oteti. Dok mi
prua ruku kod opratanja, kada je Edvvard i ja uvee
naputamo, i dok tu ruku drim u svojoj, jedva se mo-
gu odluiti da ptiicu opet ispustim. No strpljivosti!
Quod antea fuit impetus, nunc ratio est to se ne-
kad postiglo prepadom, postie se sada razboritou.
Mora biti mnogo ue zahvaena u zamku, i tek tada u
pustiti ljubav, da se iznenada srui na nju. Dra tog
velikog trenutka ne smije umanjiti nikakva lakomost,
nikakvo besmisleno prerano prisvajanje. Bit e mi za-
hvalna za to, Cordelia. Time to produbljujem suprot-
nosti, prenapinjem luk ljubavi, da bi je to dublje ra-
nio. Kao strijelac napinjem tetivu, i opet je otputam,
te prislukujem njeno zujanje, ali jo ne gaam ni ne
umeem strijelu.
47
Kada se odreeni manji skup ljudi sastaje ee
u istoj prostoriji, stvara se nehotino neka tradicija u
rasporedu mjesta; svaki ima mjesto, koje mu pripada,
itavo drutvo dobija izvjesni stalni oblik, koji ovjek
sebi moe predoiti u svakom asu.
Tako je i u kui Wahl. Uvee, poslije aja, zauzima
tetka, koja je dotada imala svoje mjesto na sofi, svoje
mjesto kraj stolia za ivanje, Cordelia ostaje s Edwar-
dom kod stolia za aj, a ja slijedim tetku. Edward
ini sve jako tajanstveno, uvijek se ini kao da apue,
no zapravo nikad ni ne izusti nita. No ja govorim o
svemu i svaemu. Pretresamo cijene na trnici, kalku-
liramo koliko je mlijeka potrebno da bi se dobila jed-
na funta dobrog maslaca, i nairoko raspravljamo o
skidanju vrhnja i o bukanju maslaca.
Nitko ne sumnja, da su to sve stvari, koje mlada
djevojka moe bez tete sluati, naprotiv, one su ak
temelj obrazovanja duha i srca. Pri tom okreem lea
ajnom stoliu, Edwardovim i Cordelijinim sanjarija-
ma i amim s tetkom. Kako je ipak priroda divna!
A zar maslac nije udesan proizvod prirode i umijea.
Tako se brinem, da tetka ne uje ni slovca, koja izmje-
njuju Cordelia i Edward (ukoliko bi oboma, naime,
ipak palo na pamet da prozbore). To sam Edwardu
obeao, a ja sam ovjek, koji dri svoje obeanje. No
ja mogu, naravno, uti svaku rije, i nita mi ne moe
izmai. To je za mene od velike vrijednosti, jer tko
moe znati, to ovjek moe uiniti u svojem oajanju?
Upravo oprezni i bojaljivi katkada stavljaju na kocku
najneoekivanije. I premda se uope ne bavim sa to
dvoje, Cordelia ipak primjeuje, da stojim izmeu nje
i Edwarda i da se ne dam istjerati sa tog mjesta.
Tako smo mi neko udnovato drutvance oko aj-
nog stola. esto se sjetim Mefista, Grete i gospoe
Marte. Edward, dakako, nije nikakav Faust a jo ma-
nje neki Mefisto (kad bih ja htio preuzeti ulogu
Fausta). No ni ja nisam Mefisto, bar ne u Edwardo-
vim oima. Za njega sam dobar duh njegove ljubavi;
s tim se slaem; to se toga tie on moe biti miran,
da nitko briljivije od mene ne nadzire njegove osje-
aje. I zar ne drim tetku upravo majstorski daleko
48
od njega? Ona e prvom zgodom pred naim oima
direktno nestati u poljoprivredi; tada emo posjetiti
kuhinju i podrum, ak i tavan, ja u kod kokoki, pa-
taka i gusaka ostavljati svoje posjetnice. Cordelia se
zbog toga ljuti, nije joj jasno, to sve to treba da znai.
Zagonetka sam, koja je ne drai, ve samo smeta. Osje-
a, da joj tetka djeluje komino, ali zaista stara gos-
poa nije zasluila, da bude ismijavana. Povrh svega,
igram svoju ulogu tako dobro, da me ne moe omra-
ziti kod tetke. Katkada tjeram egu dotle, da Cordelia
jedva moe da zadri smijeak. Ja, meutim, izbjega-
vam svako saglaavanje u tom pogledu s njome; i pre-
dobro znam, da bih slabo proao, kad bih se rugao
tetki. Tako ostajem smrtno ozbiljan, dok se ona mora
smjekati. Ova je etuda pouava u prvu herezu
smijeku ironije. Dakako, da me ta poruga ne pogaa
manje od tetke, budui da nije uvjerena, da glumim.
Moda smatra moguim, da sam ovjek ostario prije
vremena ili tako neto. Konano se smijulji nad tet-
kom, i krivo joj je radi toga smijuljenja; a ja se obra-
am njoj i ukoeno joj zurim u oi, a da ni naas ne
putam iz ruke nit razgovora, koji vodim sa tetkom sa
smrtnom ozbiljnou u licu. Tada mora da se nasmije
nada mnom i radi itave situacije.
Na odnos ne poiva, dakle, na nekoj saglasnosti,
nego na intrigantskoj igri nerazumijevanja. Moja veza
prema njoj nije, dakle, nikakva veza to je isto du-
hovna veza, dakle upravo nikakav odnos prema mladoj
djevojci.
Moja se metoda pokazuje izvrsnom. Izazvao bih
sumnju, kada bih nastupao kao kavalir i samo bih sebi
dizao prepreke na svom putu. No ja sam iznad svake
takve sumnje. Mogla bi mi se povjeriti svaka mlada
djevojka tako sam razborit ovjek. Jedina grijeka
toga sistema je u tome, to djeluje vrlo polagano. No
to moe biti samo prednost, ako predmet naih nasto-
janja obeava najvie.
Kako pomlauje sve snage pogled na mladu dje-
vojku. Svjei jutarnji zrak, morski vjetar, miris i dah
vina sve to nije nita prema tome.
4 Dnevnik zavodnika
49
Skoro e doi dotle, da u joj se gaditi. Moja ulo-
ga starog momka, moje mudrijako avrljanje o pro-
bitanosti prijatnog ivota i dobrog hranjenja, kako
je zgodno imati valjanog slugu i prijatelja, koji je do-
bar planinar...
Ako bi mi ikad uspjelo odvratiti tetku od njena
prianja o kokoinjcu, nastojat u pronai neku temu,
koja e ironiju tjerati dalje. Svakako, da se nekog ma-
torog momka moe smatrati smijenim, vrijednim sa-
aljenja, ali mlad ovjek, koji nije jo ostao sasvim
bez duha, a izigrava matorog momka, izaziva negodo-
vanje kod neke djevojke. On bez ikakva ustruavanja
negira ljepotu i poeziju vjene enskosti.
Dani prolaze. Viam je, ali ne izmjenjujemo ni-
jedne rijei; u njenom prisustvu razgovaram samo s
tetkom.
No katkad u tiini noi provaljuje moja ljubav iz
svoga sklonita. Uvijem se u svoju kabanicu, nabijem
eir duboko na lice i hitam k njenoj kui. Spavaa
joj soba gleda na dvorite, njena kua sijee ulini
ugao, i tako mogu prozor motriti s ulice. Katkad se
pojavljuje na prozoru, otvara ga i gleda gore k zvi-
jezdama; ona ne sluti, da je netko promatra i zaista,
taj to zuri preko k njoj, nita joj i ne znai. No ja,
kao kakav duh, ne naputam mjesto, na kojem ona pre-
biva. Svi moji planovi i smiljanja padaju, itav se ra-
zum raspada u paramparad, i moje grudi nalaze
olakanje u dubokim uzdasima. Ova su mi uzbuenja
potrebna, da se ne bih okamenio u krutoj sistematino-
sti svojih postupaka. Drugi su danju kreposni, a greni
nou, a ja se danju pretvaram, a nou sam isti plamen
strasti... Ah, da me moe vidjeti, zagledati u moje
srce! Kad bi . . .
Kad bi ova djevojka znala sve, morala bi uvidjeti,
da sam najpozvaniji od svih prosaca. Ona je suvie
strastvena i duboka, da bi se zadovoljila sreom uobi-
ajenog braka. Ne bi bilo nje dostojno, da postane
rtvom nekog obinog zavodnika; ali ako padne za-
hvaljujui meni, onda e je ono zanimljivo spasiti od
50
sloma. Dakako, u odnosu spram mene mora da pod-
legne.
S Edwardom joj poinje bivati dosadno.
To je staro iskustvo: to ovjek ograniava svoj
interes na ui krug, to moe vie otkriti.
Sada ponekad paljivo prislukuje moj razgovor
s tetkom. im to primijetim udesim, da u mom govoru
sijevne neki nagovijetaj na dalekom horizontu, emu
se onda ude i tetka i neakinja. Ova vidi munju, ali
ne uje nita; no ona uje grmljavinu, ali ne vidi nita.
U iduem trenutku tee sve opet svojim starim tokom.
Samovar pjevui svoju sjetnu pjesmu, razgovor s tet-
kom dalje ubori kao kakav potoi ini se, kao da
su se potanski konji, koji su se naas poplaili, opet
vratili svome starom kasu. U takvim je asovima
dnevna soba neprijatna, pogotovu za Cordeliju. Ona ne
zna, ta bi sama sa sobom. Ako se obrati Edwardu,
mora strahovati, da e ovaj iz iste stidljivosti govoriti
besmislice; ako se obrati nama, mora vidjeti, kako
ravnomjernim udarcima kao batom obraujemo nau
temu na precizni mir djeluje tada nasuprot Edwar-
dovoj nervozi kao mrcvarenje. Vjerujem, da ima ne-
jasnu predodbu, kako sam zaarao njenu tetku, te se
ona tako pravilno ziba u taktu, koji ja odreujem. Po-
nekad mi ak doe volja, da je povuem u na raz-
govor, ali smatram, da jo nije prikladno da uestvuje
u tako ozbiljnim razmatranjima. (To je i sredstvo, da
se na me razljuti.) Ona, dakle, uti. inim ak i male
nepaljivosti prema njoj, to mora da je ljuti, no si-
guran sam, da e se njena enstvenost uzdignuti ista
i ponosna, kada za to bude vrijeme. Ja ne povreujem
samo njenu enstvenost time, to s njom ophodim kao
s djetetom, ve je samo neutraliziram; ne treba se tu-
iti, to se ne razumije u trne cijene, ali mora je ogor-
iti, to mlad ovjek moe tako dumanskom ustraj-
nou priati o takvim stvarima i ne vidjeti enu u
njoj. Tetka se mojom pomou uspinje s jednog vrha
na drugi. Jo komadi tim putem i postat e fanatina.
Za sve to ima meni zahvaliti. Samo ne moe razumjeti,
zato ne odaberem neko zanimanje. Stoga spominjem
4* 51
kada je god u naim razgovorima rije o nekim
slobodnim mjestima da bi upravo ta pozicija bila
izvrsna za mene i raspriavam se o tome s uasnom op-
irnou. Cordelia osjea ironiju ba je to ono, to
elim.
Edward je, da govorimo iskreno, vrlo monoton.
Sve zapoinje krivo, a uvijek je pristalo i isto do-
tjeran. Samo iz prijateljstva prema njemu dajem svo-
jom vanjtinom i ponaanjem naslutiti neku aljkavost.
Pomalo mi postaje nepodnoljiv taj Edward. On uope
ne zna, kamo bi sa svojim osjeanjima zahvalnosti, uvi-
jek hoe da mi se zahvaljuje. II n'y a pas de quoi.
Mirujte! Ve se cijelo jutro igrate; prvo ste na-
vlaili zavjese, drmusali buu, trgali zvonce, kucali na
okna, nita vam nije odvie ravo, samo ako vam moe
posluiti da budete zapaeni. Hoete li moda, da iza-
em? Svakako, vrijeme je lijepo, ali nisam pravo ras-
poloen; ta ostavite me na miru, zar ne moete sami
u etnju, vi, objesni vjetrovi? Zabavljajte se s mladim
djevojkama, kao to je to ve va nain, vi ulinjaci!
Nitko se ne umije tako zavodljivo umiljavati oko nekog
lijepog djeteta kao vi. Sta mu pomae da se okree
i obre, ne bi li se oslobodio vaeg zagrljaja... Moda
ak i nee, jer va zagrljaj blai i hladi vruu krv.
Bjeite do vraga, dajte mi mira! to, to vam nije po
volji? Vi to ne inite sebe radi. Dobro, idem s vama.
No postavljam dva uvjeta. Prvo, vani u Kongens Nytorv
stanuje neka vrlo lijepa mlada djevojka, ali je toliko
bez ukusa, da me nee ljubiti, ak tant pis ona ljubi
drugoga i ne stidi se da s njime eta ruku pod ruku.
U jedan e sat doi po nju prijeimo na stvar, pri-
jatelji moji, morate mi obeati, da e najbolji duvai
meu vama zaposjesti poloaj oko kue i ekati, dok
ono dvoje ne stupi na ulicu. U onom trenutku, kad
budu zaokrenuli u Kongensgade, cijela se rulja mora
baciti na njega, da mu, uz duno potovanje, skine eir
s glave i da ga kotrlja pred njim umjerenom brzinom,
tako da moe bez po muke trati za njim. Nikako ne
bre, ve toliko, da ipak stalno vjeruje, kako e ga idu-
eg trenutka dohvatiti pa ak nee pustiti ni njenu
52
ruku, na taj nain nateite njih dvoje kroz cijelu Veliku
Kongensgade, uz obalu sve do Hibropladsa. Kako to
dugo treba trajati? Pola sata. Tono u jedan i po naii
u ulicom stergade. Oni stoje ba nasred trga i odlu-
uju se za posljednji juri. Sad njoj skinite eir, malo
je raupajte, nateite je malo za kraj ala, dok se nje-
gov eir mora penjati sve vie i vie kao neka zastava.
Ukratko: izvedite to tako zlobno, da cijenjena ulina
publika (a meu njima dakako i ja) prasne u buni
smijeh, da psi zateku, a uvar na tornju da stane
zvati na uzbunu. U tom se trenutku pobrinite, da mi
njen eir doleti. Bit e mi veliko zadovoljstvo, da joj
ga predam, pun potovanja. to se tie ostalog na-
reujem vam da nikad ne pri jedete granicu pristojno-
sti i da ne namuite kakvo lijepo djevoje uostalom,
moete se naaliti, ali vi ste mi odgovorni, da e se
smijati, ali ne i razbjesniti. Teko vama, ako prekora-
ite moje doputenje!
A sada naprijed, doite i budite pripravni. U po-
tragu za mladou i ljepotom! Morate mi pokazati ono,
to sam ve toliko puta vidio, a to mi ipak nikad nee
dosaditi da gledam pokaite mi ljepukastu, mladu
djevojku; otkrijte mi neto od njene ljepote, ali tako da
se to i njoj dopada; udesite eksamen tako, da i njoj
bude drago! Ja u ii niz Bredgaden, i vi prema tome
imate vremena do tri sata, da pokaete vae vjetine.
Ah, eto gdje ve dolazi takvo jedno mlado dijete
u punom sjaju dakako danas je nedjelja. Naprijed,
pristupite joj umiljavajui se oko nje. Blago klizite
preko nje i zagrlite je! Ah, kako joj se obrazi rumene,
kako se usne jae crvene, kako joj se grudi nadimlju!
Zar nije uitak, lijepo dijete, udisati taj svjei zrak?
Tanka vrpca na vjetru lepra kao listi, i kako krepko
i punim grudima udie zrak! Vie djevojka ne koraa
vrstim korakom, laka struja zraka nosi je kao oblak...
Jae, vie daha, ej, vi! Sad je skupila snage, pritie
ruke uz tijelo, pokriva grudi, da se ne bi kakav nasr-
tljivi udar vjetra prokriumario pod laku odjeu . . .
lice svijetli svjeim rumenilom, oi je stisnula, sigurniji
je ritam njena hoda. Opasnost je ini lijepom. Zar ne
bi svaka mlada djevojka morala biti zaljubljena u vje-
53
tar? Nikakav mukarac ne umije je tako uljepati kao
to to umije vjetar . . .
Sad se malo nagnula naprijed, gleda u vrhove no-
nih prstiju. Stoj! Ne dalje! Ve se haljine nadimlju,
tijelo joj gubi pravilnu liniju obrisa... No, zar nije
uitak dozvoliti, da takva rashlaujua jeza prijee pre-
ko tijela, kada je malo uareno? Zar ovjek zbog i-
votne radosti i zahvalnosti ne bi zagrlio itav svijet?
Sada se obre i ide koso protiv vjetra. Naprijed,
sada jedan snaan udarac, da bih mogao ugledati lje-
potu njenih oblika! Jo jae, neka se tkanina jae pri-
ljubi uz tjelo. Previe! Previe! Ve je stav ruan
teti skladnosti dranja, kad je korak sputavan. Sada se
vraa nazad. Nov napad! Dozvolite da iskua svoju sna-
gu. Dosta! Ve joj uvojci lepraju zrakom. Hoete li
sluati? A tko to dolazi? Na suprotnom nogostupu?
Ukorak?
No, to ba nije nita naroito etati pod lijevom
rukom sa buduim gospodinom urjakom. To je za
mlade djevojke otprilike isti poloaj, kao to je za mla-
die mjesto pomonog pisara. Dodue, i pomoni pisar
moe napredovati, dobiva svoj pisai stol u uredu i od
sluaja do sluaja moe suraivati. urjakinji ne ide
tako lako. No zato se ne napreduje tako sporo, valja se
samo potruditi u neki drugi ured. . . Naprijed, tu!
Kad se ima vrsto uporite, tada se moe neto i pod-
nijeti. Napad po sredini... dakako, krila zaostaju . . .
Sada je ukotvljen. Jo se moe oduprijeti vjetru, zato
je dovoljno jak, dovoljno teak, da se ne da podig-
nuti . . . Hrabro se potiskuje naprijed i odaje, da ima
teinu, koja je vrijedna potovanja. Takav otpor ljuti
djevojku...
Da li je po volji dobar savjet, moje dame? Jedno-
stavno pustite ruku budueg gospodina supruga ili ur-
jaka, osamostalite se, vidjet ete, da je to mnogo vese-
lije! Sada, vi vjetrovi, ne tako jako! Kako mala uiva
u prijateljstvu vjetra, kako poskakuje niz ulicu u ple-
snim figurama! Koja bi vas plesna glazba mogla do-
vesti u tako veselo raspoloenje?
No vjetar ne poputa, naprotiv. Punim jedrima nas
tjera naprijed! Da li bi valcer mogao neku mladu dje-
54
vojku tako ponijeti? A ipak nas vjetar ne umara, on
nas nosi dalje... Sada se mala okree svome urjaku.
Sigurno i malo otpornosti ima svoju dobru stranu; o-
vjek se rado malo i bori, da bi posjedovao ono, to voli.
Zar to nisam dobro udesio? S vjetrom u lea moe
se proletjeti ak kraj dragoga; pue li nam u prsa onda
se ovjek osjea prijatno uzbuen i leti ususret dra-
gom; tavie osjea se krepkijim i zavodljivijim nego
inae. Vjetar hladi plod usana, koje je najbolje uivati
ohlaene (jer je ona tako vrua), kao to i sekt naj-
bolje uari krv, kada je na ledu hlaen.
Kako se smiju i ale! Vjetar im otima rijei s usa-
na, opet se smiju, odupiru se, dre eire i gledaju dolje
u noge. Mir, odmorite se malo, inae e djevojka postati
nestrpljiva i poet e se ljutiti! ivio, tako valja, desnu
nogu pred lijevu. Kako ona hrabro gleda u svijet!
A koga to vue pod rukom? Zarunika? Deder, da vi-
dimo, dijete, to si to ubrala sa stabla ivota . . . no ini
se, da je posvema upotrebljiv. Uostalom, to je tek prvo
razdoblje vjerenitva. Moda ga voli, takve stvari do-
gaaju se ovako: ona ga ljubi ravnomjerno, dakle ona
ga ljubi, kao to bi mogla svakog drugog ljubiti. Na-
prijed, gruni vjetre iznova! Neka lepraju vrpce sa e-
ira! Ah, te mlade ljubavi. Koliko oekivanja! Ali kad
jednom treba iz te vjenane koprene skrojiti svako-
dnevni haljetak, tada nedostaje tkanine, i sve zajedno
ini dobrano prosto. Sigurno, tko ima hrabrosti da ui-
ni korak, koji je odluan za itav ivot, taj se nee klo-
niti ni pred vjetrom. Tko u to sumnja? Zato tako ur-
no, djevoje malo? Vrijeme e te jo nauiti svaemu.
Naprijed vjetrovi! Zahvatite! Kamo li je samo dospjela
maramica? Brzo, sad emo odmah imati bjegunca. Ta-
ko! Oh, sad se jo odrijeila i vrpca od eira. Gospo-
din Budui, nalazi, da je to malo nezgodno. A sad jo
nailazi neka prijateljica, koju bismo morali pozdraviti.
Sreemo je prvi puta, poto smo se zaruili. Mi se e-
tamo niz Bredgade prema Dugoj Liniji ba zbog toga,
da bi se slubeno pokazali kao vjerenici. Supruzi mo-
raju prve nedjelje iza vjenanja poi u crkvu, a vjere-
nici na Dugu Liniju. Da, mnoge zaruke dospijevaju na
duge linije . . . pazite! Ta taj va eir je prava zamka za
55
vjetar. Drite ga vrsto i nagnite se naprijed! Strano,
sad je prijateljica prola i niste mogli primijetiti po-
bjedniki izraz lica, koji zaruena djevojka mora poka-
zati nezaruenoj. Vjetre, sad malo lake! Sad dolaze
lijepi dani . . . kako se grevito uhvatila za dragoga!
Okree se prema njemu, podie oi k njemu i raduje se
nad svojim blagom, svojom sreom, svojom nadom,
svojom budunou! Djevojko, djevojko, ti tome prida-
je suvie znaenja! Samo meni i vjetru moe on da za-
hvali, to izgleda tako snano i sjajno! Pa i ti, ak i ti
sama mora meni i vjetriu biti zahvalna! Zar ti nismo
sa ela odagnali laki oblaak brige? Zar te nismo osvje-
ili i podali ti dra eznutljivih slutnji?
Jeste, vidim na tebi, mala moja, da je i tebi poru-
nik miliji od kandidata. Vidim to u tvome pogledu . . .
nee imati nita od nekoga, koji bi vjeno uao u
sobi. No zato ba porunik? I kandidat e, kad jednom
poloi ispit predstavljati valjana ovjeka. Ja vas do-
due ne mogu posluiti ni nekim oficirom ni kandida-
tom, ali moda ete se zadovoljiti s nekim tempera-
mentnijim osvjeenjem. Dunite malo vjetrovi! Tako
valja, sada vam je svileni al spuznuo sa ramena i sada
polako koraate. To vas rashlauje, zar ne? Obrazi nisu
vie tako rumeni, a sjaj oiju poputa. No, strpljenja,
moda ipak jo pronaemo porunika?
No, i vi ste mi neki par! Na vama se vidi, da ste
odreeni jedno za drugo. Siguran hod, sklad svih po-
kreta, sve to ukazuje na uzajamno povjerenje. Ni lako-
mislenosti, ni gracije. Solidno i pripremljeno za dugo,
to opravdava oekivanja i navikava obostranom po-
tovanju. Kladim se, da vam je geslo: itav ivot je-
dan put. Ruka pod ruku u dobru i zlu, to vam odgovara.
Tako je savrena ta harmonija, da dama odustaje ak
i od svog prava da hoda po nogostupu. No sad je jedan
i po . . . Prema Hibro trgu!
udnovato, kako se moe tono unaprijed odrediti
razvoj nekog ovjeka. Dodue, u ovom sluaju su stvari
naroito jednostavne. Kad djevojka ne bi bila tako
zdrava, ne bi se taj zadatak mogao tako tono rijeiti.
I to tako pravilno, da je to skoro izuzetno!
56
Koliko god svemu pristupa skromno, ipak je nesvi-
jesno prilino pretenciozna. To sam uvidio tek danas,
dok je ulazila. Vjetar je duvao tako snano, da je jedva
otvorila vrata. Otpor je nije ljutio ve samo izazvao, da
pokae svoju snagu. Ona zaista nije neka od onih siro-
manih stvorenja, koja su tako njena, da ih se ovjek
jedva usuuje ozbiljno pogledati. Za mene je pravi
uitak, da kao kakav lijenik promatram simptome nje-
nog razvoja.
Sada se poinjem pribliavati i pripremam napad.
Odmah sam poeo stratekim manevrom. Okrenuo
sam stolicu za devedeset stupnjeva i sada joj vie ne
pokazujem lea nego profil. Takoer povlaim i nju u
razgovor, obraam joj se, izvuem iz nje poneki odgo-
vor. Ona je strastvena i trai nesvakidanje, a da usli-
jed budalaste tatine ne smjera apartnome. Kaem ne-
koliko ironinih rijei o gluposti ljudi, o njihovu kuka-
viluku i mlakom dranju to ostavlja dojam. Sigurno
je, da bi ona jednom htjela upravljati sunanim kolima,
kako bi se isuvie pribliila zemlji i oprila malo ljude.
No ja pazim na to, da se suvie ne pribliimo, takoer
ni duhovno; jo nije vrijeme sazrelo. Ona jo mora
ojaati, prije no to e se smjeti nasloniti na me. U
jednom trenutku, ali samo u jednom kratkom trenutku,
moglo joj se priiniti, kao da sam htio da joj otkrijem
neto malo moje tajne. Ne, prvo mora da se razvije.
Dua joj mora postati gipkija, mora se osjeati toliko
snanom, da povjeruje, kako bi mogla podignuti svijet
iz njegova leita. Razabirem dovoljno iz njenih odgo-
vora i pogleda, da ve napreduje. Jednom je zasjala u
njenom oku tolika energija, da bi se ovjek mogao od
nje uplaiti.
Ne, nita ne treba da mi je duna. Neka bude
slobodna, jer samo u slobodi su ljubav, naslada i ugoda
neuporedive. Sigurno je, da u ja sve tako udesiti, da
e mi na koncu pripasti nekom vrstom prirodne nu-
nosti, no ne treba mi pripasti teinom, ve da gra-
vitira kao duh duhu. Hou da je imam, ali ne kao
teret to bi bilo odvratno: ne smije se objesiti o mene,
ne smije me svime opteretiti. Meu nama se smije
57
odigravati samo igra slobode. Ne smije me tee priti-
skivati, no to lagana plesaica pritie ruku plesaa.
Suvie se bavim Cordelijom. Gubim ravnoteu
ne onda, kada stoji suelice meni, ve kada sam s njom,
tako rei, nasamo. Katkada eznem za njom, ne zato
da bih s njome prozborio, ve da bih letimino ulovio
njenu sliku; uljam se za njom, kada izlazi, ne zato da
bi me vidjela, ve zato da bih je ja vidio. Preksino
smo se istovremeno opratali od Baxerovih. Pratio ju
je Edward. Oprostio sam se, skrenuo u neku pokrajnu
uliicu, u kojoj me ekao moj sluga s kabanicom i me-
kanim eirom, izmijenio sam navrat nanos svoju od-
jeu i poletio stramputicom za njima. Tako sam je jo
jednom vidio, a da ona nije ni slutila. Edward je bio
nijem kao i uvijek.
Sigurno je, da sam zaljubljen, ali sreom ne na
uobiajen nain. Inae uope ne bih ni zapoinjao.
Dobro je, da je bog ljubavi slijep, dovitljiv ovjek mo-
e mu nekad podvaliti. Treba paziti na to, da se ostane
budan, uvijek se mora znati, kakve utiske primamo,
i kakve sami ostavljamo. Tako se istovremeno moe
biti zaljubljen u vie njih, jer se svaka voli na drugi
nain.
Ubogo je ljubiti jednu, banalno je ljubiti sve; i-
vjeti, uivati znai poznavati samog sebe i voljeti ono-
liko, koliko je to mogue, nastaniti u sebi sve moi
ljubavi i svaku ponuditi njoj odgovarajuom dijetom.
3. srpnja
Edward se na mene zaista ne moe aliti. On, do-
due, slui jedino tome cilju, da Cordeliji pokvari volju
za prostu graansku ljubav, ali da bi ispunio i tu na-
mjeru, mora ostaviti neki dojam kod nje, i u tome u
mu pomoi. Dobra je on prilika, ali sedamnaestgo-
dinje djevojke, malo se na to obaziru, a ako su takve,
kao to je Cordelia, onda nimalo. Ima on i prijatnih
svojstava, samo ih ne zna razviti. To je moja dunost.
Vladam se kao sobarica, koja dotjeruje svoju gospo-
daricu za ples, o njega vjeam sve najljepe, to jedna
kua ima, ak ne izbjegavam posuene drangulije. Kad
potom idemo Cordeliji, obuzima me udnovat osjeaj.
58
Tada mi se skoro ini, da mi je brat ili sin. A ipak je
prijatelj (jednako star kao i ja) moj suparnik! Supar-
nik, dodue, kojeg ne treba da se plaim. On e sigurno
pasti, stoga ne stavljam nita na kocku, ako mu dopu-
stim, da se penje visoko. Naprotiv, Cordelia e na taj
nain iskusiti, to joj ne prija, i indirektno osjetiti,
to joj treba. U meuvremenu pomaem njemu. Uzno-
sim ga pred njom, inim sve, to prijatelj moe da ini
za prijatelja. Da bih svoju suzdrljivost bolje podcrtao,
nadmaujem se u hvalospjevima o njemu. ak sam joj
objasnio, da je zanesenjak. Que voulez vous? Kad on
ne umije napraviti neto iz sebe, moram to ja uiniti
za njega.
Cordelijini osjeaji prema meni su neka mjeavina
mrnje i straha.
to plai mlade djevojke?
Duh.
A zato?
Jer duh nijee njihovu enstvenost.
Sigurno je, da se mukou, uljudnim ponaanjem
i tako dalje moe osvojiti, ali takvim orujem ne moe
se poluiti potpuna pobjeda. Zato? Zato jer se ovjek
tada bori s djevojkom na bojitu njezine vlastite po-
tencije, a tu je ona jaa. Tako se moe moda neka
djevojka dovesti dotle da, porumenivi, ponikne oima,
ali time joj se nee uliti neizreciv strah fascinacije,
koja tek ini ljepotu zanimljivom.
Potrebno je samo poznavati svoje snage. No ve
sam esto s ogorenjem gledao, kako ak i talentirani
mladi ljudi ne znaju, to bi sa sobom poduzeli. Potre-
bno je na prvi pogled vidjeti, kakvim je sistemom neka
mlada djevojka, koja je podlegla nekom mukarcu, od-
nosno zapravo svojoj vlastitoj ljubavi, dovedena do
pada. Izvjebani ubica ima svoj iskuani udar, i isku-
sni detektiv zna krivca, im vidi ranu.
No gdje da naemo sistematinog zavodnika, psi-
hologa zavoenja. Zavesti neku djevojku? No da, za-
vesti neku djevojku... tako to ljudi sude. A ipak,
koje li bogatstvo mogunosti sadri u sebi ta rije za
psihologa!
59
Ona me mrzi, jer je ena; boji me se, jer je dobre
rase; ljubi me, jer je umna.
Sada bismo bili tako daleko.
Moj ponos, moja hladna bezosjeajna ironija za
nju su neto zavodljivo. To nije ljubav taj osjeaj
jo ne poznaje (bar ne prema meni); ali ona hoe, da
mi bude al pari. Toliko je astoljubiva, da ne eli biti
manje nezavisna, no to sam to ja, da bude slobodna,
kao to sam ja, kao Arapi u pustinji. No moje smija-
nje, moje ekscentrino ponaanje neutraliziraju svaki
erotski osjeaj. Ona sa mnom ophodi prilino slobo-
dno, i njena suzdrljivost je vie intelektualna nego
enska. Prima me za ruku, pa i stie je i ne skriva
svoj interes. No daleko je od toga, da me smatra lju-
bavnikom. Ja sam netko, s kime se moe razgovarati
eto to sam.
Kad sam se dovoljno narugao, postupam kao u
bajci, gdje se na koncu rasprostire modra kabanica,
na koju se posadi ena; tada letimo odatle brzinom
misli, i zemlja ostaje duboko pod nama. . . Katkada
letim sam, a nju ostavljam dolje. Iezavam joj, i ona
uje moje rijei. Tada ezne za tim, da me slijedi. No
u istom asu sve nestaje tad sam neumoljiv i hla-
dan. ene znaju na razne naine porumeniti. Prost je
onaj nain, to su mu vini svi pisci romana, ije juna-
kinje tako rado pocrvene preko uiju. Postoji, zatim,
ono njeno rumenjenje, ono jutarnje rumenilo duha,
to mladim djevojkama tako dobro pristaje, i, kona-
no, ono letimino, koje moe da bude izazvano ve
jednom jedinom sretnom milju. Blijesak duha je li-
jep na ovjeku, jo ljepi kod mladia, a zanosan kod
neke djevojke, jer tada znai boleljivo samootkriva-
nje djevianstva.
S godinama gubimo sposobnost da crvenimo.
Ponekad itam Cordeliji pomijeano kojeta za-
nimljivog i nezanimljivog, Edward pri tom slui, tako
rei, kao paravan, suflirao sam mu, da je to dobra
metoda, posuivati djevojkama knjige; time postaju
odnosi prisniji. On je time zaista kod nje popravio
svoj poloaj. Ona mu je zato zahvalna. Pravu korist
60
kod toga imam ja, jer ja odreujem knjige, upravljam
dakle svime, a ipak ostajem iza kulisa. Edward se
nita ne razumije u literaturu i prema tome se potpu-
no oslanja na mene, tako imam mogunost da ekspe-
rimentiram i da promatram.
Kad smo uvee zajedno, dohvatim sasvim nevino
neku knjigu, listam po njoj, pa i itam u po glasa koji
odjeljak, i hvalim Edwarda to se brine za dobru lek-
tiru. Ovih dana sam se sjetio, da nainim pokus dokle
see napon njene due. Nisam jo bio siguran, da li bi
joj Edward trebao uzajmiti Schillera (prikladna za to
bila bi Theklina pjesma) ili Brgera. Odluio sam se
za Brgera i odabrao sam Lenoru, jer je to lijepo, a
ipak pretjerano. Kad sam je deklamirao, inio sam to
s najvie patosa, to se moglo. Cordelia je bila tronuta;
ila je tako uurbano, kao da je ona ta, koju Wilhelm
mora odvesti.
Ja sam utio.
Tetka se nije naroito uzbudila; ona se ne plai
Wilhelma, ni ivog ni mrtvog; osim toga vrlo slabo ra-
zumije njemaki. No odmah je oivjela, im sam je
upozorio na solidan uvez knjige i nairoko poeo ra-
spravljati o knjigovetvu. Iao sam za tim, da odmah
opet razorim patetino raspoloenje, u koje sam bio
doveo Cordeliju. Zamijetio sam u njenom pogledu
strah; nije bila zapravo razdraena, ve joj je bilo od-
vratno, bio sam joj neugodan.
Danas sam joj po prvi puta zagledao duboko u oi.
Kau, da se pogledom mogu oni kapci uiniti
tako tekima, da se sklapaju.
Njeno se oko sklapa, ali neto tamno ostaje u njoj
budno. Ona valjda ne shvaa, da ja to zamjeujem, ali
ona to osjea itavim svojim tijelom. Oko se sklapa,
postaje tamno, no u nutrini je vedar dan.
Sada treba odstraniti Edwarda. Njegovo bjesnilo
stiglo je do vrhunca. Svaki novi dan moe donijeti
njegovo ljubavno oitovanje. U svojstvu dobro upue-
noga, obavijeten sam tono; umjetno ga podravani
u njegovoj egzaltaciji, da bi na Cordeliju snano djelo-
61
vao; ali bi bilo suvie smjelo pustiti ga, da se ljubavno
oituje. Premda bi dobio svoju koaricu, ne bi stvar
time bila svrena. On bi to mogao uzeti k srcu, a to
bi Cordeliju moglo dirnuti. Ne plaim se, da bi je to
moglo skrenuti s njenog puta, ali ve samo saaljenje
moglo bi biti na utrb njenog duevnog ponosa. Tada
bi promaio svoju svrhu itav zaobilazni put preko
Edwarda.
Moj odnos prema Cordeliji poprima sada drama-
tinu notu.
Neto se mora dogoditi, bilo to; trenutak to zahti-
jeva, ne mogu igrati dalje samo ulogu pukog proma-
traa. Sada je as kad je treba iznenaditi.
No, kako da to udesim. Sredstva, koja bi djelovala
kod bilo koje druge, mogu kod nje zatajiti. Treba je,
dakle, takvim nainom iznenaditi, da se na ope izne-
naenje, dogodi neto sasvim uobiajeno. Tek vreme-
nom mora do kraja shvatiti, da je to ipak konano bilo
neto neuobiajeno. Tako e ta stvar biti zanimljiva,
i ja u ostati pri svome prvobitnom principu strategije,
kojim sam manevrirao sa Cordelijom.
Treba samo vladati tehnikom iznenaivanja, pa e
se zadatak dati lako rijeiti. Evo, o emu je rije:
iskljuiti djevojinu energiju i onemoguiti joj u jed-
nom trenutku, da nezavisno djeluje. Sasvim je spo-
redno, da li se ovjek pri tome poslui neim neobi-
nim. Uvijek se iznova podsjeam s velikim zadovolj-
stvom na jedan drski atentat, koji sam izveo na jednu
damu iz vrlo otmjene porodice. Dugo sam se vremena
trudio, da pronaem neku zanimljivu dodirnu toku
s njom. Jednog poslijepodneva sreo sam je na ulici.
Jo prije no to me mogla prepoznati, pretekao sam
je, okrenuo se i stao pred nju. Dok sam s naglaenom
gestom stupio u stranu, to ona nikako nije mogla ne
zapaziti, jo sam bio nekoliko koraka od nje udaljen.
Tada sam joj dobacio pogled pun neizrecive patnje
(vjerujem da sam u oku imao suzu) i skinuo sam eir.
Zastala je iznenaena. Nagovorio sam je uzbuenim
glasom: Oprostite, milostiva gospoice, u vas je tako
zapanjujua slinost s jednom enom, koja boravi da-
62
leko odavde i koju toliko ljubim, da vjerujem, da ete
mi oprostiti moje neprilino ponaanje.
Smatrala me valjda nekim sanjarom, a to vole
mlade djevojke, jer im to doputa izvjesnu nadmo-
nost i mogu nad nama da se smiju. Odista nasmijeila
se i pri tom je izgledala neizrecivo lijepo. Pozdravila
je blagonaklono i smijeila se. Zatim je produila.
Nekoliko dana kasnije sreo sam je opet i pozdra-
vio. Sam. Smijeila se. . .
Oprez! Oprez!
Tko se zadnji smije, najslae se smije!
No to da ponem, kako bih iznenadio Cordeliju?
Moe se rasplamsati bura erotike, koja e je istr-
gnuti iz njenog sidrita, iz tla, u komu se korijeni nje-
na egzistencija; tada bi se ovjek mogao okoristiti nje-
nim uzbuenjima i pri jednom tajnom sastanku pro-
buditi njene strasti. To ne bi bilo nemogue; djevojke
sa temperamentom, kao to je njen, mogu se dovesti
tako daleko. No bojim se, da bi to estetski bilo krivo.
U egzaltaciju treba staviti one djevojke, koje tek time
poprimaju odsjaj poetskog. To nije za me, pri tome
se moe lako ostati bez uitka. Postupati tako s Corde-
lijom bilo bi potpuno krivo. Moda e prvog momenta
biti iznenaena, ali slijedeega momenta e joj ta stvar
dodijati, jer iznenaenje nije neobino smjelim du-
ama. Nekoliko gutljaja i iscrpio bih uitak, koji treba
da traje mnogo dulje, u kojem u a to je ono bitno
mnogo dublje uivati ukoliko ostanem pri hladnom
razumu.
Najbanalnije je moda najbolje i najsvrsishod-
nije: zaruke. Prozaina izjava, brana ponuda izreena
suhoparnim rijeima, to bi je moda vie zapanjilo,
nego da joj predloim otmicu i da raspaljujem njene
osjeaje arkim rijeima.
Pri tome e ono etiko biti odbojno. Ono je u psi-
hologiji isto toliko dosadno kao i u ivotu. Pod nebom
estetike sve je lako, lijepo i prolazno, pod mrazom
etike sve se skruti, ohladi i postane pusto. Ipak se moe
prigovoriti, da zaruke jo nemaju etiki sadraj jednog
braka; one su samo ex consensu gentium, one imaju
63
punovanost samo stoga, to to ljudi misle. Tu polo-
vinost mogu koristiti.
Svejedno sadravaju zaruke u sebi suvie veliki
etiki momenat, a da bi Cordelia olako mogla presko-
iti konvencionalne ograde; s druge strane stvar nije
dovoljno ozbiljna, da bi je mogla odvie zbuniti. Jo
nikad nisam nekoj djevojci obeao brak ak ni en pas-
sant. A ako ovoga puta tako postupam, onda treba to
da bude samo prividno. To je prividan korak, i ja u
ve tako udesiti, da e ona sama razrijeiti obaveze.
Tko obea brak, taj se odrie svoje snage i svoga
talenta, taj je obina eprtlja i obini klipan. Moj vite-
ki ponos ne doputa mi takva sredstva. Neu nita
od ene, to ne bi u najstroem smislu rijei bio dobro-
voljan dar. Zavodnik moga stila mora djevojku tako
zaluditi, da vie ne vidi ono to on nee da ona vidi:
on se mora tako utkati u nju, da sve, to on hoe, tako
rei, ona sama trai. Tko to ne umije diletant je ije
uitke prezirem: to je zavodnik. Ja to nisam. Ja sam
esteta, erotik, koji poznaje najskrivenije poente lju-
bavi, koji u ljubav vjeruje kao u neku religiju, ali koji
nastoji da sauva svoje privatno miljenje, da nijedna
ljubavna avantura ne smije trajati dulje od pola go-
dine, i da se veza gasi, im je uivano i ono posljednje.
Znam, pa i odvie dobro, da je biti ljubljen, iznad sve-
ga biti ljubljen, najvii uitak, i da je takav uitak
iskljuivo pravo umjetnika. Kao to je reeno, treba
se znati utkati u neku djevojku. To bi bilo najvie umi-
jee, kad ne bi postojalo jo jedno vie: opet se iz nje
odvojiti. No kako bi netko mogao nauiti to drugo,
ako nije ni u prvom dotjerao do savrenstva?
Prema tome, zaruke!
Upravo najtreznija proza neka bude rezonantni
podium za zanimljivo.
Sve u kui Wahl poprima nov znaaj; osjea se,
da se ispod povrine svakodnevnosti kree neto taj-
novito, to uskoro treba da bude objavljeno. Kua se
priprema za zaruke.
Mogu sebi predoiti povrnog gledaoca, koji misli
na mene i na tetku. To bi bila sjajna partija! to bismo
mogli sve uiniti u prenoenju poljoprivrednog znanja
na dolazee generacije. I ja bih postao Cordelijin ujak.
Volim slobodu misli. Nijedna misao nije tako apsur-
dna, da se ne moe misliti, da se ne moe hrabro domi-
sliti do konca.
Cordelia se plai Edwardove brane ponude; Ed-
ward sa svoje strane stavlja sve svoje nade u to. Sva-
kako, moe se sa sigurnou nadati. Preduhitrit u ga,
da bih mu utedio neprijatne posljedice njegova ko-
raka. Skrajnje je vrijeme, da ga uklonim, samo jo
smeta. On po svijetu hoda uokolo tako sanjarski za-
miljeno, te se treba svakog asa plaiti da e se izne-
nada podignuti, kao neki mjesear i sakupljenoj op-
ini objaviti svoju ljubav. Danas sam mu dobacio je-
dan pogled. Kao s nekim slonovskim rilom podigao
sam ga i bacio ga, koliko je god dug iza mene. Ostao
je mirno sjedei, ali vjerujem, da sam uo, kako mu
sve kosti pucketaju.
Cordelia je sada manje slobodna u odnosu prema
meni no prije. Postaje nesigurna. To, meutim, ne sme-
ta, bila bi malenkost obnoviti stari odnos. No neu.
Posljednji ogled, a potom zaruke! Ne treba uope da
raunam s potekoama. Cordelia e u svojoj zabezek-
nutosti rei da, a tetka e iz punog srca uzdahnuti:
Amen. Mogu zamisliti, kako e biti oduevljena takvim
zetom.
Ah, sve se to uhvatilo jedno za drugo kao ici.
Zapravo uope ne zet, nego zet neak.
Ili, ako mi Bog bude milostiv, nijedno od toga!
23.
Sada ubirem plod jedne verzije, koju sam sam
rasturio meu ljude. Treba, naime, da sam zaljubljen
u neku djevojku. Izabrao sam Edwarda, da prenese tu
vijest Cordeliji.
Radoznala je i promatra me, ali ne pita. A ipak,
gori da neto sazna. Dok pola od toga ne moe da vje-
ruje, voljela bi ipak, da je druga polovina od toga isti-
nita, jer to bi, ako nita drugo, bio bar presedan. Ako
se, naime, ak i takav hladni ironik, kao to sam ja,
64
5 Dnevnik zavodnika
65
moe zaljubiti, onda se ne mora stidjeti toga, da se to
i njoj samoj moglo dogoditi.
Danas sam sam naveo razgovor na tu stvar. Imam
poseban dar, da mogu ispriati prie tako, da se ni ne
gubi njihova poenta, ni ne postanu suvie shvatljive:
tako odravam svoje sluaoce in suspenso, izmamlju-
jem im malim ubaenim primjedbama poneku izjavu,
iz koje razabirem, kakvo bi rjeenje eljeli, i zatim ih
tek zavodim u bludnju. Potom se poigravam raznim
dvosmislicama udeavajui ih tako, da se u prvi mah
ini, kako moje rijei imaju samo jedan smisao, dok
se odjednom njihov smisao ne pretvori upravo u su-
protno; u tome zaista umjetniki uivam. Da bih mo-
gao vriti svoja opaanja, drim govor. U konverzaciji
moe mi moj subesjednik vrlo lako izmai; moe spret-
nim odgovorima i protupitanjima unititi svaki dojam,
koji sam ostavio. Obratio sam se, dakle, tetki dosto-
janstvenim mirom.
Ne znam, da li da to pripiem blagonaklonosti
svojih prijatelja ili zlobi svojih neprijatelja a tko
ne bi imao suvie jednih i drugih?
Ve me bila prekinula nekim protupitanjima.
Uspio sam u svom odgovoru sa to vie rijei rei to
manje, da bih zadrao Cordeliju, koja je napeto
sluala.
No namjerno sam upuivao svoje rijei samo
tetki, da se ne bi Cordelija mogla umijeati i prekinuti
svu ovu lijepu napregnutost.
Produio sam govoriti istim tim dostojanstvenim
tonom. Ili to zahvaljujem sluaju, nekoj generatio
aequivoca glasine (Cordelia oigledno nije razumjela
taj izraz i zbog toga se zbunila) da sam konano ak
ja, koji vodim tako povuen ivot, izloen ogovaranju:
pria se, da sam se zaruio ...
Cordelia je ekala na daljnja objanjenja. Pro-
duio sam dakle:
Tko, dakle, snosi odgovornost za to? Da li moji
prijatelji jer openito se, kad se ovjek zaljubi
(ta??), to ipak smatra velikom sreom, ili moji ne-
prijatelji, jer je, konano, ipak smijeno, da se meni
tako neto dogodi (uff!!); ili je to ak sluaj, ta za
66
govorkanja je sve dobro, ili ve spomenuta generatio
aequivoca neke glasine, jer sve je to ipak poteklo iz
dokonog brbljanja nekog tupoglavca.
Tetka, u svojoj enskoj radoznalosti, htjela je,
naravno, saznati, koja bi to bila dama, koju hoe da
usree sa mnom. Ali ja sam izmakao.
A kako je to sve djelovalo na Cordeliju?
Valjda su se Edwardove akcije malo popele.
Neposredno pred odlukom.
Da li da piem tetki i da je zamolim za Cordelijinu
ruku? Obino se to tako ini, pa i srcu je ugodnije
pisati nego govoriti. inio bih to tim radije, to je
upravo ta metoda tako uasno filistarska; no to ne ide.
Propalo bi iznenaenje, a ba to moram izbjei.
Da imam kakvog prijatelja, onda bi me upitao:
postupa li ti nakon zrelog razmiljanja? Da li si svi-
jestan znaenja tvog koraka? Zna li ti, da odluuje
o svojoj i tuoj srei? To se deava tada, kad se ima
prijatelja. Ja nemam nijednoga. Neu da presudim,
da li je to prednost ili nije; ali bez sumnje je to pri-
jatno moi se odrei takvih korisnih savjeta. Uostalom,
ja sam stvar razmotrio sa svih strana.
to se mene tie nemam zato da se plaim za-
ruka.
Jest, prosac sam, tko bi to pomislio!
Napredujem u viu socijalnu kategoriju. Vie ni-
sam linost nego prilika. I to dobra prilika, rei e
tetka.
Nju, skoro, alim. Ona me ljubi nekom takvom
istom, bezazlenom, zemljoradnikom ljubavlju. Ona
me smatra idealom.
U svom ivotu dao sam ve dosta ljubavnih izjava,
ali sam potpunoma neiskusan u sluaju, koji pred-
stoji. On je ba protiv svih pravila, i tu se mora po-
stupati sasvim izuzetno.
Jedno je sigurno, i to je osnovna toka cijelog
manevra: itava taktika je prividna. Ali to zatim?
Kojim pravcem da poem? Mogao bih dati erotskiji
ton, ali to bi znailo prije vremena izigrati jedan adut.
Mogao bih primijeniti svoju prokuanu smrtnu ozbilj-
5* 67
nost, ali to bi bilo opasno, jer takav trenutak je vrlo
znaajan za neku djevojku, te bi se pri tome mogla
uhvatiti za ton kao umirui za testament. Mogao bih
se prikazati kakvim potenjainom i pri tom lako
prelaziti u alu, ali to se ne bi slagalo sa stilom kojega
sam se do sada pridravao, a jo bi manje bilo u
skladu sa stilom, kojeg u se drati u budunosti. Doi
s ironijom, bilo bi ipak suvie riskantno. Bilo bi mi lako
kad bih htio samo poluiti pritisak kao kakav obian
ljubavnik. No stvari ovdje ipak drugaije stoje, na to
ja ciljam, nije zapravo ba ono DA. Sigurno, elim
tu djevojku, na to sam usredotoio svu svoju panju
i itavo svoje zanimanje, ali ima okolnosti, pod kojima
bih se odrekao toga DA. To to ja hou nije: posjedo-
vati tu djevojku, ve umjetniki uivati. Zato sam ve
od poetka vodio tu stvar umjetniki. U tome mora
biti neeg neodreenog, to u sebi ukljuuje sve mo-
gunosti. Ako me na prvi pogled smatra varalicom,
tada se vara, to nisam, bar ne u obinom znaenju
te rijei. No ako me dri za nekog, tko vjerno ljubi,
onda me isto tako ne razumije.
Sve to treba tako uiniti, da se ono duevno to
manje determinira. U takvim trenucima raspolae dje-
vojaka dua vidovitou umiruih. To ti ne mogu do-
pustiti, dragocjena Cordelia! Sigurno, dobro znam, da
varam za neto lijepo, ali drugaije ne mogu. Pobrinut
u se, da pri tom nee tetovati. Sve to treba da se
odvije, to je god mogue nezamjetnije. Ona treba da
dade svoj pristanak, a da poslije nema ni pojma,
kakve je prirode sada na odnos i kakve tajne krije.
Ono zanimljivo su upravo nepregledne mogunosti.
Ako ona samo bilo to nasluti, onda sam sve spetljao,
i itav odnos izgubio je svoj smisao. Nemogue je, da
kae da zato, to me ljubi, jer me ne ljubi. Zaruke
nisu in, ve samo dogaaj; ona ne ini nita, nego
se neto ini s njom. Nakon toga treba sama sebi da
kae: Bog zna kako se to dogodilo.
31.
Danas sam za nekog drugog pisao ljubavno pismo.
U tome uvijek nalazim zadovoljstva. To je tako
68
zabavno, prenijeti se mislima u neku uzbudljivu situa-
ciju, a da se ne mora odrei svoje udobnosti.
Punim dakle svoju lulu, sasluavam izvjetaj,
itam djevojina pisma i prouavam, kako to dijete
zapravo pie. On, zaljubljen, sjedi do mene i slua
moje primjedbe. Nije loe . . . ima ukusa . . . oprezna
je, bit e da je ve jednom voljela...
Pri tom inim dobro djelo. Ta to je ipak zasluga,
spojiti dvoje zaljubljenika. Na svaki sretan par dozvo-
ljavam sebi jednu rtvu; tako inim dvoje sretnima,
a najvie jednu nesretnom. To je ipak skroman posao.
Poten sam i pouzdan i ne varam nikoga, tko mi se
povjerava. Da se i ja pomalo namirujem, zbog toga
mi ne bi smio nitko zavidjeti.
to mi zapravo pribavlja ope povjerenje?
Umijem latinski, studiram, i nikome ne dosaujem
svojim malim poslovnim stvarima.
Zar ne zasluujem to povjerenje?
Ili ga moda zlorabim?
2. kolovoza
Bio je pravi trenutak.
Na ulici sam tetku vidio izdaleka. Edward je bio
u uredu. Sva je vjerojatnost bila, da u Cordeliju za-
tei samu.
Sjedila je kraj stolia za ivanje, zabavljena svojim
runim radom. Prije podne dolazim samo rijetko u po-
sjete, pa je bila malo iznenaena. Moglo se, dakle,
lako dogoditi, da se pojavi neka izvjesna toplina u tome
susretu, to sam htio izbjei. Premda sam svoje srce
oklopio, nisam sve uzeo tako olako; no ni ona nije
uzela sve teko. Izgledala je neizrecivo draesna u
svojoj jednostavnoj, plavo ispruganoj haljini, s tek
ubranom ruom na grudima, ah, ona, sama svjea rua,
cvatua i tek roena. Tko zna, gdje je u mislima pro-
vela no? Valjda u carstvu snova; ujutro se odatle
vratila u svoj svjeini svoje mladosti. inila se tako
mlada, a ipak toliko zrela, kao da ju je njena rasip-
nica-priroda upravo stvorila. udesna prirodo, duboko-
umna i puna tajni! Mukarcu daje rjeitost govora,
eni slai govor poljupca.
69
Bila je zaista lijepa; dijete, a ipak djevica, iju
plemenitost treba potovati.
No ubrzo sam se rijeio svojih strasnih raspolo-
enja i namjestio sam, kao to se i dolikuje, sveano
glupi izraz lica, na to nas obavezuje neki znaajan
korak, ukoliko ga elimo vriti na takav nain, da se
ini beznaajnim.
Nakon nekoliko opih primjedaba krenuo sam
ravno prema cilju i iznio sam svoju ponudu.
Valjda nema niega, to bi bilo tunije od ovjeka,
koji govori kao da ita iz knjige. No tako govoriti ima
ipak ponekad i te kako smisla. Knjige imaju to svoj-
stvo, da se mogu shvatiti, kako se ele, a to isto vri-
jedi i za ovjeka, koji govori, kao da je tampana
knjiga. Strogo bezbojno drao sam se unaprijed od-
tampanog predloka.
Bila je iznenaena, bez sumnje; to sam i oekivao.
Kako je izgledala? Jedva da to mogu rei, u nje-
nom izrazu lica bilo je neeg mnogoznanog, mogao bih
rei, da je izgledala kao jo neizali, ali ve najavljeni
komentar uz moju knjigu, komentar, koji doputa
svako tumaenje knjige.
Dovoljna bi bila jedna rije, i ona bi se smijala,
neka druga pa bi se uzbudila; neka trea i bio bih je
izgubio.
No nisam izustio nijednu rije.
Drao sam se blagdanski glupo i strogo sam se
pridravao propisa.
No vi me poznajete tek odnedavna. Boe moj
kakvih li potekoa! To se dogaa ljudima, koji trnovit
put braka pretpostavljaju cvjetnoj stazi ljubavi.
Kako udnovato, nisam ni u jednom trenutku
sumnjao u to, da e u svom iznenaenju rei da. Eto
ta vrijede prorauni. Nije rekla ni da ni ne, nego me
uputila tetki. To ne bih nikada oekivao.
To se zove imati sreu. Tako e sve ispasti bolje
no to sam smio i oekivati.
Tetka je sporazumna.
Nisam ni sumnjao u to. Cordelia se pokorava
njenom savjetu. Ne moram biti naroito ponosan na
70
te zaruke, iznad svake su pristojne mjere filistarske
i malograanske. Djevojka ne zna, da li bi rekla da
ili ne.
Tetka kae da. Sada i djevojka izlazi sa svojim da.
Uzimam djevojku, i djevojka uzima mene.
I sada poinje roman.
3.
Zarueni smo. Jedva da bi se o tome dalo neto
vie rei.
Kad bi imala neku prijateljicu, s kojom otvoreno
govori, vjerojatno bi joj rekla: Ne mogu to da poj-
mim. Ima neto na njemu, to me privlai, ali ne znam,
to je to; on ima izvjesnu mo nada mnom, ali je
sasvim sigurno, da ga ne ljubim i vjerojatno ga neu
nikada ni ljubiti; no podnoljivo u s njim ivjeti i pri
tom biti sasvim sretna; sigurno nee mnogo zahtije-
vati, samo ako se ovjek s njime nagodi.
Ah, Cordelia, moda e on ipak vie zahtijevati,
a kasnije e mu nagodba biti manje vrijedna.
Nema nieg smjenijeg od zaruka. Brak je bar
neto, dodue, neto dobrano neugodno. No, zaruke su
pronalazak, koji ne slui na ast svome pronalazau.
Vezan ili nevezan to je polovinost bez smisla
i ukusa.
Sada sam, dakle, lan mnogopotovanog udru-
enja zaruenih. I u tome ima drai. Tek kada si sam
izvjebao sve umjetnosti (to e ti potvrditi svaki umjet-
nik), ovlaten si da sudi drugima. Zar to nije umjet-
nost, izigravati zarunika?
Edward je ogoren. Sada se vie ne brije i spremio
je svoj crni kaput (o udo nad udima) u ormar. eli
da govori s Cordelijom; da joj otkrije moju podmuk-
lost. Bit e potresan prizor. Edward neobrijan, slabo
odjeven razgovara s Cordelijom, govori strahovno sna-
nim glasom! Uzaludno ga je dovesti pameti. Nagovi-
jestio sam mu, da je ta partija tetkina izmiljotina;
moda Cordelia ipak osjea za njega, spreman sam
da se povuem, ako je moe osvojiti.
Najprije premilja, da li treba ipak da obrije
bradu i da kupi moderan frak; no odmah se zatim
71
ponovo okomljuje na mene; ja prirodno inim sve, da
bih odrao mir. Znam: koliko god me i prezire, nee
uiniti koraka, a da me ne bi pitao za savjet. Moje
savjesne usluge su mu nezaboravne. I zato bih mu
uzeo svaku nadu? Zato da s njime prekinem? Simpa-
itan je ovjek, i tko zna, da li ga neu jednog dana
opet moi koristiti.
Dvostruko je teka moja zadaa: moram to tako
urediti, da zaruke postepeno preu u plemenitiju, zna-
ajniju vezu. A, u meuvremenu, moram uivati u ljup-
kosti i ljubeznostima, kojima je tako raskono oprem-
ljena. Dodue, pri tome je vano oprezno se ograni-
avati: nita prerano! Kad jednom pored mene naui,
to znai mene ljubiti, tada e ona sama dovesti do
raskidanja zaruka, kao neprikladnog oblika naih od-
nosa i pripadat e meni.
Drugi se zaruuju, kada dospiju dotle; njima brak
cvate do vjenosti. Svaki prema svom ukusu.
Sve jo ostaje u status quo; no usprkos svemu:
nikada neki zarunik nije bio sretniji, nikad gramzi-
vac, koji je naao novi nije bio blaeniji od mene.
Pijan sam od toga, to znam, da je u mojoj vlasti, ona,
ta nevina ena, providna i duboka kao samo more,
a da i ne sluti nita o ivotu. Sad treba da upozna mo
ljubavi. Kao kraljevska ki iz bajke, koja iz praha
biva uzdignuta na prijestolje svojih predaka, tako
mora sada i ona biti uspostavljena u svome dostojan-
stvu, ija je nasljednica. To e se dogoditi zahvaljujui
meni, nauit e ljubiti time, to e nauiti ljubiti mene.
Ona ui pravila, dok postepeno izuava uzor: a taj
uzor, to sam ja. Tek u ljubavi upoznat e sve svoje
znaenje, dobitak te ljubavi namijenjen je meni, a kada
zamijeti, to sve mora meni zahvaliti, tada e me dvo-
struko zavoljeti. Ta misao sama za sebe toliko me
svladava, da od radosti skoro gubim svijest.
Njena dua ima jo svu gipkou mladosti; jo nije
omlitavila i zamorena uslijed onih beskarakternih, po-
vrnih ljubavnih nagnua, koja onemoguavaju tolikim
djevojkama, da ikada saznaju, to znai potpuno i ap-
72
solutno voljeti. One tada nose u svijesti laan i maglo-
vit ideal i mjerilom toga ideala mjere zbilju. Tako se
moe vjerojatno kranski proivjeti ivot (pa i to je
neto).
No kada se u njoj probudi ljubav, tada u za njom
svuda tragati, tada u je iz nje izmamljivati svim lju-
bavnim glasima. Znat u, do kojih e oblika u njoj
izrasti, i znat u se tim oblicima prilagoditi; ve sam,
a da ona toga nije svijesna, uvuen u razvojni proces
njene ljubavi, a ipak dolazim izvana kao ispunjenje
svih njenih slutnji i nada.
ena voli samo jednom.
Sada sam zakoniti vlasnik Cordelije. Imam pri-
stanak i blagoslov tetkin i primam estitke prijatelja
i roaka. A la bonne heure, rat je zavrio zapoinje
sretni mi r . . . Besmisao! Kao da blagoslov tetkin i e-
stitanja prijatelja mogu pridonijeti posjedovanju Cor-
delije. Kao da u ljubavi postoji rat i mir! Dok traje,
ljubav je borba, dodue borba, koja se vodi veoma
razliitim orujem, ve prema tome, da li se ovjek
bori cominus ili eminus. U prvom sluaju, u borbi
izbliza, oruje je stisak ruke, doticaj noge (Ovidije je
to nuno preporuivao, a zatim se opet ogoreno izru-
givao), konano poljubac i zagrljaj. Tko se bori eminus
ima kao jedino oruje oko (jedino oruje, kojim se
mora virtuozno sluiti). On mora umjeti svoj pogled
spustiti sa toliko njenosti u pogled neke djevojke,
da se ona mora osjetiti pogoenom; mora umjeti, da
je svojim pogledom dri tako oaranom, da ga ona
ne osjea drugaije, nego kao da je dri svojim ru-
kama. No grijeka je i ujedno nesrea, ako se suvie
dugo borimo eminus, takva je borba posvema simbo-
lina, i ne prua nikakvo zadovoljstvo. Tek u cominus
sve zadobiva svoje konano znaenje.
Ja se, za svoj raun, nisam uope borio, ni ovako
ni onako: najprije sam primijenio diplomatsku varku,
da bih uope mogao objaviti rat; sada on poinje.
Pravno i u malograanskom smislu ja je posjedujem;
ali to posjedovanje nije posjedovanje. O tome imam
73
istije predodbe. Jo me ona ne ljubi. Moe se neka
ena zakonski posjedovati, a da se ne posjeduje, kao
to se moe sasvim dobro posjedovati, a da se ne po-
sjeduje zakonski.
Ona sjedi na divanu ispred ajnog stolia; ja sje-
dim pored nje na stolcu.
Takav raspored je i prisan i istovremeno otmjeno
odmjeren. Onima, koji imaju za takvo to smisla, znai
raspored neobino mnogo. Ljubav je prebogata u pozi-
cijama, a ovo je prva.
A kako je priroda kraljevski opremila ovu dje-
vojku! Ovi isti, plemeniti oblici, duboka nevinost,
bistro oko, sve me to oduevljava. Kada sam, ulazei,
pozdravio, pola mi je prijazno kao uvijek ususret,
dodue malo zbunjena, ne sasvim tako sigurna kao
inae.
Zaruke, dakle, ipak mijenjaju odnos. Ali kako?
Ponudila mi je ruku, no nije se smjekala kao
obino. Odgovorio sam lakim, skoro samo markiranim
stiskom ruke, njeno i prijateljski, bez ikakve erotike.
Jest, sjedi na divanu pred ajnim stoliem, a ja
pored nje na stolcu. Neko blago sveano raspoloenje
poiva nad itavim ugoajem; jutarnje svijetlo. Ona
uti, tiina je savrena. Gledam je ne poudno, kako
bi bilo runo misliti o tome! Njeno, letimino rume-
nilo pojavljuje se na njenom licu, kao oblak na nebu.
to znai ovo rumenilo? Ljubav? enju, nadu? Strah?
Crveno je boja srca. Ne, nita od svega toga, ona je
zauena; ne udi se ni meni (to ne bi moglo biti)
ni sebi, ve se udi u sebi; ona se udi svojoj unutar-
njoj promjeni.
Takav trenutak zahtijeva tiinu; nikakva misao
neka mu ne smeta, nikakva buka strasti neka se ne
umijea.
ini se, kao da nisam prisutan, a ipak je moja
prisutnost uvjet mojeg divljenja, u koje sam utonuo,
promatrajui je. Harmonija je meu nama. U takvim
trenucima ene treba potivati utnjom, kao boanstva.
74
Zaista je srea to postoji kua mojega ujaka.
Ukoliko elimo nekom mladom ovjeku zagaditi
puenje, treba samo da ga odvedemo u jedan od naih
salona za puenje, elimo li da mladoj djevojci pokva-
rimo vjeridbu, treba je samo dovesti u kuu mojega
ujaka.
Svi zarueni parovi iz grada viaju se tamo. To je
uasno drutvo. Mogu shvatiti, da ih Cordelia ne pod-
nosi. Kada smo sakupljeni en masse, onda nas je ot-
prilike deset parova, a u pozadini ima jo i neto pri-
uve, koja se u prikladnoj zgodi doziva iz okolice.
Tu se mogu promatrati radosti zaruka, sa svim
ljubavnim suprotnostima i bljutavim njenostima, ko-
jim zanatlije u ljubavi obavljaju svoj posao. itave
veeri uje se uvijek isti zvuk... to je, kao da netko
mahalicom za muhe tri uzdu zida.
I pri tome se ne trai, moda, utljivi ugao, na-
protiv, ui se ukrug oko nekog velikog, okruglog stola.
Htio sam to pokazati Cordeliji, ali nije bilo mogue,
morao bih sam nad sobom izvriti nasilje. Ja bih se
sam bunio, da tako neotesano brutaliziram njenu en-
stvenost. Najtee bih sebi predbacivao. Dobro, obma-
njujem tu djevojku. No, ja to inim na estetski nain,
kojemu se ne moe prigovoriti. Ona mi se povjerila
i moe se na to osloniti. I to, to je varam, konano
nije drugo do samo zahtjev estete; na koncu konca,
ili ena vara mukarca ili mukarac enu.
Bilo bi zanimljivo statistiki ustanoviti, tko je u
bajkama, priama, narodnim pjesmama, mitolokim
kazivanjima manje vjeran, mukarac ili ena; bio bi
to zanimljiv posao.
Ne alim vrijeme utroeno na Cordeliju, iako mi
moji manevri zaista oduzimaju mnogo vremena, jer
svaki moj novi korak treba paljivo pripremiti.
Doivljavam sada raanje ljubavi. Pri tome sam
skoro nevidljiv, ak i kad sjedim uz nju. Ponekad mi
se ini, kao da netko sam plee ples, koji je odreen
za dvoje. A ipak je neprimjetno suigra prisutan.
Ona se kree kao u snu, ali i tako ona plee,
75
a ja samo upravljam tim plesom; nevidljiv kad sam
vidljiv, a vidljiv kad sam nevidljiv.
Svaki njen pokret odaje traenje; naginje se na-
prijed, prua ruku, odvraa se nazad, opet se pribli-
uje. Prihvaam je, ispunjavam njene misli sadrajem,
sadrajem, koji u njoj latentno ve prebiva. Kree se
po vlastitoj melodiji svoga ivota; ja sam samo po-
kretna sila, koja je stavlja u gibanje.
Nikakve erotike; time bih je samo razbudio, po-
pustljiv sam, blag, bezlian; sasvim sam se rasplinuo
u ugoajima.
O emu razgovaraju zarunici?
Vjerojatno je najee jedna od prvih njihovih
tema, da uvode jedan drugog u svoje respektivne po-
rodine prilike. Pri takvom sistematskom njegovanju
dosade nestaje svaka erotika, tome se ne treba nimalo
uditi. Tko se ne razumije u apsolutno uivanje ljubavi,
taj neka se ne uputa u ljubav, pa makar se deset puta
naumio oeniti. Kakve veze sa misterijom ljubavi ima
to, to u preko nje dobiti tetku, koja se zove Marija,
ujaka imenom Christoph i kuma, koji je major? ak
i vlastiti raniji ivot ini se u takvom prikazu bezna-
ajnim. to moe mlada djevojka priati o tome? Ako
ima toga mnogo da pria onda, dodue, vrijedi sluati,
ali vie ne vrijedi ljubiti takvu djevojku.
Ja, dakle, ne pridajem nikakva znaaja tim pri-
ama. Imam ih sam dosta na skladitu. Ja traim ne-
posrednost. Samo ona ini ljubav bezvremenskom
tek nicanjem ljubavi zapoinju individuumi sada
u dvoje egzistirati.
Moram joj, dakle, pokuati objasniti moje pona-
anje, tonije reeno, moram raspriti neke njene
sumnje.
Nisam od onih, ija ljubav potjee iz potovanja,
koji se ene iz potovanja i koji stvaraju djecu iz
meusobnog potovanja, ali jedno znam, a to je (tako
dugo dok ne djeluje sama strast) da estetika i moral
ne smiju doi u protivurjenost.
Moram joj, dakle, pokuati objasniti moje pona-
anje prema Edwardu i prema tetki. Nije me, dodue,
nikada za to pitala, ali ja ipak drim, da je najbolje,
76
da joj bez okolianja razjasnim, zato sam ovako, a ne
drugaije postupao. En passant: ljubav ima svoju vla-
stitu dijalektiku. S Edwardom sam mnogo nemoral-
ni je postupio nego s tetkom. No zaudo su mi mnogo
manje zamjerili moju grijeku prema Edwardu nego
alu sa starom gospoom; a kako je ova bezazlena,
ako se uporeuje s onim prvim!
Moj oprez godi njenom ponosu, tajanstvenost,
kojom sam izveo svoju spletku, privlai njenu panju.
Pokazujem, dodue, pri tome vie prakse u ljubavnim
stvarima, no to bi se zapravo smjelo; ipak imam na-
mjeru, da joj kasnije predoim, kako ranije nisam
nikad ljubio. No sve to ne znai nita. to mi je stalo
do jedne male protivurjenosti. Ta ona je ipak nee
primijetiti. Stvar je asti za nauenjaka da izbjegne
svako protivurjeje! ivot mlade djevojke odvie je
raznovrstan, da ne bi mogao podnijeti i po koje pro-
tivurjeje: kako da ovjek s njom pravilno postupa,
a da sam ne padne pri tome u protivurjeje.
Ona je ponosna. O erotici nema pojma. Pokorava
se mojoj inteligenciji, no opirui se. Kad bi se u njoj
probudila erotika, morao bih raunati s tim, da e se
njen ponos okrenuti protiv mene. Dok ne sazna, to
znai biti ena, njen je ponos ekscentrian upravo
je radi takvog ponosa prezrela Edwarda. Upozna li
ljubav, probudit e se onaj drugi ponos: tada neka
smatra, da sam je samo ja vrijedan.
No bilo bi takoer mogue, da zaostane neki
zadnji ostatak onog starog ekscentrinog ponosa i da
se upravi protiv mene. Ona nee, dodue, aliti, to
je pristala na zaruke, ali e joj se moja pobjeda pri-
injati suvie lakom; shvatit e, da je krivo zapoela
igru. Moda joj padne na pamet, da se okrene protiv
mene. To bi mi bilo drago. Tako u dakle saznati,
koliko je duboko pogoena.
Prirodno, tko bi drugi to mogao biti, nego moja
mala, lijepa glava s uvojcima?
Ve izdaleka je prepoznajem.
Koliko se naginje kroz prozor! U tri dana ve je
77
trei puta zatiem t ako. . . Ba ni radi ega se to ne
ini. Mogu pretpostaviti, da to ima svoje razloge.
Za boga miloga, nemojte glavicu tako isturiti!
Kladim se za hiljadu naprama jedan, da kleite na
stolcu, zar ne? Kako bi to bilo strano, da padnete
dolje i moda ba upravo meni na glavu. Ne, neu
svoju glavu dalje mijeati u vae stvari, ali hou u
njegove. Dabome, u njegove. Ta negdje mora biti? Oh,
to vidim, evo ga gdje dolazi moj dragi prijatelj, go-
spodin licencijat Hansen, dolazi sredinom ulice! To je
sasvim neuobiajeno, kako on to nastupa, ta on putuje
rijetkim saobraajnim sredstvom: na krilima enje,
kako mi se ini. Da moda ne posjeuje ovu kuu?
I to da mi je ostalo nepoznato?
Vi naputate vae mjesto na prozoru gospoice?
Valjda, da mu otvorite vrata i da ga pustite unutra?
Ne trudite se, nee doi. to, vi to znate bolje nego
ja? No ipak, ta on to sam potvruje.
Kada ne bi kola tutnjila mogli bi to uti i vlastitim
uima. Sasvim en passant upitao sam ga:
Hoe li tu ui?
A on mi je odvratio najpreciznijim ne ovoga
svijeta. Moete mu glavom melanholino domahnuti
adieu: gospodin licenciat polazi, naime, sada u etnju.
On je smeten, a kada su ljudi smeteni, onda mnogo
priaju. Zabavit u ga raspravljajui s njim o upi,
za koju se natjecao. Zbogom, potovana gospoice,
sada emo otii dalje, sve do carinarnice! Kad budemo
daleko, rei u: prokletstvo, sada si me lijepo odvukao
s moga puta, ta ja sam htio u Westergade!
Tako, eto nas opet! No, to je vjernost! Ona jo
uvijek stoji na prozoru! Ovakvo dijete mora ovjeka
usreiti.
Zato sam to sve uinio, pitate me? Moda sam
zao ovjek, kojega veseli ljutiti druge ljude? Ni govora!
Sve to inim vama za ljubav, potovana gospoice!
Prvo: Vi ste ga ekali, eznuli ste za njim. Kada
bude konano stigao, bit ete ljepi od brige i ekanja.
Drugo: to e vam gospodin licenciat rei kad
bude uao? Zamalo da smo pali u klopku! Upravo
kada sam htio ui, stajao je nesretnik pred tvojim vra-
78
tima. No nisam bio glup. Namamio sam ga u besko-
naan razgovor o upi, za koju sam se natjecao; od-
vukao sam ga sve do carinarnice; na asnu rije, nita
nije primijetio.
Jeste li vidjeli, gospoice? Sada imate o njemu
jo bolje miljenje nego prije; uvijek ste ga drali ue-
nim ovjekom, ali (tko bi rekao) da je jo i mudar!
A to morate zahvaliti samo meni.
No, jo neto: vi jo niste zarueni, morao bih
to znati.
Odista, fino i zabavno stvorenje, samo vrlo mlado.
No kad bi se ona zaista tako lakoumno prepustila
tako ozbiljnoj stvari! Ne, to ne ide. Govorit u s njom.
To sam joj duan, jer ona je draesno stvorenje. Duan
sam to i licencijatu, jer je moj prijatelj; a njoj sam
to dvostruko duan, jer je budua ena moga prija-
telja. Duan sam to i porodici, jer porodica, kojoj
hoe da se prieni moj prijatelj, bez sumnje je vri-
jedna najveeg potovanja. Duan sam to itavom o-
vjeanstvu, time inim dobro djelo. Kakva privlaiva
pomisao: u ime itavog ljudskog roda postupiti, to je
generalna punomo puna asti.
No sada Cordeliji!
Ovo raspoloenje mi dolazi kao narueno. Draes-
na enja ove djevojke pripremila me za posjetu.
Prvi napad mog dvoboja s Cordelijom.
Neu joj se postaviti; uzmicat u, a ona e me
progoniti. Tako e nauiti da pobjeuje. Korak po
korak u uzmicati, i upravo takvom taktikom mora
upoznati snage ljubavi, ove misli bez poinka, strasti,
enje, nade, nestrpljivosti iekivanja. Sve to moram
pred njom odigrati, kako bi to u njoj dozrelo.
Bit e to pravi trijumfalni pohod. Vodim je tri-
jumfu, pjevam ditirambe njenim djelima i pokazujem
joj put pobjede. Kad jednom vidi, kako ljubav vlada
sa mnom, stei se hrabrosti, da vjeruje u nju kao u
vjenu snagu. Svakako e mi povjerovati, jer ja se
mogu osloniti na svoju spretnost, a i ne igram svoju
ulogu hladno, jer zaista osjeam mo te ljubavi. Da je
drugaije, ne bi mi povjerovala. No ovako je to samo
79
manevar, ona postaje jaa time, to pobjeuje, budi
se ljubav, i time e se osjetiti enom.
Ja, njen prosac, oslobodit u je: hou da je ljubim
samo kao njen osloboditelj. Ne smije ni da sluti, da
to zahvaljuje meni, jer bi mogla izgubiti svoje samo-
pouzdanje. Tek kad je budem doveo dotle, da sama
trai slobodu, kad bude htjela da prekine sa mnom
tek tada e poeti drugi dio naeg dvoboja.
Ona ve raspolae snagom strasti. Tek sada po-
prima borba znaaj. Idui obrati nisu vani. Moda
e njen ponos narasti do visine, na kojoj e je hvatati
vrtoglavica, moda e prekinuti sa mnom dobro!
Ona je slobodna. Moja e biti ovako ili onako. Vjerid-
ba nije za nju veza, niti treba da bude: ona mi se mora
predati slobodna. Samo tako u je uzeti, samo tako
je elim. Neka se i odvrati od mene! Svejedno u doi
do svoga drugog napada i u tom u tim sigurnije po-
bijediti, ukoliko je ona bolje prola u prvom. Koliko
vea bude njena snaga, tim je zanimljivija odluna
borba.
Najprije za alu oslobodilaki rat. Zatim osva-
jaki rat na ivot i smrt.
Ljubim li Cordeliju?
Da.
Ljubim li je istinski i poteno?
Da.
I vjerno?
Da u estetskom smislu, a i to vrijedi.
to bi toj djevojci pomoglo, da padne u ruke ne-
kom zvekanu, vjernom suprugu? to bi od toga bilo?
Nita.
Jedna poslovica kae, da ovjek ne smije biti samo
poten, kako bi prebrodio sve prepreke. Ja bih je para-
frazirao u tom smislu, da treba biti vie nego poten,
da bi se ljubila ta djevojka.
Vie nego poteno to znai, u ovom sluaju,
lano.
A ja tu djevojku volim vjerno.
80
Strogo pazim, da se sve u njoj razvije, sva njena
raskono bogata priroda. Ja sam ovjek, koji to moe
postii. Ona je ena kod koje se taj trud isplauje.
Zar ne odgovaramo izvanredno jedno drugome?
Da li je to grijeh, to promatram vau izvezenu
maramicu, umjesto da se brinem za upnika? Da li je
to s vae strane grijeh, to maramicu drite tako?
U uglu se nalazi neko ime: Vi se dakle zovete Char-
lotta? Svakako je draesno saznati ime neke djevojke
na takav nain. Moda mi je pri tom pomogao neki
meni sklon duh. No to moda nije ni sluaj, to drite
maramicu tako, da mogu proitati ime? Vi ste uzbu-
eni, primiete rubac oku . . . Opaate, da posmatram
vas, a ne upnika. Dovoljno je, da askom pogledate
maramicu, pa da vidite da sam saznao vae i me. . .
Ah, kako bezazlena igra! Nije teko saznati ime
neke mlade djevojke...
to, i sada mora rubac za to ispatati? Vi ga ste-
ete? Vi se ljutite na mene? Ta sluajte, to veli up-
nik: Ne navedite nikoga u napast. A tko to ini ne
znajui takoer snosi odgovornost: i on sebi natova-
ruje grijeh, koji moe ispraviti samo dvostrukom bla-
gou. Amen.
Napolju pred crkvenim vratima moete slobodno
dozvoliti, da rubac zalepra . . .
Vi me se bojite? Zar sam uinio neko zlo? Neto,
to mi ne moete oprostiti? ega se ne smijete sjetiti?
Prema Cordeliji moram upotrebljavati ma sa
dvosjeklom otricom. Ako budem stalno uzmicao pred
njenom nadmonou, moe se dogoditi, da se erotika
ne uvrsti u njoj.
U tom sluaju ne bi mi mogla u drugom susretu
nae borbe pruiti dovoljno otpora. Kao u snu dola
bi do pobjede, dobro, ali ja sam htio, da ona bude pro-
buena. No ako je zaplaim, da bi mogla ostati bez
pobjede, tada e se nauiti boriti za nju, i u takvoj
borbi sazrijet e u njoj ena.
Raspalit u je, dakle, ivom rijeju, a pismima u
je uvijek iznova rashladiti. Ne, jo bolje, ako postupim
6 Dnevnik zavodnika
81
obratno. Inae u sam sebe prevariti za najljepi ui-
tak. Kad god bude primila neko pismo, koje ubacuje
slatki otrov mojih rijei u njenu krv, bit e dovoljna
jedna rije da bi izbila njena ljubav. No ve u iduem
trenutku odbit u je hladnom ironijom. Makar koliko
se osjeala pobjednicom, sumnjat e.
A i ne valja pisati ironina pisma. Prijeti mi opas-
nost, da budem krivo shvaen. Nasuprot tome, bit e
mi uvijek dovoljno dotjerati nae razgovore do eks-
taze, jer moja prisutnost e ih uvijek utiati. Lako e
me podnijeti, ako joj se budem pismeno obraao, onda
e me skoro poistovetiti s onim alegorinim stvore-
njem kojem je upuena njena ljubav. Listovni papir
je prostrano bojite. U pismu se ovjek moe sa samo-
pouzdanjem baciti nekoj eni pred noge, ali ako to
uini odista, tada e ona biti zaprepatena, a cijela
iluzija pokvarena.
Skupno djelovanje obaju ovih borbenih sredstava
probudit e u njoj ljubav, sazreti je i jaati, ukratko,
time u je pridobiti...
No u poetku ne smiju ta pisma biti suvie erotski
obojena. Morat e sadravati openitosti i samo ovdje
ondje pokoju iluziju, raspriti neku sumnju. U zgod-
nom trenutku morat u joj razjasniti prednosti za-
ruka, da su zaruke, naime, mistifikacija, pomou koje
ovjek umiri ljude. No pruit e se i dovoljno prilika,
u kojima e moi osjetiti svu nesavrenost naeg sa-
danjeg odnosa. ivot u kui mojega ujaka bit e kari-
katura, koja e uvijek djelovati. Dok s jedne strane
budim u njoj erotiku, s druge joj pod oi turam isce-
renu sliku erotike. Dovest u je dotle, da e sa odvrat-
nou odbaciti vjeridbu i nee ni primijetiti, da sam
joj ba ja pokvario volju za nju.
Za danas e jedno malo pisamce biti dovoljno,
da joj podastre sliku moga duevnog stanja i da joj
tom prilikom omogui i letimian uvid u njeno vla-
stito srce.
Ta je metoda dobra, i ja u je koristiti.
To zahvaljujem vama, vama valjanim djevojkama,
koje sam nekada ljubio. Kod vas sam svoju duu iz-
82
vjebao u ljubavi, tako da ona sada, u svojoj borbi
s Cordelijom, poznaje svaku nijansu.
Hvala vam, zasluga je vaa!
Mlada djevojka je neosporno izvrsna odgojiteljica,
u najmanju ruku moe se nauiti, kako treba samog
sebe prevariti. To se moe nauiti samo od djevojaka.
Ostario ja ne znam koliko, smatrat u se zaista starim
tek onda, kad vie neu od djevojaka imati to da
nauim.
Moja Cordelia,
Kae, da si o meni imala drugaije miljenje; pri-
znajem, ni ja ne bih pomislio, da bih mogao postati ova-
kav. Da li si, dakle, Ti skrivila, to sam se promijenio?
Ili Ti se oko izmijenilo, kojim me gleda? Ne, to je u
meni, jer ja te ljubim; a ipak opet i u Tebi, jer Ti si ta,
koju ljubim; hladno i ponosno rasvjetljujem sve bi-
strim svijetlom razuma. Nema toga, to bi me uplailo
ili iznenadilo . . . kad bi dola kakva sablast i poku-
cala na moja vrata, mirno bih uzeo svijeu i otvorio
bih. No ne otvaram blijedim, nejakim sjenama Ti,
moja Cordelia, kroi mi ususret. Ti, to si ivot, mla-
dost i ljepota. Sad mi drhti ruka, svijetlo u mojoj ruci;
uzmiem, a ipak ne mogu odvojiti pogled od Tebe, neo-
doljivo me tjera, da upijem Tvoju sliku. Izmijenjen
sam ali kako? I zato? Sam ne znam, ne mogu sebi
objasniti, jedino mogu da ponovim udnovatu rije:
izmijenjen sam
Tvoj Johannes.
Moja Cordelia,
Ljubav je tajna, no zaruke su objavljene. Ljubav
trai utljivost, zaruke iznose stvari pred ljude. Ljubav
je aputanje, zaruke su javna objava.
A ipak, zahvaljujui Cordelijinoj vjetini, postaje
vjeridba maska, koja e obmanuti neprijatelje. esto
svjetiljka sakrije vie no mrak.
Tvoj Johannes.
Sjedi na poivaljci pred ajnim stoliem, ja sam
pored nje. Ona se naslanja na mene, glava joj, teka od
misli, lei na mome ramenu.
6*
83
Bliska mi je, a ipak daleka; moja je, a ipak ne pri-
pada meni. Jo utim otpor, ali to nije vie lini otpor,
to je samo opi otpor ene.
Bit ene je predanost; pokatkad poprima preda-
nost oblik otpora. Ona sjedi na poivaljci, ja sam do
nje. Srce joj kuca, ali to nije strast; grudi joj se nadi-
maju i sputaju, ali to nije nemir; katkada mijenja bo-
ju ali lagano i postepeno.
Ljubav? Ne.
Ona paljivo slua, ona razumijeva.
Slua moju rije i razumije je. Ona slua i razumi-
jeva tui govor, kao vlastite rijei. Jeka tueg govora
vlastiti je njen govor, dvostruko objavljivanje njoj i
njemu.
to inim? Da li je zaluujem? Ne, to bi mi to ko-
ristilo? Kradem li joj srce? Ne. Hou da djevojka, koju
volim zadri svoje srce.
to, dakle, inim?
Oblikujem svoje srce prema njenoj slici i prilici.
Umjetnik slika svoju dragu, kipar je oblikuje u
kamenu, ja inim to isto u duhovnom smislu. Jedina
je moja prijevara to ona sama ne zna, da uzimam
njenu sliku. Skriveno slikam tu sliku, u tom smislu
sam ukrao njeno srce, kao to se moe za Rebeku rei,
da je ukrala srce Labanu, kada mu je podmuklo ukrala
njegove bogove.
A kako je vaan okvir slike! Duboko se urezuje u
pamenje ne, u samu duu, nikada nee biti zabo-
ravljen. Da ostarim ne znam koliko, nikad Cordeliju
sebi neu moi drukije zamisliti no u ovoj maloj so-
bici. Kada je posjeujem, otvara mi sluavka i uvodi
me u predsoblje. Dok otvaram vrata dnevne sobe, do-
lazi i ona iz svoje komore, i mi se ve vidimo, dok jo
stojimo u vratima.
Dnevna soba je malena, neka tijesna sobica, vrlo
prijatna. Najljepa je, kad je promatram sa poivaljke,
dok sjedim do nje. Pred njom okrugli ajni stoli s ne-
kim lijepim, bogato naboranim stolnjakom. Na njemu
svjetiljka u obliku punanog, raskonog cvijeta; iznad
svijetiljke sjenilo od papira, tako lagahno, da uzdrhti
od najlakeg pokreta. Ima neeg orijentalnog u obliku
84
te svjetiljke, a podrhvatanje sjenila podsjea na blage
vjetrove Orijenta. Na tlu je sag, pleten od trske, koji
nije manje neobian od svjetiljke.
Tako sjedim s njome (barem u svojim snovima) na
zemlji pod ovim udesnim biljkama; ili smo na nekom
brodu, u oficirskoj kajiti, daleko na puini, na irokom
Oceanu!
Prozor se nalazi prilino visoko, gledamo pravo
u nebo. Poveana iluzija. Dok zajedno sjedimo, doara-
vam pred njenu duu slike; lebde nad zbiljom kao
smrt nad nekom rakom.
Sredina je odluna, prije svega zbog uspomena.
Erotske doivljaje treba tako doivjeti, da sebi uvijek
moemo reproducirati sliku, koja e moi opisati svu
ljepotu. Treba, dakle, paziti na sredinu, pa ukoliko je
bez stila, treba je preobliiti.
No Cordeliji sve pristaje vrlo dobro, upravo tako
kako je sada. I upravo Cordeliji. Moja mala Emilija
ivi, na primjer, u mojem sjeanju u onom vrtnom sa-
lonu drugaije je ne mogu sebi zamisliti. Otvorena
vrata, mali vrt pred kuom, koji je zatvarao pogled na
drum. Emilija je bila graciozna, ali manje znaajna od
Cordelije. I u tome je odgovarala sredini. Nije to bio
smjeli, neogranieni pogled u daljinu, ve usko ogra-
nieno proelje; uvijek iznova zaklanjao je moj pogled
drum, vrti i vrtni salon. To ne bi bila nikakva sre-
dina za Cordeliju. Njoj ne odgovara nikakvo proelje,
njoj treba dalekih horizonata, smjelih vidika u daljine.
Njeno obitavalite nije na zemlji; jer ona ne hoda, ve
lebdi.
Zarueni ima mogunost promatrati budalatine
drugih zarunika.
Tu je na primjer taj licencijat Hansen. Posljednjih
nekoliko dana pokazuje se u javnosti s onom simpa-
tinom djevojkom, koju sam nedavno vidio. Pria mi
smijene stvari, da je graciozna i jo vrlo mlada (kao
da nisam i sam to zamijetio!), i da je nju ba radi toga
izabrao; hoe je pretvoriti u onaj ideal, koji ve odavno
trai.
85
Boe moj, kakav zvekan! I to zdravo, toplokrvno
djevoje! Tu sam barem stari strunjak kada se ja
prihvatim, da izobrazim djevojku, onda je uim uvijek
i uvijek iznova onome, to sam od nje nauio.
Njena dua, itava njena dua, mora da proe kroz
sve mogue manevre. Mora joj se otvoriti beskonanost,
i mora saznati, da je ba beskonanost ovjeku naj-
blia. Ovu spoznaju ona ne smije stei misaonim pu-
tem (to bi za nju bio krivi put), nego pomou fanta-
zije, koja je najbolje sredstvo sporazumijevanja me-
u nama; mukarac posjeduje samo dio onoga, to
enu potpunoma ispunjava. Ona ne treba da se milju
uzvine (ena nije roena za muku puta do beskona-
nog), ona treba tamo da stigne lako, na krilima fanta-
zije i due.
Kako se jednostavna mora mladom djevojetu i-
niti beskonanost. Isto toliko jednostavna kao ona po-
misao, da svaka ljubav mora biti sretna. Mlada dje-
vojka svuda nalazi beskrajnost. Smjelim skokom, en-
skom lakoom, dopire ona do nje. Kako je pak mu-
karac nezgrapan. Nee pokuati nijedan skok, a da
nije odmjerio razmak. Uzima zalet, zazire pred zapre-
kom, ponovo se vraa, iznova uzima zalet. Konano
skae i pada. Djevojka ini sasvim drugaije. Ponegdje
se u planinama vidi, kako visoko stre dvije stijene.
Izmeu njih bezdan, pogled u uasnu dubinu. uo sam
za takvo jedno mjesto nijedan mukarac nije nikad
pokuao taj skok, ali ga je pokuala neka mlada dje-
vojka: jo i danas zove se to mjesto Djeviin skok. Ja
to vjerujem; da, ova pria priprostih ljudi ini mi se
opojnom, jer o mladim djevojkama rado vjerujem i
najnevjerojatnije. Kako smijeno, naprotiv, djeluje za-
let mukarca, iz njegova naprezanja prosuujemo do-
met skoka. No skok treba da sie sve do u beskona-
nost, a u tome ne pomae nikakvo naprezanje. A tko
je ikada vidio djevojku da uzima zalet? Zar nije glu-
post tako neto sebi predstaviti? Kada tri, onda je
njeno tranje ala, zabava, prilika da pokae svoju
ljupkost. Zamislite sebi djevojku, koja uzima zalet to
znai razdvajati, to je kod ene nerazdvojno. U biti
86
zaleta postoji neka dijalektika, neto tue eni. A sada
pak sam skok enski skok je neko lebdenje. Do-
spijeva do cilja, a mi ne vidimo nikakav trag napora;
jo ljepa no prije, stoji ona sada prijeko, i dobacuje
nam aku poljubaca. Svjea, pomlaena, kao kakav
cvijet na obronku planine, njie se djevojka nad dubi-
nama, pred kojima mi uasnuti uzmiemo.
Mora se sprijateljiti s beskonanou, predati ras-
poloenjima; sanjarije i zbilja, istina i poezija valja da
se isprepletu tako e se u beskrajnosti osjeati kao
kod kue. A kad je jednom u tome, onda mora da se
probudi erotika, onda je onakva, kao to je ja elim.
Onda sam svoju dunost izvrio, uvlaim vesla, sjedam
do nje, i njena jedra nosit e me dalje.
Ako pri tome moram neto initi, onda je to: samo
ublaiti urbu kretanja, da ne bismo na odvie silovit
i ruan nain stigli na cilj. Laki trzaj na konopac od
jedara i mi plovimo dalje.
Cordelia se osjea neprijatno u kui moga ujaka.
Najradije je ne bi vie posjetila. Quod non! Ja izna-
lazim razlog, zbog kojih ipak moramo ii tamo. Si-
no mi je pri odlasku neuobiajenom srdanou stisla
ruku. Da, imala je dosta toga da podnese. Kad me ne bi
zabavljala sva ta neprirodnost, koju izaziva vjereni-
tvo, taj bijedni vjetaki proizvod, ne bih vie ni ja
izdrao kod mog ujaka.
Jutros sam od nje primio pismo, u kojem govori
o vjerenitvu podrugljivije, no to sam to od nje oe-
kivao. Poljubio sam to pismo. To mi je milije od sviju,
koje sam primio od nje.
Bravo, Cordelia, tako hou da bude!
udnovato: u stergade su dvije slastiarnice jed-
na upravo nasuprot drugoj. S lijeve strane, u prvom
katu, stanuje neko malo djevoje; najee se skriva iza
zavjesa od lake tkanine, ali kome je to poznato, a ima
dobre oi, moe kroz zavjese prepoznati njen izraz lica.
Kome to nije poznato, ili ima loe oi, moe da zapazi
samo sjenu nekog lika.
87
Ja spadam u ove druge, ali k onim prvima spada
neki mladi oficir, koji se iz dana u dan pojavljuje
tono u podne i promatra tu zavjesu. Zapravo me tek
ona zavjesa upozorila na tu telegrafsku ljubavnu vezu.
Svi su ostali prozori bez zavjesa, takve su zavjese valj-
da siguran znak, da je netko iza njih zauzeo stalno
mjesto.
Jednom se dogodilo prije podne, da sam sjedio u
slastiarnici, prekoputa toga prozora. Bilo je podne, i
usredotoio sam svu svoju panju na taj prozor sa za-
vjesama. Najednom se mogao raspoznati tamni lik, a u
susjednom, nesakrivenom oknu, pojavila se djevojaka
glava, kimnula je prijateljski nekoliko puta i opet ne-
stala. Kome je bio upuen taj pozdrav?
Oito nekom mukarcu, jer za neku prijateljicu
bi upotrebila manje strastvenosti.
Taj mukarac morao je oito stizati u taj as uli-
com, i ona ga je ve izdaleka morala ugledati. Tako je,
tono u podne, pojavljuje se junak ove nae male pa-
stirske igre, na porunik, na sceni. Odmah sam se
preselio u kavanu s druge strane dakle u kavanu,
nad kojom stanuje djevojka. Gospodin porunik ve ju
je uvrebao.
Sada, dobro pripazite, gospodine porunie! Nije
to jednostavno, graciozno pozdraviti u prvi kat!
Uostalom, on izgleda sasvim pristao, vitak je, ima
dobar stas, orlovski nos i crnu kosu. Trorogi eir mu
izvrsno pristaje.
Sad dolazi!
Ali to je to? Da li su se noge smotale?
Da, tako je to, kad se sva snaga stavlja u oi, onda
noge ostanu prikraene! I jo tu sjedi neki klipan iza
kavanskog prozora, koji smeta vaim pogledima spram
nebesa! Bezobrazluk! Dakle, to ba nije pogled, koji
mnogo govori, ali ipak obeaje neto. . . No ta to i-
nite gospodine porunie? On se spotie, zaista, evo ga
gdje lei. Nesrea, nije se to smjelo dogoditi. Tko kao
kavalir hoe izazvati panju dama, ne smije se opru-
iti, ne, toga treba kavalir da se uva. Stvar je malo
drugaija kod onih, koji se prave intelektualcima. Taj,
88
tako rei tone sam u sebi, on se rui sam u sebe. Ako
se on jednom opruzi ne pridaje se tome vea panja.
Kako se ta stvar dopala malom djevojetu? teta,
to ne mogu promatrati sa obiju strana ovih Darda-
nela. Dakako, mogao bih nekog dobrog prijatelja po-
staviti s druge strane, ali ja uglavnom vie volim sam
opaati, ne moe se ni unaprijed znati, to iz toga moe
za me proizai, pa je onda nezgodno imati saue-
snika; u najmanju ruku stoji mnogo vremena, da se iz
njega izmami, to mu je poznato, i da ga se odvrati
na lani trag.
Dakle, gospodin porunik poinje mi dosaivati.
Groznu upornost posjeduje taj ovjek paradirati
ovdje iz dana u dan u punom sjaju. Je li to vojniki?
Da li se za to nosi sablja? to ne osvojite kuu na
juri i zajedno s njome i djevojku! Drugo neto bi bilo,
da ste neki kandidat, neki licentijat, neki kapelan,
kratko reeno jedan od onih, koji ve po svom zani-
manju ive od nade. No ja vam opratam; djevojka mi
se, to je ee vidim, sve vie dopada. Ljupka je i ima
smee, vesele oi. Kad vas oekuje, izgleda posvema
ozarena i vrlo draesna. Oigledno je puna mate, a ma-
ta je najbolji prah za obraze lijepe ene.
Moja Cordelia,
to je enja?
Pjesnici misle uvijek na odvojenost, kada govore
o enji. Shvaaju samo enju onih, koji se vole, a ive
odvojeno. Ja na to ne mislim.
Ja eznem za Tobom, kada idem k Tebi, kada od-
lazim od Tebe, ak kada sjedim kraj Tebe.
Moe li se eznuti za neim, to se posjeduje?
Moja enja je vjeno nestrpljenje. Moram proi-
vjeti svu vjenost i uvjeriti se, kako si uvijek moja, tek
bih se tada mogao posvetiti Tebi i jo jednom s Tobom
proivjeti svu vjenost ali onda bez muke enje
i u dubokoj svijesti sigurnosti.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Pred mojim kunim vratima eka mala koija. No
koliko je god mala, za me je vea od cijelog svijeta,
89
jer u njoj ima mjesta za dvoje. Konji su upregnuti,
divlji i neukrotivi konji, nestrpljivi kao moja strast,
smjeli kao tvoja fantazija. Ako eli, povest u Te dalje,
moja Cordelia. Dovoljna je jedna Tvoja rije, da po-
tjera konje, i oni e odjuriti. Neu te odavde odvesti
drugim ljudima, ne, otet u te ovom svijetu. Konji se
penju, koija se die nad zemlju ve konji lete vie
svijeta, letimo ka nebu, meu oblake. Oko nas bru-
janje i tutnjava. Sjedimo li mirno? Da li kraj nas juri
svijet, ili je to naa divlja vonja? Da li Ti se vrti, Cor-
delia? Prihvati se vrsto za me, ja sam siguran. U ko-
vitlanju posjedujem vrsto uporite. Drim se jedne
misli: mislim na Tebe. Vidim samo jedno gledam
Tebe. Drim se vrsto: kad bi i propao svijet, i potonula
koija pod nama, mi bismo se drali zagrljeni i leb-
djeli bismo u harmoniji sfera.
Tvoj Johannes
i
To je ipak ve i suvie!
est sati stoji moj sluga napolju na kii i buri, a
i ja sam izdrao duga dva sata sve radi tog lijepog
djeteta!
etvrtkom izmeu dva i pet posjeuje Charlotta
Hahn neku staru tetku. I zar da ba danas ne doe,
kad je toliko elim vidjeti?
A zato zapravo toliko eznem za njom? Ona me
dovodi u jedno posve osobito raspoloenje. Pozdrav-
ljam je, a ona odzdravlja jednim neopisivo ovozemalj-
skim, a istovremeno nebeskim pokretom. Samo to se
ne zaustavi, kao da e propasti u zemlju, a ipak ima
neto u njenom pogledu, te se ovjek ne bi nimalo za-
udio, da je vidi odjedamput premjetenu u nebo.
Imam neki sveani osjeaj kad je vidim, ali moja pou-
da je svejedno budna.
A ne elim od nje gotovo nita. Samo taj pozdrav.
Ne vie, ak ni onda, kada bi mi to htjela dopustiti.
Upravo me njen pozdrav dovodi u ono rijetko raspolo-
enje, koje zatim poklanjam Cordeliji.
Sigurno je prola neprepoznata. Teko je paziti na
mladu djevojku, ne samo u komediji, ve i u ivotu.
90
Bilo bi potrebno imati onoliko oiju koliko i prstiju.
Postojala je neka nimfa Cardea, kojoj je bilo najvee
zadovoljstvo da zadirkuje mukarce. ivjela je u umi
i odmamljivala bi zaljubljene u najgue ipraje, a
zatim bi nestala. To isto namjeravala je i sa Janusom,
ali je tu izgubila igru, jer Janus je imao oi i u zatiljku.
Moja pisma postiu svoju svrhu.
Duevnu, ne erotsku.
Da bih probudio njenu erotiku, nisu mi potrebna
pisma, dovoljni su mali listii. togod vie erotika po-
staje znaajnija, utoliko mora moje pisanje postati
krae. Tim e sigurnije poluiti svoju erotsku poentu.
Moram ironijom rashlaivati Cordelijina osjeanja,
kako ne bi postala sentimentalna. Tako e se samo po-
veati njena pohlepa za mojim pismima, listii treba da
izdaleka omoguuju slutnju vjenosti. im pone u
njoj svitati ta slutnja, treba zaruke raskinuti.
Moram se tome tako dugo opirati, dok joj se ta
slutnja ne javi u liku samostalnog vlastitog uvstva:
tako rei kao ispunjenje njene najdublje elje.
Tad je upravo tamo, gdje sam je i elio.
Moja Cordelia,
U ovom gradu ivi mala porodica, neka udovica
sa tri keri.
Jednog poslijepodneva, oko pet sati, u rano ljeto,
vrata se salona polako otvorie, a netko je osmatrao
sobu.
Bijae tu djevojka, koja je sjedila za klavirom.
Vrata su se ponovo zatvorila, ostao je samo uzani
otvor; tako je stranac mogao nesmetano dalje prislu-
kivati.
Da je svirala neka umjetnica, vrata bi se, vjero-
jatno, ponovo sasvim zatvorila.
Djevojka je svirala neku vedsku melodiju. Pjesma
je govorila o prolaznosti mladosti i ljepote. A ljepota
i mladost te djevojke prkosile su ipak tim rijeima.
Tko e biti u pravu?
Kako tiho i melanholino odzvanja pjesma. Valja li
to pitanje razrijeiti sjetom? Ah, ne, melanholija nije
91
u pravu. Zar znae neto za mladost te gorke medita-
cije? Sto bi jutro sa veeri? Tipke se trzaju i drhte,
duhovi rezonance su smueni i vie se meusobno ne
razumiju emu ta estina, Cordelia moja, emu ta
strast?
Kako daleko mora neki doivljaj biti iza nas, da
bi to bila uspomena? Da ga enja uspomene vie ne
moe dosei? Veina ljudi ne moe predmetom sje-
anja smatrati dogaaj, koji im je vremenski blizak,
kao ni onaj, koji je suvie daleko. Za me ne vrijede
takve granice. to sam juer doivio, ve je hiljadu
godina iza mene. A sjeam se toga, kao da sam to juer
doivio.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
elim Tebi, svojoj pouzdanici, povjeriti jednu
tajnu.
Kome da je saopim? Jeki? Odala bi me. Zvije-
zdama? Hladne su. Ljudima? Ne bi me razumjeli.
Samo ti smije to saznati, jer e znati to zadrati.
Postoji djevojka ljepa no san due moje, ia no
svijetlo, dublja no praizvor mora, ponosnija no let
orla (nagni se k meni, da ti mogu u uho apnuti)
ljubim tu djevojku vie od svoga ivota, jer je moja
najvea elja; ljubim je dublje no jad due u njenoj
samoi; s vie enje no pustinjski pijesak kiu; moje
je srce njenije vezano uz tu djevojku no majinski
pogled za svoje edo, svesrdnije no to je bogomoljac
vezan uz svoga Boga, ilavije no biljke za svoj korijen.
Vidim te zadubljenu i zamiljenu, glava ti se sputa
na grudi, a prsa ti se uzdiu, da bi je poduprla.
Da li si me razumjela, Cordelia, doslovce razu-
mjela? Nisi li neto preula. Moram li sebi izmoliti
Tvoju potvrdu? Hoe li sauvati moju tajnu, mogu li
u to biti siguran?
uo sam za ljude, koje strani zajedniki zloini
obavezuju na vjenu utnju.
92
Povjerio sam ti svoju tajnu, sadraj svoga ivota.
Ne mora li dakle, i Ti meni govoriti, ne mora li mi
rei neto, to je toliko lijepo i edno, te bi bile potreb-
ne natprirodne sile, da se to izda?
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Nebo je zastrto tamnim kinim oblacima, koji sli-
e crnim obrvama nad nekim strastvenim licem; stabla
se u umi ljuljaju i previjaju u nemirnim snima.
Osjeam se, kao da sam te u umi izgubio. Prii-
nja mi se, da se za svakim drvetom nalazi ena, koja
ti je nalik; kad krenem prema njoj, ona se sakrije za
drugo stablo.
Zar mi se nee pokazati?
Tako sam zbunjen. Stvari oko mene gube obrise
i rasplinjuju se u moru magle, iz kojeg se pojavljuju
i nestaju likovi, koji su ti slini. Tebe ne vidim. Ne-
mirno lebdi Tvoja slika na valu moje strasti. Sretan
sam, kad ulovim makar jedan Tvoj mig.
Zato?
Da li je to bogata jedinstvenost Tvoga bia ili moja
uboga mnogostrukost?
Tebe ljubiti, zar to ne znai ljubiti svijet?
Tvoj Johannes
Kad bih mogao moje razgovore s Cordelijom tono
zabiljeiti! Bili bi zanimljivi! No uviam, da je to ne-
mogue. Kad bih ponovno iznaao svaku rije, koja
je meu nama izmijenjena, ono, to meu nama tre-
peri, onu pravu sr razgovora, ono nenadano, lirsko,
to sainjava ivot nekog razgovora, sve se to ne bi
dalo ispriati.
Govorim veinom nepripremljen to lei u biti
nevezanog razgovora, pogotovo erotskog. Pamtim uvi-
jek samo sadraj mojih pisama, a time i raspoloenje,
koje su izazvali kod Cordelije. Nikada je, dakako, ne
pitam da li je proitala pismo. Lako se mogu u to uvje-
riti. Ne spominjem nikada naa pisma, barem ne ne-
posredno, ali pazim na to, da neka tajna povezanost
93
spaja nae razgovore i pisma; tako mogu dojam, koji
postiu pisma po volji produbiti ili oslabiti. Mogu je
uiniti nesigurnom. Ona moe pisma itati iznova i po-
novo iznova i nadgledati svoja osjeanja.
Ona se izmijenila i jo se mijenja. ivi u nekom
duevnom stanju, koje bih ja nazvao panteistikom
smjelou. Simptomatian je naroito njen pogled.
Neko drsko, gotovo isuvie drsko oekivanje, zrcali se
iz tog pogleda. esto mi se ini, da trai neuveno i
da je pripremna ugledati ga idueg asa. Izgubljenim
pogledom, ne videi to je neposredno pred njom, trai
udo. Smion, odvie smion je njen pogled, ali oeki-
vanje, koje on izraava nije neko vie osjeanje vlasti-
tog Ja, neka smjelija pouda, nego prije neka sanjarska
molba.
Juer je rekla, da imam neto kraljevsko u svome
nainu. Da li eli, da se pokori? Neu to dozvoliti.
Tako brzo ne smije podlei.
Apropos, cijenjena Cordelia, nema ti ni tako kri-
vo, ima neeg kraljevskog u meni; ali ti ne zna, gdje
se nalazi carstvo, kojim ja vladam. Ja vladam vrhovima
osjeanja. Nalik Eolu, krijem ih u sebi, doputajui
as jednom, as drugom, da provali.
Moram joj polaskati, uveliati njen samoosjeaj.
Moram je pouiti, da razaznaje Moje i Tvoje; moram
joj dokazati, da sve njoj pripada.
No, oprez i razmiljanje! Moram i sebe uzdignuti
toliko visoko, da jedva za nju ostane jo neko vie
mjesto; rijetko se sam spustiti. Ono prvo je pravi put
prema duhovnom, drugo put prema erotskom.
Da li mi je to duna?
Ipak ne. I da li bih to mogao eljeti? Ne. I su-
vie se razumijem u erotske stvari, a da bih mogao doi
na tako sulude misli.
I kad bi bilo ba tako, tad ne bih smio aliti ni-
kakav trud u nastojanju, da to zaboravi; ak bih mo-
rao i svoju vlastitu svijest uspavati. Svaka mlada dje-
vojka je u neku ruku Ariadna. Ona ima konac, pomou
kojeg moemo nai put kroz labirint njena srca ak
i onda kada se ne umije sama sluiti koncem.
94
Moja Cordelia,
Reci pokoravam se. Tvoja je elja meni zapo-
vijed. Tvojoj molbi ne mogu odoljeti. Najmanja Tvoja
elja je za me dobroinstvo.
Ne sluim Ti kao sluga, koji Tvoju volju ispunjava
kao volju nekog tuinca. Kada Ti zapovijeda, tada je
Tvoja volja moja. Ja sam kaos due, koji eka Tvoju
stvaralaku rije.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Ti zna: volim sam sa sobom razgovarati.
Mogao bih rei: Sebi sam najzanimljiviji od svih
svojih poznanika.
Ponekad strahujem, da bi u razgovorima, mojim
razgovorima sa samim sobom, moglo ponestati grae.
Otkada Tebe imam, vie se ne plaim toga. Sada sam
sa sobom priam o Tebi, s najzanimljivijim ovjekom
raspravljam o najzanimljivijem, jer ja sam sebi samo
zanimljiv ovjek, no Ti si zanimljivost sama.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Moda vjeruje, da Te tek odnedavna ljubim;
misli moda, da sam ve ranije ljubio.
Dogaa se, da neki stari, skupocjeni tekst na per-
gamentnom rukopisu bude prekriven bezvrijednom
pisanijom. Istraiva e to odmah prepoznati. On zna
sredstava, pomou kojih e odstraniti kasniji rukopis
i stariji e isto i jasno izbiti.
Tako si me i Ti nauila, da naem samog sebe. Za-
boravljeno je, nestalo je sve, to nije Tvoje, pojavilo
se prastaro, a istovremeno ipak boanski mlado pismo,
i ja nalazim, da je moja ljubav prema Tebi stara kao
i ja sam.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Moe li postojati carstvo, koje se svaa sa samim
sobom. Mogu li ja postojati, ako sam sa sobom u za-
vadi, ako se sa sobom prepirem radi Tebe i radi toga,
95
da bih naao mira u pomisli (kad bi bilo mogue da
se umirim), da Te ljubim?
Kako da naem spokojstvo? Uvijek je prisutna
neka svadljiva sila, koja eli drugo; koja eli dokazati,
da je ba ona ta, koja najusrdnije i najdublje ljubi.
Da, kad bih ovu borbu trebao voditi protiv nekog
protivnika, kada bi bilo nekog, koji bi se usudio da
Te voli (ili bi se usudio da te ne voli za me bi to
bilo jednako zlo), tada bi za mene bilo lako.
No borba u vlastitoj dui i strast, koja se sama
sa sobom posvadila, prodire me.
Tvoj Johannes
Bjeat e, djevoje malo? Sakrit e se u umi?
Tada ponesi i svoj teret!
Kako to lijepo izgleda, kada se sagiba koje li
prirodne ljupkosti! Pokai, to je to! Sveanj prua
ah, takvo stvorenje pa mora nositi terete.
Kao kod kakve plesaice otkriva svaki pokret sa-
vrene oblike; uske bokove, napete grudi, nabrekli
uzrast, svaki bi uitelj plesa bio zadovoljan tobom.
Smatra, da to sve nije nita? I da su otmjene
dame ljepe od tebe? Ah, to ti, dijete, zna o dvo-
linosti svijeta! Poi samo, poi sa svojim teretom,
poi duboko u umu, koja se protee beskrajne milje
daleko, sve do plavih brda! Moda i nisi seoska dje-
vojka, ve si zaarana kraljevna. I slui nekog okrut-
nog arobnjaka, koji te tjera da skuplja granje po
umi.
Tako to biva u bajkama . . .
Zato ne poe dublje u umu? Ako si doista se-
ljaka djevojka, onda mora ovuda, ba pored mene,
prijei prijeko u selo. Poi samo onom stazom, to se
kao u igri vijuga izmeu stabala, moje oi te slijede.
Samo se okrei za mnom, slijedim te pogledom, da,
slijedim te samo pogledom! Nikakva me enja ne ma-
mi, mirno sjedim kraj ruba staze i puim svoju ci-
garu . . .
Moda drugi put . . .
Jeste, pogled ti je vedar, dok se okree... a tvoj
je lagani hod zavodljiv. Ve znam, kuda te vodi tvoj
96
put, kroi u umsku osamljenost, gdje se u tiini moe
uti, kako drvee i trava apuu. Nebo ti je sklono,
zamata se u oblake i baca tamne sjene, zatvara zavjese
nad tobom. Zbogom, lijepo dijete, zbogom i mnogo ti
hvala za tvoju blagonaklonost! Bio je to zgodan tre-
nutak, njeno raspoloenje, ne dovoljno prisno, da bi
me primamilo, ali bogato unutarnjim uzbuenjima.
Kad se Jakob pogaao sa Labanom o plai za
svoju slubu, pogodili su se, da e Jakob uvati bijele
ovce, a kao nagradu za to da e primiti svu arenu
jagnjad, koja e se ojanjiti u njegovu stadu; stoga je
stavljao crne i bijele tapie u pojilo da bi ih ovce
gledale.
Tako elim, da i Cordelia stalno mene ima pred
oima.
Ona, naravno, misli, da je to samo panja s moje
strane. No ja znam, da se time otupljuje njeno zani-
manje za sve strano, da dospijeva u jedno stanje, u
kojem svuda vidi samo mene.
Moja Cordelia,
Zar da Tebe zaboravim? Zar je moja ljubav izrod
sjeanja?
Kad bi vrijeme izbrisalo sve, to je zapisano u nje-
govim ploama, kad bi moglo ukinuti samo pamenje,
moji bi odnosi prema Tebi ostali isti, njih ne bi mogao
zaboraviti. Zar Te mogu zaboraviti?
Zaboravio sam samog sebe, da bih se mogao sje-
ati Tebe. I kada bih Tebe zaboravio, morao bih naj-
prije traiti ponovno sebe, i kad bih se onda naao,
naao bih i Tvoju sliku u sebi.
Zar te mogu zaboraviti?
Postoji stara slika, koja predstavlja Arijadnu. Sko-
ila je sa svoga leaja i puna strepnje gleda za bro-
dom, koji napetih jedara odilazi. Kraj nje stoji Amor
s lukom i tetivom i plae. No iza nje stoji neki enski
lik sa ljemom na glavi. Misli se, da je to Nemezis.
Predstavi sebi tu sliku malo izmijenjenu.
Amor vie ne plae, njegovu luku vie ne nedo-
7 Dnevnik zavodnika
97
staje tetiva (zar bi Ti bila manje lijepa, kad bih polu-
dio?), Amor se smjeka i napinje luk. Niti Nemezis ne
stoji vie mirno, i ona je nanianila. Na lai, koju pri-
kazuje ova stara slika, stoji mukarac pored kormila,
smatra se da je to Tezej.
Ali na naoj slici je to izmijenjeno, on vie ne tei
da ode odatle, ve eznutljivo gleda unatrag. iri ruke,
kaje se, ludilo ga je napustilo; ali brod ne staje. Amor
i Nemezis gaaju. Istovremeno im lete strijele. Poga-
aju ga, obje ga pogaaju u srce: njegova ljubav je
Nemezis, presuda.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Kau, da sam zaljubljen u samoga sebe.
Nije udo. Ljubim samo Tebe, odakle bi ostali zna-
li, da uope umijem ljubiti.
U sebe sam samog zaljubljen. Zato? Jer volim
Tebe, jedino Tebe, i jer sve pripada samo Tebi. Volim
sebe samoga zato, to i ja pripadam Tebi, i kad Tebe
ne bih vie volio, bio bih i sebi neprijatelj.
To to svijet smatra krajnjim egoizmom, za Tebe
je, koja zna, najplemenitija simpatija; to svijet sma-
tra trijeznim samoodranjem za Tvoje je svete oi
moje oduevljeno samounitavanje.
Tvoj Johannes
Uvijek sam se bojao, da bi razvoj moje stvari mo-
gao zahtijevati i odvie vremena. No Cordelia tako
brzo napreduje, da moram staviti sve u pokret, kako
bih je odrao u napetosti.
Ni pod koju cijenu ne smije prije vremena posu-
stati. Prije vremena, to znai: za nju prekasno.
Ljubav ne bira izgaene staze, taman pogodne za
brak. Neki zaljubljenik, koji se vraa kui iz Noddeboa
nee ii uzdu jezera Esrom iako taj put nije no
lovaka staza. Ipak je to prokrena staza, a ljubav trai
svoj vlastiti put. Zaljubljenik ide poprijeko, kroz umu.
98
A ako ide ruku pod ruku s dragom, meusobno e se
razumijevati i sve, to su prije samo nejasno naslui-
vali, kroz patnju i zanos postaje jasno. Ne osjea se,
da netko postoji u blizini.
Tako, ova bukva vas je promatrala?
Pod njenom ste kronjom sebi priznali svoju lju-
bav?
Sjeate se jo, kao da je to juer bilo? Kako ste
se prvi puta ugledali, kako ste pri plesanju prvi puta
jedno drugom pruili ruku, kako ste se rastali tek u
jutarnjim satima, i kako jedno drugom nije htjelo
nita da prizna.
Zaista zgodno, prisustvovati takvom teaju za pod-
sjeanje.
Tada su valjda otpoinuli pod ovim drvetom, za-
kleli se jedno drugom na ljubav i zapeatili ugovor
prvim poljupcem.
(Ah, to su bogata raspoloenja, i sve se to odnosi
na tebe Cordelia!)
Ova bukva bila im je, dakle, svjedok.
Dakako, drvo je, kako mi se ini, za to vrlo po-
godno, no ipak ne posvema. No, vi smatrate da je nebo
bilo prisutno? Ah, nebo, to je vrlo apstraktan pojam!
Shvaate li, dakle, zato ste dobili jo jednog svjedoka!
Moram li ustati, kako bi vi primijetili, da sam ovdje?
Ne, moda me poznaju, i tada bi sve propalo.
Moram li se, dakle, kada oni odlaze, dii i nago-
vijestiti im da sam bio prisutan? Da je barem netko
bio ovdje? Ne, ne bi imalo smisla. Neka vjeruju u svoju
tajnu, dotle dok me to veseli. Tako su potpuno u mojoj
vlasti, i moi u ih razdvojiti, kad god zaelim. Pozna-
jem njihovu tajnu, mogao sam je, dakle, saznati samo
od njega ili od nje, no, od nje, to bi bilo valjda teko
mogue: dakle od njega! Fuj i bravo! Skoro da je to
zloba! No, to emo jo vidjeti. Ukoliko mogu preko
nje stei estetski doivljaj one jasnoe, koja je meni
potrebna, a koji bi mi inae izmakao, onda e njih dvo-
je morati platiti! ta se tu moe?
7* 99
Moja Cordelia,
Siromaan sam, ali po Tebi sam bogat. Sve je u
meni tamno, ali Ti si moje svijetlo. Nita ne trebam,
jer si Ti moja. Kako bih mogao posjedovati jo neto
drugo! Sigurno je protuslovlje, da bi onaj neto po-
sjedovao, koji sam nije u svojoj vlasti.
Sretan sam kao kakvo dijete, koje nita ne moe
i nita ne treba. Nita nemam i samo sam Tvoj. Nita
nisam i sam sam prestao da budem bilo ta, kako bih
u potpunosti pripadao Tebi.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Tko sam?
Kroniar sam Tvoga trijumfa.
Plesa, koji se stidi svoje nezgrapnosti, dok Ti leb-
di lakom gracijom.
Grana sam, na kojoj otpoiva, umorna od svoga
leta.
Kontrapunkt uz Tvoj krasni sopran, da bi ga jo
vie uzvisio.
Teina zemlje, koja privlai Tvoje tijelo, masa,
prah i pepeo. Ti si dua i duh.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Ljubav je sve.
Za onoga, koji ljubi, nita vie nema znaenje sa-
mo po sebi. Stvari mu vrijede samo po znaenju, koje
im daje ljubav.
Kad bi netko morao svojoj djevojci priznati, da je
zauzet jednom drugom, stajao bi kao kakav zloinac
pred njom, a ona bi bila ogorena. No Ti bi, to znam,
u takvom saopenju vidjela samo izraz potovanja. Ti
zna, da bi bilo nemogue, da sam ljubio drugu; a Ti
takoer zna, da ljubav baca preobraavajue svijetlo
na sve. Ako jednoj drugoj ukazujem potovanje, to ne
inim, da bih sebe uvjerio, kako ne ljubim nju, ve
Tebe, ta to bi bila drskost. Ne, dua je moja puna
Tebe, ona postaje po Tebi mit.
Tvoj Johannes
100
Moja Cordelia,
Moja me ljubav razjeda.
Samo mi je preostao glas i on Ti zaljubljeno do-
aptava, da Te ljubim. Je li Ti dosadio taj glas? Svuda
Te slijedi; kao kakvom lepravom haljom zaogrem
svojom duom Tvoje isto bie.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
U starim se priama govori o rijeci, koja se zalju-
bila u neku djevojku. Moja dua je rijeka, koja Te
ljubi. as tee tiho i zrcali istu i jasnu sliku Tvoju;
as zatim diu se valovi i ona guta Tvoju sliku i nee
vie da je vrati; ili se povrina vode namrekava, i bla-
gi se valovi igraju Tvojom slikom; ponekad rijeka gubi
Tvoju sliku, tada njena voda pocrni i ruje oajno po
vrtlogu, koji kljua.
Moja je dua rijeka, koja Te ljubi.
Tvoj Johannes
No, iskreno reeno, znao bih ugodnije i priklad-
nije sredstvo za putovanje, za to zaista nije potrebna
mata. Voziti se taljigama pored nekog prostaine, to
e svi smatrati loim.
To se moe prihvatiti za prvi as. Komad puta mo-
e se proi, u redu; dolazi vozilo, penjemo se i vozimo
jednu malu milju, nitko nam ne sijee put, dobro, dvi-
je milje, ne kodi nam, mirni smo i osjeamo se sigur-
nima; tavie, nalazimo kraj ljepim no inae, i ve
smo prevalili treu milju. Uh, eto gdje mora ususret
da nam doe ovakav jedan Kopenhaanin. Tko bi to
oekivao, ovako daleko napolju na drumu. Zaista je to
Kopenhaanin, to se odmah moe zamijetiti po itavom
odijevanju.
I taj nain, kojim promatra, tako odreeno, tako
procjenjujue i pomalo ironino. Jeste, dijete moje,
tvoj je poloaj malo neugodan, kola su preniska, i ti
na njima sjedi kao na nekom istaknutom poloaju.
Pravo vam budi. No moja bi vam kola stajala na
raspolaganju, i bio bih slobodan, da vam ponudim
101
ugodno mjesto, ukoliko bi vam se svialo sjediti kraj
mene. Ukoliko ne, dobro, spreman sam, da vam stavim
na raspolaganje itavu klupu; sjest u na bok i smatrat
u svojom au, da vas dopremim do vaeg cilja.
Ne, slamnati eir nije dovoljan zaklon od bonog
napada. Sagibajte glavu, koliko god hoete, ipak mogu
da promatram va lijepi profil. Oho, koija me po-
zdravlja! No, tako i treba, da seljak pozdravlja otmje-
nog graanina.
On vozi bre. No ne, neete mi umai. Ondje preko
je neka krma i seljak je odvie poboan, da ne bi
ondje obavio neku malu pobonost. Ja u se s njime
upustiti, dobro znam postupati s takvim ljudima. Moj
e poziv biti neodoljiv i djelovanje nee izostati.
On ulazi u krmu, a vi ostajete sami da sjedite na
kolima.
Bog zna, kakvoj vrsti djevojaka pripada? Moda
pastorska ki sa sela? Ne, suvie si elegantno i zgodno
odjevena; taj bi gospodin upnik morao odista da ima
masnu upu. Ili, da nije kakva mala namigua? Zasitila
si se koije, odlazi na mali izlet u selo i usput bi pri-
stala i na kakvu malu pustolovinu? Nije nemogue.
Seljak je glup. Ni na to ne zna da odgovori. Samo
piti, u to se razumije... Samo loi, stari, nemoj da se
sustee!
Ma ne, ta to je gospoica Jespreson, ki komerci-
jalnog savjetnika. Ta mi smo znanci. Jednom sam je
vodio u Bredgade, vozila se u koiji meni ususret i ni-
kako nije mogla da otvori prozor; ja sam nataknuo na-
oale i zabavljao sam se gledajui za njom. I onda je
to bila nezgodna situacija. Kola su bila dupkom natr-
pana ljudima, te se ovjek nije mogao maknuti. Uosta-
lom, ni njen sadanji poloaj nije ba ugodan. Jasno
je kao na dlanu, da smo jedno za drugo predodreeni.
Kau, da je to malo djevoje sklono romantici;
oito je i poduzela mali izlet na svoju ruku.
Eto gdje dolazi koija; teko nakien, fuj, ta se-
ljaka bagra! No, ima i gorih ljudi.
Da, gospoice, sad ete odista morati sami koija-
iti, sad postaje romantino.
102
Vi otklanjate moju ponudu? Kaete, da je i ovako
sasvim dobro? Ne, tako lako neete sa mnom izai na
kraj. Znam ja vrlo dobro, to vi namjeravate. Vozit
ete se jo jedan mali komad, toliko da izmaknete mo-
jim oima, potom ete sii i nestati u umi.
Vadim puku i lovaku torbu iz svojih kola.
Sada vam ve ne preostaje nita drugo, sada se
morate pomiriti s time, da u vas pratiti; ta inae bi
vam se lako moglo to desiti.
Nemojte biti tako uplaeni! Odmah u se oprostiti.
Ta htio sam vas samo malo prestraiti, to mladim dje-
vojkama tako lijepo pristaje. Budite sasvim bez brige,
molim! Postaje veselo, i vi ete se tome smijati.
Nisam htio nita drugo do da stvorim zanimljivu
situaciju. Ne spadam ja meu one, to napadaju mlade
djevojke. Volim slobodu, i sve, to mi ne daju drage
volje, neka slobodno zadre za sebe.
Ne, to morate uvidjeti, da tako ne moete dalje
putovati. Ja u u lov. U dvoritu mi stoje kola, ve su
zapregnuta. Moete smjesta zauzeti mjesto, i moj e
vas koija, odvesti, kamo god elite. Koliko mi je god
ao, ne mogu sebi dozvoliti zadovoljstvo, da vas pra-
tim. Vee me jedno lovako obeanje, a lovaka obea-
nja su, kao to znate, svetinja!
Ona zahvaljuje i prihvaa.
Vidite, sada Vam je uteeno, da se zbunite, kad
me budete ponovo vidjeli; u najmanju ruku neete
se morati vie zbuniti, no to bi vam dobro stajalo.
Jedino vam, dakle, preostaje, da ovo smatrate veselom
pustolovinom, da joj se pomalo smijete i da me se kad-
ikad sjetite. Vie ne zahtijevam. ini se, da to nije
mnogo, ali meni je to dovoljno. To je neki poetak, a
za zapoinjanje pustolovina imam naroiti talenat.
Juer se kod tetke bilo skupilo drutvo.
Predviao sam, da e se Cordelia latiti svoga vezi-
va, pa sam u njemu sakrio mali papiri. On ispade, i
ona ga podie uzbuena od enje.
Uvijek treba znati iskoristiti situaciju. Ne da se ni
sagledati, koje se sve prednosti mogu iz toga izvui.
Najbeznaajnije pisamce moe pod izvjesnim okolno-
103
stima biti vrlo znaajno. Nije vie imala prilike, da sa
mnom porazgovori; udesio sam tako, da sam jednu od
dama otpratio kui. Tako mora ekati do danas. To je
dobro, imat e, dakle, vremena, da dojam djeluje na
njenu duu. Uvijek izgleda tako, kao da smjeram tome,
da joj pruim svaku moguu panju. No meni uope
nije stalo do toga. to ja hou, samo je ovo: treba svu-
da da sretne moju misao, da bude svuda od mene izne-
naena.
Ljubav ima svoju vlastitu dijalektiku.
Jednom sam bio zaljubljen u neku mladu djevoj-
ku. Prolog ljeta vidio sam u Dresdenu neku glumicu;
slinost na prvi pogled. Htio sam se upoznati s njome.
Uspjelo je, ali sam odmah osjetio, da je slinost bila
vrlo mala.
Danas sam na ulici vidio jednu damu, koja je na
vlas sliila onoj glumici.
I tako sve dalje do u beskonanost.
Moje misli krue oko Cordelije, putam ih kao an-
ele, da izlijeu i da lebde oko nje. Kao to su golu-
bovi upregnuti u Venerina kola, tako i ja preem svoje
misli, poput ptica, pred njena trijumfalna kola.
Vedra je i bogata poput djeteta i svemona kao
boica; idem uz nju.
U stvari, mlada djevojka jest i ostaje venerabilna,
remek-djelo prirode i ivota. Nitko to ne zna bolje od
mene. teta, da zadovoljstvo traje samo tako kratko.
Ona mi se smijei, pozdravlja, mae mi kao da mi
je sestra. No tad je pogledam i ona se podsjeti da je
moja dragana.
Ljubav ima mnogo poloaja. Cordelia napreduje.
Ve mi sjedi na koljenima, meko i toplo se njene ruke
ovijaju oko moga vrata. Lako, kao da joj je tijelo bez
teine, naslanja se o moje grudi; jedva da me njeni
njeni oblici dodiruju; ljupko me to bie ovilo lagano
poput cvijeta.
Oko joj se skriva za trepavicama; grudi su joj blje-
tavo bijele kao snijeg i tako glatke, da mi pogled klizi,
kada eli na njima poivati, ili ako grudi zadru.
104
I taj drhtaj da li je to ljubav?
Moda. Ili je to sanjarska slutnja ljubavi. No jo
joj nedostaje snage. Slobodno me dri u zagrljaju, po-
put oblaka, meko kao daak vjetra; cjeliva me neod-
reeno kao nebo more, blago kao rosa cvijet, sveano
kao more odsjaj mjeseca u vodi.
Tu strast nazvao bih naivnom strau. No ubrzo
e stupiti u novu sferu. Nema vie ale, kad nastupi ta
promjena. Poet u da se povlaim, ona e sve uiniti,
da me zadri, tada joj nee ostati nikakvo drugo sred-
stvo do erotike, koja e tada poprimiti sasvim drugo
znaenje. Postat e oruje, koje e upotrebiti protiv
mene.
Moja je strast refleksivna, misaona. Ona se, me-
utim, bori za sebe samu, jer dobro nasluuje, da ja
u sebi nosim ono erotsko; tako se ona bori za sebe i
eli mene savladati. Tei za jednim viim oblikom ero-
tike. Dok sam iz nje izmamljivao prve iskre erotskih
osjeanja, dao sam joj naslutiti neto malo od onog,
emu e je moja hladnoa sada potpunoma priuiti,
tavie, vjerovat e, da sama to otkriva. Izvrit e pre-
pad na mene, vjerovat e, da je smjelija od mene, sma-
trat e, da me zarobila. Time e stei njena strast kon-
kretan cilj, postat e energina, konzekventna i dijalek-
tina; njen e poljubac biti totalan, njeni zagrljaji vie
nee biti hijatini.
Kod mene trai svoju slobodu i to je vie poti-
njavam, tim je prije nalazi. Zaruke se kidaju. Kad stig-
nemo dotle, treba malo doi do daha, kako se ne bi
u tom uzbuenju dogodilo neto runo. Tada u po-
sljednji put privui svu njenu strast na sebe, i bit e
moja.
Prije sam se preko Edwarda indirektno brinuo za
njenu lektiru, sada to inim direktno. Pruam joj, to
smatram za najbolje: mitologiju i bajke.
No ona ima, kao i u svemu drugome, punu slo-
bodu: oslukujem svaki njen dah, i samo ako je potreb-
no, prethodno joj ga vjeto dajem do znanja.
105
Ne, neka sluavka u zoolokom vrtu, to nije za me.
Takvo to dolazi samo jednom godinje i onda jo hoe,
da ima neto od toga.
Naravno, da je natakla eir, a ramena ogrnula a-
lom, nacifrana je, koliko god je mogue, tako da je
uas pogledati.
I onda smo, naravno, veseli, onom divljom, ru-
nom i lascivnom raspoloenou. Eto ga, park Frede-
riksberg, im dolaze nedjeljom poslije podne, ve sam
i ja prisutan. Onda se sve odvija pristojnije, odgojeni-
je, raspoloenost je tia i distingviranija. Vi, koji se ne
elite baviti sluavkama, asne mi rijei, vie gubite
nego one. Hrabre ete sluavki su najljepa armija Dan-
ske. Da sam ja kralj, ne bih vrio smotre borbenih
trupa . . . a da sam opinski odbornik, predloio bih, da
se osnuje dobrotvorni komitet. Razumnim savjetova-
njem, upozorenjima, prikladnim pohvalama trebalo bi
sluavke navesti, da se zgodno i lijepo oblae. Zato da
toliko lijepih, umiljatih djevojaka proivi nezamjee-
no? Zato se ne bi barem jedamput nedjeljom pokazale
tako, da i one doive priznanje? Dakako ukusno i
skromno. Slukinja ne treba da se ugleda na jednu da-
mu. Zar to ne bi povoljno utjecalo na nae keri, kad
bi se kasta kune posluge estetski uzdizala? Otvaraju
se nesluene perspektive. Da mi je dano, da doivim to
zlatno doba! Kakav bi to tada uitak bio iz dana u dan
tumarati ulicama i trgovima i sladiti se pri svoj toj
ljepoti!
Odista, kako je smion let moga duha i kako je ro-
doljubiv! Nije ni udo, zato sam i doao u Frederiks-
berg, gdje se nedjeljom pojavljuju sve sluavke i ja,
dakako, takoer . . . Kao prve, naravno, seoske djevoj-
ke, ruku pod ruku sa svojim draganima ili u drugom
bojnom poretku: naprijed djevojke, momci iza njih;
ili dvije djevojke i jedan momak. Ove ete ine okvir
slike, koja se preda mnom odigrava; rado stoje nao-
kolo ili sjede u dugom nizu u drvoredu pred paviljo-
nom. Izgledaju zdrave i svjee, obrazi i haljine su im
neto prekriavo obojeni. Potom dolaze Jitlanke i Fin-
ke. Visokog rasta, vitke, ali obuene malo grubo i bez
stila. Eto, to bi bio takav jedan zadatak za komitet.
106
Nastupa i regimenta Bornholm, jedre kuharice, kojima
se ne bi trebalo pribliavati niti u kuhinji niti u Frede-
riksbergu, jer uvijek diu nos visoko. Ne bih volio, da
nedostaju u toj slici, jer djeluju kao dobar kontrast,
ali se s njima ne uputam. Konano dolazi garda: dje-
vojke iz Nybodera. Manje visoke, ali vrste i punane,
njenog tena, vesele, ivahne, pomalo brbljave, poneto
koketne i uvijek bez eira. Obuene gotovo kao dame,
ali bez ala, vie vole maramu, bez eira, ali sa svojim
lijepim malim kapicama.
Gle, gle, dobar dan, Marija, zar vas ovdje susre-
em? Ta ve se dugo nismo vidjeli. Jo kod stare go-
spoe? Da? Dobro mjesto, je li? I sasvim ste sami
ovdje? Nitko nije doao s vama, nikakav dragan? Ili je
samo bio sprijeen, ili ga jo oekujete? Kako, vi ga
nemate? Ne, to nije mogue. Najdraesnija djevojka u
Kobenhavnu, u slubi kod tako otmjenih ljudi i tako
se zna lijepo oblaiti i . . . koja ima tako zgodnih stvari!
I ova lijepa maramica, to je tu drite! Batist, zar ne?
Vezeni porub, to je stajalo svojih deset kruna, na njoj
bi vam kakva otmjena dama mogla pozavidjeti. A glace
rukavice, ak i svileni kiobran i takva djevojka ne-
ma dragog? Uostalom, ako se ne varam, Jens je bio
jedno vrijeme va prijatelj, Jens sa drugog kata, kod
upravnika. Zaista? Vie niste zajedno? Takav zgodan
momak . . . i imao je dobro namjetenje! Upravnik bi
mu sigurno povjerio mjesto policajca ili neto tome
slino. To ne bi bila loa prilika! Sigurno ste vi krivi,
bili ste prestrogi prema njemu . . . to, bio je ve prije
zaruen? Ah, to nita ne kodi . . . Tako? Loe postupa
s djevojkama? To je, dakako, neto drugo. Ne bih ni-
kad pomislio, da je taj Jens takav momak. Onda ste,
dabome, imali pravo, to ste ga otjerali. Djevojka po-
put vas ne mora da se baci oko vrata prvome, koji na-
ie. Vi ete jo nai dobru partiju, za to vam ja jam-
im. A kako gospoica Julija! Ve je dugo nisam vi-
dio . . . tako, tako . . . oh, jadnica! E, to mi se kod vas
svia, to tako lijepo o njoj govorite. Jest, kada je o-
vjek sam nesretan u ljubavi, onda tek moe drugoga
pravilno shvatiti! Fuj, koliko ljudi, ovdje se odista ne
moe razgovarati nesmetano, poite, lijepa Marijo, ovu-
107
da, tu je sjenovita staza. Kako su se gusto nadvile gra-
ne, da bi nas sakrile od drugih. Ovdje nema nikoga...
na daleko i iroko . . . samo muzika s one strane . . . Da
Jens nije bio takav, ili bi sada s njime pod ruku; mo-
gla bi da oslukuje muziku i da bude njena prema
njemu . . . Ta ta je? alosna si? Zaboravi ga. A na me-
ne se ne mora ljutiti, ta doao sam ovamo samo zato,
da te sretnem. Zna li, zato sam toliko esto dolazio
k vama? Nisi primijetila, kako sam se uvijek provlaio
kraj kuhinjskih vratiju, kad god je to bilo mogue?
Treba da bude moj a. . . sa propovijedaonice emo se
dati proglasiti... sutra uvee bismo mogli o tome raz-
govarati . . . Dakle, uz stranje stubite, prva vrata lije-
vo, dobro . . . zbogom, lijepa Marijo! Ne reci nikom, da
smo se sreli i o emu smo razgovarali...
Prekrasno stvorenje! Iz nje bi se neto dalo ui-
niti. Kada jednom budem u njenoj spavaoj izbi kao
kod kue, onda u se ve pobrinuti za najavu. Ja sam
uvijek bio za plemeniti grki ideal i posebno
mi je uivanje, da upnicima potkopam posao.
Htio bih jednom, da sam iza Cordelije, kada joj
uruujem neka od mojih pisama. Dalo bi se lako uoiti,
kako ih ona sebi erotski tumai.
Pisma su ipak najbolje sredstvo za osvajanje mla-
dih djevojaka; mrtvo je slovo jae no iva rije . ..
Takva pisma imaju tajanstveno svojstvo, da uspo-
stave komunikaciju. Ostaje se gospodar situacije, ne-
optereen svojim linim prisustvom.
Mlade djevojke ele, koliko se ja u to razumijem,
biti same sa svojim idealom, pogotovo ukoliko naro-
ito snano osjeaju. Ljubljeni moe da bude ne znam
kako savrena idealna slika, djevojka ipak osjea, da
ba u idealu lei neizmjerno bogatstvo, koje nedostaje
zbilji.
Takvi su trenuci prave sveane pomirbe, treba ih
znati primijeniti; ali sa njima treba vjeto znati po-
stupati, da se djevojka ne bi zbilji vratila izmorena,
nego ojaana. A upravo to mogu postii pisma. U pis-
mu smo nevidljivi svjedok sveanog trenutka, a ipak
108
pomisao, da je stvarni ljubavnik napisao to pismo,
olakava povratak u zbilju.
Da li bih mogao biti ljubomoran na Cordeliju?
Prokletstvo, da!
No ipak u jednom drugom smislu . . .
Ne! Kad bih se najprije zbog nje morao boriti s
nekim drugim, i kad bih vidio, da njen razvoj radi to-
ga trpi, da ne postaje ono, to ja elim iz nje uiniti
digao bih ruke od nje, pa da upravo imam najbolje
izglede ostati pobjednikom.
Jedan stari filozof kae, da treba samo zabiljeiti
sve doivljaje, pa da ovjek ve a da to i ne zna
bude filozof.
Ja sam sada dovoljno vremena u drutvu vjernih
zar ovjek tamo ne mora i nehotino postati filozof?
U prvi mah mislio sam na to, da prikupim mate-
rijal za sastavljanje malog traktata: Prilog teoriji po-
ljupca, posveen svim zaljubljenima od ... To bi bilo
odista dobrotvorno djelo, tim vie to, koliko je meni
poznato, taj predmet nije iscrpno obraen; bilo zato,
to filozofi smatraju, da je to ispod njihove asti, bilo
zato, to se u to nita ne razumiju.
Na alost nemam vremena za pisanje te knjige,
ali neke zabiljeke u nainiti.
Najvanije je za ispravni poljubac da su lica, koja
to rade, mukarac i ena. Poljupci meu mukarcima
su neestetini i to je jo gore loeg su ukusa.
U ideji je samog poljupca, da mukarac ljubi djevojku,
a ne djevojka mukarca.
Kad je odnos izmeu mukarca i ene postao indi-
ferentan, onda poljubac postaje beznaajan. To je do-
mai poljubac, kojim suprunici, u nedostatku ubrusa,
otiru usta, kada, nakon jela, kau prijatno.
Ako je razlika u godinama prevelika, gubi poljubac
svoj smisao. U nekoj djevojakoj sobi, napolju u pro-
vinciji, imale su djevojke najstarijih razreda poseban
izraz za to. Zvali su to poljubiti gospodina sudskog
savjetnika. Uiteljica je, naime, imala urjaka, nekog
starog umirovljenog sudskog savjetnika, koji je stano-
109
vao u kui i koji se, s obzirom na svoje godine, smatrao
ovlatenim da cjeliva sve te djevojke.
Poljubac treba da izrazi tono odreenu strast.
Ono, to se naziva bratskim ili sestrinskim poljupcem
nije poljubac, isto kao to nije ni onaj, koji nam do-
padne prilikom igranja zaloga, item niti oteti poljubac.
Poljubac je simbolian in, koji postaje besmisle-
nim, ako nema osjeaja, koji bi trebao izraziti; taj
osjeaj mogu je samo u sasvim odreenim odnosima.
Poljupce razvrstavam s raznih stanovita.
Prvo, prema zvuku.
Ima praskavih, gromkih poljubaca, muklih i zvu-
nih; poneki podsjeaju na zvuk, koji nastaje, kad se
dere pamuno platno.
Naalost je nemogue zapisati sva moja opaanja.
Jezik nije dovoljno bogat za to. Na cijelom svijetu
nema toliko onomatopoetike, kojom bih ovjekovjeio
samo one sve nijanse, koje sam sam upoznao u kui
moga ujaka.
Drugo, prema stepenu dodira.
Tangirajuih (ja ih nazivam i poljupcima en pas-
sant) i koherirajuih.
Tree, prema trajanju.
Kratkih i dugih.
to se tie ove kvalifikacije po trajanju, ima jo
i jedna druga podjela, i ja nalazim, da ona jedina moe
zadovoljiti: prvi poljubac kvalitativno se razlikuje od
ostalih, u tome je stvar.
Samo malo ljudi razmilja o tim stvarima; bilo bi
teta, kada barem jedan ne bi o tome razmiljao.
Moja Cordelia,
Salomon ree: dobar odgovor je poput slatkog
poljupca.
Ti zna, da ja rado pitam; to su mi ve esto pred-
bacili. Ljudi ne mogu shvatiti, zbog ega pitam. Ti,
samo ti jedina razumije, zbog ega pitam, samo Ti
moe na to odgovoriti i zna pravi odgovor, jer dobar
je odgovor, to je rekao jo Salomon, poput slatkog
poljupca.
Tvoj Johannes
110
Duhovna se i materijalna erotika razlikuju. Do
sada sam se samo trudio da razvij em Cordelijinu du-
hovnu erotiku. Od sada mora moje lino prisustvo po-
primiti novo znaenje. Sve do sada sam na njeno ras-
poloenje utjecao samo neupadljivo, sada u je iza-
zivati.
Ve nekoliko dana itam Fedra, da bih se na to
pripremio. On elektrizira itavo moje bie i izvrsni je
preludij. Stari su se razumijevali u erotiku.
Moja Cordelia,
Jedna latinska izreka kae za nekog paljivog ue-
nika, da visi na ustima uitelja.
U ljubavi postaje sve simbolom, a simbol se opet
preobrazuje u zbilju.
Nisam li poput onog paljivog uenika? No Ti ni
rijei.
Tvoj Johannes
Kad ne bih ja bdio nad tim razvojem, kad bi to
bio netko drugi, bio bi on, dakako, i odvie pametan,
da sam dozvoli, da ga ona vodi.
Kada bih razgovarao s nekim, koji je upuen u
misterije vjerenitva, rekao bi mi vjerojatno u smjelom
erotskom zanosu: U ovoj ljubavnoj igri nedostaje mi
najljepi zvuk razgovor ljubavnika o ljubavi. A ja
bih mu tada odgovorio: Dobro je, da ti to nedostaje.
Taj ton ne pripada pravoj glazbi erotike, ak niti onda,
ako u njoj odzvanja ono zanimljivo. Ljubav je odvie
supstancijalna, a da bi mogla nai svoje uzdizanje u
brbljarijama. Erotine situacije i suvie su znaajne, a
da bi ih opteretili brbljarijama. One su utljive, tihe,
a ipak rjeite, ali njihova je rjeitost kao muzika s
Memnonovih stupova. Eros djeluje pokretima, a ne ri-
jeima, a kad zbori, onda voli zagonetne nagovjetaje
i muziku metafore. Erotine situacije mogu biti pla-
stine ili slikovite; ali ako dvoje ljudi brbljaju o svojoj
ljubavi, tada to nije ni jedno ni drugo.
Solidno se zarueni sigurno uvijek sebi dopadaju
u takvim brbljanjima pa to i jeste najusrdnija veza
branog stania, i daje im sigurnost da njihovu braku
111
nee nedostajati onog miraza, za koji Ovidije kae:
Dos est uxoria lites.
No ukoliko se ve mora govoriti, onda treba, ako
je mogue, da govori samo jedan. I to valja da je mu-
karac, i pri tom mora posjedovati one strijele, to
su utaknute u Venerin tobolac: njena laskanja, rije
punu dubokog znaenja.
Pa ja i ne kaem, da Eros mora biti nijem; takoer
ne zahtijevam, da se ne bi smjelo razgovarati. No raz-
govor mora da nosi u sebi ono erotsko; ni u kojem
sluaju ne bi se smio izgubiti u prijateljskom razma-
tranju o dobrim izgledima i tome slino. U tom sluaju
je razgovor samo odmaranje od erotskog ina, razbi-
briga. No sigurno ne vie od toga. Takvi razgovori, ta-
kve conjabulationes imaju, tavie, neeg boanskog u
sebi, i uvijek mi iznova priinjava zadovoljstvo, da a-
skam s mladim djevojkama. Dakako, pojedine mi dje-
vojke dosade, ali u cjelini ne gubim zadovoljstvo pri
takvim brbljarijama, kao to ne mogu da izgubim za-
dovoljstvo ni u tome, da diem. Ima neto u takvim
razgovorima, rekao bih: neko vegetativno cvjetanje.
Razgovori su vezani za zemlju, bespredmetni su, no
oni donose tisustruku ljepotu.
Moja Cordelia,
Moj i Tvoj, te rijei krue kao neka parenteza
oko onog malenog, to sadre moja pisma.
Da li si primijetila, kako se razmak izmeu toga
Moj i Tvoj sve vie smanjuje? Ah, Cordelia, zar to
nije lijepo: skraujem parentezu, time je bogatija sa-
drajem.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Da l i j e z a g r l j a j b o r b a ?
Tvoj Johannes
Cordelia je veinom utljiva. Volim to. Njena je
priroda odvie duboko enstvena, a da bi mogla uivati
u bljutavim osjeajnim izljevima iz dna srca, za koje
babe u suknjama i hlaama misle, da im tako dobro
stoje.
112
A ipak, pokatkad poneka rije otkriva ono, to ona
proivljuje. Tada joj pomaem. To je, kao kad bi iza
osobe, koja nesigurnom rukom radi na nekom crteu,
stajao netko drugi, koji bi s nekoliko smjelih poteza
cijeloj stvari dao osnovnu osebinu.
esto je i sama iznenaena slikom, koja je tako
nastala, ali ostaje u uvjerenju, da odgovara njenoj vri-
jednosti.
Lovim svaku njenu nuzgrednu izjavu, svaku na-
baenu rije, tek time, to ih joj uzvraam, poprimaju
svoje pravo znaenje; poznate su joj i strane istovre-
meno.
Danas smo bili u drutvu.
Nismo prozborili ni rijei. Kad se ustajalo od
stola, uao je sluga i javio, da je netko napolju i da eli
govoriti s Cordelijom.
Bio je to slunik, koji joj je donio pismo. To je
pismo bilo moje. Namjerno nisam s njome izmijenio za
vrijeme jela ni jednu rije, to ju je sigurno malo za-
udilo.
Kada je opet ula, morala je neto da slae.
Tako se tajnovitou stvara erotska atmosfera,
koja kri put ljubavi.
Moja Cordelia,
Tko stavlja glavu na breuljak, gdje se roje vile,
tome e se u snu priinjati vile.
Ne znam, da li je to tako, ali ovo znam: kad glavom
poivam na Tvojim grudima i ne sklapam oi, ve gle-
dam gore u Tebe, tada vidim lice anela.
Tko stavlja glavu na breuljak, gdje se roje vile,
ne moe mirno spavati. Ne znam, da li je to tako, ali
jedno znam sigurno: Kad svoju glavu naslonim na
Tvoje grudi, onda u njoj lupa i kuca i nema sna, da se
spusti na moje oi.
Tvoj Johannes
Alea iacta est.
Sada dolazi obrat.
Bio sam danas kod nje; misao na nju drala me
8 Dnevnik zavodnika 113
zarobljenim, te sam bio samo time zabavljen. Jedva
sam obraao panju na nju.
Iznio sam svoju ideju. Sa zanimanjem, koje je
raslo, sasluala me. Zatim sam otiao; i sada, kada vie
nije zabavljena tom milju, moralo joj je doi do
svijesti, da sam bio drugaiji nego inae. To e biti bol-
no otkrie za nju, pogodit e je utoliko tee, to je
sama. Da sam uz nju, mogla bi izraziti svoje osjeaje.
Ovako e to, meutim, biti tek mogue, kad se opet
sretnemo. No tada e ve mnogo vremena proi, ona
e razmiljati o toj stvari, njeni prvobitni osjeaji
bit e smeteni sumnjama i bit e oslabljeni. Njena uz-
nemirenost se poveava, pisma izostaju, uzmanjkat
e joj erotske hrane, ljubav je suena.
Moda e me slijediti neko vrijeme, ali dugo to
nee podnositi.
Onda e pokuati, da me vee istim sredstvom uza
se, koje sam upotrebio protiv nje: erotikom.
ak su i djevojke veliki kazuisti, kada je potrebno
raskinuti neke zaruke. U djevojakim kolama, dodue,
ne dre se teajevi na tu temu, ali sve su dobro upu-
ene u to, kada je umjesno razrijeiti neke zaruke.
Najispravnije bi bilo ovu temu dati kao temu za
ispit zrelosti na koncu posljednje kolske godine. Koli-
ko god da su inae dosadni pismeni sastavi u viim raz-
redima djevojakih kola kod ove teme ne bi uz-
manjkalo na varijantama, jer ona otvara enskoj otro-
umnosti iroko polje rada. A zato da se jednom ne
omogui mladim djevojkama, da upotrebe svoju otro-
umnost? I pri tome bi mogle ak dokazati, da li su ve
dozrele za zaruke ili ne.
Doivio sam jednom jednu vrlo zanimljivu situa-
ciju. Jednog dana nisam kod kue zatekao roditelje u
nekoj porodici, koju sam katkada posjeivao. Ipak sam
zatekao obje mlade keri, koje su bile pozvale nekoliko
svojih prijateljica na poslijepodnevnu kavu. Ukupno
je bilo osam djevojaka, sve tako, izmeu esnaest i dva-
deset godina. ini se, da nisu bile pripremljene na
posjetu, bile su, tavie, sluavci naloile, da kae, kako
nema nikoga kod kue. Ipak sam ja dobio pristup i
114
odmah sam osjetio, da su mojim dolaskom bile za-
teene.
Bog zna, o emu vijea osam mladih djevojaka,
okupljenih na svetom sinodu.
I udate ene obiavaju sazivati ovakve skuptine
i tada naroito rado razglabaju o pastoralnoj teologiji.
Tad se temeljito obrauju osnovni problemi: u kojem
se sluaju moe slukinja sama poslati na trnicu, da
li je bolje kod mesara robu uzimati na mjeseni raun
ili plaati u gotovom; da li kuharica ima ljubavnika
ili ne, te naroito, to treba poduzeti protiv odve ve-
like prisnosti njihove veze . . .
U tome sam ugodnome drutvu, dakle, dobio svoje
mjesto. Bilo je rano proljee, i sunce je sa nekoliko
smjelih zraka obasjavalo sobu, bili su to vjesnici pro-
ljea, koje dolazi. Bila je pristavljena mirisna kava. A
te mlade djevojke! Vesele, zdrave, cvatue ve su
bile prevladale strah, a ega su se i imale plaiti? Ta
svaka je umjela svoj posao.
Naveo sam, dakle, razgovor na pitanje, kada je mo-
gue raskinuti neke zaruke. Pogled mi je, kao u leptira,
leprao od cvijeta do cvijeta, poivao as ovdje, as
ondje, uho mi je slasno uivalo u glazbi glasova, pri-
malo rijei i ispitivalo ih. Ponekad je jedna jedina
rije znala otkriti neko djevojako srce i njegovu priu.
Kako su zavodljivi putovi ljubavi, i kako je zanimljivo
ispitati, dokle je svaki pojedini doao.
itavo je drutvo ivnulo. Duh i estetski objekti-
vitet rasprio je svaku zbunjenost, premda se na raz-
govor kretao u granicama stroge pristojnosti. Da mi je
bilo stalo, bila bi dovoljna jedna jedina rije, da svu tu
dobru djecu dovedem u najteu nepriliku. No nitko to
nije osjeao, pa ak ni mislio na to.
as sam vodio razgovor tako, da bi dodirnuo me-
lanholiju, as bih opet bio objestan i podsticao sve na
vedru dijalektiku borbu. Ta je tema pravo vjebalite
za sve mogue obrate i skokove.
Najprije sam priao o nekoj djevojci, koja je kru-
tou svojih roditelja bila primorana da razrijei svoju
vjeridbu; zamalo to time nisam dirnuo svoje slua-
teljice do suza. Zatim sam opet priao o nekom ovje-
8* 115
ku, koji je obeanje povukao s obrazloenjem, da je
djevojka previsoka, te da ak nije morao ni kleknuti,
dok joj je izjavljivao ljubav. Prigovaralo se, da to nije
uvjerljiv razlog, na to je on, meutim, odvratio: Do-
voljno uvjerljiv, da postignem ono to elim; na to mi
nitko ne moe nita pametna odvratiti.
Zatim sam opet skupu podastro teak sluaj: mla-
da djevojka raskinula je sama vjeridbu, jer se uvjerila,
da zarunici ne odgovaraju jedno drugome. On eli, da
je odvrati od njene odluke i zaklinje se svime na svi-
jetu, da je voli. Na to mu ona odvrati: ako mi zaista
pristajemo jedno uz drugo, i vezuje nas prava simpati-
ja, mora ipak uvidjeti, da nismo jedno za drugo no,
ako jedno uz drugo ne pristajemo, tad to tim vie
mora uvidjeti. Bilo je zaista uitak posmatrati, kako
su djevojke razbijale glavu nad tim Kolumbovim jaje-
tom, ali sam odmah opazio, da su poneke izvrsno
shvatile.
Svaka je naime, kao to je reeno, djevojka roeni
kazuist, kad se radi o tome, da se raskine neka vjerid-
ba. O tom pitanju bolje je raspravljati sa avolom, no
s mladom djevojkom.
Danas sam bio kod nje i odmah sam se ponovo
vratio svojoj ideji.
Juer sam se, im sam otiao, sjetio jo neeg,
to ti htjedoh rei...
Ponovno sam pokuao, da je dovedem u ekstazu
i uspjelo je. Ona slijedi paljivo moje rijei, dok sam
kod nje; tek nakon moga odlaska primjeuje, da je
oteena, i da sam se promijenio.
To je eto takav nain, da se ovjek izvue iz nekog
pothvata. Zacijelo je to potajna metoda, ali indirekt-
ne metode su uvijek najbolje.
Ona dodue, uvia, da me moja tema vrlo obuzela.
Trenutno je vjerojatno i njeno zanimanje probueno.
No ona je prevarena za ono erotsko.
Oderint dum metuant kao da jedino mrnja i
strah spadaju zajedno! Strah i ljubav su takoer u
srodstvu, i ljubav postaje pomou straha zanimljivom.
116
Zar ne ivi i u ljubavi, koju pridajemo prirodi,
neki tajni strah, neka neodreena groza, jer, ak i iza
najljepe harmonije, vreba kaos, koji ne poznaje zako-
nitosti, iza sigurnosti vreba nevjera. No ba nas strah
vezuje uz predmet nae ljubavi.
Tako mora biti i u ljubavi, ako hoe biti zanim-
ljiva. Samo iz dubine probdivene noi pune straho-
vanja moe proklijati cvijet ljubavi. Bijela latica lo-
poa poiva na povrini bistre vode, ali njeni kori-
jeni izviru iz tamnih dubina.
Oslovljava me dodue sa Moj, kada mi pie, ali
kada smo okom u oko, nema toliko hrabrosti.
Zato sam danas govorio tako nagovjetavajui, te,
koliko je god to bilo mogue, erotski.
Otvorila je usta, da bi odgovorila, ali brzi pogled
ironije sprijeilo ju je u onom, to sam ipak u taj mah
od nje oekivao.
To je normalan tok naih susreta.
Moja je ona.
Ne govorim to zvijezdama, kao to je to inae
uobiajeno, jer nemam namjeru pretpostavljati, da bi
ta udaljena nebeska tijela bila za to zaiteresirana. Ne
govorim to ni ljudima, takoer ni njoj. To je moja
tajna, samo sebi to doaptavam, dok kradom govorim
sa sobom.
Njen je otpor bio manji, no to sam mislio; to vea
je bila snaga erotskog osjeanja, koji razvija. Kako je
zanimljiva, kako je velika, tavie, natprirodno velika
u svojoj strasti! Kako vjeto umije da nastupi, kada
naie na nebranjenu toku.
Sve je u pokretu. Igra elemenata moj je pravi ele-
menat. No ipak, i ovako snano potresena nije runa,
nije rastrgana osjeanjima, nije rascjepkana. Uvijek iz-
nova lii onoj Anadhyomeni, koja u skladnom savren-
stvu izlazi iz mora; jedino joj nedostaje ona naivna
gracija i prirodni mir Venere; od snanih osjeajnih
kucaja bila podrhtava. U bitku polazi svojim orujem:
strijelom pogleda, prijetei uzvitim obrvama, elom za-
strtim ozbiljnou, rjeitou njenih grudiju, koje pri-
vlae u opasnost zagrljaja, usnama, koje zakljinju i
117
obrazima, koji se smjekaju u njoj je snaga Valkire.
No enja, da se poda, koja poput blagog daha poiva
na njoj, ublaava snagu njene erotike.
Prenapeta je, i samo strah i nemir mogu je odrati
na njenoj visini. Ne smije suvie dugo ostati u ovoj
opasnoj poziciji. Pokatkad neka njena primjedba uka-
zuje, da je sita vjerenitva. Drugo nisam ni oekivao.
Zaruke su uvijek odvie uski oblik za neki odnos.
Tako e me ba ona namamiti, da prijeem granice
konvencionalnog u najmanju e ruku ona sama to
vjerovati.
Moja Cordelia,
Tui se na nae zaruke i kae, da naoj ljubavi
neka vanjska veza moe samo smetati. Prepoznajem Te
u toj misli, Cordelia. Divim Ti se. Jest, vanjsko sjedi-
njenje je bit razdvajanja. To je zid poput onog, to je
razdvajao Pirama i Tizbu.
Misteriju ljubavi oskrvnjuje to, to drugi ljudi
znaju za nju. Sloboda je samo ondje, gdje ima suprot-
nosti. Ljubav dobiva tek tada na znaenju, ako je nitko
strani ni ne nasluuje; kad ljudi vjeruju, da se ljubav-
nici mrze tada je ljubav sretna.
Tvoj Johannes
Veza naih zaruka je pred raskidom.
Ona sama e ih raskinuti, da bi me, u jednoj slo-
bodnijoj vezi, tim vre vezala.
Uivanje u tom udnovatom salto-mortalu, koji mi
je sigurno jamstvo za smjelost njene due, bilo bi mi
uskraeno, da sam ja raskinuo zaruke; upravo to je za
me vano. Osim toga mogao mi je raskid ovih zaruka
pred svijetom donijeti svu moguu tetu. Loe bi se
o meni govorilo, reklo bi se, da sam bez srca i osui-
valo bi me se.
Kakvu bi mi nepravdu nanijeli!
I kako bi mnoge bile sretne, da su sa mnom dotje-
rale makar do zaruka. I to je ve mnogo, kako god se
izbliza inilo sitnim. Prodiremo, bivamo stavljeni na
listu onih koji iekuju ali to vie napreduje, to
je manje iekivanja. Odista, u ljubavi se ne napreduje
118
po godinama slube. No, mnoga je mala djevojka sita
vjenog mira i tako bi rado doivjela neto uzbudljivo.
A to bi tu bilo zanimljivije od neke nesretne ljubavi,
pogotovo kad jo tragediju ne uzimamo odvie tragi-
no. Uvjeravamo sebe i nae drage blinje, da smo bili
strano prevareni; a kako nemamo kvalifikacija za pri-
mitak u enski samostan, to izigravamo pred svijetom
ganutljivu dramu i deklamiramo kletvu protiv nevjer-
nih ljubavnika.
Ta vrsta, dakle, mrzi struno. Naravno, ima i tak-
vih, koje su zaista bile prevarene: potpuno, do polo-
vice, do tri etvrtine. Moe biti mnogo stupnjeva: jedna
dotjera do prstena, druga ne moe dalje od stiska ruke
za vrijeme kadrile. Svima njima se povreuju stare
rane, im je rije o kakvim raskinutim zarukama.
Mrnja sviju njih je inilac, s kojim se mora ra-
unati.
No, ah, ti srce moje jadno, sve ove to mrze, ljube
u potaji.
Kralj bez zemlje je smijena figura. Nasljedni rat,
koji vodi itav opor pretendenata zbog kraljevstva,
koje vie i nije kraljevstvo, moe li biti neeg smje-
nijeg?
Ja, dakle, mogu zahtijevati, da me ene ljube.
S nekim, koji je zaista zaruen, zbrinuta je u najbo-
ljem sluaju jedna, no, tko je razruen, predstavlja
ansu za mnoge. A kako je Cordelia raskinula zaruke, to
govorkanje nee imati podloge. tavie, ja u od toga
imati koristi i dobit u novu ulogu. Mlade e djevojke
aliti moju kob, sauestvovat e sa mnom i saaljevati
me; moi u se tome prepustiti i na taj nain uloviti
neto ljupko.
Fatalno je, da moram ustanoviti, kako je jedan od
mojih zuba i to ak jedan od prednjih poeo
crnjeti. Ta to je ba onaj izdajniki znak, koji Horacije
eli nevjernim djevojkama.
Kako smo ipak praznovjerni! Ova me beznaajna
stvar uznemiruje. Kako god me inae teko pogoditi,
ipak imam i ja svojih slabih mjesta. Neka aluzija na
taj zub bila bi mi nepodnoljiva. Svaka bi me bena
mogla time dublje povrijediti, no to bi moda i htjela.
119
Uinio sam sve mogue, da mu opet povratim bje-
linu. Nita ne pomae.
Kako je ivot ipak zagonetan.
Neka sitnica nas esto vie zbuni nego najopasniji
napad ili najgora situacija. Dat u sebi izvaditi taj zub,
ali moj organ, snaga moga glasa e od toga trpjeti.
Mogu dodue dati sebi staviti umjetni zub, taj bi bio
laan samo s obzirom na svijet, ovaj crni, meutim,
laan je prema meni.
Zaista mi vrlo godi, da je Cordeliji mrsko ovo vje-
renitvo.
Brak je svakako ustanova, koju treba cijeniti, no
dosadno je, to ga treba ve u mladosti toliko potivati,
koliko bismo to trebali, zapravo, initi tek u starosti.
Nasuprot tome, zaruke su neozbiljne, povrne; isto-
vremeno smijene i tegobne; sasvim je ispravno, da
ih mlade djevojke u vrtlogu strasti zapostave.
A opet je razumljivo, da ih ne shvaaju odvie
olako, ve bilo svoje due osjeaju sve do vraka
prstiju.
Mogu brodom jo samo tako kormilariti, da se
Cordeliji kopno realnosti izgubi iz vida, da njena po-
nosna, ali ujedno bojaljiva dua, slomi neuspjeli oblik
ljudskog djela i da tei za onim viim, to lebdi iznad
opeljudskog.
Nee mi biti teko dovesti je dotle. Ve sada lebdi
tako visoko iznad ivota, da je zbilju ve skoro izgu-
bila iz vida.
ena je neiscrpna graa za razmiljanje i posma-
tranje, barem za me.
Onaj, koga ne drai taj studij, taj nije esteta, bio
on tko mu drago. Ono boansko lijepo u estetici je ba
to, da se bavi lijepim: umjetnou i enom.
Prekrasne li pomisli: predstavljam sebi, kako sun-
ce enstvenosti zasijava u neizmjernom bogatstvu: ti-
sustruko lome se zraci enstvenosti, tako da svaka
ena prima jedan mali djeli, jednu kap zlatne rijeke,
jezgru, oko koje e se sve ostalo, to je lino njeno, har-
monijski kristalizirati.
120
enstvenost je tako beskonano djeljiva. Samo ono
pojedinano mora ljepotu harmonino zaokruiti, inae
se prua muna slika, i mi osjeamo, da je priroda ne-
to htjela, ali nije uspjela da ostvari ono, to je namje-
ravala. Nikad se neu umoriti gledajui uvijek iznova
krug emanacija enske ljepote. Svaka ima dio toga, to
samo u njoj obrazuje harmoninu cjelinu, sretnu sliku
ljepote. Da, svaka ima svoj dio, pa bio to samo vedri
smijeak, pogled koji trai, smjerni naklon glave, ne-
obuzdan duh, tiha, nasluujua melanholija, enja za
zemljom, neobjanjivo bespredmetno tronue, obrve
to govore, pitajui usne, zagonetno elo, arobni uvoj-
ci ili tajnovite trepavice, ponos neba ili plahost zemlje,
nevinost anela ili potajno crvenjenje, laki hod, podat-
no sluanje, eznutljivo sanjarenje i neobjanjiv uzdah,
vitki stas ili mekan oblik, napete grudi ili oble bo-
kove, njenu nogu i gracioznu ruku svaka ima neto
od toga i uvijek ono, to drugoj nedostaje.
Kad to ovako promatram i dok me zanosi obilje
toga blaga, dok se smijeim i uzdiem, laskam i prije-
tim, dobivam i opet gubim tada sklapam lepezu, a
sve se pojedinosti sjedine u jednu veliku cjelinu, moja
dua klie, i moja strast usplamti.
I ta djevojka (jedina na cijelom svijetu) mora biti
moja. Neka Bogu slobodno ostane njegovo nebo, samo
ukoliko ja dobijem nju. Moj izbor je valjan, jer nebo
bi u tom poslu bila loa zamjena. to bi mu preostalo,
ako mu je oduzmem? Kad poboni muslimani dolaze u
raj, nailaze tamo ipak samo na blijede sjene, da ih
zagrle; nee tamo nai topla srca, jer toplina srca ve-
zana je uz grudi. Bit e razoarani i oajni, kada e nai
samo blijede usne i ugaene oi, ledene grudi, pokrete
bez snage. Sve: vatru ivota, ar oka i talasanje grudiju,
stisak ruke pun obeanja, drhtaj i strast zagrljaja, sve
je to u njoj sjedinjeno, sve to ona meni poklanja, i to
mi je posvema dosta za ovaj i za onaj svijet.
Iz te misli crpim novu snagu. Moda je ar milje-
nja dobar znak; ali radije u pokuati da hladno o
tome reflektiram. Da mislim kategorijama.
Kategorija ene je najvea suprotnost samoi: ona
je bitak za drugog. Ne treba to krivo tumaiti in malem
121
partem, kao da bi ona koja je za me morala nuno
biti i za sve druge.
Kad apstraktno mislimo, moramo iskljuiti isku-
stvo; ono bi u ovom sluaju govorilo i za i protiv. Kao
i inae, tako bi u ovom sluaju bilo polutansko.
enski je, dakle, bitak, bitak za drugog . . . Samo e
se, dodue, vrlo rijetko moi nai ena, koja bi zaista
savreno bila za neto drugo: veliki ih dio nije ni za
to, ni za sebe, ni za neto drugo. No opet smo skre-
nuli u podruje iskustva, koje smo htjeli izbjei.
Ovaj bitak za drugog oituje se potpunoma u dje-
vici. ena nije djevianska i nevina za samu sebe, ve
samo u svome odnosu prema mukarcu. Moglo bi se
rei, da bi ena izvan te relacije bila nevidljiva. Vesta,
za koju se smatra, da je boica djevianstva, nije li-
kovno prikazana. Kao to je Jehova na sebe etiki
ljubomoran, tako je ona na sebe estetski ona ne
eli, da je se prikazuje, niti da o njoj postoji neka opi-
pljiva predodba. Ima protivurjenosti u injenici, da
netko drugi, tko je ovdje za drugoga, zapravo uope
ne postoji i tek postaje vidljiv u relaciji prema dru-
gom. Ne da se nita logino suprotstaviti toj protivu-
rjenosti, a tko umije logiki misliti, taj e se rado-
vati toj protivurjenosti, umjesto da se nad njom zbu-
ni. Tko, meutim, misli nelogiki, moe, valjda, da
povjeruje, da je bitak za drugog, u prvom redu Neto,
a zatim, povrh toga, i Neto za drugog.
Ima neeg vegetativnog u bitku ene. Rije egzi-
stencija je ve promaena, jer ona znai previe, znai
izai iz sebe.
Pjesnici vole frazu, da su ene poput cvijea te
da, sigurno, i duhovno ima kod njih vegetativni nain
opstojnosti. One su podlone prirodi i samo u estet-
skom su smislu slobodne. Viu slobodu stiu tek s mu-
em, stoga se i kae, da mukarac prosi (osloba-
a).* Ako to valjano ini, tada se kod nje ne moe
uope govoriti o izboru. No i kada bira, bio bi to neen-
ski izbor, koji bi bio rezultat dugog razmiljanja. Stoga
se smatra sramotom, kada ena otkloni nekog mukar-
* prositi, frie (danski), freien (njemaki) znai i oslo-
boditi Prim. prev.
122
ca: precjenio se onaj, kome se to dogodilo, jer je htio
osloboditi enu, a nije to mogao.
Ima neto duboko ironinog u tom odnosu. Onaj
dio, koji je ovdje zapravo samo zbog onog drugog,
prividno je vaniji. Mukarac je, dodue, onaj koji
oslobaa (prosi), ali ena donosi odluku. A kada se
ena osjeti svladanom, a mukarac pobjednikom taj
pobjednik sagiba glavu pred savladanom. To je para-
doksalno, a ipak prirodno: bilo bi nezgrapno, i dokaz
pomanjkanja duhovne erotike, kad bi se htjelo prijei
preko neega, to se dogaa neposredno i samo po sebi.
Postoji dublji razlog: ena je supstancija, muka-
rac refleksija. Ona odluuje, ali ju on izaziva. Njegova
je prosidba fraza, njena odluka samo odgovor. Tako je
mukarac u jednom smislu neto to je vie no ena, u
drugom neto to je manje.
Ovaj bitak za drugog ene isto je djevianstvo.
Pokuava li ena u odnosu prema nekom drugom, koji
opstoji sam za sebe, biti samostalna vlastitost, to e iz
tog proizai apsolutna hladnoa. Upravo ova protivu-
rjenost pokazuje, kako je enin bitak u stvari bitak za
drugog.
Apsolutna hladnoa samo je obrtanje najpotpuni-
jeg podavanja, kao to je apstraktna okrutnost (neto
specifino ensko) samo karikatura djevianske hlad-
noe. Nikad mukarac u mitologiji, bajkama ili na-
rodnim priama nije toliko okrutan kao ena. Upra-
vo za prirodne principe, kojih je nesmiljenost neogra-
niena, bira mitologija djeviansko bie. Koliko puta
priaju bajke o djevicama, koje hladnokrvno proma-
traju, kako njihovi prosci stavljaju svoje glave na
kocku, da bi ih zadobili. Plavobradi ubija u branoj
noi sve djevojke, koje voli. Ali on ne nalazi zadovolj-
stva u ubijanju, naprotiv, on ubija tek nakon zadovolj-
stva; njegova okrutnost nije radi same okrutnosti. Don
Juan zavodi i naputa svaku, ali on ne nalazi zadovolj-
stva u ostavljanju, nego u zavoenju; njegova okrut-
nost nije apstraktna.
to vie o tome razmiljam, time mi postaje jasni-
je, da moja iskustva samo potvruju moju teoriju.
Moju praksu je uvijek vodilo uvjerenje, da je ena bi-
123
tak za drugog. Stoga mi i prua toliko, jer onaj bitak
za drugog stvar je trenutka. Dok nastupi taj trenutak
moe proi manje ili vie vremena; ali kada on jednom
nastupi, tada iz bitka za drugog nastaje ista relacija.
Dobro znam, da muevi tvrde, kako je ena i u drugom
smislu bitak za drugog njima treba da znai za itav
ivot sve. To je, dodue, u korist mueva, ali ja vie
vjerujem, da to oni sebi samo umiljaju. Svijet je tako
ureen, da svaki poziv ima svoje konvencionalne obi-
aje i svoje lai poziva. I ovaj Evangelium pribrajam
ovim posljednjima.
Mora se, dakle, razumjeti u trenutak: tko je nes-
pretan, taj je stradao, potom se moe itav ostali ivot
enuirati.
Trenutak je sve, i u njemu je ena sve: No ne shva-
am konsekvenciju, da odatle nastaju djeca. Vjerujem,
da sam dosljedan u razmiljanju; no mogao bih razbi-
jati glavu, sve dok ne bih poludio, ne bih smogao to-
liko snage, da takvu konsekvenciju domislim do kraja.
Ne razumijem je, ne, ne razumijem je.
Tako neto mogu razumjeti samo muevi.
Juer sam u Cordelijinom drutvu posjetio neku
porodicu na njenom ladanjskom dobru.
Boravili smo u vrtu i zabavljali smo se raznoraz-
nim igrama, pa i igrom s kolutima. Kad se gospodin,
koji je igrao s Cordelijom oprostio, stupio sam ja na
njegovo mjesto. Kako je bila ljupka! Kako ju je uzbu-
enje igre uljepalo. Koje li harmonije u igri njenih
pokreta! Lebdjela je preko tratine, lagano poput plesa-
ice, spokojna u svojoj snazi, dranja ditirampskog,
pogleda smjelog.
Mene je igra s kolutima zanimala naravno samo
simboliki. Cordelia nije bila toga svijesna. Uputio sam
jednom suigrau primjedbu o lijepom obiaju izmje-
njivanja prstena. Ta ju je rije pogodila u duu poput
munje. Cijela je situacija sada za nju poprimila dublje
znaenje i izgledalo je, da je Cordelia ozarena nekom
viom energijom. Imao sam jo dva koluta na svome
tapu, trenutak sam zastao, progovorio nekoliko rijei
s jednim od suigraa i potom sam bacio kolute.
124
Shvatila je odmah tu stanku. Doekala je oba ko-
luta i bacila ih je, kao zabunom, skoro okomito uvis,
tako da ih nikako nisam mogao uloviti. Hitac je popra-
tila neizrecivo smjelim pogledom.
uo sam priati o nekom francuskom vojniku, koji
je proao rusko bojite; morala mu se amputirati jed-
na noga; tek to je bolna operacija bila zavrena, zgra-
bio je nogu, bacio je uvis i viknuo: Vive l'empereur!
Slinim je oduevljenjem bacala uvis kolute (pri
tome je izgledala ljepa no ikada) i inilo se, da pri
tome sama sebi govori: ivjela ljubav!
Smatrao sam, da nije uputno u takvom je raspolo-
enju prepustiti samoj sebi. Plaila me reakcija, suvie
velika smalaksalost. Ostao sam, dakle, sasvim miran i
ak sam je prisilio, da produi s igrom, kao da nita
nisam shvatio.
Tako e ovaj dogaaj samo pojaati njenu gipkost.
Kada bi nae doba imalo smisla za takva istrai-
vanja, raspisao bih nagradnu anketu: Tko je s estet-
skog stanovita neviniji: mlada djevojka ili mlada
ena, ona koja ne zna ili ona koja zna? ija je sloboda
vea?
No nae ozbiljno vrijeme ne bavi se takvim igra-
rijama.
U Grkoj bi sav svijet pokazao zanimanje za takvo
pitanje. Ustale bi itave drave, da uope ne govorimo
o djevojkama i enama.
Valja se samo sjetiti one svae grkih djevojaka
i dubokoumnog raspravljanja, koje je izazvala (jer Grci
nisu takve probleme uzimali olako) ona svaa, kojoj
Afrodita zahvaljuje predivnu statuu i ime Kallipygos.
No zar se nae doba brine o takvim stvarima?
ena, koja se u svom ivotu udala dva puta, zaista
je zanimljiva. Prvi put u svojoj najranijoj mladosti,
a potom jo jednom mnogo kasnije. Ne moe se nije-
kati, da ima jedan trenutak, u kojem je ljupkija od
mlade djevojke, i u kojem ulijeva dublje potovanje;
no takav je trenutak toliko rijedak, skoro samo slika
mate, da se na njega u ivotu skoro ni ne moe pono-
vo naii. To je trenutak kad zdrava, cvatua i potpuno
razvijena stoji pred nama i dri u rukama dijete; sva
125
je njena panja usmjerena djetetu, potpuno se izgubila
u mislima.
Ta je slika vjerojatno najarobnija, to je ljudski
ivot moe stvoriti; mitos prirode, koji treba vidjeti
umjetniki oblikovan, a ne u zbilji. Na slici ne smije
inae biti nieg drugog, nikakve tafae, koja smeta.
Takve se slike esto mogu nai po crkvama. U zbilji se
ne moe doi do istog dojma, pla djeteta i brbljanje
ostalih suvie smetaju. Zatim, tu je uvijek jo u bli-
zini otac grijeka, uslijed koje mitsko gubi svoju
arobnu dra; zatim je takoer horrenda refero
prisutan sveani zbor kumova, i pri tom je odsjaju sve
zasjenjeno.
U mati je ta slika, svakako, najdragocjenija od
svih, koje postoje.
Ja sam inae smion i hitar, ako treba pokuati
prijei u napad, ali kad bi mi se ta slika pokazala u
zbilji, bio bih razoruan.
Kako se mnogo bavim Cordelijom!
Ipak, uskoro prolazi njeno vrijeme; moja dua tra-
i uvijek nova pomlaivanja.
Ve ujem, kako u daljini kukurijee pijetao.
Moda ga i ona uje, ali vjeruje, da navijeta jutro.
Zato su mlade djevojke tako draesne, a zato sve
to traje ipak tako kratko. Ta bi me pomisao mogla
uiniti melanholinim, ali to mi loe pristaje. Tko hoe
da uiva, taj neka ne brblja. Ljudi, koji se profesional-
no bave takvim razmatranjima, nikada ne dospiju da
se nauivaju stvari same.
No kad takva misao nehotino iskrsne, onda nije
tetna. Sjeta, koja i ne zna za se, podie ljepotu mu-
karca: zasjenjena melanholija, koja ogre snagu po-
put lakog vela, spada u erotsku dra mukarca. Postoji
izvjesna enska sjeta, koja joj odgovara.
Kad se neka djevojka sva podala, tada je sve go-
tovo. No uvijek se ponovo pribliavam djevojci s iz-
vjesnom bojaljivou, s jaim kucanjem srca. utim
vjenu mo, koja se u njoj ispoljuje. Prema nekoj eni
ne bih mogao tako neto osjeati. Otpor, koji ona pru-
a je umijee. Uvijek je Dijana bila ideal, apsolutno
126
djevianstvo me zanimalo. A ipak o njemu imam ravo
miljenje. Sumnjam, da to djevianstvo zasluuje tako
mnogo hvale. Dijana je i odvie dobro znala, to znai
njeno djevianstvo. Zar je proivjela uasne poroajne
muke? To ju je uplailo, i ja joj to vie ne zamjeram,
jer je jo Euripid rekao: Bolje tri puta u rat no jed-
nom u krevet za poroaje.
Ne bih Dijanu mogao ljubiti, ali bih mnogo dao za
razgovor s njome. To bi moralo biti vrlo aljivo. Uvje-
ren sam, da je znala mnogo vie, no to se obino pret-
postavlja; svakako je bila manje naivna od Venere.
Ne bi mi bilo stalo, da je vidim pri kupanju, ne,
ali uvrebati je jednim pitanjem to bih volio. I kad
bih je privolio na jedan sastanak, naoruao bih se svim
orujem iz mog skladita, uzbunio bih sve pomone du-
hove erotike.
esto sam razmiljao o tome, koja bi se situacija
mogla nazvati najzavodljivijom.
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, moralo bi se,
prirodno, najprije biti naisto, to se zahtijeva, na koji
nain se to zahtijeva, i na kojem se stupnju razvoja
nalazimo.
Ja bih glasao za vjenani dan i izabrao bih u tom
danu jedan tono odreeni trenutak. Preda mnom stoji
u vjenanoj haljini, koja blijedi pred njenom ljepotom;
a i ona je blijeda, jer krv navaljuje prema srcu preko-
mjernom snagom; pogled joj je nemiran, noga nesi-
gurna; drhti; ini se kao da je neko sa zemlje uzdie
sebi, okrijepljena je ozbiljnou trenutka, obeanje je
dri uspravnom; srce drhti, pogled je sputen prema
zemlji; skriva se samo u sebi, na tren se ini, kao da
ne pripada ovom svijetu, da bi mu se potom savre-
nije vratila; grudi se nadimlju, glas izdaje taj je
trenutak, u kojem usplamte baklje vjenane povorke,
najzavodljiviji. Jo samo tren i bilo bi prekasno. Korak
dalje bio bi promaaj. U tom trenutku ini se i naj-
beznaajnija djevojka znaajnom, ak bi i Zerlina bila
jo vrijedna pogleda. U tom asu se ini, da se sve mo-
e izmiriti, ak i ono, to je najsuprotnije. Kad bi bilo
to nedostajalo (pogotovo kad bi to bilo jedno od od-
127
lunih protuslovlja njena lica), izgubila bi itava situa-
cija na zavodljivosti.
Postoji neki bakrorez: na njemu je prikazana dje-
vojka, koja se ispovijeda. Izgleda tako mlada, da nam
je radi nje i njenog ispovjednika neugodno, jer to bi
ona imala ispovijedati. Malo je podigla koprenu i gleda
oko sebe, kao da trai neto, to bi mogla da ispovijeda
oito iz obzira prema ispovjedniku.
Situacija je zavodnika: ne bih imao nita protiv
toga, da sam i ja smjeten u pozadini gravure po-
gotovo, ako je djevojka suglasna. No usprkos svemu,
situacija je manje znaajna, jer ta djevojka, to se is-
povijeda, jo je dijete, i moglo bi predugo trajati, dok
sazori.
Da li sam pri toj pustolovini s Cordelijom ostao
vjeran ugovoru, to sam sklopio sa estetikom?
Moja je snaga u tome, to je ideja na mojoj strani.
To je tajna poput Samsonove kose; htio bih, da mi je
Dalila nikad ne izmami.
Nedostaje mi ustrajnosti, da bih na uobiajeni na-
in prevario neku djevojku. Moja snaga i ilavost se
bude, tek kad neka ideja pothranjuje moje ine, kad
radim u slubi neke ideje. Tek zbog takve ideje posta-
jem sam prema sebi strog i odriem se uitka.
A da li sam svoju budnost uvijek usmjerao tako,
da iznaem ono zanimljivo?
Da.
Ovdje, ovako skriveno u razgovoru sam sa sobom,
mogu to smjelo rei.
ak su i zaruke bile zanimljive, jer nisu pruile
ono, to se obino naziva zanimljivim. Ono zanimljivo
bilo je upravo to, to je priin protuslovio unutranjoj
zbilji.
Tajne bi zaruke bile samo vrlo ogranieno zanim-
ljive, upravo su graanske, javno najavljene zaruke za
me zbiljski zanimljive.
Te e, dakle, zaruke biti razvrgnute; Cordelia ih
sama razvrgava, da bi se uzvinula u neku viu sferu.
To je dobro; na taj nain postie i ona u savrenom
obliku ono zanimljivo.
128
16. kolovoza
Veza je raskinuta.
Ona odlijee kao ptica, kojoj je podarena sloboda,
puna enje, snana, smjela, boanska.
Leti, ptico moja!
Kada bi mi sada umakla, ostao bih u neizmjernoj
alosti. Bio bih Pigmalion, ija se draga pretvara u ka-
men. Zar sam je uinio lakom, lakom od misli, da ta
misao sada vie ne bude moja?
Oajavao bih.
Koji tren prije na to bih se jedva obazirao, a tren
poslije nee me uope zabrinjavati. Ali sada! Ovo sada
predstavlja meni vjenost...
No ona mi nee umai. Leti, ptico, vini se po-
nosno svojim krilima u visine, uskoro u biti kraj tebe,
i zaklonit emo se u duboku samou.
Tetka se nad tom novou malo uplaila. No od-
vie je liberalna, a da bi vrila neki pritisak na Corde-
liju, iako mi je jako naklonjena. Ona mi iskazuje mno-
go sauea i ni ne sluti koliko imam razloga, da otklo-
nim to sauee.
Sad je tetka dopustila Cordeliji, da se na neko vri-
jeme povue na selo i da otputuje nekoj prijateljskoj
porodici. Kada bude pola, doi e po nju koija, koji
je u mojoj slubi. Napolju sam sve spremio, to god se
bolje moglo. Nita ne nedostaje, da bih njenu duu za-
ludio i uljuljkao u zadovoljstvo.
Neu se odmah pojaviti. U prvo vrijeme neka je
posluuje moj vjerni Jean, on se u to razumije.
U meuvremenu je naveliko zaposlena putnim pri-
premama. Ne moe se, dakle, predati svojim raspolo-
enjima, a to je prednost, jer inae bih morao strepiti
pred reakcijom. Ovu labavu vezu odravam jedino pis-
mima; naa ljubav iznova propupava. Uinit u sve, to
se moe, da podstaknem njenu estinu. Najbolje je
sredstvo za to, u svakom sluaju, krijepiti u njoj osje-
aj prezira za sve ljudsko.
Moja Cordelia,
Jo se uzbuenje pojedinih porodica nije sjedinilo
u sveope gakanje kapitolskih gusaka. Bez sumnje, ve
9 Dnevnik zavodnika
129
si pretrpjela po koji pojedinani pjev. Predstavi sebi
skup pivopija i blebetua iji bi predsjednik, jedna
dama, bila izvrsni pandan Claudiusovog nezaboravnog
predsjednika Larsena, predstavi sebi sve to i tada
e znati, to si izgubila: dobar glas kod dobrih ljudi.
Prilaem ovom pismu uveni bakrorez, koji prika-
zuje predsjednika Larsena. Nisam mogao da sliku na-
bavim posebno, pa sam kupio itavog Claudiusa, istr-
gao sam sliku, a ostalo bacio. Zar da Te opteretim ne-
kim poklonom, koji Ti u ovom trenu ne bi mogao nita
rei. Zar da dopustim, da neto strano, nedolino, pro-
dre u ovu situaciju? Prirodi i ljudima, koji su cijelog
ivota podjarmljeni, svia se opirnost, ali Tebi, Cor-
delia, u Tvojoj slobodi, ona je mrska.
Tvoj Johannes
Tako je najbolje; zaljubiti se u proljee, a u kasno
ljeto postii svoj cilj.
Pozno ljeto je sjetno doba, kojem upravo pristaje
osjeaj, to u nama izaziva pomisao na neku ispunjenu
elju.
Bio sam danas na malom ladanjskom dobru, gdje
Cordelia mora za koji dan nai onu okolinu, koja e
harmonirati s njenom duom. Neu da budem svjedok
njenog radosnog iznenaenja erotskom poentom bi
njena dua bila oslabljena. Bude li sama, vjerovat e,
da je premjetena u arobni svijet, svi e je nagovje-
taji i znaci, sve uspomene navesti, da utone u svitanje
puno slutnji. Kada budem ja stigao, zaboravit e, da
je prolo vrijeme, kada smo na slian nain zajedniki
uivali. Neu je narkotizirati, ona mora biti iznad si-
tuacije, i mora sve primiti kao igru, koja nije nita
prema onom, to treba tek da doe.
U svakom sluaju u se iduih dana ee odvesti
napolje, da bih uvrstio svoje raspoloenje.
Moja Cordelia,
Tek sada Te smijem odista zvati mojom, jer me
nita izvanjsko ne podsjea na to, da Tebe posjedu-
jem. Da, uskoro u Te uistinu zvati mojom. Kada Te
budem privinuo sebi, a Ti mene obgrlila svojim ruka-
130
ma, to bi nam onda trebao prsten, koji nas podsjea,
da pripadamo jedno drugom? Zar na zagrljaj nije jai
prsten od nekog simbola? I to nas takav prsten jae
zatvara, tim je vea naa sloboda; tada je Tvoja slobo-
da, da bude moja, a moja da budem Tvoj.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Alpheus se u lovu zaljubio u nimfu Arethusu.
No ona ga nije htjela i bjeala je pred njim preko
zemalja i mora, sve do otoka Artigia i tamo se preobra-
zila u izvor. Radi toga je Alpheus toliko tugovao, da su
ga bogovi pretvorili u rijeku kraj Elisa na Peloponezu.
No on nije zaboravio svoju ljubav i sjedinio se s onim
izvorom na dnu mora.
Da li je za nas prolo vrijeme za preobraavanje?
Zar je prolo vrijeme ljubavi? Cime da Te uspo-
redim, Tebe, istu i duboku duu, ako ne s nekim izvo-
rom? Nisam li Ti jednom pisao, da sam rijeka, koja se
u Te zaljubila?
Sada, kad smo rastavljeni, bacam se u bezdan mo-
ra, da bih se sjedinio s Tobom. Tek tamo emo se nai
i jedno drugom pripasti.
Tvoj Johannes
Moja Cordelia,
Uskoro si moja. Sunce sklapa svoje sjajno oko, za-
vrava povijest i poinje mit.
Pod okriljem noi hitam k tebi, obazirem se i pri-
slukujem . . . Gdje si? Ne vidim Ti traga, no ujem
kako Ti srce kuca.
Tvoj Johannes
Sada, kad sam rastavljen od nje, mui me ponekad
misao, da bi je brige o budunosti mogle smutiti.
Nikad se do sada to nije dogodilo, preduboko sam
je estetski omamio.
Nema nieg manje erotskog no prianja o budu-
nosti, a ona, uglavnom, potiu otuda, to ne znamo, to
bi radili sa sadanjosti. Nije se plaila niega, dok sam
bio uz nju, jer sam se brinuo, da zaboravi i na vrijeme
9* 131
i na vjenost. Tko ne moe s djevojakom duom uspo-
staviti tako usku vezu, taj mora, htio ili ne, dati od-
govor na dva pitanja savjesti: na pitanje o budunosti
i na pitanje o vjeri. U Faustu postavlja Gretchen ova
pitanja svome ljubavniku; dobro, pravo mu budi. Bio
je toliko neoprezan te je izigravao kavalira, a protiv
toga trika ima svaka mlada djevojka uvijek spremno
oruje.
Sve je spremno za doek.
Kad bih joj ostavio vremena, da se divi mome
pamenju, imala bi dovoljno prilike za to. Nita nisam
zaboravio, to bi moglo biti znaajno za nju, a ipak
nema niega, to bi na nezgrapan nain svraalo njene
uspomene na mene; tako sam uvijek prisutan na ne-
vidljiv nain.
Sve je tako, da ne mogu bolje poeljeti. Iz njene
sobe se prua na dvije strane pogled na beskrajno ne-
bo; nema sprijeda niega, to bi moglo djelovati kao
smetnja, prostrana zrana puina je slobodna. Prie li
se prozoru, to se u daljini vidi vijenac uma, koji za-
tvara horizont.
To je dobro. Ljubav voli ogranien prostor. I raj
je bio vrt. No da to okruenje ne bi bilo suvie uzano,
prikljuuje se sa desna jedno tiho jezero. Na alu je
laica poput uzdaha iz prepunog srca, poput daka ne-
mirne mi sl i . . . otiskuje se niz jezero i nestaje u tajan-
stvenoj samoi.
Kada se obazre na drugu stranu, nai e pred so-
bom prostrto iroko more; beskrajne daljine mame
pogled, nita ne moe da sprijei slobodan tok misli.
Ljubav voli takoer i ono to je beskonano i plai se
grani ca. . .
Pored vee sobe nalazi se manja prostorija. Na tlu
je prostira od lika, tu je mala sofa i mali ajni stoli
sa svjetiljkom, sve onako kao u kui Wahl, samo bo-
gatije. U veoj sobi je otvoren sasvim jednostavan gla-
sovir slian onome kod Jansenovih. Na stalku lee ras-
klopljene note jedne vedske pjesme. Kada bude ula,
past e joj odmah pogled na glasovir. U kabinetu e
nai knjigu, njemaki prijevod Amora i Psyche Apu-
lejusa. Nije to nikakvo majstorsko djelo literature, i ne
132
treba to ni da bude. Pogreno bi u ovakvom asu bilo
upuivati neku djevojku na veliko pjesnitvo. Bila bi
to, tavie, uvreda. U takvom asu ona je sama dovolj-
no pjesnik, da bi shvatila poeziju zbilje, njene misli ne
trebaju drugog posrednika. Knjiga lei rasklopljena na
stolu, ona nasluuje, da sam iz nje jutros itao. I ona
e, dakle, itati iz nje, barem e listati po njoj; meu
stranicama e nai granicu mirte i shvatit e, da to
nije samo podsjetnik za itanje.
Moja Cordelia,
Zar se boji?
Kada smo zajedno, jai smo od svijeta i njegovih
bogova. Nekad je na zemlji ivio jedan ljudski rod,
to je sam sebi bio dovoljan, i to nije poznavao unu-
tarnje ljubavno sjedinjenje.
Bili su toliko moni, da su se usudili juriati na
nebo. Jupiter, kojeg su plaili, oslabio ih je na taj na-
in, to je iz njih stvorio dvoje: mukarca i enu. Do-
godi li se, da se u ljubavi sjedini ono, to je nekada
bilo sjedinjeno, to je takvo sjedinjenje jae od Jupi-
tera; da, otada su ljudi jo jai nego nekad, jer nji-
hovo je sjedinjenje jo vre od njihovog negdanjeg
jedinstva.
Tvoj Johannes
Pola dvanaest u noi.
Blagoslov noobdije odjekuje nad krajinom; jeka
se javlja, sada noobdija pristupa vratima i svira jo
jednom; jeka se ponovo vraa, ve slabija i iz velike
daljine. Sve spava.
Predajte se tajanstvene sile ljubavi, u ovim se gru-
dima skupite!
No. Neka samotna ptica prekida svojim letom i
krikom tiinu. Da li i nju goni ljubav?
Accipio Omen!
Kako je priroda u takvim trenucima znaajna! Let
i krik neke ptice, pljuskanje neke ribe, koja se baca iz
vode, a zatim opet nestaje, udaljeno lajanje pasa, ko-
rak putnika to jo dugo odzvanja, sve to postaje zna-
133
menom. U ovim pononim satima ne vidim duhove pro-
losti, ve ono, to e doi. Uzbuene grudi jezera, meki
i blagi zagrljaj magle, sve to postaje alegorijom; ja
sam postajem mit zar to nije kao u nekoj bajci, da
hitam tome susretu? Svejedno, tko sam, sve, to je ve-
zano za vrijeme, zaboravljeno je, samo ono vjeno osta-
je; mo, enja i blaenstvo ljubavi!
Dua mi je napeti luk, poput strijela u tobolcu
spremne su mi misli, dovoljno otre, da prodru sve do
izvora ivota. Dua je moja jaka, zdrava, vedra . . . hva-
la ti prirodo! Plemenito si je opremila i dobro sau-
vala, hvala ti! No i vama, ljudima, hvala to ste sluili
dui! Skoro u uivati u svojoj nagradi. Koliko sam
toga stvorio, kako bih ovaj jedan tren, to je preda
mnom, obogatio.
Prokletstvo, kad bih bio prevaren!
Jo ne ujem svoja kola.
Evo, pucketanje bia! Tu je! Naprijed, naprijed na
ivot i smrt! Neka se slome konji, kada smo jednom
na cilju! Naprijed!
25. kolovoza
Zato ne moe takva no dulje potrajati?
Alektryon je mogao da prespava, zato ne moe i
sunce?
Sada je sve prolo; ne elim vie da je vidim.
Kada je neka djevojka dala sve, izgubila je sve.
Nevinost je kod mukarca negativan pojam, kod
ene znai sve bie.
Ljubav prestaje, kada je otpor jednom slomljen,
jer je bit ljubavi: slomiti otpor; nakon toga ljubav nije
drugo do slabost i navika.
Neu se vie na to podsjeati.
Prola su vremena, kad su se djevojke pretvarale u
Heliotrope iz bola prema nekom nevjernom ljubavni-
ku. Neu se od nje ni oprostiti. enske suze i molbe
su odvratne. Unakazuju prolo, a ne postiu nita. Lju-
bio sam Cordeliju. Ali od ovoga asa vie me ne zanima.
134
Da sam Bog, uinio bih za nju, to je Neptun od svojih
nimfa: pretvarao ih je u mukarce.
Bilo bi vano znati, da li se ovjek moe rijeiti
neke djevojke na taj nain, da je uini ponosnom: ko-
nano bi sebi utvarala, da je ona sama sita te veze. To
bi pruilo vrlo zanimljiv epilog, koji bi psiholoki mo-
gao biti vrijedan panje a znao bi pospjeiti i razno-
vrsne erotske doivljaje.
Iz Dnevnika
KIERKEGAARD I REGINA OLSEN
Moja j e n e s r e a uope u tome, to sam se u
doba, kada sam bio pun ideja, o g r i j e i o o i de a l ;
stoga raam nedonoad i stoga zbilja ne odgovara
mojoj arkoj enji. I dao Bog, da to nije tako u lju-
bavi. Jer i tu me podilazi skriven strah, da sam ideal
zamijenio zbiljom. Ne dopusti to, Boe! J o ni j e
d o l o do t og.
No ovaj strah dovodi do toga, da bih tako rado
htio unaprijed znati budunost, koje se ipak plaim!
(1840).
O, [(kasnije nadometnuto) Regina] vladarice srca
mog, nepoznato boanstvo, pohranjeno u najdubljoj
skrivenosti mojih grudi, u mojim najsnanijim ivot-
nim mislima, ondje, odakle je jednako daleko do neba
i do pakla. O, mogu li zaista povjerovati onome, to
priaju pjesnici, da se, kada se prvi put ugleda ljub-
ljeni predmet, priinja kako ga se vidjelo davno prije,
da je itava ljubav, kao i svako spoznavanje, sjeanje,
da i ljubav kod svakog individuuma ima svoja proro-
anstva, svoj tip, svoje mitove, svoj stari testament?
Svuda, u svakom djevojakom licu, vidim crte tvoje
ljepote, ali mi se ini, da bih morao posjedovati sve
djevojke, kako bih iz zbira njihovih ljepota dobio tvo-
ju. Morao bih oploviti itavu zemlju, da bih naao onaj
dio svijeta, koji mi nedostaje, a koji ipak polarno na-
sluuje najdublja tajna itavog moga Ja a idueg
trena toliko si mi blizu, tako sam svijestan tvoje pri-
sutnosti, tako snano mi ispunja duh, da se sam sebi
inim blaenim i da osjeam: dobro je biti ovdje.
O, slijepo boanstvo ljubavi! Ti, koji vidi skri-
veno, hoe li se meni objaviti? Moram li na ovom svi-
139
jetu nai ono, to traim, moram li doivjeti zakljuak
ekscentrinih premisa moga ivota, moram li da tebe
z a g r l i m ili
g l a s i l i n a r e d b a : p r o d u i t i ?
Da li si ti, e n j o moja, pola preda mnom, da-
je li mi, moda, znak sa nekog drugog svijeta? O, sve-
ga u se otresti, kako bih bio dovoljno lak, da te mogu
slijediti.
(1839) e nj a j e p u p a n a v r pc a v i e g
i v ot a .
Infandum, Regina, Jubes renovare dolorem.
Jedino to me tjei je to, da bih mogao poi umri-
jeti i da bih tada, u svom samrtnom trenu, mogao pri-
znati ljubav, koja me isto toliko ini sretnim koliko
i nesretnim, a koju, dok sam iv, ne smijem priznati.
(1841)... A l j u b i o s a m j e mnogo. Bila j e
laka kao ptica, smjela kao misao; pustio sam je, da se
uzdie sve vie i vie, pruio bih ruku, ona bi se spu-
tala na nju, leprala bi krilima te bi mi dovikivala:
ovdje je divno. Zaboravljala je, nije znala, da sam je
ja u stvari uinio lakom, da sam njenim mislima dao
smjelosti, da joj je vjera u mene omoguila prijei
preko vode. Odavao sam joj poasti i ona ih je primala
a u drugoj se prilici bacala preda mnom na koljena,
htjela je samo podii oi do mene, i sve zaboraviti.
Ti kae: Bi l a je l i j epa. O, to zna ti o
tome. Ja to znam, jer ta me je ljepota stajala suza
ak sam kupovao cvijee, da bih je ukraavao, htio
sam, da bude okiena ukrasima itava svijeta, naravno,
samo utoliko, da bih istakao njenu ljepotu a kada
bi stajala preda mnom u svom sjaju tada bih morao
otii kada bi njen pogled, pun ushita i ivotnog ve-
selja sreo moj tada bih morao otii poao bih
napolje i gorko bih plakao.
A ne misli li, da me vue elja da joj pruim do-
kaz moje ljubavi, da je uzdignem nakon svih onih po-
140
nienja, koje je vjerojatno pretrpjela od roaka i pri-
jatelja, koji su saosjeali s njom da se jo jednom
pojavim, da joj se, najnepostojaniji od svih ljudi, ipak
vratim. I zaista, kada mi samoubojstvo ne bi bilo od-
vratno, kada ne bih osjeao, da su sve te vrline samo
blistavi poroci, onda bih joj se vratio da zatim skon-
am svoj ivot. To je zamisao, koja mi, na alost, ve
suvie dugo lebdi pred oima i koja je kriva, da mi je
rastanak od nje dvostruko teak; jer tko moe bolje
ljubiti no onaj, koji umire, a zapravo sam se uvijek
zamiljao ba u tom poloaju, kad god bih joj se pre-
dao nikad mi nije palo napamet, da s njom ivim
u onom mirnom povjerljivom znaenju, koje posjeduje
ta rije. To je zaista zdvojno.
Moja je utjeha, moja je jedina utjeha, kad sam
tako nesretan, da ona ne pati sa mnom . . . Kada sam
veseo, tada mi je neprestano ao, da ona ne moe da
dijeli sa ranom radost.
I taj strani nemir koji, kao da me svakog tre-
na eli uvjeriti, kako je moda ipak mogue, da joj se
vratim. O, kad bi Bog dao, da to smijem. To je tako
teko; ono posljednje, to sam se od ivota nadao, pre-
dao sam njoj, a moram s a m s e bi to oteti. Kako je
to udno, da se nisam, zapravo, nikad mislio oeniti,
no da e se to ispuniti na ovakav nain i da e to osta-
viti tako duboku ranu to ne bih nikad ni pomislio.
Uvijek sam se rugao onima, koji bi govorili o moi
ene; to inim jo i sada ali mlada djevojka puna
due, koja ljubi svim osjetilima, mislima, koja se apso-
lutno predaje, koja mol i . . . Koliko puta sam bio blizu
toga, da rasplamsam njenu ljubav u poar, ne u grenu
ljubav da zatim skonam svoj mladi ivot. No onda
bih se sjetio, da joj time ne bih pomogao, da bi se
moda nad njom nadvili tamni oblaci time, to bi sebe
krivila za moju smrt. Radije sam izabrao ono, to sam
uinio; moj odnos prema njoj bio je uvijek tako neod-
reen, da je uvijek bilo u mojoj moi, dati mu onakvo
znaenje, kakvo sam htio. Dao sam mu znaenje, po
kojem sam ispao varalica. Ljudski reeno, bio je to
jedini nain, da je se spasi, da se njenoj dui dade
141
otpornosti. Moj grijeh sastoji se u tome, to nisam
imao vjere, vjere u to, da je Bogu sve mogue. No
gdje je granica izmeu toga i kuanja Boga. No moj
grijeh nikad nije bio u tome, da je ne bih ljubio.
A kada zatim sunce sklapa svoje ispitivalako oko,
kada su se dogaaji dana odigrali, tada ne samo da
bih se ogrnuo svojim kaputom, nego bih i no pre-
bacio kao neku koprenu preko sebe i volio bih prislu-
kivati, kao to oslukuje divljak no ne korake, ve
kucaje tvoga srca.
Danas sam vidio lijepu djevojku, to me ne zanima.
Nijedan suprug ne moe biti vjerniji svojoj eni, no
to sam ja njoj.
Za vrijeme veernje slube boje, na prvi dan
Uskrsa, u crkvi Sv. Frua kimnula mi je glavom. Ne
znam, da li molei ili opratajui, ali u svakom sluaju
pocrvenjela je takoer i ona. Bio sam sjeo na jedno
udaljeno mjesto, ali ona me je otkrila. O, bolje da to
nije uinila. Sada su propale sve moje patnje, od go-
dinu i po, svi moji neizmjerni napori.
17. svibnja
(1843) Da sam vjerovao, ostao bih uz nju. Slava
Bogu i hvala, to sam sada uvidio. Ovih sam dana bio
blizu toga, da izgubim razum. Sa ljudskog stanovita,
prema njoj sam bio u pravu; moda se nisam nikada
trebao zaruiti, ali od toga asa sam se prema njoj
ponaao viteki. U estetskom i vitekom smislu sam je
volio mnogo viom ljubavlju no ona mene, jer inae
ne bi prema meni bila ohola i ne bi me straila svojim
krikom.
Od onoga asa nije proao nijedan dan, a da ne
bih ujutro i uvee mislio o tome. Njena zadnja molba
bila je, da bih katkada mislio na nju za to me zaista
nije trebala moliti. Na njeno udnovato pitanje da li
imam namjeru, da se jednom oenim sreom sam od-
govorio alom. To je bilo opasno, mogao sam joj pri
tome pruiti malo utjehe, i Bog je svjedok, kako je i
meni samome bilo potrebno, da sebi sve to olakam.
No bilo je dobro da je pobijedila moja dosljednost.
142
Moj odgovor je glasio: Da, za deset godina, kad se
dobro izbjesnim i kada budem umoran, morat u opet
imati neko malo, mlado djevoje, da bih opet postao
mlad. To je bilo okrutno svakako, da je to bilo
okrutno; no bilo je okrutno i to, da sam ja to morao
uiniti. A da li bi ona sada bila zaruena, da nisam to
i sve ono ostalo uinio? Ne bi.
(1847) Kada sam je napustio, bio sam izabrao
smrt samo sam zato mogao tako mnogo raditi.
(Precrtano) Bilo bi mi nemogue ivjeti bez nje,
kad ne bih bio blaen u svojoj boli i tuzi. U ono neko-
liko dana, u kojima sam, sa ljudskog stanovita reeno,
bio sretan, uvijek sam neopisivo eznuo za njom, za
njom, koju sam tako mnogo volio, i koja me je uz to
svojom molbom toliko dirnula. No moja sjeta i moje
duevne patnje dovele su do toga, da sam, ljudski re-
eno, bio uvijek nesretan i tako nije bilo sree,
koju sam mogao dijeliti s njom.
Za itavu sam vjenost bio prestar za nju.
Izrekla je o meni proroanske rijei: Ti e sigur-
no zavriti kao jezuita. Romantina mladenaka fan-
tazija, naime, pod jezuitizmom razumijeva: tenju iji
te^og. nadmauje razum tog mladenatva.
Pred mojim nogama, sa suzama u oima, prekli-
njala me u ime Isusa Krista, da uinim ono, to nisam
mogao o, to je bilo vrlo okrutno!
(1848) U subotu (26. kolovoza) odvezao sam se u
Fredensborg. Neka neobjanjiva slutnja me gonila.
Bio sam tako sretan i skoro siguran, da u tamo zatei
porodicu, i da se tada mora neto pokuati. No pred
prozorom proe neki ovjek, bijae to dravni savjet-
nik Olsen. Priao sam i rekao mu: Dobar dan, dravni
savjetnie, dozvolite, da jednom porazgovorimo. Ski-
nuo je eir i odzdravio, no gotovo je odmahnuo ru-
kom i rekao: Neu s vama govoriti. Ah, suze su mu
bile u oima, i te je rijei izrekao priguenom strau.
143
Pristupio sam mu, ali tada zapoe tako trati, da mi
ga je, ak i da sam htio, bilo nemogue dostii. No ipak
sam mogao rei tako, da to uje: Sada vas smatram
odgovornim, to me neete sasluati.
Svojevremeno su bili poduzeti koraci, da bi se po-
nitile zaruke i to na nain tako poniavajui za mene,
a toliko dobronamjeran za nju, da je bilo lako uoiti,
kako je to bila alost... U tome je njena krivnja, je-
dina njena krivnja . . . i zapravo njeno samoljublje. Ona
je zlorabila moju alost, vjerovala je, da me se moe
zastraiti, kako bih tako popustio. I onako fantastina
kakva je bila dodue ne itavim svojim biem, no
u doba svoje egzaltacije uvjeravala me, da bi se po-
mirila sa svime, kad bih je mogao uvjeriti, da sam
hulja. To znai: imala je predodbu o mojoj alosti.
No i u tome, kao i u svemu, bila je ogromna raz-
lika izmeu nje i mene. Ona je eljela u svijetu blistati,
ili je barem to nekad eljela, a ja sam bio pun sjete
i svojih sjetnih nazora o patnji i potrebi za patnjom!
Ona bi do daljnjega bila zadovoljna svojim poloajem
u odnosu prema meni, koji bi je, moda, bar u poetku,
zadovoljavao u pogledu blistavosti. No kada bi stvar
postala ozbiljna kad bih se ili povukao u neki bez-
znaajan poloaj, ili bih uao u istinski kranski ivot,
gdje se ne mogu stei ni ast ni ugled tada bi ona,
vjerojatno, izgubila smisao za alu. A ja da, ja ne
bih nikad postao ja sam.
Vjerojatno e mi se u odnosu na moju okolinu i
vrijeme dogaati isto ono, to mi se dogodilo s mojim
zarukama i ranije s mojim ocem i uope u svakom pre-
sudnom trenu moga ivota. Mlada djevojka ree mi
rijei, koje za nju mnogo ne znae (jer nije bila naro-
ito pobona) i te su me rijei izvanredno potresle,
dok ona o tome ni ne sanja, ve se ponovo udaje.
Uvjeren sam u to, da mi ona oprata, ljubazna kao
uvijek, bez primjese gorine. No ona ne bi mogla bra-
niti svoj stav, ukoliko bi uspjela da me shvati: jer ona
smatra, iako mi daje prednost to se tie obdarenosti,
144
da se bolje ponijela prema meni nego ja prema njoj . . .
Ona e u onome, to mi se kasnijih godina dogodilo,
katkada ve prema tome, u kakvom e biti raspo-
loenju vidjeti malo kazne za me i katkada uvidjeti,
da je za nju ipak bilo dobro, to se nije upustila u to.
I tako e se sve ublaiti. Postat u uspomenom, koja
blijedi, i koje e se na koncu rijetko sjeati, a kada to
uini, onda e to biti pomalo sa tugom, jer e joj go-
diti, da me ne osuuje, i jer e joj goditi, to se ipak
ne enim.
Njeno sujetno ili ponosno srce krivo je razumjelo
moj religiozni strah i moje drhtanje od odnosa, kao
oboavanje nje same. I kada smo se konano morali
razii, onda se pokazalo, da me se ba ona nije mogla
odrei.
U svojoj nevolji i bolu ah, a trpjela je i odvie
pitala me moja zarunica na koncu: reci mi samo
jedno: Zar se nee nikada oeniti? Ovdje je bila ko-
lizija. Bila je u takvom uzbuenju, da bi joj odluni
obrat prema religioznom bio blizu. Mogao sam iste
savjesti rei ne. A to potom? Tada bih ja, koji sam
svijestan, da sam posvema partikularno odreen, bio
smetnja u njenom ivotu. Stoga sam odgovorio alom.
Kad bi ona prema tome postupila, to znai, kad bi to
za nju znailo istinu, morala bi me sasvim primitivno
shvatiti!
Istina se pokazala, kada se udala, a ja sam to mno-
go odobravao i za to Bogu zahvaljivao. S druge strane,
kad bi to kod nje bila zaista istina, onda bi se sve
moralo drugaije odigrati: ne bi mi bila rekla niti
slovca o tome, nego bi se primitivno odluila, unutar
svoga vlastitog odnosa prema Bogu, da se ne udaje,
i moda bi uinila pravo. No kako je to ona sebi mo-
da zamiljala, ne bi tada imala isti odnos prema Bo-
gu, nego samo odnos prema Bogu iz druge ruke. A kad
ne postoji odnos prema Bogu iz prve ruke, tad se nema
pravo biti iznimkom. Sa svom svojom strau eljela
je vezu sa mnom. Prema tome, najblie joj je bilo, da
se sloimo u tome, da se ne oenimo ili da ostanemo
10 Dnevnik zavodnika 145
neoenjeni. Ali dok je to za me bilo moda sasvim
ispravno, jer kod mene je to bilo primitivno, dotle bi
to kod nje bilo tek izvedeno. Ona ne bi uspostavila
odnos s Bogom, nego bi se smirila u nekoj vrsti pla-
tonske ljubavne veze prema meni. No takva veza nije
religiozna i zato je nedopustiva. Samo primitivan od-
nos s Bogom ima pravo na iznimku.
to je bila moja misao, kada sam je naputao?
Mislio sam: Ja sam pokajnik; brak je ovdje iskljuen,
on bi bio uvijek osjenjen, te bi bila nesretna, a to je,
uostalom, bio razlog to se nismo smjeli vjenati.
Uostalom, sasvim je sigurno, da je moj odnos pre-
ma njoj bio sasvim blizak i prezentni studij za razu-
mijevanje onoga, to je vjera, jer ovim odnosom ko-
nano najbolje uviam, da je pojava upravo suprotna
onom to lei u osnovi. Korist od toga, to sam izdrao
ovakav odnos, je u tome, da sam se sam odrao u vjeri
u Boga. Ipak vjerujem u Boga, iako je moj ivot pro-
tiv mene, i itav svijet nije drugo no otpor. Tko nema
takvo iskustvo, trai Boga odmah neposredno, a ne
trai razumijevanje vjere.
26. kolovoza
(1849)... Time, to me je neoprezno u ime Isusa
Krista molila, da ostanem kod nje, dodirnula je savjest
zastraenu, kao to je moja, koja bi i odvie rado za
nju sve uinila, ali to kao pokajnika ne moe; jednu
zastraenu savjest, koja ak u svojoj najdubljoj unu-
tranjosti zna, koliko beskrajno treba blagosti i koja
je u svim trenucima, u kojima vjera nije bila snana,
doivljavala muke zato, to sam bio okrutan prema
njoj. To su uasna muenja.
. . . Njeno opratanje ne moe mi olakati ivot.
Zapravo, na koncu konca, ne vee me ona, nego sam
se ja s njome vezao. Rana, koju mi je zadala njena
ruka, voena mojom rukom, bijae religiozna rana
i morala je takvom ba postati jer odnos prema
Bogu je ono, to vee.
146
No moram se odrei svakog muenja sebe sama.
To muenje se sastojalo u tome to sam do samog oa-
janja nastojao, da me ona potpuno shvati. Ali moda
Bog to ba nee; ba zahvaljujui nesporazumu zadr-
ava je on uz mene, a ja sam u njegovoj ruci toliko
slabaan, jer svakog asa, kad nisam vrst u vjeri, u
brizi sam, ne bih li ipak mogao neto uiniti, da bi me
mogla razumjeti. Miran sam, kada pun vjere zatvorim
oi i zautim.
Pokuao bih neto uiniti, kada bi ona sama zatra-
ila objanjenje od mene . . . Naprosto bih joj rekao:
to je toka, o kojoj ne mogu govoriti, to ne smije
traiti od mene, ve mi mora oprostiti, to o tome
moram utjeti. A zatim bih joj o onom ostalom rekao
istinu i smatram, da bi se tu dalo nai izvjesno razu-
mijevanje, koje bi joj moda moglo uiniti neku ra-
dost. S pravom mogu rei: Bila je moja ljubljena,
jedina, volio sam je vie i sve vie, bila je ljubljena,
kada sam je napustio, i neu nikada drugu ljubiti.
Moram je moliti jedno: da mi vjeruje . . .
Dati joj, koliko je to mogue, neko objanjenje
moe biti opasno za nju, moe uznemiriti iluziju njena
braka, moe postati opasno za me, moglo bi uzbuniti
moj odnos s Bogom. A kad ak to i ne bi bilo, onda je
tu jo obzir prema Schlegelu, prema kojem treba imati
svaku obazrivost.
Trebao sam i morao stei svoju slobodu, i sigurno
je, da bi, i samoj njoj time kad bih je dobio bilo
pomognuto. Bila bi unitena, u najkraem roku bi zbog
prenaprezanja samu sebe istroila, jer je imala tako
pretjerano miljenje o meni, a ipak je, koliko je god
bilo mogue, nastojala da odgovara nekom idealu. A
za to vrijeme bih ja sa svojom duhovnom aktivnou
i sa svojom uasnom zatvorenou ivio u svojem svi-
jetu. Nije ni trebala ni smjela biti besmisleno, to znai
ni zbog ega, zbog mene, lakoumno proigrana ili da
mi postane ak neizmjerno muni teret. Moje unu-
tarnje muke svejedno bi time ostale. Zaista bi mi bila
najvea elja, da sam je mogao tako povezati sa mnom,
da joj ono najunutarnjije ostane zatvoreno, te da sam
10* 147
se, naprotiv, mogao sav zaloiti, kako bih je oarao
i razonodio: No ako me vjenanje obavezuje na to, da
se potpunoma otvorim, ako me osuuje, ukoliko to ne
uinim, ako od mene zahtijeva, da je uvedem u svoju
unutranjost, da, tada je istog asa takav odnos nera-
zuman. Istog je asa ona besmisleno na me proigrana,
kako bi mi ivot samo uinila munijim gledanjem
njenih patnji. Schlegelu moe ona u znatnoj mjeri
uljepati ivot; ona ga moe usreiti. On e je oboa-
vati i bit e joj zahvalan. Moda e joj ostati unutarnja
bol zbog odnosa sa mnom. Ali moda e je ba to u
najdubljem smislu idealizirati, i time e itav odnos
odgovarati njenom biu, u kojem je ipak bilo i mnogo
ponosa.
Da se enstveno zadovoljila mojim prvim otkazom
koji je za me bio najvie poniavajui, i pri kojem
sam je molio za oprotenje nikada na odnos ne bi
postao tako straan. Sva izvan sebe prela je preko
granice i htjela me oajnog prisiliti, da i ja preem
svoju. Tada je postao odnos uasan; tu se moglo samo
jedno, bezuslovno jedno uiniti: zatititi je prevarom.
To sam uinio i nisam se tedio. No time je postala ta
stvar za me borba mene samog protiv Boga. Bog me
moe svakog asa zastraiti time, da mi nije oprostila,
a u tome sam, ljudski reeno, ipak sasvim neduan.
Kad bih je sad htio moliti za oprotenje, doveo bih u
opasnost ono prolo, time to bi se opet oajniki ba-
cila na me, jer bi otkrila, kako je ipak bila ljubljena.
U izvjesnom je smislu srea biti ena. Ona o svemu
tome ni ne sanja. Ona se ne ali na to to sam pre-
kinuo zaruke, nego na nain kojim sam to uinio.
. . . Ona je, dakle, posvema nevina ukoliko je i
sama nevinost nevina. U svakom sluaju nemogue je
zapaziti njenu malu krivnju, ukoliko se istovremeno
mora pokazati moja ogromna to sam je sa sobom
povukao u struju ivota. Ah! Ta rije me podsjea
na najranije doba zaruka, kad mi je tako jasno bilo
pred oima, da sam to uradio. No tada me je uinila
sasvim sigurnim svojom obijeu, tako da sam opas-
nost smatrao skoro sasvim beznaajnom, zbog toga to
je ona to tako olako uzimala.
148
Moja je krivica u tome, to sam je povukao u
struju ivota, a njena krivica zapravo nije nikakva,
ak da je i ranije uvidjela, kako sam suvie jak, i kako
e za nju biti nemogue da sebi izbori ono, to je e-
ljela. No i u tome je ona nevina, jer ja sam joj dao
mig
1
, da se bori predanou, jer sam znao, da e me
to ugroziti, kao to je kasnije i bilo. Ona je, dakle, ipak
nevina; no ja sam je stalno opominjao, da popusti,
jer je nemogue da sa mnom izdri.
Moj odnos prema njoj
Glavna moja krivnja je u tome, to sam je istrgao
i povukao sa sobom.
Prvo razdoblje: Zaruke. Ja, u biti udubljen u sebe,
trpio sam pod mukama sjete i savjesti, da sam je po-
vukao sa sobom; prema njoj, naravno, sama ljubav
i briga, moda i u suvie velikoj mjeri, ali ja sam ve
i tako pokajnik. Uostalom, nisam nimalo pazio na to
da mi od nje mogu iskrsnuti neke potekoe.
Drugo razdoblje: Ona se okuava u bezgraninoj
neobuzdanosti. Istoga asa nestala je zapravo moja
sjeta u odnosu na tu stvar, i muke grinje savjesti
nisu u vezi s time. Diem lako kao i inae. Ovdje
ima moje krivice. Trebao sam iskoristiti trenutak na
taj nain, da ona raskine zaruke, i onda bi to bio tri-
jumf njene obijesti. No ipak mi je stvar bila preoz-
biljna te sam razmiljao, da li ne bih mogao realizirati
brak, a i u njenoj obijesti bilo je i dosta djetinjastog.
No, u svakom skiaju stajao sam donekle sebi samom
na raspolaganju i pristupio sam joj pomalo u tom
smislu.
Tree razdoblje: Ona se pokazuje i predstavlja kao
najljubeznije stvorenje. Istoga asa vraa se ono ranije
po drugi put, potencirano odgovornou, koja se tada
1
A zato je bilo s moje strane poteno dati joj taj mig?
Zato, jer sam nisam bio gospodar, ve sam se i sam borio
s viom silom, i u toj mojoj unutarnjoj borbi reflektirala se
njena borba sa mnom. Tako je bilo vano za me i za nju, da
mi ta stvar ne postane suvie laka.
149
poveava uslijed njenog enstvenog, skoro oboavaju-
eg predavanja.
etvrto razdoblje: Vidim, da mora doi do rastave.
No pri tom sam joj poten prema njoj, izdajniki
prema sebi dao savjet, da se ne pokua boriti pono-
som, jer onda e mi stvar biti olakana, ve predano-
u. Ipak, raskinuti se moralo. Poslao sam joj njen
prsten u pismu, koje se nalazi doslovce tampano u
psihologij skom eksperimentu .*
Peto razdoblje: Umjesto da sada uzme stvar kao
svrenu, dolazi ona za vrijeme moga izbivanja u moju
sobu i pie mi oajniko pismo, u kojem me zaklinje
imenom Isusa Krista i uspomenom moga pokojnoga
oca, da je ne napustim. Tako se tu nije dalo nita
drugo uiniti nego pokuati krajnje, kako bih je pre-
varom zatitio, i uinio sve, da bi se odbila, kako bi
se ponovno rasplamsao njen ponos. Dva mjeseca ka-
snije po drugi put sam prekinuo odnos.
O njoj
No sada se ne smije, osim u izvjesnim trenucima,
vie o tome misliti, inae e poeti potpuno muenje
samoga sebe. A osim toga: ono objanjenje, ono kon-
kretnije objanjenje, koje krijem u dnu svoje unutra-
njosti, ionako neu zapisati.
Za me znai taj odnos boju kaznu. To je postalo
oito tada, kad se, oajna, tako strasno bacila na me,
da je to potisnulo simpatiju i odnos prema Bogu. Ova
stvar e me pratiti cijeli ivot, iako e se u odnosu
prema mojem razvoju neto drugaije shvaati.
7. rujna
O njoj
Tako mi je prisna morala postati ta djevojka, ili
tako sam je prisno morao sebi uiniti religioznom.
------------
* Usporedi Stupnji na ivotnom putu, preveo na njemaki
Barthold, Leipzig 1886, str. 335. Prim. prev.
150
Ona me sama zaklinjala suzama i preklinjanjima,
da je ne napustim, da mogu, uostalom, s njome initi
sve, bezuvjetno sve. Ona e se svemu bezuvjetno pre-
dati, a ipak e mi itav svoj ivot zahvaljivati za odnos
prema meni, kao za najvee dobroinstvo. Njen otac,
koji je moj postupak tumaio nastranou, molio me
i zaklinjao, da je ne ostavim, ona je voljna svemu da
se pokorava; to se tie njega i itave ostale porodice
obeavao mi je najsveanije, da, ukoliko ja to elim, ni
on ni itko iz njegove porodice nikada nee stupiti
nogom preko moga praga, im budem s njom vjenan.
Ona moe biti toliko bezuvjetno u mojoj vlasti, kao
da nema ni roaka ni prijatelja.
Mogao sam se, dakle (da nije bilo potekoa u
mojoj unutranjosti), s njom vjenati, na lagodan na-
in sve zaduiti zahvalnou, bio bih, uostalom, pravi
tiranin i imao bih uvijek pri ruci strahovitu prisilu,
da sam joj ukazao dobroinstvo. Da sam to uinio,
bio bih odista hulja. Uzmimo, da sam se, dakle, s njo-
me tako vjenao. A potom? Unutar pola godine, jo
u kraem roku, sama bi se satrla. Tu ima neeg sabla-
snog na meni a to je kako dobro tako i zlo neto,
da nitko, tko bi trebao sa mnom svakodnevno saobra-
ati i imati prema meni zbiljski odnos, ne moe sa
mnom izdrati. Da, u onom lakom surtout, u kojem
se obino pokazujem, stvar izgleda drugaije. Ali kod
mene e se pokazati, da zapravo ivim u duhovnom
svijetu. Bio sam s njome godinu dana zaruen, a za-
pravo me nije poznavala. Ona bi, dakle, bila unite-
na i vjerojatno i mene takoer upropastila, jer ja bih
se stalno morao prenaprezati zbog toga, to bi njena
zbilja bila, u izvjesnom smislu, i suvie laka. Ja za nju
preteak, ona za me prelaka, no oboje bi sasvim vjero-
jatno uinilo krivo. Tako, vjerojatno, iz mene ne bi
nita postalo, ili bih se ipak razvijao, ali bi mi ona
postala muka, ba zato, to bih smatrao, da se udala
krivo za mene. Onda bi umrla, i time bi sve prolo.
Povesti je, da je postala mojom enom, sa sobom u
povijest, ne, to se ne da uiniti. Ona moe, dodue,
postati madame i gospoa, ali ona mora ostati sau-
vana u ulozi moje ljubavnice, ne vie. To se mora pri-
151
kazati kao nesretna ljubavna pria, a nju prikazati,
kao moju ljubovcu, kojoj zahvaljujem sve: eto, tako
treba povijest da je preuzme, u tom smislu u povijest
ve pouiti.
Moj razum mi kae: ona moe uzeti Schlegela. Ona
mi je sama kasnije priznala, da bi se ionako zaruila
sa Schlegelom, da nisam svojevremeno ja doao. Tako
bi stvar bila u redu. I tko zna mala je djevojica
mislila, da je moj ponos kriv, to sam je napustio
tko zna, moda je njen ponos kriv, to je mene svoje-
dobno odabrala.
Poslije onoga, to je doivjela sa mnom, mogao bi
odnos prema Schlegelu postati ak i lijep. Ona bi dobila
ovjeka valjana, kojeg je ipak jednom voljela. Ona
bi tako kao ena dobila svoje pravo, jer bi njen ivot
dobio za nj veliki znaaj, on bi svaki dan i sat njiho-
vog zajednikog ivota, svu njenu ljubaznu ljupkost,
cijenio sa zahvalnou. I zaista, ako ne bi, onda je ma-
garac. Ah, ja sam ve i tako pomalo sablasan, i bila bi
mi muka, da sam vidio, kako se sva ljubezna ljupkost
osobe, koja me oboava, rasipa na me; ali iz te zablude
ne bih je nikada izvukao, jer ona bijae savladana i
postala bi to jo gore, da je svakodnevno ivjela za-
jedno sa mnom u mojem domu.
Na dan moje smrti moe se pozavidjeti njenom po-
loaju. Ona je sretno udana, i njen ivot, kao ivot ri-
jetko koje ene, ima znaenje za ovjeka, koji sigurno
nije daleko od toga, da je oboava a zatim e moj
ivot pokazati, da je bila moja jedina ljubavnica.
itavo moje postojanje kao knjievnika treba da nju
naglasi. A ako ne ranije, u vjenosti e me razumjeti.
Trebao sam biti uhvaen time, to sam u najdub-
ljem smislu rijei doao do toga, da se sam borim sa
sobom. Zato je protivnik u neku ruku morao biti netko,
tko nije bio nitko, neki predmet, koji opet nije ni pred-
met, neko neobjanjivo Neto, to je time, to je pod-
leglo, dovelo do toga, da se sam sa sobom borim. Za
to je trebala ena, ena koja e se boriti enski
slabou. I ljupka je morala biti, da bi vie mogla
ganuti da bi se to sigurnije borio sam sa sobom.
Morala je takoer biti mlada, da bi njena mladost
152
stavila svu odgovornost na me i da bi me pozvala,
da preuzmem i njenu stranu. Tako je morala biti mla-
da, da se njen otac, posmatrajui je skoro kao dijete,
osjeao tim vie ponukanim poloiti svu odgovornost
na mene.
. . . Bilo je tako, kao da bi providnost rekla: Gle,
to se nje tie, vodit e se briga o njoj, ona e vrlo
dobro proi. No ti si uhvaen.
O njoj
Kao to je reeno, nije nevjerojatno, da oekuje
pribliavanje, sada nakon oeve smrti. Vie no jednom
prola je tako blizu mene, da je to bio skoro sudar,
a da nisam nita uinio, to bi odstupalo od mojeg
obiaja. No ja ne mogu uiniti dobro prvi korak.
. . . Ona me moda nikada nije toliko voljela, ko-
liko mi se divila, a ja je moda nikada nisam volio
erotski, kao to, naprotiv, mogu iskreno rei, da me je
to ljubazno dijete, dirnulo u najljepem smislu.
Moj odnos prema njoj ovog puta ultimatum
Stvar je u ovome: im poblie na nju mislim,
odmah se s njom susree pjesnik. Kao to mi je svoje-
dobno bilo neopisivo zadovoljstvo vidjeti njeno div-
ljenje prilikom zaruka, tako bi mi opet bilo zadovolj-
stvo vidjeti njenu radost, u asu, kad bi joj postalo
jasno, da su nai odnosi zapravo sada na svome vr-
huncu; a to pjesniki ne bi bilo teko postii. Da, ja je
vidim, kako paljivo slua ona, koja sama, dodue,
nije pjesniki raspoloena, ali koja, ukoliko nije sa-
svim upropatena, im se neto pjesniki pojavi kree
iskre i zapali se. Da li me je svojedobno razumjela?
Da, zaista. To znai moje najunutarnjije nije razumje-
la, r a z u mj e l a je toliko, da je to bio . No
da li je shvaala svoj erotski odnos prema meni? Gdje
bih naao dovoljno crnih i crvenih crta za onaj odli-
an, koji je zasluila svojim izvanrednim znanjem.
153
Sada bi bio potreban, dakle, opet pjesnik, kako
bi joj objasnio, da bi ba taj sestrinski odnos bio ono
poetsko. Ako to razumije bit e izbjegnuta svaka opas-
nost u pogledu erotskog; malo poezije i potoni malo
pomoi s moje strane i bit e sve u najboljem redu.
Zaista je takoer alosno, da ovu djevojku sve-
jednako stavljaju u sjenu. Schlegel je sigurno ljubazan
ovjek, vjerujem zaista, da se s njime osjea vrlo
sretnom, ali ova djevojka je instrument, na kojem on
ne umije svirati; ona raspolae tonovima, koje sam
samo ja umio izmamiti.
Moja objektivnost prema njoj je udesna. Drugom
bi bilo dovoljno to, to je ta djevojka odavno udana
a meni, meni je to manje vano od svega. Ja se
brinem samo oko toga, da li bi bilo mogue obradovati
je i uljepati joj ivot. Jer ona me dirnula. Skoro bi
mogla uiniti to god hoe ja imam uvijek pri ruci
pjesnika, koji e joj moi objasniti, da je ba to bilo
najljepe, najpoetinije.
Tek sada, u ovom asu, doista osjeam koliko je
to blaenstvo i utjeha za me, to ja i Bog znamo, da
je ba to bila patnja, to sam je napustio, dok je patila.
Kako mi to daje snage! Kad bih je napustio iz samo-
ljublja, i kad bih priao neem blistavijem, neem sjaj-
nijem tada bi moj ivot bio pusto oajanje. No sada
sam tako miran. Gdje bih zapravo morao rei: izgubio
sam, sada kaem: pobijedio sam.
Patnja je bila strahovita; sjetan, kakav sam bio,
smatrao sam, da e se sva moja bijeda zato poveati
ovom mojom vlastitom, potenciranom bijedom, to
sam je unesreio i tada, tada je izbilo ogromno
blago iz moje due, pred kojim i sada uzdrhtim, kada
ga se sjetim.
Moda e se meni dogoditi, kao to se i drugima
dogodilo prije mene: sada, ili kasnije mislit e, da me
mogu razumjeti na osnovu rezultata. O, ali kada sam
stajao usamljen u svojoj bi j edi . . . da tada nisam mo-
gao naokolo etati i razgovarati as s nekom prodava-
icom, as s nekim koijaem itd. ne bih bio izdrao.
Svialo mi se ono, to sam itao o Napoleonu. Kada
je prelazio Alpe, bio je rastresen, kao da sanja, i naj-
154
drae mu je bilo razgovarati sa svojim vodiem,
s kojim je raspravljao o njegovim kunim poslovima.
To je shvatljivo, jer se Napoleon bavio takoer svjet-
skim planovima, a ja nosim tako teku sjetu, koliko
se god to uope moe zamisliti.
Odluujui korak u odnosu prema njoj
21. studenog
(1849) Napisao sam Schlegelu pismo, s priloenim
pismom za nju, a dobio sam natrag njegov odgovor
i neotvoreno priloeno pismo. To je bilo 19. studenog.
Odluio sam se na to iz ovih razloga:
1. Moda je cijeli ivot ipak suvie velik za enu.
Mene moe zadovoljiti to, da joj sauvam svu svoju
odanost, da moja spisateljska egzistencija sjaji nad
njenim imenom itd. ali to to zapravo njoj moe
pomoi, ukoliko bi ona ili ja prije umrli; i to se uope
brine ena za historijsku slavu. Takva vjernost je skoro
okrutna, te bi za nju bilo bolje, kad bih bio malo
manje vjeran, no kad bi joj to koristilo za ivota.
2. Bojao sam se, da je to mogao biti moj ponos
to me spreavao u poduzimanju koraka, da se ne bih
izvrgao neugodnostima. Dobro, nisam mogao pustiti
da ne djelujem. Znam, da to nije bio ponos, to se
nisam obratio njoj, jer i suvie dobro poznam itav
tok stvari. Ne, Schlegel me zapravo izazvao. Dakle,
obratio sam se njemu, i on je koristio priliku za mo-
ralne deklamacije.
Sad se, dakle, dogodilo. Hvala Bogu, da sam to
uinio. Sada diem. Sve deklamacije takve vrste
olakavaju mi stvar.
Time je stvar svrena. Jer to je sigurno: Bez odo-
brenja Schlegela nijednu rije. A on se izjasnio, koliko
je god to mogue, definitivno. To ostaje njegova stvar.
I, naravno, nijednu rije njoj, da bi pridobila Schle-
gela za tu ideju. Ne, nikada! Umijem potivati brak.
Mogunost, koju sam za nju pronaao, i koja me je
radovala, to u je moi obradovati time, da joj uljep-
am brak trebala je da bude Schlegelov poklon njoj.
155
Bog zna, nisam li i odvie zahtjevao od sebe time, to
sam se tako razbacivao. Da me je razumio, da mi je
vjerovao, bio bih postao skoro posluno orue u nje-
govoj ruci.
Ali sada je stvar zapravo svrena. I n i k a d a se
n i s a m, t o s e t o g a t i e , o s j e a o t a k o
l a k i m, t a k o v e d r i m i t a k o s l o b o d n i m,
t a k o o p e t p o t p u n o m a j a, k a o b a i z a
o v o g k o r a k a u k o j e m s a m s e r t v o v a o ,
j e r s a d a r a z u mi j e m, d a i ma m p r i s t a n a k
Bo g a , d a j e p u s t i m, a d a s e b e s a mo g a
p o t e d i m, t i me t o u i s p u n i t i n j e n u
p o s l j e d n j u e l j u ( k a t k a d a n a n j u mi-
s l i t i ) i na t a j j e n a i n s a u v a t i z a po-
v i j e s t i za v j e n o s t .
O njoj
(1851) Smrt njena oca me navela da piem Schle-
gelu. Razbjesnio se i nije htio ni u kakvom obliku
trpjeti, da se netko drugi umijea u odnos izmeu
njega i njegove ene. S time je zapravo cijela stvar
svrena. Vie, zapravo, i ne traim. Ali moda nije ona
o mome koraku nita saznala. Schlegel joj ga je moda
zatajio. Utoliko joj ipak nije uinjeno pravo.
ini se, da i ona sama u poslijednje vrijeme postaje
paljivija. Viamo se ee.
1
Naroito u toku posljed-
njih mjesec ili mjesec i po dana vidjeli smo se skoro
svakog ili svakog drugog dana, a nekada i dvaput. Idem
na svoju uobiajenu etnju nasipom. Tu je bila prilika,
ukoliko je htjela sa mnom progovoriti. Ne mogu da
pretpostavim, da se to nije smjela usuditi, jer je svoje-
dobno kako prilikom raskida nae veze, tako i kad
se sa Schlegelom zaruila pokuavala mimikim te-
legrafiranjem dobiti od mene kakav znak, koji je i
-------------
1
(Na rubu:) U dugom nizu godina v i a l i smo se
stalno u crkvi, uglavnom u dvorskoj crkvi, a u poslijednje vri-
jeme ee no obino. Imam svoje odreeno mjesto na kojem
stalno sjedim. Ona esto sjedne ba u blizinu.
156
dobila i koji joj je nagovijestio, da me mora napu-
stiti, da mi je inae draga, i da sam joj isto tako
privren.
Ni govoriti joj ne mogu. Ne. Mogao bih da sa-
znam toga suvie. Moda me ipak zaboravila, a tada
bih govorenjem mogao sve pokvariti. Moda je i itav
brak krinka, i ona mi je strasnije privrena no ikad
prije.
O njoj
(Svibanj 1852) . . . Tada je doao moj roendan . . .
Susreo sam je tik do mojih vratiju. Kao to mi se u
poslijednje vrijeme esto dogaa, ne mogu, kada je sret-
nem, da se ne nasmijeim. Ah! Kakvo to sve znaenje
nije poprimilo. Odvratila je smijekom, zatim je po-
zdravila. Poao sam jedan korak, zatim sam skinuo
eir i produio.
Slijedee nedjelje bio sam u crkvi i sluao Paulija.
Takoer i ona. Sjela je u blizini mjesta, gdje ja stojim.
ta se zbiva. Pauli ne propovijeda o Evangeliumu nego
o Epistuli i to o ovoj: svaki dobar dar i svaki savren
dar, itd. Sluajui te rijei, ona okree glavu i doba-
cuje mi jedan prisan pogled. Ja sam zurio neodreeno
preda se.
S ovim rijeima povezan je prvi religiozni dojam,
koji je o meni stekla, i to je onaj tekst, koji sam onako
snano naglasio. Vie se sruila, no to je sjela, tako
da sam se zaista malo uplaio, kao i jednom ranije, jer
njena uzbuenja su tako strasna. Pauli dalje propo-
vijeda: Ove rijei: svi dobri dari itd. su usaeni u
vaa srca, da, moj sluaoe, kad bi te rijei bile istr-
gnute iz tvog srca, zar ne bi onda itav tvoj ivot izgu-
bio sav svoj smisao itd. Stajao sam kao na eravici.
Nju je to moralo u velikoj mjeri slomiti. Bilo je to,
kao da joj neka via sila govori ono, to joj ja nisam
mogao rei.
Samo Bog zna, kako sam joj rado odjednom dao
prostora, kako e se Bojom pomoi stvoriti prostor
njenoj uspomeni, kako sam joj ve u sadanjosti osi-
gurao mjesto. O, to bi moj ponos izvanredno zadovo-
157
ljilo. Zaista, sve divljenje, koje sam stekao, prenijeti
na nju, uiniti, da se njoj dive to bi bilo neto za
me. No iz sedamnaest razloga to se ne moe. Meutim,
smatram, da je ovaj doivljaj predstavljao toliku okre-
pu srcu, da e se ona sada sigurno moi odrati.
Nekoliko jutara iza toga naila je opet na me, ali
tada se nije dalo nita zapaziti. Ah, ako je mislila, da
je sada moram ja pozdraviti: to ne mogu. Ja sam pri-
pravan na sve, ali bih morao umijeati njenog mua,
ukoliko bi se trebalo to dogoditi. Ili Ili! Ako se
moram s njom upustiti, onda to mora biti potpuno,
onda hou, da to bude svima znano, i da ona bude tako
preobraena, kako bi likovala i primila najpotpunije
zadovoljenje za ponienje, koje je pretrpjela time to
sam joj otkazao, dok sebi ipak zadravam pravo, da
je ozbiljno grdim radi njene svojedobne naglosti.
(Godine 1851. izdao je Kierkegaard dva govora
s ovom posvetom: Nepoznatom na danskom se
jeziku ne moe razaznati, da li je to muko ili ensko
ije e se ime jednom spominjati, posveuje, ovim
malim spisom itavo autorstvo, kako je to bilo i u
poetku, a kad je umirao 1855. odredio je itavu svo-
ju literarnu ostavtinu svojoj bivoj zarunici, to ova,
meutim, nije prihvatila. A kako mu je zarunica, koja
je umrla tek u oujak 1904, bila odana i vjerna, pokazuje
brinost, kojom je ostavila pisma svoga zarunika, kao
dragocjeno blago, njegovoj neakinji Henrietti Lund,
sa eljom, da budu jednom objavljena, to je zatim
i uinjeno).
ESTETSKI SVIJET
SRENA KIERKEGAARDA
158
*
* *
Dnevnik zavodnika dio je jednog od najznaajni-
jeg Kierkegaardovog djela Ili ili. U pogovoru toj knji-
zi, koju sam prvi puta preveo prije dvadeset godina
to je, koliko mi je poznato, prvi prijevod Kierke-
gaarda u nas ukazao sam na neke bio-bibliografske
podatke o autoru, a pokuao sam i locirati odreene
idejne i filozofske koordinate Kierkegaardova milje-
nja u cjelini. Nakon tog pogovora, koji je i informa-
tivan i pisan s pretenzijom ozbiljnijih idejnih valori-
zacija i prema kojem sam danas vrlo skeptian, da
ne kaem runu rije samokritian mnogo je toga
u nas i prevedeno (Osvrt na moje djelo, Pojam strep-
nje, Bolest na smrt) i uz te prijevode ozbiljno i iscrp-
no napisano o Kierkegaardu. Podataka, ocjena, filo-
zofskih i literarnih usporedbi, fusnota, idejnih analiza,
kritikih objekcija i neslaganja, ali i blagonaklonih
vjetaenja poznatih arbitara ima danas, dakle, u nas,
na pretek. Sve je to moda i dobro i potrebno, ali, kad
ve toliko znamo o Kierkegaardu, bilo bi pomalo dosta
te uenosti. Dolo je, ini mi se, upravo stoga vrijeme
da se o Kierkegaardu napie i poneto ne moda neod-
govorno, ili ak neozbiljno, ali barem neto to bi bilo
s onu stranu te akribijske ozbiljnosti. Zato ne moe
biti bolje prilike od ponovnog objavljivanja njegova
Dnevnika zavodnika i izvadaka iz njegovih Dnevnika.
Nije li, uostalom, i inae toliko ozbiljni, i u toj
svojoj ozbiljnosti pod starost pomalo umorni Lukacs,
jedan od svojih najblistavijih i najsvjeijih tekstova,
koji je neoptereen svim onim kasnijim mudrim, pa-
metnim ili bolje lukavim uvijanjima i tekim spozna-
jama to donose ivotna iskustva i oportunitet snala-
11 Dnevnik zavodnika 161
enja, bio svojedobno posvetio upravo ljubavnim pre-
okupacijama danskog mislioca, njegovom Dnevniku
zavodnika i njegovim vlastitim Dnevnicima? I kako je
pun iskriave i iste misaonosti bio ovdje mladi, ne-
ozbiljni Lukacs, kako mu je sublimna, osjeajna, a
ipak jasna i lijepa reenica, bez naslaga onih kasnije
toliko prisutnih ograda, traenja pogodnih formula-
cija, onih esto umjetnih i isforsiranih konfrontacija,
netrpeljivih i za idejne istunce i ukopljenike pisanih
nesmiljenih obrauna s idejnim protivnicima, ili pak
razvodnjenih i dosadnih sociologiziranja. alosno je
promatrati kako su kasnije esto Lukacsevi tekstovi
puni vjetine izbjegavanja opasnosti moguih zamjerki
i kako je bilo potrebno razviti stil do virtuoziteta, da
bi se u tim tekstovima ipak prikriveno i zamumu-
ljeno, a esto i stereotipnom frazeologijom i pozivom
na sve mogue citate (pa i one koji su nesumnjivo
ispod Lukacsevog misaonog nivoa) reklo neto vla-
stito. Nasuprot tome, otvorenost, misaona proniclji-
vost i smiona samostalnost mladog Lukacsa vidljiva
je jasno i na primjeru jednog malog teksta o Kierke-
gaardu, pa nam taj esej govori koliko je on bio doista
izvorni i literarni i filozofski talenat kojeg su kasnije
svim moguim sredstvima i prijetnjama mijesili i gnje-
ili da bi u njemu zatukli tu ipak, zapravo, nikad do
konca ne unitenu vlastitost htijenja i miljenja. Stoga
neka i nama, makar pomalo i u starijoj dobi, bude
dozvoljeno da nam ovdje poslui uz samog Kierke-
gaarda, kao jedina inspiracija upravo taj jo neizgra-
eni dvadesetetverogodinji mladi George Lukacs.
*
* *
Kakav je to ovjek, taj Kierkegaard? I kako uope
postaviti to pitanje kad je rije o dva toliko razliita
teksta koja ovdje objavljujemo i dva naizgled potpuno
suprotstavljena glavna junaka? Bezazleni, lakoumni
igra Johannes iz Dnevnika zavodnika i beskrajni pat-
nik Soren, koji se u gru bori do zadnje svoje mogu-
nosti tekog i munog ivovanja i do konca ivota osta-
162
je beznadno zaljubljen, nemaju, ini se, nita zajed-
nikog. Johannes podmee drugog ljubavnika svojoj
ljubljenoj onda kad je najvie voli, pie ljubavna pi-
sma za druge, vreba pogled neznane prolaznice, izne-
nauje Cordeliju nepredvienim postupcima i uvijek
iznova zapoinje svoju neodgovornu igru zavoenja
i odbacivanja. A Soren, itavog ivota bolestan na
smrt, umire sam, razdrt najstranijim mukama naj-
vjernijeg zaljubljenika to ga je uope mogue za-
misliti.
Kako je to mogue, kako je i jedne i druge retke
mogao napisati jedan te isti ovjek? Neemo se tog
pitanja otresti tako da jedno proglasimo naprosto lite-
rarnim djelom u kojem glavni junak ne mora, (pa,
rekli bi literarni teoretiari, ak i ne smije) izraavati
misli autora, a drugo je intimni dnevnik, tekst koji
uope nije bio namijenjen objavljivanju. Tu ne po-
mae ni literarno teoretiziranje a dakako ni psiholo-
giziranje. Jer, sloit emo se s Lukacsem ak i uz
cijenu optubi da vrijeamo jednu znanost gdje
poinje psihologija prestaje monumentalnost. Odno-
sno, gdje poinje psihologija tu vie nema djela, samo
pobuda za ta djela, a ono to zahtijeva razloge, to
podnosi obrazloenja, to je ve izgubilo svu vrstou
i jednoznanost. Stoga napustimo ambiciju da se po-
sluimo savjetima literarnih teoretiara i psiholokih
strunjaka ak i onda kad je rije o ozbiljnim teo-
retiarima, a ne o arlatanima i ponovno postavimo
pitanje: Kako je mogue da Dnevnik i Dnevnik zavod-
nika pie jedan ovjek, i kakav je zapravo u svojoj
egzistencijalnoj odreenosti ovjek taj Kierkegaard?
Moe li se ta zagonetka odgonetnuti odreenim
citatima iz njegovih djela napisanim u svrhu vlastitog
tumaenja i obrazlaganja svojih ina, moe li se to
ak uiniti i onom toliko poznatom podjelom itave
Kierkegaardove ivotne filozofije? Johannes, to je po-
znato, esteta je, Soren je ne samo etiar ve i reli-
giozan ovjek. Johannes je jedna faza, Soren druga,
ili ak trea. To su razliiti stadiji na ivotnom putu.
Meu njima nema prijelaza. To je ono to i Lukacs
zove gledati stvari otro odvojene; jedan stadij i-
11* 163
vota ima i potpuno razliite ideale od drugog estet-
ski Don Juana, etiki Sokrata, a religiozni Krista. Sve
ivotne faze treba smatrati strogo lociranim i odree-
nim i meu njima nema plitkih kompromisa. A onda
je stvar prilino jasna, i rjeava se pukom razlikom
izmeu estetike i etike, to je naprosto vremenska
razlika na jednom te istom putu jednog te istog ov-
jeka. Jer, pod nebom estetike sve je lako, lijepo i
prolazno, pod mrazom etike sve se skruti, ohladi i po-
stane pusto. Estetiar je, dakle, postao etiar, raspo-
jasani, neobuzdani, laki, neodgovorni zavodnik Johan-
nes je naprosto u jednom momentu samoosvjeenja
postao hladni, pusti, visokomoralni muenik, duboko
odgovorni Soren i Dnevnik zavodnika je samo sjea-
nje, bilost, vremenski put koji smo proli i koji nas
vie ne odreuje.
Kaem i opet: olako bismo i tako rijeili ovaj vor.
Jer, napokon, i ova gore citirana razlika iskazana je
u Dnevniku zavodnika, dakle svijeu i govorom este-
tiara. Ona je prema tome samo za njega obavezna i
to je razlika koja kao suprotnost postoji samo po nje-
mu. Razbludniku se moe uiniti ideal moralnoga
kao nedostian i njegovom ivotu suprotan cilj. Ali
kakav je taj odnos kad ga promatra etiar? Nije li za
njega stvar zapravo manje otro odvojena? Nije li
estetiar ovjek koji je proao iskustvo zadovolj-
stva igre i sve osjetilne, pa i lascivne uitke neop-
hodna pretpostavka odricanja od tih uitaka? Esteti-
ar tek otvara mogunost da se bude etiki na djelu.
Bez poznavanja svog bogatstva i arolikosti, svekolike
punoe uitaka, pravog odricanja od ugode nema. Dje-
vica nije moralna, j er djevica ne poznaje uitke. Je li
ba sluajno Marija Magdalena, uliarka, postala sim-
bol morala? Nije li estetski stadij sa stanovita etiara
nuan, pa etiar u sebi sadri kao conditio sine qua
non prvi, estetski stadij?
Ali kako? Kako etiar gleda na estetiara i zato
mu je on uope potreban? Radi nunosti i samosvojne
vrijednosti postojanja samog estetskog stava ili tek
time to se taj stav, kao neophodna stepenica prema
neem viem, prevladava, negira. Estetiar je za eti-
164
ara stoga, naizgled, samo puka prolaznost, prazni ne-
gativitet. No Johannes nije prolazna, teoretski zasno-
vana figura, nije naprosto inkarnacija jednog stadija
(kako se to esto tumai), ve je egzistencijalno bie
koje, ini mi se, u svojoj neponovljivoj vlastitosti ima
svoje korijene u onom najdubljem samog Kierke-
gaarda. Upravo se stoga Soren Johannesa izgledalo
to moda na prvi pogled i paradoksalno nije nikad,
pa ni u svojim intimnim dnevnicima, rijeio niti ga
prevladao.
Da, Johannes, esteta, je igra, povrnom itaocu
ak i povrni, lakoumni igra, virtuoz prolazne ljubavi,
neodgovorni bonvivan. A Soren je do u samu sr svoje
sri vjeni zaljubljenik i upravo u toj svojoj neprolaz-
nosti i zbog nje, sudbinski odreen kao patnik. Ozbilj-
nom se itaocu ozbiljnost Sorenova odnosa prema
Regini, ini kao najozbiljnija, smrtna opasnost, upra-
vo zbog nepopravljive i neizmjenjive, egzistencijalno
determinirane zaljubljenosti u jedino bie svog ivota
koje je mogao i smio ljubiti. Nitko drugi za Sorena
nije postojao niti e postojati. A Johannes, Johannes
i postoji po stalnim mjenama, po tome to je svaka
djevojka u principu mogui objekt njegova uitka.
Kako, dakle, poistovjetiti ta dva lika i kako uope nai
ono zajedniko neozbiljnom i ozbiljnom, neodgovornoj
zabavi i visoko odgovornoj etinosti, igri leprave po-
vrnosti, lagodnog uitka i munom, krvavo proivlje-
nom martiriju, samokanjavanju do u ludilo? Kako je
mogue biti i Johannes i Soren?
Bit je pitanja, pa stoga i rjeenja zapravo u pra-
vom problematskom smislu onog to podrazumijeva-
mo pod estetskim. Estetika, dakako, nije, kao to je
to u tradiciji evropskog miljenja, za Sorena nain
spoznaje umjetnosti ili ak ne daj boe struka.
Estetiar koji estetiku smatra svojom profesijom i
koji ak u profesiji vidi pravi povod sam je sebe (eo
ipso) izgubio. Takav se estetiar kae Kierkegaard
ne bi mogao radovati na primjer djejem divljenju.
Ali, ako i napustimo struku, estetika nije za Kierke-
gaarda ni samo stil ivota. Da, u tom takozvanom estet-
skom stadiju gdje se sve ini olakim, i gdje je odnos
165
uvijek pomalo ironian, da ne kaem cinian, mogue
je ak sve svesti na primjer na prijevaru: Na koncu
konca ili ena vara mukarca, ili mukarac enu. Dje-
vojka, tavie, i onda kad je se prividno hvali, (na pri-
mjer: Ostario ja ne znam koliko, smatrat u se zaista
starim tek onda kad vie neu od djevojaka imati ta
da nauim), puki je predmet iivljavanja vlastitog,
nezasitnog subjektiviteta.
Napokon, sasvim je sigurno da je sve u estetskom
odnosu subjektivno, pa je i sama istina stoga neto
to postoji samo u odnosu na linost, subjekt. No, ne
samo da je istina subjektivna, ve je, tavie, i sama
subjektivnost jedina istina. I dok je objektivno milje-
nje ravnoduno prema subjektu koji misli i prema
njegovoj egzistenciji, subjektivni je mislilac kao egzi-
stirajui u svom miljenju bitno zainteresiran, jer on
samo tako i egzistira. U tom smislu treba i razumjeti
Kierkegaardovu misao: Sve to u mojoj filozofiji nije
moje nita ne vrijedi. Sve, dakle, to je puka objek-
tivistika deskripcija, sve to je tue, to je slubena
ideologija, vjera ili filozofija, sve to je nestrastveno
razvodnjavanje u racionalnim fiksnim shemama, pa i
sve to se odnosi na neto izvan mene, kao na pose-
binu, o meni neovisnu opstojnost, nita ne vrijedi.
Vrijedan je samo istinski napor neponovljivo vlastite
linosti, a to je najjasnije vidljivo upravo u ljubavnom
estetskom odnosu. ena je bitak za drugog. Ja estet-
ski uivam i to Ja je ne samo polazna toka, nego i
svretak svega. Kada je neka djevojka dala sve, izgu-
bila je sve. Ja odreuje svekoliki odnos, i Ja je tek
tada prestalo biti zainteresirano kad je u odnosu na
njega skren otpor, kad je on pobjedio. Djevojka ne
postoji u ljubavi po sebi i za sebe, ve samo za mene,
ona je za mene ljupka, poeljna, tuna, vesela, prpo-
na, ona meni prua ili vie ne prua otpor, ona je
meni melankolina, duboka, erotski ili duhovno za-
nimljiva. ak i kad djevojci kaem da je lijepa, u tom
odnosu istog subjektiviteta ne mislim na nju po sebi,
nego na nju kao na mogui objekt mog subjektivnog
uivanja u lijepom. Ukoliko bismo mislili na djevojku
po sebi, tada bi je zapravo (shvaeno moralno u uem
166
smislu) vrijeali kad joj (estetski) govorimo da je
lijepa. To estetski lijepo to je igra za nas, to je pro-
cjena naeg subjektiviteta i motiv njegovog uitka,
sublimnijeg ili manje sublimnog, to je u ovom sluaju
svejedno. I najljubljenija ena samo je sredstvo, put
koji vodi ponovnoj potvrdi mogunosti doivljaja vla-
stitog Ja. I to je doivljaja vie, subjektivitet je vie
na djelu, to su raznolikiji, subjektivitet je bogatiji.
ak i tzv. objektivna obiljeja lijepih djevojaka su
samo mogui predmet subjektivne ugode: Nikad se
neu umoriti gledajui uvijek iznova krug emanacije
enske ljepote. Svaka ima dio toga to samo u njoj
obrazuje harmoninu cjelinu, sretnu sliku ljepote. Da,
svaka ima svoj dio pa bio to samo vedri smijeak, po-
gled koji trai, smjerni naklon glave, neobuzdan duh,
tiha melanholija koja se nasluuje, enja za zemljom,
neobjanjivo, bespredmetno tronue, obrve to govore,
usne to pitaju, zagonetno elo, arobni uvojci ili taj-
novite trepavice, ponos neba ili plahost zemlje, nevi-
nost anela ili potajno crvenjenje, laki hod, podatno
sluanje, eznutljivo sanjarenje i neobjanjiv uzdah,
vitki stas ili mekan oblik, napete grudi ili oble bokove,
njenu nogu i gracioznu ruku svaka ima neto od
toga i uvijek ono to drugoj nedostaje. Kad to ovako
promatram, i dok me zanosi obilje toga blaga, dok se
smijeim i uzdiem, laskam i prijetim, dobijam i opet
gubim tada sklapam lepezu, a sve se pojedinosti
sjedine u jednu veliku cjelinu, moja dua klie i moja
strast usplamti. Sve, dakle, objektivne osebine dje-
vojaka postoje samo za moj doivljaj, moju uzbudljivu
igru, jer bitno je da moja dua klie i moja strast
usplamti.
Pa ipak, ve je u Dnevniku zavodnika vidljivo da
cilj nije tjelesni uitak, pa ak, u krajnjoj liniji, uope
ni osjetilnost ono, dakle, podruje uz koje se uvijek,
a osobito od Baumgartena, vezala estetika. Ne samo
da je rije o nekoj udnoj, netjelesnoj osjetilnosti, o
neerotskoj erotici, u kojoj je apsolutna hladnoa sa-
mo obrtanje apsolutnog podavanja i u kojoj lijepi
ivot dostie svoj vrhunac u takvom naslaivanju koje
ostaje samo pogled na svijet ve nam se od prve
167
do zadnje stranice ini da je Johannesu, prije svega
i iznad svega, stalo samo do igre. A igra je prava
igra upravo stoga to se ne igra ni za to i ni radi ega,
igra ima cilj u sebi i igra se zbog samog uivanja u
igranju. Nije ini mi se u ovom sluaju stoga zapravo
na pravom putu ni Lukacs jedini autor kojeg u
ovdje spomenuti, jer mi se jedini on u ovom kontekstu
ini doista vrijedan panje kad govori o tome da
je kod Kierkegaarda rije samo o zavodniku u apstrak-
tnom obliku. Doista je njemu potrebna samo mogu-
nost zavoenja, potrebna mu je situacija koju je sam
stvorio i u kojoj moe samo zato do konca uivati jer
enu nije lascivno, erotski iskoristio kao predmet uit-
ka barem kad je rije o Regini (ali u tom pogledu
nije ni Cordelijina sudbina bitno razliita). Lukacs
upravo stoga misli da je za apsolutnog zavodnika u
Kierkegaardovom smislu karakteristino to da njegova
pojava u svakoj eni ostavlja muno osjeanje vje-
ite otuenosti, ali koje u isti mah a tu stranu
Kierkegaard vie nije mogao zapaziti upravo zbog
te beskrajne udaljenosti stoji na granici kominog, za
svaku enu kojoj nije donijela propast to se on poja-
vio na obzorju njenog ivota. Lukacs, dakle, misli da
je pomalo i Johannes, a pogotovo Soren zapravo ko-
mian. ini se, na prvi pogled, da on brani jednu u
osnovi zdravu ivotnu tenju (u smislu odbrane nor-
malnog) protiv jednog pomalo pervertiranog izbjega-
vanja odnosa koji u danom momentu postaje komian
jer se iivljava u sebi samom namjesto da pristupi
realizaciji svog odnosa. Koliko god suptilniji i dublji,
Lukacs se tu zapravo bitno ne razlikuje od onih inter-
preta (kao to je npr. Edmund Kauer) koji zavodni-
tvo iz Dnevnika zavodnika svode na rutinu impoten-
cije. Nije, naime, rije o tome da li je Kierkegaard
nekome komian ili nije. Njemu je u njegovom estet-
skom subjektivitetu a to ne vidi Lukacs potpuno
svejedno to je on za djevojku moda bio i komian.
to bi mu bilo do toga kad je sam kao esteta mogao
uivati u igri, kad ga je upravo ta igra ponijela i uzdi-
gla do one istine koja je budui da je potpunoma
subjektivna jedina prava istina. A to je zapravo
168
istina i Johannesa i Sorena, kako god su oni inae,
po svojem psiholokom profilu, razliiti, i kako god
je jedan junak iz literature a drugi iz ivota samog.
Literatura, dodue, dozvoljava vie slobode, pa
stoga i vie kombinatorike, igra je ivlja, nevezanija,
raznolikija, inventivnija, veze su (kao izmiljene) laba-
vije, igra moe biti toliko puna nestvarnih slutnji da
napinje do maksimuma (kao to je to npr. u Johanne-
sovim pismima) sve mogunosti udesnog igranja. Igra
je u ivotu tea, obaveznija, oporija, bez iluzije, ivot
ne poznaje praznog izigravanja, tako da se ini da se
u ivotu ne moe uope zadovoljiti taj temeljni estet-
ski zahtjev za onim slobodnim u igri. Ali to je samo
privid: Kierkegaard sam dokazuje da se u ime igre
sve, pa i sam ivot, moe staviti na kocku. Jer ovjek
je doista ovjek kad se igra, a igra je doista igra samo
tada kad je igra ovjek.
Bitno je pri tom uvidjeti da je igra po onom po
emu je upravo ona ljudska i samo ljudska djelatnost
s onu stranu bilo ega neozbiljnog i ozbiljnog, lakog
ili tekog, vedrog optimizma ili crnog pesimizma, pa
i literature ili stvarnog ivota (jer, napokon, i litera-
tura je oblik egzistencije), da je igra naprosto jedini
mogui nain ljudskog opstanka, i da mu je ona upra-
vo najprimjerenija.
Zar u Dnevnicima, a ne samo u Dnevniku zavod-
nika Kierkegaard ne vodi igru, moda i sablasnu igru,
koja lii na martirij, igru s vlastitom mogunou op-
stanka, ali ipak igru. Da li je, naime, zapravo Kierke-
gaardu uope do toga da spasi Reginu od sebe, nesret-
nog filozofa koji ne moe nikome donijeti sree, kako
nam to od vremena do vremena izgleda ako pokuamo
objasniti a zatim i opravdati Kierkegaardovo ponaa-
nje u Dnevniku. Kierkegaard nam tu ak sugerira (a
zapravo sugerira i samom sebi) da bi ga Regina mo-
rala zamrziti, jer bi samo tako mogla biti spaena. Ali
postavimo pitanje jo jednom: da li on spaava Re-
ginu? Ili moda ipak sebe? Zato se on rastaje od nje,
zbog nje ili zbog svog jedino mogueg naina opstanka
te, naime zbog one, moda pomalo tune igre koja ga
ak ini strahovito nesretnim, ali upravo tako onim
169
to jeste, igraem i zaljubljenikom u sebe sama. Jer
njemu se ini da je za njega nesrea nesretne ljubavi
najvii, najljepi i paradoksalno najsretniji tre-
nutak ljubavi. I on taj trenutak igra do poslednjeg
daha. On zna da bi ga ne samo sretan brak nego i
sretna ljubav u svojem spokoju i blaenoj smirenosti,
pa i samim tim to je njome cilj postignut, liila zado-
voljstva tog vjenog odgaanja, te igre odricanja, tog
vjeno ivog vjeno nemirnog, u samoj svojoj sri ne-
sretnog, ali duboko ljudskog ivota. A nije li to isto
i Johannes? I nije li on samo prividno laganiji, povr-
niji, jer nam se ini da je belespri, bonvivan? Ne nosi
li, naime, takoer i taj sretni zavodnik svu nesreu
i prokletstvo ljubavi u sebi? Ne osjea li i on tjesko-
bnu prolaznost igre i ne strijepi li zapravo i on kao
i Soren?
Uostalom, i sam pojam strepnje, jedan od temelj-
nih pojmova itave Kierkegaardove filozofije, nosi u
sebi peat tog vjenog nemira, bitnog za estetski svijet
Sorena Kierkegaarda. Jer ovjek, po njemu, tek u svoj-
stvu ovjeka osjea strepnju. U strepnji, kako u skri-
venoj strepnji zbog koje ovjek nikad ne moe biti
zadovoljan, tako i u strepnji koja nastaje iznenada,
ovjek strijepi zbog svog poloaja u postojanju, okru-
en vanjskim prirodnim silama, kao i silama u svojoj
unutranjosti. No ovjek istovremeno, pomou bola,
razumije strepnju gotovo kao viu vezu s transcenden-
cijom, kao zraku svjetla iz viih regija. Stoga se u
najjaoj strepnji, osim bola, nalazi i neobjanjiva pri-
vlanost, puna slutnji. Strepnja, dakle, djeluje kako
zastraujue, tako i neodoljivo privlano. U tom je
smislu strepnja, kao i sfera estetskog, toka raskra
dvaju svjetova u ovjeku: duhovnog i prirodnog. Usred
prirodnog svijeta nosi ovjek sam prirodno bie
na svojim grudima odlije strepnje. ovjek moe iza-
brati jedan od ova dva svijeta: carstvo slobode ili car-
stvo prirodne povezanosti uz postojanje. Ta se dva
puta presijecaju na raskru strepnje. Strepnja je tako
stalno prisutna u ovjeku, bilo kao pozadina u svijesti,
neodvojivo povezana s biti ovjeka, bilo kao pojava
vezana uz svako djelovanje. Ona je istovremeno sim-
170
patizirajua antipatija i antipatizirajua simpatija. U
strepnji, u kojoj se individuum osjea privuen sa sim-
patijom i odbijen sa antipatijom, beskonana je mo-
gunost za individuum postala dohvatljiva, konkretna
mogunost koja je linija od svakog praktinog ostva-
renja slobode.
No strepnja nikad potpuno ne nestaje. Ona mora
ostati vjeni ovjekov pratilac, glas vjenog u njemu.
ak ni najistinskija vjera ne unitava strepnju, ona
se kao vjeno mlada javlja u najmanju ruku u smrt-
nom asu.
Strepnja je takoer bitno odreena kao vraanje
samom sebi u vlastitom odnosu prema Apsolutu. Stre-
pnja je, dakle, s onu stranu psiholokog odreenja
tog pojma, ona je dokaz metafizike apsurdnosti nae
situacije i istovremeno vapaj za slobodom koja se
javlja kao dostino nedostina i stoga strepnja odbija
da prisustvuje u banalnosti vremena.
Kierkegaard je, upravo ukazujui na to da je na
vlastiti ivot protivurjenost, neotklonjiv konkretan
paradoks, postojana nepostojanost i vjena strepnja,
ujedno negirao opost i objektivitet filozofije biti
(Wesenphilosophie) i svakog racionalizma koji ne shva-
a domet i dubinu unutarnjih ljudskih emocionalnih
strepnji i strasti, bitno estetski odreenih.
Baen u bezdan protivurjeja, ovjek moe dospje-
ti do oajanja. Oajanje je dublje i njegovo kretanje
mnogo vee i znaajnije od kretanja sumnje, oajanje
se, naime, tie itave linosti, a sumnja se odnosi is-
kljuivo na misao. Stoga se oajanje identificira s bo-
leu na smrt. Ali to je ujedno bitna priroda svakog
ovjekovog odnosa prema samom sebi. Jer bolest na
smrt nikako nije kod Kierkegaarda miljena kao fizi-
ka bolest od koje se umire, ime bi se bolest okonala.
Muka je oajanja naime u tome to se ne umire, to
se ne moe umrijeti, ve to se ivi na smrt. Umira-
nje oajanja stalno se preobraava u ivot. U tom se
smislu egzistencijalne bolesti na smrt koja je neizbje-
iva za istinsku pravu personalnost to oajava, Kierke-
gaard obraa svojim umnim i uvaenim suvremeni-
171
cima: Vi ste pjesnici i filozofi, ali ja sam bolestan
na smrt.
Strepnja je tako nezamisliva bez nemira, a isto
tako i iskreni, religiozni zanesenjak ne moe bez te,
u osnovi vjene i u osnovi estetske igre. Nije li, uosta-
lom, i Kierkegaardov pojam ponavljanja dokaz za to?
Kraninu, pojedincu, ne pomae nikakva shema, nita
to to je crkva stara ve dvadeset vjekova i to je svo-
jedobno trijumfirala nad bezvjernicima. Sve je to puka
varka. Svaki pojedinac uvijek iznova mora ponoviti
sam u sebi cjelokupni sadraj istinske vjere i samo
je taj vlastiti put, put nepatvorene religioznosti. Sud-
binu Spasitelja svak mora ponoviti sam u sebi. Put
drugih, ustaljen, poznat put, ne znai nita. Upravo
zato kranstvo se ne moe docirati, religioznost nije
dresura i sluenje oficijelnim normama, biti religiozan
ne znai obraati se bogu slubenim molitvama i uiti
napamet vjerske formule. To je isto tako smijeno
kao to bi po vlastitim Kierkegaardovim rijeima
bilo smijeno udvarati se eni po knjizi formula,
otrcanih, stereotipnih govora. Kako je mogua ova
usporedba izmeu tako banalne stvari kao to je
udvaranje eni i tako uzviene kao to je religija?
Upravo zato jer i jedno i drugo ukazuje na vjeni na-
por, pa i vjenu igru koja treba uvijek iznova da za-
pone, koja ne priznaje sigurnost jednom dostignutog,
koja je uvijek razliito i uvijek lino uznemireno i stra-
stveno traenje.
Ta igra vidljiva je i u literaturi i u ivotu. Lukacs
u osnovi tono primjeuje: Kao u pjesmama provan-
salskih trubadura ispjevanim u slavu ene, veliko ne-
vjerstvo bilo je temelj vjernosti. ena je morala da
pripada drugom pa da postane ideal, predmet istinske
ljubavi. No Kierkegaardova vjernost bila je jo dublja
nego vjernost trubadura i stoga jo nevjernija: i naj-
silnije voljena ena bila je samo sredstvo, samo put
ka velikoj ljubavi, jedinoj apsolutnoj ljubavi, ljubavi
prema Bogu.
ini nam se, meutim, da Lukacs jedino, u ovom
inae izvanrednom tekstu, nedovoljno uvia kako ni
ljubav prema Bogu za Kierkegaarda nije toliko apso-
172
lutna da bi ikada mogla postati konani samocilj. I ta
apsolutna ljubav je sredstvo jedne jo vrijednije lju-
bavi: ljubavi za vjenim ponavljanjem, za vjenom
igrom, za estetskim uitkom. Upravo zato istinska reli-
gioznost ne moe biti nikad za Kierkegaarda mirnoa
dostignutosti, svrhovitost cilja, apsolutnog mira. I taj,
najvii stadij, vraa nas ponovno u same temelje ljud-
ske egzistencije: i on je igra. A kad izgubi taj karakter
neposrednosti i spontanosti to nosi u sebi igra, to
prestaje biti ljudska stvar i ostaje prazno blebetanje
nauenih formula, puka navika kao to je isto tako
poljubac meu suprunicima esto samo navika
kao kad poslije objeda ubrusom obriemo usta. Spo-
koj, obrazac, shema su nezamislivi kao naini bilo ko-
jeg ljudskog ivota. Religiozan ivot je takoer vjeno
nova i vjeno uznemirena igra. Time je krug zatvoren.
Religiozan ovjek postao je ponovno estetian jer samo
tako moe biti doista i religiozan. Don Juan je i Sokrat
i Krist.
Dnevnik zavodnika i Dnevnike pisao je jedan te
isti ovjek.
Danko Grli
I 1975.
SADRAJ
Dnevnik zavodnika ....... 5
Iz Dnevnika: Kierkegaard i Regina Olsen ....... 137
Danko Grli Estetski svijet Sorena Kierkegaarda.............. 159
Iliili, naslovna strana rukopisa
Zavodnik (gravira Tony Johannota)
Regina Olsen
Kierkegaard 1838.
Kierkegaard 1842.
Schlegel
S. Kierkegaard: DNEVNIK ZAVODNIKA. Tehniki urednik:
Dragan Stareina. Izdanje i tampa: Beogradski izdavako-
-grafiki zavod, Bulevar vojvode Miia br. 17. Za izdavaa:
Duan Popovi, generalni direktor. Beograd, 1975. Tira: 5.000.