Lenjin

-studija o povezanosti njegovih misli

Malik Verlag
Gorgy Lukacs
Sadraj':
Predgovor
Aktuelnost
Proletarljat kao klasa
partija- proletarijata
Imperijalizam: svjetski rat l rat
Drava kao oruje
Revolucionarna realna politika
Pred
1
govor
Naredne; mallobroj:Be' biljeke ni u1 jednom. trenu ne
raj!U! da iscrpno obrade Lenjinovu te0riju i praksu. dne samb' ele
da ukau, u grubim obrisima, na vezu njegove teorije i
prakse, zbog. da upravo ta veza nije dovoljno jasno pri-
sutna ni u svijesti mnogih komunista. Ne samo da zbiljska
obrada svih tih problema zahtijeva jedan opseg nego to je
ovo malo stranica, nego za takvu obuadu LenJinova' iv9tnog djela',!
pogetovo za- one: kojimw je ruska literatura dostupna samo u pri-
jevodima, nije pri- ruci ni u kom dovoljno kompletna
Povijest l!.enjina zahtijeva kao okvir povijest 30-40 zadnjih go:.
dina. Nadamo se, daJ mova ti' suvie dugo na jedan nje-
zin dmstmjaa prikaz. Autor navedenih' biljeaka; najbolje kako
je teko pojedine probleme prije nego je objanjena
cjelina kojoj pripadaju; populavizirati ih. prije nego to je orio to
treba popularizirati znanstveno besprijekorno izloeno. Zbog toga
se ovdje. nije ni pokualo dati kako cjelokupnost: problema
koji su ispunjavali- Lenjinov ivot tako ni povijesno redo:
slijed njihova pojavljivanja. Izbor, redoslijed i uvje-
su . stano:vitem da treba to je jasnije-
njihovu povezanost. Razumije se samo po sebi da je i izbor
Citata tim. stanovitem, a ne kronolokom
januara 1924:
I Ak-tuelnost revolucije
. Historijski materijalizam je : proleterske revolucije. Oil
_to, jer je njegova bit pojmovilb onog drutvenog
hica koje proizvodi proletarijat, koje cjelokupno
' misao
130
MISA.o
proletarijata; on je to jer proletarijat, koji tei slobodi, nalazi u
njemu svoju jasnu samosvijest. nekog proleterskog misli-
oca, nekog zastupnika historijskog materijalizma, mjeri se stoga
prema tome kojim intenzitetom je on u stanju da iza pojava gra-
drutva pravilno one tendencije k proleterskoj revo-
luciji, koje se u njima i kroz njih konstituiraju u jasnu svijest i
djelotvorno
Mjereno tim mjerilom Lenjin je mislilac koga je revo-
lucionarni pokret stvorio nakon Marxa. Oportunisti koji
vie ne mogu preutjeti .ili njegov dodue govore da
je Lenjin bio veliki ruski ali da mu za svjetskog
proletarijata nedostaje uvid u razliku Rusije i zemalja
razvijenijeg kapitalizma, te da je - to bi bila njegova granica u
povijesnim razmjerima - probleme i rjeenja ruske zbilje nekri-
proirio na i primijenio na cijeli svijet.
Oni zaboravljaju - a to je danas doista s razlogom zaborav-
ljeno - da je isti prigovor bio svojevremeno i Marxu.
Govorilo se da je Marx svoja zapaanja o privrednom ivotu En-
gleske, o engleskoj tvornici, izrekao kao zakone
drutvenog razvoja; da zapaanja sama po sebi mogu biti sasvim
ali ukoliko ih se obrne u zakone moraju, upravo zbog
toga, biti kriva. Danas je suvino podrobno pobijati tu zabludu
i objanjavati kako Marx ni u kom nije pojedi-
vremenski i prostorno iskustva. on je
- kao pravi historijski i genije - u mikrokozmosu en-
gleske tvornice, njezinim drutvenim pretpostavkama, uvjetima i
posljedicama, te povijesnim tendencijama koje su dovele do nje-
zinog nastanka i onim. kojim su njezinu egzistenciju dovodile u
pitanje, ugledao teorijski i povijesno, makrokozmos cjelokupnog
kapitalizma.
To i razlikuje genija od pukog rutinera u znanosti i politici.
Rutiner moe razumjeti i razlikovati samo neposredno dane me-
razdvojene momente drutvenog Kad se eli
do on doista i ne nita drugo osim
da neke strane vremenski prostorno pojave- na doista
apstraktan i primjenjuje kao zakone. Genije
naprotiv, kome je istinska bit, zbiljska ivotno djelotvorna, temelj-
na tendencija epohe postala jasna, vidi iza svih svoga
vremena djelovanje upravo te tendencije i
temeljna pitanja svoga vremena i onda kad i sam misli da
govori samo o svakodnevnim pitanjima. Danas znamo da je u tome
bila Marxova On je iz strukture engleske tvornice raza-
brao i razjasnio sve tendencije modernog kapitalizma,
uvijek pred cjelinu razvoja. Stoga
je mogao u svakoj pojedinoj pojavi te cjeline odmah sagledati
njezinu sveukupnost, u samom njenom nastajanju njen daljnji tok.
Danas, samo malobrojni znaju da je Lenjin
za nau epohu isto ono to Marx za cjelokupni razvoj kapitalizma.
On je u razvojnim problemima moderne Rusije - od problema
koji se pojavljuju pri nastanku kapitalizma u polufeudalnoin apso
lutizmu do problema ozbiljenjc:l. socijalizma u zaostaloj
zemlji - uvijek vidio probleme cijele epohe: nastupanje posljed-
nje faze .kapitalizt7J.a i da bitku
proletarijata i ,buroazije koja je njoj postala neminovna, obrne
u korist prolet(l.rijatd, za. spas
,-. \.'
LUKACS, LENJIN
131
Lenjin ....:..... kao ni Marx - nije nikada prostorno-vre-
:rnenski lokalno-ruska iskustva; On je ge-
nija u mjestu i vremenu svoje prve aktivnosti spoznao temeljni
roblem naega vremena - pribliavanje revolucije. I tada je
kako ruske, tako i internacionalne shvatio i objasnio iz te
perspektive - aktueln?sti rev?_Iucije. . . .
Aktuelnost revoluctJe Je temelJna LenJmova rmsao, 1 Istovre-
meno koja ga odsudno povezuje s Marxom. Historijski ma"
terijalizam kao pojmovni izraz proleterske borbe i
teorijski je mogao biti i formuliran samo u povijesnom
trenutku u kome je njegova aktuelnost bila stavlje-
na na dnevni red povijesti. U trenutku kada je u proleterskoj bije-
di, po Marxovim postala vidljiva ne vie sama bijeda
nego i ona revolucionarna strana koja razoriti staro drutvo.
Dodue, i tada je bio neophodan neustraivi pogled genija da bi se
:mogla uvidjeti aktuelnost proleterske revolucije. Za ljude
proleterska revolucija postaje vidljiva tek kada mase radnika, koje
se bore, stoje na barikadama. A ako su ti ljudi jo
opijeni vulgarnim obrazovanjem - ni tada. U
vulgarnog marksiste temelji drutva su, nai-
me, tako nepokolebiva postojani da on sani u trenucima njihova
vidljivog potresanja prieljkuje samo povratak njihova normal-
nog stanja, u njihovim krizama vidi prolazne epizode, a borbu
i u tim vremenima smatra bezumnom pobunom lakomislenih pro-
tiv jo uvijek nepobjedivog kapitalizma. Borci na barikadama iz-
gledaju mu kao oni koji su zalutali, poginuli u revoluciji .kao po-
greke, a graditelji socijalizma u revoluciji koja je (u opor-
tunista privremena) bila pobjedonosna kao
Historijski materijalizam ima, dakle, kao teorija za pret-
postavku svjetsko-povijesnu aktuelnost proleterske revolucije. U
tom smislu kao objektivni temelj cijele epohe i istovremeno sta-
jalite za njezino razumijevanje tvori on jezgru Marxova
Uprkos tom koje je dolo do izraaja u otrom otkla-
njanju svih neutemeljenih iluzija, strogoj osudi svih
pokuaja odmah se hvata za tzv. zablude
Marxovih da bi posredno, potpuno i te-
meljito iskorijenilo revoluciju iz cjelokupne zgrade marksizma.
Ortodoksni branioci Marxa izlaze tako do pola puta ususret nje-
govim Kautsky, nasuprot Bernsteinu objanjava da
se odluka o diktaturi proletarijata moe mirno prepustiti
nosti. (Nekoj vrlo dalekoj
Lenjin je u toj po_novno uspostavio Marxova
nja! On ju je upravo ovdje shvatio jo jasnije i konkretnije.
Ne u tom smislu da je bilo kako pokuao popraviti Marxa, nego
je jedino poslije smrti Marxa ugradio u tok povijesnog pro-
cesa. A to da aktuelnost proleterske revolucije ne lebdi vie
nad klasom, koja se samo kao svjetsko-povi-
jesni horizont, nego da je revolucija za pokret postala
pitanje dana. Prijekor za blankizam i sl. koji je taj temeljni stav
Lenjina doivio, on moe mirno podnijeti. Ne samo zbog dobrog
drutva, da ga mora dijeliti s Marxom (s izvjesnim Mar-
xovima stranama) nego to u to drutvo nije dospio nezaslueno.
S jedne strane, ni Marx ni Engels nisu zamiljali aktuelnost pro-
leterske revolucije i njenih ciljeva kao da ih se . moe
ozbiljiti u bilo kom trenutku, bilo kada i bilo kako. Ali s druge
POLITICKA MISAo
:z;a obojicu je revolucije postignuto sigurno
:rpjerilo za, o svakom svakodnevnmh pitanju. Aktuelnost
temeljni ton cijele epohe. Tek taj odnos po-
spram tog centra, koji se moe ana-
lizqm drtitveno,po:vijesn.e cjsline pojedini revolucionar-
nim ili kontrarevolucionarnim. AktYelnost revolucije dakle,
tretiranje svakog pojedinog svakodnevnog pitanja u konkretnoj
povezanost,}-drutveno-povijesne cjeline; gledanje na svako od njih
kao na momenat proletarijata. Lenjinovo p:mirenje
IJ;JPrksizma sastoji se samo - samo! - u iskrenijem,
i zamanijem poveziv;;t1,1ju p<t>jedinih sa sudbi-
nom, s revoh,tcionarnim udesom cijele klase. Ono
samo da je svako pitanje dana - kao pitanje dana - isto-
vremeno postalo temeljni problem revolucije.
. Razvoj kapitalizma je proletersku revoluciju pita-
njem dana. Pribliavanje te revolucije nije vidio samo Lenjin. On
$e ne razlikuje samo i portvova-
od onih koji su u trenutku, kad je revolucija, koju su i oni
teurijski proklamirali kao aktuelnu, postala aktuelna,
uzmakli, nego se istovremeno razlikuje teorijskom ja-
od najboljih i najdobronamjernijih revolucionera svoga
vremena. su i oni aktuelnost proleterske revolucije shvatili
samo onako kako ju je mogao spoznati Marx u svoje vrijeme: kao
temeljni problem Cijele epohe. Oni su, bili nespos0bni
da tu svoju, iz, svjetsko-povijesne perspektive, ali samo iz svjetsk0-
perspektive, spoznaju sigurnim pravilom svih
dana, kako tako ekonomskih, kako teorijskih
tako kako agitatorskih tC;tko organizacionih. Taj korak
ka marksi:cma koji je sada postao potpuno prakti-
je jedino Lenjin. Stoglit je on - u svjetsko-povijesnom
smislu - jedini dorastao Marxu, koga je prole-
terska borba do s.ada dala.
ll Proletarijat kao vodeea klasa
Neod:rivost ruskih p;rilikas pokazala se mnogo prije zbiljskog
r.az;voja kapitalizma, mnogo. prije postanka industrijskog proleta-
riJata. Raspadanje agrarnog feudalizma i birokratskog apsolutizma
postalo je mnogo ranije ne samo neosporna ruske
zbilje, nego je proizvodilo - u nemirima seljatva i revolucioni-
ranju tzv. deklasirane inteligencije - drutvene slojeve koji su se,
iako jo vrlo nejasno, smueno. i elementarno, s vremena na
vFijeme, podizali protiv carizma. Jasno je, da je :razvoj kapitalizma.
iako ta i njezino. ostanu skriveni i
pronicljivima, morao. sve vie intenzivirati to objektivno rastroj-
stvo i njegove revolucionarno-ideoloke posljedice. U drugoj po-
lq;vici XIX st. moralo je postati sve da se Rusija, jo 1848.
godine. siguran zatitnik evropske reakcije, postepeno prema
Bilo samo pitanje kakav karakter imati ta revo-
lucija? l u najuoj; povezanosti s tim: koja. bi klasa trebalo da igra
ulogu u; p.jpj? Razumije se samo po sebi da su sebi prve ge-
revolucionera postavljale to pitanje jo vrlo nejasno. Prije
svega one su u grupama koje su se podizale protiv carizma vidjele
neto jedinstve11o: na:r:od. na intelektualne i manu-
LUKACS, LENJIN 133
eine radnike nije mogla, dodue, ni na tom stupnju ostati prikri-
vena ali nije imala nikakvu teinu, da je na-
rod' mogao imati jo vrlo nejasnu klasnu fizionomiju, i
da su se pokretu pridruili samo doista poteni revolucioneri, koji
su vjerovali da moraju u narod i sluiti njegovim inte-
resima.
Pri takvom stanju revolucionarnog pokreta, razvoj Evrope
nije mogao biti bez utjecaja na tok zbivanja, a samim tim i na po-
vijesnu perspektivu iz koje su revolucioneri vrednovali ta zbiva-
nja. Ovdje moral.o I?oJaviti da je
razvoj, razvoJ kap1tahzma, neizbJezna sudbma 1 RuSIJe? Mora h 1
Rusija kroz pakao kapitalizma da bi nala svoj spas u soci-
jalizmu? Ili ona moe, zbog osobitosti svojih prilika, zbog jo po-
seoske komune, taj stadij razvoja i di-
rektan put iz prakomunizma u razvijeni komunizam. Odgovor na
to pitanje nije ni u kom bio tako samorazumljiv, kako
nam se to danas Friedrich Engels je na to pitanje jo 1882.
ovako odgovorio: Ako ruska revolucija istovremeno izazove ev-
ropsku proletersku revoluciju, moe dananje rusko
vlasnitvo posluiti kao izlazite razvoja. .
Ovo nije mjesto ni da se samo skicira povijest teorijskih
borbi oko tog pitanja. Mi smo kod tog problema morali izabrati
nae izlazite, jer je s njim bilo postavljeno i pitanje o
klasi revolucije. Jasno je da priznanje seoskog komuni-
zma za izlazite i ekonomski temelj revolucije neminovno se-
ljatvo klasom drutvenog preobraaja. Adekvatno toj
ekonomskoj i socijalnoj bazi, revolucija bi morala traiti neko
teorijsko utemeljenje od historijskog materijalizma, koji
nije nita vie nego pojmovni izraz za nuni prijelaz iz kapitalizma
u socijalizam koga drutvo vri pod rukovodstvom klase.
Spor o tome je li Rusija spremna da se razvija, je li
kapitalizam u Rusiji sposoban da se razvija; zatim znanstveno-
kontroverzije: je li historijski materijalizam
teorija drutvenog razvoja kao i rasprava o tome koja je drutvena
klasa pozvana da bude zbiljski motor ruske revolucije - se
sve oko istog pitanja. Sve one su ideoloki izraz razvoja ruskog
proletarijata: momenti razvoja njegove ideoloke (i prema tome
organizacione) samostalnosti naspram drugih klasa.
To je dugotrajan i bolan proces koga mora pretrpjeti svaki
pokret. ruski su pri tom samo pojedini pro-
blemi kojima se priznaje osobitost klasnog poloaja i samostal-
nost klasnih interesa proletarijata klasa na-
lazila se na tom stupnju za vrijeme Lassala- Bebela i Schweizera,
a jedno od pitanja pri tom je bilo jedinstvo).
Ipak, upravo ti lokalni problemi kao takvi moraju biti
pravilno rijeeni ako se proletarijatu eli izboriti samostalnost
klasnog djelovanja. Tu ne koristi ni najbolje teorijsko kolovanje
ukoliko ono ne ide dalje od Da bi postalo djelo-
tyorno ono mora do izraaja upravo u rjeavanju tih speci-
problema. (Tako npr. ni Marxov neposredni vatreni
Internacionalist Wilhelm Liebknecht nije nikako mogao u takvim
pitanjima ni ni sigurniju odluku od teo-
r9ski potpuno smuenih lasalijanaca). rusko u takvoj
Situaciji je i to da teorijska borba za samostalnost proletarijata,
za spoznaju njegove uloge, nije nigdje jasno i
134
MISAo
rijeena kao u Stoga je ruski pr,oletarijat mpgao biti oslo-
oscilacija, ne u ishodima klasne borbe gdje su one nemi-
novne nego u teorijskoj i sigurnosti
pokreta, koje smo imali prilike promatrati u svim razvi-
jenijim zemljama bez iznimke. On se mogao, bar u svom najsvje-
snijem sloju, razvijati tako pravocrtno i jasno kao to su ekonom-
ske snage ruskog kapi,talizma razvijale njegov klasni poloaj.
Lenjin nije bio prvi koji je tu borbu. Ali on je bio
jedini koji je sva ta radikalno domislio do kraja i koji je
svoj teorijski uvid radikalno prenio u praksu . .
Lenjin . je bio samo jedan od teorijskih sugovornika u sporu
s izvornim predstavnicima ruskog socijalizma - narodnjacima.
Naravno, svrha 1ijegove teorijske borbe bila je da dokae samo-
stalnu ulogu proletarijata u sudbini Rusije. Ali
kako su se put i sredstva te diskusije mogla sastojati samo u do-
kazivanju da razvoj kapitalizma (prvobitna akumulacija)
kako ga je zacrtao Marx vai i za Rusiju, u dokazivanju kako i u
Rusiji moe i mora nastati . razvijeni kapitalizam, morala je ta
rasprava zagovornike klasne borbe --:- . privremeno - dovesti u
isti tabor s ideolozima . ruskog kapitalizma koji je tek nastajao.
Teorijsko .proletarijata od naroda nije,
samo sobom nosilo i priznanje njegove samostalnosti
i uloge. Naprotiv. Jednostavno,
konsekvencija dokaza da razvojne tendencije ruskog privrednog
ivota idu prema kapitalizmu, izgleda kao priznanje tog realiteta
i zduno zahtijevanje njegovog pribliavanja. I to ne samo za pro-
gresivnu buroaziju - privremena - ideolo-
gija postaje razumljiva ako se ima na umu da je marksizam jedina
ekonomska teorija koja ukazuje na nunost postanka kapitalizma
iz raspadanja svijeta. To stremlje-
nje mora proleterskim marksistima, koji marksizam
a ne izgledati nuno. Oni ne razumiju
- a to je Marx . od Hegela i od svake mitolo-
gije i idealizma ugradio u svoju teoriju- da priznanje neke
nice ili tendencije kao zbiljski prisutne ni izdaleka ne da
ona mora biti priznata kao zbilja koja je mjerodavna za nae dje-
lovanje; da je, dodue, ' sveta dunost svakog pravog marksiste da
hrabro i bez iluzija gleda u ali da za svakog pra-
vog marksistu postoji . uvijek neto to je zbiljskije i zbog toga
.vanije nego ili tendencije: zbilja cjelokup-
nog procesa, cjelina povijesnog razvoja. Stoga Lenjin pie: Stvar
je buroazije da razvija . trustove, da ene i djecu tjera u tvornice
te da ih tamo upropatava, guli i na bijedu. Mi
ne teimo takvom razvoju, mi ga ne potpomaemo nego se
borimo protiv Ali kako se borimo? Mi znamo da su trus tovi
i rad ena napredak. Mi se ne elimo vratiti k zanatima,
kapitalizmu bez monopola i radu ena u Naprijed kroz
. trustove i ,sve ostalo i preko njih u socijalizam!
Tim je dano .stajalite za lenjinsko rjeenje tog cjelokupnog
kompleksa pitanja. A otuda slijedi da priznavanje neminovnosti
razvoja u Rusiji, priznavanje povijesnog napredo-
vanja koje u njemu lei, nipoto ne i to da proletarijat treba
'i potpomagati taj razvoj. On ga mora pozdraviti, jer tek taj razvoj
tvorj tlo . za. n,astajanje. proletarijata kao snage. Ali on
,ga mora ,pretpostavku svoje vlastite ne-
LUKACS, LENJIN' . 135
pokolebljive borbe. protiv_ }biljskih razvoja_:
oazije. Tek to d_9alekt1cko
razvojnih tendenciJa stvara teonJski prostor za samostalm nastup
roletarijata u klasnoj borbi. Jer ako se prizna jedino neminov-
razvoja kao to su to ideoloki prvo-
borci ruske buroazije i . kasniji menjevki, slijedi da
Rusija mora najprije zavriti svoj razvoj. Nosilac tog
razvoja je buroazija. Tek nakon to taj razvoj daleko odmakne,
tek nakon to je buroazija ekonomski i odstranila ostatke
feudalizma i zamijenila ih modernom demokrat-
skom itd. zemljom, moe samostalna klasna borba pro-
Ietarijata. Prijevremeno istupanje proletarijata sa samostalnim kla-
snim ciljevima nije samo beskorisno, da proleta:rijat u toj
borbi buroazije i carizma jedva dolazi u obzir kao -pose-
bna snaga, nego je i za proletarijat opasno. Ono, naime, strai
buroaziju, slabi njezinu udarnu snagu spram carizma i upravo
je tjera u njegov zagrljaj. U borbi za modernu Rusiju proletarijat,
dakle, dolazi u obzir - prije svega - samo kao odred
napredne buroazije.
Jasno je, iako to u tadanjim raspravama nije sasvim razja-
njeno - da je u temelju djele te kontroverze lealo pitanje o
aktuelnosti revolucije; da su se putevi onih rasprave koji
nisu bili manje ili vie svjesni ideolozi buroazije, razilazili u tome
da li su revoluciju smatrali aktuelnim problemom, pitanjem dana
za pokret, ili im se revolucija kao daleki
cilj, nepodoban da vri bilo kakav utjecaj na trenutne
odluke. Zaista je vie nego pitanje bi li stajalite,
i kad. bi se mogla priznati njihove povijesne perspek-
tive, bilo prihvatljivo za proletarijat. Ne bi li takvi vjerni sljed-
benici buroazije toliko zamaglili klasnu svijest proletarijata, da
bi ideoloki potpuno ili barem jako oteali odvajanje
,aa _ buroazije . i samostalno djelovanje proletarijata i u onom
povijesnom trenutku koga bi i teorija smatrala po-
dobnim. (Sjetite se engleskog pokreta). Takva pretpo-
stavka je, dodue, izlina. Jer dijalektika povijesti, koju
su -oportunisti poku<;tli ukloniti iz marksizma, mora u . njima sa-
mima - protiv njihove volje - ostati djelotvorna; ona ih tjera
u tabor buroazije, a vrijeme samostalnog nastupa proletarijata
se u njih u maglovitu daljinu koja nikada
postati zbiljska. Povijest je dala pravo i malobrojnim
vjesnicima aktuelnosti revolucije. Savez s naprednom buroazijom,
koji se pokazao kao iluzija u vrijeme borbe za je-
dinstvo, bio bi podnoljiv samo kad bi proletarijatu bilo klasno
da slijedi buroaziju sve do saveza sa carizmom. Iz aktu-
elnosti proleterske revolucije proizlazi da je buroazija prestala
biti revolucionarna klasa. Dodue, ekonomski proces je ona
nosilac i korisnik predstavlja napredak spram apsolutizma i feu-
Ali taj progresivni karakter buroazije ponovno je postao
To da je olabavila nuna povezanost ekonom-
skih uvjeta egzistencije buroazije s onim zahtjevima de-
mokracije, pravne drave, koji su, iako samo bili ostva-
reni na ruevinama feudalizma u velikoj francuskoj revoluciji.
Proleterska revolucija koja se sve vie pribliava s jedne stra-
_na osnovu osiguranja ekonomskih uvjeta egzistencije i boga-
cenJa buroazije, uz prevlast starih sila, savez
136
MISAO
buroazije. i feudalizma, a s druge strane ovako ideoloki zakrljala
buroazija preputa ostvarenje svojih starih revolucionarnih zah-
t jeva proleterskoj revoluciji. Iako taj savez buroazije i
starih sila moe biti da je to kompromis
od straha pred jednim zlom, a ne klasni savez
na temelju pozitivnih interesa, on ipak ostaje vana
i nova Cinjenica protiv koje se ematski i
dokaz o nunoj povezanosti razvoja i demokra-
cije bezuvjetno mora pokazati kao iluzija. demokracija
je - kae Lenjin - samo jedan od (iako teorijski za
kapitalizam normalnih) oblika nadgradnje u kapitalizmu .
.Cinjenice dokazuju da se kako kapitalizam tako i imperijalizam
razvijaju pri svakom obliku, i sebi sve ob-
like. U Rusiji posebno taj brzi preobraaj buroazije od - pri-
vidno - radikalne opozicije do potpomaganja carizma bit-
no na tome to kapitalizam koji u Rusiji nije organski rastao
u svojim pokazuje jak karakter
(preteno velika uloga financijskog kapitala itd.). Otuda
slijedi da je buroazija brojno manji i socijalno slabiji sloj nego
u drugim zemljama gdje se razvoj odvijao organ-
ski, ali da je istovremeno u velikim bre poloen
materijalni temelj za razvoj revolucionarnog proletarijata nego to
se to - ematski brojno - tempa razvoja ruskog ka-
pitalizma slutilo. Ako se, savez sa progresivnom buro
azijom pokazao kao iluzija, ako je proletarijat koji se osamosta-
ljuje, raskinuo s pojmom naroda,
li on upravo tom teko izborenom biti doveden u
beznadenu izolaciju i zbog toga u unaprijed bezizlaznu
bitku? Taj i planzibilan prigovor protiv Lenjinove povijesne
perspektive bi bio valjan kad otklanjanje agrarne teorije narod-
njaka, spoznaja o nunom raspadanju osta-
taka ne bi bila spoznaja. Dijalektika tog pro-
cesa raspadanja- a spoznaja je samo pojmovno shva-
stanja - lei u tome to obveznost
raspadanja tih formi ima svoj pravac samo
kao proces raspadanja, dakle, samo negativno. Nikako se iz njega
samoga ne moe odrediti koji pak obrat taj proces uzeti u po-
zitivnom smislu. To ovisi o razvoju drutvene okoline, o sudbini
povijesne cjeline. Konkretnije ekonomski neminovan proces
raspadanja starih agrarnih oblika i to kako tako i se-
moe krenuti u dva smjera. Pri tom, po Lenjinovim rije-
oba rjeenja, svaki na svoj olakavaju prijelaz na
vii stupanj' tehnike i oba napredak agrikulture.
Jedan put je uklanjanje svih srednovjekovnih (i starijih) osta-
taka iz ivota. Drugi -Lenjin ga naziva pruski -karak-
je po tome to se srednovjekovna feudalna prava ne
likvidiraju odjednom, nego se postepeno kapitali-
zmu. Oba su i oba su u s - eko-
nomski - progresivna. Ali jesu li obje tendencije jednako
i u smislu jednako progresivne; to o
tome koja je od njih da bude ozbiljena? Lenjinov od-
govor na to pitanje, kao i na svako drugo je jasan i
klasna borba. Time se jasnije i konkretnije ocrtavaju obrisi onog
miljea u kome je proletarijat pozvan da nastupi kao klasa.
snaga u toj klasnoj borbi koja Rusiji pokazuje smjer
LUKACS, LENJIN
137
prijelaza iz srednjeg u vijek moe v samo proletarijat.
] jaci su - ne samo zbog nJihove zastraSUJUce kulturne zaostalosti,
neuo prije svega zbog njihova objektivnog klasnog poloaja -
za otpor proti_v njihovva _sve teeg
loaja. Om su SVOJim obJektivmm klasmm polozaJem
da ostanu kolebljiv sloj, klasa o sudbini na koncu
klasna borba u gradu, sudbina grada, teke industrije, dravnog
aparata itd. tek ta povezanost proletarijatu da igra
ulogu. Njegova borba protiv buroazije bi - u danom
povijesnom :::- manje _izgleda . kad bi
uspjela da na SVOJ nacm likvidira ruski feudalizam. TemelJni raz-
log njezina - privremeno - revolucionarnog, ili u najmanju ruku
opozicionog ponaanja je da joj carizam to oteava.
Dok god to pitanje stoji nerijeeno je elementarna provala
porobljenih i iscrpljenih milijuna seljaka; elementarna provala ko-
joj samo proleterijat moe dati smjer, kojim taj pokret biti
za tu masu korisnom cilju; elementarna provala
koja tek stvara uvjete u kojima proletarijat moe poduzeti borbu
protiv carizma i buroazije sa svim ansama za pobjedu.
Ekonomska-socijalna izgradnja Rusije tako je objektivni te-
melj za savez proletarijata i seljatva. Njihovi klasni ciljevi su
Zbog toga se moralo raspasti njihovo sjedi-
njenje u nejasnom pojmu naroda, ali te klasne ciljeve
oni mogu ozbiljiti samo u borbi. Tako se u Lenjinovoj
koncepciji karaktera ruske revolucije preobraena
stara misao narodnjaka. Nejasni i apstraktni pojam naroda morao
je biti kako bi se da iz konkretnog razumije-
vanja uvjeta proleterske revolucije nastane revolucionarno diferen-
ciran pojam narodni i revolucionarni savez svih Le-
njinova partija se stoga s pravom smatra nasljednikom zbiljskih
revolucionarnih tendencija narodnjaka, da svijest a s njom
i sposobnost za vodstvo u toj borbi - objektivno klasno postoji
samo u klasnoj svijesti proletarijata; on mora u revoluciji koja se
pribliava biti klasa drutvenog preobraaja.
III partija proletarijata
Povijesni zadatak proletarijata jest: izdvojiti se iz svake ideo-
loke zajednice s drugim klasama, svoju jasnu klasnu svijest
na temelju osobitosti svog klasnog poloaja i samostalnosti nje-
govih klasnih interesa koji iz njeg proizlaze. Tek tako biti spo-
soban da sve i izrabljene u drutvu vodi
u borbu njihovih ekonomskih i gospo-
dara. Objektivni temelj te uloge proletarijata je njegovo
mjesto u procesu proizvodnje. Bio bi potpuno ne-
historijski iluzionizam, kad bi se mislilo da pravilna klasna svijest
proletarijata, koja je sposobna za vodstvo moe u proletarijatu
nastati postepeno, sama od sebe, bez zapreka i bez padova i da pro-
letarijat moe sam od sebe ideoloki dozreti u svoj klasno revolu-
cionarni poziv. ekonomskog prerastanja kapitalizma
u socijalizam jasno su pokazale rasprave o Bernsteinu. Ideoloki
pandan tom je i pored toga ostao neopovrgnuto djelo-
tvoran u miljenju mnogih potenih revolucionera Evrope, a da
nije ni spoznat kao problem i opasnost. Nije da su najbolji
MISAO
-od njih omalovaavali postojanje i tog problema; da nisu
vidjeli kako pobjeda proleterijata na tom dugom putu
prolazi kroz mnoge poraze, te da su pri tom neizbjeni ne samo
materijalni nego i ideoloki padovi ispod dostignutog nivoa.
Oni su znali - da navedemo formulaciju Rose Luxemburg - da
revolucija po svojim drutvenim pretpostavkama ne moe nikada
doGi prerano, ali da se mora odigrati prerano s obzirom na
odranje vlasti. (Dakle, ideoloki) . Time su, i pored ove povijesne
perspektive o putu proletarijata do njegova zastupali
miljenje da je spontano-revolucionarni samoodgoj proleterskih
inasa (kroz masovne akcije i njihova iskustva), potpomognut teo-
rijski agitacijom, propagandom itd. partije, dovoljan da
gar antira potreban razvoj, i tako na izvjestan ostali pri
ideo_l\)kom dozrijevariju proleterijata za njegov revolucionarni
pozzv.
Lenjin je bio prvi - a dugo vremena i jedini -
i koji je tom problemu pristupio s teorijski bitne
i zato strane: sa strane organizacije. Danas
je poznat spor oko l. Statuta organizacije na Briselsko-
londonskom kongresu 1903. Vodio se oko pitanja moe li biti
or ganizaCije onaj koji je pot pomae i radi pod njezinom kontro-
lom (kao to su htjeli menjevici) ili je pri tom neminovno sudje-
lovanj e u ilegalnim organizacijama, pristupanje partijskom radu
svim svojim i potpuno - vrlo strogo konci-
pil-anoj - partijskoj disciplini. Ostala organizaciona pitanja, npr.
centralizma samo su nune stvarne posljedice tog stftva. Taj se
spor moe razumjeti samo iz obaju temeljnih sta-
vova . o vjerojatnom toku, karakteru itd. revolucije,
iako je svu tu povezanost . tada prozreo jedino Lenjin.
plan organizacije izdie iz manje-vie
mnotva cijele klase grupu revolucionera, kojima su ciljevi jasni,
koji su spremni na svaku rtvu. Nije li tako stvorena opasnost da
se ti ptbfesionalni revolucineri odvoje od zbiljskog ivota klase
i u t oj odvojenosti izrode u grupu zavjerenika, sektu? Nije li taj
plan organizacije samo posljedica onog blankizma za
koga su Otroumni<< revizionisti mislili da ga mogu otkriti i kod
Marxa? Ovdje se ne i11oe istraivati koliko taj prigovor promauje
i samog Blankija. On, ne jezgro Lenjinove orga-
nizacije stoga to grupe revolucionera ni u jednom trenutku
nemaju zadatak da prave revoluciju, ili da svojom samostalnom
hrabrom akcijom odueve pasivnu masu i stave je pred revolucio-
narni 'fait accompli. Lenjinov plan organizacije pretpostavlja
njenicu revolucije, aktuelnost revolucije. Da su menjevici u svom
historijskom imali pravo, da smo ili ususret - rela-
tivno - mirnom vremenu prosperiteta i laganog irenja demokra-
cije, da su i u zaostalim zemljama progresivne klase otplavile
feudalne ostatke, grupe revolucionera od zanata nuno bi okotale
u : sektatvo i morale postati puki propagandni centri. Partija kao
strogo centralizirana organizacija najsvjesnijih elemenata proleta-
rijata ,_ i to samo njih - smiljena je kao instrument klasne borbe
u revolucionar11om vremenu.
. Ne moe se, kae Lenjin, dijeliti od
organizacionog<< i tko ili organizaciju
partije neovisno od pitanja da li ivimo u vrijeme proleterske re-
volucije sigurno nije shvatio njezinu bit. Prigovor bi se,
LUKACS, LENJIN
139
rnogao pojaviti i sa sasvim suprotne strane: upravo aktu-
elnost revolucije takvu organizaciju suvinom. Moglo _je u vri-
jeme mirovanja revolucionarnog pokreta i biti korisno organiza-
ciono okupljanje revolucioiiera od zanata. Ali u godinama same
revolucije, u vrijeme kada su mase najdublje kad u toku
jednog tjedna, jednog dana, sakupljaju vie revolucionarnih
iskustava i postaju zrelije, nego kada revolu-
cionarno nastupaju i oni dijelovi klase koji se zbog svojin
svakodnevnih uitaka nikad nisu dali u pokret, takva orga-
nizacija je nekorisna i besmislena. Ona odnosi potrebnu energiju
i, ako postane utjecajna, spontanu, revolucionarnu aktivnost
masa.
Potpuno je jasno: taj prigovor ponovno vodi problemu ideo-
lokog dozrijevanja. manifest vrlo jasno
odnos revolucionarne partije proleterijata spram cjelokupne klase.
Komunisti se od ostalih partija razlikuju samo time to
s jedne strane u nacionalnim borbama proletera
i ostvaruju od nacionalnosti nezavisne, interese cjelo-
kupnog proletarijata, a s druge strane time to na stup-
njevima razvoja, kroz koje prolazi borba proletarijata i
buroazije, uvijek zastupaju interese cijelog pokreta. Komunisti
su, dakle, onaj dio proletarijata koji je
koji uvijek gura dalje; oni prije ostale mase proletarijata imaju
uvid u tok i rezultate proleterskog pokreta Oni su - dru-
gim - klasna svijest proletarijata koja je dobila vidljiv
oblik. Pitanje njezine organizacije rjeava se prema
kako proletarijat doista zadobiva i potpuno prisvaja svoju vlastitu
klasnu svijest. Svatko, tko bezuvjetno ne revolucionarnu
funkcij:u partije pretpostavlja da se to ne deava samo po sebi,
djelovanjem ekonomskih snaga proiz-
vodnje, pukim organskim rastom spontaniteta masa. Razlika iz-
Lenjinove koncepcije partije i ostalih koncepcija prije
svega na tome to on s jedne strane dublje i ozbiljnije nego drugi
diferenciju unutar proletarijata (nastanak ari-
stokracije) i to s druge strane vidi revolucionarnu suradnju pro-
letarijata s drugim klasama u naprijed izloenoj, novoj povijesnoj
perspektivi. Otuda slijedi proletarijata u pri-
premanju i revolucije, a otuda opet uloga partije
spram klase.
Nastanak i aristokracije s ovog
stajalita da sve vie raste i se uvijek prisutna
- relativna - divergencija neposrednih svakodnevnih interesa iz-
vjesnih slojeva od zbiljskih interesa cijele klase. Kapi-
razvoj koji je u silom i ujedinio geo-
grafski, cehovski itd. razjedinjenu klasu, stvara sada novu
diferencijaciju. Posljedica te diferencijacije nije sada vie samo
razjedinjenost proletarijata u neprijateljstvu spram buroazije. Po-
red toga nastaje opasnost da ti slojevi, kojima je njihov uspon
do ivota, posjedovanje pozicija u partij-
skoj i sindikalnoj birokraciji, i gradskoj upravi uspr-
kos - ili upravo zbog - njihove ideologije koja je postala gra-
nezrelosti njihove proleterske klasne svijesti,
u formalnom obrazovanju i rutini upravljanja nad
-ostalim slojevima, budu u stanju da djeluju ideoloki
!konzervativno na cijelu klasu. To da oni svojim utjecajem
POLITICKA MISAO
u proleterskim organizacijama pridonose zamagljivanju klasne svi-
jesti svih radnika i usmjeravaju proletarijat u pravcu preutnog
saveza s buroazijom. Puka teorijska i agi-
tacija i propaganda ne mogu s tom na kraj. Te
suprotnosti interesa dugo se ne ispoljavaju u obliku koji bi bio
vidljiv svini radnicima, to vie, i njihovi ideoloki predstav-
nici ponekad niti ne slute da su zastranili s puta cjelokupne
klase. Stoga se te razlike mogu vrlo lako prikazati kao teorijska
ili razmimoilaenja. Revolucionarni instinkt radnika,
koji ponekad izbija u velikim, spontanim, masovnim akcijama, nije
u stanju da za cijelu klasu visinu klasne svijesti postignute
nesvjesnim djelovanjem.
stoga je -neophodna organizacijska samostalnost potpuno
svjesnih elemenata klase. U ovom misaonom toku se po-
kazuje da je Lenjinov oblik organizacije neophodno vezan za pred-
vidanje Jer, tek u tom sklopu svako se odstu-
panje od pravilnog puta klase javlja kao sudbonosno i kobno;
tek u tom sklopu moe odluka o prividno sitnom, svakodnevnom
pitanju postati vrlo dalekosena za cijelu klasu; tek u tom sklopu
postaje posjedovanje jasnog i vidljivo oblikovanog miljenja i dje-
lovanja koje zbiljski odgovara njegovom klasnom poloaju, ivot-
nim-pitanjem proletarijata.
Aktuelnost revolucije, istovremeno da se dru-
tveno previranje, raspad stare strukture drutva, ni u kom slu-
ne samo na proletarijat, nego da sve
drutvene klase. To, to donji slojevi ne ele, a gornji ne mogu
ivjeti na stari po Lenjinu je bitno obiljeje revolucionarne
situacije; revolucija je bez krize cijele nacije (koja
jednako i izrabljivane i to je kriza dublja
to su izgledi revolucije. Ali to je ona dublja, to vie
drutvenih slojeva, to se vie u njoj kriaju elemen-
tarni pokreti, to zamreniji i promjenljiviji postaju odnosi snaga
dviju klasa o borbi na koncu ovisi rezultat cjeline:
buroazije i proletarijata. eli li proletarijat pobijediti u toj borbi
on mora poticati, i potpomagati svaku struju koja vodi razaranju
drutva i nastojati da svaki elementarni iako jo
vrlo nejasni pokret, na bilo koji uvrsti u cjelokupni revo-
lucionarni pokret.
Pribliavanje revolucionarnog perioda pokazuje se i po tome
to svi nezadovoljnici starog drutva trae ili bar sa-
vez sa proletarijatom. Upravo ovdje se, moe kriti 'vel-ika
-opasnost. Jer ako proleterska partija nije organizirana tako da je
klasno-pravilan smjer politike, ti saveznici, koji se u
-jednoj revolucionarnoj situaciji sve vie mogu umje-
sto donijeti zbrku. Ostali slojevi drutva (seljaci,
intelektualci) ne streme, naime, to je samo po sebi
-razumljivo, istom cilju kao i .proletarijat. Proletarijat ___ :_: ako zna
to eli i to klasno treba da eli - moe spasiti sebe i te slojeve
iz njihove socijalne bijede. Ako je, partija, borbeni no-
silac njegove klasne svijesti, nesigurna s obzirom na puteve ko-
jima klasa treba da ide, to vie, ako njezin proleterski karakter
nije i organizaciono. ti se slojevi ulijevaju u
partiju, je s puta i savez s njima, koji bi u klasno jasnoJ
organizaciji proleterske partije pospjeio revoluciju te moe
--stati ono to je najvie ugroava. Nuni polovi Lenjinove organi
LUKACS, LENJIN
i41
zacije su tome: za parti.je izbor s
roni na klasnu SVIJest; a maksimalna solidarnost 1 potpomaganJe
za sve i izrabljivane ti drutvu. Ona di-
ujedinjuje zatvorenost, koja je svjesna cilja i univer-
zalnost; revolucije u strogo. proleterskom smislu i njezin
(i internacionalni) karakter. organiza-
cija ta dva ih, shiav.a do i tako
ujedinJUJe u samoJ partl]l. Ona se odvaJa od s1rokih sloJeva pot-
(npr. od seljaka) a ujedinjuje u partiji najraznovrsnije
interesne grupe koje joj jedinstveno miljenje i djelovanje.
Umjesto da u burnoj borbi klasa koje se trvu - jer se
svaka revolucionan1a situacija ispoljava upravo duboko razrova-
nim stanjem cijelog drutva - pomogne da se oformi!
dovoljno jasan front koji je odsudan za pobjedu, front proletari-
jata protiv buroazije i oko proletarijata okupi ostale nerazvijene
grupe partija se sama u
mj'eav!nu razhc1t1h mteresmh grupa. Ona moze dJelovati Jedmo
unutranjih kompromisa i postaje ili privjesak svjesnijih
i elementarnijih grupa ili je prisiljena da promatra do"
Lenjinova zamisao organizacije dvostruki prekid s me-
fatalizmom: kako s onim koji klasnu svijest proletari-
iata kao proizvod njegovog klasnog poloaja,
i s oJilim koJi u samoj revoluciji vidi samo izraz
ekon0mskih snaga koje su izbile, i koje - pri dovoljnoj
zrelosti objektivnih uvjeta revolucije - tako automatski
vode proletarijat do pobjede. Kad bi se moralo da proleta"
rijat u bitku jedinstveno i jasno, ne bi nikad bilo
revolucionarne situacije-. S jedne strane bit uvijek - a to je
ka)!litalizam razvijeniji to vie- proleterskih slojeva koji pasivno
promatraju borbu njihove klase i prelaze u pro-
tabor. S druge strane dranje proletarijata, njegova od-
i vi sina ldasne svijesti nije ni u kom neto to
proizlazi iz njegova ekonomskog poloaja.
Jasno je, samo po sebi, da i i najbolja partija svijeta
ne moe praviti revoluciju. Ali .kako proletarijat reagira
na neke situacije bitno ovisi o i energiji koju partija moe
dati svojim klasnim ci'ljevima. U vrijeme aktuelnosti revolucije
stari problem, moe li se ili ne moe praviti revolucija, dobiva tako
po.tpuno novo S tom promjenom mijenja se i
odnos partije i klase; mijenja se i organizacionog pitanja
za: . partiju i cjelokupni proletarijat. U temelju st'arog pitanja o
pravljenju revolucije lei okotalo, odvajanja nu"
nosti povijesnog toka od aktivnosti djelotvorne partije. Na tom
nivou, gdje pravljenje revolucije njezino Stvaranje iz ni-
treba to pravljenje potpuno
. . Aktivnost partije u vrijeme revolucije neto
hitno dmgo. Ako je temeljna vremena revolucionarnost,
tq.da akutao revolucionarna situaCija moe nastupiti svakog trena.
Teko da se ikada rilogu unaprijed odrediti vrijeme i okol-
nosti njezina nastupanja. Ali se zato ti;m vi.e mogu unaprijed od-
rediti one tendencije koje vode njezinom nastupanju i osnovne
pravilnog, djelovanja pri njezinom nastupanju. Aktivnost par-
je utemeljena u toj spoznaji povijesti: Partija mora pripremiti

To da ona mora s jedne strane pokuati da

Jim djelovanjem (svojim utjecajeni' na aktavnost proletarijata i
142
MISAO
drugih slojeva) ubrza sazrijevanje tih tendencija za re-
voluciju. S druge strane ona proletarijat mora ideoloki,
materijalno, organizaciono pripremiti za djelovanje kakvo je
u akutnoj revolucionarnoj situaciji. Time i unutranja organiza-
ciona pitanja dospijevaju u novu perspektivu. Stara
kako ono koje je zastupao Kautsky da organizacija
stavku revolucionarnog djelovanja, tako i ono Rose Luxembourg
da je partija proizvod revolucionarnog masovnog pokreta,
zuju se kao jednostrana i Funkcija partije da pri-
premi revoluciju od nje istovremeno i jednako intenzivno pro-
i proizvod, pretpostavku i plod revolucionarnog pokreta
masa. Svjesna aktivnost partije na jasnoj spoznaji objek-
tivne nunosti ekonomskog razvoja, njezina stroga organizaciona
zatvorenost ivi u stalnom plodonosnom proimanju s elementar-
nim borbama i patnjama masa. Rosa Luxembourg se
jako pribliila tom proimanju. Ali ona u njemu ne razabire svjesni
i aktivni elemenat. Zbog toga i nije bila u stanju da spozna
Lenjinove koncepcije partije: njezinu funkciju da pripremi
revoluciju. Stoga je morala na najgrublji krivo razumjeti
sve organizacione principe koji su otuda slijedili. Sama revolucio-
narna situacija ne moe, naravno, biti proizvod djelovanja partije.
Z_adatak partije je da predvidi koji pravac poprima razvoj objek-
tivnih ekonomskih snaga i kakvo treba da bude ponaanje radnika
da bi bilo primjereno situaciji koja se tako razvija. Adekvatno
tom ona mora to je vie duhovno, materi-
jalno i organizaciono pripremiti proletarijat s obzirom na ono to
dolazi i s obzirom na njegove interese spram toga. Posljedice i
situacije koje slijede iz tog proizvodi su ekonomskih sna-
ga proizvodnje, koji djeluju slijepo i pri-
rodnih zakona. Ipak, ni ovdje na Mi
smo na primjeru ekonomskog raspadanja agrarnog feudali-
zma u Rusiji mogli vidjeti da je sam proces raspadanja dodue
proizvod koji nastaje silom razvoja, ali da njegove
posljedice na klasnu strukturu drutva, klasne podjele, koje iz nje-
ga nastaju, nisu - promatra li ga se izolirano - ni u kom
utemeljene samo u tom procesu, te da, stoga, ne mogu biti samo
iz njega spoznatljive. One ovise o okolini u kojoj se odigrati.
cijelog drutva, koga su ti procesi sastavni dio, je posljed-
nji momenat koji njihov smjer. Veliku ulogu u toj cje-
lini igraju djelovanja klasa koja nastaju spontano-elementarno ili
koja su svjesno to je neko drutvo vie razrovano, to
je vie prestala funkcionirati njegova normalna struktura, to
je vie njegova socijalno-ekonomska ravnotea, to zna-
to je neka situacija revolucionarnija, to je odsudnija njihova
uloga. Otud slijedi da cjelokupni razvoj drutva u vrijeme kapita-
lizma ni u kom ne ide jednostavnim ravnim pravcem. to
vie, iz tog proimanja nastaju u drutvenom totalitetu situacije
u kojima se tendencija moe ozbiljiti samo ukoliko se
situacija pravilno spozna i prema tome ocijeni. Ali razvoj ekonom-
skih snaga koji je prividno neodoljivo gonio u takvu situaciju,
ukoliko se to zanemari i ne povuku posljedice, ni u kom
ne nastavlja dosadanju liniju jednako neodoljivo, nego se
u svoju suprotnost. (Predstavite sebi poloaj Rusije da bolj-
evici nisu u novembru 1917. osvojili vlast i doveli agrarnu revo-
luciju dokraja. Prusko rjeenje agrarnog pitanja ne bi bilo pot-
LUKACS, LENJIN 143
uno pod jednim kontrarevolucionarnim ali u
s predrevolucionarnim carizmom, modernim
reimom)
Tek kad se spozna povijesna okolina u kojoj proleterska par-
tija treba da djeluje, moe se zbiljski shvatiti njezina organizacija.
Ona na golemim svjetsko-historijskim zadacima koje pro-
leterijatu postavlja epoha propadanja kapitalizma, na golemoj
svjetsko-historijskoj odgovornosti koju ti zadaci svaljuju na vo-
sloj proletarijata. Stoga to partija iz spoznaje totaliteta dru-
tva zastupa interese cijelog proletarijata (i kroz to posebno inte-
rese svih ona mora u sebi
ujediniti sve suprotnosti u kojima se izraavaju ti zadaci postav-
ljeni od centra drutvene cjeline. Mi smo istakli da najstroi
izbor partije s obzirom na klasne svijesti i bez-
uvjetnu stvari m<;>ra biti srata-
njem, sa z1Votom masa koJe se bore 1 pate. Sva nastoJanJa da se
ispuni prva strana njezina moraju .svriti
grupa sastavlJemh od samih dobnh revolucwnera. (To Je
temelj borbe koju je Lenjin vodio protiv lijevih od otsovizma
do KAP). Strogost zahtjeva prema partije samo je sred-
stvo da se cjelokupnom proletarijatu (a kroz to i svim drutvenim
slojevima koje kapitalizam izrabljuje) jasno stave pred osvi-
jeste njihovi istinski interesi; sve ono to doista lei u temelju
njihovih nesvjesnih djelovanja, njihova nejasnog miljenja i zbr-
kanih
Mase mogu samo i samo borbom postati svje-
sne svojih interesa. U borbi su ekonomsko-socijalni temelji u
stalnoj promjeni te se stoga uvjeti i sredstva neprekidno mijenjaju.
partija proletarijata moe svoje ispuniti samo
onda ako je ona uvijek jedan korak ispred masa koje se bore,
da bi im mogla pokazati put. Ipak, uvijek samo jedan korak ispred,
kako bi uvijek mogla ostati njihove borbe. Njezina teorijska
vrijedi samo onda ako partija ne ostaje pri
teorijskoj pravilnosti teorije, nego ako joj teorija uvijek izrasta
iz konkretne situacije, ako teorijska ispravnost samo izraava uvi-
jek smisao konkretne situacije. Partija, dakle, mora s jedne strane
posjedovati teorijsku i da bi mogla usprkos svim
kolebanjima masa, i prolaznu izolaciju, ostati na
pravom putu. Ali s druge strane ona mora biti tako i
sposobna da da bi u svakom, iako jo vrlo neizdiferenciranom
istupu masa, mogla razabrati revolucionarne koje su
masama ostale neosvijetene.
Takvo ivotu cjeline je bez najstroe
discipline u partiji. Ako partija nije sposobna da svoju spoznaju
situacije momentano prilagodi situaciji koja se neprekidno mije-
nja, zaostaje iza i od postaje ona koja je
gubi kontakt s masama i dezorganizira se. Posljedica toga je da
organizacija mora neprekidno funkcionirati otrinom i
kako . bi to kad je to potrebno, mogla
pretvoriti u djelo. To istovremeno da se ta mora
neprekidno primjenjivati i na samu organizaciju. Oblik organiza-
cije koji je u situaciji bio koristan za ciljeve,
moe u promijenjenim uvjetima borbe postati
U biti povijesti je da uvijek proizvodi novo. To novo se ne
moe unaprijed nijednom nepogreivom teorijom: ono

POUTICKA MISAo
se mora spoznati iz njegovih prvih klic;a koje se. pokazuju i svjesno
razv.ija,ti do spoznaje. Ni u kom nije zadatak partije da
masama nametne bilo kakav apstraktno izmudrovani pona-
anja . . Ona, naprotiv, treba neprestno da iz borbe i metoda
borbe masa. Ali ona mora i u biti aktivna
naredne revolucionarne akcije. Onc.t mora ono do su mase
dole spontano - pravilnim klasnim instinktom - osvijestiti i
povezati s totalitetom revolucionar.Q.e borbe; ona mora prema
Marxovi:rn, objanjavati masama njihove vlastite akcije,
da, bi ta.ko ne samo kontinuitet revolucionarnih iskustava
proletarija,ta, nego da l?i svjesno i aktivno poticala daljnji razv!i)j
tih iskustava. Organizacija treba da se kao instrument uklopi u
<;:jelinu tih spoznaja i djelovanja koja iz nJih proizlaze: ne bude
li to razorit je razvoj koji nije spoznala i stoga
nije njim ovladala. Svaki dogmatizam u teoriji i okotalost u or.ga-
s,tqga; pogiqeljni za partiju, Lenjin kae: Svaki novi
oblllc borbe koH je povezan s novim opasnostimji i. novim rtvama,
dezorganizira organizacije koje nisu pripremljene za
taj, novi oblik; borbe. Zadatak je partije i s obzirom na sebe samu
- ovdje upravo najvie - da slobodno i svjesno neopho-
c;l;an. put preobraaja prije nego t.o opasnost dezorganizacije po-
stane akutna i tako na mase i ih.
Taktika i organizacija samo dvije strane nerazdvojne cje-
line. Zbiljski rezultati mogu se samo istovremeno. I u tak-
tici i u organizaciji mora se eli li se zbiljske- rezultate,
istovremeno . konsekventno. i nepokolebiva
na principu, otvoreno na sve. Ni ni organizaci-
onp ne moe postojati neto to hi po sebi i za sebe bilo dobro
ili loe. 'Fek odnos, spr:an1 .cjeline, spFam sudbine proleterske revo-
lucije neku misao, neku mjeru pravilnom ilil krivom. Zbof!
toga. je npr. ILenjin - prije prve ruske revolucije - jednakom.
pobijao kako OJile. koji su. eljeli ukinuti toboe besko-
risnu i sektaku ilegalnost, tako i, one koji se potpuno
Hegalnosti, principijelno odbacili legalne Stoga je po-
kazivao. isti, ljutiti prezir, kako spram, rastvaranja u parlamenta-
rizmu tako i spram, principijelnog_ antiparlamentarizma.
Lenjin ne samo da nikada bio utopist nego nije
nikada imao nikakve iluzije o svojim suvremenicima. Mi elimo
govori on u prvim trenucima pobjedonosne proleterske
izgraditi s ljudima, koje je kapitalizam od-
gojio; unitio unitava ih, ali ih isto tako za borbu. Go-
lemi zahtjevi koje Lenjinova organizacija postavlja profesionalnim
re:volucionerima, nema u sebi; nita utopijskog. Dodhe, isto tako
Remaju nita. od. onog to je prilijepljeno na. povrinu i
vota, od empirije. Lenjinova organizacija uto-
liko je sama dakJe, ne samo proizvod
povijesnog razvoja nego i njegov svjesni ukoliko je
ona sama. istovremeno s.v.oj.proizvod i svoj Ii.judi sami
svoju partiju i moraju imati visok stupanj klasne svije-
sti. i privrenosti da bi mogli i htjeli sudjelovati u njezinoJ organi-
zaciji: Ali zbiljski' profesionalni revolucioneri postaju tek. u orga-
nizaCiji i kroz organizaciju. Jakobinac, koji se vee s revolucio-
narnom klasom, svojom za- djelovanje,
znanjem i entuzijazmom oblikuje_ djela cijele klase. Ali .drutveno
Mase klasna j svijest . koja . iz njega . proizlazi ! uvijek je ono
LUKACS, LENJIN 145
to smjer njezinih djelovanja. Nije t o djelo-
vanje u ime nego djelovanja klase.
tija dakle, koJa Je pozvaha da vodi proletersku revoluciJU ne pnma
se tog vodstva dovrena, i ona nije nego i ona postaje. Proces plo-
donosnog proimanja partije i klase ponavlja se - dodue izmi-
'enjen - u odnosu partije spram njezinih Jer kao to
Marx kae u svojim aforizmima o Feuerbach].l:
da su ljudi proizvod okolnosti i odgoja, promijenjeni ljudi,
dakle, proizvod drugih okolnosti i izmijenjenog odgoja, zaboravlja,
da upravo ljudi mijenjaju okolnosti i da sam odgojitelj mora biti
odgojen. Lenjinova koncepcija partije je najotriji raskid s me-
i vulgarizacijom marksizma. Ona je prak-
ozbiljenje njegove prave biti; njegove najdublje tendencije:
Filozofi su samo svijet radi se o tome da se
on izmijeni.
TV Imperijalizam: svjetski rat i rat .
Jesmo li stupili u vrijeme revolucionarnih borbi?
Je li kucnuo kada je proletarijat prisiljen da pod prijetnjom
vlastitog unitenja ispuni svoj poziv za mijenjanje svijeta? Nema
sumnje da nikakva ideoloka ili organizaciona zrelost proletarijata
ne moe donijeti tu odluku, ako ta zrelost, proletarijata
za bitku nije posljedica objektivnog ekonomsko-socijalnog poloa-
ja svijeta koji goni na odluku. To ne moe jedan
bilo pobjeda, bilo poraz. se ne moe niti utvrditi radi li se o
pobjedi ili porazu, ako se promatra samo neki doga-
Tek povezanost sa cijelinom drutveno-povijesnog razvoja ozna"
neki kao pobjedu ili poraz u svjetsko-
-povijesnom razmjeru. Stoga diskusija koja je izbila u ruskoj soci-
jal-demokraciji jo u vrijeme prverevolucije, (a koja je
kako menjevike tako i boljevike) a koja je dostigla svoj vrhunac
poslije njezina poraza, diskusija o pitanju da li se govori u odnosu
na revoluciju 1847. god. (prije revolucije) ili 1848. god,
(nakon poraza revolucije) nuno preraste ruske probleme u uem
smislu. To pitanje moe se rijeiti samo ako je rijeeno pitanje o
temeljnoj nae epohe. rusko pitanje je li revolucija
1905. bila ili proleterska, i je li - proletersko-revolu-
cionarno - ponaanje radnika bilo pravilno ili pogreno, moe
se isto tako odgovoriti samo u tom sklopu. Ipak samo
postavljanje tog pitanja pokazuje smjer u kom treba traiti
odgovor. Podjela na lijeve i desne i u pokretu izvan
Rusije sve vie poprimati oblik diskusije o karak-
teru epohe. Diskusije o tome jesu li sve vidljiviji eko-
nomski fenomeni (koncentracija kapitala, sve velikih
banaka, kolonizacija) samo kvantitativna normalnog
razvoja kapitalizma, ili u njima: treba razabrati pribliavanje nove
epohe kapitalizma - epohe imperijalizma? Treba li ratove koji
nakon jednog relativno mirnog perioda postaju sve (burski
rat, rat, rusko-japanski rat itd.) smatrati slu-
i epizodnim, ili u njima treba sagledati pFve znakove
perioda sve ratova? I Dostaju H stare metode borbe
proletarijata, ako je razvoj kapitalizma stupio u novu fazu, da bi
pod tim izmijenjenim uvjetima ostvarile klasne interese proleta-
10 misao
146
POLITICKA MISAo
rijata? Jesu li stoga ovi novi oblici klasne borbe proletarijata koji
su se pojavili prije i za vrijeme revolucije (masovni trajk, oru.
ani ustanak) od samo lokalnog, specijalnog mo.
da pogreke i zablude, ili se u njima mora vidjeti prve
pravilnim klasnim instinktom poduzete, spontane pokuaje
da svoje djelovanje prilagode svjetskoj situaciji?
Lenjinov odgovor na ovaj povezani kompleks pitanja
je poznat. On je najbolje izraen u tome to je on - gotovo odmah
nakon poraza revolucije, dok kukanje menjevika zbog pogrenog
pretjerivanja ruskih radnika jo ni izdaleka nije zamuklo - na
kongresu Druge internacionale u Stuttgartu poduzeo borbu za jas-
i otrinu stava Druge internacionale spram opasnosti impe-
svjetskog rata, koja je neposredno prijetila i pokuao
usmjeriti taj stav u pravcu traenja odgovora na pitanje to da se
radi protiv toga rata.
Amandman Lenjina i Rose Luxembourg primljen je u Stuttgar-
tu i kasnije na kongresima u Kopenhagenu i Baselu. To
da je Druga internacionala slubeno priznala opasnost od im-
svjetskog rata koji se pribliavao i neminovnost da
mu se proletarijat revolucionarno suprotstavi. je, dakle, da
Lenjin nije bio osamljen kako u svom stavu spram rata, tako i u
ekonomskoj spoznaji imperijalizma kao nove faze kapitalizma. Ci-
jela ljevica, dijelovi centra i desnog krila Druge internacionale,
priznale su postojanje ekonomskih koje lee u temelju
imperijalizma. Hilferding je pokuao da da ekonomsku teoriju tih
novih pojava, a Rosi Luxembourg je uspjelo da cjelokupni eko-
nomski kompleks imperijalizma izloi kao neminovnu posljedicu
procesa reprodukcije u kapitalizmu, da ga organski uvrsti u teoriju
povijesti historijskog materijalizma i konkretno-ekonomski uteme
lji teoriju sloma. Pa ipak, Lenjinova osamljenost kad je u augu-
stu 1914. godine -i jo dugo poslije toga bio potpuno sam sa svo-
jim stavom spram svjetskog rata nije bila nipoto Jo
manje se je, moe objasniti psiholoki ili normalno: kao
da su neki koji su ranije isto tako dobro ocijenili imperijalizam
sada postali kolebljivi zbog straha itd. Ne. Stavovi pojedinih so-
struja u augustu 1914. bili su dosljedne stvarne poslje-
dice njihova dosadanjeg teorijskog, itd. ponaanja. Le-
njinovo imperijalizma je - to je prividno paradoksalno
- s jedne strane teorijski doprinos, a s druge strane ne
sadri nita zbiljski teorijski novog. Ono je dobrim dijelom izgra-
na Hilferdingu i ni u kom ne ekonom-
ski gledano, da ga se dubinom i s div-
nim proirenjem Marxove teorije reprodukcije koju je Rosa
Luxembourg. Lenjinova sastoji se u tome - to je
teorijski .veliko djelo bez presedana - to je njemu uspjelo da eko-
nomsku teoriju imperijalizma konkretno bez ostatka povee sa svim
pitanjima dananjice; to mu je uspjelo da od ekono-
mike nove faze nit vodilju svih konkretnih postupaka u tako
odsutnoj okolini. Stoga on npr. za vrijeme rata odbacuje neke ---:
krajnje lijeve - stavove poljskih komunista kao
ekonomizam; stoga njegova obrana od Kautskijeva Ul-
traimperijalizma, teorije nadanja u nastanak miroljubivog svjet-
skog trusta kapitala do toga da je svjetski rat a ne je-
dino pravilan put, kulminira u tvrdnji da Kautsky dijeli ekono-
IIliju imperijalizma od njegove politike. Dodue, teorija imperija-
LUKACS, LENJIN 147
lizrna Rose Luxembourg (Pannekoeka i ostalih lijevih) nije ni u
kom u uem doslovnom smislu. Svi oni, a
Rosa Lu:":embourl:? napose, uprayo one ek?_no.mike
imperijalizma . . gdJe OI_Ia nuzno .. u pohtiku (kolomJahzam,
ratna industnJa). Pa Ipak ta teonp mJe konkretna. Rosa Luxem-
bourg nenadmano pokazuje kako je dosljedno procesu akumula-
cije postao neminovan prijelaz u imperijalizam, epohu borbe za
kolonijalna trita i izvore sirovina; kako ta epoha - posljednja
faza kapitalizma - mora biti epoha svjetskog rata. Ona tim, me-
samo utemeljuje teoriju cijele epohe, teoriju modernog im-
perijalizma Ali ni ona nije mogla prijelaz iz te teorije
u konkretne zahtjeve dana. Jtinska broura u svojim konkretnim
dijelovima nije nipoto neminovna posljedica Akumulacije kapi-
tala. Teorijska ocjene cijele epohe u nje se ne konkreti-
zira do jasne spoznaje onih konkretnih snaga je
ocjena i revolucionarno iskoritavanje zadatak marksi-
teorije. .
Lenjinova u ovoj nipoto se ne iscrpljuje
frazom o genijalnosti, otroumnosti. to
vie to je teorijska u ocjeni cjelokupnog procesa.
Nema, naime, ni jedne jedine odluke u cijelom Lenjino-
vom ivotu koja ne bi bila stvarna i posljedica njegove
teorijske pozicije. A to to je temeljna maksima te pozicije zahtjev
za konkretnom analizom konkretne situacije problem u
ma onih koji misle u
Za marksiste nije konkretna analiza konkretne situacije nikakva
suprotnost spram teorije, nego naprotiv: vrhunac prave teo-
rije, gdje se teorija zbiljski ispunjuje i na kojoj se stoga
u praksu.
Ta teorijska na tome to je Lenjin od svih
Marxovih sljedbenika bio onaj je pogled bio najmanje iskva-
ren kategorijama njegove okoline. Od-
Marxove ekonomije spram svih njezinih prethod-
nika i sljedbenika je u tome to je samo njoj metodoloki uspjelo
da u svim onim najzamrenijim pitanjima, gdje se prividno mora
raditi o ekonomskim (dakle, ka-
tegorijama, problemu da takvu interpretaciju, po kojoj . su iza
sto ekonomskih kategorija postale vidljive one klase drutve-
no te ekonomske kategorije u svom razvojnom procesu izra-
avaju. (Imajmo na umu razlike konstantnog i varijabilnog kapi-
tala spram razlikovanja fiksnog i kapitala.
Tek tim razlikovanjima postaje vidljiva klasna struktura
skog drutva. Marxova interpretacija problema vika vrijednosti
je otkrila klasnu raslojenost buroazije i proletarijata.
Prirast konstantnog kapitala pokazuje taj odnos u po-
vezanosti procesa cijelog drutva i istovremeno borbu
grupa kapitala za podjelu vika vrijednosti) .
Lenjinova teorija imperijalizma manje je teorija njegova eko-
nunog nastanka i njegovih ekonomskih granica - kao
sto je to npr. ona Rose Luxemboug - a vie teorija konkretnih
snaga koje su u imperijalizmu postale djelotvorne nakon
sto ih je imperijalizam sam oslobodio; to je teorija konkretne
situacije koja je nastala s imperijalizmom. Kad Lenjin istra-
ZUJe bit kapitalizma, njega u prvom redu interesi-
ra ta konkretna svjetska situacija i klasna raslojavanja koje ona
148
POLITICKA MISAO
izaziva; njega interesira kako velike kolonijalne sile de facto dije-
le zemlju; kako se koncentracijom kapitala mijenja unutarnja
klasna slojevitost buroazije i proletarijata parazitski sloj e
vi rentijera, aristokracija jtd.). I prije svega: kako unu-
tarnje kretanje kapitalizma, zbog nerazvijenog
tempa u pojedinim zemljama ponovo povremeno
uspjene miroljubive podjele interesnih i goni u suko-
be koji se mogu razrijeiti samo silom. Nakon to se bit imperija-
lizma odredi kao kapitalizam, a njegov rad kao
nuan razvoj i ospoljenje tendencije k jo koncentraciji, k
apsolutnom monopolu, postaje jasno raslojavanje drutva i njegov
odnos spram rata. Pokazuje se da je puki iluzionizam zamiljati
- a la Kautsky - da se protiv imperijalizma mogu mobilizirati i
oni dijelovi koji od njega nemaju direktne koristi,
nego su od njega prevareni. razvoj so-
bom cijelu buroaziju i nalazi podrku ne samo u - po sebi
uvijek kolebljivom - malo nego (dodue privre-
meno) i u dijelovima proletarijata. Nije to neki vjeruju da
revolucionarni proletarijat svojim neumoljivim odbacivanjem im-
perijalizma biva u drutvu izoliran.
Razvoj drutva uvijek je ispunjen
nostima i se u suprotnostima. kapitalizam
stvara po prvi put u povijesti svjetsku privredu u pravom smislu
te njegov rat, rat, stoga je prvi svjetski rat
u najstroem te To prije svega da po prvi
put u povijesti nacije koju je i izrabljivao kapitalizam ne
stoje samo u izoliranoj borbi spram njihovih nego su
svojim cijelim u vrtlog jednog svjetskog rata.
Razvijena kolonijalna politika ne izrabljuje ko
lonijalne narode na jednostavan kao to se to
deavalo na razvoja, nego istovremeno pre-
obraava, kapitalizira njihovu drutvenu strukturu. To se nesum-
njivo zbog elje za eksploatacijom, izvozom kapita-
la itd.), ali ima za posljedicu - iako to kapitalizam nije elio -
da su u kolonijama poloeni temelji njihova vlastitog
razvoja, to neminovno uzrokuje pojavu. borbe za nacionalnu sa-
mostalnast, koja jo .vie time to rat mobili-
zira sve raspoloive ljudske rezerve zemalja, pa i
kolonijalne narode aktivno u rat, a
se brine za bri razvoj njihove industrije, i tako pospjeuje taj pro-
ces i ekonomski i ideoloki. Poloaj kolonijalnih naroda je,
tim, samo ekstremni primjer odnosa imperijalizma spram onih
koje izrabljuje. Povijesni prijelaz iz jedne epohe u drugu nikada
se ne odvija ne tako kao da jedan proizvodnje
moe nastupiti i postati povijesno djelotvoran samo onda kad je
proizvodnje, koji mu prethodi i koji treba da bude prevla-
dan, svagdje ispunio svoju misiju drutva.
proizvodnje koji se prevladavaju, oblici drutva i klas-
ne strukture kojim odgovaraju, javljaju se u povijesti tako da se
i suprotstavljaju. Stoga mogu razvoji, koji,
apstrakt:1;10 .gledano, izgledaju jednaki (npr. prijelaz iz feudalizma
u kapitalizam) uslijed potpuno promijenjenog povijesnog miljea
u kojem se odigravaju, poprimiti potpuno odnos spram
povijesne cjeline i adekvatno tome promatrani sami za sebe - ima
ti potpuno nnvu funkciju i
LUKA CS, LENJIN- .
Kapitaliza,m u ,razvoja nastupio ka<:> .. stvaranja naci-
a. On je iz srednovjekovnog mnotva malih feudalnih .vlastelin-
oblikovao najrazvije;::niji dio Evrope .;...:__ nakon .tekih revolu-
cionarnih bo.rbi _ ....,- u velike nacije. Borbe za ujedinjenje,
i Italije bile ,su ___,. objektivno gledane -:--: posljednje od tih revolu-
cionarnih borbi. kad se kapitalizam u tim dravama razvio u
kapitalizam, kad je u nekim zaostaliJim zemlja-
rna (Rusija, Japan) _poprimati takve oblike, to ne -
da je i za sav ostali svijet prestala njegova funkcija kreatora nacio-
nalne svijesti. Naprotiv, postepeni razvoj stvorio je
i
1
acionalne poloete u svih do sada bespovij'esnih naroda Evrope.
Njihova nacionalna borba se, sad vie
ne odigrava samo kaq borba protiv unutarnjeg feudalizma i feu-
dalnog apsolutizma, dakle, kao bezuvjetno napredna, nego se mora
uklopiti u okvire svjetskih sila . . Povi-
Jesno i vrednovanje tih borbi ovisistoga o ' tome kakvu
funkciju dobiti \1 toj . .. . ..
tog pitanja spoznao je potpuno jasno U nje-
govo vrijeme bilo. je ono, dodue, preteno engleski problem: pro-
blem odnosa Engleske p:p;rmairskoj. Marx naglaa v:rlo otro kako
je, neovisno od svake preduvjet emanCi-
pacije kla.se da sadanje prinudno ujedinjenje
koje irsko ropstvo pretvori - .ukoliko , je - ili . u
ravnopravni i slobodni savez ili u potpu.im ako tako
mora biti. On je, naime, jasno vidio da izrabljiyanje Irske
s jedne strane poziciju engleskog kapitalizma,
koji je onda, ali tada kao jedini kapitalizam, imao monopoli-
karakter, i da s druge strane nejasan stav engleske
klase u tom pitanju uzrokuje razdvajanje i njihovU. me-
borbu umjesto .borbe protiv izrab-
samo borba'za nacionahio Irske mo.e biti zbilj-
ski djelotvoran front u .borbi engleskog proletadjata .protiv engles-
ke buroazije. . , . . . . .
To ostalo je nedjelotvorno ne sarrto 'u tada-
njem engles.kom pokretu, nego je isto tako izumrlo u
teoriji i praks'i II internacionale. Opet . je preostalo Lenjinu da oivi
teoriju, ali sad . za. ,jedan ivahniji i konkretniji iv9t, nego to je
bila u samog Marxa . . Ta teorija je od puke svjetsko-histdrijske ak-
tuelnosti postala pitanjem dana i javlja se u Lenjina adekvatno
tome- ne vie teorijski nego u tom sklopu mora svakom
postati jasno, da je sav golemi problem koji se pred . nama ovdje
otvara- otpor svih a ne samo radnika u svjetskim raz-
mjerima - isti onaj probtem koga je Lenjin neprekidno od samog
nasuprot narodnjaka, legalnih marksista, ekonomista itd.
proglaavao za sr' ruskog : agrarnog pitanj d. . '. ..
U svim tim radi se o onome to je Rosa Luxem-
bourg nazvala Vanjskim tritem kapitalizma, pod treba ra-
trite .bez obzira da li ono -lei unutar ili
rzvan granica zeinlje. Kapitalizam koji se proiruje ne
:moe s jedne strane bez. njega opstojati, a s . druge strc;me njegova
socijalna 'funkcija sprarn tog trita sastoji se u razaranju njegove
pryobitne- drutvene strukture, njegovu kapitaliziranju i preobrac
ZaJu u unutarnje trite - kroz to se;
u. tritu javljaju tendencije osamostaljenja. Odnos je i ovdje
Samo to . Rp sa Luxembourg . s te . i
''
150 POLITICKA MISA.o
stvene povijesne ' perspektive nije pronala put ka konkretnom rje-
enju konkretnih pitanja svjetskog Ta perspektiva je u nje
ostala puka povijesna perspektiva, pravilna i zna-
cijele epohe. Ali samo epohe kao cjeline. Lenjinu je,
tim, preostalo da korak iz teorije u praksu. Taj korak je _
to se rie smije nikada zaboraviti -istovremeno teorijski napredak.
Jer on je korak iz apstraktnog u koi.1kretno.
Taj prijelaz iz apstraktno pravilne ocjene suvremene povije-
sne iz dokaza revolucionarne biti cijele
epohe u konkretno, zaotrava se u pitanje o posebnom karakteru
te revolucije. Jedn9 od Marxovih teorijskih bilo
je razlikovanje od proleterske revolucije. Ono je
bilo od spram
nezrelog iluzionizma njegovih suvremenika, a je pru-
alo jedirio metodoloka uputstvo za jasnu spoznaju zbiljskih pro-
letersko-revolucionarnih elemenata u tadanjim revolucionarnim
U vulgarn9m marksizmu to je razlikovanje okotalo
u tazdvajcmje. posljedica tog
razdvajanja ematsko je empirijski spoznaje da
svaka novovjeka revolucija, koliko god bila proeta proleterskim
akcijama, zahtjevima, itd., kao tako da opor-
tunisti misle da je revolucija u gra-
Zadatak. proletarijata jest: podravanje te revolucije. Iz
tog razdvajanja i proleterske revolucije slijedi to da se
pro1etarijat mota svojih vlastitih klasnih ciljeva.
Ali radikalno lijevo koje jasno vidi sofi-
zam te teorije, i koje je svjesno proletersko-revolucionarnog ka-
raktera nae epohe, upada na drugoj strani u isto tako opasni me-
hanicizam. Ono na temelju isto takvog razdvajanja
i proleterske revolucije, iz spoznaje da je svjetsko histo-
rijska revolucionania uloga buroazije u vrijeme imperijalizma
-odigrana, - da smo sada stupili u vrijeme prole-
terskih Opasne posljedice te pozicije su pred-
vidanje, a preziranje i odbacivanje svih onih procesa raspada-
nja i previ:rflnja koji nuno nastaju u imperijalizmu (agrarno pi-
tanje, kolonijalno pitanje itd.) koji su, povee li ih se s prorleter-
skom revolucijom, objektivno revolucionarni. Ti
proleterske revolucije svojevoljno zbiljske i najvanije sa-
veznike proletarijata; , oni zanemaruju onaj revolucionarni milje
koji daje proleterskoj revoluciji konkretne izglede na uspjeh i mi-
sle da pripremiti proletersku revoluciju u zrakopraznom
prostoru. 'tko socijalnu revoluciju - kae Lenjin
jt:!, nikada doivjeti. On je revolucionaran samo na
i ne razuriiije zbiljsku revoluciju. Zbiljska revolucija je dijalek
preobraaj revoluCije u proletersku. Nesumnjiva
povijesna da je ona klasa koja je bila ili korisnik
prohujalih velikih revolucija sada postala objektivno
kontrarevoludonarna, nipoto ne da su tim socijalno rije-
eni i oni objektivni problemi zbog kojih su se te revolucije zbile
i da su zadovoljeni opi slojevi drutva, koji su bili vitalno zainte-
resirani za njihovo revolucionarno razrjeenje. Naprotiv, kontra-
revolucionarni 6bnit buroazije ne njezino neprijateljstvo
spram proletarijata nego istovremeno i njezino okretanje od svojih
vlastitih revolucionarnih tradicija Ona prenosi batinu svoje revo
lucionarne' !prolosti . na proletarijat. Proletarijat je sada jedina
LEN.JIN 151
klasa koja je u stanju da revolucijl.l dovede konsekven-
tno do kraja. To s jedne strane da se jo pteost(lli 'aktuelni
zahtjevi revolucije mogu sprovesti samo u okvirima pro-
leterske _revolucij_e, a s druge str.ane da.
tih zahtJeva revoluciJe nemmovno vod1 u proletersku
revoluciju. Proleterska revolucija danas istovremeno ozbi-
ljenje i prevladavanje .ove
situacije otvara danas goleme perspektive sansama 1 mogucnostlma
proleterske revolucije. Ali ona istovremeno postavlja goleme zah-
tjeve na revolucionarni proletarijat i njegovu partiju. Da
bi pronaao taj prijelaz ne samo da proletarijat mora
pravilno spoznati povezanost cjeline nego mota u sebi
prevladati on,e tenje i navike ; jenja koje .
mu onemogucavale uv1d u tu povezanost, ,(npr. naciOnalna zasliJe-
pljenost). postavlja da
se samoprevladavanJem zzdzgne do svzh. potlacemh. , , , .
Borba za nacionalnu samostalnost naroda je prije
svega veliko djelo samoodgoja kako' ; za proleta-
rijat skog naroda, koji . potpune
samostalnosti prevladava svoj vlastiti nacionalizam, tako i za pro-
letarijat naroda, koji parolom federa-
lizma, proleterske solidarnosti, isto takb nadilazi
svoj nacionalizam. Proletarijat se, kao to kae Lenjin, bori i za
socijalizam i protiv svojih vlastitih slabosti. Borba za revbluciju,
koritenje objektivnih prilika svjetske situacije, i unutranja borba
za vlastitu zn;lost revolucionarne klasne svijesti su neodvojivi mo-
menti jednog te istog procesa. rat
stvara proletarija,tu, ukoliko 'se on revolucionarno bori protiv bur-
oaziie, svugdje saveznike. Ali ako on ne spozna svoj poloaj i svoje
zadatke, rat ga prisiljava da slijedi buroaziju u strahovito samim-
nitenje. rat stvara takvu svjetsku situaciju u kojoj
proletarijat doista moe postati svih i izrabljenih,
a njegova borba signal i putokaz za svih
porobljenih u kapitalizmu. Ali on istovremeno stvara i takvu svjet-
sku situaciju u kojoj se ,inili juni proletera moraju pou-
bijati nairafiniranijOm da bi i proirili mo-
poziciju svojih, Koja sudbina 6d ovih
dviju zadesiti proletarijat ovisi o njegovom uvidu u vlastiti povije-
sni poloaj, o njegovoj klasnoj svijesti. '
Ljudi sami prave svoju povijest. Ali nipoto >>ne pod uvjeti-
ma koje su sami izabrali, nego koje su zateklt, koji postoje i koji
su Ne radi se ovdje, dakle, o izboru .li se prole-
tarijat boriti ili ne, rtego b izboru: za interese on treba da se
bori: vlastite ili interese buroazije. Ono to povijesna,, situacija
postavlja proletarijatu nije izbor rata i m.ira, nego izbor
rata i rata protiv njega -
rata.
Neminovnost rata kao obrane proletapjata od im-
rata proizlazi kao i svi borbe proletarijata iz
borbe koji proletarijatu razvoj pro-
razvoj drutva. Aktivnost partije, pra-
VIlnog teorijskog se samo na to da prole-
tarijatu da onu obrambenu i udarnu snagu, koju on objektivno
posjeduje snagom klasne podjele u datoj situaciji, ali koju zbog
152
POLITICKA MISAo
./. i , , . ' .
teorijske i organizovan,e. nezrelosti ne izdie na visinu dane povi-
jesne Tako je jo prije rata nastao
masoVI;J.i trajk kao spontana reakcija proletarijata na imperijali-
fazu Ta povezanost koju . su desnica i centar
Druge internacionale pokuak svim sredstvima zamagliti poste-
pena je postala za radikalno krilo teorijski stav.
. ''
I ovdje je Lenjin bio jedini koji je vrlo rano, 1905. spoznao
da masovni trajk nije dovoljan kao oruje borbe. Kad
je nakon poraenog moskovskog ustanka nasuprot Plehanovu koji
je mislio da' se nije trebalo oruja neuspjeli ustanak oci-
jenio kao etapu klasne borbe i pokuao utvrditi nje-
gova konkretna iskustva je tada teorijski utemeljio neminovnu
taktiku proletarijata u svjetskom ratu. faza kapi-
talizma a njezina kulminacija u svjetskom ratu pokazuje
da je kapitalizam stupio u stadij odluke o svom opstojanju ili
propasti. PravUnim klasnim instiktom klase koja je navikla na
vlast, koja je svjesna da se irenjem njezina vladavine i
aparata njezine vladavine istovremeno suava realna socijalna baza
njezine vlasti, burpazija pokuaje, kako da
proiri tu bazu (pokuaji suradnje sa srednjim slojevima, korum-
piranje aristokracije) tako i da uniti svoje ne-
prijatelje, prije nego to se oni na zbiljski otpor. Stoga je
svugdje buroazija ona koja odbacuje mirne klasne bor-
be, u je povremenom iako funkcioniranju
bila cijela teorija revizionizma, i daje prednost ener-
sredstvima borbe (npr. Amerika). Nj.oj sve bolje uspi-
jeva da dravni uzme u svoje ruke i . s njim se toliko iden-
tificira da i pdyidrio . ekonomski zahtjevi klase
ju na \frat,a, su bori tj s
zavnom vlascu (prema tome Iako nesvJesno 1 Za vlast) ukohko zele
pogoranje svog ekonomskog poloaja i gubitaka ste-
pozicija, Razvoj je prinudio proletarijat na taktiku masovnog
trajka, u to . oportunizam iz straha pred revolucijom uvijek su-
mnja i radije rtvuje ono to je proletarijat postigao nego da
revolucionar.qe konsekvencije takve situacije. Masovni trajk
te P<_> svojoJ

.. ,ma,sovr:i
stra J k stvara revolucionarnu situaciJU u koJOJ burzoaZIJa po moguc"
nosti svog dravnog za sebe nune
ce. !'pram tih sredstava proltitarijat I oruje masov-
nog 'trajka mora protiv rij ih zakazati, ukoliko se protiv oruja bur-
oazije isto tako rie posegne za orujem. A to da proletarijat
mora nastojati da se sam oborua, da dezorganizira buroasku armi-
ju koja se i sama .sastoji od radnika i seljaka, i da oruje buroazije
uperi pFotiv nje\Same. :Revolucija 1905. pokazuje primjere
klasnog instinkta, (ali samo instinkta) u tom smislu.
izvanredno zaotravanje te situacije. Buroazija daje prole-
tarijatu da bira: ili da zbog njeziirih inte-
resa zemalja i ,m:nire za njezine interese ili da
oruanom silpm obori ; vlast buroazije. Sva ostala sredstva borbe
protiv tog izyarijskog' ,nasilja, su jer se moraju razbit!
o vojni apl}rat drava. Ako, ,dakle, proletarijat eh
vanjsku prin4dii on mora qorbu protiv samog tog
v:ojnog apar'il;ta, ga,_razbiti i ortij,e, koJe
mora il'\roda, okre_r;J;1fti,protiv' buroazije te ga isko-
ristiti za ruei1jeiiriperijalizma. . . . . .. . . '
LUKACS, LENJIN 153
Ni ovdje nema nita to bi - teorijski bilo potpuno novo. Na-
protiv, za te skriven j7 u
buruaziJe 1 proletanJata. Rat Je _.:. po ClausevitzoVOJ defmiCIJI -
samo nastavak politike; ali on je to u svakom smislu. Rat, naime, ne
samo i najaktivnije do kraja one linije u
vanjskoj politici kojom je zemlja ila U vrijeme mira .. , nego rat uz-
die na najvii nivo i do kraja zaotrava one tendencije unutarnje
klasne podjele koje su u dr:utvu djelovale U vrijeme mira. Rat,
dakle, nipoto ne stvara apsolutno novu situaciju bilo za neku zemlju,
bilo za neku klasu unutar pojedine nacije. Novo kod njega je to to
enormno kvantitativni rast svih problema u kvalitativni i tako,
ali samo tako, proizvodi novu situaciju.
Rat je, dakle, socijalno-ekonomski gledano samo jedna etapa im-
razvoja kapitalizma. On je, stoga, nuno isto tako
samo jedna etapa u klasnoj borbi proletarijata protiv buroazije.
Lenjinove teorije imperijalizma je u tome to Lenjin - a
to vie nitko nije uspio - teorijski dosljedno provodi povezanost
svjetskog rata sa cjelokupnim razvojem i jasno ukazuje na kon-
kretne probleme rata. da je historijski materijalizam teorija
proleterske klasne borbe, ostalo bi uspc:>stavljahj.e te .povezanosti
nepotpuno kad teorija imperijalizma ne bi bila istovremeno i teo-
rija strujanja pokreta u vrijeme imperijalizma. Nije bilo
dovoljno da se jasno vidi to proletarijat - prema svojim klasnim
interesima - treba da u novoj ratom stvorenoj situaciji, nego
je trebalo istovremeno pokazati gdje su teorijski utemeljeni ostali
proleterski stavovi spram imperijalizma i njegova rata, kakva
preslojavanja u proletarijatu daju podrku tim teorijama i izdiu
ih do strujanja.
. Trebalo ponajprije da se dokae da ta strujanja kao struja-
nja postoje. Trebalo je da se pokae da stav socijalne demokracije
sprmn rata nije bio posljedica momentane zablude, straha, nego
neminovan rezultat dosadanjeg razvoja; trebalo je da se dokae
da se taj stav mora razumjeti iz povijesti pokreta i da
ga treba gledati u vezi s dosadanjim u miljenju
u socijalnoj demokraciji. To stajalite, koje bi za me-
todu moralo biti samorazumljivo (npr. raspravljanje suvremenih
strujanja u manifestu) teko je prodrlo i u revo-
luciop.arnom krilu pokreta. ni grupa Die Interna-
tionale, grupa Rose Luxembourg i Franza Mehringa nije bila u
stanju da misli i primijeni taj metodoloki stav konsekventno do
kraja. Potpuno je jasno da se svaka osuda oportunizma
i njegdva stava spram rata, koja oportunizam ne kao struju
u pokretu, koju treba povijesno odrediti, i koja njezinu
suvremenost ne izvodi iz prolosti kao plod koji je organski rastao,
ne ria zbiljski principijelnu razinu disku-
sije., kao to se iz nje ne mogu konkretno
organizacione koilsekvencije koje su neophodne u momentu dje
loV,e11;1ja. >
Lenjinu ]e, i opet samo bilo od svjetskog
jasno da .odnos Scheidemanna- Plehanova- Van de Velda itd.
spr-an1 syjetskog :rata nije nita drugo nego dosljedna: primjena re-
vizicrn,izma ,na suvr.emenu situaciju. .
U se sastoji - kratko ----'-. hit<reviiionlzma?
154
MISAO
. Prvo, u tome to pokuava prevladati jednostranost historij-
skog materijalizma da sve fenomene drutveno-povijesnog
nja promatra sa klasnog stajalita proletarijata. On za
svoje stajalite izabira interese cijelog drutva. da takvi
interesi - konkretno gledano - ne postoje, da to
to bi takvo moglo izgledati, nije nita drugo nego momentana
djelovanja klasnih snaga koje se
bore, revizionist stalno promjenljivi rezultat povijesnog pro-
cesa kao konstantno metodoloka izlazite. On tako i teorijski po-
stavlja stvari na glavu. je njegova bit zbog takvog
teorijskog izlazita uvijek i neminovno kompromis. Revizionizam
je uvijek to da on teorijski otupljuje i nivelira
klasne suprotnosti a njihovo jedinstvo __:_ koje je postavljeno na
glavu i koje postoji samo u njegovoj glavi - mjerilom pro-

Stoga revizionist ---'- drugo - odbacuje dijalektiku jer dijalek-
tika nije nita drugo nego pojmovni izraz za to da se razvoj drutva
u zbilji u suprotnostima, da su te suprotnosti (suprotnosti
klasa, bit njihova temelj i kori-
jen svega i da jedinstvo drutva, dok to drutvo
va na klasnoj podjeli, moe biti uvijek samo apstraktan pojam,
samo - uvijek prolazni - rezultat djelovanja i su-
protnosti. Ali da je dijalektika kao metoda samo teorijska
formulacija drutvene da se drutvo razvija u suprotno-
stima, u obratima iz jedne suprotnosti u drugu, dakle, revolucio-
narno, teorijsko odbacivanje dijalektike neminovno princi-
pijelni raskid sa svakim revolucionarnim ponaanjem.
revizionista - - da priznaju postojanje
dijalektike sa njezinim kretanjem u suprotnostima, u zbilji, dija-
lektike koja upravo stoga uvijek proizvodi novo, nestaje iz njihova
miljenja ono povijesno, konkretno, novo. Zbilja, koju oni do-
podlona je nepromjenljivim zakonima,
ji djeluju i koji neprekidno - po svojoj biti
-proizvode isto, a kojima je jednako kao i prirodnim za-
l,\:onima podloan. Dovoljno je, dakle, jednom za uvijek
spoznati te zakone da bi se znalo kako se razvijati sudbina pro-
letarijata. Pretpostavka da mogu opstojati nove situacije, koje tim
zakonima nisu ili situacije u kojima rjeenje ovisi o
odluci proletarijata je za revizioniste neznanstvena (precjenjiva-
nje velikih etike itd. samo su nuni korelati tog
Ali ti zakoni su - - zakoni razvoja.
Naglaavanje njihova nathistorijskog, bezvremenskog vaenja zna-
da je i za revizioniste kao i za buroaziju, drutvo
ona zbilja koja se u bitnom ne moe mijenjati. Revizionist ne pro-
matra vie drutvo kao neto povijesno nastalo, i zbog
toga povijesno na propast, a ni znanost kao sredstvo spa
znaje i pospjeivanja propadanja te epohe, nego - u najboljem
kao sredstvo da se pobolja poloaj proletarijata unutar
drutva. Svako miljenje koje ukazuje preko
horizonta drutva, za revizionizam je
puka utopija.
Revizionizam se stoga - peto - postavlja
On stalno rtvuje zbiljske interese cijele klase, konsekventno
zastupanje naziva utopijom, da bi mogao zastupati svakodnevne
interese pojedinih grupa.
LUKACS, LENJIN 155
je iz ovih malobrojnih primjedbi, koje samo nagovjeta-
vaju problem, jasno da je revizionizam mogao postati zbiljska
struja u pokretu samo stoga, to je novi razvoj kapita-
lizma slojevima radnika da, privremeno,
izvuku ekonomske koristi iz te situacije. I stoga to oblik organiza-
cije partija tim slojevima i njihovim ideolokim pred-
stavnicima osigurava utjecaj nego - iako dodue nejasno i
sasvil:g instiktivno - revolucionarnim irokim masama proletari-
jai:a: svih da pro-
matraJU s klasnog staJahsta proletanJata 1 stoga upadaJU u ne-
historijsku, i realpolitiku, povezuje nji-
hova rata i pokazuje ih beziznimno istovreme-
no kao neminovne posljedice dosadanjeg oportunizma. Bezuvjetno
sila Vlastite zemlje koje prakticira
desno krilo, organski izrasta iz stava koji - iako s tako
mnogo - buroaziju smatra klasom povi-
jesnog razvoja, a proletarijatu dodjeljuje potpomaganje njezine
progresivne uloge. Kad Kautsky Intrenacionalu kao
puki za rat nepogodni instrument mira, to on drugo kae od rus-
kog menjevika koji nakon prve ruske revolucije kuka:
V revolucionarnoj vatri, kada se je da su revolucionarni .ci-
lj.evi tako blizu svom ozbiljenju, teko se mogu utrti putevi pametne
politike.
Oportunizam se razlikuje prema slojevim.a buroazije kod
jih trai oslonac, prema tome u pratnju pokuava dovesti
letarijat. To moe biti, kao u desnog krila, teka industrija i ban-
kovni kapital. U tom se bezuvjetno priznaje neminovnost
imperijalizma. Proletarijat treba zadovoljenje svojih interesa
u ratu, u i pobjedi vlastite nacije. Po-
red toga se . moe traiti onim slojevima buroazije
koji su da sudjeluju u razvoju drutva, ali ipak
da .su potisnuti u drugi. plan, koji stoga slijede imperija-
lizam (i moraju ga slijediti, ali ipak protiv te prinude i
ele drugi obrat stvari; koji stoga trae skori mir, slobodnu tr-
govinu i povratak normalnih prilika). Oni pri tom, naravno, nika-
da niSu u stanju da istupe kao aktivni protivnici imperijalizma.
Naprotiv, oni samo vode - uzaludnu - borbu protiv svog udjela
u rtvama. (Dijelovi lake industrije,
stva itd.). Iz te perspektive imperijalizam se pojavljuje kao slu-
Pokuavaju se rjeenja i otupljuju suprotnosti.
Proletarijat- od koga centar eli sljedbenike tih slojeva-
jsto se tako ne treba aktivno boriti protiv rata (ne boriti se,
tim, u ratu) . On treba samo prokla-
mirati neminovnost pravednog mira.
!nternacionala je organizacioni izraz za zajednicu interesa cje"
lok.upnog svjetskog proletarijata. U trenutku kad se priznalo kao
teorijski da se radnici bore protiv radnika u slubi buro-
azije, Internacionala je prestala . postojati. . U trenutku
kada se mora uvidjeti da je ta krvava borba radnika protiv radni-
ka kao sljedbenika sila neminovna
posljediCa dosadanjeg ponaanja elemenata Interna-
cionale, ne moe vie biti govora o njezirtoin ponovnom osnivanju,
na pravi put i ponovnom konstituiranju. Spoznaja opor-
tunizma kao struje da je oportunizam klasni neprijatelj pro-
letarijata u vlastitim redovima. Odstranjenje oportunista iz rad-

.l,\USAO
- ' ' ' l .
pokreta je, dakle, prvi neophodni preduvjet uspjenog po-
duzinmnja borbe. protiv buroazije. Za pripremu proleterske revo-
je bezuvjetno nuno da se proletarijat kako duhovno i
oslobodi togutjecaja koji ga vodi u propast.
da je to borba cijele klase protiv svjetske buroazije, iz bor !Je pro-
tiv . c;>portunizma kao struje proizlazi kaci neminovna posljedica
styatai;J,je no.ve .proleterske Internacionale. Zaglibljivanje stare In-
termidoriale u barutinu oportimizma je posljedica epohe, re-
volucionarni karakter nije bio vidljiv na povrini. Rasulo stare i
Iie;rrtinoVJ;J.ost nove Internacionale, znak je da je ulazak u epohu
ratova postao nuan. To ni u kom ne da
se mora odmah boriti na barikadama. Ali to da ta potreba
moe nastupiti odmah, svaki dan; da je povijest stavila na dnevni
rat. PrC!kterska i m?e
sposobna za -zivot, samo ako tu nemmovnost Jasno spozna 1 ako Je
spremna da duhovno, materijalno, teorijski i organizacijski pripre-
mi . proletarijat za taj trenutak i njegove posljedice. Ta priprema
mota proizlaziti iz spoznaje karaktera epohe. Tek nakon .to rad-
klasa . upozna rat kao neminovnu posljedicu imperi-
razvoja kapitalizma, nakon to joj postane jasno da je
rat jedina obrana protiv njezine propasti u slu-
1J,i iinpedjalizmu, moe materijalna i organizacijska pri-
prema te' 'obrane. Tek kada ta obrana postane djelotvorna, postat
neiasno previranje svih saveznikom proletarijata koji
se Proletarijat mora, dakle, prije svega imati pred
jaSJ:?.U. svOju vlastitu. pravilnu klasnu svijest, da bi nje po-
stao istinske borbe, zbiljske svjetske .revo-
ludje. Internacionala koja nastaje iz te borbe i za tu borbu je pre,
tome te.orijski jasno, za borbu sposobno udruenje, zbiljski
revofricionarnih elemenata klase; istovremeno ona je or-
gan T centar borbe svih cijeloga svijeta. Ona je bolje-
vika partija. Lenjinova koncepcija partije u svjetskim razmjerima.
Svjetski rat je u makrokosmosu gigantskog razaranja svijeta poka-
zao . sv.e snage propada kapitalizma i sve borbe
protiv ii.j'ega, 'koje je Lenjin sasvim jas1-io vidio u
mo'su. ruskog kapitalizma, u nastanku i ruske revo-

i .
V Drava kao oruje
. r:
: : :
. . bit neke epohe ispoljava se najvidljivije . u
tome to. borba klasa i partija nema vie karakter . borbe . unutar
dravnog nego ruiti njegove granice
i preko njih. S jedne strane. ta borba se pojavljuje kao
bor ba za dravnu vlast, a s druge strane i istovremeno sama cira-
va _ postaje borbe. Ne vodi se samo bor;ba protiv.
i. d:rava otkriva svoj .karakter oruja k.lasne .bor-
be;' ' Jednog .od najvanijih instrumenata za odravanje klasne vla-
d:fvil1e. Taj ka-rakter drave .spoznali su Marx -i-Engels i istraili
sve njegoye odnose . spram povijesnog razvoja, spram proleterske
Marx i Engels su potptino jasno postavili temelje teo-
rHe' : .drave u okviru historijskog materijalizma. Oportunizam se
:up;rav-o ovdje - dosljedno - najvie udaljuje od Marxa i Engelsa.
Na svakolr_l drugom problem:u bilo je; naime, ili prikazatt
LUKACS, LENJIN
157
reviziju pojedinih ekonomskih teorija tako kao da je njihov te-
melj odgovarao biti Marxove metode (Bernstein) bilo ortodoksno
zadranim ekonomskim dati
-- nerevolucionarni obrat (Kautsky).
puko nabacivanje problema, koje su Marx i Engels smatrali temelj-
nim pitanjima svoje teorije drave, priznavanje aktuelnosti
proleterske revolucije. Oportunizam svih tendencija koje su pre-
vladavale u Drugoj internacionali najjasnije se u tome to
se nijedna nije ozbiljno bavila problemom drave; tu - u najod-
sudnijoj -nema nikakve razlike Bernsteina i Kaut-
skog. Svi oni su bez iznimke jednostavno prihvatili dravu
skoga drutva. A kada su je kritizirali bili su tom kritikom napa-
dani samo pojedini, za proletarijat tetni pojavni oblici i
ispoljavanja drave. Dravu se uvijek promatralo sa stajalita par-
tikularnih dnevnih interesa, a nikad nije bila istraivana i ocije-
njena njezina bit sa stajalita cijele proleterske klase. Revolucio-
narna nezrelost i lijevog krila Druge internacionale po-
kazuje se i u tome to ni ono nije bilo u stanju da jasno postavi
problem drave. Ono je ponekad dolo do problema revolucije, do
problema borbe protiv drave, a da nije bilo u stanju da pitanje
- teorihki - konsekventno postavi, a kamoli da prak-
pokae njegove konkretne posljedice u aktulenoj povijesnoj
zbilji. I ovdje je Lenjin bio jedini koji je ponovno dosegao teorij-
sku razinu proletersko-revolucio-
narnog stava spram problema drave. Kad bi se njegovo proirenje
sastojalo samo u tome, bio bi to teorijski doprinos.
Ali Lenjinovo obnavljanje Marxove teorije drave nije niti filoloko
obnavljanje prvotnog niti je to filozofska sistematizacija
njegovil1 pravnih principa, nego kao svagdje njezino u
konkretno, konkretizacija u Lenjin je problem
drave spoznao i izloio lcao pitanje dana za proletarijat koji se
bori.
tim je - da ostanemo ponajprije samo kod ta-
kvog postavljanja pitanja - na put
konkretizacije pitanja. Objektivna za-
magljivanja, vrlo jasne teorije drave
je u tome, to je ta teorija prije Lenjina samo kao
teorija, kao povijesno, ekonomsko, filozofsko itd. objanjenje biti
drave. Dodue, Marx i Engels su u konkretnim revolucionarnim
pojavama svoga vremena vidjeli revolucionarni napredak prole-
terske misli o dravi (komuna). Oni su, dodue, otro ukazali kakav
imaju za rukovodstvo pokreta pogreke koje pro-
izlaze iz krivih teorija drave. (Kritika Gotskog programa). Ipak,
ni njihovi najposredniji nisu shvatili povezanost pro-
blema drave sa svojom svakodnevnom tada je
bio neophodan teorijski genij Marxa i Engelsa da bi se ono aktu-
elno u svjetskom povijesnom smislu vidjelo u njegovoj vezi s ma"
lim svakodnevnim brorbama. A proletarijat je, to je samo po sebi
razumljivo, bio jo manje u stanju da taj temeljni problem povee
s problemima njegovih svakodnevnih borbi, koji su se neposredno
pojavljivali. Problem je sve vie dobijao akcenat pitanja krajnjeg
eilja rjeenje treba ostati zadrano za Tek sa Le-
njinom ta je i teorijski postala sadanjost. Tek kad
se pitanje drave spozna kao problem dana, je proletari-
iatu da dravu vie ne promatra kao svoju nepro-
158
MISAO
mjenljivu prirodnu okolinu, kao, za njegovo suvremeno opstojanje
jedino drutveno Tek taj stav spram
drave daje proletarijatu teorijsku otvorenost spram drave i nje-
gov odnos spram drave pitanjem.
je bez daljnjega da se kako iza taktike legalnosti pod svaku
tako i iza romantike ilegalnosti krije isti nedostatak teorijske otvo-
renosti spram drave. Drava se ne smatra instrumen-
tom klasne borbe buroazije s kojim treba kao s realnim
faktorom sile, ali samo kao realnim faktorom sile, se respek-
tiranje sputa do pitanja puke svrhovitosti. Lenjinova analiza
drave kao oruja klasne borbe jo vie konkretizira to pitanje.
Naime, ne samo da su neposredno izvedene (
ideoloke) konsekvencije pravilne povijesne spoznaje
drave, nego se istovremeno konkretno pojavljuju konture prole-
terske drave, organski povezane s ostalim sredstvima borbe pro-
letarijata. Tradicionalna podjela rada u pokretu (par-
tija, sindikat, zadruga) pokazuje se sada nedovoljna za revolucio-
narnu borbu proletarijata. Neminovno je da nastanu organi koji
su u stanju da obuhvate i povedu u borbu kako cijeli proletarijat
tako i veliku masu svih izrabljivanih u drutvu
(seljake, vojsku). Ti organi, sovjeti, su po svojoj biti unutar
drutva - organi proletarijata koji se organizira kao
klasa. Ali tim je revolucija stavljena na dnevni red, jer kao to
kae Marx: Organizacija revolucionarnih elemenata u klasu pret-
postavlja gotovu egzistenciju svih proizvodnih snaga koje su se
mogle razviti u krilu staroga drutva.
Organizacija cijele klase mora - htjela ona to ili ne - podu-
zeti borbu protiv dravnog aparata buroazije. Tu nema izbora: ili
proleterski sovjeti dezorganiziraju aparat drave, ili tom
aparatu uspijeva da ih korupcijom svede na prividnu egzistenciju
i pusti da odumru. Nastaje situacija u kojoj ili buroazija izvrava
kontrarevolucionarno potiskivanje revolucionarnog pokreta masa
i ponovo uspostavlja normalne prilike i poredak, ili pak
iz sovjeta, borbene organizacije proletarijata, nastaje njegova or-
ganizacija vlasti, njegov dravni aparat, koji je isto tako klasna
organizacija. sovjeti u svojim prvim najnerazvijenijim
oblicima pokazuju taj karakter: Oni su protuvlada. Dok se drugi
organi klasne borbe privremeno neprikosno-
venoj vladavini buroazije, to da i pod tim uvjetima mogu
djelovati revolucionarno, bit je sovjeta da spram drav-
ne vlasti buroazije stoje u konkretnom odnosu kao druga vlada.
Kad, dakle, Martov priznaje savjete kao organe borbe, a
njihovu sklonost da postanu dravni aparat, tada on iz teorije ukla-
nja upravo revoluciju, realno osvajanje vlasti proletmijata; kada
nasuprot tome neki ekstremno lijevi od sovje-
ta prave permanentnu klasnu organizaciju proletarijata i savje-
tima ele zamijeniti partiju i sindikat, pokazuju da ne
razliku revolucionarne i nerevolucionarne situacije, te da
im nisu jasne prave funkcije sovjeta. Oni ne znaju da
puka spoznaja konkretne sovjeta uka-
zuje preko drutva, da je ona perspektiva proleterske
revolucije (da sovjet stoga mora biti neprekidno propa-
giran u proletarijatu, da proletarijat mora biti neprekidno pripre-
man za taj zadatak) i da njihovo zbiljsko opstojanje - ako nije
farsa - prvu bitku za vlast, rat. so-
LUKACS, LENJIN
159
v'et kao dravni aparat je drava kao oruje u klasnoj borbi pro-
i stoga nehistorijsko i nerevolucionarno
oportunizma je iz da proletarijat obara klasnu
vladavinu buroazije i stremi ostvarenju besklasnog drutva, po-
vuklo da proletarijat kao ruilac klasne vladavine buro-
azije mora biti ruilac svake klasne vladavine; da stoga njegovi
vlastiti oblici vladavine ni pod koju cijenu ne smiju biti organi
klasne vladavine i organi klasnog Taj temeljni stav
je apstraktno gledano, utopija, da takav oblik vladavine
p;oletarijata ne moe nikada realno nastupiti. Ali se on kon-
kretno shvati i primijeni na konkretnu situaciju on se pokazuje
kao ideoloka kapitalucija pred buroazijom.
Najrazvijeniji buroaski oblik vlasti, demokracija, javlja se
za to u najmanju ruku kao predoblik proleterske demo-
b acije, ili kao ta demokracija sama, u kojoj se - miroljubi-
vom agitacijom - treba samo brinuti da se stanovnitva pri-
dobije za ideale socijalne demokracije. Prijelaz iz de-
mokracije u proletersku nije neminovno revolucionaran. Revolu-
cionaran je samo prijelaz iz zaostalih oblika drave u demokraciju.
U pojedinim okolnostima nuna je revolucionarna obrana demo-
kracije od socijalne reakcije (koliko je neopravdano i kontrarevo-
!ucionarno bilo to odvajanje proleterske revolucije, vidi
se po tome to socijalna demokracija nigdje nije pruila
ozbiljniji otpor reakciji i revolucionarno branila demo-
kraciju). Konsekventno tom stavu ne samo da se revolucija ukla-
nja iz povijesnog razvoja, a on vrlo nezgrapno ili vrlo fino konstru-
iranim prijelazima pokazuje kao uratanje u socijalizam, nego
se i klasni karakter demokracije mora proletarijatu za-
magliti. Obmana lei u pojmu
Naime, da klasa po svojoj biti zastupa interese
velike stanovnitva, vrlo lako nastaje kod mnogih radnika
iluzija da je formalna demokracija, u kojoj jednako vai glas
svakog pojedinog drave, najpogodnije sredstvo za izra-
avanje i zastupanje interesa cjeline. Ovdje se, isputa
iz vida samo - samo! - sitnica da ljudi nisu apstraktni indivi-
duumi; apstraktni drave, izolirani atomi cjeline, nego bez
iznimke konkretni ljudi koji zauzimaju poloaj u dru-
tvenoj proizvodnji, je drutveni bitak (kroz to posebno nji-
hovo miljenje itd.) tim poloajem. demokracija
drutva to posredovanje; ona neposredno
povezuje puke, apstraktne individuume sa dravnom cjelinom, koja
se u toj vezi isto tako pojavljuje kao apstraktna. tim temelj -
nim karakterom demokracije drutvo se
raspruje. To stanje ne samo prednost buroazije, nego je
upravo pretpostavka njezine klasne vladavine. Jer, ko-
likogod je svaka klasna vladavina na kraju krajeva na
sili ipak nema nijedne koja bi se trajno mogla silom odravati.
>> Bajonetama se moe, rekao je Talleyrand SVe ali se
na njih ne moe sjesti.
Svaka vlast manjine je, dakle, organizirana tako da koncen-
trira klasu i osposobi je za jedinstveno zatvoreni nastup,
tako da istovremeno dezorganizira klase. Kod vladavine
manjine moderne buroazije mora se uvijek imati na umu da velika
stanovnitva ne pripada nijednoj od klasa u
klasnoj borbi, ni proletarijatu ni buroaziji; da demokracija
160
MISAO
ima prema tome socijalnu i klasnu funkciju da buroaziji obez-
bijedi vodstvo tih (tomu naravno pripada i ideoloka
dezorganizacija proletarijata). to je demokracija u nekoj zemlji
starija, to se razvijala, to je ta ideoloka dezorgani-
zacija, kako se to najbolje vidi u Engleskoj i Americi).
demokracija nije, ni u kom za tu svrhu dovoljna.
Ona je samo vrhunac drutvenog sistema koji su ostali
ideoloka podvojenost privrede i politike, birokratski dr-
avni aparat, veliki dio koji je materijalno i mo-
ralno zainteresiran za postojanje drave, partije, kola,
tampa, religija itd. Sve one - u manje ili vie svjesnoj podjeli
rada - slue da se u klasama stanovnitva
nastajanje samostalne ideologije koja izraavati vlastite klasne
interese; da se pojedini pripadnici tih klasa kao pojedinci, indivi-
duumi, puki poveu sa dravom. Pokuaj, da se te klase
.kao klase dezorganiziraju i raspre u atome kojima buroazija
Jako upravljati. Spoznaja da su sovjeti (sovjeti radnika i seljaka;
sovjeti vojnika) drava proletarijata pokuaj proletarijata,
kao klase revolucije da se suprotstavi tom procesu dezor-
ganizacije. On se ponajprije mora sam konstituirati kao klasa. Ali
on pored toga isto tako mora organizirati za djelovanje one ele-
mente uslo jeva koji se instinktivno protiv vladavine bur-
oazije. Istovremeno se mora prekinuti ideoloki i materijalni utje-
caj buroazije na drugi dio tih klasa. Pametniji oportunisti kao
.npr. Otto Bauer, spoznali su, da socijalni smisao diktature prole-
tarijata, diktature sovjeta, dijelom lei u tome da se bur-
oaziji radikalno istrgne ideolokog vodstva tih klasa,
posebno seljaka, i da se to vodstvo u prelaznom periodu obezbijedi
proletarijatu. buroazije, razbijanje njezina dravnoga
aparata, unitenje njene tampe su ivotna nunost za proletersku
revoluciju, da se buroazija nipoto nakon prvih
poraza u borbi za dravnu vlast pokuaja da ponovno za-
dobije ekonomsku i ulogu, i u promijenje-
nim uvjetima jo dugo ostati klasa.
Proletarijat, dakle, sistema sovjeta kao drave na-
stavlja istu borbu koju je vodio ranije za dravnu vlast protiv
drave. On mora unititi buroaziju ekonomski, po-
izolirati, ideoloki razbiti i podloiti. Ali on istovremeno
mora postati u slobodu svih onih slojeva drutva koje je
istrgao iz pratnje buroazije. To da nije dovoljno da se pro-
letarijat bori objektivno za interese ostalih izrabljivanih. Njegova
drava mora sluiti da se odgojiteljski prevlada razbijenost i ne-
osvijetenost, da ih se odgoji za djelovanje i samostalno sudjelo-
vanje u dravnom ivotu. Jedna od najvanijih funkcija sistema
sovjeta je povezivanje onih momenata drutvenog ivota koje ka-
pitalizam raskida. Ta raskidanost mora se osvijestiti i stvoriti po-
vezanost tih momenata. Sistem sovjeta npr. neraskidivo je-
dinstvo ekonomije i politike; on tako povezuje neposredno opsto-
janje ljudi, njihove neposredne svakodnevne interese itd. s odlu-
pitanjima cjeline. On uspostavlja jedinstvo i u objektivnoj
zbilji. Tamo gdje su klasni interesi buroazije stvorili podjelu
rada. Tako prije svega jedinstvo aparata sile (armija, policija,
uprava, sudovi) i >>naroda. Naoruani seljaci i radnici kao drav-
na vlast istovremeno su proizvodi borbe sovjeta i pretpostavka
njihove egzistencije. Sistem sovjeta . svugdje pokuava da povee
LUI{ACS, LENJIN
161
ktivnost ljudi s pitanjima drave, ekonomije, kulture itd,
to se bori protiv toga da upravljanje svim tim pitanjima
bude privilegij zatvorenom, od cjelokupnog ivota drutva izolira-
nog_ birokratskog - sloja. S tim to je proleterska drava sistem
sovjeta, ona drutvu osvijetava realnu povezanost svih momenata
drutvenog ivota (i u krajnjoj liniji objektivno i ono
to je danas objektivno rastavljeno - npr. grad i selo, umni i fi-
rad) i tako predstavlja jedan od faktora u
organizaciji proletarijata u klasi. Ono to je proletarijatu u gra-
drutvu ostajalo samo kao izrasta . sada u
zbiljsku egzistenciju; prava energija proletarijata mo:
!fe se probuditi tek nakon osvajanja dravne vlasti. t0 vai za
proletarijat to vai i za ostale slojeve dru-
tva. I oni mogu oivjeti tek u tom sklopu samo to oni i u tom
dravnom ostaju U kapitalizmu oni su bili tako
da nisu mogli postati svjesni vlastitog ekonomsko-socijal-
nog raspadanja izrabljivanja i Sada naproti;v, pod
vodstvom proletarijata, mogu ne samo ivjeti primjereno vlastitim
interesima, nego i razviti svoje do sada potisnute i zakrljale sna-
ge. Oni su jedino u tom smislu to proletarijat - kao
klasa revolucije - okvire i smjer toga razvoja. Ne-
proleterski materijalno se bitno razlikuju u
proleterskoj dravi nego u drutvu. Pored toga po;
stoji, jedna formalna razlika koja nije nebitpa: prole-
terska drava je prva klasna drava u povijesti koja potpuno otvo-
reno i iskreno priznaje da je klasna drava, da je aparr;tt
vanja i instrument klasne borbe. Tek ta bezobzirna otvorenost,
nedostatak pretvaranja zbiljski sporazum proletarijata
i ostalih slojeva drutva. Proleterska drava je, jo vie
od toga: vrlo vano sredstvo samoodgoja proletarijata. Kolikogod
je bilo vano probuditi u proletarijatu svijest da je nastupila faza
revolucionarnih borbi, da se rasplamsala borba
za dravnu vlast, za drutva, toliko bi bilo opasno dopu-
stiti da ta istina okota. Bilo bi, dakle, vrlo opasno
da proletarijat nakon to se oslobodi ideologije kla-
sne borbe, nakon to shvati povijesno i neophodnost sile,
uobrazi da se svi problemi vladavine proleterijata mogu u svim
okolnostima rijeiti silom. Ali jo opasnije bi bilo da u proletari-
jatu nastane uvjerenje kako je osvajanjem dravne vlasti klasna
borba zavrena, ili kako je bar dolo do zatija. Proleterijat mora
shvatiti da je osvajanje dravne vlasti samo jedna faza u toj borbi.
Nakon osvajanja dravne vlasti borba postaje jo i nipoto
se ne moe tvrditi da su se odnosi snaga odmah odsudno promi-
jenili u korist proletarijata. Lenjin neumorno ponavlja da buroa-
zija i u proleterske drave, nakon njezine ekonomske
eksproprijacije, u vrijeme njena jo uvijek
ostaje jaka klasa. Klasni odnosi su se samo utoliko izmijenili to
proletarijat posjeduje novo snano oruje za klasne borbe:
dravu. Valjanost tog oruja da buroaziju razbije, izolira i uniti,
a ostale slojeve drutva pridobije i odgoji za suradnju radnika i
seljaka, nipoto ne nastaje automatski pukim osvajanjem vlasti.
Valjanost drave kao oruja za proletarijat ovisi o tome _to pro-
letarija:t biti u stanju da od nje Aktuelnost revolucije je za
proletarijat izraena problema drave. je pro-
blem socijalizma iz udaljenosti pukog cilja sta':ljen pred
ll misao
162 POLITICKA MISAo
proletarijat u blizinu neposrednog svakodnevnog pitanja. Ta da-
hvatljiva blizina ozbiljenja socijalizma je odnos i mo-
gla biti za proletarijat opasna, ukoliko se shvati mehanici-
kao ozbiljenje socijalizma, samo stoga to je osvo.
jena vlast (eksproprijacija kapitalista). Marx je otroumno ana-
lizirao . ,od kapit:=tlizma na i na mnogo-
struke obhke struktura koJe mogu biti odstranjene
samo dugotrajnim'polaganim razvojem. I Lenjin najotrije
liniju odvajanja od utopije: Ja vjerujem, kae on da nijedan
komunista nije poricao da izraz republika sovjeta'
sovjeta da ozbilji prijelaz u socijalizam, a
nepriznavanje privrednih odnosa kao
Aktuelnost revolucije . dakle, da je socijalizam za
pokret postao pitanje dana. Ipak, samo u tom smislu da se iz dana
u dan mora boriti za stvaranje njegovih pretpostavki; da pojedine
konkretne svakodnevne mjere konkretne korake prema
njegovu ozbiljenju.
Upravo u toj u svojoj kritici odnosa sovjeta i
socijalizma, oportunizam otkriva da je definitivno preao u tabor
buroazije i postao klasni nepriJatelj proletarijata. On s jedne
strane sve. pri vidne koi1cesije koje momentano uplaena i dezor-
ganizirana -buroazija :- uz opoziv - daje prol<:!terijatu smatra
koracima ka socijalizmu. (Sjeti se davno likvidiranih komisija
za socijalizaciju iz 1918-1919. u i Austriji). S druge
strane, o,n se ruga proletarijatu to odmah zbiljski ne oivotvoruje
socijalizam, to u ime proleterskih oblika - pod vodstvom prole-
tarijata - vri samo revoluCiju. (Rusija kao
republika Ponovno kapitalizma<<). U oba po-
kazuje se kako je oportunizam svih boja stvarni neprijatelj koga
zbiljski mora upravo proleterslca revolucija sama. To, me-
nije nita drugo nego njegov dosljedan razvoj jo od nje-
gova stava spra:in rata.
Lenjinovo oportunjsta kao neprijatelja u
spvjetskoj republici isto . .tako nije nita drugo nego _konsekventni
razvoj njegove kritike oportunizma prije i za vrijeme rata. Opor-
tunizam spada it ,buroaziju, duhovn,i i materijalni aparat mora
biti razoren,, strukture moraju biti . diktaturom dezorganizi-
:rane, kako ):ijihov .utjecaj - primjereno njihovom klasnom polo-
aju . .bi. obuhvatio kolebljive slojeve, . Upravo aktuelnost socija-
lizma borbu rrinogq otrijorn.nego to je ona bila u vrijeme
rasprava o. Bersteinu; .Dravq. kao oruje proletarijata u borbi za
socijaliza.m, za buroazije is.tbvremeno je njegovo oru-
za unitenje za: klasnu borbu pro b
tarijata, _lcoja se .u mora: voditi nesmanjenom e_stinom.
VI , f(!.alna politika -
: l '
. i
nu diktaturu;. to znaci ,da Je pitanJe ozbilJenJa soCIJalizma postalo
pi tim Ali to j:e problem za kciJi fe: proleta:riJat bio ideolold
rtajnianJe' politika,: sqCijalhe 'demokraCije ko-
ja je 'sva pitapja nvij_ek! tret_irala samo kao svako-
di.teVIia, veif s tokom' razvoja, uvijek bez
6di1Ma spram ' temeljnih ' ,problema: klasne , oarbe, dakle, bez real-
LUKACS, LENJIN 163
nog i drutva,
upravo je takvim SVOJim tretiranJem soCIJalizmu ponovno dala ka-
rakter utopije. Razdvajanje cilja od pokreta, ne samo
da pravilnu perspektivu za svakodnevnih
pitanja pokreta, nego istovremeno pretvara cilj u utopiju.
prije svega tako to se socijalizam u utopista ne pojavljuje
kao postojanje, nego kao bitak. To da se pitanja socijalizma
istrauju - ukoliko ih se postavlja - samo s obzirom na
to koja su ekonomska, kulturna itd. pitanja i kakva su njihova
rjeenja nakon to je prak-
ozbiljenje socijalizma. se ne postavlja pitanje kako je
jedna takva situacija socijalno kako je postignuta, niti
kako je ona socijalno-konkretno ustrojena i koje klasne odnose,
lcoje privredne oblike proletarijat u trenutku kada se pri-
zadatka da ozbilji socijalizam. (Onako kao to je svojevre-
meno Fournier analizirao falansterije, a da nije mo-
gao pokazati konkretan put kako da je ozbilji).
eklelcticizam, uklanjanje dijalektike iz metoda
ljenja sam socijalizam iz povijesnog procesa klasne borbe.
Oni koji su nagrieni otrovom miljenja moraju
stoga u perspektivi vidjeti kako pretpostavke tako i
problem ozbiljenja socijalizma. Ta temeljnog stava ide
tako duboko da ne samo miljenje oportunista za koje
socijalizam uvijek ostaje daleki cilj, nego i potene revolucionere
navodi na predodbe. Oni su - veliki dio ljevice Druge
internacionale - shvatili sam revolucionarni proces, borbu za vlast
kao proces u vezi s pitanjima svakidanjice, ali nisu
bili u stanju da u taj proces uklope poloaj proletarijata nakon
osvajanja vlasti i konkretne probleme koji slijede iz tog poloaja.
I oni su na tom problemu postali utopisti. Silni realizam kojim je
Lenjin za vrijeme diktature tretirao sve probleme socijalizma, a
koji je morao iznuditi priznanje i njegovih i malo-
protivnika, nije nita drugo do konsekventna primjena
marksizma, na probleme socijalizma, koji su postali aktuelni. U
Lenjinovim natpisima i govorima, kao uostalom i Marxovim,
se vrlo malo izjava o socijalizmu kao stanju, ali mnogo vie
o koracima koji mogu voditi njegovu ozbiljenju. Mi, naime, ne
moemo do u detalje konsekventno socijalizam kao sta-
nje. Kolikogod je vana pravilna teorijska spoznaja njegove te-
meljne strukture, toliko je vanost te spoznaje prije svega u tome
to je njom dano mjerilo za ispravnost koraka koje mi prema
socijalizmu Konkretna spoznaja socijalizma je, jednako
kao i on sam, proizvod borbe koja se za njega vodi; tu spoznaju
je samo u borbi i kroz borbu za socijalizam. Svaki
pokuaj da se do spoznaje o socijalizmu ne putem njegova
proimanja sa svakodnevnim problemima klasne borbe, tu
spoznaju metafizikom, utopijom, puko ne-
Lenjinov realizam, njegova realna politika je
no likvidiranje svake utopije, konkretno ispunjenje Marxova pro-
grama: teorija koja je postala praksa, . stvaranje teorije prakse.
On je s problemom socijalizma isto to i s problemom dr-
ave: izvukao ga je iz dosadanje izolacije i
(Die Verburgerlichung) i uklopio ga u cjelokupnu
vezu problema klasne borbe. On je genijalne naznake koje je Marx
dao u Kritici Gotsktog .programa iskuao na konkretnom ivotu
164
POLITICKA MISAO
povijesnog procesa i ih na zbilji povijesnog procesa kon-
kretnijim i puni jim nego to je to bilo u Marxovo vrijeme
i takvom geniju kao to je to Marx. Problemi socijalizma
prema '' tome jo . uvijek problemi ekonomske strukture i klasnih
odnosa u vrijeme kada proletarijat osvaja dravnu vlast. Oni ne-
posredno proizlaze iz situacije u kojoj proletarijat obrazuje svoju
diktaturu. Oni se stoga i mogu razumjeti i razrijeiti samo iz njih
samih, ali oni - iz istog razloga - spram te situacije, spram svih
prolih situacija ipak sadre neto principijelno novoga. Iako su
svi elementi te situacije mogli izrasti iz prolosti, njihovo povezi-
vanje s odranjem i vlasti proletarijata stvara pro-
bleme koji nisu mogli biti sadrani ni u Marxovoj ni u drugim
teorijama koje su ranije nastale, a koje se mogu shvatiti i rijeiti
samo iz te bitno nove situacije. Lenjinova realna politika tako
se - ako se sagleda njezina povezanost i njeno utemeljenje _
pokazuje kao najvia dosegnuta dijalektike.
S . jedne strane . strogo jednostavna, trijezna analiza
situacije, ekonomske strukture i klasnih odnosa koja ide
do u najkonkretnije, a s druge strane nikakvim teorijskim pred
rasudama i utopijskim eljama jasan uvid u nove ten-
dencije koje proizlaze iz te situacije. Taj prividno jednostavan za-
htjev koji iz biti dijalektike - koja je
doista teorija povijesti - nije nipoto lako ispuniti. (Utopizam
revolucionara je isto to i pokuaj da se po vlastitim pop-
nemo iz duboke jame, da se jednim skokom prebacimo u potpuno
novi svijet, umjesto da dijalektike shvatimo
nastajanje riovoga iz staroga). Stoga, kae Lenjin, dravni kapita-
lizam mnoge zbunjuje. A da ne bi bili zbunjeni mora se uvijek
misliti na . ono temeljno, da kapitalizam u obliku kakav mi sada
imamo nije analiziran ni u kakvoj teoriji, ni u kakvoj literaturi,
iz jednostavnog razloga to se svi pojmovi koji su sa tom
povezani odnose na vlast u drutvu.
Mi imamo dravli. koja je napustila a nije stupila
u novu to ruski proleterijat koji je doao na
vlast kao konkretno-realne pretpostavke ozbiljenja socijalizma?
Prvo - relativno razvijeni kapitalizam koji pro-
pada zbog svjetskog rata, u zaostaloj poljoprivrednoj zemlji
se seljatvo moe osloboditi okova feudalnih zaostataka samo u
povezanosti s proleterskom revolucijom. Drugo, neprijateljski ra-
spoloenu okolinu izvan Rusije, koja je spremila da
se svim raspoloivim sredstvima okomi na novonastalu dravu
radnika i seljaka, i koja bi bila dovoljno jaka da tu dravu
i ekonomski unita kad se ne bi u sebi razdvajala sve djelo-
vanjem suprotnosti kapitalizma, tako da prole-
tarijat ima uvijek da to rivalstvo obrne u svoju korist.
{Ovim su; dodue> samo dva glasna kompleksa proble-
ma, a na ovako malo stranica se, ne moe ni njih teme-
ljitije obraditi). Materijalna podloga socijalizma kao vieg oblika
koji smjenjuje kapitalizam moe biti samo reorga-
niziranje, bri razvoj industrije, njezino potrebama
radnih klasa, njezin preobraaj u ivot koji postaje sve smisleniji.
(Prestanak suprotnosti selo- grad, intelektualni- manuelni rad).
Stanje te materijalne podloge uvjetuje i puteve konkret
nog ozbiljenja socijalizma. I ovdje je Lenjin - 1917. godine,
prije osvajanja dravne vlasti - odredio jasno ekonomski poloaj
LUJ(ACS; LENJIN. 165
proletarijata i zadatke, .iz proizl<!,ze.
je takva da. rat uprav? s t.zm
kog kapitalizma u .drzavno-kapitahsticki silno pnbhzc;tva cOVJecan-
stvo socijalizmu .. rat je
revolucije. I to ne .samo stoga _to rat svojim yro-
leterski - mkakav ustanak ne moze stvonti soCIJalizam
ako on ..,...- stogc;t jer je
kapitahzarp. materzJalna pnprema, ulc;tzna vrata, za soci-
jalizam, jer .on u historijskoj ljestvici on,u stepenicu
koje i one koja slij_edi, a k?ja_ se vie nema ni
jednog SOCIJalizam .mJe, dakle, msta drugo nego
monopol da koristi cijelom narodu
i utoliko nije vie monopol. A . 1918. dr-
avni kapitalizam u naoj sovjetskoj republici bi !l sadanjoj si-
tuaciji . naprijed. Da se .dravn,i kapitalizam u nas
primjerice za pola godine, b! .to silan, uspjeh i naj-
garanciju da se socijalizam u nas et.ablirati i po-
stati nepobjediv za godinu dana. Ova mjesta su morala biti po-
sebno opseno navedena zbog . iroko
socijaldemokratske rasprostranjene legende, da je Lenjin, nakon
to se razbio pokuaj da se komunizam
odjednom uvede zbog mudrosti, naprFJ.vio kom-
promis i odstupio od prvobitne linije svoje politike. Upravo su-
protno je povijesna istina. Tzv. ratni komuniZam koga Lenjin na-
ziva provizornom mjerom koja je uvjetovana ratom
i razvojem, koja . nije bila i nije mogla biti politika : adekvatna
privrednim zadachna proletarijata; je odstupanje od linije na ko-
joj se- prema Lenjinovom teorijskom odigrava ra"
zvoj k socijalizmu. Dodue, mjera koja je bila uvjetovana vanjskim
i unutranjim ratom, dakle, neminovna, ali ipak pro-
vizorna. Po Lenjinu bi, za revolucionarni proletarijat bi-
lo vrlo opasnp omalovaavati karakter ratnog komunizma, ili ga
kao mnogi pravi revohicineri koji nisu stajali na Lenjinovoj
teorijskoj razini - smatrati zbiljskim korakom u pravcu prema
socijalizmu. , . . : , . .
Ne radi se, . dakle, o tome u kojoj vanjski obliti priVrede
imaju obiljeje, nego o tome ti kojoj mjeri
proletarijatu uspijeva da zbiljski ovlada onim privrednim apara-
tom koga je na1mn osvajanja vlasti postao vlasnik, a koji je isto-
vremeno temelj njegova drutvenog bitka, krupnom industrijom,
i da to ovladavanje zbiljski stavi u slubu klasnih ciljeva. Koliko-
god je izmijenjena okolina tih klasnih ciljeva, pa prema . tome i
sredstva njihova ozbiljenja, njihov temelj mora ostati isti:
daljnje klasne borbe na frontu, frontu protiv
buroazije, - uvijek kolebljivih - srednjih slo-
jeva (posebno seljaka). Pri tom se nikada ne smije zaboraviti da
je proletarijat usprkos svojoj pobjedi jo uvijek o,stao sla,bija klasa
- i da to jo . dugo vremena - do pobjede n!volpcije u svjet-
skim razmjerima - ostati. Njegova borba se, dakle, treba ekonom-
ski grupirati na dva plana: s jedne strane to je bre i pot-
punije spasavanje krupne industrije od ra,Zarimja ratom :i
skim ratom, da bez t
0
ga temelja proletarijat propasti
kao klasa. S druge strane .takvo problema proizvodnje
i raspodjele koje da seljatvo, koje je revolucionarnim rje-
enjem agrarnog p'ta:nja postalo saveznikom ptoleterijata, to bo-
166 MISAO
ljim zadovoljenjem svojih materijalnih interesa ostane u tom sa-
vezu. Sredstva ozbiljenje tih ciljeva mijenjaju se prema okolno-
stima. Postepeno tih ciljeva je, jedini put da
se odri prva pretpostavka socijalizma - proleterska vlast. Klasna
borba protiv buroazije se, dakle, nastavlja nesmanjenom estinorn
i na unutranjem planu. Mali pogon je ukidanje, podrutv-
ljenje, na tom stupnju utopija, neprestano svakog dana
svakog trena, sprema kapitalizam i buroaziju. Radi se o torne'
li u toj trci pobijediti buroazija koja se nanovo formira i
akumulira ili dravna krupna industrija je vlasnik proletarijat.
Proletarijat mora riskirati tu trku ako ne eli otcjepljenje malih
pogona, trgovine itd. je zbiljsko ukidanje i tako iluzorno)
on mora riskirati trajno raskidanje saveza sa seljatvom. Pored
toga u trku jo ulazi buroazija u obliku inozemnog kapitala, kon-
cesija itd. Ovdje nastaje paradoksalna situacija da taj pokret, bez
obzira kakve su njegove namjere, objektivno ekonomski moe po-
stati saveznikom proletarijata, tako to se njega eko-
nomska krupne industrije. Nastaje savez protiv elemenata
malih pogona pri se moraju suzbiti tendencije ka-
koncesija da proletersku dravu postepeno pretvore
u koloniju (uvjeti koncesija, vanjsko-trgovinski mo-
nopoli itd.).
Nije da zadatak ovih oskudnih napora bude ni
skiciranje Lenjinove ekonomske politike u njezinim najgrubljim
.:rtama. Ono to je ovdje trebalo je posluiti kao prim-
jer da se toliko-koliko jasnije vide principi i teorijski temelj Le-
njinove politike. Taj princip je: odravanje vladavine proletarijata
pod svaku cijenu u svijetu otvorenih i skrivenih neprijatelja i ko-
lebljivih saveznika. Jednako kao to je temeljni princip njegove
politike prije osvajanja vlasti bio da u meteu so-
cijalnih tendencija kapitalizma koji propada one momente
koritenjem proletarijat biti u stanju da se , izdigne do
i klase drutva. Na tom principu je Lenjin insi-
stirao nepokolebiva i bez ustupanja cijelog svog ivota. Ali on je
na tom principu - isto tako neumoljivo i bez koncesija insistirao
kao na principu. U tom smislu da je temeljni stav
dijalektike da su sve granice u prirodi i u drutvu
uvjetovane i pokretljive, da nema ni jedne jedine pojave koja se
pod uvjetima ne bi. mogla obrnuti u svoju suprotnost.
Zbog toga dijalektika zahtijeva svestrano istraivanje pojedinih
drutvenih pojava u njihovu razvoju, kao i vanjskih i
prividnih momenata na temeljne snage, razvoj proiz-
vodnih shaga i proizvodnih odnosa. Lenjina kao dijalek-
sastoji se u tome to je uvijek jasno vidio princip temelja
dijalektike, razvoj proizvodnih snaga i klasnu borbu u njihovoj
unutarnjoj biti, konkretno, bez apstraktne pristrasnosti, a da
ne bude zbunjen povrinskim pojavama; to je sve pojave ko
jima se bavio uvijek svodio na njihov temelj: na konkretno djelo
vanje konkretnih (to klasno uvjetovanje) ljudi na temelju
njihovih , klasnih interesa. Tek kada se gleda s tog stanovita
pada se legenda O pametnom realnom Lenjinu, maJ
staru kompromisa da bi nam se otkrio istinski Lenjin, konsek
ventni gn:iditelj Marxove dijalektike. Mora se prije svega, kod
pojmovnog kompromisa, ddbaciti svaka pomisao da
se radi o smicalici; ili rafiniranoj prevari. >>Moramo,
LU!{ACS, LENJIN 167
kae Lenjin odbaciti osobe koje pod politikom pod-
razumijevaju male smicalice, koje ponekad s prevarom.
Klase se ne mogu obmanjivati. Kompromis, dakle, za Lenjina
da se realne razvojne tendencije klasa (eventualno kom-
pletno naroda, nacija) koje u okolnostima,
na vrijeme, u pitanjima idu zajedno sa ivot-
nim interesima proletarijata iskoriste za korist. Do-
due, kompromisi mogu biti i oblik klasne borbe s
neprijateljem klase - buroazijom (npr. odnosi SSSR-a
s zemljama). oportunizma se hvataju
i za taj specijalni oblik kompromisa, da bi Lenjina i
ovdje hvalili kao nedogmatskog realnog
da bi tako nali za svoje vlastite kompromise. smo
ukazali na ono to se odnosi na prvi argumenat. Kod ocjena dru-
gog mora - i
_ imati u vidu onaJ totahtet koJI cim okolmu kompromisom.
Tada se odmah vidi da Lenjinov kompromis i kompromis oportu-
nista proizlaze iz direktno suprotnih pretpostavki.
taktika je - svjesno ili nesvjesno - utemeljena
u torne da je vlastita revolucija jo daleko, da jo ne postoje ob-
jektivni preduvjeti socijalne revolucije, da proletarijat jo nije ide-
oloki zreo za revoluciju, a partija i sindikat su jo preslabi, pa
proletarijat mora stoga praviti kompromise s buroazijom. to
budu vie postojali kako subjektivni, tako i objektivni preduvjeti
socijalne revolucije, to proletarijat ozbiljiti svoje
klasne ciljeve. Tako je u praksi obrnuta strana kompromisa
veliki radikalizam, potpuno principa s obzirom
na krajnje ciljeve. (U vezi s tim mogu se uzeti u obzir, naravno,
sarno one socijal-demokratske teorije koje misle da moraju ostati
u teoriji klasne borbe. Za ostale, naime, kompromis nije
nikakav kompromis, nego prirodna suradnja strukovnih
slojeva za dobrobit cjeline).
Za Lenjina, naprotiv, kompromis slijedi direktno i iz
aktuelnosti revolucije. Ako je temeljna cijele epohe ak-
tuelnost revolucije, ako ta revolucija - kako u pojedinoj zemlji
tako i u svjetskim razmjerima - moe izbiti svaki tren, a da se
taj trenutak ne moe unaprijed odrediti, ako se taj revolucio-
narni karakter cijele epohe u raspadanju gra-
drutva, neminovna posljedica je neprestano izmjenjiva-
nje i krianje najraznovrsnijih tendencija, to da proletarijat
ne moe izvesti svoju revoluciju pod najpogodnijim uvjetima,
koje je sam izabrao, te da prema tome mora pod svim okolnostima
iskoristiti svaku tendenciju koja, iako privremeno, moe poticati
revoluciju ili slabiti njezine protivnike. Mi smo naveli neke Le-
njinove izreke iz kojih se vidi kako je on - jo prije osvajanja
- imao malo iluzija s obzirom na tempo ozbiljenja socija-
hzma. jednog od njegovih posljednjih
napisanog poslije perioda kompromisa pokazuje, isto
tako jasno, da to za njega nije nikada odla-
ganje revolucionarne akcije. Napoleon je pisao: On sengage et
puis on voit. Slobodno prevedeno to ponajprije
jednu bitku, a tada se vidjeti naredna. Tako
smo i mi prvu bitku u oktobru 1917. i postale
su vidljive neke od takvih sitnica (sa stanovita svjetske povijesti
168
POLITICKA MISAo
to su bez sumnje tilice) kao to je Brest-Litavski mir ili nova
ekonomska politika<< itd. Lenjinova teorija i taktika kompromisa
su, da.kle, stvarno posljedica sp
0

znaje povijesti, da ljudi, dodue, sami prave svoju povijest, ali je
ne mogu praviti pod uvjetima koje su . sami izabrali. Ona je po-
sljedica spoznaje da povijest proizvodi uvijek novo, te se stoga ti
povijesni momentana krianja tendencija, nikada ne po-
javljuju u istom obliku; da se tendencije koje bi sutra mogle zna-
ivotnu opasnost za revoluciju danas mogu za nju iskoristiti
i obrnuto. Tako Lenjin l. septembra 1917. na temelju stare
parole sva vlast savjetima ponuditi rrienjevicima i
SR djelovanje, kompromis. Ipak, 17. septembra on
pie: Na kraju ponuda kompromisa je zastarjela. Ono malo
dana kada je mirni razvoj jo bio su proli. Da, po
svemu je evidentno da su proli. Primjena te teorije na Brest-Li-
tavski mir, na koncesije, nadaje se samo po sebi. Koliko je cijela
Lenjinova teorija kompromisa utemeljena u njegovom temeljnom
stavu o aktuelnosti revolucije vidi se moda jo otprije u njego-
vim teorijskim borbama protiv lijevog krila vlastite partije. (Na-
kon prve revolucije i Brest,-Litovskog mira u ruskim, a u godini
1920. i u evropskim razmjerima). U svim tim diskusijama je
parola lijevih r.adikala bilo principijelno otklanjanje svakog kom-
promisa. Lenjinova polemika ide bitno na to da je u otklanjanju
svakog kmnpromisa sadrano izbjegavanje borbi, da
temelju tog stava lei defetizam spram revolucije. Prava revolu-
cionarna ' situacija ...:..._ a to je po Lenjinu osnovna nae
epohe - ispoljava se u tome to ne moe postojati ni jedno polje
klasne borbe gdje nisu prisutne revolucionarne (ili kontrarevolu-
cionarne) Pravi revolucioner, onaj koji zna da ivi-
mo u revolucionarnoj epohi i konsekvencije te
spoznaje, m()ni uvijek s tog stajalita promatrati cjelinu drutve-
povijesne zbilje i u interesu revolucije uzimati u obzir sve, naj-
i najmanje, prema njegovoj vanosti
za revoluciju, ali . samo prema tome. Kad je Lenjin lijevi radikali-
zam nazvao oportunizmom on je pravilno i duboko uka-
zao na povijesnu perspektivu tih dviju suprotnih stru-
ja, od kojih ,jedp.a zabranjuje svaki kompromis, a druga u njemu
vidi priridp . politike, nasuprot okotalom insistiranju na
dogmatskim priricipima .. ,Lenjin je ukazao na pesimizam s obzirom
na blizinu i aktuelnost pr oleterske revolucije. Iz kako od-
bacuje obje tendencije iz istog principa vidi se da. je kompromi s
kod Lenjina i oportunista samo ista ali da se kod svakog od-
nosi na bitno zbilju, i zbog toga kod svakog skriva bitno
pojam. Pravilna spoznaja, o tome ta je Lenjin razumiie-
vao pod kompromisom, kako je teorijski utemeljio taktiku kom-
promisa, nije samo od temeljnog za razumijevanje
njegove metode ima i dalekose,ne posljedice. Kom-
promis je u Lenjina samo u proimanju s in-
sistiranjem na principima i. metodi marksizma. U kompromisu
uvijek se pokazuje. realni korak u ozbiljenju teorije
sizma, kao to se ova teorija otro. odvaja . od insistiranja na
stim principirpa, tako je treba strog() odvojiti od svake besprinci-
pijelne ematske realne politike..
To nije dovoljno da konkretna situacija u kojoj se dje-
l uje, konkretni ' odnosi snaga koji kompromis, tendencija
t.UKACS, LENJIN
169
nunog daljnjeg razvoja proleterskog pokreta, koja uvjetuje njegov
smjer budu pravilno spoznati i ocijenjeni u njihovoj
nego ih Lenjin smatra golemom za
pokret, ako te pravilne spoznaje nisu uklopljene u
okvir pravilne spoznaje cijelog povijesnog procesa. Tako je
Lenjin priznao ispravnost ponaanja komu-
nista tzv. lojalnu opoziciju spram vlade koja je bila
nakon obaranja Kappova ali je istovremeno naj-
otrije prigovorio da je ta pravilna taktika utemeljena u looj -
socijaldemokratskim iluzijama ispunjenoj - povijesnoj perspek-
tivi. pravilno jedinstvo i posebnog, spoznaja
temeljne tendencije povijesti) u posebnom (konkret-
noj situaciji) konkretizacija teorije koja otuda proizlazi je temelj-
na misao Lenjinove teorije kompromisa. Oni, koji u Lenjinu vide
pametnog ili genijalnog realnog sasvim krivo misle
o biti njegove metode. Ali jo vie krivo misle oni koji vjeruju
da u nj egovim odlukama svugdje primjenljive recepte,
obrasce, za ispravnu djelatnost. Lenjin nije nigdje po-
stavio pravila koja bi se mogla primijeniti na niz
Njegove istine izrastaju iz konkretne analize konkretne
situacije razmatranja. Iz
vanja njegovih poteza moe nastati samo karikatura, vul-
garni lenjinizam. Tako npr. kod onih komunista koji
su pri odgovoru na Clemenceauovu notu ljeti 1919. pokuali u
potpliDO situaciji ematski imitirati brestovski mir. Jer,
kao to Marx kudi Lassala: ... metoda se krivo pri-
mjenjuje. Hegel nije nikada nazvao dijalektikom supsumiranje
velikog broja pod princip. Uzimanje u
obzir svih tendencija u nekoj konkretnoj situ-
aciji nipoto ne znaci . da sve one imaju jednaku teinu
prilikom donoenja odluke. Naprotiv, svaka situacija .. ima jedan
centralni problem, o rjeenju ovise kako rjeenja ostalih
istovremenih pitanja, tako i daljnji razvoj svih povijesnih tenden-
cija u Mora se, kae Lenjin U svakom trenutku
znati zahvatiti onu posebnu kariku lanca, koja se mora drati svim
snagama da bi se uhvatio cijeli lanac i pripremio prelaz ka
kariki lanca, pri redoslijed karika, njihova forma,
povezivanje u lanac, razlika u historijskom lancu do-
nije. tako jednostavna i besmislena kao kod lanca
koji pravi Koji momenat drutvenog ivota u danom tre-
nutku poprima takav moe se sagledati samo iz marksi-
dijalektike, iz konkretne analize konkretne situacije. Uput-
stvo koga se to moe je revolucionarno promatranje
drutva, kao cjeline lcoja se nalazi u procesu. Tek taj odnos spram
cjeline uzdie neku kariku do tog Nju se
mora zahvatiti, jer se samo tako cjelina. Lenjin u jednom
od svojih posljednjih govori o zadrugama i ukazuje na
to da je mnogo od svega to je u stavovima starih zadrugara bilo
ili sada postalo zbilja. Vrlo otro i
konkretno taj problem. On kae: Zapravo preostaje jo
samo jedno: toliko civilizirati nae stanovnitvo da ono shvati sve
prednosti sudjelovanja i da se prihvati tog sudjelovanja.
t()liko. Sad vie ne trebam<:> nikakvih mudrolija da bi preli
u socijalizam. A i da bi ispunili samo to potreban je pokret,
put konkretnog razvoja cjelokupnog naroda. Na alost ovdje
170
POLITICKA MISAO
nije temeljito analizirati cijeli odlomak. Takva analiza -
i to bilo kog Lenjinovog poteza -:- pokazala bi kako je
u jednoj karici lanca uvijek sadrana cjelina. Da kriterij pravilne
politike lei u tome da se iz procesa uvijek izvuku
oni momenti i na njih koncentrira energija, koji - u da-
nom momentu, u danjoj fazi - u sebi kriju taj odnos spram cje-
line, spram cjeline suvremenosti i spram centralnog problema ra-
zvoja dakle, i spram u njezinoj dohvatlji-
voj cjelovitosti. To ka-
rike ne dakle ni u kom da je taj momenat istrgnut
iz cjeline, da bi ostali momenti trebalo zbog njega da budu pot-
cijenjeni. Naprotiv. To da svi ostali momenti moraju biti
dovedeni u vezu s tim centralnim problemom, i u . toj vezi biti
pravilno i razrijeeni. povezanost svih proble-
ma tim se ne smanjuje, nego naprotiv postaje inten-
zivnija i konkretnija.
Povijesni proces, objektivni razvoj proizvodnih snaga, proiz-
vodi te momente. Ali, od proletarijata ovisi li, i u kojoj mjeri
biti u stanju da ih spozna, same i tako na njihov daljnji
razvoj. Temeljni, citirani stav marksizma, da ljudi sami
prave svoju povijest, dobija u vrijeme revolucije, nakon osvajanja
dravne vlasti, sve iako je, naravno, da bi
1
on i dalje
vaio, nuno potrebna njegova dopuna priznavanjem
okolnostima koje sami ne biramo. To da
uloga partije u revoluciji, to je velika misao mladog Lenjina, po-
staje jo i odsudnija u vrijeme prijelaza u socijalizam, nego
to je to bilo u epohi priprema. Jer to je aktivni utjecaj pro-
letarijata, koji tok povijesti, to odluke proletarijata po-
staju vanije - kako u dobrom tako i u loem smislu te
- za njega i za cijelo to je vanije zadravanje
stog oblika jedinog kompasa na tom divljem, uzburkanom moru
- klasne svijesti proletarijata, jedinog u borbi. To
aktivno-povijesne uloge proleterske partije temeljna je
Lenjinove teorije, pa stoga i politike koju on neumorno
i naglaava njen za odluke. Tako on, na
IX kongresu RKP, kad je pobio protivnike
razvoja kae: >>Dravni kapitalizam je onaj kapitalizam koga smo
u stanju i utvrditi njegove granice; taj kapitalizam je
povezan sa dravom, a ta drava to su radnici, najnapredniji dio
radnitva, avangarda- to smo mi. O nama ovisi kakav biti taj
dravni kapitalizam. Stoga je svaki obrat u razvoju ka socija-
lizmu istovremeno unutarnji problem partije. Pregru-
pacije snaga, partijskim organizacijama nove za-
datke, utjecanje na drutveni razvoj u tom smislu koji nadaje
briljiva i analiza cjeline s klasnog stajalita proleterijata.
Stoga u hijerarhiji snaga u druavi - a ta drava
smo mi - stoji partija na najviem mjestu. Ali stoga je partija
sama - da revolucija moe pobijediti samo u svjetskim
razmjerima, da se proletarijat zbiljski konstiturira kao klasa
kao samo svjetski proletarijat - kao sekcija najviem organu
proleterske revolucije Internacionali. Me-
okotalost miljenja, koja obiljeava sve oportuniste
i uvijek u takvim vezama nerjeive
sti. Ona razumjeti zato boljevici nakon >>to su se vratili
kapitalizmu i dalje insistiraju na staroj partijskoj strukturi, na
LUKACS; LEN.TIN
171
staroj nedemokratskoj diktaturi. Ona razumjeti kako to,
da se Internacionala ni jednog trenutka ne
svjetske revolucije, nego nastoji da je svim raspoloivim sred-
stvima pripremi i organizira, dok drava ruskog proletarijata isto-
vremeno pokuava pospjeiti sklapanje mira s
silama i ostvariti to je sudjelovanje
kapitalizma u privrednoj izgradnji Rusije. Ona razumjeti ka-
ko to da partija neumoljivo insistira na svom unutarnjem strogom
karakteru i zato sredstvima pouruje svoje ideo-
loko i organizaciono dok ekonomska politika repu-
blike bojaljivo bdije nad tim da ne olabavi onaj savez sa selja-
cima, komu zahvaljuje svoje postojanje; dok sovjetska republika
sve vie gubi svoj proleterski karakter i postaje drava seljaka,
itd, itd. okotalost miljenja ne moe shvatiti da su te
objektivne, suvremene epo-
he, i da je politika RKP i Lenjina utoliko ukoliko
trai i nalazi pravilne odgovore na objektivne protivu-
svog vlastitog drutvenog bitka.
Tako nas analiza Lenjinove politike uvijek vodi nazad temelj-
nim pitanjima metode. Njegovo cjelokupno ivotno
djelo je konsekventna primjena dijalektike na nepre-
stano promjenljive pojave prelaznog perioda, koje uvijek proizvode
novo. Ali da dijalektika nije gotova teorija, koja bi mogla
biti primijenjena na ivotne pojave, nego kao teorija
egzistira samo u toj primjeni i kroz nju, izila je me-
toda iz Lenjinove prakse proirenja, ispunjenija i teorijski razvi-
jenija nego to je bila kad ju je batinio iz Marxova i Engelsova

Stoga je potpuno opravdano govoriti o lenjinizmu kao novoj
fazi dijalektike. Lenjin nije samo nakon dugogodi-
njeg niveliranja i koje je vulgarnim marksizam
ponovno uspostavio metode nego je samu me-
todu dalje razvio, je konkretnijom i zrelijom. Sada kada
zadatak komunista postaje nastavljanje Lenjinova puta, taj na-
stavak moe biti plodonosan samo ako se pokuamo odnositi spram
Lenjina kao to se Lenjin odnosio spram Marxa. Vrsta i sadraj
tog odnoenja su razvojem drutva, problemima i zada-
cima koje povijesni proces postavlja marksizmu. Uspjeh tog od-
noenja je visinom proleterske klasne svijesti u
partiji proletarijata. Lenjinizam da je torija historijskog ma-
terijalizma jo vie primaknuta dnevnim borbama proletarijata, da
je postala jo nego to je to mogla biti u Marxova
vrijeme. Tradicija lenjinizma moe se, dakle, sastojati samo u to-
me da se nepatvorena i neiskrivljena funkcija historicizma
koja ivi i koja je ivotvorna, koja raste i koja pospjeuje
razvoj. Stoga komunisti moraju - mi ponavljamo - studirati
Lenjina kao to je Lenjin studirao Marxa. Studirati da bi
rukovati metodom. I kako se konkretnom
analizom konkretne situacije moe u posebno i u
posebnom u novom momentu neke situacije ono to je po-
vezuje s dosadanjim procesom, a u zakonitosti povijesnog procesa
ono novo koje uvijek ponovno nastaje; u cjelini dio - a u djelu
cjelina; u nemonivnosti razvoja momenat aktivnog djelovanja, a
MISAO
1-1 djelu veza s neminovnosti povijesnog procesa. Lenjinizam
dosad. najvii dosegil.Uti stupanj neematskog,
miljenja koje je usmjereno u potpunosti na praksu. Zadatak le-
njinista je da to U povijesnom procesu moe se,
samo .ono to se ivo razvija. Takvo lenjini-
tradicije najvaniji je zadatak svakoga koji ozbiljno
metodu kao oruje u klasnoj borbi proletarijata.
(Preveo Ivan PRPIC) .