Ciceron - O Krajnostima Dobra I Zla

B I B L I OT E K A L OGOS
Ureuju: Aleksa Buha, dr Muhamed Filipovi, dr Vladimir Premec, dr

Kasim Prohi, dr Vojin Simeunovi, dr Vanja Sutli,
i dr Abdulah Sareevi
Odgovorni urednik: r Kasim Prohi
MARKO TULUE CICERON
O KRAJNOSTIMA
DOBRA I ZLA
M
IZDAVAKO PREDUZEE VESELIN MASLEA SARAJEVO,
1975.
Naslov originala:
CICERO
DE FINIBUS BONORUM ET MALORUM
Sa latinskog preveo i komentar napisao PETAR PEJCINOVIC
KNJIGA I
' I
1. Znao sam vrlo dobro, Brute,
1
kada sam prenosio u
latinsku knjievnost ono to su filozofi najveeg duha i
izvanredne uenosti obraivali na grkom jeziku, da e
ovaj moj rad naii na raznovrsne zamjerke. Nekim, i to
dosta obrazovanim, ne svia se uope ovo nae zanimanje
filozofijom. Drugi ga toliko ne kude, ako se umjerenije
njim bavi. Oni, naime, misle da se ne bi smjelo u nj utro-
iti ni toliko mara ni truda. Nai e se i takvih, i to osobito
onih koji svoju obrazovanost zahvaljuju grkoj knjiev-
nosti pa, potcjenjujui latinsku, govore da vie vole svoj
napor i trud utroiti na itanje grkih knjiga. Na kraju,
pretpostavljam da e biti i takvih koji e me pozivati na
drugu naunu djelatnost i tvrditi da ova vrsta pisanja,
iako je ugodno i prijatno zanimanje, ne odgovara mom
poloaju i dostojanstvu.
2. Smatram da svima ovim moram ukratko odgovo-
riti, mada sam dovoljno odgovorio u knjizi
2
koju sam
napisao u odbranu i pohvalu filozofije poslije estokih
optubi i kritika Hortenzijevih protiv nje. Poto mi se ini
da je spomenuta knjiga naila na dobar prijem kod tebe i
kod onih koje smatram sposobnim da donose sudove,
preduzeo

1
Marko Juni je Brut, sin pravnog strunjaka Marka Juni ja Bruta i
Servilije, sestre Katona Utikog, jedan od Cezarevih ubica. On se mnogo
bavio filozofijom pa je napisao rasprave o vriini (v. pogl. III, 8. O
dunostima i O strpljivosti.) Sve su ove rasprave izgubljene. Bio je
sljedbenik stare akademske kole kako ju je tumaio Antioh (v. knj, II,
pogl. I, 24).
2
Ova je rasprava nosila naslov Hortenzije. U njoj je Ciceron
6 MARKO TULIJE CICERON"
sam da napiem vie takvih radova, jer sam se bojao
da se ne bi o meni mislilo da sam u stanju probuditi u
ljudima interes za filozofiju, ali da ga nisam u stanju
zadrati.
Oni pak, koji bi htjeli, mada im se svia studij filozo-
fije, umjerenije zanimanje njom, trae takvo ogranienje
koje je teko sprovesti u djelo na predmetu koji se, ako je
jednom put k njemu otvoren, ne moe pod kontrolom
drati i zaustaviti. Za mene je gotovo opravdaniji stav
onih koji bi htjeli da nas posve odvrate od filozofije, nego
onih koji stavljaju granice predmetima koji se ne mogu
ograniiti i trae od nas da stavimo mjeru u stvari ija
vri- jenost postaje vea to je ona obimnija i
sveobuhvatnija.
3. Ako je mogue dospjeti do mudrosti, onda ne samo da
joj se treba posvetiti nego u njoj i uivati; ako je, naprotiv,
ovo dostignue teko, ni u tom sluaju nema nikakvih
granica u traganju za istinom sve dotle dok se do nje ne
doe. Sramota bi bilo klonuti u traganju za istinom,
poto je predmet istraivanja neobino privlaan i
uzvien.
Dalje, ako nalazimo uivanje u pisanju, ko e biti
tako zavidan i ljubomoran da nas od tog odvrati? Ili, ako
mi to smatramo tegobom, ko e tuem naporu staviti
granice? Jer kao to je Terencije
3
Kremes zaista ovjean
kad ne eli da njegov novi susjed Kopa ili ore, ili ma ta
drugo radi
r on njega, naime, ne odvraa od svakog rada, nego
samo od niskog i nedostojnog tako su i oni previe za-
brinuti koje vrijea i kojima smeta na posao koji je nama
inae ugodan.
II
4. Tee je zadovoljiti one koji izjavljuju da potcje-
njuju latinsku knjievnost. Prije svega, kod njih me udi
to to oni ne vole svoj maternji jezik, kad se radi o ozbilj-
nim predmetima, dok rado itaju latinske poaorine ko-
made od manje vrijednosti, bukvalno prevedene s grkog
jezika. Pitam se, ko bi mogao gajiti mrnju protiv svega
to se naziva rimsko da bi s prezrenj em gledao i odbacio

branio filozofiju protiv napada Hartenzija, koga on navodi kao
0 KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA 7
Enijevu Mede ju
4
ili Pakuvijevu
5
Antiopu i navoditi kao
razlog da on ne podnosi latinsku knjievnost zato to mu
se dopadaju istoimene Euripidove
6
drame? Zar ti misli
da u ja radije itati Cecilijeve
7
Sinefebe ili Terencijevu
Andriju
8
nego originale Menandrove.
8
5. Sa miljenjem
ovih se nikako ne slaem, jer smatram, iako priznajem da
je Sofoklova
9
Elektra remekdjelo, da treba ipak itati i
Atilijev
10
neuspjeli prevod. Njega je, dodue, Licinije
11
nazvao gvozdenim piscem, ipak je on, po mom
miljenju, pisac vrijedan itanja. Biti potpuno neupuen
u nae pjesnike, znak je krajnje duevne umalosti ili
izopaenog ukusa. Po mom miljenju nisu dovoljno
obrazovani oni koji ne poznaju nae stvari. Zar ne itamo
sa istim zadovoljstvom
Da to samo ne bude u gaju
12
.

4
Enije, iz Rudije u Kalabriji, (239169, g. pr. n. e.) otac Timske
tragedije, preveo je slobodno vie grkih tragedija, pored toga je napisao,
ugledajui se na grke epiare, ep Anali. Od njegovih mnogobrojnih djela
sauvani su samo fragmenti. Medeja, kerka halkidskog kralja Ejeta
pomogla je Jasonu prilikom otmice zlatnog runa, zatim je sa Jasonom
pobjegla. Poto ju je na kraju on prezrivo odbio, poubijala je pred
Jasonovim oima djecu koju je s njim izrodila.
5
Pakuvije iz Brundizija, Enijev roak, takoer je sa grkog na
latinski slobodno preveo vie tragedija. I od njegovih djela ostali su
samo odlomci. Antiopa je bila kerka Nikteja i Polikse.
6
Publije Terencije, rimski komediograf, ivio od 192158. pr. n.
e. Stihovi iz njegove komedije Heautontimorumenos (Samo- muitelj) I,
1, 17.
7
Stacije Cecilije rodom iz Milana, rimski komediograf, prijatelj
Enija i Terencija, umro je 170. g. pr. n. e. I on je slobodno preveo vei
broj grkih komedija na latinski jezik. I od njegovih djela do nas su
doli samo fragmenti.
8
Menandar iz Atene, sin atenskog vojskovoe Diopeita, bio je
najslavniji komediograf nove grke komedije, roen je 342, a umro 291.
g. pr. n. e. U novije vrijeme od njega je pronaena u potpunosti komedija
Dioskul, ostale mnogobrojne njegove komedije sauvane su u
odlomcima, ali postoje mnoge prerade kod latinskih pisaca.
9
Sofoklo iz Atene (497405. g. pr. n. e.) bio je bez sumnje
najvei grki pisac tragedija. Veliki broj njegovih tragedija sauvan je u
cijelosti do danas.
10
Atilije je pisao i komedije i tragedije.
11
Ne moe se sa sigurnou ustvrditi ko je bio ovaj Licinije.
!S
Poetne rijei Enijeve Medeje.
MARKO TULIJE CICEROtC
kao i odgovarajui tekst na grkom; zar nam se nee
svidjeti Platonovi
13
dijalozi o dobrom i blaenom ivotu
izloeni na latinskom jeziku. 6. Pretpostavimo da mi ne
obavljamo posao prevodioca, nego' da branimo uenje
onih uz iju nauku pristajemo donosei u isto vrijeme o
tom na sud i pridravajui se naeg naina izlaganja,
ima li onda razloga da ovi kritiari pretpostavljaju grke
stvari spisima koji su i stilski dobro sastavljeni, a nisu
obini prevodi sa grkog? I u sluaju da ustvrde da su ve
Grci pisali o ovom predmetu, ne bi bilo razloga da itaju
vie grkih pisaca nego to ili je potrebno itati.
14
Da li je
Hrisip^
15
ita izostavio od stoikog uenja? Ipak itamo
Diogena,
16
Antipatra, Mnesarha, Panetija i mnoge druge,
a prije svih, naeg prijatelja, Posidonija. Zar ne pie
Teofrast
17
o temama koje je ranije obraivao Aristotel,
18
ali on nam uza sve to priinja veliko zadovoljstvo. Zar su
epikurovci prestali pisati i davati svoje miljenje o
predmetima kojima su ve Epikur
80
i stari pisali? Ako
Grci itaju grke pisce koji o istim temama na razliit
nain raspravljaju, zato naa publika da ne ita nae
pisce?

13
Platon, Aristonov sin, Sokratov uenik, osniva starije
Akademije.
14
Smisao je: ako neko pretenduje na naziv obrazovana ovjeka,
mora itati mnogo grkih pisaca, bez obzira to piu o istom predmetu.
15
Hrisip iz Sola u Kilikiji (280206. g. pr. n. e.), uenik Ze- nona i
Kleanta, vrlo otrouman i uen stoiar.
16
Diogen iz Babilona, Hrisipov uenik; Antipater iz Sidona,.
uenik maloas spomenutog Diogena; Mnesarh, uenik Panetija;
Panetije sa Roda (oko 200. pr. n. e.); Posidonije iz Apatrieje u Siriji,
uenik Panetijev, uitelj Ciceronov, najodaniji sljedbenik stoicizma.
17
Teofrast iz Eresa na otoku Lezbu, roen 392. pr. n. e., pe-ri-
patetiki filozof, uenik Platona i Aristotela.
18
Aristotel iz Stagire u Trakiji, sin lijenika Nikomaha, osniva
peripatetike kole, Platonov uenik, uitelj Aleksandra Velikog.
III
O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA 9
7. Pretpostavimo da sam ja doslovno preveo Platona
ili Aristotela, onako kako su nai pjesnici prevodili pozo-
rine komade, zar ne bih uinio, molim vas, veliku uslugu
svojim graanima da sam ih poblie upoznao sa onim ne-
nadmaivim umovima. To,- dodue, do sada jo nisam
uinio, ali smatram da mi to nije zabranjeno uiniti. U
najmanju ruku neka mjesta, bude li mi se svidjelo,
doslovno u prevesti, i to ba <onih filozofa koje sam
maloas spomenuo, kad god mi se ukae zgodna prilika
za to, kao to- Enije obiava prevoditi iz Homera, a
Afranije
19
iz Me- nandra. Neu se protiviti, kao to na
Lucilije
20
ini, da svi itaju moje spise. Kamo sree da
Persije
21
ivi i danas! A jo vie Scipion
22
i Rutilije.
23
Lucilije bojei se njihove- kritike, govorio je da pie za
stanovnike Tarenta,
24
Konsen- cije i Sicilije. Bez sumnje,
ova njegova dosjetka je duhovita kao i druge njegove
stvari, meutim, u to doba nije bilo tako obrazovanih
kritiara da se u svom radu morao osvrtati na njihov sud,
a i njegova djela su lakeg sar- laja. Ona su puna
najljepih dosjetki, ali iz njih izbija .osrednja uenost. 8.
Kojeg itaoca da se plaim kad se usuujem posvetiti ovu

19
Luci je Afranije, rimski komediograf, Terencijev savremenik,
pisao je tzv. comoediae togatae u kojima je umjesto grkih linosti i
obiaja na pozornicu iznosio rimske. Vrlo je dobro znao. imitirati
Menandra.
20
Gaj Lucilije iz Svese Aurunke u Kampaniji, rimski vitez, pjesnik
satire. Uestvovao je u ratu protiv Numancije 133. pr. n. e, pod
zapovjednitvom Scipiona Afrikog. Umro je u 46. godini. Pisao je satire,
epode, himne i jednu komediju. Naroito se istakao, kao pronalaza
satire. Sauvani su samo odlomci njegovih pjesama. U vezi sa naim
mjestom isp. Ciceron. O govorniku, II, 6, 25, gdje Ciceron govori da je
Lucilije izjavljivao da ne pie za velike naunike kao to je Persije, negcv
za osrednje obrazovane ljude poput Lelija Decima: Nije mi stalo da li me
ita Persije, ali bih elio da me ita Lelije Decim. U sljedeoj reenici,
ini se, Ciceron aludira na neki drugi odlomak Luilijev, u kojem se on
jo vie sputa tvrdei da pie za neobrazovane i nepismene a ne za
visokoobrazovane ljude kakvi su Scipion Afriki Mlai i Publije- Rutilije
Ruf. Persije je inae poznat kao vrijedan, istaknut naunik.
24
Gaj Persije je bio kvestor 146. g. pr. n. e.
M
Publije Scipion Afriki Mlai, sin Luci ja Emilija Paula, kojL .je
146, g. pr. n. e. razorio Kartagu, a 143. Numanciju, bio je ne- samo dobar
vojskovoa nego i vrlo velik govornik i vrlo okretan u veem broju
naunih disciplina, osobito u filozofiji.
21
Publije Rutilije, uenik stoiara Panetija, bio je veliki pri-
vrenik stoike kole. Bio je, takoer, veliki govornik i pravnL
strunjak. God. 104. pr. n. e. bio je konzul.
24
Tarent je bio junoitalska grka kolonija; Konsencija (dananja
Kozenca) nalazila se u zemlji Brutija.
knjigu tebi, koji se moe takmiiti u filozofiji sa
Grcima?
25
inim ovo podstaknut tvo- jom prijatnom
knjigom O vrlini koju si mi posvetio.
Po mom miljenju, neki ljudi ne vole latinsku knji-
evnost zato to su naili na loe i nedotjerane knjige, na
knjievna djela slabo napisana na grkom jeziku, a jo
slabije prevedena ria latinski jezik.
26
S njima bih se ja
sloio kad bi oni smatrali da ne bi trebalo itati ni grke
autore o istim predmetima. Meutim, ko nee itati dobre
.stvari napisane izabranim rijeima, elegantnim stilom i
snano, izuzev ako nije neki ovjek koji eli da ga nazivaju
potpunim Grkom, kao to je u Ateni Albucija
27
pozdravio
pretor Scevola. 9. Ovaj je predmet vrlo lijepo i sasvim -
duhovito obradio isti Lucilije. U usta Scevole on stavlja
ove prekrasne stihove:
Vie si volio da te zovu Grkom, Albucije, nego
Rimljaninom i Sabinjaninom, ili zemljakom
centuriona Pontija i Tritana
28
, slavnih
mueva, prvaka i stjegonoa.

25
O Brutu v. knj. I, pogl. 1, 1.
26
Ciceron ovdje ima na pameti spise nekih epikurovaca kao
Amasinija i Rabirija.
27
Mladi Tit Albucije uputio se u Atenu gdje se sav dao na
izuavanje Epikurovog filozofskog sistema (v. Cic. Brut, 131) i u tolikoj
se mjeri grecizirao da se stidio svog italskog porijekla. Zbog toga ga je
Scevola na gore navedeni nain ismijao. Albucija se toliko kosnula ova
ala da je kasnije Sce volu optuio zbog pronevjere novca, ali bez
uspjeha. Ovdje spomenuti Scevola je augur Kvint Mucije Scevola.
28
Tritan je nepoznat; centurion Tit Pomponije se osobito od-
likovao tjelesnom snagom.
O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA 11-
Zato te ja kao pretor pozdravljam na grkom u Ateni
kada pristupa meni, ba zato to si ti tako vie
volio: Xaips
31
, zdravo, rekoh, Tite, liktori, sva pratnja
i
kohorta
uzviknue:
Xatps, Tite! Zato mu je Albucije neprijatelj, zato
protivnik.
10. Mucije ima pravo. Ja se ne mogu dovoljno nau-
diti odakle potjee ovo sramno nipodatavanje domaih
stvari. Nije uope ovdje mjesto da to dokazujem, ali mis-
lim, o tome sam esto i raspravljao, da latinski jezik ne
samo da nije oskudan, kako se to openito uzima, nego
da je ak i bogatiji od grkog. Jer kada je nama, ili bolje
reeno naim vrsnim govornicima ili pjesnicima, bar
otkad imaju knjievne uzore, ikad ponestalo zaliha
bujnog, lijepog i uglaenog govora?
IV
to se mene tie, smatram, poto sam svojim
sudskim i dravnim poslovima, zalaganjima i
opasnostima ispunio dunosti na poloaju koji mi je
povjerio rimski narod, da moram, svakako prema svojim
sposobnostima, i na tome raditi da svojim radom i
zalaganjem i nastojanjem irim prosvjetu meu svojim
sugraanima. Smatram da ne trebam voditi une
prepirke s onim koji vie vole itati grke stvari, ukoliko
ih oni stvarno itaju, a ne pretvaraju se da to rade. Htio
bih da budem od koristi i onim koji bi eljeli da se slue
objema knjievnostima, i onima koji ne osjeaju naroitu
potrebu za grkim knjigama, a koje imaju na svom jeziku.
11. Oni pak koji bi vie voljeli da piem o drugim
stvarima, treba da budu prema meni pravini, jer sam ja
do sada vie napisao nego i jedan na drugi pisac,
29
a
moda u jo mnogo toga napisati ako mi bude podaren

29
Komentator Madvig dobro je primijetio da je Var do ovog
vremena napisao vei broj knjiga nego Ciceron, meutim, ini se, ovdje
Ciceron uzima u obzir i svoje govore.
dug ivot. Svaki onaj koji se navikne da pomnjivo ita
moje stvari
0 filozofiji, uvidjee da nijedan drugi predmet nije toliko
vrijedan itanja.
Ima li u ivotu ita vrednije to bi zasluivalo tako
ozbiljno istraivanje kao predmet filozofije, osobito prob-
lematika koja se obrauje u ovim knjigama, naime, ta je
cilj, ta je krajnja i posljednja svrha, na to treba da se
odnose sve norme o blaenom ivotu i pravilnom djelo-
vanju, prema emu tei priroda kao vrhuncu eljenih,
stvari i ega se ona kloni kao najveeg zla. Poto se u tom
pitanju najueniji ljudi temeljito razilaze, ko e smatrati
da je nespojivo sa dostojanstvom koje mi svako ukazuje,
ako se bavim onim to je u svakoj ivotnoj prilici najbolje
1 najispravnije? 12. Ne raspravljaju li sporno pitanje da li
porod ropkinje ulazi u prihod gospodarev,
30
vodee
linosti u dravi, Publije Scevola
31
i Marije Manilije, a
protiv njihova miljenja ne izjanjava li se jedan Marko
Brut u svakom sluaju jedno pitanje koje zahtijeva
otroumnost i za dohodak graana vrlo korisno; i ja itam
ta djela i druga njima slina i ubudue u ih rado itati.
Zar da se zanemare pitanja koja obuhvataju itav
ivot? Jer koliko god su pravna pitanja omiljenija i
popularnija, toliko su sigurno filozofska korisnija i
plodonosnija. Ipak, treba ostaviti da itaoci o ovoj stvari
donesu odluku.
Smatramo da smo o itavom ovom pitanju, o
najveem dobru i najveem zlu, u ovom djelu dovoljno
raspravljali, jer smo u njemu prema naim
mogunostima obradili ne samo nae filozofske poglede
nego i ta druge filozofske kole o tom predmetu ue.
13. Da ponemo od najlakega; prvi po redu e biti
izloen Epikurov
32
sistem koji veina ljudi najbolje pozna.
Vidjee da smo ga mi tako jasno izloili da ga tako dobro
i pomno ni sljedbenici te kole ne obrauju. Na je cilj

30
Sporno je pitanje bilo da li novoroene ropkinje pripada onome
koji je uivao dohodak ropkinje ili njezinom gospodaru. Prema Ulpijanu
(Digeste VII, 1, 68) preovlaalo je miljenje iBrutovo da se tjelesni plod
ropkinje ne uraunava u dohodak.
31
Publije Marko Scevola bio je poznati pravni strunjak; Manije
Manilije bio je istaknuti govornik i pravnik; Marko Brut, isto tako hio je
uveni pravni strunjak ovoga doba i napisao je tri knjige o graanskom
pravu.
32
O Epikura v. pogl. II, 6.
V
doi do istine, a ne izobliiti nekoga kao protivnika.
Lucije Torkvat,
33
svestrano obrazovan ovjek, ne-
davno je vrlo briljivo branio Epikurovu hedonistiku
nauku. Njemu sam ja odgovorio, a toj diskusiji
prisustvovao je i Gaj Trijarije,
34
mladi temeljito
obrazovan i ozbiljan.
14. Njih su dvojica, naime, doli meni u posjetu na moje
kumansko
35
imanje. Najprije smo izmijenili nekoliko misli
o knjievnosti za koju su i jedan i drugi pokazivali ivi
interes. Na to e Torkvat: Poto smo te jedva jednom za-
tekli besposlena, htio bih uti zato ti uz naeg Epikura
ne pristaje, koga dodue ne prezire, kao to ine gotovo
svi oni koji se s njim ne slau, ali sigurno se ne slae s
onim koji je po mom miljenju jedini uio pravu istinu i
oslobodio ljude najveih zabluda uei ih svemu to je po-
trebno za dobar i blaen ivot. Ja mislim da ti u njemu
kao i ovaj na Trij arije ne uiva zbog toga to manje pazi
na ljepotu stila nego Platon, Aristotel i Teofrast.
36
Ne vje-
rujem nikako da ti njegove filozofske poglede ne smatra
ispravnim. 15. Znaj, Torkvate! rekoh, da se potpuno
vara. Stil me toga filozofa ne vrijea, jer on umije
rijeima potpuno izrei svoje misli, zna ih jasno izloiti,
tako da ga ja u potpunosti razumijem. Mada ja kod
filozofa ne potcje- njujem rjeitost, ako je posjeduje, isto
tako je mnogo i ne traim ako je nema. Sadraj njegovih
djela ne zadovoljava, i to na vie mjesta. Ali prema onoj
koliko ljudi, tolika miljenja i mi moemo pogrijeiti.
Zato te ree ne zadovoljava? Smatram te praved-
nim kritiarem i dobrim poznavaocem njegova uenja.
16. Moda ti, rekoh, smatra da mi Fedar i Zenon
37
jer sam obadvojicu sluao, nisu govorili istinu. Iako me

33
Lucije Manlije Torkvat, epikurovac i Ciceronov prijatelj. U
graanskom ratu bilo je na Pompejevoj strani, pa je s njim preao u
Grku i tu poginuo. Bio je temeljito obrazovan, imao je izvanredno
pamenje, govor mu je odavao dostojanstvo i ukus, uz to je bio ovjek
vrstog karaktera i neporonog ivota.
34
I Gaj Valerije Trijarije u graanskom ratu naao e na
Pompejevoj strani. Komandovao je jednim odredom flote, uestvovao je
ti bitki kod Farsala. I on je u ovoj bitki poginuo. O njegovoj
obrazovanosti govori Ciceron u Brutu 265.
35
Cieeronovo kumansko imanje dobilo je ime po gradu Kumi u
Kampaniji.
89
O Platonu v. knj. I, II, 5; o Aristotelu i Teofrastu v. knj. L
II, 6.
37
Fedar i Zenon bili su najistaknutiji privrenici epikurevske kole
ni u ta drugo nisu uvjerili do u svoju privrnost sistemu,
ipak su mi Epikurovi pogledi dovoljno poznati. Ja sam
zajedno sa naim Atikom
38
marljivo pohaao predavanja
pomenutih filozofa, i on se divio obadvojici, prema Fedru
je ak pokazivao i ljubav. Svaki smo dan meusobno ras-
pravljali o onome to smo uli na prMavanju i nikada
izmeu nas nije dolo do nesuglasice kako sam ja stvar
razumio, nego ta sam prihvatio.
VI
17. Sta onda, ree, elio bih uti, ti ne prihvata?*
Najprije, rekoh njegovu fiziku kojom se on osobito
ponosi, zato to je u njoj potpuno neoriginalan. Demo-
kritovu
39
nauku sa vrlo neznatnim izmjenama nauava,
ali tako da ondje gdje hoe da ispravi Demokrita, stvari,
po mom miljenju, iskrivljuje. Demokrit nauava da se
atomi, kako ih naziva, tj. tjeleca koja su zahvaljujui
svojoj vrstoi nedjeljiva, kreu u bezgranino praznom
prostoru, u kojemu nema ni vrha, ni dna, ni sredine, ni
unutranjosti, ni spoljanosti i da oni u svom kretanju
udaraju jedni o druge i tako se spajaju; iz tog nastaje sve
to postoji i to se vidi. Ovo kretanje atoma treba shvatiti
kao da nema poetka nego da je vjeno.

toga vremena. Oba su bili uitelj i Ciceronovi.
38
Tit Pomponije Atik, najintimniji Ciceronov prijatelj bio je
takoer pristalica Epikurove kole (isp. knj. V, I, 3). I on je napisao vie
istorijskih djela (v. Kam. Nep., Atik, 18).
39
Demokrit iz Abdere u Trakiji, ro. 451, g. pr. n. e., uenik
Leukipa, osnivaa nauke o atomima, koju je Demokrit dalje razradio.
18. Dok slijedi Demokrita, Epikur uglavnom ne gri-
jei. Mada ima mnogo stvari i kod jednog i kod drugog
koje ja ne odobravam, naroito kad je u pitanju prirodna
pojava, mora se prouavati dvoje: prvo, ta je materija iz.
koje je sve nainjeno, drugo, koja je to sila koja to sve
proizvodi. Oba govore o materiji, aii silu i uinski uzrok
neprimjetno preuuju. To je njihova zajednika
pogreka; sljedee zablude su svojstvene samo Epikuru.
On, naime, smatra da se ona nedjeljiva i vrsta tje-
leca kreu usljed svoje vlastite teine u vertikalnom
pravcu prema dolje; po njegovom miljenju je ovo pri-
rodno kretanje svih tjelesa. 19. Ali kad se ovaj otroumni
ovjek suoio sa injenicom da ne moe jedan atom dirati
drugi, ako se, kako je ranije reeno, atomi kreu u verti-
kalnoj liniji prema dolje, onda je pribjegao izmiljenim
dokazima. On ui da svaki atom malo skree,
40
i to tako
malo koliko se samo moe zamisliti; to prouzrokuje
meusobna grupisanja, vezivanja i suovisnost kretanja
atoma; iz tog se stvara svijet i svi dijelovi svijeta i sve to
je u njemu.
Meutim, cijela ova stvar nije samo jedna obina
djetinja izmiljotina nego se njom ne postizava ono to bi
on htio. Dok je s jedne strane samo skretanje atoma
proizvoljan zakljuak (on, naime, ui da atomi bez uzroka
skreu, a za fiziara je najvea sramota kad tvrdi da se
neto bez uzroka dogaa), s druge strane, on je bez
razloga atome liio onog prirodnog kretanja svih tekih
tjelesa u pravcu prema dolje, kako sam tvrdi, i tim nije
postigao cilj zbog kojeg je izmislio dokaz. 20. Ako, naime,
svi atomi skreu s puta, nikad se nee jedni s drugim
spojiti, ili ako jedni atomi skreu, a druge njihova vlastita
teina nosi u vertikalnom pravcu prema dolje, tada bi
trebalo u prvom redu atomima doznaiti razliite pravce
kretanja: jedni da se kreu pravo a drugi koso, tada ne bi
mogao (a to je Demo- kritova slaba taka) taj nered i
mete meu atomima proizvesti onaj divni sklad koji u
svijetu vlada. Nedostojno je jednog fiziara vjerovati u
ogranienu djeljivost mate- riie.
41
To on sigurno ne bi

40
Demokrit je, naprotiv tvrdio da je usljed nunog okretanja
8vr)'> grupisanje i vezivanje (cofX7rAOxr), ouyxpiat;) atoma uslijedilo,
i da su zbog toga nastali bezbrojni svjetovi.
41
Minimum : ograniena djeljivost, naime atom, tj. tjelace koje
je tako maleno da se dalje ne moe dijeliti. Meutim, sve to je tijelo,
bez obzira to moe postati vrlo maleno, da se i dalje dijeliti.
16 MARKO TULUE CICERON
nikad smatrao da je radije kod .svog prijatelja Polijena
42
uio geometriju, nego to ga je od poduavanja geometrije
odvraao. Po Demokritovom miljenju, koji je zaista bio
obrazovan i u geometriju upuen ovjek, sunce je
ogromnih razmjera, Epikur, meutim, smatra da u
promjeru nema vie od jedne stope,
43
jer on .smatra da je
ono onoliko koliko ga mi vidimo, ili neto vee ili manje.
21. Na taj nain Epikur ondje gdje odstupa od
Demokritova uenja grijei, a postavke u kojima se s njim
slae potpuno su Demokritove atomi, prazni prostor,
slike koje oni nazivaju siSo'Az, usljed ijeg nailaenja ne
samo da mi vidimo nego spoznajemo; pa i bezgraninost
koju oni nazivaju arcstotav, sve to potjee od emokrita,
isto tako i beskrajni svjetovi koji svakodnevno nastaju i
propadaju. Mada se ja nikako ne slaem s ovim
tvrdnjama, ipak bih elio da emokrita, koga svi drugi
Tivale, ne kudi
44
on koji ga je sebi za svog jedinog vou
uzeo.
VII
22. Dalje, i u drugoj grani filozofije, u onoj koja se
bavi istraivanjem istine i naunim raspravljanjem, tzv.
Xoyix^
45
, taj je va filozof bar, kako se meni ini, potpuno
razoruan i razgolien. On odbacuje definicije, ne ui
nita
o podjeli i ralanjivanju, ne daje pravila kako se tvori
zakljuak i kako se do njega dolazi; ne pokazuje na koji
se nain razrjeavaju lani zakljuci (sofizmi) i
razjanjavaju dvosmislenosti; za mjerila rasuivanja o
stvarima uzima ula i, ako ona prime neto kao istinito
to je pogreno, on smatra da je nestalo svakog kriterija
izmeu istinitog i pogrenog.. ,
46
, . . . 23. Najveu vanost polae, kako on sam kae,

42
Polijen iz Lampsaka u Misiji, prijatelj i uenik Epikurov, ranije
se bavio matematikom i na tom se polju istakao, ali na TSpikurov
nagovor proglasio je geometriju netanom naukom.
43
Stopa = 0,296 m. .
44
Isp. Diog. Laert. X, 8 i Cic. O prirodi bogova, I, 33, 93.
45
U grkom rije logika Sicapsat? znai metod odreivanje -vrste
podjelom roda na vrste i podvrste; isp. knj. II, 26.
46
Ovo tumaenje nije sigurno jer nedostaje, izgleda, velik -dio
teksta u rukopisima. U prvom redu nedostaje kritika drugog dijela
filozofije (dijalektike) Epikurova sistema, zatim poetak treeg o etici.
2
na ono to sama priroda prihvata i odobrava, tj. na
osjeaj naslade i bola. Na ovo on svodi sve, i ono emu
treba da teimo i ono ega se treba kloniti. Mada je ovo
Aristipovo
47
uenje, mada ga i Kirenaici bolje i slobodnije
brane,
48
ono je po mom miljenju takvo da nita ne moe
izgledati neostojnije ovjeka. Meni se bar ini da nas je
priroda stvorila i odredila za uzvienije ciljeve. Moda se
varam, ali sam potpuno uvjeren da i onaj Torkvat
49
koji je
prvi ovaj nadimak dobio, nije zato zgulio onu ogrlicu
neprijatelju s vrata da si priuti neku tjelesnu nasladu i
da se nije radi naslade borio protiv Latina u bitki kod
Vezere za vrijeme svog treeg konzulata.
50
to je dao
pogubiti sjekirom
51
svoga sina, izgleda da se liio mnogih
uivanja, jer je pretpostavio prirodnom instinktu i
oinskoj ljubavi pravo suvereniteta i vrhovnog
zapovjednitva. 24. Zamislite Tita Torkvata, koji je
zajedno sa Gnejom Oktavijem bio konzul, kako strogo
postupa sa svojim sinom koga je adopcijom iz svoje
oinske vlasti izruio Decimu Silanu. Zapovijedio mu je da
se lino pred njim brani protiv optubi makedonskih
poslanika zato to se kao pretor u toj provinciji dao
podmiivati. On mu je poslije sasluanja obiju stranaka
izrekao presudu poto se po njegovom miljenju u slubi
nije ponaao kao njegovi preci i zabranio

59
Aristip, Sokratov uenik iz Kirene, afrikog grada. On je osniva
kirenaike kole, koja je za najvee dobro uzimala nasladu (voluptas,
TjSovrj).
48
Dok Aristip i kirenaici smatraju nasladu apsolutnim i naj- -veim
dobrom, Epikur njoj pridodaje i bezbolnost.
49
Tit Manlije Torkvat upustio se sa nekim Galom god. 396. pr., n.
e. u dvoboj u galskom ratu na rijeci Aniju i istrgnuo je ovome s vrata
ogrlicu (torques), odatle Torquatus.
50
God. 340. pr. n. e. Rijeka Vezera nalazi se u blizini 'Vezuva.
64
God. 176. pr. n. et
18 MARKO TTJLIJE CICEBON
mu da mu dolazi na oi. Smatra li da je on u tojii
fiasu mislio na svoja lina zadovoljstva?
Ali da ne govorimo o opasnostima, tekoama pa i o
bolu koji. svaki poteni ovjek podnosi za domovinu i za
svoje, tako da on ne samo da ne udi nego se i odrie svih
naslada i vie voli podnositi svakovrsne boli nego iznevje-
riti i najmanji dio svoje dunosti. Preimo na sluajeve
koji za moje tvrdnje izgledaju manje vani, ali su uvjer-
ljiviji i jai. 25. Kakvo ti, Torkvate, i ovaj na Trijarije
zadovoljstvo nalazite u knjievnosti, istoriji i poznavanju
prirode, u prelistavan ju pjesnika i pamenju tolikih sti-
hova? Nemoj mi rei da ti ova zanimanja priinjaju toliko
zadovoljstva koliko su maloas pomenuta djela priinila
Torkvatima. Nikada na ovaj nain ni Epikur, ni Metrodor,
niti ijedan drugi od ovih koji pametno misle i koji su ovla-
dali ovim sistemom, nije branio svoje nazore. A to se tie
pitanja koje se esto postavlja zato Epikur ima tako velik
broj sljedbenika, za to ima i drugih razloga, ali ipak
veinu ljudi privlai to to po njihovom miljenju Epikur
smatra da ono to je pravino i poteno samo po sebi
priinja radost, tj. nasladu. Dobri ljudi ne misle da bi se
itav njegov sistem srozao kad bi stvari tako stajale. Kad
bi se priznalo da ove stvari ne stoje ni u kakvoj vezi sa
tijelom, nego su same po sebi i od sebe ugodne, tada bi i
vrlina i spoznaja prirode a to on nipoto nee same
po sebi bile poeljne.
26. Ove postavke Epikurove, rekoh ne mogu pri-
hvatiti. to se tie ostalih stvari, kamo sree da je bio
upueniji u nauku (jer i tu mora priznati da nije bio
dovoljno upuen u ona znanja koja daju onima koji ih
posjeduju naziv uenih ljudi) ili da bar nije druge
odvraao od uenja. Ipak, vidim da se ti ni najmanje nisi
dao zastraiti.
VIII
To sam rekao vie zato da njega izazovem nego da
sam govorim. Na to Trijarije upade sa smijekom: Ti si,
tako rei, Epikura potpuno izbacio iz filozofskog kruga.
Jedino si mu priznao da razumije njegove poglede, bez
obzira kako se izraava. U fizici plagira tua miljenja, i to
takva koja ti ne prihvata. A ako je ta kod njih htio
ispraviti, uinio je to gorim. U dijalektiku
52
se nije uope
razumio. Tim to je nasladu proglasio najveim dobrom, i
tu je pokazao malo razumijevanja, a najzad i to je tua
svojina; o tome je Aristip ranije mnogo uspjenije ras-
pravljao. Na kraju si nadovezao da je bio neobrazovan.
27. Na to ja odvratih: Kad se, Trijarije, ovjek s ne-
kim u neem ne slae, ne smije preutati ono u emu se s
njim ne slae. ta bi mene moglo sprijeiti da ne budem
Epikurov sljedbenik, kad bih prihvatio njegovo uenje, tim
prije, to je igraka njim ovladati. Zato ne bi trebalo kuditi
uzajamne kritike onih koji se u miljenjima razilaze.
Pogrdne rijei, zatim une svae, otre i polemine
rasprave, po mom miljenju, uvijek su nedostojne u filo-
zofskim raspravljanjima.
28. Na to e Torkvat: Potpuno se slaem s tobom.
Naune se rasprave ne mogu voditi bez kritike, ali se isto
tako ne moe pravilno raspravljati u stanju srdbe i tvr-
doglavosti. Ipak bih na tvoje tvrdnje, ako te to nee zamo-
riti, imao tota odgovoriti.
Zar ti pomilja, rekoh ja, da bih ja ovo govorio da
nisam htio tvoje miljenje sasluati?
Hoe li da ukratko preemo itav Epikurov sistem
ili da raspravljamo samo o nasladi, oko ega se uglavnom
vrti na spor?
Na tebi je da odlui, odgovorih ja.
Uiniu tako ree on, raspravljau samo o jednoj* i
to najznaajnijoj temi. Drugi puta emo raspravljati o
fizici. Uvjeriu te, kako i u ono skretanje atoma i u veli-
inu sunca, tako i u mnotvo drugih Demokritovih zab-
luda koje je Epikur opovrgao i ispravio. Sada u govoriti
o nasladi, dodue nita novo, ali sam vrsto uvjeren da
e ti pohvaliti ono to ja budem govorio.
Budi uvjeren, rekoh ja, da neu biti tvrdoglav, nego
u rado pristati uz tvoje miljenje ako uspije da me
uvjeri u svoje tvrdnje.
29. Uvjeriu te, odvrati on, samo ti mora pokazati
onu nepristrasnost koju obeava. Volio bih vie da izla-
em u neprekidnom govoru nego putem pitanja i protu-
pitanja.
Kako hoe, rekoh.

53
Latinski izraz ars disserendi znai logiku, dijalektiku iH nauku o
zakonima miljenja.
Na to on zapoe svoje izlaganje.
Ix
U prvom redu u, ree on, postupiti onako kako je
zaetnik ovog sistema smatrao pravilnim. Utvrdiu pred-
met i svojstva naeg istraivanja, ne zato kao da ja pret-
postavljam da vi to ne znate, nego da se moje izlaganje
odvija pravilno i sistematski. Mi raspravljamo o najveem i
krajnjem dobru, koje po miljenju svih filozofa mora biti
takvo da sve stvari moraju stajati u vezi s njim, a ono s
niim. Ovo Epikur stavlja u nasladu i smatra da je
naslada najvee dobro a bol najvee zlo. I ovo on
pokuava na sljedei nain dokazati.
30. Svako ivo bie im se rodi ezne za nasladom i
njoj se raduje kao najveem dobru, a mrzi bol kao najvee
zlo i uklanja mu se koliko moe. To ono ini dok je jo u
nepokvarenom stanju, kada i sama priroda sudi bezpri-
strasno i bez predrasuda. Zbog toga on tvrdi da nije po-
trebno nikakvo dokazivanje ili nauno raspravljanje zato
bi trebalo za nasladom teiti a bol izbjegavati. On smatra
da je ovo stvar ulnih osjeaja, isto kao i toplota vatre,
bjelina snijega, slatkoa meda. Za dokazivanje ovih stvari,
on smatra, nisu potrebni nikakvi duboki i odabrani
dokazi; dovoljno je samo obratiti panju na njih. (Postoji
razlika, on smatra, izmeu formalnog silogistikog dokaza
i obinog zapaanja i napomene; pomou prvoga se
razotkrivaju skrivene i, tako rei, umotane stvari, a
pomou drugoga, oevidne i bjelodane). Lii ovjeka ula,
nita mu nee ostati; sama ovjekova priroda treba da o
tome sudi ta je u skladu s prirodom a ta je u
suprotnosti s njom. Ona nita drugo ne osjea i ni o em
drugom ne sudi nego o nasladi i bolu, kamo bi upravila
svoje elje i odvratnosti.
31. Ima nekih sljedbenika nae kole koji bi htjeli ove
postavke tanije tumaiti, zato tvrde da nije dovoljno u
rasuivanju dobra i zla oslanjati se samo na ula, nego se
moe shvatiti i pameu i razumom da je naslada sama u
sebi i po sebi poeljna, a da bol sam po sebi treba izbje-
gavati. Stoga oni tvrde da je prirodno i nama priroeno
svojstvo
53
da su neke stvari dostojne udnje a druge da

53
Epikurovci su ovu prirodnu i uroenu predstavu nazivali
zasluuju gnuanje.
Drugi
54
opet, uz koje i ja pristajem, primjeuju da ve-
lik broj filozofa navode itav niz dokaza kako bi dokazali
da ni nasladu ne treba ubrajati meu dobra, ni bol meu
zla, i misle da se mi ne smijemo suvie oslanjati na nae
postavke, ve trae briljivo pripremljene dokaze i obja-
njenja zasnovana na odasvuda prikupljenim argumentima
u raspravljanju o nasladi i bolu.
X
32. Ali da uvidite odakle potjee itava zabluda onih
koji osuuju nasladu a u zvijezde kuju bol, izloiu itav
sistem i protumaiti pravu nauku autora istine i, tako
rei, tvorca blaenog ivota.
Niko s prezirom ne odbacuje, niti mrzi, niti bjei od
naslade zato to je ona naslada, nego zato to veliki bolovi
snalaze one koji ne znaju razumno uivati. Dalje, nema
nikoga ko bi bol, zato to je bol, volio, traio ili elio zado-
biti, nego zato to povremeno nastupe takve prilike u ko-
jima tekoe i bolovi pnouzrokuju veliki uitak. Uzmimo
jedan beznaajan svakidanji primjer: koji se od nas
ikada prihvata tekih fizikih napora, osim kad hoe
odatle da izvue neku korist? Ima li iko pravo da daje
ukore ovjeku zato to hoe da u neem uiva zbog ega
nee imati nikakvih neprijatnosti, ili drugome, zato to
izbjegava bol iz kojeg ne proizlazi nikakav uitak?
33. Naprotiv, javno optuujemo i smatramo da zaslu-
uju opravdan prezir oni koji su tako obmanuti i zavedeni
draima trenutnih uivanja i zaslijepljeni strau da ne
mogu sagledati kakve e boli i neprijatnosti na sebe
navui. Slian prestup ine i oni koji usljed slabe volje, tj.
iz straha pred naporima i bolima naputaju svoje
dunosti. Ovakvi se sluajevi lako i bez potekoa mogu
raspoznati. U slobodno vrijeme, naime, kada nas nita ne
spreava da biramo i kada nam nita ne smeta da radimo
ono ta nam se najvie svia, tada svako uivanje treba
prihvatiti, a svaki bol izbjegavati. Meutim, u izvjesnim

prolepsis (TcpoTauJnO. Ovaj su izraz oni posudili od stoiara. Pod tim
su epikurovci podrazumijevali predstavu koja se formira u dui putem
prirodnog osjeaja prije nego je razum shvati i ralani.
54
Ovdje se Ciceron ne izraava jasno na koju grupu epikurovaca
cilja, jer ne navodi njihovo uenje.
sluajevima, bilo da smo vezani dunostima ili prisiljeni
okolnostima, bie esto i takvih sluajeva, kad emo se
morati odrei naslada i izlagati se neprijatnostima. Zbog
toga e u takvim prilikama pametan ovjek odabrati ovaj
put da ili odricanjem uitaka osigura sebi vea uivanja,
ili da podnoenjem bolova otkloni osjetljivije i jae.
Poto ja pristajem uz ovu teoriju, zato bih se bojao
da neu moi dovesti s njom u sklad postupke naih
Tork- vata, koji si ti maloprije kao primjere vjerno i iz
osobite Ijubavi i blagonaklonosti prema meni naveo. Ipak
me nisi laskavim rijeima izreenim u pohvalu mojih
predaka ni pridobio, niti uinio neodlunij im za odgovor.
Red mi, molim te, kako. ti tumai njihove postupke?
Misli li uistinu da su oni tako juriali na oruanog
neprijatelja da su prema svojoj djeci i svojoj vlastitoj krvi
tako okrutni bili, da nisu na svoje interese ili na svoju
korist pomiljali? ak ni zvijeri tako ne postupaju da
slijepo srljaju i stvaraju nered da mi ne bi mogli uvidjeti
kamo njihova kretanja i napadi smjeraj u. Misli li, ti,
uistinu da su tako odluni ljudi izvrili tako velika djela
bez razloga? 35. ta je njih na to ponukalo, kasnije u
uzeti u razmatranje. Za sada sa sigurnou mogu tvrditi,
ako su za ona nesumnjivo velika djela imali nekog
povoda, da vrlina sama po sebi nije bila pobuda za
njihova izvrenja. Zgulio je ogrlicu s neprijatelja
Razumije se, ali je sebe zatitio da ne pogine. On se,
meutim, izloio velikoj opasnosti Da, ali na oigled
vojske ta je time postigao? Slavu i Ijubav, najvee
garancije za jedan siguran i bezbjedan ivot. Sina je
osudio na smrt. Ako je bez razloga, ne bih elio biti
potomak jednog takvog surovog i okrutnog
ovjeka; ali ako je htio zadajui sebi bol vrim
uiniti pridravanje naredbama vrhovnom komandantu i
vojsku u najteem ratu na uzdi drati zastraavajuim
kaznama, tada se on brinuo za dobro svojih sugraana, u
kome je on vidio i svoje vlastito.
36. Ovakvo naziranje moe se primijeniti na mnoge
stvari. Sljedbenici vae kole, a .osobito ti koji marljivo
izuava starinu, nali ste pogodno tlo da pokaete vau
rjeitost iznosei prie o hrabrim i slavnim ljudima i nji-
hovim junakim podvizima izvrenim ne iz nekog kori-
stoljublja, nego da se proslavi veliina same moralne vri-
jenosti. Meutim, sve ovo pada ako se usvoji princip
prilikom izbora koji sam maloprije spomenuo, ili da rtvu-
jemo uivanja da bismo postigli vea zadovoljstva, ili da se
izloimo bolovima da bi izbjegli vee bolove.
XI
37. Za sada je, meutim, dovoljno reeno o blistavim
i slavnim djelima glasovitih mueva. O usmjeravanju svih
vrlina ka uivanju govorie se kasnije na odgovarajuem
mjestu. Sada u samo objasniti sutinu i svojstva
uivanja da bi se otklonilo krivo shvatanje neupuenih i
da bi uvidjeli kako je ovaj sistem, koji se smatra
sladostrasnim, razvratnim i mekoputnim, vrlo ozbiljan,
umjeren i strog. Ne eznemo mi samo za uivanjem to
ono direktno nekim ugodnim osjeajem u pokret stavlja
55
nau prirodu
39
i to izvjesnu nasladu osjeaju naa ula,
nego smatramo najveim uivanjem ono koje dolazi radi
potpunog otklanjanja svakog bola.
6
Kad se, naime,
oslobodimo bola, pri samoj se pomisli veselimo da smo se
potpuno oslobodili i rijeili svih potekoa. Poto je sve to
nam priinjava veselje uivanje, jednako kao to je sve to
nam priinjava neprijatnost bol, prema tome je potpuno
ispravno svako otklanjanje bola nazvano uivanjem. Na

88
Sama naa priroda (bie), tj. naa ula. Engleskog komentatora
Madviga s pravom vrijea izraz ipsam, jer se i druga vrsta naslade,
bezbolnost ulima osjea.
Epikur razlikuje dvije vrste naslade. Jedna se (voluptas movens)
sastoji u pokretu (motus, JCCVTJCTU;)* ukoliko ona naa ula pokree
(movet) nekom ugodnou, druga se opet nalazi u mirnom stanju
(voluptas stans, crrdat.<;), ukoliko djeluje otklanjanjem bola.
Diog. Laert., X, 139. 3: Veliina uivanja dosee svoj vrhunac u
otklanjanju bola.
primjer, kada se glad i e utole hranom i piem, sama
injenica da smo se oslobodili neprijatnosti ima za
posljedicu uivanje. Tako, otklanjanje bola prouzrokuje
uivanje.
38. Zbog toga je Epikur nauavao da izmeu bola i
uivanja ne postoji nikakvo srednje stanje, jer to srednje
stanje koje neki filozofi smatraju stanjem potpune bezbol-
nosti, nije obina naslada, nego naslada u najveem ste-
penu. ovjek, naime, koji je svjestan raspoloenja u kome
se nalazi, nuno mora osjeati da li je u stanju uivanja ili
bola. Epikur smatra osloboenje od svake vrste bola
granicom i krajnjom takom naslade, tako da se tada
naslada moe mnogovrsno uobliavati i mijenjati, ali se
ne moe pojaavati i poveavati.
56
39. U Ateni, na lonarskom trgu (Keramiku)
57
nalazi
se Hrisipova
83
statua u sjedeem stavu sa ispruenom ru-
kom ovo sam sluao od svog oca kad bi se na raun,
stoiara duhovito i dosjetljivo alio i govorio da ovakvo*
dranje ruke oznaava radost koju mu je priinjao
sljedei silogistiki zakljuak: Treba li ita tvoja ruka dok
se nalazi u takvom poloaju?Ne treba nita.Samo
kad bi naslada bila dobro, onda bi trebala. Da,
smatram da bi trebala. Dakle, naslada nije dobro
To ne bi, govorio je moj otac, ni statua rekla sve kad bi i
mogla; govoriti. Otrica zakljuka uperena je protiv
Kirenaika, a ne protiv Epikura. Jer kad bi samo ono bilo
naslada to,, tako rei, golica naa ula i u njih dolazi i po
njima se razlijeva sa jednim ugodnim osjeajem, tada ni
ruka, ni ikoji drugi ud ne bi mogao biti zadovoljan zbog
same bezbolnosti koja nije praena ugodnim i stvarnim
pokretima naslade, ako se, kako Epikur ui, najvea
naslada sastoji u neosjeanju nikakva bola, tada se,
Hrisipov sagovornie, slaemo s tobom u prvoj premisi da
njegova ruka u takvom poloaju nita ne treba; druga
tvoja premisa je ne- tana, da bi njegova ruka trebala
nasladu kad bi ona bila dobro. A razlog zato ne bi
trebala naslade lei u injenici da se ono to je

91
Diog. Laert., X, 144: ulno uivanje se ne poveava kad se
otkloni bezbolnost, nego se samo mijenja.
57
Keramik (KspaxEit6i;) je bilo ime dvaju mjesta u Ateni, od' kojih
je jedno bilo unutar a drugo izvan grada. Posljednje je bilo ukraeno
statutama slavnih ljudi i tu su bili pokopavani samo Atenjani koji su
poginuli u ratu.
osloboeno bola nalazi u stanju naslade.
XII
40. Lako se iz sljedeeg moe uvidjeti da je naslada
najvee dobro; predstavimo sebi ovjeka koji stalno uiva,
velike i mnoge kako tjelesne tako i duevne naslade, koga
trenutno ne uznemiruje niti mu prijeti ikakav bol.
Moemo li i jedno takvo stanje nazvati boljim i
poeljnijim? ovjek u takvom stanju nuno mora imati i
snagu duha jer se on. ne boji ni smrti ni bola; smrti ne,
jer zna da ona znai potpunu bezosjeajnost,
58
bola ne,
jer zna da je on obino lak ako je dugotrajan, a kratak
ako je teak, tako da njegovu jainu, kratko trajanje i
njegovu duinu lakoa ublauje.
59
'
41. Pridoda li se ovome da ovakav ovjek ne osjea strah
pred boanskim biem,
60
da ne dozvoljava da minule nas-
lade iz pamenja ieznu,
61
nego se u njima veseli drei
ih stalno u sjeanju; ima li prema tome ita boljeg od
ovoga za ovjeka? Na drugoj strani, uzmimo nekog drugog
koga su satrli najvei tjelesni i duevni bolovi koji mogu

58
Diog. Laert, X, 139: Smrt za nas nije nita, jer kad se tijelo
raspadne na svoje elemente ne osjea nita, a ono to nema nikakva
osjeaja, za nas ne predstavlja nita. Isp. knj. I, 15. 49; knj. II, 31, 100.
59
Diog. Laert. X, 140: Bol ne ostaje dugo u tijelu; naprotiv, ako je
bol najjai, traje vrlo kratko, pa ak i stepen bola koji je samo malo tei
od ulnog uitka ne traje neprekidno vie dana.
I dugotrajne tjelesne bolesti imaju vie uitka nego bola. Isp. knj.
II, 29, 94.
60
Bogovi prema Epikurovu uenju ne pokazuju ni gnjev ni
naklonost, zato se ljudi ne trebaju bojati bogova. Isp. Cic. O prirodi
bogova, knj. I, 17, 45.
87
Isp. knj. I, 17, 55; knj. I, 19, 62; knj. II, 32, 104 i slj.
zadesiti ovjeka, bez i najmanje nade na neko olakanje u
budunosti, kome ni sadanjost ne prua nikakvog ui-
vanja, a ni budunost mu ga ne stavlja u izgledi, zar se
moe ita bjednije nazvati od takvog ovjeka ili zamisliti.
A ako u krajnjoj liniji treba da izbjegavamo ivot pun
bola, onda je zaista najvee zlo ivjeti u bolu; ovoj
postavci logino odgovara druga: ivot u uivanju znai
najvee dobro. Zaista, na duh nema nijedne druge
krajnje take na kojoj bi se mogao zaustaviti, jer sve vrste
straha i briga stoje u vezi s bolom, a osim toga, ne postoji
nijedna druga .stvar koja bi po svojoj prirodi bila u stanju
da prouzrokuje vie nemira i nespokojstva.
42. Osim toga, motivi naih elja i gnuanja i uope
itavog naeg djelovanja proizilaze u prvom redu ili iz
naslade ili iz bola. Ako stvari stoje tako, onda je jasno da
je cilj svakog valjanog i hvale vrijednog djelovanja posti-
zanje ivota provedenog u zadovoljstvu. A poto je ovo naj-
vie, krajnje i posljednje dobro (Grci ga nazivaju TXOS)
koje ni s im drugim, nego nanrotiv jedino s njim sve
ostale stvari stoje u uskoj vezi, mora se priznati da je naj-
vee dobro ivot proveden u zadovoljstvu i ugodnostima.
62
XIII
Oni koji ue da se najvee dobro nalazi jedino u
vrlini, zaslijepljeni sjajem i veliinom imena ne uviaju
zahtjeve prirode. Ako posluaju Epikura, oslobodie se
najvee zablude. Kad ne bi one vae izvanredne i krasne
vrline prouzrokovale nikakve naslade, ko bi ih smatrao
poeljnim i hvale vrijednim? Kao to ne cijenimo lije-
niku vjetinu radi nauke nego radi popravljanja zdravlja,
krmarska se vjetina hvali zbog svoje praktine, a ne
naune vrijednosti jer sadri pravila za uspjenu
plovidbu, na isti nain i mudrost koja se mora smatrati
kao vjetina ivljenja, ne bi bila poeljna kad ne bi
ostavila nikakva liinka; meutim, za njom sada eznu,
jer je ona, tako rei, umjetnica koja ui kako se trai i
iznalazi naslada.

62
Diog. Laert. X, 138: Treba odabirati i vrline radi uivanja, a ne
radi njih samih, kao to uzimamo lijek radi zdravlja. Ate- nej, XII,
546, f: Dobro i vrline i stvari njima sline trebamo cijeniti, ukoliko nam
donose uivanje, ali ako nam ne donose uivanje, trebamo ih se odrei.
43. Sada vidite ta ja podrazumijevam pod nasladom
kako ne bi omrazitost ovog naziva oslabila i umanjila moje
izlaganje. Ljudski ivot najvie uznemiruje neznanje o
dobru i zlu, i zbog krivih .pojmova o njima ljudi se esto
liavaju najveih naslada i izlau mukama najteih duev-
nih bolova. Zato treba u pomo pozvati mudrost da nas
ona oslobodi straha i pohota, da iskorijeni iz nas sva kriva
shvatanja i predrasude i da nam poslui kao
najpouzdanija voditeljica u postizanju naslade. Jedino
mudrost moe da rastjera tugu iz naih srdaca, ona je
jedina u stanju da nas zatiti od groze i straha i pod
njezinim vodstvom moe se u miru ivjeti ako se ugui
estina svih pouda. Poto su poude nezasitljive, one ne
upropatavaju samo pojedince nego cijele porodice, a
znaju esto uzdrmati i temelje drave. 44. One su izvor
mrnje, razdora, nesloge, pobuna i ratova; one se ne
motljaju samo napolju, i ne napadaju prikriveno i
neobuzdano samo druge nego, kad su unutra zatvorene u
srcima, stalno su u meusobnoj svai i trvenju. Nuna
posljedica toga je potpuno zagoravan]e ivota, tako da je
jedino mudrac, koji je sve izopaenosti ispraznih elja i
zabluda, tako rei, potkresao i obrezao, u stanju da ivi
neuznemizivan brigama i strahom, zadovoljan u
granicama koje je priroda odredila.
45. Koja je podjela pouda korisnija ili za dobro iv-
ljenje svrsishodni ja od one kojom se Epikur posluio?
69
TJ prvu vrstu stavio je one poude koje su prirodne i po-
trebne, u drugu koje su potrebne ali nisu prirodne, a u
treu koje nisu potrebne ni prirodne. Razlog ovakve pod-
jele je to se potrebne poude mogu bez mnogo truda i
velikih trokova zadovoljiti; i prirodne potrebe ne zahti-
jevaju mnogo zbog toga to sama priroda ima bogatstava
koja su dovoljna da je zadovolje. Ona se lako mogu pri-
baviti i njima se granice lako mogu staviti. Meutim,
* Cic. Tuskulanski razgovori, knj. V, 33, 93. Diog. Laert., X, 1,
149: Neke su nae elje prirodne i potrebne; druge su prirodne, ali nisu
potrebne; neke opet nisu ni prirodne ni potrebne, nego su plod ispraznih
misli. ispraznim poudama ne moe se pronai ni mjera ni
granica.
63

63
Diog. Laert, X, 1, 144: Bogatstvo prirode ima svoje granice i
lako ga je pribaviti; ali bogatstvo ispraznih misli (glupe fantazije) gubi se
u beskrajnim daljinama Ispraznim, tj. zasnovanim na krivim
XIV
46. A ako vidimo da su zabluda i neznanje
64
poreme-
tili itav na ivot i da nas jedino mudrost moe osloboditi
od estine strasti i prijetnji straha, da nas naui hlad-
nokrvno podnositi udarce sudbine i da nam pokae sve
puteve koji vode do mira i spokojstva, zato bi se ustezali
priznati da mudrost treba eljeti radi naslade, a da neraz-
boritost treba izbjegavati zbog neprilika.
47. Na osnovu istih razloga moemo tvrditi da umje-
renost ne treba eljeti radi nje same, nego zato to donosi
spokojstvo duama i njih, tako rei, svojom skladnou
blai i umiruje. Umjerenost je ta koja nas opominje da
slijedimo razum u stvarima koje treba da elimo ili kojih
treba da se klonimo. Nije dosta samo prosuditi ta treba a
ta ne treba raditi, nego moramo ostati vjerni naem
prosuivanju. Veina se ljudi, zato to im nedostaje vr-
stoa odluke, im im se prui prilika da uivaju, savladani
i oslabljeni, predaju se poput robova svojim strastima, ne
mislei pri tome ni na kakve posljedice, i to je uzrok to
za Ijubav jedne neznatne i nepotrebne naslade, koju su
drugim sredstvima mogli pribaviti i bez koje su bez bola
mogli biti, upadaju u teke bolesti i trpe velike gubitke u
svojim posjedima i doivljavaju sramote, a esto dolaze-
pod udar kazni zakona i sudova.
48. Oni opet koji su odluili da tako uivaju u nasla-
dama da od njih nemaju za posljedice nikakve boli i
ostaju vjerni svojem vlastitom prosuivanju, nastojei da
ih naslade ne zavedu na put koji oni vide da je kriv,
postizavaju najveu nasladu tim to se odriu naslade.
65
Oni opet esto podnose veliku bol da ih ne bi zadesio vei
ako to> ne uine. Iz ovog proizlazi da i neumjerenost radi
nje same ne treba izbjegavati, a da umjerenost treba
traiti ne zato to sa gnuanjem gleda na nasladu, nego
zato to postie vee naslade.
XV
49. Isti uvjeti vae i za hrabrost. Jer ni obavljanje
poslova ni podnoenje bolova nisu sami po sebi privlani;

pretpostavkama o dobru i zlu: (inanes) ovdje su. uzete kao kontrast
stvarne poude; isp. knj. I, 53 i knj. II, 26.
64
Tj. zbog nepoznavanja dobra i zla; v. knj. I, 13, 43.
65
Isp. knj. I, 10, 33.
kao ni strpljivost, ni izdrljivost, ni nespavanje, pa ni ona
mnogo hvaljena vrlina, radljivost,
66
pa ak ni hrabrost; ali
za tim vrlinama teimo da bi bez brige i straha ivjeli i da,
koliko je mogue vie, duh i tijelo od potekoa
oslobodimo. Kao to strah od smrti remeti svaki ivotni
mir i kao to je kukavno pokleknuti pred bolima i
podnositi ih obeshrabreno i maloduno i kao to su zbog
ove duevne slabosti mnogi izdali svoje roditelje ili
prijatelje, a neki ak i svoju domovinu, a veliki broj njih
sebe potpuno unitio, tako je jak i uzvien duh potpuno
osloboen svih briga i nemira tim to prezire smrt (jer su
umrli u istom onom stanju u kom su bili prije roenja).
67
On je spreman na bolove, svjestan da se najvei bolovi
zavravaju smru, a mali da imaju este prekide i zatija,
a nad umjerenim smo mi gospodari, tako da ih mi
podnosimo, ukoliko su podnoljivi, a ako nisu, mi mirne
due, ako nam se vie ne svia, ostavljamo ivot kao da
odlazimo sa pozornice. Iz ovog se vidi da ne treba
kukaviluk i plaljivost radi njih samih preko- ravati kao
to ne treba ni sranost ni istrajnost zbog istih razloga
hvaliti, nego da one prve treba odbaciti jer prouzrokuju
bol, a za drugim treba eznuti zato to raaju nasladu.
XVI
50. Jo je preostalo da govorim o pravednosti, pa e
onda biti iscrpljeno raspravljanje o svakoj vrlini. O njoj
se, meutim, moe rei gotovo isto to i o ostalim. Ali, kao
to sam kod mudrosti, umjerenosti, hrabrosti ukazao na
njihovu tijesnu vezu sa nasladom, da se ni na koji nain
od nje ne mogu rastaviti i odvojiti, to isto treba primijeniti
i na pravednosti, koja ne samo da nikada nikome ne pravi
tete nego, naprotiv, uvijek ulijeva neko spokojstvo i
svojom prirodom i snagom, bilo da umirujue djeluje na
due, bilo zbog nade da nikad nee nedostajati onih stvari
za kojima ezne nepokvarena priroda.
68
I kao to
nepromiljenost, .razvrat i kukaviluk uvijek mue duu i
stvaraju u njoj uznemirenost i uzrujavanje, tako je i
pokvarenost, ako se udomai u neijoj dui, samom

78
Tj. radljivost, koja se oituje u hvale vrijednim djelima.
67
Mrtvi ne osjeaju nita, oni ne osjeaju ni bola, isto kao ni oni
koji jo nisu roeni.
68
Priroda koju nisu nitavne strasti iskvarile. Onaj, naime, koji je
sauvao neiskvarenu prirodu, kako kae Diog. Laert., X,
svojom prisutnou uzrok nespokojstva. A ako je naumila
da izvri neko djelo, ma kako taino ono bilo, nikada nee
biti sasvim sigurna da e ostati uvijek potpuno
sakriveno.
69
Obino je posljedica svih zloina najprije
sumnja, zatim prianje i govorkanje, poslije ega dolazi
tuilac i najzad sudac. Mnogi su zloinci, kao to je bio
sluaj za tvoga konzulata,
70
sami sebe prijavili. 51. A ako
ima nekih koji misle da su se dovoljno zabarikadirali i
osigurali da ne budu otkriveni, njih, meutim, mui
misao da bogovi to znaju i smatraju da muke, koje dan i
no izgrizaju njihove due, alju besmrtni bogovi kao
kaznu. Ali vrlo malo moe nepoteno djelovanje uticati na
umanjenje ivotnih potekoa, osobito kad se uporedi
koliko ono njih oteava, bilo zbog svjesnosti zloina, bilo
zbog zakonske kazne i mrnje graana. Ipak, kod nekih
ljudi nema mjere u gramljivosti za novcem, u
astohleplju i vlastoljublju, u razvratu i raskonim
gozbama i u drugim pohotama, jer njih nijedna na
nepoten nain steena dobit nikada ne umanjuje, nego
sve vie i vie raspiruje, tako da izgleda da te ljude treba
vie silom obuzdavati nego oduavati.
52. Zdravo rasuivanje upuuje ljude zdrava razuma
na pravdu, jednakost i potenje. ovjeku nemonom i
nijemom
71
nepotena djela ne koriste, jer takav ovjek
teko uspijeva u svojim naumima i teko izvlai korist,
ukoliko uope uspije. S druge strane, velikodunost bolje
odgovara bogatom i uenom. Ko se njom slui, stie sebi
blagonaklonost, privrenost i potovanje najpogodnija
sredstva za miran ivot; osobito to u takvom stanju
nema nikakvog razloga za grijeenje. 53. eljama, naime,
koje proizlaze iz same prirode lako se i bez nanoenja
tete ikome udovoljava. Ispraznim i nitavnim eljama
treba se oduprijeti,
72
jer predmeti njihovih elja nisu
vrijedni; vie je tete u samoj nepravdi nego koristi u
onim stvarima koje se nepravedno stiu. Prema tome, ne

69
Diog. Laert., X, 115: ovjeku koji tajno naruava bilo koji lan
drutvenog poretka nemogue je da se osjea siguran da e ostati
neotkriven, bez obzira to je umakao bezbroj puta; jer sve do kraja ovog
ivota nije siguran da nee biti otkriven.
70
Tj. za vrijeme Katilinine zavjere.
71
ovjeku nemonom i nijemom nita ne koriste nepotena djela
zato to on nema dara rjeitosti ni moi da brani svoje postupke.
72
Epikur kod Stobeja, Razgovori, XVII, 159: Prirodno uivanje
ne ini nepravdu izvana, nego udnja za nitavnom slavom.
bi se ispravno moglo rei da i pravdu treba eljeti radi nje
same, nego- zato to donosi vrlo mnogo ugodnosti. Uivati
naklonost i biti voljen ugodno je zato to to ini ivot
sigurnijim i punijim uitaka. Mi ne drimo da se samo
zbog tete koju nepoteni trpe treba kloniti zloe, nego
daleko vie zbog toga to ona ovjeku kada se nastani u
njegovoj dui ne dozvoljava da ikada slobodno dahne i
otpoine.
54. A ako i samo velianje vrlina, ime se toliko raz-
meu ostali filozofi, ne moe dovesti do eljenog cilja, ako-
se ne zasniva na nasladi, a s obzirom da je naslada jedina
koja nas sebi zove i koja nas svojom prirodom privlai,
onda nema nikakve sumnje da ie ona najvee i krajnje
dobro i da blaeno ivjeti znai u stvari provoditi ivot u
nasladi
XVII
55. Ukratko u objasniti sve to je u vezi sa ovim
ope priznatim pravima i dobro zasnovanim uenjima. U
pitanju najvieg dobra i najvieg zla, tj. naslade i bola, ne
32 MARKO TULIJE CICERON.
postoji nikakva zabluda. Grijee, meutim, u tome
to ne znaju izvor odakle one proizlaze. Mi priznajemo da
na- .slade i bolovi due proizlaze iz tjelesnih naslada i
bolova (stoga doputam ono to si ti maloprije tvrdio
73
da
su svi epikurovci koji drukije misle, na krivom putu, a
uviam da ih je velik broj, ali ne ljudi od autoriteta);
mada nam duhovna naslada ini veselje, a bol potekoe,
ipak oboje proizlazi iz tjelesnih osjeanja i u tijesnoj je
vezi sa tijelom. Ipak, mi uimo da ovo nipoto ne
iskljuuje da su duhovne naslade i bolovi mnogo jaci od
tjelesnih.
74
Jer tijelo moe da osjea samo ono to je u
sadanjosti, vremenski i prostorno prisutno, dok duh
osjea i prolost i budunost. Pretpostavimo da je tjelesni
bol jednako teak,
75
ipak se na osjeaj bola moe u
velikoj mjeri poveati pomilju da nas moe kasnije
zadesiti neka zlo bezgranine veliine i trajnosti. Isto se
moe primijeniti i na nasladu; ona postaje sve vea ako se
mi niega slinog ne bojimo.
56. Oito je onda da jaka duhovna naslada ili bol
znai mnogo vie za nau sreu, odnosno nesreu, nego
tjelesna naslada ili bol jednakog trajanja. Mi ne uinio da
odmah poslije odstranjenja uivanja slijedi bol, ukoliko
mjesto uitka ne nastupi bol; naprotiv, mi se veselimo
zbog odstranjenja bola, pa makar i ne uslijedio nikakav
uitak koji djeluje na ula. To pokazuje kolika je naslada
ne osjeati bol. 57. Ali kao to nas ohrabruje iekivanje
dobrih stvari, isto tako osjeamo radost i zbog onih kojih
e sjeamo. Luake mui sjeanje na minule nevolje;
pametni nalaze uivanje u obnavljanju ugodnih
uspomena na minula dobra. U naoj moi lei da
predamo nedae, tako rei, vjenom zaboravu, a da se sa
ugodnou i veseljem sjeamo naih uspjeha. Ali, ako se
duboko i paljivo zadubimo u prole dogaaje, dogaa
nam se obino da tune i nepovoljne prati bol, a vesele i
uspjene radost.

73
V. knj. I, VII, 25.
74
Diog. Laert., X, 137: Tijelo u najmanju ruku odolijeva
nepogodama sadanjim, duh, meutim, i prolim i buduim isto kao i
sadanjim.
75
Po svemu se ini da je ovo poglavlje netano prikazivanje
odgovora Epikurovih sljedbenika na kritike kirineiara: 1. nekad se
uivanje odbacuje zbog umne poremeenosti; 2. svako uivanje nije
tjelesno; 3. tjelesna su uivanja jaa nego duhovna; 4. bezbolnost nije
uivanje; 5. sjeanje na uivanje i njegovo podsjeanje nisu stvarna
uivanja.
XVIII
Evo, uistinu, izvrsnog, otvorenog, jednostavnog i di-
rektnog puta za blaen ivot! Jer, svakako, za ovjeka ne
moe biti vee sree, nego biti bez ikakva bola i nedaa i
uivati najvee duevne i tjelesne naslade. Zar ne primje-
ujete da je u ovoj postavci sadrano sve to ivot trai
da bi to lake mogli postii najvie dobro na krajnji
cilj.
Epikur, koga ste vi ozloglasili kao ovjeka koji se pre-
vie odao ulnim nasladama, na sav glas vie da se
ugodno moe ivjeti samo ako se ivi pametno, poteno i
pravedno, i da je samo pametan, poten i pravian ivot
ugodan.
88
58. Ne moe ni drava koju razdiru uzbune i
prevrati biti sretna niti kua iji su gospodari zavaeni;
jo manje moe dua koja je sama sa sobom u protivrjeju
i zavadi osjetiti i najmanju esticu iste i nepatvorene
naslada. Dua koja se nalazi izmeu oprenih i
protivrjenih tenja i odluka ne moe znati ni za kakav
mir i spokojstvo.
59. A ako ivotnu radost moe uskratiti tea tjelesna
bol, koliko je tek vie mogu sprijeiti bolesti due! Bolesti
due su prekomjerne i nitavne elje za bogatstvom,
slavo- hleplje, vlastoljublje i putene elje. Tu dolaze jo
sve vrste briga, nezadovoljstva, tuge, koje izjedaju ljudske
due i satiru ih brigama ako ljudi ne uvide da nijedan bol
ne moe obuzeti duu koji ne stoji u nekoj vezi sa
sadanjim ili buduim bolom tijela. Uistinu, nema
nijednog luaka a da ne boluje od neke od ovih bolesti,
zato je svaki takav ovjek bijedan. 60. Postoji jo i smrt,
koja kao stijena nad
Tantalom
76
neprestano prijeti njegovoj glavi; i oni koji sii
zaraeni sujevjerjem ne mogu biti spokojni. Osim toga,
oni u sjeanju ne dre minule sretne asove i ne nalaze
uitka u sadanjim dobrima; oni sa nestrpljenjem
iekuju budunost, a poto ona ne moe biti sigurna,
njih mui strah i tjeskoba; najvie ih mui kad prekasno
osjete da su uzalud eznuli za novcem, vlau, moi i

76
Kada je Tantal, Jupiterov sin, otac Pelopa, kralja Frigije, bio
pozvan za sto bogova, uzobijestio se i zloupotrijebio je ovu poast. Zbog
toga je u donjem svijetu bio kanjen na taj nain Sto mu je nad glavom
visila peina koja je stalno prijetila da e pasti, zbog ega je on bio u
vjeitom strahu, a u isto vrijeme muili su ga glad i e.
34 MARKO TULIJE CICEROli
slavom. Oni ne postiu nikakvih uivanja zbog kojih su
se, zavedeni nadom da e ih postii, izloili mnogim
tekim naporima. 61. Por gledaj opet druge, koji su
sitniavi i uskogrudni ili jo uz to vjeiti oajnici, zlobnici,
zavidnici, nepristupani, ne- drueljubivi ljudi, klevetnici i
nabusiti ljudi; drugi s<e odaju lakomislenim ljubavnim
avanturama, jedni su opet raskalaeni, drugi drski i
bestidni, naprasna,'ia"uTtPm- jeme kukavice koji stalno
mijenjaju svoje odluke.
Zbog toga, u njihovom ivotu nikada ne prestaju
potekoe. Odatle i dolazi da nijedan nerazuman ovjek
nije sretan, niti ijedan mudrac nesretan. Ovo mi dokazu-
jemo mnogo bolje i istinitije nego stoiari. Oni ue da je
samo dobro ona bogzna kakva sjenka koju oni nazivaju
moralnom vrednotom, naziv u kome se krije vie sjaja
nego sadraja. Oni ue da vrlini koja se zasniva na ovom
moralnom principu nije potrebna nikakva naslada i da je
ona sama sebi dovoljna za blaen ivot.
XIX
62. U izvjesnom smislu ovo stoiko uenje moe se
zastupati, i mi ne samo da se njemu ne protivimo nego ga
ak i prihvatamo. Na sljedei nain Epikur predstavlja
mudraca koji je uvijek blaen. On svoje poude uvijek dri
u granicama; prezire smrt; o besmrtnim bogovima
ispravno sudi bez ikakva straha; on se ne dvoumi ako je
bolje za njega rastaviti se sa ivotom. Opremljen takvim
3*
svojstvima on se uvijek nalazi u stanju uivanja.
Nema nijednog asa kad on nema vie uitka nego bola.
On Se sjea sa ugodnou prolosti, a sadanjost
savladava, tako da samo pazi na to, koliko vrijednoga i
ugodnoga ona u Sebi krije; on nije zavisan o budunosti,
nego je mirno oekuje; pravo uivanje nalazi samo u
sadanjosti; on je sasvim daleko od onih poroka koje sam
ja maloprije nabrojao, i kada isporeuje ivot luaka sa
svojim ivotom, on nalazi ogromno uivanje. A bolovi koji
bi ga mogli snai nemaju takve snage da mudrac ne bi
imao vie razloga za veselje nego za tugu.
63. Uistinu je lijepa Epikurova izreka 'sudbina vrlo
malo smeta mudracu,
77
; stvarima od najvee vanosti on
sam po svojoj uviajnosti i rasuivanju upravlja;
,neogranieni ivot moe priutiti vee uivanje nego to
nam prua ovaj, koji vidimo da je ogranien.
78
to se tie vae dijalektike,
79
on je smatrao da ona ni
najmanje ne utie ni na poboljanje ivota, niti ima
uticaja kao olakavajue sredstvo za nauna istraivanja.
Nadasve je cijenio fiziku. Ova nam nauka tumai
pravo znaenje rijei, prirodu govora i uzroke
meusobnih skladnosti i suprotnosti,
80
dalje, kad
upoznamo sutinu svih stvari, oslobaamo se sujevjerja,
rjeavamo se straha od smrti i titi nas od neugodnih
posljedica neznanja, koje je esto uzrok najstranijih
strahovanja. I najzad, ako nauimo ta priroda zahtijeva,
postaemo uljueniji i vaspi- taniji. Uistinu, onda kada
temeljito ovladamo naukom zasnovanoj na neoborivim

77
Diog. Laert., X. 144: Sudbina vrlo malo smeta mudracu. Tokom
itavog ivota njegove najvee i glavne misli bile su, jesu i bie
rukovoene razumom.
88
Diog. Laert., X. 145: I neogranieno i ogranieno vrijeme
pruaju jednaku koliinu uivanja ako granice tog uivanja mjerimo
razumom.
79
Diog. Laert X, 131 izriito kae: Oni odbacuju dijalektiku kao
suvinu ovdje se misli na dijalektiku novoakademiara koji su je
neobino marljivo izuavali i kojom su se koristili.
80
Epikur je odbacio ortodoksnu dijalektiku (v. knj. I, XXII), ali je
napadao i neke njezine probleme sa stanovita svoje fizike, npr., on
porie nunost u prirodi kao i zakon iskljuive indiferent- hosti. Kriterij
ili provjeravanje istine on je obradio u poglavlju koje nosi naslov
Kanonikon (xava>v, regula mjerilo, pravilo). Poto se on zasniva na
njegovoj teoriji o ulima, Kanonikon je svrstan u fiziku (v. Diog. Laert X,
30). Po njemu su ula nepogreiva i jedini izvor spoznaje. Ona je
snabdijevala pravila za provjeravanje vrijednosti zakljuivanja na
osnovu ula, a to su prvi zameci induktivne logike.
dokazima o prirodi stvari, neemo odstupiti od naih
naela, jer emo se pridravati onog putokaza koji je, tako
rei, s neba doao da bi ga svi ljudi mogli upoznati,
prema kojem se sve stvari odreuju, niti e nas ikada
moi odvesti od naih naela rjeitost ijednog ovjeka.
64. Ako temeljito ne upoznamo prirodu stvari, ni na
koji nain neemo moi braniti ispravnost naih ulnih
zapaanja. Dalje, svaka duhovna predstava ima svoj
zaetak u ulima,
81
a ako su ona sva ispravna, Epikurov
sistem ui da jesu, tada se tek moe neto upoznati i
shvatiti. Oni koji osporavaju valjanost ulnih zapaanja
ue da se nita pomou njih ne moe
82
shvatiti zato to
ne priznaju ula, nisu u stanju da objasne svoje izlaganje.
Osim toga, ukla- njenjem spoznaje i nauke uklanja se i
svaki sistem zasnovan na razumu i ustrojstvu naeg
ivota i naeg djelovanja.
. Iz fizike crpimo hrabrost protiv straha od smrti;
nepokolebljivost protiv uasa sujevjerja; spokojstvo duha,
jer ona otklanja neznanje prirodnih tajni,
83
; umjerenost,
jer ona objanjava prirodu eli a i njihove vrste i, kako
sam maloprije rekao, mjerila i kriterije znanja koji nas,
kako je ve Epikur utvrdio, upuuju u metode
raspoznavanja istine od neistine.
XX
65. Preostaje jo da se raspravi tema o prijateljstvu
koja se nipoto ne smije izostaviti iz ove rasprave. Vaa
kola ui da prijateljstva uope ne bi mogla postojati ako
je naslada najvee dobro. Za prijateljstvo kae Epikur
62
da od svih stvari koje nam prua mudrost za blaen ivot
nijedna nije vanija, nijedna sadrajnija, nijedna ugodnija
od njega. Ovo nije potvrdio samo u svojim govorima, nego
mnogo vie svojim ivotom, radom i moralom. Kako je
velika stvar prijateljstvo, najbolje pokazuju starodrevne
prie. Mada su one i brojne i raznovrsne, jedva e nai

81
Diog. Laert., X, 32: Sve nae misli proistiu iz percepcija.
82
Ove su rijei upuene novoakaemiarima koji tvrde da su
i naa ula i na razum varljivi; prema tome, ne moe se istina
doznati, nego samo vjerovatnoa.
83
Prirodne tajne, tj. tajne koje su skrivene na zemlji, u zraku ili na
nebu. Isp. knj. I, 63. titi nas od neugodnih posljedica neznanja koje je
esto uzrok najstranijih strahovanja. Isp. knj. II, 14, 46; knj. II, 11,
37.
od prastarih vremena tri para
84
prijatelja koji poinju sa
Tee j em a zavravaju sa Orestom. Ipak je Epikur
85
u
jednoj sasvim maloj kuici drao na okupu cijelo drutvo
prijatelja koje je bilo vezano najintimnijim osjeajima
prijateljstva. Ovo i dan-danas ine Epikurovi sljedbenici.
Ali da se vratimo na stvar: nije potrebno govoriti o
ljudima.
66. Primjeujem da su nai ljudi o prijateljstvu na tri
naina
93
raspravljali. Jedni tvrde da ne treba uivanja
koja se odnose na nae prijatelje radi njih samih tako
eljeti kao to eznemo za naim vlastitim uivanjima.
Ovakvo miljenje, neki smatraju, potkopava temelje* pri-
jateljstva; pristalice ovog miljenja brane svoj stav i, po
mom miljenju, lako ga mogu odbraniti. Oni dokazuju da
se i prijateljstvo na isti nain ne moe odvojiti od naslade
kao ni vrline, o kojima je ve bilo rijei. Ali poto Su
usamljenost i ivot bez prijatelja puni skrivenih zamki i
strahovanja, sam nas razum upuuje da sklapamo prija-
teljstva, jer se njihovim sklapanjem jaa i uvruje duh i
podie pouzdanje da e ono biti izvor naih uivanja.
67. I kao to su mrnja, zavist i prezir prepreke nasladi,
tako. ie prijateljstvo ne samo najpouzdaniji uvar nego i
zaetnik naslade kako za nae prijatelje tako i za nas
same. Ono nam ne samo prua, uivanja u sadanjosti
nego uli

84
Tesej i Piritoj, (Iksionov sin, kralj lapidski, koji je s Tese- jem
iao u podzemni svijet da izvede Proserpinu); Ahil i Patroklo; Orest i
Pila. Isp. Cic. Lelije, IV, 15.
85
Isp. Diog. Laert., X, 9.
jeva nau za bliu i dalju budunost. Poto bez prijatelj-
stva ni na koji nain ne moemo imati vrstog, sigurnog i
neprekidnog zadovoljstva u ivotu, niti odrati
prijateljstvo ako ne volimo prijatelje kao sebe same, zato
se upravo prijateljstvom to i postizava, i ono je u
neposrednoj vezi sa nasladom. Mi se radujemo radosti
prijatelja isto toliko koliko i naoj, a isto tako boli nas
njegova nesrea. Zbog toga e mudar ovjek osjeati
prema prijatelju koliko i prema sebi i radi zadovoljstva
svog prijatelja podnijee iste napore koje bi podnio radi
svog vlastitog.
68. Sve to je bilo reeno o vrlinama, naime, da su ti-
jesno povezane sa nasladama, treba rei i o prijateljstvu.
Epikur je vrlo dobro rekao (navodimo gotovo doslovno
njegove rijei): 'Isto naelo po kojem saznajemo da je pri-
jateljstvo najvra potpora u ivotu, jaa nam duh da se
ne pribojava da e ijedno zlo vjeno i dugo trajati.
69. Ima, takoer, nekih epikurovaca koji malo stra-
huju od vae kritike, ali se ipak pokazuju otroumnim.
Oni se boje da e izgledati da itavo prijateljstvo ramlje,
ako budemo smatrali da ga treba eljeti jedino radi ui-
vanja koje nam ono donosi. Oni zato tvrde da prvi susreti
i veze kao i prve elje za sklapanje prijateljstva proizlaze iz
naslade, ali kada trajnije drugovanje dovede do istinskog
prijateljstva, tada se najintimniji osjeaji dotle rascvjetaju
da se, mada prijateljstvo ne donosi nikakve koristi, ipak,
prijatelji radi samih sebe vole. Jer ako mjesta, hramove,
gladove, rvalita, ako Martovo Polje, pse, konje, gladi ja-
torske priredbe i borbe sa divljim zvijerima obiavamo
vremenom zavoljeti, zar se nee to lake i s mnogo vie
opravdanja moi ostvariti u intimnom drugovanju s
ljudima.
86
70. Ima ih koji tvrde da postoji neki savez meu
mudracima, da oni svoje prijatelje jednako vole kao same
sebe. Moemo shvatiti da ovako neto moe postojati, a
vidimo da se ovako neto esto dogaalo. Jasno je,
takoer, da se ne moe nai prikladnije sredstvo za blaen
i ugodan ivot nego to je takva veza.

86
Diog. Laert., X, 148: Uvjerenje koje ulijeva pouzdanje da nita
ega se mi moramo bojati nije vjeno, ak ni dugotrajno, takoer nam
omoguuje da sagledamo da i u naim ogranienim mogunostima nita
ne poveava nau sigurnost kao prijateljstvo.
Iz svega ovoga moe se zakljuiti da se sutina prija-
teljstva ne samo ne remeti, ako se najvee dobro nalazi u
nasladi, nego da se bez njega ne mogu nai ni temeljni
osnovi prijateljstva.
XXI
71. Ako je, prema tome, ono to sam izloio jasnije i
svjetlije od samog sunca, ako je sve ovo crpljeno iz prirod-
nog izvora, i, ako vjerodostojnost ovog itavog mog izla-
ganja potvruju ula, nepokvareni i iskreni svjedoci, ako
maloljetna djeca, ak i nijeme ivotinje pouene i upuene
od same prirode u izvjesnoj mjeri govore da nema sree
izvan uivanja ni nesree, a da nije vezana sa bolom, iji
sud u ovim stvarima nije ni izopaen ni ma im vezan s
predrasudama zar da ne dugujemo najveu zahvalnost
onome koji je, tako rei, ovaj glas prirode posluao i nje-
govo znaenje temeljito i potpuno shvatio da je sve ljude
zdrava razuma doveo na stazu mirnog, spokojnog i blae-
nog ivota. A to on tebi ne izgleda dovoljno uen, to je
zbog toga to je smatrao da vrijedi samo ona uenost koja
nas upuuje u vjetinu blaenog i zadovoljnog ivljenja.
72. Je li on trebao, kao to ja i Trijarije po tvojem nago-
voru inimo, provoditi svoje vrijeme u itanju pjesnika od
kojih nemamo nikakve stvarne koristi nego jedino
djeako uivanje, ili, je li se kao Platon trebao sav
predati muzici, geometriji, aritmetici i astronomiji,
naukama koje polazei od krivih pretpostavki ne mogu
biti istinite, pa i kad bi bile, ne bi nita pridonijele da na
ivot bude ugodniji i prema tome bolji? Je li trebalo da se
on bavi ovim naukama a zapusti glavnu nauku nauku
ivota koja je tako, vana i tako teka, a opet tako
korisna? Ne! Epikur nije bio ovjek kome je nedostajalo
obrazovanje, nego su neuki oni koji trae od nas da
uimo do pod stare dane one stvari zbog kojih treba da se
stidimo to ih nismo uili kao djeca.
Zavravajui svoje izlaganje, dodade: Objasnio sam
svoje stanovite jedino s tom namjerom da doznam tvoje
miljenje. Do sada mi se nije pruila zgodna prilika da to
prema svojoj elji uinim.
KNJIGA II
I
1. Na to su me oba pogledali i . dali mi znak da .su
spremni za sluanje. Zapoeo sam ovako: Prije svega,
molim da ne smatrate da u vam odrati kolsko preda-
vanje kao profesionalni filozof. Taj metod nisam mnogo: ni
filozofima odobravao. Zar je Sokrat,
87
koji se s pravom
moe smatrati ocem filozofije, tako ta ikada uinio? To je
bio metod njegovih savremenika sofista,
88
kako su se
tada* nazivali. Meu njima se prvi usudio Gorgija
89
iz
Leonta da na jednom skupu postavi pitanje, tj. da zatrai
da neki od prisutnih rekne o emu bi elio uti
predavanje. Zaista, drzak pothvat, nazvao bih ga i
bestidnim da ovaj obiaj kasnije nisu prihvatili i nai
filozofi.
90
2. Meutim, kod Platona
91
moemo vidjeti kako
je Sokrat ismijavao i gore spomenutog i ostale sofiste.
Njegov je obiaj bio da propitivanjem i unakrsnim
pitanjima izvlai miljenje onih s kojima je raspravljao da
bi mogao na njihov odgovor, ukoliko je bilo potrebno, dati
svoje miljenje. Ovu su praksa njegovi sljedbenici
odbacili, ali ju je kasnije obnovio- Arkesilaj
92
i uzeo za
pravilo da oni koji hoe da ga sluaju ne postavljaju
pitanja, nego sami iznose svoje miljenje;, kad bi ga
iznijeli, on bi im odgovarao. I dok su Arkesila- jevi
sluaoci prema svojim sposobnostima branili svoje
miljenje, kod drugih filozofa utio je onaj koji je postavio
pitanje. Ovaj obiaj i danas vlada u Akademiji.
93
Jer kad,
npr., slualac ovako rekne 'naslada je po mom miljenju
najvee dobro, suprotno se miljenje iznese u jednom ve-
zanom i neprekidnom predavanju, tako da se lako moe
vidjeti da, oni koji kau da su ovoga ili onoga miljenja,
stvarno tako ne misle, nego ele da uju suprotno
miljenje.

87
Sokrat (469399. pr. n. e.) se naziva ocem filozofije, jer je-
osnovao dijalektiku i fiziku.
88
Prvobitno se naziv sofist davao svakom filozofu, npr., sedam
mudraca; u Sokratovo vrijeme su tako nazivani filozofi i retori kojima
nije bilo stalo do istine i koji nisu ili za tim da ljude uvjere nego da ih
svakovrsnim bljetavim izrazima i obmanjivim zakljucima pridobiju.
Svoju su nauku gajili najvie radi hvalisanja i line koristi. Najvaniji
meu njima bili su Gorgija, Protagora,, Hipija i Prodik.
s
Gorgija iz Leontina na istonoj sicilskoj obali bio je uenik
Empedokla iz Agrigenta, uvenog filozofa jonske kole (oko 450. pr. n.
e.).
90
Tj. novoakademiari kojima je pripadao i Ciceron.
91
V. knj. I, 2. 5.
92
Arkesilaj iz Pitane u Eoliji, uenik Polemona, osnivaa nove
Akademije (oko 300. pr. n. e.). Bio je skeptik.
93
faaime, u novoj Akademiji.
3. Mi praktikujemo zgodniji metod. Torkvat nije
samo. rekao ta misli nego i razloge zato tako misli.
Ipak, mislim, mada sam mnogo uivao u njegovom
dugom i neprekidanom predavanju, da je zgodnije
raspravljati taku po taku i zaustaviti se i ustanoviti uza
to ko pristaje, a uza to ne pristaje, i iz stvari u kojima
smo se sloili izvui zakljuke i na taj nain doi do
rezultata. Jer kada predavanje tee poput gorske bujice,
mada sa sobom nosi mnotvo svakovrsnog materijala, od
toga se ipak ne moe nita zadrati, nita uhvatiti; nigdje
se ne moe bujica govora zaustaviti.
U filozofskim raspravama metodsko i sistematsko
izlaganje mora uvijek poinjati jednim formulisanim
uvodom, kao to je sluaj i u nekim pravnim formulama,
rasprav- Ijae se o sljedeem predmetu, tako da se
diskutanti mog sporazumjeti o predmetu o kojem e se
raspravljati.
II
4. Ovo je pravilo utvrdio Platon u Fedru,
94
a
prihvatio, ga je Epikur, jer je uvidio da ga treba
primjenjivati u

94
Fedar, naslov Platonova dijaloga. Mjesto je uzeto iz pogl. XIV i
glasi: U svima stvarima, mome, ima samo jedan poetak za one koji
hoe da se dobro savetuju. Treba da znaju o emu ele? da se savetuju,
inae e nuno pogreiti u svemu. (M. uri, Fedar)_
.svakoj vrsti raspravljanja. Ali nije vidio ta e ono
povui za sobom. On kae da ne smatra da je potrebna
definicija jedne stvari; a bez nje se ponekad diskutanti ne
mogu sporazumjeti o predmetu svoje diskusije, kao to
je, npr., sluaj sa predmetom o kome mi raspravljamo.
Mi elimo ispitati cilj dobara, ali kako moemo doznati
kakva je nje-r gova priroda, ako se nismo meusobno
sporazumjeli ta mislimo pod izrazom cilj dobara, ta je
to cilj, a ta je dobro. 5. I ovo otkrivanje skrivenih
znaenja, pri emu se otkriva ta znai koji predmet,
jeste definicija, kojom si se ti ponekad nesvjesno
posluio; jer ti si definirao pojam onog najvieg ili
krajnjeg i posljednjeg da je to ono na to se odnose sve
moralne radnje, a ono stoji samo po sebi. Ovo je sasvim
dobro. Moda bi ti, da je bilo potrebno, definirao sam
pojam dobra ili kao neto to je po prirodi poeljno ili
korisno, ili ugodno ili, upravo, to nam se mili.
Dakle, ako ti nije dosadno, poto ti potpuno ne odba-
cuje definiciju, nego se ak njom slui kada ti treba,
elio bih da sada definira ta je naslada, jer je ona sada
predmet cijele nae diskusije.
6. Ko je to, molim te, odvrati Torkvat, ko ne zna ta
je naslada, ili kome je potrebna definicija da bolje shvati
njezino znaenje?
Rekao bih da sam ja taj, odvratih, da nisam uvjeren
da mi je potpuno razumljiva priroda naslade i da imam
potpuno jasne pojmove o njoj. Sada tvrdim da Epikur ne
zna pravo znaenje naslade, nego se u tom koleba, i to ba
on koji esto istie da se mora to tanije izraziti znaenje
koje rijei imaju, a ipak pokatkad ne razumije pravo zna-
enje rijei naslada, tj. sam njen pojam.
III
Na to e Torkvat, smijui se: Ovo je zbilja izvrsno, da
tvorac nauke koja za cilj svih poeljnih stvari uzima
nasladu, tvrdi da je ona konano i krajnje dobro, stvarno
ne zna ta je sutina i svojstvo naslade!
Ja na to odvratih: Ili Epikur ne zna ta je naslada ili
svi ostali ljudi na svijetu.
Kako to, odvrati on.
Zato to je ope miljenje da je naslada ono to ulo
u se tako prima da ga to stimulira i ispunja i obasipa
nekim ugodnim osjeajem.
7. Pa ti misli, odgovori on, da Epikur ne poznaje
tu vrstu naslade.
Ne uvijek, rekoh, ali doputam da je pokatkada i
previe priznaje, jer on jasno izjavljuje da on ne moe
razumjeti da moe biti igdje dobra izuzev onoga koje se
uiva jelom i piem i naslaivanjem uiju i razvratnim
ulnim nasladama. Zar on ovako neto ne govori?
Kao da bih se ja trebao ove tvrdnje stidjeti, nastavi
on, i kao da ne bih mogao objasniti smisao njegove
izjave!
Daleko sam od toga da sumnjam, rekoh, da ti to
lako ne moe objasniti i nema razloga da se stidi to
pristaje uz miljenje jednog mudraca koji se jedini,
koliko je meni poznato, usudio uzeti sebi taj naziv. Ne
mislim da se Metrodor
95
izdavao za takvog, ali kad ga je
Epikur tako nazivao, nije tu poast odbijao. Onih sedam
slavnih
96
dobili su taj naziv ne svojim nego glasanjem
itavog ovjeanstva. 8. Ipak u ovdje priznati da je
Epikur ovim rijeima pokazao da on sigurno rijei
naslada pridaje uobiajeno i ope prihvaeno znaenje.
Svi upotrebljavaju grku rije vjSov/j i latinsku voluptas
u znaenju prijatnog i ugodnog nadraaja ula.
ta trai jo? upita on.
Rei u ti, rekoh, ali vie zato da nauim nego da
kudim tebe i Epikura.
I ja bih, odgovori on, htio radije nauiti, ako ti
neto pridonese, nego da tebe kudim.
Zna li, rekoh, uenje Hijeronima
97
sa Roda o naj-
veem dobru, s im u vezi, po njegovu miljenju, moraju
stajati sve ostale stvari?.
Znam, odvrati on, njegovo je uenje da je cil|
potpuno lienje bola.
ta misli, nastavih ja dalje, isti filozof o nasladi?
9. On tvrdi da naslada sama po sebi nije poeljna,,
odvrati on. Po njegovom miljenju nije isto radovati se i
biti lien bola, upravo u tome, ree on, on grdno grijei,,
jer, kako sam maloprije pokazao, potpuno odstranjenje
bola znai najvee pojaanje naslade.

95
Metrodor iz Atene, najvaniji i najuveniji Epikurov uenik.
96
Sedam grkih mudraca.
97
Hijeronim je pripadao peripatetikoj koli.
Kasnije u objasniti, rekoh, kakvo znaenje ima
izraz neosjeanje bola. Ako nisi sasvim tvrdoglav, mora;
nuno priznati da nemaju isto znaenje naslada i neosje-
anje bola.
U tome sam potpuno tvrdoglav, ree, jer se od toga
nita istiniti je ne moe rei.
Nalazi li, molim te, rekoh, edan ovjek nasladu u
pijenju?
Ko bi mogao, ree on, tako neto poricati?
Je li to ista naslada koja se osjea poslije utai-
vanja ei.
Ne, ona je sasvim druge vrste, ree on, utaena e
donosi statiku nasladu, a sam in gaenja ei je
kinetika naslada.
10. Zato, rekoh ja, tako razliite stvari naziva;
istim imenom?
Zar se ne sjea, odvrati on, to sam maloprije
rekao,
18
da se poslije uklanjanja bola naslada moe mije-
njati, ali ne i poveavati.
Sjeam se, rekoh, ali dok je tvoj izraz sam po
;
sebi
bio potpuno ispravan, smisao ovdje nije bio dovoljno*
jasan. Latinska rije varietas promjena
98
je dobar izraz
i upotrebljava se u doslovnom znaenju za razliite boje,
ali se u prenosnom znaenju moe upotrijebiti za mnoge
druge meusobno razliite predmete. Kae se 'razliita
pjesma, razliit govor, razliiti obiaji, razliita srea.
Govori se obino i o razliitoj nasladi, kada ona proizlazi
iz veeg broja nejednakih predmeta koji izazivaju razliite
osjeaje naslade. Ako si ti govorio o ovoj razlici, razumio
bih je, kao to bih je jednako razumio da o njoj nisi ni
govorio. Ali ne mogu potpuno da shvatim ta znai ona
'promjena', kad ti kae da mi osjeamo najveu nasladu
kad smo u bezbolnom stanju i kada se hranimo takvim
stvarima koje u nama izazivaju ugodne ulne osjeaje da
tada osjeamo aktivnu i kinetiku nasladu koja izaziva
promjenu naih ugodnih osjeaja, ali ne i poveanje
ranijeg uivanja koje se sastoji u odsustvu Ibola. Ne znam
razloga zato ti ovo naziva nasladom.
IV

11
Varietas, kod Epikura 7Toua>aa (promjena), isto tako variari
11. Zar moe, ree on, ita biti ugodnije nego ne
osjeati bol?
Zaista, rekoh ja, nema niega boljega, ali to nije
vano u ovom asu, ipak iz tog ne proizlazi da je naslada
isto to i neosjeanje bola.
Potpuno isto, odvrati on, i to najvea naslada, vee
od ove nema.
Zato se onda ne pridrava bez dvoumljenja ovoga,
rekoh, kada se po tvom miljenju najvee dobro nalazi u
potpunom neosjeanju bola? Zato se vrsto ne dri
svoga shvatanja i zato ga ne ispovijeda i ne brani?
12. Zar je potrebno da se naslada dovodi u krug vrlina
kao kakva bludnica u drutvo otmjenih i potenih ena?
Ime joj je omraeno, na zlu glasu i izaziva podozrenje.
Zbog toga vi esto govorite da mi ne razumijemo ta je po
Epikurovim rijeima naslada. Mada sam u diskusiji
dosta umjeren i obazriv, ipak, kad ujem ovu izjavu (a
vrlo esto sam je uo), sklon sam da se katkada naljutim.
Zar ja ne razumijem ta znai grka rije vjSovsft i
latinska voluptas? Koji od ova dva jezika ja ne znam?
Kako to da ja ne znam, a svi tobonji epikurovci znaju?
Pored toga, sljedbenici vae kole vrlo lijepo tvrde da
nekome koji hoe da bude filozof nije potrebno nauno
poznavanje stvari. Stoga, kao to su nai stari od pluga
odveli onog Cincinata
99
da bude diktator, tako i vi sku-
pljate sa svih sela, dodue, potene ali ne i veoma uene
ljude. 13. Dakle, ovakvi razumiju ta Epikur kae, a ja
ne? Da uvidi da razumijem, rei u ti najprije da ja pod
rijeju voluptas razumijem isto to on pod ^Sovf). esto
moramo traiti latinsku rije koja znaenjem tano od-
govara grkoj; ovdje nismo imali ta traiti. Ne moe se
nai nijedna rije koja bi tanije izrazila u latinskom i
grkom jeziku istu stvar kao latinska rije voluptas; Svi
ljudi na svijetu koji znaju latinski za ovu rije veu dva
pojma duhovno uivanje i prijatan nadraaj ugodnog
osjeaja u tijelu. I kod pjesnika Trabeje
100
'je veselje
prekomjerna duhovna naslada, a na to isto misli ono lice
kod Ceeilija
101
koje za sebe kae da je prepuno svakoj ako

15
Lucije Kvint Cincinat bio je god. 458. po prvi put, a goL 439. pr.
n. e. po drugi put izabran za diktatora. Ovdje se misli na drugu
diktaturu.
18
Kvint Trabeja bio je rimski komediograf (oko 130. g. pr.n.e.),
101
O Ceciliju Staciju v. knj. I, 2, 4.
g veselja. Ali, razlika je u tome to rije naslada moe
oznaavati pored tjelesnih i duhovne osjeaje (po miljenju
stoiara
102
pogreno stanje koje oni ovako definiraju
'nerazumna ushienost duha koji sebi uobra- ava da je u
stanju uivanja velikog dobra), a ne kae se, veselje i
radost tijela. 14. Meutim, rije naslada u upotrebi svih
onih koji govore latinskim jezikom znai ugodan nadraaj
nekog ula. Ako hoe, moe izraz naslada prenijeti i na
duu ('naslaivati se - iuvare moe se rei i za duu i za
tijelo i od toga je izveden pridjev iucundus ugodan,
prijatan) i jedino mora paziti da izmeu onoga koji kae
Prepun sam veselja
da sam sav pometen i zbunjen
103

102
Diog. Laert., VII, 114: Naslada je iracionalna enja za onom
stvari za kojom se ini da treba eznuti. Isp. Cic. Tusk.. razg. knj. IV, 6.
13.
16
Iz nepoznate komedije.
O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA 4T
i onoga koji kae:
Sada moja dua izgara.
104
Prvi od njih je izvan sebe od veselja, a drugoga mui bolan
osjeaj.
Izmeu njih, nadovezujem ja, nalazi se trei koji govori:
Mada se mi tek odskora poznamo
105
Ovaj ne osjea ni veselje ni nespokojstvo; i tako se izmeu
onoga koji uiva postignute tjelesne naslade i onoga koga
mue najtei bolovi nalazi jedan koji nije ni u jednom od
ova dva stanja.
V
15. Smatra li da sam dovoljno shvatio znaenje
izraza, ili jo i sada moram uiti da govorim grki ili la-
tinski? Pretpostavimo i to da ja ne razumijem ta Epikur
govori, ipak ja mislim da sam sasvim dobro upuen u
grki jezik, pa je moda krivnja na njemu to tako nera-
zumljivo govori. Nejasnoa ne zasluuje kritiku u dva
sluaja: ili kad se ini namjerno, kao to je sluaj sa He-
raklitom
106
koji nosi nadimak OKOTEIVO^ Nejasni, zato
to je po prirodi odve nejasno govorio, ili kad uzrok
nejasnoe nije stil nego nejasnoa sadraja, kao to je
sluaj u Platonovom Timeju.
107
Po mom miljenju, Epikur
nema namjere da ne govori jasno i otvoreno, ako moe,
niti on raspravlja kao prirodoznanci o jednom zamrenom
predmetu, niti kao matematiari o strunim, nego o jednoj
jasnoj i lakoj temi koja je stekla opu popularnost. A ipak
vi epikurovci poriete da mi razumijemo ta

104
Iz Cecilija Stacija. Potpunije u Cic. govoru za elija: Sa je moja
dua raspaljena, sad je moje srce puno jeda.
105
Hremove rijei iz komedije Samomuitelj, V. knj. I, 1, 1.
106
Heraklit, uveni filozof jonske kole, roen u Efezu g. 500. pr. n.
e. Od njegovih djela ostali su samo odlomci.
107
Naslov Platonova dijaloga.
je naslada, nego ta Epikur pod istom rijeju
podrazumijeva; iz tog proizlazi, ne da mi ne znamo pravo
znaenje te rijei, nego da Epikur tu rije upotrebljava u
njezinom naroitom znaenju, i ne uzima u obzir ope
prihvaeno znaenje. 16. Jer ako on govori isto to i Hi-
jeronim koji tvrdi da je najvee dobro ivjeti bez ikakvih
tegoba i muka, zato vie voli da upotrebljava izraz na-
slada mjesto bezbolno stanje, kao to ini Hijeronim
108
koji zna ta govori? A ako on misli da cilj mora ukljuiti i
kinetiku nasladu (jer on naziva ugodnom nasladu koja je
u pokretu, a nasladu koja je liena bola, statikom ili
^nasladom mirnog stanja), na ta on onda stvarno cilja?
On nije u stanju da uvjeri ikoga ko sebe pozna to jest,
koji je dobro prozreo svoju narav i svoje osjeaje da su
bezbolno stanje i naslada jedna te ista stvar. To bi,
Torkvate, znailo initi nasilje nad ulima i upati iz due
rznaenja rijei na koja smo se navikli. Zar ima nekog ko
ne uvia da po prirodnim zakonima postoje ova tri stanja:
prvo, stanje naslade, drugo, stanje bola, tree, u kom se ja
sada, a bez sumnje i vi ovog asa nalazite, tj. niti u stanju
bola niti u stanju naslade. U stanju naslade je onaj koji se
naslauje jelom i piem, a u stanju bola onaj koga mue
jadi i nevolje. Zar ne vidi da se veliko mnotvo ljudi
nalazi na sredini izmeu onih koji ne osjeaju ni radosti
ni bola.
17. Ne, ja to zaista ne vidim, ree on, ak tvrdim da
svi oni koji su bez bola uivaju nasladu, i to u najveoj
mjeri.
Dakle, ti misli da i ovjek koji inae nije edan, a
mijea drugom medovinu, osjea istu slast kao i onaj koji
je edan pije.
VI
Na to Torkvat uzviknu: Ako nema ta protiv toga,
prekini s pitanjima. Ja sam u poetku izjavio da vie
volim neprekidano izlaganje, jer sam predviao ove
sofizme.
Ti, dakle, vie voli, rekoh ja, da mi raspravljamo
na retorski nego na dijalektiarski nain.
Zato, odvrati on, kao da je neprekidano izlaganje
svojstveno samo govornicima, a ne i filozofima.

108
V. knj. II, 3. 8.
Tako misli Zenon
109
stoiar, rekoh ja. On je obi-
avao govoriti, kao to je i prije njega Aristotel tvrdio, da
se govorna sposobnost dijeli na dva dijela; retorika je,
govorio je on, jednaka dlanu, a dijalektika pesnici, jer se
govornici slue bujnijim a dijalektiari zbijenijim i sa-
etijim stilom. Ja u se povinuti tvojoj elji i, ako uz-
mognem, govoriu kao govornik, ali retorikom filozofa, a
ne onom kojom se mi sluimo na sudu. Ova je posljednja,
poto se slui pukim govorom, pokadto bez otrine i
suvie povrna. 18. Ali, poto Epikur, Torkvate, odbacuje
s prezirom dijalektiku, koja jedina sadri sve znanje za
raspoznavanje sutine stvari i za prosuivanje njihovih
svojstava, i ona jedina daje sistematska pravila i metode
za raspoznavanje, on prenagljuje u raspravljanju i, kako
se bar meni ini, ne umije da da nauno interpretiranje
onoga to hoe da poduava, kao to je sluaj i sa ovom
temom o kojoj mi sada raspravljamo. Vi epikurovci kaete
da je naslada najvee dobro. Prema tome, treba objasniti
ta je naslada, inae se ne moe razjasniti predmet nae
diskusije. Da je Epikur objasnio pojam naslade, ne bi
dospio u takvu ne jasnou. On bi ili branio pojam naslade
kako ju je shvaao Aristip,
110
to jest, da je ona prijatno i
ugodno nadraavanje ula, a to bi isto stoka, kad bi mogla
govoriti, nazvala nasladom; ili da je radije na svoj nain
govorio nego to govore
Svi Danajci i Mikenci I
atenski narod
111
i ostali Grci koji se navode u ovom anapestu, on bi ogra-
niio pojam naslade samo na stanje bezbolnosti i odbacio
Aristipovu definiciju; ili bi, ako bi prihvatio obje vrste
naslade, a stvarno ih prihvata, trebao spojiti zajedno na-
sladu i bezbolnost i prihvatiti dvije vrste krajnjeg dobra.
19. Mnogi istaknuti filozofi stvarno prihvataju povezivanje
dvaju krajnjih dobara. Aristotel
112
je, npr., povezao vje-

109
Zenon iz Kiti ja na Kipru bio je osniva stoike kole (oko 300.
g. pr. n. e.), O miljenju Zenonovu o ovom pitanju isp. Sekst Empirik,
Protiv matematiara, II, 7: Kad su Zenona iz Kitija pitali kakva je
razlika izmeu dijalektike i retorike, stisnu pesnicu, zatim je otvori i
ree: Ova uporeujui saeti i jezgroviti karakter dijalektike
stiskanjem pesnice, a aludirajui na irinu i bujnost retorskog stiha
otvaranjem i ispruanjem svojih prstiju.
110
O Aristipu v. knj. I, 7, 23.
111
Stihovi uzeti od nepoznatog pjesnika.
112
O Aristotelu, v. knj. I, 2, 6.
banje u vrlini sa sreom savrenog ivota, Kalifont
113
dodao moralnoj istoti nasladu, Diodor
3fl
je uz moralnu
istotu nadovezao i osloboenje od bola. Isto bi bio uinio
i Epikur da je ovo naelo, koje se sada smatra
Hijeronimovim,
114
povezao sa starim Aristipovim naelom.
Oni se stvarno meusobno razlikuju; zato je svaki za sebe
izradio svoje vlastite poglede o najveem dobru i, mada se
svaki slui besprekornim grkim nazivima, ni Aristip, koji
nasladu naziva najveim dobrom, ne uzima bezbolno
stanje kao nasladu, a ni Hijeronim, koji bezbolno stanje
uzima za najvee dobro, nikad ne upotrebljava rije
naslada u znaenju bezbolnosti, jer stvarno ne ubraja
nasladu u poeljne stvari.
VII
20. Ne smije pretpostaviti da se radi samo o dvije
rijei: u pitanju su, naime, dvije razliite stvari. Jedna je
stvar biti bez bola, a druga osjeati uivanje. Vi epiku-
rovci nastojite da iz ova dva toliko razliita pojma stvorite
ne samo jednu rije
115
to bih lake podnio nego i
jedan pojam, a to je apsolutno nemogue. Poto je Epikur
priznao obje vrste uivanja, morao se sluiti objema, kao
to stvarno i ini, iako ih rijeima ne razlikuje. Dok na
vie mjesta hvali ono isto uivanje koje mi svi istim
imenom nazivamo, on ide tako daleko da se usuuje
tvrditi da on ne moe ni zamisliti bilo kakvo dobro koje
nije u vezi sa ulnim Aristipovim uivanjem. Ovo on tvrdi
u raspravi
116
iji je jedini predmet najvee dobro. U jednoj
drugoj knjizi, koja sadri njegove najznaajnije izreke iz-
raene u kratkoj i jezgrovitoj formi, govori se da su
izreene proroanske mudre izreke. U njoj on pie ovim
rijeima, koje su sigurno, Torkvate, tebi poznate (svaki je
Epikurov sljedbenik nauio na pamet xuptoc 8o<
117
(osnovna pravila) svog uitelja, jer se ove kratke izreke
smatraju osobito vanim za blaen ivot). Pazi dobro da li

113
Klement Aleksanrijski Miscellanea, II, 415.
Isp. Cic., Tusk. razg. knj. V, 30,85. O njegovom ivotu ne znamo
nita.
bezbolnost
115
Naime, uivanje koje po Epikurovim nazorima obuhvata i
116
U spisu Trspl TEAOU;
117
U osnovnim principima (xopouQ Si^cct/;). kako se vidi iz
sljedeeg teksta.
dobro prevodim ovu izreku: 21. Ako ih one stvari, u
kojima razvratnici i pohotljivci nalaze ulno uivanje,
mogu ili osloboditi straha od bogova, od smrti i od bola i
mogu im dati upute za stavljanje granica pohotama,
nemamo razloga da ih kudimo, jer e sa svih strana u
izobilju imati uivanja, a ni otkuda nee im prijetiti bol ili
tuga to jest zlo.
118
Ovdje se Trijarije
119
nije mogao suzdrati. Zar zbilja,
uzviknu on, ovo govori Epikur? (Bar se meni uinilo,
mada je on to znao, htio je uti Torkvatovo priznanje).
Ovaj se, meutim, nije zbunio, nego pun samopouzdanja
odgovori: To su upravo njegove rijei, odvrati, ali vi ne
shvaate njihov smisao.
Ako misli jedno, a govori drugo, odvratih ja, sva-
kako neu nikad shvatiti ta on misli; meutim, on
sasvim jasno govori ono to misli. I ako on ovdje hoe da
kae da ne treba kuditi razvratnike i pohotljivce, ukoliko
su oni pametni ljudi, on govori besmisleno jednako kao
kad bi rekao da ocoubice ne treba kuditi ako nisu lakomi,
i ako se ne boje ni bogova ni smrti ni bola. Meutim, da li
ita koristi razvratnicima i pohotljivcima initi izuzetke
i zamiljati kao takve one koji, makar da i razvratno ive,
ne bi ih ni najvei filozof
120
zbog toga kudio, ukoliko bi se
klonili drugih poroka. 22. Ali, Epikure, zar ne bi kudio
razvratnike upravo zbog toga to je njihov jedini ivotni cilj
da jure za svakojakim ulnim uivanjima, osobito kada je
prema tvojoj izjavi najvee uivanje ne osjeati nikakav
bol? Ali nai emo razvratnike koji su na prvom mjestu
bez ikakvih vjerskih skrupula, da e jesti iz rtvene
zdjelice,
121
zatim da se tako malo boje smrti da im je
uvijek u ustima stih iz Himnie:
122

118
Diog. Laert., X, 142: Ako su stvari koje donose uivanje
pokvarenim osobama stvarno njih oslobodile od duevnog straha; mislim
straha koji su prouzrokovale nebeske i atmosferske pojave, straha
smrtnoga i straha od bolova; dalje, ako su ih nauile da ogranie svoje
elje, nikad ne bi prigovorili to ima takvih osoba, jer bi one bile
ispunjene prekomjernim uicima i bile bi osloboene svakog bola, bilo
tjelesnog bilo duevnog, fj. svakog zla*.
119
V. knj. I, 5, 13.
120
Tj. zbog raskalaenog ivota nisu zasluili nikakav prijekor,
ipak bi se morali uvati ostalog to zasluuje prijekor.
121
Latinski tekst: eant e patella ima poslovino znaenje i
upotrebljava se za ljude kojima nije nita sveto. Patella znai zdjela u
kojoj se bogovima servirala hrana.
122
Himnida je komedija Cecilija Stacija (v. knj. I, II, 4.) vjerovatno
Dosta mi je est mjesei ivota, sedmi zavjetavam
Orku!
Ustreba li im lijek protiv bola, oni e kao iz posudice
za pomasti izvaditi Epikurov recept koji sve lijei ako je
bol teak, tada je kratak, a ako je dug tada je lak. Jednu
stvar ne mogu da shvatim: kako moe razvratnik drati
svoje strasti sputane u granice?
VIII
23. ta bi koristilo rei ne bih imao razloga koriti ih
ako bi svoje strasti drali u granicama. To je isto kao kad
bismo rekli ne bih kudio razvratnike kad ne bi bili
razvratnici. Isto tako mogao bi on rei da ne bi kudio ni
nitkove da su dobri ljudi. Ovdje nas strogi moralist ui da
rasko sama po sebi ne zasluuje da se kudi.
I zaista, Torkvate, da istinu govorimo, ako je uivanje
najvee dobro, onda je ovo miljenje sasvim ispravno. Ne
bih htio zamiljati samo ljude razvratnike, kao to je to
va obiaj, koji povraaju hranu po stolu i koje sa ruaka
moraju iznositi, a koji se sutradan ponovo jelom
i piem pretovaraju, a da jo nisu ni jueranju hranu
probavili, koji, tako rei, nikad ne vide ni izlazak ni zala-
zak sunca;
123
koji su upropastili svoju oevinu i sada se
zlopate i oskudijevaju. Niko od nas ne misli da takvi
razvratnici ugodno ive. Uredni su i istananog ukusa oni
ljudi koji se od usluga prvorazrednih kuhara i pekara, sa
najizabranijim vrstama riba, ptica i divljai, uvaju da ne
pretovaraju stomake, kojima vino tee, kako kae
Lucilije
124
iz pune bave iju snagu nije oduzela nikakva
natega i ruka i iju trpkost nijedna cjediljka nije ishla-
pila, ljudi koji se zabavljaju pozorinim predstavama
i uobiajenim zabavama i veselicama koje iza njih slijede;
osim njih, Epikur glasno izjavljuje, ne poznaje nikakvo
drugo dobro; dodaj im za poslugu i lijepe djeake; neka
ovome svemu odgovaraju ilimi, srebrno posue, korint-
ska mjed, mjesto i kua; ja opet nikada ne bih mogao rei
da ovi razvratnici dobro i sretno ive. 24. Iz toga ne
proizlazi da ulno uivanje nije uivanje, nego da ulno

prevod istoimene Menandrove komedije.
123
Poslovino izraavanje za razvratne ljude koji se zbog odavanja
strastima ni za ta drugo ne brinu.
124
O Luciliju, v. knj. I, 3, 7.
uivanje nije najvee dobro. Nije ni Lelije,
125
koji je u
mladosti bio uenik Diogena
126
stoiara, a zatim
Panetija,
127
nazvan Mudri zato to nije znao koje su
stvari najugodnije za jelo (jer ne znai da kod ovjeka, ako
mu duh osjea ukus, nepce mora biti bez ukusa), nego
zato jer on mnogo do toga ne dri.
Kiselice,
128
kako se samo s tobom razmeu, a
ipak dovoljno ne znaju tvoju vrijednost, tebi u
pohvalu je esto dizao svoj glas na mudrac
Lelije, grdei redom nae poguzije.

125
Gaj Lelije, s nadimkom Mudri. Prema njemu je Ciceron nazvao
svoju raspravu O prijateljstvu.
prvi na licitaciji^ za rimske trpeze prodavao morunu (acipenser), koja je
bila jedna od najcjenjenijih riba u to vrijeme u Rimu.
127
O Panetiju, v. knj. I, 2, 6.
128
Kiselica je bila obina hrana siromanih slojeva. Na ove
54 MARKO TUX.UK CICERON
Davno je rekao Lelije i s pravom je nazvan mudrac!
Kako su divni i sljedei stihovi:
Publije Galonije, nezajaljivi prodrljive,
bijedni i kukavni ovjee,
U svom ivotu ne rua dobro, ak i kad
potroi sve to imade na morske
rakove i dinovske keige.
Ovo govori ovjek koji ulnim uivanjima ne pridaje
nikakve vanosti. On izjavljuje da onaj ne ruava dobro za
koga je ulno uivanje sve; a ipak on ne tvrdi da Galonije
nije nikad s uivanjem ruao (to bi bila la), nego da nije
dobro ruao. On postavlja vrlo otru i strogu granicu
izmeu ulnog uivanja i dobra. Iz ovog proizlazi da svi
koji dobro ruaju s uivanjem ruaju; a ne znai da oni
koji s uivanjem ruaju dobro ruaju. Lelije je uvijek
dobro ruao. ta znai dobro? 25. Neka kae Lucilije:
Dobro kuhan, dobro zainjen
ruak,
ali iznad svega za stolom je glavna stvar:
pametan razgovor.
Sta ima od toga?
eli li znati? Zadovoljstvo.
On je, naime, dolazio na ruak da vedra duha zado-
volji prirodne potrebe. Stoga je potpuno ispravna njegova
tvrdnja da Galoni je nije nikad dobro ruao i s pravom ga
naziva jadnim, utoliko vie, to je sve svoje misli usred-
sredio samo na to. Niko nee tvrditi da on nije s
uivanjem ruao. A zato nije i dobro? Jer dobro sadri u
sebi i pravino i umjereno a on je ruao neuredno,
neumjereno i sramno, zbog toga nije dobro ruao. Lelije
nije mislio da je njegova kiselica ukusnija od Galonijevih
keiga, nego je vrlo malo mario za prijatan ukus; a to
sigurno ne bi uinio da je smatrao ulno uivanje
najveim dobrom.
IX
26. Prema tome, trebalo bi da vi odbacite ulno
uivanje, ne samo zato da bi svoje vladanje usmjerili na
dobro nego i da bi se sluili jezikom pristojnog svijeta.
Da li, prema tome, moemo nazvati neto najveim dob-
rom, s obzirom na ivot, kad osjeamo da ne moemo
nazvati ak ni s obzirom na ruak? Kako, meutim, govori
na filozof? Ima tri vrste pouda: prirodnih i potrebnih,
prirodnih i nepotrebnih i onih koje nisu ni prirodne ni
potrebne.
129
U prvom redu, on je napravio nezgodnu pod-
jelu jer je od dvije vrste napravio tri. Ovo ne znai podjelu
nego prelamanje preko koljena. Ljudi koji su se bavili
naukom koju Epikur potcjenjuje, obino daju ovakvu
podjelu. Poude su dvorodne, prirodne i isprazne (imagi-
narne); prirodne imaju dva podojeljka: potrebne i nepot-
rebne. S tim je stvar svrena.
130
Pogreno je pri podjeli
uzimati vrste umjesto rodova (pojedinano mjesto zajed-
nikog).
27. Neemo, meutim, voditi rauna o
formalnostima. Epikur potcjenjuje ljepotu naunog
raspravljanja; ori se izraava konfuzno. Moramo se tome
prilagoditi, ukoliko su njegove postavke ispravne. Sto se
mene tie, ja se potpuno s njim ne slaem, jedino se s tim
mirim da jedan filozof raspravlja o ograniavanju pouda.
Da li se moe pouda ograniiti? Ona se mora unititi i iz
korijena iupati. Zar se o nekom ko u sebi gaji poudu
ne bi moglo rei da je on uistinu gaji. On smije biti
lakomac ali s ogranienjem; i preljubnik ali e morati
drati mjeru; i razvratnik isto tako. Kakva je to filozofija
koja nemoralu ne zadaje smrtni udarac, nego se
zadovoljava nekim srednjim stanjem poroka? Mada u
potpunosti odobravam sutinu: ove podjele, osjeam
nedostatak u izraavanju. Trebalo je one prve nazvati
prirodnim eljama;
131
a naziv pouda trebalo je ostaviti
za drugu priliku, da nju, kada bude govorio o lakomosti i
neumjerenosti i o drugim veim porocima, tako rei, na

129
V. knj. I, 13, 45.
130
Epikur odobrava poput peripatetiara i akademiara i drugih
filozofa srednje indiferentno stanje strasti. Ciceron, meutim ovdje
slijedei uenje stoiara odbacuje indiferentno stanje i tvrdi da strasti
ne treba samo ograniavati nego ih iz korijena upati.
131
Desideria naturae, tenje, elje prirode
(opi;s!.<;\ suprotno, strastima .Ciceron misli da bi trebalo rei
mjesto
prirodne strasti tenje prirode.
smrt osudi.
28. O ovome predmetu, meutim, on vrlo rado i
esto* govori, ali ga zbog toga ni najmanje ne prekoravam.
Jednom tako velikom i uvenom filozofu i prilii da brani
neustraivo svoju nauku, ali zato to, ini mi se, ulno-
uivanje, koje svi narodi tako nazivaju, uzima pod jaku:
zatitu, dolazi pokatkad u vrlo nezgodan poloaj. Dobiva
se utisak da ne postoji nijedno nemoralno djelo koje on ne
bi bio spremah radi uivanja 'uiniti* samo ako je
zagarantovano njegovo prikrivanje. Zatim, kada se zbog
toga zacrvenio (jer snaga prirodnog instinkta je na kraju
krajeva najjaa), on trai zatitu u tvrdnji da nita ne
moe poveati uivanje onome koji ne osjea bol. Stanje
bezbolnosti se, meutim, ne naziva uivanje! Ne uzne-
miruje me mnogo ime, odgovara on ali stvar je pot-
puno drugaija. Nai u stotine, a ako hoe i na
tisue ljudi koji nisu tako sitniavi, ni tako muni kao vi,
koje u ja lako uvjeriti u sve. Zato ne poemo korak
dalje i ne dokazujemo da ne osjeati uivanje znai naj-
veu bol, kad ne osjeati bol znai najvee uivanje. Zato
ne slijedi takav zakljuak? Jer bolu nije opreno ui-
vanje, nego odsustvo bola.
X
29. Potpuno ne uvidjeti da mu kao najvei dokaz:
slui ona vrsta uivanja bez koga, kako sam izjavljuje,
uope ne shvaa ta je dobro (on ga definira kao uivanje
koje se nepcem ili uima uiva, a nado vezuje i druge
vrste uivanja koje se iz pristojnosti ne bi mogle
imenovati). On nije u stanju, ponavljam, da uvidi da ovo
dobro koje
jedino ovaj strogi i ozbiljni filozof poznaje, ne treba
ak ni eljeti jer mi, prema njegovoj izjavi, ne osjeamo
potrebe za ovom vrstom uivanja sve dotle dok smo u
stanju bezbolnosti.
132
Koliko protivrjenosti u ovome! 30.
Da je Epikur nauio kako se pojmovi definiraju i dijele, da
je shvatio snagu izraza i konano uobiajeno znaenje
rijei, nikad ne bi upao u takve tekoe. Sada, eto vidi,
ta radi. On naziva uivanjem ono to prije nikad niko
nije tako> nazvao;
133
on od dvije stvari pravi jednu.
134
Ovo
uivanje u pokretu (kinetiko) (tako naziva ugodna i,
tako rei, slatka uivanja) on pokatkad tako poniava da
bi mogao- pomisliti da govori Manije Kurije
135
a pokatkad
ih toliko u zvijezde kuje, izjavljujui da ne moe ni
zamisliti da neko drugo dobro moe postojati. Takvu bi
izjavu trebalo da suzbija cenzor,
136
a ne neki filozof, jer
njezin nedostatak nije samo u rijeima nego i u moralu.
On ne osuuje rasko ukoliko je bez neogranienih elja i
straha. Izgleda da on ovim nastoji pridobiti sljedbenike:
budui razvratnici treba prethodno da budu filozofi.
31. ini mi se da on poetke najveeg dobra trai u
samom zametku ivih bia.
137
im se ivo bie rodi, ono-
se raduje uivanju i tei za njim kao za dobrom, bola se
kloni kao zla. Po njegovom miljenju su ona iva bia koja
jo nisu iskvarena, najbolji suci dobra i zla. I ti si ovako
ovo formulirao, i ovo je terminologija vae kole. Koliko tu
ima zabluda! Kojom e vrstom uivanja dijete koje cvili
moi prosuditi ta je najvee dobro i zlo, da li uivanjem u
mirnom stanju ili uivanjem u pokretu (statikim ili
kinetikim), jer nas Epikur neka nam bogovi budu na
pomoi! ui govoriti. Ako statikim uivanjem,

59
itav ovaj period ima u originalu anakolutski oblik koji je-
zadran i u prevodu. Zbog duine umetnute reenice prouzrokovan je
anakolut.
133
Naime, bezbolnost.
134
Uivanje i bezbolnost on izraava jednom rijeju uivanje.
33
Manije Kurije Dentat pobijedio je epirskog kralja Pira 230
g. pr. n. e. Bio je vrlo siromaan i umjeren ovjek i prezreo je- zlato koje
su mu ponudili samnitski poslanici.
136
Oni su bili uvari reda i morala u rimskoj dravi.
137
Isp. knj. I, 9, 30.
oigledno i priroda ide samo za samoodranjem, a s
ovim se i mi slaemo, a ako kinetikim, a to je vaa
tvrdnja,
56
onda ne postoji ni najgnusnije uivanje kojem
se ne bi mogli odati; i novoroeno ivo bie u ovom
sluaju ne nalazi svoje prve pobude u najvioj formi
uivanja, jer ,se ono po tvom miljenju nalazi u stanju
neosjeanja bola.
32. Ipak, ovaj dokaz nije Epikur uzeo od male djece i
ivotinja, koje on smatra ogledalom prirode; teko da je
mogao rei da ih prirodni instinkt nagoni da osjeaju
relju za bezbolnim stanjem. Ono ne moe podstai
duevnu mo htijenja, ovo stanje bezbolnosti nema
nikakve udarne snage kojom bi potaklo volju (u ovom
grijei i Hijeronim)
57
Istinski osjeaj uivanja i naslade
stvara pobude.
58
Zato Epikur uvijek nastoji da dokae da
je uivanje prirodni instinkt, jer kinetiko uivanje sebi
primamljuje i malu djecu i ivotinje, a ne statiko, koje se
jedino sastoji u neosjeanju bola. Prema tome, nelogino
je rei da prirodni instinkt polazi od jedne vrste uivanja,
a najvee dobro stavljati u drugu vrstu.
59
XI
33. Po mom miljenju, ivotinje nemaju moi rasu-
ivanja. Njihovi instinkti mogu biti iskrivljeni, mada se ne
moe rei da su pokvareni. Kao to je jedan tap
namjerno savijen i iskrivljen a drugi od prirode takav,
tako priroda divljih ivotinja nije iskvarena ravim
odgojem, nego je takva po prirodi. Uostalom, prirodni
instinkt ne tjera ni dijete da trai uivanje, nego da pazi
samo na svoje line interese, samoodranje i
samoouvanje. Svako ivo bie, im se rodi, voli sebe i
svoje sastavne dijelove; u prvom redu ova ljubav prema
sebi obuhvata dva glavna dijela: tijelo i duu; a kasnije
njihove sastavne dijelove. I u tijelu i u dui izdvajaju se
iznad ostalih pojedini dijelovi; im ______ i ,
56
Mada vi proglaavate bezbolnost najveim dobrom.
57
Onaj koji je za najvee dobro uzimao bezbolnost; v. knj. II. 3, 8.
58
Kinetika naslada.
58
Prva, tj. kinetika naslada; druga tj. bezbolnost.
ivo bie postane svjesno toga, poinje praviti razliku i
ezne za onim to je od prirode prvo dato kao poeljno,
138

138
Latinski tekst: ea quae prima data sint natura; grki Tfc
a kloni se suprotnoga. 34. Veliko je pitanje da li se u ovim
prvim prirodnim eljama krije
139
uivanje ili ne;
140
smatrati da njima ne pripada nita drugo osim uivanja,
ni udovi, ni ula, ni duevna aktivnost, ni tjelesni
integritet, ni zdravlje, izgleda mi najvee bezumlje.
A to je polazna taka od koje nuno mora polaziti
svako uenje o dobru i zlu. Polemon,
141
a ranije i Aristo-
tel
142
smatrali su najranijim prirodnim eljama one koje
sam maloprije spomenuo. Odatle je nastalo uenje starih
akademiara i peripatetiara
143
koji ue da je najvee
dobro ivjeti u skladu s prirodom, to znai sluiti se naj-
ranijim prirodnim eljama uz pomo vrline.
144
Kalifont
145
je povezao sa vrlinom samo uivanje, a Diodor,
146
bez-
bolno stanje... Kod svih spomenutih filozofa, najvee
dobro logino slijedi iz njihova uenja; kod Aristipa
147
je
jednostavno ulno uivanje; kod stodara
148
skladnost sa
prirodom; pod ovim oni razumiju moralan i krepostan
ivot, a to kod njih znai, ivjeti u razumijevanju svih
stvari koje iz same prirode proizlaze, pri emu oni oda-
biraju ono to je u skladu s prirodom a odbacuju sup-
rotno.
149

7rp<oT<x xa-ra <pii<nv, tj. stvari za kojima ivo bie poslije prvih tenji
prirode ili ezne ili ih s prezirom odbija.
139
Stoiari su to poricali.
140
Tj., neoteeni udovi, neoteena ula.
141
Atenjanin Polemon (oko 360. g. pr. n. e.) naslijedio je
Ksenokrata u starijoj Akademiji. Uostalom, treba primijetiti da ni
Polemon ni starija Akademija, ni peripatetiari ne upotrebljavaju izraz
to npt&a xax<i cpuaiv. Antioh iz Askalona u Siriji, uenik
novoakademiara Filona, uitelj Ciceronov, Bratov i Lukulov, u poetku
je pristajao uz noviju Akademiju (v. knj. II, 1, 2, bilj. 6) kasnije ju je
napustio i pokuavao je druge filozofske sisteme, osobito stoiki i
peripatetiki da pomiri sa Akademijom. On je prenio ovaj izraz kao i
mnoge druge od stoiara k&ji su ga prvi upotrebljavali u koli starijih
akademiara i peripatetiara. I Ciceron se poveo za ovim Antiohom.
142
O Aristotelu, osnivau peripatetike kole, v. knj. I, 2, 6.
143
Osniva stare Akademije bio je Platon, a peripatetiara
Aristotel.
* Tj. prema izjavi Antiohovoj, v. bilj. 4.
145
O Kalifontu, v. knj. II, 6, 19.
88
O Diodom v. knj. II, 6, 19.
* O Aristipu, v. knj. I, 7, 33.
148
Stoiari su dobili svoje ime po Stoi, tj. dvorani sa tabovima
gdje su odravali svoja predavanja. Osniva ove kole je Zenon, (v. knj.
II, 6, 17,).
149
Isp. knj. IV. 6, 14; grki: ivjeti moralno znai isto to i ivjeti
u skladu sa iskustvima stvarnog prirodnog toka, tj. oda- birajui ono to
je u skladu s prirodom, a uklanjajui se onome to je njoj suprotno.
60 MARKO TULIJE CICEHON
35. Tako postoje tri teorije o najveem dobru koje
iskljuuju moralnu vrijednost: prva Aristipova ili Epi-
kurova, druga Hijeronimova
150
i trea Karneadova;
151
tri
koje priznaju moralnu vrijednost sa izvjesnim dodatnim
elementom: to su Polemonova, Kalifontova i Diodorova i
jedna jednostavna, iji je osniva Zenon. Ona se u ci-
jelosti zasniva na moralnom, to znai na vrlini. (Teorije
Pironove,
152
Aristonove i Erilove davno su odbaene). Svi
osim Epikura ostali su sebi dosljedni, i time to su svoje
miljenje o najveem dobru uskladili sa poetnim ta-
kama svojih teorija Aristip smatra da je najvee dobro
ulno uivanje, Hijeronim neosjeanje bola, a Karnead
uivanje u prvim prirodnim eljama.
XII
Epikur pak, ako je izjavom da je ulno uivanje
prvenstveni cilj koji priroda preporuuje, podrazumijevao
uivanje u Aristipovom smislu, trebao je onda za najvee
dobro drati ono to i ovaj dri;
153
a ako ga je shvaao u

150
O Hijeronimu v. knj. II, 3, 8.
151
Karnead iz Kirene pristajao je uz noviju Akademiju (ro. 217. g.
pr. n. e.).
152
Piron iz Elide bio je slikar (oko 340. g. pr. n. e.), sa Anak-
sarhom je pratio Aleksandra Makedonskog na njegovim vojnim
prohodima. Kasnije je bio sveenik u Elidi. On je tvrdio da je vrlina
jedino dobro; sve ostalo je nita. Ariston sa Hiosa, Ze- nonov uenik
ukinuo je razliku izmeu svih stvari, izuzev razlike izmeu vrline i
poroka; Heril iz Kartage, stoiki filozof, uenik Zenonov, smatrao je
znanje smcrorifngv najveim dobrom. (Vidi o svoj trojici knj. II, 13, 43).
35
Tj. kinetika naslada.
smislu Hijeronimovom, trebao je u isto vrijeme
priznati Aristipovu vrstu naslade, to jest onu koju priroda
najranije preporuuje.
36. Dalje, tvrdei
154
da samo ula odluuju da je ui-
vanje dobro a bol zlo, Epikur ulima daje veu mo nego
to nam zakoni daju kada u privatnim sporovima vrimo
ulogu sudaca. Mi moemo -suditi samo o stvarima koje
potpadaju pod nau jurizdikciju. Zato je i bezrazlona
primjedba koju suci obiavaju dodavati kada izriu pre-
sude ako to potpada pod moju jurizdikciju; jer ako to nije
potpadalo pod njihovu jurizdikciju, presuda na isti nain
nije bila valjana i kad je pomenuta primjedba bila
izostavljena. O emu ula donose sud? O slatkom,
gorkom, .glatkom, hrapavom, bliskom, udaljenom, da li je
predmet u mirnom ili pokretnom stanju, da li je
etverouglast ili -okrugao. 37. Prema tome, jedino razum
moe donijeti pravednu presudu uz pripomo u prvom
redu poznavanja ljudskih i boanskih stvari, to se s
pravom naziva mudrou, a zatim uz pripomo vrlina koje
razum proglaava gospodaricama svih stvari, a ti ih
smatra slukinjama i pomonicama ulnih uivanja.
Poslije suda svih ovih razum e donijeti najprije odluku o
ulnom uivanju da ono nema nikakvog prava ne samo da
se ono jedino popne ma prijesto najveeg dobra, koje mi
traimo, nego da se ne smdje ni pridruiti moralnoj
vrlini.
155
Jednaku e presudu on donijeti i o neosjeanju
bola,
156
i Karnead
157
e biti odbaen i nee biti priznato
nijedno uenje o najveem dobru koje bi ukljuivalo ulno
uivanje ili neosjeanje bola ili ono koje bi iskljuivalo
moralnu vrlinu.
38. Prema tome, ostae samo dva uenja o kojima e se
morati dugo i temeljito razmiljati. Konana e presuda
biti da je samo dobro ono to je moralno, a zlo ono to je
nemoralno, sve drugo da nema nikakve vrijednosti, ili
samo toliko da ga ne treba ni eljeti, niti ga se kloniti,
nego ga samo izabirati i odbacivati,
8
ili e se prednost
dati uenju
158
u kojem e se moralno nai u punom sjaju,

78
V. knj. I, 9, 30.
155
Kao to misle Kalifont i Diomah, v. knj. V, 8. 21 i knj. II,
11, 35.
156
Kako misli Hijeronim.
79
Vidi knj. II, 13, 42.
158
Miljenje peripatetiara i starih akademiara koji su prihvatili
tri vrste dobara i zala, tj. due, tijela i sudbine.
osim toga obogaeno prvobitnim objektima prirode
159
i
savrenou itavog ivota. I on e lake donijeti presudu,
ako prije svega upozna da li se izmeu ove dvije kole vodi
naelna i stvarna prepirka ili je to samo nesporazum u
rijeima
160
.
XIII
39. Rukovoen vanou razuma ja u to isto ui-
niti. Koliko vie mogu, nastojau da ublaim sporna
pitanja i smatram da se sve zasebne teorije koje ne
ukljuuju vrlinu moraju svakako'iz filozofije odstraniti
u prvom redu uenje Aristipovo i cijele kirenaike kole,
161
koji su se usudili da najvee dobro stave u onu vrstu
uivanja koja nadrauju ula najveom slau odbacujui
uenje o bezbolnosti.
40. Oni ne vide da je, kako primjeuje Aristotel,
162
ovjek stvoren za dvije stvari, za umovanje i za rad, isto
kao to je konj odreen za trke, vo za oranje, pas za tra-
ganje. On je, tako da kaem, smrtni bog. Kirenaici su,
naprotiv, smatrali da je ovo bogoliko stvorenje stvoreno
kao i ostala lijena i troma stoka samo da jede i za spolna
uivanja u svrhu rasploda. Glupljeg i apsurdnijeg shva-
tanja, ini mi se, od ovoga nema. 41. Ovoliko kao odgovor
Aristipu, koji ovo uivanje, koje mi svi samo tako
nazivamo, proglaava ne samo za najvee nego i jedino-
uivanje. Vaa kola drukije ui. Aristip je, kako sam ve
rekao, na krivom putu. Ni tjelesna ovjekova kon-
strukcija, ni izvanredne sposobnosti njegova duha ne po-
kazuju da je on roen samo zato da uiva.
Ni Hijeronim
163
ne zasluuje da ga sluamo, jer
smatra najveim dobrom ono isto to pokatkad ili, bolje

159
Primame tenje prirode su prima naturae (v. knj. II, 11, 33),
dobra tijela i sudbine.
160
Po miljenju Antioha (v. knj. II, 11, 4) koje je Ciceron odobravao,
stoiari su se slagali sa peripatetiarima i akademiarima u stvari,
jedino su se razilazili od njih u terminologiji, (isp. knj.
III, 2; knj. IV, 2, 10.).
161
V. knj. I, 7, 23.
162
O Aristotelu v. knj. I, 2, 6. Iz sauvanih Aristotelovih djela ne
moe se vidjeti da on igdje upotrebljava ove rijei, mada se stvar slae
sa ostalim Aristotelovim uenjem i njegovom podjelom vrline na znanje
i djelovanje; isp. Plutarh, Miljenja filozofa, I,. 1. Miljenja Aristotela i
Teofrasta su: Savren ovjek mora moi ne samo ono to postoji
razumjeti nego mora moi izvriti i
ono to treba da bude.
III
reeno, vrlo esto i vi nazivate, tj. bezbolnost. Ako je bol
zlo, nije- dovoljno za srean i ugodan ivot biti bez toga
zla. Pustimo Enija
164
neka ovako govori:
Onaj ima previe dobra koji nema nikakva zla.
Mi moramo prosuivati blaen ivot ne suzbijanjem zla,,
nego postizavanjem dobra. Ne traimo ga u dokonom
primanju bilo uitaka kao Aristip ili u bezbolnosti kao*
Hijeronim, nego u radu i razmiljanju.
42. Isti se argumenti mogu primijeniti i protiv Kar-
neaovog
165
uenja o najveem dobru koje on nije iznio*
zato da bi ga on prihvatio, nego da ga upotrijebi kao-
oruje protiv stoiara s kojima je bio na ratnoj nozi. Ono
je takve prirode da bi se moglo povjerovati da e biti od
vanosti u vezi sa vrlinom i da e ispuniti uslove u velikoj
mjeri za potpuno blaen ivot, a to je upravo predmet
nae rasprave. Jer se oni koji sa vrlinom dovode u vezu-
ili ulno uivanje, stvar do koje vrlina vrlo malo dri.

* O Hijeronimu vidi knj. II, 3, 8.
*
7
O Eniju vidi knj. I, 2, 4, Sljedei je stih iz njegove Hekube; Isp.
Euripiovu Ekubu, st. 625 i slj.
Pravi sretnik je
dan na dan tko ti ivi bez svakoga zla
K. Rac. Euripiove drame..
165
O Kameadu v. knj. I, 11, 35. Isp. Cic. Academica, knj. II.
12, 131: I Karnead je iznosio miljenje koje on dodue nije odo-
bravao, nego samo suprotstavljao stoiarima da se najvee dobro
sastoji u uivanju ovih stvari koje nam je priroda kao primarne
preporuila.
ili bezbolnost koja se, mada u sebi nema zla, ipak ne
moe nazvati najveim dobrom, slue jednim ne ba pri-
hvatljivim dodatkom; ja ih ne razumijem, zato to rade
tako oprezno i tako krto. Kao da moraju kupovati ono
to e pridodati vrlini, najprije dodaju odve jevtine
stvari, a zatim radije po jednu, mjesto da sve ono to je
priroda kao primarne objekte preporuila,
166
spoje sa
moralnim.
43. Ariston i Piron
167
su smatrali sve ove stvari pot-
puno bezvrijednim i tvrdili su, na primjer, da ne postoji
nikakva razlika izmeu najboljeg zdravlja i najtee bo-
lesti; zato je potpuno ispravno to se njihovo uenje
uope ne uzima u obzir. Nastojei da samo vrlini dadnu
svu vanost, liili su je prava na izbor stvari i odrekli joj
pravo na polaznu taku ili oslonac. Oni su na taj nain
izbacili vrlinu koju su s velikom ljubavlju prigrlili.
Meutim, Eril,
168
koji sve dovodi u vezu sa znanjem,
priznaje samo jedno dobro, ali ne najbolje, niti ono koje
"bi se moglo u ivotu uzeti za vou. Zbog toga je i on ve
davno odbaen. Poslije Hrisipa
169
niko nije ni pokuao da
ga pobija.
XIV
Prema tome, preostaje jo jedino vae uenje. Sa
akademiarima,
170
koji ne dokazuju nita sigurno i koji
sumnjaju u mogunost spoznaje istine i u svemu nastoje
samo da slijede ono to je vjerovatno, ne moe se sa
pouzdanou hvatati u kotac.
44. Epikur je tim vie opasniji protivnik to je spojio
dvije razliite vrste ulnog uivanja i to se osim njega i
njegovih prijatelja nalo poslije toliko pobornika njegove
kole koja, ja ne znam na koji nain, uspijeva da ima po-
drku iroke javnosti, dodue, najnekompetentnijeg, ali

166
Prima naturae. v. II, 11, 33.
o V. knj. II, 11, 35.
01
V. knj. II. 11, 35.
169
O Hrisipu, v. knj. I, 2, 6.
83
Tj. noviji akademiari, v. knj. II, 1, 2, bilj. 6.
zato najjaeg sljedbenika. Ako ove protivnike ne
pobijemo, moramo se okaniti svake vrline, svake moralne
^vrednote, i svake istinske slave. Eoto smo odstranili
sve ôstale filozofske sisteme, ostaje samo borba u kojoj
se neu boriti ja s Torkvatom, nego vrlina sa ulnim
uivanjem. Ovu borbu nimalo ne potcjenjuje pronicljivi i
savjesni Hrisip,
171
koji smatra da je suparnitvo izmeu
uivanja i vrline odluujui faktor u pitanju najveeg
dobra. Ja opet smatram, ako mi poe za rukom dokazati,
da postoji moralno koje se radi samoga sebe i svoje
sutine mora eljeti, da e se itav va sistem odjedanput
sruiti. Ja u, prema tome, najprije ukratko definirati,
koliko vrijeme iziskuje, prirodu moralnoga, a zatim u,
Torkvate, ukoliko me pamenje ne iznevjeri, prei na
pojedine tvoje take.
45. Mi pod moralnim razumijevamo samo ono to
ima takvu prirodu da se i poslije oduzimanja svake
korisnosti bez ikakve naplate i dobiti s pravom moe po
svojoj sutini i radi samog sebe hvaliti. Definicija koju
sam ja dao, samo nam donekle moe objasniti njegovu
prirodu; nju objanjava kudikamo odreenije zajedniko
miljenje ovjeanstva uope kao i nastojanje i djela svih
visoko moralnih ljudi koji ine mnoge stvari jedino zbog
toga to su moralne, pravedne i potene, iako znaju da
odatle nee crpsti nikakvu korist.
Iako izmeu ljudi i ivotinja postoje druge znatne
razlike, najupadljivija razlika meu njima je, ipak, to je
priroda obdarila ljude razumom i snanim i jakim umnim
sposobnostima koje su kadre da u isto vrijeme najbre
izvre mnoge radnje i koje imaju, tako rei, izotren
osjeaj da uoe uzroke i posljedice stvari i slinosti meu
njima, da povezuju meusobno suprotne stvari, da spa-
jaju budunost sa sadanjou i da sagledaju itav tok
"budueg ivota.
172
Ovaj isti razum je uinio da ovjek tei za ljudima
kao svojom vrstom, da se njima prilagoava prirodom,

171
Izgleda da je Hrisip u spisu 7tepl TeXoSv sa obrazlaganjem
;stoikog uenja povezao pobijanje epikurovskog uenja. Isp. Cic.
Academica, knj. II, 138 i 140.
172
Razum je izvor etiri tzv. kardinalne vrline: razboritosti
<<pp(6v7)CTt.(; prudentia), koja je upravo opisana, pravinosti (8t.xaipa-
iustiiia), hrabrosti (avSpeta fortitudo) i umjerenosti (to<ppoauvr)
.moeratio).
jezikom i ophoenjem, tako da on polazei od ljubavi
prema svojoj porodici i svojim blinjim neprimjetno na-
stoji da dalje proiri svoje interese i stupa u vezu najprije
sa svojim sugraanima, zatim sa itavom ljudskom za-
jednicom. Razum ovjeka, kako Platon
173
pie Arhiti,
opominje da on nije roen samo za sebe nego i za domo-
vinu, za svoje blinje i da vrlo neznatan dio preostaje za
njega samoga. 46. I poto je upravo priroda usadila u
ovjeka elju da upozna istinu, to se najbolje oituje u
asovima kada lieni brige eznemo da doznamo ta se i
u samom nebu dogaa. Podstaknuti ovim osnovnim
instinktima mi volimo istinu kao takvu, tj., sve to je
vjerno, iskreno, postojano, a mrzimo stvari nitavne,
lane i varljive, kao to su prevara, krivokletstvo, zloba i
nepravda.
Nadalje, razum u sebi skriva neto dostojanstveno i
velianstveno, prikladnije za zapovijedanje nego za poko-
ravanje. On smatra sve ljudske udese ne samo podno-
ljivim nego i lakim; on ima u sebi neto uzivieno i
veliko, neto to se niega ne boji i niemu se ne uklanja,
neto vjeno nepokolebljivo.
47. Poto smo objasnili ove tri osnovne vrste moral-
noga, dolazimo do etvrte, koja je isto tako lijepa i koja iz
njih proizlazi. To je ona u kojoj je sadran red i um-
jerenost. Poto smo prepoznali neto slino s njom u
vanjskoj ljepoti i dostojanstvu vanjskih oblika, prenosimo
to- isto na pristojnost u govoru i djelovanju. Zahvaljujui
trima gore spomenutim odlikama, ovjek izbjegava ne-
promiljenost i ne usuuje se da ikome nakodi
obijesnim i raskalaenim rijeima i djelima i boji se da
uini ili rekne ma ta to bi moglo izgledati nemuevno.

06
O Platonu v. knj. I, 2. 5. Arhita iz Tarenta, filozof pita-
gorovac, Platonov uitelj. Navedeno mjesto je iz devetog pisma, 7, 2, 6,:
Ti mora i to uzeti u obzir da svaki od nas nije roen samo za sebe,
nego dio naeg bia pripada domovini, dio roditeljima, dio ostalim koji
zasluuju nau ljubav. Isp. Cic. O dunostima I, 7, 22.
XV
97
Isp. Cic. Tusk. razg. knj. V, 26. 73.
48. Evo ti, Torkvate, u svakom pogled, potpune i
savrene slike moralnoga, koje je sadrano u etiri vrline
koje si i ti spomenuo. Tvoj Epikur, meutim, tvrdi da
uope nita ne zna kakva je njegova priroda i kakva su
mu svojstva doznaili oni koji ga uzimaju za mjerilo
najveeg dobra. Jer ako je moralna vrednota mjerilo po
kojoj. se mjere sve stvari, a porie se da je uivanje u
njemu sadrano, on tvrdi da oni lupaju prazne fraze (to
su njegove vlastite rijei)
174
i da ne razumiju i ne vide
kakvo je znaenje sadrano u rijei moralna vrednota. U
svakodnevnom govoru moralno znai ono to je po
miljenju naroda vrijedno potovanja. A narodno
miljenje, mada je, kako kae Epikur, esto samo po sebi
prijatnije od nekih oblika uivanja, poeljno je jedino radi
uivanja.
49. Zar ne vidi koliko je razilaenje u miljenjima?
uveni filozof, iji se uticaj osjetio ne samo u Grkoj i
Italiji nego i u barbarskom svijetu, tvrdi da uope ne
moe shvatiti znaenje moralnog ako nije sadrano u ul-
nom uivanju, ukoliko to sluajno nije ono ime se osvaja
pristanak i odobravanje naroda. Maje je miljenje da je to
esto nisko, i ako u nekim sluajevima nije nisko, jedino
nije nisko onda kada narodna masa hvali ono to je u
sebi i po sebi pravo i vrijedno pohvale; ono se i ne naziva
zbog toga moralno to ga mnotvo hvali, nego zato to je
takve prirode da bi jo uvijek zasluivalo pohvalu zbog
svoje ljepote i izgleda i kada za njega ljudi ne bi znali i
kad bi izgubili dar govora. Zato i on na jednom drugom
mjestu kae savladan prirodnim instinktom kojemu se
niko ne moe oprijeti, a to si ti maloprije spomenuo,
da je nemogue ugodno ivjeti ako se ne ivi moralno.
50. to on sada podrazumijeva pod 'moralnim? Zar
ne isto to pod 'ugodnim? Onda iz tog proizlazi zakljuak
da se ne moe moralno ivjeti ako se ne ivi ugodno. Hi,
uzima li ti javno miljenje kao mjerilo? On tvrdi da se
bez privole javnog miljenja ne moe ugodno ivjeti. Ima li
iega sramotnijeg nego kad ivot pametna ovjeka ovisi
0 govoru glupaka? ta on shvata na ovom mjestu mo-
ralno? Zaista, nita drugo nego to se s pravom moe
radi sebe hvaliti. Jer ako se hvali kao sredstvo za ui-

s
vanje, kakva je to pohvala koja se moe donijeti i sa
zelene pijace. Ne, Epikur nije takav ovjek koji bi us-
tvrdio, poto je tako visoko mjesto dao moralnom, da je
mogue ivjeti ugodno bez njega; on nije takav ovjek da
bi poistovjetovao 'moralno sa 'popularnim i tvrdio da je
nemogue ivjeti bez osvrtanja na javno miljenje; on
shvata da 'moralno' znai samo ono to je pravo i ono to
je u sebi i za sebe i na osnovu svoje unutarnje snage
1 prirode uistinu dostojno pohvale.
XVI
51. Stoga, Torkvate, kada si ti tvrdio da Epikur na
sav glas govori da se ne moe ugodno ivjeti ako se ne
ivi moralno i mudro, inilo mi se da se ti sam tim pono-
si, Tolika je bila snaga u tvojim rijeima, zahvaljujui
uzvienosti misli, tako da su one obiljeavale da si ti
zauzimao tako visok stav da si nas pokatkad zaustavljao i
na nas gledao kao da si htio posvjedoiti da Epikur po-
nekad hvali moral i pravednost. Kako su prikladno sa
tvojih usana odzvanjale rijei koje filozofi moraju upo-
trebljavati, ukoliko filozofija ne ide za tim da nam ona
postane nepotrebna stvar. Jer ljubav prema onim rije-
ima kojim se Epikur vrlo rijetko sluio, tj., prema mud-
rosti, odvanosti, pravednosti, umjerenosti privlaila je
najvee umove na izuavanje filozofije.
52. 'ulo vida, kae Platon,
175
je najotrijega ipak
njim ne vidimo mudrosti; kad bi je vidjeli, kakvu bi arku
ljubav ona prema sebi razbuktala! 'A zato je tako? Zato
to je ona tako domiljata i dosjetljiva da najbolje
umije stvarati uivanje. Zato se hvali pravednost? Ili
odakle potjee ona stara izanala izreka: ovjek s kojim
se moe egaiti i u mraku!
176
Ova se izreka strogo
moe primijeniti samo na naroit sluaj, ali u opoj
primjeni moe znaiti da na nas u naim postupcima
treba vie da utie sama radnja nego prisustvo ili

175
Platon, Fedar, 250 d: Vid nam se, naime, pojavljuje kao naj
otrije od telesnih ula, ali se njime mudrost ne vidi: jer ona bi naroitu
ljubav izazvala u nama kad bi nam davala onakvu jasnu priliku svoga
bia posredstvom vida. M. uri, Fedar, XXXI isp. Cic. O dunostima,
knj. I, 5, 14.
odsustvo svjedoka.
53. Nitavno i beznaajno je ono to si ti naveo
177
da
zlikovce mui njihova vlastita savjest, bilo iz straha pred
kaznom koja ih eka, bilo da su u vjeitom strahu da ih
jedanput ne stigne. U ovom sluaju ne smijemo zami-
ljati kao plaljivca i duevno slabog ovjeka onog naeg
nepotenog ovjeka koji sebe zbog svega to je poinio
kinji i mui i koji se svega plai; nego ovjeka koji u
svemu to s predumiljajem radi misli na svoju korist,
ovjeka otroumna, okretna, prepredena, koji lako umije
izmisliti da u tajnosti, bez svjedoka i bez oevica udesi
prevaru.
54. Moda misli da ciljam na Lucija Tubula,
178
koji
je, kad je u svojstvu pretora vodio parnicu zbog mukog
ubistva, tako otvoreno primao mito u ime presude da je
naredni puki tribun Publije Scevola
179
iznio prijedlog
pred narodnu skuptinu da se povede specijalna istraga
o ovoj stvari. Po zakljuku skuptine senat .odredi
konzula Gneja Cepiona;
180
meutim, Tubul smjesta ode
u progonstvo, jer se nije usudio da na sudu odgovara;
stvar je bila i suvie jasna.
XVII
U pitanju nije obini pokvarenjak, nego prepredeni
lopov, kakav je bio otprilike Kvint Pompej,
181
kada je

89
Isp. Cic. O dunostima, knj. III, 19, 77.
1##
V. knj. I, 10, 50.
178
Lucije Hostilije Tubul bio je god. 142. pr. n. e. pretor. Zbog
svoje pokvarenosti bio. je na zlu glasu.
179
O Publiju Scevoli, koji je kasnije bio vrhovni sveenik, v. knj.
I, 4, 12.
180
Za Gneja Servilija Cepiona znamo samo da je bio konzul.
181
Kvint Pompej ratovao je god. 140. pr. n. e. u paniji protiv
Numantinaca i bio je prisiljen da s njima sklopi,mir. Kada je njegov
nasljednik Marko Popilije doao, porekao je sklapanje mira. Isp. Cic. O
dunostima, knj. III, 30, 109.
poricao ugovor koji je lino sklopio sa
Numantincima; rije nije dakle o ovjeku kukavici, nego
o takvom koji u prvom redu ne vodi brige o svojoj savjesti
i za koga nije nikakva tekoa nju uguiti. ovjek koga
nazivamo podmuklim i zatvorenim tako je daleko da sebe
oda, tavie, on e uspjeti da se prikae da ali tue
neljudske postupke; jer ta bi drugo znailo biti
prepreden?
55. Sjeam se, kako sam se naao kod Publija Seks-
tilija Rufa
182
kada je on obavjetavao svoje prijatelje da
ga je Kvint Fadije Gal
183
odredio sebi za nasljednika;
meutim, u njegovoj oporuci je stajalo da on moli Seksti-
lija da njegovo itavo nasljedstvo pripadne njegovoj
kerci.
184
Ovaj aranman poricao je Sekstilije. Mogao je to
bez opasnosti initi, jer nije bilo nikoga da ga utjera u
la. Niko mu od nas prisutnih nije vjerovao; bilo je mnogo
vjerovatnije da lae onaj o ijim se interesima radilo, nego
onaj koji je u svojoj oporuci napisao da moli ono to mu
nalae njegova oinska dunost da moli. Jo nadoda da
se zakleo na Vokonijev zakon i da se prema tome ne
usuuje njega prekriti, izuzev da mu prijatelji savjetuju
da uradi neto drugo. Bio sam jo mladi, dok su ostali
bili ugledne linosti; nijedan od njih nije mislio da Fadiji
treba dati vie nego joj moe pripasti po Vokonijevom
zakonu. Tako zadra Sekstilije zamanu batinu od koje
ne bi taknuo nijedne pare da se drao moralnih naela
onih koji su vie cijenili moral i pravinost od svih koristi
i dobiti. Smatra li da ga je kasnije zbog toga grizla
savjest i da se uznemiravao? Ni najmanje; naprotiv, tim
se nasljedstvom obogatio i zbog toga bio potpuno
zadovoljan.

182
Inae nepoznata linost.
183
Spominje se u Ciceronovim pismima prijateljima, knj. IX, 23,
3; inae nepoznat.
184
Po Vokonijevom zakonu koji je god. 173. pr. n. e. predloio
Kvint Vokonije Saksa nisu enske osobe mogle naslijediti itavu
imovinu, nego su od nje dobivale samo dio. Da bi se ovaj zakon
zaobiao, postavljao bi se kakav prividni nasljednik sa obavezom da
ustupi nasljedstvo enskoj koja je trebala da bude nasljednica.
Sekstilije Ruf je za takvog prividnog nasljednika imenovao Kvinta
Fabija pouzdavajui se u njegovo potenje. Ovaj pak, koristei se
Vokonijevim zakonom, koji je iao njemu u prilog, nije htio da preda
nasljedstvo kerki, nego ga je zadrao za sebe.
On je do novca mnogo drao, koji ne samo da nije stekao
nezakonitim putem nego uz pomo zakona. Po uenju
vae kole vi ga morate traiti i uz vlastitu opasnost, jer
je on izvor mnogih i velikih uivanja.
56. Prema tome, kao to se oni koji tvrde da su samo
stvari moralne i pravine same po sebi poeljne, moraju
esto izlagati opasnostima radi asti i morala, tako se
isto i vai sljedbenici, kojima je ulno uivanje u svim
stvarima jedino mjerilo, moraju izlagati opasnostima da
bi doli do velikih uivanja. Ako se bude radilo 0 velikoj
stvari ili o znaajnijoj ostavtini, va e Epikur, poto se
novcem mogu pribaviti najvea uivanja, ako hoe da
postigne svoje najvee dobro, morati uiniti ono isto to i
Scipion,
1
8
pred kojim je stajala najvea slava, ako bi
natrag, u Afriku, namamio Hanibala. A kroz kolike je
opasnosti on proao zbog toga! Cilj njegova velikog
pothvata nije bila slast nego moralna vrednota. Slino e
filozofu vae kole velika dobit dati podstreka da se bori
na ivot i smrt za svoje uivanje, ako bude potrebno, i to
s razlogom. 57. On e se veseliti ako njegovo djelo ostane
sakriveno; a ako se otkrije, prezree svaku kaznu. On e
biti obuavan da prezre smrt, progonstvo, pa i sam bol.
Njega vi proglaavate nepodnoljivim kada zlikovcima
prijetite kaznom, a podnoljivim kad tvrdite da e kod
mudraca uvijek prevagu imati dobro.
XVIII
Ali zamisli da onaj koji izvri jedno nepoteno djelo
nije samo prepreden nego i veoma moan, kao to je,
npr., bio Marko Kras
185
- koji se obino sluio svojim
bogat

m* Marko Liini je Kras, trijumvir sa Cezarom i Pompejom, bio je
vrlo bogat ovjek; izgubio je ivot u ratu s Partima 54. g. pr. n. e.
72 MARKO TULIJE CICERON?
115
Vidi bilj. 4 knj. II, 17. .
stvom
186
ili kao to je danas na Pompej,
187
koji zasluuje
nau zahvalnost zbog svojeg ispravnog rada jer, koliko je
htio mogao je biti nepravedan, a da ostane nekanjen.
Koliko se nepravednih djela moe uiniti koje niko ne
moe osuditi!
58. Ako bi te na samrtnikoj postelji tvoj prijatelj
zamolio da nasljedstvo preda njegovoi keri,
188
a svoju,
nftmjeru nije pismeno oitovao, kao to je Fadije uinio^
niti je kome usmeno saopio, ta e ti u tom sluaju
uiniti? Bez sumnje, ti e ga predati; moda bi ga i Epi-
kur pr 2a
!
kao to je uinio Sekst Peducej,
189
Sekstov
sin (on je ovom naem prijatelju ostavio sina koji je
olienje njegove visoke obrazovanosti i potenja), ovjek
ne sama obrazovan nego najplemenitiji i najpravedniji oa
svih drugih. Mada niko nije znao da je takvu molbu
Sekstu uputio ugledni rimski vitez Gaj Plotije
190
iz
Nursije, ipak; je on iz vlastitih pobuda doao k njegovoj
udovici i na njezino veliko iznenaenje obavijestio je o
nalogu njezina mua i predao joj nasljedstvo.
113
Ali ja tebi
postavljate: ovo pitanje: poto bi i ti, bez sumnje, to isto
uinio, zar ne uvia da ti je tim jaa snaga prirodnog
osjeaja, da i vi epikurovci, koji sve stvari prosuujete sa
stanovita vaih, interesa i, kako vi sami kaete, sa
stanovita ulnog uivanja, ipak inite tako da se iz njih
jasno vidi da i vi za cilj nemate uivanje nego dunost i da
pravi prirodni osjeaj vie vrijedi nego vae izopaeno i
krivo uenje.

186
Ove su rijei upuene sa puno sarkazma; Krak je bio vrte
moan, mada se za postizavanje svoje moi sluio samo svojim dobrom,
tj. samo onim to je njemu pripadalo i to je on smatrao- svojim
najveim blagom, a to je bio novac.
187
Gnej Pompej sa nadimkom Veliki, koga je Cezar pobijedio* kod
Farsala. Ubijen je u Egiptu 49. g. pr, n. e. zahvaljujui izdaji tamonjeg
kralja.
212
Ovo se odnosi na malo prije spomenuti Vokonijev zakon..
189
ekst Peducej bio je pretor na Siciliji kada je Ciceron*na istom otoku
bio kvestor. Njegov sin bio je odani prijatelj Cicerona,
Torkvata i Atika.
59. Kada bi ti znao,.govorio je Karnead,
191
da na nekom
mjestu lei skrivena zmija otrovnica i da neko, ija bi
smrt tebi donijela korist, ide upravo da na nju u
neznanju nagazi, ti bi poinio nemoralno djelo ako ga ne
bi upozorio* da na nju ne nagazi. Ipak, tvoje nedjelo
ostalo bi nekanjeno, jer ko bi mogao dokazati da si ti to
znao? Ali, na ovoj taki zadrasmo se odve dugo.
Oevidno je da je nemogue nai potena ovjeka, ako
estitost, odanost, i pravednost ne proizlaze iz prirode i
ako je svima njima jedini dlj korisnost. O ovome je
predmetu iscrpno raspravljao Lelije
192
u mom djelu
193
O
dravi.
XIX
60. Primijeni ovo isto na umjerenost ili uzdrljivost,
koje znae podvrgavanje ulnih uivanja pod kontrolu!:
razuma. Da li vodi dovoljnu bmgu o moralnosti onaj koji
se u tajnosti podaje ulnim uivanjima? Ima li neto stoje
samo po sebi greno, mada ga ne prati nikakva ozlogla-
enost? Sto? Zar hrabri muevi u borbi srljaju sa una-
prijed sraunatim ulnim uivanjima i zato za domovinu
prolijevaju svoju krv ili ih na to ne podstie neko oduev-
ljenje i sranost? ta misli, Torkvate, ije bi izlaganje-
onaj Torkvat Silni,
194
da slua ovaj na razgovor, radije
sluao, moje ili tvoje? Ja tvrdim da on nije nita iz sebi-
nosti radio, nego je sve iz patriotskih pobuda inio, a ti
misli da je jedino zbog sebe radio. Kad bi se ti htio jo]
jasnije i otvorenije izjasniti da je on sve stvari inio
jedino- iz elje za uivanjem, kako onda misli da ih je
mogao* preduzimati? Uzmimo da je tvoja tvrdnja
ispravna. 61.; Pretpostavimo da je Torkvat sve stvari
radio radi svoje koristi (volim vie to ovako nazvati nego
radi uivanja kada se radi o ovakvom ovjeku); zar je i

118
O Karneadu v. knj. II, 11, 35.
192
O Leliju, v. knj, II, 8, 24.
193
U treoj Ciceronovoj knjizi O dravi, u kojoj se spominje- Lelije
kako brani pravdu protiv Fila, koji je zastupao Kameaovo gledite. Po
ovom gleditu od prirode ne postoji pravda, ona poiva samo na koristi.
1,9
Tit Manlije Torkvat; v. knj. I, 7, 24 i X, 35.
njegov kolega u slubi
Publije Decije,
195
prvi konzul u svojoj porodici, kada je
sebe smrti rtvovao i otputenih uda jurnuo u najgue
latinske redove, gajio ikakvu misao o ulnim uivanjima?
Gdje i kada ih je mogao uivati kada je bio svjestan da e
odmah umrijeti; tavie, on je za ovom smru izgarao
veim arom nego to po Epikurovom miljenju treba
traiti uivanje. A da ovaj njegov podvig nije s pravom bio
hvaljen, ne bi njegov sin isto uinio u toku svog etvrtog
konzulata; niti bi opet sin ovoga, kao konzul, u svojstvu
komandanta u ratu protiv Pirha u borbi poginuo, i trei
po redu uzastopce iz familije kao rtva za domovinu svoj
ivot poloio.
62. Neu da navodim druge primjere. Kod Grka je
ovaj broj prilino ogranien: haLeonidu,
196
Epaminonu
197
i jo moda na tri ili etiri. Kada bih
poeo nabrajati nae, "bez sumnje bih postigao to da bi
ulno uivanje dopustilo da ga vrlina stavi u okove i
proao bi nam dan dok bih ih sve nabrojao. I kao to je
Aulo Varije,
198
koji je bio uven zbog svoje strogosti kao
sudac, obiavao govoriti svom sudskom kolegi, poto bi
poslije sasluanja potrebnog "broja svjedoka pozvali i
ostale: lli je ovaj broj svjedoka dovoljan, ili ja ne znam ta
je dosta. I ja sam naveo dovoljan broj svjedoka. Zar je,
zaboga, tebe, u svakom pogledu dostojnog potomka tvojih
predaka, podstaklo ulno uivanje da, jo dok si bio u
cvijetu mladosti, otme konzulat Publiju Suli?
199
A kad si
ti taj poloaj prenio na svog oca, energinog mua, kakav

iso Tri Decija, otac sin i unuk, ovdje se kao takvi nazivaju. Oni su
svoj ivot poloili za domovinu: otac u ratu sa Latinima i Kampancima u
blizini Vezuva (340. pr. n. e.), sin u ratu sa Sam- nianima, Umbrijcima,
Etruanima i Galima (295. pr. n. e.) i unuk u ratu protiv Pira, epirskog
kralja (279. pr. n. e,). I u Tusk. razg., knj. I, 32, 89, Ciceron govori kako
je trei Decije pao za domovinu. Ostali pisci ovo ne spominju. Samo
Zonara u svojim Analima VIII, 5, spominje da je trei Decije rtvovao
svoj ivot za domovinu.
181
Leonida, spartanski vojskovoa, pao je 430. pr. n. e. u Ter-
mopilskom klancu, kad je iao iz Tesalije u Beotiju.
l:i!
Epaminonda iz Tebe poginuo je u bitki kod Mantineje u Arkadiji
262. pr. n. e.
183
124 Torkvat je optuio Lucija sudu, koji se s njegovim ocem
takmiio za konzulat, zbog podmuklih namjera i teko je svom ocu
osigurao tu ast.
se on pokazao kao konzul i kakav uvijek kao graanin, a
osobito poslije konzulata!
123
Ugledajui se na njega,
nauio sam tako raditi da mi je uvijek bila na srcu briga
za sve, a ne moja lina.
63. ini se da si ljepo govorio
200
kada si na jednu
stranu stavio ovjeka prezasiena mnotvom najrazno-
vrsnijih uitaka koga ne mue ni sadanje patnje i koji ne
ivi u strahu od buduih, a ha drugu koji u itavom svom
tijelu osjea najtee muke, nesposobna da sada osjea
uitak ili da bar gaji najmanju nadu u ma kakvo
uivanje. Ti si tada nastavio pitati, ko je jadniji od ovoga,
a ko sretniji od onoga. Na kraju si izveo zakljuak da je
bol najvee zlo, a ulno uivanje najvee dobro.
XX
Bio je neki Lucije Torije Balbo
201
iz Lanuvija
202
koga
se ti ne moe sjetiti. On je provodio takav ivot da se nije
mogla pronai nikakva vrsta uivanja koju on nije u
najveem izobilju okuao. On nije bio samo eljan ui-
vanja, nego se izvrsno razumio u svako od njih, a imao ih
je na pretek. Nije bio nimalo sujevjeran pa se izrugivao
rtvama i svetim mjestima
203
u svojoj domovini; toliko se
malo bojao smrti da je za domovinu na bojnom polju
poloio ivot. 64. Nije ograniio poude prema Epikurovoj
podjeli, nego prema svojoj zasieenosti. Meutim, mnogo
se brinuo za svoje zdravlje; bavio se izvjesnim gimnasti-
kim vjebama da bi mogao doi na ruak gladan i edan i
jeo je ona jela koja su u isto vrijeme bila i najukusnija
i za probavu najlaka; vino je pio radi uivanja, a ipak
toliko da mu ne nakodi. Nije pratao ni drugim uiva-
njima, bez kojih, Epikur tvrdi, ne moe shvatiti pojam
dobra. Za bol uope nije znao; da ga je osjetio, hrabro bi
ga podnosio, ipak bi se prije ljekarima nego filozofima
obratio. Imao je izvanrednu boju lica, elino zdravlje,
uivao je najveu popularnost; ukratko, njegov ivot bio*

12S
V. knj. I, 12, 40 i 41.
201
202
Lanuvij se nalazio u pokrajini Laciju.
203
Tu je osobito bio uven hram Junone Sospite.
76 MARKO TULIJE CICEHOISF
je prepun svakojakih uivanja.
65. Po vaem uenju ovaj ovjek je sretan-u naj-
manju ruku od vas to trai va sistem. Ali ja se ne
usuujem rei koga bih pretpostavio ovome; mjesto mene
e rei sama vrlina i ona se nee ustruavati da ovome
vaem sretniku pretpostavi Marka Regula.
180
Ona e
proglasiti Regula zato to se on svojevoljno, bez iijeg
primoravanja jedino zbog zadate rijei, iz domovine vratio
neprijatelju u Kartagu; da je ba tada kada je bio muen
nesanicom i glau bio sretniji nego Torije, koji je
terevenio ovjenan, ruinim vijencima. Regul je vodio
velike ratove, dva puta je bio konzul, slavio je trijumf;
ipak, sve svoje ranije podvige on nije smatrao tako
znaajnim i slavnim kao ovu svoju konanu nesreu na
koju se odluio zbog zadate rijei i vrstine svog
karaktera; njegov svretak nama koji sluamo moe
izgledati jadan i vrijedan saaljenja, ali njemu koji ga je
podnio, izgledao je pun naslade. Veselost i raskalaenost,
smijeh i ala, pratilice lakomislenosti ne ine ljude
sretnim; esto su sretni oni jadnici ija je volja jaka i
postojana. 66. Lukrecija,
204
koju je nasilno obeastio
jedan od kraljevih sinova, sama je sebi oduzela ivot
poto je pozvala za svjedoka narod. Ozloje- enost koju je
ovaj zloin izazvao u rimskom narodu dala je povoda
osloboenju drave pod vodstvom i rukovoenjem
Bratovim
205
i zbog uspomena na ovu enu prve godine
republike i njezin mu i njezin otac postali su konzuli.
ezdeset godina poslije izvojevane slobode Lucije

204
Lukrecija je bila kerka Spurija Lukrecija Tricipitina f ena
Tarkvinija Kolatina.
205
Lucije Junije Brut, osniva rimske republike, moda je
istorijska linost, ali e vjerovatnije biti da je i on nastavak legendarnih
linosti sedam rimskih kraljeva.
Verginije,
183
siromaak ovjek, vie je volio da svojom
vlastitom rukom ubije neudatu ker nego da je preda
pohotljivosti Apija Klaudija
206
koji je tada zauzimao
najvii poloaj u dravi.
XXI
67. Ti, Torkvate, mora ovakve postupke ili osuditi
ili odustati od odbrane ulnog uivanja. Kakva je to od-
brana ili u kakvom se poloaju nalazi ulno uivanje kad
ono nije u stanju da pokae nikakve glasovite ljude kao
svoje svjedoke, niti ljude koji bi govorili u njegovu poh-
valu?
207
to se nas tie, mi moemo navesti iz naih isto-
rijskih spomenika kao svjedoke ljude iji je sav ivot
Ispunjen slavnim djelima i koji nisu mogli ni da uju rije
uivanje; meutim, u vaim diskusijama istorija nema
ta da kae. Nikad nisam uo da je neko iz Epikurove
.kole pomenuo Likurga,
208
Solona, Miltijada, Temistokla,
Epaminonu, a oni su neprestano u ustima svih ostalih
filozofa. A sada, poto smo se i mi Rimljani poeli baviti
ovim pitanjima, nas e na Atik
209
iz svoje riznice
snabdjeti ogromnim brojem slavnih mueva. 68. Zar nije
bolje neto
0 ovim ljudima progovoriti, nego posveivati ogromne
volumene Epikurovoj sljedbenici Temnisti?
210
Neka o
tome Grci raspravljaju; istina, njima dugujemo filozofiju
1 ostale plemenite nauke; ima, meutim, tema koje su
njima doputene a nama nisu.
Bjesni otra bitka izmeu stoiara i p
er
=
Jedni tvrde da je samo ono dobro to je tiiori
tet
^
ara
-
1S!>
meutim, iako pridaju vrlo veliki i kudikamo -> ^rugi aj

206
Apije Klaudije bio je jedan od decemvira.
207 Ovaj je izraz uzet iz sudske prakse, jer su optueni pored -
svjedoka dovodili i govornike koji su svim moguim govornikim
sredstvima nastojali da optuenom pomognu.
208
Likurg, spartanski zakonodavac, oko 888. g. pr. n. e.; Solon,
atenski zakonodavac, oko 570. g. pr. n. e.; Miltijad, Atenjanin, po-
bjednik kod Maratona, 490. g. pr. n. e.; Temistoklo, Atenjanin,
pobjednik kod Salamine 480. g. pr. n. e.; Epaminonda, v. knj. II, 19, 62.
209 o Titu Pomponiju Atiku v. knj. I, 5, 1 6 .
210 Temista, sljedbenica stoike kole; Diogen Laertije
napo- aninje dva Epikurova pisma njoj upuena.
78
MARIC
moralnom, doputaju ipak da se i u tii

e
f zna- njega nalaze
neka dobra. Kakvo asno nadm
e
|- . i izvan diskusija!
itavo se prepiranje kree oko istini?
6 1
nosti vrline. A kad
ovjek raspravlja s ljudi
e Vr
ijed- kole, mora da slua
mnogo ta o bestidni^ ^ iz vag
e
o
koji
ma vrlo esto Epikur govori. 69. Vjeruj x
ft
Uz
)
/ari
jinia ne
moe tu nauku uzeti u odbranu ako si dobro
r
kvate
misli i svoje tenje prozreo. Bie te stid, velij^ j..
Se
^
e
>
svoje koju je Kleant
14
* vrlo tanim i zgodnim rijeg^* tte
slike naslikati. Nareivao je svojim sluaocima da
2a
a
,biavao koja predstavlja ulno uivanje kako sjedi sliku
sa kraljevskim nakitom, odjeveno u najljepa ^.iestolj^ do
njega stoje vrline kao robinjice koje nigt
a
^
e
^
u
; tik rade i
ne smatraju nita svojom dunou Ûgo
ne
uivanje i da
mu u uho apuu opomene (ako bi dvore na slici izraziti)
da se uva da ne bi ta ne-^
6
ôglo uinilo to bi moglo
uvrijediti javno
Q
Pîljen
o
iz ega bi mogla proistei bol. Mi smo,
rta
- ili neto
jedino za to stvorene da tebe sluimo; dru
er
. ^> Vrli
ne
nemamo.
141
Posla nii
XXII
70. Meutim, Epikur tvrdi a to je Vag
a
taka da
niko ne moe ugodno ivjeti ako
n
ria
j.
s
vjetlij
a
alno. Kao da
je meni puno stalo do tog
a
Zlv
i morili porie! Ja samo
pitam ta bi dosljedno m
0
tvrdi onaj koji najvee dobro
stavlja u nasladu. R-
r
-
a
Grditi moe navesti zato Tori
je, zato Hijanin Postif^
r&2
loge Orata,
142
uitelj svih ovih,
nisu ivjeli ug
0c
K. ^je, zato
_________ ^
i
vot
0ftl
1S
V. knj. II, 11, 34.
lt0
Kleant je bio uveni stoiki filozof, uenih nasljednik Zenonov.
Spomenutu sliku spominje
k
Krater Augustin u Boijoj dravi, knj. V,
20.
c
rkverii
ut
Ove posljednje rijei vrline upuuju nasla^.
1,2
O Gaju Sergiju Oratu (100. g. pr. n. e.) vrl0 da je bio notorna
pijanica.
e
esto govo^
raJ
iije spomenuo, da ivot razvra-
0
ga
lT1
j
uV
jetom da nemaju pouda i On sam tvrdi,
ic
P
o0
budale. Ali, poto on obeavi
tnika ne treba po^P nSL taj nain obeava neobuzdanu straha, ti. ako
yiX
?nAsro&
9
" begovu tvrenju on ne nalazi u lijekove protiv
oi>
sti. f
to
bi
trebalo kuditi kad se od- slobodu razvratne* n0t& ^ prema tome, vi
epikurovci, ivotu razvratnp ,
pr
eina uivanju, ne moete u
strane ove dvij
e
f
aVP
a
,. vrlinu. Ne smije se smatrati poto se u
sve&*2&dr
z
*%ekomonaj koji se zatitu uzeti
c

J
dobrim i praved
nepravde da ne
Niko nije P
0
^
50
. c izreke. Jer
plTW or
avedan, i kad prestane straho- Vjeruj mi,
da
,
*%; nije
ve
dan; on, meutim, nee osje- dokle god se o3 îti P*
prikriti ono to moe uiniti vati, sigurno nec
uZ
jiaOg
u
j
U
i svojoj
velikoj moi; i on ati strah ako z^Y g
a
smatraju dobrim ovjekom, ili
sprovesti u
0
ijeti ?
a da ga ne
smatraju. I tako, e sigurno vise
v
^
e
go J
31
gko
i
a
nam nudi, umjesto prave a da takav
nl
^> njezin licemjerni
izgled i
a to je nedvo]
oS
tx, f.
na
ein prezremo pouzdani glas
i istinskeP
raV
*L *ia
ne
^
nV
eemo za kolebljivim milje-propisuje fV
s
e P
nae sav jesti P
re
^| i za ostale vrline ije te-
njima drugih. rnoz _ ugivanja kao
na vodu. Zar 72. A
to
v f+e wata nazvati hrabrih - melje postavlj rfor
.u znate.
_
-
_r
,o . <.
e
u vrijeme kada je Ciceron ovu
wa v. toj. i. nalaz
1
, ^ fe0j. Vjerovatno je 52. g. pr.n.e,
Aulo Torfcvat^vuuc,
raspravu pisao, w proS
ns
*
;v
"
u
'
bio pretor.
n
bio u
Dok je
ovo za mene, koji hou i da budem i da se smatram .zahvalnim, ne bi
zasluivalo zahvalnost da nisam uvidio *a je on meni bio prijatelj ne
radi sebe nego radi mene; ukoliko ne shvaa pod onim radi sebe da
je u interesu svih da ispravno rade. A ako to potvrdi, na naoj je strani
pobjeda; jer mi to i zahtijevamo, a zato se i borimo da uslunost bude
sama sebi nagrada. 73. A ovo va uitelj ne dozvoljava; od svih stvari
on oekuje ulno uivanje kao neku vrstu nagrade. Ponovo se vraam
Torkvatu.
211
Ako se radi ulnog uivanja na izazivanje galskog vojnika
kod rijeke Anija
212
junaki borio i, ako je zbog ega drugog, a ne zato
to se njemu uinilo da su ti podvizi dostojni junaka, na sebe stavio
njegovu ogrlicu i po njoj dobio ime, ja ga ne smatram junakom. Ako se
pristojnost, ednost, srameljivost, ako se jednom rijeju suzdrijivost
mora obuzdavati zastraivanjem od kazne ili ozloglaenjem, a ne
zatiuju se same svojom unutranjom dostojanstvenou, kakve vrste
lakomstva, razvrata i poude nee prodrijeti i provaliti, ako je zajam-
eno ili prikrivanje ili nekanjivost ili neobuzdana sloboda?
74. A kako treba, Torkvate, na to sve gledati kad se ti, ovjek
tolikog ugleda, tako nadaren i tako slavan, ne usuuje javno na
jednom skupu izjasniti koji je cilj tvojih postupaka, tvojih misli i tvojih
nastojanja, koji te motivi rukovode u izvravanju tvojih poduhvata,
213
ukratko, ta smatra najveim dobrom u ivotu. ta bi ti htio za to
dobiti sada kada uskoro bude nastupio slubu
i popeo se na govornicu na javnoj skuptini (morae se svakako o
tome izjasniti kojih e se pravila u pravosuu drati, a moda e po
obiaju starih, ako bude smatrao zgodnim, rei neto o tvojim precima
i o sebi samome), ta bi za to dobio kad bi rekao da e ti sve u toku
svoje slube initi jedino radi naslade i da si sve stvari u ivotu inio
jedino radi nje? Ti bi sigurno uzviknuo Zar me

148
V. knj. I, 7, 23.
212
Anio izvire u zemlji Herniana u Laciju i ulijeva se u Ti- ber kod Antemne.
213 Torkvat je u to vrijeme (50. g. pr. n. e.) bio kandidat za ;pretora;
sljedee godine bio je pretor.
zbilja dri jo tako bezumnim i maloumnim da bih u prisustvu
neupuenih na taj nain govorio. Dobro, izjavi to isto na sudu, ili
ako se boji prisustva mnotva, reci to u senatu. Ti to nikad nee
uiniti. Jedini je razlog to je to sraman govor. Zar smatra da ja i
Trijarije zavreujemo da pred nama tako sramno govori?
XXIII
75. Neka bude tako! Sama rije uivanje ne izaziva nikakvo
potovanje, a moda i mi ne razumijemo njezlino znaenje. Vi
neprestano ponavljate da mi ne shvaamo rije uivanje u vaem
znaenju. Kao da se radi o nekoj vrlo tekoj i slabo poznatoj stvari! Ako
mi razumijemo kad vi govorite o nedjeljivim atomima
214
i kosmikim
meuprostorima
350
, koji ne postoje, niti mogu postojati, kako da ne
razumijemo ta je uivanje, o emu
i svaki vrabac zna? A ta, ako te prisilim da prizna da ja ne samo da
znam ta stvarno uivanje znai (to je ugodan unutranji pokret ula)
nego ta i ti pod tim razumije? Ti nekad smatra ono isto to sam ja
maloprije napomenuo i naziva ga uivanjem u pokretu (kinetikim) i
to takvo koje dozvoljava raznovrsnost stanja; -drugi put pod tim ti
kae da je to neko drugo najvee uivanje kome se nita ne moe
dodati, a to postoji samo onda kad je svaki bol otklonjen. Ti ga naziva
uivanjem
ii stanju mirovanja (statikim). 76. Pa neka i ovo posljednje bude
uivanje. Reci na kom bilo skupu da je motiv svih tvojih radnji elja
izbjei bol, a ako ti ni ova izjava ne izgleda dovoljno uzviena ni
dovoljno ugledna, reci da e sve, kako u ovoj svojoj slubi, tako
i u itavom ivotu radi svoje koristi raditi, da nee nita preduzimati
to nije za tebe korisno, uope nita to nije
ii tvom vlastitom interesu. Kakva e se galama podignuti na
skuptini ili kakav izgled smatra da e imati tvoj predstojei konzulat?
Hoe li se pridravati takvih prin-

214
O Epikurovu uenju o atomima v. knj. I, 6, 17.
82 MARKO TULIJE CICERON'
151
V. knj. II, 11, 34 i 6, 17.
tipa koje u privatnom ivotu i u drutvu prijatelja pri-
mjenjuje, ali koje ne smije javno priznati i pred naro-
dom ispo vi jediti?
Tebi je uvijek u sudnici i u senatu na jeziku rije-
nik peripatetiara i stoiara.
151
Dunost, pravinost, do-
stojanstvo, vjernost, pravo, moral, dostojno drave, do-
stojno rimskog naroda, podnijeti sve opasnosti za dravu,
umrijeti za domovinu; dok ti ovako govori, mi glupani
zadivljeni stojimo dok se ti sam u sebi smije. 77. Meu
ovim uzvienim i velianstvenim rijeima nema mjesta
ulnom uivanju, ne samo onome koji vi nazivate uiva-
njem u pokretu (kinetikom), a koje svi ljudi i na selu i u
gradu, ponavljam, svi koji pravilno latinski govore,
nazivaju ulno uivanje, nego ak ni uivanju u stanju
mirovanja (statikom) koje niko osim vas epikurovaca ne
naziva uivanjem.
XXIV
Dobro razmisli da li smije upotrebljavati nae rijei
u tvom znaenju? Ako bi htio lice ili hod simulirati da bi
izgledao dostojanstveniji, ne bi bio sebi slian; hoe li
onda iskrivljivati smisao rijei i govoriti ono to ne misli?
Ili bi htio da mijenja svoje nazore kao to mijenja svoja
odijela, da ima jedne za kuu a druge za forum, tako da
prema vani bude lani sjaj, a istina da lei duboko
skrivena u tebi? Razmisli, molim te, da li je ovo ispravno.
Bar meni izgledaju samo oni nazori istiniti koji su
poteni, hvale vrijedni i plemeniti, koji se smiju javno-
ispovijedati u senatu i na javnim zborovima, u svakom
drutvu i skupu tako da se ovjek ne treba stidjeti rei
ono to ga nije stid misliti.
78. Kako onda moe postojati prijateljstvo? Kako
moe ovjek ovjeku biti prijatelj, ako ga ne voli radi
samog sebe? Kako drugo znaenje ima glagol voljeti
(amare) od koga je izvedena naa rije amicitia prija-
teljstvo, nego eljeti nekoga obasuti svim moguim dob-
rima i onda kada ti od njih nema nikakve koristi. 'Isplati
se meni dobacuje on, da se o meni tako misli.
Ili jo vie, da moda takav izgleda. Ne moe takav biti
ako stvarno nisi. Ali kako bi mogao takav biti ako cijelim
tvojim biem nije ovladala ljubav. Obino ljubav nije
rezultat sraunatih sebinih motiva, nego se raa sama
od sebe i nastaje iz vlastitih pobuda. Ali, ti e rei, moj
je cilj lini interes. Tada e tvoje prijateljstvo toliko trajati
koliko ga budu pratili sebini interesi i, ako lini interesi
stvaraju prijateljstvo, oni e ga i raskinuti.
79. A ta e onda raditi ako, kao to se esto dogaa,
lini interes otpadne od prijateljstva? Hoe li raskinuti
prijateljstvo? Kakvo je to onda prijateljstvo? Hoe li ga
zadrati? Kako se to onda slae s tvojim nazorima? Ti se
sigurno sjea svojih izjava o prijateljstvu, da je ono
poeljno samo radi line koristi. Da ne navuem mrnju
ako bez zatite ostavim prijatelja na cjedilu. U prvom
redu zato ta stvar zasluuje mrnju, ako ne zato to je
neasna, A ako nee da napusti prijatelja zbog toga to
bi taj tvoj postupak imao nepoeljne posljedice, ipak e
mu poeljeti smrt da bi se oslobodio nekorisnih veza. Sta
e raditi u sluaju kad on tebi ne samo ne donosi
nikakve koristi nego prouzrokuje tetu tvojoj imovini i
iziskuje od tebe napore, pa ak te dovede i u ivotnu
opasnost? Zar nee tada uzeti u obzir svoje interese i
pomisliti da je svako za sebe i za svoje lino uivanje
roen? Hoe li se za prijatelje rtvovati kao jamac ti-
raninu, kao to je onaj pitagorovae
215
uinio Sicilijamu
tiraninu? Ili kad bi bio Pilad,
216
bi li rekao dp. si Orest, da
mjesto prijatelja umre? Ili kad bi bio Orest, bi li opo-
vrgnuo Pilada i sebe prokazao i kad ti ne bi vjerovali, bi li
molio da vas obojicu zajedno ubiju?
XXV
80. Ti bi, Torkvate, bez sumnje, sve ovo uinio. Po mom
miljenju nema nijednog velikog i plemenitog djela
od koga bi ti digao ruke, bilo iz straha pred smru ili pred
bolom. Meutim, ovdje se ne pita da li to odgovara tvom

215
Oba prijatelja Damon i Fintija bili su pitagorovci. Tiranin je bio
Dionisije Stariji. Isp. Cic. Tusk. razg. knj. V, 22, 63.; O dunostima knj.
III, 10, 45.
216 piiacj) gin strofija, fokidskog kralja; Orest, sin Agamem- nona i
Klitemnestre. Ciceron aludira na neku Pakuvijevu tragediju.
*
karakteru, nego da li je u skladu sa tvojim nazorima. Onaj
sistem, koji ti brani, principi koje si uio i kojih se dri,
podrivaju same temelje prijateljstva, bez obzira to
Epikur, kao to on to stvarno i ini, do neba uzdie
prijateljstvo. Ali on je sam prijateljstvo njegovao. Molim
te, niko i ne porie da on nije bio dobar, prijazan i human
ovjek. U ovim raspravljanjima nije u pitanju njegov
karakter, nego njegovo umovanje. Prepustimo grkoj
lakomislenosti onaj runi i nevaljali obiaj kojim Grci
pogrdnim rijeima napadaju one s kojima se o istini ne
slau. Ma koliko Epikur bio ljubazan i vjeran prijatelj,
ipak, ako je moje miljenje ispravno,~(mtane; tvrdim kao
sigurno), nije bio dovoljno otrouman mislilac. 81. Ali
ipak je mnoge za se pridobio. Da, i to moda s pravom, ali
svjedoanstvo gomile nije osobito vano i odluujue. U
svakoj vjetini, zanimanju i nauci ma koje vrste, kao i u
samoj vrlini, najbolje je uvijek najrjee. I injenica da je
on bio dobar ovjek i da su mnogi epikurovci takvi bili i da
ih ima takvih i danas, da su oni odani svojim prijateljima,
da su ostali dosljedni i istrajni cijelog svog ivota i da se u
svojim postupcima nisu ravnali prema uivanju nego
prema dunosti, upravo potvruje da je snaga moralne
vrednote vea a uivanja manja. ivot mnogih opovrgava
njihov govor. I kao to se za druge misli da su njihove
rijei bolje od njihovih djela, meni izgleda da su djela ovih
bolja od njihovih rijei.
217
XXVI
82. Doputam da ovo ne spada u predmet rasprav-
ljanja. Razmotrimo ono to si ti rekao o prijateljstvu. U
jednoj od tvojih taaka, ini mi se, prepoznao sam
Epikurovu izreku, naime, da se prijateljstvo ne moe
odvojiti od uivanja i da ga zbog toga treba njegovati, jer
se bez njega ne moe sigurno i bez straha ivjeti, a prema
tome ni ugodno. Na ovo sam ve iscrpno odgovorio. Naveo
si jo jednu ovjeniju izreku novijih epikurovaca, koju,
koliko se ja sjeam, Epikur nije nikada izrekao, naime, da
se prijateljstvo u poetku sklapa iz militaristikih razloga,
ali kad se razvije drugarstvo, tada zavo- limo prijatelja

217
Ovo Ciceron govori kao novoakaemiar, v. knj. II, 1, 2. bilj. 6.
radi njega samoga, iako uope nemamo u izgledu ulno
uivanje. Mada ova izreka iz mnogo razloga zasluuje
prekor, prihvaam ipak ono to mi oni pruaju, jer je za
moj stav dovoljna, ali za njihov nije. Oni njom tvrde da se
moe ponekad ispravno raditi bez oekivanja i traenja
uivanja. 83. Dalje si naveo kao tvrdnju drugih da
mudraci izmeu sebe sklapaju saveze kako bi prema
prijateljima gajili iste osjeaje koje oni gaje jedni prema
drugima; rekao si da je ovo mogue i da se stvarno esto
dogaalo i da mnogo pospjeuje uivanje. Ako su ljudi
mogli da zakljue ovakav savez, onda neka zakljue i
takav da zavole pravinost, uzdrljivost i sve ostale vrline
radi njih samih i bez nagrade.
S druge strane, ako emo njegovati prijateljstvo radi
dobitaka, probitanosti i sebinih interesa, ako nee biti
ljubavi koja e uiniti da se prijateljstva sklapaju radi njih
samih i radi njihove unutranje vrijednosti da ona sama
sebi budu i povod i cilj, nema sumnje da emo vie cijeniti
zemlju i kue nego prijatelje. 84. Moe ako hoe opet
napomenuti Epikurove uzviene rijei izreene u pohvalu
prijateljstvu. Ja ne pitam ta on stvarno kae, nego ta on
moe u skladu sa svojim sistemom i svojim nazorima rei.
'Prijateljstvo se sklapa radi linih interesa. Smatra li da
ti ovaj Trijarije moe biti korisniji nego kad bi u posjed
dobio puteolske
218
itnice? Navedi sve vae izreke kojima
se obino sluite. 'Prijatelji su zatita. Ti si sam sebi
dovoljna zatita, zakoni te dovoljno zatiuju, sitna
prijateljstva pruaju ti takoer dovoljnu zatitu, moi e
odoljeti mrnji, lako e izbjei mrnju i zavist; Epikur ti
za to daje pravila. Uostalom, trebalo bi da razdijeli velike
dohotke, pa e se pomou njih uz naklonost svjetine
odlino zatititi i osigurati i bez onog piladovskog
prijateljstva. 85. Ali, s kim u, kako se obino kae, dijeliti
alu i zbilju, kome u povjeriti svoje tajne i privatne
stvari? Sebi samom najbolje, a moe, ih povjeriti i
osrednjem prijatelju. Pretpostavivi da prijateljstvo ima
sve pogodnosti koje ti napominje, ta su one u poreenju
sa preimustvima tolikog bogatstva? Vidi, dakle, ako
prijateljstvo mjeri prema njegovoj nesebinoj Ij ubavi,

218 u puteolima, gradu u Kampaniji bilo je mnogo hambara za
uvanje ita koje je bilo ovamo laama dovaano sa Sicilije, iz Afrike i
Egipta.
nema niega uzvienijeg, a ako prema probitanosti, onda
najintimnija prisnost zaostaje za prihodima unosnih
imanja. Treba da voli mene, a ne moje posjede, ako
hoemo da ostanemo iskreni prijatelji.
XXVII
Zadravamo se, meutim, odve dugo na stvarima
koje su potpuno jasne. Poto smo izveli taan zakljuak
da nema nigdje mjesta ni za vrline ni za prijateljstva, ako
se za mjerilo uzme uivanje, nema se izvan toga vie ta
rei. Da se ipak ne bi uinilo da nisam na neke vae take
odgovorio, rei u jo nekoliko rijei kao odgovor na
preostale dijelove tvog izlaganja.
86, Glavna svrha i cilj itave filozofije svodi se na to
da se postigne blaeni ivot, i sama elja za blaenim
ivotom odvodila je ljude na ovaj studij. Ali, dok su jedni
mislioci uzimali da se blaen ivot sastoji u ovom, drugi u
onom, vaa kola ui da se on nalazi u uivanju, a
suprotno tome da je bijeda sadrana u bolu. Daj da
najprije vidimo sutinu vaeg blaenog ivota. Mislim da
ete se u ovom sloiti da se ona potpuno mora nalaziti u
vlasti mudraca, ukoliko blaen ivot ita znai. Ako se,
naime, moe izgubiti blaen ivot, onda je blaen ivot
nemogu. Ko moe biti siguran da e mu ostati stalno i
vrsto ono to je prolazno i sklono propadanju? Ko se; ne
pouzdaje u dugotrajnost svojih dobara, on se nuno, mora
bojati da ih jednog dana ne izgubi i ostane nesretan. A
niko se ne moe osjeati blaenim dokle god je u strahu za
stvari od najveeg znaaja. 87. Zato niko ne moe biti
potpuno blaen. Mi obino govorimo o ivotu kao
blaenom, ne s obzirom na jedan njegov dio, nego
s obzirom na itav ivotni tok i ivotom se moe
nazvati samo potpun i zavren ivot; niti je mogue
osjeati se jedno vrijeme blaenim a u drugo bijednim.
Onaj koji smatra da moe biti bijedan, nee se osjeati
blaenim.' Jer kad je ovjek jednom u posjedu blaenog
ivota, on traje sve dotle dokle traje i mudrost, stvarna
zaetnica blaenog ivota; ona ne eka kraj naeg ivota,
to je prema Herodotu Solon Krezu
219
pismeno savjetovao.
Meutim, kako si i ti potvrdio, Epikur nauava da
duina ivota ne pridonosi nita blaenom ivotu, niti je
uivanje u kraem ivotu manje nego da ono vjeno traje.
88. Meutim, ova je tvrdnja puna nedosljednosti. Jer dok
on najvee dobro nalazi u uivanju, porie da u jednom
neogranienom ivotnom razdoblju naslada postaje vea
nego u ogranienom i umjerenom. Onaj koji najvee dobro
nalazi u vrlini, moe tvrditi da se blaen ivot zavrava
savrenstvom vrline;
220
on tvrdi da vrijeme ne donosi
blaenom ivotu nikakav prirast i poveanje. A onaj koji
smatra da uivanje utie na blaen ivot, kako moe ostati
sebi dosljedan ako tvrdi da uivanje ne raste uporedo sa
vremenom? Prema tome, ni bol nee rasti. Ili, ako je bol
tei to je dui, zar dugotrajnost ne ini uivanje
poeljnijim? Zato onda uvijek Epikur naziva boga
blaenim i vjenim? Ako Jupitera lii vjenosti, on nee
biti sreniji od Epikura. Svaki od njih uiva najvee dobro,
to jest, ulno uivanje. Ah ti kae Epikur je takoer
izloen i bolu. Ali on do bola nita ne dri; on kae da bi,
ako bi gorio,
221
govorio Kako je ovo ugodno!
89. Gim onda njega boanstvo nadmauje, ako ga ne nad-
mauje vjenou? Ali kakvo dobro moe pruiti vjeni
ivot osim najveeg i vjenog uivanja? to koristi hva-
lisavo govoriti ako se ne govori dosljedno. U tjelesnom
uivanju (dodau, ako hoe i u duevnom, ukoliko ono,
po' vaem uenju, proizlazi iz tjelesnog) lei blaen ivot.

219
Heroot iz Halikarnasa u Kariji, nazvan ocem grke isto-
riografije (oko 444. g. pr. n. e.); O Solonu v. knj. II, 21, 67.; Krez, kralj
Liije, uven zbog svog ogromnog bogatstva (oko 550. g. pr. n. e.).
220
Poto je vrlini doao kraj, mora odmah i blaenom ivotu
doi.
us Tj. u biku tiranina Falarida koji je ivio u Agrigentu na Siciliji
oko 560. g. pr. n. e. On je bio uven po svojoj okrutnosti, pa je u vajara
Perila naruio mjedenog bika da u njemu pri osuene krivce, koji bi
usljed silne vatre putali volujske glasove. ^Najprije je u njemu spalio
samog umjetnika.
Zar moe iko zajamiti zanavijek mudracu ovo uivanje?
Stvari kojima se postie uivanje, ne nalaze se u vlasti
mudraca. Blaen ivot ne poiva samo na mudrosti, nego
na onim stvarima koje mudrost moe da pribavi za ui-
vanje. Sve je to izvanjsko, a to je izvanjsko ovisi o slu-
aju. Prema tome, srea je gospodar blaenog- ivota, za
nju Epikur kae da vrlo malo stoji na putu u ivotu
mudraca.
222
XXVIII
90. Pa to su sitnice rei e ti. Sama priroda ini
mudraca bogatim, a Epikur ui da se njezino bogatstvo
lako moe stei. To je izvrsno reeno i ja mu se ne proti-
vim, ali jedno drugom protivrjeei. On, naime, tvrdi
223
da
najoskudnija hrana, tj. ona koja se sastoji od najniih
vrsta jela i pia, moe pruiti jednako uivanje kao i naj-
izabranije poslastice sveanih gozbi. Ja bih se s njim
sloio kad bi on tvrdio da je za blaen ivot svejedno
kakvu hranu ko uzima, ta vie bih ga zato i pohvalio jer
govori istinu. I Sokrata koji do uivanja nije nita drao
rado sluam kad govori da je glad zain jelu a e piu.
224
Ali uz onoga kojemu je u svemu mjerilo uivanje, a koji
ivi kao Galonije,
1
2
a govori kao onaj Pizon tedljivi,
16
* ja
neu pristati i ne vjerujem da govori ono to misli.
91. Epikur tvrdi da se prirodna bogatstva lako mogu stei,
jer je priroda malim zadovoljna. Bez sumnje, samo kad vi
epikurovci ne bi tako visoko cijenili uivanje. On tvrdi da
se isto toliko uivanja crpi iz najjeftinijih kao iz naj-
skupljih stvari. Ne samo da je otupio njegov mozak
164
-
nego i njegovo nepce. Samo ljudi koji preziru ui van ja.
mogu slobodno rei da oni ne cijene vie keigu od
sardele; meutim, ovjek za koga je najvee dobro
uivanje, mora sve prosuivati prema osjeanju a ne
razumu, i mora rei da su one stvari najbolje koje su
najugodnije.
92. Neka bude tako; pa neka se on doepa najveeg
uivanja ne samo vrlo jeftino nego, to se mene tie, i ba-

139
V. knj. I, 19, 63.
223
Diog. Laert., X, 130: Obina hrana prua nam isto toliko
uivanja kao i raskone gozbe kad je otklonjeno ono to je priinjalo bol
usljed nestaice.
224
V. Ksenofont, Uspomene, knj. I, 35.
dava. Pretpostavimo da se isto toliko uivanja moe nai
u salati potoarki, koja je bila prema Ksenofontovom
165
pisanju osnovna hrana Perzijancima, kao i na sirakukim
gozbama koje estoko napada Platon,
166
pretpostavimo,
kaem, da je lako doi do uivanja, kako vaa kola ui
ali ta emo rei o bolu? Bol moe prouzrokovati takve
muke da potpuno onemogui blaen ivot, ukoliko je is-
tina da je bol najvee zlo. Metrodor,
167
koji je, moe se
rei, drugi Epikur, opisuje blaen ivot otprilike ovim
rijeima; kad se tijelo nalazi u dobrom stanju i kad po-
stoji sigurnost da e i dalje tako ostati. Meutim, moe li
iko sa sigurnou znati ta e biti s njegovim tijelom,
neu rei za godinu dana, nego do veeras? Znai, mi
nikada ne moemo biti bez straha da nas nee zadesiti
bol, to najvee zlo, pa makar za sada i ne bio tu, jer moe
svaki as da nas spopadne. Kako moe biti blaen ivot
ako ga neprestano progoni strah od najveeg zla. 93. Ali
on nadovezuje, Epikur daje upute kako treba prezirati
bol. Meutim, sama pomisao da se prezire ono to je
najvee zlo je besmislena. Ali kakvo je to pravilo? Najvei
je bol, on kae, kratak. Prije svega, ta ti podrazumijeva
pod rijeju kratak, zatim koji bol naziva najveim? Kako
to? Zar najvei bol ne moe trajati vie dana? A moda i
mjesecima! Ukoliko sluajno ne misli na onaj bol koji
ovjeka usmrti u onom momentu kada ga spopane! Ko
bi se, meutim, bojao takvog bola? Da si, kamo sree,
mogao olakati one bolove koji su, vidio sam, spopadali
mog vrlo odanog i nadasve obrazovanog prijatelja Gneja
Oktavija,
225
sina Markova, i to ne jedanput ili za kratko
vrijeme, nego esto i na due vrijeme. Kakve je bolove,
besmrtni bogovi, podnosio kad je izgledalo da mu svi -
udovi gore! Ipak ga nisu smatrali bijednim, jer ti bolovi
nisu bili najvee zlo, nego samo bolovi jednog patenika.
On bi bio bijedan da se odao uivanjima u ivotu punom
poroka i sramnih djela.
XXIX
94. Ne razumijem ta znai kad kae da je veliki
bol kratak a dugotrajni lak. Vidim da ima u isto vrijeme i

225
Gnej Oktavije, god. 76. pr. n. e. konzul, patio je mnogo od
kostobolje.
velikih i vrlo dugotrajnih bolova; i za njihovo podnoenje
ima drugih i pouzdanijih sredstava kojima se vi, koji ne
volite vrline radi nje same, ne moete sluiti. Postoje neka
pravila ili, bolje reeno, zakoni za hrabrost koji ovjeku
zabranjuju da se u bolu ponaa kao ena. Zbog toga se
mora smatrati sramotom, neu rei, podnositi bol (jer je
to nekad neizbjeno), nego Filoktetovom vikom oskrnjivati
onu lemnijsku stijenu.
226
iie nijemo kamenje puta plane glasove odjekujui
kuknjavom, naricaljkama i jadikovkama.
Neka Epikur svojim arobnjakim bajalicama utjei,
ako moe, ovjeka ije
ile i utroba otrovane ujedom otrovnice
izazivaju uasne muke i strane
bolove.
227
Da li Epikur treba da dovikne: Filoktete! Ako je bol teak,
onda je kratak. Ali on ve desetu godinu, lei u peini.
228
Ako je dugotrajan, on je lak, jer u razmacima doputa
predah. 95. U prvom redu ovo nije est sluaj; dalje, ta
vrijedi predah kada ga zagorava svjea uspomena na
minuli bol i mui strah od bola koji svakog asa moe na-
oi? Neka umre,
229
uzvikuje Epikur. Moda bi to bilo naj-
bolje, ali ta e biti sa izrekom Neka uvijek prevagne ui-
vanje.
230
Ako je to istina, razmisli da ne ini zloin kada
mu savjetuje smrt. Neka mu se radije rekne da je odvrat-
no i nemuevno dati se od bola obeshrabriti, slomiti i pod-

226
Stihovi koji se navode u Tuskulskim razgovorima, knj. II, 14,
33, vjerovatno su uzeti iz Akcijeva Filokteta: on je bio sin nekog
slobodnjaka. Roen je 172. g. pr. n. e. i njegov se knjievni rad
uglavnom sastoji iz slobodnih prevoda, nekada ak i prerada grkih
tragedija. Filoktet, sin Peanta, dobio je od Herkula na sa-' mrti luk i
strijele, bez kojih se Troja nije mogla zauzeti. Na putu za Troju ranio se
Filoktet u nogu. Zbog neugodnog zadaha koji je dolazio iz njegove rane,
Grci su ga morali ostaviti na otoku Le- mnosu. Poslije Ahilove smrti
Odisej ga je, zahvaljujui svojim lukavtinama, doveo u Troju.
227
I ovi se stihovi navode u Tusk. razg., knj II, 7, 19.
228
Sofoklo, Filoktet, 311: Ginem jadan evo ve desetu
godinu od gladi i nevolje i
hranim kugu prodrljivu.
K. Rac, Sof. tragedije.
229
V. knj. I, 15, 49 pri kraju.
230
Po Epikurovom uenju nema za mudraca vremena kad on nema
vie ulnih uitaka nego bola, v. knj. I, 19, 62.
lei mu. Ona vaa izreka, Ako je teak, kratak je, a ako je
dugotrajan lak je, spada meu pravila koja se pripisuju
svakom uitelju. Sredstva za ublaavanje bola su vrlina,
velikodunost, strpljivost i hrabrost.
XXX
96, Sluaj, da se odve daleko ne rasplinjujem, ta
je na samrtnikoj postelji govorio Epikur, pa da uvidi
kakav raskorak vlada izmeu njegove prakse i njegova
uenja.
231
Epikur pozdravlja svog Hermar- ha.
232
Ove ti
rijei piem, govorio on 'blaenog i posled- njeg dana
svoga ivota. Osjeam tako strane bolove u mjehuru i
greve u stomaku da se grozniji zamisliti ne mogu.
Bijednog li ovjeka! Ako je bol najvee zlo, tako se neto
jedino moglo rei, ali sluajmo kako on govori: lpak,
duevni uitak koji mi prua sjeanje na moju nauku i na
moja otkria, potiskuje sve moje patnje. Ti uz- nastoj da
pod zatitu uzme Metrodorovu
174
djecu kako i prilii
tvojoj odanosti koju si jo od mladih dana njegovao prema
meni i filozofiji.
97. Epikurovoj smrti ja ne pretpostavljam na smrt
jednog Epaminonde ni Leonide.
233
Epaminonda poslije
pobjede nad Lakedemonjanima kod Mantineje, vidjevi da
je smrtno ranjen, im otvorf oi, upita da M. mu je tit
itav. Kada su mu njegovi kroz pla odgovorili da je itav,
upita da li je neprijatelj razbijen. Dobivi povoljan odgo-
vor, naredi im da mu izvade koplje kojim je bio proboden.
I tako poslije velikog odljeva krvi, veseo zbog pobjede,
izdahnu. A Leonida, lakedemonski kralj, neprijatelju kod
Terpomila izloi sebe i tri stotine drugova koje je iz Sparte
izveo, kad je stavljen pred izbor da bira sramotan bijeg ili
slavnu smrt.

231
Diog. Laert., X, 22; I kada mu se pribliavao kraj on je napisao
sljedee pismo Idomeneju (kod Cicerona se on zove Her- marh; to moe
biti Diogenova zabluda). Na ovaj sretni dan, koji je posljednji u mom
ivotu, piem ti ovo. Moji neprekidni bolovi prouzrokovani
prekomjernim mokrenjem i dizenterijom su tako teki da ih nita ne
moe poveati, ali uprkos tome, ja sam sauvao spokojstvo i vedrinu
due zbog sjeanja na nae razgovore. TI, molim te, uini sve, kako i
prilii tvojoj ljubavi koju si od mladih dana prema meni i filozofiji gajio
da se pobrine za Metrodora.
232
Hermarh iz Mitilene, Epikurov nasljednik, v. Diog. Laert., X, 15.
233
O obadvojici, v. knj. IV, 19, 62.
Umiranja vojskovoa su velianstvena; dok filozofi u
veini sluajeva umiru u krevetu. Ipakje vrijedno znati
kako umiru. Epikur na samrtnikoj postelji dri sebe
sretnim. To mu slui na pohvalu. Moja radost, kae on,
'izravnava moje najtee boli. 98. Sluam, Epikure, rijei
filozofa; ali si zaboravio ta si trebao rei. Na prvom
mjestu, ako su stvari, u ijoj uspomeni, ti tvrdi, nalazi
uivanje, istinite, to jest, ako su tvoji spisi i nauna ot-
kria istiniti, ti ne moe osjeati istinsko veselje. Svi tje-
lesni osjeaji za tebe su proli; ipak, ti si uvjek tvrdio da
se i veselje i patnja odnose jedino na tijelo. 'Veselim se
zbog proastih osjeaja on kae. Zbog kojih proastih
osjeaja? Ako misli na tjelesne osjeaje, primjeujem da
ti svoje filozofske nazore uzima kao protivteu onim
bolima, a ne kao uspomenu na tjelesna uivanja, a ako se
veseli stvarima koje se odnose na duu, onda je krivo
vae uenje da ne postoji duevna radost koja nije u vezi s
tijelom. Najzad, zato preporuuje Metrodorovu djecu?
Zato dovodi u vezu sa tijelom taj tvoj plemeniti osjeaj
dunosti i tu tvoj u preveliku odanost? (bar tako ja
mislim).
XXXI
99. Moete se vi na sve strane, Torkvate, okretati,
ipak neete u ovom uvenom pismu nita nai to bi bilo
u skladu i saglasnosti sa njegovim uenjem. On sam sebe
pobija; a njegove spise opovrgava i ispravnost njegova
karaktera. Upravo ta briga o djeci, to ugodno sjeanje na
prijateljstvo, odavanje potovanja najuzvienijim dunos-
tima u zadnjem asu ivota pokazuju da je ovjeku uro-
eno nesebino potenje koje nisu izmamile nikakve
naslade niti izazvale bilo kakve nagrade i plate. Zar nam
treba jasniji dokaz da su moral i potenje sami po sebi
poeljni, kad vidimo tako jak osjeaj dunosti kod ovjeka
na samrtnoj postelji.
100. Ali, kao to smatram ovo pismo, koje sam ma-
loprije gotovo doslovno preveo, vrijednim pohvale, mada se
ono nipoto ne podudara sa osnovnim mislima njegove
filozofije, tako isto smatram da je i njegova oporuka u
potpunom neskladu ne samo sa dostojanstvom jednog
filozofa nego i sa njegovim vlastitim miljenjem. Pisao je
vie puta, i to vrlo opirno, a i kratko i jasno, u knjizi koju
sam maloprije spomenuo
234
da smrt ne stoji ni u kakvoj
vezi s nama, jer je ono to se raspalo bez osjeaja, a to je
bez osjeaja, ono uope nema nikakve veze s nama. Ova
se izreka mogla bolje i jasnije izraziti. Jer izraz ono to se
raspalo je bez osjeaja ne objanjava
dosta jasno ta je to ono to se raspalo.
235
101. Ipak,
ja razumijem ta on hoe da kae. Ja samo pitam da li
raspadanjem, to jest smru, nestaje svakog osjeaja, i ako
ne ostaje nita, ta je u vezi s nama, zato je on onda u
svojoj oporuci tako tano i tako savjesno naredio i stavio u
dunost
236
da Aminomah i Timokrat, njegovi nasljednici
prema odluci Hermarha. doznae dovoljnu svotu da se
svake godine slavi njegov roendan mjeseca Gameliona
237
i da se dvadesetog dana svakog mjeseca doznai svota za
svean ruak drugovima koji su s njim vodili filozofske
razgovore, da bi se sauvala uspomena ha njega i Metro-
dora.
238
102. Moram priznati da ove rijei odaju ovjeka i
vrlo mila i vrlo humana, ali jednom filozofu nikako ne
prilii, a najmanje jednom fiziaru, na ta on pretenduje,
da misli da se iiji roendan ponavlja. Kako to? Zar se
moe jedan te isti dan vie puta ponoviti?
239
Sigurno da ne
moe. Ili slian? I ovo je nemogue, izuzev poslije isteka od
vie hiljada godina, kada se sva nebeska tijela u isto
vrijeme vrate na istu polaznu taku sa koje su pola.
Prema tome, ne postoji niiji roendan. Ali se ipak smatra
jedan kao takav. To doista nisam znao. Pa i kad bi
priznali da se ponavlja, treba li ga slaviti i poslije smrti? I
to nareuje u svojoj oporuci onaj koji nam kao neko
prorotvo objavljuje da poslije smrti nema niega to stoji
s nama u vezi. To ne prilii ovjeku koji je u svojim

234
Ttepl -n&ooc, v. knj. II, 7, 20. Prevod grkog teksta u prvoj
'biljeci knj. I, 12, 90.
235
Tj. dua i tijelo.
236
V. Diog. Laert., X, 18.
237
Gamelion je sedmi mjesec atike godine; otprilike odgovara
naem januaru.
238
V. knj. H, 3, 7.
239
Ciceron ima na pameti veliku svemirsku godinu, koju su neki
stari astronomi po obrascu Platonovom (Timej, 39, I) prihvatili; ona
obuhvata 12. 954 suneve godine. Isp. Cic. O prirodi bogova, knj. II, 51;
Scipionov san 21; odlomak iz Hortenzija u Taci- tovom Dijalogu o
govornicima, 12.
mislima proao,
240
kroz bezbroj svjetova i beskonane
prostore koji nemaju nikakvih obala ni granica. Da li je
neto slino uinio Demokrit?
241
(Da ne spominjem druge,

240
Lukrecije, O prirodi, I, 74: Te prvi poelje otvoriti prirode
vrata. Prof. M. Tepe, Lukrecije, O prirodi.
241
O Demokritu, v. knj. I, 6, 17.
naveu samo ovoga koga je Epikur smatrao svojim
uiteljem). 103. A ako je trebalo naroito istaknuti jedan
dan, da li je trebao da bude prije onaj kada je on roen,
nego* onaj kada je on postao filozof? Na to e ti
odgovoriti, pa nije mogao postati filozof ako nije bio
roen. Na isti nain moglo bi se rei da i njegova baba
nije bila roena. Sve u svemu, Torkvate, ne prilii uenim
ljudima da ele da se poslije njihove smrti sveanim
objedom slavi uspomena na njihovo ime. Neu uostalom
govoriti kako vi slavite ove dane i kako se zbog toga
izlaete podsmijehu ljudi sklonih alama. Svaa nam nije
potrebna. Primjeujem samo da je bila vie vaa stvar da
slavite Epikurov roendan nego da vam on u oporuci
nareuje da isti slavite.
XXXII
104. Meutim, da se vratimo na na predmet (jer
smo sa raspravljanja o bolu preli na ono Epikurovo
pismo). O itavoj stvari moemo stvoriti ovaj zakljuak: U
vrijeme dok ovjek trpi najvee zlo nije sretan. Mudrac je
meutim uvijek sretan, mada katkad trpi bol; prema
tome, bol nije najvee zlo. Dalje, koje znaenje ima ova
tvrdnja, 'mudracu nee ieznuti iz uspomene minula
srea, a treba da zaboravi proastu nesreu. U prvom
redu, da li je u naoj moi ega emo se sjeati? Temisto-
klo
242
je, kad mu je Simonid,
243
ili neko drugi, nudio da
ga ui vjetini sjeanja rekao vie bih volio vjetinu za-
borava jer se sjeam stvari kojih ne bih htio da se sjeam,
a zaboraviti ne mogu one stvari koje bih htio zaboraviti.
105. Epikur je bio ovjek velikih umnih sposobnosti.
injenica je da se jezikom tiranina slui filozof koji za-
branjuje da se sjeamo. Razmisli da li takve odluke ne
lie na odluke vaega Manlija
244
ili, jo vie, da li nisu jo
stroe kad mi zapovijeda neto to nisam u stanju
uiniti. A ta, ako je uspomena na minule nevolje ugod-
na? Mnoge izreke sadre vie istine od naela vae kole.
Openito se kae 'prebroene su tekoe ugodne. Vrlo

i o Temistoklu, v. knj. II, 21, 67.
243
imonid sa Keosa, otoka Egejskog mora, ivio je oko 490. pr. n.
e. Izumitelj vjetine pamenja (mnemotehnika) i uven lirski pjesnik.
244
Aluzija na onoga Manlija Torkvata koji je imao nadimak
imperiosus. Isp. knj. U, 19, 60. Strogost njegovih zapovjedi postala je
poslovina.
dobro je Euripid
245
napisao (pokuau prevesti stih na
latinski) jer vam je svima poznat grki stih:
TJgodna je uspomena na minule dane patnje.
Vratimo se, meutim, na pitanje minule sree. Ako
vaa kola pod tim pojmom razumije onu vrstu sree koju
je sebi u pamet mogao dozvati Gaj Marije
246
da kao
izgnanik, gladan, do vrata zagnjuren u movaru,
sjeanjem na svoje pobjede ublai svoj bol, ja bih vas rado
sluao i otvoreno uz vas pristao. Bie nemogue da
mudraev blaen ivot dostigne svoju konanu i krajnju
savrenost ako bi uzastopno sve njegove dobre zamisli i
djela bili izbrisani iz njegova sjeanja. 106. Vama,
meutim, sjeanje na proivljena uivanja, i to na
uivanja tjelesna, ine ivot blaenim. Jer ako ima kakvih
drugih, onda nije istina da sva duevna uivanja nastaju
u saradnji duha sa tijelom. Ako tjelesno uivanje, i onda
kad je prolo, moe razveseliti, ne razumijem zato se
Aristotel toliko izrugivao nad grobnom natpisu
Sardanapola
247
u kome se ovaj sirijski

Andromahe koji citira i Plutarh.
246
Gaj Marije, pobjednik nad Jugurtom, numidskim kraljem, zatim
nad Kimbrima i TeUtonima (101. pr. n. e.), vodio je graanski rat protiv
Sule god. 88 81. pr. n. e.
181
Sardanapal, asirski kralj, je provodio vrlo raskalaen ivot.
Ovde je nazvan sirijskim kraljem; nekada stari pisci Asiriju nazivaju
Sirijom. Nadgrobni natpis (epigramma), koji je na grkom sauvao
Atenej, iji prevod u naem jeziku glasi:
Kad zna da si smrtnik,
Udovolji svojim eljama, uivaj u gozbama,
Kad umre, nee imati nikakve radosti,
Znaj da sam ja prah, nekadanji kralj mone Ninive.
Ostalo mi je samo to sam pojeo, to sam u obijesti proveo i to
sam u veselju i slasti proivio.
Sve moje ostale divne stvari potpuno su se raspale.
Dio latinskog prevoda nalazi se kod Cicerona Tusk. razg. knj, ~V, 35,
101. Nije poznato u kom je djelu Aristotel izrekao ovaj sud.
kralj hvali da je sa sobom u grob ponio sva svoja
tjelesna uivanja. Kako je mogao, kae Aristotel, mrtav
ovjek da osjea ono to nije mogao ni iv due osjeati
nego dokle je uivao. Tjelesna su uivanja prolazna i jedno
iza drugog prohuji ostavljajui ee razloga za kajanje
nego za sjeanje. Sretniji je prema tome Sciplon
Afrikanski kad ovako razgovara sa svojom domovinom:
Prestani, Rime, da drhti pred neprijateljem,
a isto tako izvanredno dalje:
Jer su ti zatitu osigurali moji napori.
248
On se raduje prebroenim naporima, ti nam
nareuje da se veselimo uivanjima; on sepoziva na
ono. to nema nikakve veze sa tjelesnim uivanjima, a ti
se samo dri tijela.
XXXIII
107. Kako moete zastupati naelo, koje ste vi pos-
tavili, da su sva duevna uivanja i patnje povezani sa
uivanjima i patnjama tjelesnim? Zar ti, Torkvate, (vidim
s kim raspravljam), zar ti lino nikada ne osjeti
zadovoljstvo u nekoj stvari radi nje same. Neu
spominjati dostojanstvo, moralnu vrednotu i unutranju
vrijednost vrline
o kojima smo ranije raspravljali; dotai u se manje va-
nih stvari: kad ti pie ili ita kakvu pjesmu ili govor,
kada skuplja obavjetenja o istordji svijeta i zemljama,
zar u tebi ne pobudi zadovoljstvo kip, slika, prijatno mje-
sto, igre, lov, Lukulovo
249
seosko imanje (da ne
spominjem tvoje, inae bi imao izgovor da kae da je to
izvor tjelesnog uivanja). Ove predmete, koje sam ja
spomenuo, dovodi li ti u vezu sa tijelom ili ima neto to
tebi samo od sebe priinja veselje? Mora da si ti ili vrlo
tvrdoglav, kada ti jo uvijek uporno stoji na tome da je

248Vjerovatno iz Enijevih Anala.
249
Lucije Licinije Lukul, rimski vojskovoa u ratu protiv Mi-
triata, pontskog kralja, neobino bogat i raskoan ovjek. Njegovo se
imanje isticalo osobitim luksuzom. Isp. Cic. Zakoni, knj. III, 13, 30.;
Plutarh, Lukul, pogl. 39.
sve reeno u vezi s tijelom, ili se mora odrei cijelog
Epikurovog uenja o nasladi, ako ovo porekne.
108. to se tie tvoga dokazivanja da su duevna
uivanja i patnje vee od tjelesnih, zato to duh moe da
uestvuje u sva tri vremenska odnosa, a tijelo osjea samo
sadanjost, kako se onda moe dokazati da se onaj koji se
radi mene zbog neeg veseli, vie veseli, nego ja lino. U
dui uivanje nastaje radi tjelesnog uivanja i duevno
uivanje je vee nego tjelesno. Iz toga proizlazi da je onaj
ko eli sreu sretniji od onoga kome se srea eli. Ali, kad
vi hoete da dokaete da je mudrac sretan zato to duhom
osjea najvea zadovoljstva i to su ona kudikamo vea od
tjelesnih zadovoljstava, vi niste svjesni potekoa na koje
nailazite, jer iz tog proizlazi da su duevne patnje koje on
osjea neizmjerno vee od njegovih tjelesnih patnji. Odatle
nuno proizlazi da ponekad i onaj koga vi smatrate da je
uvijek sretan, moe biti jadan i bijedan. I stvarno, neete
nikad uspjeti dokazati da je on sigurno blaen dokle god
uivanja i patnje uzimate kao jedina mjerila.
109. Zbog toga se, Torkvate, neko drugo najvee
dobro za ovjeka mora pronai. Prepustimo uivanja
ivotinjama koje vaa kola obino upotrebljava kao do-
kaze u pitanjima najveeg dobra. A ta ako i ivotinje,
svaka prema svom prirodnom nagonu, ine mnoge stvari
iz kojih se jasno vidi da i one imaju drugi cilj, a ne
nasladu, s tim to jedne pokazuju njenu ljubav, ak i
kad je to povezano s naporima, npr., pri porodu, pri
prehra- rijivanju mladih, druge uivaju u tranju i
tumaranju, tree u izvjesnom smislu imitiraju dravnu
zajednicu tim to ive skupnim ivotom; 110. Kod nekih
vrsta ptica mogu se primijetiti izvjesni znakovi osjeanja
dunosti, prepoznavanja i sjeanja, a kod mnogih vrsta
primjeujemo i ispoljavanje elja, i prema tome, ako
ivotinje imaju neke slinosti sa ljudskim vrlinama, koje
nemaju nikakve veze sa uivanjem, zar kod ljudi postoji
vrlina samo radi uivanja? Zar emo rei da priroda nije
obdarila
nikakvim osobitim darom ovjeka kao i ostala iva bia
koja on u velikoj mjeri nadmauje.
XXXIV
111. Prema tome, ako sve poiva na uivanju, onda
7*
nas ivotinje u svemu nadmauju. Njima zemlja sama od
sebe, bez i malo truda, u obilju daje raznovrsnu hranu,
dok mi skoro jedva uza sav na teki rad moemo podmi-
riti nae nasune potrebe. Ipak, nikako ne mogu ni
pomisliti da bi najvee dobro stoke i ovjeka moglo biti
isto. Zato bi onda bila potrebna tolika pomona sredstva
za postizanje toliko plemenitih umjetnosti i znanosti, za-
to tolika saradnja najplemenitijih nastojanja, zato to-
liki broj vrlina, ako se sve to samo radi uivanja trai?
112. Pretpostavimo da je neko Ksersa, kada se on sa
ogromnom flotom i brojnom vojskom pjeadije i konjice
poslije premoavanja Helesponta i probijanja Atosa
pribliavao preko mora pjeke a preko kopna jedrei
laama, kada je sa takvim snanim nadiranjem u Grku
doao, upitao za uzrok tako velikih priprema za tako
straan rat i da je on odgovorio da je elio da sa
Himeta
250
donese malo meda, svakako da bi smatrali da
njegovi motivi nisu u srazmjeru sa tako ogromnim
pothvatima. Tako bi se i za mudraca moglo rei da on,
koji je snabdjeven i opremljen najnunijim naukama i
vrlinama, ne prelazi kao Kserse mora pjeke, a brdo
laama, nego da u svom umu dri cijelo nebo i cijelu
zemlju sa svim morima, a trai nasladu, i prema tome,
troi toliki trud radi meda.
113. Vjeruj mi, Torkvate, roeni smo za mnogo uzvi-
enije i veliajnije svrhe. Ovo ne dokazuju samo nae
umne sposobnosti koje ukljuuju sjeanje na bezbrojne
dogaaje (u tvom sluaju neogranien broj), predvianje
buduih dogaaja, to se ne razlikuje mnogo od

193
Himet, brdo u Atici, uveno po medu koji se tu dobiva.
proricanja, zatim osjeaj ednosti, gospodarice
pohota, dalje, ljubav prema pravednosti, vjernom uvaru
ljudskog drutva, vrsto i nepokolebljivo preziranje bola i
smrti, podnoenje potekoa i postojanost u
opasnostima, sve su te odlike naeg duha; elio bih da ti
malo razmisli i o naim udovima i naim ulima, i oni e
se tebi predstaviti u odnosu prema vrlini ne kao njezini
pratioci nego kao njezine sluge. 114. Pa ako se i u tijelu
nalazi mnogo stvari koje treba pretpostaviti ulnom
uivanju kao to su, npr., snaga, zdravlje, brzina, ljepota,
kakva tek svojstva lee u duhu? Najueniji drevni filozofi
su smatrali da duh sadri neto nebesko i boansko. Ako
bi uistinu najvee dobro bilo sadrano u ulnom
uivanju, kako vi nauavate, onda bi bilo poeljno
provoditi dane i noi u neprekidnom uivanju najveih
naslada, pri emu bi, tako rei, svako ulo bilo
natopljeno i podsticano na uivanja svake vrste. Ali ko bi
zasluio da nosi ime ovjek ako bi samo jedan cijeli dan
htio provesti u uivanju te vrste. Kirenaici, istina, to ne
odbijaju; to se tie ovoga, vai su moralniji, a
kirenaici
251
su moda dosljedniji.
115. Preimo, meutim, u mislima, na ova uzviena
duhovna zanimanja bez kojih kod naih predaka niko
nije smio biti ako nije htio da dobije ime neobrazovan, ali
vas pitam da li smatrate da li su, neu rei, Homer,
Arhiloh
252
ili Pinar,
253
nego Fidija,
254
Poliklet,
255
i Zeuk-
sis
256
kao cilj svog umjetnikog zanimanja uzimali ui-
vanje. Da li treba umjetnik da ima pred sobom uzvieniji
cilj za stvaranje lijepih oblika nego istaknuti graanin za
moralnu ljepotu?
Sta je drugo razlog zabludi, toliko ukorijenjenoj i

251
O kirenaicima v. knj. I, 7, 23.
252
Arhloh sa otoka Parosa, grki pjesnik, prvi jambograf, ivio
oko 700. g. pr. n. e.
253 pindar iz Tebe, (517 445. pr. n. e.) najvei antiki
liriar. io Fidija Atenjanin, uveni kipar Periklova doba oko 430.
pr.
n. e.
255 poliklet iz Sikiona na Peloponezu, slavni kipar, isticao se i kao
crta i kao slikar, takoer savremenik Periklov.
256
Zeuksis iz Herakleje u Velikoj Grkoj (Juna Italija), jedan
toliko rairenoj, nego injenica da onaj koji izjavljuje da
je uivanje najvee dobro, ne prosuuje ovo pitanje onim
dijelom svoga duha gdje se nalazi um i razum, nego
poudom, tj. najniom sposobnou duha. Pitam te, ako
ima bogova, a u to i vi vjerujete, kako oni mogu biti
sretni kad ne mogu ulna uivanja tijelom uivati? A ako
su blaeni i bez ove vrste uivanja, zato neete da pri-
znate da se mudrac na slian nain slui duhom.
XXXV
116. Nemoj itati, Torkvate, panegirike napisane u
slavu onih junaka koje je Homer proslavio, ni one o
Kiru,
62
Agesilaju,
257
Aristidu,
258
Temistoklu,
259
Filipu ili
Aleksandru; itaj radije one koji su odrani u slavu naih
velikana, itaj govore o vaoj porodici. Nee nai da je i
jedan slavljen zato to je bio spretan ili prepreden vjetak
u iznalaenju uivanja. Ovo ne pokazuju pohvale na
spomenicima, npr., ona kod gradskih vrata
260
Veina naroda se jednoduno slae u tome
da je on bio prvi i najvei ovjek u narodu.
117. Smatramo li da se vrlo velik broj naroda sloio
da je Kolatin
261
bio najvei ovjek u narodu zato to se
najvie odlikovao u iznalaenju uivanja? Zar emo i one
mladie smatrati nadobudnim i duhovno obdarenim, o
kojima imamo miljenje da slue svom vlastitom interesu
i da rade samo za svoju vlastitu korist. Zar ne uviamo
kakva bi iz toga naziranja nastala pometnja i nered?
Nestalo bi velikodunosti i zahvalnosti, veza uzajamne
sloge. Jer, kad ti radi svoje koristi nekom uini uslugu,

202
Kir, osniva perzijskog carstva, oko 550. g. pr. n. e.
248
Agesilaj, Arhidamov sin, kralj Sparte, uven kao vojskovoa.
258
Aristid Atenjanin, oko 480. pr. n. e., zbog svoje pravednosti
nazvan Pravedni.
203
O Temistoklu, v, knj. II, 21, 67.
260
Porta Capena Kapenska vrata (danas Porta di San
Sebastiano) na junoj strani Rima, kroz koja se ulazilo u Atijevu ulicu,
na kojoj su se nalazili spomenici mnogih slavnih mueva.
297
Aulo Atilije Regul iz Kalacije u Kampaniji, 259. i 255. pr. n. e.
konzul, 250 diktator.
to se ne moe smatrati dobroinstvom nego zelenatvom;
po mom miljenju ne zasluuje nikakvu zahvalnost onaj
koji ini uslugu iz linog koristoljublja. Stvarno, gdje
uivanje gospodari, tu neizbjeno naj uzvieni je vrline
moraju podlei. Ima vei broj gnusnih djela za koja se
teko moe dokazati zato su nespojiva sa linou mud-
raca, ako po prirodnom zakonu moral nema najveu
vrijednost.
118. I da ne navodim dalje dokaze (jer su bezbrojni),
vrlina koja se s pravom hvali, mora nuno da zatvori sve
prilaze uivanju. Ipak ne oekuj od mene dalja obja-
njenja o ovoj stvari. Zaviri sam u svoju duu i poslije
svestranog i iscrpnog ispitivanja upitaj sebe da li bi vie
volio provesti itav svoj ivot u onom stanju mirnoe
0 kojoj si toliko puta govorio, uivajui neprekidno na-
slade, slobodan od svake patnje, pa ak (to vaa kola
pretpostavlja, ali to je u stvari nemogue) i osloboen
svakog straha od bola, ili postati dobrotvor itavog ovje-
anstva i donijeti pomo i spasenje onim koji su u
nevolji, pa bilo to i uz cijenu podnoenja Hei'kulovih
patnji i muka. Tako su nai stari napore, koji se ne smiju
izbjegavati, nazvali ipak vrlo otrim i neprijatnim izrazom
muke i kad je u pitanju sam bog. 119. Traio bih od
tebe, ak bih te i prisilio da mi odgovori, kad se ne bih
tejao da e rei da je i Herkul sve ono to je za spas
naroda uz velike napore uradio, radi svog linog uivanja
uinio.
Poto sam ovo rekao, Torkvat ovako odgovori: Znam
kome na to treba da uputim odgovor, i mada bih
1 sam mogao neto rei, radije u nai one koji su za to
spremniji.
Misli valjda na nae prijatelje Sirona i Filodema,-
08
koji su i izvanredni i ueni ljudi?
Pravo ima, odvrati on.
Dva epikurovca.
Uini tako, rekoh ja, ali bi bilo pravije kad bi
Trijarije izrekao neki sud o naoj diskusiji.
Ne pozivam njega za suca, odvrati on smijeei se,
jer je neobjektivan, bar to se tie ove stvari. Ti o ovoj
stvari raspravlja umjerenije, a Trijarije nas mrcvari kao
uvjereni stoiar.
Na to upade Trijarije: Idui put u se boriti jo
smjelije, jer ono to sam sada uo, stoji mi na raspolo-
enju, ipak te neu napasti sve dotle dok ne vidim da su
te valjano pripremili za borbu ljudi koje spominje.
Ovim rijeima zajedno smo zavrili etnju i
diskusiju.
I
Kad bi uivanje, opovrgnuto u prethodnoj mojoj
knjizd, Brute, samo za sebe moglo govoriti i kad ne bi
imalo tako upornih branilaca, ono bi po mom miljenju
priznalo preimustva vrline. Ono bi stvarno izgubilo svaki
osjeaj stida ako bi due ustrajalo u borbi protiv vrline
v
i
ako bi pretpostavljalo ugodno moralnom i htjelo tvrditi da
tjelesna uivanja i duevna zadovoljstva koja iz njih
proizlaze imaju veu vrijednost od vrstine karaktera i
istrajnosti. Stoga se kanimo njega i naredimo mu da.
ostane u svojim granicama da ne bi njegova dodvaranja
i primamljivosti poremetili ozbiljnost nae diskusije.
1
'
2. Pred nama je pitanje u emu lei ono najvee
dobro koje elimo pronai, poto smo s jedne strane iz
njega iskljuili uivanje, a s druge strane isti se razlozi
mogu navesti i protiv onih koji smatraju da je stanje
bezbolnosti najvee dobro. I stvarno, ja ne bih nikad
neto za najvee dobro priznao to u sebi ne sadri neki
elemenat vrline, na j uzvieni je stvari koja uope moe
postojati.
I ako mi ni u diskusiji koju smo sa Torkvatom o*
ovoj stvari vodili nismo bili ni najmanje ravnoduni ni
blagi, ipak nas eka kudikamo otrija borba sa stoia-
rima. Teme o uivanju, naime, ne raspravljaju ni odve
otroumno ni odve duboko. Njegovi branioci nisu okretni
u dijalektikom raspravljanju i njihovi ih protivnici bez:
2
potekoa pobijaju. 3. Stvarno, i Epikur tvrdi da o
ulnom uivanju ne bi trebalo dokazivati, jer sud o njemu
lei u ulima, tako da je za nas dovoljno samo podsje-
anje, a da je dokazivanje potpuno suvino. Zbog toga
naa prethodna diskusija za i protiv njega imala je jedno-
stavan karakter. Jer, u govoru Torkvata nije bilo nieg
nerazumljivog i zamrenog, a smatram da je moje izla-
ganje bilo jasno kao dan. Dobro zna kako su suptilne, ili
za sada bolje rei, cjepidlaarske diskusije stoiar a; pa
ako je to upalo u oi Grcima, onda svakako mora vie
upasti nama, jer mi moramo stvarati nove rijei i novim
pojmovima davati nova imena. Zato se nee niko ovom,
ko je iole upuen, uditi kad razmisli da se u svakoj
naunoj grani koja je izvan naeg svakidanjeg iskustva
i prakse susreemo sa novim nazivima, kad moramo iz-
nalaziti termine da bi oznaili pojmove koji odgovaraju
svakoj pojedinoj nauci.
4. Prema tome, dijalektiari i fiziari se slue takvim
rijeima koje su i samim Grcima nepoznate. Mjerai,
muziari, gramatiari, izraavaju se na svoj nain.
I udbenici retorike, koji se bave uglavnom javnim i gra-
anskim stvarima, slue se u nastavi svojom naroitom
terminologijom.
II
Da i preutno preemo preko ovih naih i
plemenitih umjetnosti, ak nd zanatlije ne bi mogle u
dobrom stanju uvati svoj zanat kad se ne bi sluili
izrazima, dodue, nama nepoznatim, ali njima sasvim
obinim. Pa i sama zemljoradnja, koja je daleko od svake
vie forme obrazovanosti, stvorila je za predmete kojima
se bavi nove nazive. Tim vie to mora uiniti filozof, jer je
filozofija nauka o ivotu, i ko o njoj raspravlja, ne moe se
sluiti jezikom ulice. 5. Ipak, od svih filozofa u ovom
pogledu su stoiari bili najvei novatori i Zenon,
2
osniva
njihove kole, nije bio u tolikoj mjeri pronalaza novih
ideja koliko nove terminologije. Pa kad je u onom jeziku,
koji je
po miljenju veine kudikamo bogatiji, naunicima bilo
dozvoljeno da se za manje poznate stvari slue neuobi-
ajenim izrazima, koliko vie to treba dopustiti nama koji
se sada po prvi puta usuujemo dirnuti u ovaj predmet?
A poto sam ja ve esto govorio i to uz negodovanje ne
samo Grka nego i onih koji bi radije htjeli da se smatraju
Grcima a ne Rimljanima da nas Grci bogatstvom rijei
ne samo ne nadvisuju nego da smo mi u ovom pogledu
ispred njih. Zato moramo svim silama nastojati da ovo
preimustvo ne samo u naim umjetnostima nego i u
njihovim dostignemo. Dakako, one rijei koje po starom
obiaju mjesto latinskih upotrebljavamo, kao to su,
npr., filozofija, retorika, dijalektika, gramatika,
geometrija, muzika, smatramo ih ipak, mada bi se
1 latinski mogle izraziti, jer su dugom upotrebom odo-
maene naim rijeima. Toliko o nazivima pojmova.
6. to se tie samog predmeta filozofije, esto se,
Brute, bojim prijekora, to o ovoj temi piem tebi, koji si
tako daleko otiao u filozofiji uope i u najvioj grani
filozofije tj. etici. Kad bih ja to inio s namjerom da te
poduavam, stvarno bih zasluio prijekor. Ali od mene je
daleko svaka pomisao na to i ne aljem ti ovo djelo da se
upozna sa stvarima koje su tebi sasvim poznate, nego
zato to u tvom imenu najlake nalazim smirenje i ut-
jehu, a i zato to u tebi nalazim nepristrasnog suca i kri-
tiara onih zanimanja koja su meni i tebi zajednika. Ti
e mi, kao i obino, pokloniti najveu panju i donosie
presude u spornim pitanjima koja sam imao sa tvojim
ujakom, istaknutim i osobitim ovjekom.
7. Kad sam, naime, na svom imanju u Tuskulu bo-
ravio, i kad sam se htio posluiti nekim knjigama iz
biblioteke mlaeg Lukula,
262
otiao sam u njegovu vilu da
ih sam po obiaju odatle donesem. Doavi tamo, iako
nisam znao da se tu nalazi, naoh Marka Katona
263
gdje
sjedi u biblioteci okruen mnogim stoikim knjigama.

262
Sina ranije spomenutog (knj. II, 33, 107) Lukula. Mladi je Lukul
pao u bitki kod Filipa u Makedoniji. Ovdje spomenuto imanje takoer se
nalazilo u Tuskulu. Stariji Lukul ga je ukrasio najljepim spomenicima i
najskupocjenijim predmetima. Za staratelja svome sinu Lukul je
odredio Katona, djeakova ujaka. U svom testamentu preporuio ga je i
Ciceronu.
6
Marko Porcije Ka ton, koji je kasnije dobio nadimak Utiki, zato
to se u graanskom ratu izmeu Pompeja i Cezara povukao u afriki
grad Utiku, gdje je sebi 46. pr. n. e. oduzeo ivot. Bio je pristalica
stoike kole.
Kako zna, on je s takvom poudom itao knjige da se nije
mogao zasititi. On je esto imao obiaj da prkosei
neosnovanim kritikama svjetine ita u kuriji, dok se senat
okupljao, a da pri tome svoje usluge dravi nije us-
kraivao. U tom momentu, u savrenoj tiini, kod rpe
knjiga izgledao je kao da se ne moe zasititi knjiga, ako se
smije jedan ovakav izraz upotrijebiti za tako uzvieno
zanimanje.
8. A poto se tako desilo, da smo se mimo oekivanja
sreli, ustade odmah. Tada mi uputi rijei koje se obino
pri susretu govore: Kako si doao ovamo? Sigurno iz
svoje vile; da sam znao da si tamo, doao bih bio do tebe.
Juer su, rekoh, poele igre
264
i zato se uputih iz
grada i stigoh sino kasno uveer. Ovamo sam doao da
podignem neke knjige iz biblioteke. I svakako, Katone, sa
itavom ovom kolekcijom morae se uskoro upoznati na
Lukul; elio bih da on vee uivanje nae u ovim
knjigama nego u ostalom sjaju vile. Moja je vrua elja
(mada odgovornost za ovo pripada uglavnom tebi) da on
dobije takvu naobrazbu da bi mogao odgovoriti svom ocu
i naem Cepionu
265
i tebi s kojim je u tako bliskom srod-
stvu. Nisam bez razloga zabrinut, jer me s jedne strane na
to tjera uspomena na njegova djeda ti dobro zna
koliko sam cijenio Cepiona i mislim da je jo u ivotu da
bi bio meu prvim ljudima u dravi as druge strane
pred oima mi lebdi Lukul, ovjek koji se vie od svih
isticao, koji je sa mnom bio vezan iskrenim prijateljstvom,
istim osjeajima i miljenjem.
9. To je divno, ree on, to ti voli dijete i oba ova
ovjeka dri u sjeanju, jer su ti obojica u oporuci pre

264
Rimske su se igre odigravale od 414. septembra u ast Ju-
pitera, Junone i Minerve; za vrijeme njihovo sudovi nisu radili.
1
Kvint Cepion, Katonov roeni brat.
108 MARKO TULIJE CICERON
8
O Pironu i Aristonu v. knj. II, 11, 35.
poruila svoju djecu. Svojih se obaveza, o kojima
govori, nipoto ne odriem, nego uzimam tebe u pomo.
Tome mogu dodati da djeak ve pokazuje mnoge znakove
i ednosti i obdarenosti; zna, meutim, kako ie mlad.
Svakako, rekoh ja, ali uza sve to, trebalo bi ve
sada da se on dobro razumije u one nauke koje e ga, ako
U njenoj dobi njima ovlada, uiniti sposobnijim za vie
stvari!
Tako je; mi emo o ovoj stvari jo mnogo puta de-
taljnije razgovarati i preduzeemo zajednike korake.
Hajde da sjednemo ako hoe, ree on. To i uinismo.
III
10. Na to e on: Ti, koji ima toliko knjiga, koje su to
knjige koje ti ovdje trai?
Neke Aristotelove rasprave, rekoh ja, za koje znam
da se ovdje nalaze, htio sam odavde odnijeti da ih
proitam dok sam okolan, jer mi se to rijetko deava.
Kako bih se radovao, odvrati on, da si se opredijelio
za stoiare! Od tebe bi se vie nego i od jednog' drugog
ovjeka moglo oekivati da e jedino vrlinu svrstati u
dobro.
Razmisli, rekoh ja, da se to vie ne odnosi na tebe,
jer o samoj stvari imamo iste poglede, da pojmovima ne
daje nove nazive; nai se nazori u svemu podudaraju*
samo se na nain izraavanja razlikuje.
Nai se nazori nikako ne podudaraju, odvrati on.
Jer im ti uzima bilo ta izvan moralnoga za poeljno i
ubraja ga meu dobra, gasi moralno, koje je, tako rei,
klju vrline, a s njim zajedno potpuno niti vrlinu.
11. To je divno, Katone, izgovoreno, rekoh ja, ali
zar ne vidi da su tvoji visoki izrazi zajedniki sa izrazima
Pironovim i Aristonovim,
8
za koje sve stvari imaju istu
vrijednost. elio bih doznati tvoje miljenje o njima.
Pita ta ja mislim, ree on. Za njih smo uli ili
smo lino vidjeli da su bili u naoj dravi
266
valjani,
hrabri, pravedni i umjereni ljudi. Oni su bez kolske
naobrazbe, povodei se samo za prirodom, izvrili mnoga
slavna djela. Njima je priroda dala bolje obrazovanje nego

266
Odgovor Katonov ne odnosi se direktno na Pirona i Aristona; on
se izraava openito kad tvrdi da sve ostale kole izuzev stoike treba
odbaciti, tako i uenje Pironovo i Aristonovo.
to bi im moda filozofija mogla dati da su pristali uz neki
drugi filozofski sistem, a ne onaj koji uzima moralno kao
jedino dobro a nemoralno kao jedino zlo. Ostale filozofske
kole -u svakom sluaju, jedna vie, druga manje, ali ipak
sve koje raunaju meu dobra ili zla bilo ta to s
vrlinom
267
* ne stoji u nekom odnosu, ne samo da nam ne
pomau da postanemo bolji ljudi nego utiu na kvarenje
naeg karaktera. Jer ako se ovoga principa ne bude
vrsto dralo, da je jedino dobro ono to je moralno, ni na
kakav se nain nee moi dokazati da se vrlinom
postizava blaen ivot. Ako stvari stoje tako, onda ne
znam zato se muimo izuavanjem filozofije. Ako mudrac
moe biti bijedan, svakako da neu ni ja veliku vrijednost
polagati u tu vau mnogo hvaljenu i toliko slavljenu
vrlinu.
IV
12. to si ti do sada, Katone, rekao, mogao si to isto
rei da si sljedbenik Pirona ili Aristona, odvratih ja. Jer
tebi je sigurno poznato da oni moralno ne dre samo za
najvee, nego kao i ti za jedino dobro; a ako je to tako,
vidim da nuno proizlazi tvoja pretpostavka da su svi
mudraci sretni. Upitao sam ga da li on onda preporuuje
ove filozofe i da li smatra da bi trebalo da mi prihvatimo
njihovo uenje.
Nipoto ne bih htio da prihvatite njihovo uenje,
odvrati on, jer je glavna karakteristika vrline da vri izbor
izmeu stvari koje su u skladu s prirodom.
268
Oni filozofi
koji su sve stvari
269
uinili jednakim, zato to se ne moe
raspoznati da li su dobre ili zle, i zato to ne postoji
mogunost izbora meu njima, vrlinu su potpuno
iskljuili.
13. Izvanredno dobro si tu stvar postavio, rekoh,
ali te pitam, nee li to isto morati uiniti kad kae da
je samo ono dobro to je pravo i moralno i dokinuti sve
razlike izmeu ostalih stvari?
Svakako, odvrati on, kad bih dokinuo sve razlike,

267
Ciceron je trebao dodati: ili poroka, jer se jednako ne samo
dobra nego i zla spominju.
268
269
Isto tako s obzirom na tjelesna i vanjska dobra kao i na
tjelesna i vanjska zla.
ali ja to ne inim.
14. Kako to, odgovorih ja. Ako samo vrlina, samo
ta jedina stvar koju ti naziva moralno, pravo, hvale vri-
jedno, ljudsko (priroda toga e postati razumljivija, ako
ga odredimo sa vie izraza slinog znaenja), ako je dakle,
ovo jedino dobro, za im e drugim onda osim za tim
teiti? Ili, ako je samo zlo to je sramno, nemoralno, ne-
valjalo, pokvareno, greno i gnusno (da i ovo jasnijim
uinimo upotrebom mnogih izraza), hoe li jo ta osim
ovoga proglasiti ega se treba kloniti?
Ti sasvim dobro zna, odvrati on, ta ja hou da
reknem, ali nagaam da me eli uhvatiti u odgovoru ako
ti ukratko stvar izloim. Zato ti neu odgovarati taku po
taku, nego u, ako ti ne smatra neuputnim, mjesto
toga, poto smo oba dokoni, izloiti u cijelosti Zenonov
stoiki sistem.
Nipoto nije to neuputno, uzviknuh ja. Tvoje e
tumaenje mnogo pomooi da rijeimo pitanja koja smo
postavili.
15. Onda pokuajmo, ree on, iako je stoiko
uenje o ovome predmetu prilino teko i nejasno, jer su
neko u samom grkom jeziku oni nazivi za nove poj-
move, koji su sada usljed duge upotrebe postali potpuno
obini, izgledali neodrivi; ta misli da e se dogoditi u
latinskom?
To je vrlo laka stvar rekoh ja. Ako je Zenonu bilo
dozvoljeno kada bi otkrio neku novu ideju da joj da naziv
koji se dotada nije uo, zato da to isto ne bude dozvo-
ljeno i Katonu? Nee biti potrebno objanjavati jednu
rije drugom rijeju, kao to to obino ine nevjesti
prevodioci, iako je obinija rije koja ima isto znaenje.
Ja obino, ako drukije ne mogu, za ono to Grci izraze
jednom rijeju, upotrebljavam vie rijei. Pored toga,
smatram da bi nam trebalo dozvoliti upotrebu grke rijei
kad nemamo pri ruci pogodnog latinskog izraza, i ne
vidim nikakva razloga zato bi nam se ovo vie
dozvoljavalo, npr., u rijeima ephippia- (sedla)
acratophora (vrevi za nerazrijeeno, isto vino), nego,
npr., u rijeima pro- egmena i apoproegmena.
1
*
Meutim, ove dvije posljednje rijei mogle bi se posve
pravilno u latinskom izraziti praeposita (pretpostavijive),
reiecta (zapostavljive). 16, Dobro ini, nastavi on,
to mi u ovom poma- e i radije u upotrijebiti latinske
izraze koje si ti maloprije spomenuo, i u drugim
sluajevima kad vidi da sam u nedoumici, ti mi priteci u
pomo.
Hou vrlo rado, rekoh, sve uiniti. Srea, meutim,
hrabrim pomae; zato pokuaj, molim te. Zar postoji neki
uzvieniji posao od ovoga?
Filozofi ije uenje, ree, ja slijedim o ovoj stvari
imaju ovakvo miljenje:
Svako ivo bie im se rodi (odavde treba poeti)
osjea sklonost prema sebi i tenju da se odri kao i
ljubav prema svojoj prirodi i onim stvarima koje slue za
ouvanje te prirode, dok se s druge strane u njemu
pojavljuje neka odvratnost prema propadanju i onim
stvarima koje bi mogle dovesti do njegova unitenja.
270
Svoje tvrdnje oni temelje na injenici to maliani prije
nego to osjete uitak ili bol trae stvari korisne po
zdravlje a s odvrat- TLOU odbacuju tetne. Ovo se ne bi
dogaalo da oni ne vole svoju prirodu a propadanja se
boje; bilo bi, meutim, nemogue da oni uope osjete
elje kad ne bi bili svjesni .-svog postojanja i, prema
tome, osjeali ljubav prema sebi. *Ovo nas nuno vodi do
zakljuka da je glavna pokretna .sila nae porodice
samoljublje.
17. Veina stoikih filozofa smatra da se uivanje ne
smije ubrajati u primarne prirodne tenje. Ja u cijelosti
dijelim njihovo miljenje, jer ako bi mi prihvatili da je
priroda kao prve objekte naih elja stavila uivanje,
mnogo bi nemoralnih posljedica iz toga slijedilo. Meu-
tim, upravo injenica da mi u prvom redu volimo one
stvari koje smo od prirode najprije primili, dovoljno do-
kazuje da uope ne postoji ovjek, koji, stavljen pred
izbor, ne bi vie volio da su svi dijelovi njegova tijela
zdravi i itavi nego za istu upotrebu sakati i iskrivljeni.
Spoznaje o stvarima (koje moemo nazvati shvaanje
poimanje ili opaanje ili, ako nam se ovi izrazi ne
sviaju ili ako su nejasni, moemo ih nazvati xaTaXêW)

270
Diog. Laert. VII, 85: Prva tenja ivog bia po stoikom
tvrenju odnosi se na samoodranje, jer se priroda od samog poetka
sama sebi udvara, kao to Hrisip istie u prvoj knjizi svoga dj'ela O
ciljevima. Evo njegovih rijei: 'Najdraa stvar svakog ivog bia je
njegovo ustrojstvo i svijest o sebi; nije vjerovatno da bi priroda otuila
ivo bie od sebe ili da bi ona ostavila stvorenje koje je ona sainila bilo
bez otuivanja od svog ustrojstva, bilo bez ljubavi za njega. Prema tome,
preostaje nam da potvrdimo da je priroda u sainjavanju ivog bia
uinila ga sebi samoj bliskim i dragim. Zato ono od sebe tjera tetno, a
prihvata sve to e mu biti korisno i blisko.
u
Smatram da njih treba radi njih samih usvojiti, jer
one u sebi imaju neto, to, tako rei, obuhvata i u sebi
sadri Istinu. Ovo se moe zapaziti kod male djece, jer
vidimo da se ona raduju kad razmiljanjem sami za sebe
neto pronau, premda od toga nemaju nikakve koristi.
18. Smatramo da se i umjetnostima i znanostima
1
*
radi njih samih treba posveivati, djelimino zato to one
u sebi kriju neto to je vrijedno da se njima bavimo,
'djelimino zbog toga to se one sastoje od predstava i sa-
dre u sebi neto razumno pravilno. Stoiari smatraju da
mi pokazujemo veu odvratnost prema onome to je pog-
reno nego i prema emu drugom to je u oprenosti sa
naom prirodom.
(Od udova, tj. dijelova tijela, izgleda da nam je neke
priroda dala da se njima sluimo, kao to su, npr., ruke,
noge, stopala i unutranji organi; lijenici se ne slau u
pogledu njihove upotrebe; drugi, meutim, ne slue nika-
kvoj korisnoj svrsi, nego izgleda da su odreeni samo za
ukras, npr., paunov rep, areno perje golubova, brada i
bradavice na prsima mukaraca).
19. Ovo je izlaganje moda suvie suhoparno jer tre-
tira, tako rei, osnovne elemente prirode. Za ovu vrstu
predmeta ne moe se upotrijebiti bujan stil, a i ja se sa
svoje strane ne trudim da to inim. Naprotiv, kada se go-
vori o uzvienijim temama, sam sadraj instinktivno
podie stil i ljepota jezika raste zajedno sa veliinom
teme.
Tako je kako ti kae odvratih ja, ali ja ipak
mislim da se svako jasno izlaganje jedne vane teme moe
Tiazvati izvrsno izlaganje. Bilo bi odve djetinjasto htjeti
upotrebljavati kitnjast stil za predmete ove vrste. Obra-
zovan i razuman ovjek zadovoljan je kada moe svoje
misli izraziti jasno i razumljivo.
VI
20 Nastavimo, ree on, dalje, jer smo se udaljili od
onih prvih prirodnih tenji,
271
s kojima se ono to slijedi
mora podudarati. Iz ovog, u prvom redu, slijedi ova po-
djela: Vrednotom (ini mi se da bi to mogli tako nazvati)
naziva se ono to je samo po sebi u skladu s prirodom ili
sto proizvodi neto takvo da zbog toga zasluuje izbor, -

271
V. knj. II, 11, 33.
zato to posjeduje izvjesnu koliinu pozitivnih vrednota;
ovu vrednotu oni nazivaju aiâv. Nevrijednim, naprotiv,
nazivaju ono to je s prethodnim u suprotnosti.
Kad su osnovne principe tako utvrdili da se ono to
je u skladu sa prirodom radi samog sebe mora odabrati, a
suprotno, slino tome, odbaciti,
272
prva je dunost
273
(tako ja prevodim grku rije xa-&r
(
y.ov) ouvati svoje
prirodno stanje; druga, zadrati ono to je u skladu s
prirodom i od sebe odstraniti suprotno. Kada je naen
ovaj princip odabiranja, isto tako i odstranjivanja, tada
dolazi odabiranje uslovljeno dunou, poslije ega
nastaje trajno i do kraja postojano odabiranje koje je u
skladu sa prirodom. U njemu se poinje pojavljivati dobro
i spoznaja o postojanju onoga to se uistinu moe nazvati
dobro.
21. ovjek najprije pokazuje sklonost prema onome
to je u skladu sa prirodom. im on, meutim, stekne
uvid ili, bolje reeno, spoznaju o stvarima koju oni nazi-
vaju vvotav, i im pone razabirati red i, tako rei, sklad
meu radnjama, on kudikamo vie cijeni ovu skladnost
nego sve stvari prema kojima je ranije pokazivao sklonost.
On dolazi sada putem spoznaje i razuma do zakljuka da
tu lei ono ovjekovo najvee dobro koje samo po sebi
treba eljeti i koje zasluuje pohvalu. Poto se ovo temelji
na onome to stoiari nazivaju 6[xXCavooy, a to mi, ako
ti pristaje, moemo nazvati saglasnost poto se i na
ovome zasniva ono dobro na koje se sve drugo mora
odnositi: moralne radnje i samo moralno, to se jedino
ubraja u dobro, mada se tek kasnije pojavljuje,
211
ipak je
jedina stvar koja zahvaljujui svojoj djelotvornosti i svom
dostojanstvu zasluuje da se poeli, dok naprotiv, one
prve poeljne stvari prirode ne zasluuju da se radi samih
sebe ele.
274
22. Poto, meutim, ono to sam ja nazvao dunos-
tima, proizlazi iz prirodnih tenji, ono nuno mora biti u
vezi sa njima. Stoga se s pravom moe rei da je svima

272
Za stvari za kojim priroda najprije tei ili ih odbacuje stoiari
upotrebljavaju izraz sumere (uzimati); ez/ivsa&at
eligere (izabrati) &^zv:kb(zcA>ai reicere (odbaciti). Za dobra i zla oni
kau oTeio&at expetere (eljeti, eznuti) i 9uyei.v vitare (izbjegavati).
273
Ciceron je rije dunost na ovom mjestu netano upotrijebio;
ona tek pristaje uz druga.
274
Prema uenju stoiara stvari za kojim priroda najprije ezne (v.
knj. II, 11, 33), zasluuju da se uzmu, usvoje i izaberu, ali ne i da se za
njima ezne (vidi 20 ove knjige).
dunostima cilj da postignemo primarne prirodne tenje,
ipak ne tako kao da bi ovo bilo najvee dobro, zato to se
u prvim stvarima s kojima se priroda upoznala ne nalazi
moralna radnja. Ona, kako smo rekli, slijedi i tek se
kasnije razvija. Ona je ipak u skladu s prirodom i pod-
O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA
115
8
stie nas da za njom teimo kudikamo vie nego za
svim ranijim stvarima. Ali ovdje se mora najprije
odstraniti jedna zabluda da se ne bi po vjerovalo da iz
ovoga proizlazi da postoje dva najvea dobra. Kao kad
neko dobije zadatak da koplje ili strijelu odapne bilo
kuda, tako i mi razumijemo krajnji cilj kod dobara.
Strijelac da ostanemo kod ove paralele mora sve
uiniti da pravo na- niani, a ipak, mada je sve uinio da
postigne svoj cilj, njegov krajnji cilj, tako da kaemo, bio
bi ono to mi u ivotu nazivamo najveim dobrom, dok bi
stvarno pogaanje cilja u naem sluaju trebalo da se
odabira a ne da se eli.
VII
23. Poto sve dunosti proizlaze iz osnovnih tenji
prirode,
22
nuno slijedi da i sama mudrost iz njih
proizlazi. Ali, kao to se esto dogaa, da ovjek koji je
nekom drugom preporuen, vie cijeni ovoga, nego onoga
koji ga je preporuio, isto se tako ne smijemo ni najmanje
uditi, premda su nas osnovne tenje prirode uputile na
mudrost, to nam kasnije sama mudrost postaje draa od
samih tenji preko kojih smo do njih doli. I kao to su
nam udovi oigledno dati za naroite ivotne svrhe,
izgleda da nam naa mo htijenja, koja se u grkom
naziva
nije data za koji bilo nain ivota nego za njegov naroiti
oblik, a to isto vai za razum u obinom smislu i za
savreni razum.
23
24. Jer kao to glumcu nije dodijeljena bilo koja
uloga i plesau bilo koji ples, nego jedan odreeni, tako
se mora i ivot provoditi na utvren nain, a ne na kakav
bilo. Ovaj utvreni nain ivota mi nazivamo pristojan i
prikladan. Mi ne smatramo da je mudrost slina
krmarskoj ili Ijekarskoj vjetini, nego kudikamo vie
maloprije pome- nutim vjetinama, glumi i plesu, jer se
kod njih njihov cilj, tj. stvarno praktikovanje vjetine,
nalazi u njima samima i ne trai se izvan njih. Ipak i u
drugom pogledu izmeu ovih vjetina i mudrosti postoji
razlika, zbog toga to kod njih ono to je pravilno
izvedeno ne sadri sve sastavne dijelove vjetine, dok ono
to mi nazivamo moralno ili moralno obavljene radnje, to
stoiari nazivaju xaTopO-c6[i.aT (savrene dunosti),
sadri sve sastavne dijelove vrline. Mudrost je jedina koja
je posve sama, na se upuena, to kod drugih vjetina
nije sluaj. 25. Pogreno se usporeuje cilj ljekarske i
krmarske vjetine sa ciljem mudrosti.
275
Mudrost u sebi
ukljuuje velikodunost i pravinost i iznad svega to
ovjeka moe zadesiti, a to se kod drugih vjetina ne
dogaa. Maloas spomenute vrline niko nee moi
posjedovati ako se nije uvjerio da osim moralnog i
nemoralnog nema nijednih drugih stvari koje bi se
meusobno jedne od drugih udaljavale i razlikovale.
~
26. Pogledajmo sada kako divni zakljuci proizlaze iz
datih postavki. Poto je krajnji cilj (a ti svakako pri-
mjeuje da ja ono to Grci nazivaju t X o z o v e m sad
'krajnji, sad 'konani, sad 'najvii cilj; moglo bi se, me-
utim, rei mjesto 'krajnji i 'konani' samo 'cilj) ivjeti u
skladu i saglasnosti s prirodom, iz toga nuno slijedi da
svi mudraci svih vremena provode blaen, savren i za-
dovoljan ivot, da ih nita ne prijei, ne ograniava i da
nita ne potrebuju. Sta u sebi ukljuuje ne samo nauka
o kojoj govorim nego i na ivot i naa dobrobit, jest
uvjerenje da je moralna vrednota jedino dobro. Ove se
postavke mogu podrobno i opirno najbiranijim rijeima i
jakim dokazima na retoriki nain uveliavati i kititi,
meutim, ja vie volim kratke i otroumne zakljuke
stoiara.
VIII
27. Svojim dokazima oni daju sljedei silogistiki
oblik: Svako dobro je dostojno pohvale; a dostojno
pohvale je moralno; prema tome dobro je i moralno.
25
Izgleda Ii ti ovaj zakljuak zadovoljavajui? Dakako da
izgleda, jer vidi da se ono to je izvedeno iz dvije
premise nalazi u zakljuku. Obino se stavlja prigovor
protiv prve od dvije premise, da svako dobro ne zasluuje
pohvalu. Priznaje se da je ono to je dostojno pohvale i
moralno. Bilo bi, meutim, suvie besmislem tvrditi da
postoji neko dobro koje nije poeljno, ili da se poeljno ne

275
U dramskoj i baletskoj umjetnosti moe jedno izvoenje, izraz
ili pokret biti u sebi potpun, a da se u ovoj jednoj taki ne pokae cijela
umjetnost. Glumac se moe pokazati savrenim umjetnikom u jednoj
ulozi, u drugoj moe podbaciti. Moralna radnja, naprotiv, ukljuuje u
sebi po uenju stoiara potpunu savrenost. Ko obavi jednu radnju
valjano, obavlja sve valjano; sve su radnje valjano obavljene jednake,
samo je njihov sadraj razliit. Ko posjeduje jednu vrlinu, posjeduje sve.
svia, ili ako se svia da nije vrijedno potovanja, dakle,
da nije vrijedno i odobravanja; prema tome je vrijedno
pohvale. Ali ono to zasluuje pohvalu je moralno asno.
Iz toga slijedi da je dobro i moralno asno.
28. Sada ja pitam, ko se moe ponositi bijednim
ivotom ili koji nije ispunjen blaenstvom? Samo se moe
ponositi blaenim. Iz toga slijedi da samo blaen ivot
zasluuje da se, da tako kaem, njim ponosimo, a to se s
pravom jedino moe rei za moralni ivot. Prema tome,
moralni ivot je blaen ivot i ovjek koji zasluuje poh-
valu s pravom se hvali da ima izuzetan razlog da se i dii
i osjea samozadovoljstvo, a te stvari mnogo doprinose da
se on s pravom moe proglasiti blaenim. Prema tome e
se i ivot takvog ovjeka s punim pravom nazvati
blaenim. Zato, ako je moralna vrednota kriterij blaenog
ivota, moralna se vrednota mora smatrati jedinim
dobrom.
29. Sta na ovo? Zar bi se moglo ikako porei da se
nikada nee moi izgraditi vrst, nepokolebljiv i veliko-
duan ovjek, koga mi nazivamo hrabrim, ukoliko se ne
utvrdi da bol nije zlo? Jer kao to je nemogue da se neko
ko smatra smrt zlom nje ne boji, tako isto ni u jednoj
drugoj stvari niko ne moe ne obraati panju i prezreti
neku stvar za koju se odluio da je zla. Poto je ova po-
stavka prihvaena i openito primljena, prihvaena je i
druga premisa da sran i velikoduan ovjek prezire i
nipodatava sve to moe ovjeka zadesiti. Iz tog slijedi
zakljuak da nita nije zlo to nije moralno neasno. I
onaj uzoriti, proslavljeni, velikoduni i uistinu hrabri
ovjek koji sve ljudske stvari smatra nedostojnim svoje
panje,
onaj., tvrdim, kakvog mi elimo proizvesti, koga u naj-
manju ruku traimo, mora neosporno imati pouzdanja u
se, u svoj proasti i budui ivot i dobro o sebi misliti,
budui da je vrsto uvjeren da ne moe nikakvo zlo snai
mudraca. Zato, evo jo jednog dokaza za istu postavku da
je jedino moralna vrednota dobro i da ivjeti blaeno, to
jest, moralno, znai ivjeti kreposno.
IX
30. Dobro znam da su meu filozofima vladala raz-
liita miljenja, naglaavam, meu onim koji su najvee
dobro, koje ja nazivam krajnjim ciljem, stavljali u duu. U
svakom sluaju oni koji su slijedili ova shvatanja,
276
upali
su u pogreku, ali i pored toga ja ubrajam sve ove (bez
obzira kojoj koli pripadaju) koji su najvee dobro stavljali
u duu i u vrlinu, ne samo naprijed navedena tri
filozofa,
277
koji su potpuno odvajali najvee dobro od
vrline i poistovjetovali ga ili sa uivanjem ili bezbolnou
ili prvim tenjama prirode, nego i naprijed pomenutu
drugu trojicu
278
koji su smatrali da je vrlina nepotpuna
bez nekog dodatka i zbog toga su joj dodali ovu ili onu od
tri stvari koje sam ranije spomenuo.
31. Ali, besmisleno je i stanovite onih koji tvrde da
je krajnje dobro ivot posveen nauci i onih koji ue
279

da nema razlike meu stvarima i da e mudrac biti sretan
ako ne bude jednoj stvari pridavao vei znaaj nego
drugoj,
280
kao i onih koji su zastupali, kao to se tvrdi za

276
Ova miljenja odstupaju od stoikih; stoiko je miljenje
smatrano kao jedino ispravno.
277
Epikur (knj. I, 2, 6), Hijeronim (knj. II, 3, 8) i Karnead (knj. II,
11, 35); isp. knj. II, 11, 35.
278
Polemon (knj. II, 11, 34). Kalifont (knj. II, 6, 19) i Diodor (knj. II,
6, 19); isp. knj. II, 11, 34 i 35.
28
Ovo je bilo miljenje Herila (v. knj. II, 11, 35); isp. knj. II,
13, 43.
280
Ovo je bilo miljenje Pironovo i Aristonovo (v. knj. II, 11, 35);
isp. knj. II, 13, 43; knj. V, 8, 23.
<0 KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA 1J 9
neke lanove Akademije, da je krajnje dobro i najvea
dunost mudraca opirati se obmanama i privienjima i
odluno se od njih uzdravati.
281
Obiaj je da se svakom
od ovih uenja posebno podrobno odgovori. Ali nema po-
trebe sluiti se mnogim rijeima u stvarima koje su pot-
puno jasne. Sta moe biti oiglednije nego da se, ukoliko
izmeu stvari koje su u skladu sa prirodom i onih koje
nisu u skladu s njom, potpuno ukloni ona mnogo traena
i mnogo hvaljena mudrost.
282
Ako nema drugog izbora, poto smo iskljuili nave-
dena i njima slina miljenja, preostao nam je zakljuak
da se najvee dobro sastoji u ivotu u kojem emo pri-
mjenjivati znanja djelovanja prirodnih uzroka, odabira-
jui ono to je u skladu sa prirodom i odbacujui ono to
je suprotno tome; drugim rijeima, u ivotu koji je u
skladu i saglasnosti sa prirodom.
283
'
32. Meutim, kod drugih znanosti i umjetnosti kad
se kae izvedeno je po pravilima, ovo se mora smatrati
kao neto to slijedi iza akcije kao njezin rezultat.
284
To
stoiari nazivaju lwiyswv)fiaTix6v (kasnije nastalo, ono
to slijedi). Meutim, u postupcima, kad za neko djelo
kaemo pametno izvedeno, termin se primjenjuje pot-
puno ispravno na djelo od samog njegova poetka. Jer,
sve to proizlazi od mudraca mora odmah u svim svojim
dijelovima biti savreno. Na tome se i temelji ono to mi
istiemo da je poeljno. Jer kao to je grijeh izdaja omo-

281
Treba ovdje uzeti novoakademiare (v. knj. II, 1, 2). Pod
obmanama (privianjima tfavTaaio visa) treba razumjeti utiske koji se
primaju putem ula; uzdravanje od pristajanja (jj TT\C
nttMC hto/rj) nauavao je osniva novije Akademije Arkesilaj; v. Tinj. II,
1, 2.
282
Uope vrlina u cjelini; ovdje se dodue spominje samo raz-
boritost, jer njoj pripada dijeljenje stvari na one koje su u skladu s
prirodom i koje su u suprotnosti s njom.
283
Isp. knj. IV, 6, 14. Ovu je formulu postavio Hrisip. ivot u
skladu s prirodom; isp. Diog. Laert. VII, 87; Stobej, Etike ekloge, II,
134.
284
Kad se, npr., kae za jednog umjetnika da je svoj posao obavio
umjetniki (artificiose), ova se pohvala odnosi na stvarno izvrenje, na
rezultat; a kad se, npr., kae za nekog mudraca da je :mudro radio, ova
se hvala ne odnosi na rezultat radnje, nego na volju, na prve misli, na
prvi poetak radnje.
vine, zlostavljanje roditelja, pljaka hramova, gdje
prestup lei u ishodu djela, tako su i strah, alost,
pohota, grijesi, ak i kad su bez posljedice. Ovi posljednji
su grijesi ne u svojim naknadnim posljedicama i
ishodima, nego odmak u samom svom nastajanju. Slino
i radnje koje proizlaze iz vrline treba prosuivati odmah
od njihova poetka, a ne poslije njihova izvrenja.
X
33. Dobro, koje je u naoj diskusiji vrlo esto upo-
trebljavano, razjanjava se i definicijom. Stoike se defi-
nicije zaista vrlo malo meusobno razlikuju, ali one sve
smjeraju na isto. Ja se lino slaem sa Diogenom
33
koji je
postavio ovakvu definiciju: dobro je ono to je od prirode
savreno. Slijedei ovu definiciju on proglaava i korisno
(nazovimo tako grki izraz <5><pX7)[Aoc) kao pokret ili
stanje koje proizlazi iz savrenog od prirode.
285
Pojmovi
se o stvarima raaju u pameti, kada se neto sazna ili
iskustvom ili povezivanjem ili analogijom, ili logikim
zakljuivanjem. Ovaj posljednji etvrti metod je taj po-
mou koga se dolazi do pojma dobra.
286
Pamet se, naime,
penje zakljuivanjem od stvari koje su u skladu sa pri-
rodom posredstvom logikog zakljuivanja i tada dolazi
do pojma dobra. 34. Ovo dobro je zapravo ono to mi
raspoznajemo i tako nazivamo ne po izvanjskim doda-
cima niti po poveanju, niti po isporeivanjem s drugim
stvarima, nego po njegovim bitnim svojstvima. Isto kao*
to se med, mada je vrlo sladak, osjea da je sladak

285
Vrline su dobra. Stanje ili pokret
(radnja) u kojoj se nalazi vrlina stoiari nazivaju quod prodest
(korisno), tj. stanje ili radnja koji su onome koji ih posjeduje a i drugim
korisni. Vidi Stobej, Etike ekloge.
Diog. Laert., VII, 104 Koristiti znai staviti u pokret ili drati u
saglasnosti sa vrlinom, dok tetiti staviti u pokret ili drati u skladu s
porokom. Poto se prema Diogenu, vrlina, tj. dobro sastojalo u
savrenom od prirode, tako prema njemu koristiti znai staviti u pokret
ili drati u skladu s prirodom.
286
Sekst Empirik, Protiv matematiara, III, 40 kae: Sve to se da
zamisliti zamilja se na dva glavna naina; ili putem jasnih utisaka, ili
putem prenoenja sa poznatih stvari, a ovaj je nain tro vrstan: putem
slinosti, putem povezivanja ili putem podudarnosti, Diog. Laert. VII,
53. takoer o ovom predmetu govori ovako: Do pojmova se dolazi na
sljedee naine: do nekih direktnom vezom, do nekih slinou, do
nekih podudamou, do nekih transformiranjem, a do nekih
suprotnou.
svojom vlastitom vrstom okusa, a ne isporeivanjem sa.
drugim stvarima, tako treba i ovo dobro o kome rasprav-
ljamo vrlo visoko cijeniti, ali ipak njegova vrednota ne
ovisi o njegovoj veliini nego o njegovoj vrsti. Vrednota se
(Grci je nazivaju Ai-ta) ne ubraja ni u dobra ni u zla, ona
ostaje u svojoj vrsti nepromijenjena koliko god joj se
koliinski pridodaje. Vrijednost vrline je prema, tome
jasna i izrazita ona dobiva vrijednost prema oso-
binama a ne prema poveanju.
35. Duevna
poremeenja
287
koja ivot ludih ine bijednim i alosnim
(Grci ih nazivaju mogao
bih.,
ako bih ih bukvalno preveo nazvati bolestima, ali se ta
rije ne bi mogla primijeniti u svim sluajevima, jer niko
nee nazvati saaljenje ili srdbu boleu, mada I njih
Grci nazivaju 7ta8-o<?. Prihvatimo termin duevno>
poremeenje, ali, ini se, da sama rije oznaava neto
manjkavo, jer ova duevna poremeenj a ne izaziva nika-
kva prirodna sila. Sva se duevna poremeenj a mogu
podijeliti na etiri vrste koje se dalje mogu dijeliti na
podvrste, naime, brigu, strah, poudu i na duevna pore-
meenja koju stoiari nazivaju zajednikim imenom i za
tijelo i za duu ôvv-v (uivanje), ali ja ga vie volim zvati
veselje, tako rei, ulni zanos duha u stanju ushie-
nosti. Ova poremeenj a ne izaziva nikakva prirodna
sila,, ona su sva tvorevine mate i prenaglo stvoreni
uslovi- Zbog toga e mudrac od njih uvijek biti slobodan.
XI
36- Uenje da moralno treba eljeti radi njega sa-
moga mi dijelimo sa mnogim drugim filozofskim kolama.
Izuzev tri kole
288
koje iskljuuju vrlinu iz najveeg
dobra* svi ostali filozofi zastupaju ovo miljenje, a najvie
oni koji smatraju da jedino moralno treba ubrajati meu
dobra. Ovo stanovite je vrlo jednostavno i lako braniti.
Ima li ko ili da li je ko ikada bio tako silno lakom ili tako
neobuzdanih strasti, mada je elio poiniti zloin, da bi
postigao cilj i, mada je bio potpuno siguran da e ostati
nekanjen, da nije radije elio da isti cilj postigne neka-

287
Cijela reenica u originalu ima oblik anakoluta to je ostavljeno
i u prevodu.
288
Tj. Aristipa i Epikura, Hijeronima i Kameada; v. knj. II, 11, 35.
njivim nego kanjivim sredstvima? Za kakvom koriu
opet ili za kakvom obiti eznemo kad elimo saznati
tajne prirode, nain i uzroke kretanja nebeskih tijela? Ko
ivi tako niskim nainom ivota, ili ko je toliko
ravnoduan i otupio prema istraivanjima u oblasti
prirode da osjea odvratnost prema ovim uzvienim
studijama i kloni ih se kao bezvrijednih, bez obzira to
one ttiogu donijeti korist i uitak? Ili ima li ikoga ko u
dui ne uiva kad uje o mudrim izrekama, junakim
djelima i odlukama naih predaka
dvojice Scipiona sa nadimkom Afrikanski,
289
ili moga
pradjeda, koji je uvijek u tvojim ustima i ostalih hrabrih i
u svakoj vrlini istaknutih mueva?
290
38. S druge strane,
koga ovjeka, koji je u estitoj porodici stekao dobar odgoj
i obrazovanje, ne vrijea moralna niskost, i ako on od
toga ne trpi nikakvu tetu? Ko moe ravnoduno gledati
ovjeka za koga smatra da provodi razuzdan i poroan
ivot? Ko ne mrzi ljude podle, sujetne, lakomislene i ne-
vjerne? Ako dopustimo da moralna niskost nije neto
ega se treba radi nje same kloniti, kakvi se dokazi mogu
navoditi protiv ljudi koji su se odali svakoj vrsti
nedolinih djela u tajnosti i pod zatitom mraka, ako njih
ne zastrauje sama nemoralnost svojom rugobom?
Bezbroj dokaza moglo bi se navesti u prilog ovog mog
miljenja, ali to nije potrebno. Nema zaista nieg u to bi
se manje moglo sumnjati nego da moralno radi njega
samoga treba eljeti, a da s druge strane nemoralno radi
njega samoga treba izbjegavati.
39. Ako je opet uenje, o kome smo ranije rasprav-
ljali, da je moralno jedino dobro, nuno se mora zakljuiti
da se moralno mora vie cijeniti od onih indiferentnih
stvari koje se uz njegovu pomo postiu. S druge strane,
kad tvrdimo da ludost, kukaviluk, nepravdu i neumjere-
nost treba izbjegavati zbog njihovih posljedica, ove rijei
ne treba tumaiti tako kao da izgledaju da su nesagla-
Ijive sa naelom ve postavljenim da je jedino nemoralno
zlo, zbog toga to se ovo ne odnosi na tjelesne nedostatke

289
Publije Kornelije Scipion Afriki Stariji, koji je 201. pr. n,e.
porazio Hanibala kod Zame i Publije Komelije Scipion Afriki Mlai,
razoritelj Kartage, 196. g. pr. n. e. i Numancije 143.
290
Marko Porcije Katon Stariji sa nadimkom Cenzorin a ponekad i
Mudri, bio je konzul 196. i cenzor 186. g. pr. n. e. Izmeu drugih djela
objavio je istorijsko djelo Origines (Poeci) u kome je u sedam knjiga
obradio porijeklo i istoriju italskih naroda.
nego na nemoralne radnje koje iz poroka proizlaze, (ono
to Grci nazivaju xaxla, to u ja zvati radije porok nego
pokvarenost).
XII
40. Zaista, Katone, rekoh ja, ti se ovdje slui
jasnim rijeima koje tano odraavaju ono to hoe rei.
Prema tome, meni se ini da ti ui filozofiju da latinski
govori i da joj, tako rei, daje pravo graanstva. Do sada
je izgledalo da je ona u Rimu strankinja i da se nije
prilagodila naem jeziku a zato uglavnom glavnu krivnju
snosi tanost i istananost i misli i rijei. Znam da ima fi-
lozofa
291
koji na svakom jeziku umiju izraziti svoje filo-
zofske misli. Oni se ne slue nikakvim podjelama i defini-
cijama i sami priznaju da pristaju samo uz ono s im se
priroda preutno slae.
292
Zato se kod njih u njihovim
izlaganjima o najmanje nejasnim predmetima ne nalazi
veliko naprezanje za dijalektiko raspravljanje. Zbog toga
te paljivo pratim i pamtim sve nazive koje upotrebljava
za oznaavanje pojmova o kojima raspravljamo, jer u se
moda uskoro morati istim terminima posluiti. Meni se
ini da si ti sasvim ispravno, shodno praksi naega jezika,
upotrijebio kao suprotan naziv vrlini porok. Jer, rije
porok po mom miljenju oznaava ono to po svojoj
prirodi zasluuje prekor, a i latinska rije vituperare
14
(vitium parare,) izvedena je od rijei vitium (porok). Da si
preveo termin xaxia
293
naom rijeju malitia (zloa), latin-
ska rije bi nas uputila na sasvim drugo znaenje, tj. na
jedan odreeni porok. Danas se, meutim, openito
uzima porok u suprotnom znaenju vrlini.
41. Na to on ovako nastavi: Poto smo svoja naela
utvrdili, dolazimo sada do jednog vanog spornog pitanja
koje peripatetiari nisu bogzna kako uporno branili (u
stvari, zbog njihova nepoznavanja dijalektike,
294
njihov

291
Ciceron ovdje aludira na nejasne i neumjetniki napisane
rasprave latinskih epikurovaca, npr., Amafanija, Rabirija, kojima se
Ciceron u mnogim drugim djelima izruguje; isp. Cic. Tusk. razg; knj. I,
3, 6.
292
Tj.: oni tvrde da samo slijede odluke ula. Pod prirodom treba
razumjeti ula; v. knj. I, 9. 30.
293
Termin zloa malitia u potpunosti ne odraava pojam
poroka, to je naziv za jednu vrstu poroka; isp. Cic. Tusk. razg; knj. IV,
15, 39.
294
V. knj. II, 11, 34. Kad se ovdje peripatetiarima predbacuje
nain raspravljanja nije dovoljno ubjedljiv), ali tvoj
Karnead,
295
zahvaljujui svojoj izvanrednoj opreznosti u
dijalektici i svom izvanrednom govornikom daru, doveo
je stvar u krajnju opasnost zato to je u svakom rasprav-
ljanju, kada je u pitanju bio problem dobra i zla, stalno
tvrdio da izmeu stoiara i peripatetiara ne postoji ni-
kakvo neslaganje u stvarima nego samo u rijeima. Meni
je, meutim, sasvim jasno da je mnogo vee razilaenje
izmeu filozofa tih dviju kola u stvarima nego u
rijeima. Peripatetiari tvrde da sve to oni nazivaju
dobrima, utie na blaen ivot, meutim, nai su
miljenja da sve to zasluuje neku vrijednost ne
upotpunjuje ivotnu sreu.
4

nepoznavanje dijalektike, to je jednostrani sud sa stanovita stoiara,
koji su uivali mnogo u dijalektikim cjepidlaenjima; V. Cic. Tusk.
razg; knj. IV, 5. 9.
295
O Kameadu, v. knj. II, 11, 35.
KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA 125
XIII
42. Moe li biti ita sigurnije nego da po teoriji onih
koji ubrajaju bol meu zla, mudrac ne moe biti sretan
kada je muen na muilima? S druge strane, sistem onih
koji ne ubrajaju bol u zlo, prisiljava nas na zakljuak da
mudrac u svim vrstama muenja zadrava ivotnu sreu.
Sama injenica da ljudi lake trpe istu bol kada je
podnose zbog domovine, nego kada je podnose zbog
nekog beznaajnog uzroka, pokazuje da jaina boli ovisi o
snazi uobrazilje, a ne o njezinoj unutranjoj prirodi.
43. Iz peripatetike teorije, koja ui da postoje tri
vrste dobara, proizlazi da je ovjek sretniji to je snab-
jeveniji tjelesnim ili izvanjskim dobrima. U ovome se
naa gledita razilaze, jer mi, stoiari, ne moemo prihva-
titi uenje da je ovjek sretniji to ima u veem broju
stvari koje se na tijelu cijene.
296
Peripatetiari smatraju
da se ivotna srea upotpunjuje tjelesnim preimustvima,
to mi potpuno poriemo. Po naem uenju, esto povra-
anje i onih dobara koja mi zaista moemo nazvati
dobra,
297
ne ine ivot ni blaenijim ni poeljnijim ni
vrijed- nijim potovanja, prema tome, na sreu malo utie
gomilanje tjelesnih preimustava. 44. Jasno, ako bi
mudrost i zdravlje bili poeljni,
298
svakako da bi oni
udrueni jae bili poeljni nego mudrost sama. Ali, mada
i jedno i drugo zasluuje potovanje, kad se udrue
nemaju vee vrijednosti od mudrosti same. Mi, dodue,
smatramo da zdravlje zasluuje neku cijenu, ali ga ne
ubrajamo u dobra. Isto tako mi smatramo da nita nema
tako veliku vrijednost da bi se moglo pretpostaviti vrlini.
Ovo ne ue peripatetiari koji moraju tvrditi da je jedna
radnja bez bola poeljnija nego kada je ta radnja
udruena sa bolom. Mi mislimo drukije, da li je to
pravilno ili nije, o tome emo kasnije raspravljati, ali zar

296
Ranije je Katon spomenuo tjelesna dobra kao krajnja dobra;
ovdje i odmah poslije ovoga naziva on samo tjelesna dobra tako da
tjelesna ukljuuju u isto vrijeme i krajnja.
297
Po miljenju stoiara jedino se preko eeg povraanja
istinskih dobara, tj. preko estih moralnih radnji blaeno stanje ne
pojaava. Tim manje moe veliki broj tjelesnih i krajnjih dobara
poveati blaenstvo mudraca.
298
Po miljenju stoiara samo je mudrost poeljna, tj. samo je ona
dobro; zdravlje spada u indiferentne stvari i zato ga samo vrijedi
prihvatiti i izabrati. Po miljenju peripatetiara, naprotiv, takoe su
dobra i mudrost i zdravlje, a pored toga su i poeljne stvari. Obadvoje, i
mudrost kao i zdravlje, imaju vrijednost dîa, ali vrednota mudrosti
odnosi se na sutinu, a ne na stepen, a vrednota zdravlja nasuprot tome
na stepen; v. knj. III, 10, 34. i bilj. 37 j knj. III, 12, 43.
moe biti vee razmimoilaenje u miljenjima?
XIV
45. Kao to sunevi zraci potamnjuju i zamrauju
svjetlo lampe, i kao to se kap meda gubi u ogromnom
prostranstvu Egejskog mora, a dodavanje bakrenog nov-
ia nita ne pridonosi Krezovom bogatstvu, i jedan korak
u putovanju odavde do Indije ne znai nita, isto tako,
ako- bi prihvatili stoiku definiciju o krajnostima dobara,
slijedilo bi da svaka vrijednost, koju vi polaete na tje-
lesna preimustva, morala potpuno biti pomraena i za-
strta od sjaja i veliine vrline. I kao to se prava zgoda
(nazivamo tako grku rije efoociptav) ne produava
vremenskim produavanjem (jer ono to se naziva pravo-
vremeno ima svoju odreenu mjeru), tako i nain djelo-
vanja (tako prevodim grku rije xoct6p&wctiv, jer xa-
Top&cofAa oznaava jedno pravo obavljeno djelo), ponav-
ljam, nain djelanja, isto tako slaganje sa prirodom,
ukratko samo dobro,
2
koje stoji u skladnosti sa
prirodom, ne doputa nikakav prirataj ili dodavanje. 46.
Tako i ove stvari o kojima govorim, slino onoj malo prije
spomenutoj pravoj zgodi, ne postaju vee vremenskim
produavanjem. Zbog ovoga stoiari ne smatraju da je
dugotrajna srea ita privlani ja ili poeljnija od kratkp-
trajnije.
299
I oni se slue ovim poreenjem. Uzmimo da se
vrijednost kotuma u tome sastoji da dobro pristaje u?
nogu, nee se vei broj koturna vie cijeniti od manjega
broja niti vei od manjih. Tako je i sa stvarima ije se
dobro sastoji samo i jedino u saglasnosti sa prirodom i
pravoj zgodi;
4
nee se vei broj ovih stvari cijeniti vie od
manjeg broja, a druge zbog dugotrajnosti vie od
kratkotrajnih.
47. Nema mnogo snage ni u dokazu kojim se protiv
nas slue nai protivnici, naime, ako bi dugotrajno-
zdravlje bilo bolje od kratkotrajnog, onda bi dugotrajno
bavljenje mudrou imalo najveu vrijednost. Oni ne
uzimaju u obzir injenicu da se zdravlje mjeri duinom
vremena, a da se vrlina procjenjuje pravom zgodom, tako
bi se od onih koji se slue ovim dokazom jednako mogla
oekivati izjava da je laka smrt ili laki poroaj bolji ako

299
Plutarh, O protivrjenostima stoiara, pogl. XXVI: Poto je na
vie mjesta potvrdio da se srea ne poveava duinom vremena, nego je
jednaka srei jedne jedincate minute.
due traju nego kratkotrajni. Ne uviaju da se vrednota
kod jednih stvari odreuje vremenskom kratkotrajnou,
kod drugih dugotrajnou.
48. Bilo bi u skladu sa ve postavljenim principima
da prema uenju onih koji smatraju da cilj dobara koji mi
nazivamo krajnje ili zadnje dobro, moe rasti kad bi
takoer uili da jedan ovjek moe biti mudriji od dru-
goga, a isto tako da moe poiniti greni je ili pravinije
djelo od drugoga. Nama nije dovoljno ovo tvrditi, jer ne
priznajemo da najvee dobro moe rasti. Jer kao to
utopljenici ne mogu nita bolje da diu ako su u blizini
povrine vode tako da mogu svakog asa izroniti, nego da
su ve na dnu, i kao to je psetance koje tek to nije
progledalo gotovo jednako slijepo kao i ono koje se tek
otenilo, slino je i sa ovjekom koji je neto uznapre-
dovao u vrlini, i on je gotovo u istoj bijedi kao i onaj koji
uope nikakav napredak nije uinio.
300
XV
Shvatam dobro da su ove stvari udnovate,
301
ali
poto su nae ranije tvrdnje bez sumnje istinite i dobro
zasnovane, a kako su ovo logiki zakljuci iz njih izvedeni,
ne Tnoe se u pitanje dovoditi njihova istina. Mada
stoiari poriu da se vrline i poroci mogu poveavati, uza
sve to oni smatraju da se svaka od njih moe na neki
nain proiriti i u neku ruku dalje razvijati.
36
49. Sto se tie vrijednosti bogatstva, Diogen
302
tvrdi
da ono slui, tako rei, ne samo kao putovoa za
uivanje i dobro zdravlje nego da u sebi sadri i jedno i
drugo; ali ipak nema isti uinak u odnosu na vrlinu, pa
ak ni na ostale znanosti i umjetnosti
303
za koje novac

300
Isp. Hrisip kod Plutarha, Protiv stoiara pogl. 26: Blaeno se
stanje ne poveava vremenskom duinom i dugotrajno blaenstvo nita
nije poeljnije od kratkotrajnog.
301
TrapaSoEa; v. knj. IV, 27, 74.
302
Diogen iz Babilona, v. knj. I, 2, 6. Ovo, meutim, sa onim to je
ranije govoreno o bogatstvu stoji u vrlo slaboj vezi.
303
Znanosti i umjetnosti su stoiari svrstavali u vrline. Miljenje
Diogenovo o bogatstvu je nejasno ili ga je Ciceron nejasno predstavio.
Ono je otprilike ovako: bogatstvo u sebi ukljuuje zdravlje i
zadovoljstvo, ali ne vrlinu, znanosti i umjetnosti. Ne moe ono to nije
dobro u sebi sadravati dobro. Ako su zdravlje i zadovoljstvo dobra,
mora biti i bogatstvo, koje u sebi sadri obadvoje, dobro; kod vrline i
znanosti i umjetnosti stvari ne stoje tako, jer one nisu sadrane u
moe posluiti kao voa, ah nije za njih bitni faktor. Ako
je, prema tome, naslada ili zdravlje dobro, onda se mora i
bogatstvo u dobra ubrajati. A ako je, naprotiv, mudrost
dobro, iz tog ne slijedi da se i bogatstvo mora proglasiti
:za dobro. Nita to nije dobro ne moe biti bitno za stvar
koja je dobra. Zbog toga, poto pojmovi i predstave o
stvarima koje su, tako rei, sirovinski materijal za nauku,
pobuuju elje, a poto bogatstvo ne spada u dobra, ono
nije bitno za nauku. 50. Kad bi i priznali da je bogatstvo
"bitno za nauku, isti se razlog ne moe primijeniti za
Vrlinu, zato to za vrlinu treba puno razmiljanja i
vjebe, a to nije sluaj i sa naukama, i poto vrlina u sebi
obuhvata u cijelom toku ivota nepokolebljivost,
postojanost i istrajnost, to se kod nauka ne ispoljava u
istoj mjeri.
Sada da preemo na razliku meu stvarima; ako bi-
smo utvrdili da ona ne postoji, cijeli bi ivot bio doveden
TSI zbrku, kao to je kod Aristona,
304
za mudrost se ne bi
moglo nai nikakva dunost ni posao, jer ne bi bilo uope
nikakve razlike meu stvarima neophodnim za ivot i ne
bi trebalo vriti izmeu njih nikakav izbor. Prema tome,
iako je definitivno dokazano da je moralno jedino dobro a
nemoralno jedino zlo, ipak su oni dalje tvrdili da meu
onim stvarima koje su bez ikakva znaaja za blaen ili hi
jedan ivot, uza sve to, postojale male razlike, tako da
govore da su neke od ovih stvari- vrijedne, druge ne,
druge da su opet indiferentne.
69
51. U pitanju vrijednih
stvari za neke kau da postoji dovoljan razlog da ih nekim
drugim pretpostavimo, npr., zdravlje, nepovrijedena ula,
bezbolnost, slava, bogatstvo i
1
slino, a druge nisu te pri-
rede. Zbog toga od stvari koje nemaju vrijednosti, za neke
postoji dovoljan razlog da se odbace, npr., bol, bolest,
gubitak ula, siromatvo, sramota i slino; za druge ne
tvrdi tako. Zato se kod Zenona pojavila distinkcija izmeu
7rpoY)Yfjtivov i suprotnom njemu aTcoTtpoT-'ffiivov jer se
on, mada je njegov jezik bogat, posluio novoko-
vanicama upotrijebljenim za ovu priliku. Ta sloboda, i
pored oskudnosti latinskog vokabulara, nama nije dozvo-
ljena, mada ti ima obiaj govoriti da je latinski jezik
rijeima bogatiji od grkog. Ipak, da bi se lake razumjelo
znaenje ove rijei, dobro e biti objasniti uzrok koji je

bogatstvu. Poto bogatstvo nije nikakvo dobro, onda ni vrlina, ni
znanosti ni umjetnosti ne mogu biti sadrane u bogatstvu.
304
O Aristonu, v. knj. II, 11, 35.
naveo Zenona da skuje ovu rije.
XVI
52. Kao to, tako glase njegove rijei,
305
niko ne
kae da je kralj u kraljevskom dvoru, tako rei, unapri-
jeen u visoki poloaj (jer to je znaenje izraza Trpovpffji-
vov), nego se termin upotrebljava za one koji obavljaju
neku visoku slubu iji se poloaj najvie pribliava kra-
ljevskom dostojanstvu, mada on zauzima do kralja drugo
mjesto. Tako i u ivotu ne treba nazivati rcporpfpiva (od-
line, izvrsne stvari) one stvari koje stoje na najviem
mjestu, nego one koje zauzimaju drugo mjesto, tj. one
koje se nazivaju pretpostavljive. Za ovo moemo upotri-
jebiti ili navedeni izraz u doslovnom prevodu ili ispred
drugih odmakle ili iza drugih zaostale, ili termin koji ja
cijelo vrijeme upotrebljavam, pretpostavljive ili izvrsne
i suprotno tome zapostavljive. Ako je smisao jasan, ne
treba da idemo za pretjeranom tanou u upotrebi rijei.
53. Ali, poto mi izjavljujemo da sve to je dobro dri prvo
mjesto, onda ne moe ono to mi nazivamo
pretpostavljeno ili izvrsno nikako biti ni dobro ni zlo. O
tome mi dajemo ovakvu definiciju: to je neto indiferentno
sa osrednjom vrijednou; jer ono to stoiari imenuju
iStAcpopov, pada mi na pam^t da ga nazovem
indiferentnim. Bilo je apsolutno nemogue da medu
stvarima koje se nalaze na sredini ne ostane nita to bi
bilo ili u skladu s prirodom ili suprotno njoj; i ako je
neto ostalo, isto tako bilo je nemogue da se nita u ove
stvari ne ubroji to je dovoljno vrijedno,
i
da, ukoliko bi se
ovo prihvatilo, nema nekih stvari koje zasluuju prednost
ispred drugih. 54. Oni su izvrili pravilnu razliku. I da bi
stvar jasnije objasnili, slue se slijedeom komparacijom.
Oni naime kau: uzmimo da nam je cilj i krajnja svrha
bacanje kocke tako da stane uspravno. Kocka, koja je
tako baena da padne pravo, imae izvjesnu prednost u
odnosu na cilj,
306
dok e se kod one koja drukije padne

305
Vidi Stobej, Etike ekloge, 156.
306
Kockanje je u Rimu bilo protuzakonito, izuzev za vrijeme
sveanosti Saturnalija, ali je uprkos tome bilo vrlo rairen porok. Bilo je
dvije vrste kocki: esterostrane (lat. tesserae i tali), koje su imale etiri
duge strane i dva iljata vrha; kod ovih su dvije strane bile iroke, druge
dvije uske. Za kocku se govorilo da je rectus kad je leala na uskoj
strani, a pronus kad je leala na irokoj. Tako cadere rectus, pasti pravo
prilikom bacanja, bila je prva etapa za assistere rectus, ostati uspravno.
suprotno dogoditi. Ipak, prednost tako baene kocke nee
biti od bitnog znaaja za pomenuti cilj. Na isti se nain,
razumije se, odnose one stvari koje imaju prednost na
cilj, ali one uope ne pripadaju njegovoj biti ili prirodi.
9*
55. Sada slijedi podjela dobara.
307
Ona se dijele naj-
prije na bitna, tj. ona koja su sastavni dio krajnjeg cilja
(tako u ja prevesti ona koja se nazivaju ^z'kivA, jer emo
se drati pravila kako smo ranije odluili da sa vie rijei
izrazimo ono to ne moemo jednom da bi se stvar
pravilno shvatila), zatim na djelotvorna, koja Grci nazi-
vaju 7uoi7]Tixa, i najzad na ona koja oba ova svojstva u
sebi ujedinjuju. Od bitnih u dobra spadaju samo moralne
radnje. Jedini primjer dobara koja slue krajnjem cilju
(djelotvornih) je samo prijateljstvo.
308
Prema stoikom
uenju mudrost
309
je i bitno i djelotvorno dobro, jer, uko-
liko je ona radnja u skladu sa prirodom, ona pripada
navedenoj vrsti bitnih dobara, a ukoliko ima za posljedicu
moralne radnje i njih prouzrokuje, moe se nazvati
djelotvorna.
XVII
56. Ove stvari koje mi nazivamo pretpostavljive, u
nekim se sluajevima radi sebe samih pretpostavljaju, u
drugim zato to neto prouzrokuju, a u nekim opet zbog
oba razloga.
310
Radi sebe samih se pretpostavljaju, npr.,
izvjesna svojstva lica, izgleda, dranje i pokret tijela, jer u
ovim stvarima ima neega to se da pretpostaviti i to se
da odbaciti; druge se mogu nazvati pretpostavljive zato
to same neto prouzrokuju, npr., novac; tree opet
zbog oba razloga, npr., zdrava ula i dobro zdravlje. 57.
Sto se tie dobrog glasa (ono to stoiari nazivaju
etiSo^tocv, prikladnije e ovdje biti da se nazove dobar
glas nego slava), Hrisip i Diogen
311
su tvrdili da,
izuzimajui njegovu korist, nije vrijedno radi njega ni prst
ispruiti, a ja se s njima potpuno slaem. Njihovi
nasljednici,
312
meutim, poto nisu uspjeno mogli op<3-

s
Diog. Laert. VII, 96: Isto tako dobra su ili konani ciljevi ili
sredstva za ove ciljeve, ili su u isto vrijeme i konani ciljevi i sredstva.
Prijatelj i koristi koje se od njega dobivaju su sredstva za dobro, dok su
pouzdanje, sranost, sloboda, uivanje, veselje, bezbolnost i svaki drugi
moralni in konani cilj.
308
to stoiari raunaju prijatelja u dobra ne slae se s njihovim
temeljnim naelima, jer nikad prijatelj ne moe biti dio moje vrline.
309
Mudrost i sve vrline; mudrost obuhvata u sebi sve vrline.
310
Kao i dobra i pretpostavljive stvari se dijeie na tri dijela. Diog.
Laert. X, 107. Od pretpostavljivih stvari neke su pretpostavljive radi
njih samih, neke radi neeg drugog, a opet neke od njih radi njih samih
i radi neeg drugog.
57
O Hrisipu i Diogenu v. knj. I, 2, 6.
312
Vjerovatno Ciceron ima na pameti Antipatera i Panetija- v. knj.
vrgnuti Karneadove prigovore,
313
izjavili su da je dobar
glas, kako sam ga ja nazvao, radi samog sebe pretpostav-
ljiv i prihvatljiv, i da u slobodi roenom i dobro obrazo-
vanom ovjeku dolikuje da eli da kod roditelja, roaka i
kod dobrih ljudi uiva dobar glas, i to radi same stv&ri* a
ne radi koristi. Oni dokazuju da se isto, kao to mi elimo
dobro naoj djeci radi njih samih, a da se ak i za onu
koja e se poslije nae smrti roditi treba radi njih
pobrinuti, tako teto i za posmrtni dobar glas radi same
stvari, bez obara, na korist, treba da se ovjek pobrine.
58. Mada mi proglaavamo moralno jedinim dobrom,
pametno je izvravati dunost, mada dunost ne
ubrajamo ni u dobra ni u zla. U ovim stvarima,
314
naime,
ima neega to zasluuje odobravanje i to takvoga da se
zato moe dati razuman razlog. Prema tome, za jednu
radnju koja zasluuje odobravanje, moi e se navesti
opravdan raz-> log.
315
Iz ovog se, dakle, vidi da je dunost
indiferentna radnja, koja se nalazi u sredini, i prema
tome ne smije se svrstavati ni u dobre ni u njima
suprotne radnje; A poto u stvarima koje ne treba
ubrajati ni u vrline hi u poroke, i pored toga ima neega
to moe biti korisno, to se ne smije odbaciti. Postoji i
izvjesni postupak ove vrste, i to sa takvim svojstvima da
sam razum nalae da neto od ovih stvari inimo i
izvravamo. Radnju, pak, koju smo izvrili iz razumnih
razloga, nazivamo dunou. Dunost, prema tome,
spada u stvari koje se ne smiju ubrojiti ni u dobra ni u
zla.
XVIII

I, 2, 6.
313
O Kameadu v. knj. II, II, 35.
314
U onim indiferentnim stvarima koje zasluuju prednost.
315
Dunost (offieium, TO xa-8-vjxov) stoiari ovako definiraju (Sto-
bej, Etike ekloge 158): ivotna pratilica, ije izvrenje ima razumno
opravdanje. Oni prihvataju dvostruku dunost: jednu savrenu i
drugu obinu ili indiferentnu. Savrena dunost (TO T/.S'.OJ >ca- Sijxov
ili xaT6p&<Dfxa rectum, moralno, officiUm perfectum) je moralna
radnja koja proizilazi iz same vrline i pripada samo
1
mudracu; obina ili
indiferentna dunost to fieo-ov xa$7)x:ov, officitiln medium, ili obina, kako
se u poglavlju jednostavno zove officiUin; T6 jta-SHjzov dunost), jest
dunost koja prilii i koja je prikladna mudracu kao i onome koji nije
mudrac. Ona ne proistie neposredno iz vrline, nego iz izbora
indiferentnih stvari prema zakonima razuma; ona pripada indiferentnim
stvarima. Isp. opirnije u Cic. djelu O dunostima, 53 i slj.
59. Jasno je, takoer, da mudrac obavlja neke rad-
nje iz djelokruga indiferentnih stvari (to jest, onih koje
stoje u sredini). Kada to obavlja, on smatra to dunou.
A poto njega u tom njegov sud nikad ne vara i dunost
e se ubrajati meu indiferentne stvari. A ovo proizlazi i iz
sljedeeg zakljuka: opaamo, naime, da neto postoji to
nazivamo moralnom radnjom,
316
ovo je, pak, svrena
dunost, prema tome, mora biti i nesvrena dunost
317
;
npr., vraanje povjerenog blaga na osnovu pravednosti je
moralna radnja, dakle, samo vraanje povjerenog blaga je
dunost. Jer dodatkom na osnovu pravednosti radnja
postaje moralno djelo; vraanje samo po sebi spada u
dunosti. Izvan svake je sumnje da izmeu stvari koje mi
nazivamo indiferentne, neke treba odabrati a clruge
odbaciti, prema tome, sve to se tako ini i govori
sadrano je u dunosti. Iz ovoga se razabira
318
da e,
poto je svima samoljublje priroeno, jednako i luak i
mudrac birati stvari koje su u skladu sa prirodom a
suprotne odbaciti. Prema tome, postoji i dunost koja je
zajednika i mudracu i luaku. Iz tog proizlazi da se ona
bavi stvarima koje mi zovemo indiferentnim.
60. Poto ove indiferentne stvari ine osnov svih
dunosti, zato se ne govori bez razloga da se na njih
odnose sve nae misli, ukljuujui i rastanak sa ivotom i
ostajanje u ivotu. Kad u ovjekovom ivotu prevagnu
stvari koje su u skladu sa prirodom, njegova je dunost
da ostane na ivotu, a kad prevagnu ili kad nazire da e
prevagnuti stvari u suprotnosti sa prirodom, njegova je
dunost da se rastane sa ivotom. Iz ovoga se jasno vidi
da je katkada mudraeva dunost da se rastane sa ivo-
tom, iako je blaen, s druge strane luaka ostati u ivotu,
mada je bijedan; jer se ono esto spominjano dobro i zlo
tek kasnije razvije.
319
61. Meutim, prve tenje prirode,
78
bez obzira da li su u skladu s njom ili ne, jesu predmet
ocjene i izbora mudraca i ine u isto vrijeme sadraj kojim
se mudrost mora pozabaviti. Zato moraju sve unaprijed
spomenute okolnosti biti mjerilo za odluku da li da se

316
Recte factum (moralna radnja) zaTop0w[j.a vidi knj. II, 17. 58.
317
Mudracu odreuje vrlina pravednosti da povjereno blago vrati;
onima koji nisu mudraci odreuju drugi razlozi uzeti iz datih okolnosti.
Pod dunou se ovdje razumije obina dunost.
318
Ne iz posljednjih, nego iz naprijed navedenih da neke od in-
diferentnih stvari treba odabrati a druge odbaciti.
319
V. knj. II, 6.
ostane u ivotu ili da se od njega odijelimo. Jer ni onaj
koga vrlina zadrava u ivotu, ni oni kojima nedostaje
vrlina ne smiju dragovoljno traiti smrt. esto je dunost
mudraca rastati se sa ivotom u asu kada uiva najveu
sreu, ako to moe uiniti u pravo vrijeme. Stoiari su,
naime, miljenja da blagovremenost pripada sutini
blaenog ivota, a to znai ivota koji je u skladu s
prirodom. Zato sama mudrost propisuje mudracu da je
se, ako je svrsishodno, ne pridrava. Poto poroci nemaju
snage da prue razlog za samoubistvo, potpuno je jasno
da je dunost luaka, koji su isto tako bijedni, da ostanu
u ivotu, ako kod njih iznos stvari, za koje mi kaemo da
su u skladu s prirodom, prevagnu. A poto je luak
jednako bijedan kada se rastaje sa ivotom i kad ostaje u
njemu, duina vremena njemu ne ini ivot mrskim i
odvratnim, onda se bez razloga ne govori da oni koji u
veoj mjeri mogu uivati prirodne stvari
320
treba da
ostanu u ivotu.
XIX
62. Dalje, stoiari smatraju bitnom stvari da je
roditeljska ljubav prema djeci djelovanje prirode i da je

320
Naturalia (prirodne stvari), v. knj. II, 11, 33.
roditeljska ljubav izvor u kojem mi nalazimo tragove
poetaka udruivanja ljudskog roda u zajednice. Ovo se
najprije moe razabrati iz oblika i udova tijela koji sami
jasno pokazuju da je priroda imala na umu raanje. Bilo
bi protivrjeno da priroda hoe raanje djece, a u isto
vrijeme nee da zna za ljubav prema roenima. I kod
ivotinja moe se jasno zapaziti djelovanje prirode. Kad
posmatramo njihove poroajne muke i tegobe prilikom
podizanja njihovih mladih, ini nam se da sluamo glas
same prirode. Prema tome, kao to je jasno da je prirodno
to osjeamo odvratnost prema bolu, isto je tako jasno da
nas priroda nagoni da ljubimo one koje smo rodili.
63. Iz ovoga se razvio sveopi prirodni osjeaj uza-
jamne privlanosti koji povezuje ljudska bia i zahvalju-
jui njemu, ovjek ovjeku upravo zato to je ovjek ne
smije biti tu. Upravo, kao to se neki dijelovi tijela, npr.,
oi i ui radi sebe samih na njemu nalaze, dok su drugi,
npr., noge i ruke od potrebe drugim udovima, tako su
neke divlje ivotinje radi sebe roene, ali tzv. pina (vrsta
koljke) u svojoj prostranoj koljki i ivotinja imenom
pinoteres, koja isplivava iz pine i uva strau nad njom i
vraa se natrag u nju i u njoj se zatvara, ini se da na taj
nain upozorava svoju domaicu da bude na oprezu. Ova
vrsta ivotinja, a takoer i mravi, pele i rode obavljaju
izvjesne radnje i radi drugih. Na neuporedivo veem
stupnju nalazi se uzajamna veza meu ljudskim biima.
Zbog toga smo mi od prirode sposobni za formiranje
udruenja, skupova i dravnih zajednica.
64. Oni vjeruju da svemirom upravlja volja bogova i
da je on, tako rei, zajedniki grad i zajednika drava
ljudi i bogova i da je svaki od nas dio toga svemira i da iz
toga prirodno proizlazi da mi vie volimo blagostanje
zajednice od svoje vlastite koristi. Jer kao to zakoni
pretpostavljaju opu dobrobit dobrobiti pojedinaca, tako i
dobar, pametan, zakonima pokoran ovjek, koji dobro
pozna svoje graanske dunosti, vie misli na dobrobit
svih nego na svoju ili samo jednog pojedinca. Izdajica
domovine ne zasluuje vei prekor od ovjeka koji opu
dobrobit ili opi napredak zanemaruje radi svoje line
koristi ili interesa. Iz ovoga proizlazi da pohvalu zasluuje
onaj koji umire za ope dobro, jer treba da domovinu vie
volimo nego same sebe. I poto se rijei (one se obino
izgovaraju u dobro poznatom grkom stihu)
321
onih koji
govore da ih se nita ne tie, ako bi poslije njihove smrti
itav svijet u plamenu izgorio, smatraju neljudskim i zlo-
inakim, onda je zaista istina da se moramo brinuti za
dobrobit naih potomaka radi njih samih.
XX
65. Ovo duevno raspoloenje stvorilo je obiaje sa-
stavljanja oporuka i postavljanje staratelja djeci onih koji
su na umoru. I injenica to niko ne bi htio provoditi ivot
u potpunoj samoi, ak ni onda kada bi sve ivotne slasti
u neogranienom izobilju uivao, jasno pokazuje da smo
roeni za meuljudsku povezanost, bratstvo i prirodnu
zajednicu. Prirodna nas elja tjera da to> veem broju
ljudi koristimo, u prvom redu putem davanja pouka i
mudrih pravila. 66. Zbog toga e se vrlo teko nai neko
da nee htjeti saopiti drugom ono to sam zna i prema
tome, vrlo smo skloni ne samo za uenje nego i za
poduavanje. I kao to je volovima od prirode usaeno da
se svim srcem i svom snagom bore protiv lavova u od-
branu teladi, tako su ljudi obdareni izuzetnom snagom i
sposobni za velike podvige, kao to su iz pria poznati ju-
naci Herkul i Liber osjeali prirodni nagon da budu
zatitnici ljudskog roda. I kad Jupiteru dajemo naslove
Najbolji i Najvei, Spasitelj, Zatitnik gostiju, Izbavitelj
drave, pod tim elimo shvatiti da se dobrobit ljudi nalazi
pod njegovom zatitom. Bilo bi, meutim, nedosljedno od
besmrtnih bogova traiti da nas vole i tite, kada bi mi
jedan drugoga potcjenjivali i prezirali. Zato, kao to se mi
sluimo udovima prije nego to smo uli kojoj su korisnoj
svrsi namijenjeni, tako smo meusobno od prirode
ujedinjeni i povezani u drutvenu zajednicu. Kada ne bi
tako bilo' ne bi bilo mjesta ni za pravdu ni za potenje.
67. Ali kao to po njihovom miljenju meu ljudima,
postoje pravne veze, isto tako oni nauavaju da izmeu
ovjeka i ivotinja ne postoji nikakav pravni odnos.
7
.
9
* U
vezi s ovim vrlo se dobro izjanjava Hrisip
322
da je sve
drugo stvoreno radi ovjeka i bogova, da oni postoje radi
svoje uzajamne zajednice i udruivanja, tako da se ljudi

321
Svetonije, Neron, pogl. 38: Kad umrem ja, nek se zemlja
pomijea s vatrom; isp. Dio Kasije, knj. 58, pogl. 33.
322
mogu koristiti ivotinjama u svoje svrhe bez nanoenja
nepravde. A ovjekova je priroda, on kae, takva da
izmeu njega i ljudskog roda vlada, tako rei, graanski
pravni odnos tako da e onaj koji ga se pridrava biti
pravedan, a onaj koji se od njega udaljio nepravedan. Ali
kao to se s pravom moe rei da u pozoritu pripada
svakom ono* mjesto koje je zauzeo, mada je ono
zajednika svojina svih, tako isto i u zajednikoj dravi ili
svijetu, mada su oni zajedniki svima, vlada takav pravni
odnos da svaki od nas moe posjedovati privatno
vlasnitvo.
68. Dalje, poto vidimo da je ovjek od prirode odre-
en da titi i uva druge ljude, iz ove tenje prirode proiz-
lazi da se mudrac treba rado prihvatiti voenja i upra-
vljanja dravom i da se treba povezivati sa enom i s njom
raati porod
323
da bi ivio u skladu s prirodom. Po>
stoikom uenju ista i neporona ljubav djeaka
324
je
spojiva sa karakterom mudraca. ivotna pravila
325
i
ivotne

8
Diog. Laert. VII, 121: Stoiari govore da e se mudrac primiti
dravnih poslova ako ga nita ne prijei tako, npr., govori Hrisip u
prvoj knjizi svoga djela O ivotima jer e na taj nain suzbiti poroke i
oivjeti vrlinu. Takoer, oni ue da e se on oeniti,, kao to Zenon
govori u svojoj Dravi, i raati djecu.
324
Diog. Laert. VII, 129: Oni govore da e mudrac oseati ljubav
prema mladim ljudima koji pokazuju svojim izgledom prirodni dar za
vrlinu. Tako govori Zenon u Dravi i Hrisip u I knjizi svoga djela O
ivotima i Apolodor u Etici. Njihova definicija ljubavi govori da je ljubav
gajenje prijateljskih osjeaja koji proizlaze iz: lijepe yanjtine, a cilj joj
je prijateljstvo, nikad tjelesno uivanje.
Kinike su nazivali pristalice filozofa Antistena, uenika
Sokratova. Oni su uili da vrlina ne zavisi od vanjskih stvari, ali su ili u
svom nastojanju za prirodnim ivotom tako daleko da su vrijeali svaku
spoljanju pristojnost i zbog toga navukli na se prezir svih razboritih
ljudi.
138 MARKO TULIJE CICEHON
navike kiniara, neki tvrde, prilie mudracu, ako bi
ga takav sluaj zadesio da mora tako raditi. Drugi,
meutim, ni u kom sluaju ovo ne dozvoljavaju.
XXI
69. Da bi se odrala cjelovitost ljudske zajednice,
veze i meusobna ljubav prema ljudima, stoiari su sma-
trali da su (moralne) koristi i tete
326
(koje oni nazivaju
tocpsMfiocira i (3Xari.fi.aTa), od kojih jedne'koriste a
druge kode, zajednike. I ne samo da su zajednike nego
su ak tvrdili da su i jednake. Povoljne i nepovoljne prilike
(tako nazivam grke izraze uxP^
T
^
0CTa
i 8u^xp7]dTâT)
oni smatraju da su zajednike, ali tvrde da nisu jednake.
One prve stvari, tj. koje koriste ili tete jesu dobra,
odnosno zla, nuno moraju biti jednaka, povoljne i
nepovoljne prilike naprotiv, pripadaju onoj vrsti koje mi
nazivamo pretpostavljivim i zapostavljivim; one mogu i
da ne budu jednake. Mada se za (moralne) koristi
83
kae
da su zajednike, moralne radnje i prestupe ne smatraju
zajednikim.
70. Tvrde da prijateljstvo treba gajiti, jer ono pripada

326
Emolumenta
<iKpeXr][.j.aTa (moralne koristi) nazivali su stoiari moralne radnje s
obzirom na uinak, kao to s obzirom na uinak nemoralne radnje opet
zvali etrimenta ra. (moralne
tete). Isp. knj. II, 10, 33. Obje su zajednike (communia), i to tako da
moralne koristi (moralne radnje) koriste svima mudracima, a ne samo
onome koji moralno radi; dok moralne tete kode svima koji nisu
mudraci, a ne samo onome koji nemoralno radi. Dalj; obadvije su
jednake (paria) jer su prema stoikom uenju i sve moralne i sve
nemoralne radnje jednake. Commoda EvxP
r
l
a
'
r
*iy
La
'
Tac
<povoljne prilike) i
incommoda Sug(p7)cri:r)[Aa'ra (nepovoljne prilike) su povoljni, odnosno
nepovoljni dogaaji i spadaju u indiferentne stvari; prvi u
pretpostavljive, drugi u zapostavljive iniferentnosti. Obje su zajednike
(communia), jer dok neto to jednog zadesi bilo dobro ili zlo, drugi
gleda za sebe kao povoljnu i nepovoljnu priliku. Ali one nisu jednake
(paria), jer su indiferentne stvari; samo su dobra i zla jednaka. Kod
moralnih koristi i moralnih teta (tj. od moralnih i nemoralnih radnji v-
aTopiVojua, recte facta (moralne radnje) i dji.apT^(xa-ra, peccata
(prestupi, grijei) se razlikuju utoliko to ove posljednje, tj. recte facta
cocpsXY]âTa i peccata treba prosuivati prema njihovom porijeklu od
vrline i poroka, a ne prema izvrenju i prema uinku, dok se
<d(psXf][i.aTO emolumenta (koristi) i SXauu.aTa etrimenta (tete)
prosuuju prema uinku. Zato se kae: Recte facta i peccata nisu kao
emolumenta i etrimenta zajedniki. Cijelo stoiko uenje koje je ovdje
izneseno nije samo cjepidlaenje, nego trpi i od protivrjeja, kako su
odavno mnogi komentatori primijetili, npr. Madvig.
vrsti korisnih stvari.
327
Mada neki tvrde da mudracu
treba da su na srcu prijateljevi interesi kao i njegovi
vlastiti, drugi, naprotiv, govore da svakom njegovi vlastiti
interesi treba da su drai. U isto vrijeme ovi posljednji
priznaju da je bogaenje na tetu drugoga u suprotnosti
sa pravdom prema kojoj, ini se, od prirode imamo
prirodnu sklonost. Ali kola, o kojoj ja govorim, odluno
se protivi stanovitu da prihvatimo ili odobrimo pravdu i
prijateljstvo radi koristi. Upravo bi ova korist mogla
obadvoje pokolebati i unititi. U stvari, ni pravda ni
prijateljstvo uope ne mogu opstati ako se ne ele radi
njih samih. 71. Pravo pak, koje se tako moe nazvati i
oznaiti, po njihovom uenju zasnovano je na prirodi
328
i
daleko je od prirode mudraca ne samo initi nekom
nepravdu nego mu i koditi. Zaista, nije opravdano udru-
ivati se i povezivati sa prijateljima i dobroiniteljima radi
injenja nepravde i energino i sasvim ispravno uzima se
u odbranu naelo da se nikad ne moe potenje od koristi
odvojiti i da je sve poteno i pravedno moralno i obratno
da je sve to je moralno poteno i pravedno.
72. Vrlinama o kojima smo mi govorili oni dodaju jo
dijalektiku
329
i fiziku. Ovim objema oni daju naziv vrline,
prvoj zato to pokazuje put koji nas titi da ne pristanemo
ni uz kakvu lanu nauku i da se ne damo prevariti ni od
kakvih sumnjivih i prividnih mogunosti i omoguuje
nam da vrsto pristajemo i branimo naela koja smo
0 dobru i zlu upoznali. Oni smatraju da bez dijalektike
svaki ovjek moe biti zaveden od istine u pogreku. Ako
u svim stvarima nepromiljenost i neznanje prate poroci,
nauka koja njih odstranjuje, moe se s pravom nazvati
vrlina.
73. Potpuno ,se opravdano isti ugled pridaje fizici*
jer onaj koji hoe da ivi u skladu s prirodom mora svoje
principe zasnivati na ustrojstvu svijeta i njegovom uprav-
ljanju.
330
Niko u stvari ne moe pravilno suditi o dobru i
zlu ako nije upoznat sa ustrojstvom prirode i ivotom

m
Isp. Stobej, Etike ekloge 186 i slj.
328
Diog. Laert. VII, 128: Oni tvrde da pravda isto kao i zakon
1 pravo postoje od prirode a ne po dogovoru (obiaju).
329
Diog. Laert VII, 46: Dijalektika je neophodna.
330
Plutarh, O oprenostima stoiara, pogl. 9, 1033 navodi iz
Hrisipovih fizikih teza: Ni na kakav drugi i prikladniji nain ne moe
se doi do nauke o dobru i zlu, do vrlina, do pojma blaenosti osim
putem sveope prirode i upravljanju svijetom.
140 MARKO TULIJE CICERON;
XXII
bogova i sa odgovorom na pitanje da li je priroda ljudska
u skladu
331
sa opom prirodom. Izreke starih filozofa, kao
to su iskoristi priliku!
332
sluaj boga
333
, upoznaj
sebe,
334
nita previe
335
jedino mogu da dokue
njihovo- znaenje koje je i te kako vano. I zaista, samo
ova spoznaja moe da nas poui kakvo djejstvo ima
priroda na vrenje pravde, na odravanje prijateljstva i
drugih vrsta pomenutih osjeaja. Bez objanjavanja
prirodnih pojava ne moemo razumjeti ni osjeaj
pobonosti prema bogovima niti koliku im zahvalnost
dugujemo.
74. Ja, meutim, osjeam da sam dalje otiao nego
to je moj plan traio. U stvari, odvela me izvanredna
struktura stoikog sistema i njegov nevjerovatno lijep red.
Zar mu se ti, tako ti besmrtnih bogova, ne divi? Zar se
moe i u prirodi, koja u pogledu ljepote i savrenosti reda
sve nadmauje, ili u umjetnikim djelima nai ita tako
dobro sazdano i tako vrsto sklopljeno i sjedinjeno u
jednu cjelinu? Nalazi li da je igdje zakljuak u
protivrjeju sa svojim premisama? Ili nedosljednost
izmeu ranije i kasnije tvrdnje? Gdje se jedna tvrdnja ne
do vezu je na drugu da bi se pri pomjeranju samo jednog
sve sruilo? Zaista, tu nema niega to bi se moglo
poremetiti.
75. Koliko je dostojanstven, kako uzvien, kako po-
stojan lik mudraca koga oni predstavljaju! Poto je
razumom dokazao da je moralna vrednota jedino dobro, iz
tog proizlazi da on uvijek mora biti blaen i da svi oni
nazivi koje neznalice vole ismijavati uistinu njemu pri-
padaju. On e imati vie prava da se nazove kralj nego
'Tarkvinije koji nije mogao upravljati ni samim sobom ni
svojim podanicima, vie prava na naziv uitelj naroda
336

331
Diog. Laert VII, 87: Nae individualne prirode su dijelovi
prirode cijelog svemira.
332
S ovom se izrekom isporeuje sljedei stih pjesnika Fokilida iz
Mileta koji je sastavio zbirku mudrih izreka (gnoma). Njegova gnoma
glasi: S mjerom sluati, a ne duvati protiv vjetra. Neki komentatori
smatraju da izreka treba da glasi: parcere tempori (tedi vrijeme) XP
V0U
<pet8ov Stobej, Govori, III, 47.
333
"Erov izreka se pripisuje Pitagori.
334
rva&, trsauTov.
335
MrjSIv ay,av.
336
Magister popull Prema Varonu, Latinski jezik, knj. IV,
14, diktator se nazivao magister populi.
(to je, naime, diktator) nego Sula, koji je bio uitelj triju
ubitanih poroka: razvratnosti, gramljivosti i svireposti;
vie prava na naslov bogatuna nego Kras,
337
koga nikada
ne bi mogao navesti nikakav izgovor rata da pree Eufrat
da nije osjeao nestaicu. S pravom se gospodarom svega
moe nazvati samo onaj koji zna kako se svim stvarima
slui, s pravom e on takoer biti nazvan lijepim, jer su
crte duha ljepe nego tijela; s pravom slobodan samo onaj
koji se ne pokorava niijoj dominaciji i koji nije rob
nijedne strasti; s pravom nepobjediv onaj ciji duh uprkos
okovima kojima je vezano njegovo tijelo ne mogu okovati
nikakvi okovi. 76. Nije mu potrebno da eka ijednu
priliku u ivotu da na kraju, kad se njegov zadnji dan
smru zavri, presudi da li je bio blaen ili ne, kakvu je
pouku nerazborito jedan od sedam mudraca Krezu dao,
338
jer da je Krez bio sretan, on bi bio svoju sreu neokrnjenu
sve do lomae, koju mu je Pir priredio, donio. Ako je,
dakle, istina da su samo dobar ovjek i svi dobri ljudi
blaeni, zar ima neega to bi vie trebalo njegovati od
filozofije, ili zar ima neega boan- stvenijeg od vrline?

337
V. knj. II, 17, 56.
338
V. knj. II, 27, 87.
KNJIGA IV
I
1. Ovim rijeima Katon je zavrio svoje izlaganje. Ja
sam na to odgovorio: Zaista si, Katone, svoje postavke,
uprkos njihovom broju sa izvanrednim pamenjem, i
uprkos svoj njihovoj nejasnoi i nerazumljivosti sasvim
jasno izloio. Zato ja moram ili potpuno odustati od
odgovora ili moram uzeti vremena za razmiljanje. Nije,
naime, lako potpuno shvatiti sistem tako brino
sastavljen, iako pogrean (o tome se, meutim, jo ne
usuujem govoriti), ali na takvoj tanosti ne samo zasno-
van nego i izgraen.
Na to on odvrati: Zaista? Zar ti misli da u ja
dopustiti da se naa stvar odgodi, kad vidim da ti po
ovom naem novom zakonu
339
istog dana odgovara
tuiocu i u toku tri sata dovrava svoj govor? A i ovaj,
koji e: sada odrati, nee biti bolji od onih koje ti
katkada dobij a.
340
Zaponi onda i ovaj, kad su i drugi o
njemu govorili, a i ti vie puta, tako da se nee moi
zabuniti zbog nedostatka rijei.
2. Ja na to odgovorih: Nemam obiaja da se lako
suprostavljam stoiarima, ne zato to se ja s njima pot

339
Pompej je donio u svom treem konzulatu zakon (52 pr. n. e.>
da se istog dana mora dovriti pravni postupak izmeu tuitelja i
optuenog i da treba dati dva sata tuitelju a tri sata tuenom.
340
Znaenje je: ako hoe da ospori uenje stoiara, nee pri-
hvatiti dobru stvar. Ona nee biti bolja nego mnoge pravne stvari iz
kojih si ti, zahvaljujui vie tvom govornikom daru nego pravnim
dokazima, dobio.
o KRAJNOSTIMA DOBBA I ZLA 143
puno ne slaem, nego zato to me stid spreava; jer
mnoge stvari na taj nain izlau da ih ja teko,
razumijem.
Doputam, ree on, da ima nekih stvari nejasnih,
ali ih oni ne izlau namjerno nejasno, nego ne jasnoa
izbija iz samih stvari.
Zato se, rekoh ja, kada peripatetiari izlau iste
stvari ne nalazi nijedna rije nerazumljiva?
Iste stvari, uzviknu on, zar nisam dovoljno jasno
izloio da se stoiari i peripatetiari
341
ne razilaze u rije-
ima nego u sadrini svojih sistema?
Dobro, Katone, ja nastavih, ako uspije da to dokae,
potpuno e me moi pridobiti na svoju stranu.
Mislio sam, ree on, da sam o ovome dovoljno
govorio. Ako hoe, najprije emo nastaviti ovo pitanje, ili
ako vie voli neku drugu temu, ovu emo kasnije
preuzeti.
Ne, odvratih ja, ja u, ukoliko ti moj zahtjev ne
smatra nepravednim, sve, po svom vlastitom nahoenju,
na mjestu koje se meni uini najprikladnije, pretresti.
Neka bude kako ti hoe, odgovori on, iako bi moj
prijedlog za samu stvar bio prikladniji, pravedno je
svakom pustiti slobodne ruke.
II
3. Moje je miljenje, Katone, produih ja, da su oni
stari Platonovi sluaoci Speusip, Aristotel i Kseno- krat, a
kasnije njihovi Polemon i Teofrast
342
izloili nauni sistem
kojemu nije nita nedostajalo ni u obimu ni u
dotjeranosti, tako da Zenon, kada je postao Polemonov
uenik, nije imao nikakva razloga da se udalji od svog
uitelja i od njegovih predasnika. Njihovo uenje bilo je
sljedee bilo bi mi, meutim, drago kad bi obratio
panju na svaku taku koju po tvom miljenju treba
promijeniti da se ne bi dugo ekalo dok ja odgovorim na
sve to si ti izlagao. Ja mislim da u ja morati cijeli njihov

341
O peripatetiarima v. knj. II, 11, 34.
342
O Platonu, v. knj. I, 2, 5; Speusip, sestri Platonov i njegov
nasljednik u Akademiji (347 339. pr. n. e.); O Aristotelu v. knj. I ,2, 6;
Ksenokrat iz Halkedona u Bitiniji, voa Akademije u toku dvadeset pet
godina od 339. g. pr. n. e; o Polemonu, v. knj. II, 11, 34; O Teofrastu, v.
knj. I, 2, 6; o Zenonu, v. knj. II, 6, 17.
sistem suprotstaviti vaem sistemu.
4. Oni su uvidjeli da smo mi openito tako sazdani
da posjedujemo prirodnu sposobnost za priznate i istak-
nute vrline, kao to su pravda, umjerenost i druge te
vrste (sve su one sline ostalim naukama,
343
samo se
razlikuju u tome to ih nadvisuju sadrajem koji tretiraju
i nainom obrade). Pored toga, oni su uvidjeli da mi za
ove -vrline pokazujemo izvanrednu i goruu elju; da mi,
takoer, posjedujemo usaenu ili, bolje reeno, uroenu
elju za znanjem, da smo od prirode skloni prema dru-
tvenom ivotu sa drugim ljudima i prema udruivanju i
zajednici ljudskog roda i da se ova svojstva najjasnije
istiu kod najistaknutijih duhova. To je bio razlog da u
oni podijelili filozofiju na tri dijela,
344
a vidimo da je
Zenon ovu podjelu zadrao. 5. Jedan od ovih dijelova je
onaj koji po njihovom miljenju izgrauje moralni
karakter; ovaj dio koji je osnov ove nae diskusije, ja
odgaam za kasnije. Ubrzo u uzeti u razmatranje pitanje
to je najvee dobro. Na ovom mjestu samo napominjem
nauku u kojoj su se stari peripatetiari i akademiari,
345
u pogledu :sadraja, slagali, a u pogledu rijei
razmimoilazili.
346
Tu su nauku, koju, ini mi se, sasvim
ispravno mogu nazvati naukom o dravi (Grci je zovu
7coAmx6v), oni snano i iscrpno obradili.
III
Koliko su samo oni napisali o dravi, koliko o zako-
nima! Koliko su ne samo pravila u svojim teoretskim
spisima nego i primjera dobrog izlaganja u svojim govo-
rima ostavili! U prvom redu oni su predmete za koje se
traila temeljitost prikladno i u dotjeranoj formi izloili
sluei sad definicijama, sad podjelama, kao to i vaa
kola ini, ali stil vaih je suhoparniji, dok je njihov, kako
zna, ist i dotjeran. 6. Zatim, u temama koje su traile

343
Ve smo gore vidjeli da su stoiari smatrali za vrline znanosti i
umjetnosti, u najmanju ruku dijalektiku i fiziku; odatle izraz druge
vrste.
344
Tj, dijalektiku, fiziku i etiku. Porijeklo dijalektike i fizike je
vrlo kratko nagovijeteno rijeima: imamo uroenu elju za znanjem.
345
Akademiari, filozofi stare Akademije koju je Platon osnovao.
346
Ovo je bilo miljenje Antioha, (v. knj. II, 11, 4.), koji se manje
interesovao za unutranju organizaciju kole. Njegovo miljenje ovdje
prihvata Ciceron.
KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA 145
10
kien i dostojanstven govor, kako je uzvien i sjajan nji-
hov stil! Kada govore o pravednosti, o umjerenosti, o
hrabrosti, o prijateljstvu, o nainu ivota, o filozofiji, o
upravljanju dravom, oni ne slijede metod onih ljudi koji
upaju trnje kao stoiari i koji ne oguljuju kosti, nego
metod onih koji uzviene odlomke kieno, a nevane
jednostavno i jasno nastoje izloiti. Zato, kako su divne
njihove utjene, ohrabrujue i opominjue i savjetodavne
rijei, koje su u svojim spisima uputili najveim
linostima. U stvari, njihove retorike vjebe bile su
dvovrsne, kao to je bila i sama priroda predmeta. O
svakom se spornom pitanju, bilo da se radi openito o
injenicama, o pravu ili o imenima, moe raspravljati ili
uopeno bez spominjanja
347
lica i prilika
348
ili se i oni
mogu uzeti u razmatranje. Oni su praktikovali oba
metoda, i ovaj metod njima je omoguio izvanrednu
okretnost u svakoj vrsti raspravljanja.
7. Cijelu ovu naunu oblast Zenon i njegovi nasljed-
nici ili nisu mogli ili nisu htjeli da obrauju, pa su je u
najmanju ruku ostavili po strani. Kleant
349
je, istina,
napisao raspravu o retorici kao i Hrisip,
350
ali tako da
onaj koji eli uiti kako se postaje nijem, ne treba nita
drugo itati. Stoga vidi kako govore: kuju nove rijei,
uobiajene naputaju. Kakvih se tek pothvata prihvatajuf
Tvrde, npr., da je itav ovaj svemir na grad. Zar ne vidi
kakvog se tekog zadatka stoiki filozof laa, dokazuje da
onaj koji stanuje u Kirkeji
351
treba da vjeruje da je itav
ovaj svijet njegov municipij. Dakle, on raspaljuje svoje
sluaoce! Kako, on da ih raspali? Prije e on ugasiti
plamen ako se namjeri na nekog raspaljenog. ak i one
tvoje kratke izreke, da je mudrac jedino kralj, diktator i
bogatun, koje si ti vjeto zaokruio, naravno, jer si ih uio
od profesora retorike. Kako su, meutim, mrave izreke u
ustima stoiara kada govore o snazi vrline o vrlini koju
oni smatraju tako velikom da sama od sebe, oni tvrde,
moe donijeti sreu! Sa svojim mudrijakim i sit-
niarskim zapitkivanj ima bodu kao aokama; oni mogu

347
Isp. Cic. O govorniku, knj. II, 24, 104. i 26, 113.
348
Isp. Cic. O govorniku, knj. I, 21, 138. i knj. II, 15, 65.
349
O Kleantu, v. knj. II, 21, 69.
350
O Hrisipu, v. knj. I, 2, 6. O njegovoj govornikoj vjetini, isp.
Cic. O govorniku, knj I, 11, 50.
351
Circeji, municipij u Laciju, ispod podnoja istoimenog gorja.
da ubijede um, ali ne mogu promijeniti duu i slualac od
njih ne odlazi nita bolji nego to je doao. Predmeti o
kojima oni govore moda su istiniti, svakako vrlo vani,
ne obrauju se kako bi trebalo, nego na cjepidlaki nain.
IV
8. Sada je na redu dijalektika i poznavanje prirode;
pitanje o najveem dobru, kao to sam rekao, uzeu u
razmatranje malo kasnije i posvetiu nau cijelu
diskusiju njegovom objanjavanju. U ova dva dijela nije
bilo nieg to je Zenon elio promijeniti; jer su stvari na
najzadovoljavaj ui nain obraene, i to u oba dijela. Zar
su stari ita propustili to je imalo znaaja za nauno
izlaganje? Oni su ne samo definirali vrlo veliki broj
termina nego su nam ostavili i pravila za odreivanje
definicija, zatim to stoji u vezi sa odreivanjem definicije,
ralanjivanje stvari na njene sastavne dijelove. Oni sve
ovo primjenjuju i daju upute na koji ih nain treba
primjenjivati. Isto tako oni objanjavaju suprotne pojmove
kojima su doli do rodova i vrsta unutar rodova. Zatim u
vezi sa silogistikim zakljuivanjem oni tvrde da prva
premisa sadri ono to
10*
oni nazivaju oiglednim
352
tvrdnjama. Zatim stavljaju
po redu drugu premisu,
353
na kraju zakljuak sadri
izvedenu istinu iz prethodnih premisa. 9. Koliko samo
razliitih oblika dedukcije oni razlikuju i kako se mnogo
razlikuju od sofistikih silogizama? Zar nam oni na vie
mjesta, tako rei, i sveano ne nalau da se ne
pouzdajemo u osjeaje bez pomoi razuma, niti u razum
bez pomoi osjeaja i da jedno od drugog ne odvajamo?
Sta? Zar nisu oni onom to dijalektiari danas predaju i
nauavaju prvi udarili temelje? Hrisip je, dodue, na
ovom podruju mnogo radio, dok je Zenon mnogo manje
od starijih kola; a neke dijelove nije ni bolje od starih
obradio, dok je druge potpuno izostavio.
10. to se tie ovih dvaju disciplina pomou kojih se
dokazivanje i govor usavravaju, mislim vjetinu iznala-
enja (invencije) i naunog izlaganja, ovu su posljednju i
stoiari i peripatetiari obraivali, dok su prvu peripa-
tetiari sjajno objasnili, a stoiari je nisu ni dotakli! Vaa
kola nije, tako rei, ni nasluivala iz kojih izvora kao iz
riznica treba uzimati dokaze, dok su stari filozofi, napro-
tiv, nauno i metodski o tom raspravljali. Ova nam vje-
tina iznalaenja pomae da stalno ne pjevamo istu
pjesmu iz naih kolskih zabiljeaka i da se ne
udaljujemo od svojih sveia. Jer onaj koji zna gdje svaki
sluaj ima svoj izvor i metod kojim se do njega dolazi, on
e to, mada je neto duboko sakriveno, moi otkriti i u
naunim raspravama i na vlastite noge stati. Mada neki
nadareni ljudi postiu govornu okretnost i bez teorijskih
pravila, uza sve to vjetina je sigurniji voa od prirode.
Nije isto pjesniko prosipanje rijei to i sistematsko i po
umjetnikim pravilima baratanje jezikom.
V
11. Slino se moe rei i za objanjavanja prirode
kojom se bave i peripatetiari i vaa kola, ah ne samo iz
dva razloga koje navodi Epikur, naime da bi se odagnao
strah od smrti i sujevjerja, nego zato to spoznaja nebes-
kih, stvari stvara kod ljudi izvjesna samoobuzdavanja,
kada vide kako i bogovi vode rauna o samoobuzdavanju i

352
Perspicua, Sekst Empirik, Protiv matematiara, VIII, 141
Oigledno ili jasno, ono to se odmah zapaa sjetilima i miljenjem.
353
Ciceron se kratko izraava: ordinem sequuntur.
redu, velikodunost, kada posmatraju tvorevine i djela
bogova, pravednost, kada se upozna zapovijed, odluka i
volja vrhovnog vladara i gospodara ijoj su prirodi
prilagoeni, kako kau filozofi, istinski razum i vrhovni
zakon.
354
12. Studij fizike prua nam nezajaljivu elju za sticanjem
znanja, jedino zanimanje koje nam moe priutiti astan i
uzvien posao ostavljen za asove dokolice poslije zavr-
enih slubenih poslova. U cijeloj ovoj grani filozofije, u
veini taaka stoiari su ili putem peripatetiara tvrdei
da postoje bogovi i da je svijet sastavljen od etiri eleme-
nta. Raspravljajui o vrlo tekom pitanju da li treba da
vjerujemo u postojanje petog elementa,
355
iz kojeg je
nastao um i razum, pri emu se ispitivalo od kojeg je
elementa sastavljena i dua, Zenon je tvrdio da je to
vatra.
356
Neke je take drugaije objanjavao, ali njihov je
broj neznatan. to se tie glavnog pitanja, on jednako ui
kao i oni da, naime, svijetom i njegovim glavnim
dijelovima upravlja boanski duh i boanska priroda. Nai
emo da su sadraj i zalihe materijala stoiara oskudni, a
peripatetiara vrlo obilati. 13. Koliko su oni podataka
istraili i skupili o svim ivotinjskim vrstama, o njihovom
razmnoavanju, njihovim udovima i o trajanju njihovih i-
vota! Koliko o rastinju! Kako su obimna i
mnogoobuhvatna njihova objanjenja o uzrocima
postanka i raspravljanja
o nainu postanka! Ov.o je obilje izvor iz kojeg se crpu
najveim dijelom najsigurniji dokazi za objanjavanje pri-
rode svake pojedine stvari.
Prema tome, ini se, da bar do sada, koliko ja
uviam, nije bilo razloga da se mijenja ime,
357
jer i pored
toga to Zenon u pojedinostima nije slijedio
peripatetiare, ne moe se porei injenica da je on njihov
produkt. Po mom miljenju i Epikur je u najmanju ruku

354
Ove posljednje reenice oigledno pripadaju stoikoj filozofiji.
Najvjerovatnije ih je Ciceron preuzeo iz Antioha (v. knj. II, 11, 34) i
prepisao peripatetiarima.
355
Aristotel ne ui nigdje da iz ovih pet osnovnih elemenata
nastaju um i razum, nego samo da odatle vuku porijeklo nebeska tijela,
jer um i razum nemaju nita tjelesno. Cini se da je Ciceron povezao
gledite stoiara sa Aristotelovim; stoiari su naime nebeskim tijelima
dodjeljivali duu.
356
Zenon je govorio da je dua vrui dah (-vsuij.a lxj>p;j.ov, vrui
dah), Diog. Laert. VII, 157.
357
Tj. peripatetiara.
u fizici pravi Demokritov
358
uenik. On je izvrio nekoliko
izmjena, bolje reeno, poprilian broj. O.veini predmeta,
meutim, govori isto, u najmanju ruku o najvanijim.
Mada i vai prvaci ine isto, svojim iznalazaima ne odaju
zahvalnost kakvu bi trebalo.
VI
14. Ali o ovome dosta! Pogledajmo sada, molim, da li
je on neto doprinio pitanju najveeg dobra, koje je
kamen temeljac filozofije i koje je uzrok da se on udaljio
od svojih predasnika, bolje reeno, osnivaa ove nauke?
Dodue, ti si, Katone, savjesno izloio ta stoiari podra-
zumijevaju pod najveim dobrom i kako ga oni nazivaju. I
ja bih htio isto tako ovdje izloiti predmet, da bi tano,
ako je mogue, mogli upoznati ta je Zenon novoga pri-
donio. Predasnici su, meu njima najjasnije Polemon;
359
tvrdili da se najvee dobro sastoji u ivotu koji je u
skladu sa prirodom. Ovo pravilo stoiari tumae na tri
naina. Prvi glasi: 'ivjeti u primjenjivanju onih spoznaja
koje se na osnovu prirode dogaaju
360
i upravo ovo, tvrde
oni, je po Zenonovom miljenju najvee dobro i ono
oznaava tano ono to si ti rijeima 'ivjeti u skladu sa
prirodom izrazio. 15. U drugom znaenju smisao je isti
kao da se reklo 'ivjeti u izvravanju svih ili veine indi-
ferentnih dunosti.
361
Ova postavka ovako formulirana
oprena je naprijed izloenoj. Ono, naime, tvoje moralno
(to si nazvao 'xaTp&co[xoc) pripada samo mudracu, ovo
drugo, naprotiv, pripada samo zapoetoj, tako rei, nedo-
vrenoj dunosti
23
i njega ponekad mogu i luaci postii.
Tree znaenje, kau oni, glasi: 'ivjeti u uivanju svih, ili
bar najizvrsnijih stvari koje su u skladu s prirodom.
362

358
O Demokritu, v. knj. I, 6, 17.
359
O Polemonu, v. knj. II, 11, 34.
*3 V. knj. II, 11, 34.
361
To su obine dunosti; v. knj. II, 18 i III, 17, 58.
362
Ciceron ili, bolje reeno, Antioh (v. knj. II, 11, 35), koga ovdje
slijedi Ciceron, ovdje jako grijei kad na mjesto dobara koja su u skladu
s prirodom ili, kako se stoiari izraavaju, stavlja stvari koje su od
prirode poeljne (v. knj. II, 11, 33). Svi su stari filozofi zahtijevali
blaenstvo ivota ili u najmanju ruku veina njih i glavna dobra (kako
govori Polemon kod Klementa Aleksand- rijskog, Miscelanea, II, 180).
Prije svega, najvee dobro, vrlinu, i oni su odvajali vrlinu od stvari u
skladu s prirodom, ili od stvari za kojim najprije priroda tei, u kojima
nije sadrana vrlina.
Meutim, ovo ne zavisi o naem slobodnom djelovanju,
jer se s jedne strane potpuno ostvaruje nainom ivota
koji u sebi ukljuuje uivanje vrline, s druge strane stva-
rima koje su u skladu s prirodom, ali su izvan nae vlasti.
Meutim, ovo najvee dobro, kako je shvaeno u treem
znaenju, i ivot koji se sprovodi u skladu s prirodom,
pripada samo mudracu, zato to je u tijesnoj vezi s vrli-
nom, i ovo je najvee dobro, ono koje su, kako itamo u
spisima stoiara, utvrdili Ksenokrat
363
i Aristotel. Oni iz-
lau ona osnovna ustrojstva prirode, od kojih si i ti poao,
otprilike, ovim rijeima.
VII
16. Svako bie od prirode tei za samoodranjem, da
obezbijedi neokrnjeno svoje stanje i da se odri u svojoj
vrsti. U ovu svrhu, oni izjavljuju, ovjek je u pomo po-
zvao naku i vjetine da budu pri ruci prirodi; meu ove
se u prvom redu ubraja vjetina ivljenja, ija je zadaa
da sauva one darove koje je priroda podarila i da doe do
onih koji nedostaju. Dalje, ovi su filozofi podijelili ljudsku
prirodu na duu i tijelo. Poto su tvrdili da su i jedno i
drugo poeljni radi sebe samih, prema tome su, govorili
su oni, i vrline svakom od njih poeljne radi njih samih. U
isto vrijeme oni su uzdizali duu tvrdei da daleko
nadmauje tijelo i shodno tome su odluke duha
pretpostavljali dobrima tijela. 17. Mudrost pak, kao pra-
tilicu i uvaricu prirode, oni su proglasili zastupnicom i
starateljicom cijelog ovjekovog bia, i zbog toga su tvrdili
da se zadaa mudrosti sastoji u tome da ona, poto titi
onoga koji je sastavljen od due i tijela, pomae i uva
ovjeka u oba pogleda. Poto su oni u prvi mah posta vih
jednostavne osnove svoj oj teoriji, ostalo su dalje
izgraivali podrobnije i detaljnije, izjavljujui da za tje-
lesna dobra ne treba nekih zasebnih objanjenja, ali su
zato dobra due ispitivali sa detaljnim razraivanjima,
pronaavi na prvom mjestu da u njima lee klice pra-
vednosti.
364
Oni su prvi meu svim filozofima nauavali

363
O Ksenokratu, v. knj. IV, 2, 3. Isp. Klement Aleksandrijski,
Miscellanea, II, 180.
364
Ovdje se Ciceron ne izraava tano. U duhovnim dobrima se ne
nalaze slie pravednosti. Klice, kako pravilno neki komentatori govore,
nisu jo dobra, nego, ako iz njih izrastu vrline, tek tada postaju dobra.
Bilo bi pravilnije da je napisao: u dui lee klice pravednosti.
da je ljubav roditelja prema djeci od prirode uroena i, to
je po vremenskom redoslijedu starije, da je brana veza
izmeu mukaraca i ena zasnovana na prirodi i da je ova
veza korijen svih prijateljskih odnosa meu krvnim
roacima. Polazei od ovih osnovnih tenji, oni su utvrdili
porijeklo i daljnji razvoj svih vrlina. Iz istog izvora
proizala je veliina duha pomou koje se lako moe sup-
rotstaviti i oprije.ti sudbini, jer su najvanije stvari u
vlasti mudraca. Promjene i udarce sudbine lako
savladava ivot koji se zasniva na pravilima starih
filozofa. 18. Iz osnovnih tenji koje je u nas priroda
usadila, proizale su izvjesne visoke odlike dobara,
nastajui dijelom iz posmatranja prirodnih tajni, jer um
posjeduje neku uroenu ljubav za znanjem, odakle je
proistekla elja za dokazivanjima i objanjavanjima. Zato,
poto je ovjek jedino ivo bie obdareno osjeajem stida i
pristojnosti, i tei za drutvom i ivotom u zajednici sa
drugim ljudima i sa velikom op- reznou slui se rijeima
i djelima, kako bi izbjegao svako dranje koje nije moralno
i pristojno. Iz ovih poetaka ili, kako sam ranije rekao,
klica prirodnih darova, razvile su se umjerenost,
samoobuzdavanje, pravda i sveopa moralnost u svoj
svojoj punoi i savrenstvu.
VIII
152 MARKO TULIJE CICERON:
19. Evo ti, Katone, rekoh ja, kratak izvod uenja
onih filozofa o kojima ja govorim.
365
Poto sam ga izloio,
elio bih saznati razloge zbog kojih se Zenon udaljio od
ovog starog sistema, kao i to, ta on u njihovom uenju
nije odobravao. Da nije to to su tvrdih da se svako bie
instinktivno bori za samoodranje? Ili da svako ivo bie
osjea ljubav prema sebi, nastojei da se u svojoj vrsti
ouva itavo i neokrnjeno? Ili zato to cilj svih vjetina
poiva na nekom osnovnom prirodnom zahtjevu, a to se
isto mora konstatovati u vezi sa vjetinom ivota u cije-
losti? Ili zato to smo mi sastavljeni od due i tijela, a oni
i njihove vrline radi njih samih zasluuju da se prihvate?
Ili mu se moda nije svialo to se velika prednost pridaje
duevnim odlikama? Ili moda ono o razboritosti, o
spoznaji stvari, o povezanosti ljudskog roda i to su ti isti
filozofi govorili o samoobuzdavanju, umjerenosti, o veliini
due i moralnom uope? Stoiari e priznati da je sve ovo
divno reeno i da Zenon nije imao nikakva razloga da se
od njih udalji.
20. Vjerujem da e oni optuiti stare zbog tekih
pogreaka u drugim stvarima, to taj vatreni istraivalac
istine nikako nije mogao da podnese. Ima li ita besmis-
lenije, ita neponoljivije, ita lue nego ubrajati
zdravlje, bezbolnost, neokrnjen oni vid i drugih ula
meu dobra, mjesto da se kae da se izmeu ovih stvari i
njihovih suprotnosti ne nalazi nikakva razlika? Prema
njemu, ta su stari nazivali dobrima, nisu bila dobra,
nego (pretpostavljive stvari); a tako je isto i sa odlikama.
Bilo je ludo od starih to su ih nazivali 'poeljne radi
samih sebe; one nisu bile poeljne nego 'vrijedne da se
prihvate. Ukratko govorei, kad se uzme ivot u cijelosti, i
ivot koji se zasniva samo na vrlini i isporedi sa ivotom
koji je izdano snabdjeven svim drugim stvarima koje su
u skladu sa prirodom, posljednji nije poeljniji nego samo
dostojniji prihvatanja od prvog. Mada sama vrlina moe
uiniti ivot tako blaenim da blaenij i ne moe biti, ipak
ima nekih stvari koje mudracima nedostaju u asu
najveeg blaenstva. Zato se oni trude da od sebe otjeraju
boli,, bolesti i tjelesne slabosti.
IX

365
Tj. peripatetiari.
21. Kakve li velike otroumnosti! Kako opravdan
razlog za osnivanje novog filozofskog pravca! Nastavi
dalje
366
prelazim sada na one postavke koje si ti znalaki
obuhvatio i izloio da su ludost, nepravda i drugi poroci
svih ljudi slini i da su svi grijesi jednaki; i da su oni koji
su prirodnom nadarenou i naunim izgraivanjem
uinili veliki napredak na putu ka vrlini, ukoliko je nisu
stvarno* postigli, potpuno nesretni i da izmeu njihova
ivota i ivota najgorih pokvarenjaka nema nikakve
razlike, tako da ne bi onaj slavni Platon, da nije bio
mudrac, ivio bolje i sretnije ni od najgoreg nitkova. Ovo
je, oigledno, izmijenjeno i ispravljeno tumaenje stare
filozofije koja ne moe da nae nikakav pristup u grad, na
forum i u kuriju. Ko bi mogao podnijeti da onaj koji se
izdaje za uitelja ozbiljnog i mudrog ivota tako govori da
mijenja nazive stvarima i da, mada se u miljenju sa
svojima slae, ipak pojmovima, kojima pridaje isto
znaenje, daje druge nazive i mijenjajui samo rijei od
misli nita ne oduzima?
22. Zar bi mogao branilac na kraju odbrane svoga okriv-
ljenika izjaviti da progonstvo- i konfiskacija imanja nisu
zla? Da su ove stvari za odbacivanje, a ne za gnuanje?
367
Da sudac ne smije biti milosrdan? Ili pretpostavimo da
govori na skuptini pred narodom: Hanibal je pred vra-
tima i bacio je koplje preko gradskih zidina. Da li bi on
mogao rei da padanje u ropstvo, smrt, gubitak
domovine- nisu zla? Bi li mogao senat odreujui trijumf
Scipionu Afrikom upotrijebiti rijei zato to je njegovom
hrab- roeu
368
ili zahvaljujui srei, kada se jedino za
mudraca moe sigurno tvrditi da posjeduje hrabrost i
sreu. Kakva je to filozofija koja na javnim mjestima
(forumu) govori obinim jezikom, a u spisima svojim
posebnim? Osobito kada oni svojim nainom izraavanja
ne daju nita nova. Misli ostaju iste, zaodjenute u novo
ruho. Ima li ikakve razlike kada se nazovu bogatstvo, mo
i zdravlje 'dobrima ili 'pretpostavljenim stvarima', kada
im onaj koji ih naziva 'dobrima' ne pridaje nikakve vee
vanosti od onoga koji ih naziva 'pretpostavljenim

366
Ciceron navaljuje na Katona da ponovo preuzme rije, ali ipak
sam nastavlja svoje raspravljanje.
367
Ove su stvari spadale prema uenju stoiara u indiferentne
stvari, zato ih je trebalo odbaciti: poroci su zasluivali zgraanja i
gnusobu (v. knj. III, 16, 17).
82
Ove rijei ine poetak zakljuka.
stvarima'. Zbog toga Panetije,
83
jedan od najuglednijih i
najzaslunijih ljudi, koji je bio vrijedan lan uvenog
Scipionovog
369
i Lelijevog kruoka, u spisu posveenom
Kvintu Tuberonu
370
o podnoenju bola nigdje ni ne
spominje ono to je trebalo da bude glavna njegova
misao, da bi se mogla dokazati njezina istina, naime da je
bol zlo; mjesto toga on opisuje njegovu sutinu i svojstva i
koliko je on tu prirodi i na kraju propisuje nain kako se
on mora podnositi. Zbog njegova stoikog stava, ini mi
se, vae su terminoloke gluposti doivjele osudu.
X
24. Ali, da bih se, Katone, pribliio tvojim ranijim
izjavama, drimo se strogo stvari i tvoje malopreanje
izlaganje isporedimo sa uenjem koje ja njemu
pretpostavljam. Postavke koje vi imate zajednike sa
starim, smat- raemo za gotove, ali emo podrobnije
raspravljati, ako hoe, o onim koje su sporne.
Svakako, odvrati on, ja sam za temeljitije ras-
pravljanje i, kako ti ree, za strogo pridravanje stvari.
Tvoje dosadanje izjave odgovaraju opem shvatanju; od
tebe ja zahtijevam umjetnikije izlaganje.
Ti od mene? rekoh. Ja u nastojati, ali, ako mi
mnogo ne padne na pamet, neu se kloniti ni svakida-
njih.
25. Poi emo od pretpostavke da mi svi osjeamo
ljubav prema sebi i da je naa najranija tenja kojom nas
je priroda obdarila, samoodranje. U ovome se slaemo;
poslije ovoga treba da vidimo ko smo mi, da bi ostali
vjerni svom vlastitom karakteru. Mi smo ljudska bia
sastavljena od due i tijela. Ovi sastavni dijelovi imaju
izvjesna svojstva, i mi moramo njih, kako nam prvi pri-
rodni nagon nalae, voljeti i prema njima odreivati cilj
najveeg i krajnjeg dobra. On nuno mora, ako su nae
premise pravilne, biti tako izraen da sadri postizanje to
veeg broja onih stvari koje su u skladu sa prirodom. 26.

83
Panetije sa Roosa, (oko 300 g. pr. n. e.) u svojim je djelima
ublaio staru strogost stoike kole.
84
V. knj. II, 17, 56 O Scipionu, a o Leliju, knj. II, 8, 24.
85
Kvint Tuberon, sestri Scipiona Mlaeg, puki tribun, 132 pr. n.
e., protivnik Tiberija Graka, bio je odani sljedbenik stoike filozofije.
Oni su smatrali ovo kao najvee dobro, i ono to sam ja
sa vie rijei opisao, oni su ukratko nazvali ivot u skladu
sa prirodom. Ovo je po njihovom miljenju krajnje dobro.
XI
Pozovimo sada vae uitelje ili, jo bolje, tebe (jer
nema nikog sposobnijeg od tebe) da nam ovo objasni:
kako vi, polazei od istih osnovnih tenji, dolazite do
zakljuka da je moralno ivjeti (a to odgovara vaoj
postavci 'ivjeti u skladu sa vrlinom ili 'ivjeti u
saglasnosti sa prirodom)
3
^ najvee dobro i zato na
cjedilu ostaviti tijelo ili sve one stvari koje su u skladu s
prirodom, ali se nalaze izvan nae moi,
371
i na kraju i
samu dunost? Sada ja pitam: kako je ovako vane stvari
koje je priroda tako snano preporuila iznenada mudrost
ostavila? 27. Kad mi ne bi traili najvee dobro ovjeka
nego nekog drugog ivog bia koje je samo duh (neka mi
bude dozvoljeno zamisliti ovakvo bie da lake doem do
istine), ipak ovakvom duhu ne bi odgovaralo najvee
dobro. Takvo bi bie zahtijevalo zdravlje, osloboenje od
bola, trai da svoje samoodranje i uvanje stvari
maloprije nabrojenih i postavilo bi sebi za cilj da ivi u
skladu sa prirodom, a to znai, kako sam ve rekao,,
posjedovanje ili svih ili veine najvanijih stvari koje su u
skladu sa prirodom.
28. Moe se napraviti ivo bie kakvo hoe, ali i
kad bi bilo bez tijela, kao to je ono koje sam ja zamislio,
ipak bi njegov duh morao posjedovati izvjesna svojstva,
slina svojstvima tijela, i za njega bi bilo mogue odrediti
najvee dobro samo na principima koje sam ja izloio.
Hrisip,
372
objanjavajui razlike meu ivim biima, kae
da neka od njih imaju tjelesna, a druga duhovna, a neka
opet i jedna i druga preimustva. Zatim raspravlja ta se
mora kao krajnje dobro ustanoviti za svaku vrstu* Oii
stavlja ovjeka u onu vrstu kojoj je dodijelio preimustvo
duha. Najvee dobro on ipak tako odreuje da ne izgleda
da duh ima preimustvo, nego da je ono u svojoj sutini
duh.
XII

371
Naime, tjelesne i vanjske stvari koje se ne nalaze u naoj
moi.
3S
Samo bi se s pravom u jednom sluaju najvee
dobro moglo staviti u vrlinu, kad bi postojalo ivo ie
koje bi se samo iz duha sastojalo, i to tako da ovaj duh u
sebi nema nita to bi bilo u skladu s prirodom, kao to
je, npr., zdravlje. 29. Meutim, slika takvog bia je nepoj-
mljiva zbog unutranje protivrjenosti.
A ako kau
373
da su izvjesne stvari opskurne i ne-
primjetne zato to su beznaajne, to doputamo, kao to
Epikur tvrdi za nasladu, izjavljujui da su zadovoljstva
koja su vrlo neznatna uope neprimjetna i skrivena.
374
Ali, u ovu vrstu ulaze mnoga vana, dugotrajna tjelesna
preimustva. Prema tome, kod stvari koje se zbog svoje
neznatnosti iz vida izgube, esto se dogaa da priznajemo
da nam je potpuno svejedno da li one postoje ili ne (kao
to je, npr., svejedno u primjeru koji si ti naveo da li e
pri sunanom svjetlu upaliti lampu ili dodati troparac
Krezovu bogatstvu).
40
30. Kod stvari, meutim, koje se
potpuno iz vida ne izgube, mogue je ipak da razlika ne
bude velika (tako, npr., kad bi se ovjeku koji je ugodno
proveo deset godina dodao jo jedan mjesec jednako
ugodnog ivota, poto bi ovo dodavanje njegovu uivanju
imalo neke vanosti, bilo bi dobro, ali ipak nepruanjem
ovog uivanja ne bi se unitila njegova ivotna srea).
Tjelesna dobra vie lie na onu posljednju vrstu stvari,
jer ona doprinose neto to vrijedi naeg truda. Zato mi
se ini da stoiari nekad zbijaju ale kada kau: u
sluaju da se ivotu koji se provodi u skladu sa vrlinom
pridoda posuda za ulje ili eagija, mudrac bi vie volio
ivot sa ovim dodacima, ali i pored toga ne bi nita zbog
toga bio sretniji. 31. Da li je stvarno ovo poreenje
odrivo? Zar ga ne bi trebalo radije sa smijehom odbaciti
nego ga rijeima pobijati? Zar s pravom ne zasluuje da
bude ismijan ovjek koji se uznemirava da li ima ili nema
posudu za ulje? Ali ako oslobodi nekoga od tjelesne
unakaenosti ili tekih bolova, zasluie njegovu
najdublju zahvalnost.
I kad bi mudraca tiranin poslao na muilite, ne bi on
pokazivao isto lice kao kad bi posudu za ulje izgubio,
nego bi. kao na poetku velike i teke bitke, poto vidi da
mora izdrati bitku na ivot i smrt, sa bolom, glavnim
neprijateljem, u sebi probudio sve razloge za hrabrost i

373
V. knj. III, 14, 45.
374
Isp. knj. I, 10, 33; 14, 47.
strpljivost da se pod njihovom zatitom, kao to sam
rekao, uvrsti protiv one teke i velike borbe. Nije pitanje
da li ie dotino dobro neprimjetno i da li ga nestaje, nego
da li je ono takvo da doprinosi ukupnom zbiru. Jedna
jedina naslada gubi se iz vida meu mnogim u ivotu koji
je proivljen u uivanju; ali upravo u tome, iako je
neznatna, ona je dio ivota koji se zasniva na uivanju. U
bogatstvu Krezovu novi se ne vidi, a ipak on ini dio
bogatstva. Tako i za okolnosti, za koje kaemo da su u
skiadu sa prirodom, mora se priznati da su dijelovi
blaenog ivota.
XIII
32. Jer ako, kao to se mi moramo saglasiti, postoji
izvjesna prirodna tenja da se ele stvari koje su u skladu
$ prirodom, onda se o svima njima mora voditi rauna.
Poto smo ovo utvrdili, sada emo natenane moi pret-
resti pitanje o vanosti stvari, o njihovom preimustvu,
koliko svaka doprinosi blaenom ivotu i o bacanjima u
zasjenak stvari, kako ti kae, koje su zbog svoje neznat-
nosti gotovo ili sasvim nezapaljive.
Kako emo sa onim u emu se potpuno slaemo?
Svako mora potvrditi da je ono, na to se sve stvari od-
nose,
375
slino kod svih priroda. A to je ono najvee meu
poeljnim stvarima. Ljubav prema sebi je inherentna
svakoj vrsti. Da li postoji i jedna vrsta koja je sebe
napustila ili ma koji dio sebe ili ijedno svojstvo i sposob-
nost jednog takvog dijela ili pokret ili mirovanje iega to
je u skladu s prirodom? Dalje, ima li i jedno bie koje je
zaboravilo svoju iskonsku prirodu? Sigurno nema nijed-
nog koje nije nastojalo da zadri od poetka do kraja
svoja svojstva. 33. Kako se dogodilo da od svih postojeih
vrsta samo ovjeka ostavi njegova priroda i zaboravi na
tijelo i nae svoje najvee dobro ne u cijelom ovjeku
nego samo u jednom njegovom dijelu? Kako se moe odr-
ati naelo koje priznaju ak i stoiari i koje je ope pri-

375
Zadnji cilj svim biima je slian. Meutim, stoiari ne obraaju
panju na ovu slinost zadnjeg cilja kod svih bia. Dok se, naime, kod
jednih ivih bia zadnji cilj u tom sastoji da je njihovo cijelo bie
potpuno usavreno, po uenju stoiara, zadnji cilj ne lei u cijelom
ovjeku, nego samo u dijelu ovjeka. Ako hoe stoiari da ostanu sebi
logini, morali bi poi od drugih osnovnih tenji.
hvaeno da je cilj, to je predmet naeg ispitivanja, slian
kod svih vrsta? Da bi se sauvala slinost, svaka druga
vrsta bi, takoer, morala imati svoj cilj u onom dijelu
organizma koji je u toj vrsti najizrazitiji.
376
To bi bio
krajnji cilj prema uenju stoiara. 34. Zato se onda
ustee da promijeni svoje shvatanje o osnovnim
prirodnim tenjama? Zato ti kae da je svako ivo bie
odmah im se rodi sklono na samoljublje i da je
zaokupljeno sa- moouvanjem sebe? Zato radije ne
kae da je svako ivo bie stalno sklono na ono to je u
njemu najbolje
i da je zaokupljeno samo ouvanjem onoga to je u
njemu najbolje da i druga bia ni na ta drugo ne misle
nego samo na ouvanje onoga to je u svakom najbolje?
Ali kako moe jedan dio biti najbolji kad uope nita
osim njega nije dobro? Ako su opet druge stvari takoer
poeljne, zato je onda ona koja je najvie poeljna sai-
njena iz elje prema svim ovim stvarima ili u najmanju
ruku prema veini njih najvanijih? Fidija
377
moe, npr.,
dati nacrt za statuu i nju dovriti, moe takoer od
drugog zapoetu preuzeti i nju dovriti. Slino stoji stvar
i sa mudrou. Ona sama nije rodila ovjeka, nego ga je
kao nedotjerano djelo od prirode preuzela. Njezin je
posao da zavri, tako rei, od prirode zapoetu statuu,
ugledajui se na prirodu. 35. Kako je u poetku priroda
ovjeka nainila i koja je dunost i zadatak mudrosti?
ta ona treba da zavri i usavri? Ako u jednom biu ne
treba nita drugo usavravati izuzev izvjesnu djelatnost
duha, a to se naziva razum, nuno njegov posljednji cilj
mora biti usklaivanje njegova rada sa vrlinom, jer je
savrenstvo razuma vrlina. Ako u njemu nema nita
drugo to treba usavravati osim tijela, onda su glavne
stvari zdravlje, bezbolnost, ljepota i ostalo.
XIV
36. Sada je u pitanju najvee dobro ovjeka. ta se
usteemo ispitivati ono to je postignuto u cijeloj ov-

376
Stoiari uzimaju u obzir prilikom odreivanja svog dobra samo
onaj dio ovjeka koji se kod njega istie, tj. razum. Njihovo bi gledite
moglo samo onda biti ispravno kad bi i kod drugih ivih bia samo ono
to se istie bio zadnji cilj.
377
O Fidiji, v. knj. II, 34, 115.
jekovoj prirodi. Mada se svi slau da je sva dunost i sav
zadatak mudrosti usredsreen na izgradnju ovjeka,
ipak neki (nemoj misliti da ja napadam samo stoiare)
iznose takva miljenja da najvee dobro stavljaju u onu
grupu stvari koje su potpuno izvan nae moi, kao da
raspravljaju o nekom biu bez due, dok opet drugi ne
uzimaju u obzir nita osim duu, kao da ovjek nema
nikako tijela, mada dua nije neto besadrajno (jer tako
neto ja sebi ne mogu zamisliti), nego spada u neku
vrstu tijela
378
i prema tome i dua se ne zadovoljava
samo vrlinom nego

378
Stoiari, naime, prihvataju da je dua vrui dah, kao to- smo
naprijed vidjeli.
4S
O Erilu, v. knj. II, 11, 35; isp. knj. V, 8, 23.
ezne za bezbolnou. Zbog toga obje kole rade tako kao
da zanemaruju lijevu stranu, a zatiuju desnu, ili kao
Eril,
45
priznaju spoznajnu mo due, ali ne uzimaju u obzir
njezinu radnu sposobnost. Jer su sistemi svih ovih koji
mnogo izostavljaju a samo jedno za cilj uzimaju jednostrani
i krnji. Potpun i savren je sistem onih koji prilikom
ispitivanja najveeg dobra nijednom dijelu ni due ni tijela
nisu propustili da obrate najveu panju. 37. Vaa kola,
Katone, postupa drugaije. Zato to vrlina u ovjeku
zauzima, mi to svi priznajemo, najvie i najuzvienije
mjesto i zato to mi mudrace smatramo bezuvjetnim i
savrenfm predstavnicima ovjeanstva, vi pokuavate da
zaslijepite pronicljivost naeg duha bljetavim sjajem vrline.
Svakog ivog bia ima neto najvee i najbolje, npr., kod
konja i pasa, a ipak i oni treba da su bez bola i da su
zdravi. Tako se i kod ovjeka hvali ono savreno stanje,
osobito s obzirom na ono to je u njemu najbolje, tj. vrlina.
Zato se meni ini da vi dovoljno ne vodite rauna kojim
putem priroda ide i napreduje. Drukije ona postupa s
ovjekom, kada razvije u njemu razumne sposobnosti, nego
s poljskim usjevima. Jer kada ona njih od stabljike do klasa
dotjera, ostavlja stabljiku kao bezvrijednu. ovjeku,
naprotiv, ona uvijek neto pridodaje, tim to na cjedilu ne
ostavlja prvobitno date darove. 38. Tako je ona pridodala
osjeajima razum, a ne ostavlja osjeaje poslije razvijanja
razuma. Pretpostavimo vinogradarstvo ija je zadaa da
proizvede vinovu lozu u svim njezinim dijelovima u najbolje
stanje u najmanju ruku uzmimo da je to tako (smijem se
posluiti, kao to i vi obiavate initi, izmiljenim primjerom
da bi stvar objasnio); pretpostavimo dakle da je vjetina
uzgajanja vinove loze sposobnost koja se nalazi u samoj
lozi, ova bi sposobnost besumnje eljela sve ostalo to se
tie uzgajanja vinove loze kao i ranije, ali bi sebe stavila
iznad drugih dijelova vinove loze i smatrala sebe najod-
linijim elementom u organizmu vinove loze. Isto tako kada
ivi organizam stekne sposobnost osjeaja, ova sposobnost
titi organizam; ali kada pridoe razum, on dobija
dominantan poloaj, tako da onda svi raniji prirodni darovi
dou pod njegovu zatitu. 39. Prema tome, razum ne
naputa brigu za one stvari nad kojima vri nadzor i tako
mora upravljati cijelim tokom ivota, zato se ja ne mogu
dovoljno nauditi nedosljednosti vaih uitelja. Prirodnu
zelju, koju oni nazivaju p^v, a takoer i dunost, pa ak i
<0 KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA 161
ii
vrlinu, oni ubrajaju u stvari koje su u skladu sa prirodom.
Kad su na putu- do najveeg dobra, oni preskau sve i
ostavljaju nam dvije zadae mjesto jedne. Neke stvari,
naime, prihvatamo,
379
druge elimo, mjesto da su obadvije
ukljuili pod isti cilj.
XV
40. Vi tvrdite da vrlina ne moe imati vrste temelje
ako stvari koje se izvan vrline nalaze utiu na blaen ivot.
A to je sasvim suprotno. Nemogue je nai mjesta za vrlinu,
ukoliko se sve stvari koje ona odabira i odbacuje ne
uraunavaju u ukupan zbir. Zanemarimo li mi sve ovo
upaemo u iste Aristonove
380
pogreke i zablude za-
boravljajui stvari koje smo oznaili kao poetke vrline, a
ako ih ne zanemarimo, a ipak ih raunamo u cilj ili u
najvee dobro, neemo biti daleko od Erilova
381
neosnova-
nog uenja, jer emo morati prihvatiti u isto vrijeme dva
razliita ivotna pravca. On postavlja dva odvojena najvea
dobra, koja bi, pretpostavljajui da je njegovo stanovite
ispravno, trebala biti objedinjena u jedno. Sada su oni tako
jedan od drugog odvojeni da stoje nasuprot jedan drugome,
to je, zaista, krajnja besmislenost.
41. Istina je suprotno od onog to vi tvrdite. Vrlina je
apsolutna nemogunost ako se vrsto ne dri osnovnih
prirodnih tenji koje sainjavaju ukupan zbir dobra. Poeli
smo da traimo vrlinu koja e voditi bnigu o prirodi, a nee
je naputati. Meutim, vrlina kakvu vi zamiljate vodi brigu
o izvjesnom dijelu nae prirode, a ostatak ostavlja na
cjedilu. Prvo ustrojstvo ovjeka, kad bi moglo govoriti,
izjavilo bi da su prve njegove elje imale za cilj
samoodranje u prvobitnom stanju ovjekove prirode. Mi do
sada jo nismo dovoljno objasnili koji je glavni cilj prirode.
Hajde da objasnimo. Kako se moe drugaije razumjeti nego
da nijedan dio prirode ne bude zanemaren. Ako u njoj nema
niega osim razuma, onda je jedino u vrlini sadrano
najvee dobro. Ali ako ima i tijelo, tada e ovo objanjavanje

379
Indiferentne se stvari prema uenju stoiara prihvataju ili odabira
ju, dobre pak, tj. moralno i vrlina se ele, za njima se tei
i ezne.
380
O Aristonu, v. knj. II, 11, 35; isp. knj. II, 13, 43; knj. IV, 16, 43.
381
O Erilu v. knj. II, 11, 35.
prirode imati djejstvo da emo mi stvari u koje smo pred
objanjenje vrsto vjerovali, napustiti. U tom bi sluaju
ivot u skladu s prirodom znaio udaljavanje od prirode. 42.
Izvjesni su filozofi, nakon to su, polazei od osjeaja, vidjeli
vee i uzvieni je stvari, okrenuli lea osjeajima. Slino su
i oni vai, poto su, polazei od elja, ugledali ljepotu vrline,
odbacili sve to su izvan vrline vidjeli, zaboravljajui da u
itavoj prirodi ima veliko obilje poeljnih stvari koje se
protee od osnovnih tenji do najveeg cilja i oni ne uviaju
da podrivaju kame' temelje onih lijepih i divnih stvari.
XVI
43. Prema tome, meni izgleda da su na pogrenom
putu svi oni koji su izjavili da se najvee dobro sastoji u
moralnom ivotu, dodue neki vie nego drugi. Najvie,
dakako, grijei Piron,
382
koji poslije definicije vrline ne
ostavlja nita to bi bilo vrijedno da se eli. Zatim Ariston,
koji se nije usudio da ostavi samo poricanje, nego je za
motive elja mudraca uzeo to god mu na pamet padne i
na to god u ivotu naie.
383
Ariston je bolji od Pirona

382
O Pironu, v. knj. II, 11, 35.
383
Ariston nije shvatio kao stoiari da postoje izvan vrline i poroka,
tzv. pretpostavljive Kporffiisva i zapostavljive <7ro7rpa'/]Yp!ivo!: stvari,
nego je govorio da su ove stvari ovisne o razliitim okolnostima; Sekst
Empirik, Protiv matematiara, knj XI, 64, i slj.: Od prirode se ne nalazi
preimustvo jedne stvari ispred druge, nego ga vie stvaraju okolnosti, tj.
ne nalazi se od prirode nikakvo, preimustvo jedne stvari ispred druge,
nego su one prihvatljive ili odbacljive, kao da upravo dolaze pred ovjekovu
duu i na njega djeluju. Smisao ovog uenja je vrlo nejasan i bilo bi vrlo
poeljno- da je Ciceron iscrpnije o tom pitanju raspravljao.
o KRAJNOSTIMA DOBBA I ZLA 163
utoliko to je dozvolio bar neku vrstu elje, ali gori od
ostalih zato to se potpuno udaljio od prirode. Stoiari, opet
stavljajui krajnji cilj dobara jedino u vrlinu, slini su ve
spomenutim filozofima, ali u tome to su nastojali da
pronau poetke dunosti postupaju bolje od Pirona i ne
naavi ih u imaginarnim stvarima koje padaju na pamet
ine bolje od Aristona. Ukoliko oni govore o izvjesnim
stvarima da su u skladu sa prirodom i da ih radi njih samih
treba prihvatiti, a zatim odbijaju da ih uvrste u najvea
dobra, oni se udaljuju od prirode i donekle su slini
Aristonu. Ariston je izmislio nekakve imaginarne stvari koje
padaju na pamet. Stoiari, meutim, prihvataju primarne
objekte prirode,
384
ali ih odvajaju od krajnjeg cilja i
cjelokupnog zbira dobara. Poto priznaju prednost ovim
stvarima, doputaju izvjesnu mogunost izbora
385
stvari,
izgleda da slijede prirodu, ali tim to nee da priznaju da
one imaju ikakve veze sa sreom, oni se ponovo udaljuju od
prirode.
44. Dovle sam izlagao one stavove iz kojih se vidi da
Zenon nije imao nikakva razloga da se udalji od ranijih
preasnika. Sada emo uzeti u razmatranje ostale take,
ukoliko ti, Katone, nema nekih primjedbi na moje
izlaganje, ili ukoliko ja nisam bio previe opiran.
Ni na jedno ni na drugo nemam nikakve primjedbe,
odgovori on. Ja elim da ti svoje izlaganje do kraja dove-
de i nijedno tvoje izlaganje ne moe mi izgledati dugo.
Izvrsno! odgovorih, zar mogu neto bolje poeljeti
nego raspravljati o vrlini sa Katonom, obrascem svih vrlina?
45. Prije svega ja bih elio da uoi da e najvanije naelo
vae kole, koje u njoj zauzima prvo mjesto da je moralno
jedino dobro i da je moralan ivot najvee dobro, biti
zajedniko sa svim onima koji najvee dobro stavljaju samo
u vrlinu; i vae miljenje da je nemogue odrediti pojam
vrline, ako se ita pored moralnog u nju urauna takoer e
prihvatiti filozofi koje sam maloprije spomenuo. Po mom
miljenju mnogo bi bolje bilo da je
Zenon u svojim polemikama sa Polemonom,
386
ije je uenje
0 osnovnim prirodnim tenjama prihvatio, poao od zaje-

384
Prima naturae, v. knj. II, 11, 33.
385
Praeponunt. Ovaj se izraz odnosi na tzv. TTporjVjjiva (pret-
postavljive stvari), v. knj. III, 15, 50 i sij; 16.
386
dnikih poetaka i da je razmotrio gdje moe vrsto stati
1 odakle potjee povod za polemiziranje, nego to je stao na
stranu onih koji ni jedanput nisu tvrdili da smatraju
387
da
se najvee dobro temelji na prirodnom instinktu i to se nije
posluio istim dokazima i istim uenjem.
388
XVII
46. Najmanje mogu odobriti ono to vi, poto ste po
vaem miljenju dokazali da je moralno jedino dobro, po-
novo tvrdite da se* moraju odrediti odgovarajui i prikladni
predmeti elje koji su u skladu s prirodom,
389
iz ijeg izbora
moe proizii vrlina. Ne smijete vi vrlinu uiniti ovisnom
samo o jednom izboru, tako da najvee dobro mora pribaviti
jo neto drugo. Jer sve to se mora uzeti, odobriti ili
poeljeti, mora biti sadrano u cjelokupnom zbiru dobara,
tako da onaj koji je to postigao ne smije nita vie eljeti.
Kod onih ije se najvee dobro nalazi u nasladi, zar ne vidi
kako je jasno koje stvari smiju a koje ne smiju initi? Kako
niko ne moe da sumnja na to smjeraju njihove dunosti,
za im moraju teiti, a od ega trebaju bjeati? Uzmimo za
najvee dobro ono koje ja branim, odmah postaje jasno to
su ije dunosti i ta ko treba da radi. Vi, meutim, koji
nemate nikakva cilja nego moralno i dobro, neete biti u
stanju da naete nikakav izvor ni polaznu taku za dunost
i djelovanje. 47. U traenju ovoga svi e rei da slijede ono
to im doe na pamet ili na ta sluajno naiu, i vi ete se
vratiti prirodi.
390
Samo bi priroda vama svima s pravom
mogla odgovoriti da nije pravo motive djelovanja iz nje
izvoditi a cilj blaenog ivota drugdje traiti, jer postoji samo
jedno ispravno naelo u koje su ukljueni i motivi
djelovanja i najvee dobro i, kao to su Aristonove tvrdnje
da nema nikakve razlike meu stvarima, da postoji u
svemu, izuzev vrline i poroka potpuna jednakost, potpuno
odbaene. Isto tako i Zenon grijei kada tvrdi da jedino
vrlina i porok ni u najmanjoj mjeri ne utiu na postizanje
najveeg dobra. Dalje, on grijei kad tvrdi da, mada druge

387
Ciceron misli na Aristona i Pirona.
388
Zato to je Zenon tvrdio da je moralno samo dobro, ne moe sa
bez ove reenice stvoriti nikakav pojam o vrlini.
389
Initia, prima naturae, v. knj. II, 11, 33.
390
Ariston i njegove pristalice.
stvari
391
nemaju nikakva uticaja na blaen ivot, ipak imaju
neki uticaj na nae elje, kao da elja ne stoji ni u kakvoj
vezi sa postizanjem najveeg dobra! 48. Ali zar ima ita
nedosljedni je od postupka koji oni primjenjuju: utvrditi
najprije najvee dobro, a zatim se vratiti prirodi i izvoditi od
nje motive djelovanja, tj. dunost? Priroda djelovanja ili
dunosti ne nagoni nas da elimo stvari koje su u skladu s
prirodom, nego se njima podstie elja i djelovanje.
XVIII
Sada dolazim do onih tvojih kratkih reenica koje si ti
nazvao zakljucima.
392
Poeu od one kojoj po kratkoi
nema ravne, svako dobro zasluuje pohvalu; sve to zaslu-
uje pohvalu je moralno; prema tome svako dobro je mo-
ralno.
393
Ja bih to nazvao olovnim maem! Ko e ti priznati
prvu premisu (ako se ona i prizna, onda nije potrebna
druga, jer ako svako dobro zasluuje pohvalu, onda je svako
dobro moralno.
394
49. Ko e ti to priznati izuzev Pirona,
Aristona
395
i njima slinih ije uenje ti odbacuje?
Aristotel, Ksenokrat
396
i sva ova kola to nee priznati, jer
oni tvrde da u dobra spadaju zdravlje, tjelesna snaga,
bogatstvo, slava i mnoge druge stvari, ali ne kau da
zasluuju pohvalu. Iako oni smatraju da najvee dobro nije
ogranieno samo na vrlinu, ipak pretpostavljaju vrlinu svim
ostalim stvarima. Ali ta misli kakav e biti stav onih koji
su potpuno odvojili vrlinu od najveeg dobra: Epikura,
Hijeronima,
397
a isto tako i onih koji zastupaju
Kameadovo
398
najvee dobro. 50. Kako e Kalifont i
Diodor
399
moi prihvatiti tvoju premisu, koji moralnom
pridodaju jo jedan faktor, koji pripada sasvim drugoj vrsti?
Jesi li voljan, Katone, iz nedokazanih premisa izvesti
proizvoljan zakljuak.

38
Izuzev vrlinu; takoer i indiferentne stvari (dSiarpopa) koje po
miljenju stoiara nipoto ne bi smjele uticati na blaen ivot.
392
Consectaria, v. knj. III, 7, 26.
393
V, knj. III, 8, 27.
394
Jer su moralno i pohvalno jedno te isto.
82
O Pironu i Aristonu, v. knj. II, 11, 35.
396
O Aristotelu, v. knj. I, 2, 6. i o Ksenokratu, v. knj. IV, 2, 3.
397
O Hijeronimu, v. knj. II, 3, 8.
83
V. knj. II, 11, 35; knj. V, 7, 20.
06
O Kalifontu i Diodoru, v. knj. II, 6, 19.
Ono to slijedi je lani zakljuak (sorites),
400
a on je po
vaem uenju najpogrenija vrsta zakljuaka: ono to je
dobro poeljno je, a to je poeljno treba eljeti, a to treba
eljeti zasluuje pohvalu. Zatim slijede ostali ste- peni, ali ja
u se na ovom mjestu zadrati. Niko ti, naime, nee
prihvatiti da ono to treba eljeti zasluuje pohvalu. Sljedei
zakljuak uope ne spada u zakljuke. U njemu se osobito
istie nedostatak otroumnosti, njega su dakako napravili
stoiari, a ne ti, a glasi: 'blaen ivot zasluuje da se njim
diimo, jer se nikom ne moe dogoditi da se opravdano dii
bez moralnog dostojanstva.
401
Njih e Ze- nonu pripisati
Polemon,
402
a i njegov uitelj, i cijela kola, kao i svi ostali
filozofi koji, dodue, pretpostavljaju vrlinu svemu ostalom,
ah definiciji najveeg dobra dodaju jedan dodatak; ako je
vrlina neto im se treba diiti, kao to jest, i toliko
nadvisuje sve stvari da se to jedva rijeima moe izrei, moi
e biti blaen i onaj koji jedino posjeduje vrlinu, dok mu
ostalo nedostaje, a nee ti priznati da se izvan vrline nita u
dobro ne smije raunati. Oni, pak koji usvajaju najvee
dobro bez vrline, nee moda prihvatiti da blaen ivot neto
sadri ime se s pravom moe diiti, mada, istina, oni
ponekad predstavljaju i uivanja stvarima kojima se treba
diiti.

47
V. knj. III, 8, 28.
401
Ciceron protiv stoiara hoe da dokae da, u koliko i blaen ivot
zasluuje pohvalu, ne moe postojati bez moralnog dostojanstva; iz tog ne
slijedi da on ne sadri nita drugo osim vrline.
402
Polemon (v. knj. II, 11, 34), uitelj Ksenokratov (v. knj.
IV, 2, 3).
XIX
52. Vidi, dakle, da ti prihvata i takve pretpostavke
koje ti se ne mogu priznati ili takve, koje, iako se priznaju,
nita ti ne koriste. Ja bih u vezi sa svim stoikim
silogizmima, a osobito prilikom ispitivanja najveeg dobra,
smatrao da je dostojno filozofije i nas samih, ako bi ovim
putem popravili na ivot, odluke i misli, a ne nae rijei.
Ko bi mogao kad slua saete i otroumne dokaze za koje ti
kae da te vesele promijeniti svoje miljenje? Jer kada ljudi
sa puno iekivanja i elje ele uti zato bol nije zlo,
stoiari im tumae da on nije zlo, iako je muan, dosadan,
omraen, neprirodan, tegoban za podnoenje, zato to za
sobom ne povlai ni nepotenje, ni nevaljal- stvo, ni grijeh,
ni nemoral. Onaj koji ovo uje, mora se smijati, iako mu
nije do smijeha, a ipak nee otii nita otporniji da izdri bol
nego to je doao. 53. Ti ipak govori da niko ne moe biti
hrabar ko smatra bol zlom. 'Zato e biti jai ako ga po
tvom vlastitom priznanju smatra munim i jedva
podnoljivim. Bojaljivost dolazi od stvari a ne od rijei.
Ti dokazuje da bi se itav sistem sruio ako bi se samo
jedno slovo premjestilo. Smatra li da ja premjetam slovo
ili cijele stranice? Iako doputamo da oni uvaju metodski
poredak i savrenu logiku povezanost (tako si ti izjavio),
zbog ega si ih hvalio, ipak mi ne moramo prihvatiti
lanano zakljuivanje zato to je dosljedno i to se dri
utvrenog reda ako polazi od krivih premisa. 54. Ve u
osnovnoj definiciji
403
tvoj se uitelj Zenon udaljio od prirode
tim to je najvee dobro postavio u duhovna preimustva
koja mi nazivamo vrlinom i izjavio da je samo moralno
dobro i da se vrlina ne moe nalaziti ako je meu ostalim
stvarima ma koja stvar bolja nego druga, i on se pridravao
logikih zakljuaka iz ovih premisa. To je potpuno istina, ja
to ne mogu porei. Ali su zakljuci tako krivi da i premise iz
kojih su oni pro-
izali ne mogu biti istinite. 55. Logiari nas, kako zna, ue
da, ukoliko su zakljuci koji slijede iz tvrdnje-"krivi, tvrdnja
iz koje ovi zakljuci proizlaze mora takoer biti kriva. Na
ovom je sazdan sljedei silogizam, koji ne samo da je istinit
nego i oigledan da ga logiari uzimaju kao> aksiom. Ako
postoji ono, postoji i ovo, ovo ne postoji, dakle, ne postoji ni

403
U osnovnoj definiciji nije se udaljio Zenon od peripateti- -ara; i
stoiari i peripatetiari polazili su od tzv. prima naturae, {v. knj. II, 11,
33); tek u definicije najveeg dobra oni su na cjedilu ostavili prirodu.
i slj.
ono. Prema tome, ako su vai zakljuci neodrivi i vae su
premise neodrive. Kakvi su onda vai zakljuci? Svi oni
koji nisu mudri, jednako su bijedni; mudraci su u najviem
stepenu blaeni; sve su moralne radnje jednake, isto tako i
grijesi. Ove postavke na prvi pogled mogu izgledati
zadivljavajue, ali pri ta- nijem ispitivanju ne ine se
mnogo uvjerljivim. Uvjerenja svakog pojedinca, priroda
stvari i sama istina, ini se, na sav glas viu da ih nita ne
moe uvjeriti da ne postoji razlika izmeu stvari koje je
Zenon potpuno izjednaio.
XX
56. Kasnije je onaj tvoj mladi Punjanin
404
(ti zna da
Kitijci,
405
tvoji klijenti, potjeu iz Fenikije) sa otroum-
nou svojstvenoj njegovu narodu, uvidjevi da gubi bitku
poto je doao u sukob s prirodom, poeo izvrtati rijei.
Najprije je dopustio da se stvari koje mi. nazivamo dobrima
smatraju podesnim i u skladu s prirodom. Takoer je poeo
priznavati da bi mudracu, tj. kud i kamo najsretnijem
ovjeku bilo zgodnije da posjeduje i one stvari koje se nije
usudio nazivati dobrima, mada je priznavao da su u skladu
s prirodom. On tvrdi da se Platon, i ka ne bi bio mudrac,
ne nalazi u istom poloaju kao tiranin Dionisije. Za
Dionisija bi smrt bila najbolji put zbog nedostatka nade u
mudrost,
406
za Platona ivot zbog nae u

404
Kitij, grad na otoku Kipru, neko fenika kolonija, kako* svjedoi
Diogen Laertije, VII, 1.
405
Kitijci su bili Katonovi klijenti, otkako je pod njegovom, upravom
otok ipak pretvoren u rimsku provinciju.
406
Ovo je u oprenosti sa onim to je reeno u knj. III, 18, 60.
O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZDA 169*
nju. Dalje, on doputa da su neki grijesi
407
podnoljivi,,
drugi neoprostivi, jer neki grijesi povreuju vee, drugi
manje zahtjeve dunosti. Neki su luaci tako ludi da su
potpuno nesposobni da postignu mudrost, dok bi je drugi
mogli uz veliki napor postii. 57. U svemu ovome on se-
izraavao drugaije od ostalih, ali je kao i ostali isto mislio.
U stvari, on nije pridavao nita manju vrijednost stvarima
za koje je tvrdio da ne spadaju u dobra, nego oni koji su ih
proglaavali dobrima. ta je onda htio mijenjanjem njihova
starog imena? U najmanju ruku on je trebao da umanji
njihovu vanost i da im da malo niu vrijednost nego
peripatetiari
408
tako da bi izgledalo da postoji ne samo
razlika u rijeima nego i u znaenju. ta kaete vi o samom
blaenom ivotu, krajnjem cilju i svrsi svih stvari
409
? Vi
tvrdite da on nije vrhunac svih stvari koje priroda trai i
stavljate ga potpuno samo u vrlinu.
Sva se sporna pitanja kreu ili oko injenica ili oko
naziva. Nepoznavanje injenice ili pogreka u terminologiji
uzrok su jednog ili drugog oblika spora. Ako ni jedno ni
drugo nije sluaj, mora se potruditi da se upotrijebe ope
prihvaeni i najprikladniji termini, tj. oni koji stvari jasno
objanjavaju. 58. Zar moemo sumnjati u prikladnost
terminologije starijih filozofa, ako u injenicama ne prave
nikakvu pogreku? Pogledajmo sada njihova miljenja,
zatim emo se vratiti pitanju njihove terminologije.
XXI
Oni tvrde da se enja nae due podstie kad joj se
neto uini da je u skladu sa prirodom i da sve stvari koje
su u skladu sa prirodom zasluuju neku cijenu i da ih
treba cijeniti srazmjerno vanosti koju svaka od njih ima.
Od stvari koje su u skladu sa prirodom neke ne sadre
nita u sebi to bi pobuivalo na ma kakvu elju
0 kojoj smo ve esto govorili,
410
i njih treba nazivati ni

407
Stobej, Etike ekloge 218.
408
Predasnici, filozofi prije Zenona, naime, peripatetiari.
78
Ovaj izraz pripada stoiarima, Ciceron ga je
meu
tim, po ugledu na svog uitelja Antioha (knj. II, 11, 34), kao i mnoge druge
prenio na ranije filozofe.
410
Ciceron ovdje sebi protivrjei, zato to je pridodao malo prije svim
stvarima u skladu s prirodom izvjesnu vrijednost i prema tome i
moralne ni hvale vrijedne, dok su neke takve koje pobuuju
naslade u svakom ivom biu, ali u ovjeku podstiu
1 razum. Ono to je uvjetovano razumom, naziva se mo-
ralno, lijepo, hvale vrijedno. Ranije spomenute stvari
nazivaju se prirodne, a ove posljednje, koje su u vezi sa
.stvarima moralnim, utiu na savrenstvo i potpunost
sree. 59. Od svih onih preimustava, koja filozofi, koji ih
nazivaju dobrima, ne cijene nita vie nego Zenon, koji tvrdi
da ona nisu dobra, kudikamo je, oni tvrde, moralno
najuzvienije i dostojno pohvale. Ali ako se neko stavi pred
izbor izmeu moralnog i zdravlja i moralnog i bolesti, onda
nema sumnje na koje e nas izmeu ova dva odvesti
priroda. Moralno je, meutim, toliko jako i toliko
nadmonije od svih ostalih stvari da ga nikakve kazne ni
nagrade ne mogu navesti da skrene s onoga to je priznalo
da je pravo. Sve prividne potekoe, tegobe i zapreke mogu
vrline, kojima nas je priroda obdarila, unititi. Stvari koje
su u skladu s prirodom nisu beznaajne i ne zasluuju
potcjenjivanje, (jer kako bi inae vrlina mogla imati tako
veliku vanost), ali su ipak takve da mi moramo misliti da
najvaniji dio blaenog ivota ili suprotnog njemu ne poiva
na njima. 60. Ukratko ono to je Zenon nazivao
vrijednim, prihvatljivim i u skladu sa prirodom, oni nazivaju
dobrima i proglaavaju onaj dio blaenim koji se sastoji u
uivanju naprijed spomenutih stvari, ili najveeg broja njih,
ili onih koje su najvanije meu njima. Zenon opet samo
ono naziva dobro to ima svoju naroitu i osobenu dra
koja ga ini poeljnim, a za sreu se trai jedino ivot koji se
provodi po propisima vrline.
XXII
Ako treba raspravljati o injenicama, izmeu mene I tebe,
Katone, ne moe biti nikakvog neslaganja, jer su
naa stanovita u svakoj pojedinosti ista, kada poslije
zamjene rijei isporedimo same injenice. Zenon je ovo
dobro uviao, ali je bio zaveden sjajem i velelepnou rijei.
Da je stvarno rijei koje je govorio, shvatao u njihovom
bukvalnom znaenju, zar bi bila neka razlika izmeu njega i

sposobnost da mogu podstai nau mo htijenja. On je trebao rei: stvari u
skladu s prirodom sadre djelomino malo vrijed- aiosti u sebi, tako da ne
mogu uticati na nau mo htijenja.
Pirona ili Aristona?
411
Da nije opet prihvatio njihova
miljenja, ta bi mu koristilo odvajati se u rijeima od onih
s kojima se u injenicama slagao? 61. ta, ako bi Platonovi
uenici, i poslije njih njihovi sluaoci, oivjeli i tebe ovako
oslovili: Dok smo sluali, Marko Katone, tebe, najodanijeg
prijatelja filozofije, najpravinijeg mua, najboljeg suca i
najsavjesnijeg svjedoka. kako govori, udili smo se ta te je
moglo navesti da stoiare nama pretpostavi, ija je
miljenja o dobrima i zlima Zenon ovdje uio od
Polemona.
412
Oni upotrebljavaju izraze koji pri. prvom
pogledu izazivaju divljenje, ali pri podrobnijem ispitivanju
natjeruju na smijeh. Ako si ti prihvatio te nazore, zato nisi
zadrao njihovu vlastitu terminologiju? Ako je na tebe
uticao ugled linosti, kako si mogao nas sve pa i samog
Platona pretpostaviti onom nepoznatom ovjeku, osobito
kada eli da igra vodeu ulogu u dravi, a mi smo bili ti
ljudi koji smo te mogli najbolje opremiti i snabdjeti da je
zatiti i sebi osigura najvei ugled? Mi smo ove predmete
ispitivali, mi smo ih doveli u sistem, njihova nomenklatura i
principi na kojima se zasnivaju nae je djelo; mi smo
iscrpno pisali o svim oblicima vladavina, o poloajima i
promjenama,
o zakonima, o uredbama i obiajima u dravi. U govor-
nitvu, koje je najvea odlika dravnika, ti si se, kako smo
uli, osobito istakao; ali, kako si mnogo mogao obogatiti
svoj govorniki dar iz naih umnih proizvoda? Kakav bi
odgovor mogao dati na rijei ovako velikih ljudi?
62. Molio bih te, odgovori Katon, poto si ove rijei
stavio njima u usta, da im umjesto mene odgovori, ili
radije da mi da malo vremena da im ja odgovorim kad u
ovom asu ne bih vie volio tebe sluati, a njima imam
namjeru da odgovorim drugi put, tj. onda kada budem tebi
odgovorio.
XXIII
Sada, Katone, ako bih htio istinu odgovoriti, morao
bih rei da ti pristaje uz tako nadarene i tako ugledne
ljude, ali da si primijetio da stoiari one predmete, o kojima
zbog vremenske udaljenosti nisu imali jasne predstave,

411
O obojici v. knj. II, 11, 35.
412
nisu temeljito istraili i da su o tim predmetima ne samo
raspravljali vrlo otroumno nego da su o njima doli do
smjelijih i dubljih zakljuaka, u prvom redu zato to su
tvrdili da dobro zdravlje ne smije biti predmet elje nego
izbora, ne zato, to zdravlje spada u dobra, nego zato to
ima neku pozitivnu vrijednost (mada mu i starija kola
koja se ne ustruava nazivati ga dobrom, ne pridaje neku
veu vrijednost). Za tebe bi bilo nepodnoljivo to su one
stare (da se tako izrazim) bradonje,
80-
kako mi nae stare
obiavamo nazivati, mislili da ovjek koji ivi moralno, ako
je uz to dobrog zdravlja, ivi ivotom poeljnim, boljim, vie
traenim nego to je ivot ovjeka koji je, mada je jednako
dobar kao i Enijev Alkmeon,
413
sa svih strana okruen
bolestima, progonstvom i siromatvom.
63. Oni stari ljudi s manjom otroumnou smatraju
prvu vrstu ivota poeljnijom, izvrsnijom i blae- nijom,
stoiari, meutim, smatraju da samo prilikom izbora ima
prednost, ne zato to je blaeniji ivot, nega zato to je vie
u skladu sa prirodom. Stoiari su, dakako, uvidjeli ono to
je njihovim predasnicima promaklo, da ljudi okaljani
zlodjelima i ubistvima nisu nita bjedniji nego oni to
uprkos neporonog i estitog ivota nisu dospjeli do
savrene mudrosti.
64. Upravo tom prilikom
414
ti si iznio one potpuno
nepodesne analogije koje stoiari vole da upotrebljavaju. Ko
ne zna, ako vie njih eli da izroni iz dubine, da e
odahnuu biti blii oni koji se ve pribliavaju povrini
vode, ali e isto tako malo moi odahnuti kao i oni koji se
jo u dubini nalaze. Nita ne pomae, kako ti zakljuuje,
odmicanje i napredovanje u vrlini
415
za ouvanje od najvee
bijede sve dotle dok je stvarno ne postigne, jer i
izronjavanje iz vode nita ne pomae. Poto su mladi psii
koji su na pomolu da progledaju isto tako slijepi kao i
tenad tek roena, slijedi da je i Platon, poto nije dostigao
vrhunac mudrosti, bio isto tako slijep kao i Falaris.
416

413
O Eniju v. knj. I, 2, 4. Alkmeon, sin Amfijaraja i Eripile osvetio
se majci zbog svoga oca. On je odvuen u rat i ubijen zbog toga to ga je
ona izdala. Sin ju je ubio, ali je zbog ovog zloina pao u ludilo.
414
V. knj. II, 14, 48.
415
Kod stoiara se moglo govoriti samo o napredovanju prema vrlini,
a ne u vrlini; jer im je neko postigao vrlinu, odmah je sve postigao, prema
tome, nije mogao vie praviti daljnja usavravanja.
416
O Falarisu, v. knj. II, 27, 28.
XXIV
65. Zaista, Katone, ne postoji nikakva analogija iz-
meu napretka u vrlini i sluajeva o kojima ti govori, jer u
njima, mada si daleko odmakao, situacija koju eli <da
izbjegne jo uvijek ostaje ista sve dotle dok iz nje potpuno
ne izae, jer ovjek ne odahne sve dotle dok ne izroni, a
mladi psii su prije progledavanja slijepi, isto tako kao da
e uvijek ostati slijepi. Ovo bi bile analogije: nekome je vid
slab, drugome je cijelo tijelo iznemoglo; njihovo e se stanje
uzimanjem li jekova svaki dan sve vie popravljati; ovaj
drugi svaki dan bie jai, a prvom e se vid svakim danom
izotravati. Slino je i sa onim koji ozbiljno tee za vrlinom;
oni e se postepeno oslobaati svojih poroka i njihovi e
nedostaci svakodnevno slabiti. U svakom sluaju ti ne
smatra da Tiberije Grak Stariji
5
nije bio sretniji od svog
sina kada je jedan ulo
MARKO TULIJE CICERON
174
io sve svoje snage da uvrsti dravu, a drugi svim
silama nastojao da je uniti. Uza sve to Stariji Grak nije bio
mudar ovjek; ko je takav bio? ili kada? gdje? odakle? Ili je
zato to je teio za slavom i au daleko odmakao u vrlini.
66. Isporedi svog djeda Druza
417
sa Gajem Grakom, koji je
bio gotovo njegov savremenik. Prvi je nastojao da zalijei
rane koje je drugi priinio dravi. Ako nita drugo, ne ini
ljude tako bijednim kao nebriga prema dunostima i
bezakonja, pod pretpostavkom da su sve budale nesretne,
kao to uistinu i jesu, ipak ovjek koji slui domovini nije
tako bijedan kao onaj koji eli njezinu propast. "Vidan
napredak u vrlini sadri znaajno smanjivanje moralnih
pogreaka. 67. Vai uitelji, pak, dozvoljavaju napredovanje
u vrlinama, ali osporavaju umanjivanje pogreaka. Vrijedi
ispitati dokaz na kome ovi otroumni ljudi temelje svoje
tvrdnje. Ako se sadraj umjetnosti
418
moe poveavati, onda
se i sadraj njihovih suprotnosti moe poveavati. Sadraj
vrline, meutim, ne dozvoljava nikakav prirataj, prema
tome, ni njezine suprotnosti moralni nedostaci ne
mogu se poveavati. Da li oi- glednost rasvjetljuje sumnju
ili sumnja opovrgava oi- glednost? Oigledno je da su jedni
poroci vei od drugih. Ali nije sigurno da se najvee dobro,
kako ga vi stoiari nazivate, moe poveavati. Vi, meutim,
mjesto da sigurnim objasnite nesigurno, pokuavate
nesigurnim opovrgnuti sigurno. 68. Stoga vi moete biti
poraeni istim argumentom koji sam ja maloprije
419
upotrijebio. Ako dokaz da jedan moralni nedostatak ne
moe biti vei od drugog ovisi o tome da se najvee dobro,
kako ga vi zamiljate, ne moe poveavati, onda vi morate
mijenjati vae najvee dobro, jer je oigledno da moralni
nedostaci ovih ljudi nisu jednaki. Moramo se pridravati
pravila, da, ukoliko je zakljuak kriv, i premisa iz koje je on
izveden ne moe biti istinita.
ta vas je, dakle, dovelo u ovaj orsokak? Jedno-
stavno, vae nadmeno hvalisanje u odreivanju najveeg
dobra. Tvrditi da je moralno jedino dobro znai odstraniti
brigu oko zdravlja, budnog nadgledanja imanja, upravljanja

417
Marko Uvije Druz, koji se kao puki tribun usprotivio pokuajima
Gaja Graka i zbog toga dobio naziv zatitnik (patronus) senata. Kerka
ovoga Druza bila je ena Marka Porcija Katona, oca ovoga Katona Utikog.
418
Pod nazivom znanosti u umjetnosti obuhvatali su stoiari i vrline.
V. knj. IV, 1, 4.
419
V. knj. IV, 19, 54 i slj.
O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA 175.
XXV
dravnim poslovima, urednog izvravanja poslova i ivotnih
dunosti; ukloniti se konano mora i samo moralno,
420
koje
je po vaem miljenju, glavna taka oko koje se sve ostalo
okree. Ovaj je prigovor Hrisip protiv Aristona
421
u
najeem obliku iznio. Iz ovih potekoa izrodile su se one
'lukave i podmukle fraze, kako- ih Atije
422
naziva. 69.
Mudrost, naime, nije imala nikakva tla na kome bi vrsto
mogla stati, poto su sve dunosti bile uklonjene a
dunosti su bile uklonjene jer je bio- odstranjen svaki izbor
i razlika; njima nije bilo mjesta poto su sve stvari bile
potpuno izjednaene i jedna se od druge nije mogla
razlikovati. Ove su potekoe bile, takoer, izvor iz koga su
se porodila gora miljenja, nego to- ih je zastupao Ariston.
Ova su u najmanju ruku otvorena i jasna, dok su vaa
lukava i podmukla. Pitaj Aristona da li on smatra
bezbolnost, bogatstvo i zdravlje dobrima. I on e odgovoriti:
Ne! Kako? Da li mu njihove suprotnosti izgledaju zla? Opet
e isto tako rei: Ne! Pitaj Zenona; i njegov e odgovor
doslovce biti isti. Upitajmo sada zaueni obojicu kako
moemo ivjeti ako smatramo da nam je svejedno da li smo
zdravi ili bolesni, slobodni od bolova ih od njih mueni, da li
smo u stanju da odagnamo studen i glad ili ne. Ti e,
nastavlja Ariston, odlino i sjajno ivjeti; ti e raditi upravo
ono to ti se ini
423
da je dobro. Nikada nee osjetiti
tjeskobu, strast i strah. 70. Kakav e odgovor dati Zenon?
Takvo uenje je nakazno, bie njegov
-
odgovor, na taj nain
se naprosto ne bi moglo ivjeti; meutim, izm,eu moralnog
i nemoralnog nalazi se beskrajno velik i neizmjeran jaz, dok
izmeu ostalih stvari nema uo-
pe nikakve razlike. 71. Dovle se on slae sa Aristonom; ali
posluaj sada ono to slijedi i, ako moe, uzdri se od smi-
jeha. Ove indiferentne stvari, meu kojima po Zenonovom
miljenju nema nikakve razlike, ipak su takve prirode da se
neke od njih moraju odabrati, druge odbaciti, dok se na
neke uope ne smije obraati panja; to znai da su one ta-
kve, da neke od njih eli, druge ne eli imati, dok za dru-
_ge i ne haje. Ali ti si nam maloprije rekao da nema

420
Ukoliko moralno mora nastati izborom, koji se, kad se sve- kako
treba uini, ne moe ostvariti.
99
O Atiju, v. knj. II, 29, 94.
82
V. knj. IV, 16, 43.
93
O ovim izrazima isp. knj. III, 15, 51; 16, 52.
64
razlike meu njima lsto tako kaem i sada, on e od-
.govoriti, ali ja mislim, s obzirom na vrlinu i porok, nema
razlike.
XXVI
72. Zar ima, molim te, neko ko to nije znao? Ipak
posluajmo! One stvari koje si ti spomenuo, ree on,
'zdravlje, izobilje, bezbolnost, ja ne nazivam dobrima, nego.
u za njih upotrijebiti grku rije rrporffuiva, to bi od-
govaralo latinskoj rijei producta (pretpostavljive stvari).
93
Ipak u ja radije upotrijebiti praeposita (pretpostavljive) ili
praecipua (istaknute), poto to zvui podnoljivije i manje je
tvrdo, dok s druge strane bolest, siromatvo i "bol ne
nazivam zlima, nego, ako ti je po volji, reieetanea (stvari
odbacij ive, i izuzimljive, na odmet). Zato za prve ne kaem
udim za njima nego odabiram ih, niti ja ih -elim, nego
ja ih prihvatam; o njihovim suprotnostima ne kaem ja im
se uklanjam, nego ja ih odbacujem. 3 ta kau Aristotel i
drugi Platonovi uenici? Oni nazivaju, kau oni, sve stvari u
skladu sa prirodom dobrima, a njihove suprotnosti zlima.
Vidi li, prema tome, da se tvoj uitelj Zenon sa Aristonom
94
u rijeima slae, a u stvari se od njega razilazi, dok se sa
Aristotelom i ostalim u stvari slae, a u rijeima razilazi.
Zato se mi onda ne bi radije, poto se u stvari slaemo,
sluili uobiajenom terminologijom? Ili neka mi dokae da
u ja biti spremniji da prezrem novac ako ga ubrojim meu
praeposita (pretpostavljene stvari), nego ako ga stavim u
dobra, ili da u junaki je podnijeti bol ako reem da je on
tegoban.
12
i muan za podnoenje i da je suprotan prirodi, nego ako
.ga nazovem zlom.
73. Na prijatelj Marko Pizon
93
esto je duhovito
ismijavao stoiare zbog drugih stvari, ali nikada u tolikoj
mjeri kao zbog ovih tvrdnja. Dobro, govorio je on, vi nam
tvrdite da bogatstvo ne spada u dobra nego u praeposita
(pretpostavljene stvari). ta si s tim postigao? Da li si
umanjio gramzljivost? Na koji nain? Ako su u pitanju
rijei, u prvom redu rije pretpostavljen je dua od rijei
dobro, ali to nema nikakva znaenja za samu stvar. to se
mene tie, ona je sadrajnija i upeatljivija. Odakle rije
dobro vue svoje znaenje, ja ne znam, dok
pretpostavljeno, mislim, znai stavljeno ispred drugih
stvari. A to, ini mi se, mnogo u sebi sadri. Prema tome,
on je obiavao govoriti da Zenon pridaje veu vanost
"bogatstvu, poto ga uvrtava meu pretpostavljene stvari,
nego Aristotel, koji je tvrdio da je bogatstvo dobro, ali ne
veliko dobro i u poreenju sa moralnim i pravednim dobro
koje se mora prezreti i potcijeniti i koje se ne smije mnogo
eljeti. Uope, o svim ovim Zenonovim promjenama rijei on
je obiavao govoriti da su nazivi, koje je on stvarno dao
stvarima, a koje on nije ubrajao ni u dobra ni u zla, vie,
odnosno, manje privlani nego nazivi kojima ih mi
nazivamo.
Tako je govorio Pizon, uzoriti ovjek i, kako zna, tvoj
veliki prijatelj. to se mene tie, dozvoli mi da dodam jo
nekoliko rijei i onda da zakljuimo diskusiju. Bilo bi odve
dugo odgovarati na sve to si ti rekao.
XXVII
74. Iz istih praznih rijei za vas su izrasla kraljevstva,
carstva i bogatstva, bogatstva tako ogromna da vi
izjavljujete da je sve to sadri ovaj svijet svojina mudra
ovjeka. On je jedini, vi takoer tvrdite, lijep, on je jedini
slobodan, on je jedini graanin. Budale su u svakom
pogledu njemu suprotne po vaem miljenju, oni su i
bezumnici. Stoiari ovakve postavke nazivaju 7tap<*oa, a
mi rijetkosti, izuzeci. Ali ta ima u njima izuzetnog kada se
posmatraju iz blizine, ja u se s tobom sporazumjeti to se
tie znaenja koje ti pridaje svakoj pojedinoj rijei, i nee
meu nama biti nikakva neslaganja. Vi stoiari kaete da su
svi prestupi jednaki. Ja s tobom neu sada zbijati ale, kao
to sam to o istom predmetu uinio, kada sam Lucija
Murenu protiv tvojih optubi branio.
424
Tada sam govorio
pred neupuenim, a htio sam da se dopadnem i sluaocima,
sada moram poslu savjesnije pristupiti. 75. Prestupi su
jednaki. Kako to, molim te! Nita, naime, ne moe biti
moralnije od moralnog niti nemoralni je od nemoralnog.
Objanjavaj dalje, jer o ovom predmetu vlada veliko
neslaganje. Da pogledamo tvoje naroite dokaze kojima e
dokazati da su svi prestupi jednaki! On odgovara:
pretpostavimo da meu veim brojem ianih instrumenata
nijedan nema tako usklaene ice da bi mogao dati
harmonian ton, kad su svi ovi instrumenti rasklaeni.
Slino je i sa prestupima, poto su svi odstupanja od
pravila, u jednakoj su mjeri odstu- patnja od pravila; prema
tome svi su jednaki. Ovdje smo obmanuti dvosmislenou.
Naime, kod svih ianih instrumenata isti je sluaj da su
rasklaeni, ali iz toga ne slijedi da su svi jednako
rasklaeni. Ovo ti poreenje nita ne koristi, jer, kad mi
kaemo da su sve vrste gramzljivosti na isti nain
gramzljivost, iz toga ne slijedi da ih mi moramo jednakim
proglasiti. 76. Evo jo jednog primjera krive analogije!
Kormilar, kae on, na isti nain grijei ako izgubi lau
natovarenu pljevom kao i kad izgubi lau natovarenu
zlatom; na isti se nain ogreuje i onaj koji bez razloga tue
svoga oca, kao i onaj koji tue svoga roba. Ne shvatiti to da
za vjetinu krmarenja nema nikakva znaenja kakav teret
laa vozi! Svejedno je za dobro ili loe krmarenje da li on u
lai vozi pljevu ili zlato. Ali razlika izmeu oca i obinog
roba je takva da se preko nje ne moe i ne smije ovla prei.
Prema tome, priroda predmeta na kome se vri prekraj
koja kod kormilarenja nije vana, kod dunosti je vrlo
vana. U sluaju kormilarenja, ako je gubitak lae uslijedio
usljed nemarnosti, grijeh e biti vei ako je tovar zlato nego
ako je pljeva. Kod svih vjetina mi traimo da im se pridrui
ona mudrost koja se naziva sveopa i nju treba da imaju svi
koji se bilo kojom vjetinom bave. Tako ni u ovom pogledu
nisu svi prestupi jednaki.
XXVIII
77. Ipak, oni ostaju uporni i nee nita da popuste.

424
U govoru za Lucija Murenu pogl. 29 i 30.
12*
Svaki je prestup, oni tvrde, dokaz slabosti i nepostojanosti
karaktera; ove su pogreke kod svih luaka jednako velike,
prema tome, i svi prestupi moraju biti jednaki. Kao da se
doputa da su pogreke svih luaka jednako velike, i da
Lucije Tubul
425
nije bio u veem stepenu slab i nekarak-
teran nego Publije Scevola,
426
na iji je prijedlog on bio
osuen; i kao da meu samim predmetima na koji se pre-
stupi odnose ne postoji nikakva razlika, tako da se teina
prestupa mijenja srazmjerno da li su prestupi na ovim
predmetima vei ili manji.
78. Prema tome (poto se moje izlaganje treba da za-
vri), ovo je jedan od glavnih nedostataka s kojim se, po
mom miljenju, tvoj i prijatelji stoiari bore, jer oni smatraju
da mogu u isto vrijeme odravati dva suprotna miljenja.
Zar postoji vea nedosljednost nego kad ista osoba tvrdi da
je moralno jedino dobro i da mi posjedujemo prirodnu
tenju prema stvarima koje su za na ivot prikladne.
427
Na
taj nain, u elji da zadre misli koje su u skladu sa ranijom
naukom, oni pristaju uz Aristonove zablude; nastojanjem da
se toga oslobode, u stvari prihvata ju miljenje koje
zastupaju peripatetiari, mada se vrsto pridravaju svoje
vlastite terminologije. I poto se nikako nee da odlue za
sljedei korak da se okane ove terminologije, oni ispadaju
previe odbojni, grubi i tvrdi kako u svom jeziku, tako i u
svojim manirima. 79. Panetije
428
je nastojao da izbjegne ovu
neprijatnu i odbojnu osobenost stoicizma, kritikujui
podjednako i krutost same doktrine i nejasnou njihove
logike. U pogledu doktrine on je blai, a njegov stil je mnogo
jasniji. Platon,
1,01
Aristotel, Ksenokrat, Teofrast i Dikearh
429
su mu bili stalno u ustima, kao to i njegovi spisi pokazuju.
Ja ti ozbiljno preporuujem da marljivo prouava ove
pisce.
80. Ali poto je ve mrak, ja se moram vratiti na svoje
seosko imanje. Dosta za sada; ali bih elio da ovakve raz-
govore esto vodimo.
Svakako, odgovori on, jer ta bolje moemo raditi, i
prva usluga koju u ja od tebe traiti bie da saslua moje

425
O Luciju Tubulu, v. knj. II, 16, 54.
426
O Scevoli, v. knj. I, 4, 12.
427
V. knj. I, 21, 58.
428
V. knj. IV, 9, 23.
429
Dikearh sa Sicilije, filozof peripatetiar i matematiar, govornik,
uenik Aristotelov.
opovrgavan je tvog izlaganja. Ali zapamti da ti u svemu
prihvata nae uenje izuzev nae drukije terminologije.
Ja, meutim, ne prihvatam nijedan stav vae kole.
Udarac na polasku, rekoh ja, ali mi emo vidjeti.
Ovim smo se rijeima rastali.
KNJIGA V
I
1. Poto sam, Brute,
430
jednog dana odsluao sa
Markom Pizonom
431
uobiajeno predavanje Antiohovo u
uilitu koje nosi naslov Ptolomaeum
432
(Ptolomejevo
uilite), (s nama zajedno bili su moj brat Kvint, Tit
Pomponije,
433
Lucije Ciceron,
434
po rodbinskim vezama moj
strievi, ali po ljubavi koju prema njemu osjeam roeni
brat), dogovorili smo se da poslije podne odetamo do
Akademije,
435
u prvom redu zato to je to mjesto u ovo
vrijeme tiho i neometano od svake ljudske vreve. Stoga smo
se u dogovoreno vrijeme svi skupili u Pizonovom stanu.
Zatim smo od vrata ipilon
436
u svakovrsnom razgovoru
prevalili est stadija. Kad smo stigli do etalita Akademije,
koje potpuno opravdano zasluuje slavu, zatekli smo
samou kakvu smo samo poeljeti mogli. 2. Tada Pizon ree:
Da li treba da pripiem prirodnom nagonu ili nekoj vrsti
obmane to posmatranje mjesta o kojima smo sluali da su
se na njima esto zadravali slavni ljudi, na nas jae
djeluju, nego kada sluamo o njihovim djelima ili itamo
njihove spise. Tako se ja sada osjeam dirnut. Na pamet mi

430
O Brutu, v. knj. I, 1, 1; O Antiohu, v. knj. II, 11, 34.
431
Marko Pupije Pizon, deset godina stariji od Cicerona, konzul, 61,
g. pr. n. e. bio je vrlo obrazovan ovjek, mnogo se bavio filozofijom i
pristajao je uz peripatetiku kolu. Bio je uenik akademiara Antioha,
mnogo je godina u svojoj kui drao peripatetiara Steseju. Od rane
mladosti drugovao je sa Ciceronom, ali se zbog svog prijateljskog odnosa
prema Klodiju kasnije od njega odvojio. Kad je Ciceron ovo djelo izdao, on
nije bio iv. V. knj.
V, 3, 8.
432
Pausanija, I, 17, 2: U gimnazijumu koji nije daleko od trga i koji
se po svom graditelju naziva Ptolomejevo uilite nalaze se vrijedne
mramorne statue Herma i mjedena slika Ptolomeja. Dobila je svoje ime po
svom osnivau Ptolomeju Filadelfu.
433
O Titu Pomponiju Atiku, v. knj. II, 21, 67.
434
Lucije Ciceron, sin Lucija, strievi Ciceronov. Kada je Ciceron na
Siciliji protiv Vera skupljao dokazni materijal, Lucije mu je bio pri ruci, ali
je ve slijedee godine umro. Bio je izvrstan ovjek i naroito odan
Ciceronu. Isp. Cic. Pisma Atiku I, 5.
435
Akademija je bila prostrano mjesto izvan Atene pred vratima
Dipilon, 6 stadija = (750 rimskih koraka; jedan stadion = 125 rimskih
koraka ili 0,185 km.) udaljena od grada, u kojoj su se nalazila etalita za
razonodu i razne druge graevine.
436
Eanije su, se ova vrata zvala frijasiska (aE ptaatat TruXoa); nalazila su se na
Keramiku, v. knj. I, 11, 39.
dolazi Platon, koji je, kako smo uli, ovdje najprije obiavao
drati svoja filozofska predavanja. Tu u blizini su njegovi
vrtovi koji me ne podsjeaju samo na njegovu uspomenu,
nego, ini mi se, pred oi mi dozivaju njega kao ivog
ovjeka. Ovdje je boravio Speusip,
437
Ksenokrat i
Ksenokratov uenik Polemon,
438
koji je obiavao sjediti
upravo na onoj stolici koju tamo vidimo. Ja sam, takoer, i
pri gledanju nae kurije (mislim na Hostilijevu kuriju, ne na
sadanju novu
439
zgradu, koja mi se ini manja
440
poslije
dogradnje) obiavao misliti na Scipiona, Katona, Lelija i, u
prvom redu, na svoga djeda.
441
Tako snanu sugestivnu mo
na nae pamenje vre mjesta.
442
Bez razloga se vjebanje
pamenja ne zasniva na lokalitetima.
3. Na to ree Kvint: Tako je, Pizone, kako ti kae. I
mene je, kada sam ovamo dolazio, privlailo sebi mjestance
Kolon,
443
iji mi je stanovnik Sofoklo
444
stalno pred oima
lebdio, a ti zna da ga ja oboavam i da u njegovim djelima
uivam. Moje pamenje odvelo me je jo dalje; ja sam u viziji
vidio Edipa
445
kako se ovamo pribliava i kako u onoj pjesmi
punoj njenih osjeanja pita kakav je ovo kraj ovo je,
dodue, ista tvorevina mate, ali me je duboko potresla.
Iza toga nastavi Pomponije: I ja, koga vi kao pristalicu
Epikura obiavate napadati, provodim mnogo vremena sa
Fedrom,
446
koji je, kako znate, moj najdrai prijatelj, u

437
O Speusipu i Ksenokratu, v. knj. IV, 2, 3.
438
439
Hostilijeva Kurija (ime dobila po kralju Tuliju Hostiliju) bila je ona
koja je postojala do Suline diktature. Pod novom razumije Ciceron onu
koju je Sula poslije ruenja stare dao napraviti. Ona je bila mnogo vea od
ranije, napravljena je otprilike jednu ili dvije godine prije nego je voena
ova diskusija (81 ili 80 pr. n.e.). Zato Dio Kasi je, 40, 50 govori o njoj kao
izgorjeloj. Ova je zapravo bila Kornelijeva (Sulina), pa bi se Ciceronu mogao
prebaciti ana- hronizam.
440
Ukoliko je izgradnjom nove bila izbrisana uspomena na staru
kuriju, u kojoj je toliko istaknutih ljudi, kao Scipion Afriki, Katon, Lelije,
Pizon tedljivi govorilo.
441
Ovdje treba uzeti Luciia Pizona koji je dobio ime tedljivi, zato to
je donio zakon protiv protuzakonitog utjerivanja novca i to je uveo
dravno knjigovodstvo.
442
Ciceron aludira na mnemotehniku Simonidovu.
443
Kolon je bio atiki demos u blizini Akademije,
444
O Sofoklu, v. knj. I, 2, 5. Kvint Ciceron pisao je isto tako
tragedije; odatle sjeanje na Sofokla.
445
Odnosi se na uvenu Sofoklovu tragediju Edip na Kolonu.
446
O Fedru, v. knj. I, 5, 16.
Epikurovim vrtovima, ispred kojih smo maloprije proli. Ali
ipak sluam savjet stare poslovice ja mislim na one koji su
jo na ivotu. Ipak, i kad bih sve htio, ne mogu zaboraviti
Epikura. Pristalice nae kole imaju ne samo njegove
portrete nego njegove slike urezuju u ae i prstenje.
II
4. Meni se ini, odvratih ja, da se na Pomponije ali,
a moda ima zato osobit razlog, jer se tako udomaio u
Ateni da je gotovo postao Atianin, i meni se ini da e on
dobiti takav nadimak. Ja se, Pizone, s tobom u tome
slaem; mi po pravilu jae i paljivije mislimo na slavne
ljude kada nas na njih opominju mjesta. Zna dobro, kako
sam ja jedanput s tobom doao u Metapont
447
i nisam se
sve dotle svratio kod svog gostoprimca dok nisam razgledao
mjesto u kom je Pitagora
448
stanovao i okonao svoj ivot.
Sada pak u Ateni, mada posvuda ima velik broj tragova koji
podsjeaju na velike ljude, mene se najvie doima ona
dvorana koja je do nedavno bila Karneadova
449
svojina. ini
mi se kao da ga vidim (jer mi je dobro poznata njegova
slika), i ja smatram da samo sjedite koje je lieno tako
velikog duha osjea odsustvo njegova glasa.
5. Na to nadoveza Pizon: Poto je svaki od nas neto
primijetio, ta nam moe rei na Lucije? Da li on rado
pohodi ono mjesto gdje su. se Demosten
450
i Eshiri obia-
vali meusobno nadmetati? Jer na svakog od nas najvie
ima uticaja onaj studij kojemu se posvetio.
On sa crvenilom na licu ovako odgovori: Ne pitaj" me, i
ja sam stvarno hodoastio u Falersku luku u kojoj se, kau,
Demosten obiavao uz buku valova vjebati u govoru, kako
bi se privikao glasom nadvladati njihovo buanje. I
maloprije sam s puta malo na desno skrenuo da posjetim
Periklov grob. Ovdje u ovom gradu nema kraja, kud god
poemo nailazimo na tragove istorijskih spomenika.
6. Na to odvrati Pizon: Ova sklonost, Cicerone, odaje
veliki duh, ako ima za cilj oponaanje velikih ljudi,, a ako

16
Metapont, grad u Lukaniji.
448
Pitagora sa Samosa, Ferekidov uenik, osniva pitagorovske kole,
koja je po njemu dobila ime (oko 550 pr. n. e.)
449
O Karneau, v. knj. II, 11, 35.
450
Demosten, najuveniji grki govornik bio je najopasniji protivnik
Filipa, kralja makedonskog; Eshin, naprotiv, isto tako uven kao govornik,
bio je voa pro-Filipove stranke.
smjera samo na to da istrauje tragove starine, onda je
ista radoznalost. Mi te svi podstiemo mada si i ti po
mom miljenju u punom zamahu
451
da ljude koje eli
upoznati nastoji i oponaati.
Ovdje upadoh ja: On ve, kako vidi, ini ono to ti
nareuje, Pizone, ali i pored toga meni je tvoje ohra- brenje
milo.
Dobro, odgovori Pizon sa svojom poznatom ljubaz-
nou. Udruimo sve svoje snage na dobro ovog mladia, a
osobito pobrinimo se da on dio svojih studija posveti i
izuavanju filozofije, bilo da se ugleda na tebe za koga
osjea toliku ljubav, bilo da se bolje spremi za onaj studij
kome se posvetio. Ali, Lucije, nastavi on dalje, da li ti je
potrebno nae bodrenje ili sam osjea naklonost

451
Latinski izraz currentem hortari tov -rp/ov-ra orpiiveiv (osokoliti
trkaa), vaio je kao poslovica. Isp. Cic. Pisma bratu Kvintu, II, 14.
O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA
prema filozofiji? Bar, kako se meni ini, ti slua
prilino paljivo Antiohova predavanja.
Na to on odgovori bojaljivo ili bolje reeno edno: Ja
nastojim da to inim, ali jesi li skoro sluao ijedno*
predavanje o Karneadu? On me
452
jako privlai, ali Antioh
me ipak natrag vue, jer inae nema nikog drugog, drugog:
koga bi mogli sluati.
III
7. Poslije ovoga produi Pizon: Moda ovo nee lako*
proi, jer je ovaj prisutan (ciljao je na mene), ipak ja u se
usuditi da te od ove nove Akademije vratim ka onoj' staroj,
u koju su, kako si uo od Antioha,
453
ukljueni ne- samo
oni koji se zovu akademiari, Speusip, Ksenokrat, Polemon,
Krantor i ostali nego i stari peripatetiari, na: ijem se elu
nalazi Aristotel, koji, sa izuzetkom Platona, po mom
miljenju s pravom zasluuje da se nazove prvak meu
filozofima. Pridrui se, dakle, k njima, molim te! I z njihovih
se djela i uputstava moe crpiti ne samo svaka nauka
dostojna slobodna ovjeka, cijela istorija i sve vrste- lijepog
izraavanja nego nam oni pruaju i veliku raznovrsnost
teorijskih pravila tako da niko bez ovog pomonog sredstva
ne moe preuzeti kako treba ikakav znaajniji posao.
Zahvaljujui njima, proizali su govornici, vojskovoe i
dravnici. Da preem na manje znaajna zanimanja, ova,
tako rei, tvornica svih vrsta strunjaka dala je mate-
matiare, pjesnike, muziare i lijenike.
8. Znai, Pizone, rekoh ja, da se ja u tome s tobom
potpuno slaem, ali ti si pitanje pokrenuo u pravi as, jer- i
moj strievi Ciceron eli da uje kakvo miljenje imaju oni
stari akademiari i peripatetiari, koje si ti spomenuo,

452
Tj. prema uenju Kameaa ili novoakademiara. Smisao je: privlai
me kola novoakademiara; ali Antioh, moj uitelj (koji je- odstupio od
nove Akademije i nastojao da stopi staru i novu Akademiju) privlai me
natrag tim to me hoe pridobiti za svoje poglede.
453
Antioh (v. knj. II, 11, 34) je oito krivo miljenje gajio, koje.- je i
Ciceron od svog uitelja prihvatio da su se stari akademiari i
peripatetiari u stvari slagali, a samo se u terminologiji razilazili, (v. knj.
IV, 2, 5).
o najveem dobru. Mi smatramo da e ti to moi
najlake objasniti, jer si vie godina u svojoj kui drao
Stase ju
454
iz Napulja i, kao to znamo, ve vie mjeseci
prouava upravo ovaj predmet kod Antioha.
Dobro, dobro, odvrati on smijeei se, (dosta si vjeto
izveo da na razgovor od mene zapone), izloiu naem
mladom prijatelju stvar onako kako mogu, jer nam to
doputa i samoa. Da mi je to predskazalo neko boanstvo
da u morati raspravljati u Akademiji kao filozof, nikada ne
bih to povjerovao. Samo se bojim da u vama ostalim biti
dosadan dok ovome budem ispunjao elju.
Zar meni, odgovorih ja, koji sam te ovo molio?
Poto su Kvint i Pomponije izjavili da isto ele, Pizon je
zapoeo. Molim te, Brute, paljivo razmisli da li smatra da
je u njegovom izlaganju dovoljno obuhvaena Antio- hova
nauka. Ja smatram da uz taj pravac ti najvie pristaje,
jer si esto pohaao predavanje njegova brata Arista
455
IV
9. Pizon na sljedei nain izloi svoje izlaganje: Kako je
lijep i bogat materijal za njegovanje nauke sadran u
sistemu peripatetiara, ja sam maloprije dovoljno, to sam
krae mogao, izloio. U osnovnom nacrtu i ovaj se sistem,
kao uostalom i svi drugi, dijeli na tri dijela. Prvi obuhvata
prirodu, drugi dijalektiku, a trei nauku o moralu.
Prirodu su tako temeljito ispitali da nijedan dio neba,
mora i zemlje (da se pjesniki izrazim) nije mimoien. ta
vie, raspravljajui o porijeklu stvari i uope itavog
svemira, oni velik dio svoje nauke nisu temeljili na vje-
rovatnim dokazivanjima, nego na sigurnim matematikim
zakljucima, sluei se ogromnim naunim materijalom,
crpljenim iz podataka koje su oni sami pronali za
upoznavanje skrivenih stvari. 10. Aristotel je ispitivao
postanak, nain ishrane i oblik svih ivih bia, a Teofrast
456
prirodu bilja, uzroke postanka i okolnosti svih zemaljskih
proizvoda. Poznavanje ovih stvari olakalo je istraivanje
svih nejasnih problema.
Njihova dijalektika ne ukljuuje samo pravila dija-

454
Staseja, peripatetiki filozof. Isp. Cic. O govorniku, I, 22,104.
455
Ariston, Antiohov brat, drao je isto tako u Ateni predavanja.
Plutarh (Brut pogl. II) zove ga Brutovim prijateljem i drugom.
456
O Teofrastu, v. knj. I, 2, 6.
lektikog raspravljanja nego i pravila govornikog izra-
avanja, a Aristotel je bio prvi koji je uveo vjebe
dokazivanja za i protiv o svakoj moguoj temi, ne na
Arkesilajev
457
nain, da govori uvijek protiv svakog pred-
meta, nego tako da je o ovim predmetima iznosio sve to se
moglo za i protiv rei.
11. I trei dio, koji raspravlja o pravilima moralnog
ivota, oni su tako obradili da nisu samo uzeli u obzir
ivotne okolnosti pojedinaca nego i dravno upravljanje.
Aristotel
458
nas upoznaje sa obiajima, ustanovama, ustroj-
stvima, a Teofrast
459
sa zakonima ne samo svih grkih
dravica nego i barbarskih. Oba raspravljaju kakva svojt
stva mora da ima dravnik, osim toga oba su napisali
podue rasprave o najboljoj formi vladavine. Teofrast je
obradio predmet opirnije, opisujui uticaje i okolnosti
politikih promjena i njihovo obuzdavanje u sluaju po-
trebe. to se tie naina ivota, njima se najvie sviao
povueni ivot posveen razmiljanju i upoznavanju stvari.
Takav ivot se njima inio najdostojniji mudraca, jer je bio
najsliniji ivotu bogova. Ove teme oni su obraivali jezikom
blistavim i jasnim.
V
12. U pogledu najveeg dobra njihovi se spisi dijele na
dvije vrste:
460
jedni su pisani popularnim stilom, i tu vrstu
oni su obino nazivali ôrspucov. Druga je vrsta mnogo
briljivi je raena
461
i rasprave te vrste oni su ostavili u

457
O Arkesilaju, v. knj. II, 1, 2.
28
Aristotel je napisao djela (Dravni ustav) i resp
fincsO-siaz (Kraljevska vladavina).
80
Teofrast je napisao djelo repi v6;xcov (Zakoni), kao i neka druga
djela koja se odnose na dravu.
460
Ve su raniji komentatori utvrdili da nije postojala nikakva podjela
Aristotelovih djela na egzoterina (openito razumljiva,
odnosno popularna) i ezoterina (nauno pisana). Od Aristotelovih djela
neka su se odnosila na temeljitije i dublje ispitivanje najvanijih
filozofskih pitanja, dok su se druga bavila ispitivanjem predmeta u vezi sa
ivotom i dravom, i u ispitivanju su se malo razlikovala od prvih, a jo
vie su se razlikovala istorijska i prirodoslovna kao i retorika djela, dalje,
kako izgleda, djela napisana u dijalokom obliku koja obrauju
organizaciju i nain ivota. Prva su bila zbog dubine predmeta i temeljite
obrade prilino nerazumljiva, a ova posljednja, meutim, mogli su i takvi
ljudi razumjeti koji se nisu mnogo razumjeli u filozofiju.
461
Izraz se ne odnosi na nain izraavanja nego na naunu
obliku komentara.
462
Zato izgleda da uvijek ne govore isto.
U glavnim stvarima, u najmanju ruku, kod onih koje sam
spomenuo, ne postoji meu njima nikakva razlika niti
protivurjenost. Ali u ispitivanju blaenog ivota a to je
svakako jedinstven predmet koji filozofija mora uzeti kao
svrhu i cilj ini se, kad se postavlja pitanje, da li je on
potpuno u vlasti mudraca ili njega mogu naruiti i unititi
nedae i nezgode, ponekad meu njima postoji neslaganje i
kolebanje. U prvom redu to- proistie iz Teofrastove knjige O
blaenom ivotu,
463
u kojoj se velika vanost pridaje
sudbini. A ako je to tako, sama mudrost ne moe osigurati
blaen ivot. Ovo mi se- stanovite ini, da se tako izrazim,
suvie mlitavo i nemuevno da bi moglo odgovoriti snazi i
dostojanstvu vrline. Stoga je bolje da se drimo Aristotela i
njegova sina Nikomaha. Njegove savjesno napisane knjige iz
podruja etike, istina, pripisuju se Aristotelu, ali ja ne vidim
nikakva razloga zato sin nije mogao biti slian ocu.
464
Ipak
se moemo u mnogim takama osloniti na Teofrasta, samo
moramo pripisati vie vrstine i snage vrlini.
13. Budimo sa ovim zadovoljni. Mada su njihovi nasljea
nici, po mom miljenju, bolji od filozofa drugih kola, ipak
su se toliko odrodili da se ini da su sami sebi bili uitelji.
Najprije je Teofrastov uenik Straton htio da bude istraiva
prirode; na tom podruju, dodue, on je velik, poto je dao
vei broj novih doprinosa, meutim, Jia podruju etike vrlo
je malo doprinio.
465
Njegov uenik X.ikon
466
ima bujan stil,
ali mu je sadraj oskudan i Liko- dov uenik Ariston
467
ima
isto tako kien i draestan stil, ali kod njega se ne moe
nai ona temeljitost koja se zahtijeva od jednog velikog
filozofa. Istina, on je mnogo pisao, i to dobro, ali na alost,
njegovi spisi ne ostavljaju neki dublji utisak.

temeljitost obrade.
462
Pod komentarima treba razumjeti neku vrstu memoara, koje je
neki filozof za svoju vlastitu, a i za upotrebu svojih prijatelja sastavio, ali
ih nije objelodanio, nego ih za sebe zadrao. Oda-tle izraz Ostavili u obliku
komentara.
463
Ilspfc EuSaifjtovtai; (O blaenom ivotu), Diog. Laert, V. knj. 48.
464
Nikomahova Etika ne smije se pripisati ocu, Aristotelu to je danas
svrena stvar.
465
Isto kae Ciceron o Stratonu u djelu Acaemica, knj. I, 9, 34. On je
bio iz Lampsaka u Misiji.
466
Likon je bio uenik i nasljednik Stratonov. V. Diog. Laert. "V, 65 i
slj.
467
Ariston sa kikladskog otoka Keosa, Ciceronov savremenik.
14. Prelazim preko mnogih pisaca, meu kojima i
preko uenog i dopadljivog Hijeronima.
468
Ne znam zato
bih ga uope nazvao peripatetiarom. On je za najvee
dobro proglaavao bezbolnost. Onaj koji se u pitanju naj-
veeg dobra ne slae sa svojom kolom, odvaja se od cijelog
njezinog filozofskog sistema. Kritolaj
469
se trudio da
oponaa stare, i stvarno im je po snazi i temeljitosti vrlo
blizak i stil mu je vrlo kitnjast. Ipak, ni on nije ostao
potpuno vjeran principima svoje kole. Njegov uenik
Diodor
470
je vrlini pridodao bezbolnost. I on ima svoje
vlastite poglede, poto se razilazi od peripatetiara u pitanju
najveeg dobra, pa se s pravom ne moe nazvati
peripatetiarom. ini mi se da je na uitelj Antioh
471
najsavjesniji sljedbenik nauke starih, koja je prema nje-
govom uenju bila zajednika Aristotelu i Polemonu. ,

468
O Hijeronimu, v. knj. II, 3, 8. Njegovi pogledi su izneseni u knj. II,
6, 19.
469
Kritolaj iz Fasela u Likiji, nasljednik Aristonov, god. 218. pr. n. e.
sa Karneadom i Diogenom bio lan poslanstva atenskog u Rimu. Poznata je
njegova vaga. On je, naime, rekao, kad bi se duhovna dobra stavila u jednu
alicu a tjelesna i Vanjska u drugu, da bi ona prva toliko prevagnula da bi
zemlju i more potpuno oborila.
470
O Diodoru, v. knj. II, 6, 19.
471
O Antiohu i Polemonu, v. knj. II, 11, 34.
190 MARKO TULIJE CICEROJf
VI
15. Na prijatelj Lucije ini vrlo pametno kada eli u
prvom redu da uje neto o najveem dobru. Kada se ovo
pitanje utvrdi u jednom filozofskom sistemu, sve je
utvreno. Jer ako se u ostalim takama neto i propusti i
ostavi nepoznato, teta nije vea od vrijednosti predmeta na
kome je neto zanemareno. Ostane li, pak, najvee dobro
nepoznato, nuno mora i itav ivotni putokaz ostati
nepoznat. Ovo odvodi ljude od njihovog ivotnog pravca, pa
ne mogu znati prema kojoj luci treba da se upute. Ako se
upozna krajnji cilj stvari, kada se sagleda na emu se
zasniva i krajnost dobra i zla, pronaen je ivotni put i
podesno podeavanje svih dunosti. 16. Prema tome,
pronaeno je neto prema emu treba da su usmjerene sve
nae radnje i iz njega se moe otkriti i dobiti pravo za blaen
ivot, ono za im svi tee.
Poto vlada veliko razmimoilaenje u miljenjima ta
zapravo ini najvee dobro, moramo se posluiti Karnea-
dovom podjelom koju obiava rado upotrebljavati i na
uitelj Antioh. Karnead je dao pregled svih miljenja o
najveem dobru, ne samo onih koja su do sada stvarno
nauavali filozofi nego i onih koje je mogue nauavati. On
je, takoer, utvrdio da ne postoji nijedna umjetnost koja
sama iz sebe proizlazi; njezin glavni sadraj mora se uvijek
nalaziti izvan nje. Ovo nije potrebno opirnije dokazivati
primjerima jer je oigledno da se nijedna umjetnost ne bavi
sama sobom, umjetnost je neto sasvim razliito od cilja
umjetnosti. Jer, kao to je medicina umjetnost zdravlja, a
kormilarenje umjetnost upravljanja laom, tako je mudrost
umjetnost ivljenja, prema tome, i ona mora biti neim
uvjetovana i iz neega mora proizlaziti. 17. Gotovo se svi
slau da predmet kojim se mudrost bavi i cilj koji ona eli
postii mora biti neto to odgovara i to je tijesno
prilagoeno naoj prirodi. Ono mora da je takvo da samo od
sebe pokrene i probudi mo htijenja koju Grci nazivaju op^v
(unutarnji nagon). Ali ta je to to od prvog asa naeg
postojanja pokree u naoj prirodi ovu mo htijenja, u tome
vlada meu filozofima veliko neslaganje. U itavom ovom
ispitivanju najveeg dobra i najveeg zla, naime u pitanju
ta je ovdje krajnji i poslednji cilj, mora se pronai izvor gdje
lee mamci prirode. Otkrivi njih, ima putokaz i polaznu
taku za itav problem o najveem dobru i zlu.
.VII
18. Neki smatraju da se nae prve elje odnose na
uivanje, a prve odvratnosti na bol. Drugi opet misle da je
bezbolnost prvi objekt naih elja, a bol prva stvar naih
izbjegavanja i klonjenja. Trei opet polaze od onoga to oni
nazivaju prvim stvarima u skladu sa prirodom, u koje
ubrajaju neozlijeenost i ouvanje svih tjelesnih dijelova,
zdravlje, zdrava i neoteena ula, bezbolnost, snagu,
ljepotu i druge stvari sline ovima; postoje ovim
odgovarajue i prve elje due, a to su, tako rei, iskre i
klice vrlina.
472
Potrebne su i jedne ili druge od ove tri vrste
stvari da najprije podstaknu nau prirodu da osjeti elju ili
odbojnost, i nita drugo nije mogue osim ove tri stvari.
Prema tome, proizlazi da svaka dunost izbjegavanja ili
tenje mora imati za cilj jedan od ovih objekata i da, shodno
tome, jedan od ova tri mora biti predmet mudrosti koju mi
nazivamo ivotnom umjetnou da bi ve od poetka prema
njoj itav ivotni tok odredili.
19. Iz onog to mudrost prihvati za objekt svojih
primarnih prirodnih pobuda, mora proizii pravilo za pra-
vino i moralno koje e se moi podudarati sa jednim od tri
naprijed spomenuta objekta, tako e se moralno sastojati ili
u usmjeravanju svih naih radnji na uivanje, i pored toga
to se ono ne postie; ili na bezbolnost, mada je nije mogue
postii, ili na prisvajanje stvari koje su u skladu sa
prirodom, iako se one ne mogu postii. Odatle i dolazi do
razlike u razliitim poimanjima o najveem dobru i
najveem zlu, koja je jednaka razlici miljenja TJ vezi sa
primarnim prirodnim pobudama. Drugi
473
opet, polazei od
istih primarnih prirodnih pobuda, svaku dunost dovode u
vezu ili s postizanjem naslade ili bezbolnosti ili prvih stvari
koje su u skladu sa prirodom.
20. Izloio sam est razliitih sistema o najveem
dobru. Glavni branioci posljednja tri su: Aristip,
474
koji se

472
Ovaj dodatak klice vrlina je nejasan i teko je shvatiti zato ga je
Ciceron dodao. Da klice vrlina Karnead nije ubrajao u prve potrebe vidi se
iz toga, to najvee Karneadovo dobro, koje se odatle izvodi, nema vrline.
473
Ovo je drugi niz triju najveih dobara koja proizilaze iz -one tri
vrste prvih mamaca prirode; kod njih se stavlja dobro u postizanje i posjed
onoga to se najprije eli, zato je rije nezgodno pridodata, kako su ve
raniji komentatori primijetili. Ona pripada -prvom nizu.
474
O Aristipu, v. knj. I, 7, 23; O Hijeronimu, v. knj. II, 3, 8; o
zalae za nasladu, bezbolnost brani Hijeronim, a Karnead
usv&ja uivanje stvari za koje smo mi rekli da su u skladu
;sa prirodom; u stvari, on nije njegov zaetnik, nego bra-
nilac iz dijalektikih razloga. Ona prva tri sistema su
mogua, od kojih je samo jedan bio branjen i to vrlo
restoko. Niko nije tvrdio da je uivanje jedini cilj, i da je
odluka postizanja uivanja, iako se ne moe postii, sama
po sebi poeljna i moralna i jedine dobra. Niti je Iko smatrao
da nastojanje oko izbjegavanja bola, uzeto ssamo za sebe,
treba raunati u poeljne stvari, ako se ono stvarno ne
moe izbjei. Naprotiv, initi sve da se postigne ono to je u
skladu s prirodom, pa kad se to i ne postigne, to je moralno
i poeljno i jedino dobro po uenju stoiara.
VIII
21. Ovo je est jednostavnih gledita o najveem
dobru i najveem zlu, dva bez pobornika, ai etiri uzimana
u odbranu. Sloenih ili dvostrukih definicija najveeg dobra
bilo je u svemu tri; a ako se dublje pogleda priroda same
stvari, vei broj je bio nemogu. Moe se moralnom
pridodati ili naslada, kao to misle Kalifont
475
i Dinomah,
476
ili bezbolnost kao to je sluaj sa Diodorom,
477
ili primarne
prirodne tenje, kao to su smatrali stari, koje mi nazi-
vamo akademiarima i peripatetiarima.
Ali poto se sve ne moe odjedanput rei, za sada se
mora smatrati svrenom injenicom da se naslada mora
iskljuiti, jer smo mi, kao to e se uskoro pokazati, od
prirode predoodreeni za vee stvari. O bezbolnosti se
obino isto govori kao i o nasladi. 22. Nije nam potrebno
traiti druge dokaze protiv Karneadova miljenja. Jer kad bi
najvee dobro, na ma koji nain bilo shvaeno da u njemu
nema moralnog, u jednom takvom filozofskom sistemu ne bi
bilo mjesta ni za dunosti, ni za vrline ni za prijateljstva.
Povezivanje naslade i bezbolosti sa moralnim umanjuje
vrijednost moralnog, kojeg ono hoe obuhvatiti, i ini ga
nemoralnim. Jer, podravati zajedno dva moralna mjerila,
od kojih jedno ui da je osloboenje od zla najvee dobro, a

Kameadu, v. knj. II, 11, 35; isp. knj. II, 13, 42.
475
O Kalifontu, v. knj. II, 6, 19.
476
Dinomah se obino stavlja zajedno sa Kalifontom. Isp. Cic. "Tusk.
razg. knj. V, 30, 85; O dunostima, III, 133, 119.
477
O Diodoru, v. knj. II, 6, 19.
drugo se zanima najbeznaajnijim dijelovima nae prirode,
zamrauje, da ne kaem, kalja sav sjaj moralnoga. Preostaju
jo stoiari, koji su preuzeli cijeli sistem od peripatetiara i
akademiara, usvajajui iste misli pod drugim imenima.
Najbolji metod obrade svake pojedine kole bio bi
opovrgavanje svake od njih posebno. Sada se ponovo
vratimo naem predmetu, o drugim sistemima emo ras-
pravljati kad nam se svidi.
23. Spokojstvo ili mirnoa due, to je po Demokri-
tovom
478
miljenju najvee dobro on je naziva SU&UJJ.-
(dobra volja, radost, veselje) mora se potpuno iskljuiti
iz ove diskusije, jer je upravo ovo duevno spokojstvo blaen
ivot o kojem je ovdje govor; a mi ne ispitujemo ta je on,
nego gdje mu je izvor. Izvikane i naputene teorije Pironove,
Aristonove i Erilove,
479
poto ne mogu ui u krug ije smo
linije ocrtali, nisu uope bile uzete u razmatranje. itavo
ovo ispitivanje ciljeva, ili, bolje reeno, krajnosti dobara i
zala proizlazi iz onoga to smo mi nazvali u skladu s
prirodom i njoj prilagoeno i ono je, samo po sebi, najraniji
objekt elja; njega, meutim, potpuno uklanjaju oni koji
tvrde da se u stvarima, u kojima nema nita ni moralnog ni
nemoralnog ne nalazi nikakav razlog zato bi se jedna
drugoj pretpostavljale, niti da moe postojati ikakva razlika
meu njima. I Eril
480
je, takoer, ako je stvarno mislio da
nita nije dobro izuzev znanja, unitio time svaki razlog za
razumno djelovanje i svaki putokaz do dunosti.
Na taj smo nain iskljuili gledita svih drugih filozofa,
jer, izuzev navedenih, nijedan drugi nije mogu. Zato se
mora zadrati ovo uenje starih. Zato emo slijediti metod
starih, kojeg se dre i stoiari,
481
i time emo zapoeti.
IX
24. Svako ivo bie sebe voli i odmah poslije roenja
nastoji da se ouva. Jer prva elja koju mu je priroda

478
O Demokritu, v. knj. I, 6, 17; isp. knj. V, 29, 87 i Diog. Laert. 9,
45: Cilj je spokojstvo due. koje, kako neki krivo tumae, nije isto to i
naslada, nego stanje u kome duh ostaje dugo vremena spokojan i postojan,
neometan nikakvim strahom, sujevjerjem, ili ma kakvim drugim
uzbuenjem.
479
O ovoj trojici, v. knj. II, 11, 35.
480
Upada u oi da on ovo govori samo o Erilu, mada se to moe
primijeniti i na Pirona i na Aristona.
481
V. knj. III, 5, 16.
usadila u svrhu doivotnog ouvanja je elja z:a samo-
odranjem i ouvanjem sebe u stanju koje najbolje odgovara
njegovoj prirodi. Na poetku je ta tenja neodreena i
nejasna i sastoji se samo u samoodranju, pa ma kakva
njegova priroda bila. Ono ne shvaa, niti ta je ono, niti ta
moe, niti ta je njegova priroda. Kada malo uznapreduje i
pone uviati veze i odnose u kojima pojedine stvari djeluju
i tiu se njega, tada pone postepeno napredovati, sebe
poznavati i shvaati zato ima pomenutu elju, i poinje na
jednoj strani da tei za onim to je u skladu s njegovom
prirodom, a ne drugoj da suprotno odbacuje. Svako ivo
bie, prema tome, nalazi predmet svoje tenje u stvari koja
je u skladu sa njegovom prirodom. Na taj se nain raa
najvee dobro, naime, ivjeti u skladu s prirodom: u takvom
Stanju koje je po mogunosti najprikladnije i najbolje
odgovara prirodi. 25. Poto svako ivo bie ima svoju
vlastitu prirodu, to mora i cilj svakog pojedinog biti da se
njegova priroda zadovolji (Ne smeta nita to su izvjesne
stvari meusobno zaied- nike ostalim ivim biima, a
takoer nerazumnim ivo
13*
tinjama i ovjeku, jer svi imaju zajedniku prirodu).
Ipak, onaj krajnji najvei cilj koji mi traimo mora biti
razliit i izdiferenciran meu razliitim vrstama ivih bia
tako da svaka vrsta mora imati sebi svojstvene i prilagoene
zahtjeve svoje prirode.
26. Prema tome, kad kaemo da je cilj svih ivih bia da
ive u skladu s prirodom, ne smije se to shvatiti kao da smo
rekli da za sva iva bia postoji jedan te isti cilj; ali kao to
je ispravno rei da sve znanosti i umjetnosti imaju
zajedniko svojstvo da se bave nekim umijeem, dok svaka
vrsta ima svoju posebnu granu koja njoj pripada, tako sva
iva bia imaju zajedniki cilj da ive u skladu s prirodom,
ali su njihove prirode razliite tako da je jedna stvar u
skladu s prirodom za konja, druga za vola, trea za ovjeka,
ali ipak je kod svih krajnji cilj zajedniki, i to ne samo kod
ivih bia nego i kod onih stvari koje priroda hrani, puta
da rastu i zatiuje ih. Meu ovim stvarima primjeujemo
da, npr., u izvjesnom smislu obavljaju u svoje ime veliki
broj radnji korisnih za njihov ivot i rastenje, da bi u svojoj
vrsti mogli postii krajnji cilj. Prema tome, sada mogu sve u
jednoj reenici saeto izloiti i bez dvoumljenja tvrditi da
priroda samu sebe odrava i da je sebi za cilj i krajnju svrhu
postavila da se, to je mogue u boljem stanju, u svojoj vrsti
ouva i prema tome je cilj svih stvari koje, zahvaljujui
prirodi, ive nuno slian, ali ne jedan te isti. Iz ovoga treba
zakljuiti da je najvee i krajnje ovjekovo dobro da ivi u
skladu s prirodom, to moemo ovako izloiti
482
: ivjeti u
svakom pogledu u skladu sa ljudskom prirodom, sa svih
strana potpuno savrenoj i snabdjevenoj svim svojim pot-
rebama. 27. Ovu teoriju moramo objasniti. Ali, ako odem u
ralanjivanja pojedinosti, vi ete mi oprostiti. Moram uzeti
u obzir mlade godine naeg prijatelja
483
koji moda po prvi
put slua ovaj predmet.
Sasvim ispravno, rekoh ja, mada je i dosadanji stil
tvog izlaganja bio podesan za sluaoca svake dobi.

482
U ovom se izlaganju Ciceron, (zapravo Piron) dri Antioha (v. knj.
I, 11, 34) koji je pokuavao da objedini poglede stoiara o najveem dobru
sa pogledima peripatetiara. Feripatetiar Polemon samo je rekao: Najvee
je dobro ivjeti u skladu s prirodom. (V. knj. IV, 6, 14); ovu su
definiciju preuzeli stoiari.
483
Lucije Ciceron.
X
Poto sam ja, nastavi on, izloio granice poeljnih
stvari, moj sljedei zadatak, kao to sam napomenuo, je da
dokaem zato stvari stoje tako. Stoga emo s onim poeti,
to sam ja najprije utvrdio i to je u stvari prvo: da uvidimo
da svako ivo bie sebe voli. Mada se uope u ovo ne moe
sumnjati, jer je to usaeno u samoj prirodi i svako to osjea
svojim ulima, tako da, ukoliko bi neko protiv toga htio
govoriti, niko ga ne bi sluao; ipak da ta ne ostane
proputeno, smatram da moram navesti i razloge zato je to
tako. 28. Da li se moe pojmiti ili zamisliti da postoji neko
ivo bie koje sebe mrzi? To bi bila logika suprotnost. Jer
ako je ona glavna elja due svjesno poela sebi neto
prisvajati to bi joj moglo koditi, zato to je ona sama sebi
neprijateljica, ona bi morala, ukoliko to radi sebe ini,
takoer u isto vrijeme sebe i mrziti i voljeti, a to je
nemogue. Jer onaj koji je sebi neprijatelj mora nuno
smatrati ono to je dobro zlim i obratno, ono to je zlo
dobrim, i on bi nuno morao izbjegavati stvari koje treba da
eli a eznuti za stvarima koje treba da izbjegava. A to bi,
besumnje, bilo potpuno unitavanje i zatiranje ivota. Nai
e se malo pojedinaca koji e pokuati da ivot dokraje
konopcem ili nekim drugim sredstvom, kao to je uinio
kod Terenci ja onaj
484
koji, sam za sebe kae da je ivio u
uvjerenju da se, dok je inio svom sinu manje nepravde,
sam osjeao nesretnim; uza sve to, on se ne smije smatrati
neprijateljem svoje vlastite linosti. 29. Kod nekih je uzrok
bol, kod drugih strast. Mnogi se daju zavesti srdbom i, dok
namjerno srljaju u propast, uvjereni da je ono to ine
najbolje, bez ustezanja govore:
Ovakav je moj obiaj, ti radi kako tebi odgovara.
485
To su
ljudi koji su stvarno sami sebi objavili rat, koji bi
eljeli da imaju mune dane i tegobne noi, i oni sebe zbog
toga ne bi prekorili i rekli da su vjerovali da su slabo mislili
na svoje vlastite interese. To je alba onih koji sebe vole i
koji se za sebe brinu. Prema tome, budi siguran, kad se
rekne za nekog ovjeka da je sam sebe upropastio i da je
sebi najgori neprijatelj i da je umoran od ivota, da postoji
neki razlog iz koga se moe vidjeti da svaki ovjek sebe voli.

484
Meneem kod Terencija; v. Samomuitelj, I, 1. 95.
485
Takoer, Menedemove rijei kod Terencija v. I, 2, 28.
30. Nije dovoljno rei da nema nikoga ko sebe mrzi; mi
moramo, takoer, uvidjeti da nema nikoga ko misli da mu je
svejedno u kakvom se stanju nalazi. Svaka bi tenja due
morala prestati kada bi mi o svom vlastitom ja poeli
misliti kao o nekoj za nas indiferentnoj stvari, i osjeati u
ovoj stvari potpunu ravnodunost koju pokazujemo prema
stvarima koje se nas nita ne tiu.
XI
Bilo bi, takoer, veoma besmisleno ako bi neko htio
ustvrditi da se i pored priznanja samoljublja ova snaga lj
ubavi odnosi na neki drugi objekat, a ne na samo bie koje
sebe voli. Kad se ovo kae u odnosu na prijateljstva, na
dunosti i na vrline, da se ipak shvatiti, bez obzira u kojem
je smislu reeno, ta, se s tim htjelo rei; ali s obzirom na
nas same, potpuno je neshvatljivo da mi radi neke druge
stvari, npr., radi naslade sebe volimo. Jasno je da mi sebe
ne volimo radi naslade, nego nasladu volimo radi nas
samih. 31. Ipak, ima li ita oiglednijeg od injenice da
svaki ovjek ne samo sebe voli nego da sebe voli od sveg
srca. Ima li ijedan ili izmeu mnogih jedan kome se prilikom
pribliavanja smrti
Krv ne sledi od uasa i lice ne poblijedi od straha.
67
Bez
sumnje, pogreno je prepadati se pred raspadanjem naeg
bia (to isto zasluuje prijekor i u sluaju bola); ali injenica
da gotovo svi imaju takav osjeaj, dovoljan je dokaz da se
priroda zgraa i aca pred smru. I tavie neki ovo ine
zbog toga s pravom zasluuju prijekor tim vie moe se
zakljuiti da se ovo pretjerivanje ne bi dogaalo u izuzetnim
sluajevima da nije ovo u izvjesnoj mjeri prirodno. Ne
mislim na strah od smrti onih koji se boje smrti zbog toga
to misle da e biti lieni ivotnih dobara ili zato to se boje
izvjesnih strahota poslije smrti ili zato to su zabrinuti da e
u bolovima umrijeti. Djeca, koja uope nita o tim stvarima
ne misle esto se strano prepadnu ako im u ali prijetimo
da emo ih sa kakve visine baciti. ak i divlje ivotinje
kae Paku- vije,
486
'One kojima nedostaje svako dublje otroumlje za
uvanje 'osjeaju jezu kada ih uhvati smrtni strah. 32. Ko
nee i od mudraca oekivati da nee biti potresen kada je

486
O Pakuviju, v. knj. I, 2, 4.
odluio da mora umrijeti zbog odvajanja od svojih, pa i zbog
opratanja od dnevnog svjetla? Najvie se u ovakvim
sluajevima snaga prirode zapaa, jer mnogi podnose i
prosjaki ivot samo da bi se odrali u ivotu, a starci
skrhani starou strahuju i strepe pred pribliavanjem
smrti i podnose takve muke, kakve vidimo da Filoktet
487
u
tragedijama podnosi, koji je, mada je bio muen nepod-
noljivim bolovima, produivao svoj ivot lovom na ptice;
Polako koraajui strijelom je probadao brze, a stojei one
u letu,
kako Atije kae, i utkivao je njihovo perje da bi sebi
napravio odjeu. 33. Ovdje ja govorim samo o ljudskom
rodu i uope o ivim biima, meutim, stabla i biljke imaju
gotovo istu prirodu. Jer bilo da im je, kao to su vrlo ueni
ljudi mislili, neka via i boanska sila ovu snagu usadila,
bilo da je to rezultat sluaja, mi vidimo da se zemaljsko
rastinje odrava snanom svojom korom i korijenjem, a to
se kod ivih bia dogaa raspodjelom ulnih organa i dobro
povezanim sklopom udova. U ovoj stvari, istina, ja se
slaem sa onim koji smatraju da svim ovim stvarima
upravlja priroda, jer ukoliko bi ih priroda zanemarila,
njezino postojanje bilo bi nemogue; ipak ja dozvoljavam
onim koji ne misle ovako o ovom predmetu da imaju
miljenje kako hoe i da stvar tako shvate, da ja, kada
govorim o prirodi ovjekovoj, pod tim razumijem ovjeka,
0
jer to ne ini nikakve razlike. Prije bi se svako mogao
udaljiti od samog sebe nego se osloboditi tenji za stvarima
koje su mu korisne. Zato su s pravom najznaajniji filozofi
traili porijeklo najveem dobru u prirodi i smatrali da je
ova tenja za stvarima prikladnim naoj prirodi uroena
svim ljudima zato to se zasniva na onoj privlanoj sili
prirode na osnovu koje oni sebe vole.
XII
34. Poto smo dovoljno objasnili da je samoljublje
prirodni instinkt, moramo odmah poslije toga ispitati svoj-
stva ovjekove prirode, jer je to u stvari predmet naeg
ispitivanja. Jasno je
488
da se ovjek sastoji iz tijela i due i

487
O Filoktetu, v. knj. II, 29, 94. Sljedee su rijei uzete iz
Akcijeva Filokteta (v. knj. I, 5, 16).
488
Ciceron (odnosno Pizon) prenosi u izlaganju koje neposredno slijedi
Antihovo (v. knj. II, 11, 34). gledite koje je sauvao crkveni otac sv.
da duh igra vaniju ulogu a tijelo sporednu. Dalje, mi
uimo da je oblik ljudskog tijela takav da nadmauje oblik
ostalih ivih bia i da je njegova dua tako sainjena da nije
samo opremljena ulima nego da ima preimustvo
sposobnosti miljenja, kojemu se pokorava cijela ljudska
priroda, poto je obdarena izvanrednim sposobnostima
razuma, spoznaje, znanja i svih vrlina. U stvari,
sposobnosti tijela ne mogu se usporediti po vanosti sa
dijelovima due, tavie, njih je lake razumjeti, zato emo i
poeti od njih.
35. Jasno se vidi da su dijelovi, cijeli sklop, oblik i
dranje naeg tijela prilagoeni prirodi. Nema sumnje da se
osobitost ovjeka pozna po elu, oima, uima i ostalim
dijelovima. Meutim, ovi dijelovi moraju biti zdravi i snani
i imati svoje prirodne pokrete i radnje, nijedan dio ne smije
biti manjkav, obolio i oslabljen to su zahtjevi prirode.
Postoji i izvjestan oblik tjelesne djelatnosti koja u skladu s
prirodom vri pokrete i dranja; i svaka pogreka u njima
koju treba pripisati krivljenju, unakaenosti ili
nepravilnosti pokreta i dranja npr., ako bi ovjek iao
na rukama, ili nazad umjesto naprijed oda- vali bi da se
ovjek potpuno odrekao svoje prirode, i da je, naputajui
svoju ljudsku prirodu, poeo gajiti mrnju prema njoj. Zbog
toga su izvjesni poloaji sjedenja trapavi i mlitavi pokreti,
kakve izvode bestidnjaci i enskonje, suprotni prirodi i,
mada su to duevni nedostaci, navode na misao da su to
tjelesna izopaenja. 36. S druge strane, razborito i
ravnomjerno dranje, stanje i pokret tijela odaje
harmoninost sa prirodom.
Prelazei sada na duu, ona ne samo da mora postojati
nego i imati izvjesna svojstva tako da sve svoje dijelove ima
neoteene i itave i da joj ni jedna od vrlina ne manjka.
Svako ulo posjeduje svoje vlastito preimustvo koje se
sastoji u neometanom obavljanju njegovih funkcija brzog i
lakog zapaanja primjetljivih predmeta.
XIII
Dua, pak i dominantni dio due koji se naziva

Augustin. I iz Stobeja (256 i 258) se vidi da Antioli izlae uenje
peripatetiara.
sposobnost miljenja, ima vie vrlina koje se svrstavaju u
dvije glavne vrste:
489
jedna se vrsta sastoji od onih vrlina
koje su njezinoj prirodi uroene i nazivaju se nesvojevoljne,
druge su od onih koje se, poto ovise o naoj volji, nazivaju
svojim pravim imenom. Izmeu perimustava due osobito
se istiu izvrsne osobine ovih posljednjih. Prvoj vrsti
pripadaju mo shvatanja i pamenje; gotovo sve odlike ove
vrste nazivaju se zajednikim imenom prirodni darovi i, oni
koji posjeduju ove vrline, nazivaju se prirodno nadarenim.
Druga vrsta obuhvata velike i istinske vrline koje mi
nazivamo svojevoljnim, npr., razboritost, umjerenost,
hrabrost, pravednost i druge koje ovoj vrsti pripadaju.
37. Toliko se moralo ukratko rei o tijelu i dui, ime je
dat, tako rei, kratak izvod onoga to ljudska dua
zahtijeva. Iz ovoga se jasno vidi, poto mi sebe volimo i
elimo da sve nae i duevne i tjelesne sposobnosti budu
savrene, da nam te sposobnosti budu drage radi sebe
samih, i da one imaju glavnii uticaj na dobar ivot. Jer
onome kome je cilj da ouva sam sebe, moraju takoer
nuno biti dragi njegovi dijelovi, i to tim drai to su
savreniji i izvrsniji u svojoj vrsti. ezne se, naime, za
takvim ivotom koji e bogato biti ispunjen i duevnim i
tjelesnim vrlinama; takav ivot mora sadravati najvee
dobro, jer on nuno mora biti takav da postigne krajnji cilj
poeljnih stvari. Ako smo se u ovo osvjedoili, onda nema
nikakve sumnje, poto ljudi osjeaju ljubav prema sebi radi
sebe samih potpuno dragovoljno, da se i dijelovi tijela i due
kao i onih sposobnosti koje se u svakom pojedincu
ispoljavaju dok je u pokretu i u stanju mirovanja cijene zato
to one izazivaju ljubav i to su radi sebe samih poeljne.
38. Iz ovih izlaganja moe se lako zakljuiti da su od naih
sposobnosti najpoeljnije one koje imaju najveu unutarnju
vrijednost, tako da su upravo najpoeljnije vrline najboljih
naih dijelova koje su poeljne radi njih samih. Rezultat
toga e biti da e se duevne vrline bolje cijeniti od tjelesnih
i da e duevne svojevoljne vrline nadmaiti nesvojevoljne.
Prve se zaista u pravom smislu nazivaju vrlinama i imaju
veliko preimustvo zato to proizilaze iz razuma, a to je
najboan- skiji dio u ovjeku. Jer kod svih stvorenja koje

489
Ovo ralanjivanje Ciceronovo prema Antiohu je jasnije i pravilnije
nego Aristotelovo (u velikoj Etici I, 13) koji u prvu vrstu vrlina stavlja
mudrost.
proizvodi i izdrava priroda, koje su bez due ili skoro takve,
sve imaju najvee dobro u tijelu; prema tome, po mom mi-
ljenju, duhovito je bilo reeno o svinji da je toj ivotinji data
dua mjesto soli da se ne bi usmrdjela.
490
XIV
Ali ima nekih ivotinja koje imaju neto to je slino
vrlini, npr., lavovi, psi i konji. Kod njih primjeujemo ne
samo tjelesne pokrete kao kod svinja nego i neku vrstu
duevne aktivnosti. Kod ovjeka je sve usredsreeno u dui
i razumnom dijelu due, koji je izvor vrline, a vrlina se
definira kao savrenstvo razuma, a peripatetiari smatraju
da ovu nauku treba neprestano tumaiti.
I one stvari koje zemlja raa imaju svoj uzgoj i svoje
dozrijevanje, slino uzgoju i dozrijevanju kod ivih bia.
Tako govorimo o vinovoj lozi da ivi, da odumire; o stablu
kaemo da je mlado ili staro, da je u naponu snage ali da
stari. Prema tome, nije neprirodno, kao i kod ivih bia i kod
njih pretpostavljati da izvjesne stvari odgovaraju a druge da
su strane njihovoj prirodi i da postoji neka njegovateljica
njihova rastenja i prehrane, naime, vjetina i nauka
zemljoradnika, koja obrezuje, odrezuje, ispravlja, podie i
podupire omoguujui im da dospiju do cilja do kojeg ih
priroda tjera, tako da bi vinova loza, kad bi mogla govoriti,
morala priznati da je na taj nain treba obraivati i
njegovati. Dakako, njegovanje vinove loze, da uzmemo ba
ovaj primjer, dolazi izvana. Jer se u njoj samoj ne nalazi
dovoljno snage da bi samu sebe mogla odrati u najboljem
stanju kada se ne bi primjenjivala njega.
40. Kada bi vinova loza dobila i sposobnost osjeanja da ima
i mo htijenja i svoje vlastite pokrete, to bi, ta misli, tada
uinila? Zar ne bi nastojala da svojom vlastitom snagom
postigne ono to je ranije postizala uz pomo vinogradara?
I zar iz toga ne vidi da bi joj se sada pridruila i briga da
sauva svoje osjeanje sposobnosti i sve njihove tenje i sve
dodatne organe koji bi se mogli razviti? Tako e ona sa
svojstvima, koja je uvijek imala, spojiti svojstva kasnije
pridodata i nee imati isti cilj koji je imao njezin njegovatelj,

490
Epikur, Kalifont i Diodor.
nego e eljeti da ivi u skladu sa prirodom koja joj je
kasnije pridodata. Ona e imati slino najvee dobro kao to
je i ranije imala, ali ne isto. Ona vie nee teiti za najveim
dobrom biljke, nego ivog bia. Sta tek da su joj ne samo
date osjeajne sposobnosti nego i ljudska dua? Zar ne bi
bilo potrebno da i ona ranija svojstva ostanu kao predmeti
njezine brige, a i ova pridodata da joj budu mnogo draa, a
najbolji dijelovi due da joj ostanu od svih najdrai? Zar
nee nai svoj cilj i svoje najvee dobro u zadovoljenju svoje
prirode, poto se um i razum kudikamo najvie istiu od
svih sposobnosti? Takav je bio razvojni tok krajnjeg cilja
svih poeljnih stvari; poeo je sa prvim tenjama prirode, i
postupnim penjanjem doao od samog vrha tako da se
kruna nalazi u savrenosti tijela i punom razvoju umnih
sposobnosti.
XV
41. Poto je oblik nae prirode takav kakav sam ja
izloio, zato, kad bi, kako sam rekao na poetku, svaki
ovjek im se rodi mogao znati sebe i mogao odmah upo-
znati bit svoje cijele prirode i njezinih pojedinih dijelova, on
bi odmah uvidio pravu sutinu onoga to mi istraujemo,
naime, najvei i krajnji cilj naih elja, i ne bi grijeio ni u
jednoj stvari. Ali, na poetku je na neki udan nain od nas
priroda sakrivena i ne moe se potpuno prozreti i upoznati.
Ipak, to vie starimo, postepeno, ili, bolje reeno, sporo
dolazimo do saznanja sebe. Prema tome, najranije
preporuke putem kojih priroda u nas usauje naklonost i
ljubav prema nama samim su neodreene i nejasne, i ona
prva tenja due usmjerena je jedino na to da se moemo
nai u jednom zdravom i neoteenom stanju. Kada pak
ponemo predmete raspoznavati i poimati ta smo, i kako se
razlikujemo od ostalih ivih bia, tada poinjemo teiti za
stvarima za koje nas je namijenila priroda. 42. Neto slino
vidimo kod ivotinja koje se u poetku ne odmiu od mjesta
na kom su roene. Tada se poinju kretati zahvaljujui
nagonima. Vidimo mlade zmije kako gmiu, paie kako
plivaju, kosove kako lete, telad kako se slue rogovima, a
jakrepe kako se slue svojim aokama, ukratko, svako ima
svoju prirodu kao putokaz u nainu ivota. Slian se proces
jasno vidi i kod ljudske rase. Tek roene bebe lee u prvo
vrijeme poslije roenja tako kao da su potpuno bez umnih
sposobnosti; im steknu malo snage slue se i umom i
ulima; opiru se o zemlju da se usprave, slue se rukama,
prepoznaju one koji vode brigu oko njihovog odgoja; zatim
uivaju u drutvu svojih vrnjaka, rado se s njima sastaju,
rado se predaju igrama i vole da sluaju prie; rado
poklanjaju ono ega imaju u izobilju, sa velikom
radoznalou prate ta se dogaa oko kue, poinju
razmiljati i uiti, ele da saznaju imena ljudi koje vide, u
takmienjima sa drugovima od srca se vesele pobjedi,
obeshrabruju se i klonu duhom ako su pobijeeni. 43. Za
svaki stepen ovog razvoja mora se pretpostaviti da postoji
razlog. Od prirode je ljudska sposobnost takvim osobinama
opremljena da se ini da je odreena da postigne svaku
vrlinu, zato se upravo mala djeca bez uputstava, pukim
matanjima o vrlini, ije klice u sebi imaju, pokreu, jer su
one primarni elementi nae prirode, iz kojih se, kada se
razviju, stvara tako rei, klica vrline. Mi smo, naime, od
roenja tako sainjeni da u sebi uvamo osnovne nagone za
rad, za ljubav, za predusretljivost, za zahvalnost. Mi smo
obdareni umnim sposobnostima koje su sposobne za
znanje, mudrost i hrabrost, a koje su nesklone njihovim
suprotnostima. Zato, ne bez razloga, zapaamo, kako sam
ve spomenuo, jo kod djece one tako rei, iskre vrlina, i na
njima se mora um filozofa raspaliti, kako bi mogao slijediti
razum kao boanskog vou d tako dospjeti do krajnjeg cilja
prirode. Jer, kako sam ve nekoliko puta rekao, u njenoj
dobi, kada je um jo slab, snage se nae prirode tek naziru,
tako rei, kroz maglu. Ali to se um dalje razvija i jaa,
poinje da upoznaje snagu svoje prirode i da uvia stalni
njezin razvoj, ali kao takav koji moe bolje uznapredovati.
XVI
44. Zato moramo prodrijeti u prirodu stvari i temeljito
istraiti ta ona zahtijeva; inae drugaije ne moemo sebe
upoznati; ovo je naelo toliko uzvieno da se ne moe
smatrati da potjee od ovjeka, zato se i pripisuje nekom
boanstvu. Zato nam Pitijski Apolon nareuje da upoznamo
sami sebe, ali jedini put za samoupozna- vanje sastoji se u
upoznavanju naih tjelesnih i duevnih moi, u koraanju
onom ivotnom stazom koja nam omoguava puno njihovo
iskoritavanje.
Poto je tenja due ve od samog poetka bila na to
upuena da mi spomenuta dobra u njihovoj najveoj
prirodnoj savrenosti posjedujemo, mora se priznati da se
priroda, kad smo postigli objekt naih elja, tu zaustavlja
kao na svom krajnjem cilju i da je to najvee dobro. Ovaj se
cilj nuno mora u svojoj cjelini dragovoljno u sebi i radi sebe
eljeti, jer smo ve dokazali da njegovi pojedini dijelovi sami
po sebi zasluuju da budu poeljni.
45. Ako neko misli da je moje nabrajanje tjelesnih
preimustava nepotpuno zbog izostavljanja uivanja, odlo-
imo diskusiju o ovom pitanju za drugi put. Da li, naime,
uivanje spada meu one stvari koje mi nazivamo pri-
marnim objektima koji se u skladu s prirodom ili ne, to
nema nikakva uticaja na ono o emu se ovdje radi. Ako, kao
to ja smatram, uivanje nita ne pridodaje ukupnom zbiru
prirodnih dobara, onda sam ga potpuno opravdano
izostavio. Meutim, ako uivanje posjeduje svojstva koja mu
neki
63
pripisuju, ova injenica ne umanjuje vrijednost naeg
shvatanja najveeg dobra; jer ako bi se primamim objektima
prirode, kako smo ih mi izloili, pridodalo jo uivanje, onda
bi to bio samo jedan dodatak tjelesnim preimustvima, i on
ne bi promijenio tumaenje najveeg dobra, kako smo mi
izloili.
XVII
ne radi ega drugog, nego radi sebe samoga, iz tog se da,
zakljuiti, kad je neka stvar poeljna u cjelini radi sebe
same da su i njezini dijelovi poeljni radi samih sebe.
47. Dalje, zar nema niega u pokretima i dranju tijela
to priroda smatra da je vano? U nainu hodanja i sje-
denja nekog ovjeka, u njegovim crtama i izrazu njegova
lica zar nema neega to mi smatramo dostojnim ili ne-
dostojnim slobodna ovjeka? Zar ne mislimo esto da
mnogi zasluuju prezir koji su, ini se, nekim pokretom
ili dranjem povrijedili zakon ili princip prirode? A poto
ljudi nastoje da se oslobode ovih prirodnih nedostataka,
zato i ljepota ne bi imala pravo da bude smatrana
poeljnom radi sebe same? Jer ako smatramo tjelesnu
nepravilnost i unakaenje stvarima koje treba izbjegavati
radi njih samih, zato sa jednakim ili moda jo veim
razlogom ne bi teili za ljepotom oblika radi njega
samoga? Ako izbjegavamo runou tjelesnih pokreta i
dranja, zato da ne teimo za ljepotom? I zdravlje i
snagu i bezbolnost emo eljeti ne samo zbog njihove
koristi nego radi njih samih. Poto naa priroda tei za
savrenou svih svojih dijelova, ona radi sebe eli ono
stanje tijela koje je najvie u skladu s njim; ona se
potpuno poremeti ako je tijelo bolesno ili ako trpi bolove
ili ako je lieno nade.
XVIII
uivaju u plemenitim umjetnostima i znanostima; zar ne
vidimo da zanemaruju i zdravlje i kuanstvo, da strpljivo
sve podnose iz ljubavi prema spoznaji i znanju i da sa
najveim naporima i naprezanjima otplauju zadovoljstvo
koje crpu iz sticanja znanja?
49. Meni se, bar, ini da je Homer neto slino pred-
osjeao u svojoj izmiljenoj- prii o pjevanju Sirena. Ne
izgleda, naime, da su one ljupkou svojih glasova ili
novinom i raznovrsnou svog pjevanja obiavale privlaiti
prolaznike, nego zato to su tvrdile da znaju mnogo stvari,
tako da su se ljudi iz elje za uenjem zaustavljali na
njihovim stijenama. Na ovaj nain one pozivaju Odiseja (ja
sam meu ostalim Homerovim odlomcima i ovaj preveo):
Prii, Odiseju slavni, o ahejska velika diko,
amo upravi lau, da pevanje pouje nae!
Niko jo proao nije pored nas u crnome brodu pre
no bi iz naih usta medoglasno pevanje uo pa bi
se kui vrao zanesen i vie bi znao.
Jer nam je poznato sve to Argejci pod irokom Trojom
patie, a ta Trojanci po volji bogova venih.
Znamo to god se zbiva na ovoj hranodavnoj zemlji
f
M. uri, Odiseja 12,
184 i slj.
Homer je uvidio da se njegovoj prii nee moi vjerovati
ako se jedan tako slavni junak da obmanuti i zanijeti
laskavim pjesmicama. Sirene obeavaju znanje, i nije bilo
nikakvo udo to je ovaj ljubitelj mudrosti smatrao mudrost
draom od domovine. Meutim, htjeti znati sve, bez obzira
na njegovu vrijednost, svojstvo je radoznalih. Treba,
meutim, smatrati osobinom jaih umova da su pod
uticajem viih stvari i pod uticajem razmiljanja o
uzvienijim stvarima.
XIX
50. Kako je tek, ta mislite, morao biti velik ar
Arhimedov
491
za naukom koji, dok je u mislima duboko
zadubljen pravio grafike prikaze u prahu, nije ni osjetio da
mu je domovina zauzeta? Zar ne vidimo koliko je stva-
ralakoga dara Aristoksen
492
utroio na teoriju muzike?
Zamisilite s kakvim je oduevljenjem Aristofan
493
cijelog
ivota prilazio knjievnosti? ta da kaem o Pitagori
494
ili
0 Platonu ili o Demokritu? Ta, oni su, uli smo, u elji za
naukom putovali po najudaljenijim zemljama svijeta! Oni
koji su slijepi prema ovakvim injenicama nikada nisu
voljeli neki uzvien i dostojan poznavanja studij.
1 oni koji u vezi s ovim tvrde da se studije o kojima, sam ja
govorio njeguju radi duevnog uivanja, ne uviaju da su
one zbog toga radi samih sebe poeljne, jer dua,
i kad joj se ne prua nikakva korist, nalazi u njima ui-
vanje, a isto se tako i posjedovanju znanja veseli i onda kad
je povezano s potekoama.
51. Nadalje, da li uope koristi dalje ispitivanje tako
oiglednih stvari? Mogli bismo sami sebe upitati kakav
utisak na nas ine putanje zvijezda i posmatranje nebeskih
stvari i spoznaja svega onoga to je priroda tamom prekrila
i kakvo nam uivanje prua istorija koju mi obino volimo
da ispitujemo do najmanjih sitnica, vraajui se na one
dijelove koje smo propustili, tjerajui do kraja ono to smo
zapoeli. Dobro znam da nam je istorija i korisna, a ne
samo zabavna i prijatna. ta da kaem o uivanju u itanju
izmiljenih pria iz kojih se ne moe crpsti nikakva korist?
52. ta o naoj elji da saznamo imena ljudi koji su neto
znaajno uinili, njihovo porijeklo, domovinu, a pored toga i
mnogo drugih beznaajnih sitnica? Sta o uivanju koje
nalaze u istoriji ljudi niskog drutvenog poloaja koji se ne
mogu nadati da e uzeti udjela u dravnoj upravi, tavie i

M
Arhimed iz Sirakuze, izvrsni matematiar i konstruktor, ubijen je
prilikom zauzimanja Sirakuze od nekog Mareelovog vojnika (212. g. pr. n.
e). Isp. Livije XXV, 3.
5
Aristoksen iz Tarenta, sin muziara Ksenofila pitagorovca,
Aristotelov uenik, savremenik Dikearha, autor knjige O ritmici appi,ovix(i a-
roi/sToe, pokuavao je da studij muzike spoji sa filozofijom. Isp. Cic. Tusk.
razg. I, 10, 20.
493
Aristofan iz Bizanta, Kalimahov i Kratostenov uenik, uveni
gramatiar i filolog, nadzornik Aleksandrijske biblioteke za vlade
Ptolemeja Filometora.
494
O Pitagori, v. knj. V, 2, 4; o Platonu, v. knj. I, 2, 5.; o De-
mokritu, v. knj. I, 6, 17.
same zanatlije? Moemo, takoer, primijetiti da najvie vole
sluati
i itati o junakim djelima oni koji zbog starake slabosti
nemaju nikakve nade da e u njima uestvovati. Prema
tome, prisiljeni smo da zakljuimo da predmeti naeg
izuavanja i upoznavanja kriju u sebi mamce koji nas
privlae na uenje i upoznavanje.
53. Stari su nam filozofi ostavili sliku budueg ivota
mudraca na Otocima Blaenih gdje, po njihovom miljenju,
osloboeni svih briga, ne osjeajui nikakvu potrebu za
ivotnim potreptinama, nee nita drugo raditi nego sve
svoje vrijeme provoditi u uenju i istraivanju poznavanja
prirode. Mi, pak, vidimo da nam takvo zanimanje prua ne
samo u srei uivanje nego i u nesrei olakicu. Zbog toga
su mnogi kada su pali pod vlast neprijatelja i tirana, mnogi
opet u tamnici i progonstvu blaili svoje boli zanimanjem
naukom. 54. Demetrije
68
iz Falera, prvi graanin ovoga
grada, kada je nepravedno bio protjeran iz svoje domovine,
uputio se na dvor kralja Ptolemeja u Aleksandriji. Poto se
isticao upravo u ovom filozofskom sistemu koji mi tebi
preporuujemo i, kako je bio Teofrastov uenik, on je
iskoristio svoje dokone asove, koje mu je donijela njegova
nevolja, u sastavljanje velikog broja izvrsnih rasprava, ni u
kakve svoje line svrhe, jer ih je bio lien; ak mu je ovo
duhovno zanimanje bilo, tako rei, hrana pravog ljudskog
obrazovanja. Lino sam esto sluao Gneja Aufidija,
69
biveg
pretora
98
Demetrije iz Falere, malog mjesta u Atici, ivio je u vrijeme
Aleksandra Makedonskog i bio je Teofrastov uenik; za Kasandra bio je
vrhovni komandant Atene (317 307), kasnije su ga protjerali Antigon i
Demetrije Poliorektet; umro je u Aleksandriji (284 pr. n, e.) Bio je vrlo
uen ovjek, ostavio je iza sebe mnoge spise istorijske i filozofske, isto
tako i mnoge govore i pjesme. Sva njegova knjievna ostavtina je
izgubljena.
69
O Aufidiju, bivem pretoru iz 120. g. pr. n. e.; isp. Cic. Tusk.
razg. knj. V, 38, 112. Ciceron se ovdje izraava suvie kra-
i naunika koji je bio slijep, kako izjavljuje da vie osjea
stvarni gubitak svjetla nego tekoe sljepoe. Na kraju
razmotrimo dar sna: kad on ne bi donosio odmaranje naem
tijelu i kad ne bi bio lijek u naim naporima, mi bi ga
smatrali nasiljem nad naom prirodom, jer nas on liava
korienja ula i potpuno obustavlja svaki rad. Prema tome,
kad priroda ne bi zahtijevala poinak i kad bi ga mogla na
neki drugi nain postii, mi bi se dali na to lako privoljeti,
poto mi sada i sami vrlo esto predu- zimamo gotovo protiv
prirode none radove da bi ta uradili i nauili.
XX
55. Uoavaju se upadljivi i potpuno oiti i uvjerljivi
znakovi prirode, naroito kod ovjeka, ali i kod svakog ivog
bia da duh uvijek eli neto da radi i da ni pod kakvim
uslovima ne bi mogao stalan mir podnositi. Ovo se da lako
u najnjenijoj djetinjskoj dobi primijetiti. Iako se bojim da
u u ovoj taki prei dozvoljene granice, ipak su svi stari
filozofi, naroito oni iz nae kole, prilazili kolijevkama, jer
su vjerovali da e najlake moi upoznati volju prirode u
prvim danima djetinjstva. Primjeujemo da ni bebe ne mogu
biti potpuno mirne. Kada malo odrastu, nalaze uivanje u
igrama, i to napornim, od kojih ih ni udarci ne mogu
zastraiti. I ova elja za aktivnou raste uporedo s
njihovom dobi. Stoga mi ne bi poeljeli, i onda kad bi
vjerovali da emo imati najprijatniji san, da nas daruju
Endimionovim
495
snom i,

495
U mitologiji je Endimion mladi neobine ljepote ili kralj Elide ili
Karijac; njegov se grob navodno nalazio na karijskom brdu Latmosu ili u
Elidi. Izmeu mnogih pria satkanih oko njegova imena
najrasprostranjenija je ona koja govori o mjeseevoj ljubavi prema njemu.
Po elidskoj verziji, on mu je rodio (mjesec se u grkoj mitologiji smatra
enkom) 50 keri, oigledno, pedeset olimpijskih mjeseci. On prema
priama spava vjeni san ili zato to mu je to darovao Jupiter kao naroitu
zaslugu ili zbog nekih drugih razloga.
14*
kad bi se to dogodilo, smatrali bismo nae stanje slino
smrti. 56. Posmatrajte najmlitavije ljude: vidjeete i kod
najpoznatijih lijenina da su i dua i tijelo stalno u pokretu.
im ih neto nuno ne spreava, trae table za kockanje,
laaju se kakve igre, trae bilo koga da s njim razgovaraju,
pohaaju drutva i sijela kao zamjenu za plemenitija
zanimanja naukama. Cak i divlje ivotinje, koje radi naeg
uivanja zatvaramo u kaveze, ne podnose rado ovo
ograniavanje, mada dobijaju obilatiju hranu nego da ive
na slobodi, i eznu za slobodom i neobuzdanim kretanjima,
koje im je od prirode dato.
57. Prema tome, to je ovjek od prirode nadareniji
i izobraeniji, tim manje moe provoditi takav ivot, u
kom bi on bio iskljuen iz svih javnih poslova, ak i onda
kada bi mu se pruala najizabranija uivanja. Ljudi ili vole
neto kod kue raditi ili, ako imaju vee ambicije, prihvata
ju se dravnih poslova, bilo kao politiari, bilo kao vojnici, ili
se inae posveuju potpuno naunikom zanimanju.
Provodei takav ivot oni su daleko da uivanje uine ciljem
svog ivota, nego, naprotiv, podnose brige, nespokojstva i
besane noi, koristei najplemenitiji dio ovjeka, na koji
treba gledati kao na neto boansko u nama (jer tako
moramo smatrati otricu uma i razuma); oni ne trae
nikakva uivanja i ne izbjegavaju nikakav napor. Oni ne
proputaju da se dive pronalascima starih
i novim otkriima i, poto se ne mogu zasititi takvim
zanimanjima, oni, zaboravliaiui sve drugo, ne misle ni na
to nisko i nedostojno. Tolika je snaga ovih zanimanja da se
i oni koji su sebi uzeli za cili druga najvea dobra, tj. oni
kojima upravliaiu koristi ili uivanja, mogu vidjeti da
provode cijeli ivot u istraivanju i objanjavanju prirodnih
pojava.
XXI
58. Prema tome, potpuno je jasno da smo mi odreeni
za rad. Razliite su vrste rada, tako da vanije bacaju u
zasjenak i zamrauju manje vane. Najvanije su, u prvom
redu (po mom miljenju one ijim se sistemom mi sada
zanimamo), promatranje i upoznavanje nebeskih tijela i
onih prirodnih tajni i misterija u koje razum moe prodrijeti;
zatim upravljanje dravom i poznavanje politikih nauka;
tree, razboritost, izdrljivost, hrabrost i pravednost i ostale
vrline kao i ostale aktivnosti koje su u skladu s vrlinama. To
sve nazivamo jednim imenom moralno, na ije nas
poznavanje i praktikovanje, kada doemo u zrele godine,
dalje sama priroda upuuje. Poeci ovih stvari su maleni, ali
svojim prirodnim napredovanjem oni se uveavaju. Postoji
razlog za to, jer se u asu nastajanja nalazi izvjesna slabost
i njenost koja prijei da se ne vidi i ne ini ono to je
najbolje. Sjaj vrline i blaenstva, dviju najpoeljnijih stvari,
nadolazi kasnije, i jo mnogo kasnije dolazi puno
razumijevanje njihove prirode. Sretan je ovjek, dobro kae
Platon,
496
koji i u starosti moe da stie mudrost i istinita
gledita. Prema tome, poto je dosta reeno o primarnim
dobrima prirode,
497
razmotrimo sada vanije stvari koje se
nao- vezuju na ove.
59. Priroda je ljudsko tijelo tako stvorila i sainila, da
je neke njegove dijelove ve prilikom roenja uinila
savrenim, a druge sa odmicanjem godina uobliavala i vrlo
se malo koristila pomonim sredstvima izvana. S druge
strane, ona je duu obdarila ostalim sposobnostima tako
savreno kao i tijelo, jer ju je snabdjela ulima koja su
sposobna da zapaaju stvari i koja ne trae skoro nikakvu
pomo ili, vrlo malu, za svoje daljnje jaanje i razvijanje.
Meutim, ona je zanemarila najuzvieniji i najplemenitiji
dio ovjeka. Istina, ona mu je dala takav um koji je
sposoban da primi svaku vrlinu, i prilikom roenja mu je
usadila bez ikakve pouke zametke pojmova
o najvanijim stvarima, poloivi, tako rei, temelje njegova
obrazovanja i njega uvela u osnove vrline koje su u njemu
ve bile. Ona je usadila samo klicu vrline i nita vie. 60.
Prema tome, na je zadatak (a kad kaem na, mislim
nauke) da na osnovama, koje smo od prirode primili,
istraujemo daljnje razvoje, dok ne postignemo cilj. Ovo ima
jednu neuporedivo veu vrijednost i radi samoga sebe je

496
Platon, Zakoni, II, 653a: to se pak tie razbora i ustaljenih
istinitih mnijenja, sretan je onaj, koji ih postigne makar istom u starosti.
V. Gortan, Platon, Zakoni
497
De primi naturae commodis. Ovaj je izraz netaan. Ve su raniji
komentatori primijetili da je dvojbeno da li ovdje spomenuti poeci radnji
i vrlina pripadaju potrebama prirode; prema tome izraz koristi
(preimustva) ne odgovara, jer se on odnosi na stvari koje ubrzavaju i
unapreuju stanje ivota u tijelu i izvan njega i prvenstveno se nazivaju
prima naturae (v. knj. II, 11, 33): kao to su zdravlje, tjelesna snaga, itd.
mnogo vie poeljnije nego ula i tjelesna svojstva o kojima
smo govorili; jer izvanredna savrenost duha toliko se
ispred njih istie da se veliina razlike jedva moe i
zamisliti. Prema tome, svako potovanje, divljenje i
nastojanje odnosi se na vrlinu i na one radnje koje su s
vrlinom u skladu i sva ta svojstva i zbivanja due nazivaju
se jednim imenom moralna vrednota.
Sta su pojmovi ovih stvari, kakve im nazive treba dati,
kakvo znaenje i kakvu prirodu svako od njih ima mi emo
uskoro vidjeti.
XXII
61. Zasad emo samo objasniti da ova moralnost o
kojoj ja govorim jest predmet naih elja, ne zato to mi
sebe volimo nego i zbog njezine vlastite prirode i radi nje
same. Ovo pokazuju djeca kod kojih se kao u ogledalima
ogleda priroda. Kako velik ar pokazuju ona prilikom
takmienja! Kako su srane njihove borbe i natjecanja!
Kako su izvan sebe od veselja kada pobijede! Kako se
osjeaju postienim kada doive poraz! Kako ne vole da
budu okrivljena! Kako eznu za pohvalom! Kakvim se sve
naporima ne izvrgavaju da budu prvi meu vrnjacima!
Kako se dugo sjeaju onih koji su im uinili neku uslugu i
kakvu elju pokazuju da je uzvrate! A upravo su ove crte
najuoljivije kod najplemenitijih karaktera, kod kojih su
moralne savrenosti, kako ih mi razumijemo, ve samom
prirodom priblino zacrtane. 62. Ali ovo se oituje ve kod
djece, a jasno dolazi do izraaja u onoj dobi kad je karakter
ve potpuno formiran. Ko ima tako malo slinosti s
ovjekom da nee osjetiti odvratnost prema pokvarenosti, a
odobravanje prema dobroti? Zar ima neko ko ne prezire
mladost provedenu u razvratu i pokvarenosti? Meutim, zar
ima neko ko ne voli ednost i istrajnost kod omladine, iako
zato lino nije zainteresiran? Ko ne mrzi izdajicu iz Fregele,
Pula Numitorija,
498
mada je uinio uslugu naoj dravi? Ko
nee pohvaliti i u zvijezde kovati Kora,
499
spasioca svoga

498
Kvint Numitorije Pul, prvak Fregele, volanskog grada u Laciju
na rijeci Lirisu, izdao je pretoru Luciju Opimiju zavjeru koju su njegovi
zemljaci zasnovali protiv Rima, zbog ega je grad Fregela razoren. Isp. Cic.
Filipike, III, 6, 7.
499
Kodar, posljednji atenski kralj, koji je svojom dragovoljnom smru
1008. g. pr. n. e. spasio svoju domovinu u ratu protiv Dorana. Isp. Cic.
grada, ko nee u ast Erehtejevih keri
500
-iskazati najveu
pohvalu? Ko nee osjeati odvratnost prema samom imenu
Tubula.
501
Ili, ko nee voljeti Aristida i poslije njegove smrti?
Zar zaboravljamo jaka osjeanja kojima smo obuzeti kada
sluamo ili itamo o nekom djelu djetinje odanosti, o pri-
jateljstvu ili o velikodunosti? 63. Sta da govorim o nama
koji smo roeni, odgojeni i sainjeni za slavu i za potenje?
Kakvo odobravanje svjetine, pa i one neobrazovane,
pobuuju one rijei kada se u teatrima izgovaraju:
502
Ja sam Orest! i kad
drugi uzvraa:
Ne, ne, ja tvrdim da sam ja Orest!
I kad jedan i drugi zbunjenom i zaprepaenom kralju
pokazuju rjeenje:
78

Tusk. razg. knj. I, 48, 119.
500
Kerke Erehteja, estog atenskog kralja koji je prema legendi imao
tri kerke. Kada je Eumolp Traanin, sin PosejdOnov i Hionin upao u
Atiku, Erehtej je upitao Delfijsko proroite na koji nain moe pobijediti.
Odgovoreno mu je da e uspjeti jedino onda ako rtvuje jednu od svojih
keri. Htonija je bila rtvovana uz pristanak njezine majke Praksiteje. Ovaj
je motiv obradio Eu- ripid u tragediji Erihtej. Ostale su kerke poinile
samoubistvo, dok o Erihtejevoj smrti ima raznih verzija.
76
Iza rijei: Ne, ne, ja tvrdim da sam ja Orest! mora se pomisliti na
govor kralja Toada, koji je poslije oprenih tvrdnji Oresta i Pilada doveden
u zabunu.
502
Sljedee je mjesto uzeto iz Pakuvijeva Oresta (v. knj. I, 2.4.). O
predmetu, v. knj. II, 24, 79.
Sada nas, daj, molimo, obadva zajedno ubiti!
Kad god se izvodi ovaj prizor, zar ikad izostane najvee
oduevljenje? Ovo pokazuje da svi ljudi, bez izuzetka,
odobravaju i hvale raspoloenje due koje radi sebe ne trai
nikakvu korist, nego ostaje sebi vjerno i odano i kad trpi
tetu. 64. Ovakvim primjerima nisu samo ispunjene
stranice izmiljenih pria nego i istorije, a naroito istorije
nae zemlje. Mi smo odabrali najboljeg ovjeka da primi
svete znakove iz Ide
503
; mi smo slali staratelje kraljevima;
504
nae su vojskovoe rtvovale svoje ivote za spas
domovine.
505
Nai su konzuli
506
upozorili kralja, koji nam je
bio najvei neprijatelj, kada je bio na domak gradskih
zidina, da se pripazi da ne bude otrovan; u naoj se dravi
nala ena
88
koja je dragovoljnom smru okajala svoje
nasilno obeaenje i otac
507
koji je ubio svoju kerku da ne
bi bila obeaena. Ko ne uvia da su oni koji su izvrili
sva ova djela i pored njih bezbroj drugih bili nadahnuti
sjajem moralne veliine i nisu mislili na line interese i, da
nas, kada ovakva djela hvalimo, nita drugo ne rukovodi
osim moralne vrednote.
XXIII
Iz ovog kratkog izlaganja (nisam otiao u opirnost, koju
sam mogao primijeniti, poto u samoj stvari nije postojala
sumnja) moe se izvui nesumnjiv zakljuak da sve vrline i
moralna vrednota koja proistie iz njih i u njima se nalazi
jesu po sebi i radi sebe poeljne.
65. Ali u cijelom podruju moralnog, o kojem mi

503
Publije Kornelije Scipion Nazika bio je godine 204. pr. n. e. izabran
kao najbolji graanin da u zajednici sa otmjenim gradskim gospoama u
Rim primi iz Pesina, frigijskog grada svetinje boice Kibele, majke bogova.
Ovaj primjer, kako su ve raniji komentatori primijetili, ne odgovara
ovome mjestu, jer se ovdje jasno ne vidi zato moralno dostojanstvo treba
pretpostaviti.
504
Ovo se odnosi na Marka Emilija, koji je prema istori- earu Justinu
XXX, pogl. 2. i 3, upravljao Egiptom kao staratelj kralja Ptolemeja IV
Epifana.
61
On aludira na Decije. V. knj. II, 19, 61.
506
Konzul Fabricije poslao je Piru, epirskom kralju, pismo koje je
njemu uputio lini kraljev ljekar, u kom se on nudi da e za dobru nagradu
otrovati kralja (280 g. pr. n. e.).
64
Virginije, v. knj. I, 20, 66.
govorimo, nema nieg uzvienijeg, ni dalekosenijeg od
meusobnog povezivanja ljudi i od onog, da se tako izrazim,
udruivanja i saveznitva zajednikih interesa i stvarne
ljubavi koja ljude meusobno povezuje, koja se oituje
odmah pri roenju, zbog koje roditelji vole svoju djecu, koja
branim vezama i potomstvom povezuje porodicu u zasebnu
cjelinu, koja postepenb i neprimjetno iri svoj uticaj izvan
kue, najprije preko krvnih, zatim enidbenih veza, kasnije
prijateljskim vezama, poslije toga putem susjedskih odnosa,
potoni preko sugraana i onih koji s nama odravaju dobre
saveznike i prijateljske veze, na kraju putem povezanosti
sa cijelim ovjeanstvom. Ovo duevno raspoloenje koje
dodjeljuje svakom svaije i koje nastoji da blagotvorno i
pravino odri pomenutu zajednicu ljudske povezanosti,
kojoj ja govorim, naziva se pravednost. S njom su povezane:
osjeanje dunosti, potenje, velikodunost, dobrotvornost,
uslunost i druge sline vrline. One su, uglavnom, sve
svojstvene pravednosti, tako da su zajednike u isto vrijeme
i ostalim vrlinama. 66. Jer ljudska je priroda tako pri samom
porodu sainjena da joj je, tako rei, uroena sklonost za
drutveni i dravni duh,
508
to Grci nazivaju ttoXitix6v, prema
tome e sve radnje svake pojedine vrline biti u skladu sa
drutvom i naprijed pomenutom solidarnou i ljudskom
zajednicom i pravednost e u naknadu za to proiriti svoje
djelovanje putem drugih vrlina i sama e njih traiti. Samo
hrabar i mudar ovjek moe ouvati pravednost. Stoga,
svojstva ove itave zajednice i sastava vrlina o kojima ja
govorim pripadaju takoer naprijed pomenutoj moralnoj
vrednoti; ukoliko je moralna vrednota ili sama vrlina ili
asno i poteno djelo; ivot u skladu sa ovim djelima i u
skladu sa vrlinama moe se smatrati moralno ispravan,
moralan, postojan i u skladu s prirodom.
67. Bez obzira na ovu povezanost i stapanje vrlina, ipak
u izvjesnom smislu filozofi meu njima prave teoretske
razlike. Mada su meusobno tako povezane i skopane, da
svaka ima neto zajedniko sa svakom drugom i nijedna se
od druge neke ne moe odvojiti, ipak, svaka ima svoju
vlastitu funkciju. Hrabrost se ogleda u naporima i
opasnostima, umjerenost u odricanju naslada, razboritost u
izboru dobra i zla, pravednost u dodjeljivanju svakom onoga

508
Aristotel, Politika, I, 7: avS-ptoTro? tpuasi rroA',-ix.ov
ovjek je po prirodi dravotvorno bie.
to je njegovo. Poto se u svakoj vrlini nalazi izvjesna briga
koja se odnosi na predmete izvan nje, koja ezne za drugim
ljudima i njih obuhvaa, proizlazi da su prijatelji, braa,
roaci, tazbina, graani, ukratko svi ljudi (jer je nae
miljenje da cijelo ovjeanstvo treba da je jedna zajednica)
radi sebe samih poeljni. Ipak, nijedan od ovih odnosa nije
takav da bi inio dio najveeg i krajnjeg dobra. 68. Iz ovog
proizlazi da se nalaze dvije vrste stvari koje su poeljne radi
sebe samih; jedna se vrsta sastoji od onih stvari kojim
dolazi do savrenstva ono najvee dobro i obuhvata
preimustva due i tijela. Druga sadri izvanjska dobra, to
jest, dobra koja ne pripadaju ni dui ni tijelu, npr.,
prijatelje, roditelje, djecu, roake, domovinu, sve to je u
svakom sluaju po svojoj prirodi nama drago, ali ta dobra
ipak ne pripadaju istoj vrsti kao ona. Niko nikad ne bi
mogao postii najvee dobro kad bi sva ta dobra koja su za
nas izvanjska, mada su poeljna, bila dio najveeg dobra.
XXIV
69. Na koji e nain, ti e odvratiti, moi biti istina da
se sve stvari odnose na najvee dobro, kada prijateljstva,
rodbinske veze, kada i druga izvanjska dobra nisu sadrana
u najveem dobru. Ja mislim na taj nain to mi nastojimo
a sauvamo ova izvanjska dobra onim djelima dunosti
koja proizlaze iz one naroite vrste dunosti koja je sa
svakim pojedinim od njih povezana. Jer briga za prijatelja i
za oca koristi onome koji takvu brigu ispunjava, upravo
zbog toga, jer takvo ispunjavanje dunosti spada u moralne
radnje koje proistiu iz vrlina. Za ovim idu mudraci pod
rukovodstvom prirode.
S druge strane, ljude koji nisu savreni, a ipak su
obdareni izvanrednim prirodnim sposobnostima, esto
podstakne slava, jer ona ima izvanjski izgled slian mo-
ralnom. Meutim, kada bi oni mogli potpuno sa svih strana
sagledati sutinu moralnog u njegovoj apsolutnoj savre-
nosti i potpunosti, stvar od svih drugih najdivniju i naj-
velianstveniju, kakvom bi radou bili ispunjeni, jer bi u
samoj njezinoj sjenci nali veliko uivanje.
70. Koji se oboavalac uivanja i koji ovjek raspaljen
arom strasti moe zamisliti koji je postizanjem svojih
najjaih elja bio obuzet tolikim veseljem kao to je bio
Scipion Afrikanski Stariji poslije pobjede nad Hanibalom, ili
Mlai poslije razorenja Kartage.
86
Da li je kada ko osujetio
toliku radost zbog vonje niz
87
Tiber na onoj svea.- nosti
kao to ju je osjeao Lucije Paul
88
kada se vozio uz rijeku
vodei u svojoj pratnji kao zarobljenika Kralja Perseja?
71. Ded, dragi na Lucije, stvori u svojim mislima
uzvieno i gordo zdanje vrlina! Vi neete vie sumnjati da
su oni ljudi koji njih posjeduju, poto u ivotu pokazuju
velikodunost i plemenitost, uvijek sretni, jer uviaju da e
svi udarci sudbine, sve promjene vremena i prilika biti laki
i slabi ako se upuste u takmienje sa vrlinom. Stvari koje
smo mi proglasili tjelesnim dobrima slue svakako za
upotpunjavanje najblaenijeg ivota, ali ipak tako da bez
njih moe postojati blaen ivot. Ova dodatna dobra, naime,
tako su mala i beznaajna da su ona u punom sjaju vrlina
tako nevidljiva kao zvijezde pri sunevim zrakama.
72. Jer, iako se potpuno opravdano govori da su ova
tjelesna preimustva od vrlo male vanosti za sretan ivot,
rei da ona nemaju nikakva znaaja, bilo bi previe pre-
tjerano. Oni koji ovo zastupaju, ini mi se, zaboravljaju one
prve principe prirode koje su oni sami prihvatili. Izvjesno se
znaenje mora dati i tjelesnim dobrima, samo
6
O dvojici Scipiona, v. knj. III, 11, 37.
67
Vonja niz Tiber obavljala se 25. maja u ast Fortune. Mladi ljudi
su pravili vesele vonje na ovaj dan nizvodno niz Tiber; isp. Ovidije, Fasti,
VI, 775 i slj.
68
Gaj Emilije Paul Makedonski pobijedio je 168. g. pr. n. e. Perseja,
makedonskog kralja u bitki kod Pidne u Makedoniji.
se mora znati prava mjera njihova znaaja. Pravom filozofu,
kome je cilj istina a ne razmetanje, s jedne strane ne
dolikuje da porekne svaku vrijednost stvarima koje sami oni
razmetljivi filozofi
509
priznaju da su u skladu prirodom, a s
druge e strane uoiti da su snaga vrline, da se tako
izrazim, i njezin ugled tako moni da su sva druga dobra,
mada nisu mala, ipak tako beznaajna da izgledaju potpuno
bezvrijedna. Ovo je jezik filozofa koji na jednoj strani nita
drugo ne preziru izuzev vrline, a na drugoj strani veliaju
samu vrlinu svim hvalama koje joj pripadaju; ukratko, ovo
je potpuno i savreno objanjenje najveeg dobra.
Od ovog su sistema druge kole pokuale da prisvoje
pojedine djelie, i svaka je nastojala da njen sistem ima bar

509
Stoiari.
izgled originalnosti.
XXV
73. esto su Aristotel i Teofrast
510
sa osobitim div-
ljenjem hvalili znanje radi njega samoga. Eril,
511
zanesen
jedino njim, tvrdi da je znanje najvee dobro i da nijedna
druga stvar nije radi sebe poeljna. Stari su filozofi mnogo
rekli o preziranju i omalovaavanju ljudskih stvari. Ariston
512
je izdvojio jedino ovo i tvrdio da jedino vrline treba eljeti, a
poroke izbjegavati. Naa je kola uvrstila i bezbolnost meu
stvari u skladu sa prirodom. Hijeronim
513
je nju proglasio
najveim dobrom. Kalifont, meutim, i poslije njega Diodor
514
nisu se mogli, poto se prvi bio zaljubio u uivanje, a drugi
u bezbolnost, liiti moralnog, koje je naa kola iznad svega
veliala. 74. tavie i pristae uivanja trae izvrdavanja i
po itave dane su im u ustima samo vrline, i izjavljuju da se
za uivanje samo u poetku ezne, a kasnije se navikom,
tako rei, stvara druga priroda koja daje povoda za mnoge
radnje kojima nije uope cilj uivanje. Preostaju jo stoiari.
Oni su preuzeli od nas ne samo jednu ili dvije stvari nego
cijeli na filozofski sistem. I kao to je gotovo redovna
praksa lopova da promijene znakove na ukradenim
stvarima, i stoiari, da bi pod svojim imenom dalje prenosili
naa gledita, promijenili su imena koja su, tako rei,
znakovi stvari. Preostao je, prema tome, jedini na sistem
dostojan zanimanja prijatelja plemenitih umjetnosti,
dostojan slavnih mueva, dostojan dravnika i kraljeva.
75. Poslije ovih rijei Pizon je zastao, a zatim je na-
stavio: ta sada? Smatrate li da sam se ja u dovoljnoj mjeri
svojim pravom posluio tim to am vas imao za sluaoce
mog filozofskog predavanja?
Zato, Pizone, odvratih ja, ti si i danas pokazao toliko
teoretskog znanja iz ove oblasti kao i mnogo puta ranije, da
se mi, po mom miljenju, ne bi trebali ponia- vati pred
Grcima u traenju pomoi u ovim stvarima kada bi imali
ee priliku da tebe sluamo. Ja tim vie prihvatam tvoje
izlaganje, jer se sjeam da je tvoj uitelj Stase ja
515
iz

80
V. knj. I, 2, 6.
81
O Erilu, v. knj. II, 11, 35.
512
513
514
O Kalifontu i Diodoru, v. knj. II, 6,19.
93
O Staseji, v. knj. V, 3. 8.
Napulja, bez sumnje peripatetiar velikog glasa, obiavao
izlagati neto drugaije va sistem, pristajui uz one koji su
dodjeljivali veliku vanost srei i nesrei i tjelesnim dobrima
i zlima.
To je istina odvrati on, ali na prijatelj Antioh
516
^
obrauje ovaj predmet neuporedivo bolje i uvierljivije nego
to ini Staseja. Ja, dodue, ne pitam koliko sam uspio da
tebe uvjerim, nego koliko sam uvjerio ovog naeg prijatelja
Cicerona, jer elim da ti otmem ovog uenika.
XXVI
76. Na ovo odgovori Lucije: Ja tvoje predavanje
potpuno odobravam, a mislim i moj strievi takoer.
Tada Pizon ree meni: ta sada? Hoe li pustiti
mladiu slobodne ruke ili e radije pristati da ui ono od
ega nita nee znati kada ga temeljito bude prouio?
517

516
O Antiohu, v. knj. II, 11, 34.
517
Ove se rijei odnose na novoakaemiare (v. knj. II, 1, 2) koji su
poricali spoznaju istine i priznavali samo vrijednost vjerovatnoe.
mi o Teofrastovim pogledima na ove stvari, v. knj. V, 5, 12.
Ja ovratih: to se mene tie, ja to njemu
preputam. Ali, zar se ne sjea da i ja mogu potpuno
slobodno prihvatiti uenje koje si ti izloio? Jer ko se
moe uzdrati da ne prihvati uenje koje mu se ini
vjerovatno?
Ali, moe li iko prihvatiti, ree on, uenje koje nije
potpuno shvatio, razumio i upoznao?
Nema, Pizone, rekoh -ja, velike razlike u milje-
njima izmeu ova dva naa sistema. Jedini razlog zbog
kojeg se meni ini da se nita ne moe zapaziti i temeljito
upoznati jeste stoika definicija o sposobnosti zapaanja i
spoznaje,
518
oni, naime, tvrde da se moe zapaziti i
upoznati samo istinito, poto posjeduje takva svojstva
koja su u suprotnosti sa neistinitim." Zbog toga se ja i
oni u ovoj taki razilazimo, ali izmeu mene i
peripatetiara
1
0
ovdje vlada istomiljenost. Meutim,
pustimo ovo pitanje, jer ono za sobom povlai dugu i
dosta unu diskusiju. Cini mi se da si suvie brzopleto
izrekao tvrdnju da su svi mudraci u svako doba blaeni.
77. U svom izlaganju si nekako letimino preao
preko ove take. Ali ako se ova postavka ne dokae, onda
bi moralo biti istinito i ono to Teofrast
519
govori o sudbini,
q bolu, o tjelesnim patnjama, s im se po njegovom mi-
ljenju blaen ivot nikako ne moe sloiti ni saglasiti.
Znailo bi stranu protivrjenost da jedan te isti ovjek
bude sretan i da bude odasvuda pritisnut nevoljama.
Kako bi se ovo moglo uskladiti, ne mogu zaista da
shvatim.
Koja ti se onda od ove dvije ne svia? upita on. Zar
ti ne smatra da vrlina ima tako jaku mo da je ona sama
sebi dovoljna za blaen ivot ili, ako nju prihvati, porie
mogunost da su poteni ljudi, i onda kada se nalaze u
nevoljama, blaeni?
Ja smatram da se u vrlini nalazi kudikamo najvea
snaga, ali odgodimo raspravljanje o tanom stepenu nje-
zine veliine. Sada se samo pita da li ona moe biti
onolika kolika je, ako bi se ita izvan vrline uvrstilo u

518
Glagol percipere preveden je radi jasnoe i zapaanje i spoznaja.
io peripatetiari su se bitno razlikovali od novoakademiara; dok
su ovi poricali zapaanje i spoznaju istine i priznavali samo vrijednost
vjerovatnoe, peripatetiari su priznavali stvarno, zapaanje i spoznaju,
mada na drugi nain od stoiara.
dobra?
78. Ipak, ako prizna stoiarima, nastavi on, da
sama prisutnost vrline moe donijeti blaenstvo, to isto
onda priznaj e i peripatetiarima. Ono to se stoiari ne
usuuju nazivati zlima, nego ih uvrtavaju u neprijat-
nosti, tekoe, stvari za odbacivanje i koje su u
suprotnosti s prirodom, mi to nazivamo zlima, ali
neznatnim i gotovo beskrajno beznaajnim. Prema tome,
ako ovjek moe biti blaen kada je okruen prilikama
koje su neprijatne i koje treba odbaciti, on moe biti
blaen i onda kada je okruen i neznatnim zlima.
Na to ja nadovezah: Ako je iko, onda si ti, Pizone,
stvarno taj ovjek koji na j otroumni je obiava pronai
u spornim pitanjima spornu taku. Zato, molim te, obrati
dobro panju! Jer, moda mojom grekom ti jo nisi pot-
puno shvatio glavnu misao mog pitanja.
Stojim ti na usluzi, odgovori on, i oekujem tvoj
odgovor na moje ranije pitanje.
XXVII
79. Ja u odgovoriti, odvratih ja, da ja sada ne
pitam to ta vrlina moe uiniti, nego ta se o njoj tvrdi
dosljedno i ta u protivrjenosti samo sa sohom.
Kako to misli? ree on.
Naime, odgovorih ja, kad Zenon na svean nain
kao proroansku izreku objavljuje tvrdnju 'vrlina je sama
sebi dovoljna za blaen ivot i kad ga neko upita 'zato,
on odgovara: Zato to je dobro samo ono to je moralno.
Sada ja ne pitam da li je ovo istina; ja samo tvrdim da su
Zenonove tvrdnje izvanredno logine i sebi dosljedne.
80. Pretpostavimo da, npr., sljedeu tvrdnju izjavi Epikur
murac je u svako doba blaen, (kakve on obiava s
vremena na vrijeme izbacivati). Da, mudrac e, tvrdi on,
kada ga razdiru najvei bolovi govoriti kako je ovo
ugodno; kako malo obraa panju na to! Neu se sporiti
sa ovjekom i pitati ga zato tako daleko skree s puta
0 prirodi dobra; ali ostau uporan na tome da on ne
shvaa ta mora rei kada bol proglaava najveim zlom.
1 protiv tebe ja sada zauzimam isti stav. Tvoj i nazori to
se tie dobara i zala potpuno se slau sa nazorima ljudi,
koji, tako rei, filozofa nisu vidjeli ni naslikana;
520
ti
naziva zdravlje, snagu, dranje tijela, ljepotu i neozlije-
enost svakog dijela od glave do pete dobrima, a runou.
bolest i slabost zlima.
81. Sto se tie vanjskih dobara, istina, ti si vrlo opre-
zan.
521
ali poto ova tjelesna preimustva spadaju u
dobra, ti e sigurno i ono to ova tjelesna dobra mogu
proizvesti uvrstiti meu dobra, tj., prijatelje, djecu,
roake, bogatstvo, asti i mo. Dobro pazi da ja tvrdim da
niie dovoljno za blaen ivot biti mudar, ako su nevolje,
522
koje mogu zadesiti mudraca, kako ti kae, zla.
Radije reci, odvrati on, nije dovoljno za najbla-
eniji, ali je dovoljno za blaen ivot.
Primijetio sam, rekoh ja, da si ti tu razliku i ma-
loprije
523
napravio, a znam, i na uitelj Antioh obiava
tako govoriti. Ali ima li ita to se moe manje prihvatiti
nego rei da je ovjek blaen, ali ipak ne dovolino blaen?
Dovoljnome je sve to se pridoda previe. Niko onda ne
moe biti previe blaen; prema tome, niko ne moe biti
blaeniji od blaenoga.
82. Kako je tvoje miljenje o Kvintu Netelu.
1<)6
odvrati on, koji je tri sina kao konzule vidio, jednog od
njih i kao cenzora i trijumfatora, etvrtog kao pretora i
njih sve iza sebe zdrave ostavio i tri kerke poudavao,
poto je sam bio konzul, cenzor i augur i slavio triiumf.
Uzmimo da je on bio mudar ovjek, zar nije bio blaeniji
od Regula
7
koji je umro kao zarobljenik u rukama
neprijatelja od gladi i nesanice, pretpostavljajui da je i
on bio blaen ovjek.
XXVIII
83. to mene to pita? odvratih ja. Postavi to

520 tj jjojj nemaju pojma o filozofiji.
108
Pizon je ranije u pogl. 67 i 68 ove knjige prihvatio da su
vanjska dobra u svakom sluaju sama za sebe poeljna, ali nisu sadrana
u najveem dobru. Uostalom, Pizon (odnosno Antioh) ne tvrdi da su
tjelesna dobra poeljna.
522
On je ranije napomenuo samo dobra; sad iznenada prelazi na
zla. Ovo Ciceron vrlo esto ini kako bi iz potpuno oprenog predmeta
dokazao svoje stanovite.
523
V. knj. V, 24, 71.
pitanje stoiarima!
ta misli, ree on, kakav bi mi odgovor oni dali?
Da Metel nije nita blaeniji od Regula.
Dobro, ree on, tim treba zapoeti.
Ipak se, odvratih ja, mi udaljujemo od glavne
teme. Ja, naime, ne pitam ta je istina, nego ta svaki od
nas treba da kae. Kamo sree da su rekli da je jedan od
drugog blaeniji,
524
ti bi odmah vidio ruenje cijelog
njihovog sistema. Poto je dobro sadrano samo u vrlini i
u moralnoj vrednoti, a ni vrlina ni moralna vrednota,
kako oni ue, ne doputaju prirast i poveanje, i poto je
samo ono dobro to nuno ini vlasnika blaenim, poto
ono na emu se jedino zasniva blaenstvo ne dozvoljava
poveanje, kako onda neko moe biti blaeniji od dru-
goga? Zar ne vidi da je ovo sve jedno s drugim u skladu?
I zaista (ja moram otvoreno priznati ta mislim), njihov
sistem je jedna divno sklopljena cjelina. Kraj odgovara
poetku, sredina jednom i drugom, u stvari, svaki dio
svakom drugome. Oni vide kakav zakljuak slijedi iz
datih premisa i ta im protuslovi. Ovdje je kao i u geo-
metriji; ako prizna premise, mora priznati sve. Prizna
li da je samo moralna vrednota dobro, mora priznati da
se blaen ivot nalazi u vrlini. I obratno: prizna li pos-
ljednje, mora priznati i prvo. 84. Vaa kola nije tako
dosljedna. Tri su vrste dobara: bez zapinjanja tee vae
izlaganje. Ali kada doe do kraja, tada kola zapnu. Tada
bi vi mogli rei da mudracu nita ne moe nedostajati za
blaen ivot. To je normalan stav, stav Sokrata i Platona.
Imam odvanosti da ovo tvrdim! upade u rije
Pizon.
Ne moe, ukoliko ne preinai raniji dio svog do-
kaza. Ako je siromatvo zlo, onda nijedan prosjak ne
moe biti blaen, ne znam kako mudar bio. Zenon je ak
imao odvanosti da kae da je mudri prosjak ne samo
blaen nego i bogat. Osjeanje bola je zlo: i onaj koji na
krstu umire, ne moe biti blaen. Djeca su dobro, biti bez
djece zlo; domovina je dobro, progonstvo bijeda: zdravlje
je dobro; bolest zlo; tjelesna neoteenost dobro; sakatost

524
Ciceron izraava ovu elju kao novoakademiar da bi naao to
vie materijala za diskusiju. Ta je kola nalazila osobito uivanje u
pobijanju tuih miljenja hotei tim da pokae svoju otroumnost.
nevolja; dobar vid dobro; sljepilo ne valja. Moda tjee-
njem filozof moe pojedine od ovih nevolja ublaiti, ali
kako e ih sve zajedno podnositi? Pretpostavimo da je
neko u isto vrijeme slijep, sakat, da ga mui vrlo teka
bolest, da je u progonstvu, bez djece, u neimatini, da je
izvrgnut tekim muenjima; kako bi njega, Zenone, na-
zvao? 'Blaenim ovjekom, odgovara Zenon. ta vie pre-
blaenim. 'Svakako, onda e odgovoriti, jer sam dokazao
da blaen ivot ne doputa stepene, isto kao ni vrlina, u
kojoj je blaen ivot sadran. 85. Ovo je za tebe nevje-
rovatno, zato to ga naziva preblaenim.
525
Je li tvoja
tvrdnja vjerovatna? Ako me izvede pred sud obinih
ljudi, nikad ih nee uvjeriti da je neko ko se nalazi u
takvim okolnostima blaen. Uputi stvar pametnim lju-
dima, oni e moda u prvu od dvije take posumnjati da
li se u vrlini nalazi toliko snage da e oni koji su vrlinom
obdareni biti blaeni i onda ako su u biku Falaridovom;
526
u drugu nee posumnjati, tj. da je stoika nauka doslje-
dna, a vaa da sama sebi protivrjei.
Znai, tebi se svia ona Teofrastova
527
knjiga O bla-
enom ivotu govori on.
Ipak, mi se udaljujemo od predmeta, i da skratimo
stvar, Pizone, rekoh ja, ja se potpuno slaem sa Teo-
frastom, ako su nevolje, kako ti kae, zla.
86. Zar ti ne misli da su one zla? odvrati on.
Na to pitanje, kako god ja odgovorim, ti e se
nuno nai u tekom poloaju.
Kako misli? upita on.
Jer, ako su one zla, rekoh ja, ovjek koji njih trpi
nee biti blaen; s druge strane, ako nisu zla, rui se
itav peripatetiki sistem.
Sad vidim na to cilja, uzviknu on smijeei se,
boji se da ti ne otmem uenika.
Ti ga sebi privuci, ako se on da privui, jer ako
bude kod tebe, bie i kod mene.
XXIX

525
Tj. zato to Zenon mudraca, i onda kada trpi sva mogua zla,
proglaava ne samo blaenim nego savreno blaenim.
526
V. knj. II, 27, 88.
527
V. knj. V, 5, 12.
Onda sluaj, Lucije, ree Pizon, sada se moram
lino tebi obratiti. Sav znaaj filozofije lei, kako tvrdi
Teofrast, u postizanju blaenog ivota, jer nas sve obu-
zima arka elja za blaenstvom. 87. U ovome se ja sa
tvojim strieviem potpuno slaem. Prema tome, mi treba
jo jedino da raspravimo pitanje da li nam filozofski si-
stemi mogu osigurati blaenstvo. Oni nam to obeavaju.
Kad bi tako bilo, zato je onda Platon
528
putovao po Egiptu
da ui aritmetiku i astronomiju od barbarskih sveenika?
Zato je kasnije posjetio Arhitu
529
u Tarentu, ili druge
pitagorovce, Ehekrata, Time ja i Ariona u Lok-

528
Ovo isto spominje Ciceron u djelu Drava, knj. I, 10, 16, ali
spominje samo Arhitu i Timeja, a ne Ehekrata i Akriona, ija imena
nijedan drugi autor ne spominje izuzev Valerija Maksima, knj. VIII, 7,
2., koji ga je, vjerovatno, uzeo iz ovog mjesta.
529
O Arhiti, v. knj. II, 14, 45. Pitagorovac Timej ivio je u
Platonovo doba. Platon je po njemu nazvao jedan svoj dijalog.
15*
rima, da bi, poto je Sokratovu nauku zorno
predstavio, pridodao i Pitagorin sistem i prouio ono to
je Sokrat odbacivao. Zato je lino Pitagora
530
proputovao
Egipat i posjetio persijske mage? Zato je prepjeaio ove
ogromne barbarske zemlje i prevezao se preko toliko
mora? Zato je to isto Demokrit
531
uinio? Pria se za
Demokrita (sada neemo ulaziti u ispitivanje istinitosti
ovog podatka) da se liio oinjeg vida; u najmanju ruku
da bi mu duh to manje bio ometan od razmiljanja, bez
sumnje on je zanemario oinsko imanje i ostavio je
neobraenu zemlju, jer ta bi ga drugo zanijelo ako ne
traenje blaenstva? ak, ako je smatrao da se
blaenstvo sastoji u spoznaji stvari, on ga je ipak
istraivanjem prirode nastojao postii. Zbog toga on
naziva najvee dobro su&ufiiocv, a esto i a9-a;i,[3tatv
(tj. neustraivost
532
).
88. Ali ono to je on rekao o ovom predmetu jest
izvrsno, ali nije do kraja obraeno. Zaista, on vrlo malo
govori o vrlini, a i ono to govori ne izlae potpuno jasno.
Tek kasnije se u gradu Ateni najprije Sokrat poeo baviti
ovim istraivanjima, a poslije toga predmet je prenesen
na ovo mjesto
533
gdje smo mi sada i niko nije sumnjao da
na vrlini poiva sva nada kako moralnog tako i blaenog
ivota. Za Zenona, koji je ovo uenje preuzeo od naih
filozofa, moe se primijeniti pravnika formula 'Obraivao
je isti predmet na drugi nain. Ovakav postupak ti sada
odobrava. On, dakako, moe mijenjati nazive stvari i
moe mu se opratati nedosljednost, a, naravno, nama se
ne moe! On porie da je ivot Metelov bio blaeniji od
Regulova, a ipak ga naziva pretpostavljenim; ne
poeljnijim nego prihvatljivijim; i ukoliko bi se
dopustio izbor, trebalo bi izabrati ivot Metelov a Regulov
odbaciti. ivot koji on naziva pretpostavljivi
;
i
prihvatljiviji ja nazivam blaeniji, ali vrlo sam daleko
od toga da ovome ivotu dajem veu vrijednost od
stoiara. 89. Razlika je meu nama to ja poznatim

530
O Pitagori, v. knj. V, 2, 4.
113
O Demokritu, v. knj. I, 6, 17. O njegovom sljepilu, v. Cic. Tusk.
razg. knj. V, 39, 114.
532
Eu9-ufxia (dobra volja, radost), adccfzfMa (neustraivost).
533
On aludira na Akademiju (v. knj. V, 1.1,) gdje je Platon
nauavao i prema njoj je nazvao svoju kolu.
stvarima dajem poznata imena, a oni pronalaze nove na-
zive za isto znaenje. Kao to se u senatu uvijek neko
nae koji trai tumaa,
534
tako se i mi moramo posluiti
tumaem kada sluamo vaa predavanja. Ja sve ono to
je u skladu s prirodom nazivam dobro, a to je suprotno
prirodi zlo. I ja tu nisam osamljen. Ti, Hrisipe,
535
radi to
isto i na trgu i kod kue, samo u koli nee da to ini.
ta onda? Smatra li da se filozofi trebaju sluiti drugim
jezikom nego obini ljudi? Ueni i neuki mogu se
meusobno ne slagati kada je u pitanju vrijednost stvari;
ali im naunici utvrde .vrijednost stvari, moraju tada,
ako hoe da ostanu ljudi, govoriti uobiajenim jezikom,
ali sve dotle dok sutina stvari ostaje ista, neka kuju
nove rijei po svojoj volji.
XXX
90. Ali ja prelazim na osuivanje nedosljednosti, da
ti ne bi suvie esto mogao rei da se udaljujem. Ti stav-
lja nedosljednost meu pogreke u rijeima, a ja sam,
meutim, smatrao da ona lei u injenicama. Samo ako
se dovoljno shvati (i ovdje nam stoiari pruaju veliku
pomo) da je takva snaga vrline da bi sve stvari koje bi joj
se suprostavile bile zamraene i baene u zasjenak; kad
bih ja sve to oni proglaavaju preimustvima, ili u
najmanju ruku, stvarima vrijednim prihvatanja i izbora i
pretpostavljivim, koje oni tako definiraju da ih treba
prilino visoko cijeniti; kad bih i ja ove stvari koje su
stoiari sa toliko imena oznaili, koja su djelomino nova
i izmiljena, npr., pretpostavljive i zapostavljive,
536
koje
djelomino imaju isto znaenje jer kakva je razlika da li
se neto eli i izabira? Meni se u najmanju ruku ini
mnogo ljepim ono to se izabira i pri emu e
primjenjuje izbor kad bih ja sve ove stvari nazvao

534
Onaj koji je prevodio s grkog jezika onim koji su bili
neupueni u taj jezik kada bi grki poslanici bili uvoeni u senat.
535
130
Poto je Ciceron ranije govorio samo o dobrima i koris- tima
(preimustvima), morao je biti izostavljen termin reducta
zapostavljive stvari. Tako se esto dogaa da Ciceron najprije govori o
jednom predmetu, a kasnije se navraa na njegovu suprotnost, kao to
je maloprije spomenuto.
dobrima, u obzir bi samo dolo, kolikim ih dobrima ja
proglaavam i, ako bi ih nazvao poeljnim, u kome ih
stepenu nazivam poeljnim.
537
A ako ja ne smatram da ove
stvari treba vie eljeti nego ti, da ih treba izabirati
i, ako ih ja, koji ih nazivam dobrima, ne drim vrednijim
nego ti, koji ih naziva pretpostavljivim, onda nuno
moraju sve ove stvari biti baene u zasjenak i ne smiju
izlaziti na vidjelo, nego se izgubiti u sjeni vrline kao u
sunevim zracima. 91. Ali ti e moda rei da ivot koji
sadri iole zla, ne moe biti blaen. Isto se tako ni itno
polje sa bogatim i gustim klasjem ne moe nazvati boga-
tim ako u njemu bilo gdje ugleda zobnu stabljiku. Isto
tako ni trgovina ne bi bila unosna ako bi i pored ogromne
zarade pretrpjela vrlo malu tetu. Da li ovaj princip
538
vai
u svim stvarima, samo ne u ivotu? Zar nee prosuditi
itav ivot po njegovom najveem dijelu? Da li postoji
sumnja da vrlina igra kudikamo najvaniju ulogu u
ljudskim stvarima, da sve ostalo baca u zasjenak? Imau
odvanosti da nazovem sve druge stvari
539
u skladu s
prirodom 'dobrima i neu ih nikako liiti njihovog starog
imena, prije nego to izmislim neko novo; ali u staviti
veliinu i dostoianstvo vrline, tako rei, na suprotnu
stranu tezge.
540
92. Vjeruj mi da e ta strana tezge
pretegnuti i zemlju i more zajedno. Ope je pravilo da
svaka cjelina dobiva svoje ime po najnadmonijem i naj-
pretenijem dijelu. Kaemo za nekoga da ivi veselo.
Ako je samo jedanput pao u tugu i neraspoloenje, je Ii
njegovo veselje zauvijek iezlo. Ovo pravilo nije primi-
jenjeno na Marka Krasa
541
koji se, po svjedoanstvu

537
Sklop cijele reenice je anakolutski, to je zadrano i u
prevodu.
538
Svugdje vrijedi naelo da se stvar naziva prema najveem
dijelu.
539
Izuzev vrline; jer je vrlina isto tako u skladu s prirodom.
540
Ove se rijei odnose na peripatetiara Kritolaj a iz Fasela (218
g. pr. n. e.). Ciceron govori u Tusk. razg. knj. V, 17, 51: Ovom prilikom
pitam ja, kako znaenje ima ona Kritolajeva vaga; u jedan tas on stavlja
duhovna, u drugi tjelesna i vanjska dobra i misli da prva ima toliku
prevagu da pritite kopno i more.
541 Marko Kras, djed trijumvira Marka Krasa, koji je u pohodu na
Parte poginuo i otac Publija Komelija Divita, koji je slavio trijumf nad
Luzitancima dobio je ime a.yla.aroc, tj- nena- smijani: bio je pretor
106. g. pr. n. e.
Lucilija,
542
samo jedanput u ivotu nasmijao. Ta mu stvar
nije smetala da dobije ime ysAc'.iTOs (onaj koji se ne
smije), kako nas izvjetava Luili je. Polikrata
543
sa Sa-
mosa nazivali su 'sretnikom. Nijedna ga nezgoda i ne-
prijatnost nije zadesila, osim to je dao baciti u more
prsten koji je mnogo volio. Da li se zbog jedne neprilike
on moe nazvati nesretnikom, i da li je on ponovo postao
sretan kada je taj isti prsten naen u elucu ribe? Ali,
ako je Polikrat bio budalast (a to je sigurno bio, jer je bio
tiranin), nikad nije bio blaen; ako je bio mudar, onda
nije bio bijedan, ak ni onda kada ga je Oret, arijev
vojskovoa, razapeo na krst. Ti kae: 'Mnoga su ga zla
zadesila! Ko to porie? Ali ta zla bacila je u zasjenak
veliina njegove vrline.
XXXI
93. Ili ak ne dozvoljava peripatetiarima da kau
da ivot ovih dobrih ljudi, tj. mudraca, ljudi koje rese sve
vrline, sadri kudikamo vie dobra nego zla? Ko to tvrdi?
Ti pretpostavlja, stoiari? Ni najmanje; ali upravo ti ljudi
koji sve stvari mjere uivanjem i bolom, zar oni na sav
glas ne govore da mudracu uvijek na raspolaganju stoji
vie stvari koje eli, nego onih koje ne eli. Prema tome,
kada toliku vanost pridaju vrlini oni koji priznaju da ne
bi ni prstom makli radi vrline, ako ona ne bi priinjala
uivanje, ta tek treba da radimo mi koji tvrdimo da
svako pa i najmanje preimustvo due nadmauje sva
tjelesna dobra tako da ona ostaju neprimjetna i nezapa

128
O Luciju, v. knj. I, 3, 7.
543
Polikrat, vladar Samosa (540523. g. pr. n. e.). O stvari koja se
ovdje napominje, isp. Herodot, knj. III, 41.
ena. Ima li ikoga koji bi se usudio ustvrditi da bi bio
mudrac sposoban, kad bi bilo mogue zauvijek od sebe
odbaciti vrlinu da bi se potpuno oslobodio svakoga bola?
Ko se od nas, koji se ne stidimo da nazovemo zlo ono
emu stoiari daju ime tegoba, ikada usudio rei da je
bolje neto moralno sa uivanjem uiniti, nego neto
moralno sa bolom. 94. ML smatramo da je Dionisije
544
iz
Herakleje sramno napustio stoiare zbog bolesti oiju.
Kao da ga je Zenon uio da osjeanje bola nije bolno! Ono
to je on sluao, a to nije nauio, bilo je da bol nije zlo,
da ga ovjek treba junaki podnositi. Da je Dionisije bio
peripatetiar, vjerujem, nikad ne bi bio promijenio svoje
miljenje. Oni ue da je bol zlo, ali isto kao i stoiari tvrde
da treba junaki podnositi njegove tegobe. I zaista, tvoj
prijatelj Arkesilaj,
545
mada je u raspravljanju bio suvie
tvrdoglav, ipak je pripadao nama, jer je bio Polemonov
546
uenik. Kada je bio u najteim mukama kostobolje,
posjetio ga je prisni prijatelj epikurovac Harmid.
547
Kada
je Harmid utuen od tuge odlazio, uzviknu Erkesilaj:
'Ostani, prijatelju Armide, molim te! Nikakav bol nije
doao odatle ovamo, pokazajui u isto vrijeme na svoje
noge i prsa. Svakako da je vie volio da nije osjeao
nikakav bol.
XXXII
95. Ovo je na sistem koji ti smatra nedosljednim.
Ja, naprotiv, poto sam svjestan nebeskih i boanskih
preimustava vrline, smatram da ondje ne moe biti tuge
i nevolje gdje se nalaze vrlina i slavna i mona djela njom
nadahnuta i ako tu ima mjesta naporima i uznemi-
ravanju, ne ustruavam se izjaviti da je svaki mudrac
blaen, ali ipak da jedan moe osjeati vee blaenstvo od

544
Dionisije iz Herakleje u Velikoj Grkoj, Zenonov uenik,
osnivaa stoike kole, nazvan je, kada se odvojio od stoiara i preao u
tabor kirenaiara v. knj. I, 7, 23)
(tj. onaj koji mijenja svoje miljenje). Ovdje je kao razlog navedena
bolest oiju, ali u Tusk. razg. knj. II, 24, 60 bubrena bolest.
545
O Arkesilaju, v. knj. II, 1, 2.
546 o Polemonu, v. knj. II, 11, 34.
lsi priiino nepoznata linost.
drugoga.
Dobro, Pizone, rekoh ja, morae ovu svoju tvrdnju
snanim dokazima potvrditi. Uspije li je sprovesti, moi
e ne samo mog strievia Cicerona nego i mene
obratiti.
96. Sto se mene tie, primijeti Kvint, ja mislim da
je ovo stanovite dovoljno obrazloeno i meni je drago da
filozofska kola, ije sam naune instrumente i ranije vie
cijenio od bogatstva drugih kola (inila mi se tako
bogata
548
da sam iz nje crpio sve za im sam u naim
studijama eznuo), drago mi je, ponovo kaem, da smo se
uvjerili da je ona otroumnija i pronicljivija nego ostale
jer su neki tvrdili da je ona u ovom pogledu manjkava.
549
Nije nikako otroumnija od nae, odvrati Pomponije
u ali, ali izjavljujem da sam jako uivao u tvom
izlaganju. Objasnio si misli koje sam ja smatrao da je
nemogue latinski izraziti, a ti si ih tako jasno i priklad-
nim rijeima, kao to ine i Grci, izloio. Ali vrijeme je
prolo i, ako vam se svia, poimo ravno u moj stan.
Poslije ovih rijei, poto nam se uinilo da smo
dovoljno o predmetu raspravljali, uputili smo se u grad
do Pomponijeva stana.

548
V. knj. IV, 3. 5 7 i knj. V, 3, 7.
549
Vidi bilj. 7, knj. III, 12, 41.
232
POGOVOR
POHVALA FILODOKSIJI
Polazei od pretpostavke da je Ciceron sa puno duha
objedinio helensku i latinsku kulturu, da je mozaik
njegovih uspona, mnijenja i uzora, zbiljski pokuaj
polifonije iju temu uoljivo postamentno gradi
neusporediva, uvijek izdvo- jiva i prepoznatljiva helenska
oznaka, onda nam ba smlisao toga objedinjavanja doista
miljenju izazovno kao pitanje predstoji. Zato ovdje i
nemamo namjeru pisati uobiajeni pogovor kakav
sreemo, vie ili manje, kao popratno pojanjenje knjige
itatelju namijenjene, ve emo nau misao ukotviti uz
jedno pitanje koje i Ciceron postavlja: Pretpostavimo da
mi ne obavljamo posao prevodioca, nego da hranimo
uenje onih uz iju nauku pristajemo donosei u isto
vrijeme o tom na sud i pridravajui se naeg naina
izlaganja, ima li onda razloga da ovi kritiari
pretpostavljaju grke stvari spisima koji su i stilski dobro
sastavljeni, a nisu obini prijevodi sa grkog? (cf. Marko
Tulije Ciceron, O krajnostima dobra i zla, I, II, 6). ta
iskazuje Ciceron ovom tvrd* njom koja je modalno,
dodue, oblikovana kao mogunost, ali poslije itanja
teksta knjige kojem pripada postaje nesumnjivom, u djelo
provedenom tvrdnjom? Dakako, za tekst njegove knjige
ne bi se moglo tvrditi da je prijevod, bar ne u doslovnom
smislu, ali se nepobitno moe ustvrditi da pred nama
stoji iscrpno, iroko izlaganje pitanja najvieg dobra i nje-
gove suprotnosti u etikim orijentacijama Epikura, Stoika
i Akademije iji je i sam sljedbenik. Iz te injenice, koju e
pratitelji teksta lako uoiti, proizlazi i nae pitanje,
zapravo problema tiziran je odnosa filodoksije i filozofije,
odnosa pojmova DOKSA i SOFIA, mnijenja i mudrosti.
udnju za mudrou bismo u helenskoj tradiciji, sa vie
ili manje varijacija, mogli odrediti na j jedinstveni je i
najjednostavnije erosom za spoznajom bia
razotkrivanjem bivstvo van ja bia, za istinom. bia, to
Aristotel smatra temeljnim nagonom ljudske naravi, da-
kako u podruju umnog prouavanja, u sferi poj etikog
tvor- nog uma, u rodnom mjestu prve filozofije.
Neposredno, prema tome, tematiziranje i
problematiziranje bia kao hica znailo bi posao prve
234 POGOVOR
filozofije. Razotkrivenost, do koje se razotkrivanjem
prvenstveno kretanja bia dospijeva, u toj istoj
teoretskoj, mislimo helenskoj predaji, smatrano je istin-
skim, nesumnjivim znanjem EPISTEME, pa je i
kategorinost njegova uzimana za teorijsku pretpostavku
prve filozofije. Razotkrivenost ALETHEIA, ili u naem
jeziku ISTINA, imala je u Helena posve drugaije znaenje
no u nas batinika srednjovjekovnog poimanja istine -
ADAEQUATIO -7- izjednaenosti pojma i predmeta o kom
je rije. Neizjedna- enost, no ne u spoznajnom asu
vezanom za istinitost istine, ve u sadrajnom smislu,
kao odvajanje od izvornika ili uzora, odljepljivanje od
helenskog poela, pa makar i apokrifno, makar samo
u knjievnostilskom okruju, nama u ovom kontekstu
neminovno postaje pitanjem, jer se, na kraju i Ciceron na
nju poziva. Lako je vjerovati Ciceronovom izvjetaju o
nesklonosti njegovih kritiara spram filozofskog posla
prenoenja helenskih etikih postavki u krug latinskog
jezika i rimske kulture napose, kad su tu misao
zasigurno poznavali u izvornom jeziku, i raspravljanje o
istom predmetu na materinjem smatrali nevjernim
nalijem izvornog lika. Ta naizgled samo izlinost
prenoenja i prevoenja tueg u svoj duhovni vidokrug,
danas se smatra neizostavnom pretpostavkom
nastavljanja, a Zapad na helensku predaju nastavlja,
kako su Rimljani ve pred dva tisuljea poeli. Mi to
prenoenje cijenimo, dapae ga smatramo kamenom
temeljcem moguoj samostalnosti, njegovanjem
plodonosnosti zemlje u ijoj utrobi poivaju bogatstva za
one koji ih znaju traiti, poticati, njegovati i razvijati.
Otud i zato na naslov pohvala filodoksijii, pohvala
izlaganju tueg miljenja mnijenja, pohvala nada-
renom raspravljanju o tuim mislima, da bli nastavljajui
na tuu, budili svoju misao, prizivali u zbilju
neprobuene mogunosti vlastitog duha. Ako smo ve
uvjereni u estitost tog posla pa mu i pohvalu izriemo,
pitajmo se i to, ta i kako Ciceron prenosi? Ako se
sloimo u tome da je neprocjenjiva zasluga sofista to su
filozofijski napor usmjerili na ovjeka i odvratili u svom
vremenu duhovno oko od fizike i logike, od KOSMOSA i
LOGOSA, pitajui se u biti samo za ovjeka i oko ovjeka,
BOGOVOR 235
onda, poznajui predmet rimskog filozofiranja neemo
pogrijeiti ako ga metodoloki i sadrajno u osnovi
veemo za ljudski svijet, zakonom uspostavljen, na za-
konitosti i pravnoj sigurnosti u dravi uoblien. Tako smo
pri misli da to filozofiranje mora biti u svijetu, sa svijetom,
moda protiv svijeta ali u svakom sluaju za svijet. (Cf.
Otto Seelj, Cicero und das Problem des romischen
Philosophierens: Cicero i problem rimskog filozofiranja. U:
Cicero ein Mensch seiner Zeit: Cicero ovjek svoga
vremena. W. de Gruyter u. Co., Berlin 1968, S. 136). Kroz
taj stav sagledivo je i znaenje Ciceronove obrane
izvjesnih stavova helenske etike, njegovo pristajanje uz
neke od njih, i najposlije njegovo prosuivanje, koliko
stavova koje prihvaa, toliko i onih koje duhovito i vjeto,
stilski izuzetno i rijetko itko odbacuje. Iz toga proizlazi
da je itav Ciceronov napor cjelovito saglediv iz tri
kritika trenutka:
1. kritiko izlaganje
2. pristajanje i obrana
3. pobijanje i odbacivanje.
Odreujui tako i na zadatak koji se dovrava u
svrsi postavljenoj samim naslovom, u pokazivanju
razumijevanja za posao kojim se Ciceron bavi, smatramo
da smo istovremeno odredili i na metodoloki put, od
tumaenja, preko kritikog prihvaanja ili odbacivanja,
do vrednovanja u metodolokom i sadrajnom smislu
ovog Ciceronovog spisa. Dakako da e na taj nain
mnogostrane osobine Ciceronovog stvaralatva ostati po
strani, a nadasve knjievnostilske odlike jezika, no, osim
nekoliko natuknica, to i nije na zadatak. Ako je Ciceron
Osnova itava potonjega razvoja latinske proze (cf. J. M.
Tronski, Povijest amtike knjievnosti, Matica hrvatska,
Zagreb 1951, s. 387), a na temelju njegova jezika stvara
se novolatinska humanistika proza koja je odigrala
golemu ulogu u oblikovanju nacionalnih knjievnosti
evropskih naroda (ibid. s. 399), onda bi svako nae
naglaavanje njegove stilistike i retorike, u ovakvom
kontekstu ipak ostalo nepotpunim knjievnim pomenom,
do ega nam ni najmanje nije stalo.
236 POGOVOR
A. EP I KUR
1. Izlaganje, Epikur
:
ili uitak sa mjerom
Navodei naslovnu tezu u ovom obliku nismo vjerni
Ci- ceronovom stavu spram Epikurove etike, ve ovaj, a i
svaki budui radni naslov iskazuje smisao naeg
razumijevanja, ovdje Epikurovih filozofijskih ostataka.
Nama je prvenstveno stalo do to objektivnijeg tumaenja
izvorne grae, pa zato ovo upozorenje samo pokazuje na
na put, a razlike e postajati i same po sebi vidljive,
kada kroz poduzeto, dodue podosta sloeno, napokon
proemo. Kada smo neto prije pri- pomenuli da je
Ciceron sljedbenik Akademije, pa iz njena teoretskog i
sadrajnog vidokruga prilazi tumaenju Epikura, nismo
strogo odredili njegovo stanovite, to smatramo naj-
vanijom obavezom u polazitu, pa emo to uiniti sada.
Uprkos injenici da Ciceron nebrojeno puta dokazuje izu-
zetnu sposobnost za filozofijsku distinkciju, logiki
utemeljenu i izvedenu, za prigodnu polemiku
namijenjenu, u pitanju najvieg dobra iz Akademijina
etikopolitikog nasljea, njegovo razlikovanje, uprkos
toga to postoji, kolnike niti Platon Aristotel
Teofrast, nije dovoljno razumljivo, pogotovo kad znamo da
se ba u navedenim pitanjima aristote- lijanski
peripatetizam bitno razlikuje od platonijanskog aka-
demizma, a i sam Ciceron meditira pouavan
Teofrastovim spisom o istom predmetu. Iz teksta ove
knjige mogli bismo tako izvesti prestrog zakljuak, da je,
bar tu, veliki Rimljanin zapravo peripatetiar, kad
doslovce hvali Aristotelove etike i Teofrastove spise, a
Platona tek apateotiki izdvaja i meu svima izuzima. Pa
kad bi i Ciceronov pristup Epikuru trebalo tumaiti samo
akademiki, npr., samo slinou Platonova odnosa
spram Demokrita, ostali bismo pri naoj tvrdnji zbog ok-
vira kriterija koji se temelji na duhu peripatetike kole.
Ovdje to, na alost, .neemo podrobnije dokazivati, ali je
misao doista izvediva iz konteksta knjige, a paljivi
itatelj e to vrlo lako uoiti.
Isto tako, kao to je obiaj da se Demokrit ne izdvaja
od Leukipa, Ciceron Epikura nee razmatrati odvojeno od
BOGOVOR 237
njegova uitelja. Dok slijedi Demokrita, Epikur uglavnom
ne grijei. (Ciceron, op. eit., I. VI, 18). Iz ove teze moglo bi
se zakljuiti da se u najvanijim tezama Ciceron slae sa
De-
mokritom to bi bio i logiki pogrean zakljuak, a
ve u slijedeoj reenici on je i nemogu, koliko zbog
prigovora De- mokritu, toliko i zbog fatalnog pitanja koje
se temelji na razdvajanju hiletikog i kinetikog, tvarnog i
njegova ivota kretanja, to je helenskoj filozofijskoj
predaji posvema strano. Pitanje: prvo, ta je materija iz
koje je sve nainjeno, drugo, koja je to sila koja to sve
proizvodi, ukljuuje u sebe prapitanje na koje Helenli
odgovaraju prapoelom, od elemenata do
aristotelijanskog jedinstva hiletikog i morfeti- kog,
tvarnog i oblikovnog poela, od Talesa do Platona, De-
mokrita i Aristotela, pa se sa njegovim razlogom valja slo-
iti, dok se njegov drugi dio o sili proizvoditeljici ili mora
ukljuiti u sadraj prvog pitanja, budui da se odnosi na
kretanje proizvoenje, na oprirodavanje
prirastanje prirode, na unutarnji ivot prirode same, a
kretanje ne postoji izvan bia... (Aristotel, Metafizika
1065 b 1066 b), ili mu valja porei smisao u duhu
helenske prve filozofije, ili jo odreenije u duhu fizike to
proizlazi iz Aristotelova stava. Ono pitanje, prema tome,
koje Helen postavlja traei openito, traei ono
posvemanje prisutno u ivotu bitka, traei poelo
prirode, pa najprije od elemenata stvara praos- nov da bi
spekulativno dospio do iste izvedenice, objedinjujui
elementarnost iz mnotvenosti u, primjerice, tvamost-hi-
letinost (Aristotel) do dvojstva tako tvarnog i oblikovnog
kojemu tvarno postojanje omoguuje 'da dospijeva do
kraja filozofijske arhelogije, Ciceron obre prigovorom da i
Demokrit i Epikur, dodue, govore o materiji, ali silu i
uinski uzrok neprimjetno preuuju (Cic. ibd.), u pitanje
koje jedinstvo hilozoemorfizma razdvaja na bie i njegov
uzrok koji nije ni ono, ni neto u njemu, pa se i kretanje
u tom smislu moe shvatiti jedino kao pridolo,
pridodato, drugim rijeima stvoreno, jer proizvoenje ima
uzrok, ako se sam svijet ne shvati kao proizvoenje. Ako
se jo ima za potvrdu i stanovite da se itavo filozofijsko
miljenje kretalo spram svijeta prirode (F. W. Jaeger, La
238 POGOVOR
teologia dei primi pensatori greci. La nuova Italia,
Firence 1967, p. 147), dakako da se misli na filozofijsko
miljenje starih Helena, na prigovor Ciceronu ne moe
doi u pitanje. Taj prigovor upuujemo kao tvrdnju da
Ciceron nije razumio dovoljno helensku fiziku koja ga
uostalom nije ni zanimala, pa njegovo prigovaranje spada
u jedan rod, a sadraj kojem prigovara u drugi rod.
Metabasis prela
BOGOVOR 239
enje iz roda u rod, tu znai daleko vie od logike
pogreke, tu je rije o dva filozofijska svijeta. O svijetu
helenskom koji poelo bitka trai u bitku samom i o
svijetu rimskom koji poelo bitka trai u duhovnom, u
boanskom izvan bitka. Smisao ove pripomene ima
naelno ulogu putokaza.
Mi emo na prigovor prikazati na Ciceronovom
tekstu. Unato toga to Demokritovo objanjenje kretanja
atoma u pravcu kroz prazninu, kao ni Epikurov otklon u
tom kretanju ne moemo danas smatrati dostatnim,
Ciceronov prigovor obojici, zbog izvedenog temelja u
stanovitu smatramo disparatnim. Dok je sa jedne
strane samo skretanje atoma proizvoljan zakljuak, (on,
naime, ui da atomi bez uzroka skreu, a za fiziara je
najvea sramota kad tvrdi da se neto bez uzroka
dogaa), sa druge strane, on je bez razloga atome Hi
onog prirodnog kretanja svih tekih tjelesa u pravcu
prema dolje, kako sam tvrdi, i tim nije postigao cilj zbog
kojeg je izmislio dokaiz ... Na taj nain Epikur ondje gdje
odstupa od Demokritova uenja grijei, a postavke u
kojima se sa njim slae potpuno su Demokritove atomi,
praznina, sliice ... usljed ijeg nailaenja ne samo da mi
vidimo nego spoznajemo; pa i bezgraninost..., sve to
potjee od Demokrita, isto tako i beskrajni svjetovi koji
svakodnevno nastaju i propadaju (Ciceron, op. eit., I, VI,
1921). Ciceronov prigovor dvojak je. U svom prvom
dijelu upuen je na skretanje atoma po emu se Epikur
razlikuje od Demokrita i nadopunjuje ga, a drugim
dijelom utvruje poznato, da je sve ostalo uenik preuzeo
od uitelja. Zato pitanje uzroka skretanja za Cicerona
znai stvarni prigovor, objasnili smo u naem
razlikovanju dva filozofijska razumijevanja bitka, ali
zato Epikur nema potrebe objanjavati pitanje
uzrokovanja skretanja ili Demokrit uzrokovanja kretanja
u pravcu, elimo jo jednom objasniti. Za Cicerona je
pitanje uzrokovanja skretanja, ili kretanja u pravcu,
samo subsumcija podreivanje prvom pitanju, pitanju
uzroka kretanja samog. Za Demokrita, pitanje
uzrokovanja kretanja naprosto ne postoji u smislu
traenja bia koje kretanje proizvodi, pa ga i Aristotel
tako ne postavlja, budui da se kretanje ne izdvaja iz
240 POGOVOR
ivota bitka koji je vjean, kad je i ivot njegov vjean,
tj. kretanje, ve ono ima svoj razlog jedino u traganju za
objanjenjem kako se kree neto, kako se bitak kree.
Aristotelovo pitanje o prvom nepokretnom pokretniku to
isto dokazuje, budui da se ne
moe razumjeti u rijei proizvoenje ija bi pretpostavka
bila potpuna lienost, potpuno nepostojanje, ve u
sloenosti znaenja kako je kretanje pokrenuto, premda
je, vjeno, objanjavajui unutar fizike problem na takav
nain da mu odgovor iz pretpostavke ostaje suvinim.
Naime, spram vjenosti bitka i kretanja, prvi nepokretni
pokretnik predstavlja nama nerazumljivu interpolaciju,
ak i u znaenju kako se bitak kree, moda zbog toga
to jo uvijek ni mi nismo dovoljno uli u znaenja
helenskih rijei ARHE I KINESIS. Unato Aristotelova
prigovora Leukipu i Demokritu: U pogledu problema
kretanja: odakle im i na koji nain ga bia imaju, ovi su ga
filozofi, kao i ostali, jednostavno preutjeli (Metafizika,
985 b), budui da se i njegovo stanovite logino svodi
jedino na pitanje kako se kree, a nesvodivo je na pitanje
odakle u naem znaenju rijei uzrokovanje, proizvoenje
i jo manje stvaranje, kad poznamo stav: nemogue je da
kretanje postane ili prestane, jer je ono vjeito (Metafizika,
1071 b), mi ostajemo pri izvedenom tumaenju, jer se
postavljeno pitanje
0 uzronosti spram vjenosti ukida. Sve to smo izvodili
samo zato da pokaemo jo jednom razliku u
stanovitima Epikura
1 Cicerona, radi lakeg razumijevanja slijedeeg. No, na
zadatak i nije raspravljanje o problemima fizike, ve o
etici najvieg dobra, unato toga to je Epikur najvie
cijeni i smatra njezina znanja pretpostavkom etike,
budui da se kroz njena znanja oslobaamo straha od
smrti, stiemo spokojstvo duha, jer ona otklanja
neznanje prirodnih tajni, umjerenost, jer ona objanjava
prirodu elja, i njihove vrste ... mjerila i kriterije znanja
koja nas, kako je ve Epikur utvrdio upuuju u metode
raspoznavanja istine od neistine (Cic., op. eit., I, XIX, 64).
Smatramo da e nam samo nekoliko Ciceronovih
napomena, bez dubljeg ulaenja koje on inae poduzima
u izlaganju, naznaiti bitno u Epikurovoj etici, pri emu
POGOVOR 241
1S
emo najveu panju posvetiti njegovom razraunavanju,
no kasnije. Ako ve na poetku pripomenemo da su
ljudska osjetila pretpostavka Epikurovog pojma ovjeka,
budui da mu nita nee... ostati (Cic., op. cit., I, IX, 30),
ako ih ga se lii, onda je posve razumljiv njegov stav da
sama ljudska priroda neposredno sudi o tome ta je sa
prirodom u skladu, a ta je sa njom u suprotnosti. No,
nije vrhovno sudite u Epikura preputeno samo
osjetilima. On smatra da se i razumom samim
moe isto zakljuiti, tj. da ono to nam osjetila u
stanju svoje ugode nude kao poeljno, valja eljeti, a ono
to im priinja bol, izbjegavati, to znai da ima pojava
koje su dostojne udnje i onih koje izazivaju gaenje.
Najvei dokaz zato bila bi injenica da nitko do uitka ne
bjei naprosto zbog uivanja, ve zbog toga to veliki
bolovi snalaze one koji ne znaju razumno uivati (Cicer.,
op. cit., I, X, 32). Tako shvaen etiki sistem nitko ne bi
mogao smatrati razvratnim, sladostrasnim. Ne smetne li
se s uma da Epikur nedvosmisleno odreuje i najvei
uitak kao potpun otklon svakog bola, a u razlikovanju
stanja bola i uivanja ne priznaje srednje stanje, onda
stanje potpune bezbolnosti nije teko razumjeti kao do-
sizanje krajnje granice uitka, kao postizanje najvieg
dobra. U tom stanju dosie se najvii stupanj
samopouzdanja i preovladavanja straha od vlastite
granice, od smrti i bola, krajnji stupanj ukidanja
bogobojaznosti. Strah od smrti nestaje jer se spoznaje da
je stanje smrti posvemanja bezosjeajnost, strah od
bola nestaje zbog toga to se zna da je lagan bol jedino
dugotrajan, a teak kratak. Sve to upuuje na zakljuak
da je najvie zlo podnoenje bola, a najvie dobro ivot
proveden u uivanju. Dakako da se u tom vidokrugu i fi-
lozofija smatra ivotnom mudrou, drugim rijeima
mudrost je umjetnica koja ui kako se trai i pronalazi
uitak (Cic., op. cit., I, XIII, 42). Filozofija uspostavlja
znanja o razlikama dobra i zla, to obino ljudskom
ivotu nedostaje, pa je podvrgnut strahu i pohoti,
neznanju i predrasudama, praznini srca :i tuzi,
estini poude i grozoti nezasit- ljivosti. U tim zlima
Epkur vidi izvore mrnje, razdora, nesloge, pobuna
242 POGOVOR
i ratova. Jedino je ivot mudraca slobodan posve od
pomenutih zagoravanja ivota, zato to nije optereen
suvinim brigama, poznajui zadovoljan granice koje je
priroda ovjeku odredila. Od svih zala koje optereuju
ljudski rod, najvea su svakako zabluda i neznanje. Za-
bludu i neznanje potire jedino mudrost i znanje, pa ih
valja eljeti radi uitka, te izbjegavanja neprilika i
nespokojstva. Ni druge vrline ne treba eljeti radi njih
samih. Umjerenost donosi staloen ivot, vrstoa odluke
oslobaa straha od posljedica, prosuivanje izmeu
dobra i zla esto prireuje najvii uitak zbog odricanja
od nekog uitka, to znai da umjerenost ne prikrauje,
ve uveava uitak, to dovodi do najvieg dobra.
Podnoenje bola, strpljivost, radljivost i
POGOVOR 243
16*
hrabrost ne privlae same od sebe, ve iz spoznaje
da nas tako oekuje ivot bez briga i straha. Kukaviluk
i pla- Ijivost treba odbacivati zbog toga to priinjavaju
bol, a sranost i ustrajnost njegovati jer raaju uitak.
to je reeno o spomenutim vrlinama, jo vie vai za
pravednost koja nam ulijeva spokojstvo, umiruje
duevni ivot, ili pak obeava ivot najvie nalik
nepokvarenoj prirodi. Kad znamo koliku bol ponekad
trpi tijelo, kolika li je tek estina duevne boli koja nema
vremenskih granica. To znai da duhovni uitak donosi
vie sree nego uitak tijela, jer se njegovo trajanje
protee na prije, sada i ubudue, dok bol tijela uvijek
traje ogranien vremenom. Ugodan je stoga ivot samo u
ispunjenju svojih dana pameu, potenjem i
pravdom, a tegoban je ispunjen bolestima due,
prekomjernom udnjom za bogatstvom, slavohlepljem,
vlastoljubljem, nezasitnim zadovoljavanjem putenosti i
razdiran praznovjerjem. Mudrac vodi uzoran ivot
dranjem poude u granicama, preziranjem smrti,
sudom o bogovima bez straha, doista uvijek u stanju
uivanja. Sadanjost mirno savlauje, nije u strahu od
budunosti, jer sudbina vrlo malo smeta mudracu (Cic.,
op. cit., I, XIX, 63). Takva spoznaja poiva na tezi da nam
ni neogranien ivot ne bi pruio vie uitka od onog
ogranienog. U tom ogranienom ivotu za Epikura
nijedna stvar nije vanija, nijedna sadrajnija, nijedna
ugodnija od prijateljstva (Cic., op. cit., I, XIX, 65). Ta
spoznaja dovodi do uvjerenja da nijedno zlo ne traje
vjeno, a veza meu mudracima i jest u tom da oni
svoje prijatelje jednako vole kao same sebe (ibid 70).
Ovako je doista mogao o ljudskom ivotu govoriti samo
takav ovjek koji je mislio da vrijedi samo ona uenost
koja nas upuuje u vjetinu blaenog i zadovoljnog
ivljenja (ibid. I, XIX, 71). A o Epikura se ne bi drugaije
moglo govoriti. Ne bar iz okvira naih uvjerenja. Ciceron,
pak, misli drugaije.
2. Pobijanje. Epikur ili ivot tijela
Prema Ciceronovom stanovitu, kojim on i poinje
svoju kritiku, Epikur ne smatra nunim definiciju-
244 POGOVOR
odrednicu jedne stvari, to proizlazi iz potekoa oko
razumijevanja njegovog pojma HEDONE uitak,
premda nam se teoretski primjedba ini neodrivom
budui da je logiki sistem Demokri- tov koji Epikur
nasljeuje u njegovoj KANONICI bio vjerojatno tako dobro
razvijen kao i Aristotelov Organon, samo to nam spis
nije sauvan. No, kako ve na poetku sreemo
nesporazum, a Ciceronova je nakana da dokae kako je
Epi- kurov pojam uitka sa mjerom prezasieni
hedonizam, puko osjetilno uivanje, to napominjem
hotimino ve u poetku, samo da i sami izbjegnemo
njegovu zabludu, pristupimo interpretaciji. Da bi odmah
otkrio svoje itanje Epikura, Ciceron izriito navodi da je
prema njegovom razumijevanju Epikur smatrao dobrim
samo uivanje u jelu i pilu, u sluanju prijatnog i u
razvratnom uivanju. To to Epikur uitak smatra
vrlinom, Cicerona uasava, pa ga usporeuje sa
bludnicom meu estitim enama. Uitak je prema
njemu na zlu glasu i izaziva podozrenje (Cic., op. cit., II,
IV, 12). Unato estine usporedbe i prigovora Ciceron
doputa mogunost nerazumijevanja Epikurovog naziva
uitak, premda navodi ope prihvaen smisao rijei iz
latinskog jezika kao suodgovarajue znaenje, priznajui
da je Epikur upotrebljava u naroitom znaenju.
Najporazniji prigovor Epikurovoj koli, ve na samom
poetku prigovaranja svakako je ovaj: sljedbenici vae
kole vrlo lijepo tvrde da nekome koji hoe da bude filozof
nije potrebno nauno poznavanje stvari (ibid.), to je i
opet neistinita primjedba budui da je fizika i znanje za
Epikura pretpostavka odbacivanja straha i zablude,
podjednako slobodna i sretna ivota, koji jedino uzorno
moe provoditi mudrac ili filozof.
Zanimljivu primjedbu, dodue beznaajnu na kraju
spram Epikurove etike pravi Ciceron povodom njegove
podjele stanja u kojima se ovjek moe nalaziti. Ne
priznajui neko tree stanje, osim stanja uitka i bola,
Epikur prema Ciceronu pojednostavljuje mogunosti, pa
Ciceron dri da postoji i tree stanje, stanje niti bola, niti
uitka, u kom se nalazi veliko mnotvo ljudi. Tome je
uzrok i Epikurovo ostavljanje neobja- njenim najvanijeg
pojma njegova sistema, pojma uitka. Pozivajui se
BOGOVOR 245
primjerom na Aristipa, iju etiku bismo mogli nazvati
hedonistikom za razliku od Epikurove, stiemo dojam
kako Ciceron pomiljajui na Kirenaika Aristipa govori
o velikom Atenjaninu. Navedena Ciceronova primjedba
sa jedne strane pokazuje nerazumijevanje Epikurovog
pojma uitak, a sa druge spekulativnost istog pojma u
etici najvieg dobra, kroz koju je jedino i mogue postii
blaeno stanje, nadilaenjem ravnodunosti i stvaranjem
umnog odnosa prema svemu, to znai da indiferentnog
stanja za ovjeka nema. Cicerona tu ne opravdava ni
njegovo razlikovanje, na kom uporno ostaje, stanja bez
bola od stanja uitka, odnosno ne uvaavajui ba
presudnu za Epikura refleksiju kojom se stanje
bezbolnosti dovodi kao izvorni kvalitet u sferu blaenstva.
Tako filozofijski, umni dokaz protiv hedonistiki
shvaenog Epikura Ciceronu izmie, ili bolje reeno, on
ga hotimice obre spram njegova sistema. To jedinstvo
stanja bez bola sa stanjem uitka, ili, jednom rijeju, ta
pretpostavka blaenstva u najviem dobru Ciceronu
ostaje i filoloki i filozofijski nedostupna, zbog
zlonamjernosti i neznanja, to je za Epikura najnie zlo.
Dakako da je Ciceronov zakljuak iz njegovih
pretpostavki za razumijevanje Epikura nepovoljan, pa
kad tvrdi da iz njegova izvoda ne proizlazi sud da
osjetilno uivanje nije uivanje, nego da osjetilno uivanje
nije najvie dobro, ostaje pri tom to smo prije toga
napomenuli, a sada i njegovim tekstom potvrdili. Naa
namjera pri tom nije puka obrana Epikura, ve
prikazivanje Ciceronova nerazumijevanja. Sve daljnje
primjedbe Epikuru koje emo sada navoditi samo su
popunjavanje teoretskog okvira koji smo dovoljno
prikazali. On prigovara Epikurovoj podjeli pouda na
prirodne i potrebne, prirodne i nepotrebne, i niti prirodne
niti potrebne, nudei drugaiju podjelu. Za njega su
poude samo dvorodne, prirodne, naime, i isprazne, a
prirodne mogu biti potrebne i nepotrebne. Kao i svaka
kolska podjela, ne mora ni ova u biti znaiti presudnu
rije, ali je za Epikurovo razlikovanje vrlo znaajna, ,a
Ciceronov zahtjev i prigovor Epikurovom
pojednostavljenju i logikom nepreciziranju na ovom mjestu
zbog nedovoljnosti pada u vodu, jer Atenjanin podrobno
246 POGOVOR
objanjava i opravdava svoju podjelu dok Ciceron,
pristajui uz druge, svoju ne razlae. I premda se sa
Epiku- rom potpuno ne slae, miri se sa injenicom da
ovaj raspravlja o ograniavanju pouda. Unato toga
ograniavanja Ciceron ostaje pri hedonizmu Epikurove
etike, pa mu spoitava, prigovara i zanovijeta: Kakva je
to filozofija koja nemoralu ne zadaje smrtni udarac, nego
se zadovoljava nekim srednjim stanjem poroka? (Cic., op.
cit., II, IX, 27). No, jo je gore od zanovijetanja lano
podmetanje: Dobiva se utisak da ne postoji nijedno
nemoralno djelo koje on ne bi bio spreman radi uivanja
uiniti, samo ako je osigurano njegovo prikrivanje (ibid.
28). Zato se i ne treba uditi kad malo dalje doziva u
pomo cenzora, jer prema njegovom miljenju u toj borbi
filozof ostaje nemoan kad vjeruje da Epikur propovijeda
tezu da budui razvratnici moraju prethodno biti filozofi
(Cic., op. cit., II, X, 30). Nas ovdje ne moe zanimati du-
hoviti cinizam, pokatkad odvratni sarkazam, jer bismo se
na isti nain morali boriti sa velikim retorom kome je
stalo do forme, premda to na poetku knjige ne smatra
vanim, a jo vie do pobjede u sporu pod svaku cijenu,
to je kao advokat najvjetije radio u rimskom sudu, ne
samo zato to takav stil samo zamuuje i onako teku
problematiku unutar jezikih mogunosti ve naprosto
zato to bismo na taj nain prihvatili borbu sa
protivnikom njegovim sredstvima kojima uistinu nismo
dorasli. No vie je nego duhovito kad Ciceron Epiku- rovu
tezu o ivom biu koje odmah po roenju uiva i bori se
za dobro, a izbjegava zlo, pomiljajui, naravno, na
prirodne i potrebne nagone, izvre u posve neto drugo,
tvrdei da su najbolji suci razlike izmeu dobra i zla ona
iva bia koja jo nisu iskvarena, malte ne novoroena,
to bi se moglo i pomisliti budui da reenice jedna za
drugom slijede, da bi ve u slijedeem pasusu sa
omalovaavanjem priupitao, kojom e to vrstom uivanja
malo dijete koje cvili moi prosuditi ta je najvie dobro i
zlo ... (Cic. op. cit., II, X, 31). Da je, prema tome, uivanje
prirodni instinkt tijela, a ne teoretski izvedeno najvie
dobro unutar Epikurova etikog sistema, kao dan jasno
proizlazi iz Cieeronovih namjera. Mislimo da je isto tako
kao dan jasno da takova kritika, to je vidljivo iz
BOGOVOR 247
Epikurove teorije o najviem dobru, sa njom nema
nikakve veze. To se dade potkrijepiti i Ciceronovom
napomenom da dijete, npr., ne trai hranu radi uivanja,
ve radi zadovoljenja nagona za hranom, kako bi govorio i
Epikur, a on mu to isto vraa za protudokaz. Isto tako,
kad pokuava ivot osjetila poistovjetiti sa vrhovnim
kriterijem Epikurova sistema, tvrdei da ona mogu suditi
jedino o slatkom, gorkom, glatkom, hrapavom, bliskom,
udaljenom ... itd., a da jedino razum moe ispravno
suditi poznavajui ljudske i boanske stvari, misli da po-
bija Epikura, a zapravo ga ponavlja. Iz svakog
Ciceronovog prigovora Epikuru proizlazi stav da ga
sravnava sa hedonizmom, npr., Aristipa, Hijeronima, ili
Karneada, a neprestano zapostavlja umnost mudraeva
rasuivanja, neophodnost znanja radi izbjegavanja
zabluda i predrasuda, temeljnih pretpostavki pobijenog
sistema. U tom moru lukavo stiliziranih prigovora,
Ciceron ipak ne proputa priliku da kae: Epikur tvrdi
a ta je vaa najsvjetlija taka da niko ne moe ugodno
ivjeti ako ne ivi moralno (Cic., op. cit., II, XXII, 70), a
kada mu sugovornik neprekidno ponavlja da ne razumije
znaaj Epikurove rijei uivanje, priznat e konano: a
moda i mi ne razumijemo njezino znaenje (ibid., II,
XXIII, 75). I na kraju, kad je ve i sam posustao u
smionoj polemici, navodi uzoran ivot Epikura i
epikurovaca kao dokaz izuzetnosti moralne vrijednosti
spram uivanja, kao da bi bilo mogue uzorno ivjeti
prema postavkama nemoralne teorije, kao da za, Epikura
ne bi ve i uitak za predznak imao samo moralno.
Priznajui u slijedeem stavu da ne pita: ta on stvarno
kae> nego ta on moe u skladu sa svojim sistemom i
svojim nazorima rei (Cic., op. cit., II, XXVI, 84), ni
svjestan nije koliko iskreno priznaje pogrenu osnovu
svojeg pristupa Epikuru, jer priznanjem da moda ne
razumije njegov pojam uitka, to smo izveli i naveli
ranije, priznaje da prema toj mogunosti, a to je
doslovno istina, ne moe primjereno govoriti u skladu sa,
ili protiv njegova sistema. Zato bi vlastite Ciceronove
rijei: ta koristi hvalisavo govoriti ako se ne govori
dosljedno (op. cit., II, XXVII, 89), u ovom trenutku
zagovarajui ispravnost metodolokog postupka, za-
248 POGOVOR
dovoljni mogli primijeniti i na njega. To moemo ustvrditi
tim pouzdanije kad se prisjetimo jo jednog promaaja u
kritici, prilikom svoenja objektivnog vaenja Epikurove
teorije o najviem dobru na vremenski ogranien period
ljudskog ivota, period punog ivota svih osjetila koja se
u poetku razvijaju, a onda prije kraja ivota tijela lagano
gasnu. To nam je jo jedan dokaz zapostavljanja Umnosti
uivanja i Ci- ceromovog poimanja Epikura samo u
vidokrugu golog hedonizma.
3. Kritika primjedba
Ne utvaramo sebi ni primisao da smo bogatstvo
nijansi Ciceronovih prigovora u pobijanju cjelovito
istumaili. Nipoto. Mislimo, naprotiv, da to nije ni posao
od pravog znaaja, jer je bilo dovoljno pokazati slabosti
pretpostavke od koje je Ciceron poao. TJ tom smo,
mislimo, prema naem kriteriju uspjeli. To nam i nije bio
suvie teak posao zbog doslovnog, ponekad
nespekulativnog tumaenja i pobijanja Cicero- novog
Epikura. Ne smijemo propustiti ovog puta, prije konane
ocjene, citat koji to dokazuje: U vrijeme dok ovjek trpi
najnie zlo nije sretan. Mudrac je meutim, uvijek sretan,
mada katkada trpi bol, prema tome bol nije najnie zlo
(Cic., op. cit., II, XXXII, 104). O kvalitetu ovog silogizma
ne bismo govorili, ali nam nije jasno zato Ciceron misli
da je njegov izvod uperen protiv Epikura. Naime, nama to
nije jasno zbog umne dimenzije Epikurovog
suprotstavljanja boli uitku pa bi i navedeni silogizam
mogli navesti samo u korist dokaza njegove postavke.
Budui da je Ciceronov pristup Epikuru oformljen
atributima hedonizma koji iskljuuje ono umno iz hedone
uitka, bukvalno gledajui Ciceron bi bio u pravu. Za
najznaajniji prigovor Ciceronov Epikuru mi smatramo
ovaj: U dui uivanje nastaje radi tjelesnog uivanja, a
duevno uivanje je vee od tjelesnog. Iz toga proizlazi da
je onaj koji eli sreu sretniji od onog kome se srea eli
(Cic., op. cit., II, XXXIII, 108). Ako je iole istina u misli da
je svaki uitak uvijek vezan za jedno miljenje i jedan
doivljaj u nekoj linosti, a to gotovo uvijek biva razliito
u raznih ljudi, onda je jedan od osnovnih atributa
Epikurovog najvieg dobra ipak egoizam. Koliko smo u
BOGOVOR 249
pravu spram Epikura, ni nama do kraja nije jasno. Jasan
nam je jedino izvor te misli. To jeste sa jedne strane sam
Epikurov sustav, ali sa druge strane, na takav sud nas
navodi i Ciceronova pretjerana kritika. Unato toga to
nam se ni sud prof. Bonjaka ne ini najsretnijom
ocjenom Epikurovog etikog sustava, najblii je i naem
uvjerenju, a vjerujemo da je najblii onom to nam
preosta od svjedoanstva o jedinstvu umnog i uitka.
Epikurova etika nije senzualni hedonizam, nego
racionalni, koji se koristi i senzualizmom, ali samo
racionalno, tj. u granicama loginog i prirodnog (B.
Bonjak, Filozofija od Aristotela do renesanse. Matica
hrvatska, Zagreb 1957, s. 39). U ovom smislu ocjenjivati
Epikura znailo bi prema naem miljenju najvie
naglaavati ba atribute logino i prirodno, to Ciceron ni
ne pomilja dovodei u isti smisao senzualizam Kirenaika
i hedonizam Epikura. Koliko god Ciceronov pristup
Epikuru teoretski stajao u praznini, koliko god
spekulativno bio nemoan da ga dostigne britkou
svojeg (ne tipino filozofijskog) jezika, otvara miljenju
puteve oporbe, izaziva svojim stavovima ekajui u
zasjedi, raspaljuje horizonte duha lakoom izlaganja i
glatkoom reenine forme, pa mu uz kritike dajemo
najistaknutije mjesto u moru filodoksije Epikuru po-
sveene. Jer, njemu zahvaljujui imamo svjedoanstva. O
tome emo, dakako govoriti cjelovito na kraju.
B. S T OI CI
1. Izlaganje. Stoid ili mudrost ravnodunosti
Prelazei na razgovor o stoicima, Ciceron smatra za
vrlo znaajnu primjedbu o njihovom strunom nazivlju
terminologiji. I on misli poput stoika da je filozofija
nauka o ivotu (Cic., op. cit., III, II, 4), ali to ne znai da
se njen poslenik moe sluiti jezikom ulice. Vjerojatno je
i to bio razlog da su stoici, prema Ciceronovom miljenju,
ba u nazivlju bili veliki novatori, a Zenon njihov
osniva, nije bio u tolikoj mjeri pronalaza novih ideja
koliko nove terminologije (ibid., 5). Ta primjedba neka
nam poslui samo za uvod u Ci- ceronovo tumaenje
250 POGOVOR
stoika.
Poetak izlaganja stoike filozofije Ciceron izjednauje
sa poetkom ljudskog ivota u kom se ogleda prva
ovjekova ljubav prema svojoj prirodi u podmirivanju
potreba tijela, to je prirodni izraz temeljne ljudske tenje
za ivotom skladnim sa prirodom, poetnom i zavrnom
tezom, okvirom stoike kole. Od tih prirodnih potreba
Ciceron, slaui se sa stoicima, strogo razlikuje uivanje.
On ga ne smatra pokretakom tenjom ljudskog bia
poput Epikura, pripominjui da bi u obrnutom sluaju iz
suprotnog stanja proizlazilo niz opasnih i nemoralnih
injenica u svakodnevnom ljudskom obitavanju. Zato
stoici smatraju vrednotom... ono to je samo po sebi u
skladu sa prirodom (Cic., op. cit., III, VI, 20). ivjeti u
provoenju moralnih vrednota u ivot sastoji se
jednostavno od nekoliko misli putovoditeljki, od kojih su
ove tri bitne:
1. uvanje svog prirodnog stanja; 2. zadravanje onog to
je u skladu sa prirodom; 3. odstranjivanje suprotnog
navedenom. Tako je istovremeno uspostavljen i zakon
odabiranja onog to je u skladu sa prirodom i
odbacivanja suprotnog. U tom vidokrugu za stoike je
presudno razumijevanje dunosti koje, dakako, proizlaze
iz prirode, jer ih shvaaju kao unutarnju
EOGOVOB
tenju prema konanom dobru. Ako se i na mudrost tako
gleda kao na vrijednost kojoj valja najosudnije teiti,
onda nije ni udo to je oni nadreuju nagonima, to je
smatraju vrednijom. To i nije sluajno ako se pri tom
vjeruje da mudrost ukljuuje u sebe velikodunost i
pravinost. Slino Epikuru, koji tvrdi da postoje samo
stanja uivanja i bola, i stoici postavljaju jednostavnu
razliku izmeu moralnog i nemoralnog, smatrajui da
unutar vrednovanja i postoji samo moralno i nemoralno.
Ako je stoga moralna vrijednost jedino dobro koje nas
rukovodi u ivotu skladnom sa prirodom, a mudrost
najvia ljudska odlika, onda mudraci svih vremena
provode blaen, savren i zadovoljan ivot, da ih nita ne
prijei, ne ograniava i da nita ne potrebuju (Cic., op.
cit., III, VII, 26). Da nam ovo moda naglo poistovjeen je
moralnog, prirodnog i dobrog ne ostane bez dokaza,
navest emo vrlo jasan i izrazit citat: svako dobro je
dostojno pohvale a dostojno pohvale je moralno, prema
tome dobro je moralno (Cic., op. cit., III, VIII, 27). To je za
stoike neophodna pretpostavka, budui da im je moralna
vrednota kriterij blaenog ivota, a tako se onda moralna
vrednota mora smatrati jedinom dobrotom. Ako se stane
na to stanovite, onda se valja koristiti svim sredstvima
koja nam stoje na raspolaganju, a to su spram mudrosti,
prije svega, znanja i poznavanja djelovanja prirodnih
uzroka, kako bismo se uskladili i saglasili sa prirodom.
Isticanje vrijednosti i ugleda fizike koja upoznaje poela i
ustrojstvo svijeta, samo je logiki zahtjev (Cic., op. cit.,
III, XXII, 73). Iz toga proizlazi i stav da moralno treba
eljeti radi njega samog i nemoralno odbacivati zbog
njega samog. To se sve jo uvijek odnosi samo na
vrednovanje ljudskih djela. Meutim, stoici se bitno
razlikuju od Epikura o kojem smo govorili s obzirom na
razlikovanje stanja uitka i bola sa stoikim vrednotama
moralnog i nemoralnog, ba u pogledu mogunosti
treeg, onog izmeu moralnog i nemoralnog to se obino
zove indiferentnim. Oni smatraju da postoje radnje u
ljudskim postupcima koje se vre iz razumnih razloga
(Cic., op. cit., III, XVII, 58) i jednostavno ih nazivaju
dunostima (ibid.). Njih ne ubrajaju ni u dobro ni u zlo,
ve u indiferentno. Iz toga proizlazi zakljuak da i
EOGOVOB
mudrac, uzor skladnog ivota sa prirodom ponekad vri
indiferentne radnje naprosto zato to ih smatra
dunostima. Primjera radi posluit emo se Ciceronovim
objanjenjem. Dunost je vratiti
BOGOVOR 251
izgubljenu stvar vlasniku. Kriterij, pak, za moralno i
suprotno je pravednost. Na osnovu pravednosti radnja
postaje moralno djelo, dok vraanje, npr., samo po sebi
za stoike znai golu dunost. Tako razumijevanje i
tumaenje ljudskih postupaka ima dalekosean ?naaj u
filozofiji stoike kole. Poto sve neutralne stvari ine
osnov svih dunosti, zato se ne govori bez razloga da se
na njih odnose sve nae misli ukljuujui i rastanak sa
ivotom i ostajanje u ivotu (Cic., op. cit., III, XVIII, 60).
Ta postavka samo u prvom susretu izgleda nerazumljiva,
dok se ne prisjetimo osnovnog gesla stoiara, ivota,
naime, u skladu sa prirodom. Tada je vrlo jednostavna.
Dok je na ivot u znaku skladnosti sa prirodom ivjeti
nam je, a kad prevagnu one stvari koje u nj unose ne-
sklad sa prirodom, umirati nam je. To ne znai da je u pi-
tanju proizvoljnost ocjene i dragovoljnost odabiranja
ivota ili smrti, ve mudro prosuivanje koje, na alost,
nije u svih podjednako. Stoiari su, naime, miljenja da
blagovremenost pripada sutini blaenog ivota, a to znai
ivota koji je u skladu sa prirodom. Zato samo mudrost
propisuje mudracu da je se, ako je svrsishodno, ne
pridrava (ibid., 61).
U sistemu vrijednosti stoiari zasebno i vrlo istaknuto
mjesto daju bratskoj ljubavi koju izvode iz ljubavi
roditelja spram djece i produuju na prvobitno
udruivanje ljudske zajednice. Radi toga ovjek ovjeku
upravo zato to je ovjek ne smije biti tu (Cic., op. cit.,
III, XIX, 62). Zbog te prirodne udnje ovjek u sebi nosi
sposobnost udruivanja u skupove
i dravne zajednice, pa budui da stoici vjeruju u
upravljanje logosa svemirom smatraju ga zajednikim
gradom i zajednikom dravom (ibid.) ljudi i bogova u
kojoj opa korist stoji iznad koristi pojedinca, Pametan i
dobar, zakonima pokoran ovjek koji pozna i izvrava
svoje graanske dunosti, stoiki je ideal graanina
svijeta, jer smo roeni za meuljudsku povezanost,
bratstvo i prirodnu zajednicu (ibid., XX, 65). Izmeu
pojedinca i ovjeanstva vlada prema Hri- sipu, npr.,
gotovo graanski pravni odnos, pa je onaj koji ga se
pridrava pravedan, a onaj koji ga se ne pridrava
nepravedan. U takvom redu dozvoljeno je i privatno
BOGOVOR 252
vlasnitvo, a stari ideal mudraca na elu drave stoiki je
savjet. Razumljivo je u takvom vidokrugu visoko
ocjenjivanje prijateljstva, ope ljubavi i pravednosti, jer je
pravedno smatrano moralnim, a nepravedno
nemoralnim, ovjek mudar zna se
253 POGOVOR
sluiti stvarima, a dua mu je lijepa, i slobodan je, jer
gospodari svojim strastima. Samo dobar ovjek je blaen,
pa kako nam u tome napredovanju pomae filozofija, od
nje vrednijeg posla u ljudskom ivotu nema, a nita
boanstve- nijeg od vrline. Tako je zavreno izlaganje
stoika.
2. Pobijanje. Stoici praznina politikog djelovanja
Ciceron stoji na stanovitu da je stoika filozofija
najvieg dobra pogrena, ali priznaje da se vrlo teko
suprotstavlja njihovoj koli zbog sloene terminologije i
nejasnog izvoenja. Budui da se po njegovom miljenju
stoika filozofija nastavlja na Akademiju, na sistem
kojem nije nita nedostajalo ni u obimu ni u ukusu (Cic.,
op. cit., IV, II, 3), Ciceron ne vidi razloga zbog kojeg se
Zenon od nje udaljava. Politika, kao filozofija drave i
prava, snano je zastupljena u Akademiji, a stoici za nju
ne pokazuju nikakva interesa. Dakako da im to Ciceron
zamjera, koliko zbog osobnog ivotnog stila, zbog uea
u vlasti, toliko zbog privrenosti filozofiji Akademije koju,
samo usput budi reeno, smatra jednim tijelom sa
peripatetikom kolom. Kada stoici tvrde da je itav
kosmos jedinstven na grad, onda to Ciceron ne moe
shvatiti, pogotovo ne kao pravnik, pa im se ruga da
raspaljuju sluaoce. Osim toga, Ciceron razumijeva
stoiku devizu o ivotu skladnom sa prirodom u
obrnutom smislu od njene namjene. Naime, za njega to
znai ivjeti u izvravanju svih, ili veine indiferentnih
dunosti, a najvie dobro pridrano je samo za mudraca.
Na tako shvaenu tezu stoikog poimanja najvieg dobra
bio je omoguen niz prigovora od kojih emo neke izloiti.
Ima li ita besmislenije, ita nepodnoljivi je, ita lue,
nego ubrajati zdravlje, bezbolnost, neokrnjen oni vid i
druga ula meu dobra, mjesto da se kae da se izmeu
ovih stvari
i njihovih suprotnosti ne nalazi nikakva razlika (Cic., op.
cit.,
IV, VIII, 20). Iako bismo se sloili sa Ciceronom da su pri-
rodne stvari moralno indiferentne, pa je besmisleno
smatrati ih moralno dobrima, ne moemo se sloiti sa
254 POGOVOR
njegovim shva- tanjem o njihovom jedinstvu, odnosno o
nepostojanju razlike izmeu bolesti i zdravlja, jer bi to
umjesto pravog prigovora bilo samo loe shvaanje i
zlonamjerno prigovaranje stoicima. Iz istog razloga
proizlazi i prigovor u pitanju, zato mudraci
i u stadiju najvieg dobra izbjegavaju boli, bolesti i
tjelesnu slabost. Naime, iz Ciceronovog prigovora
proizlazi da stolcima podmee i bolest kao prirodnu stvar,
to je nedopustiva Slijedeim pak stavom optuuje ih
suvie za licemjerstvo: Kakva je to filozofija koja na
javnim mjestima govori obinim jezikom, a u spisima
svojim posebnim? (Cic., op. cit., IV, IX, 22). Da mu je
prigovor izvjetaen proizlazi i iz jednostavne injenice da
je i sam ranije pravio otru razliku meu jezikom
svagdanjice i filozofijskog nazivlja. Tu posebnost stoike
terminologije nazvao je dapae terminolokim glupostima
(ibid., 23). Korjenito razilaenje u koncepciji izraava
Ciceron i onda kad prigovara stoicima da su dunosti
uvrstili u indiferentne stvari, budui da ih on smatra
onim nainima drutvenog ivota koje je priroda snano
preporuila, pa mu izgleda da se u toj postavci gubi
mudrost mudraca. Za razliku od stoika, on nadalje
smatra da ivot u skladu sa prirodom u svim svojim
pojedinostima moe biti samo dio cjeline najvieg dobra,
ali najvie dobro nikako. To isto e neto kasnije strogo
oblikovati u ovoj tezi: Vrlina je apsolutna nemogunost
ako se vrsto ne dri osnovnih prirodnih nagona koji
sainjavaju ukupan zbir dobra (Cic., op, cit., IV, XV, 41).
Stoiko naglaavanje mudrosti i razumnih osobina Cice-
ron je jedva doekao da bi im, i to vrlo ozbilj^ sa im se
slaemo, prigovorio u temelju zbog pojedinanosti
koncepta najvieg dobra, jer proputaju toliko znaajnog i
vanog u ljudskom ivotu to strogo sa razumom ne stoji
u vezi. No isto tako samo moralno dobro ne moe za
Cicerona predstavljati najvie dobro, jer iskljuuje svojom
posebnou mnotvo dunosti u privatnom i javnom
ivotu. Posljednji argument isto historiografske naravi
pominje Ciceron protiv stoika na kraju pozivom na
Aristotela koji je sve stvari skladne sa prirodom nazvao
dobrima a suprotno zlima, to isto tvrdi i Zenon, osniva
stoike kole, preuzimajui, dakle, Aristotela. I tim e
BOGOVOR 255
pretjerati kada na kraju razliku peripatetikog i stoikog
uenja vidi samo u stoikom nazivlju koje u biti znai
peripatetiku nauku.
3. Kritika primjedba
Za razliku od neodmjerenog filozofijskog napada na Epi-
kura, Ciceronovo pobijanje stoika ima posve drugu
prirodu.
Budui da je po njegovom miljenju njihova etika
najvieg dobra terminoloki preoblikovana etika
peripatetike kole, Ciceron ih ne uzima dovoljno ozbiljno
ve im spoitava ba tu inovaciju koja ipak nije samo
pitanje nazivlja, ve pitanje orijentacije. Vjerujemo da su
vrline stoike etike Ciceronu djelovale isprazno kao
graaninu rimskog imperija, a osobito stoiki kvietizam.
Zato se samo u nekim momentima uzdie do nivoa
lucidne ironije, ali u cijelosti uzevi, njegovo pobijanje
ovdje sa razlogom moemo svesti na margine filozofijske
oporbe to e i itatelju postati uoljivo. Nemamo
namjeru ovom primjedbom stoike braniti, budui da je
njihov etiki prospekt znak umora helenske kulture,
etika najvieg dobra mogua samo na kraju umornog, a
bogatog duhom vremena- Meutim, ono to su stoici ipak
jedini dokuili, ono to od njih i danas ivi, ono to
Ciceron sa prezirom odbacuje, jedinstvo je i jednakost
svijeta, jedinstvena poruka buduim pokoljenjima,
nerazumljiva suvremenicima, odsutna iz ivota o-
vjeanstva jo i danas. Mi u nju vjerujemo, kolikogod se
inila iluzijom Ciceronu i poznijim epohama, kolikogod
licemjeri svih vremena mislili ili u ivot ovjeanstva
unosili suprotno. Kako ni stoicima nije preostajalo drugo
do ivljenja po svojim vlastitim mislima, tako ni nama
drugo ne preostaje do ivota u toj formi, ne preputajui
djelovanje principa nai, a jo manje je uspostavljajui za
princip.
C. P ERI P AT ET I CI
1. Filozofija kao politiki ivot misli
256 POGOVOR
Kad netko zduno podrava drugog, onda mu i u
oeje-r nama valja traiti znakove oduevljenja, esto
slijepog divljenja, ponesenosti tuim u kom se vlastito
posvema gubi. Da li je takav kriterij mogue primijeniti u
filozofiji, a jo kon- kretnije na Cicerona? Mislimo da ne.
Evo zbog ega. Ako pristajem uz neiju misao, ako o njoj
govorim ili piem, a jo vie, ako se svekoliko moje
djelovanje svodi na ve poznati i dati okvir, onda sam
pripadnik jedne kole. Dakako* po ustaljenim pravilima
povijesno-filozofijskog vrednovanja. Ako se pak moja
misao potvruje i prelama kroz prizmu vievrsnih
meusobno razliitih stanovita, onda sam oito
odabirao, pristajao, odbacivao, drugim rijeima, prema
povij esnofilozofij-, skim kriterijima ja sam eklektik. Nije
nam ni namjera, a to ne smatramo ni moguim,
opovrgavati navedene kriterije, ali ih ipak valja
nadopuniti jednom vrlo znaajnom primjedbom. U
temelju itavog filozofijskog posla, bilo tumaenja . samo,
bilo pristajanja uz neke ili vie kola, stoji miljenje, a
ono se ne da filozofijski vrednovati- nijednom od povij
esnofilozo- fijskih metoda, ve naprosto ostaje na svakom
poetku i ne prestaje na kraju jedne linosti, jedne kole,
jednog oivotvo- renja misli etc., pod uvjetom da mislimo
na filozofiranje. To smo naglasili radi toga to
namjeravamo dokazati kako Ciceronova filodoksija u biti
nosi peat filozofijskog miljenja, pa je za nju premalo
vano zvali je mi akademizmom, eklekticizmom,
ili pak drugim imenom. Za Rimljanina je odabir bio zna-
ajan prema onim kriterijima koje mu je nametao ivot, a
poimao i odabirao je samo one postavke koje su za
drutveni ivot imale najvei znaaj. Zato nas i ne udi
to Ciceron hvali peripatetike i Akademiju u pogledu
mnotva rasprava vezanih za dravne poslove, za zakone
i zakonitost, a tekstovi o pravednosti, umjerenosti i
hrabrosti, prijateljstvu, nainu ivota i filozofiji ne samo
da su u njegovim oima sadraji kojima se filozofija mora
baviti ve za njega i jedini presudno vani predmet
zanimanja. Aristotelova teza da je ovjek stvoren za dvije
stvari, za umovanje i za rad, nala je u Cicerona
najdublji odjek (Cic., op. cit., I, XIII, 40). Iz te pret-
postavke Ciceron kritizira Epikurov racionalni
BOGOVOR 257
hedonizam, stoiku devizu ivota skladnog sa prirodom,
da pomenemo samo najvanije aspekte njegove knjige O
krajnostima dobra
i zla, iz tog pogleda kristalizira svoje pristajanje uz
peripatetiku kolu. Za njega je stoika teza o najviem
dobru kao ivotu skladnom sa prirodom preopenit iskaz
koji je ranije u Aristotela, odreenije u njegovoj Politici,
uspostavljen u vezi sa ljudskom prirodom. Ciceron ga
ovako oblikuje: ivjeti u svakom pogledu u skladu sa
ljudskom prirodom (Cic., op. cit., V, IX, 2P\ to prije
svega podrazumijeva snabdjevenost svim njenim
potrebama (Cic., ibid.). Ciceron e to jo jednom snano
naglasiti uvjeren da su najvei meu filozofima traili
porijeklo najviem dobru u prirodi ... (Cic., op. cit., V, XI,
33). Pomiljajui na snabdjevenost prije svega, Ciceron
vjeruje da se prirodni instinkti podjednako brinu o
skladu sa prirodom, kao naa osjetila i sposobnost
miljenja,
258 POGOVOR
pri emu se poziva na peripatetiki pojam due. Za
cjelovit ivot due neophodno je tjelesno zdravije, zapravo
zahtjev prirode. Savrenstvo tijela i pun razvoj umnih
sposobnosti za Cicerona znai oslonac prema kom vaija
teiti. Drugim rijeima, ovjek mora upoznati svoje
tjelesne i duevne moi kako bi omoguio njihovo puno
iskoritavanje (Cic., op. cit.,
V, XVI, 44). Aristotelijansku udnju za znanjem u tom
kontekstu nalazimo kao ivotno vanu i prirodnu ljudsku
osobinu. Ako svemu jo dodamo injenicu da je za
Cicerona od presudne vanosti rad, a ono to i emu nas
ui filozofija vrijedi samo onoliko koliko je praktino u
stanju ne samo obeavati nego i ostvariti najvie dobro u
konkretnom ivotu, u zajednici, u dravi, postaje nam jo
bliom Ciceronova tenja-za politikim ivotom filozofijske
misli, kao njezinim drutvenim ciljem. to je ovek
sposobniji, prirodno nadareniji, obrazovaniji, tim manje
moe provoditi takav ivot, u kom bi on bio iskljuen iz svih
javnih poslova (Cic., op. cit., V, XX, 57). Pretpostavka
ovakvog shvaanja je i posebna filozofija vrijednosti.
2. Akademija moralne vrijednosti u ivotu zajednice
Mada se moe uiniti da neprestano nastojimo misao
voditi onim putem koji naoj zamisli od poetka pristaje,
pa bi se tako zbog teoretske neobjektivnosti moglo
prigovarati, mi jo uvijek mislimo da to ne bi bilo
presudno. Ovaj pretposljednji dio nae rasprave zapoeli
bismo Ciceronovom izjavom, prema naem kriteriju
presudnom za njegovo doivljavanje tenje za ostvarenjem
misli Akademije, ijoj koli je tako zduno pripadao, ba
zbog filozofijskog shvatanja da miljenje ima smisla
jedino pod uvjetom ako je vezano za svagdanji ivot
(javni, politiki i dravni) i u njemu ostvarljivo. Sta da
govorim o nama koji smo roeni, odgojeni i sainjeni za
slavu i za potenje? (op. cit., V, XXII, 63). Premda ne vje-
rujemo da odgojeni za slavu nuno bivaju odgajani i za
potenje, vjerujemo da je potenje kao pretpostavka
pravednosti osnovno u Ciceronovom skladanju harmonije
vrlina, o emu s obzirom na moral zajednice imamo sada
namjeru govoriti. Na tom smo putu najblii Ciceronu u
POGOVOR 259
1*
ijim izlaganjima vrlo esto susreemo bilo kao
protudokaz, ili kao znak za najviu vrijednost, pomen o
duevnom raspoloenju koje sebe radi ne trai nikakvu
korist, ve je istovjetno sebi i onda kada je sueljeno i
vlastitom poricanju. Za Cicerona je nemogue uiniti
veliko djelo bez moralne veliine u ivotnom habitusu koji
uvijek zapostavlja line interese, a mogue ih je potis-
nuti jedino iz vidokruga moralne vrednote (Cic., op. cit.,
passim). To znai, bilo koju i openito sve vrednote
moramo imati pred sobom kao put obinog ljudskog
ivota u kom pravednost, prijateljstvo, interes zajednice,
hrabrost, itd., naprosto postaju obiaji. Najodlunija od
svih vrLna za Cicerona je pretpostavka Aristotelove
odrednice ovjeka kao drutvene ivotinje, u doslovnom
smislu udruivanja i saveznitva zajednikih interesa i
stvarne Ijubavi koja ljude meusobno povezuje (Cic., op.
cit., V, XXIII, 65). Razumljivo od obiteljske zajednice do
veze izvan kue, krvnog srodstva, prijateljstva,
susjedstva, sugraanstva, saveznitva itd., do
povezanosti sa cijelim ovjeanstvom* (ibid.). Ciceron
nedvosmisleno vjeruje u ljudsku uroenu sklonost za
drutveni i dravni duh, to nepobitno preuzima od Grka,
ali ne treba smetnuti s uma injenicu da su na
civiliziranju te misli ba Rimljani vie od njih uradili.
3. Na kraju
Na kraju, vratimo se poetku, prvim rijeima: Pohvala
filodoksije. Da su uenja Epikura i stoika uvelike
zahvaljujui Ciceronu ostala poznata, nesumnjiva je
injenica. Etiki spisi Akademije i peripatetike kole
ostali su nam sauvani, pa je njihova sudbina u
Ciceronovom spisu daleko nezanimljivi ja, tim vie to se
ni on od njih strogo ne odvaja ve ih prilagoava svojem
stilu, svojim potrebama. Dok je Epikurov racionalni
hedonizam korjenito pobijao, a stoiku filozofiju u
naelu svodio na Akademiju, svoj osobni stav je oblikovao
u temelju na peripateticima, ali ih ponekad nadopunjuje
Stoi- cima, npr., na kraju kad eli da cijelo ovjeanstvo
bude jedna zajednica (Cic., op. cit., V, XXIII, 67), to sa
pojmom helenskog grada drave ne stoji u vezi.
260 POGOVOR
Naravno, ni na jednom mjestu nije mogao prigovoriti sebi,
ali je zato logiki pravilno, retoriki uvjerljivo i stilski
briljantno raspravljao i sporio sa tuim mislima i sa
tuim tvrdnjama. Ciceronova knjiga zato ne predstavlja
teko tivo Aristotelovih tekstova, iji stil zaudo hvali,
niti poetsko tkivo Platonovih dijaloga, ali i jednog i drugog
u sebi uva, nadograuje kompoziciju, oblikuje vlastiti
unutarnji red i raspored, sistematizira, zauzima stavove i
neprestano misli. Zato je i zanimljiv jer stvaralaki
preuzima, a preuzetom daie svoj peat. Imajui pred
oima injenicu da su Epikurova i stoika filozofija dva
po- slednja velika filozofijska sistema u istoriji helenske misli i njima
je, u stvari, iscrpena helenska stvaralaka delatnost u oblasti Etike
(M. N. uri, Istorija helenske etike, Zavod za izdavanje
udbenika SRS, Beograd 1961, s. 568), od neproci-
jenjenog je znaaja svjedoanstvo sauvano u Cicerona
kao izvor poznavanja. Poslije svega uvjereni smo do kraja
da Ciceronova knjiga O krajnostima dobra i zla izmie
suditu rubnog tiva, pa premda je smatramo klasinim
primjerom filodoksije, izriemo joj u duhu kriterija o
kojima smo raspravljali, najviu pohvalu.
dr Vladimir Premec
KNJIGA I 5
KNJIGA II ___ 40
KNJIGA III 104
KNJIGA IV 142
KNJIGA V _ 181
Pogovor 233
Marko Tulije Cicerom O KRAJNOSTIMA
DOBRA I ZLA
Izdava
IP Veselim, Maslesa,
OOTJR Izdavaka djelatnost, Sarajevo
Za izdavaa
Muharem Skopljak
Recenzent: dr Vladimir Premec
Tehnika oprema
Ahmed Muhamedagi
Korektor Kira Merkulov
tampa: SlP Srbija, Beograd
S A DR A J
19*
kudioca filozofije, nastojei u isto vrijeme
privui Rimljane za
studij filozofije. Na alost, od ove rasprave
ostali su samo krti frag
menti. U pitanju je Hortenzije koji je,
po miljenju Cicerona,
bio najvei savremeni rimski govornik.
Roen je 114 pr. n. e.; dakle osam godina
stariji od Cicerona.
6
Euripid, sin Mnesarhov, uveni
grki pisac tragedija, roen je na
Salamini na sam dan salaminske bitke
(470. pr. n. e.)
8
Djevojka iz Andra. O Terenciju v.
pogl. I.
2
? Epikur iz Gargeta, atikog
demosa (337270. g. pr. n. e.) osniva
epikurovske kole. On je nauavao da je
zadovoljstvo najvee dobro, a bol najvee
zlo.
81
Izgovori: Haire! Ovaj izraz ima
znaenje naeg pozdrava: Zdravo!
63
O Hrisipu v. knj. I, II, 6. O
Hrisipovoj statui govori Diog. Laert; VII,
182.
133: Pomnjivo je razmislio o cilju koji je
priroda postavila i shvata kako se lako
granica dobrih stvari moe dostii i
postii i kako
su trajanje i snaga zla neznatni.
83
Epikur kod Diog. Laert. X, 140
stavlja kao jedno od osnovnih svojih
naela (xiipica Soôa) sljedee:
Nemogue je iveti ugodnim ivotom ako
se ne ivi razumno, lijepo i pravedno, kao
to je nemogue ivjeti razumno, lijepo i
pravedno ako se ne ivi ugodno.
92
Diog. Laert., X, 148: Od svih
stvari koje se stiu mudrou da bi se
osigurao blaen ivot, tokom cijelog
ivota kudikamo je najvanije sticanje
prijatelja.
95
Drugi je nain obraen u knj. I,
69, a trei u knj. I, 70. Samo prvi pripada
Epikura, druga dva kasnijim
epikuroveima. Isp. knj. II, 26, 82.
Isp. Cic Tusk. razg. knj. III, 18,
41. gdje se navodi i citat iz Epikurova
djela TOpl TiXox>Q. Diog. Laert., X, 6:
Ne znam kako bi se dobro moglo
zamisliti bez okusnih, spolnih i zvunih
uitaka kao i uitaka lijepa oblika.
13
V. knj. I, 11, 38.
3roixiXXecr&at (uiniti arenim), v. knj. I,
S A DR A J
21*
11, 38.
30
Diodor, uenik Kritolajev,
peripatetiar. Isp. Cic. Tusk. razg. knj. V,
30, 87.
81
43
O Diogenu, v. knj. I, 2, 6.
stihove aludira i Horacije (Satire, II, 2,
46). Iz Horacijeve Satire
bi se moglo; zakljuiti da je Galonije bio
drabodavalac, koji je
80
Po miljenju stoiara koji su
proglasili za najvee i jedino dobro vrlinu,
a za najvee i jedino zlo porok, a sve
ostale stvari smatrali su indiferentnim
(aSicmopcc). .One su se ili mogle birati (-
ra Trpovj'fiiiva) ili odbaciti (T<X a-
CTrporf/ijlva)
les publije Kornelije Scipion Afriki
Stariji konzul 206. g. pr. n. e,, istaknuti
vojskovoa, koji je porazio Hanibala 201.
g. pr. n. e. kod Zame u Africi.
154
Nursija se nalazila u sjevernom, dijelu
sabinske zemlje, dananja Nora.
125
Za vrijeme konzulata starijeg
Torkvata izbila je prva Xatilinina zavjera
u zajednici sa Pizonom. Poslije konzulata
pomagao je on Ciceronu za vrijeme
konzulata savjetom i djelom.
130 Marko Atili je Regul, po drugi
put konzul, u drugom pun- skom ratu bio
je zarobljen i radi zamjene zarobljenika
bio poslat u Rim, poto je poloio
zakletvu da e se vratiti u Kartagu, uko-
liko u svojoj misiji ne uspije. Po dolasku
u Rim usprotivio se razmjeni
zarobljenika i vratio se natrag u Kartagu,
gdje je na okrutan nain pogubljen.
133 Verginije, centurion ubio je svoju
kerku Verginiju 449. pr. n. e.
150
Intermundia (/sTcococrua, tj. Ta XQG[ZOU SiaaTâTa (prostori izmeu svjetova), Diog. Laert., X, 89.
162
V. knj. II, 8, 5.
163
Lucije Kalpurnije Pizon, sa
nadimkom tedljivi, uven kao govornik,
bio je puki tribun 150. g. pr. n. e.; pisao
je Anale,
194
Latinski tekst za razum ima
rije cor srce, koje su stari Rimljani
smatrali sjeditem razuma.
145
Ksenofont, Kiropaieia, knj. I, 2,
8.
les piaton. Pisma VII, 326b; Cic.
Tusk. razg., knj. V, 35, 100. gdje je ovo
S A DR A J
23*
mjesto prevedeno: Kada sam tamo
doao, nije mi se dopao onaj mrtogohvalj
eni blaeni ivot, prepun italskih i sira-
kukih sudnica; dva puta dnevno biti
potpuno sit, nikad sam prenoiti i ostalo
to ima veze s tim ivotom, u kojem niko
nikada nee biti razuman, umjeren itd.
Koja priroda doputa takvo mijeanje?
187
Rijei Metrodoreve (v. knj. II, 3.
7) nalaze se kod Klementa
Aleksandrijskog u djelu Miscellanea, knj.
II, 408.
176
O Metrodoru, v. knj. II, 3, 7.
188
O Euripidu, v. knj. I, 2, 4.; stih
uzet iz izgubljene tragedije
194
Ovaj je tekst uzet iz Isokratova
Panegirika, pogl. 25: Plan pomou koga
je, poto je preao Helespont i prokopao
Atos, plovio laama preko kopna i
napredovao sa svojim trupama u unutra-
njost.
od najuvenijih slikara antike.
s
Tuskulsko imanje Ciceronovo dobilo je
svoj naziv po gradu Tuskulu, koji se
nalazio u Laciju, u ijoj se blizini ono
nalazilo.
13
Ephippium, IcpOTmov, (sedlo);
acratophoron aicpoc-rocpopov (posuda za
vino) proegmenon 7rpor)y(xvov,
praepositum, (pretpostav- ljivo, to nije
samo po sebi dobro); &7TO7rpo7)Yjjivov
reiectum (zapo- stavljivo).
15
Comprehensiones ili perceptiones je
prevod grke rijei m-
(shvatanja, pojmovi).
16
Upadno moe izgledati da se
meu stvari za kojim najprije priroda tei
ubrajaju i znanosti i umjetnosti, koje su
vrlo daleke od prvih prirodnih tenji.
20
Moralno i moralne radnje koje iz
njega proistiu ne pojavljuju se odmah u
prvim danima razvitka ovjeka, nego tek
kasnije kada um i razum ojaaju.
28
V. knj. II, 11, 33.
88
Savreni razum je i mudrost kao i
vrlina.
23
Iscrpniji se zakljuak nalazi kod
Cic. Tusk. razg. knj. V,
15. 45. Isp. zakljuak Hrisipov kod
Plutarha, O protivrjenostima stoiara.
pogl. 13: Dobro je poeljno, poeljno je
ugodno, ugodno je pohvalno, pohvalno je
lijepo, I na drugom mjestu: Dobro je
prijatno, prijatno je uzvieno, a uzvieno
S A DR A J
25*
je lijepo.
35
Diogen iz Babilona; v. knj. I, 2, 6.
44
Ciceron izvodi imenicu vitium
(porok) od glagola vituperare (koriti,
kuditi) ili obratno.
48peripatetiari prihvataju tri
vrste dobara: dobra due, tijela i sudbine
i smatraju da se samo preko dobara due
postizava blaen ivot, a on se preko
dobara tijela i sudbine upotpunjuje, tako-
da potpuno blaeno stanje moe
nastupiti spajanjem sve tri vrste dobara.
Stoiari, meutim, prihvataju samo
dobra due i tvrde da se ivotno
blaenstvo postie jedino posredstvom
ovoga. Ono to su peripatetiari nazivali
dobrima tijela i sudbine oni su nazivali
aS'dcpopa (indiferentne stvari), koje
dodue imaju izvjesnu vrijednost, ali za
potpuno blaenstvo nemaju ni najmanjeg
utieaja. Blaenstvo je za sebe potpuno
odvojeno; ono se ne moe ni poveavati
ni upotpunjavati pridodavanjem dobara
tijela i sudbine, nego jedino poiva na
vrlini i moralnom dostojanstvu.
52
Ciceron se ovdje ne izraava
tano. Dobro se ne podudara sa prirodom,
nego je podudaranje sa prirodom dobro.
56
Ovo proirivanje i protezanje
vrlina i poroka odnosi se samo Jia
vanjsko djelovanje, a isto tako i na vei
krug njegova djelovanja. Isp. Seneka,
Pisma 74, 27: Vrlina se rasprostire: ona
upravlja kraljevstvima, gradovima,
provincijama, daje zakone, gaji pri-
jateljstva, dijeli dunosti meu roake i
djecu; nekad je zatvorena u uske granice
siromatva, progonstva i sirotanstva, itd.
60
One nisu ni u skladu s prirodom,
ni suprotne njoj, kao to je, npr.,
ispruiti prst ovako ili onako. To su
potpuno indiferentne stvari.
76
Prima naturae (prve tenje
prirode), knj. II, 11, 33.
79
Diog. Laert. VII, 129: Oni ue da
mi nemamo nikakva prava prema niim
ivim biima zbog razlike u prirodi, kao
to Hrisip* govori u prvoj knjizi svoje
rasprave O pravdi i Posionije u prvoj
knjizi O dunosti.
85
Ciceron je trebao ovdje navesti ne
samo moralne koristi nego i moralne
tete, poto neposredno iza toga se
S A DR A J
27*
navode, ne samo moralne radnje nego i
prestupi.
5
Ciceron ovdje navodi samo pravdu
i umjerenost; neto nie mudrost koja se
da naslutiti kroz uroenu elju za
znanjem. 'Ciceron se ovdje po miljenju
nekih komentatora drao Aristotelovi
podjele kao i podjele ostalih
peripatetiara koji su vrlinu dijelili na
Siavo7)Ti>d] (razumna vrlina) i rjutzrj
ccps-rij (moralna vrlina), kao :to se vidi
iz njegova djela O dunostima, knj. II, 18.
25
V. knj. II, 17, 58.
36
KCCT apsTTiv ^vjv (ivjeti u
skladu s vrlinom) ili 6[xoXoyou- jjivoic -
r/j (pvasi Cvjv (ivjeti u skladu s
prirodom), kako kau stoiari.
89
Barbati, oigledno prevod grke
rijei 7rtGy<,ovLa<.; stari grki filozofi
nosili su duge brade.
85
Tiberije Sempronije Grak, otac,
poginuo je 213. pr. n. e. u jednom sukobu
sa Lukancima; njegovi i Kornelijini sinovi
bili su Gaj i Tiberije Sempronije Grak,
koji je 133. g. pr. n. e. bio puki "tribun.
Njega je ubio Scipion Nazika u pobuni
koju je on svojom agrarnom reformom
izazvao; Gaj Sempronije Grak, mlai brat,
bio je 126. g. pr. n. e. puki tribun, i
slino svome bratu, u jednoj pobuni zbog
agrarne reforme izgubio je ivot.
95
O Marku Pizonu, v. poetak V.
knjige,
101
O Platonu, v. knj. I, 2, 5; o
Aristotelu i Teofrastu, v. knj. I, 2, 6; o
Ksenokratu, v. knj. IV, 2, 3.
57
Iz Enijeva Alkmena.
60
Potpuno je nejasno na ta se
gornje rijei odnose. Upravo je Ciceron
govorio o neivim stvarima i iznenada
prelazi na ljude.
46. Tok dosadanjeg naeg
dokazivanja polazio je od
primarnih preporuka prirode.
Sada emo primijeniti
drugu vrstu dokazivanja i
pokazati da pored dokaza o
Ijubavi prema sebi, svaki dio nae
prirode, s obzirom na tijelo i na
duu, posjeduje svoju vlastitu
sposobnost, tako da je aktivnost
S A DR A J
29*
ovih dijelova prevashodno
spontana. Da ponem od tijela.
Zar ne vidi kako ljudi nastoje da
sakriju unakaene, osakaene i
povrijeene udove? Oni se, zaista,
mnogo mue i trude kako bi
postigli da sakriju svoje tjelesne
nedostatke ili da oni, to je
mogue manje, iziu na vidjelo.
Oni ak radi lijeenja podnose
velike boli da bi povratili prirodni
izgled svojih udova, bez obzira to
se njihova stvarna upotreba ne
samo nee poboljati nego e se
ak i umanjiti. Poto svaki ovjek
od prirode misli da je cijelim
svojim biem poeljan, i to
48. Razmotrimo sada
dijelove due iji izgled jasnije
pada u oi. Sto su oni
uzvieniji, to pruaju sigurnije
znakove prirode. Nama je,
takoer, priroena takva
ljubav prema spoznaji i znanju
da niko ne moe sumnjati da
one ovjekovu prirodu snano
privlae bez ikakvog mamca
koristi. Zar ne primjeujemo
da se djeaci ne daju ni
udarcima odvratiti od
promatranja i ispitivanja
stvari koje ih okruuju. Otjeraj
ih, oni e se natrag vratiti. Oni
uivaju da neto saznaju.
Kako su samo eljni da svoje
znanje drugim saope. Kako ih
zanose sveane povorke, javne
igre i sline priredbe, i oni su
spremni da podnesu i glad i
e samo da ih vide. Uzmimo,
dalje, ljude koji
S A DR A J
31*
tko: smisao je njegovih rijei: Aufiije je
osjeao nedostatak vida ne radi koristi
koju bi on mogao imati iz toga za bolje vo-
enje kuanstva i veu brigu oko
upravljanja dravom, nego radi samog
vida i radi uivanja koje bi mu on mogao
priutiti u vezi sa spoznajom stvari.
76
O Tubulu, v. knj. II, 16, 54; o Aristidu,
v. knj. II, 35, 116.
63
Lukrecija, V. knj. I, 20, 56.
99
Stoiari su uili da svi pojmovi i
ideje u dui izlaze napolje iz ulnih
utisaka; zato u isto vrijeme smatraju
slike koje su oni nazivali fantazijama
cpavTaatac;, predstavama, (visa) Diog
Laert. VII, 46.: Istinska predstava koju
oni smatraju mjerilom stvarnosti definira
se kao predstava koja proizlazi iz stvar-
nog predmeta sa samim tim predmetom i
utisnuta je poput peata i urezana u
pamet. Samo se moe priznati kao
istinska predstava koja se odreenim
znakom od krive predstave .razlikuje.
Sekst Empirik, 7, 152.: To ne bi bio
sluaj ako bi dolazila od nerealnog
predmeta. Diog. Laert. VII, 50.: Na to su
novoakademiari rekli da ne postoji
takav znak.
196 Kvint Cecilije Metel
Makedonski, koji je poslije pobjede nad
Andriskom, lanim pretendentom na
makedonski prijesto, Makedoniju uinio
rimskom provincijom 148. g. pr. n. e.
Godine 184. pr. n. e. postao je konzul.
107
O Regulu, v. knj. II, 20, 62.

Ciceron - O Krajnostima Dobra I Zla

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ciceron - O Krajnostima Dobra I Zla

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

B I B L I OT E K A L OGOS

Ureuju: Aleksa Buha, dr Muhamed Filipovi, dr Vladimir Premec, dr

moralnom, doputaju ipak da se i u tii

You might also like