Jostein Gaarder

Sofijin svijet

Roman o povijesti filozofije
S norvekoga prevela Iva Klara
Andersson
RAJSKI VRT

...na kraju krajeva, neto je jednom moralo
nastati ni iz ega...
Sofie Amundsen vraala se kui nakon kole. Prvi dio puta ila je s Jorunn. Razgovarale su o
robotima. Jorunn je rekla da je #ovje#ji mozak kao komplicirani kompjutor. Sofie nije ba bila
sigurna bi li se s time mogla sloiti. Pa #ovjek mora biti neto vie od stroja?
Razile su se kod velikog prehrambenog centra. Sofie je ivjela na kraju velikog naselja
obiteljskih kua i njezin put do kole je bio gotovo dvostruko dulji od Jorunninog. Kao da je
kua bila na kraju svijeta; iza njezinog vrta nije bilo drugih kua. Tamo je po#injala duboka
uma.
Sada je skrenula u Djetelinsku ulicu. Ova je na samom kraju naglo skreta-la, to su svi
obi#avali zvati Kapetanov zavoj. Gotovo samo subotom i nedjeljom njome su prolazili
ljudi.
Bio je to jedan od prvih dana svibnja. U nekim ]e vrtovima bilo narcisa u obliku gustih
vijenaca pod vokama. Breze je ovio tanak plat zelenih pupoljaka.
Zar nije #udno kako sve po#inje rasti i cvasti u ovo doba godine? Sto pomae da
kilogrami tog biljnog zelenila prokuljaju iz beivotne zemlje %im zatopli i i#eznu posljednji
ostaci snijega?
Sofie virne u potanski sandu#i dok je otvarala dvorina vrata. U njemu je u pravilu
bilo mnotvo reklamnih broura, uz nekoliko velikih kuverti za
JOSTEIN GAARDER
mamu. Obi#avala je ostaviti taj debeli sveanj na kuhinjskom stolu prije nego to bi se popela u svoju
sobu i po#ela pisati zadae.
Za tatu su samo ponekad stizala neka pisma iz banke, ali on ba i nije bio obi#an otac. Sofijin otac je
bio kapetan na velikom naftnom tankeru, tako da ga uglavnom nije bilo kod kue. Kada bi dobio
dopust i doao na nekoliko tjedana, tabanao bi okolo po kui i stvarao ugodan ugo'aj za Sofie i
mamu. Ali kad je bio na brodu, doimao se prili#no daleko.
Danas je u sandu#iu bilo samo jedno malo pismo - i ono je bilo za Sofie.
Sofie Amundsen, pisalo je na siunoj omotnici. Djetelinska ulica 3. To je bilo sve, nije pisalo
od koga je. Nije bilo #ak ni potanske marke.
%im je Sofie za sobom zatvorila dvorina vrata, otvorila je kuvertu. Jedino to je nala bio je jedan
poprili#no malen list, ne vei od omotnice u kojoj je leao. Na listiu je pisalo: Tko si?
Nita vie. Na ceduljici nije bilo pozdrava ni imena poiljatelja, samo te dvije, rukom ispisane
rije#i, i veliki upitnik iza njih.
Opet je pogledala omotnicu. O da - pismo je bilo za nju. Ali tko ga je stavio u sandu#i?
Sofie je pourila otklju#ati vrata svoje crvene kue. Ma#ak Sherekan se, kao obi#no, uspio
douljati iz grmlja, sko#iti na odmorite na stubitu i mu-gnuti kroz vrata prije nego to ih ona zatvori
za sobom.
- Mic, mic, mic!
Kad bi Sofijina mama zbog ne#ega bila ljuta, dogodilo bi se da kae da je kua u kojoj su ivjeli
menaerija. Menaerija je zbirka razli#itih ivotinja; i zaista - Sofie je bila prili#no zadovoljna vlastitom
kolekcijom. Prvo je dobila akvarij i zlatne ribice, Zlatokosu, Crvenkapicu i Crnog Petra. Onda je dobila
papigi-ce To#kicu i Mrvicu, kornja#u Govindu i na kraju uto-smedeg tigrastog ma#ka Sherekana.
Sve te ivotinje dobila je kao neku odtetu zato to mama kasno dolazi s posla, a tata plovi po bijelom
svijetu.
Sofie hitne kolsku torbu u kut i dade Sherekanu hrane u zdjelicu. Onda se spusti na kuhinjski
stolac s misti#nim pismom u ruci.
Tko si?
Ni govora da je znala odgovoriti. Ona je Sofie Amundsen, naravno, ali tko je to? Do sada jo
nije uspjela rijeiti to pitanje.
Kako bi bilo da ima sasvim drugo ime? Anne Knutsen, na primjer. Bi li onda bila tko drugi?
SOFIJIN SVIJET
Istog trenutka se sjetila da ju je tata htio nazvati Synnove. Sofie je pokuala zamisliti da
nekom prua ruku i predstavlja se kao Synnove Amundsen, ali ne, ne bi ilo. %itavo vrijeme je to
bila jedna sasvim druga djevojka koja se predstavljala umjesto nje.
Sko#ila je na pod i otila u kupaonicu s tim #udnovatim pismom u ruci. Stala je ispred zrcala i
zabuljila se u svoje o#i.
- Ja sam Sofie Amundsen - rekla je.
Djevojka u zrcalu nije odgovorila niti najmanjom grimasom. Bez obzira na to to bi Sofie
u#inila, i ova bi napravila ba isto. Sofie je pokuala preduhitriti odraz kakvim munjevitim
pokretom, ali druga je bila jednako hitra.
- Tko si ti? - upitala je.
Opet nije bilo odgovora, ali u trenutku se nala u nedoumici je li ona postavila pitanje ili
odraz.
Sofie pritisne kaiprst o nos u zrcalu i re#e:
- Ti si ja.
Ne dobivi odgovor, preokrene re#enicu naglavce i re#e: -Ja sam ti.
Sofie Amundsen nije ba uvijek bila zadovoljna svojim izgledom. Obi#avali su joj rei da ima
lijepe bademaste o#i, ali to su sigurno govorili samo zato to joj je nos bio premalen, a usta
prevelika. Osim toga, ui su joj bile preblizu o#ima. Najgore od svega bila je ta glatka kosa koju je
bilo nemogue njegovati. Tata ju je znao gladiti po kosi i zvati djevoj#ica lanene kose, po jednoj
skladbi Claudea Debussyja. Lako je njemu rei takvo to, kad on nije osu'en ivjeti s tom crnom,
ravnom kosom. Sofijinoj kosi ne pomae ni sprav ni gel.
Ponekad je imala osjeaj da izgleda tako #udno da bi se po#ela pitati je li nakazna. Barem je
mama pri#ala o tekom poro'aju. Ali, je li stvarno poro'aj ono to odlu#uje o ne#ijem izgledu?
Nije li #udno da ne zna tko j e? I zar nije nepravedno da nije mogla birati svoj izgled? Taj je
samo doplutao. Moda moe birati prijatelje, ali samu sebe nije izabrala. Nije #ak izabrala niti da
bude #ovjek.
to je #ovjek?
Sofie opet pogleda djevojku u zrcalu.
- Mislim da u sada otii gore pisati zadau iz prirode - rekla je kao da se
ispri#ava. Sljedeeg je trenutka bila u hodniku.
Ne, idem radije van u vrt.
JOSTEIN GAARDER
- Mic, mic, mic, mic!
Sofie izgura ma#ka na stube i zatvori vrata za sobom.
Kad je stigla na ljun#ani puteljak s onim zagonetnim pismom u ruci, obuze je #udan osjeaj. Kao
da je bila lutka koju je dodir #arobnog tapia odjednom oivio.
Zar nije #udno da ona sada postoji, da moe vrljati naokolo u jednoj #udnovatoj bajci?
Sherekan je lako presko#io ljunak i kliznuo medu guste grmove ribizla. Jedan ivi ma#ak, iv
ivcat od bijelih brkova pa do gipkog repa otraga na glatkom tijelu. On je isto u vrtu, ali sigurno toga
nije svjestan kao i Sofie.
Postupno, nakon spoznaje da postoji, Sofie po#e razmiljati o tome da nee postojati vje#no.
Sada postojim, mislila je. Ali jednog dana u nestati, potpuno.
Ima li ivota nakon smrti? Niti ovog pitanja sigurno nije bilo u ma#kovoj glavi.
Nedavno je umrla Sofijina baka. Vie od pola godine, gotovo svakog dana, mislila je na to
koliko joj baka nedostaje. Nije li nepravedno da ivot jednog dana mora prestati?
Razmiljajui, Sofie zastane na ljun#anom puteljku. Pokuala se usredoto#iti na misao da postoji,
kako bi na taj na#in zaboravila da nee ivjeti zauvijek. To je, me'utim, bilo nemogue. %im se
koncentrirala na to da postoji, u njezine je misli usko#ila i pomisao na kraj ivota. I obrnuto: tek
kad bi je obuzeo snaan osjeaj da je jednog dana vie nee biti, shvatila je da je ivot zapravo
neprocjenjivo vrijedan. Te su misli kao glava i pismo na kovanici, i tu je kovanicu ona sada
neprestano prevrtala. I to je vea i jasnija bila jedna strana, to je vea i jasnija postajala i druga. ivot i
smrt su dva lica jedne te iste stvari.
Nije mogue doivjeti da postoji a da ne spozna da e i umrijeti, mislila je. Isto tako, nije
mogue razmiljati o svojoj smrti a da u isto vrijeme ne pomisli kako je fantasti#no #udnovato
ivjeti.
Sofie se sjetila da je baka rekla neto sli#no onog dana kad je od lije#nika doznala da je bolesna.
Tek sad znam koliko je ivot bogat, rekla je.
Nije li tuno da se veina ljudi mora razboljeti prije nego to shvati kako je fino ivjeti? U
svakom slu#aju morali bi dobiti kakvo tajanstveno pismo!
Moda bi trebala provjeriti ima li jo ne#eg u sandu#iu? Sofie otr#i do dvorinih vrata i podigne
zeleni poklopac. Posko#ila je kad je unutra ugledala:
12
SOFIJIN SVIJET
posve istu omotnicu. Zar se nije bila uvjerila da je sandu#i prazan kad je uzela prvu kuvertu?
I na ovoj je pisalo njezino ime. Rastrgala ju je i izvukla bijelu cedulju, potpuno jednaku prvoj.
Odakle dolazi svijet? pisalo je.
Nemam pojma, mislila je Sofie. To valjda nitko ne moe znati ? Pa ipak -Sofie je mislila da je
pitanje opravdano. Po prvi put u ivotu bila je svjesna da ne moe ivjeti na ovom svijetu a da barem
ne pita odakle on dolazi.
Zagonetna pisma toliko su smutila Sofijin mozak da je odlu#ila sjesti u Tjesnac.
Tjesnac je Sofijino supertajno skrovite. U nj je odlazila samo kad je bila vrlo ljuta, vrlo tuna ili
vrlo sretna. Danas je bila samo zbunjena.
Crvena kua je leala u velikom vrtu. Tamo je bilo mnogo cvjetnih gredica, grmova s bobicama, veliki
travnjak s vrtnom ljulja#kom, #ak i mala sjenica koju je djed sagradio baki kad je izgubila prvo dijete
samo nekoliko tjedana nakon poroda. Sirota djevoj#ica se zvala Marie. Na nadgrobnom kamenu je
pisalo: Mala Marie k nama je dola, pozdravila nas kratko i vratila se.
Dolje u jednom kutku vrta, iza svih grmova malina, bilo je gusto ipraje na kojemu nije raslo
cvijee ni bobice. Zapravo bila je to stara ivica koja je jednom bila granica prema velikoj umi, ali -
kako je nitko nije njegovao zadnjih dvadeset godina izrasla je u neprohodno ipraje. Baka je
ispri#ala kako je ivica prije#ila lisice da love kokoi za vrijeme rata, kad su kokoi slobodno etale
dvoritem.
Za sve osim Sofie stara je ivica bila isto toliko nekorisna koliko i kavezi za ze#eve koji su bili
malo dalje u vrtu. Ali to je bilo samo zato to nisu znali Sofijinu tajnu.
O uskom ulazu u ivicu Sofie je znala jo od malena. Kad se provu#e
kroza nj, na'e se u velikom otvoru me'u grmljem, koji je nalikovao maloj
kolibi. Mogla je biti potpuno sigurna da je tamo nitko ne moe pronai.
Sofie je protr#ala dvoritem s dvije omotnice u ruci, spustila se na sve #etiri i provukla kroza
bunje. Tjesnac je bio toliko velik da se gotovo mogla uspraviti, ali je ipak sjela na neko debelo
korijenje. Odatle je mogla viriti kroz nekoliko siunih rupa u granju i liu. Iako nijedna rupica nije
bila vea od kovanih pet kruna
1
, imala je dobar pregled cijelog vrta. Kad je bila mala, voljela je
prou#avati kako mama ili tata hodaju okolo me'u drveem i trae je.
1 promjer petokrune: 3 cm (prev.)
13
JOSTEIN GAARDER
Sofie je uvijek mislila da je vrt svijet za sebe. Svaki put kad bi #ula o rajskom vrtu u pri#i o
postanku, bilo bi kao da sjedi u Tjesnacu i gleda svoj mali raj.
Odakle dolazi svijet?
Ni govora o tome da je znala. Sofiji je bilo jasno da je Zemlja samo jedan malen planet u
velikom svemiru. Ali odakle je sam svemir?
Naravno, moe se zamisliti da je svemir stalno postojao, te onda i nije potrebno traiti odgovor
na pitanje odakle dolazi. Ali, moe li neto biti stalno? Neto je u njoj bilo protiv toga. Sve to
postoji mora valjda imati i po#etak? Dakle, i svemir je jednom morao nastati od ne#eg drugog.
Me'utim, ako je svemir odjednom nastao od ne#eg drugog, onda je i to drugo jednom moralo
nastati od ne#eg. Sofie je shvatila da je samo odgodila cijeli problem. Na kraju krajeva, neto je
jednom moralo nastati ni iz #ega. Ali je li to mogue? Zar nije i to jednako nezamislivo kao i to da
svijet oduvijek postoji?
U koli su u#ili da je Bog stvorio svijet, i Sofie se sada pokuala umiriti milju da je to ipak
najbolje rjeenje cijele zavrzlame. Ali, onda je opet po#ela razmiljati. Mogla se lako sloiti da je Bog
stvorio svemir, ali to je sa samim Bogom? Je li sam sebe stvorio ni iz #ega? Opet se neto u njoj
pobunilo. Iako bi Bog sigurno mogao stvoriti i ovo i ono, nikada ne bi mogao stvoriti samog sebe
prije nego ima samog sebe #ime bi mogao stvarati. Preostaje jo samo jedna mogunost: Bog je
postojao oduvijek. Ali tu je mogunost ve bila odbacila! Sve to postoji mora imati po#etak.
- Do bijesa!
Ponovo je otvorila obje kuverte.
Tko si?
Odakle dolazi svijet?
Stvarno podla pitanja! I odakle samo stiu ta pisma? To je bilo gotovo jednako zagonetno.
Tko je to trgnuo Sofie iz svakidanjice i odjednom je stavio pred velike zagonetke kozmosa?
Po trei je put otila do potanskog sandu#ia.
Potar je tek donio dnevnu potu. Sofie izvu#e debeli sveanj s reklamama, novinama i nekoliko
pisama za mamu. Tu je bila i jedna razglednica sa slikom neke june plae. Okrenula ju je. Imala je
norveke marke i ig: Bataljun UN-a. Je li to moglo biti od tate? Nije li on bio na sasvim drugoj
strani svijeta? Osim toga, ni rukopis nije njegov.
14
SOFIJIN SVIJET
Sofie je osjetila kako joj je srce po#elo ubrzano kucati kad je pro#itala adresu na dopisnici. Hilde
Moller Knag, c/o Sofie Amundsen, Djetelinska ulica 3... Ostatak adrese je bio to#an. Na razglednici je
pisalo:
Draga Hilde. Srdane estitke za tvoj petnaesti ro#endan. Kao to zna, elim ti pokloniti neto uza
to se moe usavriti. Oprosti to sam kartu poslao Sofiji. Tako je bilo najlake. Lijep pozdrav, tata.
Sofie je otr#ala natrag u kuu i ula u kuhinju. U glavi je osjeala oluju.
Tko je ta Hilde koja navrava 15 godina samo mjesec dana prije njezinog petnaestog ro'endana?
Sofie je iz hodnika donijela telefonski imenik. U njemu je bilo puno onih koji su se zvali Moller, neki
su se zvali Knag. Ali, nitko se u cijelom debelom telefonskom imeniku nije zvao Moller Knag.
Jo jednom je ispitala zagonetnu razglednicu. O da - bila je prava, s potanskom markom i igom.
Zato bi neki otac poslao ro'endansku #estitku na Sofijinu adresu kad bi je o#ito trebalo poslati na
sasvim drugo mjesto? Koji bi otac uskratio keri ro'endansku #estitku tako da je poalje na krivu
adresu? Kako to moe biti najlake? I prije svega: kako da ona prona'e Hilde?
Tako je Sofie dobila jo jedan problem za razrjeenje. Pokuala je srediti misli:
U nekoliko poslijepodnevnih sati postavljena je pred tri zagonetke. Prva je zagonetka tko je stavio
one dvije omotnice u njezin potanski sandu#i. Druga su teka pitanja koja su ta pisma postavila. Trea
zagonetka je tko je Hilde Moller Knag, i zato je Sofie primila ro'endansku #estitku te strane djevoj#ice.
Bila je sigurna da su te tri zagonetke nekako povezane, jer je do tog dana ivjela posve obi#nim
ivotom.
15
CILINDAR
.. .jedino to nam je potrebno da postanemo dobri filozofi jest
sposobnost da se udimo...
Sofie je slutila da e osoba koja joj je napisala anonimna pisma opet stupiti u kontakt s njom. Do
daljnjega je odlu#ila da o pismima nikome nita ne govori.
U koli joj je postalo teko koncentrirati se na ono to u#itelj govori. %inilo joj se da pri#a samo
o nevanim stvarima. Zar nije mogao pri#ati o tome to je #ovjek - ili o tome to je svijet, i kako je
nastao?
Nikad prije nije osjetila neto sli#no: u koli, a i drugdje, ljudi su bili obuzeti manje-vie slu#ajnim
stvarima. Ali postojala su neka vea i tea pitanja na koja je bilo vanije odgovoriti nego brinuti se o
obi#nim kolskim predmetima.
Zna li tko odgovor na takva pitanja? Sofie je u svakom slu#aju mislila da je vanije razmiljati o
njima nego bubati nepravilne glagole.
Kad je zvonilo, nakon zadnjeg sata, tako je brzo napustila kolsko dvorite da je Jorunn morala
potr#ati kako bi je dostigla.
Nakon nekog vremena Jorunn upita:
- Hoemo li kartati ve#eras?
Sofie slegne ramenima.
- Mislim da vie nisam toliko zainteresirana za kartanje.
Jorunn je izgledala kao da je pala s Marsa.
16
SOFIJIN SVIJET
- Ne? Hoemo li onda igrati bedminton?
Sofie je zurila u asfalt. Nedugo zatim pogleda prijateljicu. - Mislim da me ni
bedminton vie toliko ne zanima.
- Pa dobro!
Sofie je primijetila tra#ak gor#ine u Jorunninom glasu.
- Onda mi moda moe rei to ti je to odjednom postalo tako vano?
Sofie je gotovo neprimjetno zatresla glavom.
- To...to je tajna.
- Pih! Sigurno si se zaljubila!
Djevojke nastavie hodati zajedno dobar komad puta bez ijedne rije#i. Kad su stigle do
nogometnog igralita, Jorunn re#e:
- Idem preko igralita.
Preko igralita. Tuda je Jorunn bilo najkrae, ali tim je putem ila samo kad joj se urilo kui
da ode nekom u posjet, ili k zubaru.
Sofiji je bilo ao to ju je povrijedila. Ali to je drugo mogla rei? Da je odjednom postala toliko
zaokupljena time tko je i odakle dolazi svijet da nema vremena za bedminton? Bi li to prijateljica
razumjela?
Zato bi moralo biti toliko teko biti zaokupljen najvanijim, a istovremeno najobi#nijim od
svih pitanja?
Osjetila je da joj je srce ja#e zakucalo kad je otvorila potanski sandu#i. U prvom je navratu
nala samo pismo iz banke i nekoliko velikih utih omotnica za mamu. Uh, Sofie se tako duboko
nadala novom pismu nepoznatog poiljatelja.
Dok je za sobom zatvarala dvorina vrata, otkrila je svoje ime na jednoj od velikih kuverti. Na
stranjoj strani, ondje gdje je trebala otvoriti kuvertu, risalo j e: Teaj filozofije. Postupati vrlo
paljivo.
Sofie je pretr#ala ljun#ani puteljak i ostavila kolsku torbu na stubitu. Druga je pisma gurnula
ispod otira#a, te otr#ala u vrt iza kue da potrai skrovite u Tjesnacu. Ono veliko pismo je morala
tamo otvoriti.
Sherekan je dotr#ao za njom, ali tu se nita nije moglo. Sofie je bila sigur na da je ma#ak
nee odati.
U omotnici su bila tri velika, strojem otipkana lista, povezana spajalicom. Sofie po#e #itati.
17
JOSTEIN GAARDER
to je filozofija?
Draga Sofie. Mnogo ljudi ima razli#ite hobije. Neki skupljaju stare nov#ie ili marke,
neki su zauzeti ru#nim radom, a neki provode veinu slobodnog vremena bavei se
portom.
Mnogi vole #itati. Ali u izboru tiva vrlo se razlikujemo. Jedni #itaju samo novine
ili stripove, drugi vole #itati romane, dok trei vie vole knjige #iji su predmet
astronomija, ivotinjski svijet ili tehni#ka otkria.
Ako me zanimaju konji ili drago kamenje, ne mogu zahtijevati da i svi ostali budu
jednako zaokupljeni tim stvarima. Ako napeto pratim sve portske prijenose na televiziji,
moram podnijeti da drugi misle kako je port dosadan.
Ipak, postoji li neto to bi trebalo zanimati sve ljude? Neto to se ti#e svih - bez
obzira na to tko su i gdje na svijetu ive? Da, draga Sofie, ima nekih pitanja kojima bi
svatko trebao biti zaokupljen. Takvim se pitanjima bavi i ovaj te#aj.
to je najvanije na svijetu? Ako pitamo nekog tko gladuje, odgovor je hrana. Ako
pitanje uputimo jednom koji se smrzava, odgovor je - toplina. A ako pitamo #ovjeka koji
se osjea sam i usamljen, odgovor bi sigurno bio -zajednitvo s drugim ljudima.
Me'utim, kad su sve ove potrebe zadovoljene -postoji li jo uvijek neto to ljudima
nedostaje? Filozofi su u to uvjereni. Oni vjeruju da #ovjek ne moe ivjeti samo o
kruhu. Prirodno, svima treba hrana. Ljubav i briga je isto svima potrebna. Ali postoji
jo jedna stvar koja je potrebna svim ljudima. Mi teimo odgovoriti na pitanje tko smo i
zato ivimo.
Pitati se zato ivimo nije dakle jedna jednako slu#ajna zanimacija kao i skupljanje
potanskih maraka. Onaj koga zanimaju takva pitanja obuzet je ne#im o #emu ljudi
raspravljaju od po#etka ivota na ovom planetu. Kako su nastali svemir, svijet i ivot vee
je i vanije pitanje od onoga tko je osvojio najvie zlatnih medalja na prologodinjoj
Olimpijadi.
Filozofiji se najlake moemo pribliiti postavljanjem filozofskih pitanja:
Kako je svijet stvoren? Postoji li volja ili namjera u svemu to se doga'a? Ima li ivota
nakon smrti? Kako uope moemo nai odgovor na ovakva pitanja? I prije svega: kako
bismo morali ivjeti?
Ova pitanja su ljudi postavljali u svim vremenima. Ne poznajemo kulturu koja nije
bila zaokupljena pitanjem tko su ljudi ili odakle dolazi svijet.
SOFIJIN SVIJET

Zapravo, ba i ne moemo postaviti mnogo razli#itih filozofskih pitanja. Ve smo
postavili nekoliko najvanijih. Ali, povijest nam pokazuje mnogo razli#itih odgovora na
svako pojedino postavljeno pitanje.
Lake je, dakle, postavljati filozofska pitanja, nego na njih odgovarati.
Pojedinac i danas mora pronai vlastite odgovore na ta ista pitanja. Nije mogue otvoriti
leksikon pa tamo nai odgovor na pitanje postoji li Bog ili ivot poslije smrti. Leksikon nam
ne moe rei ni kako bismo morali ivjeti. Ali, u stvaranju vlastitog pogleda na ivot ipak nam
moe pomoi da #itamo ono to su drugi jednom mislili.
Lov filozofa na istinu moe se usporediti s krimiem. Netko vjeruje da je Andersen
ubojica, drugi misle da je to Nielsen ili Jepsen. Radi li se o pravom krimiu, moe se dogoditi
da zagonetku policija jednom nenadano uspije rijeiti. Moe se zamisliti i da nikad nee
uspjeti razrijeiti tajnu. No, rjeenje tajne ipak postoji.
Iako je na jedno pitanje teko odgovoriti, mogue je da postoji jedan i samo jedan -
to#an odgovor. Ili nakon smrti ima nekakvog ivota - ili ga nema.
Mnoge stare zagonetke znanost je malo-pomalo rijeila. Jednom je stranja strana Mjeseca
bila velika nepoznanica. Do odgovora se nije moglo doi raspravom; taj je bio preputen
mati pojedinca. A danas sasvim to#no znamo kako izgleda stranja strana Mjeseca. Vie ne
moemo vjerovati da na Mjesecu ivi #ovjek, ili da je Mjesec sir.
Jedan starogr#ki filozof, koji je ivio prije vie od dvije tisue godina, vjerovao je da je
filozofija nastala zbog #ovjekova #u'enja. %ovjek misli da je njegovo postojanje tako
#udnovato da filozofska pitanja nastaju sama od sebe, vjerovao je on.
Kao da promatramo ma'ioni#arski trik: ne moemo shvatiti kako je izveden. I onda
postavimo pitanje upravo o tome: kako ma'ioni#ar uspijeva preobraziti nekoliko svilenih
maramica u iva zeca?
Mnogi ljudi doivljavaju da je svijet jednako neshvatljiv kao kad ma'ioni#ar odjednom
izvu#e zeca iz cilindra koji je malo#as bio prazan.
to se ti#e zeca, jasno nam je da nas je ma'ioni#ar prevario. Ono to bismo rado otkrili
je upravo na#in na koji je to u#inio. Druk#ije je kada govorimo o svijetu. Znamo da on nije
la i prijevara, jer etamo po Zemlji i sami smo dio svijeta. Zapravo, mi smo onaj bijeli zec
kojeg je netko izvukao iz cilindra. Razlika izme'u nas i bijelog zeca jest samo u tome to
zec nije
19
JOSTEIN GAARDER
svjestan da je dio arolije. S nama je drukije. Mi vjerujemo da sudjelujemo u neemu
zagonetnom i rado bismo otkrili kako je to sve skupa povezano.
P.S. Kad smo ve# kod zeca, moda ga je bolje usporediti s cijelim svemirom. Mi, koji
ovdje ivimo, samo smo si#uni puzavci duboko u zejem krznu. Filozofi se, me%utim,
pokuavaju uspeti na jednu od tankih dlaka tako da se mogu zagledati velikom
ma%ioniaru ravno u oi.
Prati li, Sofie? Nastavak slijedi.
Sofie je bila posve izmodena. Da li prati? Nije se mogla sjetiti ni je li stigla udahnuti dok je
#itala.
Tko je doao s tim pismom? Tko, tko?
To nikako nije mogla biti ona ista osoba koja je poslala ro'endansku #estitku Hildi
Moller Knag, jer je #estitka imala i potansku marku i ig. uta je kuverta bila ba#ena pravo u
sandu#i, ba kao i one dvije bijele.
Sofie pogleda na sat. Bilo je samo petnaest do tri. Jo skoro dva sata do maminog povratka
s posla.
Sofie se izvu#e natrag u vrt i otr#i do potanskog sandu#ia. Je li u njemu moglo biti jo
ne#eg?
Nala je novu utu omotnicu sa svojim imenom na njoj. Bacila je pogled naokolo, ali nije
bi l o nikoga. Sofie potr#i prema rubu ume i po#e pogledom pretraivati puteljak.
Ni tamo nije bilo ive due.
Odjednom joj se u#ini da #uje pucketanje gran#ica duboko u umi. Nije bila potpuno
sigurna, ali bilo bi besmisleno tr#ati za nekim tko je pokuavao umaknuti.
Sofie otklju#a kuna vrata i odloi kolsku torbu i maminu potu. Tr#ei, popne se u svoju
sobu, iznese veliku metalnu kutiju za kola#e u kojoj je #uvala lijepo kamenje, prospe
kamenje na pod, te stavi obje velike kuverte u kutiju. Onda otr#i natrag u vrt s kutijom u
rukama. Prije nego to je izala, nasula je ma#je hrane u Sherekanovu zdjelicu.
- Mic, mic, mic!
Vrativi se u Tjesnac, otvori omotnicu i izvu#e nekoliko novih pisaim strojem otipkanih
stranica. I po#e #itati.
20
SOFIJIN SVIJET
$udnovato stvorenje
Pa, opet smo tu. Kao to vidi, ovaj e ti filozofski te#aj stizati u prikladnim porcijama. Sada
slijedi jo nekoliko uvodnih primjedbi.
Jesam li ve rekao da je sposobnost da se #udimo jedino to nam je potrebno da
postanemo dobri filozofi? Ako nisam, sada u: JEDINO TO NAM JE POTREBNO DA
POSTANEMO DOBRI FILOZOFI JEST SPOSOBNOST DA SE %UDIMO.
Sva mala djeca imaju ovu sposobnost. Taman posla da nemaju! Nakon samo nekoliko
mjeseci ona kliznu u jednu novu novcatu zbilju. Me'utim, kako postupno rastu, #ini se da
im sposobnost #u'enja opada. Otkud to? Zna li Sofie Amundsen odgovoriti?
Dakle, kad bi neka beba mogla govoriti, sigurno bi rekla kako je stigla na jedan
#udnovat svijet, ili neto sli#no. Jer, iako dijete ne zna govoriti, vidimo kako prstiem upire
oko sebe ili kako radoznalo posee za stvarima u sobi.
Kako prve rije#i pomalo dolaze, dijete zastaje i vi#e vau-vau svaki put kad vidi nekog
psa. Vidimo kako dijete ska#e gore-dolje u kolicima i mlatara ru#icama: Vau-vau! Vau-
vau! Djetetova se revnost #ini pretjeranom nekima od nas koji smo malo stariji i iskusniji.
Ma dobro, dobro, to je vau-vau, kaemo samouvjereno, ali smiri se ve u tim kolicima.
Mi nismo jednako oduevljeni. Ve smo prije vidjeli pse.
Moda e se ova uzbu'ena scena ponoviti nekoliko stotina puta prije nego to dijete
uspije proi kraj nekog psa bez prisutnosti duha. Ili pored slona ili nilskog konja. Ali, prije
nego to dijete nau#i pravilno govoriti - i daleko prije nego nau#i filozofirati - svijet mu je
postao navika.
teta, ako te zanima moje miljenje!
Moja je stvar da ti, draga Sofie, ne bude me'u onima koji svijet uzimaju kao gotovu
#injenicu. Za svaki slu#aj izvrit emo nekoliko misaonih eksperimenata prije nego to
po#nemo sa samim te#ajem filozofije.
Zamisli da si na izletu u umi. Odjednom na puteljku ispred sebe ugleda mali svemirski
brod. Iz njega se iskobelja mali Marsovac, i stane zuriti u tebe...
to bi ti onda pomislila? Svejedno, nema veze. Je li te, me'utim, koji put oinula misao
da ti sama jesi jedan takav Marsovac?
Zapravo ba i nije vrlo vjerojatno da e se ikada spotaknuti o bie s drugog planeta. Ne
znamo #ak ni to ima li ivota na drugim planetima. No, moe se dogoditi da se spotakne o
samu sebe. Moe se dogoditi da jednog
JOSTEIN GAARDER
dana odjednom zastane i sebe doivi na potpuno nov na#in. Moda ba na nekom izletu u
umi.
Ja sam #udnovato bie, misli u sebi. Ja sam zagonetna ivotinja...
Kao da se budi iz dugogodinjeg sna Trnoruice. Tko sam ja?, pita se. Zna da puzi
okolo po jednom planetu u svemiru. Ali to je svemir?
Ako tako otkrije sebe, otkrit e neto to je jednako zagonetno Marsovcu s po#etka.
Nisi samo vidjela bie iz svemira. Osjea da si i sama jedno takvo #udnovato bie.
Prati li, Sofie? Izvrimo jo jedan misaoni eksperiment:
Mama, tata i mali Thomas, star dvije-tri godine, sjede u kuhinji jednog jutra i doru#kuju.
Uskoro se mama digne od stola i okrene prema radnoj povrini, i tada - da, tada tata
odjednom po#ne lebdjeti pod tavanicom, dok Thomas sjedi i promatra.
to misli da bi Thomas tada rekao? Moda bi pokazao prstiem gore na tatu i rekao: -
Tata leti!
Thomas bi se sigurno #udio, ali on to uvijek #ini. A tata i ina#e obi#ava raditi #udne
stvari, tako da jedan mali let iznad kuhinjskog stola nita ne mijenja u njegovim o#ima.
Svaki se dan brije zabavnom spravicom, ponekad se popne na krov pa vrti televizijsku
antenu - ili opet gurne glavu u motor automobila te osvane crn kao crnac.
Onda je red na mami. Ona je #ula Thomasove rije#i i odlu#no se okrenula. to misli da
bi bila njezina reakcija na tatin slobodan let nad kuhinjskim stolom?
Istog bi #asa ispustila staklenku s marmeladom na pod i po#ela vritati od silnog uasa.
Moda bi zatrebala lije#nika nakon to bi se tata napokon spustio natrag na stolicu (on se
ve odavno trebao nau#iti lijepom ponaanju za stolom!).
Zato se mamina i Thomasova reakcija toliko razlikuju?
To ima veze s navikom (primi to na znanje!). Mama je nau#ila da ljudi ne mogu letjeti.
Thomas nije. On jo uvijek nije siguran koje su stvari mogue na ovom svijetu, a koje nisu.
Me'utim, to je sa samim svijetom? Misli li da je on mogu? Ta, i on je u slobodnom
letu!
Tuno je to zakon sile tee nije jedino na to se naviknemo odrastajui. U jednom
zamahu mi se naviknemo na cijeli svijet kao takav.
%ini se da u mladosti gubimo sposobnost da se svijetu #udimo. A time gubimo jo neto
jako vano - neto to filozofi pokuavaju ponovno probu-
SOFIJIN SVIJET
diti. Jer, negdje duboko u nama postoji neto to nam kazuje da je ivot velika zagonetka.
To neto smo jednom doivjeli, daleko prije nego to smo o tome nau#ili misliti.
Da se to#nije izrazim: iako se filozofska pitanja ti#u svih ljudi, ne postaju svi filozofima.
Veinu ljudi, iz razli#itih razloga, zarobi svakidanjica da se #u'enje ivotu izgubi negdje u
pozadini. (Takvi se zavuku duboko u ze#je krzno, dobro se namjeste i ostanu tamo #itav
ivot.)
Za djecu je svijet - i sve to u njemu postoji - neto novo, neto to ih zapanjuje. To ne
vrijedi za sve odrasle. Veina odraslih doivljava svijet kao neto sasvim obi#no.
Upravo ovdje su filozofi #asna iznimka. Filozof se nikada ne uspijeva potpuno priviknuti
na svijet. Za njega ili nju svijet je i dalje nerazumljiv da, zagonetan i misti#an. Filozofi i
mala djeca imaju dakle jednu vanu zajedni#ku osobinu. Moe se isto tako rei da filozof cijeli
ivot ostaje jednako osjetljiv kao dijete.
Sada moe birati, draga Sofie. Jesi li dijete koje se jo nije stiglo priviknuti na svijet? Ili
si filozof koji se zaklinje da to nikad nee postati?
Ako samo odmahuje glavom i ne uspijeva se prepoznati u djetetu ili filozofu, postala si
toliko prisna sa svijetom da te on vie ne iznena'uje. U tom ti slu#aju prijeti opasnost. Ovaj
te#aj filozofije prima dakle za svaku sigurnost. Ne elim da upravo ti bude me'u
otupjelima i ravnodunima. elim da ivi budnim ivotom.
Te#aj je besplatan. Tako ti neu morati vraati novce ako ga ne zavri. Ako ga poeli
prekinuti, ima za to mogunost. U tom mi slu#aju mora ostaviti poruku u sandu#iu. Jedna
iva aba e posluiti. To svakako mora biti neto zeleno, ina#e e se potar grozno
preplaiti.
Kratak saetak: bijeli zec izvu#en je iz praznog cilindra. Taj trik traje mnogo milijardi godina,
jer je zec vrlo velik. Skroz na vrhovima njegovih tankih dlaka ra'aju se ljudska djeca, koja
su zbog toga sposobna #uditi se tom nemoguem iluzionisti#kom umijeu. Ali, starei polako,
ona se sputaju sve dublje i dublje u ze#je krzno. I tamo ostaju. Sada im je tako udobno da se
ne usu'uju uspeti natrag po dlakama. Samo filozofi polaze na taj opasan put prema krajnjim
granicama jezika i postojanja. Neki od njih ispadnu iz utrke, dok se drugi gr#evito
priljubljuju uz krznene dlake, te dovikuju ljudima koji se nalaze duboko u mekanom krznu,
prezasiujui se dobrim jelom i piem.
23
JOSTEIN GAARDER
- Dame i gospodo, mi lebdimo u praznini svemira!
Ali nikoga dolje u krznu nije briga za ono to filozofi viu.
- Oh, koja gomila galamdija - govore oni.
I nastavljaju sa svojim brbljanjem: Moe li mi dodati maslac? Kako danas stoje bankovne
dionice? Koliko stoje rajice? Jesi li ula da je Lady Di ponovo trudna?
Kad je majka dola kui, Sofie je bila u stanju oka. Kutija s pismima zagonetnog filozofa leala je
na sigurnom u Tjesnacu. Sofie je pokuala pisati zadae, ali samo bi se zatekla kako sjedi i misli
o onom to je pro#itala.
O koliko stvari nikad prije nije razmiljala! Vie nije bila dijete, ali nije bila ni sasvim
odrasla. Sofie je shvatila da se ve po#ela sputati u gusto krzno zeca izvu#enog iz crnog cilindra
svemira. Ali filozof ju je zaustavio. On - ili je to moda ona? - #vrsto ju je uhvatio za vrat i
povukao gore na onu dlaku gdje se jednom kao dijete igrala. I ona je tamo, na samom kraju
te tanke dlake, vidjela svijet kao da je bilo prvi put.
Filozof ju je spasio. Nema sumnje. Nepoznati poiljatelj pisma ju je spasio od ravnodunosti
svakidanjice.
Kad je majka dola kui oko pet sati, Sofie je odvu#e u dnevnu sobu i gurne u jednu
stolicu.
- Mama, zar ne misli da je #udnovato ivjeti? - po#ela je.
Majka se toliko smela da nije znala to bi odgovorila. Obi#no je Sofie pisala zadau kad bi
ona dola kui.
- Pa - rekla je - ponekad i jest.
- Ponekad? Mislila sam, zar ne misli da je #udno da svijet uope postoji}
- Zaboga, Sofie, pa ne smije tako govoriti.
- Zato ne? Tebi se moda #ini da je svijet posve normalan?
- Pa i jest. Barem uglavnom.
Sofie shvati da je filozof imao pravo. Odrasli prihvaaju svijet kao gotovu #injenicu. Jednom
za svagda su se uljuljkali u za#arani san svoje svakidanjice.
- Pih! Ti si se toliko navikla na svijet da te on vie ne za#u'uje - re#e.
- Ma o #emu ti to pri#a?
- Kaem ti samo da si postala preprisna sa svijetom. Skroz glupa, drugim
rije#ima.
- Ma ne doputam ti da sa mnom tako razgovara, Sofie.
24
SOFIJIN SVIJET
- Onda u se izraziti druk#ije. Ti si se lijepo udomaila duboko u krznu
jednog bijelog zeca koji se upravo u ovom trenutku izvla#i iz crnog cilindra
svemira. I uskoro ide kuhati krumpir. Onda e #itati novine, pa e nakon
ru#ka prilei na pola sata, te poslije pogledati Dnevnik.
Maj#inim je licem preao zabrinut izraz. Sasvim to#no, otila je u kuhinju pristaviti krumpir.
Malo se kasnije vratila natrag u sobu, i sada je ona gurnula Sofie u stolicu.
- Moram s tobom o ne#emu razgovarati - po#e ona. Sofie je po glasu
zaklju#ila da je neto ozbiljno.
- Valjda se nisi upustila u neto s drogama, duo?
Sofie se po#ela smijati. No, razumjela je zato je to pitanje upravo sada dolo.
- Jesi poaavila? - re#e. - Onda bih jo vie otupjela.
Toga poslijepodneva nitko vie nije spominjao ni droge ni bijele ze#eve.
25
MITOVI
...izme#u snaga dobra i zla postoji neka
neizvjesna ravnotea...
Sljedeeg jutra Sofie nije nala nikakvo pismo u potanskom sandu#iu. Cijelog tog dana se
dosa'ivala u koli. Trudila se biti posebno ljubazna prema Jorunn pod odmorom. Na putu
kui po#ele su planirati izlet sa atorom #im se zemlja u umi malo isui.
I tako se opet nala pred potanskim sandu#iem. Najprije je otvorila pisamce s
meksi#kim igom. Listak je bio od tate. %eznuo je za kuom i napokon je uspio pobijediti
prvog oficira u ahu. Ina#e je bio skoro gotov s onih dvadeset kila knjiga koje je ponio kad je
zadnji put otputovao nakon zimskih praznika.
Osim toga, tamo je jo leala i jedna uta omotnica s njezinim imenom! Sofie ostavi
kolsku torbu i potu u kui te otr#i u Tjesnac. Izvu#e nekoliko tiskanih stranica i po#e #itati:
Mitoloka slika svijeta
Bok, Sofie! Imamo puno posla, tako da je najbolje da odmah prije'emo na stvar.
Pod filozofijom razumijevamo potpuno nov na#in miljenja koji se pojavio u Gr#koj
otprilike 600 godina prije Krista. Prije toga su razli#ite religije
26
SOFIJIN SVIJET
pruale ljudima odgovore na sva pitanja koja su postavljali. Takva religiozna objanjenja
prenoena su s koljena na koljeno kroz mitove. Mitovi su pri#e o bogovima, kojima se
pokuava objasniti zato je ivot takav kakav jest.
Tijekom tisuljea je u cijelom svijetu izrasla divlja flora mitskih odgovora na filozofska
pitanja. Gr#ki su filozofi pokuali pokazati da se mitovima nije moglo vjerovati.
Dakle, kako bismo razumjeli misli prvih filozofa, moramo razumjeti to zna#i imati
mitoloku sliku svijeta. Kao primjer koristit emo neke mitske predodbe iz nordijskih zemalja.
Kraj rijeke nije potrebno kopati bunar.
Sigurno si #ula o Toru s #ekiem. Prije nego to je kranstvo stiglo u Norveku, ljudi su
vjerovali da Tor putuje nebom u ko#iji koju vuku dva jarca. Kad bi zamahnuo svojim #ekiem,
nastale bi munje i gromovi. Rije# oluja na norvekom - torden - dolazi upravo od Tor-
donn, to zna#i Torov prasak. Na vedskom se za oluju kae aska, zapravo as-aka, to
zna#i boje putovanje nebom.
Kad grmi i sijeva, bude i kie. To je moglo biti od ivotne vanosti za seljake u doba
vikinga
1
. Tor je zato bio oboavan kao bog plodnosti.
Dakle, mitski odgovor na pitanje zato kii jest da Tor zamahuje svojim #ekiem. A kad bi
dola kia sve bi na polju fino klijalo i raslo.
Kako je uope sve na livadi raslo i donosilo plodove, nije bilo mogue razumjeti. Ipak,
seljaci su razumjeli da je to imalo nekakve veze s kiom. Osim toga, svi su vjerovali da je kia
imala veze s Torom. To ga je u#inilo jednim od najmonijih staronorvekih bogova.
Postoji jo jedan razlog Torove vanosti, a taj je povezan sa cjelokupnim ure'enjem svijeta.
Vikinzi su vjerovali da je nastanjeni svijet bio otok kojem je stalno prijetila vanjska opasnost.
Taj dio svijeta su zvali Midgard
2
. To zna#i carstvo u sredini. U Midgardu je, osim toga,
smjeten i Asgard
3
, gdje je bio dom bogova. Izvan Midgarda bio je Utgard
4
, tj. vanjsko carstvo.
Ondje su ivjeli opasni trolovi (jotuni)
3
koji su lukavtinama neprestano pokuavali unititi
svijet. Takva zloudna #udovita obi#no zovemo silama kaosa. Ljudi sta-
1 viking: staroskandinavski ratnik izmeu 9. i 11. stolje!a (prev.)
2 Midgard: dosi. Srednji svijet (prev.)
3 Asgard: dosl. Svijet bogova (prev.)
4 Utgard: dosl. Vanjski svijet (prev.)
5 Troll (norv.): nadnaravni stvor, zao i opak, ljudima obi$no nevidlji v. Prema pu$koj predaji , i vi u
planinama, umama ili pod zemljom, te bi va preobraen u kamen ako ga sunce zatekne i zvan skrovita;
Jotun (norv.): gigantski trol (prev.)
27
JOSTEIN GAARDER_________________________________________________
ronordijske religije su, kao i u veini drugih kultura, osjeali da izme'u snaga dobra i
zla postoji neka neizvjesna ravnotea.
Jedan od na#ina na koji su trolovi mogli unititi svijet bio je da otmu Freyu, boicu
plodnosti. Ako bi im to uspjelo, na polju nita ne bi raslo, a ene ne bi ra'ale djecu. Zato
je bilo jako vano da ih dobri bogovi dre u ahu.
I ovdje je Tor igrao veliku ulogu. Njegov #eki nije samo davao kiu, nego je bio i
vano oruje u borbi protiv opasnih sila kaosa. %eki mu je osim toga davao gotovo
neograni#enu mo. Mogao ga je, na primjer, hitnuti za trolovima i tako ih ubiti. Nije se #ak
morao bojati da e ga izgubiti, jer je #eki djelovao kao bumerang i uvijek mu se vraao.
Ovo je bilo mitoloko objanjenje odranja prirode i stalne borbe izme'u dobra i
zla. Me'utim, filozofi ga nisu htjeli prihvatiti.
Ali, nije se radilo samo o objanjenjima.
Ljudi nisu mogli prekrienih ruku #ekati da se bogovi umijeaju svaki put kad bi im
zaprijetila nesrea - kao sua ili zarazne bolesti. Oni su i sami morali sudjelovati u borbi
protiv zla. To se odvijalo kroz razli#ite religiozne #ine ili rituale.
Najvaniji religiozni #in staronordijskog doba bio je rtva. rtvovati neto bogu
zna#ilo je uveati njegovu mo. Ljudi su, na primjer, morali neto rtvovati bogovima kako
bi dobili snage da nadja#aju sile kaosa. To se moglo postii tako da se rtvuje neka
ivotinja. Toru su se obi#no rtvovali jarci. Odinu
1
su se ponekad prinosile i ljudske
rtve.
U Norvekoj je najpoznatiji mit onaj o kojem pripovijeda Pjesma o Tri-mu. U njoj stoji
da je Tor spavao, a kad se probudio, #ekia vie nije bilo. Tada se Tor toliko razljutio da
su mu se ruke po#ele tresti, a brada drhtati. Zajedno s pratiocem Lokijem otiao je Frevi i
zamolio je da mu posudi krila kako bi Loki mogao odletjeti do Doma jotuna i doznati jesu
li trolovi ukrali njegov #eki. Tamo je Loki sreo Trima, kralja jotuna, koji se doista po#eo
hvalisati kako je skrio #eki osam milja
2
ispod zemlje. I jo je dodao: bogovi nee dobiti
#eki ako on ne dobije Frevu za enu.
Prati li, Sofie? Dobri bogovi suo#eni su sa silno dramati#nom otmicom. Trolovi imaju
mo nad najvanijim obrambenim orujem bogova, i situacija je potpuno beznadna. Dokle
god trolovi posjeduju Torov #eki, imaju i mo nad svijetom ljudi i bogova. U zamjenu
za #eki zahtijevaju Frevu. No ta
1 Odin: vrhovni bog u skandinavskoj mitologiji (prev.)
2 milja (norveka): 10 kilometara (prev.)
28
SOFIJIN SVIJET
zamjena nije mogua: predaju li bogovi trolovima boicu plodnosti, koja titi sve ivo, trava
e na livadi uvenuti, a bogovi i ljudi umrijeti. Situacija se, dakle, potpuno zaglavila. Zamisli li
da neka teroristi#ka grupa prijeti atomskom bombom usred Londona ili Pariza ako im se ne
uslie elje - onda sigurno razumije to ti hou rei.
Mit dalje pri#a da se Loki vratio kui u Asgard. On zamoli Freyu da obu#e vjen#anu
opremu, jer je moraju udati za trola (naalost, naalost!). Freva se naljuti i re#e da e ljudi
misliti kako je luda za mukarcima ako pristane na tu udaju.
Ali bog Heimdal
1
do'e na sjajnu ideju. On predloi da se Tor prerui u nevjestu. Ako mu
poveu kosu i umetnu stijenje pod koulju, izgledat e kao ena. Naravno, Tor ba i nije
oduevljen prijedlogom, ali on isto tako razumije da se Heimdalov savjet mora slijediti kako bi
bogovi ponovno posjedovali #eki.
Na kraju je Tor preruen u nevjestu, a Loki ga prati kao djeverua. Pa krenimo onda nas
dvije u Dom jotuna, re#e Loki.
Ako emo se izraziti modernijim rje#nikom, moemo rei da su Tor i Loki
antiteroristi#ka policija bogova. Preobu#eni u ene, ui e u tvr'avu trolova i osloboditi
Torov #eki.
%im su stigli u Dom jotuna, trolovi po#nu pripremati vjen#ano slavlje. No, za vrijeme
slavlja pojede mlada - to jest Tor - #itavog bika i osam lososa. Ispije i tri ba#vice piva. To
za#udi Trima; malo je nedostajalo da komandosi budu otkriveni. Me'utim, Loki ih uspije
izvui iz opasnosti tako to ispri#a kako Freva nije jela osam noi od silne radosti zbog puta u
Dom jotuna.
Tada Trim odigne mladin veo kako bi je poljubio, ali ustukne ugledavi otre Torove o#i. I
ovoga ih puta Loki izbavi iz neprilike rekavi kako mlada nije spavala osam noi od velike
radosti zbog vjen#anja. Nakon toga Trim zapovjedi da se donese #eki, te da se poloi u krilo
mlade u toku ceremonije.
Pri#a se da se Tor grohotom nasmijao kad mu se #eki naao u krilu. Najprije je njime
ubio Trima, a onda i ostatak jotunskog roda. I tako je jezovita otmica ipak sretno zavrila. A
Tor - Batman ili James Bond me'u bogovima - ponovno je nadja#ao zle sile.
Toliko o samom mitu, Sofie. to nam on zapravo govori? Sigurno nije izmiljen samo radi
zabave. I on eli neto objasniti. Mogue ga je protuma#iti ovako:
1 Heimdal: $uvar Svijeta bogova (prev.)
29
JOSTEIN GAARDER
Kad bi u zemlji nastupila sua, ljudi su traili razlog za nedostatak kie. Jesu li moda
trolovi ukrali Torov #eki?
Isto tako je mogue da mit pokuava shvatiti smjenu godinjih doba: priroda umire zimi
zato to je Torov #eki u Domu jotuna. Ali u proljee ga on ponovno uspijeva osvojiti. Na
taj na#in mit pokuava ljudima odgovoriti na neto to ne razumiju.
No, mit nije samo objanjavao. Ljudi su #esto obavljali razli#ite religiozne #ine
povezane s mitom. Moda su izvodili drame s mitskim sadrajem kao odgovor na suu ili
nerodnu godinu. Moda su u selu nekog preobukli u nevjestu - s kamenjem ispod koulje -
te je taj onda povratio #eki od trolova. Ljudi su tako aktivno mogli pridonijeti dolasku
kie, kako bi ito u polju niklo.
Mnogo je primjera iz drugih dijelova svijeta koji pokazuju da su ljudi dramatizirali
mitove o godinjim dobima kako bi pourili prirodni tijek.
Tek smo malo zavirili u nordijski mitoloki svijet. Postoji jo bezbroj mitova o Toru i Odinu,
Freyu i Freyi, Hodu i Balderu
2
- i mnogim mnogim drugim bogovima. Mitoloke predodbe
cvjetale su irom svijeta sve dok filozofi nisu po njima po#eli #eprkati. Jer: i stari su Grci
imali mitoloku sliku svijeta u doba nastanka prve filozofije. Stoljeima su s koljena na
koljeno prenosili pri#e o bogovima. U Gr#koj su se oni zvali Zeus i Apolon, Hera i Atena,
Dioniz i Asklepije, Herakio i Hefest. Tek da spomenem neke.
Otprilike 700 godina prije Krista, Homer i Heziod su zapisali velik dio gr#kog mitskog
materijala. To je stvorilo potpuno nove prilike. Naime, #im su mitovi bili zapisani, bilo je
mogue o njima raspravljati.
Homerov nauk o bogovima bila je prva stvar koju su gr#ki filozofi kritizirali, zato to su
bogovi toliko sli#ili ljudima, a i zato to su bili jednako sebi#ni i nepouzdani kao mi. Po
prvi put je netko rekao da mitovi moda i nisu drugo nego ljudske predodbe.
Primjer kritike mitova nalazimo u filozofa Ksenofana, koji je ivio otprilike 570. g. pr.
Kr. Ljudi su stvorili bogove na svoju sliku, rekao je. Misle da se bogovi ra'aju i da imaju
tijelo, odijelo i jezik kao i mi. Crnci vjeruju da su bogovi tamne koe i spljotenog nosa,
dok Tra#ani zamiljaju da su pla-
1 Frey: Frevin brat, bog plodnosti (prev.)
2 Hod i Balder: Odi novi sinovi ; dobrog boga Bal dera zabunom ustrij eli nj egov slijepi brat Hod, po
nagovoru Lokija (prev.)
30
SOFIJIN SVIJET
vooki i plavokosi. Da bikovi, konji i lavovi mogu slikati, predstavili bi svoje bogove kao bikove,
konje i lavove!
Ba u to doba su Grci osnivali mnoge gradove-drave, kako u Grkoj tako i u kolonijama
u junoj Italiji i Maloj Aziji. Tamo su robovi obavljali sve tee poslove, dok su se slobodni
gra%ani bavili politikom i kulturnim ivotom.
Nain miljenja se vrlo brzo izmijenio u gradskoj sredini. Pojedinac je mogao zbog sama
sebe postavljati pitanja o drutvenom poretku. Isto tako, mogao je postavljati filozofska pitanja
a da nije morao pribje#i mitolokoj predaji.
Moemo re#i da mitoloki nain miljenja ustupa mjesto razmiljanju koje se temelji na
iskustvu i razumu. Cilj je prvih grkih filozofa prona#i prirodna objanjenja prirodnih procesa.
Sofie je nastavila hodati vrtom. Pokuala je zaboraviti sve to je nau#ila u koli. Posebno je
vano bilo zaboraviti ono to je nau#ila iz prirodnih predmeta.
Kako bi doivjela proljee da je odrasla u ovom vrtu a da o prirodi nita nije znala?
Bi li moda pokuala izmisliti kakvo objanjenje kad bi jednog dana o-djednom po#ela padati
kia? Ili bi domatala do nekog razloga zato snijeg i#ezava, a sunce se penje nebom?
Nego to, u to je bila potpuno sigurna, te zatim po#e izmiljati:
Zima je stegla zemlju u svojoj smrznutoj aci jer je zli Muriat zatvorio prelijepu princezu
Sikitu u hladnu tamnicu. Ali jednog dana do'e hrabri princ Bravato i oslobodi princezu. Sikita
od radosti zaplesa livadama, pjevajui pjesmu koju je ispjevala u hladnom zatvoru. I zemlja i
drvee bijahu toliko dirnuti da se sav snijeg pretvori u suze. Onda se sunce pojavi na nebu pa
osui sve suze. Ptice se pridruie Sikitinoj pjesmi, a kad je ova raspustila svoju utu kosu, na
zemlju pade nekoliko uvojaka, i tu se pojave ljiljani...
Sofiji se #inilo da je izmislila lijepu pri#u. Da nije poznavala drugo objanjenje za smjenu
godinjih doba, bila je sigurna da bi na kraju povjerovala svojoj izmiljotini.
Shvatila je da su ljudi oduvijek imali potrebu objasniti prirodne procese. Moda nisu mogli
ivjeti bez tih objanjenja. I tako su izmislili mitove u ono doba kad znanosti jo nije bilo.
31
FILOZOFI PRIRODE
...neto ne moe postati ni iz ega...
Kad je majka tog poslijepodneva dola s posla, Sofie je sjedila u vrtnoj ljulja#ki i mozgala o
vezi izme'u te#aja filozofije i Hilde Moller Knag koja, eto, nee dobiti nikakvu ro'endansku
#estitku od svog oca.
- Sofie! - viknula je majka izdaleka. - Dolo ti je pismo!
Kao da ju je neto presjeklo. Pa sama je pokupila potu; pismo je dakle moralo biti od
filozofa. Sto e rei mami?
Polako se digne iz ljulja#ke i krene prema mami. - Nema potanske marke.
Sigurno neko ljubavno pismo. Sofie uze pismo.
- Zar ga nee otvoriti?
to je mogla kazati?
- Jesi li ikad #ula da je netko otvorio ljubavno pismo dok mu mama visi
za vratom?
Pa neka onda misli da je takvo to u pitanju. Uasno se stidjela, jer je jo bila premlada za
ljubavna pisma, ali bilo bi je jo vie sram kad bi se doznalo da prima kompletni dopisni te#aj
od nekog totalno nepoznatog filozofa koji se osim toga s njom igra ma#ke i mia.
Bila je to jedna od onih malih, bijelih kuverti. Kad se popela u svoju sobu, pro#itala je na
papiriu tri nova pitanja:
32
SOFIJIN SVIJET
Postoji li pratvar od koje je sve napravljeno ?
Moe li voda postati vinom ?
Kako se zemlja i voda mogu preobraziti u ivu abu?
Iako se Sofiji #inilo da su pitanja luckasta, nastavila su se vrzmati po njezinoj glavi cijele
ve#eri. I sljedeeg je dana u koli nastavila razmiljati o svakom od njih.
Je li bilo neke pratvari od koje je sve napravljeno? Ali, ako je neka tvar - od koje
je sve na svijetu napravljeno - postojala, kako se ta tvar odjednom mogla preobraziti u
zlaticu, ili pak u cijelog slona?
Ista je primjedba vrijedila i za pitanje o pretvorbi vode u vino. Sofie je #ula pri#u o tome
kako je Isus pretvorio vodu u vino, ali nije ju ba doslovce shvaala. A ako je Isus stvarno
pretvorio vodu u vino, bilo je to #udo, to jest neto to ina#e nije mogue. Sofie je znala da je
u vinu, a i drugdje u prirodi, bilo puno vode. Ali, iako je u krastavcu bilo 95% vode, moralo je
tu biti jo ne#eg kako bi krastavac bio krastavac, a ne samo voda.
Onda jo ono sa abom. Njezin je u#itelj filozofije bio openito vrlo zaokupljen abama.
Sofie bi moda i prihvatila da je aba napravljena od zemlje i vode, ali ne i da se zemlja
sastoji samo od jedne jedine tvari. Kad bi se zemlja sastojala od mnogo razli#itih tvari, onda
bi se naravno moglo zamisliti da voda i zemlja zajedno #ine abu, posebice ako voda i zemlja
pro'u fazu jajaca i punoglavca. Jer, aba ne moe izrasti u vrtu, #ak ni kad bi se jako
paljivo zalijevao.
Kad je tog poslijepodneva stigla kui iz kole, nala je u sandu#iu debelu omotnicu
adresiranu na svoje ime. Kao i drugih dana Sofie ode u Tjesnac.
Projekt filozofa
Opet si tu! Prije%imo odmah na dananju lekciju, i to bez bijelih zeeva i slinog.
Ispriat #u ti u grubim crtama to su ljudi mislili o filozofskim pitanjima od antike
Grke sve do danas. Ali, krenimo redom.
Budu#i da su filozofi ivjeli u jedno posve drugo doba - a moda i u kulturi potpuno
razliitoj od nae - bilo bi pametno prona#i projekt svakog pojedinog filozofa. Time ho#u
re#i da moramo posegnuti za onim to svaki pojedini filozof posebno eli istraiti. Jedan je
zaokupljen postankom biljaka
33
JOSTEIN GAARDER
i ivotinja. Drugog pak interesira postoji li Bog, ili posjeduje li #ovjek besmrtnu duu.
Kad uspijemo zaklju#iti to je projekt jednog filozofa, lake nam je slijediti tok njegovih
misli. Jer, jedan se jedini filozof ne bavi svim filozofskim pitanjima.
Rekao sam tok njegovih misli - dakle, filozofovih. Povijest je filozofije, naime, proeta
mukarcima. Razlog tome je taj to je ena ugnjetavana kao rod i kao misaono bie. teta, jer je
tako izgubljeno mnogo vanog iskustva. ena je u povijest filozofije #estito ula tek u ovom
stoljeu.
Od mene nee dobivati nikakvu zadau, barem ne teke matemati#ke zadatke. Sprezanje
engleskih glagola mi je u svakom slu#aju nezanimljivo. Ipak, s vremena na vrijeme, dodijelit u
ti kakvu vjebicu.
Ako prihvaa ove uvjete, moemo po#eti.
Filozofi prirode
Prve gr#ke filozofe obi#no zovemo filozofima prirode, i to zato to su ponajprije bili
zaokupljeni prirodom i prirodnim procesima.
Ve smo se upitali odakle sve dolazi. Mnogi danas zamiljaju da je neto nastalo ni iz #ega.
Me'u Grcima ta misao nije bila jednako rairena. Iz nekog su razloga uzimali zdravo za
gotovo da je neto oduvijek postojalo.
Dakle, ne radi se o tome da je sve postalo ni iz #ega. Naprotiv, Grci su se #udili kako je voda
mogla postati ivom ribom, a beivotna zemlja visokim drveem ili arenim cvijeem. Da ne
govorimo o tome kako u trbuhu majke nastaje malo dijete!
Filozofi su vlastitim o#ima vidjeli da se priroda neprestano mijenja. Ali kako su te promjene
bile mogue? Kako se neto iz tvari moglo preobraziti u neto posve drugo - na primjer, u ivo
bie.
Zajedni#ka svim prvim filozofima bila je pomisao kako iza svih promjena stoji odre'ena
pratvar. Nije lako rei kako su doli na tu pomisao. Znamo samo da se pojavila prododba o
tome da, skrivena za promjenama u prirodi, vreba pramaterija. Neto iz #ega izvire i #emu se
sve opet vraa mora postojati.
Nas zapravo ne zanima kako su filozofi odgovorili na ova pitanja. Ono to nas zanima je
koja su pitanja postavljali i za kakvom su vrstom odgovora tragali. Vie nas zaokuplja kako su
mislili, nego to#no to.
34
SOFIJIN SVIJET
Moemo sa sigurnou rei da su se pitali o vidljivim promjenama u prirodi. Pokuali su
doku#iti vje#ne, prirodne zakone. eljeli su razumjeti doga'aje u prirodi, a istovremeno ne
pribjei mitolokoj predaji. Prije svega su pokuali razumjeti prirodne tokove prou#avajui
samu prirodu. A to je neto sasvim drugo nego objanjavati munje i gromove, zimu i proljee,
pozivajui se na doga'aje u svijetu bogova!
Tako se filozofija oslobodila religije. Moe se rei da su prirodni filozofi poduzeli prvi korak
u pravcu znanstvenog na#ina miljenja. Time su potaknuli razvoj kasnijih prirodnih znanosti.
Veina onog to su filozofi prirode rekli ili napisali nije sa#uvana. Ono malo to poznajemo
nalazi se u spisima Aristotela koji je ivio nekoliko stotina godina nakon prvih filozofa.
Aristotel izvjetava samo o rezultatima do kojih su filozofi prije njega doli. To zna#i da
uglavnom ne znamo kako su stigli do svojih zaklju#aka. Ali, znamo dovoljno da moemo
ustvrditi da je projekt prvih gr#kih filozofa bilo pitanje pratvari i prirodnih promjena.
Tri filozofa iz Mileta
Prvi poznati filozof je Tales iz gr#ke kolonije Mileta u Maloj Aziji. Puno je putovao po svijetu.
Pri#a se, me'u ostalim, da je uspio izmjeriti visinu jedne egipatske piramide tako to je izmjerio
sjenu piramide u trenutku kad je njegova vlastita sjena bila duga#ka koliko i on sam. Navodno
je izra#unao i pomr#inu Sunca 585. g. pr. Kr.
Tales je smatrao da je voda izvor svih stvari. Ne znamo to je pod tim to#no razumijevao.
Moda da sav ivot po#inje u vodi - i da se sve ivo vraa u vodu kad se raspadne.
Kad je bio u Egiptu, sigurno je vidio kako je na poljima po#elo klijati #im se Nil povukao
sa zemljita u delti. Moda je vidio i kako se abe i crvii pojavljuju nakon kie.
Tales je vjerojatno imao na umu i to da se voda pretvara u led i paru kako bi opet
postala vodom.
Smatra se i da je rekao da je sve ispunjeno boanstvom. I u ovom slu#aju moemo
samo poga'ati to je time mislio. Moda je doivio kako crna zemlja moe biti izvor svega od
cvijea i ita pa do kukaca i ohara. Dalje je zamiljao da je zemlja dupkom puna malih,
nevidljivih klica ivota. Ali, sigurno nije mislio na Homerove bogove.
35
JOSTEIN GAARDER
Sljedei poznati filozof je Anaksimandar, koji je tako'er ivio u Miletu. On je vjerovao da
je na svijet samo jedan od mnogih, koji postaje iz i propada u neto to je nazvao
neodre'eno. Nije lako rei to je pod neodre'enim razumijevao, ali jasno je da nije, kao
Tales, mislio na neku poznatu tvar. Moda je mislio da se ono iz #ega je sve stvoreno mora
razlikovati od svega stvorenog. Tako praelement nije mogao biti obi#na voda, nego neto
neodre'eno.
Trei filozof iz Mileta je Anaksimen (oko 570. - 526. pr. Kr.). On je pak vjerovao da je
prapo#elo svih stvari zrak ili magla.
Anaksimen je, naravno, poznavao Talesovo u#enje o vodi. Ali odakle dolazi voda?
Anaksimen je bio uvjeren da je voda zapravo zgusnut zrak. Ta vidimo da se voda cijedi iz
zraka kada kii. Kad se voda jo vie zgusne, nastaje zemlja, mislio je. Moda je vidio kako se
iz leda, pri njegovom otapanju, istiskuju zemlja i pijesak. Isto tako je vjerovao da je vatra
razrije'en zrak. Po Anaksimenu je zrak prauzrok i zemlje, i vode i vatre.
Put od zemlje i vode do rastinja na livadi nije dug. Moda je Anaksimen mislio da su za
postanak ivota potrebni i zemlja, i zrak, i vatra i voda. Ali, samo je po#elo zrak ili magla.
Dijelio je dakle Talesovo miljenje da je samo jedna pratvar uzrok svih promjena u prirodi.
Neto ne moe postati ni iz ega
Sva su tri miletska filozofa smatrala da postoji jedna - i samo jedna - pratvar iz koje je sve
napravljeno. Me'utim, kako se jedna tvar odjednom mogla pretvoriti u neto sasvim drugo?
Ovaj problem moemo zvati problemom promjene.
Od oko 500. g. pr. Kr. ivjelo je u gr#koj koloniji Eleji u junoj Italiji nekoliko filozofa koji
su se bavili sli#nim pitanjima. Najpoznatiji Elejac bio je Parmenid (oko 540. - 480. pr.
Kr.).
Parmenid je vjerovao da sve to jest postoji zauvijek. Medu Grcima je ta misao bila
uobi#ajena. Prihvaali su kao gotovu #injenicu da je sve na svijetu vje#no. Neto ne moe postati
ni iz #ega, misli Parmenid. I nita to jest ne moe nestati.
No, Parmenid je otiao dalje od ostalih. Bio je uvjeren da promjena zapravo nije
mogua. Neto ne moe postati onim to nije.
Naravno, Parmenidu je bilo jasno da se priroda neprekidno mijenja. Osjetilima je opaao
promjenu u stvarima. Ali, to nije mogao spojiti s onim to mu je razum govorio. Budui da je
bio prisiljen birati izme'u vjere u osjetila i vjere u razum, izabrao je razum.
36
SOFIJIN SVIJET
Poznat nam je izraz: Dok ne vidim, neu vjerovati. Me'utim, Parme-nid ni onda nije
vjerovao. Njegovo je miljenje da nam osjetila daju krivu sliku svijeta, sliku koja se ne slae s
#ovje#jim razumom. Svoju zadau kao filozof vidi u razotkrivanju svih oblika osjetilnih varki.
Ovakva snana vjera u razum zove se racionalizam. Racionalist je onaj koji vjeruje da je
razum izvor sveg #ovjekovog znanja o svijetu.
Sve tee
Istodobno s Parmenidom ivio je Heraklit (oko 540. - 480. pr. Kr.) iz Efesa u Maloj Aziji. On
je vjerovao da je upravo neprekidna promjena najosnov-nija crta prirode. Moe se rei da je
Heraklit imao vie povjerenja u govor osjetila nego Parmenid.
Sve te#e, rekao je Heraklit. Sve je u pokretu, nita nije vje#no. Zato ne moemo dva puta
stupiti u istu rijeku. Jer: kad stupim u rijeku po drugi put, ni rijeka ni ja vie nismo isti.
Heraklit je ukazao i na to da je svijet proet stalnim suprotnostima. Da nismo nikad bolesni,
ne bismo znali to zna#i biti zdrav. Da nismo nikad gladni, ne bismo nalazili ugodu u sitosti.
Kad ne bi bilo rata, ne bismo znali cijeniti mir, a kad ne bi bilo zime, ne bismo primijetili
dolazak proljea.
I dobro i zlo imaju svoje mjesto u cjelini, vjerovao je Heraklit. Kad ne bi bilo neprestane
borbe suprotnosti, svijet bi prestao postojati.
Bog je dan i no, zima i ljeto, rat i mir, glad i sitost, rekao je. On kae Bog, ali o#ito ne
misli na bogove iz mitova. Za Heraklita je Bog - ili ono boansko - neto to obuhvaa cijeli
svijet. Da, Bog se pokazuje ba u toj promjenjivoj prirodi punoj suprotnosti.
Umjesto rije#i Bog on #esto koristi gr#ku rije# logos. To zna#i razum. Iako ljudi ne
misle uvijek na isti na#in, i nemaju istu pamet, Heraklit je vjerovao da postoji nekakav svjetski
razum koji upravlja svim doga'ajima u prirodi. Taj svjetski razum - ili prirodni zakon -
zajedni#ki je svim ljudima, i svi se moraju ravnati prema njemu. Ipak, veina ljudi ivi ravna-
jui se prema vlastitoj pameti, misli Heraklit. I ina#e je imao nisko miljenje o svojim blinjima.
Shvaanja veine ljudi mogu se usporediti s igrom male djece, rekao je.
Dakle, usred svih promjena i suprotnosti u prirodi, Heraklit je vidio jedinstvo, cjelinu. I to
neto, osnovu svega, zvao je Bogom ili logo-som.
37
JOSTE.IN GAARDER
%etiri elementa
Parmenid i Heraklit bili su potpuno razli#iti. Parmenidov razum je jasno govorio da se
nita ne mijenja, dok je Heraklitovo osjetilno iskustvo jednako jasno govorilo da se priroda
neprestano mijenja. Tko je bio u pravu? Treba li se pouzdati u ono to nam kazuje razum ili
pak u osjetila} I Parmenid i Heraklit govore o dvije stvari. Parmenid kae:
a) da se nita ne mijenja i
b) da su osjetilni dojmovi zato nepouzdani
Heraklit naprotiv kae:
a) da se sve mijenja (sve te#e) i
b) da su osjetilni dojmovi pouzdani.
Vea se nesloga me'u filozofima teko moe nai! Me'utim, tko je od njih imao pravo?
Empedoklo (oko 494. - 434. pr. Kr.) sa Sicilije prvi je uspio raspetljati #vor u koji se filozofija
zaplela. On je vjerovao da su i Parmenid i Heraklit imali pravo u jednoj tvrdnji, dok su u
drugoj obojica pogrijeili.
Empedoklo je uvjeren da je uzrok nesloge taj to filozofi uzimaju zdravo za gotovo da
postoji samo jedna pratvar. Kad bi to bila istina, jaz bi izme'u onog to nam razum govori i
onog to vidimo vlastitim o#ima bio nepremostiv.
Naravno, voda se ne moe pretvoriti u ribu ili leptira. Voda se uope ne mijenja. Cista
voda ostaje #ista voda za sva vremena. Dakle, Parmenid je u pravu da se nita ne mijenja.
Istovremeno se Empedoklo slae s Heraklitom u tome da se moramo pouzdati i u ono to
nam govore osjetila. Moramo vjerovati u ono to vidimo, a vidimo upravo stalne promjene u
prirodi.
Empedoklo je zaklju#io da se predodba o jednom prapo#elu mora odbaciti. Ni voda se ni
zrak sami ne mogu preobraziti u ruin grm ili leptira. Priroda se dakle nikako ne moe
sastojati samo od jednog elementa.
Empedoklo misli da priroda ima ukupno #etiri praelementa ili korijena, kako ih on
zove. Ta #etiri korijena su: zemlja, zrak, vatra i voda.
Mijeanje i razdvajanje ovih elemenata uzrokuje sve promjene u prirodi. Jer: sve se sastoji
od zemlje, zraka, vatre i vode, pomijeanih u razli#itim omjerima. Kada neki cvijet ili
ivotinja umru, #etiri se elementa razdvoje. Ovu promjenu moemo primijetiti golim
okom. Me'utim, sami zemlja,
38
SOFIJIN SVIJET
zrak, voda i vatra ostaju skroz nepromijenjeni ili netaknuti od svih onih smjesa kojih su
ina#e dio. Nije dakle to#no da se sve mijenja. Zapravo se nita ne mijenja. Doga'a se
samo to da se #etiri razli#ite tvari spajaju i razdvajaju - kako bi se opet spojile.
Moemo to usporediti sa slikarom. Ako ima samo jednu boju - na primjer crvenu -
onda ne moe slikati zeleno drvee. Ali ako ima utu, crvenu, plavu i crnu boju - moe
slikati s mnogo boja, jer ih moe mijeati u razli#itim omjerima.
Primjer iz kuhinje pokazuje nam to isto. Ako imam samo brano, bio bih #arobnjak kad
bih uspio napraviti kola#. Ali ako imam jaja, brano, mlijeko i eer, od ta #etiri sastojka
mogu napraviti mnogo razli#itih kola#a. Nije slu#ajno da je Empedoklo izabrao ba zemlju,
zrak, vatru i vodu kao korijenje prirode. Prije njega su drugi filozofi pokuali pokazati
zato prapo#elo mora biti bilo voda, zrak ili vatra. Jo su Tales i Anaksimen ukazali na to da
su i voda i zrak vani prirodni elementi. Grci su vjerovali i da je vatra vana. Vidjeli su,
recimo, Sun#evu vanost za sav ivot u prirodi i, naravno, poznavali su toplinu tijela u ljudi
i ivotinja.
Moda je Empedoklo vidio kako komad drveta gori. Ono to se tada doga'a je ba
raspadanje. %ujemo kako u drvetu pucketa i umi. To je voda. Neto isparava. To je
zrak. Vatru vidimo. A neto jo i ostane kad oganj utrne. To je pepeo - ili zemlja.
Kad je Empedoklo ukazao da su prirodne promjene uzrokovane mijeanjem i
rastvaranjem #etiriju korijena, preostalo je jo neto to se moralo objasniti. to je uzrok
spajanju tvari u nov ivot? I to pomae da se smjesa, na primjer cvijet, jednom
raspadne?
Empe'oklo misli da u prirodi djeluju dvije sile. Nazvao ih je ljubav i mrnja.
Ljubav spaja stvari, dok ih mrnja razdvaja.
On dakle razlikuje tvar od sile. To je vano zabiljeiti. I dan-danas znanost
razlikuje elemente od prirodnih sila. Moderna znanost govori da se svi prirodni
doga'aji mogu promatrati kao uskla'ena igra izme'u razli#itih elemenata i malog broja
prirodnih sila.
Empedoklo se jo pitao to se doga'a kad neto opaamo #ulima? Kako, na primjer,
mogu vidjeti cvijet? Sto se tada zbiva? Jesi li ikad razmiljala o tome, Sofie? Ako nisi, sad
ima priliku!
Empedoklo misli da se nae o#i sastoje od zemlje, zraka, vatre i vode, kao i sve drugo
u prirodi. Zemlja u mojem oku razabire to je zemljano u onom to gledam, zrak ono
od zraka, vatra u oku razumije ono to je od vatre, a voda ono od vode. Kad u oku ne bi
bilo jednog od elemenata, ni ja ne bih mogao vidjeti cijelu prirodu.
39
JOSTEIN GAARDER
Neto od svega u svemu
Drugi filozof kojeg nije zadovoljavalo da se jedna pratvar - na primjer voda - moe preobli#iti
u sve to vidimo u prirodi, bio je Anaksagora (500. - 428. pr. Kr.). Nije prihvatio ni misao da
se zemlja, zrak, vatra i voda mogu pretvoriti u krv i kosti.
Anaksagora misli da je priroda sagra'ena od mnogih siunih dijelova, nevidljivih oku.
Sve se moe podijeliti u neto manje, ali #ak i u najmanjem dijelu postoji neto od svega.
Budui da koa i kosa ne mogu nastati ni od #ega drugog, koe i kose mora biti i u mlijeku
koje pijemo, i u hrani koju jedemo, vjerovao je.
Nekoliko e modernih primjera moda pokazati to je Anaksagora zamiljao. Dananjom
laserskom tehnikom mogue je dobiti takozvane holo-grame
1
. Ako hologram predo#ava
automobil, i ako se taj hologram slomi, vidjeli bismo sliku cijelog automobila #ak i kad bi nam
ostao samo onaj dio holograma koji predstavlja branik. Razlog je tome da je cijeli motiv
prisutan i u najsitnijem dijelu.
Tako je nekako sagra'eno i nae tijelo. Ako izdvojim stanicu koe iz jednog prsta, jezgra
te stanice sadri ne samo recept moje koe nego i uputu za izgled mojih o#iju, za boju moje
kose, za broj i oblik mojih prstiju, i tako dalje. U svakoj se stanici tijela nalazi podroban opis
svih drugih stanica u tijelu, te njihove izgradnje. U svakoj stanici postoji dakle neto od
svega.
Anaksagora je ove najmanje dijelove, koji u sebi sadre neto od svega, zvao
sjemenom ili klicama.
Sjeamo se da je Empedoklo rekao da ljubav spaja pojedine dijelove u cijela tijela. I
Anaksagora si je zamiljao da neka sila ureduje i stvara ivotinje i ljude, cvijee i drvee.
Tu je silu nazvao duh ili razum (nus).
Anaksagora je zanimljiv i stoga to je prvi o kojem #ujemo da djeluje u Ateni. Ina#e je bio
iz Male Azije, a u Atenu se preselio kao #etrdesetogo-dinjak. Optuen je za bezbonitvo,
tako da je na kraju prisiljen otputovati iz grada. Me'u ostalim je rekao da Sunce nije bog,
nego uarena masa vea od peloponekog poluotoka.
Uope, Anaksagoru je jako zaokupljala astronomija. Vjerovao je da su sva nebeska tijela
napravljena od iste tvari kao Zemlja. To je zaklju#io nakon prou#avanja jednog meteora. Zato
je mogue zamisliti da i na drugim planetima ima ljudi, mislio je. Ukazao je i na to da Mjesec
ne svijetli sam od
1 hologram: trodimenzionalna fotografija (prev.)
40
SOFIJIN SVIJET
sebe, ve da svoje svjetlo dobiva od Zemlje. Osim toga, objasnio je zato nastaju pomrine
Sunca.
P.S. Hvala na panji, Sofie. Moda #e ovo poglavlje morati proitati dva-tri puta prije nego to
sve skupa uspije razumjeti. Ali razumijevanje te mora stajati malo truda. Ni ti se ne bi divila
prijateljici koja bi znala puno stvari, a da se za to znanje nije nimalo potrudila.
Najbolje rjeenje pitanja o prapoelu i promjeni u prirodi mora priekati do sutra. Tada #e
upoznati Demokrita. Ni rijei vie!
Sofie je sjedila u Tjesnacu i promatrala vrt kroz mali otvor u gustom bunju. Pokuavala je srediti
misli nakon svega to je pro#itala.
Bilo joj je kristalno jasno da od obi#ne vode nije moglo postati drugo nego led i para. Voda
se nije mogla pretvoriti #ak ni u lubenicu, jer se ova, osim vode, sastojala jo od ne#eg. U to je bila
sigurna, ali valjda samo zato to je to jednom nau#ila. Bi li, na primjer, bila stopostotno sigurna
da se led sastoji samo od vode da o tome nije u#ila? U svakom bi slu#aju morala temeljito
prou#avati kako se voda smrzava, a led otapa.
Sofie je i ovaj put pokuala misliti vlastitim umom, bez oslanjanja na ono to je nau#ila od
drugih.
Parmenid je odbio prihvatiti bilo koji oblik promjene. I, to je vie o tome razmiljala, to je
vie bila uvjerena da je ovaj na neki na#in imao pravo. Njegov razum nije mogao prihvatiti da je
neto odjednom moglo prijei u neto sasvim drugo. Zaista je bio hrabar kad se usudio dijeliti
svoje misli s drugima; bio je, naime, prisiljen nijekati sve promjene u prirodi, dok su ih drugi
istovremeno mogli prou#avati. Mnogi su ga sigurno ismijavali.
Empedoklo je tako'er bio genijalac u koritenju svog uma, jer je zaklju#io da se svijet
nuno mora sastojati iz vie pratvari. Na taj su na#in prirodne promjene mogue, a da se zapravo
nita ne mijenja.
I to je taj stari gr#ki filozof otkrio samo koritenjem pameti. Naravno, prou#avao je prirodu, ali
nije mogao vriti kemijske analize kao dananja znanost.
Sofie nije znala vjeruje li u to da se ba sve sastoji od zemlje, zraka, vatre i vode. No, zar je to
vano? U na#elu je Empedoklo imao pravo. Jedini na#in na koji moemo prihvatiti sve promjene
koje se odvijaju pred naim o#ima, a da ne si'emo s uma, jest da uvedemo vie od jednog
prapo#ela.
41
JOSTEIN GAARDER
Sofie se #inilo kako je filozofija posebno uzbudljiva, jer je sve misli mogla slijediti
vlastitim razumom - a da usput nije trebala zapamtiti ono to je nau#ila u koli.
Zaklju#ila je da se filozofija zapravo ne moe nau#iti, ali moda se moe nau#iti misliti
filozofski.
42




DEMOKRIT
...najgenijalnija igraka na svijetu...
Sofie zatvori kutiju sa svim listovima koje je primila od nepoznatog u#itelja filozofije. Iulja se
iz Tjesnaca, te stane neko vrijeme promatrati vrt. Istog se #asa sjeti to se dogodilo dan prije.
%ak i za vrijeme doru#ka mama se s njom alila zbog ljubavnog pisma. Sad je pourila do
sandu#ia, kako se ista stvar ne bi ponovila i danas. Dobiti ljubavno pismo dva dana za
redom bilo je to#no dvostruko neugodnije od samo jednog.
Opet mala bijela kuverta! Sofie je po#ela nazirati sustav u isporukama: svakog je
poslijepodneva nalazila veliku utu omotnicu u sandu#iu. I dok bi #itala to duga#ko pismo,
filozof bi se douljao do sandu#ia s malom bijelom omotnicom.
Ovo je zna#ilo da ga Sofie lako moe razotkriti. Ili je to bila ona? Ako se samo postavi kraj
prozora u svojoj sobi, moe odli#no vidjeti potanski sandu#i. Tada bi sigurno opazila
zagonetnog filozofa. Jer, bijele omotnice ne iskrsavaju same od sebe.
Sofie odlu#i da e sutra dobro motriti. Sutra je petak, i cijeli je vikend pred njom.
Ode tako u svoju sobu i otvori kuvertu. Danas je na papiriu bilo samo ]edno pitanje, ali
jo luckastije od ona tri koja je dobila u ljubavnom pismu:
Zato su lego-kocke najgenijalnija igraka na svijetu?
43
JOSTEIN GAARDER
Kao prvo, Sofie nije bila sigurna moe li se sloiti s time da su lego-kocke najgenijalnija
igra#ka na svijetu; u svakom se slu#aju jo davno njima prestala igrati. Osim toga, nije
mogla shvatiti kakve su veze lego-kocke imale s filozofijom.
Me'utim, bila je posluna u#enica. Po#ela je prekapati po najgornjoj polici u svom
ormaru; tamo je zaista nala plasti#nu vreicu punu lego-kocaka svih veli#ina i oblika.
Po prvi je put nakon silno dugog vremena ponovno slagala plasti#ne kockice. I dok
je to radila, dole su i misli o lego-kockama.
Lego-kockama je lako graditi, mislila je. Iako su razli#ite veli#ine i oblika, svaka se
moe spojiti s nekom drugom. Osim toga ih je nemogue unititi. Sofie se nije mogla
sjetiti da je ikada vidjela slomljenu lego-kocku. Zapravo su sve izgledale kao nove, kao
onda kad ih je dobila prije mnogo godina. I prije svega: mogla ih je razdvojiti, pa po#eti
graditi neto posve drugo.
to je #ovjek vie mogao poeljeti? Sofie je zaklju#ila da se lego-kocke s pravom mogu
nazvati najgenijalnijom igra#kom na svijetu. Ali jo joj nije bilo jasno kakve je to veze
imalo s filozofijom.
Uskoro je Sofie sagradila veliku kuu lutaka. Jedva je samoj sebi priznala da se ve
dugo nije tako dobro zabavljala. Zato se ljudi prestaju igrati?
Kad je majka dola kui i vidjela to je Sofie napravila, izletjelo joj je:
- Ba fino da se jo uvijek zna igrati kao dijete.
- Pih! Bavim se kompliciranim filozofskim istraivanjem.
Majka duboko uzdahne. Valjda se sjetila velikog zeca i cilindra.
Kad je Sofie sljedeeg dana dola kui iz kole, dobila je nekoliko novih listova u
velikoj utoj omotnici. Ponijela ih je u svoju sobu. eljela je odmah pro#itati to je tamo
pisalo, ali danas je, osim toga, htjela paziti na sandu#i.
Atomistiko uenje
Evo mene opet, Sofie. Danas e #uti o posljednjem velikom filozofu prirode. On se zove
Demokrit (oko 460. - 370. g. pr. Kr.) i dolazi iz obalnog gradia Abdere, sa sjevera
Egejskog mora. Ako si uspjela odgovoriti na ono o lego--kockama, nee ti biti teko
razumjeti projekt ovog filozofa.
Demokrit se slagao sa svojim prethodnicima u tome da uzrok prirodnih promjena ne
moe biti da se neto stvarno mijenja. Zato je pretpostavio da je sve izgra'eno od malih,
nevidljivih opeka, koje su vje#ne i nepromjenjive. Demokrit ih je nazvao atomima.
44
SOFIJIN SVIJET
Rije# atom zna#i nedjeljiv. Demokritu je bilo vano naglasiti da se ono od #ega je
sve sagra'eno ne moe podijeliti u jo manje dijelove. Kad bi se moglo, ne bi moglo sluiti
kao gra'a. Ta kad bi se atomi mogli brusiti i dijeliti na sve manje dijelove, priroda bi nakon
nekog vremena postala kao rijetka juha kojoj se stalno nadolijeva voda.
tovie, gra'evni elementi prirode moraju biti vje#ni - jer, neto ne moe postati ni iz
#ega. U tome se Demokrit sloio s Parmenidom i Elejcima. Dalje, smatrao je da su atomi
#vrsti i masivni. Ali, nisu jednaki. Kad se atomi ne bi razlikovali, ne bismo zapravo mogli
pravilno objasniti kako se spajaju u sve i svata, od maka i maslina pa do kozje koe i
ljudske kose.
Vjerovao je da postoji bezbroj razli#itih atoma u prirodi. Neki su okrugli i glatki, drugi
nepravilni i iskrivljeni. Ba zato se mogu spajati u posve razli#ita tjelesa. Iako su bezbrojni i
toliko razli#iti, svi su atomi vje#ni, nepromjenjivi i nedjeljivi.
Kad neko tijelo - na primjer, drvo ili ivotinja - umre i raspadne se, atomi se razdvoje,
te se ponovno mogu koristiti za nova tijela. Jer, atomi se neprestano kreu, a kako imaju
razne kukice i kvake, prikap#aju se stvarima koje vidimo oko nas.
I sad valjda razumije to sam mislio s lego-kockama? One imaju otprilike sve osobine
koje Demokrit pripisuje atomima, i zato je njima tako lijepo graditi. Prvo, nedjeljive su.
Razlikuju se po obliku i veli#ini, masivne su i neprobojne. Osim toga, lego-kocke imaju
kukice i kvake, zbog #ega se mogu spajati u sve zamislive figure. Spoj se kasnije moe
rastaviti, tako da je tim istim kockama mogue graditi nove predmete.
Ono to je lego-kocke u#inilo popularnima je ba to da se mogu ponovno koristiti. Jedna
jedina kocka moe biti u sklopu auta jednog dana, dok je pak drugog dana dio dvorca.
Moemo jo rei da su lego-kocke vje#ne. Dananja se djeca mogu igrati istim kockama
kojima su se igrali njihovi mama ili tata.
I od gline moemo oblikovati stvari. No, glina se ne moe koristiti dvaput, jer se lomi u
sve manje dijelove, a takvim se sitnim glinenim grumenjem ne mogu skap#ati novi
predmeti.
Danas gotovo moemo zaklju#iti da je Demokritovo atomisti#ko u#enje to#no. Priroda
zaista jest sagra'ena od razli#itih atoma koji se spajaju odnosno razdvajaju. Atom vodika
koji se sada nalazi u stanici skroz na vrhu mog nosa pripadao je jednom surli nekog slona.
Atom ugljika iz mog sr#anog miia bio je jednom u repu nekog dinosaura.
U nae je doba znanost otkrila da se atomi mogu podijeliti u jo manje elementarne
#estice. Te se #estice zovu protoni, neutroni i elektroni. Mo-
45
JOSTEIN GAARDER
da se i one mogu podijeliti u jo manje dijelove. Me'utim, fizi#ari se slau da granica
negdje mora biti. Postoje dakle najmanji dijelovi od kojih je priroda izgra'ena.
Demokritu nisu bili dostupni elektronski aparati naeg doba. Njegovo jedino pravo oru'e
je bio razum. No, razum mu nije ostavio izbora. Ako prihvatimo da se nita ne mijenja, da
neto ne moe postati ni iz #ega, te da nita ne nestaje, onda se priroda zaista sastoji od
siunih kocaka koje se spajaju i rastavljaju.
Demokrit nije ra#unao s nekom silom ili duhom u prirodi koja se mijea u prirodne
procese. Jedino to postoji su atomi i prazan prostor, vjerovao je. Kako nije vjerovao ni u
to drugo nego u materijalne stvari, zovemo ga materijalistom.
Nema dakle svjesne svrhe u kretanju atoma. U prirodi se sve doga'a mehaniki. To ne
zna#i da se sve odvija slu#ajno, jer sve slijedi neunitive zakone prirode. Demokrit misli da
svi doga'aji imaju prirodni uzrok, te da se ovaj nalazi u samim stvarima. Jednom je rekao
da bi radije htio otkriti jedan prirodni zakon nego postati kraljem Perzije.
Atomisti#ko u#enje objanjava i naa osjetila, kae Demokrit. Kad neto opaamo, uzrok
je tome kretanje atoma u praznom prostoru. Vidim Mjesec zato to Mjese#evi atomi
poga'aju moje oko.
Ali to je onda sa svije&u ? Ona se pak ne moe sastojati od atoma, to jest od
materijalnih stvari? O da! Demokrit si je zamiljao da se dua sastoji od posebno
okruglih i glatkih duevnih atoma. Kada koji #ovjek umre, duevni se atomi raspre na sve
strane. Kasnije mogu postati dijelom neke druge due.
To zna#i da ljudska bia nemaju besmrtnu duu. Mnogi i danas u to vjeruju. Kao i
Demokrit, oni kau da je dua povezana s mozgom, te da, kad se mozak jednom raspadne,
vie nemamo nikakav oblik svijesti.
Svojim je atomisti#kim u#enjem Demokrit privremeno zaklju#io gr#ku filozofiju prirode.
Dijelio je Heraklitovo miljenje da sve u prirodi te#e. Jer, oblici dolaze i prolaze.
Me'utim, za sve to te#e postoje vje#ne i nepromjenjive stvari koje ne teku. Njih je
Demokrit nazvao atomima.
Dok je #itala, Sofie je vie puta virnula kroz prozor ne bi li ugledala kako se misti#ni poiljatelj
pisama pojavljuje kod sandu#ia. Ostala je tako gledati na ulicu, razmiljajui o onom to je
pro#itala.
Demokritove su joj se misli #inile vrlo jednostavnima, a ipak toliko pametnima. Uspio je
rijeiti sam problem prapo#ela i promjene. To je pita-
46
SOFIJIN SVIJET
nje bilo tako zamreno da su ga filozofi vakali tijekom nekoliko generacija. A na kraju je
Demokrit rijeio problem koristei samo razum.
Sofie se skoro nasmijala. Mora biti istina da je priroda izgra'ena od malih dijelova koji se
nikad ne mijenjaju. Istovremeno je, naravno, Heraklit imao pravo da svi oblici u prirodi teku.
Jer, svi ljudi i ivotinje umiru, pa #ak se i planinski vijenci polako raspadaju. Stvar je samo u
tome da je i planinski vijenac sastavljen od malih, nedjeljivih #estica, koje se nikad ne mogu
razbiti.
Demokrit je postavio i neka nova pitanja. Rekao je, na primjer, da se sve odvija potpuno
mehani#ki. Nije prihvatio nikakve duhovne sile kao Empe-doklo i Anaksagora. Isto tako, mislio
je da #ovjekova dua nije besmrtna.
Je li sigurna da je ovo to#no?
Nije ba znala. Me'utim, te#aj filozofije je tek po#eo.
47
SUDBINA
...vraar pokuava protumaiti neto to je
zapravo potpuno nejasno...
%itajui o Demokritu, Sofie je motrila vrtna vrata. Za svaki je slu#aj ipak odlu#ila otii do
sandu#ia.
Kad je otvorila ulazna vrata, na stubama je ugledala malu omotnicu. I stvarno: na njoj je
pisalo Sofie Amundsen.
Kako ju je prevario! Filozof se ba danas, kad je tako dobro pazila na potanski sandu#i,
douljao do kue s druge strane, te je samo ostavio pismo na stubama prije nego to je odmaglio
natrag u umu. Prokletstvo!
Kako je mogao znati da je Sofie ba danas drala sandu#i na oku? Moda ju je vidio (ili
vidjela) kraj prozora? Ipak, bila je sretna da je spasila pismo prije nego to se mama vratila kui.
Odvrlja u svoju sobu, te tamo otvori pismo. Bijela je omotnica bila malo vlana pri
rubovima, a na njoj su, osim toga, bila dva duboka ureza. Zato? Ve danima nije bilo kie.
Na papiriu je pisalo:
Vjeruje li u sudbinu ?
Je li bolest Boja kazna ?
Kakve sile ravnaju tijekom povijesti?
48
SOFIJIN SVIJET
Vjeruje li u sudbinu? Pa, u to zaista nije bila sigurna. Ali, poznavala je mnoge koji vjeruju. Vie
je prijateljica iz razreda, na primjer, #italo horoskop vi raznim tjednicima. A ako vjeruju u
astrologiju, valjda vjeruju i u sudbinu, jer astrolozi misle da poloaj zvijezda na nebu moe rei
neto o ivotu ljudi na Zemlji.
Ako netko vjeruje da prelazak crne ma#ke preko puta zna#i nesreu, onda sigurno
vjeruje u sudbinu, zar ne? to je vie razmiljala o vjeri u sudbinu, to je vie primjera nalazila.
Zato se, na primjer, kae da kucnem o drvo? I zato je petak 13. nesretan dan? Sofie je #ula
da mnogi hoteli nemaju sobu broj 13. Sigurno zato to, usprkos svemu, ima mnogo
praznovjernih ljudi.
Praznovjerje. Usput, zar to nije #udna rije#? Ako vjeruje u kranstvo ili islam, to se
zove samo vjera. Ali, ako vjeruje u astrologiju ili petak 13., onda je to odmah praznovjerje!
Tko ima pravo vjeru drugih ljudi zvati praznovjerjem?
Sofie je bila sigurna u jedno: Demokrit nije vjerovao u sudbinu. On je bio materijalist.
Vjerovao je samo u atome i prazan prostor.
Sofie prije'e na ostala pitanja s listia.
Je li bolest Boja kazna? Ta u to valjda nitko danas ne vjeruje? Ipak, ona se sjetila da
mnogi misle kako pomae moliti se Bogu za ozdravljenje, a tada svakako vjeruju da Bog u toj
igri zdravlja i bolesti ima svoje prste.
Bilo je malo tee zauzeti stav prema posljednjem pitanju. Sofie nije nikad razmiljala o
tome to upravlja tijekom povijesti. Zar to nisu ljudi? Ako je to pak Bog, ili sudbina, zna#i da
ljudi nemaju slobodnu volju.
To sa slobodnom voljom navelo je Sofie na druge misli. Zato bi se morala pomiriti s time
da se zagonetni filozof s njom igra ma#ke i mia? Zato mu ona ne bi napisala pismo? On ili
ona e sigurno dostaviti novu veliku kuvertu, noas ili sljedeeg prijepodneva. Stvarno bi
u#itelju filozofije u sandu#iu trebala ostaviti pismo.
Prela je na posao. Teko je pisati nekome koga nikad prije nije vidjela. Nije #ak znala ni
to pie li mukarcu ili eni, starcu ili mladiu. Na kraju krajeva, moda je #ak i poznavala tog
zagonetnog filozofa.
Ubrzo je sastavila kratko pismo:
Visokopotovuni filozofe! Ovdje u ku&i jako cijenimo Va velikoduni dopisni teaj
filozofije. Ali, istodobno nas mui to ne znamo tko ste. Zato Vas molimo da se predstavite
punim imenom. Zauzvrat ste kod nas srdano dobrodoli na alicu kave, najbolje kad
mame nema kod ku&e. Ona
49
JOSTEIN GAARDER
radi od 7.30 do 17.00 svakog dana od ponedjeljka do petka. Ja sam, kao uenica, u koli u
naznaenom razdoblju, ali svakog dana, osim etvrtkom, dolazim ku&i u dva i etvrt.
Usput, kuham jako dobru kavu. Unaprijed hvala. Pozdravlja Vas Vaa budna uenica,
Sofie Amundsen (stara 14 godina).
Na dnu lista napisala je: Molim odgovor.
Sofiji se #inilo da je pismo ispalo presve#ano. Ali nije lako birati rije#i kad se pie
nepoznatom #ovjeku.
Stavi list u rui#astu omotnicu i zalijepi je. Na omotnici napie: Za filozofa.
Problem je sada kako iznijeti pismo, a da ga mama ne otkrije. Kao prvo, mora ga staviti u
sandu#i nakon maminog povratka kui. Uz to, ne smije zaboraviti pogledati u sandu#i rano
ujutro, prije nego to do'u novine. Ako nova poiljka ne stigne tijekom ve#eri ili noi, morat
e rui#astu omotnicu uzeti natrag.
Zato sve mora biti tako zamreno?
Sofie je te ve#eri rano otila u svoju sobu, iako je bio petak.
Mama ju je pokuala dovesti u napast pizzom i krimiem na televiziji, ali Sofie joj je rekla
da je umorna i da e malo #itati u krevetu. Dok je majka sjedila i buljila u TV-ekran, Sofie
se s pismom iskrala do potanskog sandu#ia.
Majka je o#ito bila malo zabrinuta. Nekako je druk#ije razgovarala sa Sofijom od
trenutka kad je ova spomenula velikog zeca i cilindar. Sofie ju nije voljela brinuti, ali sada je
jednostavno morala otii u svoju sobu i paziti na potanski sandu#i.
Kad je mama dola oko 11 sati, nala ju je kako sjedi kraj prozora i zuri na ulicu.
- Valjda ne promatra potanski sandu#i? - re#e.
- Promatram ono to mi se promatra.
- Pa ti si se stvarno zaljubila, Sofie. Zna, ako ti on misli donijeti novo
pismo, sigurno to nee napraviti usred noi.
Bljak! Sofie nije mogla podnijeti tu bljutavu pri#u o zaljubljenosti. Ali vjerojatno mora
pustiti da mama vjeruje da je takvo to u pitanju. Majka nastavi:
50
SOFIJIN SVIJET
- Je li ti to on pri#ao o zecu i cilindru?
Sofie kimne.
- A on... on valjda nije ovisnik?
Sofie je stvarno alila mamu. Nije mogla dopustiti da se brine oko takvih stvari. Zapravo je
grozno glupo vjerovati da zabavne misli imaju nekakve veze s drogom. Odrasli su ponekad
zbilja aavi.
Okrene se i re#e:
- Mama, obeavam ti da takve stvari nikad neu probati... Ni on nije
narkoman. Ali ga jako zanima filozofija.
-Je li stariji od tebe? Sofie zatrese glavom.
- Tvojih godina?
Ona zakima.
- I zanima ga filozofija?
Sofie ponovno kimne.
- Sigurno je presladak, duo. Hajde sada, probaj zaspati.
Me'utim, Sofie je nastavila gledati na ulicu jo nekoliko sati. Oko jedan je postala tako
umorna da su joj se kapci zatvarali sami od sebe. Upravo u trenutku kad se spremala lei,
opazila je kako se iz pravca ume pribliava neka sjenka.
Vani je bilo gotovo posve mra#no
1
, ali je ipak bilo toliko svjetla da se mogao nazreti ne#iji
obris. Bio je to neki mukarac. U#inilo joj se da je prili#no star. Barem nije bio njezinih
godina! Na glavi je imao beretku ili neto sli#no.
Jednom kao da je pogledao prema kui, ali Sofie je sjedila u mraku. %ovjek je otiao
pravo do sandu#ia, te u njega spustio veliku omotnicu. Istog mu je #asa pogled pao na
Sofijino pismo. Posegnuo je za njim u sandu#i i izvukao ga. U sljedeem se trenutku ve
vraao natrag u umu. Po-tr#kivao je puteljkom - i nestao.
Sofijino je srce lupalo kao ludo. Najradije bi odjurila za njim, onako u spavaici. Ipak,
moda i ne bi, ne, nije se usudila, bilo ju je strah usred noi tr#ati za nepoznatim #ovjekom.
Nakon nekog vremena oduljala se niz stepenice, paljivo otklju#ala ulazna vrata, te otila
do sandu#ia. Ubrzo je opet bila u sobi, s omotnicom u
1 Na Sjeveru ljeti nikad ne pada potpuni mrak, $ak ni u jedan sat iza pono!i (prev.)
51
JOSTEIN GAARDER
rukama. Sjela je na krevet, zadravajui dah. Pustila je da pro'e nekoliko minuta kako bi se
uvjerila da kuom jo vlada potpuna tiina. Zatim je otvorila pismo i po#ela #itati.
Naravno, to jo nije bio odgovor na njezino pismo. Taj stie najranije sutradan.
Sudbina
Dobar dan, draga Sofie! Dopusti mi da za svaki slu#aj naglasim da me nikad ne smije
pokuati pijunirati. Jednom emo se ve sresti, ali ja odlu#ujem o vremenu i mjestu. Tako, sad
sam i to rekao, a ti valjda nee biti neposluna?
Vratimo se filozofima. Vidjeli smo da su. pokuali pronai prirodna objanjenja promjena
u prirodi. Ranije su sli#ne stvari objanjavane mitovima.
I na drugim se podru#jima staro praznovjerje moralo maknuti s puta. To se ticalo pitanja
bolesti i zdravlja, ali i politikih doga#aja. Na obama su podru#jima stari Grci gajili snanu
vjeru u sudbinu.
Vjerom u sudbinu nazivamo vjerovanje da je sve to e se dogoditi unaprijed odre'eno.
Takvo shvaanje nalazimo svugdje u svijetu - kako danas, tako i kroz cijelu povijest. Ovdje na
Sjeveru nalazimo #vrstu vjeru u kob u staroislandskim obiteljskim sagama.
Osim toga, u Grka, a i u drugim dijelovima svijeta, susreemo predodbu o tome da ljudi
mogu doznati sudbinu u razli#itim proroitima. To zna#i da se sudbina jednog #ovjeka, ili
jedne drave, moe tuma#iti na razli#ite na#ine.
Jo uvijek mnogi vjeruju da se moe gatati u karte, #itati iz dlana ili tuma#iti
zvijezde.
Posebna norveka varijanta je gatanje iz taloga kave. Kad se kava ispije, obi#no na dnu
alice ostane malo taloga. Moda talog #ini kakvu sliku ili aru - barem ako se doda malo
mate. Ako talog sli#i autu, to moda zna#i da e onaj tko je popio kavu poi na duu
vonju. Vidimo da vra#ar pokuava protuma#iti neto to je zapravo potpuno nejasno. To
je tipi#no za svo umijee proricanja. I upravo zato to je ono pomo?! #ega se prori#e tako
neodre'eno vra#aru nije lako proturje#iti.
Kad pogledamo zvjezdano nebo, vidimo pravi kaos svijeileih to#kica. Ipak, mnogi su u
povijesti vjerovali da nam zvijezde mogu neto otkriti o naem ivotu na Zemlji. %ak i danas
ima politi#kih vo'a koji pitaju astrologe za savjet prije nego to donesu neku vanu odluku.
SOFIJIN SVIJET
Proroite u Delfima
Grci su vjerovali da ljudi mogu doznati svoju sudbinu u %uvenom proro#itu u
Delfima. Bog proro#ita bio je Apolon. Govorio je kroz sveenicu Pitiju, koja je
obi#avala sjediti na stoli#ici postavljenoj nad jednom pukotinom u zemlji. Kroz tu se
pukotinu dizala opojna para, koja bi oamutila Pitiju. To je bilo nuno kako bi ona
djelovala kao Apolonov govornik.
Kad bi #ovjek doao u Delte, najprije bi predao svoje pitanje tamonjim
sveenicima. Ovi bi onda pitanje odnijeli Pitiji. Ona bi odgovorila neto toliko
nerazumljivo i viezna#no da su sveenici morali protuma#iti odgovor onome tko je
postavio pitanje. Tako su Grci koristili Apolonovu mudrost; vjerovali su, naime, da je
Apolon znao sve - o prolosti i budunosti.
Mnogi se dravnici nisu usudili krenuti u rat ili donijeti vanu odluku ako prije
nisu pitali proro#icu u Delfima za savjet. Poznavajui dobro zemlju i ljude, Apolonovi
su sveenici bili svojevrsni diplomati i savjetnici.
Nad hramom u Delfima stajao je poznati natpis: SPOZNAJ SAMA SEBE! To
zna#i da #ovjek ne smije vjerovati da je neto vie od #ovjeka a ljudi ne mogu pobjei
od svoje sudbine.
Me'u Grcima su kruile brojne pri#e o ljudima koje je sustigla sudbina. S
vremenom su zapisane mnoge drame (tragedije) o tim tragi#nim osobama.
Najpoznatiji je primjer pri#a o kralju Edipu.
Povijesna i medicinska znanost
Sudbina nije ravnala samo ivotom pojedinca. Grci su vjerovali da sudbina
upravlja i tijekom svjetskih doga'aja. Mislili su da je ratna srea uvjetovana
upletanjem bogova. 1 u nae doba mnogi vjeruju da Bog ili druge misti#ne
sile ravnaju povijesnim doga'ajima.
Me'utim, ba u vrijeme dok su se gr#ki filozofi bavili pronalaenjem
prirodnih objanjenja prirodnih procesa pomalo se razvila povijesna znanost
koja je traila prirodne uzroke svjetskih doga'aja. Osveta bogova nije vie
sluila kao izgovor za poraz neke drave u ratu. Najpoznatiji gr#ki povjes-
ni#ari bili su Herodot (484. - 424. pr. Kr.) i Tukidid (460. - 400.).
Grci su, tovie, vjerovali da boansko upletanje moe biti razlog bolesti.
Zarazne su se bolesti #esto tuma#ile kao boja kazna. S druge strane, bogovi
su mogli izlije#iti ljude ako bi im se samo rtvovalo na pravi na#in.
Ova misao nikako nije samo gr#ka. Prije nego to je u novije doba nasta-
la moderna medicinska znanost, najrairenije je miljenje bilo da je uzrok
53
JOSTEIN GAARDER
bolesti nadnaravan. Rije# influenca zna#i zapravo da si pod loim utjecajem zvijezda.
%ak i danas mnogi ljudi irom svijeta vjeruju da su bolesti - AIDS, na primjer - Boja
kazna. Osim toga, velik broj ljudi vjeruje da se bolesnici mogu izlije#iti na natprirodan
na#in.
Upravo u doba kad su gr#ki filozofi pokrenuli svoj novi na#in miljenja, nastala je i gr#ka
medicinska znanost, kojoj je cilj bio nai prirodna objanjenja bolesti i zdravlja. Smatra se da
je osniva# gr#ke medicinske znanosti Hipokrat, ro'en na otoku Kosu oko 460. g. pr. Kr.
Najvanija je zatita protiv bolesti, po hipokratskoj lije#ni#koj tradiciji, umjerenost i zdrav
na#in ivota. Ako se pojavi bolest, to je zato to je priroda isko#ila iz tra#nica zbog tjelesne
ili duevne neuravnoteenosti. %ovjekov put do zdravlja je umjerenost, sklad, te u zdravom
tijelu zdrav duh.
Danas se naprestano govori o lije#ni#koj etici. Time se misli da se lije#nik obvezuje
vriti svoju lije#ni#ku dunost u skladu s odre'enim eti#kim smjernicama. Na primjer,
lije#nik ne smije propisati droge zdravim ljudima. Osim toga, lije#nik ima obvezu #uvanja
tajne, to zna#i da nikome ne smije ispri#ati ono to mu je pacijent rekao o svojoj bolesti.
Sve te ideje potje#u od Hipokrata. On je pak zahtijevao da svi njegovi u#enici poloe
sljedeu prisegu:
Obvezujem se da u koristiti lije#enje da pomognem bolesnima u skladu sa svojim
sposobnostima i su'enjem, ali nikad da povrijedim ili nanesem bol. Neu dati otrovan lijek
nekome tko me za to moli ili na to poti#e. Osim toga, neu enama dati nikakvo sredstvo
za spre#avanje za#ea. Svoj u ivot i umijee drati #istim i svetim.
Neu upotrijebiti no, #ak ni kad netko neizdrivo trpi, nego u ustupiti mjesto
onima koji su u tome stru#njaci.
Bez obzira na to u koju kuu u'em, ui u u nju u namjeri da pomognem bolesnima, te
odbijam svaku namjernu nepravdu ili povredu, a posebno zloupotrebu ne#ijeg tijela, bilo
mukarca ili ene, roba ili slobodnjaka. to god vidim ili #ujem u svom openju s ljudima,
nikad neu otkriti, ako to drugi ne moraju znati, jer takve stvari drim svetom tajnom.
Ako se drim ove prisege, i nikad je ne prekrim, neka za svoj ivot i umijee uvijek
uivam ugled me'u ljudima. Prekrim li prisegu, neka mi se dogodi suprotno.
54
SOFIJIN SVIJET
Sofie se u subotu ujutro probudila posko#ivi u krevetu. Je li to bio san ili je stvarno vidjela
filozofa?
Jednom je rukom opipala ispod kreveta. Pa da - tamo je lealo pismo od sino. Sofie se
sjetila svega to je pro#itala o gr#koj vjeri u sudbinu. Zna#i da to nije bio samo san.
Naravno da je vidjela filozofa! tovie, vidjela je kako je sa sobom ponio njezino pismo.
Si'e na pod i sagne se ispod kreveta. Izvu#e sve strojem otipkane stranice. Ali to je to?
Skroz uza zid vidjela je neto crveno. Je li to neka marama?
Otpuzi pod krevet i dohvati maramu od crvene svile. Jedno je bilo sigurno: ta nikad nije
pripadala Sofiji.
Po#ela je pomno prou#avati rubac, tako da je uskliknula kad je ugledala da uz rub neto
pie crnim slovima. HILDE, pisalo je.
Hilde! Ma tko je ta Hilde? Kako su se samo njihovi putevi isprepleli na ovaj na#in?
55
SOKRAT
... koja zna to ne zna, ta je najmudrija...
Sofie navu#e na sebe ljetnu haljinu i uskoro se nade dolje u kuhinji. Mama je bila sagnuta nad
radnim stolom. Sofie je odlu#ila ne spominjati svileni rubac.
-Jesi li donijela novine? - izleti iz Sofijinih usta.
Majka se okrene.
- Budi dobra pa mi ih ti donesi.
Sofie istr#i na ljun#ani puteljak, te se ubrzo nade kod zelenog potanskog sandu#ia.
Samo novine. Ta i nije mogla o#ekivati odgovor istog trenutka. Na naslovnoj stranici
novina pro#itala je nekoliko redaka o norvekom bataljunu UN-a u Libanonu.
Bataljun UN-a... Zar to nije pisalo na igu razglednice od Hildinog oca? Ali razglednica je
imala norveke marke. Moda su norveki vojnici sa sobom imali vlastiti potanski ured...
Kad se vratila u kuhinju, mama joj je, zadirkujui, rekla:
- Neto te strano zanimaju novine.
Sreom, nita vie nije rekla o sandu#iima i sli#nom, niti za vrijeme doru#ka, a ni kasnije
tog dana. Kad je otila u trgovinu, Sofie odnese pismo o vjeri u sudbinu u Tjesnac.
56
SOFIJIN SVIJET
Srce joj je posko#ilo kad joj je pogled pao na malu bijelu omotnicu pored kutije s pismima
u#itelja filozofije. Sofie je bila sigurna da je sama tamo nije stavila.
I ta je omotnica imala vlane rubove. Osim toga, imala je dva duboka ureza ba kao i
ona koju je ju#er dobila.
Je li filozof bio ovdje? Zar je znao za njezino tajno sklonite? Zato su omotnice bile
vlane?
Sva ta pitanja smutila su Sofie. Otvorila je omotnicu i pro#itala to je pisalo na
papiriu.
Draga Sofie. Proitao sam tvoje pismo s velikim zanimanjem, ali i s malo tuge. Naime,
moram te razoarati to se tie dolaska na kavu i tome slinog. Jednog &emo se dana
sresti, ali ja se jo dugo ne mogu pokazati u Kapetanovu zavoju.
Moram jo dodati da od sada vie ne&u osobno isporuivati pisma. Na kraju krajeva, to
bi bilo preopasno. Pisma koja slijede donijet &e moj mali glasnik. Zauzvrat &e biti
donoena ravno u tvoje tajno mjesto u vrtu.
I dalje moe sa mnom stupati u kontakt kad za to osjeti potrebu. U tom sluaju
mora koristiti ruiastu omotnicu, te u nju staviti slatki keks ili kockicu e&era. Kad
glasnik otkrije takvo pismo, donijet &e potu ovamo.
P.S. Uop&e nije zabavno odbiti poziv na kavu jedne mlade dame. Ali ponekad je to
prijeko potrebno.
P.S. P.S. Ako sluajno na#e neku crvenu svilenu maramu, molim te da je dobro uva.
Doga#a se da se takva imovina zagubi. Posebno u kolama i tome slino, a ovo je kola
filozofije.
Pozdravlja te Alberto Knox.
Sofie je imala #etrnaest godina, a l i je ipak u svom mladom ivotu dobila dosta pisama,
barem za Boi, ro'endan i sli#no. Me'utim, ovo je pismo bilo #udnije od svih koje je ikad
primila.
Marke nije bilo. Nije #ak ni stavljeno u potanski sandu#i. Pismo je bilo doneseno ravno
u Sofijino supertajno skrovite u staroj ivici. %udno je i to da je pismo bilo vlano, iako su
tog proljea imali suho vrijeme.
Naravno, naj#udnija stvar bila je svilena marama. U#itelj filozofije imao je jo jednu
u#enicu. U redu! 1 ta je druga u#enica izgubila crveni svileni rubac. U redu! Ali kako ga je
uspjela izgubiti pod Sofijinim krevetom?
Pa onda Alberto Knox... Zar to ime nije malo neobi#no?
57
JOSTEIN GAARDER
Pismo joj je barem potvrdilo da su u#itelj filozofije i Hilde Meller Knag nekako
povezani. Ali da je i Hildin otac pobrkao adrese, to je bilo skroz nemogue razumjeti.
Sofie je dugo sjedila i mislila kakve su veze ona i Hilde imale jedna s drugom. Na kraju
je maloduno uzdahnula. U#itelj filozofije napisao je da e ga jednog dana upoznati. Hoe li
upoznati i Hilde?
Okrene list i tada ugleda da je i na drugoj strani bilo nekoliko re#enica:
Postoji li prirodna ednost?
Koja zna to ne zna, ta je najmudrija.
Prava spoznaja dolazi iznutra.
Tko zna to je dobro, taj i ini dobro.
Sofie je shvatila da je kratke re#enice iz bijele omotnice pripravljaju za veliko pismo koje
uskoro stie. Neto joj padne na pamet: ako glasonoa bude isporu#io uto pismo ovamo
u Tjesnac, moe ga tu i do#ekati. Ili nju? Onda e se prikva#iti za tu osobu, sve dok on ili
ona ne ispri#aju neto vie o filozofu! U pismu, k tome, pie da je glasnik malen. Moda je
to neko dijete?
Postoji li prirodna #ednost?
Sofie je znala da je #ednost starinska rije# za srameljivost - na primjer, zbog golotinje.
No, je li zapravo prirodno toga se sramiti? Ako je neto prirodno, zna#i da vrijedi za sve
ljude. U mnogim je dijelovima svijeta ba to prirodno - biti gol. Onda je vjerojatno drutvo to
koje odlu#uje to je prihvatljivo a to nije. Na primjer, kada je njezina baka bila mlada nije
se moglo sun#ati u toplesu. Danas veina ljudi misli da je to prirodno. Iako je u mnogim
zemljama jo uvijek strogo zabranjeno. Sofie se po#ee po glavi. Je li ovo filozofija?
Onda druga re#enica: Koja zna to ne zna, ta je najmudrija.
Mudrija od koga? Ako filozof misli da je djevojka, svjesna da ne zna sve na ovom
svijetu, mudrija od one koja zna isto toliko, ali si umilja da zna masu stvari - pa, onda se
nije bilo teko sloiti. Sofie o tome nikad prije nije razmiljala. Ali, to je vie o tome
mozgala, to joj je jasnije postajalo da je znati to ne zna, zapravo isto nekakav oblik znanja.
Najgluplje joj je kad se ljudi prave stopostotno sigurni u neto o #emu zapravo nemaju
pojma.
Pa onda ono da prava spoznaja dolazi iznutra. Ali, svo znanje ulazi valjda izvana u
ljudske glave? S druge strane, sjetila se da su je mama ili u#itelji u koli pokuavali nau#iti
stvari za koje ona nije bila prijem#iva. Kad je neto stvarno nauila, tome je na neki na#in i
sama pridonijela. Dogodilo bi se da odjednom neto razumije - i ba to se valjda zove
spoznaja.
58
SOFIJIN SVIJET
Nego to - Sofiji se #inilo kako je fino svladala prva tri zadatka. No, tada je dola do
tvrdnje koja je bila tako #udnovata da ju je jednostavno natjerala u smijeh: Tko zna to je
dobro, taj i #ini dobro.
Zna#i li to da plja#ka plja#ka banke zato to ne zna to #ini? Sofie u to nije mogla
povjerovati. Naprotiv, mislila je da i djeca i odrasli mogu u#initi puno gluposti - to kasnije
zaale - i da to #ine iako znaju da ne bi smjeli.
Ba dok je tako sjedila za#u da neto uka u suhom granju s one strane ivice koja gleda
prema umi. Je li to bio glasnik? Sofiji je srce posko#ilo u grudima. Jo se vie preplaila kad je
#ula da ono to se pribliava die kao ivotinja.
Sljedeeg se trenutka neki veliki pas uspio uvui u Tjesnac sa umske strane. Sigurno
labrador. U ustima je imao veliku utu omotnicu koju je spustio pred Sofijina koljena. Sve
se dogodilo tako brzo da nije stigla reagirati. Nekoliko sekundi kasnije drala je omotnicu u
rukama; uti je pas zbrisao natrag u umu. Tek kad je sve bilo gotovo, do'e ok. Sofie spusti
ruke u krilo i zapla#e.
Nije znala koliko je dugo tako sjedila, ali nakon nekog vremena digne ponovno pogled.
Dakle, to je glasonoa!, odahne Sofie. Zato su bijele omotnice bile vlane pri rubovima.
Zato su, naravno, imale i nekoliko dubokih usjeka. Kako na to nije prije pomislila? Sad je,
osim toga, imalo smisla da mora priloiti keks ili komadi eera u kuvertu kad filozofu eli
poslati pismo.
Nije uvijek razmiljala eljenom brzinom. Ipak je #injenica da je glasonoa dresirani pas
neto posebno. To zna#i da moe zaboraviti svoju namjeru da iz glasnika iscijedi mjesto
boravka Alberta Knoxa.
Sofie otvori veliku omotnicu i po#e #itati:
Filozofija u Ateni
Draga Sofie. Kada ovo bude itala, moda #e ve# poznavati Hermesa. Za svaku sigurnost
dodajem da je to pas. Nemoj to previe uzeti k srcu. On je jako dobar - tovie, razumniji je
od mnogih ljudi. Barem se ne pravi da je pametniji nego to jest.
Primi na znanje da mu ime nije poptuno sluajno. Hermes je bio glasonoa grkih
bogova. Bio je i bog moreplovaca, ali time se zasad ne#emo previe optere#ivati. Vanije je
da je Hermes dao ime rijei hermetiki, to znai skriven ili nedostupan. To se lijepo slae s
injenicom da nas Hermes skriva jedno od drugoga.
59
JOSTEIN GAARDER
Time je glasnik predstavljen. On se, naravno, odaziva na svoje ime, i uope je prili#no
pristojan.
Vratimo se filozofiji. S prvim smo dijelom ve gotovi. Mislim na filozofiju prirode, na sam
prekid s mitolokom slikom svijeta. Sad emo upoznati tri najvea anti#ka filozofa. Oni se zovu
Sokrat, Platon i Aristotel. Svaki na svoj na#in, ovi e filozofi utisnuti ig europskoj civilizaciji.
Filozofi prirode obi#no se zovu i predsokratovski filozofi, zato to su ivjeli prije Sokrata.
Demokrit je zapravo umro nekoliko godina nakon Sokrata, ali cijeli njegov na#in miljenja ipak
pripada predsokratovskoj filozofiji prirode. Jer, kod Sokrata ne povla#imo granicu samo
vremenski. Malo emo se preseliti i na karti. Naime, Sokrat je prvi filozof koji se rodio u Ateni te
je, kao i njegova dva sljedbenika, ivio i djelovao u Ateni. Moda se sjea da je i Anaksagora
jedno vrijeme ivio u tom gradu, ali su ga odatle protjerali jer je vjerovao da je Sunce uarena
kugla. (Ni Sokrat nije bolje proao!)
Od Sokratovog se doba gr#ki kulturni ivot okuplja u Ateni. Jo je vanije uo#iti da se i
svojstva filozofskog projekta mijenjaju kad prelazimo s filozofa prirode na Sokrata.
Prije nego to upoznamo Sokrata, #ut emo malo o takozvanim sofisti-ma koji su proimali
gradsku sliku Atene u Sokratovo doba.
Zastor se die, Sofie! Povijest misli je kao drama u mnogo #inova.
$ovjek u sreditu
Oko 450. g. pr. Kr. Atena je postala kulturnim sreditem gr#kog svijeta. Sada je i filozofija
krenula novim smjerom.
Filozofi prirode bili su, prije svega, istraiva#i prirode. Zato imaju vaan poloaj i u povijesti
znanosti. U Ateni je zanimanje vie upravljeno prema #ovjeku i njegovu mjestu u drutvu.
Tamo se pomalo razvila demokracija s narodnim skuptinama i sudovima. Uvjet za
demokraciju bio je nau#iti narod sudjelovanju u demokratskim procesima. Da mlada
demokracija zahtijeva prosvijeenost naroda, primjeuje se i u nae doba. Za Atenjane je prije
svega bilo vano svladati govorni#ko umijee (retoriku).
Iz gr#kih je kolonija u Atenu uskoro pristigla skupina putujuih u#itelja i filozofa. Ti su se
zvali sofisti. Rije# sofist zna#i u#ena osoba, stru#njak. U Ateni im je podu#avanje gra'ana bilo
izvor zarade.
Sofistima i filozofima prirode jedna je stvar bila zajedni#ka. Naime, kriti#ki su se odnosili
prema mitskoj predaji. Istovremeno, sofisti odbacuju ono
60
SOFIJIN SVIJET
to vide kao nekorisnu filozofsku spekulaciju. Iako moda i postoji odgovor na filozofska
pitanja, ljudi ne mogu pronai sigurne odgovore na zagonetke prirode i svemira. Takav se stav
u filozofiji zove skepticizam.
ipak, #ak i da ne moemo odgovoriti na sve prirodne zagonetke, znamo da, kao ljudi,
moramo nau#iti ivjeti zajedno. Sofisti su se odlu#ili zanimati za #ovjeka i njegovo mjesto u
drutvu.
%ovjek je mjera svih stvari, rekao je sofist Protagora (oko 487. - 420. pr. Kr.). Time je
mislio da se ono to je pravo, krivo, dobro ili loe uvijek mora vrednovati u odnosu na
#ovjekove potrebe. Kad su ga upitali vjeruje li u gr#ke bogove odgovorio je da je pitanje
teko, a ljudski ivot kratak. Onog tko sa sigurnou ne moe rei postoji li Bog ili ne,
zovemo agno-stiarom.
Sofisti su mnogo putovali svijetom i vidjeli razli#ite oblike uprave. Tradicija i zakoni grada-
drave znali su se jako razlikovati. Na osnovi toga, sofisti su u Ateni pokrenuli raspravu o
tome to je odre'eno prirodom, a to stvoreno od drutva. Tako su poloili temelje drutvene
kritike u atenskom gra-du-dravi.
Znali su, na primjer, ukazivati na to da izrazi kao prirodna #ednost nisu uvijek
zadovoljavajui. Jer, ako je prirodno biti #edan zna#i da je to uro'eno. Me'utim, je li to
zaista uro'eno, Sofie, ili je #ednost drutvena tvorevina? Onom tko dosta putuje odgovor bi
trebao biti jasan: nije prirodno - ili uro'eno - bojati se pokazati gol. %ednost je - ili
ne#ednost -prije svega povezana s drutvenom tradicijom.
Sigurno razumije da su putujui sofisti ponekad znali uzrokovati u#nu raspravu u
atenskom gra'anskom drutvu kad bi ukazivali na to da nema apsolutnih normi koje odre'uju
to je dobro a to zlo. Sokrat je, naprotiv, pokuao pokazati da neke norme zaista jesu
apsolutne i opevaee.
Tko je bio Sokrat?
Sokrat (470. - 399. g. pr. Kr.) je moda najzagonetnija osoba u cijeloj povijesti filozofije. Nije
napisao ni jednu rije#, ali je ipak me'u onima koji su najvie utjecali na europsku misao. To
osobito ima veze s njegovom dramati#nom smrti.
Znamo da je ro'en u Ateni, te da je veinu ivota proveo na ulicama i trgovima, gdje je
razgovarao s ljudima koje je susretao. Drvee na selu ne moe me ni o #emu pou#iti, rekao
je. Znao se po nekoliko sati izgubiti u
61
JOSTEIN GAARDER
dubokim mislima. Jo za i vota smatran je zagonetnom osobom; kad je umro, po#eli su ga
ra#unati za#etnikom niza razli#itih filozofskih pravaca. Potpuno razli#iti pravci su ga, ba zbog
njegove zagonetnosti i dvosmislenosti, tuma#ili u svoju korist.
Pouzdano znamo da je bi o jako ruan. Malog rasta, debeo, izbuljenih o#iju i prastog
nosa. Me'utim, iznutra je bio savreno divan, govorilo se. I jo: Trai u sadanjosti, trai u
prolosti, ali njemu sli#nog nee nikad nai. A ipak je osu'en na smrt zbog svoje filozofske
djelatnosti.
Sokratov ivot poznajemo ponajvie preko Platona, njegova u#enika, koji je kasnije i sam
postao jednim od najveih filozofa svih vremena. Platon je napisao mnogo dijaloga - filozofskih
razgovora - gdje mu je Sokrat sluio kao govornik.
Kad Platon stavlja Sokratu rije#i u usta, ne moemo biti sigurni da je Sokrat te rije#i
stvarno izgovorio. Zbog toga nije lako razlikovati Sokratovo u#enje od Platonovih rije#i. Ista
stvar vrijedi i za druge povijesne osobe koje za sobom nisu ostavile pismene izvore.
Najpoznatiji je primjer, naravno, Isus. Ne moemo sa sigurnou rei da je povijesni Isus
zaista izrekao ono to mu Matej ili Luka stavljaju u usta. Tako e i ono to je povijesni Sokrat
rekao zauvijek ostati zagonetkom.
Tko je zapravo Sokrat ipak nije toliko vano. Platonova je slika Sokrata ono to je
nadahnjivalo zapadnja#ke mislioce gotovo 2500 godina.
Umije&e razgovora
Sama jezgra Sokratove djelatnosti jest da nikoga nije pokuavao pou#iti. Naprotiv, izgledalo je
kao da je sam htio u#iti od svojih sugovornika. Nije, dakle, drao obuku kao kakav kolski
u#itelj. O ne, on je razgovarao.
Ipak, ne bi postao #uvenim filozofom da je samo sluao druge. Niti bi ga, naravno,
osudili na smrt. Ipak, posebice bi u po#etku razgovora samo postavljao pitanja. Tako se
pretvarao da nita ne zna. U toku razgovora obi#no bi naveo sugovornika na to da uvidi
slabosti svog na#ina miljenja. Doga'alo se da ga je stjerao u kripac, te je ovaj tako morao
uvidjeti to je dobro, a to nije.
Pri#a se da je Sokratova majka bila primalja, a Sokrat je svoju djelatnost uspore'ivao s
primaljinom porodiljskom vjetinom. Primalja nije ona koja ra#a dijete. Ona samo pomae
pri porodu. I Sokrat je svoju zadau vidio u tome da pomae ljudima roditi pravu spoznaju.
Jer, stvarno razumijevanje
62
SOFIJIN SVIJET
dolazi iznutra. Njega ne mogu nametnuti drugi. Samo ono razumijevanje koje dolazi
iznutra je istinita spoznaja.
Da se to#nije izrazim: sposobnost ra'anja djece je prirodna osobina. Tako svi ljudi,
ako samo koriste svoj razum, mogu spoznati filozofske istine. Kad netko do'e pameti
crpi neto iz sebe samog.
Glumei neznalicu, Sokrat je prisiljavao ljude koje je susretao da koriste svoju pamet.
Pretvarao se da zna manje ili da je gluplji nego to jest. To zovemo sokratovskom
ironijom. Taj mu je pristup omoguavao da neprestano nalazi slabosti u na#inu miljenja
Atenjana. Moglo se to dogoditi nasred trga - dakle, sasvim javno. Susret sa Sokratom zna#io
je isto to i ispasti budalom, te biti izvrgnut podsmijehu pred velikim gledalitem.
Zato nije #udno da je povremeno djelovao napasno i razdraujue; to se posebno #inilo
onima koji su imali mo u drutvu. Atena je kao mlitavi konj, rekao je Sokrat, a ja
sam obad koji ga pokuava probuditi i odrati na ivotu. ( to se radi s obadom, Sofie?
Moe li mi odgovoriti?)
Boanski glas
Sokrat nije ubadao blinje da bi ih mu#io. U njemu je postojalo neto to mu nije ostavljalo
izbora. Stalno je govorio kako u sebi nosi boanski glas. Sokrat je, na primjer, odbijao
sudjelovati u osu'ivanju na smrt. Osim toga, nije elio potkazivati politi#ke protivnike.
Godine 399. pr. Kr. optuen je da uvodi nove bogove i da zavodi mlade na krivi
put. Porota od 500 #lanova ga je, s malom veinom, proglasila krivim.
Mogao je sigurno moliti da ga pomiluju. Ili barem spasiti glavu pristankom da napusti
Atenu. Ali, da je to u#inio, ne bi bio Sokrat. Stvar je u tome da je svoju savjest - i istinu -
cijenio vie od vlastitog ivota. Uvjeravao ih je da je sve u#inio za dobrobit drave. Ipak,
osudili su ga na smrt. Uskoro nakon toga ispio je vr# otrova u prisustvu najbliih
prijatelja, sruio se i umro.
Zato, Sofie? Zato je Sokrat morao umrijeti? Ljudi se to pitaju ve 2400 godina. Ipak,
on nije jedini koji se borio do kraja i otiao u smrt zbog svojeg uvjerenja. Ve sam
spomenuo Isusa, ali postoji jo nekoliko sli#nosti izme'u Isusa i Sokrata. Navest u neke
od njih.
Isus i Sokrat smatrani su zagonetnima i od svojih suvremenika. Ni jedan od njih nije
zapisao svoje u#enje. Dakle, potpuno smo ovisni o slici koju su
63
JOSTKIN GAARDER
nam njihovi u#enici predali. Sigurno je da su obojica bili majstori razgovora. Govorili su,
osim toga, s naglaenom samosvijesti, to je zanosilo, ali i raz-draivalo. tovie, obojica su
bili glasnogovornici ne#eg to je vee od njih samih. Izazivali su vlastodrce kritizirajui
sve oblike nepravde i koritenja sile. I na kraju: ta ih je djelatnost stajala ivota.
%ak i u su'enjima njima jasno se vide zajedni#ke crte. Obojica su, bez sumnje, mogla
moliti za milost, te tako spasiti ivot. Ali, osjeali su da bi izdali svoj poziv kad ne bi
ostali u igri do kraja. Otiavi u smrt uspravnih leda, skupili su tisue pristaa nakon smrti.
Kad ovako uspore'ujem Isusa i Sokrata, ne elim rei da su bili jednaki. Htio sam,
prije svega, istaknuti da obojica imaju poruku koja se ne moe odvojiti od njihove osobne
hrabrosti.
Doker u Ateni
Sokrat, Sofie! Kui, nismo s njim sasvim gotovi. Rekli smo neto o njegovoj metodi.
Me'utim, to je njegov filozofski projekt?
Sokrat je ivio u isto vrijeme kad i sofisti. Kao i oni, bio je vie zaokupljen #ovjekom i
ljudskim ivotom nego problemima prirodne filozofije. Jedan je rimski filozof - Ciceron -
nekoliko stotina godina kasnije rekao da je Sokrat sazvao filozofiju s neba na Zemlju,
nastanio je u gradovima, uveo u kue i prisilio ljude da razmiljaju o ivotu i obi#ajima, o
dobru i zlu.
Me'utim, Sokrat se od sofista razlikovao po jednoj vanoj stvari. Sebe nije smatrao
sofistom - dakle, u#enom i mudrom osobom. Za razliku od sofista, svoje podu#avanje
nije naplaivao. Ne, Sokrat se nazivao filozofom u pravom smislu te rije#i. Filo-zof
zna#i zapravo onaj koji tei mudrosti.
Sjedi li udobno, Sofie? Vano je za ostatak te#aja da razumije razliku izme'u sofista
i -filozofa. Sofisti su naplaivali svoja manje-vie sitni#ava izlaganja, i takvi su sofisti
smjenjivali jedni druge tijekom cijele povijesti. Mislim zapravo na sve one u#itelje i
pametnjakovie koji su ili prezadovoljni onim malim to znaju ili se pak hvale kako znaju
cijelu masu stvari o kojima zapravo nemaju pojma. Sigurno si u svom mladom ivotu ve
susrela nekoliko sofista. Pravi filozof, Sofie, to je neto sasvim drugo, pa da, neto
sasvim suprotno. Filozof zna da zapravo vrlo malo zna. Zato stalno tei pravoj spoznaji.
Sokrat je bio jedan od tih neobi#nih ljudi. On je znao da o ivotu i svijetu nita nije znao.
Poenta je: mislio je da je jednostavno mu#no koliko je malo znao.
64
SOFIJIN SVIJET
Filozof je, dakle, netko tko priznaje da postoji puno stvari koje ne razumije. I to ga mu#i.
On je ipak mudriji od onih koji se hvale da znaju sve o stvarima o kojima nita ne znaju.
Koja zna to ne zna, ta je najmudrija, rekao sam. Sam je Sokrat rekao da zna samo jedno - a
to je: da nita ne zna. Zapamti si taj izraz, jer je to priznanje rijetko #ak i me'u filozofima.
Osim toga, moe ga biti tako opasno javno propovijedati da te kota glave. Uvijek su oni koji
pitaju najopasniji. Odgovarati nije tako opasno. Jedno jedino pitanje sadrava vie suhog
baruta od tisuu odgovora.
Jesi li #ula o carevu novom ruhu? Car je zapravo bio gol-golcat, ali to mu se nitko od
njegovih podanika nije usudio rei. Odjednom je jedno dijete uskliknulo da je car gol. To
dijete je hrabro, Sofie. Isto tako se i Sokrat usudio govoriti koliko malo mi ljudi znamo.
Ina#e smo ve prije govorili o sli#nosti izme'u filozofa i djece.
Da preciziram: #ovje#anstvu su postavljena neka vana pitanja na koja ne moe samo
tako nai zadovoljavajue odovore. To vodi dvjema mogunostima: ili lagati sebi i ostatku
svijeta pretvarajui se da znamo sve to vrijedi znati, ili pak zatvoriti o#i pred velikim
pitanjima te jednom za svagda odustati od svakog napretka. Tako se #ovje#anstvo dijeli na
dvoje. Ljudi su uglavnom ili mrtvi sigurni, ili im je svejedno. (Obje vrste gmiu i puze skroz
na dnu ze#jeg krzna!) To ti je kao kad podijeli pil karata u dva dijela, draga Sofie. Na jednu
se hrpu stave crne karte, na drugu crvene. A ponekad se u pilu pokae i doker koji nije ni
srce, ni tref, ni karo, ni pik. Taj je doker u Ateni bio Sokrat. On nije bio ni presiguran, niti
mu je bilo svejedno. Jedino to je znao bilo je da nije nita znao - i to ga je mu#ilo. Postao je,
dakle, filozofom - onim koji se ne predaje, koji bez predaha traga za pouzdanim znanjem.
Pri#a se da je neki Atenjanin jednom upitao proro#icu u Delfima tko je najmudrija osoba
u Ateni. Odgovor je bio: Sokrat. Sokrat se, blago re#eno, za#udio kad je ovo #uo. (Mislim
da se nasmijao, Sofie!) Odmah je otiao izvan grada posjetiti #ovjeka koji je u svojim, a i
tu'im o#ima, bio vrlo mudar. Ali kad se pokazalo da mu taj #ovjek nije uspio dati pouzdane
odgovore na pitanja koja mu je postavio, Sokrat je na kraju shvatio da je proro#ica imala
pravo.
Sokrat je smatrao da je vano nai temelj nae spoznaje. Vjerovao je da je taj temelj
naao u ljudskom razumu. Zbog svoje snane vjere u #ovjekov razum bio je, dakle, izrazit
racionalist.
65
JOSTEIN GAARDER
Prava spoznaja vodi pravilnom djelu
Ve# sam spomenuo da je Sokrat vjerovao da u sebi nosi boanski glas, te da mu je ta
savjest govorila to je dobro. Tko zna to je dobro, taj i ini dobro, rekao je. Smatrao
je da prava spoznaja vodi pravilnom djelu. A samo onaj koji ini dobro postaje
pravednim ovjekom. Kad postupamo krivo, to je zato to drugo ne znamo. Zato je
vano proiriti nae znanje. Sokrat je bio zaokupljen pronalaenjem sasvim jasnih i
op#evae#ih definicija dobra i zla. Za razliku od sofista, mislio je da se sposobnost
razlikovanja dobra i zla nalazi u razumu, a ne u drutvu.
Moda ti se ini, Sofie, da je ovo posljednje teko progutati. Pokuat #u jo jednom:
Sokrat misli da je nemogu#e biti sretan, ako se djeluje protiv svojeg uvjerenja. Tko zna
kako moe biti sretan, taj #e pokuati postati sretan. Zato onaj koji zna to je dobro ini
dobro. Jer, nitko valjda ne eli biti nesretan?
Sto kae, Sofie? Moe li sretno ivjeti ako u dnu due zna da stalno ini loe stvari?
Mnogi neprestano lau, kradu i ogovaraju druge ljude. Pa dobro! Oni sigurno znaju da to
nije pravilno - ili pravedno, ako ti to vie odgovara. Ali, misli li da ih to usre#uje?
Sokrat misli da ne.
Kad je Sofie pro#itala pismo o Sokratu, pourila ga je spremiti u kutiju, pa se onda izvukla u
vrt. Kako bi izbjegla mnotvo pitanja o tome gdje je bila, htjela se vratiti natrag u kuu
prije maminog povratka iz trgovine. Osim toga, obeala joj je da e oprati sude.
Tek je uspjela nato#iti vodu u sudoper, kad majka upadne u kuu s dvije ogromne
vreice. Moda je zato rekla:
- Ti ba nisi skroz prisutna u zadnje vrijeme, Sofie.
Sofie nije znala zato, samo joj je izletjelo:
- Ni Sokrat nije bio.
- Sokrat?
Majka razroga#i o#i.
- Samo je malo teta to je za to morao platiti ivotom - nastavi Sofie,
duboko zamiljena.
- Ma Sofie, molim te! Vie ne znam to da radim.
- Ni Sokrat nije znao. Jedino to je znao bilo je da nije nita znao. Pa ipak
je bio najmudriji u Ateni.
66
SOFIJIN SVIJET
Majka je ostala bez ijedne rije#i. Na kraju re#e:
- Jesi li to u koli nau#ila?
Sofie odlu#no odmahne glavom.
- Tamo nita ne u#imo... Velika razlika izme'u kolskog u#itelja i pravog
filozofa je ta da u#itelj misli da zna masu stvari koje cijelo vrijeme naturava
u#enicima. Filozof pokuava doi do zaklju#ka zajedno s u#enicima.
- Aha, govorimo o bijelim ze#evima. Zna, uskoro mi mora ispri#ati sve
o tom tvom de#ku. U suprotnom u povjerovati da je mal#ice poremeen.
Sofie se okrene od sudopera, pa uperi #etku za pranje suda prema mami.
- On nije poremeen. Ali zato remeti druge, kao obad. I to s namjerom
da ih izbaci iz kolote#ine.
- O, prestani ve. Zapravo mi se #ini da je malo drzak.
Sofie se vrati sudoperu.
- Nije ni drzak ni mrzak. Samo je u potrazi za pravom mudrosti. To je
razlika izme'u istinitog dokera i ostalih karata u pilu.
- Doker, jesi li rekla doker?
Sofie kimne.
- Jesi li ikad razmiljala o tome da u pilu ima puno srca i puno kara?
Pikova i trefova, tako'er. Ali, samo jedan doker.
- Kako ti odgovara, dijete moje.
- A kako ti pita!
Majka je pospremila sve namirnice. Onda je uzela novine i otila u sobu. Sofie se u#inilo
da je zalupila vratima snanije nego ina#e.
Kad je oprala su'e, popela se u svoju sobu. Crvenu je svilenu maramu bila stavila na
najviu policu ormara, zajedno s lego-kockicama. Sad ju je skinula i po#ela paljivo
prou#avati.
Hilde...
67
ATENA
...iz ruevina se izdiglo nekoliko visokih
zgrada...
Rano te ve#eri Sofijina je majka otila k jednoj prijateljici u posjet. %im se nala van kue, Sofie
iza'e u vrt, pa ode u Tjesnac u staroj ivici. Tu je, pored velike metalne kutije, nala debeli sveanj.
Sofie se pouri s njega strgnuti papir. Bila je to video-kazeta!
Otr#i natrag u kuu. Video-kazeta! To je neto novo. Kako je samo filozof mogao znati da su
imali video? I to je to bilo na kazeti?
Sofie stavi kazetu u stroj. Uskoro se na ekranu pokae slika nekog velikog grada. Nije joj dugo
trebalo da prepozna Atenu, jer je kamera ubrzo zumirala Akropolu. Sofie je puno puta vidjela slike
tamonjih ruevina.
Bila je to snimka uivo. Medu ostacima hrama vrvjelo je od turista u ljetnoj odjei, s
fotoaparatima oko vrata. Zar jedan od njih ne nosi nekakav plakat? Evo ga opet! Zar na njemu ne
pie Hilde?
Nakon kratkog vremena pokae se slika nekog sredovje#nog #ovjeka, posve izbliza. Bio je
prili#no malog rasta, lijepo frizirane, crne brade, te s plavom beretkom na glavi. Ubrzo je pogledao
ravno u kameru i rekao:
- Dobro dola u Atenu, Sofie. Sigurno si ve doku#ila da sam ja Alberto Knox. Ako nisi, samo u
ponoviti da se veliki bijeli zec jo uvijek izvla#i iz crnog cilindra svemira. Stojimo na Akropoli. Rije#
zna#i gradska utvrda ili to#nije grad na breuljku. Ovdje gore ljudi ive jo od kamenog doba.
Razlog tome je, naravno, poseban poloaj. Visoravan je bilo lako obraniti od
SOFIJIN SVIJET
neprijatelja. S Akropole se, osim toga, dobro vidi jedna od najboljih luka Sredozemlja... Kako se
Atena pomalo irila ravnicom pod visoravni, Akropo-la se po#ela koristiti kao tvr'ava i hram. U
prvoj polovici 5. stoljea pr. Kr. bjesnio je ljuti rat protiv Perzijanaca, a g. 480. perzijski je kralj
Kserkso opustoio Atenu i spalio sve stare drvene gra'evine na Akropoli. Sljedee su godine
Perzijanci poraeni i tada po#inje zlatno doba Atene, Sofie. Akropola je izgra'ena iznova -
ponosnija i ljepa nego ikad - odsada samo kao sakralni centar. Upravo je u to vrijeme Sokrat
etao ulicama i trgovima, te razgovarao s Atenjanima. Tako je mogao pratiti obnovu Akropole i
gradnju svih ovih ponosnih gra'evina koje vidimo oko nas. Kakvo je to gradilite moralo biti!
Iza mene vidi najvei hram. Zove se Partenon - ili Djevi#in dom - podignut u #ast boice
Atene, koja je bila zatitnica grada. Ta velika mramorna gra'evina nema niti jednu ravnu liniju,
sve se #etiri strane blago svijaju. To je zato da bi gra'evina ivlje izgledala. Iako je ogromnih
dimenzija, ne #ini se toliko masivnom. Razlog je, dakle, opti#ka varka. %ak se i stupovi blago
nagiblju prema unutra, te bi #inili piramidu visoku 1500 metara, kad bi bili toliko duga#ki da se
kriaju u jednoj to#ki visoko nad hramom. Jedino to se nalazilo u toj golemoj gra'evini bio je
kip Atene visok 12 metara. Moram dodati da je bijeli mramor, koji su obojili ivahnim bojama,
donesen iz planine udaljene 16 kilometara...
Sofiji je srce silo u pete. Zar to stvarno u#itelj filozofije pripovijeda s video-vrpce? Jednom
prije vidjela je samo njegove obrise u mraku. Ipak, moda je taj isti #ovjek sada stajao na
Akropoli u Ateni.
Uskoro je poao du hrama; kamera ga je slijedila. Na kraju je doao do ruba uzvisine, te
pokazao na krajolik. Kamera je fokusirala neko staro kaza-lite ispod samog breuljka.
- Vidi staro Dionizovo kazalite - nastavio je mukarac s beretkom. - To
je vjerojatno najstarije kazalite u Europi. Komadi velikih tragi#ara Eshila,
Sofokla i Euripida izvo'eni su ovdje upravo u Sokratovo doba. Spomenuo
sam ve tragediju o nesretnom kralju Edipu. Taj je komad ovdje praizveden.
Ali. tu su se izvodile i komedije. Najpoznatiji pisac komedija bio je Aristofan
koji j e, me'u ostalim, napisao i zlobni komad o Sokratu kao lakrdijau. Skroz
straga vidi kameni zid pred kojim su glumci glumili. On se zove skene, te je
dao ime naoj rije#i scena. Rije# teatar ina#e dolazi od starogr#ke rije#i za
vidjeti. Ubrzo emo se vratiti filozofima, Sofie. Po'imo oko Partenona, pa
nadolje kroz sve#ani ulaz...
Maleni je #ovjek krenuo oko Velikog hrama, tako da su mu se s desne strane nali neki
manji hramovi. Ubrzo je po#eo silaziti stubama izme'u nekoliko visokih stupova. Kad je stigao
do dna Akropoline uzvisine popeo se na mali breuljak i pokazao na Atenu:
69
JOSTEIN GAARDER
-Uzvisina na kojoj stojimo zove se Areopag. Ovdje je atenski vrhovni sud
sudio u slu#ajevima umorstva. Mnogo stotina godina kasnije, tu je stajao
apostol Pavao i govorio Atenjanima o Isusu i kranstvu. Tom emo se govoru
vratiti kasnije. Dolje na lijevo vidi ruevine starog atenskog trga. Osim
velikog hrama posveenog bogu-kova#u Hefestu, tu su ostali samo mramorni
blokovi. Krenimo dolje...
Sljedeeg je trenutka osvanuo medu starim ruevinama. Visoko pod obla-
cima, na samom vrhu Sofijinog ekrana, strio je veliki Atenin hram na Akro-
poli. U#itelj filozofije sjedne na neki mramorni kamen. Ubrzo pogleda u
kameru i re#e:
- Sjedimo blizu starog trga u Ateni. alosno za pogledati, zar ne? Mislim
danas. Oko nas su jednom bili ponosni hramovi, sudnice i druge javne zgra
de, trgovine, koncertna dvorana, #ak i velika gimnasti#ka sala. Sve to oko
samog trga koji je bio u obliku velikog #etverokuta... Na ovom malom po
dru#ju udarena je osnova cijeloj europskoj civilizaciji. Rije#i kao politika i
demokracija, ekonomija i povijest, biologija i fizika, matematika
i logika, teologija i filozofija, etika i psihologija, teorija i meto
da, ideja i sustav i jo mnogo, mnogo drugih potje#u od jednog prili#no
malog naroda koji je svoje dane provodi o oko ovog trga. Ovuda je Sokrat
hodao i razgovarao s prolaznicima. Moda je dograbio kakvog roba koji je
nosio vr# maslinova ulja te postavio sirotom #ovjeku kakvo filozofsko pitanje.
Jer, Sokrat je vjerovao da rob ima isti razum kao i plemi. Ili je pak vodio
ust ru raspravu s neki m od gra'ana - ili opet ti ho razgovarao sa svoji m
mladim u#enikom Platonom. %udno je o tome razmiljati. Jo uvijek govori
mo o sokratskoj i li platonskoj filozofiji, ali dosta je druk#ije biti Platon ili
Sokrat.
Naravno da se Sofiji #inilo da je o tome #udno razmiljati. Ipak, moda je
jo #udnije bilo to da je filozof odjednom pripovijedao putem video-snimke
koju je zagonetni pas donio u njezino tajno sklonite u vrtu.
Uskoro se filozof digne s mramornog bloka na kojem je sjedio. Tada re#e
prili#no niskim glasom:
- Namjera mi je zapravo bil a da ovdje preki nem, Sofi e. eli o sam ti
pokazati Akropolu i ruevine starog trga u Ateni. Ali jo uvijek ne znam jesi li
shvatila koliko je ova okolica bila veli#anstvena u staro doba... tako da dola
zim u iskuenje... otii jo malo dalje. To je, naravno, potpuno protiv propi
sa... ali nekako vjerujem da e ostati izme'u nas dvoje... Pa dobro, u svakom
e slu#aju biti dovoljan samo letimi#an pogled...
Vie nije nita rekao, ve je samo dugo zurio u kameru. U sljedeem se
trenutku na ekranu pojavila posve druga slika. Iz ruevina se izdiglo nekoliko
70
SOFIJIN SVIJET
visokih zgrada. Stare su se ruevine obnovile kao na dodir #arobnog tapia. Na obzorju se jo
uvijek vidjelo Akropolu, ali sada su i Akropola i gra'evine na trgu pod njom bile nove novcate.
Bile su obloene zlatom i oli#ene jarkim bojama. Velikim #etvrtastim trgom etali su ljudi
obu#eni u odjeu vedrih boja. Neki su nosili ma#, drugi vr# na glavi, dok je jedan pod rukom
nosio svitak papirusa.
Tek je sada Sofie prepoznala u#itelja filozofije. Jo je uvijek na glavi nosio plavu beretku, ali je
na sebi imao utu tuniku, kao i ostali na snimci. Poao je prema Sofiji, pogledao u kameru i
rekao:
- Eto tako. Sada smo u anti#koj Ateni, Sofie. Zna, htio sam da sama
do'e ovamo. Godina je 402. pr. Kr., samo tri godine prije Sokratove smrti.
Nadam se da cijeni ovaj ekskluzivni posjet; bilo je, naime, vrlo teko iznaj
miti video-kameru...
Sofie osjeti vrtoglavicu. Kako se taj zagonetni #ovjek odjednom mogao nai u Ateni od
prije 2400 godina? Kako je mogla gledati snimku uivo iz posve drugog doba? Sofie je,
naravno, znala da u starom vijeku nije bilo videa. Je li ovo onda igrani film? Ali sve su te
mramorne gra'evine izgledale prave. Kad bi se cijeli stari atenski trg i, tovie, cijela
Akropola obnovili samo za potrebe jednog filma, bile bi to vrlo skupe kulise. Cijena bi, u sva-
kom slu#aju, bila pretjerana samo za to da bi Sofie nau#ila neto o Ateni.
%ovjek s plavom beretkom ponovno je pogleda.
- Vidi li ona dva #ovjeka pod kolonadom?
Sofijin pogled padne na postarijeg #ovjeka u dosta otrcanoj tunici. Imao je dugu neurednu
bradu, plosnat nos, plave prodorne o#i i bucmaste obraze. Kraj njega je stajao lijep, mlad
mukarac.
- To su Sokrat i njegov mladi u#enik, Platon. Shvaa li, Sofie? Ali #ekaj,
upoznat e ih osobno.
Tada u#itelj filozofije ode onoj dvojici koja su stajala pod visokim krovom. Kad im se
potpuno pribliio, skine beretku te re#e neto to Sofie nije razumjela. To je sigurno gr#ki.
Nedugo zatim opet pogleda u kameru i re#e:
- Rekao sam im da bi ih jedna norveka djevojka eljela upoznati. Sada e
ti Platon postaviti nekoliko pitanja o kojima moe razmiljati. No, moramo
se pouriti kako nas straari ne bi otkrili.
Sofie osjeti bubnjanje u sljepoo#icama, jer sada je mladi #ovjek istupio pred kameru.
- Dobro dola u Atenu, Sofie - re#e blagim glasom. Govorio je s jakim
stranim naglaskom. - Ja se zovem Platon i dat u ti #etiri zadatka. Prvo o
#emu mora razmisliti je: kako pekar uspijeva ispei 50 potpuno jednakih
71
JOSTEIN GAARDER
kola#a. Onda se moe upitati zato su svi konji jednaki. Dalje, moe razmisliti o tome ima
li #ovjek besmrtnu duu. Na kraju mora odgovoriti jesu li mukarci i ene jednako razumni.
Sretno!
Sljedeeg je trenutka s ekrana nestalo slike. Sofie pokua premotati film, ali na vrpci vie
nije bilo ni#ega.
Sofie se naprezala srediti svoje misli. No, #im bi po#ela s jednom milju prela bi na neto
drugo daleko prije nego to bi uspjela domisliti prvu misao.
Da je u#itelj filozofije originalan, ve je dugo znala. Ali #inilo joj se da prelazi svaku
granicu kad koristi na#ine poduke koji kre sve poznate prirodne zakone.
Je li na ekranu zaista vidjela Sokrata i Platona? Naravno da nije, pa to je nemogue. Ali to
ba nije bio nekakav crti.
Sofie izvadi kazetu iz videa pa otr#i u svoju sobu. Tamo ju je gurnula na najgornju policu
pokraj lego-kocki. Izmorena, spusti se na krevet i zaspi.
Nekoliko sati kasnije u sobu ude majka. Prodrma Sofie i re#e:
- Pa dobro, to ti je, Sofie?
- Mmm...
- Zar si legla u haljini?
Sofie je tek malo otvorila o#i.
- Bila sam u Ateni - re#e.
Vie nije nita uspjela izustiti, samo se okrenula na drugu stranu i nastavila spavati.
72
PLATON
...enja za stvarnim stanom due...
Sljedeeg se jutra Sofie trgne iz sna. Pogleda na sat. Tek je bilo prolo pet. No, kako je bila
sasvim budna, uspravi se u krevetu.
Zato ima haljinu na sebi? Onda se sjeti svega. Popne se na stol#i i zaviri na najgornju policu
ormara. Pa da - tamo je bila video-kazeta. Zna#i da ipak nije sanjala, barem ne sve zajedno.
Ali valjda nije stvarno vidjela Platona i Sokrata? Uh, o tome vie nije mogla razmiljati.
Moda mama ima pravo kad kae da je u posljednje vrijeme malo izvan sebe.
Spavati vie nije mogla. A da ode u Tjesnac i vidi je li pas donio novo pismo?
Sofie se tiho spusti stubama, obuje tenisice, pa iza'e iz kue.
U vrtu je sve bilo #udesno jasno i mirno. Pti#ice su cvrkutale tako energi#no da se Sofie gotovo
nasmijala. Travom se kotrljala jutarnja rosa u obliku majunih kristalnih kapi.
Ponovno ju je oinula pomisao da je svijet nepojmljivo #udo.
I u staroj je ivici bilo malo vlano. Sofie nije opazila nikakvo novo pismo od filozofa, ali je
ipak obrisala jedan od debelih korijenova i sjela.
Sjetila se da joj je video-Platon dao nekoliko zadataka. Prvo je bilo neto o tome kako pekar
moe ispei 50 potpuno jednakih kola#a.
73
JOSTEIN GAARDER
Sofie je morala dobro razmisliti, jer joj se #inilo da je to velik pothvat. Znalo se dogoditi
da mama ispe#e pladanj kola#ia, ali oni nikad ne bi bili sasvim jednaki. Istina, ona nije
pekar po struci; ponekad bi u kuhinji vladala prava pometnja. Ali, ni kola#i iz trgovine nisu
ba bili potpuno jednaki. Svaki je pojedini kola# posebno oblikovan u pekarovim rukama.
Odjednom se na njezinu licu pojavi lukav osmijeh. Sjetila se da su jednom ona i tata otili
u grad dok je mama pekla boi#no pecivo. Kad su se vratili, na kuhinjskom je stolu leal o
mnot vo paprenjaka u obliku #ovje#uljaka. Iako svi nisu bili bez mane, na neki su na#in
ipak bili potpuno jednaki. Zato? Zato to je mama za sve kola#ie koristila isti kalup.
Sofie je bila toliko zadovoljna to su joj paprenjaci pali na pamet da je jednostavno
zaklju#ila da je gotova s prvim zadatkom. Pekar moe napraviti 50 posve jednakih kola#a
zato to za sve kola#e koristi jedan te isti kalup. I to je sve!
Zatim je video-Platon pogledao u skrivenu kameru i upitao zato su svi konji isti. Ali to
nije istina. Sofie je, naprotiv, mislila da su svi konji razli#iti, ba kao to se i svi ljudi
razlikuju.
Ba kad je namjeravala odustati od tog zadatka, sjeti se kako je razmiljala o
paprenjacima. Ni oni nisu potpuno jednaki; jedni su, naime, malo deblji od drugih, dok su
drugi prepukli. Ipak je svakom jasno da su paprenjaci na neki na#in posve jednaki.
Moda je Platon htio upitati zato je konj uvijek konj, a ne neto izme'u konja i svinje. Jer,
iako su neki konji sme'i kao medvjed ili bijeli kao janje, svi imaju neto zajedni#ko. Sofie jo,
recimo, nije vidjela konja sa est ili osam nogu.
Nije Platon valjda smatrao da su svi konji jednaki zato to su napravljeni po istom
kalupu?
Onda je Platon postavio jedno zaista vano i teko pitanje. Imaju li ljudi besmrtnu duu?
Na to Sofie nije bila sposobna odgovoriti. Znala je samo da se mrtvo tijelo moe kremirati
ili ukopati u zemlju, tako da ono ni u kojem slu#aju nije imalo budunosti. Ako #ovjek ima
besmrtnu duu, onda se mora pretpostaviti da se sastoji od dva posve razli#ita dijela: od tijela,
koje je nakon nekoliko godina potpuno istroeno, te od due koja je manje-vie neovisna o
onom to se dogodi s tijelom. Baka je jednom rekla da osjea da samo tijelo stari. Iznutra je
zauvijek ostala djevojka.
Ovo s djevojkom dovelo je Sofie do posljednjeg pitanja: jesu li ene i mukarci jednako
razumni? Zaista nije bila sigurna. Ovisi o tome to Platon smatra razumnim.
74
SOFIJIN SVIJET
Istog se trena sjetila ne#eg to je u#itelj filozofije ispri#ao o Sokratu. Sokrat je ukazao na to
da svi ljudi mogu spoznati filozofske istine, samo ako upotrijebe svoj razum. Osim toga, vjerovao
je da rob ima isti razum za rjeavanje filozofskih pitanja kao i plemi. Sofie je bila uvjerena da
bi rekao da su ene i mukarci jednako razumni.
Dok je tako sjedila i mozgala, odjednom #u neko ukanje u ivici i shvati da neto dahe kao
parni stroj. Sljedeeg se trenutka uti pas uvu#e u Tjesnac. U njuki je imao veliku omotnicu.
- Hermes! - uzvikne Sofie. - Daj! Daj!
Pas ispusti omotnicu Sofiji u krilo; ona isprui ruku i po#e ga gladiti po vratu.
- Dobar de#ko, dobar - re#e.
Tada pas legne i dade se spremno maziti. Ipak, nakon nekoliko se minuta dignuo te otklipsao
kroz ivicu istim putem kojim je i doao. Sofie ga je slijedila sa utom omotnicom u ruci.
Ispuzala je iz tijesne ivice i istog se trena nala izvan vrta.
Hermes je ve tapkao prema rubu ume, a Sofie ga je slijedila s nekoliko metara razmaka. Pas
se nekoliko puta okrenuo i zareao, ali Sofie se nije predavala. Pronai e filozofa, pa makar
morala tr#ati sve do Atene.
Pas potr#i malo bre pa uskoro skrene na neki mali puteljak. I Sofie zabrza, ali se, nakon
nekoliko minuta tr#anja, Hermes okrene i zalaje kao pas #uvar. Sofie se jo nije predavala, ve je
iskoristila priliku da mu pritr#i jo blie.
Hermes se strmoglavi puteljkom. Na kraju se Sofie morala pomiriti s time da ga nije mogla
sustii. Dugo je tamo stajala i oslukivala kako se pas udaljava. Napokon je zavladala tiina.
Sofie je sjela na panj pred nekom malom umskom #istinom. U ruci je drala veliku utu
omotnicu. Otvorila ju je, izvukla pregrt strojem otipkanih listova i po#ela #itati:
Platonova Akademija
Zahvaljujem na naem posljednjem susretu, Sofie. U Ateni, naravno. Time sam ti se barem
predstavio. Budui da sam ti predstavio i Platona, moemo odmah po#eti.
Platon (427. - 347. pr. Kr.) je imao 29 godina kad je Sokrat bio prisiljen ispiti vr# otrova.
Dugo je bio Sokratov u#enik te je paljivo pratio parnicu
75
JOSTEIN GAARDER
protiv njega. Da je Atena osudila najplemenitijeg #ovjeka u gradu, ne samo da je na njemu
ostavilo neizbrisiv pe#at, ve# je taj doga'aj ozna#io putanju cijelog njegovog filozofskog
djelovanja.
Platonu je Sokratova smrt jasno pokazala suprotnost izme'u injeninog stanja stvari u
drutvu te istinitog ili idealnog. Prvo to je Platon u#inio kao filozof bilo je objavljivanje
Sokratove obrane. U njoj je prenio Sokrato-ve rije#i upuene velikoj poroti.
Sjea se sigurno da sam Sokrat nije pisao. Mnogi predsokratovci jesu, ali je veina te
pisane gra'e izgubljena. Sto se ti#e Platona, vjerujemo da su sva njegova glavna djela
sa#uvana. (Pored Obrane Sokratove, napisao je zbirku pisama i 35 filozofskih dijaloga.) Da
su ti spisi sa#uvani povezano je u svakom slu#aju s #injenicom da je Platon izvan Atene
osnovao filozofsku kolu. Ta se nalazila u vrtu nazvanom po legendarnom gr#kom junaku A-
kademu. Zato je Platonova filozofska kola dobila ime Akademija. (Otada je osnovano na
tisue akademija irom svijeta. Neprestano govorimo o akademicima i akademskim
predmetima!)
Na Platonovoj Akademiji podu#avala se filozofija, matematika i gimnastika, iako
podu#avanje nije ba prava rije#. Na Platonovoj Akademiji najvaniji je bio ivi razgovor.
Dakle, dijalog nije slu#ajno postao Platonovim pismenim izrazom.
Vjena istina, vjena ljepota i vjeno dobro
U uvodu ovog te#aja rekao sam da je obi#no pametno upitati to je projekt svakog pojedinog
filozofa. Pa sada pitam: to je Platon elio istraiti?
Ukratko, moemo zaklju#iti da je Platona zanimao odnos izme'u, s jedne strane, onog
to je vje#no i nepromjenjivo - i onog to te#e, s druge. (Dakle, ba kao i predsokratovce!)
Zatim smo rekli da sofisti i Sokrat okreu le'a pitanjima prirodne filozofije te da ih vie
zaokupljaju #ovjek i drutvo. Ali ipak, i sofiste i Sokrata zanimao je odnos izme'u onog to
je vje#no i stalno te onog to te#e. Ovo ih posebno zaokuplja u odnosu na ljudski moral i
drutvene ideale ili vrline. U grubim crtama, sofisti su smatrali da se poimanje dobra i zla
mijenja s granicama gradova-drava, te iz narataja u narataj. Pitanje dobra i zla je, dakle,
neto to te#e. Sokrat ovo nije prihvaao. On je vjerovao da postoje vje#na i bezvremenska
pravila koja odre'uju dobro i zlo. Koristei razum, #ovjek je sposoban dosei ove
nepromjenjive norme , jer je sam #ovje#ji razum neto vje#no i nepromjenjivo.
76
SOFIJIN SVIJET
Prati li, Sofie? Zatim stie Platon. Njega zanima oboje: vje#no i nepromjenjivo u prirodi te
vje#no i nepromjenjivo u odnosu na moral i drutveni ivot. tovie, Platon to smatra jednim te
istim. On pokuava doku#iti neku posebnu stvarnost, vje#nu i nepromjenjivu. Istinu
govorei, zato valjda i imamo filozofe. Nije im cilj proglasiti najljepu djevojku godine ni
najjeftinije raj#ice #etvrtka. (Zato nisu uvijek tako omiljeni!) Filozofi se trude zamiriti na takve
dnevne aktualitete. Umjesto toga, pokuavaju ljudima pokazati to je vje#na istina, vje#na
ljepota i vje#no dobro.
Sada barem moemo naslutiti Platonov filozofski projekt. Od sada -jedno po jedno
pitanje. Pokuat emo razumjeti ovaj #udesni na#in miljenja koji je ostavio duboke tragove u
svoj kasnijoj europskoj filozofiji.
Svijet ideja
Empedoklo i Demokrit ukazali su na to da sve pojave u prirodi teku, ali da ipak postoji
neto to se nikad ne mijenja (#etiri korijena, atomi). Platon se s njima slae u pristupu
problemu, ali na dosta druk#iji na#in.
Platon smatra da sve to moemo opipati i osjetiti u prirodi te#e. Ne postoji, dakle, taj
element koji se ne bi raspao. Sve to pripada osjetilnom svijetu napravljeno je od tvari koje
nagriza zub vremena. Ali sve je istodobno stvoreno po nekom bezvremenskom kalupu, koji je
vje#an i nepromjenjiv.
You see? Ne? Pa dobro...
Zato su svi konji jednaki, Sofie? Moda misli da uope nisu. Ali ipak postoji neto to je
zajedni#ko svim konjima, zbog #ega nam nikad nije teko izdvojiti konja iz grupe drugih
ivotinja. Konj kao pojedinac te#e, naravno. Moe biti star i epav, a vremenom e se
razboljeti i umrijeti. Ali sam oblik konja je vje#an i nepromjenjiv.
Platon, dakle, smatra da ono vje#no i nepromjenjivo nije nekakva materijalna pratvar.
Vje#ne i nepromjenjive su samo neke umne, apstraktne praslike po kojima su sve pojave
stvorene.
Moram precizirati: predsokratovci su pruili dosta zadovoljavajue o-bjanjenje prirodnih
promjena, a da nisu morali pretpostaviti da se neto zaista mijenja. Usred prirodnog ciklusa
postoje neke vje#ne, stalne #estice koje se ne raspadaju, smatrali su. U redu, Sofie! Kaem: u
redul No, nisu na prihvatljiv na#in mogli objasniti kako se ove #estice, jednom grada nekog
konja, uspijevaju slijepiti u novog konja, #etiri ili pet stotina godina kasni-
77
JOSTEIN GAARDER
je! Ili u slona, to se toga ti#e, ili krokodila. Platon eli rei da Demokritovi atomi nikad ne
mogu stvoriti krokoslona ili slonodila. Upravo je to pokrenulo njegovo filozofsko
razmiljanje.
Ako ve sada razumije to mislim, moe presko#iti ovaj odlomak. Za svaki u se slu#aj
izraziti malo to#nije: iz hrpe lego-kocaka gradi lego-konja. Onda rastavi kocke pa ih stavi u
kutiju. Ne moe o#ekivati da e se tamo, samo ako protrese kutiju, stvoriti potpuno novi
konj. Ta i kako bi lego-koc-ke same od sebe pronale put do novog konja? Ne, Sofie, ti si ona
koja mora napraviti konja. A to ti uspijeva zato to u glavi ima sliku konja. Lego-konj je,
dakle, sa#injen po praslici, koja od konja do konja ostaje nepromijenjena.
Jesi li uspjela rijeiti ono sa 50 jednakih kola#ia? Pretpostavimo da si pala s nekog
stranog planeta i nikad nisi vidjela pekarnicu. Zatim se nade u nekoj poprili#no primamljivoj
pekarnici i na stolu ugleda 50 potpuno jednakih paprenjaka. Mislim da bi se #eala po glavi
i #udila kako su samo ispali toliko jednaki. Mogue je da jednom fali ruka, drugi je moda
izgubio dio glave, dok trei ima malo ispup#en trbu#i. Ipak, nakon temeljitog razmiljanja
zaklju#ila bi da svi ti paprenjaci imaju zajedniki nazivnik. Iako nijedan nije potpuno savren,
slutila bi da potje#u iz zajednikog izvora. Razumjela bi da su svi kola#ii napravljeni prema
istom kalupu. tovie, Sofie: obuzela bi te snana elja da vidi taj kalup. Jer, jasno je da je
sam kalup neizrecivo savreniji - i na neki na#in ljepi - nego bilo koja od ovih stravi#nih
kopija.
Ako si ovaj zadatak svladala potpuno sama, rijeila si filozofski problem na isti na#in kao i
Platon. Platon je, kao i veina drugih filozofa, pao iz svemira. (Popeo se na jednu od onih
tankih dlaka na rubu ze#jeg krzna.) %udilo ga je da sve pojave u prirodi toliko nalikuju jedne
drugima te je zaklju#io da je to stoga to postoji odre'en broj kalupa, koji se nalaze iznad
ili iza svega to oko sebe vidimo. Te je kalupe Platon nazvao idejama. Iza svih konja, svinja i
ljudi postoji ideja konja, ideja svinje te ideja #ovjeka. (Tako i ve spomenuta pekarnica
moe imati paprenjake u obliku ljudi, paprenjake u obliku svinja i paprenjake u obliku konja.
Jer, prava pekarnica paprenjaka obi#no ima vie od jednog kalupa. Ali, za svaku je vrstu
paprenjaka dovoljan samo jedan kalup.)
Zaklju#ak: Platon je mislio da se iza osjetilnog svijeta skriva neka druga zbilja. Tu je
zbilju nazivao svijetom ideja. U njemu borave vje#ne i nepromjenjive praslike svih pojava na
koje nailazimo u prirodi. Ovo izvanredno shvaanje zovemo Platonovim uenjem o idejama.
78
SOFIJIN SVIJET
Pravo znanje
Do sada si me moda uspjela slijediti, draga Sofie. Ali moda se pita je li Platon ovo ozbiljno
mislio? Je li vjerovao da oblici postoje u nekoj posve druk#ijoj zbilji?
Vjerojatno to nije shvaao jednako doslovno cijelog ivota, ali barem se u nekim
dijalozima vidi da ga moramo razumjeti na taj na#in. Pokuat emo slijediti njegovo
obrazloenje.
Kako smo ve rekli, filozof nastoji doku#iti ono to je vje#no i nepromjenjivo. Na primjer,
ne bi ba bilo korisno napisati filozofsku raspravu o ivotu mjehura sapunice. Kao prvo, ne bi
ga se stiglo valjano prou#iti prije nego to bi odjednom nestao. Kao drugo, vjerojatno bi bilo
teko prodati filozofsku raspravu o ne#emu to nitko nije vidio i to je, osim toga, postojalo
samo pet sekundi.
Platon smatra da se sve to vidimo u prirodi, sve to moemo opipati i osjetiti, moe
usporediti s mjehurom sapunice. Jer, nita od onog to postoji u osjetilnom svijetu ne traje. Ti,
naravno, zna da svi ljudi i ivotinje prije ili kasnije moraju umrijeti i nestati. %ak se i blok
mramora mijenja, raspadajui se polako. (Od Akropole su ostale samo ruevine, Sofie!
Skandalozno, ako mene pita. Ali, tako je to.) Platon naglaava da nikad sa sigurnou ne
moemo rei da o stvarima koje su stalno u mijeni neto znamo. O onome to pripada
osjetilnom svijetu - i to, dakle, moemo opipati i osjetiti -moemo gajiti samo nesigurna
shvaanja ili pretpostavke. Pravo je znanje mogue samo o onome to vidimo razumom.
Dobro, dobro, Sofie, objasnit u to podrobnije: pojedini #ovje#uljak-pa-prenjak je moda
toliko oteen nakon sveg onog mijeenja, dizanja i pe#enja da nije lako rei to on to#no
predstavlja. Ali kad vidim 20-30 takvih paprenjaka koji su, dakle, manje-vie savreni, mogu s
velikom sigurnou rei kako izgleda kalup za kola#e. To mogu zaklju#iti, iako nikad nisam
vidio sam kalup. Nije #ak sigurno da bih imao koristi od toga da kalup vidim golim okom.
Jer, ne moemo uvijek imati povjerenja u osjetila. Vid se razlikuje od #ovjeka do #ovjeka. S
druge strane, moemo vjerovati u ono to nam razum govori, jer razum je isti za sve ljude.
Ako sjedi u razredu sa 30 drugih u#enika, te ako vas u#itelj upita koja je dugina boja
najljepa, sigurno je da e dobiti mnogo razli#itih odgovora. No, upita li koliko je 8 puta 3,
cijeli bi razred trebao doi do istog odgovora. Naime, tada sudi razum, a razum je, na neki
na#in, neto sasvim suprotno pretpostavkama i osjeajima. Moemo rei da je razum vje#an i
opevaei upravo zato to se izjanjava samo o vje#nim i opevaeim pitanjima.
79
JOSTEIN GAARDER
Uope, Platona je jako zanimala matematika, jer se matemati#ki odnosi nikad ne
mijenjaju. Zato je o njima mogue pravo znanje. Sad nam treba primjer: zamisli si da vani
na'e okrugli #eer. Ti kae da je potpuno okru-gao, dok Jorunn tvrdi da je s jedne strane
malo spljoten. (I onda se po#nete sva'ati!) Ali, o onom to vidite svojim o#ima ne moete
nita sigurno znati. Me'utim, sa stopostotnom sigurnou moete rei da suma kutova u
krugu iznosi 360. Tada govorite o idealnoj krunici, koje moda nema u prirodi, ali koju,
zauzvrat, moete dosta jasno vidjeti svojim unutarnjim okom. (Tvrdite neto o skrivenom
kalupu za kola#e, a ne o konkretnom paprenjaku s kuhinjskog stola.)
Kratak saetak: o onome to opaamo osjetilima mogua su samo nesigurna shvaanja,
dok se ono to spoznajemo razumom moe znati sa sigurnou. Suma kutova u trokutu bit e
zauvijek 180. Tako e i ideja konja uvijek stajati na #etiri noge, #ak i da svi konji
osjetilnog svijeta oepave.
Besmrtna dua
Vidjeli smo da Platon smatra da je zbilja podvojena.
Jedan je dio osjetilni svijet - o kojem moemo dosei samo priblino, nesavreno znanje,
koristei naih pet (priblinih i nesavrenih) osjetila. Sve u osjetilnom svijetu te#e, to
jest ne traje. Nita nije u osjetilnom svijetu, postoji samo gomila stvari koje su u
neprestanoj mijeni.
Drugi je dio svijet ideja - o kojem je mogue pravo znanje, ako se koristi razum. Dakle,
svijet ideja ne moe se spoznati osjetilima. Zauzvrat su ideje (ili forme) vje#ne i
nepromjenjive.
Prema Platonu je i #ovjek podvojeno bie. Imamo tijelo koje te#e. Ono je nerazrjeivo
povezano s osjetilnim svijetom, te ga #eka ista sudbina kao i sve u tom svijetu (npr. mjehur
sapunice). Sva naa osjetila povezana su s tijelom, pa su prema tome nepouzdana. Ali mi jo
imamo besmrtnu duu u kojoj boravi razum. Upravo stoga to nije materijalna, dua moe
promatrati svijet ideja.
Sad sam skoro gotov. Ali ima jo, Sofie. Ponavljam: IMA JO!
Platon dalje dri da dua postoji prije nego to se useli u neko tijelo. Jednom je dua
boravila u svijetu ideja. (Leala je na najgornjoj polici orma-
80
SOFIJIN SVIJET
ra zajedno sa svim kalupima za kola#e.) No, #im se dua probudi u tijelu nekog #ovjeka,
zaboravlja savrene ideje. Onda se neto po#ne doga'ati. Da, po#inje #udesan proces. Kako #ovjek
postupno doivljava oblike u prirodi, u dui se javlja slabo sjeanje. %ovjek vidi konja, ali
nesavrenog konja (ili #ak paprenjak u obliku konja). To je dovoljno da se u dui pojavi slabano
sjeanje na savrenog konja, kojeg je jednom vidjela u svijetu ideja. Tako se budi #enja za
stvarnim stanom due. Ovu #enju Platon zove erosom -ljubavlju. Dua, dakle, osjea ljubavnu
#enju za svojim stvarnim izvorom. Odsada doivljava tijelo i sve osjetilno kao nesavreno i
nevano. Dua eli odletjeti kui na krilima ljubavi. eli se osloboditi zatvora tijela.
Moram odmah naglasiti da Platon opisuje idealni ivotni tijek. Jer, nema mnogo onih koji
uspijevaju osloboditi duu i pustiti je na put prema svijetu ideja. Veina se ljudi pripija
odrazima ideja u osjetilnom svijetu. Vide jednog konja pa onda jo jednog, ali ne vide ono #ega
su svi konji samo loa imitacija. (Nasrnu u kuhinju i navale na paprenjake, a da uope ne pitaju
odakle paprenjaci stiu.) Platon opisuje put filozofa. Njegova se filozofija moe promatrati kao
opis filozofske djelatnosti.
Kada vidi sjenku, Sofie, pomilja da neto baca tu sjenku. Vidi sjenku kakve ivotinje. Moda
je to konj, misli, ali ne moe biti potpuno sigurna. Onda se okrene i ugleda pravog konja koji je,
naravno, beskrajno ljepi i otrijih obrisa od nestalne sjenke konja. TAKO JE I PLATON
SMATRAO DA SU SVE POJAVE U PRIRODI SAMO SJENKE VJE%NIH OBLIKA ILI IDEJA.
Velika je veina ljudi zadovoljna svojim ivotom medu sjenkama. Ne misle da mora biti ne#eg to te
sjenke baca. Misle da su sjenke sve to jest -dakle, ne doivljavaju sjenke kao sjenke. Tako
zaboravljaju i besmrtnost vlastite due.
Uspon iz mrane spilje
Platon ovo prikazuje usporedbom. Obi#no je nazivamo usporedbom sa spiljom. Ispri#at u ti je
svojim rije#ima.
Zamisli si da u nekoj podzemnoj spilji ivi nekoliko ljudi. Sjede le'ima okrenuti prema njenom
otvoru, vezanih ruku i nogu, tako da mogu vidjeti samo zid spilje. Iza njih je visoka pregrada za
kojom hodaju stvorovi sli#ni ljudima te nose razli#ite predmete tako da izviruju iznad ruba
pregrade. Budui da iza njih gori loma#a, predmeti bacaju treperee sjenke na zid spilje.
Kazalite sjenki je, dakle, jedino to stanovnici spilje mogu vidjeti. Od samog ro'enja sjede u
istom poloaju, te stoga vjeruju da su sjenke jedino to postoji.
81
JOSTEIN GAARDER
Zamisli onda da se jedan od stanovnika spilje uspije iskobeljati iz zatvo-renitva. To
po#inje tako da samog sebe pita odakle stiu sjenke na zidu spilje. Na kraju uspijeva izboriti
svoju slobodu. to misli da bi se dogodilo kad bi se okrenuo prema predmetima koji izviruju
iznad pregrade? Prije svega bi ga, naravno, zaslijepila jaka svjetlost. %ak bi ga i pogled na te
jasne predmete zaslijepio, jer je dotad vidio samo njihove sjenke. Kad bi uspio prijei preko
pregrade i proi pored ognja te izai iz peine u prirodu, svjetlost bi ga jo vie zaslijepila. Ali,
nakon to bi protrljao o#i, dirnula bi ga ljepota svega oko njega. Po prvi bi put vidio boje i
otre obrise. Vidio bi prave ivotinje i cvijee kojih su predmeti u spilji bili samo loa kopija.
No, on se i sada pita odakle stiu sve te ivotinje i cvijee. Onda na nebu ugleda Sunce i shvati
da ono daje ivot ivotinjama i cvijeu u prirodi, kao to je njemu vatra u peini omoguavala
da vidi sjene.
Taj je sretni suanj mogao otr#ati u prirodu i radovati se novoste#enoj slobodi. Me'utim,
on misli na sve one koji su jo uvijek u spilji. Zato se vraa natrag. %im se na'e kod njih,
pokuava ih uvjeriti da su sjenke na zidu samo treperei odbljesak pravih stvari. Ali, nitko mu ne
vjeruje. Pokazuju na zid i govore da je ono to vide sve to jest. Na kraju ga ubiju.
U usporedbi sa spiljom Platon prikazuje filozofov put od nejasnih predodbi do stvarnih
ideja koje se nalaze iza prirodnih pojava. Sigurno misli i na Sokrata kojeg su stanovnici spilje
ubili zato to je #eprkao po njihovim uobi#ajenim shvaanjima i zato to je htio pokazati put k
pravoj spoznaji. Usporedba sa spiljom postaje tako slikom filozofove hrabrosti i odgojiteljske
odgovornosti.
Platonova je poenta u sljedeem: odnos izme'u mra#ne spilje i prirode izvan nje odgovara
odnosu izme'u prirodnih pojava i svijeta ideja. Mislio je da priroda sama po sebi nije mra#na i
sumorna, nego da je mra#na i sumorna u usporedbi s jasnoom ideja. Slika lijepe djevojke nije
mra#na i sumorna, ba suprotno. Ali, to je ipak samo slika.
Filozofska drava
Platonovu usporedbu sa spiljom nalazimo u dijalogu Drava. U njemu Platon predo#ava i
sliku idealne drave. To jest sliku uzorne drave koju jo zovemo utopijskom dravom.
Ukratko, moemo rei da Platon smatra da bi dravom morali upravljati filozofi. Kad
objanjava zato, polazi od gra'e %ovjekova tijela.
Prema Platonu se #ovje#je tijelo moe podijeliti na tri dijela: glavu, prsa i trbuh. Svakom
od ovih dijelova odgovara jedna duevna osobina. Glavi
82
SOFIJIN SVIJET
pripada razum, prsima volja, a trbuhu elja ili pouda. Osim toga, ovim trima duevnim
osobinama pripada po jedan ideal ili vrlina. Razum se protee za mudro&u, volja mora
pokazati hrabrost, dok se udnja mora drati na uzdi kako bi se #ovjek odlikovao
umjereno&u. Tek kad sva tri dijela djeluju kao cjelina, dobivamo uskla'enog i #estitog
#ovjeka. U koli djeca najprije moraju nau#iti obuzdavati poudu, a zatim se razvija hrabrost.
Na kraju razum mora postii mudrost.
Platon si zamilja dravu sagra'enu to#no kao #ovjek, s istom podjelom na tri dijela. Kako
tijelo ima glavu, prsa i trbuh, tako i drava ima vladare, uvare (ili vojnike) i
proizvoditelje (na primjer, poljodjelce). Jasno se vidi da Platon ovdje koristi gr#ku medicinu
kao uzor. Kako zdravo i uskla'eno ljudsko bie pokazuje ravnoteu i umjerenost, tako je svojstvo
pravedne drave da svatko zna svoje mjesto u cjelini.
Platonova filozofija drave, kao i ostatak njegove filozofije, nosi pe#at racionalizma. Za
stvaranje drave odlu#ujue je da njome upravlja razum. Kako glava upravlja tijelom, tako
filozofi moraju ravnati drutvom.
Pokuajmo na jednostavan na#in prikazati odnos izme'u triju dijelova #ovjeka i drave:
Tijelo Dua Vrlina Drava
glava razum mudrost vladari
prsa volja hrabrost #uvari
trbuh pouda umjerenost proizvoditelji
Platonova idealna drava podsjea malo na staro indijsko, kastinsko ure'enje u kojemu je
svatko imao odre'enu funkciju za dobrobit cjeline. Jo od Platonova doba, a i ranije, indijsko se
kastinsko ure'enje temeljilo na toj podjeli na troje: na vladajuu kastu (sveenstvo), ratni#ku
kastu i proizvo-diteljsku kastu.
Danas bismo moda Platonovu dravu nazvali totalitarnom. No, vano je pribiljeiti da je
mislio kako i ene mogu postati vladarima drave, ba kao i mukarci. Razlog tome je da
razum osposobljava vladare da upravljaju gradom-dravom. Smatrao je da ene imaju isti
razum kao i mukarci, ako samo dobiju istu poduku te ako budu oslobo'ene brige o djeci i
kunih poslova. Platon je htio ukinuti obitelj i privatnu imovinu za vladare i #uvare drave.
Odgoj djece smatran je previe vanim da bi se prepustio pojedincu. Zato je drava morala
preuzeti odgovornost za odgoj djece. (On je prvi filozof koji se zauzimao za gradnju vrtia i
cjelodnevno kolovanje.)
83
JOSTEIN GAARDER
Nakon to je doivio nekoliko velikih politikih razoaranja, Platon je napisao dijalog
Zakoni u kojemu opisuje zakonsku dravu kao drugu po vrijednosti. U tom dijalogu
ponovno uvodi privatno vlasnitvo i obiteljske veze. Tako je opet ograniena sloboda ene. Ali,
Platon kae da je drava koja ne odgaja i ne ulae u enu kao ovjek koji vjeba samo desnom
rukom.
Uglavnom, moe se re#i da Platon ima pozitivno miljenje o eni, barem kad u obzir uzmemo
doba u kojem je ivio. Tako Sokrat u dijalogu Gozba svoju filozofsku spoznaju dobiva od ene
Diotime.
I to je sve o Platonu, Sofie. Ve# vie od dvije tisu#e godina ljudi raspravljaju - i kritiziraju -
njegovo udnovato uenje o idejama. Prvi je kritiar njegov uenik s Akademije. On se zvao
Aristotel - tre#i veliki filozof iz Atene. Ni rijei vie!
Dok je Sofie sjedila na panju i #itala o Platonu, sunce se uspelo nad umovite breuljke na istoku.
Sun#ev se kolut pojavio na obzorju ba u trenutku kad je #itala o sunju koji se pomalja iz spilje i
kilji zbog jake svjetlosti.
Kao da se i sama uspela iz podzemne peine. Sofiji se barem #inilo da prirodu vidi sasvim
novim o#ima nakon tiva o Platonu. Kao da je prije bila slijepa za boje. Nesumnjivo, vidjela je
nekakve sjenke, ali jasne ideje nije vidjela.
Nije bila posve sigurna ima li Platon pravo u svemu to je rekao o vje#nim praslikama, ali
misao da je sve ivo nesavrena kopija vje#nih oblika u svijetu ideja #inila joj se lijepom. Zar
moda nije istina da su svo cvijee, drvee, ljudi i ivotinje nesavreni?
Sve to je oko sebe vidjela bilo je tako lijepo i ivo da je Sofie osjeala potrebu da protrlja o#i.
No, nita od toga to vidi nee potrajati. Ipak, za stotinu godina isto e cvijee i ivotinje opet biti
ovdje. Iako e svaki cvijet i svaka ivotinja na neki na#in biti izbrisani i zaboravljeni, neto se
sjea kako sve izgleda.
Sofie je promatrala sve stvoreno. Odjednom neka vjeverica sko#i na borovo stablo. Zakovitla
se nekoliko puta oko debla te nestane medu granjem.
Tebe sam ve jednom vidjela!, pomisli Sofie. Znala je, naravno, da nije vidjela ba tu vjevericu,
ali vidjela je isti oblik. Tko zna, moda je Platon imao pravo; moda je jednom u svijetu ideja
vidjela vje#nu vjevericu prije nego to se njezina dua nastanila u tijelu.
Je li stvarno jednom prije ivjela? Je li njezina dua postojala prije nego to joj je netko
natovario tijelo? Je li istina da u sebi nosi mali grumen zlata, neki dragi kamen kojeg ne nagriza
zub vremena, duu koja ivi i nakon to njezino tijelo ostari i umre?
84
MAJOROVA KOLIBA
...kako je djevojica u zrcalu zatreptala s
oba oka...
Bilo je tek sedam i #etvrt. Nije morala uriti kui. Majka e joj sigurno spavati barem jo dva
sata; nedjeljom je uvijek bila tako lijena.
A da ode malo dublje u umu i pokua pronai Alberta Knoxa? Zato je pas na nju tako strogo
reao?
Sofie ustane s panja i pode puteljkom kojim je Hermes otr#ao. U ruci je drala utu omotnicu s
listovima o Platonu. Puteljak se nekoliko puta ra#vao; ona se drala ire staze.
Posvuda se #ulo brbljanje pti#ica - u drveu, zraku, grmlju i ipraju. Bile su vrlo zauzete
jutarnjim spremanjem. Kod njih nije bilo razlike izme'u radnih i neradnih dana. Ali, tko ih je sve to
nau#io? Da li u svakoj od njih postoji mali kompjutor, neki program koji im govori to da rade?
Ubrzo je puteljak prevalio nekakav breuljak, te se strmoglavio medu visoke borove. uma je
bila tako gusta da je mogla vidjeti samo nekoliko metara ispred sebe.
Odjednom je medu drveem ugledala neto sjajno. To je moralo biti neko jezero. Puteljak je
skretao na drugu stranu, pa se Sofie uputila ravno izme'u stabala. Nije zapravo znala zato, ali tim
su je putem noge vodile.
Jezerce nije bilo vee od nogometnog igralita. Na drugoj je strani ugledala crveno oli#enu
kolibu koja se nalazila na maloj #istini okruenoj bijelim brezinim stablima. Iz dimnjaka se dizao
tanak pramen dima.
85
JOSTEIN GAARDER
Sofie pri'e rubu jezera. Posvuda naokolo bilo je vrlo vlano, ali je uskoro opazila malen
#amac na vesla. Bio je napola izvu#en na obalu. U njemu su bila i dva vesla.
Sofie pogleda oko sebe. Bilo je nemogue doi do kolibe suhih nogu, krene li se
putem oko jezera. Ode odlu#no do #amca i gurne ga u vodu. Zatim ude u nj, stavi vesla u
ralje te izvesla natrake. Ubrzo #amac udari o obalu na drugoj strani. Sofie iza'e na suho i
pokua za sobom izvui #amac. Ova je obala bila puno strmija od one s koje je dola.
Samo se jedanput osvrnula preko ramena, a onda otila do kolibe.
Bila je zaprepatena svojim ponaanjem. Kako se samo usu'uje? Nije znala, kao da ju
je neto vodilo.
Sofie pri'e vratima i pokuca. Ostane neko vrijeme #ekati, ali nitko ne otvori. Onda
paljivo pritisne kvaku i vrata se polako otvore.
- Kukuc! - re#e. - Ima li koga?
Sofie ude u veliku sobu. Nije se usudila zatvoriti vrata za sobom.
Bilo je o#ito da tu netko ivi. Sofie je #ula pucketanje u staroj pei na drva. Dakle,
ovdje je netko nedavno bio.
Na velikom stolu za blagovanje stajao je pisai stroj, neke knjige, nekoliko olovaka i
hrpa papira. Pred prozorom koji je gledao na jezero bio je stol i dvije stolice. Ina#e u sobi
nije bilo puno namjetaja, ali je jedan zid bio potpuno pokriven policom s knjigama. Iznad
bijele komode visjelo je veliko, okruglo zrcalo, uokvireno masivnim okvirom od ute
mjedi. Izgledalo je uasno staro.
Na jednom su zidu visjele dvije slike. Jedna je bila uljana i predstavljala je bijelu kuu koja
je leala nedaleko malog zaljeva s crvenim spremitem za #amce. Izme'u kue i spremita
sputao se vrt s jabukovim stablom, nekoliko gustih grmova i stijena. Oko vrta se nizao gust
vijenac breza. Ime slike bilo je Bjerkelv
1
.
Pored ove slike bio je stari portret #ovjeka s knjigom u krilu, posjednutog u stolicu
pokraj prozora. I u pozadini ove slike bila je uvala, te drvee i stijenje. Slika je sigurno
naslikana prije vie stotina godina. Njezino je ime bilo Berkelev. Slikar se zvao Smibert.
Berkelev i Bjerkelv. Nije li to #udno?
Sofie nastavi, razgledavati kolibu. Iz sobe su jedna vrata vodila u malu kuhinju. Tu je
netko upravo oprao su'e. Tanjuri i #ae bili su naslagani na
1 Bjerkelv: dosi. "brezov zaklon
11
(prev.)
86
SOFIJIN SVIJET
lanenu krpu; na nekoliko su se tanjura jo mogli primijetiti neznatni ostaci sapunice. Na podu je
bio limeni tanjur s ostacima hrane. Dakle, tu je ivjela i neka ivotinja - pas ili ma#ka.
Sofie se vrati u sobu. Druga su vrata vodila u malu spavau sobu. Ispred kreveta lealo je
nekoliko pokriva#a smotanih u debeli zaveljaj. Sofie je na njima otkrila ute dlake. To je bio
dokaz; sada je bila posve sigurna da su u kolibi ivjeli Alberto Knox i Hermes.
Vrativi se u sobu, Sofie se postavi pred zrcalo nad komodom. Staklo je bilo bez sjaja i
neravno, tako da ni odraz nije bio jasan. Sofie po#e sama sebi praviti grimase, to je ponekad i
kod kue radila. Odraz je #inio isto to i ona, drugo nije bilo za o#ekivati.
Odjednom se dogodi neto neobi#no: jedanput - u jednoj jedinoj sekundi - Sofie vidje kako
je djevoj#ica u zrcalu zatreptala s oba oka. Sofie je uasnuto uzmaknula jedan korak. Ako je
sama trepnula o#ima, kako je uope mogla vidjeti da je druga trepnula? 1 jo neto: izgledalo je
kao da je djevoj#ica u zrcalu namignula ba Sofiji. Kao da je htjela rei: Vidim te, Sofie. Ja sam
s druge strane.
Sofie osjeti kako joj srce lupa u grudima. Istodobno je u daljini #ula lajanje psa. To je
sigurno Hermes! Morala se istog trena izgubiti.
Onda na komodi ispod zrcala primijeti zeleni nov#anik. Sofie ga podigne i paljivo otvori.
U njemu je bila papirnata stotica, papirnata pedesetica... i kolska potvrda. Na njoj je bila slika
djevoj#ice plave kose. Pod slikom je pisalo: Hilde Moller Knag... i Nia srednja kola u
Lillesandu.
Sofie osjeti da joj je lice hladno. Onda opet za#u psei lave. Sada se stvarno morala
izgubiti.
Prolazei pored stola, pogled joj padne na malu bijelu omotnicu medu papirima i knjigama.
Na njoj je pisalo: SOFIE.
Prije nego to je stigla razmisliti, zgrabila je omotnicu i strpala je u onu veliku utu s
listovima o Platonu. Zatim je izletjela iz kolibe i zatvorila vrata za sobom.
Vani je #ula psa kako laje jo otrije. Najgore je ipak bilo to to je #amac nestao. Trebala joj
je sekunda-dvije dok ga nije ugledala kako pluta nasred ]ezerca. Pokraj #amca je plutalo i jedno
veslo.
To je bilo zato to nije uspjela izvui #amac na suho. %ula je da je pas ponovno zalajao, te
da se neto kree medu drveem s druge strane jezera.
Sofie vie nije razmiljala. S omotnicom u ruci potr#ala je prema bunju i za kolibe.
Uskoro je morala prijei neku mo#varu; vie je puta ugazila u
87
JOSTEIN GAARDER
mo#varno tlo tako da je stajala u vodi do koljena. Ali, morala je nastaviti tr#ati. Kui, kui.
Nakon stanovitog vremena nala se na nekom puteljku. Je li njime i stigla ovamo? Sofie je
zastala i omikala haljinu; voda se u potocima slijevala na puteljak. Tek je tada po#ela plakati.
Kako je samo mogla biti tako glupa? Najgore od svega je #amac. Nije se mogla osloboditi
slike #amca i vesla kako plutaju nasred jezera. Sve je skupa bilo tako glupo, tako sramotno...
Sad je sigurno i u#itelj filozofije stigao do jezera. %amac mu treba da do'e kui. Sofie se
osjeala kao olo. A zaista nije imala namjeru tako zabrljati.
Omotnica! To je moda jo gore. Zato ju je ponijela sa sobom? Zato to je na njoj pisalo
njezino ime, naravno; zato to je bila djelomi#no njezina. Svejedno, osjeala se kao lopov.
tovie, time je jasno i glasno dala do znanja da je ona posjetila kolibu.
Sofie iz omotnice izvu#e listi. Na njemu je pisalo:
to je prvo - koko ili ideja kokoi?
Ima li ovjek uro#enih ideja?
Koja je razlika izme#u biljke, ivotinje i ovjeka?
Zato pada kia?
Sto je potrebno da bi ljudi ivjeli dobrim ivotom?
Sofie sada ni j e mogla razmiljati o tim pitanjima, ali je pretpostavljala da su se odnosila na
sljedeeg filozofa. Kako se ono zvao -Aristotel?
Kad je nakon puno tr#anja po umi ugledala ivicu, osjeala se kao da je isplivala na kopno
nakon brodoloma. Bilo je neobi#no vidjeti ivicu s druge strane. Tek kad se uvukla u Tjesnac,
pogledala je na sat. Bilo je pola jedanaest. Veliku je omotnicu spremila u metalnu kutiju,
zajedno s ostalim papirima. Listi s novim pitanjima skrila je u #arapu.
Majka je bi l a na telefonu, kad je ula u kuu. Ugledavi ju, spustila je slualicu.
- Gdje si bila, Sofie?
- Bi l a. . . sam malo... u umi - promucala je.
- Zamisli, to se #ak i vidi.
Sofie nije odgovorila, vidjela je da s haljine kapa voda.
- Morala sam nazvati Jorunn...
- Jor unn?
SOFIJIN SVIJET
Majka nade neto suhe odjee. Sofie je jedva uspjela skriti papiri s pitanjima u#itelja filozofije.
Sjele su u kuhinju, mama je kuhala #okoladu.
- Jesi li bila s njim? - upita je ubrzo.
- S njim?
Sofie je mislila samo na u#itelja filozofije.
- Da, 5 njim. S tim tvojim... zecom.
Sofie odmahne glavom.
- to radite kad ste zajedno, Sofie? Zato si tako mokra?
Sofie je sjedila posve ozbiljno, gledajui u stol, a ipak se neto u nekom skrivenom unutarnjem
pretincu smijalo. Jadna mama, sad se i o tome brinula. Ponovno je odmahnula glavom. Tada je navrla
bujica pitanja.
- Sada elim #uti cijelu istinu. Jesi li noas bila vani? Zato si legla u
haljini? Jesi li se iuljala #im sam otila u krevet? Ima samo #etrnaest godina,
Sofie. Zahtijevam da mi kae s kim izlazi.
Sofie po#ne plakati. Onda je progovorila. Bilo ju je jo uvijek strah, a kad je nekoga strah,
uglavnom govori istinu.
Ispri#ala je da se probudila rano, te da je otila u etnju u umu. Rekla je mami i o kolibi i #amcu,
#ak i o neobi#nom zrcalu. Ali, zadrala je za sebe sve to je bilo povezano s tajnovitim dopisnim
te#ajem. Ni zeleni nov#anik nije spomenula. Nije ba znala zato, ali Hilde je morala zadrati za sebe.
Majka ju je zagrlila. Sofie je shvatila da joj mama sada vjeruje.
- Nemam ja nikakvog de#ka, mrcne. - To sam rekla samo onako jer si se
toliko zabrinula zbog onog o bijelom zecu.
- I stvarno si otila sve do Majorove kolibe... - re#e majka zamiljeno.
- Majorove kolibe? - Sofie razroga#i o#i.
- Tu kolibicu, koju si danas posjetila, ljudi obi#no zovu Majorova koli
ba zato to je tamo prije mnogo, mnogo godina ivio neki stari major. Bio je
luckast, malo #udan, zna. Ali neemo sad o tome. Otada u kolibi nitko ne
ivi.
- To ti samo misli. Sada tamo ivi jedan filozof.
- No, no, nemoj mi opet fantazirati.
Sofie je sjedila u svojoj sobi i razmiljala o onom to je proivjela. Glava joj je bila kao bu#ni cirkus pun
tekih slonova, zabavnih klaunova, odvanih u-mjetnika trapeza i dresiranih majmuna. Jedna joj se
slika ipak stalno vraala: mali #amac i veslo plutaju po jezeru duboko u umi, a nekom treba #amac da
do'e kui...
89
JOSTEIN GAARDER
Bila je sigurna da joj u#itelj filozofije ne bi u#inio nita naao. Otkrije li da je Sofie bila u
kolibi, sigurno e joj oprostiti. No, prekrila je dogovor. To mu je bilo hvala za to to je na sebe uzeo
odgovornost za njezin filozofski odgoj. Kako da to ispravi?
Sofie izvadi rui#asti papir pa po#ne pisati:
Dragi filozofe. Ja sam bila u kolibi u nedjelju rano ujutro. eljela sam te tako rado sresti kako
bismo poblie raspravili neke filozofske probleme. Za sada sam ljubitelj Platona, ali nisam
sigurna ima li pravo kad kae da ideje ili praslike postoje u nekoj drugoj zbilji. One naravno
postoje u naoj duu ali to je, po mom sadanjem miljenju, sasvim druga stvar. Naalost, moram
tako#er priznati da jo nisam posve uvjerena da je naa dua besmrtna. Osobno nemam
nikakvih sje&anja iz prijanjih ivota. Kad bi me uspio uvjeriti da je dui moje pokojne bake
dobro u svijetu ideja, bila bih ti jako zahvalna.
Nisam ti zapravo zbog filozofije poela pisati ovo pismo koje &u staviti u ruiastu kuvertu s
komadi&em e&era. Htjela sam te moliti za oprotaj zato to sam bila neposluna. Pokuala sam
izvu&i amac na obalu, ali oito nisam dovoljno jaka. Moda je, osim toga, naiao neki snani
val koji je povukao amac natrag u vodu.
Nadam se da si ku&i stigao suhih nogu. Ako nisi, moe se tjeiti time da sam se i ja vratila
mokra kao mi, te da &u se sigurno jako prehladiti. Ali tome sam sama kriva.
Nisam nita dirala u kolibi, samo sam nesre&om pala u iskuenje i uzela sa sobom
omotnicu s mojim imenom. Nisam nita htjela ukrasti. No, kako je na omotnici bilo moje ime,
pomislila sam u tih nekoliko trenutaka zbunjenosti da omotnica pripada meni. Iskreno molim za
opro-tenje i obe&avam da te ne&u ponovno razoarati.
P.S. Dobro &u razmisliti o svim pitanjima, i to odmah.
P.S. P.S. Je li zrcalo od mjedi iznad bijele komode potpuno obino ili je zaarano? Pitam samo
zato jer ba ne obiavam vidjeti da moj odraz trep&e s oba oka.
Pozdravlja te tvoja istinski zainteresirana uenica, SOFIE.
Sofie je dvaput pro#itala pismo prije nego to ga je stavila u omotnicu. Barem nije bilo toliko sve#ano
kao prolo. Prije nego to je otila u kuhinju zdipiti komadi eera, izvu#e list s dananjim misaonim
zadacima.
90
SOFIJIN SVIJET
to je prvo - koko ili ideja 'kokoi'? Pitanje je gotovo jednako teko kao ono staro o kokoi i
jajetu. Bez jajeta nema kokoi, a bez kokoi nema jajeta. Zar je zaista toliko zamreno odgovoriti na
pitanje je li prva koko ili ideja kokoi? Sofie je znala to je Platon mislio. On je mislio da je ideja
kokoi postojala u svijetu ideja daleko prije nego to se u osjetilnom svijetu nala ikakva koko.
Prema Platonu je dua gledala ideju kokoi prije nego to se nastanila u tijelu. No, nije li Sofie
zaklju#ila da je Platon upravo ovdje grijeio? %ovjek koji nikad u ivotu nije vidio ivu koko ili pak
sliku kokoi nema valjda niti ideju kokoi. Time je prela na sljedee pitanje:
Ima li #ovjek uro'enih ideja? Vrlo nevjerojatno, pomisli Sofie. Nije ba vjerovala da neko
novoro'en#e obiluje idejama. Ali, naravno, to se ne moe sigurno znati. To to dijete ne govori, ne
mora zna#iti da mu u glavi nedostaje ideja. Valjda prvo moramo vidjeti stvari, a tek potom govoriti
da o njima neto znamo?
Koja je razlika izme'u biljke, ivotinje i #ovjeka? Sofie je znala da tu postoje dosta jasne razlike.
Nije, na primjer, vjerovala da biljke imaju jako zamren duevni ivot. Je li ikad #ula da je ljubavna
bol skrhala kakav zvon#i? Biljka raste, prima hranjive tvari i proizvodi sjeme kojim se moe razm-
noavati. Time je re#eno sve o biljci. Sofie je zaklju#ila da se ono to se odnosi na biljke mora
odnositi i na ivotinje i ljude. No, ivotinje imaju i neke druge osobine. Na primjer, mogu se kretati.
(Je li rua ikad istr#ala 60 metara?) Bilo je malo tee nai razliku izme'u #ovjeka i ivotinje. Ljudi
misle, ali to valjda #ine i ivotinje? Sofie je bila uvjerena da ma#ak Sherekan zna misliti. Barem se
ponekad ponaao dosta prora#unato. No je li mogao razmiljati o filozofskim pitanjima? Moe li
ma#ak razmiljati o razlici izme'u biljaka, ivotinja i ljudi? Ne ba. Ma#ke sigurno znaju biti i radosne
i alosne, ali pitaju li se postoji li Bog, odnosno imaju li besmrtnu duu? Sofie je zaklju#ila da je to
silno nevjerojatno. Ovdje je, naravno, vrijedilo isto to i za bebe i uro'ene ideje. S ma#kama i s
novoro'en#adi je o takvim pitanjima teko razgovarati.
Zato pada kia? Sofie slegne ramenima. Valjda zato to se more isparava i zato to se oblaci
zgunjavaju u kiu. Zar to nije nau#ila jo u treem razredu? Naravno, jo se moe rei da kia pada
kako bi biljke i ivotinje rasle. Me'utim, je li to to#no? Ima li kia zapravo neku svrhu?
Posljednji je zadatak u svakom slu#aju imao veze sa svrhom: Sto je potrebno kako bi ljudi ivjeli
dobrim ivotom? O ovome je u#itelj filozofije pisao na samom po#etku te#aja. Svim je ljudima
potrebna hrana, toplina, ljubav i njega. Takve su stvari barem prvi uvjet dobrog ivota. Zatim je uka-
zao na to da svi trebaju doku#iti odgovore na neka filozofska pitanja. Osim
91
JOSTEIN GAARDER
toga, sigurno je dosta vano imati zanimanje koje voli. Ako, na primjer, mrzi promet, teko
da e biti jako sretan kao voza# taksija. A ako mrzi pisati zadae, nije ba pametno biti
u#itelj. Sofie je jako voljela ivotinje, tako da bi voljela biti veterinar. Barem nije vjerovala da je
potrebno dobiti milijun na Lotu kako bi ivjela dobrim ivotom. Naprotiv! Kae se da je
dokolica izvor svakog zla.
Sofie je ostala sjediti u svojoj sobi sve dok je mama nije pozvala na ru#ak. Napravila je
govedske prolice i pe#eni krumpir. Izvrsno! Ve#era uz svijee. Za desert su imale planinske
kupine sa lagom.
Razgovarale su o svemu i sva#emu. Majka ju je upitala kako eli proslaviti svoj petnaesti
ro'endan. Do njega je bilo jo samo nekoliko tjedana.
Sofie slegne ramenima.
- Zar nee nikoga pozvati? Mislim, zar ne eli zabavu?
- Moda...
- Moemo pozvati Marte i Anne Marie... i Hege. I Jorunn, naravno.
Moda i Jorgena... Ali najbolje je da ti to odlu#i. Zna, tako se dobro sjeam
svog petnaestog ro'endana. %ini mi se kao da je bilo ju#er. Ve sam se onda
osjeala odraslom, Sofie. Zar to nije #udno? %ini mi se da se otada uope
nisam promijenila.
- Pa i nisi. Nita se ne mijenja. Samo si se razvila, postala starija...
- Hm... govori kao odrasli. %ini mi se samo da je sve prolo strano
brzo.
92
ARISTOTEL
...briljiv ovjek sa smislom za red, koji je htio
proistiti ljudske pojmove...
Dok je mama drijemala poslije ru#ka, Sofie je otila u Tjesnac. Stavila je komadi eera u
rui#astu omotnicu i napisala na njoj: Za Alberta.
Novo pismo nije stiglo, ali je samo nakon nekoliko minuta kasnije Sofie #ula kako se pas
pribliava.
- Hermes! - uzviknula je. U sljedeem je trenu ovaj kliznuo u Tjesnac s
velikom utom omotnicom u njuci.
- Dobar peso!
Sofie ga obgrli jednom rukom; dahtao je kao lud. Uzme zatim rui#astu kovertu s kockicom eera
te mu je gurne u usta. On se izvu#e iz Tjesnaca i odmagli prema umi.
Sofie je bila mal#ice nervozna dok je otvarala pismo. Je li napisao neto o kolibi i #amcu?
U pismu su bili uobi#ajeni listovi spojeni spajalicom. No, tu je bio i nekakav nepri#vreni
papiri. Na njemu je pisalo:
Draga gospo#ice Detektiv! Ili gospo#ice Provalnik, da se tonije izrazim. Djelo je ve& prijavljeno
policiji...
Ma alim se, nisam ba jako ljut. Ako si isto toliko radoznala to se tie filozofskih
zagonetki, to puno obe&ava. Glupo je samo to se sada
93
JOSTEIN GAARDER
moram seliti. Ipak, to je naravno moja krivica. Trebao sam pretpostaviti da si jedna od
onih koja stvari istrauje do samog kraja.
Pozdravlja te Alberto.
Sofic odahne. Ipak se nije ljutio. Ali zato se morao seliti?
Uzme papire sa sobom pa otr#i u svoju sobu. Najbolje je da bude u kui kad se mama
probudi. Smjestivi se udobno u krevet, zapo#e #itati o Aristotelu.
Filozof i znanstvenik
Draga Sofie. Sigurno te #udilo Platonovo u#enje o idejama. Nisi prva. Ne znam je si li sve
uzela zdravo za gotovo ili moda ima kakvih primjedbi. Ako ima #emu kriti#ki prigovoriti,
znaj da je iste primjedbe imao i Aristotel (384. - 322. pr. n. e.), koji je #itavih 20 godina bio
u#enik na Platonovoj Akademiji.
Aristotel nije bio Atenjanin. Bio je iz Makedonije, ali je Platonovoj A-kademiji pristupio
kad je Platon imao 61 godinu. Njegov je otac bio priznati lije#nik - dakle, prirodoslovac. Ve
nam ovo neto govori o Aristotelovu filozofskom projektu. Najvie ga je zaokupljala priroda.
Nije bio samo posljednji veliki gr#ki filozof, ve i prvi veliki europski biolog.
Tjerajui stvari u krajnost, mogli bismo rei da su Platona toliko zanimali vje#ni oblici,
ideje, da nije pretjerano primjeivao promjene u prirodi. Aristotela su zanimale upravo
promjene, to jest ono to danas zovemo prirodnim procesima.
Ako jo malo vie odemo u krajnost, moemo rei da je Platon okrenuo le'a osjetilnom
svijetu, mirei na sve to se oko nas vidi. (Htio je izai iz spilje. elio je promatrati vje#ni
svijet ideja!) Aristotel je u#inio upravo suprotno: ispruio se na sve #etiri i prou#avao ribe,
abe, umarice i makove.
Slobodno moe rei da je Platon koristio samo razum, dok je Aristotel koristio i osjetila.
Jasne razlike vidimo posebno u na#inu na koji su ta dvojica pisali. Dok je Platon
pjesnik i mitotvorac, Aristotelovi su spisi suhi i opseni kao leksikon. Zauzvrat se iza
velikog dijela njegovih spisa kriju vedra prirodna istraivanja.
U antici se spominje oko 170 naslova koje je Aristotel navodno napisao. Sa#uvano je 47
spisa. Rije# je o nedovrenim knjigama. Uglavnom su Aristo-
94
SOFIJIN SVIJET
telovi spisi biljeke za predavanja. Filozofija je #ak i u njegovo doba uglavnom bila govorna
djelatnost.
Aristotelovo zna#enje za europsku kulturu ogleda se i u tome to je stvorio stru#ni jezik
kojim se znanosti i dan-danas koriste. On je bio veliki sistemati#ar, koji je osnovao i uredio
razli#ite znanosti.
Budui da je Aristotel pisao o svim znanostima, ja u dodirnuti samo neka od najvanijih
podru#ja. Kako sam ti ve mnogo ispri#ao o Platonu, najprije e #uti kako se Aristotel
suprotstavlja Platonovu u#enju o idejama. Dalje, pratit emo kako oblikuje svoju filozofiju
prirode. Aristotel je onaj koji je sabrao sve to su filozofi prirode prije njega rekli. Vidjet emo kako
je unio red u nae pojmove i kako utemeljuje logiku kao znanost. Na kraju u rei neto o
Aristotelovu miljenju o #ovjeku i drutvu.
Prihvaa li ove prijedloge, zasu#imo rukave i po#nimo.
Nema uro#enih ideja
Kao i filozofi prije njega, Platon je elio doku#iti ono vje#no i nepromjenjivo me'u svim
promjenama. Tako je pronaao savrene ideje, uzdignute iznad osjetilnog svijeta. tovie, Platon je
smatrao da su ideje stvarnije od ostalih pojava u prirodi. Najprije dolazi ideja konja, a zatim svi
konji osjetilnog svijeta, kaskaju po zidu spilje kao sjenke. Ideja kokoi dolazi, dakle, prije kokoi i
prije jajeta.
Aristotel dri da je Platon sve okrenuo naglavce. Slagao se s u#iteljem u tome da pojedina#ni
konj te#e te da nijedan konj ne ivi vje#no. Slagao se i da je sam oblik konja vje#an i
nepromjenjiv. No, ideja konja samo je pojam koji si ljudi stvore nakon to vide odre'en broj
konja. Ideja ili oblik konja ne postoji dakle sama po sebi. Oblik konja su za Aristotela
osobine konja - ono to se danas zove konjska vrsta.
Da preciziram: Aristotel pod oblikom konja razumijeva ono to je zajedni#ko svim konjima.
Ovdje ga ne zadovoljava usporedba s kalupima za paprenjake, jer kalupi, kako znamo, postoje
posve neovisno o pojedinim paprenjacima. Aristotel nije vjerovao da postoje oblici koji se, tako
rei, odmaraju na svojoj polici izvan prirode. Aristotel smatra da se oblici nalaze u stvarima, kao
njihove posebne osobine.
Dakle, on se ne slae s Platonom u tome da ideja kokoi dolazi prije kokoi. Ono to Aristotel
naziva oblikom kokoi prisutno je u svakoj od kokoi kao njezino posebno svojstvo - na
primjer: da nese jaja. Tako su
95
JOSTEIN GAARDER
sama koko i oblik kokoi jednako nerazdjeljivi jedno od drugog kao i dua od tijela.
Time smo zapravo rekli sve o Aristotelovoj kritici Platonova u#enja o idejama. No, zapamti
da govorimo o dramati#nom obratu u na#inu miljenja. Za Platona je najvii stupanj stvarnosti
ono to mislimo razumom. Aristotel je pak smatrao o#iglednim da je najvii stupanj stvarnosti
ono to opaamo osjetilima. Platon smatra da je sve to vidimo u prirodi samo odbljesak ne#eg
to stvarnije postoji u svijetu ideja, a time i u ljudskoj dui. Aristotel misli upravo suprotno: u
ljudskoj su dui samo odrazi prirodnih pojava. Dakle, priroda je stvarni svijet. Prema Aristotelu
Platon je jo rob mitoloke slike svijeta koja ljudske predodbe brka sa svijetom zbilje.
Aristotel upuuje na to da nema ni#ega u razumu to prije toga nije bilo u osjetilima. Platon
bi moda rekao da nema ni#ega u prirodi to prije toga nije bilo u svijetu ideja. Zato Aristotel
misli da je Platon podvostru#io broj stvari. Pojedina#nog konja objanjava upuujui na ideju
konja. No, kakvo je to objanjenje, Sofie? Mislim, odakle dolazi ideja konja? Moda postoji i
trei konj, kojeg je ideja konja samo kopija?
Aristotel dri da sve misli i ideje dolaze u nau svijest posredstvom onog to vidimo i #ujemo.
Ali, imamo i priro'eni razum. Usa'ena nam je sposobnost da sre'ujemo sve osjetilne dojmove u
razli#ite skupine i razrede. Tako nastaju pojmovi: kamen, biljka, ivotinja i #ovjek. Tako
nastaju pojmovi: konj, jastog i kanarinac.
Aristotel ne pori#e da je razum priro'en #ovjeku. Naprotiv, za nj je upravo razum
najvanija #ovjekova oznaka. No, na je razum potpuno prazan prije nego to neto osjetimo.
Dakle, #ovjek nema uro'enih ideja.
96
SOFIJIN SVIJET
Kako sam ve rekao, Aristotela zanimaju promjene u prirodi. Tvar je uvijek mogunost
postizanja odre'enog oblika. Moemo rei da se tvar napree ostvariti neku uro'enu
mogunost. Svaka je promjena u prirodi, prema Aristotelu, preoblika tvari iz mogunosti u
zbilju.
Dobro, dobro, Sofie, objasnit u ja to. Moda ova zabavna pri#ica pomogne: Bio jednom jedan
kipar koji se sagibao nad ogromnim komadom granita. Svaki je dan udarao i kljucao po tom
bezobli#nom kamenu, dok ga jednog dana nije posjetio neki dje#a#i. to ti to trai?, upita ga
dje#ak. Pri#ekaj, pa e vidjeti, odgovori mu kipar. Nekoliko dana kasnije dje#ak se vrati i vidje
da je kipar iz granita isklesao divnog konja. Dje#ak je zabezeknuto promatrao konja. Onda se
okrenuo prema kiparu i rekao: Kako si samo znao da je bio unutra?
Zaista, kako? Kipar je, na neki na#in, vidio oblik konja u granitu. Jer, ba je taj granitni
blok u sebi nosio mogunost da se dade oblikovati u konja. Aristotel je vjerovao da sve stvari u
prirodi imaju uro'enu mogunost da ostvare ili dovre odre'eni oblik.
Vratimo se kokoi i jajetu. Kokojem je jajetu priro'ena mogunost da bude koko. To ne
zna#i da sva jaja postaju kokoima, jer neka zavre za doru#kom - kao meko kuhana jaja, omlet, ili
pak kajgana - a da se jajetov priro'eni oblik ne ostvari. Isto je tako o#ito da kokoje jaje ne
moe postati guskom. Te mogunosti nema u kokojem jajetu. Oblik neke stvari kazuje, dakle,
neto o mogunostima te stvari, ali i o njezinim ograni#enji-
ma.
Kad Aristotel govori o oblicima i tvarima stvari, ne misli samo na ive organizme. Kao to
je oblik kokoi da kokoda#e, lepee krilima i nese jaja, tako je i oblik kamena da pada na
zemlju. Koko moe izbjei da kokoda#e isto toliko malo koliko i kamen da padne na zemlju.
Naravno, kamen moe baciti visoko u zrak, ali - kako je priroda kamena takva da pada prema
tlu - nikad ga nee uspjeti baciti do Mjeseca. (Zapravo mora malo paziti pri izvo'enju ovog
eksperimenta, jer ti se kamen lako moe osvetiti. On trai najkrai put natrag na zemlju - i milost
onome tko mu u tome zasmeta!)
Svrha - finalni uzrok
Prije nego to napustimo temu da sve ive i mrtve stvari imaju neki oblik koji kazuje neto o
moguoj djelatnosti stvari, moram dodati da je Aristotel imao prili#no neobi#an pogled na
uzro#ne odnose u prirodi.
97
JOSTEIN GAARDER
Kada danas govorimo o uzroku ovog ili onog, mislimo na to kako se neto zbiva. Prozor
se razbio zato to je Petter hitnuo kamen u nj, cipela je nastala zato to ju je postolar saio od
komadia koe. No, Aristotel smatra da postoji vie uzroka u prirodi. Sve u svemu, spominje
#etiri razli#ita uzroka. Najvanije je razumjeti to misli pod onim koji zove finalnim uzro-
kom.
to se ti#e razbijenog prozora, prirodno je upitati zato je Petter bacio kamen u prozor.
Pitamo dakle kakvu je namjeru imao. Nema sumnje da namjera ili svrha igra veliku ulogu i
u slu#aju izrade cipele. No, Aristotel je s finalnim uzrokom ra#unao i kad su u pitanju podosta
beivotni procesi u prirodi. Dovoljan nam je jedan primjer:
Zato pada kia, Sofie? U koli si sigurno nau#ila da kia pada zato to se vodena para u
oblacima rashla'uje i zgunjava u vodene kapi koje na zemlju padaju zbog sile tee. Aristotel
bi potvrdno kimao glavom. Ali, onda bi dodao da si dosad otkrila samo tri uzroka. Tvarni
uzrok je taj da se vodena para (oblaci) nala tamo upravo u trenutku kad se zrak ohladio.
Djelotvorni uzrok je taj da se vodena para hladi, a formalni uzrok taj da je oblik ili narav
vode da pljuti na zemlju. Ako vie nita ne bi rekla, Aristotel bi dodao da kia pada zato to je
biljke i ivotinje trebaju za rast. To je nazvao svrhovnim uzrokom. Kao to vidi, Aristotel je
odjednom kapima vode dao ivotni zadatak, svrhu.
Mi bismo vjerojatno sve skupa okrenuli naopa#ke i rekli da biljke rastu zato to ima vlage.
Primjeuje li razliku, Sofie? Aristotel dri da svrhovitost postoji posvuda u prirodi. Kia pada
kako bi biljke rasle; naran#e i gro'e rastu kako bi ih ljudi jeli.
Znanost danas tako ne razmilja. Kaemo da su hrana i vlaga uvjet za ivot ivotinja i ljudi.
Kad tih uvjeta ne bi bilo, ni mi ne bismo postojali. Ali, svrha vode ili naran#i nije da nas hrane.
to se ti#e miljenja o uzrocima, moemo doi u iskuenje da kaemo da je Aristotel
pogrijeio. No, nemojmo prenagljivati. Mnogi ljudi vjeruju da je Bog stvorio svijet upravo
onakvim kakav jest zato da bi ljudi i ivotinje mogli ivjeti. Na osnovi toga moe se, naravno,
tvrditi da voda te#e rijekama zato to ljudima i ivotinjama treba voda kako bi preivjeli. No,
tada govorimo o Bojoj svrsi ili namjeri. Kine kapi ili rije#na voda ne ele nam same dobro.
98
SOFIJIN SVIJET
Logika
Razlika izme'u oblika i tvari igra veliku ulogu i kada Aristotel opisuje kako #ovjek spoznaje
stvari u svijetu.
Kad neto spoznajemo, raspore'ujemo stvari u razli#ite skupine ili kategorije. Vidim jednog
konja, onda drugog - pa jo jednog. Konji nisu posve jednaki, ali neto je zajedni#ko svim konjima, a
upravo to to im je zajedni#ko jest oblik konja. Ono to je razli#ito, individualno pripada tvari
konja.
I tako mi ljudi vrljamo naokolo i razvrstavamo stvari po razli#itim policama. Smjetamo krave u
staju, konje u talu, svinje u svinjac, kokoi u kokoinjac. Isto se zbiva kad Sofie Amundsen posprema
svoju sobu. Stavlja knjige na policu, kolske knjige u kolsku torbu, a #asopise u ladicu komode.
Odjeu uredno slae i stavlja u ormar - gaice na jednu policu, veste na drugu, #arape u poseban
pretinac. Zapamti, isto #inimo i u glavi: razlikujemo kamene stvari, vunene stvari i gumene stvari.
Razlikujemo ive od mrtvih predmeta, te biljke od ivotinja i ljudi.
Prati li, Sofie? Aristotel je dakle htio temeljito pospremiti prirodinu sobu. Pokuao je pokazati
da sve stvari u prirodi pripadaju raznim vrstama i podvrstama. (Hermes je ivo bie, to#nije re#eno
ivotinja, to#nije re#eno iz obitelji kraljenjaka, to#nije re#eno sisavac, to#nije re#eno pas, to#nije re-
#eno labrador, to#nije re#eno mujak labradora.)
Po'i u svoju sobu, Sofie. Podigni s poda bilo koji predmet. togod uzme, otkrit e da to
pripada nekom viem redu. Onog dana kad vie ne bi mogla dijeliti stvari po vrstama, doivjela bi
ok. Kad bi, naprimjer, jednog dana pronala nekakvu sklup#anu stvar i kad ne bi sa sigurnou
znala ustvrditi pripada li biljnom svijetu, ivotinjskom ili pak mineralnom svijetu, mislim da se ne bi
usudila ni taknuti tu stvar.
Biljni svijet, ivotinjski svijet i mineralni svijet, rekoh. Sjetio sam se one drutvene igre gdje se
jedna osoba (jadnik) poalje u hodnik, dok se ostali dogovaraju to ovaj mora pogoditi kad se vrati u
sobu. Drutvo se naposli-jetku odlu#i misliti na ma#ka Monsa koji je u tom trenutku u susjedovu
vrtu. Onda se jadniku dopusti da se vrati i po#ne poga'ati. Drutvo smije odgovoriti samo sa da
ili ne. Ako je jadni#ak dobar aristotelovac - a onda zapravo nije jadan - razgovor bi se odvijao
otprilike ovako: Je li to neto konkretno? (Da!) Je li to mineral? (Ne!) Je li to neto ivo? (Da!) Je li
to biljka? (Ne!) Je li to ivotinja? (Da!) Je li to ptica? (Ne!) Je li to sisavac? (Da!) Je li to cijela
ivotinja? (Da!) Je li to ma#ka? (Da!) Je li to Mons? (Jeeeeeeeee! Smijeh. . .)
99
JOSTEIN GAARDER
Dakle, Aristotel je izumio tu drutvenu igru. Platonu emo odati #ast da je izumio
skriva#a. Demokritu je ve dano priznanje za izum lego-kocaka.
Aristotel je bio briljiv #ovjek sa smislom za red, koji je htio pro#istiti ljudske
pojmove. On je tako'er tvorac logike kao znanosti. Otkrio je nekoliko strogih pravila
prema kojima se zaklju#ci ili sudovi mogu ra#unati logi#ki valjanima. Jedan je primjer
dovoljan: ako najprije ustvrdim: Sva iva bia su smrtna (1. premisa), a zatim:
Hermes je ivo bie (2. premisa), onda mogu izvesti sljedei elegantan zaklju#ak:
Hermes je smrtan.
Primjer pokazuje da Aristotelova logika govori o odnosima me'u pojmovima, u
ovom slu#aju ivo bie i smrtan. Iako se Aristotelu mora priznati da je gornji
zaklju#ak 100% istinit, moramo moda ustvrditi i to da nam on ne govori nita novo.
Unaprijed smo znali da je Hermes smrtan. (Ta on je pas, a svi su psi iva bia, te
su stoga smrtni, za razliku od stijenja na Galhopiggenu
1
.) Pa da, Sofie, to smo doista
znali. No, nije to#no da su odnosi me'u pojedinim grupama stvari uvijek jednako jasni.
Ponekad je potrebno pro#istiti nae pojmove.
Zadovoljit u se jednim primjerom: je li zaista mogue da majuna mija mladun#ad
sie maj#ino mlijeko ba kao ovce i svinje? Nema to, to se sigurno #ini malo
neobi#nim, ali razmislimo: mievi ne legu jaja. (Kad sam zadnji puta vidio mije jaje?)
Dakle, ra'aju ivu mladun#ad, ba kao svinje i ovce. Ali, ivotinje koje ra'aju ive mlade
nazivamo sisavcima - a sisavci su ivotinje koje siu mlijeko svoje majke. Tako smo stigli
do cilja. Odgovor je bio u glavi, samo smo malo morali promisliti. U trenutku smo
zaboravili da mievi zaista piju maj#ino mlijeko. Moda zato to nikad nismo vidjeli da
miii dobivaju mlijeko. Razlog tome je, naravno, da se mievi malo srame ljudi kad se
bave svojom djecom.
Ljestvica oblika
Kad Aristotel unosi red u sve to postoji, upuuje prije svega na to da se sve u prirodi
moe podijeliti u dvije velike skupine. S jedne strane imamo beivotne stvari naprimjer,
kamenje, kapi vode, grumenje zemlje. Te stvari ne nose u sebi mogunost promjene.
Neive stvari mogu se, prema Aristotelu, promijeniti samo uslijed vanjskog utjecaja. S
druge strane imamo ive stvari, s priro'enom mogunosti promjene.
1 Calh0piggen: najvii planinski vrhunac u Norvekoj - 2469 m (prev.)
100
SOFIJIN SVIJET
to se ti#e ivih stvari, Aristotel misli da se moraju podijeliti u dvije razli#ite skupine. S jedne je
strane ivo raslinje (biljke), dok s druge strane imamo iva bi&a. Na kraju se i iva bi#a dijele na dvije
podskupine - naime, na ivotinje i ljude.
Mora priznati da je ova Aristotelova podjela jasna i pregledna. Postoji velika razlika izme'u
ivih i neivih stvari, naprimjer izme'u rue i kamena. Raslinje i ivotinje se isto tako bitno razlikuju,
naprimjer rua i konj. Osim toga, mislim da i izme'u konja i #ovjeka mora postojati nekakva razlika.
Ali u #emu se zapravo sastoje ove razlike? Moe li mi na to odgovoriti?
Na alost nemam vremena #ekati da mi poalje odgovor u rui#astom pismu s komadiem
eera, pa u odgovoriti sam: dijelei prirodne pojave u razli#ite skupine, Aristotel polazi od
njihovih osobina, to#nije re#eno od onoga to mogu ili onoga to ine.
Sve su ive stvari (biljke, ivotinje i ljudi) sposobne primati hranjive tvari, rasti i mnoiti se.
iva bia su, tovie, sposobna doivljavati okolinu osjetilima i kretati se prirodom. Svi ljudi su, osim
toga, u stanju razmiljati -to jest razvrstavati osjetilne dojmove u razli#ite skupine i razrede.
U prirodi zapravo nema otrih granica. Vidimo da je prijelaz od jednostavnog raslinja prema
savrenijim biljkama, od jednostavnih prema sloenijim ivotinjama gladak. Na vrhu te ljestvice
oblika nalazi se #ovjek koji po Aristotelu u sebi sadri cijeli ivot prirode. %ovjek raste i prima
hranjive tvari kao i biljke, ima osjeaje i sposobnost da se kree kao i ivotinje, ali osim toga ima
sasvim posebnu osobinu koja ga odvaja od svega ostalog -naime, da razumno misli.
Zato #ovjek u sebi nosi iskru boanskog razuma, Sofie. Da, da, rekao sam boanskog. Na neki m
mjestima Aristotel naglaava da sigurno postoji Bog koji je za#eo svo gibanje u prirodi. Bog je
vrhunac ljestvice oblika.
Aristotel je zamiljao da gibanje zvijezda i planeta upravlja kretanjima na Zemlji. No, neto
mora pokretati i nebeska tijela. To neto Aristotel zove prvim pokreta#em ili Bogom. Prvi je
pokreta# sam nepokretan, ali on je ipak prvi uzrok kretanja nebeskih tijela, a time i sveg kretanj a
u prirodi.
Etika
Vratimo se #ovjeku, Sofie. %ovje#ji se oblik prema Aristotelu, sastoji od biljne due,
ivotinjske due i razumne due. I sada pita: kako bi #ovjek morao ivjeti? to je potrebno da
bi ljudi ivjeli dobrim ivotom?
101
JOSTEIN GAARDER
Odgovorit u kratko: #ovjek je sretan samo ako koristi sve svoje sposobnosti i mogunosti.
Aristotel smatra da postoje tri oblika sree. Prvi je oblik sree - ivot uitka i naslade.
Drugi je oblik sree ivot slobodnog i odgovornog gra'anina. Trei oblik sree je ivot
istraivanja i filozofije.
Aristotel naglaava da sve troje mora biti zastupljeno istovremeno kako bi #ovjek ivio
sretnim ivotom. Odbacuje, dakle, svaku jednostranost. Da ivi danas, moda bi rekao da
osoba koja oboava samo svoje tijelo ivi onoliko jednostrano koliko i ona koja samo koristi
svoj razum. Obje su ove krajnosti izraz nastranog na#ina ivota.
%ak i u odnosu prema drugim ljudima Aristotel pokazuje na zlatnu sredinu: nemojmo
biti kukavice, ali ni nepromiljeni - budimo hrabri. (Premalo hrabrosti je kukavi#luk, dok je
previe hrabrosti nepromiljenost.) Isto tako, nemojmo biti krti ni rasipni, nego dareljivi.
(Biti premalo dareljiv zna#i biti krt, dok je prevelika dareljivost rasipnitvo.)
To ti je kao s hranom. Opasno je premalo jesti, ali tako'er je opasno jesti previe.
Platonova i Aristotelova etika podsjeaju na gr#ku medicinu: samo se putem ravnotee i
umjerenosti moe biti sretno, skladno ljudsko bie.
Politika
Da #ovjek ne smije jednostrano oboavati neku stvar, vidljivo je i iz Aristotelova pogleda na
drutvo. Rekao je da je #ovjek politi#ko bie. Bez drutva koje nas okruuje nismo pravi
ljudi, smatrao je. Nalazi da obitelj i selo zadovoljavaju nie ivotne potrebe kao to su hrana,
toplina, brak i odgoj djece. Najviem obliku ljudskog zajednitva moe udovoljiti samo
drava.
Onda dolazi pitanje kako dravu organizirati. (Sjea se sigurno Platonove filozofske
drave?) Aristotel navodi tri oblika dobre drave, jedan je kraljevstvo - dravom vlada samo
jedan vladar. Kako bi ovaj oblik ostao dobar, ne smije se pretvoriti u tiraniju, ne smije
samodrac upravljati dravom u vlastitu korist. Drugi je oblik dobre drave aristokracija. U
aristokraciji postoji manja ili vea skupina vladara. Ovaj se oblik mora #uvati da se ne
pretvori u oligarhiju - vladavinu malog broja ljudi (danas bi se to moda nazvalo huntom.)
Trei oblik dobre drave Aristotel zove politea, to zna#i demokracija. No, i ovaj dravni oblik
ima svoju krivu stranu. Demokracija se #askom moe razviti u vladavinu rulje. (%ak i da
tiranin Hitler nije postao efom drave u Njema#koj, svi oni mali nacisti ipak bi bili sposobni
stvoriti groznu vladavinu rulje.)
102
SOFIJIN SVIJET
Pogled na enu
Na kraju moramo neto re#i i o Aristotelovu pogledu na enu. Taj naalost nije jednako ohrabruju#i
kao Platonov. Aristotel gotovo da je smatrao da eni neto nedostaje. Ona je nepotpun mukarac.
ena je pri razmnoavanju pasivna, ona koja prima, dok je mukarac aktivan, onaj koji daje. Jer,
Aristotel je mislio da dijete nasljeduje samo mukareve osobine. Vjerovao je da su sve djetetove
osobine prisutne ve# u mukarevu sjemenu. ena je kao zemljite koje samo prima i donosi rod, dok
je mukarac sija. Reeno aristotelovski: mukarac daje oblik, ena prilae tvar.
Naravno, iznena%uju#e je da je jedan inae tako razuman ovjek kao Aristotel mogao toliko
pogrijeiti to se tie odnosa me%u spolovima, ak vrlo alosno. Me%utim, to pokazuje dvije stvari:
kao prvo, Aristotel sigurno nije imao mnogo praktinog iskustva o ivotu ena i djece. Kao drugo,
vidi se gdje stvari mogu zavriti kad se mukarcima dopusti da posve zavladaju filozofijom i naukom.
Aristotelov je pogrean pogled na spolove zapravo jo gori nego to se ini, i to zato to su njegovi
nazori - a ne Platonovi - zagospodarili srednjim vijekom. Tako je i Crkva preuzela pogled na enu koji
zapravo nema nikakvog pokri#a u Bibliji. Isus uop#e nije bio enomrzac!
Ni rijei vie! Javit #u se opet.
Kad je Sofie pro#itala poglavlje o Aristotelu jedan i pol puta, spremila je listove natrag u utu
omotnicu te stala promatrati svoju sobu. Vidjela je da je tu bilo jako neuredno. Po podu su bile ratrkane
knjige i fascikli. Iz ormara su vijorile sokne, bluze, #arape i traperice. Na stolici ispred pisaeg stola
nagomilala se ogromna hrpa prljavog rublja.
Sofie je osjetila neodoljivu potrebu za pospremanjem. Najprije je izvukla svu odjeu iz ormara. Sve
je zajedno gurnula na pod. Vano je po#eti iz temelja. Onda je strpljivo stala uredno presavijati odjeu,
te je zatim raspore'ivati po policama. Ormar je imao sedam polica. Jedna je bila za majice i gaice,
druga za sokne i #arape, trea za hla#e. Tako je redom popunila sve police u ormaru. Nikad nije dvojila
gdje e to spremiti. Ono to se moralo oprati stavila je u plasti#nu vreicu koju je nala na najdonjoj
polici.
Samo joj je jedna stvar zadavala tekoe. Bila je to neka bijela dokoljeni-ca. Tekoa nije bila samo
u tome da drugu nije mogla nai, nego da joj ni ova nikad nije pripadala.
Stajala je tako neko vrijeme prou#avajui bijelu dokoljenicu. Na njoj nije bilo imena, ali Sofie je
slutila kome pripada. Zavitlala ju je na najgornju
103
JOSTEIN GAARDER
policu ormara, gdje su ve bili vreica s lego-kockicama, video-kazeta i crveni svileni rubac.
Zatim je na red doao pod. Sofie je razvrstala knjige, fascikle, #asopise i plakate to#no onako
kako je u#itelj filozofije opisao u poglavlju o Aristotelu. Kad je zavrila s podom, pospremila je
krevet, a onda se bacila na pisai stol. Na kraju je skupila sve stranice o Aristotelu u urednu
hrpu. Pronala je prazan fascikl i builicu za papir, probuila stranice, te ih lijepo sloila u
fascikl. Njega je tako'er stavila na najgornju policu ormara, zajedno s bijelom dokoljenicom.
Kasnije e iz Tjesnaca donijeti metalnu kutiju za kola#e.
Odsad e ovdje vladati red. Sofie nije mislila samo na sobu. Poslije susreta s Aristotelom
shvatila je da je vano svoje pojmove i predodbe drati u redu. Za takva je pitanja pripravila
posebnu policu u ormaru. To je bilo jedino mjesto u sobi nad kojim jo nije imala potpun
pregled.
Majka se ve dva sata nije #ula. Sofie je sila u prizemlje. Prije nego to probudi mamu,
morala je nahraniti svoje ivotinje.
U kuhinji se nagnula nad akvarij sa zlatnim ribicama. Jedna je ribica bila crna, druga naran#asta,
a trea bijelo-crvena. Zato ih je i nazvala Crni Petar, Zlatokosa i Crvenkapica. Sipajui ljuskice
riblje hrane u akvarij, govorila im je:
- Vi pripadate ivom dijelu prirode. Zna#i, primate hranjive tvari, rastete
i razmnoavate se. To#nije re#eno: pripadate ivotinjskom svijetu. Zna#i da
se moete kretati i gledati po sobi. Da se posve to#no izrazim: vi ste ribe,
zna#i da diete krgama i plivate amo-tamo u vodi ivota.
Sofie zatvori poklopac na ribljoj hrani. Bila je zadovoljna poloajem riba na prirodnoj ljestvici;
posebno joj je zadovoljstvo pruao izraz voda ivota. Onda su papigice dole na red. Sofie uspe
malo sjemenja u njihovu zdjelicu i re#e:
- Draga To#kice i Mrvice, vi ste sada male, slatke papigice zato to ste se
razvile iz malih slatkih papigi#inih jaja; zato to je oblik tih jaja bio takav da
moraju postati papigicama, nisu od vas sreom nastali nekakvi brbljavi papa
gaji.
Sofie ude u veliku kupaonicu. Tu je, u velikoj kutiji, leala lijena kornja#a. Mama bi, svaki trei
ili #etvrti put kad bi se tuirala, vikala na sav glas da e je jednog dana ubiti. Dosad su to bile
prazne prijetnje. Sofie je iz velike staklenke za marmeladu izvukla list salate i spustila ga u
kutiju.
- Draga Govinda - re#e - ti se ba ne ubraja medu najbre ivotinje. Ali
ipak si ivotinja, i kao takva moe doivjeti djeli ovog velikog svijeta u
kojem ivimo. Tjei se time da nisi jedina koja ne moe nadmaiti samu sebe.
104
SOFIJIN SVIJET
Sherekan je sigurno vani i lovi mieve, jer takva je ma#ja narav. Sofie ode kroz dnevni boravak na
putu u maminu spavau sobu. Na stolu je bila vaza s narcisama. Kao da su se uti cvjetovi naklonili s
potovanjem u #asu kad je prola pored njih. Sofie zastane na trenutak i prije'e prstima preko glatkih
latica.
- I vi ste dio ive prirode - re#e. - Tako imate malu prednost nad vazom
u kojoj se nalazite. Ali naalost, sami to niste sposobni doivjeti.
Sofie se prikrade maj#inoj sobi. Majka je spavala dubokim snom, ali Sofie poloi dlan na njezinu
glavu:
- Ti si medu najsretnijima - re#e. - Jer, ne samo da si iva kao ljiljani u
dolu, ne samo da si ivo bie kao Sherekan ili Govinda - ti si #ovjek; oprem
ljena si, dakle, rijetkom sposobnosti da zna misliti.
- O #emu ti to pria, Sofie?
Majka se probudila malo bre nego obi#no.
- Kaem samo da sli#i mlitavoj kornja#i. Ina#e te mogu obavijestiti da
sam pospremila svoju sobu, i to filozofski temeljito.
Majka se napola pridigla u krevetu.
- Odmah stiem. Moe li pristaviti kavu?
Sofie u#ini kako joj je re#eno, tako da su uskoro sjedile u kuhinji uz kavu, sok i #okoladu. Nakon
nekog vremena Sofie re#e:
- Mama, jesi li ikad razmiljala o tome zato ivimo?
- Oh, pa ti se stvarno ne predaje.
- Ba da, jer sada znam odgovor. Ljudi ive na ovom planetu kako bi neki
od njih hodali naokolo i nadijevali ime stvarima.
- Ozbiljno? O tome nisam nikad razmiljala.
- Onda ima ozbiljan problem, jer #ovjek je misaono bie. Ako ne misli,
nisi #ovjek.
- Sofie!
- Zamisli da na svijetu postoje samo biljke i ivotinje. Onda ne bi bilo
nikoga tko bi razlikovao izme'u ma#aka i pasa ili ljiljana i ogrozda.
Biljke i ivotinje su tako'er ive, ali samo mi moemo raspore'ivati stvari u
razli#ite skupine i razrede.
- Ti si zaista moja najneobi#nija djevoj#ica! - izusti majka.
- Taman posla da nisam - re#e Sofie. - Svi su ljudi manje-vie neobi#ni.
Ja sam #ovjek; dakle, ja sam manje-vie neobi#na. Ti ima samo jednu dje
voj#icu; dakle, ja sam najneobi#nija.
105
JOSTEIN GAARDER
- Mislila sam rei da me ponekad plai sva ta... pri#a s kojom si po#ela.
- Onda se da lako preplaiti.
Kasnije tog poslijepodneva Sofie se ponovno nala u Tjesnacu. Uspjela je prokrijum#ariti
veliku metalnu kutiju u svoju sobu, a da mama nije nita primijetila.
Najprije je listove posloila pravilnim redoslijedom, pa ih probuila, a onda ih stavila u
fascikl ispred poglavlja o Aristotelu. Naposlijetku je u desnom gornjem uglu svakog lista
napisala broj stranice. Ve je imala vie od 50 stranica. Sofie se spremala na#initi svoju knjigu
o filozofiji. Nije ju sama napisala, ali je zato ova bila napisana posebno za nju.
O zadai za ponedjeljak nije stigla ni razmisliti. Moda e imati test iz vjeronauka, ali
u#itelj je obi#avao rei da cijeni zalaganje i miljenje u#enika. Sofie je osjeala da je polako
gradila temelj za oboje.
106
HELENIZAM
...iskra iz ognja...
U#itelj filozofije slao je sada pisma u staru ivicu, ali je Sofie, po starom obi#aju, ipak zavirila u
sandu#i u ponedjeljak ujutro.
Bio je prazan, drugo i nije bilo za o#ekivati. Sofie pode niz Djetelinsku ulicu.
Odjednom na tlu ugleda nekakvu fotografiju. Na njoj je bio bijeli dip s plavom zastavom. Na
zastavi je pisalo: UN. Nije li to zastava Ujedinjenih naroda?
Sofie okrene sliku i tek onda shvati da je to zapravo razglednica. Za: Hilde Moller Knag, c/o
Sofie Amundsen... S norvekom potanskom markom i igom bataljuna UN-a, udarenim u petak,
15. lipnja 1990.
15. lipnja! Pa tada je Sofijin ro'endan!
Na razglednici je pisalo:
Draga Hilde. Pretpostavljam da jo uvijek slavi svoj petnaesti ro#endan. Ili je ve& 'dan poslije'?
Ma svejedno, ionako nije vano koliko &e dugo poklon trajati. Na neki &e nain potrajati cijelog
ivota. Dakle, ponovno ti estitam. Sada moda razumije zato dopisnice aljem Sofiji. Siguran
sam da &e ti ih ona uruiti.
P.S. Mama mi je rekla da si izgubila novanik. Obe&ajem ti da &u ti nadoknaditi onih 150
kruna. Novu kolsku potvrdu &e sigurno mo&i dobiti prije ljetnih praznika. Voli te tata.
107
JOSTEIN GAARDER
Sofie je bila kao slijepljena s asfaltom. Koji je samo datum stajao na proloj razglednici? Neto joj je
iz dubine svijesti govorilo da i razglednica s plaom ima ig od lipnja - iako do tada ima jo gotovo
mjesec dana. Sigurno nije dobro vidjela...
Sofie pogleda na sat pa odjuri natrag kui. Danas e jednostavno morati zakasniti.
Sofie otklju#a vrata i potr#i u svoju sobu. Nala je prvu razglednicu za Hilde pod crvenim
rupcem. Pa da - i ova ima ig od 15. lipnja! Na Sofijin ro'endan, dan prije po#etka ljetnih praznika.
Tr#ei prema prehrambenom centru u susret Jorunn, napregnuto je razmiljala.
Tko je Hilde? Kako je samo njezin otac mogao uzeti zdravo za gotovo da e je Sofie uspjeti
pronai? Ipak, nema nikakvog smisla da razglednice alje Sofiji umjesto ravno svojoj keri. Sofie je
pretpostavljala da razlog tome ne moe biti da #ovjek ne zna adresu svoje ro'ene keri. A da sve
skupa nije neka ala? Moda eli iznenaditi ker za njezin ro'endan tako da kao detektiva i
pismonou koristi potpuno stranu djevoj#icu? Je li zato dobila mjesec dana prednosti? Moda ju je
izabrao stoga to svojoj keri za ro'endan eli pokloniti novu prijateljicu? Je li moda ona taj
poklon koji e potrajati cijelog ivota?
Ako je taj neobi#ni #ovjek stvarno u Libanonu, kako je uope dobio Sofijinu adresu? I jo
neto: Sofiji i Hildi su barem dvije stvari zajedni#ke. Ako i Hilde ima ro'endan 15. lipnja, onda su
ro'ene istog dana. Osim toga, o#evi im putuju po bijelom svijetu.
Sofie kao da je bila uvu#ena u nekakav magi#ni svijet. Moda ipak nije besmisleno vjerovati u
sudbinu. Pa dobro, ne smije prebrzo izvoditi takve zaklju#ke, moda sve ima neko prirodno
objanjenje. Ali kako je Alberto Knox naao Hildin nov#anik kad ova ivi u Lillesandu? Donde
ima mnogo, mnogo kilometara. I zato je Sofie ovu razglednicu nala na zemlji? Je li ispala
potaru iz torbe prije nego to je doao do njezinog potanskog sandu#ia? Ali zato bi izgubio
upravo ovu razglednicu?
- Ti si totalno luda! - uzvikne Jorunn kad je kod prehrambenog centra
ugledala Sofie.
- ao mi je.
Jorunn je pogleda strogo kao kakav u#itelj.
- Nadam se da ima dobru ispriku.
- To ima veze s UN, re#e Sofie. - Zadrala me neprijateljska vojna polici
ja iz Libanona.
108
SOFIJIN SVIJET
- Pih! Zaljubila si se, eto to je. Tr#ale su prema koli sve u
esnaest.
Test iz vjeronauka za koji se Sofie nije stigla spremiti dobili su pod treim satom. Na papiru je
pisalo:
ivotni stav i tolerancija
1. Na#ini popis stvari koje ljudi mogu znati. Zatim na#ini popis stvari u koje
moemo samo vjerovati.
2. Ukai na nekoliko #imbenika koji pridonose stvaranju ivotnih stavova u
ljudi.
3. to razumijevamo pod savjesti? Misli li da svi ljudi imaju istu savjest?
4. Sto zna#i prvenstvo po vrijednosti?
Prije nego to je po#ela pisati, Sofie je dugo razmiljala. Moda moe iskoristiti neto od onog to je
nau#ila od Alberta Knoxa? Gotovo da i mora, jer je prolo mnogo dana otkako je zadnji put otvorila
knjigu iz vjeronauka. Kad je jednom po#ela pisati, rije#i su se samo slijevale na papir.
Sofie je napisala da moemo znati da Mjesec nije veliki sir, te da i na njegovoj stranjoj strani
ima kratera, da su i Sokrat i Isus bili osu'eni na smrt, da svi ljudi prije ili kasnije moraju umrijeti, da
su veliki hramovi na Akropoli sagra'eni nakon perzijskih ratova u 5. stoljeu prije Krista i da je
najvanije proro#ite starih Grka bilo u Delfima. Kao primjere za vjeru navela je: ima li ivota na
drugim planetima ili ne, postoji li Bog ili ne, postoji li zagrobni ivot ili ne, te je li Isus Sin Boji
ili samo mudar #ovjek. U svakom slu#aju, ne moemo znati odakle dolazi svijet, napisala je na
kraju. Svemir se moe usporediti s ogromnim zecom izvu#enim iz velikog cilindra. Filozofi se po-
kuavaju uspeti po ze#evim tankim dlakama kako bi Velikom Ma'ioni#aru zavirili ravno u o#i.
Hoe li im to ikada uspjeti, otvoreno je pitanje. No, ako se jedan filozof popne na leda drugome,
uspinjat e se sve vie iz mekog ze#evog krzna, a onda, po mom osobnom miljenju, postoji
izvjesna mogunost da e jednog dana uspjeti. P.S. U Bibliji nalazimo ono to je moda bila jedna
od tankih dlaka ze#jeg krzna. Ta dlaka, koja se zove Babilonska kula, sravnjena je sa zemljom zato
to se Ma'ioni#aru nije svidjelo to su se male ljudske buhe po#ele penjati izvan bijelog zeca kojeg
je on upravo stvorio.
109
JOSTEIN GAARDER
Onda je na red dolo sljedee pitanje. Ukai na nekoliko #imbenika koji pridonose stvaranju
ivotnih stavova u ljudi. Vrlo vani #imbenici bili su, naravno, odgoj i okolina. Ljudi koji su
ivjeli u Platonovo doba imali su druk#iji pogled na ivot nego dananji ljudi, jednostavno zbog
toga to su ivjeli u drugo doba i u drugoj okolini. Ina#e, puno zna#i i to za kakva se iskustva
pojedinac odlu#i. No #ovjekov je razum tako'er vaan za izbor ivotnog stava. Razum nije
uvjetovan okolinom, on je zajedni#ki svim ljudima. Moda se okolina i drutveni odnosi mogu
usporediti sa stanjem koje je vladalo u dubini Platonove spilje. Pojedinac se, pomou razuma,
moe iskobeljati iz mra#ne spilje. Me'utim, taj pothvat zahtijeva poveliku dozu hrabrosti. Sokrat je
dobar primjer #ovjeka koji se pomou razuma uspio osloboditi shvaanja svog doba. Na kraju je
napisala: U nae doba ljudi iz razli#itih zemalja i kultura dolaze u sve tjenji dodir. Tako je
mogue da u jednoj te istoj zgradi zajedno ive krani, muslimani i budisti. U tom je slu#aju
vanije tolerirati vjeru drugih, nego se pitati zato svi ne vjeruju u isto.
Pa da - Sofiji se #inilo da je uspjela dotjerati dosta daleko s onim to je nau#ila od u#itelja
filozofije. Zatim je jo dodala malo priro'enog razuma, te onog to je drugdje pro#itala ili #ula.
Bacila se na tree pitanje: to razumijevamo pod savjesti? Misli li da svi ljudi imaju istu
savjest? O tome su mnogo pri#ali u razredu. Sofie je napisala: Pod savjesti razumijevamo
sposobnost #ovjeka da reagira dobro ili zlo. Po mom osobnom miljenju, svi su ljudi opremljeni
ovom sposobnosti, to jest - savjest je uro'ena. Sokrat bi to tako'er rekao. Ali to nam savjest
to#no govori prili#no se razlikuje od #ovjeka do #ovjeka. Pitanje je nisu li sofisti ovdje neto
nanjuili. Naime, oni su smatrali da je shvaanje dobra i zla ponajprije uvjetovano okolinom u
kojoj pojedinac odrasta. Sokrat je, naprotiv, vjerovao da je savjest jednaka u svih ljudi. Moda
obje strane imaju pravo. Iako sve ljude ne pe#e savjest kad se negdje razgolite, veina ima grinju
savjesti ako se prema nekom podlo ponese. Mora se jo naglasiti da imati savjest nije isto to i
koristiti je. Ponekad ljudi postupaju kao da u njima nema ni iskre savjesti, ali ja osobno mislim da i
oni posjeduju nekakvu savjest, iako je ona u njih dobro skrivena. Isto mi se tako #ini da neki
ljudi nemaju ni tra#ak razuma, ali to je samo zato to ga ne upotrebljavaju. P.S. I razum i savjest
moemo usporediti s miiima. Ako neki mii ne koristimo, on sve vie i vie slabi.
Ostalo joj je jo samo jedno pitanje: to zna#i prvenstvo po vrijednosti? I o ovome su mnogo
razgovarali u posljednje vrijeme. Vrijedno je, na primjer, voziti auto kako bi se brzo dolo s
jednog mjesta na drugo. No, ako vonja automobila vo'i umiranju uma i trovanju prirode,
onda se #ovjek
110
SOFIJIN SVIJET
nalazi pred vrijednosnim izborom. Sofie je nakon temeljitog razmatranja dola do zaklju#ka da zelene
ume i #ista priroda vrijede vie od brzog dolaska na posao. Spomenula je jo nekoliko primjera. Na
kraju je napisala: Moje je miljenje da je filozofija vredniji predmet od engleske gramatike. Zato bi
bilo razumno filozofiji dati prvenstvo po vrijednosti, te je uvesti u nastavni plan, dok bi se, s druge
strane, moralo izbaciti nekoliko sati engleskog.
Pod posljednjim odmorom u#itelj povu#e Sofie u stranu.
- Pro#itao sam tvoj test iz vjeronauka - re#e. - Bio je gotovo na vrhu.
- Nadam se da te potaknuo na razmiljanje.
- Pa ba sam o tome htio s tobom porazgovarati. U neku ruku je to vrlo
zreo pismeni rad. Iznena'ujue zreo, Sofie. I samostalan. No, jesi li uope
otvorila knjigu?
Sofie se malo migoljila:
- Rekao si da je osobno vrednovanje vano.
- Pa dobro, jesam... ali granica negdje mora biti.
Sofie pogleda u#itelja ravno u o#i. Mislila je da si to moe dopustiti nakon svega to je proivjela
posljednjih dana.
- Po#ela sam u#iti filozofiju - re#e. - To je dobra podloga za vlastito
miljenje.
- Ali, meni zato nije lake ocijeniti tvoj rad. Moram ti dati ili 2 ili 5.
- Zato to je odgovor ili potpuno to#an ili potpuno pogrean? Misli li to
rei?
- Neka bude 5 - re#e u#itelj. - Ali, sljedei put mora u#iti.
Kad je Sofie tog poslijepodneva dola kui hitnula je torbu na stube i odmah otr#ala u Tjesnac.
Unutra je na debelom korijenju leala uta omotnica. Rubovi su bili potpuno suhi pa je zaklju#ila da je
sigurno prolo dosta vremena od Hermesovog posjeta.
Uzela je omotnicu sa sobom i otklju#ala kuna vrata. Prvo je nahranila ivotinje, a onda otila u svoju
sobu. Legla je na krevet, otvorila Albertovo pismo i po#ela #itati:
Helenizam
Opet smo skupa, Sofie! Do sada si se upoznala s filozofima prirode te sa Sokratom, Platonom i
Aristotelom. Sada poznaje sam temelj europske filo-
111
JOSTEIN GAARDER
zofije. Odsad vie neemo imati uvodne zadatke za razmiljanje koji su ti bili uru#ivani u bijeloj
omotnici. Zadataka, testova i sli#nog sigurno ima i previe u koli - mogu si zamisliti.
Pri#at u ti sada o duga#kom razdoblju koje traje od Aristotela, tj. od kraja 4. stoljea pr. Kr.
pa sve do po#etka srednjeg vijeka (oko 400. g. po Kr.). Obrati panju na to da danas biljeimo
prije Krista i po Kristu. Jer, jedna od najvanijih - i naj#udesnijih - stvari ovog razdoblja upravo
je kranstvo.
Aristotel je umro 322. g. pr. Kr; tada Atena gubi svoju vodeu ulogu. To je naro#ito bilo
povezano s velikim politi#kim prevratima koji su bili posljedica osvaja#kih pohoda Aleksandra
Velikog (356. - 323.).
Aleksandar Veliki bio je kralj Makedonije. I Aristotel je rodom iz Makedonije; neko je vrijeme
zapravo bio u#itelj mladom Aleksandru. Aleksandar je bio taj koji je odnio posljednju, odlu#ujuu
pobjedu nad Perzijancima. I jo neto, Sofie: svojim je vojni#kim pothvatima povezao Egipat te
cijeli Orijent sve do Indije s gr#kom civilizacijom.
Sada po#inje potpuno nova epoha u povijesti #ovje#anstva. Izraslo je svjetsko drutvo u
kojemu prevladavaju gr#ka kultura i gr#ki jezik. To se razdoblje, koje traje otprilike 300 godina,
obi#no naziva helenizmom. Pod helenizmom razumijevamo dvije stvari: samo razdoblje, ali i
kulturu kojom dominira Gr#ka, zemlja koja je gospodarila trima velikim helenisti#kim kra-
ljevstvima - Makedonijom, Sirijom i Egiptom.
Oko 50. g. pr. Kr., Rim preuzima vojnu i politi#ku prevlast. Ova nova velesila redom je
osvojila sva helenisti#ka kraljevstva, te su sada rimska kultura i latinski jezik zavladali podru#jem od
panjolske na zapadu pa sve do unutranjosti Azije. Time po#inje rimsko razdoblje; obi#no se
kae i kasni stari vijek. No, primi na znanje da je - prije nego to su Rimljani stigli osvojiti
helenisti#ki svijet - sam Rim postao gr#kom kulturnom provincijom. Na taj na#in gr#ka kultura - i
gr#ka filozofija - nastavlja utjecati #ak i onda kad je gr#ke politi#ke vanosti potpuno nestalo.
Religija, filozofija i znanost
Obiljeje je helenizma da su granice izme'u pojedinih zemalja izbrisane. Ranije su Grci, Rimljani,
Egipani, Babilonci, Sirijci i Perzijanci oboavali svoje bogove unutar onog to zovemo
nacionalnom religijom. Sada su se ove razli#ite kulture izmijeale u vjeti#jem kotlu religioznih,
filozofskih i znanstvenih shvaanja.
112
SOFIJIN SVIJET
Moda bismo mogli rei da je gradski trg zamijenjen svjetskom arenom. I na starom su gradskom
trgu uborili glasovi koji su na trg donosili #as raznu robu, #as razne misli i ideje. Novost je da su se
sada trgovi napunili robom i idejama iz cijelog svijeta. Tako su glasovi uborili na mnogo razli#itih
jezika.
Ve smo spomenuli da su gr#ka shvaanja dosegla mnoge ljude daleko izvan starih gr#kih kulturni h
podru#ja. No, sada se na sredozemnom podru#ju oboavaju i isto#nja#ki bogovi. Nastalo je nekoliko
novih religioznih oblika koji su svoje bogove i shvaanja posu'ivali od mnotva starih naroda. Ovo je
sinkretizam, mijeanje religija.
Prije su ljudi osjeali snanu pripadnost svojem narodu i gradu-dravi. Kako su granice i crte
razdvajanja malo-pomalo nestajale, mnogi su osjeali sumnju i nesigurnost u pitanjima ivotnih
stavova. Uope, kasni srednji vijek proet je vjerskom sumnjom, kulturnim raspadanjem i
pesimizmom. Svijet je star, govorilo se.
Zajedni#ko svim novonastalim religijama u helenizmu obi#no je to da imaju nekakvo u#enje o tome
kako se #ovjek moe spasiti od smrti. Ovo je u#enje #esto bilo tajna. Obgrlivi takvo tajno u#enje i
izvodei odre'ene obrede, #ovjek se mogao nadati da e postii besmrtnost due i vje#ni ivot. Nekakva
spoznaja o istinitoj prirodi svemira bila je jednako vana za spas due kao i vjerski obredi.
Toliko o novim vjerama, Sofie. Filozofija se tako'er sve vie i vie usmjeravala u pravcu spasa i
ivotne utjehe. Filozofska spoznaja ne samo da je imala vrijednost sama po sebi, ve se tako'er smatralo
da osloba'a od smrtne tjeskobe i pesimizma. Tako su izbrisane granice izme'u religije i filozofije.
Openito moemo rei da helenisti#ka filozofija nije bila ba previe originalna. Nije se pojavio
novi Platon ili Aristotel. Me'utim, tri velika filozofa iz Atene bili su vaan izvor nadahnua drugim
filozofskim strujanjima koja u malo kasnije skicirati.
Helenisti#ka znanost tako'er nosi pe#at spoja razli#itih kulturnih iskustava. Egipatski je grad
Aleksandrija igrao klju#nu ulogu kao sastajalite Istoka i Zapada. Dok je Atena ostala glavni grad
filozofije sa svojim filozofskim kolama iz doba Platona i Aristotela, Aleksandrija je postala znanstve-
nim centrom. S velikom knjinicom, ovaj grad je bio sredite matematike, astronomije, biologije i
medicine.
Helenisti#ka se kultura moe usporediti s dananjim svijetom. Dvadeseto stoljee obiljeava sve
otvorenije svjetsko drutvo. I u nae je doba to dovelo do velikih prevrata na polju religije i ivotnih
stavova. Kako su se u Rimu
113
JOSTEIN GAARDER
po#etkom nae ere mogle nai gr#ke, egipatske i isto#nja#ke predodbe o Bogu, tako potkraj 20.
stoljea nalazimo vjerska shvaanja svih kontinenata u svakom veem europskom gradu.
U nae se vrijeme tako'er vidi da mjeavina starih i novih religija te filozofije i znanosti moe
postati temeljem novih ponuda na tritu ivotnih stavova. Mnogo je toga u novoj spoznaji
zapravo staro, jer korijene ima, me'u ostalim, u helenizmu.
Kako sam ve spomenuo, helenisti#ka se filozofija nastavlja baviti pitanjima koja su postavili
Sokrat, Platon i Aristotel. Zajedni#ko im je da #ovjeku ele pokazati kako da najbolje ivi i umre.
Dakle, na dnevni red dolazi etika. U novom svjetskom drutvu ona je najvaniji filozofski projekt.
Pitanje je u #emu se sastoji prava srea i kako se ona moe postii. Pozabavit emo se #etirima
novim filozofskim strujanjima.
Cinici
Pripovijeda se da je Sokrat jednom zastao pred nekim prodajnim mjestom, gdje je bilo izloeno
mnogo robe. Na kraju je uskliknuo: Koliko mi stvari uope ne treba!
Ova se izjava moe upotrijebiti kao naslov cinike filozofije koju je u Ateni osnovao Antisten
oko 400. g. pr. Kr. Bio je Sokratov u#enik i prije svega se ugledao na njegovu umjerenost.
Cinici su naglaavali da se prava srea ne nalazi u vanjskim stvarima kao to su materijalna
rasko, politi#ka mo ili dobro zdravlje. Prava srea zna#i biti neovisan o takvim sporednim,
prolaznim stvarima. Upravo zato to srea ne ovisi o njima, svatko je moe postii. A kad je
jednom postignuta, ne moe se vie izgubiti.
Najpoznatiji cinik bio je Diogen, Antistenov u#enik. Pri#a se da je ivio u ba#vi i da nije
posjedovao nita do ogrta#a, tapa i vreice kruha. (Zbog toga mu nije bilo lako oduzeti sreu!)
Dok se jednog dana sun#ao ispred svoje ba#ve, u posjet mu do'e Aleksandar Veliki. Ovaj stane
pred mudraca i upita ga eli li neto, jer bi mu on odmah ispunio tu elju. A Diogen odgovori: -
elio bih da se makne jedan korak u stranu, tako da mi ne zaklanja sunce. - Tako je Diogen
pokazao da je bogatiji i sretniji od velikog vojskovo'e. Ta imao je sve to je htio!
Cinici su smatrali da se ljudi ne moraju brinuti oko svojeg zdravlja. %ak ih ni patnja i smrt ne
trebaju brinuti. Isto tako, ne smiju ih brinuti patnje drugih ljudi.
114
SOFIJIN SVIJET
Danas se rije#i cini#an i cinizam upotrebljavaju u zna#enju neosjetljiv na patnje drugih ljudi.
Stoici
Cinici su bili vrlo zna#ajni za stoiku filozofiju, nastalu u Ateni oko 300. g. pr. Kr. Njezin osniva# bio je
Zenon, podrijetlom s Cipra., ali se priklju#io atenskim cinicima poslije jednog brodoloma. Obi#avao je
svoje sluatelje okupljati pod peristilom. Ime stoi#ki dolazi od gr#ke rije#i za peristil (stoa).
Stoicizam je kasnije bio vrlo vaan za rimsku kulturu.
Kao i Heraklit, stoici su smatrali da su svi ljudi dio istog svjetskog razuma logosa. Mislili su da
je svaki #ovjek svijet u malom, mikrokozmos, koji je pak odbljesak makrokozmosa.
Ovo ih je navelo na pomisao da postoji neko opevaee pravo, takozvano prirodno pravo. Budui
da se prirodno pravo temelji na ljudskom i svemirskom bezvremenskom razumu, ostaje posvuda i
zasvagda isto. Tu su dakle stali na Sokratovu stranu, a protiv solista.
Prirodno pravo vrijedi za sve ljude, #ak i za robove. Stoici su zakonske knjige raznoraznih drava
smatrali nesavrenim oponaanjem prava poloenog u samu prirodu.
Kao to su izbrisali razliku izme'u pojedinca i svemira, stoici su tako'er poricali da postoji
suprotnost izme'u duha i tvari. Postoji samo jedna priroda, tvrdili su. Takvo se shvaanje naziva
monizam (suprotno, na primjer, Platonovu jasnom dualizmu, podvajanju zbilje).
Kao prava djeca svoga vremena, stoici su bili izraziti kozmopoliti. Dakle, bili su otvoreniji
prema suvremenoj kulturi nego filozofi s ba#vama (cinici). Upuivali su na vanost #ovje#anskog
zajednitva, zanimala ih je politika, a neki su #ak bili dravnici - na primjer, rimski car Marko Aurelije
(121. - 180.). Pridonijeli su irenju gr#ke kulture i filozofije Rimom, posebno govornik, filozof i
politi#ar Ciceron (106.-43. pr. Kr.). On je stvorio pojam humanizam - to zna#i ivotni stav koji u
sredite stavlja #ovjeka--pojedinca. Stoik Seneka (4. pr. Kr. - 65. po Kr.) rekao je nekoliko godina
kasnije da je #ovjek #ovjeku neto sveto. To se ustalilo kao slogan sveg budueg humanizma.
Stoici su, osim toga, naglaavali da svi prirodni procesi - bolest i smrt, na primjer - slijede
nepovredive prirodne zakone. %ovjek se stoga mora nau#iti pomiriti sa svojom sudbinom. Nita se ne
zbiva slu#ajno, drali su.
115
JOSTEIN GAARDER
Sve se doga'a nuno, i malo pomae da se #ovjek ali kad sudbina pokuca na vrata. Sretne se
ivotne okolnosti tako'er moraju prihvatiti s najveim mirom. Ovdje vidimo srodnost stoika s
cinicima koji tvrde da su sve vanjske stvari bezna#ajne. I dan-danas se kae stoi#ki mir, kad se
netko ne preputa osjeajima.
Epikurejci
Ve smo vidjeli da je Sokrat elio istraiti kako #ovjek moe ivjeti dobrim ivotom. Cinici i stoici
su drali da se #ovjek mora osloboditi materijalne raskoi. No, Sokrat je imao jo jednog u#enika -
Aristipa. On je mislio da je cilj ivota postii to vie osjetilnog uitka. Najvie dobro jest
ugoda, rekao je, a najvee zlo - bol. elio je razviti takvo umijee ivljenja koje bi izbjeglo svaki
oblik boli. (Cilj cinika i stoika bio je izdrati sve oblike boli. Neto je sasvim drugo naprezati se
izbjegnuti bol.)
Oko 300. g. pr. Kr. Epikur (341. - 270.) osniva u Ateni filozofsku kolu (tzv. epikurejci). On je
razvio Aristipovu etiku ugode te je spojio s Demokri-tovim u#enjem o atomima.
Pri#a se da su epikurejci boravili u nekom vrtu. Zato su ih i zvali vrtnim filozofima. Navodno
je nad ulazom visio natpis: Strance, ovdje e ti biti lijepo. Ovdje je ugoda najvie dobro.
Epikur je naglaavao da se eljeni rezultat nekog djela uvijek mora vagati zajedno s moguim
popratnim pojavama. Ako si se ikad prejela #okolade, zna to mislim. Ako nisi, dajem ti sljedeu
vjebu: uzmi svoju ute'evinu i kupi #okolade za dvije stotine kruna. (Pretpostavljam da voli
#okoladu.) Za ovu je vjebu vano da odlu#i pojesti svu #okoladu odjednom. Otprilike pola sata
nakon to je sva ukusna #okolada pojedena, shvatit e to je Epikur razumijevao pod
popratnim pojavama.
Epikur je tako'er mislio da se eljeni rezultat, kratkoro#no gledajui, mora staviti na vagu s
mogunosti vee, dugotrajnije i intenzivnije ugode, dugoro#no gledajui. (Mogue je, na primjer,
da odlu#i ne jesti #okoladu godinu dana zato to eli utedjeti za novi bicikl ili skupo putovanje u
inozemstvo.) Naime, suprotno ivotinjama, #ovjek ima mogunost planirati ivot. Ima sposobnost
napraviti prora#un ugode. Dobra #okolada ima nekakvu vrijednost, naravno, ali to tako'er
imaju bicikl i put u Englesku.
Epikur je naglaavao da ugoda nuno nije isto to i osjetilni uitak -npr. #okolada. Tu su
tako'er pripadale vrijednosti kao prijateljstvo i umjetni#ki doivljaji. Pretpostavke za uivanje
ivota bili su, osim toga, stari gr#ki
116
SOFIJIN SVIJET
ideali - uzdranost, umjerenost i duhovni mir. Jer, udnja se mora obuzdavati. A duhovni mir nam
moe pomoi da podnesemo bol.
Epikurov su vrt #esto posjeivali ljudi puni religiozne tjeskobe. U vezi s time, Demokritovo u#enje o
atomima bilo je korisno sredstvo protiv vjere i praznovjerja. Da bi se ivjelo dobrim ivotom, osobito
je vano pobijediti strah od smrti. to se ti#e ovog pitanja, Epikur je pribjegao Demokritovu u#enju o
duevnim atomima. Moda se sjea da je ovaj smatrao da zagrobnog ivota nema zato to se, kad
umremo, duevni atomi rasprhnu na sve strane.
Smrt nas se ne ti#e, rekao je Epikur jednostavno. Jer, dokle god mi jesmo, nema smrti. A kad
smrt do'e, onda vie nema nas. (Zapravo jo nikog dosad nije mu#ilo to je mrtav.)
Epikur je kratko saeo svoju osloba'ajuu filozofiju u onome to je zvao #etirima ljekovitim
biljkama:
Bogova se ne treba bojati. Zbog smrti se ne treba brinuti. Dobro je lako postii. Strahotu je lako
podnijeti.
to se ti#e Grka, nije nita novo da zadatak filozofa uspore'uju s umijeem lije#enja. %ovjek se mora
opremiti priru#nom filozofskom apotekom koja dakle ima #etiri vana lijeka.
Suprotno stoicima, epikurejci se nisu jako zanimali za politiku i drutveni ivot. ivi u tajnosti!
bio je Epikurov savjet. Moda bismo njegov vrt mogli usporediti s dananjim komunama. U nae doba
ima puno ljudi koji trae neki otok ili sigurnu luku daleko od drutva.
Nakon Epikura mnogi su epikurejci nastavili u pravcu jednostrane bolesti uivanja. Moto im je bio
ivi u trenutku. Danas se rije# epikurejac obi#no koristi u pogrdnom smislu za nekog tko zna
ivjeti.
Novoplatonizam
Vidjeli smo kako korijeni cinika, stoika i epikurejaca seu sve do Sokrata. Osim toga, oni su tako'er
pribjegavali predsokratovcima kao Heraklitu i Demokritu. Najneobi#nije filozofsko strujanje starog
vijeka bilo je, prije svega, nadahnuto Platonovim u#enjem o idejama. Zato ga zovemo novoplato-
nizmom.
Najzna#ajniji je novoplatoni#ar bio Plotin (oko 205. - 270.), koji je filozofiju studirao u
Aleksandriji, a kasnije se preselio u Rim. Bitno je zabi-
117
JOSTEIN GAARDER
ljeiti da dolazi iz Aleksandrije, grada koji je stoljeima bio stjecite gr#ke filozofije i orijentalne
mistike. Sa sobom je u Rim donio nauk o spasu koji postaje ozbiljnim protivnikom kranstvu
kad se ovo jednom po#elo iriti. Ali, novoplatonizam tako'er snano utje#e na kransku
teologiju.
Sjea se sigurno Platonova u#enja o idejama, Sofie. Sjea se da je razlikovao svijet ideja i
osjetilni svijet, da je uveo otru razliku izme'u #ovjekove due i tijela. %ovjek se tako pretvara u
podvojeno bie: nae se tijelo sastoji od zemlje i praine kao i sve drugo u osjetilnom svijetu, ali
imamo i besmrtnu duu. Ve je prije Platona ovo bilo raireno miljenje me'u Grcima. Plotin je,
tovie, poznavao sli#na shvaanja iz Azije.
Plotin dri da je svijet razapet izme'u dva pola. Na jednom je kraju boanska svjetlost koju
zove Jedno. Ponekad je naziva Bog. Na drugom je kraju potpuni mrak, gdje svjetlo Jednog
nikad ne prodire. Plotinova je poenta u tome da mrak zapravo ne postoji. On je samo nedostatak
svjetlosti - on nije. Jedino to postoji je Bog, Jedno, ali - kako se izvor svjetlosti postupno
gubi u mraku - postoji granica koju boanske zrake ne mogu prijei.
Prema Plodnu dua je ozra#ena svjetlosti Jednog, a tvar je mrak koji zapravo nije pravo
postojanje. Ali, i oblici u prirodi slabano odsijavaju Jedno.
Zamisli si da nou gori velika vatra, draga Sofie. Iz nje na sve strane ska#u iskre. U irokom
krugu oko vatre no je osvijetljena, #ak se s udaljenosti od mnogo kilometara vidi slabo svjetlo
vatre koja je jako daleko. Da se jo vie udaljimo, vidjeli bismo samo siunu svijetleu to#ku,
kao slabu svjetiljku u noi. Ako bismo se nastavili odmicati od vatre, svjetlo nas na kraju ne bi
moglo dosei. Negdje se zrake svjetlosti gube u mraku; a kad je potpuno mra#no, nita ne vidimo
- nema ni sjenki ni obrisa.
Zamisli sada da je stvarnost takva vatra. Ono to gori je Bog, a mrak naokolo je hladna tvar
od koje su napravljeni ljudi i ivotinje. Najblie Bogu stoje vje#ne ideje, praoblici svega stvorenog.
Ponajprije je #ovje#ja dua iskra iz ognja. Posvuda u prirodi sjaji neto od te boanske
svjetlosti. Vidimo to u svim ivim biima; #ak u rui i zvon#iu ima malo boanskog sjaja.
Najdalje od ivog Boga jesu zemlja, voda i kamen.
Rekao sam da u svemu ima malo boanske tajne. Vidimo da neto svjetluca u suncokretu i
maku. Malo vie ove nedoku#ive tajne slutimo u leptiru koji se podie s grane ili u zlatnoj ribici
koja pliva u akvariju. Ali, najblie Bogu dolazimo u svojoj dui. Samo se tamo moemo sjediniti
s velikom tajnom ivota. Da, da, katkad doivljavamo da smo mi sami ta boanska tajna.
118
SOFIJIN SVIJET
Plotinove slike podsjeaju na Platonovu usporedbu sa spiljom: to se vie bliimo otvoru spilje,
to smo blie onome od kojega sve postojee potje#e. No, suprotno Platonovu jasnom podvajanju zbilje,
Plotinovo miljenje nosi pe#at cjelovitosti. Sve je jedno, jer sve je Bog. %ak i sjenke na dnu Platonove
spilje slabano odraavaju Jedno.
Plotin je za ivota nekoliko puta doivio stapanje due s Bogom. Ovo obi#no zovemo mistinim
doivljajem. Nije to samo Plotin iskusio. O tome mogu posvjedo#iti ljudi svih vremena i kultura.
Doivljaje opisuju na razli#ite na#ine, ali mnogo je crta u tim opisima isto. Pogledajmo nekoliko tih
zajedni#kih osobina.
Mistika
Misti#ni doivljaj zna#i zapravo da #ovjek doivljava jedinstvo s Bogom, svjetskom duom. U
mnogim se religijama naglaava da izme'u Boga i svega stvorenog postoji jaz, a mistik je iskusio da tog
jaza nema. On ili ona doivio je da je uao u Boga, da se s Njim stopio u jedno.
Rije# je o tome da ono to ina#e zovemo ja nije nae stvarno ja. Na trenutke nam se #ini da smo
jedno s nekim veim ja. Neki mistici to zovu Bogom, drugi svjetskom duom, prirodom ili
univerzumom. Pri stapanju s Bogom, mistik doivljava da gubi sebe, da nestaje u Bogu ili da se u
njemu gubi, kao to i kap vode gubi samu sebe kad se pomijea s morem. Neki je indijski mistik to
izvalio sljedeim rije#ima: Dok sam ja bio, nije bio Bog. Sada Bog jest, a ja vie nisam. Kranski
mistik Silensius (1624. -1677.) to je pak ovako rekao: Morem bude svaka kap kad do mora stigne, tako
i dua bude Bog kad se k Bogu digne.
Moda misli kako ba i nije ugodno izgubiti samu sebe. U redu, Sofie, razumijem to eli rei.
Ali, stvar je u tome da je ono to gubi puno, puno manje od onog to dobiva. Gubi samo oblik koji
ima u ovom trenutku, ali istovremeno zna da si zapravo neto puno, puno vee. Ti si cijeli univer-
zum. Da, ti si svjetska dua, draga Sofie. Ti si Bog. Ako se mora odrei sebe kao Sofie Amundsen,
moe se tjeiti #injenicom da e svoje svakidanje ja ionako jednog dana izgubiti. Tvoje pravo ja -
koje moe spoznati samo ako se odrekne same sebe - prema rije#ima mistika nalikuje #udesnoj vatri
koja gori zauvijek.
Me'utim, misti#no iskustvo ne dolazi uvijek samo od sebe. Mistik u susret Bogu obi#no polazi
putem #ienja i prosvjetljenja. Taj se put sastoji u jednostavnom ivotu i razli#itim meditacijskim
tehnikama. Tako mistik, naavi se odjednom na cilju, uzvikuje: Ja sam Bog, ili: Ja sam Ti.
JOSTEIN GAARDER
Misti#ne pravce nalazimo u svim velikim svjetskim religijama. Opisi misti#nih doivljaja, koje su
mistici sami zapisali, svjedo#e o napadnoj sli#nosti unato# kulturnim razlikama. Tek kad se mistik
dade u vjersko ili filozofsko tuma#enje svog misti#nog doivljaja, pokazuje se i njegova kulturna
pozadi-
na.
U zapadnoj mistici - tj. idovstvu, kranstvu i islamu - mistik naglaava da susree osobnog
Boga. Iako je Bog prisutan i u prirodi i u #ovjekovoj dui, on je tako'er uzdignut visoko nad
svijetom. U istonoj mistici - tj. hinduizmu, budizmu i kineskoj religiji - obi#no se naglaava da
mistik doivljava potpuno stapanje s Bogom ili svjetskom duom. Ja sam svjetska dua, govori
mistik, ja sam Bog. Jer, Bog ne samo da je prisutan u svijetu, drugdje ga i nema.
Posebno je u Indiji bilo mnogo misti#kih strujanja - dugo prije Platona. %ovjek koji je pridonio
tome da je Zapad upoznao hinduisti#ku misao, Stvarni Vivekananda, rekao je jednom prilikom:
Kao to neke religije u svijetu govore da je #ovjek koji ne vjeruje u osobnoga Boga izvan sebe
samog - ateist, tako mi kaemo da je #ovjek koji ne vjeruje u sebe - ateist. Ne vjerovati u
divotu vlastite due ono je to mi zovemo ateizmom.
Misti#ni doivljaj tako'er moe biti jako vaan za etiku. Bivi predsjednik Indije Radhakrishnan
rekao je jednom: Ljubi blinjega svoga kao sama sebe zato to si ti svoj blinji. Ako misli da je
tvoj blinji druk#iji od tebe, to je zabluda.
%ak i moderni ljudi koji ne vjeruju u Boga mogu posvjedo#iti misti#ne doivljaje. Odjednom su
samo iskusili neto to nazivaju kozmi#kom svijesti, oceanskim osjeajem. Osjetili su se
istrgnutim iz vremena, doivjeli su svijet pod vidom vje#nosti.
Sofie se pridigne u krevetu. Morala je opipati ima li jo uvijek tijelo...
%itajui o Plodnu i misticima, osjetila je kako je po#ela lebdjeti po sobi, van kroz prozor,
visoko nad gradom. Vidjela je ljude dolje na trgu, ali je nastavila lebdjeti nad planetom na kojem je
ivjela, preko Sjevernog mora i Europe pa dolje preko Sahare i irokih afri#kih stepa.
Taj je veliki planet odjednom postao iva osoba, bilo je kao da je ta osoba bila sama Sofie. Ja
sam svijet, mislila je. Taj svemir, koji je %esto smatrala
120
SOFIJIN SVIJET
nedoku#ivim, koji joj je ulijevao strahopotovanje - bio je njezino vlastito ja. Svemir je i sada bio
ogroman i veli#anstven, ali je ovaj put ona sama bila velika.
Neobi#nog je osjeaja brzo nestalo, ali Sofie je bila sigurna da ga nikad nee zaboraviti. Kao da je
neto isko#ilo kroz njezino #elo i pomijealo se sa svime oko nje, kao to je kap boje dovoljna da oboji
vr# vode.
Kad je sve bilo gotovo, kao da se probudila s glavoboljom nakon #udesnog sna. Ustanovila je s
tra#kom razo#aranja da jo uvijek ima tijelo koje se pokuavalo dii iz kreveta. Boljela su ju le'a zato
to je leala na trbuhu dok je #itala papire Alberta Knoxa. Ipak, doivjela je neto to nikad nee
zaboraviti.
Napokon je uspjela stati na pod. Probuila je papire pa ih pohranila u fascikl zajedno s prijanjim
lekcijama. Onda je odetala u vrt.
Pti#ice u vrtu su cvrkutale kao da je svijet upravo stvoren. Breze iza starih kaveza za ze#eve bile su
jarke svjetlozelene boje, tako da je izgledalo kao da Stvoritelj jo nije gotov s mijeanjem boja.
Je li zaista mislila da je sve neko boansko ja? Je li vjerovala da u sebi nosi duu, iskru iz ognja?
Ako je to istina, onda je i ona boansko bie.
121
RAZGLEDNICE
...nalazem si strogu cenzuru...
Prolo je nekoliko dana, a Sofie nije dobila pismo od u#itelja filozofije. U #etvrtak je 17.
svibnja
1
. Ni 18. nee biti kole.
Na putu kui iz kole u srijedu, 16. svibnja, Jorunn bubne:
- Idemo kampirati!
Prvo to je Sofie pomislila bilo je da ne moe na due izbivati iz kue. Ali suzdrala se.
- Moe, zato ne.
Nekoliko sati kasnije, Jorunn je bila kod Sofie s velikom naprtnja#om. I Sofie je spakirala
svoju naprtnja#u; ona je imala ator. Ina#e su sa sobom nosile vree za spavanje, toplo rublje,
podlogu za leanje, depne svjetiljke, velike termosice s #ajem i puno omiljene hrane.
Kad je Sofijina majka dola kui oko pet sati, uputila im je mnotvo upozorenja o tome to
smiju, a to ne smiju raditi. Osim toga, zahtijevala je da joj kau gdje e se utaboriti.
Rekle su da e podii ator u blizini Tetrijebova vrha. Moda ujutro #uju zov tetrijeba.
Sofie je imala skrivenu namjeru u vezi s noenjem na tom mjestu. Koliko je znala, od
Tetrijebova vrha do Majorove kolibe nije bilo daleko. Neto ju je
1 1 7. svibnja: norv. nacionalni praznik - Dan Ustava (prev.)
122
SOFIJIN SVIJET
vuklo natrag, ali je bila prili#no sigurna da se nikad ne bi usudila onamo otii sama.
Krenule su puteljkom od malog okretita ispred Sofijine kapije. Jorunn i Sofie pri#ale su o svemu i
sva#emu, i Sofiji je godio odmor od svega to je imalo veze s filozofijom.
Ve oko osam sati razapele su ator na otvorenoj #istini blizu Tetrijebova vrha. Uredile su leaj i
prostrle vree za spavanje. Kad su pojele sendvi#e, Sofie re#e:
-Jesi li #ula za Majorovu kolibu?
- Majorovu kolibu?
- Ima jedna koliba tu negdje u umi... pored jezerca. Jednom je tamo
ivio neki #udnovati major, zato se zove Majorova koliba.
- ivi li tko tamo?
- Idemo vidjeti?
- Gdje je to?
Sofie pokae prema drveu.
Jorunn se malo protivila, ali su na kraju ipak krenule. Sunce je bilo nisko na nebu.
Prvo su se zaputile medu visoke borove, a onda su morale kr#iti put kroz ipraje. Napokon su se
nale na nekom puteljku. Je li Sofie njime ila u nedjelju ujutro?
O da - uskoro je prstom uperila na neto sjajno medu drveem s desne strane puteljka.
- Tamo dolje - re#e.
Malo kasnije stajale su pored jezerca. Sofie je pogledom prou#avala kolibu. Prozorski kapci bili su
zatvoreni. Crvena kuica izgledala je potpuno naputeno.
Jorunn pogleda naokolo.
- Zar moramo hodati po vodi? - upita.
- Ma ne, preveslat emo na drugu stranu.
Sofie pokae u tr#ak. Tamo je leao #amac, ba kao i posljednji put.
- Jesi li ve bila ovdje?
Sofie odmahne glavom. Stvari bi se jako zakomplicirale kad bi prijateljici ispri#ala o svom posjetu
kolibi. Kako bi samo ita uspjela zatajiti o Albertu Knoxu i te#aju filozofije?
alile su se i smijale veslajui preko jezerca. Sofie se pobrinula da #amac izvuku skroz na kopno na
drugoj obali. Uskoro su se nale pred vratima. Jorunn pritisne kvaku; bilo je o#ito da u kolibi nije bilo
nikoga.
123
JOSTEIN GAARDER
- Zaklju#ano... Nisi valjda mislila da je otvoreno?
- Moda na'emo klju# - re#e Sofie.
Po#ela je traiti medu kamenjem temeljnog zida.
- Uh, idemo natrag u ator - re#e Jorunn nakon nekoliko minuta.
Ali Sofie odjednom povika:
- Imam ga, imam ga!
S pobjedni#kim izrazom podigne klju#. Stavi ga u bravu i vrata se otvore.
Dvije su se prijateljice u kuu uuljale kao da se pribliavaju ne#em zabranjenom. Unutra je bilo
hladno i mra#no.
- Pa nita se ne vidi! - re#e Jorunn.
Ali Sofie je i na to mislila. Iz depa izvu#e kutiju sa ibicama pa zapali jednu. Prije nego to je
ibica izgorjela, uspjele su vidjeti samo da je koliba potpuno prazna. Sofie zapali jo jednu pa na
kaminu opazi malu svijeu u svijenjaku od kovanog eljeza. Upali svijeu treom ibicom - sobica je
sada bila dovoljno osvijetljena da su je mogle razgledati.
- Zar nije neobi#no da ova mala svijea moe rasvijetliti toliko mraka? -
re#e Sofie.
Prijateljica kimne.
- Ali, negdje se svjetlo gubi u mraku - nastavi Sofie. - Zapravo mrak ne
postoji sam po sebi. On je samo nedostatak svjetla.
- Uh, pri#a takve grozote. Hajdemo...
- Najprije moramo vidjeti zrcalo.
Sofie pokaza na mjedom uokvireno zrcalo, koje je visjelo nad komodom ba kao i posljednji put.
- Divno je...
- Ali, to je #arobno zrcalo.
- Zrcalo, zrcalo, prijatelju moj, tko je najljepi u zemlji svoj?
-Ja se ne alim, Jorunn. Mislim da se kroz to zrcalo moe vidjeti neto s druge strane.
- Zar nisi rekla da ovdje nikad nisi bila? Usput, zato uiva u tome da me
plai?
Na to pitanje Sofie nije mogla odgovoriti.
- Sorry!
Odjednom Jorunn otkrije da u kutu neto lei na podu. Bila je to mala kutija. Jorunn ju podigne
s poda.
- Razglednice! - re#e.
124
SOFIJIN SVIJET
Sofie od zaprepatenja izgubi dah.
- Ne diraj ih! %uje me, da ih se nisi usudila dirnuti.
Jorunn se trgne. Ispusti kutiju kao da se opekla. Razglednice se prospu po podu. Nakon
nekoliko sekundi po#e se smijati.
- Pa to su samo razglednice.
Jorunn sjedne na pod i po#ne prikupljati razglednice. Ubrzo i Sofie sjedne.
- Libanon... Libanon... Libanon... Sve su datirane u Libanonu - ustanovi
Jorunn.
- Znam - Sofie gotovo da je grcala.
Jorunn se uspravi i pogleda Sofie ravno u o#i.
- Zna#i da si ipak ovdje bila.
- Onda valjda jesam.
Sinulo joj je da e sve ii lake prizna li da je tamo ve bila. Nije moglo nakoditi dopusti li
prijateljici da malo zaviri u zagonetne stvari koje je doivjela posljednjih dana.
- Nisam ti nita htjela rei prije nego to do'emo ovamo.
Jorunn po#e #itati razglednice.
- Sve je skupa za nekog tko se zove Hilde Moller Knag.
Sofie jo nije bila dirnula nijednu razglednicu.
-Je li to potpuna adresa? Jorunn pro#ita:
- Hilde Moller Knag, c/o Alberto Knox, Lillevann, Norway.
Sofie odahne. Bojala se da je na ovim razglednicama tako'er pisalo: c/o Sofie Amundsen. Tek ih
sada po#ne poblie prou#avati.
- 28. travnja... 4. svibnja... 6. svibnja... 9. svibnja... ig je udaren prije
samo nekoliko dana.
- Ali, tu je jo neto... Svi su igovi norveki. Vidi - Bataljun UN-a. I
marke su norveke...
- Mislim da to oni tako rade. Kao - moraju biti neutralni, pa onda dolje
imaju i norveki potanski ured.
- Ali kako potu alju kui?
- Vojnim zrakoplovom, pretpostavljam.
Sofie stavi svijeu na pod. Tada dvije prijateljice po#nu #itati to je pisalo na razglednicama.
Jorunn ih je sloila po redoslijedu. Ona je pro#itala prvu razglednicu:
125
JOSTEIN GAARDER
Draga Hilde. Ne mogu ti re&i koliko se radujem povratku ku&i u Lillesand. Raunam da &u sletjeti na
Kjevik rano uveer na Ivanjsku veer. Najradije bih doao na tvoj petnaesti ro#endan, ali ipak sam
pod vojnom komandom. Zauzvrat ti obe&avam da &u se odsad potpuno posvetiti velikom poklonu
koji &e dobiti za ro#endan. Voli te tata, koji neprestano misli na budu&nost svoje k&eri.
P.S. Kopiju ove razglednice aljem naem zajednikom poznaniku. Razumije me, Hilde. Jako sam
zagonetan, ali ti me razumije.
Sofie uze sljedeu razglednicu:
Draga Hilde. Tu dolje ivimo od danas do sutra. Ako se ieg budem sje&ao od ovih mjeseci u
Libanonu, bit &e to svo ovo ekanje. Ali, ja inim to mogu kako bi ti dobila najbolji mogu&i poklon
za petnaesti ro#endan. Zasad vie nita ne mogu re&i. Nalaem si strogu cenzuru. Voli te tata.
Dvije su prijateljice sjedile uzbu'ene i bez daha. Nijedna nije rekla ni rije#, samo su #itale to je pisalo
na razglednicama:
Drago moje dijete. Najradije bih ti se povjerio preko bijele golubice. No, u Libanonu nije mogu&e
nabaviti bijele golubice. Ako ova ratom opustoena zemlja neeg nema, onda su to bijele golubice. Da
bar UN jednom uspije uvesti mir u svijet.
P.S. Moda se tvoj poklon za petnaesti ro#endan moe podijeliti s drugim ljudima? O tome
&emo kad do#em ku&i. Ali, ti jo i ne sluti o emu ja to priam. Pozdrav od nekog tko ima
vremena misliti na nas oboje.
Kad su pro#itale est razglednica, ostala je jo samo jedna. Na njoj je pisalo:
Draga Hilde. Sada ve& gotovo pucam od svih tajni oko tvog ro#endana tako da se vie puta na dan
moram zaustaviti kako te ne bih nazvao i sve ti ispriao. To samo raste i raste. 1 zna, kad neto
postaje sve ve&e i ve&e, teko je to zadrati za sebe. Pozdrav od tate.
P.S. jednom &e upoznati djevojicu po imenu Sofie. Kako biste imale mogu&nost jedna o drugoj
neto doznati prije nego to se sretnete, poeo sam joj slati kopije svih razglednica koje ti dobiva.
Pitam se naslu&uje li
126
SOFIJIN SVIJET
ve& kako je sve ovo povezano, Hildice? Zasad ne zna nita vie od tebe. Sofie ima prijateljicu koja
se zove jorunn. Moda joj ona moe pomo&i?
Kad su Jorunn i Sofie pro#itale posljednju razglednicu, ostale su sjediti i zuriti jedna u drugu.
Jorunn #vrsto stegne Sofie oko ru#nog zgloba.
- Bojim se - re#e.
- I ja.
- Kad je udaren ig na posljednu razglednicu?
Sofie ju ponovno pogleda.
- 16. svibnja - re#e. - To je danas.
- Nemogue! - odgovori Jorunn; bila je gotovo ljuta.
Paljivo su prou#ile ig; greke nije bilo. Pisalo je: 16-05-90.
- To nije mogue! - ustrajala je Jorunn. - Osim toga, ne mogu shvatiti
tko je to mogao napisati. To mora biti netko tko nas poznaje. Ali, kako je
mogao znati da emo doi ba danas?
Jorunn se bojala vie nego Sofie. Sofiji ovo s Hildom i njezinim ocem ipak nije bilo posve novo.
- Mislim da to ima nekakve veze s mjedenim zrcalom.
Jorunn se ponovno trgne.
- Valjda ne misli da razglednice iska#u iz zrcala u istom trenutku kad im
se udari ig u poti u Libanonu?
- Moda ti to moe bolje objasniti?
- Ne mogu.
- Ima tu jo jedna zagonetna stvar.
Sofie ustane pa osvijetli svijeom dvije slike na zidu. Jorunn se nagne nad njih.
- Berkelev i Bjerkely. to to zna#i?
- Nemam blage veze.
Svijea je pomalo dogorijevala.
- Idemo - re#e Jorunn. - Do'i!
- Samo da uzmem zrcalo.
Sofie otkva#i veliko mjedeno zrcalo koje je visjelo iznad bijele komode. Jorunn se bunila, ali Sofie
se nije dala zaustaviti.
Kad su izale van, bilo je toliko mra#no koliko to samo moe biti u svibanjskoj ve#eri. Nebo je
proputalo upravo toliko svjetla da su se jo vidje-
127
JOSTEIN GAARDER
li jasni obrisi grmlja i drvea. Jezerce je izgledalo kao mali odraz neba iznad njega. Dvije su
prijateljice polako preveslale na drugu obalu.
Nijedna nije rekla nita posebno na putu do atora, ali su obje mislile da je druga napregnuto
razmiljala o onom to su vidjele. Pokatkad su uplaile kakvu pticu, a nekoliko se puta za#ula sova.
%im su nale ator, uvukle su se u vree za spavanje. Jorunn nije htjela pristati na to da zrcalo
bude u atoru. Prije nego to su zaspale, sloile su se da je dovoljno jezivo da lei pred ulazom u ator.
Sofie je sa sobom uzela i razglednice. Stavila ih je u vanjski dep naprtnja#e.
Probudile su se rano sljedeeg jutra. Sofie je prva izala iz vree za spavanje. Obula je #izme pa izala
iz atora. U travi je lealo mjedeno zrcalo, pokriveno rosom. Sofie ga otre svojom vestom, te stane
promatrati svoj odraz u zrcalu. Kao da se gledala prema gore i prema dolje istovremeno. Sreom, nije
nala nikakvu novu razglednicu iz Libanona.
Otvorenom se #istinom iza atora vukla rastrgana jutarnja magla u obliku pamu#nih jastu#ia.
Pti#ice su energi#no cvrkutale, kakvu veu pticu nije vidjela ni #ula.
Prijateljice su na sebe navukle dvije veste te doru#kovale izvan atora. Uskoro su po#ele
razgovarati o Majorovoj kolibi i zagonetnim razglednicama.
Nakon doru#ka sloile su ator i krenule kui. Sofie je #itavo vrijeme pod rukom nosila veliko
mjedeno zrcalo. S vremena na vrijeme morala se odmoriti od noenja, jer Jorunn ga nije htjela ni
pipnuti.
Kad su se pribliile prvim kuama, #ule su neko praskanje. Sofie se sjeti onog to je Hildin otac
pisao o ratom opustoenom Libanonu. Pomislila je kako je sretna to ivi u mirnoj zemlji. Praskanje je
potjecalo od bezazlenih petardi.
Sofie je pozvala Jorunn na vruu #okoladu. Majka je pokuavala iskopati gdje su nale zrcalo.
Sofie je rekla da su ga nale pred Majorovom kolibom. Majka je ponovila da je koliba pusta ve
mnogo, mnogo godina.
Kad je Jorunn otila kui, Sofie obu#e crvenu haljinu. Ostatak nacionalnog praznika protekao je
prili#no normalno. Na televiziji je u ve#ernjim novostima bila reportaa o tome kako su norveke
snage UN-a proslavile praznik u Libanonu. Sofijine su se o#i prilijepile za ekran. Jedan od tih mu-
karaca mogao je biti Hildin otac.
Posljednje to je Sofie u#inila 17. svibnja bilo je da objesi veliko mjedeno zrcalo u svoju sobu.
Sljedeeg je prijepodneva nala novu utu omotnicu u Tjesnacu. Rastrgala ju je i odmah po#ela #itati to
je pisalo na bijelim stranicama.
128
DVA KULTURNA KRUGA
...samo se tako moe spasiti od lebdenja
prazninom...
Jo malo pa #emo se sresti, draga Sofie. Slutio sam da #e se vratiti u Majo-rovu kolibu; zato sam tamo
i ostavio razglednice od Hildinog oca. Samo tako mogu sti#i do Hilde. Ti ne mora razmiljati o tome
kako #e ona dobiti razglednice. Mnogo #e jo vode prote#i do 15. lipnja.
Vidjeli smo da su filozofi helenistikog doba preivali starogrke filozofe. Gotovo su ih proglasili
utemeljiteljima religije. Plotinu je malo nedostajalo da slavi Platona kao spasitelja ovjeanstva.
No, kao to znamo, jedan se drugi spasitelj rodio u razdoblju o kojem smo razgovarali i to izvan
grko-rimskog podruja. Mislim na I susa iz Naza-reta. U ovom #emo poglavlju vidjeti kako je
kr#anstvo postupno poelo prodirati u grko-rimski svijet, otprilike kao to Hildin svijet postupno
prodire u na.
Isus je bio idov, a Zidovi pripadaju semitskom kulturnom krugu. Grci i Rimljani pripadaju
indoeuropskom kulturnom krugu. Moemo, dakle, zakljuiti da europska civilizacija ima dva korijena.
Prije nego to se vratimo tome kako se kr#anstvo postupno mijealo s grko-rimskom kulturom, pro-
motrit emo ova dva korijena.
129
JOSTEIN GAARDER
Indoeur opijani
Indoeuropljanima smatramo one narode i kulture koje govore indoeuropskim jezicima. Ti su jezici
svi europski jezici osim ugrofinskih (laponski, finski, estonski i ma'arski) te baskijskog. Veina
indijskih i iranskih jezika tako'er pripada indoeuropskoj jezi#noj porodici.
Prije otprilike 4000 godina pra-Indoeuropljani su ivjeli oko Crnog i Kaspijskog mora.
Indoeuropska su se plemena uskoro u velikim valovima po#ela iriti na jugoistok (prema Iranu i
Indiji), na jugozapad (prema Gr#koj, Italiji i panjolskoj), na zapad (kroz Srednju Europu prema
Engleskoj i Erancuskoj), na sjeverozapad (prema Sjevernoj Europi) te na sjever (prema Isto#noj
Europi i Rusiji). Gdjegod su stigli, Indoeuropljani su se mijeali s pred-indoeuropskim kulturama,
ali su indoeuropska religija i indoeuropski jezik vremenom preuzeli vodeu ulogu.
Dakle, staroindijski vedski spisi, gr#ka filozofija, pa #ak i Snorrijeva mitologija napisani su na
srodnim jezicima. No, nisu samo jezici bili srodni. Srodne jezike obi#no slijede i srodne misli. Zato
obi#no govorimo o indoeuropskom kulturnom krugu.
Kulturu Indoeuropljana obiljeava prije svega vjera u mnogo razli#itih bogova. To se zove
politeizam. Imena bogova te mnogo vanih vjerskih rije#i i izraza nalazimo na #itavom
indoeuropskom podru#ju. Evo nekoliko primjera:
Stari su Indijci oboavali boga neba Dyausa. Na gr#kom se ovaj bog zove Zeus, na latinskom
Jupiter (zapravo Iot'-pater, tj. Otac lov), a na staronordijskom Tir. Imena Dyaus, Zeus, Jupiter i
Tir razli#iti su dijalekatski oblici iste rije#i.
Sigurno se sjea da su vikinzi na Sjeveru vjerovali u bogove koje su zvali aesir. I ovu rije# za
bogove nalazimo po cijelom indoeuropskom podru#ju. Na staroindijskom (sanskrtu) bogovi se
zovu asura, a na iranskom ahura. Druga rije# za boga u sanskrtu je deva, u iranskom daeva, u
latinskom deus, a u staronordijskom tivurr.
Na Sjeveru su, osim toga, vjerovali u posebnu skupinu bogova plodnosti (na primjer Njord, Frey
i Freya). Ovi su bogovi bili poznati pod imenom vanir. Rije# je bliska latinskom imenu boice
plodnosti Venere. U sanskrtu nalazimo srodnu rije# vani to zna#i ugoda ili pouda.
%ak i pojedini mitovi pokazuju me'usobnu srodnost dijelova indoeuropskog podru#ja. Kad
Snorri pripovijeda o staronordijskim bogovima, neki mitovi podsjeaju na indijske mitove
pripovijedane 2 - 3000 godina ranije.
130
SOFIJIN SVIJET
Naravno, Snorrijevi
1
mitovi nose pe#at skandinavskih prirodnih uvjeta, a indijski mitovi indijske
prirode. No, sr mnogih mitova moe se pripisati zajedni#kom izvoru. To se najjasnije vidi u
mitovima o napitku besmrtnosti, te u mitovima o borbi bogova protiv nemani kaosa.
U samom na#inu miljenja tako'er se jasno vide zajedni#ke crte indoeuropskih kultura. Tipi#na je
sli#nost na#in na koji doivljavaju da je svijet kao drama gdje snage dobra i zla stoje u nepomirljivu
sukobu. Zato su Indoeu-ropljani obi#no pokuavali predvidjeti kako e se sve zavriti.
Moe se rei da nije slu#ajno to se gr#ka filozofija javila upravo na indoeuropskom podru#ju. U
indijskoj, gr#koj i skandinavskoj mitologiji nalazimo jasne zametke filozofskog ili spekulativnog
razmatranja.
Indoeuropljani su pokuavali postii uvid u svjetske doga'aje. Zapravo moemo slijediti
odre'enu rije# za uvid ili znanje od kulture do kulture po cijelom indoeuropskom podru#ju. Na
sanskrtu se to zove vidya. Rije# je identi#na s gr#kom rije#i ideja koja je, kako se sjea, igrala
vanu ulogu u Platonovoj filozofiji. U latinskom nalazimo rije# video, ali ona na rimskom podru#ju
zna#i jednostavno vidjeti. (Tek je u nae doba vidjeti postalo istozna#no s buljenjem u TV-
ekran.) U engleskom imamo rije#i tvise i wisdom (mudrost), a u njema#kom wissen (znati). U
norvekom imamo rije# viten (znanje). Dakle, norveka rije# viten ima isti korijen kao indijska
rije# vidya, gr#ka ideja te latinska video.
Openito, moemo zaklju#iti da je vid bilo najvanije osjetilo Indoeuro-pljana. Knjievnost
Indijaca, Grka, Iranaca i Germana proeta je velikim kozmi#kim vizijama. (Evo ga opet: rije#
vizija stvorena je upravo od latinskog glagola video.) Osim toga, medu indoeuropskim
kulturama bilo je vrlo raireno stvarati slike ili kipove bogova i prizora iz mitova.
Napokon, Indoeuropljani su imali ciklino shvaanje povijesti. To zna#i da su doivljavali da se
povijest odvija kruno - ili u ciklusu -- ba kao to se godinja doba smjenjuju iz ljeta u zimu. Ne
postoji dakle nekakav po#etak ili svretak povijesti. %esto se govori o svjetovima koji nastaju i
prolaze vje#noj mijeni ro'enja i smrti.
Obje velike isto#nja#ke religije - hinduizam i budizam - indoeuropskog su podrijetla. To je i
gr#ka filozofija, tako da uo#avamo jasne paralele izme'u hinduizma i budizma s jedne strane, te
gr#ke filozofije s druge. I dan danas hinduizam i budizam nose izraziti pe#at filozofskog
razmiljanja.
1 Snom Sturluson: island. pjesnik i povjesni$ar (1179-1241); sabrao Proznu Eddu, zbirku mitolokih i povijesnih pripovijesti, (prev.)
131
JOSTEIN GAARDER
Nerijetko se u hinduizmu i budizmu isti#e da je ono boansko prisutno u svemu (panteizam),
te da #ovjek moe postii jedinstvo s Bogom putem vjerske spoznaje. (Sjeti se Plotina, Sofie!)
Da bi se to postiglo, obi#no se zahtijeva jako udubljivanje u sebe, meditacija. Na Istoku se
pasivnost i po-vu#enost stoga #esto smaraju vjerskim idealom. I na gr#kom su podru#ju mnogi
drali da #ovjek mora ivjeti asketski - u vjerskoj povu#enosti - kako bi se dua spasila. Iz ovih
predodbi gr#ko-rimskog svijeta moe se ui u trag nekim stranama srednjovjekovnog
redovnitva.
Osim toga, vjera u seobu dua imala je istaknuto mjesto u mnogim indoeuropskim kulturama.
Vie od 2500 godina cilj je svakog Indijca da se spasi od seobe dua. Ina#e se sjeamo da je i
Platon vjerovao u seobu dua.
Semiti
Latimo se sada Semita, Sofie. Rije# je o potpuno druk#ijem kulturnom krugu i potpuno
druk#ijem jeziku. Semiti potje#u s arapskog poluotoka, ali se-mitski se kulturni krug tako'er
proirio velikim dijelom svijeta. Vie od dvije tisue godina Zidovi su ivjeli daleko od svoje
prvobitne domovine. Se-mitska povijest i semitska religija najdalje su od svojih geografskih
korijena doprli s kranstvom. Osim toga, semitska je kultura stigla daleko irenjem islama.
Sve tri zapadnja#ke religije - idovstvo, kranstvo i islam - imaju se-mitsku pozadinu. Sveto
pismo muslimana Kuran i Stari zavjet napisani su na srodnim semitskim jezicima. Jedna od
starozavjetnih rije#i za boga ima tako isti jezi#ni korijen kao muslimanski Alah. (Rije# allah
zna#i naprosto
bog.)
Sto se ti#e kranstva, slika je malo zamrenija. Naravno, i kranstvo ima semitsku
pozadinu. Me'utim, Novi je zavjet napisan na gr#kom, a kada je kranska teologija (ili nauk o
vjeri) nastajala, pe#at su joj udarili gr#ki i latinski jezik, time i helenisti#ka filozofija.
Rekli smo da su Indoeuropljani vjerovali u mnotvo razli#itih bogova. to se ti#e Semita,
jednako je upadljivo da ih je prili#no rano okupila vjera u jednog Boga. To se zove monoteizam.
Osnovna je misao u idovstvu, kranstvu i islamu ta da postoji samo jedan Bog.
Druga stvar zajedni#ka Semitima jest linearno shvaanje povijesti. To zna#i da se povijest
promatra kao crta. Jednom je Bog stvorio svijet; tada po#inje povijest. No, povijest e se jednog
dana zavriti - to je sudnji dan, tada e Bog suditi ivima i mrtvima.
132
SOFIJIN SVIJET
Vano je obiljeje triju velikih zapadnja#kih religija upravo uloga koju igra povijest. Rije# je o tome
da se Bog uplee u povijest, tovie da povijest postoji kako bi Bog izvrio svoju namjeru sa svijetom.
Kako je jednom doveo Abrahama do obeane zemlje, tako #ovje#anstvo vodi kroz povijest sve do
sudnjeg dana. Tada e svo zlo u svijetu biti uniteno.
Budui da su pridavali toliku vanost Bojem djelovanju u povijesti, Semiti su tisuljeima bili
zaokupljeni pisanjem povijesti. Upravo povijesni korijeni sr su svetih spisa.
I danas je grad Jeruzalem vano vjersko sredite Zidova, krana i muslimana. To nam tako'er neto
govori o zajedni#koj povijesnoj pozadini triju religija. Tamo se nalaze vane (idovske) sinagoge,
(kranske) crkve i (islamske) damije. Zato je tragi#no da je ba Jeruzalem postao jabukom razdora - da,
ljudi se ubijaju na tisue zato to se ne mogu dogovoriti tko e zagospodariti vje#nim gradom. Da bar
UN jednog dana uspije u#initi Jeruzalem vjerskim sastajalitem svih triju religija. (Zasad vie neemo
nita rei o ovom prakti#nom dijelu te#aja filozofije. Njega emo u cijelosti prepustiti Hildinom ocu.
Valjda si razumjela da je on promatra# misije UN-a u Libanonu? To#nije, mogu ti rei da tamo slui kao
major. Ako sluti kakvu vezu, to je sasvim u redu. S druge strane, nemojmo preduhitravati doga'aje.)
Rekli smo da je najvanije osjetilo Indoeuropljana bio vid. Jednako je uo#ljivo koliko je sluh vaan
na semitskom podru#ju. Nije slu#ajno da idovsko Vjerovanje po#inje rije#ima: %uj, Izraele! U Starom
zavjetu #itamo kako su ljudi sluali rije# Boju, a idovski su proroci obi#no po#injali svoje
propovijedi formulom: Ovako govori Jahve (Bog). I u kranstvu se naglaava sluanje rije#i Boje.
idovsko, kransko i muslimansko bogosluje prije svega obiljeava #itanje naglas, recitacija,
Zatim sam rekao da su Indoeuropljani oduvijek izra'ivali slike i kipove bogova. Za Semite su
karakteristi#ne zabrane slika. Naime, nije doputeno izra'ivati slike i kipove Boga ili svetinja. U
Starom zavjetu stoji da #ovjek ne smije napraviti nikakvu sliku Boga. I dan-danas ovo vrijedi u islamu i
idovstvu. U islamu #ak postoji openita nesklonost prema fotografiji i likovnoj umjetnosti. Stvar je u
tome da se #ovjek ne smije natjecati s Bogom u stvaranju.
Kranske su crkve pune slika Boga i Isusa, misli si moda. I to je to#no, Sofie, ali ba to pokazuje da
je kranstvo proeto gr#ko-rimskim svijetom. (U pravoslavnoj crkvi - dakle u Gr#koj i u Rusiji - postoji
jo uvijek zabrana izrade rezbarenih slika, tj. kipova i raspela, iz biblijske povijesti.)
Suprotno velikim isto#nja#kim religijama, tri zapadnja#ke religije naglaavaju da izme'u Boga i
svega stvorenog postoji jaz. Cilj nije spasiti se od
133
JOSTEIN GAARDER
seobe dua, ve od grijeha i krivice. Osim toga, vjerski se ivot odvija vie u znaku molitve,
propovijedi i #itanja svetih spisa, nego u znaku meditacije i samoudubljivanja.
Izrael
Ne elim se natjecati s tvojim vjerou#iteljem, draga Sofie. Ipak, saberimo ukratko idovsku
pozadinu kranstva.
Sve je po#elo time da je Bog stvorio svijet. Kako se to dogodilo, moe pro#itati na prvim
stranicama Biblije. Ali, zatim su se ljudi pobunili protiv Boga. Kazna za to nije samo da su Adam i
Eva bili prognani iz vrta u Edenu; sada je i smrt dola na svijet.
%ovjekov neposluh prema Bogu provla#i se kao crvena nit kroz cijelu Bibliju. Listamo li dalje, u
Knjizi postanka moemo #itati o potopu i Noinoj korablji. Onda moemo doznati da je Bog sklopio
savez s Abrahamom i njegovim potomstvom. Tim savezom ili dogovorom Ahraham i njegovo po-
tomstvo obvezali su se vriti Boje zapovijedi. Zauzvrat je Bog obeao da e zatititi Abrahamove
potomke. Kasnije je savez obnovljen po Mojsijevom primitku zakonskih plo#a na Sinajskom brdu.
To se dogodilo otprilike 1200. g. pr. Kr. U to su doba Izraelci bili u dugotrajnom ropstvu u Egiptu,
ali je narod, s Bojom pomoi, odveden natrag u Izrael.
Oko 1000. g. pr. Kr. - daleko prije nastanka gr#ke filozofije - doznajemo o tri velika kralja u
Izraelu. Prvi je bio aul, zatim David, a nakon njega Salomon. Tada je cijeli izraelski narod
okupljen u jednom kraljevstvu, a posebno pod kraljem Davidom doivljava politi#ku, vojnu i
kulturnu slavu.
Pri ustoli#enju kraljeva, narod bi ih pomazao. Tada bi dobili naziv Mesija, to zna#i pomazanik.
U religioznom su se kontekstu kraljevi smatrali posrednicima izme'u Boga i naroda. Kraljevi su zato
mogli nositi ime sin Boji, a zemlja se mogla zvati kraljevstvo Boje.
Nije prolo puno vremena prije no to je Izrael oslabio. Ubrzo je kraljevstvo bilo podijeljeno na
sjeverno (Izrael) i juno (Judu). 722. godine Asirci su zauzeli sjeverno kraljevstvo, te je ono tako
izgubilo svo politi#ko i vjersko zna#enje. Ni jug nije bolje proao. Juno su kraljevstvo zauzeli Babi-
lonci godine 586. Hram je sruen, a veina naroda odvedena u Babilon. Babilonsko suanjstvo
trajalo je do 539. Tada je narodu doputeno da se vrati u Jeruzalem, gdje su ponovno mogli izgraditi
veliki hram. Ali, #itavo vrijeme do po#etka nae ere Zidovi su bili pod stranom vlasti.
Pitanje koje su si Zidovi postavljali bilo je zato se Davidovo kraljevstvo raspalo, te zato su se
nesree jedna za drugom stutile na narod. Ta Bog je
134
SOFIJIN SVIJET
obeao da e zatititi Izrael. Ali, narod je isto tako obeao da e drati Boje zapovijedi. Malo-pomalo
rairilo se vjerovanje da je Bog kaznio Izrael zbog neposluha.
Otprilike 750. g. pr. Kr. javlja se niz proroka koji propovijedaju Boju kaznu nad Izraelom jer narod
ne vri zapovijedi Gospodina. Jednom e Bog suditi Izraelu, govorili su. Takva proro#anstva zovemo
proro#anstvima o sudnjem danu.
Uskoro su se pojavili proroci koji su propovijedali da e Bog spasiti nekolicinu izabranih te poslati
kneza mira, kralja iz Davidova potomstva. On e podii staro Davidovo kraljevstvo, a narod e imati
sretnu budunost.
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku, rekao je prorok Izaija. One to mrklu zemlju
obitavahu svjetlost jarka obasja. Ova proro#anstva zovemo proro#anstvima o spasenju.
To#nije re#eno: Izraelci su u vrijeme kralja Davida ivjeli sretno. Budui da se stanje pogoralo,
proroci su propovijedali da e jednog dana stii novi kralj iz Davidova roda. Taj e Mesija, Sin
Boji spasiti narod, ponovno podii Izrael kao velesilu, te uspostaviti kraljevstvo Boje.
Isus
OK, Sofie. Pretpostavljam da me slijedi. Natuknice su: Mesija, Sin Boji, spasenje i kraljevstvo
Boje. U po#etku se sve skupa shvaalo politi#ki. U Isusovo doba bilo je mnogo onih koji su zamiljali
da e novi Mesija doi u znaku politi#kog, vojnog i vjerskog vo'e Davidova kalibra. Spasitelj je
zamiljan, dakle, kao nacionalni osloboditelj koji e privesti kraju patnje Zidova pod rimskom vlau.
Ipak, bilo je i onih koji su malo proirili vidokrug. Ve dvjestotinjak godina prije Krista bilo je
proroka koji su navijetali da e obeani Mesija biti spasitelj cijelog svijeta. Ne samo da je Izraelcima
morao skinuti jaram strana#kog ropstva, ve je sve ljude morao osloboditi grijeha i krivnje - a osobito
smrti. Nada o takvu spasenju bila je rairena u cijelom helenisti#kom svijetu.
I onda dolazi Isus. Nije bio jedini koji je istupio kao obeani Mesija. On tako'er koristi rije#i Sin
Boji, kraljevstvo Boje, Mesija i spasenje. Na taj na#in neprestano povezuje svoje rije#i sa
starim proro#anstvima. On ujahuje u Jeruzalem i puta da ga narod slavi kao spasitelja. Tako ponavlja
obred kojim su se stari kraljevi ustoli#avali - obred uspinjanja na tron.
135
JOSTEIN GAARDER
Osim toga, daje se pomazati od naroda. Dolo je vrijeme, govorio je. Blizu je kraljevstvo
Boje.
Sve je ovo vano zabiljeiti. Ali, sada me mora paljivo slijediti: Isus se razlikovao od drugih
mesija po tome to je jasno davao na znanje da nije nikakav vojni ili politi#ki pobunjenik. Njegova
je zadaa puno vea. Navi-jetao je spasenje i Boje oprotenje svim ljudima. Znao je govoriti
onima koje je susretao: Oproteni su ti grijesi.
Dijeliti tako oprost grijeha bilo je ne#uveno. Jo je gore bilo to to je Boga nazivao ocem
(abba). Bilo je to jedinstveno u idovskoj sredini u Isusovo doba. Zato nije prolo puno vremena prije
nego to se me'u u#iteljima Zakona po#elo mrmoriti protiv njega. Pomalo su se stali dogovarati
kako e ga dati pogubiti.
Da preciziram: mnogi su u Isusovo doba i#ekivali Mesiju koji e uz viku i galamu (#itaj: kopljem
i ma#em) uspostaviti kraljevstvo Boje. Sam izraz kraljevstvo Boje provla#i se tako'er kao
crvena nit kroz Isusovo navi-jetanje, ali s vrlo proirenim zna#enjem. Isus je rekao da je
kraljevstvo Boje ljubav prema blinjemu, briga o slabijima i siromanima te opratanje onima koji
su krenuli pogrenim putem.
Rije# je o dramati#nom preoblikovanju zna#enja jednog starog i polu-vojni#kog pojma. Narod je
o#ekivao vojskovo'u koji bi proglasio kraljevstvo Boje. A doao je Isus u tunici i sandalama koji
govori da se kraljevstvo Boje - ili novi savez - sastoji u tome da voli svog blinjeg kao sama
sebe. I jo vie, Sofie: rekao je da i nae neprijatelje moramo voljeti. Ako nas udare po jednom
obrazu, ne smijemo im vratiti, o ne, moramo im pruiti i drugi. I moramo opratati - ne sedam
puta, nego sedamdeset i sedam puta sedam.
I vlastitim je ivotom Isus pokazao da nije sebe cijenio toliko da ne bi mogao razgovarati s
bludnicama, korumpiranim carinicima i politi#kim neprijateljima naroda. Ide jo dalje: kae da je
nekakav klipan koji je protratio cijelo o#evo naslje'e ili pak kakav podli carinik koji je pronevjerio
novac pravedan pred Bogom ako Mu se samo obrati i zamoli za oprotenje. Bog je u svojoj milosti
neizmjerno dareljiv.
I on nastavlja, zna - dri se #vrsto: ovi su grenici pravedniji pred Bogom, tj. dostojniji
Bojeg oprosta od besprijekornih farizeja i licemjera koji se ponose svojom savrenou.
Isus je isticao da nitko ne moe zasluiti Boju milost. Sami se ne moemo spasiti. (Mnogi su
Grci vjerovali da je to mogue!) Kad Isus postavlja stroge moralne zahtjeve u Govoru na gori, ne
#ini to samo zato da pokae
136
SOFIJIN SVIJET
to je Boja volja nego i zato da ukae kako nijedan #ovjek pred Bogom nije pravedan. Milost Boja je
bezgrani#na, ali zato se moramo obratiti Bogu s molitvom za oprost.
Daljnje produbljivanje toga tko je Isus bio i na to se njegovo propovijedanje odnosilo preputam tvom
vjerou#itelju. Njegova zadaa nije ba mala. Nadam se da e vam uspjeti pokazati da je Isus bio jedinstvena
osoba. On na izvanredan na#in koristi jezik vremena, dok u isto vrijeme starim krilaticama daje novo i
proireno zna#enje. Nije nikakvo #udo da je zavrio na kriu. Njegova radikalna poruka spasenja bila je u
sukobu s toliko razli#itih interesa i faktora vlasti da su ga morali maknuti s puta.
Dok smo govorili o Sokratu, vidjeli smo koliko je opasno obraati se ljudskom razumu. Kod Isusa
vidimo koliko je opasno zahtijevati bezuvjetnu ljubav prema blinjemu, te jednako bezuvjetno opratanje. I
danas u svijetu moemo posvjedo#iti kako mone drave kripe u avovima kad se na'u pred
jednostavnim zahtjevima kao to su mir, ljubav, hrana za siromane i opratanje neprijateljima drave.
Sjea se kako je Platon negodovao zbog toga to je najpravedniji #ovjek u Ateni morao platiti ivotom
za svoje rije#i. Za krane je Isus jedini pravedan #ovjek koji je ikad ivio. Svejedno je bio osu'en na smrt.
Krani dre da je on svoj ivot dao za sve ljude. Ovo se obi#no naziva Isusovim otkupi-teljskim mukama.
Isus je bio mu#eni#ki sluga koji je na sebe uzeo grijehe svih ljudi, kako bismo se mi pomirili s Bogom
te bili spaeni od Boje kazne.
Pavao
Nekoliko dana nakon to je Isus bio razapet i pokopan, krenule su glasine da je ustao iz groba. Time je
pokazao da je bio neto vie od #ovjeka, da je zaista Sin Boji.
Moemo rei da je kranska Crkva osnovana na Uskrs, i to glasinama o Isusovu uskrsnuu. To je ve
Pavao ustvrdio: Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano nae propovijedanje, neosnovana je i
vaa vjera.
Sada su se svi ljudi mogli uzdati u uskrsnue tijela. Ta Isus je bio razapet za nae spasenje. A sada
si, draga Sofie, mora pribiljeiti da se ovdje, na idovskom podru#ju, ne radi o besmrtnosti due ili
bilo kojem obliku seobe dua. To je bila gr#ka, dakle indoeuropska misao. U kranstvu nita #ovjekovo
(njegova dua, na primjer) nije besmrtno samo po sebi. Crkva vjeruje u uskrsnue tijela i vje#ni ivot, ali
#udo Boje upravo je to
137
JOSTEIN GAARDER
da se moemo spasiti od smrti i propasti. To se ne doga'a naom zaslugom, i ne moe se
pripisati nikakvoj prirodnoj (ili uro'enoj) osobini.
Prvi su krani na to po#eli propovijedati Radosnu vijest o spasenju kroz vjeru u Isusa Krista.
Njegovim djelom spasenja je kraljevstvo Boje na putu ozbiljenja. Sada je cijeli svijet mogao biti
osvojen za Krista. (Rije# Krist gr#ki je prijevod hebrejske rije#i Mesija, to zna#i Pomazanik.)
Samo nekoliko godina po Isusovoj smrti, farizej Pavao obratio se na kranstvo. Svojim je
brojnim misijskim putovanjima po cijelom gr#ko-rim-skom svijetu kranstvo u#inio svjetskom
religijom. O tome moemo #uti u Djelima apostolskim. Pavlove propovijedi i upute kranima
moemo upoznati u mnogim poslanicama koje je napisao prvim kranskim zajednicama.
Onda se pojavljuje u Ateni. Odlazi ravno do trga u glavnom gradu filozofije. I silno se ozlojedi
promatrajui grad pun idola. Posjetio je idovsku sinagogu u Ateni te razgovarao s epikurejskim i
stoi#kim filozofima. Ovi su ga poveli na uzvisinu Areopag. Tu mu rekoe: Moemo li znati kakva je
to nova nauka koju propovijeda? %udnim nam tvrdnjama puni ui. Zato bismo eljeli znati to
to zna#i.
Moe li si to zamisliti, Sofie? Odjednom je na trgu osvanuo neki idov i po#eo pri#ati o
Spasitelju kojeg su razapeli na kriu i koji je potom ustao iz groba. Ve nam Pavlov posjet Ateni daje
naslutiti sudar izme'u gr#ke filozofije i kranskog nauka o spasenju. Ali, o#ito je da Pavao uspijeva
navesti Atenjane na govor. Stojei na Areopagu pod svim onim veli#anstvenim hramovima na
Akropoli, rekao je sljedee:
Atenjani! poeo je. Vidim da ste u svakom pogledu neobi#no poboni. Prolazei vaim
gradom i promatrajui vae svetinje, na'oh i rtvenik na kojem je napisano: 'Nepoznatom Bogu
1
.
Dakle, to vi ne znajui tujete, to vam ja navjeujem. Bog, Stvoritelj svijeta i svega to je u
njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagra'enim rukom niti ga
posluuju ljudske ruke, kao da bi trebao neto on koji svima daje ivotni dah i sve ostalo. On je
izveo sav ljudski rod od jednog #ovjeka i nastanio ga po svoj povrini zemaljskoj, poto je ljudi-
ma odredio ustaljena godinja doba i me'e postojbine njihove, s nakanom da trae Boga, ne bi
li ga moda napipali i nali, jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas. Po njemu, naime, ivimo,
mi#emo se i jesmo, jer - kako su to rekli i neki vai pjesnici - od njega potje#emo'. Budui da
potje#emo od Boga, ne smijemo drati da je Boanstvo sli#no zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari -
tvorevini ljudskog umijea i mate. A sada -zatvorivi o#i nad vremenima neznanja - Bog
poru#uje ljudima da se svi
138
SOFIJIN SVIJET
i svagdje obrate, jer je odredio dan kada e pravedno suditi svemu svijetu preko #ovjeka koga odredi
za to, i svima prui jamstvo uskrisivi ga od mrtvih.
Pavao u Ateni, Sofie. Govorimo o tome kako je kranstvo po#elo prodirati u gr#ko-rimski svijet. Kao
neto druk#ije, kao neto sasvim druk#ije od epi-kurejske, stoi#ke ili novoplatonske filozofije. Ipak,
Pavao u ovoj kulturi nalazi sidrite. On upuuje na to da je traganje za Bogom tenja svih ljudi. To
Grcima nije bilo novo. Ono to je novo u Pavlovu navjeivanju jest da se Bog ukazao ljudima, da im
je zaista poao u susret. On dakle nije samo neki filozofski Bog za kojim #ovjek moe tragati
razumom. Niti je sli#an zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari - toga ionako ima dosta i na Akropoli i
dolje na trgu. No, Bog ne prebiva u hramovima sagra'enim rukom. On je osobni Bog koji se uplee u
povijest i umire na kriu za #ovjeka.
Kad je Pavao zavrio govor na Areopagu, Djela apostolska pripovijedaju da su mu se neki rugali
zbog toga to je rekao da je Isus uskrsnuo od mrtvih. A neki su od prisutnih rekli: O tome emo te
posluati drugi put. Osim toga, neki su se pridruili Pavlu i prigrlili kransku vjeru. Jedna od njih
bila je ena po imenu Damara (to moramo zapamtiti). Naro#ito su se ene obraale na kranstvo.
Tako je Pavao nastavio svoju misionarsku djelatnost. Nekoliko desetljea nakon Isusa kranske
su zajednice postojale u svim vanijim gr#kim i rimskim gradovima - Ateni, Rimu, Aleksandriji, Efezu i
Korintu. U roku od tri-#etiri stotine godina cijeli je helenisti#ki svijet bio pokrten.
Vjerovanje
Pavao nije za kranstvo bi vaan samo kao misionar. I unutar kranskih zajednica imao je povelikog
utjecaja. Potreba za duhovnim vodstvom bila je vrlo rairena.
Jedno od vanih pitanja prvih godina nakon Isusove smrti bilo je mogu li ne-idovi postati
kranima a da se prije ne obrate na idovsku vjeru. Mora li se, na primjer, Grk drati Mojsijeva
zakona? Pavao je smatrao da to nije potrebno. Kranstvo je neto vie od idovske sekte. Ono se
obraa svim ljudima s opom porukom spasenja. Stari savez izme'u Boga i Izraela zamijenjen je
novim savezom koji je izme'u Boga i svih ljudi uspostavio Isus.
139
JOSTEIN GAARDER
Me'utim, kranstvo u to doba nije bila jedina religija. Vidjeli smo da je helenizam bio obiljeen
mijeanjem religija. Zato je Crkva smatrala da je vano napraviti kratak saetak kranskog nauka.
To je bilo vano kako bi se ogradilo od drugih vjera, a i kako bi se izbjegao razdor u kranskoj
Crkvi. Tako su nastala prva Vjerovanja. Vjerovanje je molitva u kojoj su sabrane najvanije
kranske dogme, tj. na#ela vjere.
Jedno takvo na#elo vjere jest da je Isus i Bog i #ovjek. On dakle nije samo Sin Boji u
svojstvu svoje djelatnosti. On je i sam Bog, ali i istinit #ovjek - dijelio je ljudsku sudbinu i zaista
trpio na kriu.
Ovo moda zvu#i proturje#no. No, poruka Crkve bila je upravo ta da je Bog postao ovjekom.
Isus nije bio polubog (tj. pola #ovjek, pola bog). Vjera u polubogove bila je prili#no rairena u
gr#kim i helenisti#kim religijama. Crkva je nau#avala da je Isus savreni Bog, savreni #ovjek.
Post scriptum
Pokuavam ti ispri#ati na koji je na#in sve povezano, Sofie. Kad kranstvo ulazi u gr#ko-rimski
svijet, rije# je o dramati#nom susretu dvaju kulturnih krugova. No, rije# je i o jednoj od velikih
kulturnih promjena u povijesti.
Pomalo izlazimo iz starog vijeka. Od prvih gr#kih filozofa prolo je gotovo tisuu godina. Pred
nama je kranski srednji vijek. I on traje otprilike tisuu godina.
Njema#ki pjesnik Goethe rekao je jednom: Tko ne zna crpiti iz izvora dubokog tri tisue
godina, ivi od danas do sutra. Ali, ja ne elim da ti bude me'u njima. U#init u sve to je u
mojoj moi kako bi upoznala svoje povijesne korijene. Samo tako moe postati #ovjekom. Samo
tako moe biti neto vie od golog majmuna. Samo se tako moe spasiti od lebdenja prazninom.
Samo tako moe postati #ovjekom. Samo tako moe biti neto vie od golog majmuna...
Sofie ostane sjediti promatrajui vrt kroz rupice u ivici. Po#ela je shvaati koliko je vano
poznavati svoje povijesne korijene. To je barem izraelskom narodu bilo vano.
Ona nije druk#ija ni od kojeg drugog #ovjeka. No, bude li poznavala svoje povijesne korijene,
ipak e biti malo druk#ija.
140
SOFIJIN SVIJET
Ona ivi na ovom planetu samo nekoliko bijednih godina. Me'utim, postane li povijest
#ovje#anstva njezinom povijesti, ivot e joj na neki na#in trajati mnogo tisua godina.
Sofie uze sa sobom sve stranice pa se izmigolji iz Tjesnaca. Poskakue malo po vrtu, a onda
otr#i u svoju sobu.
141
SREDNJI VIJEK

...pro&i dio puta nije isto to i po&i krivim
putem...
Prolo je tjedan dana a Sofie nije dobila ni rije# od Alberta Knoxa. Niti je dobila novu razglednicu iz
Libanona, ali je zato neprestano razgovarala s Jorunn o onima koje su nale u Majorovoj kolibi.
Jorunn je bila izvan sebe. No, kako se vie nita nije dogodilo, prvi se uas izgubio u u#enju i igranju
bedmintona.
Sofie je pre#itavala Albertova pisma ne bi li otkrila neto to bi bacilo malo svjetla na sve ono s
Hildom. Tako joj se tako'er pruila fina prilika da probavi anti#ku filozofiju. Vie joj nije bilo teko
me'usobno razlikovati De-mokrita, Sokrata, Platona i Aristotela.
U petak, 25. svibnja, stajala je kraj tednjaka i kuhala ru#ak prije maj#ina povratka s posla. To je
petkom bio uobi#ajen dogovor. Danas su imale riblju juhu s okruglicama od ribljeg mesa i mrkvom.
Vrlo jednostavno.
Vani je po#elo puhati. Mijeajui po loncu, okrenula se i pogledala prema prozoru. Breze su se
svijale kao klasje.
Odjednom neto lupnu o prozor. Sofie se ponovno okrene i vidje da se nekakav karton#i priljubio
o prozorsko okno.
Sofie pri'e k prozoru i vidje da je to razglednica. Pro#ita kroz staklo: Hilde Moller Knag, c/o
Sofie Amundsen...
Mogla si je misliti. Otvorila je prozor i uzela razglednicu. Ta valjda nije doletjela gonjena vjetrom
cijelim putem od Libanona?
142
SOFIJIN SVIJET
I ova je razglednica datirana u petak 15. lipnja.
Sohe makne lonac s plo#e i sjedne za kuhinjski stol. Na razglednici je pisalo:
Draga Hilde, ne znam ho&e li ti biti jo uvijek ro#endan kad ovo bude itala. Nekako se tome
nadam; u svakom se sluaju nadam da otada nije prolo puno dana. Ako Sofiji pro#e tjedan ili dva,
ne mora znaiti da i nama vrijeme protjee istom brzinom. Dolazim ku&i na Ivanjsku veer. Onda
&emo dugo sjediti u vrtnoj ljuljaki i zajedno promatrati more, Hilde. Puno &emo priati. Voli te
tata, koji je ponekad potiten zbog ovog tisu&ljetnog sukoba izme#u Zidova, kr&ana i muslimana.
Neprestano moram samog sebe podsje&ati da sve te tri religije potjeu od Abrahama. A onda se
sigurno mole istom Bogu? Ovdje Kain i Abel jo nisu posve gotovi s me#usobnim ubijanjem.
P.S. Mogu li te zamoliti da isporui moje pozdrave Sofiji? Siroto dijete, jo nije shvatila kako je
sve ovo povezano. Ali, ti moda jesi?
Izmodena, Sofie se isprui po stolu. Nema dvojbe da ne moe shvatiti kakve veze ovo ima jedno s
drugim. A Hilde dakle moe?
Ako Hildin otac moe zamoliti Hilde da je pozdravi, to zna#i da Hilde zna vie o njoj nego ona o
Hildi. Sve joj se #inilo tako zamreno da se vratila pripremanju ru#ka.
Razglednica koja je sama od sebe bubnula u prozor. Zra#na pota - i to doslovce...
%im je vratila lonac na plo#u, zazvoni telefon.
Moda je tata! Kad bi barem doao kui, ispri#ala bi mu sve to se dogodilo posljednjih tjedana. Ali,
to je sigurno samo Jorunn, ili mama... Sofie se sjuri prema telefonskom aparatu.
- Sofie Amundsen.
- To sam ja - do'e s druge strane.
Sofie je bila sigurna u tri stvari: to nije tata. Glas je pripadao nekom mukarcu. Osim toga, bila je
uvjerena da je taj glas ve negdje #ula.
- Tko je to? - upita.
- Alberto ovdje.
- O. . .
Sofie nije znala to kazati. Glasa se sjeala s videa o Ateni.
- Jesi li dobro?
143
JOSTEIN GAARDER
- Da, naravno...
- Odsad vie nema pisama.
- Ali nisam bila ni blizu kakve abe, stvarno.
- Moramo se vidjeti, Sofie. Hitno je.
- Pa zato?
- Hildin e nas otac ubrzo opkoliti.
- Kako opkoliti?
- Sa svih strana, Sofie. Sada moramo sura'ivati.
-Kako. ..
- Me'uti m, nisi mi od preveli ke pomoi prij e nego to ti ispri #am o
srednjem vijeku. Moramo tako'er proi renesansu i 17. stoljee. Osim toga,
Berkeley igra klju#nu ulogu...
-Je li to onaj #ija slika visi u Majorovoj kolibi?
- Da, ba taj. Moda e se bitka voditi upravo oko njegove filozofije.
- Zvu#i kao da se sprema rat?
- Radije bih to nazvao duhovnom bitkom. Moramo pokuati probuditi
Hildinu panju i pridobiti je na nau stranu prije nego to se njezin otac vrati
u Lillesand.
- Nita ne razumijem.
- Moda e ti filozofi otvoriti o#i. Nai emo se u crkvi Sv. Marije sutra
ujutro u 4 sata. Ali do'i sama, dijete moje.
- Da do'em usred noi?
- ... kvrc!
- Halo?
Koji nametljivac! Spustio je slualicu. Sofie se zaleti prema tednjaku. Juha je skoro
prekipjela. Ubaci riblje okruglice i mrkvu u lonac pa smanji vatru.
U crkvi Sv. Marije? To je stara kamena crkva iz srednjeg vijeka. Sofie je mislila da su je
koristili samo za koncerte i izvanredne mise. Ljeti je ponekad bila otvorena za turiste. Ali,
usred noi valjda nije bila otvorena?
Prije maj#inog dolaska kui, Sofie je spremila razglednicu iz Libanona u ormar zajedno s
ostalim stvarima od Alberta i Hilde. Poslije ru#ka ode k Jorunn.
- Moramo se neto dogovoriti - rekla je prijateljici #im je ova otvorila vrata.
Potom je utjela sve dok za sobom nisu zatvorile vrata Jorunnine sobe.
144
SOFIJIN SVIJET
- Malo je problemati#no - nastavi Sofie.
- No, reci!
- Moram rei mami da u noas prespavati kod tebe.
- Nema problema.
- To u samo rei, razumije me. Zapravo u biti na posve drugom mjestu.
- To je malo gore. Ima li to veze s de#kima?
- Ne, to ima veze s Hildom.
Jorunn tiho zvidukne, a Sofie je otro pogleda u o#i.
- Dolazim ovamo ve#eras - re#e. - Ali oko tri sata se moram iuljati van.
Budi spremna da me titi dok se ne vratim.
- Gdje ide? to e raditi, Sofie?
- Sorry. Nare'eno mi je da utim.
Prenoiti kod prijateljice nije predstavljalo nikakav problem, ba suprotno. Sofie je ponekad
imala osjeaj da je majka voljela imati kuu samo za sebe.
- Dolazi na kau sutra prijepodne, zar ne? To je bilo jedino upozorenje
koje joj je majka uputila pri odlasku iz kue.
- Ako me nema, zna gdje sam.
Zato je to rekla? Upravo je to bila slaba to#ka cijelog plana.
Sofijin je posjet zapo#eo, kao i veina prenoivanja kod prijateljica, povjerljivim razgovorima
do duboko u no. Razlika je bila ta da je Sofie, kad su se napokon smirile oko jedan, navila sat da
zvoni u tri i #etvrt.
Jorunn jedva da je otvorila o#i kad je Sofie zaustavila budilicu dva sata kasnije.
- %uvaj se! - re#e.
1 tako je Sofie krenula. Do crkve Sv. Marije bilo je nekoliko kilometara hoda, ali iako je
spavala samo dva sata - bila je sasvim budna. Nad breuljcima na istoku visjela je crvena vrpca.
Kad se nala pred ulazom u staru kamenu crkvu bila su #etiri sata. Sofie gurnu teka vrata. Bilo
je otvoreno!
Crkva je bila toliko prazna i tiha, koliko i stara. Kroz prozore od obojenog stakla prodiralo je
plavkasto svjetlo, otkrivajui na tisue zrnaca praine u zraku. Kao da se praina skupljala u obliku
debelih zraka uzdu i poprijeko po cijeloj prostoriji. Sofie je sjela na klupu usred crkvenog broda.
Stala je promatrati oltar i staro raspelo iznad njega, obojeno zagasitim bojama.
145
JOSTEIN GAARDER
Prolo je nekoliko minuta. Odjednom su se oglasile orgulje. Sofie se nije usu'ivala okrenuti.
Glazba je zvu#ala kao neki vrlo stari psalam, taj sigurno tako'er potje#e iz srednjeg vijeka.
Malo kasnije ponovno je zavladala tiina. Ubrzo je za#ula korake iza le'a. Da se okrene?
Odlu#ila je upiljiti pogled u Isusa na kriu.
Koraci su proli pored nje; ugleda neku priliku koja hoda prema oltaru. Na sebi je imala
sme'u redovni#ku halju. Sofie bi se mogla zakleti da je to bio nekakav redovnik iz srednjeg
vijeka.
Bojala se, ali nije bila uasnuta. Pred oltarom redovnik polukruno skrene i popne se na
posljetku na propovjedaonicu. Nagnuvi se, spusti pogled na Sofie i re#e na latinskom:
- Gloria patri et filio et spiriti sancto. Sicut erat in principio et nunc et
semper in saecola saecolorum.
- Govori naki, budalau! - usklikne Sofie.
Rije#i su odzvanjale starom kamenom crkvom.
Shvatila je da je redovnik bio Alberto Knox. Ipak, zaalila je to se tako neprikladno izrazila u
jednoj staroj crkvi. Ali, bilo ju je strah, a kad se #ovjek boji obi#no nalazi utjehu u tome da kri
sve tabue.
- Pssst!
Alberto podigne ruku kao to sveenici obi#no #ine kad ele vjernicima pokazati da mogu
sjesti.
- Koliko je sati, dijete moje? - upita.
- Pet do #etiri - odgovori Sofie, ne bojei se vie.
- Onda je kucnuo #as. Sada po#inje srednji vijek.
- Srednji vijek po#inje u #etiri sata? - upita Sofie smeteno.
- Da, oko #etiri sata. Onda je dolo pet sati, pa est, pa sedam. Kao da se
vrijeme zaustavilo. Sati je osam, pa devet, pa deset. Ali srednji vijek jo uvijek
traje, zna. Vrijeme za ustajanje, misli si moda. No da, razumijem to hoe
rei. Ali vikend traje, zna, jedan vrlo duga#ak vikend. Doao je i jedanaesti
sat, pa dvanaesti, pa trinaesti. Ovo doba zovemo kasnim srednjim vijekom.
Tada su se u Europi gradile velike katedrale. Tek se oko #etrnaest sati oglasio
pokoji pijetao. I sada - tek je sada duga#ki srednji vijek po#eo jenjavati.
- To zna#i da je trajao deset sati - re#e Sofie.
Alberto zabaci glavu koja je izvirivala iz kukuljice na smedem habitu, te prije'e pogledom po
upi koja se trenuta#no sastojala od jedne #etrnaestogodinje djevoj#ice:
- Da, ako jedan sat traje stotinu godina. Moemo si zamisliti da je Isus
ro'en u pono. Pavao kree na svoj a misijska put ovanj a mal o prij e pola
146
SOFIJIN SVIJET
jedan, te umire u Rimu petnaest minuta kasnije. Sve do tri sata kranska je Crkva bila manje-
vie zabranjena, ali 313. godine kranstvo postaje priznatom religijom Rimskog Carstva. Bilo je
to u doba cara Konstantina. Samog su pobonog cara pokrstili tek na samrti, mnogo godina
kasnije. Godine 380. kranstvo postaje dravnom religijom cijelog Rimskog Carstva.
- Zar se Rimsko Carstvo nije raspalo?
- Da, da, po#elo je pucati po avovima. Nalazimo se pred jednom od najvanijih kulturnih
promjena u povijesti. U 4. stoljeu Rimu prijete pleme na koja naviru sa sjevera, ali i unutarnji
razdor. Car Konstantin seli 330. godine glavni grad Rimskog Carstva u Konstantinopol
(Carigrad), kojeg je utemeljio na ulazu u Crno more. Ovaj su novi grad neki smatrali drugim
Rimom. Godine 395. Rimsko Carstvo podijeljeno je na dva dijela na Zapadno Rimsko
Carstvo sa sreditem u Rimu te na Isto#no Rimsko Carstvo s novim Konstantinopolom kao
glavnim gradom. Barbarska su plemena 410. g. oplja#kala Rim, a 476. g. propala je cijela
zapadnorimska drava. Isto#no Rimsko Carstvo trajalo je sve do 1453. g., kada su Turci osvojili
Konstantinopol.
- I onda je grad dobio ime Istanbul?
- To#no. Druga godina koju moramo zapamtiti je 529. Tada je Crkva zatvorila Platonovu
Akademiju u Ateni. Iste je godine osnovan red Sv. Benedikta. Bio je to prvi od velikih redova.
Tako 529. godina stoji kao simbol toga da je kranska Crkva zauzdala gr#ku filozofiju. Otada
samostani preuzimaju monopol nad podu#avanjem, razmatranjem i produbljavanjem. Blii
se pola est...
Sofie je odavno shvatila to je Aiberto htio rei sa svim tim satima. Pono je nulta godina,
jedan sat je 100. godina po Kristu, est sati je 600. godina po Kristu, a #etrnaest sati je 1400.
godina po Kristu...
Aiberto nastavi:
- Srednjim vijekom zovemo zapravo razdoblje izme'u dviju drugih epoha. Izraz je
nastao u doba renesanse. Smatralo se da je srednji vijek bila duga tisuljetna no koja se
spustila nad Europu izme'u starog vijeka i renesanse. Izraz srednjovjekovni prvobitno se
koristio u pogrdnom smislu za sve to je autoritarno i kruto. No, bilo je i onih koji su
srednji vijek smatrali razdobljem tisuljetnog rasta. Na primjer, tada je nastao kolski
sustav. Rano u srednjem vijeku pojavile su se prve samostanske kole. U 12. stoljeu javljaju se
crkvene kole u sklopu katedrala, a oko 1200. godine osnivaju se prva sveu#ilita. I dan-danas
dijelimo predmete u razli#ite grupe ili fakultete, kao u srednjem vijeku.
147
JOSTE1N GAARDER
- Tisuu godina je vrlo dugo razdoblje.
- Kranstvu je trebalo vremena da dopre do irokih narodnih slojeva. U
srednjem vijeku izrasle su mnoge nacije s gradovima i tvr'avama, narodnom
glazbom i narodnim pjesnitvom. to bi se dogodilo s bajkama i narodnim
pjesamama da nije bilo srednjeg vijeka? to bi Europa bila bez srednjeg vije
ka? Rimska provincija? Srednji je vijek bunar bez dna koji odzvanja imenima
kao to su Norveka, Engleska i Njema#ka. Puno tustih riba pliva u tom
bunaru, iako ih ne uspijevamo uvijek uo#iti. Snorri je srednjovjekovni #ovjek.
I Sv. Olav tako'er. Pa Karlo Veliki. Da ne govorimo o Romeu i Juliji, Bene-
diktu i Arolilji
1
, Olavu Astesonu
2
ili trolovima iz Heddal-ume
3
. I jo mno
gim, mnogim ponosnim kneevima, veli#anstvenim kraljevima, hrabrim vite
zovima, krasnim djevicama, nepoznatim stakloslikarima i genijalnim gradi
teljima orgulja. A nisam ni spomenuo redovni#ku brau, kriare i babe Jage.
- Nisi spomenuo ni sveenike.
- Ima pravo. Do Norveke je kranstvo stiglo tek u 11. stoljeu, ali bilo
bi pretjerano tvrditi da su Norveani postali kranima nakon bitke na Stikle-
stadu
4
. Stara su poganska shvaanja dalje ivjela ispod kranske povrine i
mnogi su se predkranski elementi mijeali s kranskima. Na primjer: u
norvekom boi#nom slavlju kranski i staronordijski obi#aji sklopili su brak
koji je potrajao sve do danas. I ovdje vrijedi staro pravilo da bra#ni drugovi
po#inju nalikovati jedan drugome. Tako su boi#ni kola#, pivo i svinja po#eli
sli#iti trima kraljevima i talici u Betlehemu. Ipak se mora naglasiti da je
kranski pogled na ivot na posljetku prevladao. Zato srednji vijek obi#no
nazivamo kranskom kulturom ujedna#enosti.
- Zna#i da sve nije bila samo tuga i alost?
- Prva su stoljea nakon 400. g. zaista bila doba kulturnog nazatka. Rim
sko doba bilo je doba procvata s velikim gradovima koji su imali kanaliza
ciju, javne kupaonice i knjinice. Cijela je ta kultura propala prvih stoljea
1 Benedikt i Aroliija: likovi norv. nar. pjesme. Arolilja je kraljevska kci, Benedikt njezin udvara$- protiv
kraljeve volje. Zato je pogubljen, a Arolilja umire od alosti za njim. (prev.)
2 Olav Asteson: lik norv. nar. pjesme. Pada u san na Badnjak i budi se trinaest dana kasnije. U snu
putuje paklom, $istilitem i rajem, te gleda posljednji sud. (prev.)
3 trol ovi i z Heddal-ume: nadnaravna bi!a norv. nar. pri povij etke (i z zbirke Asbjornsena i Moea -
norv. bra!e Crimm), edna kr!anske krvi. Tri trola dijele jedno oko, koje im dva sirotana ukradu i zauzvrat
trae zlata, srebra, te luk i strijele. Trolove nadvladava slabiji protivnik, a u Heddal-umi ih vie nitko nikad
nije vidio, (prev.)
4 Stiklestad: mjesto gdje se 1030. g. odigrala bitka za kr!anstvo - kralj Olav Haraldsson nadvladao je
norv. seljake koji nisu prihva!ali novu vjeru. Crkva je tako uspostavila svoju vlast u Norvekoj, a Olav se slavi
kao narodni svetac, (prev.j
i 48
SOFIJIN SVIJET
srednjeg vijeka. To tako'er vrijedi za trgovinu i robno-nov#anu privredu. U srednjem se vijeku na
pozornicu vratila naturalna privreda, zasnovana na razmjeni robe. Privredu tada obiljeava ono to
zovemo feudalizam. To zna#i da je nekoliko feudalnih velmoa posjedovalo zemlju koju su ratari
morali obra'ivati kako bi zaradili koricu kruha. Prirast stanovnitva tako'er je jako nazadovao prvih
stoljea. Mogu samo spomenuti da je Rim u starom vijeku bio milijunski grad. Ve je u 7. stoljeu
broj stanovnika u starom velegradu pao na 40.000, dakle na djeliak. To je maleno stanovnitvo
hodalo naokolo me'u ostacima veli#anstvenih gra'evina iz slavnih dana. Kad im je ustrebalo
gra'evnog materijala, bilo je dovoljno starih ruevina koje su mogle posluiti svrsi. Naravno, to
ivcira dananje arheologe koji bi eljeli da su ljudi srednjeg vijeka ostavili staru batinu netaknutu.
- Lako je biti general nakon bitke.
- Kao politi#ka velesila, Ri m je bio gotov ve krajem 4. stoljea. No,
rimski je biskup uskoro postao poglavnikom cijele rimokatoli#ke crkve. Do
bio je ime papa (otac), a nakon nekog vremena po#eli su ga smatrati
Isusovim namjesnikom na Zemlji. Rim je bio glavni grad Crkve u gotovo
cijelom srednjem vijeku. I nije bilo mnogo onih koji su se usudili proturje#iti
Rimu. Ipak, pomalo su kraljevi i kneevi novih nacionalnih drava dobili
toliku mo da su se neki od njih usudili suprotstaviti velikoj i monoj Crkvi.
Jedan od njih bio je na kralj Sverre...
Sofie je promatrala u#enog redovnika.
- Rekao si da je Crkva zatvorila Platonovu Akademiju u Ateni. Jesu li svi
gr#ki filozofi pali u zaborav?
- Samo djelomice. Tu i tamo se znalo za pokoji Aristotelov ili Platonov
spis. Staro se Rimsko Carstvo polako podijelilo na tri razli#ita kulturna po
dru#ja. U Zapadnoj smo Europi dobili latinsku, kransku kulturu sa sre
ditem u Rimu. U Isto#noj je Europi nastala grka, kranska kultura sa glav
ni m gradom Konstantinopolom. Kasnije je grad dobio gr#ko i me Bizant.
Zato govorimo o bizantskom srednjem vijeku za razliku od rimokatoli#kog
srednjeg vijeka. Me'utim, Sjeverna Afrika i Srednji istok pripadali su tako'er
Rimskom Carstvu. Na tom je podru#ju u srednjem vijeku nastala arapska,
muslimanska kultura. Po Muhamedovoj smrti 632. godine, islam se proirio
Srednjim istokom i Sjevernom Afrikom. Uskoro je i panjolska postala dije
lom muslimanskog kulturnog podru#ja. Islam svoja svetita ima u gradovima
kao to su Meka, Medi na, Jeruzalem i Bagdad. Zbog kult urno-povijesnih
razloga vrijedi zabiljeiti da su Arapi tako'er preuzeli stari helenisti#ki grad
Aleksandriju. Tako su naslijedili velik dio gr#ke znanosti. Tijekom cijelog
srednjeg vijeka Arapi su vodili u znanostima kao to su matematika, kemija,
149
JOSTE1N GAARDER
astronomija i medicina. I dan-danas koristimo arapske brojeve. Dakle, na vie je podru#ja
arapska kultura bila nadmona u usporedbi s kranskom. - Pitala sam kako je prola gr#ka
filozofija.
- Moe li si zamisliti kako se jedna iroka rijeka na neko vrijeme ra#va u
tri razli#ita toka, koji se poslije ponovno spajaju u jednu veliku rijeku?
- Mogu.
- Onda moe zamisliti i to da je gr#ko-rimska kultura djelomi#no prei
vjela u rimokatoli#koj kulturi na Zapadu, dijelom u isto#norimskoj kulturi na
Istoku, a dijelom u arapskoj kulturi na Jugu. Iako je to jako pojednostavljeno,
mogli bismo rei da se novoplatonizam prenosio na Zapadu, Platon na Isto
ku, a Aristotel kod Arapa na Jugu. U sve tri rijeke bilo je od svega pomalo.
Poenta je da se po zavretku srednjeg vijeka sve tri rijeke spajaju u Sjevernoj
Italiji. Arapski utjecaj pristie od Arapa u panjolskoj, a gr#ki iz Gr#ke i
Bizanta. Tada po#inje renesansa, u kojoj se ponovno ra'a anti#ka kultu
ra. Na neki je na#in, dakle, anti#ka kultura preivjela dugotrajni srednji vijek.
-Jasno mi je.
- No, nemojmo uriti. Najprije emo malo razgovarati o srednjovjekov
noj filozofiji, dijete moje. 1 neu ti se vie obraati s katedre. Silazim dolje.
Sofie je u o#ima osjeala da je spavala samo nekoliko sati. Kad je vidjela da #udnovati redovnik silazi s
propovjedaonice u crkvi Sv. Marije, bilo joj je kao da sanja.
Alberto je priao oltaru. Najprije je pogledao na raspelo, a onda se okrenuo prema Sofiji, priao
joj polaganim koracima pa sjeo na klupu pored nje.
Bilo je #udno sjediti mu toliko blizu. Sofie je pod kukuljicom vidjela par sme'ih o#iju. Pripadale
su sredovje#nom #ovjeku tamne kose, koji je imao kozju bradicu.
Tko si ti? mislila j e. - Zato se uplee u moj ivot?
- Zna, ve emo se mi vremenom bolje upoznati - rekao je kao da joj
#ita misli.
Dok su tako sjedili, a svjetlo koje je prodiralo kroz vitraje postajalo sve otrije, Alberto Knox
po#e pripovijedati o srednjovjekovnoj filozofiji.
- Da je kranstvo istinita vjera, neto je to su filozofi srednjeg vijeka
naprosto uzimali zdravo za gotovo - zapo#e.
- Pitanje je samo moramo li vjerovati u kransku objavu ili se kran
skim istinama tako'er moemo pribliiti pomou razuma. Kakav odnos po
stoji izme'u gr#kih filozofa i onog to pie u Bibliji? Stoje li Biblija i razum u
150
SOFIJIN SVIJET
sukobu ili je vjeru i znanje mogue sjediniti? Gotovo cijela srednjovjekovna filozofija krui oko ovog
pitanja.
Sofie nestrpljivo zakima. Ta o vjeri i znanju pisala je na ispitu iz vjeronauka.
- Pogledat emo kako se prema ovom problemu odnose dvojica najzna
#ajnijih srednjovjekovnih filozofa. Moemo po#eti s Aurelijem Augustinom
koji ivi od 354. do 430. g. U njegovu ivotu moemo prou#avati prijelaz iz
kasne antike u srednji vijek. Augustin se rodio u gradiu Tagasti u Sjevernoj
Africi, ali je ve kao esnaestogodinjak otputovao u Kartagu na studij. Kasni
je je bio u Rimu i Milanu, a posljednje je godine ivota proveo kao biskup u
gradu Hiponu, nekoliko desetaka kilometara zapadno od Kartage. Me'utim,
#itav ivot nije bio kranin. Iskuao je mnoge religiozne i filozofske struje
prije nego to se pokrstio.
- Moe li mi dati koji primjer?
- Neko je vrijeme bio manihejac. Manihejci su religiozna sekta karakteri
sti#na za kasnu antiku. Bila je to polureligiozna i polufilozofska nauka spa
senja koja se temeljila na postavci da je svijet podvojen izme'u dobra i zla,
svjetla i tame, duha i tvari. Svojim se duhom #ovjek moe uzdii iznad svijeta
tvari i tako izgraditi temelj za spas due. Stroga razlika izme'u dobra i zla nije
Augustinu dala mira. Mladi Augustin bio je ina#e vrlo zaokupljen takozvanim
problemom zla, tj. pitao se odakle zlo dolazi. Stanovito je vrijeme bio
zaokupljen stoi#kom filozofijom, a prema stoicima ne postoji jasna razlika
izme'u dobra i zla. Iznad svega je Augustin bio pod utjecajem drugog vanog
filozofskog pravca kasne antike novoplatonizma. U njemu nalazi misao da
je sve to postoji boanske naravi.
- I tako je postao novoplatonisti#kim biskupom?
- Da, moda bismo to mogli rei. Najprije je postao kraninom, ali
Augustinova je vjera pod velikim utjecajem platonizma. Zato, Sofie, mora
razumjeti da nije rije# o nekakvom dramati#nom prekidu s gr#kom filozofi
jom #im se na'emo u kranskom srednjem vijeku. Puno je gr#ke filozofije
preneseno u novo doba posredstvom crkvenih otaca kao to je Augustin.
- Misli li rei da je Augustin pedeset posto kranin, a pedeset posto
novoplatonist?
- Sam se, naravno, smatrao stopostotnim kraninom. No, nije vidio
neku veu suprotnost izme'u kranstva i Platonove filozofije. Mislio je da se
Platonova filozofija i kranski nauk toliko podudaraju da je spekulirao nije
li Platon moda poznavao dijelove Starog zavjeta. Ovo je, naravno, vrlo
nevjerojatno. Prije bismo mogli rei da je Augustin pokrstio Platona.
151
JOSTEIN GAARDER
- Barem se nije pozdravio sa svime to ima veze s filozofijom, iako je
prihvatio kransku vjeru?
- Ipak, ukazao je na to da postoje granice do kojih se razum moe iste
gnuti u pitanjima vjere. Kranstvo je tako'er boanska tajna kojoj se mo
emo pribliiti samo posredstvom vjere. Vjerujemo li u kranstvo, Bog e
prosvijetliti nau duu tako da postignemo nekakav natprirodni oblik zna
nja o Njemu. Augustin je i sam shvatio da postoje granice do kojih se filozo
fija moe istegnuti. Dua mu je nala mir tek kad se pokrstio. Nae je srce
nemirno dok ne nade mira u Tebi, napisao je.
- Ne razumijem ba kako se Platonovo u#enje o idejama moe sjediniti s
kranstvom - primijeti sada Sofie. - to je s vje#nim idejama?
- Istina, Augustin tvrdi da je Bog stvorio svijet ni iz #ega, a to je biblijska
misao. Grci su vie naginjali miljenju da je svijet oduvijek postojao. No prije
nego to je Bog stvorio svijet, ideje su postojale u Njegovim mislima, sma
tra Augustin. Dakle, stavio je ideje u Boga i tako spasio cijelu platonsku
zamisao o vje#nim idejama.
- Vrlo dovitljivo.
- To pokazuje koliko su se Augustin i mnogi drugi crkveni oci naprezali
kako bi sjedinili gr#ki i idovski na#in miljenja. Na stanovit su na#in bili
gra'ani dviju kultura. U nazoru o zlu Augustin se tako'er utje#e novoplato-
nizmu. Kao Plotin, smatra da je zlo nedostatak dobra. Ono ne postoji samo
po sebi, ono je neto to nije. Jer, sve to je Bog stvorio zapravo je dobro. Zlo
je posljedica #ovjekova neposluha, dri Augustin. Ili: re#eno njegovim vlasti
tim rije#ima: Dobra je volja Boje djelo, zla je volja napustiti Boje djelo.
- Je li i on smatrao da #ovjek ima boansku duu?
- I da i ne. Augustin tvrdi da izme'u Boga i svijeta postoji nepremostiv
jaz. Tu #vrsto stoji na biblijskoj zemlji, odbacujui Plotinovo u#enje o tome da
je sve jedno. No, istovremeno naglaava da je #ovjek duhovno bie. Ima
materijalno tijelo koje nagrizaju moljac i r'a, ali i duu koja moe spoznati
Boga.
- to se doga'a s #ovjekovom duom nakon smrti?
- Prema Augustinu, cijelo je #ovje#anstvo propalo nakon isto#nog grije
ha. Ipak, Bog je odlu#io da e se nekolicina spasiti od vje#ne propasti.
- Mislim da je isto tako mogao odlu#iti da nitko nee propasti - prigovo
ri Sofie.
- U toj to#ki Augustin otklanja mogunost da #ovjek ima ikakvo pravo
kritizirati Boga. Upuuje na Pavlove rije#i u poslanici Rimljanima:
152
SOFIJIN SVIJET
O #ovje#e, ta tko si zapravo ti da se usu'uje prigovarati Bogu? Zar e rukotvorina rei svome
rukotvorcu: 'Zato si me ovako na#inio?' Ili: zar lon#ar nema vlasti nad glinom da od istoga
glinenog tijesta napravi jednu posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu?
- Dakle, Bog sjedi na nebu i igra se ljudima? %im je nezadovoljan ne#im to je sam stvorio, baca to u
smee.
- Augustin eli rei da nijedan #ovjek ne zasluuje da ga Bog spasi. A ipak
je Bog izabrao nekolicinu koja e se spasiti od propasti. Njemu nije nikakva
tajna tko e se spasiti, a tko propasti. To je unaprijed odre'eno. Eto, mi smo
glina u Bojoj ruci. Potpuno smo ovisni o njegovoj milosti.
- Onda se Augustin na neki na#in vraa staroj vjeri u sudbinu.
- Ima ne#ega u tome. No, Augustin ne oduzima #ovjeku odgovornost za
vlastiti ivot. Njegov je savjet da ivimo tako da na vlastitom ivotnom toku
moemo opaziti pripadnost izabranoj skupini. Jer, on ne nije#e da imamo
slobodnu volju. Ipak, Bog je unaprijed vidio kako elimo ivjeti.
- Zar to nije malo nepravedno? - upita Sofie. - Sokrat je smatrao da svi
ljudi imaju iste mogunosti zato to imaju isti razum. Augustin pak dijeli
#ovje#anstvo u dvije skupine. Jedna e biti spaena, a druga je osu'ena na
propast.
- Da, Augustinovom se teologijom malo udaljavamo od atenskog huma
nizma. Ipak, ne dijeli Augustin #ovje#anstvo u dvije skupine. On se oslanja na
biblijski nauk o spasenju i propasti. To produbljuje u svom velikom djelu O
Bojoj dravi.
- Pri#aj mi o tome!
- Izraz Boja drava ili kraljevstvo Boje potje#e, kako znamo, iz
Biblije i Isusova navijetanja. Augustin je smatrao da je povijest neprestana
borba Boje drave i zemaljske drave. Te dvije drave nisu, sli#no
politi#kim dravama, strogo odijeljene. One se bore za vlast u svakom poje
dincu. Boja je drava ipak manje-vie prisutna u Crkvi, a zemaljska se
drava vi di u politi#ki m dravni m t vorevinama - na pri mjer, u Ri mskom
Carstvu koje se raspalo upravo u Augustinovo doba. Ovo je shvaanje posta
jalo sve razgovjetnije kako su se Crkva i drava borile za vlast tijekom sred
njeg vijeka. Izvan Crkve ne postoji spasenje, govorilo se tada. Augustinova
Boja drava na posljetku je poistovjeena s Crkvom kao organizacijom.
Tek je u razdoblju reformacije u 14. stoljeu dolo do protesta protiv toga da
#ovjek mora u Crkvu kako bi se spasio.
153
JOSTEIN GAARDER
- Ta bilo je i vrijeme.
- Moemo si isto tako pribiijeiti da je Augustin prvi filozof koji u svoju
filozofiju uvla#i i povijest. Borba izme'u dobra i zla nije ni u kojem slu#aju
neto novo. Novo je to da se borba odvija u povijesti. Kod Augustina se vie
ne vidi mnogo platonizma. %vrsto se dri linearnog shvaanja povijesti, koje
susreemo u Starom zavjetu. Zamisao je ta da je Bogu potrebna cijela povijest
kako bi ostvario svoju Boju dravu. Povijest je potrebna za odgoj ljudi i
unitenje zla. Re#eno Augustinovim rije#ima: Boja providnost vodi povijest
#ovje#anstva od Adama do svretka povijesti kao to se pripovijest o nekom
#ovjeku postupno raspreda od djetinjstva do starosti.
Sofie pogleda na svoj ru#ni sat.
- Osam je sati re#e. - Uskoro moram ii.
- Ali, prije ti moram ispri#ati o drugom velikom srednjovjekovnom filo
zofu. Da sjednemo van?
Alberto ustane s klupe. Sklopi dlanove svojih ruku i po#e hodati niz crkvenu la'u.
Izgledalo je kao da se molio Bogu ili razmiljao o duhovnim istinama. Sofie ga je slijedila;
#inilo joj se da nema izbora.
Vani se iznad tla jo uvijek vukao tanki sloj magle. Sunce je ve odavno bilo izalo, ali jo nije
prodrlo kroz jutarnju maglu. Crkva Sv. Marije nalazila se na periferiji starog dijela grada.
Alberto je sjeo na klupu ispred crkve. Sofie se pitala to bi se dogodilo da netko pro'e
onuda. Sjediti na klupi u osam sati ujutro #udno je samo po sebi, a stvar nije bila bolja stoga
to je sjedila zajedno sa srednjovjekovnim redovnikom.
- Osam je sati - po#e on. - Prolo je otprilike #etiri stotine godina od
Augustina, a sada po#inje dugi kolski dan. to se ti#e nastave, do deset sati
prevladavaju samostanske kole. Izme'u 10 i 11 sati osnivaju se prve crkvene
kole u sklopu katedrala, a oko 12 sati prva sveu#ilita. Tada se, osim toga,
grade velike goti#ke katedrale. I ova je crkva izgra'ena u 13. stoljeu to se
doba tako'er zove zreli srednji vijek. Ovdje u gradu nisu si mogli priutiti
gradnju vee katedrale.
- To valjda nije ni bilo potrebno - dosjeti se Sofie. - Najgore mi je kad su
crkve prazne.
- Ali, velike se katedrale nisu gradile samo da bi mogle primiti velik broj
vjernika. Podizane su u Boju #ast, te su same po sebi neka vrsta bogosluja.
Me'utim, u srednjem se vijeku dogodilo jo neto to je posebno vano za
nas filozofe.
154
SOFIJIN SVIJET
- Hajde, reci!
Aiberto nastavi:
- Po#eo se iriti utjecaj Arapa iz panjolske. Arapi su tijekom cijelog
srednjeg vijeka odravali aristotelovsku tradiciju u ivotu; krajem 12. stoljea
u#eni Arapi dolaze u Sjevernu Italiju, odazivajui se na poziv talijanskih kne
eva. Tako su mnogi Aristotelovi spisi postali poznati, a nakon stanovitog
vremena i prevedeni s gr#kog i arapskog na latinski. To je stvorilo novo
zanimanje za prirodno-znanstvena pitanja. Osim toga, to je dalo nov ivot
pitanju o odnosu kranske objave i gr#ke filozofije. U prirodnoznanstvenim
pitanjima Aristotela se vie nije zaobilazilo. No, to se doga'alo kada je
trebalo sluati filozofa, drati se isklju#ivo Biblije? Slijedi li me?
Sofie kimne pa redovnik nastavi:
- Najvei i najzna#ajniji filozof zrelog srednjeg vijeka bio je Toma Akvin
ski, koji je ivio od 1225. do 1274. godine. Dolazi iz gradia Aquina izme'u
Rima i Napulja, ali je predavao i na Sveu#ilitu u Parizu. Ja ga zovem filo
zof, ali on je tako'er bio teolog. Nekakve stvarne razlike izme'u filozofije
i teologije u to doba nema. Ukratko moemo rei da je Toma Akvinski
pokrstio Aristotela, kao to je Augustin pokrstio Platona po#etkom sred
njeg vijeka.
- Zar nije malo #udno pokrtavati filozofe koji su ivjeli nekoliko stoljea
prije Krista?
- Moglo bi se rei. No, pod pokrtavanjem ove dvojice velikih filozofa
razumijemo da su se tuma#ili i objanjavali tako da vie nisu bili prijetnja
kranskom nauku. O Tomi Akvinskom kae se da je uhvatio bika za rogo
ve.
- Zaista nisam znala da filozofija ima veze s borbom bikova.
- Toma Akvinski je bio medu onima koji su pokuali sjediniti Aristotelo
vu filozofiju s kranstvom. Kaemo da je stvorio veliku sintezu vjere i znanja.
To je postigao time to se udubio u Aristotelovu filozofiju i uhvatio ga za
rije#.
- Ili za rogove. Naalost, noas nisam spavala, tako da se bojim da e
ovo morati poblie objasniti.
- Toma Akvinski smatra da nije neophodan sukob izme'u onog to nam
govori filozofija ili razum, i onog to nam govori kranska objava ili vjera.
Naj#ee nam i vjera i filozofija govore isto. Zato pomou razuma moemo
doi do istih istina o kojima #itamo u Bibliji.
- Kako je to mogue? Zar nam razum moe rei da je Bog stvorio svijet u
est dana? Ili da je Isus Sin Boji?
155
JOSTEIN GAARDER
- Ne, te #iste vjerske istine dostupne su nam samo posredstvom vjere i
kranske objave. No, Toma smatra da postoji niz prirodnih teolokih isti
na. Misli na istme do kojih se moe sti&i i putem kranske objave i putem
naeg uro'enog ili prirodnog razuma. Takva je istina, na primjer, da Bog
postoji. Toma dri da k Bogu vode dva puta. Jedan put je put vjere i objave.
Drugi put ide kroz razum i osjetimo opaanje. Sigurniji je, dodue, put vjere
i objave, jer je lako zalutati ako se #ovjek oslanja samo na svoj razum. No,
Tomina je poenta da filozof kao Aristotel i kranski nauk ne moraju stajati u
sukobu.
- Dakle, svejedno je drimo li se Aristotela ili Biblije?
- Ne, ne. Aristotel je proao samo dijelom puta zato to nije poznavao
kransku objavu. No proi dijelom puta nije isto to i poi krivim putem.
Na primjer, nije krivo rei da se Atena nalazi u Europi, ali nije ba ni pre
cizno. Ako ti neka knjiga kae da je Atena europski grad, pametno je zaviriti
i u kakvu zemljopisnu knjigu. Potpuna je istina: Atena je glavni grad Gr#ke,
male zemlje na jugoistoku Europe. Ima li sree, moda dozna i neto o
Akropoli. Da i ne spominjem Sokrata, Platona i Aristotela!
- Ali, i prvi je podatak o Ateni istinit!!
- To#no! Stvar je u tome da Toma eli pokazati da postoji samo jedna
istina. Kad Aristotel ukazuje na neto to mi razumom spoznajemo kao isti
nu, onda se to ne sukobljava s kranskim naukom. Jednom dijelu istine
moemo se potpuno pribliiti pomou razuma i osjetilnih dojmova; -Aristo
tel govori upravo o takvim istinama kad opisuje biljni i ivotinjski svijet.
Drugi dio istine nam je kroz Bibliju objavio Bog. No, ta se dva dijela istine
dodiruju u mnogim vanim to#kama. Postoje pitanja na koja nam Biblija i
razum daju iste odgovore.
- Na primjer, da postoji Bog?
- Ba tako. Aristotelova filozofija tako'er pretpostavlja da postoji Bog -
ili prvi uzrok koji pokree sve prirodne procese. No, on ne daje nikakav
poblii opis Boga. Tu se u potpunosti moramo drati Biblije i Isusova nauka.
- Ali, zar je sigurno da Bog zaista postoji?
- O tome se, naravno, moe raspravljati. No, i dan-danas se veina ljudi
slae da #ovje#ji razum nikako ne moe dokazati da Bog ne postoji. Toma ide
korak dalje. On misli da, na temelju Aristotelove filozofije, moe dokazati
postojanje Boga.
- Nije loe.
- Razumom tako'er moemo spoznati da sve oko nas sigurno ima prvi
uzrok, smatra on. Bog se, dakle, objavljuje ljudima kroz Bibliju i kroz ra-
156
SOFIJIN SVIJET
zum. Zato postoji objavljena teologija i prirodna teologija. Tako je i na podru#ju morala. U
Bibliji moemo pro#itati kako Bog eli da ivimo. Ali, Bog nas je opremio i savjeu koja nam
omoguuje razlikovanje dobra od zla na prirodnoj osnovi. Dakle, k moralnom ivotu tako'er
vode dva puta. Mi znamo da je krivo nekog povrijediti, #ak i da nismo u Bibliji pro#itali: Kako
elite da vama #ine ljudi, tako #inite i vi njima. Me'utim, i ovdje je sigurnije slijediti biblijske
zapovijedi.
- Mislim da razumijem - re#e Sofie. - To je kao kad vidimo da sijeva i
#ujemo grmljavinu pa znamo da je vani oluja.
- To#no. %ak i da smo slijepi, #uli bismo grmljavinu. A da smo gluhi,
vidjeli bismo da sijeva. Najbolje je, naravno, i #uti i vidjeti. No, izme'u onog
to vidimo i onog to #ujemo ne postoji nikakva suprotnost. Naprotiv, ta se
dva dojma dopunjuju.
- Shvaam.
- Dopusti mi da dodam jo jednu usporedbu. Ako #ita neki roman - na
primjer, Victoriju Knuta Hamsuna...
- Taj sam zapravo pro#itala...
- Zar onda, #itajui taj roman, ne doznaje neto o piscu koji ga je napi
sao ?
- Mogu barem pretpostaviti da pisac koji je napisao knjigu postoji.
- Moe li o njemu neto vie doznati?
- Ima prili#no romanti#an pogled na ljubav.
- Kada #ita taj roman, Hamsunovu tvorevinu, moe, dakle, malo u-
poznati i Hamsunovu prirodu. No, ne moe o#ekivati da e u knjizi nai
osobne podatke o piscu. Moe li, na primjer, u Victoriji pro#itati koliko je
godina pisac imao kad ju je napisao, gdje je ivio ili koliko je, na primjer,
djece imao?
- Naravno da ne.
- Ali te podatke moe nai u Hamsunovoj biografiji. Samo u biografiji ili
autobiografiji moe poblie upoznati pi#evu osobu.
- Da, to je to#no.
- Takav je otprilike odnos izme'u onog to je Bog stvorio i Biblije. Do
voljno je proetati prirodom kako bismo spoznali da Bog postoji. Moemo
#ak vidjeti da voli cvijee i ivotinje, jer ih ina#e vjerojatno ne bi stvorio. No,
podatke o Bojoj osobi nalazimo samo u Bibliji - dakle, u Bojoj autobiogra
fiji.
- To ti je dobar primjer.
157
JOSTEIN GAARDER
-Aha. ..
Alberto je prvi put ostao zamiljen i bez odgovora.
- Ima li ovo kakve veze s Hildom? - izleti Sofiji.
- Ta ne znamo #ak ni to postoji li Hilde uope.
- Ali znamo da za njom posvuda ostaje trag. Razglednice, svilena mara
ma, zeleni nov#anik, dokoljenica...
Alberto kimne:
- %ini se da Hildin otac odlu#uje koliko e takvih tragova ostaviti. No,
zasad znamo samo to da postoji osoba koja nam alje razglednice. elio bih
da nam napie i neto o sebi. Ipak, o tom potom.
- Dvanaest je sati. Ja svakako moram poi kui prije nego to srednji
vijek istekne.
- Zavrit u s nekoliko rije#i o tome kako je Toma Akvinski preuzeo
Aristotelovu filozofiju sa svih podru#ja gdje se nije suprotstavljala kranskoj
teologiji. To se ti#e Aristotelove logike, njegove spoznajne filozofije, a pose
bice njegove filozofije prirode. Sjea li se, na primjer, da je Aristotel opisao
ljestvicu oblika - od biljaka i ivotinja pa do ljudi?
Sofie zakima.
- Ve je Aristotel smatrao da ta ljestvica vodi prema Bogu kao nekakvoj
maksimalnoj egzistenciji. Shemu je bilo lako prilagoditi kranskoj teologiji.
Toma u#i da stupanj postojanja raste od biljaka i ivotinja do ljudi, od ljudi
do an'ela, te od an'ela do Boga. Kao i ivotinje, ljudi imaju tijelo i osjetilne
organe, ali #ovjek tako'er ima razum kojim promilja. An'eli nemaju tijelo
ni osjetilne organe, ali zato imaju neposrednu, trenuta#nu inteligenciju. Oni
ne moraju promiljati kao ljudi, niti moraju neto zaklju#ivati iz ne#eg
drugog. Oni znaju sve to je i ljudima dano da znaju, a da ne moraju do toga
doi stupnjevito kao mi. Budui da nemaju tijelo, an'eli nikad ne mogu
umrijeti. Nisu vje#ni kao Bog, jer je i njih Bog jednom stvorio. Kako nemaju
tijelo od kojeg se mogu rastaviti, nikad ne umiru.
- To zvu#i divno.
-Ali nad an'elima kraljuje Bog, Sofie. On sve vidi i #uje u jednoj povezanoj viziji.
- Onda nas on sada vidi.
- Da, moda nas vidi, ali ne sada. Za Boga vrijeme ne postoji kao za
nas. Nae sada nije i Boje sada. Ako nama pro'e nekoliko tjedana, ne
zna#i da i Bogu prolazi nekoliko tjedana.
- Ba je to jezivo! - izleti Sofiji.
158
SOFIJIN SVIJET
Ona poklopi usta rukom. Alberto je pogleda, pa Sofie nastavi:
- Dobila sam jo jednu razglednicu od Hildinog oca. Napisao je da ako
Sofiji pro'e tjedan ili dva, ne mora zna#iti da i nama vrijeme protje#e istom
brzinom. Ti si rekao gotovo istu stvar o Bogu!
Sofie je opazila da je licem pod sme'om kukuljicom prola ljutita grimasa.
- Moe ga biti sram!
Sofie nije razumjela to mu je to zna#ilio, moda je to samo jezi#na figura. Alberto nastavi:
- Naalost, Toma Akvinski je preuzeo i Aristotelov pogled na enu. Sjea
se moda da je Aristotel drao da je ena gotovo nekakav nesavren muka
rac. Osim toga, mislio je da djeca naslje'uju samo o#eve osobine. Jer, ena je
pasivna, ona koja prima, a mukarac aktivan, onaj koji oblikuje. Po Tomi se
to miljenje slae s Biblijom, gdje na primjer stoji da je ena stvorena od
mukar#eva rebra.
- Glupost!
- Vano je dodati da su jajaca sisavaca prona'ena tek 1827. godine.
Zato moda i nije #udno to se vjerovalo kako je mukarac onaj koji daje
oblik i ivot u procesu razmnoavanja. Osim toga, moramo zabiljeiti da
Toma smatra da je ena podlona mukarcu samo kao prirodno bie. enina
dua ima istu vrijednost kao mukar#eva. U nebu vlada jednakost me'u spo
lovima iz jednostavnog razloga to sve tjelesne spolne razlike nestaju.
- I to mi je nekakva utjeha. Zar u srednjem vijeku nije bilo enskih
filozofa?
- Crkvenim ivotom srednjeg vijeka dominiraju mukarci. No, to ne zna
#i da nije bilo enskih mislilaca. Jedna od njih bila je Hildegard od Bingena...
Sofie razroga#i o#i:
- Ima li ona kakve veze s Hildom?
- Kakvo je pak to pitanje! Hildegard je ivjela kao redovnica u dolini
Rhine od 1098. do 1179. godine. Iako je bila ena, propovijedala je, pisala,
bila lije#nica, botani#arka i istraiva#ica prirode. Ona moda moe biti sim
bolom toga da su ene u srednjem vijeku obi#no razboritiji spol - da, #ak i
znanstveniji.
- Pitala sam ima li ona kakve veze s Hildom?
- Jedno od starih kranskih i idovskih shvaanja bilo je da Bog nije
samo mukarac. On ima i ensku stranu, majku prirodu. Jer, i ene su
stvorene na Boju sliku. Na gr#kom se ova enska strana u Boga zove Sophia.
Sophia ili Sofie zna#i mudrost.
159
JOSTEIN GAARDER
Sofie odmahne glavom kao da se predaje. Zato joj to nitko nije rekao? I zato nikad nije
pitala? Alberto nastavi:
- Medu Zidovima i pravoslavnima Sophia je, to jest Boja majka priroda,
igrala izvjesnu ulogu tijekom srednjeg vijeka. Na Zapadu su je zaboravili. No,
onda stie Hildegard. Ona pri#a da joj se Sophia ukazivala u vizijama. Bila je
obu#ena u zlatnu tuniku ukraenu skupocjenim dragim kamenjem...
Sofie ustane s klupe. Sophia se ukazivala Hildegard u vizijama...
- Moda se i ja ukaem Hildi.
Ona sjedne natrag. Alberto po trei put poloi ruku na njezino rame.
O tome moramo dobro razmisliti. No, sada je skoro jedan sat. Mora doru#kovati, novo
doba je na pomolu. Pozivam te na sastanak o renesansi. Hermes e doi po tebe u vrt.
Ustavi, #udnovati redovnik krene prema crkvi. Sofie ostane sjediti, razmiljajui o
Hildegard i Sophiji, te o Hildi i Sofiji. Odjednom joj tijelom pro'e trzaj. Ustane i povika za
u#iteljem filozofije preobu#enim u redovnika:
- Je li u srednjem vijeku ivio i neki Alberto?
Ovaj malo uspori hod, te re#e, neznatno se osvrnuvi:
- Toma Akvinski imao je vrlo #uvenog u#itelja filozofije. On se zvao
Albert Veliki...
Zatim je, sagnuvi glavu, uao u crkvu Sv. Marije i nestao.
No, Sofie se nije predavala. I ona ude natrag u crkvu. Me'utim, ova je bila potpuno
prazna. Da ga nije zemlja progutala?
Naputajui crkvu, primijeti sliku Sv. Marije. Pri'e joj posve blizu, te je stane paljivo
promatrati. Odjednom pod jednim okom na slici otkrije kapljicu vode. Je li to suza?
Sofie izleti iz crkve i otr#i prema Jorunninoj kui.
160
RENESANSA
...o boanski rode u ovjejem
ruhu...
Jorunn je bila u dvoritu ispred svoje ute kue kad je Sofie, zapuhana, pristigla do vrtnih vrata oko
pola dva.
- Nema te ve vie od deset sati! - uzvikne Jorunn.
Sofie odmahne glavom.
- Nema me ve vie od tisuu godina.
- Pa gdje si bila?
- Imala sam sudar s jednim srednjovjekovnim redovnikom. Ba je zaba
van!
- Ti si luda. Tvoja je mama nazvala prije pola sata.
-to si joj rekla?
- Rekla sam da si otila u kiosk.
- I to je onda ona rekla?
- Da je nazove kad se vrati. S mojima je bilo gore. Doli su oko deset u
sobu s kakaom i emljama. A jedan krevet prazan.
- to si im rekla?
- Bilo mi je uasno neugodno. Rekla sam da si otila kui jer smo se
posva'ale.
- Onda se pod hitno moramo ponovno sprijateljiti. A tvoji roditelji neka
ne razgovaraju s mojom mamom nekoliko dana. Misli da e nam to uspjeti?
161
JOSTEIN GAARDER
Jorunn slegne ramenima. Sljedeeg je trenutka u vrtu osvanuo Jorunnin otac s ta#kama. Na
sebi je imao kombinezon. Bilo je o#ito da se jo nije pomirio s liem palim prole godine.
- Gle, zar to nisu nae sva'alice? - re#e. - Sada vie nema ni jednog lista
na podrumskom kapku.
- Ba fino! - otpovrnu Sofie. - Onda moda moemo tamo popiti kakao
umjesto u krevetu.
Jorunnin se otac usiljeno nasmija, a Jorunn se trgne. U Sofijinoj se kui malo nehajmje govorilo
nego kod financijskog savjetnika Ingebrigtsena i njegove gospode.
- ao mi je, Jorunn. Mislila sam da i ja moram malo pridonijeti zataka
vanju.
- No, hoe li mi neto ispri#ati?
- Ako me bude pratila kui. To ionako nije za ui financijskih savjetnika
ili ostarjelih Barbie-lutkica.
- Ba si grozna. Je li to gore od tonueg braka koji jednog od partnera
tjera na more?
- Sigurno nije. Ali, noas gotovo uope nisam spavala. Osim toga, po#i
njem se pitati vidi li Hilde sve to mi radimo.
Krenule su prema Djetelinskoj ulici.
- Misli da je vidovita?
- Moe biti. A moda i nije.
Bilo je o#ito da Jorunn nije oduevljena svom tom tajnovitosti.
- Me'utim, to ne objanjava zato njezin otac alje one lude razglednice
u neku naputenu kolibu u umi.
- Priznajem da je to slaba to#ka.
- Zar mi nee rei gdje si bila?
I onda joj je rekla. Ispri#ala joj je i o zagonetnom te#aju filozofije. Zauzvrat je zahtijevala
sve#anu zakletvu da e sve ostati me'u njima.
Dugo su hodale bez rije#i.
- Ne svi'a mi se to - re#e Jorunn dok su se pribliavale Djetelinskoj 3.
Zaustavila se pred Sofijinim dvorinim vratima; spremala se okrenuti.
- Nitko te nije ni molio da ti se svi'a. No, filozofija nije nekakva bezopa
sna drutvena igra. Rije# je o tome tko smo i odakle smo. Misli li da o tome
dovoljno u#imo u koli?
162
SOFIJIN SVIJET
- Pa nitko ionako ne zna odgovor na ta pitanja.
- Mi ih ne u#imo #ak ni postavljati.
Kad je Sofie ula u kuhinju, subotnja je kaa bila na stolu. Nije pala nikakva primjedba zbog toga
to nije nazvala od Jorunn.
Nakon kae rekla je da eli malo prilegnuti. Priznala je mami da prolu no nije puno spavala. To
nije bilo neobi#no nakon noenja kod prijateljice.
Prije nego to je legla, stala je pred veliko mjedeno zrcalo koje je bila objesila na zid. Najprije je
vidjela samo svoje blijedo i umorno lice. No trenutak kasnije, kao da se odjednom iza njezinog lica
pojavio slabaan obris nekog drugog lica.
Sofie nekoliko puta duboko udahne. Jo joj je samo trebalo da si po#ne svata umiljati.
Vidjela je otar odraz svog blijedog lica ovjen#anog crnom kosom, koja nije stvorena ni za to
drugo nego za glatku, prirodom danu, frizuru. No, ispod njezinog lica pojavljivao se odraz neke
druge djevojke.
Odjednom je nepoznata djevojka po#ela energi#no namigivati s oba oka. Kao da joj je htjela dati do
znanja da zaista jest tamo s druge strane. Sve je trajalo samo nekoliko sekundi. Onda je nestala.
Sofie sjedne na krevet. Nije uope sumnjala da je u zrcalu vidjela Hildino lice. Jednom je u
Majorovoj kolibi na nekoliko sekundi vidjela njezinu sliku sa kolske potvrde.
Nije li #udno da ovakve zagonetne stvari doivljava samo kad je mrtva umorna? A poslije se uvijek
pita je li sve skupa samo plod mate.
Poloivi odjeu preko stolice, Sofie se zavu#e pod pokriva#. Zaspala je istog trena. Dok je spavala,
usnila je neobi#no snaan i jasan san.
Sanjala je da se nala u velikom vrtu okrenutom prema crvenom spremitu za #amce. Na molu kraj
spremita sjedila je djevoj#ica svijetle kose i promatrala more. Sofie joj je prila i sjela kraj nje. No,
nepoznata djevoj#ica kao da je nije primjeivala, ja se zovem Sofie, predstavila se. Ova je nije ni #ula ni
vidjela. Ti si izgleda i gluha i slijepa, re#e Sofie. Strana se djevoj#ica zaista bila ogluila na Sofijine rije#i.
Odjednom je Sofie #ula kako netko vi#e: Hildice!. Tada je djevoj#ica posko#ila s mola i potr#ala
prema kui. Zna#i da ipak nije ni gluha ni slijepa. Iz kue je u susret djevoj#ici dotr#ao sredovje#ni
#ovjek. Na sebi je imao uniformu i plavu beretku. Nepoznata mu se djevoj#ica bacila oko vrata pa ju je
mukarac nekoliko puta zavrtio oko sebe. Tada je Sofie na molu, tamo gdje je djevoj#ica sjedila, opazila
lan#i sa zlatnim kriiem. Podigla ga je i stavila na svoj dlan. Onda se probudila.
163
JOSTEIN GAARDER
Sofie pogleda na sat. Spavala je otprilike dva sata. Uspravila se u krevetu i razmiljala o
#udnovatom snu. Bio je tako snaan i jasan da joj se #inilo da ga je zaista doivjela. Sofie je bila
sigurna da kua i pristanite iz sna negdje zaista postoje. Zar ne sli#e onoj slici koja visi u Majorovoj
kolibi? U svakom slu#aju, djevoj#ica iz sna je nesumnjivo Hilde Moller Knag, a mukarac njezin otac
koji se vratio iz Libanona. U snu ju je malo podsjeao na Alberta Knoxa...
Kad je Sofie ustala i po#ela pospremati krevet, primijetila je pod jastukom zlatni lan#i s kriem.
Na stranjoj strani kriia bila su ugravirana tri slova: HMK.
Istina, Sofie nije jednom sanjala da je nala vrijedne stvari. No, ovo joj je prvi put da je iz sna
uspjela istrgnuti nekakvu vredninu.
- K vragu! - re#e naglas.
Bila je tako ljuta da je otvorila vrata ormara i iknula lan#i ravno na najgornju policu, gdje su ve
bili svileni rubac, bijela dokoljenica i razglednice iz Libanona.
Kad se Sofie probudila u nedjelju ujutro, #ekao ju je veliki doru#ak - vrue pecivo i juice od
naran#e, jaja i francuska salata. Dogodilo bi se ponekad da se mama nedjeljom probudi prije nje.
Tada bi svoju #ast ulagala u to da napravi solidan doru#ak prije nego to bi probudila Sofie. Za
vrijeme doru#ka majka re#e:
- U vrtu je nekakav pas. Cijelog se prijepodneva ulja oko stare ivice. Da
mi je samo znati to radi ovdje.
- Aha! - uzviknu Sofie, ali se istog trenutka ugrize za usne.
-Je li i prije dolazio?
Sofie je ve bila na nogama. Otila je do prozora u dnevnoj sobi koji je bio okrenut prema
velikom vrtu. Ba kao to je mislila: Hermes je leao pred tajnim ulazom u Tjesnac.
to sada kazati mami? Majka se nala kraj nje prije nego to je uspjela domisliti odgovor.
- Kae da je ve dolazio?
- Sigurno je tamo zakopao neku kost. Pa je sada doao po svoje blago. I
psi imaju sjeanje...
- Moda, Sofie. Ti si bolji ivotinjski psiholog od mene.
Sofie je napregnuto razmiljala.
- Otpratit u ga kui - re#e.
164
SOFIJIN SVIJET
- Zna#i da zna gdje ivi?
Ona slegne ramenima.
- Sigurno oko vrata ima ogrlicu s adresom vlasnika.
Nekoliko minuta kasnije, Sofie je bila na putu u vrt. Kad ju je Hermes ugledao, dotr#ao je do nje
divlje maui repom, pa onda sko#io na nju.
- Dobar de#ko, Hermes.
Znala je da mama stoji kraj prozora. Samo da Hermes ne pode kroz ivicu! No, pas potr#i prema
ljun#anom puteljku pred kuom, proleti dvoritem i sko#i na ogradu.
Kad su za sobom zatvorili vrata, Hermes nastavi hodati nekoliko koraka ispred Sofie. Slijedio je
duga#ak put kroz naselje. Nisu jedino Sofie i Hermes bili na nedjeljnom izletu. Mnogo je obitelji etalo
naokolo. Sofie osjeti ugriz zavisti.
Dogodilo se da je Hermes njukao po drugim psima ili po grabama uz put, ali #im bi Sofie rekla:
Ovamo, on bi joj se vratio.
Uskoro su preli zaputeni panjak, veliko sportsko igralite i park. Nali su se na prometnijem
podru#ju. Uputili su se prema sreditu grada irokom makadamskom cestom kojom su vozili trolejbusi.
Kad su se nali u centru, Hermes prije'e preko Velikog trga pa krene Crkvenom ulicom. Doli su u
stari dio grada, pun ogromnih zgrada s prijeloma stoljea. Bliilo se pola dva.
Nalazili su se u posve drugom dijelu grada. Ovamo Sofie nije #esto dolazila. Jednom je, kad je bila
mala, posjetila staru tetu u jednoj od ovih ulica.
Ubrzo su stigli na mali trg medu starim zgradama. Zvao se Novi trg, iako je sve bilo jako staro.
Ta i grad je vrlo star - osnovan je u srednjem vijeku.
Hermes se uputio prema ulazu broj 14, zastao pred njim i #ekao da Sofie otvori vrata. Ona je u
utrobi osjeala neugodu.
U ulazu je visjelo mnogo zelenih potanskih sandu#ia. Sofie otkri da je na jedan u najgornjem redu
bila nalijepljena razglednica. Na njoj je potar ostavio poruku da je primalac nepoznat. Primalac je:
Hilde Mtaller Knag, Novi trg 14.... ig je otisnut 15. lipnja. Do tada je ostalo jo dva tjedna, ali #ini
se da to potaru nije upalo u o#i.
Sofie skine razglednicu sa sandu#ia i pro#ita je:
Draga Hilde, Sofie upravo stie u ku&u uitelja filozofije. Ona &e uskoro napuniti petnaest godina,
ali ti si ih jo juer napunila. Ili je to moda
165
JOSTEIN GAARDER
danas, Hildice ? Ako je danas, onda je sigurno jako kasno. Ali, nai satovi nisu uvijek uskla#eni. Jedna
generacija stari dok druga cvjeta. U me#uvremenu povijest ide svojim putem. Jesi li ikad razmiljala
o tome da se povijest Europe moe usporediti sa ivotom ovjeka? Stari je vijek djetinjstvo Europe.
Onda dolazi dugotrajni srednji vijek - to je Europin kolski dan. Potom stie renesansa. Dugaki
kolski dan zavrava i mlada se Europa uzbu#eno i nestrpljivo baca u ralje ivota. Moda smijemo re&i
da je renesansa Europin petnaesti ro#endan. Sredina je lipnja, dijete moje -divno je ivjeti!
P.S. ao mi je uti da si izgubila svoj zlatni krii&. Mora malo bolje paziti na svoje stvari! Voli
te tata - koji je odmah iza ugla.
Hermes se ve po#eo uspinjati stubama. Sofie uze razglednicu i pode za njim. Morala je tr#ati kako bi ga
sustigla; divlje je mahao repom. Proli su drugi, trei, #etvrti i peti kat. Odatle su dalje vodile uske stube.
Ta nee valjda skroz do krova? No, Hermes nastavi tim tijesnim stubama. Zaustavi se pred uskim vratima
te stane grepsti po njima.
Ubrzo Sofie za#u da se iznutra pribliavaju koraci. Vrata se otvore i ona ugleda Alberta Knoxa. On je
promijenio kostim, ali je i danas bio preobu#en. Imao je bijele dokoljenice, iroke crvene hla#e, te uti
kaputi s vreastim ramenima. Podsjeao je Sofie na dokera iz snopa karata. Ako ne grijei, bio je u
tipi#nom renesansnom odijelu.
- Lakrdijau jedan! - uzvikne Sofie, gurajui ga u stranu i ulazei u stan.
Ponovno je sirotog u#itelja filozofije u#inila rtvom svog straha pomijeanog sa srameljivosti.
Sofie je tako'er bila uzrujana zato to je u ulazu nala onu razglednicu.
- Ne tako naglo, dijete moje - re#e Alberto zatvorivi vrata.
- Evo i pote - re#e Sofie i doda mu razglednicu, kao da je on za sve bio
odgovoran.
Alberto pro#ita to je pisalo, te se zamisli odmahujui glavom.
- Postaje sve bezobrazniji. Sigurno nas koristi kao neku vrstu ro'endan
ske zabave za svoju ker.
S tim rije#ima razdere razglednicu u bezbroj komadia. Onda sve baci u koaru za otpatke.
- lamo je pisalo da je Hilde izgubila svoj zlatni krii - re#e Sofie.
- Vidio sam.
- A taj sam krii ja nala u svom krevetu. Moda zna kako je tamo
dospio?
166
SOFIJIN SVIJET
Alberto je pogleda u o#i sa sve#anim izrazom na licu.
- Moda ti to djeluje primamljivo. No, to je samo jeftin trik koji ga ne
stoji nimalo truda. Usredoto#imo se radije na velikog zeca koji se izvla#i iz
crnog cilindra svemira.
Uli su u sobu koja je bila #udnija od svega to je Sofie ikad vidjela.
Alberto je ivio u velikom potkrovnom stanu s kosim stropom. Na stropu je bio prozor koji je u
sobu putao jako svjetlo ravno s neba. Soba je imala jo jedan prozor, okrenut prema gradu. Kroz taj je
prozor Sofie vidjela krovove starih kua.
Sofie je najvie #udilo ono to se nalazilo u velikoj sobi. Bila je puna namjetaja i predmeta iz
potpuno razli#itih povijesnih razdoblja. Sofa je moda potjecala iz triciesetih godina, stari pisai stol s
prijeloma stoljea, a jedna od stolica bila je stara barem nekoliko stotina godina. No, namjetaj je samo
jedna stvar. Po policama i ormarima bilo je starih ukrasnih i upotrebnih predmeta. Tu su bili stari
satovi i vr#evi, muari i retorte, noevi i lutke, pera i podupira#i za knjige, oktanti i sckstanti, kompasi i
barometri. %itav jedan zid bio je pokriven knjigama, ali ne onakvim kakve se mogu vidjeti u knjiari.
Zbirka kao da je tako'er bila presjek stoljetne proizvodnje knjiga. Na zidovima su visjeli crtei i slike.
Neke su slike sigurno nastale posljednjih desetljea, ali veinom su bile vrlo stare. Osim toga, na zidovima
je bilo i nekoliko starih karata. Me'utim, vidjela je da barem jedna od njih, koja je prikazivala Norveku,
nije ba jako to#na.
Sofie je nekoliko minuta stajala bez rije#i. Obazirala se naokolo sve dok sobu nije vidjela iz svih
moguih kutova.
- Vidim da skuplja svakakvu starudiju re#e na kraju.
- No, no. Pomisli samo na to koliko je stoljea povijesti sa#uvano u ovoj
sobi. Ne bih to ba nazvao starudijom.
- Ima li starinarnicu ili neto takvo?
Albertovo lice poprimi gotovo sjetan izraz.
- Ne doputaju svi da ih preplavi rijeka povijesti, Sofie. Neki zastaju i
kupe sa sobom ono to rijeka ispere na obalu.
- To je ba #udno re#eno.
- Ali istinito, dijete moje. Mi ne ivimo samo u naem dobu. Sa sobom
nosimo i svoju povijest. Nemoj zaboraviti da su stvari u ovoj sobi jednom bile
nove novcate. Ovu je drvenu lutkicu iz 16. stoljea moda netko napravio za
peti ro'endan neke djevoj#ice. Moda njezin stari djed... Onda je ona postala
tinejder, Sofie. Pa je odrasla i udala se. Moda je i sama dobila ker, pa joj
167
JOSTEIN GAARDER
dala lutkicu u naslje'e. Onda je ostarila te jednog dana umrla. Zacijelo je imala dug ivot, ali je
ipak umrla. I nikad se vie nije vratila. Zapravo je ovdje bila samo u kratkom posjetu. Njezina
lutka, eto, stoji tamo na polici.
- Sve zvu#i tako tuno i sve#ano.
-Ali, ivot jest u isto vrijeme tuan i sve#an. Puteni smo u #udesni svijet u kojem susreemo
jedni druge, pozdravljamo se - i zajedno smo jedno vrijeme. Onda se gubimo i nestajemo isto tako
naglo i neopravdano kao to smo jednom i doli.
- Smijem li te neto upitati?
- Vie se ne igramo skriva#a.
- Zato si se uselio u Majorovu kolibu?
- Zato da ne budemo daleko jedno od drugog u ono vrijeme kad smo
razgovarali samo putem pisama. Znao sam da je ta stara koliba bila prazna.
- I onda si se samo uselio?
- I onda sam se samo uselio.
- Onda mi moda moe objasniti kako je Hildin otac znao da si to
u#inio.
- Ako sam u pravu, on zna gotovo sve.
- Ipak, ne razumijem kako je mogue nagovoriti potara da donese potu
duboko u umu?
Alberto se lukavo nasmijei.
- %ak je i to Hildinom ocu samo malenkost. Jeftini hokus-pokus, bez
na#ajna obmana. Mi moda ivimo pod najstroim nadzorom na svijetu.
Sofie je postajala ljuta.
- Ako ga ikad sretnem, iskopat u mu o#i.
Priavi sofi, Alberto sjedne. Sofie pode za njim i zavali se u duboki naslonja#.
- Samo nas filozofija moe pribliiti Hildinu ocu - re#e tada. - Danas u
ti pri#ati o renesansi.
- Samo ti po#ni.
- Nekoliko godina nakon Tome Akvinskog, kranska se kultura ujed
na#enosti po#ela raspadati. Filozofija i znanost sve su se vie odvajale od
crkvene teologije, to je pridonijelo da se vjerski ivot po#eo slobodnije od
nositi prema razumu. Sve je vie ljudi naglaavalo da se Bogu ne moemo
pribliiti razumom, jer je Bog - bez obzira na sve - misaono nepojmljiv. Za
#ovjeka nije najvanije razumjeti kransku tajnu, ve podloiti se Bojoj volji.
168
SOFIJIN SVIJET
- Razumijem.
- To da su vjerski ivot i znanost bili slobodniji jedno prema drugom,
poplo#ilo je put novoj znanstvenoj metodi, ali i novoj vjerskoj revnosti. Tako
su poloeni temelji dvama zna#ajnim prevratima 15. i 16. stoljea, naime
renesansi i reformaciji.
- Uzmimo te prevrate jedan po jedan, moe?
- Pod renesansom smatramo opsean kulturni procvat koji se javlja kra
jem 14. stoljea. Po#ela je u Sjevernoj Italiji, ali se brzo proirila na sjever u
15. i 16. stoljeu.
- Zar nisi jednom rekao da renesansa zna#i preporod?
-Jesam, a ono to preporada je umjetnost i kultura antike. Obi#no govorimo i o renesansnom
humanizmu, zato to je polazna to#ka ponovno #ovjek, za razliku od dugotrajnog srednjeg vijeka
koji je sve ivotne prilike promatrao u boanskom svjetlu. Nova je parola: poi k izvorima, to prije
svega zna#i k anti#kom humanizmu. Iskapati starovjekovne skulpture i spise postalo je gotovo
narodnim sportom. U modi je tako'er bilo u#enje gr#kog, to je otvorilo put novom prou#avanju
gr#ke kulture. Prou#avanje gr#kog humanizma imalo je ponajprije pedagoki cilj. Studij humanisti#kih
predmeta pruao je klasi#an odgoj i razvijao ono to bismo mogli nazvati ljudskim osobinama.
Konji se ra'aju, govorilo se, ali ljudi ne - oni se odgajaju.
- Dakle, nas se mora odgojiti kako bismo bili ljudi?
- Da, to je bila zamisao. No, prije nego to poblie promotrimo ideje
renesansnog humanizma, moramo rei neto o politi#koj i kulturnoj pozadi
ni renesanse.
Alberto ustane i po#ne tumarati po sobi. Uskoro je zastao i pokazao na jedan vrlo star
instrument na jednoj od polica.
- to je to? - upita.
- Izgleda kao stari kompas.
- To#no.
Zatim pokae na staru puku koja je visjela na zidu iznad sofe.
- A ovo?
- Puka nekog starog godita.
- Vrlo dobro - a ovo?
Alberto je s police skinuo veliku knjigu.
- To je neka stara knjiga.
- Da se malo to#nije izrazimo - inkunabula.
169
JOSTEIN GAARDER
- Inkunabula?
- To zapravo zna#i djetinjstvo. Rije# se koristi za knjige koje su tiskane
u djetinjstvu tiskarstva, to e rei - prije 1500. godine.
- Zar je zaista tako stara?
- Da, tako je stara. I upravo ova tri otkria koja sam ti pokazao (kompas,
barut i tiskarstvo) vane su pretpostavke novog doba koje se zove renesansa.
- To mora malo bolje objasniti.
- Kompas je omoguio laku navigaciju. Drugim rije#ima, bio je vana
osnova velikih geografskih otkria. To je, u neku ruku, bio i barut. Novo je
oruje u#inilo Europljane vojno nadmonima u odnosu na ameri#ke i azijske
kulture. No, i u Europi je barut bio jako vaan. Tiskarstvo je bilo vano za
irenje novih misli renesansnih humanista. Ono je osobito pridonijelo tome
da Crkva gubi svoju staru svevlast kao prenositelj znanja. Uzastopce su slije
dili novi instrumenti i pomagala. Jedan od vanih instrumenata bio je, na
primjer, dalekozor. On je astronomiji otvorio posve nove mogunosti.
- Na kraju su dole svemirske rakete i sonde za sputanje na Mjesec!?
- Malo si se pourila. Ipak, u renesansi je po#eo proces koji je na kraju
doveo ljude do Mjeseca. Do Hiroime i %ernobila tako'er. No, sve je po#elo
nizom promjena na kulturnom i ekonomskom podru#ju. Vaan preduvjet bio
je prijelaz s naturalne na robno-nov#anu privredu. Potkraj srednjeg vijeka
razvili su se gradovi sa ivim obrtom i trgovi nom novim proizvodima, te
robno-nov#anom privredom i bankarstvom. Tako je izrastao gra'anski stale
koji si je stvorio stanovitu slobodu u odnosu na prirodne uvjete. ivotne su
se potreptine mogle kupovati novcem. Tako je razvoj nagra'ivao radinost,
matu i domiljatost ljudi. Pojedinac se naao pred posve novim zahtjevima.
- To me malo podsjea na postanak gr#kih gradova dvije tisue godina
prije.
- Ima pravo. Rekao sam ti da se gr#ka filozofija istrgnula iz mitoloke
slike svijeta vezane uz seosku kulturu. Na isti su se na#in gra'ani renesanse
stali osloba'ati feudalnih velikaa i crkvene moi. U isto vrijeme budi se
zanimanje za gr#ku kulturu kao posljedica prisnijeg dodira s Arapima iz pa
njolske te s bizantskom kulturom na Istoku.
- Tri anti#ka toka slijevaju se u jednu veliku rijeku.
- Ti si paljiva u#eni ca. No, ovdje emo zavriti pri #u o renesansnoj
pozadini. Moram ti pri#ati o novim mislima.
- Samo izvoli, ali moram stii kui do ru#ka.
Alberto tek tada sjedne natrag na sofu. Pogleda Sofie u o#i:
170
SOFIJIN SVIJET
- Prije svega, renesansa je dovela do novog pogleda na ovjeka. Renesan
sni su humanisti njegovali posve novu vjeru u #ovjeka i njegovu vrijednost,
koja je u otrom sukobu sa srednjovjekovnim jednostranim naglaavanjem
grijene ljudske prirode. %ovjeka tada smatraju beskrajno velikim i vrijed
nim. Jedna od sredinjih li#nosti renesanse bio je Ficino. On je uskliknuo:
Spoznaj sama sebe, o boanski rode u #ovje#jem ruhu! Pico della Mirandola
je, pak, napisao Pohvalu ljudskom dostojanstvu. Takvo to bilo bi neza
mislivo u srednjem vijeku. Tijekom #itavog srednjeg vijeka polazilo se od
Boga. Renesansni su humanisti polazili od samog #ovjeka.
- Ali, to su #inili i gr#ki filozofi.
- Zato i govorimo o preporodu anti#kog humanizma. No, renesansni
je humanizam puno vie proet individualizmom nego to je to bila antika.
Mi nismo samo ljudi, ve i pojedinci koji se me'usobno razlikuju. Ova je
misao ponekad vodila gotovo neobuzdanom kultu genija. Ideal je bio ta
kozvani renesansni #ovjek, to jest #ovjek koji sudjeluje u svim podru#jima
ivota, umjetnosti i znanosti. Novi je pogled na #ovjeka naao izraz i u zani
manju za ljudsku anatomiju. Kao u antici, poneki su secirali mrtvace kako bi
otkrili gradu ljudskog tijela. To je bilo vano za medicinsku znanost, kao i za
umjetnost. U umjetnosti je ponovno, nakon tisuu godina #ednosti, uobi#aje
no prikazivati golog #ovjeka. %ovjek se opet usu'ivao biti prirodan. Nije se
vie imao #ega sramiti.
- Zvu#i kao opijenost - re#e Sofie, nagnuvi se preko stolia izme'u nje i
u#itelja filozofije.
- Bez sumnje. Nov pogled na #ovjeka doveo je do novog ivotnog ugo
#aja. %ovjek ne postoji samo zbog Boga. Bog je stvorio #ovjeka i zbog njega
samog. Tako je #ovjek mogao ovdje i sada uivati u ivotu. A kad je #ovjeku
omoguen slobodan razvoj, on onda ima neograni#ene mogunosti. Cilj je
prekora#iti sve granice. Ovo je tako'er novo u odnosu na anti#ki humani
zam. Ta anti#ki su humanisti naglaavali da #ovjek mora sa#uvati duhovni
mir, umjerenost i uzdranost.
- Renesansni su humanisti izgubili uzdranost?
- U svakom slu#aju nisu bili posebno umjereni. Imali su osjeaj da se cijeli
svijet ponovno probudio. Razvili su snanu svijest o vlastitoj epohi i stvorili
rije# srednji vijek za stoljea izme'u antike i njihova doba. Sva podru#ja
obiljeava jedinstven procvat. To vrijedi za umjetnost, arhitekturu, knjiev
nost, glazbu, filozofiju i znanost. Spomenut u jedan konkretan primjer. Go
vorili smo o anti#kom Rimu, kojeg su s ponosom nazivali gradom gradova
1 pupkom svijeta. U srednjem je vijeku grad polako propadao, a godine
1417. stari je milijunski grad brojio 17.000 stanovnika.
171
JOSTEIN GAARDER
- Ne puno vie od Lillesanda, tamo gdje ivi Hilde.
- Ponovno podii Rim bio je kulturno-politi#ki cilj renesansnih humani
sta. Najprije su po#eli graditi veliku Crkvu sv. Petra nad grobnicom apostola
Petra, i to bez imal o umjerenosti i uzdranosti. Na najveem gra'evnom
projektu svijeta bilo je uposleno nekoliko velikih renesansnih li#nosti. Rado
vi su zapo#eli 1506. godi ne i traj ali 120 godi na, a prol o je j o pedeset
godina prije nego to je veliki Trg Sv. Petra bio gotov.
- Ta crkva je sigurno ogromna!?
- Duga#ka je preko 200 metara, visoka 130 metara, a povrina joj je vie
od 16.000 kvadratnih metara. No, dovoljno smo rekli o smjelosti renesan
snog #ovjeka. Iako je vano i to to je renesansa donijela novi pogled na
prirodu. Da se #ovjek u svom ivotu osjeao kao kod kue - to jest, da ivot
na Zemlji nije smatrao samo pripremom za ivot na nebu - uvjetovalo je novi
stav prema fizi#kom svijetu. Priroda je dobila nov, pozitivan smisao. Mnogi
su vjerovali da je Bog prisutan u njoj. Ta on je beskona#an, zna#i i sveprisu
tan. Takvo se shvaanje zove panteizam. Srednjovjekovni su filozofi obi#no
naglaavali da izme'u Boga i njegova stvorenja postoji nepremostiv jaz. U
renesansi se govorilo da je priroda boanske naravi, #ak da je Boja plod
nost. Ove nove misli Crkva nije milostivo prihvaala. Dramati#ni izraz ovog
stanja sudbina je Giordana Bruna. On nije samo tvrdio da je Bog prisutan u
prirodi, ve je tvrdio i da je svemir beskona#an. Zbog toga su ga vrlo otro
kaznili.
- Kako?
- Spaljen je na loma#i na Cvjetnom trgu u Rimu 1600. godine...
- Grozno... i glupo. I to je tebi humanizam?
- Ne, ne t o. Bruno je bi o humanist, a ne nj egovi krvnici. Me'uti m,
tijekom renesanse razvilo se neto to bismo mogli nazvati antihumaniz-
mom. Mislim na autoritarnu crkvenu i dravnu vl ast. Tijekom renesanse
cvjetao je progon vjetica, spaljivanje heretika na loma#i, magija, praznovje
rje, krvavi vjerski ratovi, i najzad, surovo osvajanje Amerike. No, pozadina
humanizma oduvijek je bila tamna. Nijedno vremensko razdoblje nije samo
dobro ili samo loe. Dobro i zlo dvije su niti cijele povijesti #ovje#anstva koje
se #esto prepleu. Posebno se to ti#e nae sljedee klju#ne rije#i. Pri#at u ti
malo o novoj znanstvenoj metodi, nastaloj u renesansno doba.
-Jesu li tada izgra'ene prve tvornice?
- Ne ba odmah. Ipak, preduvjet tehni#kog napret ka nakon renesanse
bila je nova znanstvena metoda. To zna#i da se pojavilo posve novo razumi
jevanje znanosti. Tehni#ki su plodovi te metode pristigli malo kasnije.
172
SOFIJIN SVIJET
- U #emu se sastoji ta metoda?
- Sastoji se prije svega u tome da se priroda prou#ava vlastitim osjetilima.
Ve se u 14. stoljeu javlja dosta onih koji upozoravaju na slijepo vjerovanje
u stare autoritete. Takvi su autoriteti crkvene dogme, ali i Aristotelova filozo
fija prirode. Osim toga, upozoravalo se da se problemi ne mogu rijeiti #istim
razmiljanjem. Pretjerana vjera u vanost razuma vladala je tijekom cijelog
srednjeg vijeka. U renesansi se govori da se prirodna istraivanja moraju
graditi na promatranju, iskustvu i eksperimentu. To se zove empirijska meto
da.
- to to zna#i?
- To zna#i da se znanje gradi na vlastitom iskustvu, a ne na pranjavim
spisima ili izmiljotinama. Ljudi su se u starom vijeku tako'er bavili empirij
skom znanosti. Pogotovo Aristotel koji je zabiljeio mnoga vana prirodna
opaanja. Ipak, sustavno izvo'enje eksperimenata neto je posve novo.
- Sigurno nisu imali sve tehni#ke sprave kao danas?
- Naravno, nisu imali ra#unala i elektronske vage. No, imali su matema
tiku i obi#ne vage. Osobito je naglaavano da je vano izrei znanstvena
opaanja to#nim matemati#kim jezikom. Mjeri ono to se dade izmjeriti, a
ono to se ne da izmjeriti, u#ini mjerljivim, rekao je Galileo Galilei, jedan od
najvanijih znanstvenika 17. stoljea. Tako'er je rekao da je knjiga prirode
napisana matemati#kim jezikom.
- A pokusi i mjerenja otvorili su put novim otkriima?
- Prva je faza bila nova znanstvena metoda. Ona je omoguila tehni#ku
revoluciju, a tehni#ki je uspjeh omoguio kasnija otkria. Moe se rei da su
se ljudi stali osloba'ati prirodnih uvjeta. Priroda nije vie neto #ega je #ovjek
samo dio. Ona je neto to se moe koristiti i iskoritavati. Znanje je mo,
rekao je Francis Bacon, engleski filozof. Na taj je na#in naglasio prakti#nu
korist znanja, to je tako'er novost. Ljudi su se ozbiljno po#eli upletati u
prirodu u namjeri da njome zavladaju.
- Ali ne samo s dobrim rezultatima?
- Ne, bili smo ve na#eli tu temu o dobroj i looj niti koje se prepleu u
svakoj stvari koju #ovjek #ini. Tehni#ki uspjeh, za#et u renesansi, doveo je do
tkala#kog stana i nezaposlenosti, do lijekova i novih bolesti, do djelotvorni
jeg ratarstva i iscrpljenja prirode, do novih prakti#nih pomagala kao to su
perilica i hladnjak, ali i do zaga'enja okoline. Zbog velikih ekolokih pri
jetnji kojima smo danas svi svjedoci, mnogi smatraju da se tehni#ki napredak
opasno udaljio od prirodnih uvjeta. Govori se da su ljudi zapo#eli proces koji
vie nisu u stanju kontrolirati. Oni koji su malo vie optimisti#ni kau da jo
173
JOSTEIN GAARDER
uvijek ivimo u doba tehni#kog djetinjstva. Dobro, tehni#ka je civilizacija imala neke dje#je
bolesti, ali ljudi e malo-pomalo nau#iti vladati prirodom, a da joj istovremeno ne prijete
smru.
- to ti misli?
- Da u oba pogleda ima neto istine. Ljudi bi se na nekim podru#jima
morali prestati upletati u prirodu, dok na drugima to mogu #initi s uspje
hom. Jedno je, me'utim, sigurno - povratka u srednji vijek nema. Od rene
sanse nadalje, #ovjek vie nije samo dio svega stvorenog. On i sam utje#e na
prirodu, oblikuje je na svoju sliku. To nam govori kako je #ovjek zapravo
#udnovato bie.
- Stigli smo #ak i na Mjesec. Nijedan srednjovjekovni #ovjek ne bi povje
rovao da je takvo to mogue?
- Ne, u to moe biti posve sigurna. To nas vodi novoj slici svijeta. U
srednjem vijeku ljudi su etali pod kapom nebeskom i promatrali Sunce,
Mjesec, zvijezde i planete. No, nitko od njih nije sumnjao u to da je Zemlja
sredite svemira. Nijedno promatranje nije posijalo sumnju da Zemlja miruje,
te da se zapravo nebeska tijela kreu putanjom oko nje. To se zove geo-
centri#na slika svijeta, to e rei da se sve kree oko Zemlje. Kranska
predodba prema kojoj Bog kraljuje nad svim nebeskim tijelima tako'er je
pridonijela odranju takve slike svijeta.
- Kad bi sve barem bilo tako jednostavno.
- Ali 1543. godine objavljena je knjiica: O revolucijama nebeskih tije
la. Napisao ju je poljski astronom Kopernik, koji je umro istog dana kad je
knjiga izala. Kopernik je tvrdio da se Sunce ne kree putanjom oko Zemlje,
ve obrnuto. Smatrao je da je to u svakom slu#aju mogue, polazei o'
opaanja nebeskih tijela. Ljudi su vjerovali da se Sunce okree oko Zemlje
samo zato to se Zemlja okree oko vlastite osi, mislio je. Upozorio je da bi
se promatranja nebeskih tijela mogla puno lake shvatiti pretpostavi li se da
se Zemlja i ostali planeti kreu u krunoj putanji oko Sunca. Ovo se zove
heliocentrina slika svijeta, to zna#i da se sve vrti oko Sunca.
- I ta je slika svijeta to#na?
- Ne potpuno. Njegova je glavna misao - dakle, da se Zemlja kree oko
Sunca - naravno, to#na. No, on tako'er tvrdi da je Sunce sredite svemira.
Danas znamo da je Sunce samo jedna od bezbroj zvijezda, i da sve zvijezde
oko nas #ine samo jednu od mnogo milijardi galaksija. Kopernik je, osim
toga, vjerovao da se Zemlja i drugi planeti kreu oko Sunca u krunicama.
- Zar to nije to#no?
174
SOFIJIN SVIJET
- Ne, za ta kruna kretanja nij e i mao ni kakav drugi dokaz do starog
shvaanja da su nebeska tijela posve okrugla te da se kreu u krunicama
samo zato to su nebeska. Jo su od Platonova doba kugla i krunica sma
trane savrenim geometrijskim oblicima. Me'utim, po#etkom 17. stoljea
njema#ki je astronom Johannes Kepler mogao pokazati rezultate opsenih
promatranja, koja su dokazala da se planeti kreu u elipti#nim ili ovalnim
putanjama sa Suncem u jednom fokusu. Tako'er je ukazao da je brzina pla
neta najvea kad su najblii Suncu. Na kraju je rekao da se planet kree to
sporije to je njegova putanja udaljenija od Sunca. Tek je Kepler rekao da je
Zemlja planet kao i svaki drugi. On je, osim toga, naglasio da isti fizi#ki
zakoni vrijede posvuda u svemiru.
- Kako je u to mogao biti siguran?
- Tako to je vlastitim osjetilima istraio kretanja planeta, umjesto da
slijepo vjeruje starovjekovnoj predaji. Otprilike u isto vrijeme kad i Kepler,
ivio je talijanski znanstvenik Galileo Galilei. I on je pomou dalekozora
promatrao nebeska tijela. Prou#avao je Mjese#eve kratere i tvrdio da na Mje
secu postoje brda i doli ne kao i na Zemlji. Galilei je tako'er dokazao da
planet Jupiter ima #etiri mjeseca. Zemlja dakle nije jedini planet koja ima
Mjesec. Ipak, najvanije je rei da je Galilei sro#io takozvani zakon tromosti.
- A on glasi?
- Galilei ga je ovako formulirao: Tijelo e strogo odravati brzinu kojom
se kree dok se ne umijeaju vanjski uzroci akceleracije il i retardacije.
- Kad ti tako kae.
- No, ta je opservacija vrlo vana. Jo je od starog vijeka jedan od naj
vanijih argumenata protiv Zemljina kruenja oko vlastite osi bio taj da bi se
Zemlja onda kretala tako brzo da bi kamen ba#en ravno u zrak pao mnogo,
mnogo metara dalje od mjesta s kojeg je ba#en.
- A zato se to ne doga'a?
- Zamisli da sjedi u vlaku i da ti iz ruke ispadne jabuka - ona ne pada
unatrag, iako se vlak kree. Pada ravno na pod. To je zbog zakona tromosti.
Jabuka zadrava istu brzinu koju je imala prije nego to ti je ispala iz ruke.
- Mislim da razumijem.
- U Galilejevo doba nije bilo vlakova. No, zakotrlja li kuglu po podu -
pa je odjednom pusti...
- ... kugla se i dalje kotrlja...
- ... zato to zadrava svoju brzinu i kad je pusti.
- Ali bi se na kraju zaustavila, samo kad bi soba bila dovoljno duga#ka.
175
JOSTEIN GAARDER
- To je zato to druge sile usporavaju njezino kretanje. Kao prvo, ko#i je
pod, pogotovo ako je hrapav i drven. Sila tee e tako'er prije ili kasnije
zaustaviti kuglu. Ali #ekaj, pokazat u ti neto.
Alberto Knox ustane i ode do stara pisaa stola. Iz jedne ladice neto izvu#e.
Vrativi se, na salonski stoli stavi ni manje ni vie nego drvenu dasku, na
jednom kraju debelu nekoliko milimetara, a na drugom posve iljastu. Pored
daske, koja je pokrivala gotovo #itav stol, stavi zelenu pe-kulu.
- Ovo se zove kosina - re#e napokon. - to misli da e se dogoditi ako
pekulu zakotrljam odavde gdje je kosina najdeblja?
Sofie maloduno uzdahne.
- Kladim se u deset kruna da e se otkotrljati na stol, a zatim na pod.
- Da vidimo.
Alberto ispusti kuglicu, i ova u#ini upravo kako je Sofie rekla. Otkotrljala se na
stol, nastavila preko povrine stola, pala muklim udarcem na pod, te se na kraju
zabuila u prag hodnika.
- Zadivljujue - re#e Sofie.
- Zar ne? Zna, Galilei se bavio upravo takvim eksperimentima.
-Je li stvarno bio toliko glup?
- Samo polako. On je sve elio istraiti vlastitim osjetilima, a mi smo tek
po#eli. Najprije mi reci zato se pekula otkotrljala niz kosinu.
- Po#ela se kotrljati zato to je teka.
- Dobro. A to je zapravo teina, dijete moje?
- Stvarno pita gluposti.
- Ne pitam gluposti ako nisi u stanju odgovoriti. Zato se kuglica otkotr
ljala na pod?
- Zbog sile tee.
- To#no! - Ili gravitacije, kako to jo zovemo. Teina, dakle, ima nekakve
veze sa silom tee. Upravo ta sila pokrenula je pekulu.
Alberto je ve bio podignuo pekulu s poda. Ponovno se nagnuo nad kosinu.
- Sad u pokuati zakotrljati kuglicu po irini kosine - re#e. - Mora
dobro pratiti kako e se kretati.
Sagnuo se malo vie i naciljao. Onda je pokuao zakotrljati kuglicu preko kose
plo#e. Sofie je vidjela da je kuglica ubrzo skrenula i otkotrljala se niz kosinu.
176
SOFIJIN SVIJET
- to se dogodilo? - upita Alberto.
- Otkrotrljala se ukoso zato to je plo#a nakoena.
- Sada u kuglicu obojiti flomasterom... onda emo moda moi to#no
istraiti to zna#i ukoso.
Tada uze flomaster pa oboji cijelu pekulu u crno. Onda je ponovno zakotrlja. Sofie je
to#no mogla vidjeti kojim se putem kuglica kotrljala po kosini, jer je za njom na plo#i
ostajala crna crta.
- Kako bi sad opisala kretanje kuglice?
- U obliku luka... izgleda kao dio kruga.
- Tako je!
Alberto je pogleda uzdignutih obrva:
- Iako ne ba kao krug. Ta se krivulja zove parabola.
- Nemam nita protiv.
- No zato se kuglica kree upravo na taj na#in?
Sofie dobro razmisli pa na kraju re#e:
- Budui da je daska nakrivljena, sila tee vu#e kuglicu prema podu.
- Tako je, zar ne? Ovo je manje-vie senzacija. Ja tu dovedem neku dje
voj#icu na tavan, a ona zaklju#uje isto to i Galilei nakon samo jednog poku
aja.
I on zapljee. Sofie se za trenutak poboja da je skrenuo pameu. On nastavi:
- Vidjela si to se doga'a kada dvije sile istovremeno djeluju na isti pred
met. Galilei je otkrio da ista stvar vrijedi i za topovsku kuglu. Ona je ispaljena
u zrak, nastavlja svoj bijeg iznad zemlje, ali je tlo nakon nekog vremena
privla#i prema dolje. Njezina putanja odgovara putanji pekule niz kosinu.
To je u Galilejevo doba zapravo bilo veliko otkrie. Aristotel je vjerovao da
projektil, izba#en u koso, naj prije putuje u obli ku luka, ali na kraj u pada
ravno na zemlju. To, dakle, nije to#no, ali nitko nije mogao znati da je Aristo
tel pogrijeio prije nego to se to zorno prikazalo.
- U redu. No - je li to jako vano?
-Je li vano! To je od kozmi#ke vanosti, dijete moje. Od svih znanstvenih otkria u
povijesti #ovje#anstva, to je jedno od najvanijih.
- Pretpostavljam da e mi sada rei zato.
- Kasnije stie engleski fizi#ar Isaac Newton, koji ivi od 1642. do 1727.
godine. On je definitivno opisao Sun#ev sustav i gibanje planeta. Nije samo
opisao kako se planeti kreu oko Sunca, ve je to#no objasnio i zato to #ine.
Medu ostalim to mu je omoguila takozvana Galilejeva dinamika.
177
JOSTEIN GAARDER
- Zar su planeti kuglice na kosini?
- Da, tako neto. No, strpi se malo, Sofie.
- %ini se da nemam izbora.
- Ve je Kepler bio pokazao da mora postojati sila koja uzrokuje me'u
sobno privla#enje nebeskih tijela. Morala je to, na primjer, biti neka Sun#eva
sila koja planete zadrava u njihovim putanjama. Ta je sila, tovie, mogla
objasniti zato se planeti u svojoj putanji oko Sunca kreu to polaganije to su
od njega vie udaljeni. Kepler je, osim toga, misli o da su plima i oseka -
dakle, dizanje i sputanje povrine mora - uzrokovane nekom silom s Mjese
ca.
- Pa to i jest tako.
- Da, to je to#no. Ali Galilei je to poricao. Rugao se Kepleru da je prista
jao uz ideju da Mjesec vlada vodama. To je zato to Galilei nije prihvaao
misao da gravitacijske sile mogu djelovati na velike daljine; dakle, izme#u
razli#itih nebeskih tijela.
- Onda je pogrijeio.
- Da, u ovome je pogrijeio. To je gotovo #udno, jer je ina#e bio vrlo
zaokupljen Zemljinom silom tee i tijelima u slobodnom padu. Tako'er je
utvrdio kako nekoliko sila moe upravljati kretanjem nekog tijela.
- Po#eo si s Newtonom?
- Da, onda je stigao Nevvton. On je formulirao univerzalni zakon gravita
cije koji kae da svako tijelo privla#i drugo tijelo silom koja raste proporcio
nalno veli#ini tijela, a smanjuje se proporcionalno udaljenosti izme'u njih.
- Mislim da razumijem. Na primjer, dva se slona me'usobno vie pri
vla#e nego dva mia. Zatim, privla#nost izme'u dva slona u jednom te istom
zoolokom vrtu vea je nego izme'u indijskog slona u Indiji i afri#kog slona
u Africi.
- Zna#i, to si razumjela. Sada dolazi najvanije. Nevvton je kazao da je
ova privla#nost - ili gravitacija - opa. To zna#i da vrijedi posvuda, #ak i u
svemiru me'u nebeskim tijelima. Pri#a se da mu je to palo na pamet dok je
jednom sjedio pod jabukovim stablom. Vidjevi jabuku kako pada sa stabla,
upitao se privla#i li ista sila Mjesec prema Zemlji, ili krui li Mjesec zbog toga
vje#no oko Zemlje.
- Pametna zamisao. No, ipak ne jako pametna.
- Zato ne, Sofie?
- Ako je sila koja privla#i Mjesec prema Zemlji ista ona koja #i ni da
jabuka pada na tlo, onda bi valjda i Mjesec na kraju pao na Zemlju, umjesto
da krui oko nje kao ma#ka oko vrue kae...
178
SOFIJIN SVIJET
- Bliimo se Newtonovim zakonima o gibanju planeta. to se ti#e toga
kako Zemljina sila tee privla#i Mjesec, pedeset si posto u pravu, a pedeset
posto u krivu. Zato Mjesec ne pada na Zemlju, Sofie? Jer, zaista je to#no da
Zemljina gravitacija privla#i Mjesec silovitom snagom. Pomisli samo kolika je
sila potrebna da bi se more za plime podiglo metar ili dva.
- Nita mi nije jasno.
- Sjeti se Galilejeve kosine. to se dogodilo kad sam kuglicu zakotrljao
poprijeko?
- Na Mjesec djeluju dvije razli#ite sile?
- Upravo tako. Kad je Sun#ev sustav jednom nastajao, Mjesec je ogrom
nom silom bio zavitlan daleko od Zemlje. Tu e silu vje#no zadrati zato to
se kree u zrakopraznom prostoru bez otpora...
- Ali, istovremeno ga Zemlja privla#i uslijed svoje sile tee?
- To#no. Obje su sile nepromjenjive i obje djeluju istovremeno. Zato e
Mjesec nastaviti kruiti u putanji oko Zemlje.
- Zar je to zaista toliko jednostavno?
- Ba tako; kod Nevvtona je rije# ba o jednostavnosti. Pronaao je da
mali broj zakona vrijedi posvuda u svemiru. to se ti#e gibanja planeta, upo
trijebio je ona dva prirodna zakona koja je Galilei ustanovio prije njega. Prvi
je zakon tromosti, koji je Newton ovako oblikovao: Svako tijelo ostaje u
stanju mirovanja il i jednolikog gibanja po pravcu, dok ga vanjska sila ne
prisili da to stanje promijeni. Drugi je zakon Galilei dokazao s kuglicama na
kosini: Ako na tijelo istovremeno djeluju dvije sile, ono se moe gibati po
elipsi, hiperboli i l i paraboli.
- I tako je Nevvton objasnio zato se planeti kreu oko Sunca.
- To#no. Planeti se oko Sunca kreu elipti#nom putanjom, to je posljedi
ca dvaju pravaca: pravolinijskog pravca koji su dobili pri nastanku Sun#evog
sustava, i pravca prema Suncu koji je posljedica gravitacije ili sile tee.
- Vrlo domiljato.
- Da, vrlo. Nevvton je dokazao da zakoni o gibanju tijela vrijede u cijelom
svemiru. Tako je maknuo s puta stare srednjovjekovne predodbe da na
nebu vrijede drugi zakoni nego na Zemlji. Heliocentri#na slika svijeta defi
nitivno je potvr'ena i objanjena.
Alberto ustane pa pospremi kosinu u ladicu iz koje ju je bio uzeo. Sa-gnuvi se, podigne i
pekulu s poda, ali nju odloi na stoli izme'u njih.
Sofie nije mogla vjerovati koliko su toga uspjeli izvui iz nakoene drvene plo#e i pekule.
Sjedei i gledajui zelenu pekulu - koja je jo uvijek bila malo crna od flomastera - nije mogla ne
misliti na zemaljsku kuglu. Re#e:
179
JOSTEIN GAARDER
- I ljudi su se jednostavno morali pomiriti s milju da ive na nekakvu
sporednom planetu u velikom svemiru?
- Da, nova je slika svijeta na stanovit na#in ljudima bila veliko opte
reenje. To se moe usporediti sa stanjem nastalim kada je Darvvin kasnije
dokazao da su se ljudi razvili iz ivotinja. U oba su slu#aja ljudi izgubili neto
od svog posebnog poloaja me'u svim stvorenim. U oba se slu#aja Crkva
glasno suprotstavljala.
- To je bar lako razumjeti. Jer, gdje se Bog u svemu ovome izgubio? Bilo
je nekako jednostavnije ivjeti kad je Zemlja bila u sreditu, a Bog i sva
nebeska tijela na katu iznad.
- Ipak, nije to bio najvei izazov. Kada Newton tvrdi da isti fizi#ki zakoni
vrijede posvuda u svemiru, netko bi mogao rei da time poljuljava vjeru u
Boju svemo. No, Newton se nije dao pokolebati u svojoj vjeri u Boga.
Prirodne je zakone smatrao svjedo#anstvom velikog i svemonog Boga. Loi
je je prola #ovjekova predodba o samom sebi.
- to to zna#i?
- Od renesanse nadalje #ovjek se morao navikavati da svoj ivot ivi na
sporednom planetu u ogromnom nebeskom prostoru. Ne znam jesmo li se
do danas na to uspjeli posve naviknuti. No, ve se u renesansi govorilo da je
#ovjek dobio puno centralnije mjesto nego to je prije imao.
- Ne razumijem.
- Prije je Zemlja bila sredite svijeta. Me'utim, kad su astronomi pokaza
li da u svemiru ne postoji nikakvo apsolutno sredite, nastalo je toliko novih
sredita koliko je ljudi.
-Jasno mi je.
- Renesansa je tako'er dovela do novog odnosa prema Bogu. Kako su se
filozofija i znanost pomalo osloba'ale teologije, rasla je nova kranska po-
bonost. Onda je stigla renesansa sa svojim individualisti#kim pogledom na
#ovjeka. To je tako'er bilo jako vano za vjerski ivot. Pojedin#ev osobni
odnos prema Bogu postao je vaniji od odnosa prema Crkvi kao organizaciji.
- Na primjer, osobna ve#ernja molitva?
- Da, i to. U srednjovjekovnoj katoli#koj crkvi latinska su liturgija i crk
vene obredne molitve bile ki#ma bogosluja. Bibliju su #itali samo sveenici i
redovnici, jer je bila pisana samo na latinskom. Od renesanse nadalje, Biblija
je prevo'ena na narodne jezike. To je vano za ono to zovemo reformaci-
jom.
- Martin Luther...
180
SOFIJIN SVIJET
- Da, Luther je bio vaan, ali nije on bio jedini reformator. Bilo je crkve
nih reformatora koji su odlu#ili ostati unutar Rimokatoli#ke crkve. Jedan od
njih je bio Erazmo Rotterdamski.
- Luther je raskinuo s Katoli#kom crkvom zato to nije htio kupovati
oprost od grijeha?
- Me'u ostalim, da, ali radilo se o ne#em puno vanijem. Prema Lutheru
nije potrebno da #ovjek prima Boji oprost posredovanjem Crkve ili njezinih
svenika. Boje oprotenje zavisi jo manje od toga da se za nj plati Crkvi.
Takozvana trgovina oprosnim pismima zabranjena je i u Katoli#koj crkvi od
sredine 16. stoljea.
- Mislim da je to Bogu bilo drago.
- Luther se uope udaljio od mnogih religioznih obi#aja i vjerskih istina
nastalih u srednjem vijeku. elio se vratiti izvornom kranstvu, onom koje
nalazimo u Novom zavjetu. Jedino Sveto pismo, rekao je. Tom se parolom
Luther htio vratiti k izvorima kranstva, kao to su se renesansni humani
sti eljeli vratiti anti#kim izvorima umjetnosti i kulture. Preveo je Bibliju na
njema#ki i time utemeljio njema#ko pismo. Svatko je mogao #itati Bibliju i na
neki na#in biti svoj sveenik.
- Svoj sveenik? Da to nije malo previe?
- Mislio je zapravo da sveenici nemaju posebno mjesto u odnosu na
Boga. U luteranskim su se vjerskim zajednicama iz prakti#nih razloga tako'er
zapoljavali sveenici kako bi drali mise i bavili se tekuim crkvenim zadaci
ma. On je smatrao da Bog #ovjeku ne oprata grijehe putem crkvenih obreda.
%ovjek prihvaa spasenje jedino kroz svoju vjeru, potpuno besplatno, re
kao je. Do toga je doao #itajui Bibliju.
- Zna#i da je Luther tako'er bio tipi#an renesansni #ovjek?
- I da i ne. Njegova je tipi#na renesansna crta da naglaava vanost poje
dinca te njegov osobni odnos prema Bogu. Zatim je u dobi od 35 godina
nau#io gr#ki i po#eo prevoditi Bibliju na njema#ki. Ovo je tako'er tipi#no za
renesansu - narodni jezik preuzima mjesto latinskog. No, Luther nije bio
humanist kao Ficino ili Leonardo da Vinci. Osim toga, humanisti kao Erazmo
Rotterdamski su mu se suprotstavljali zbog toga to su smatrali da ima suvie
nepovoljan pogled na #ovjeka. Naime, Luther je naglaavao da je #ovjek
nakon isto#nog grijeha potpuno uniten. %ovjek se samo Bojom milou
moe opravdati, mislio je. Jer, sudbina grijeha je smrt.
- Istina je, to ba tuno zvu#i.
Albcrto Knox ustane. Sa stola podigne zeleno-crnu pekulu pa je stavi u dep prsluka.
181
JOSTEIN GAARDER
- Prolo je #etiri sata! - usklikne Sofie.
- A sljedea velika epoha u povijesti #ovje#anstva je barok. No, to emo
ostaviti za drugi puta draga Hilde.
- to si rekao?
Sofie posko#i iz stolice na kojoj je sjedila.
- Rekao si: draga Hilde.
- Govorna omaka.
- Govorne omake nikad nisu posve slu#ajne.
- Moda ima pravo. To nam sigurno Hildin otac po#inje stavljati rije#i u
usta. Mislim da iskoritava priliku kad vidi da smo umorni. Onda nam se nije
lako braniti.
- Rekao si mi da ti nisi Hildin otac. Zaklinje li se da je to istina?
Alberto kimne.
- Ali, jesam li ja moda Hilde?
- Sada sam umoran, Sofie. Mora to razumjeti. Sjedimo ve vie od dva
sata, a gotovo cijelo vrijeme samo ja govorim. Zar ne mora kui na ru#ak?
Sofie je osjeala da je eli izbaciti van. Izlazei u hodnik, napregnuto je razmiljala zato mu se
onako ornakla rije#. Alberto ju je slijedio.
Pod malom policom za odijela, gdje je visjelo mnogo #udne odjee koja je podsjeala na
kazaline kostime, spavao je Hermes. Alberto pokae glavom na psa i re#e:
- On e doi po tebe.
- Hvala ti na dananjoj lekciji - re#e Sofie.
Podigla se na prste i zagrlila Alberta.
- Ti si najbolji i najljubazniji u#itelj filozofije kojeg sam ikada imala.
Zatim otvori ulazna vrata. Zatvarajui ih za njom, Alberto re#e:
- Uskoro emo se ponovno vidjeti, Hilde.
Nakon tih rije#i Sofie je bila preputena sama sebi.
Albcrtu se ponovno omakla rije#, lopov jedan! Sofie je gotovo ponovno pokucala na vrata, ali
neto ju je zadralo.
Na ulici se sjetila da sa sobom nije ponijela novac. Zbog toga mora propjea#iti put do kue.
K vragu! Majka e sigurno biti ljuta i preplaena dotle li kui tek oko est sati.
Nije prola puno metara kad je na plo#niku opazila kovanih deset kruna. Autobusna karta s
prijelazom stajala je to#no deset kruna.
182
SOFIJIN SVIJET
Sofie nade autobusnu stanicu. %ekala je autobus do Velikog trga. Odande je imala autobus gotovo
do kunog praga.
Tek kad je stigla na Veliki trg i #ekala drugi autobus, pomislila je da je imala sree naavi deset
kruna ba kad ih je trebala.
Valjda ih nije Hildin otac tamo ostavio? Bio je majstor u podmetanju razli#itih predmeta na vrlo
prikladna mjesta.
Ali, kako je to mogue ako se on nalazi u Libanonu?
A Albertove govorne omake? Ne samo jedna, ve dvije.
Sofie osjeti kako je podilaze marci.
183
BAROK
... ista tvar od koje su snovi tkani...
Prolo je nekoliko dana, Alberto se nije javio Sofiji. Ona je, ipak, nekoliko puta na dan
pogledom traila Hermesa po vrtu. Mami je rekla da je pas sam naao put kui, te da ju je
njegov vlasnik, neki stari u#itelj fizike, pozvao unutra. On je Sofiji pri#ao o Sun#evom sustavu
i novoj znanosti procvaloj u 16. stoljeu.
Jorunn je ispri#ala neto vie. Ispri#ala joj je o posjetu Albertu, o razglednici u ulazu i o
deset kruna koje je nala na putu kui. Za sebe je zadrala san o Hildi i zlatnom kriiu.
U utorak, 29. svibnja, Sofie je u kuhinji brisala posude, dok je majka u dnevnoj sobi gledala
Dnevnik. Kad su uvodni tonovi zamrli, do kuhinje je doprla vijest da je jednog majora iz
norvekog bataljuna UN-a ubila granata.
Sofie baci lanenu krpu na kuhinjski stol pa odjuri u sobu. Na nekoliko je sekundi vidjela
sliku vojnika UN-a na ekranu - potom se Dnevnik nastavi.
- O, ne! - uskliknu.
Majka se okrenu prema keri.
- Da, rat je zlo...
Tada se Sofie raspla#e.
- Molim te, Sofie. Pa to valjda nije toliko grozno.
- Jesu li rekli kako se zove?
184
SOFIJIN SVIJET
-Jesu... ali ne sjeam se vie. Mislim da je iz Grimstada.
- Zar to nije isto to i Lillesand?
- Ne, pa ti se ali.
- Ali, ako je netko iz Grimstada, onda moda ide u kolu u Lillesand.
Prestala je plakati. Sad je na mami bio red da reagira. Digla se sa stolice i
isklju#ila televizor.
- Kakve su ovo gluposti, Sofie?
- Ma nita, nita...
- Kako nita! Ima nekakvog de#ka, a ja po#injem sumnjati da je puno
stariji od tebe. Odgovori mi: poznaje li nekog mukarca koji je trenuta#no u
Libanonu?
- Ne, ne ba...
- Onda si upoznala sina nekog mukarca koji je sada u Libanonu?
- Ma nisam, #uje li me. Nisam upoznala #ak ni njegovu ker.
- Koju njegovu?
- Ti s time nema nita.
- Ma nemoj?
- A da ja tebe malo po#nem ispitivati? Zato tata nikad nije kod kue? Je
li to samo zato to nemate hrabrosti za razvod? Moda ti ima nekog dragana
o kome ni tata ni ja nita ne znamo? I tako dalje, i tako dalje. Moemo rado
ispitivati jedna drugu.
- Mislim da u svakom slu#aju moramo malo porazgovarati.
- Moe biti. No, ja sam toliko umorna i pospana da sada idem na kat
malo prilei. Osim toga, dobila sam mjese#nicu.
I otr#i u svoju sobu s knedlom u grlu.
%im je izala iz kupaonice i zavukla se pod pokriva#, u sobu je ula majka.
Sofie se pret varala da spava, iako je znala da mama u t o ne vjeruje.
Shvatila je da mama tako'er zna da Sofie zna da mama ne vjeruje da ona
spava. Ipak, majka se tako'er pretvarala da misli da Sofie spava. Sjedila je na
rubu kreveta i gladila je po kosi.
Sofie je razmiljala o tome koliko je zamreno postalo ivjeti dva ivota istovremeno. Radovala se
zavretku te#aja filozofije. Moda e biti gotov do njezinog ro'endana - ili barem do Ivanja; onda i
Hildin otac stie iz Libanona...
- Htjela bih prirediti zabavu za ro'endan - re#e.
- Ba fino. Koga e pozvati?
185
JOSTEIN GAARDER
-Mnogo ljudi... Smijem li?
- Naravno. Ta imamo veliki vrt... Moda i vrijeme bude ovako lijepo. -
Najradije bih ga proslavila na Ivanjsku ve#er.
- Dobro, onda emo to i u#initi.
- Taj je dan vrlo vaan - re#e Sofie, ne mislei samo na svoj ro'endan.
- O da. . .
- %ini mi se da sam jako odrasla u posljednje vrijeme.
- Zar to nije lijepo?
- Ne znam.
Sofie je svo to vrijeme leala s glavom zaronjenom u jastuk. Majka re#e:
- Sofie, reci mi zato si tako... neuravnoteena u posljednje vrijeme.
- Zar ti nisi bila neuravnoteena kad si imala petnaest godina?
- Sigurno jesam. No, valjda zna o #emu govorim.
Sofie se okrene prema mami:
- Pas se zove Hermes - re#e.
- Da?
- I pripada mukarcu po imenu Alberto.
- Dobro.
- On ivi dolje u Starom gradu.
- Zar si pratila psa tako daleko?
- Pa to bar nije opasno.
- Rekla si da je taj pas ve puno puta bio ovdje.
- Ozbiljno?
Morala je malo razmisliti. Htjela je mami ispri#ati to je vie mogla, ali ipak ne sve.
- Tebe gotovo nikad nema kod kue - po#ela je.
- Ne, previe sam zauzeta.
- Alberto i Hermes su puno puta bili ovdje.
- Ali zato? Zar si ih pustila u kuu?
- Moe li barem postavljati jedno po jedno pitanje? Nisu ulazili u kuu,
ali #esto etaju umom. Je li to toliko zagonetno?
- Ne, to nije nimalo zagonetno.
- Kao i svi drugi, prolaze pored vrata naeg vrta kad idu u etnju. Jednog
dana, nakon kole, srela sam Hermesa. Tako sam upoznala i Alberta.
- A ono s bijelim zecom i svim ostalim?
186
SOFIJIN SVIJET
- To mi je Alberto rekao. On je, naime, pravi filozof. Pri#ao mi je o svim
filozofima.
- Onako preko vrtne ograde?
- Pa valjda smo sjedili, kako ti nije jasno. Osim toga mi je pisao, zapravo
vrlo #esto. Ponekad je pisma donosio potar, a ponekad ih je sam ubacivao u
sandu#i na putu u umu.
- Zna#i to je ono ljubavno pismo o kojem smo pri#ale?
- Samo to nije bilo ljubavno.
-Je li ti pisao jedino o filozofima?
- Da, zamisli. I vie sam nau#ila od njega nego u svih ovih osam godina
kole. Na primjer, jesi li #ula za Giordana Bruna koji je 1600. godine spaljen
na loma#i? Ili za Nevvtonov opi zakon gravitacije?
- Ne, ja puno toga ne znam...
- Ako te dobro poznajem, ne zna #ak ni zato se Zemlja okree oko
Sunca - iako je to tvoj planet.
- Koliko on otprilike ima godina?
- Nemam pojma. Sigurno pedeset.
- Ali, kakve on ima veze s Libanonom?
To je bilo malo gore. Sofie je razmiljala o deset stvari odjednom. Onda je izabrala jedinu
moguu:
- Alberto ima brata koji je major u bataljunu UN-a. On je iz Lillesanda.
Moda se pokae da je on jednom ivio u Majorovoj kolibi.
- Alberto? Nije li to ime malo #udnovato?
- Moe biti.
- Zvu#i talijanski.
- Znam. Gotovo sve to je vano dolazi iz Gr#ke ili Italije.
- Ali, on govori norveki?
- O da, te#no.
- Zna to, Sofie? Da ti jednom pozove tog tvog Alberta kui? Jo nikad
nisam upoznala pravog filozofa.
- Vidjet emo.
- Moda ga moemo pozvati na tvoju zabavu. Fino je kad se generacije
mijeaju. Onda moda i ja smijem ostati? Mogla bih barem posluivati? Zar
to nije pametno?
- Ako on pristane. S njim je barem puno zanimljivije razgovarati nego s
de#kima iz razreda. Ali...
187
JOSTEIN GAARDER
- Da?
- Onda e sigurno svi misliti da je Alberto tvoj novi de#ko.
- Pa e im ti rei da to nije istina.
- Dobro, vidjet emo.
- Da, vidjet emo. Jo neto, Sofie. Istina je da izme'u tate i mene sve nije
uvijek onako kako bi trebalo biti, a nikad nije bilo nekog drugog...
- Hou sada spavati. Trbuh me uasno boli.
- eli li aspirin?
- Moe.
Kad se majka vratila s tabletom i #aom vode, Sofie je ve zaspala.
31. svibnja bio je #etvrtak. Sofie je s mukom izdrala posljednje kolske sate. Neke je predmete bolje
svladavala otkako je po#eo te#aj filozofije. Obi#no je u veini predmeta lebdjela izme'u trojke i
#etvorke, ali u posljednjih mjesec dana dobila je #istu #etvorku iz ispita iz drutvenih znanosti i
jednog domaeg pismenog rada. No matematika joj je ila malo loije.
Posljednji su sat pisali zadau. Sofie je pisala o temi %ovjek i tehnika. Napisala je puno o
renesansi i proboju znanosti, o novom pogledu na prirodu, o Francisu Baconu koji je rekao: Znanje
je mo, te o novoj znanstvenoj metodi. Potrudila se naglasiti da je empirijska metoda dola prije
tehni#kih otkria. Zatim je pisala o raznoraznim stvarima koje su joj pale na pamet o nepovoljnim
stranama tehnike. Na kraju je napisala: sve to #ovjek #ini moe se okrenuti i na dobro i na zlo.
Dobro i zlo su kao bijela i crna nit koje se neprestano isprepleu. Ponekad su te dvije niti tako
isprepletene da ih nije mogue razlikovati.
Kad im je u#itelj vratio zadanice, kradomice je pogledao Sofie i lukavo joj namignuo.
Dobila je plus vrlo dobar, i primjedbu: Odakle ti sve ovo?
Sofie uze flomaster i napie velikim slovima u zadanicu: U#im filozofiju.
U trenutku kad je htjela zatvoriti biljenicu, iz sredine neto ispadne. Bila je to razglednica iz
Libanona.
Sofie se isprui preko klupe i pro#ita to je na njoj pisalo:
Draga Hilde. Kad ovo bude itala, ve& smo bili razgovarali telefonom o ovdanjem traginom
smrtnom sluaju. Dogodi se da se upitam bi li se rat i nasilje mogli izbje&i kad bi ljudi malo vie
razmiljali. Moda bi najbolje
188
SOFIJIN SVIJET
sredstvo protiv rata i nasilja bio kratak teaj filozofije. Sto kae na Filozofsku knjiicu
Ujedinjenih naroda - primjerak koje bi svi novi svjetski gra#ani dobili na materinjem jeziku?
Predloit &u to glavnom tajniku UN-a.
Na telefon si mi rekla da sada puno bolje pazi na svoje stvari. Drago mi je, jer ti si zaista
najneurednije stvorenje koje sam ikada vidio. Tratim si rekla da je jedino to si izgubila od
naeg posljednjeg razgovora deset kruna. Uinit &u sve to mogu da ti ih pomognem na&i.
lako sam daleko od ku&e, imam tu i tamo kojeg pomagaa u domovini. (Ako na#em deseticu,
priloit &u je tvome ro#endanskom poklonu.) Voli te tata koji osje&a da se ve& pomalo vra&a
ku&i.
Sofie je taman pro#itala razglednicu kad je zvonilo za svretak posljednjeg sata. U glavi joj je
ponovno divljala oluja misli.
U kolskom je dvoritu kao obi#no nala Jorunn. Na putu kui, Sofie otvori kolsku torbu
pa pokae prijateljici razglednicu.
- Kad joj je udaren ig? - upita Jorunn.
- Sigurno 15. lipnja...
-Ne, #ekaj... pie 30. 05. 1990.
- To je bilo ju#er... dan poslije nesree u Libanonu.
- Sumnjam da razglednica iz Libanona moe stii do Norveke za jedan
dan - nastavi Jorunn.
- Pogotovo ako uzmemo u obzir ovu neobi#nu adresu:Hilde Moller
Knag, c/o Sofie Amundsen, Nia srednja kola 'Furulia'...
- Misli da je stigla potom? I da ju je zatim u#itelj jednostavno stavio u
tvoju zadanicu?
- Nemam blage veze. Niti ga se usu'ujem upitati.
O razglednici vie nije bilo govora.
- Na Ivanje u napraviti ogromnu vrtnu zabavu - re#e Sofie.
- S de#kima?
Sofie slegne ramenima.
- Ne moramo ba pozvati najvee kretene.
- Ali Jorgena e sigurno pozvati?
- Ako hoe. Nije loe imati vjevericu na vrtnoj zabavi. Moe se dogoditi
da pozovem i Alberta Knoxa.
- Ti si potpuno luda.
189
JOSTEIN GAARDER
Znam.
Razgovor je dotle dogurao prije nego to su se rastale kod prehrambenog centra.
Prvo to je Sofie u#inila kad je stigla kui bilo je da u vrtu potrai Hermesa. I danas je tumarao
naokolo medu jabukama.
Hermes!
Pas se u sekundi potpuno zaustavio. Sofie je to#no znala to se doga'alo u toj sekundi: pas je
#uo da ga Sofie zove, prepoznao njezin glas pa htio vidjeti je li ona tamo odakle je glas stigao.
Tada ju je ugledao te odlu#io potr#ati prema njoj. Na kraju su se njegove #etiri noge zaletjele kao
batii za bubnjanje.
Puno toga u samo jednoj sekundi.
- Dobar de#ko, Hermes! Pa da, da... ne, nemoj me lizati, #uje me. Sjedni
dolje, tako!
Sofie otklju#a kuna vrata. Odjednom i Sherekan isko#i iz grmlja. Bio je malo nepovjerljiv prema
nepoznatoj ivotinji. Me'utim, Sofie mu stavi hrane u zdjelicu, pti#icama naspe sjemenja, kornja#i u
kupaonici dade list salate, a mami napie poruku.
Napisala je da Hermesa vodi kui, te da e je nazvati ako ne stigne kui do sedam sati.
I tako su krenuli kroz grad. Sofie je ovaj put uzela novac sa sobom. Pitala se da li da ona i
Hermes idu na autobus; no zaklju#ila je da je bolje s time pri#ekati dok ne #uje to Alberto misli.
Dok je tako hodala s Hermesom ispred sebe, razmiljala je to je zapravo ivotinja.
Kakva je razlika izme'u #ovjeka i ivotinje? Sjetila se to je o tome rekao Aristotel. On je tvrdio
da su ljudi i ivotinje prirodna iva bia s mnogo zajedni#kih crta. No, izme'u njih postoji jedna
bitna razlika - #ovjekov razum.
Kako je mogao biti siguran u ovu razliku?
Demokrit je, s druge strane, smatrao da su ljudi i ivotinje prili#no sli#ni, jer su i jedni i drugi
gra'eni od atoma. On je, osim toga, mislio da ni ljudi ni ivotinje nemaju besmrtnu duu. Po njemu
je dua tako'er izgra'ena od malenih atoma koji se, #im #ovjek umre, raspre na sve strane. Dakle,
vjerovao je da je #ovje#ja dua neraskidivo povezana s mozgom.
No, je li mogue da se dua sastoji od atoma? Ta dua se ne moe opipati i osjetiti kao ostatak
tijela. Ona je neto duhovno.
190
SOFIJIN SVIJET
Proli su Veliki trg i pribliavali se starom dijelu grada. Stigavi do plo#nika gdje je nala
kovanu deseticu, Sofie instinktivno pogleda dolje. I tu - na istom mjestu gdje se prije nekoliko dana
sagnula i pokupila deset kruna - tu je sada leala neka razglednica sa slikom okrenutom prema
gore. Na slici je bio vrt s palmama i naran#inim drveem.
Sofie se sagne i podigne razglednicu. Istovremeno Hermes po#e reati. Kao da mu se nije
svidjelo to je Sofie uzela razglednicu.
Na njoj je pisalo:
Draga Htlde. ivot se sastoji od dugog lanca sluajnosti. Nije posve nezamislivo da je desetica
koju si izgubila zavrila upravo ovdje. Moda ju je na trgu u Lillesandu nala neka stara
gospoda, koja je ekala autobus za Kristiansand. Iz Kristiansanda je dalje putovala vlakom u
posjet svojoj unuadi pa je mnogo, mnogo sati kasnije moda izgubila deseticu ovdje na
Novom trgu. Latim je vrlo mogu&e da je istu deseticu kasnije tog dana pokupila djevojica kojoj
je deset kruna trebalo za autobus do ku&e. Nikad se ne zna, Hilde, ali ako je doista tako,
moramo se upitati ne stoji li za svim tim nekakva Boja providnost. Voli te tata koji je u duhu
ve& kod ku&e, na molu u Lillesandu.
P.S. Zar ti nisam napisao da &u ti pomo&i prona&i tvojih deset kruna?
Adresa je bila: Hilde Moller Knag, c/o slu#ajni prolaznik... Razglednica je nosila ig od 15.
lipnja.
Sofie se pourila za Hermesom uza stube. %im je Alberto otvorio vrata, ona re#e:
- Makni se, starkeljo. Stie potar.
%inilo joj se da ima dobar razlog za mrzovolju.
On je pusti unutra. Hermes legne pod policu za odijela kao i proli put.
-Je li nam major ostavio novu posjetnicu, dijete moje?
Sofie ga pogleda. Tek je sada vidjela da je bio u drugom kostimu. Prvo to je primijetila bilo je
da je na glavu navukao duga#ku kovr#astu periku. Na sebi je imao iroko, vreasto odijelo s puno
#ipke. Oko vrata je imao upadljiv svileni rubac, a preko odijela mu je visio crveni ogrta#. Na
nogama je imao par bijelih #arapa te lagane lakirane cipele s manicom. Cijeli je kostim podsjeao
Sofie na slike koje je vidjela s dvora Louisa XIV
- Kicou jedan! - re#e, pruajui mu razglednicu.
- Hm... i zaista si nala deset kruna na istom mjestu gdje je ostavio
razglednicu?
191
JOSTEIN GAARDER
- To#no.
- Postaje sve drskiji. Moda je to dobro.
- Zato?
- Zato to ga je tako lake raskrinkati. No, ova je priredba pompozna i
neukusna. To mi smrdi po jeftinom parfemu.
- Parfemu ?
- To nesumnjivo izgleda elegantno, ali sve skupa je samo la. Vidi da
svoj prljavi nadzor nad nama uspore'uje s Bojom providnosti?
Pokazao je na razglednicu. Zatim ju je razderao u sto komadia, kao i proli put. Da ga ne
oneraspoloi jo vie, Sofie mu nije spominjala razglednicu koju je nala u kolskoj zadanici.
- Sjednimo u sobu, draga u#enice. Koliko je sati?
- %etiri.
- Danas emo govoriti o 17. stoljeu.
Uli su u sobu s kosim stropom i otvorom na krovu. Sofie je primijetila da je Alberto uklonio neke
od predmeta koji su tamo stajali proli put. Umjesto njih stavio je neke druge.
Na stolu je bila krinjica s pravom zbirkom razli#itih stakala za nao#ale. Pokraj krinjice leala
je otvorena knjiga. Bila je vrlo stara.
- to je to?
- To je prvo izdanje Descartesove #uvene knjige Rasprava o metodi.
Objavljena je 1637. godine, a ubrajam je me'u najdrae to imam.
-A krinjica...
- ... je ekskluzivna zbirka lea, ili opti#kih stakala. Izbrusio ih je nizozemski filozof Spinoza
negdje sredinom 17. stoljea. Puno su me kotale, ali su tako'er moje najdragocjenije blago.
- Sigurno bih bolje shvatila koliko knjiga i krinjica vrijede kad bi mi
rekao tko su taj tvoj Spinoza i Descartes.
- Naravno. Ali, najprije se malo uivimo u njihovo doba. Sjednimo.
Zatim su sjeli kao i proli put; Sofie u duboki naslonja#, a Alberto na
sofu. Izme'u njih se nalazio stoli s knjigom i krinjicom. Kad su sjeli, Alberto skine periku i odloi
je na pisai stol.
- Govorit emo o 17. stoljeu koje se obi#no naziva barok.
- Barok? Nije li to ime malo #udno?
- Rije# barok dolazi od rije#i koja zapravo zna#i nepravilno zrno bise
ra. Za baroknu su umjetnost tipi#ni kontrastni oblici, suprotno renesansnoj
192
SOFIJIN SVIJET
umjetnosti koja je bila jednostavnija i skladnija. 17. je stoljee openito proeto napetou
izme'u nepomirljivih suprotnosti. S jedne strane nastavlja se optimisti#no ivotno
raspoloenje renesanse, dok s druge strane mnogi odlaze u drugu krajnost svojim ivotom u
vjerskoj povu#enosti i nijekanju svjetovnih stvari. U umjetnosti, kao i u stvarnosti, susreemo
pompozne i raskone oblike izraza. Istovremeno su nastajali redovni#ki pokreti koji su okretali
leda svijetu.
- Dakle, veli#anstveni zamci i skriveni samostani.
- Moglo bi se i tako rei. Jedna od parola baroka bio je latinski izraz
carpe diem - to zna#i: iskoristi dan. Drugi latinski izraz koji se #esto
upotrebljavao, bio je memento mori to zna#i: sjeti se da e umrijeti. U
slikarstvu jedna te ista slika moe prikazivati prili#no raskoan stil ivota,
dok se istovremeno u kutu nazire kostur. Na vie je podru#ja barok proet
tatinom, gizdavou. No, mnoge je zanimala i stranja strana medalje, to jest
prolaznost svih stvari. To zna#i da je sva ljepota oko nas osu'ena na smrt i
propast.
- To je to#no. Zapravo je tuno da nita ne traje.
- Razmilja upravo kao mnogi ljudi 17. stoljea. Barok je i u politici
doba velikih suprotnosti. Kao prvo, Europu razdiru ratovi. Najgori je bio
tridesetogodinji rat koji je hara#io velikim dijelovima kontinenta od 1618.
do 1648. g. Radilo se zapravo o cijelom nizu ratova, u koji ma je posebno
nastradala Njema#ka. Najvea posljedica tridesetogodinjeg rata bilo je to
da je Francuska malo-pomalo preuzela ulogu vodee europske velesile.
- Zbog #ega su se borili?
- Prije svega to je bila borba protestanata i katolika. No, radilo se i o
politi#koj prevlasti.
- Otprilike kao u Libanonu.
- Ina#e je 17. stoljee proeto velikim klasnim razlikama. Sigurno si #ula
o francuskom plemst vu i dvoru u Versaillesu. Ne znam jesi li isto toliko
nau#ila o siromatvu naroda. Svako oitovanje raskoi pretpostavlja nekakvo
oitovanje mo&i. $esto se kae da se politi#ko stanje u doba baroka moe
usporediti s njegovom umjetnosti i arhitekturom. Zna#ajka je baroknih gra
'evina mnogo kienih kutaka i zavijutaka. Politi#ku situaciju obiljeavaju
ubojstva iz zasjede, zavjere i spletke.
- Nije li jedan vedski kralj ustrijeljen u kazalitu?
- Misli na Gustava III. On je doista dobar primjer. To se dogodilo tek
1792. g, ali prilike oko ubojstva su dosta barokne. Ubijen je za vrijeme ve
likog bala pod maskama.
- Mislila sam da se to dogodilo u kazalitu.
193
JOSTEIN GAARDER
- Veliki se maskenbal odravao u Operi. Moe se rei da vedski barok
zavrava tek ubojstvom Gustava III. Pod njim je vladao prosvijeeni apsolu
tizam, kao i pod Louisom XIV gotovo stotinu godina ranije. Gustav III. bio
je tako'er izrazito tat; oboavao je sve franscuske ceremonijale i izraze to
vanja. Osim toga, volio je kazalite...
- To ga je i ubilo.
- Ipak, barokno je kazalite bilo neto vie od umjetni#kog izraza. Ono je
bilo najistaknutiji simbol toga doba.
- Simbol #ega?
- ivota, Sofie, ivota. Ne znam koliko su puta tijekom 17. stoljea ljudi
rekli: ivot je kazalite. U svakom slu#aju mnogo. Upravo u baroku nasta
lo je moderno kazalite - sa svim kulisama i kazalinim strojevima. U kaza
litu se na pozornici stvarao privid - kako bi se zatim razotkrilo da je gluma
na pozornici samo privid. Kazalite je tako bilo slika ljudskog ivota openi
to, prikazivalo je da ohol ost propada. Tako je nemilosrdno raskrinkalo
#ovjekovu bijedu.
-je li Shakespeare ivio u baroku?
- Svoje je velike drame napisao oko 1600. g. Na taj na#in jednom nogom
stoji u renesansi, a drugom u baroku. No, Shakespeareova djel a vrve od
tvrdnji da je ivot kazalite. eli li #uti nekoliko primjera?
- Rado.
- U komadu Kako vam se svi'a kae:
Sav svijet je pozornica; A ljudi, ene u njoj glumci
santo, to dolaze i odlaze sa scene; I mnogo ivot
uloga mu prua
1

A u Macbethu kae:
"ivot je samo sjen to luta, bijedni glumac Sto se na pozornici
razme&e, prodrhti Svoj sat, i ne uje se vie; on je bajka Koju
idiot pria, puna buke i bijesa, A ne znai nita.
2

1 Prijevod Slavka Jei!a, Matica hrvatska, Zagreb 1951.
2 Prijevod Josipa Torbarine, Matica hrvatska, Zagreb 1969.
194
SOFIJIN SVIJET
- Kakvo bezna'e!
- Bio je vrlo obuzet time da je ivot kratak. Moda si #ula najpoznatiji
citat iz Shakespearea?
- To be or not to be - that is the question.
- Da, to su Hamletove rije#i. Danas smo ovdje na Zemlji, a sutra nas vie
nema.
- Hvala lijepo, to mi ve pomalo svie.
- Kada ivot ne uspore'uju s kazalitem, barokni ga pjesnici uspore'uju
sa snom. Shakespeare je, na primjer, rekao: Mi smo ista tvar od koje su
snovi tkani, a na je ivot okruen snom...
- To je ba poeti#no.
- panjolski pjesnik Calderon, ro'en 1600. g., napisao je dramu ivot je
san. U njoj kae: Sto je ivot? Ludilo. to je ivot? Privid, sjenka, izmiljo
tina, a najvie dobro malo vrijedi, jer sav je ivot san...
- Moda ima pravo. U koli smo #itali jednu dramu. Zove se Jeppe na
brijegu.
- Aha, Ludviga Holberga. Skandinavija u njemu ima sjajnog knjievnika s
prijelaza baroka u prosvjetiteljstvo.
- Jeppe pada u san u grabi... a zatim se budi u barunovu krevetu. Stoga misli
da je samo sanjao da je zapravo siromani teak. Opet ga, dok spava odnose
u grabu te se tamo budi. Onda misli da je sanjao da lei u barunovu krevetu.
- Hol berg je ovaj moti v posudi o od Cal derona, a Calderon ga j e pak
posudio iz starih arapskih bajki iz Tisuu i jedne noi. Ipak, taj motiv, gdje
se ivot uspore'uje sa snom, nalazimo jo ranije u povijesti - naro#ito u Indiji
i Kini. Na primjer, stari kineski mudrac Chuang-tzu rekao je: Jednom sam
sanjao da sam leptir, a sad vie ne znam da li sam Chuang-tzu, koji je sanjao
da je leptir, ili leptir koji sanja da je Chuang-tzu.
- U svakom je slu#aju nemogue dokazati to je istina.
- Norveka je tako'er imala pravog pravcatog baroknog pjesnika; zvao
se Pett er Dass. On j e i vi o od 1647. do 1707. g. S j edne je st rane el i o
opisivati ivot ovdje i sada, a s druge je naglaavao da je satno Bog vje#an i
nepromjenjiv.
- Bog je Bog i da su sve zemlje puste, Bog je Bog i da su svi ljudi mrtvi...
- A u istom psalmu tako'er opisuje prirodu Sjeverne Norveke - pie o
grdobini, mrkom bakalaru i drugoj ribi. Ovo je karakteristi#no za barok. U
jednom tekstu opisuju se istovremeno zemaljske stvari, sadanjost i nebeske
stvari, onkraj ivota. Sve to podsjea na Platonovo odvajanje konkretnog,
osjetilnog svijeta od nepromjenjivog svijeta ideja.
195
JOSTEIN GAARDER
- to je s filozofijom?
- I ona je obiljeena natezanjem izme'u potpuno suprotnih na#ina mi
ljenja. Kao to smo ve rekli, mnogi su mislili da je ivot u osnovi duevne i li
duhovne prirode. Takvo se gledite zove idealizam. Njegova suprotnost je
materijalizam. Naziv ozna#ava filozofiju koja dri da se sve pojave u ivotu
mogu izvesti iz konkretnih, fizi#kih veli#ina. Materijalizam je u 17. stoljeu
imao mnoge glasnogovornike. Od njih je moda najutjecajniji bio engleski
filozof Thomas Hobbes. Svi se fenomeni - uklju#ujui ljude i ivoti nje -
sastoje isklju#ivo od materijalnih #estica, smatrao je on. %ak i ljudska svijest
ili ljudska dua dolazi od gibanja siunih #estica u mozgu.
- Onda smatra isto to je i Demokrit smatrao dvije tisue godina ranije.
- Idealizam i materijalizam provla#e se kao crvena nit kroz cijelu
povijest filozofije. No, rijetko kad su ta dva shvaanja istovremeno bila pri
sutna istom ja#inom kao u baroku. Materijalizam je neprestano dobivao svje
u hranu posredst vom nove prirodne znanosti. Newton je dokazao da isti
zakoni gibanja vrijede za cijeli svemir. Drao je da su uzroci svih prirodnih
promjena na Zemlji i u nebeskom prostoru zakon sile tee te zakoni gibanja
tijela. Svime dakle upravlja ista nepromjenjiva zakonitost - to jest, ista meha
nika. St oga je, u na#elu, svaku prirodnu promj enu mogue prora#unati s
matemati#kom to#nosti. Tako je Newt on upotpunio takozvanu mehanici
stiku sliku svijeta.
- On si je svijet zamiljao kao veliki stroj?
- Tako je. Rije# mehani#ki dolazi od gr#ke rije#i mechane, to zna#i
stroj. No, vano je pribiljeiti da ni Hobbes niti Newton nisu vidjeli nikakvu
suprotnost izme'u mehanicisti#ke slike svijeta i vjere u Boga. Materijalsti
18. i 19. stoljea nisu ba uvijek dijelili njihovo miljenje. Francuski lije#nik i
filozof La Mettrie napisao je sredinom 18. stoljea knjigu L' homme machi-
ne (%ovjek - stroj). Kao to noga ima miie za hodanje, tako i mozak ima
miie za razmiljanje. Kasnije se francuski matemati#ar Laplace sljedeom
izjavom pokazao izrazito mehanisti#kim u svome miljenju: Ako bi nekakav
razum u odre'eno vrijeme poznavao poloaj svih materijalnih #estica, nita
ne bi bi l o nesigurno, a budunost bi mu, kao i prolost, leala na dlanu.
elio je zapravo rei da je sve to se doga'a predodre'eno. Drugim rije#ima,
pisano je to e se dogoditi. Ovaj pogled nazivamo determinizmom.
- Onda #ovjek nema slobodnu volju.
- Ne, sve je posljedica mehani#kih procesa, #ak i nae misli i snovi. Nje
ma#ki su materijalisti 19. stoljea rekli da se misaoni tokovi odnose prema
mozgu na isti na#in kao mokraa prema bubrezima i l i u# prema jetri.
196
S0FI1IN SVIJET
- Ali, mokraa i u# su tvari. Misli nisu.
- Dotakla si se ne#eg vanog. Ispri#at u ti pri#u u kojoj se radi o istoj
stvari. Bili su jednom ruski astronaut i ruski neurokirurg. Raspravljali su o
vjeri. Neurokirurg je bio kranin, a astronaut nije. Bio sam mnogo puta u
svemiru, hvalio se astronaut, ali nikad nisam vidio ni Boga ni an'ele. A
ja sam operirao mnogo pametnih mozgova, odgovori drugi, ali nikad ni
sam vidio niti jednu misao.
- No, to ne zna#i da misli ne postoje.
- Time se naglaava da su misli neto sasvim drugo nego tvari koje se
mogu operirati ili dijeliti na sve manje dijelove. Na primjer, nije lako opera
cijom odstraniti zabludu. Ona je predobro ukorijenjena za takvo to. Jedan
vaan filozof 17. stoljea, po imenu Leibniz, rekao je da je najvea razlika
izme'u onog to je sa#injeno od materije, i onog to je sa#injeno od duha,
upravo to da se materija moe dijeliti na sve manje dijelove. Dua se ne moe
raspoloviti.
- Ne, kakav bi nam no za to trebao?
Alberto samo odmahnu glavom. Zatim pokae na stol izme'u njih i re#e:
- Dvojica najvanijih filozofa 17. stoljea bili su Descartes i Spinoza. I oni
su se bavili pitanjima o odnosu due i tijela. Tim emo se filozofi ma
pokuati malo vie pribliiti.
- Samo ti poeni. Ako ne budemo gotovi do sedam sati, moram nazvati
mamu.
197
DESCARTES
...on s gradilita eli odstraniti sve
krhotine...
Alberto ustane i skine sa sebe crveni ogrta#. Poloi ga preko stolice pa se smjesti natrag na sofu.
- Rene Descartes rodio se 1596. g., te je po Europi ivio lutala#kim
ivotom. Od mladosti je snano elio postii sigurnu spoznaju o prirodi #o
vjeka i svemira. No, nakon studija filozofije postao je jedino svjesniji vlastita
neznanja.
- Otprilike kao Sokrat?
- Da, otprilike kao on. Kao i Sokrat, bio je uvjeren da je sigurna spoznaja
neto to nam samo razum moe pruiti. Nikad ne moemo vjerovati onome
to pie u starim knjigama. Cak ne moemo vjerovati u ono to nam osjetila
govore.
- To je i Platon mislio. Smatrao je da nam samo razum moe pruiti
sigurno znanje.
- Ba tako. Batina Platona i Sokrata prelazi preko Augustina na Descar-
tesa. Svi su bili izraziti racionalisti. Mislili su da je razum jedini sigurni izvor
spoznaje. Po zavretku opirnih studija, Descartes je zaklju#io da znanju pre
nesenom iz srednjeg vijeka nije za vjerovati. Moemo ga usporediti sa Sokra
tom koji nije vjerovao ustaljenim shvaanjima koja je susretao na trgu u
Ateni. I to da se radi, Sofie? Zna li odgovor?
- Po#inje se filozofirati na vlastitu ruku.
198
SOFIJIN SVIJET
- To#no. Descartes je odl u#io put ovati Europom - kao to je i Sokrat
ivot proveo u razgovorima s Atenjanima. On sam kae da e odsad traiti
samo onu mudrost koj u moe nai ili u sebi samom ili u veli koj knjizi
svijeta. Zato se prijavio na vojnu dunost, te na taj na#in boravio na neko
liko mjesta u Srednjoj Europi. Kasnije je nekoliko godina proboravio u Pa
rizu, ali je 1629. g. otiao u Nizozemsku, gdje je ivio gotovo 20 godi na
radei na svojim filozofskim spisima. 1649. g. ga je kraljica Kristina pozvala
u vedsku. Posjet toj, po njegovim rije#ima, zemlji medvjeda, leda i kra
zavrio je tako da je navukao upalu plua i umro zimi 1650. g.
- Imao je samo 54 godine.
- Me'utim, i nakon smrti snano je utjecao na filozofiju. Nije pretjerano
rei da je Descartes utemeljio novovjeku filozofiju. Nakon opojnog otkria
#ovjeka i prirode u renesansi, ponovno se javila potreba za saimanjem misli
tog vremena u obliku suvislog filozofskog sustava. Prvi je veliki graditelj
sustava bio Descartes; nakon njega slijede Spinoza i Leibniz, Locke i Berke-
ley, Hume i Kant.
- to zna#i filozofski sustav?
- To zna#i filozofija izgra'ena iz temelja, koja pokuava nai nekakvo
rjeenje svih vanih filozofskih pitanja. Stari je vijek velike graditelje sustava
imao u Platonu i Aristotelu. Srednji je vijek imao Tomu Akvinskog, koji je
elio sagraditi most izme'u Aristotelove i kranske filozofije. Zatim je stigla
renesansa - #isti mete stari h i novi h misli o prirodi i znanosti, o Bogu i
#ovjeku. Tek je u 17. stoljeu filozofija pokuala sabrati te nove misli u jasan
filozofski sustav. Prvi je bio Descartes. On je nazna#io ono to je za kasnije
narataje postalo najvanijim filozofskim projektom. Prije svega ga je zaoku
pljalo to se moe znati; dakle, pitanje pouzdanosti nae spoznaje. Drugo
vano pit anje koji m se bavi o bi o j e odnos i zme#u due i tij el a. Oba ova
problema proimat e filozofsku raspravu sljedeih 150 godina.
- Onda je bio ispred svoga doba.
- Ipak su ta pitanja pri padala njegovu vremenu. t o se ti#e pitanja o
nalaenju sigurne spoznaje, mnogi su izraavali potpun filozofski skeptici
zam. Mislili su da se #ovjek mora pomiriti s time da nita ne zna. No, Descar
tes se s ti me nije miri o. Da je to u#i ni o, ne bi bi o pravi filozof. Ponovno
moemo povui paralelu sa Sokratom koji se nije mirio sa skepsom sofista.
Nova prirodna znanost razvila je ba u Descartesovo vrijeme metodu po
mou koje su se prirodni procesi mogli pouzdano i to#no opisati. Descartes
se tada upitao ne postoji li i za filozofsko razmiljanje nekakva pouzdana,
to#na metoda.
- Shvaam.
199
JOSTEIN GAARDER
- No, to je samo jedno. Nova je fizika, osim toga, pokrenula pitanje o
prirodi materije, to jest o onome to upravlja fizi#kim procesima u prirodi.
Sve je vie ljudi zagovaralo mehanicisti#ko shvaanje prirode. to se vie
irilo mehanicisti#ko shvaanje fizi#kog svijeta, to je neodgodivije postajalo
pitanje o odnosu izme'u due i tijela. Prije 17. stoljea, dua je obi#no bila
razumijevana kao nekakav ivotni dah koji struji svim ivim biima. Izvor
no zna#enje rije#i dua i duh i jest ivotni dah, disanje. To vrijedi za
gotovo sve europske jezike. Aristotelu je dua neto to se nalazi posvuda u
organizmu, kao ivotni princip organizma dakle, neto to se ne moe
zamisliti odvojeno od tijela. Zato je i govorio o biljnoj dui i ivotinjskoj
dui. Filozofi su tek u 17. stoljeu strogo razgrani#ili duu od tijela.
Razlog je tome da su svi fizi#ki predmeti - uklju#ujui ivotinjsko i #ovje#je
tijelo - objanjeni kao mehani#ki proces. Ali, #ovjekova dua nije mogla biti
dio ove tjelesne mainerije. to je onda dua? Osobito se moralo objasniti
kako neto duhovno uspijeva pokrenuti mehani#ke procese.
- Dosta #udna misao.
- Kako to misli?
- Odlu#im podignuti ruku - i eto, ruka se digne. Ili, hou potr#ati za
autobusom; u sljedeem trenutku noge tr#e brzo kao bubnjarski batii. Dru
gom prilikom mislim na neto tuno; odjednom mi se suze po#nu slijevati niz
obraze. Stvarno mora postojati neka zagonetna veza izme'u tijela i svijesti.
- Upravo je ovaj problem naveo Descartesa na razmiljanje. Kao i Platon,
bio je uvjeren da izme'u duha i materije postoji jasna granica. No, Platon
nije imao nikakav odgovor na pitanje kako tijelo utje#e na duu - ili dua na
tijelo.
- Nemam ni ja, pa se pitam do kakvog je zaklju#ka doao Descartes.
- Po'imo putem njegovih misli.
Alberto pokae na knjigu koja je leala na stoliu izme'u njih:
- U knjiici Rasprava o metodi Descartes pokree pitanje o metodi
koju bi filozof morao koristiti pri rjeavanju nekog filozofskog problema.
Prirodna je znanost ve bila dobila novu metodu...
- To si ve rekao.
- Descartes najprije ustvr'uje da nita ne prihvaamo kao istinito dok to
posve jasno i razgovijetno ne spoznamo kao istinito. Kako bi se to postiglo,
potrebno je svaku sloenu tekou ra#laniti na toliko jednostavnih dijelova
koliko je mogue. Zatim se po#inje s najjednostavnijim mislima. Moglo bi se
rei da se svaka misao mora vagati i mjeriti - kao to je Galilei htio da se
sve mjeri, te da se ono to se ne moe izmjeriti u#ini mjerljivim. Descartes je
smatrao da filozof mora poi od jednostavnog prema sloenom. Tako je
200
SOFIJIN SVIJET
mogue izgraditi novu spoznaju. Na kraju sve mora pobrojati i provjeriti kako bi bio siguran
da nita nije izostavio. Tek je tada filozofski sud nadohvat ruke.
- Zvu#i kao nekakav ra#un.
- Da, Descartes je i u filozofskom razmiljanju htio koristiti matema
ti#ku metodu. Filozofske istine htio je dokazati gotovo na isti na#in kako se
dokazuju matemati#ki teoremi. Dakle, elio je upot rijebiti isto oru'e koje
nam treba kad se bavimo brojevima, naime razum. Jer, samo nam razum
moe pruiti pouzdanu spoznaju. Vjerovati osjetilima nije sigurno. Ve smo
upozorili na sli#nost s Platonom. I on je tvrdio da nam matematika i odnosi
medu brojevima pruaju sigurniju spoznaju od svjedo#anstva osjetila.
- No, je li tako mogue rjeavati filozofska pitanja?
- Vratimo se Descartesovu rasu'ivanju. Cilj mu je, dakle, doi do sigurne
spoznaje o prirodi ivota. On po#inje tvrdnjom da se u sve mora posumnjati.
Naime, on svoj filozofski sustav ne eli graditi na pjeskovitom tlu.
- Jer, ako temelji popuste, rui se cijela kua.
- Hvala na pomoi, dijete moje. Descartes ne misli da je opravdano u sve
posumnjati, ve da je to u na#elu mogue. Kao prvo, nije sigurno da emo
#itajui Platona ili Aristotela napredovati u naem filozofskom traenju. Tako
tek proirujemo nae poznavanje povijesti, ali ne i spoznaju o svijetu. Descar
tes smatra da je vano osloboditi se svih starih misli prije nego to se po#ne s
filozofskim istraivanjem.
- On je s gradilita eli o odst raniti sve stare krhoti ne prij e nego t o
zapo#ne graditi novu kuu?
- Da, a kako bi bio posve siguran da e se nova misaona zgrada odrati,
htio je upotrijebiti samo novu, svjeu gra'u. Me'utim, Descartesova sumnja
puno je dublja. Smatrao je da ne moemo vjerovat i #ak ni u ono to nam
osjetila govore. Ona nas moda varaju.
- Kako je to mogue?
- %ak i kad sanjamo, mislimo da doivljavamo neto stvarno. Postoji li
uope net o t o razdvaja nae osjeaje u budnom stanj u od oni h u snu?
Razmiljajui paljivo o tome, ne nalazim ni jednu osobinu koja jasno razd
vaja budno stanje od sna, pie Descartes. I nastavlja: Kako moe biti sigu
ran da cijeli tvoj ivot nije san?
- Jeppe je mislio da je samo sanjao da lei u barunovu krevetu.
- A dok je leao u barunovu krevetu mislio je da je njegov ivot siro
manog teaka bi o samo san. Descartes na kraju sumnja apsolutno u sve.
Ovdje su tako'er mnogi filozofi prije njega zavrili svoje filozofsko razma
tranje.
201
JOSTEIN GAARDER
- Onda ba nisu daleko dogurali.
- Descartes se pokuao pomaknuti s te nulte to#ke. Zaklju#io je da u sve
sumnja, i da je to jedino u to moe biti posve siguran. I tada mu je sinulo:
unato# svemu, u jedno je siguran, a to je da sumnja. Dok sumnja, sigurno je
da misli, a dok misli, sigurno je da je misaono bie. Njegovim rije#ima:
Cogito, ergo sum.
-A to zna#i?
- Mislim, dakle jesam.
- Ne #udi me ba previe da je doao do tog zaklju#ka.
- Istina. No, mora pribiljeiti s kakvom neposrednom sigurnou on
odjednom sebe razumijeva kao misaono bie. Moda se sjea da je Platon
mislio da je ono to shvaamo razumom stvarnije od onog to shvaamo
osjetilima. Descartes se s tim slae. Ne samo da shvaa da je misaono bie,
ve istovremeno razumijeva da je to misaono bie stvarnije od fizi#kog svijeta
koji doivljavamo osjetilima. A odatle ide dalje, Sofie. Ni u kojem slu#aju nije
gotov sa svojim filozofskim istraivanjem.
- Samo i ti nastavi.
- Descartes se potom pita spoznaje li s istom neposrednom sigurnou
neto drugo osim toga da je misaono bie. Zaklju#uje da si jasno i razgovijet
no moe predo#iti savreno bie. Tu je predodbu oduvijek imao, i on misli
da je o#igledno da ta predodba ne dolazi od njega. Ideja o savrenom biu
ne potje#e od ne#eg nesavrenog, tvrdi on. Dakle, ideja o savrenom biu
dolazi od samog savrenog bia - drugim rije#ima, od Boga. Na taj je na#in
Descartesu jednako o#igledno to da Bog postoji kao i to da postoji onaj koji
misli.
- %ini mi se da je sada malo prebrz u donoenju zaklju#aka. Bio je nekako
paljiviji u po#etku.
- Da, mnogi su rekli da je ovo Descartesova najslabija to#ka. Ti kae
zaklju#ak. Zapravo nije rije# ni o kakvim dokazima. Descartes jednostavno
misli da svi imamo neku ideju o savrenom biu, i da sama ta ideja uklju#uje
postojanje savrenog bia. Jer, savreno bie ne bi bilo savreno kad ne bi
postojalo. Osim toga, mi ne bismo imali nikakvu ideju o savrenom biu kad
ga ne bi bilo. Jer, mi smo nesavreni; dakle, ideja savrenog bia ne potje#e
od nas. Ideja o Bogu je prema Descartesu, uro'ena - utisnuta je u nas od
ro'enja, kao to umjetnik potpisom udara ig svome djelu.
- Me'utim, iako ja imam ideju o krokoslonu, to ne zna#i da kroko-
slon postoji.
- Descartes bi rekao da pojmu krokoslon nije svojstveno da postoji.
Pojmu savreno bie, me'utim, svojstveno je da takvo bie postoji. Descar-
202
SOFIJIN SVIJET
tes smatra da je ovo jednako sigurno kao to je ideji krunice svojstveno da su
sve to#ke na krunici jednako udaljene od sredita. Dakle, ne moe se govo-
riti o krunici ako ona ne udovoljava ovom zahtjevu. Isto tako, ne moe se
govoriti o savrenom biu kojem nedostaje najvanije od svih svojstava,
naime - da postoji.
- Taj je na#in razmiljanja jako poseban.
- To je izrazito racionalisti#ki na#in miljenja. Kao Sokrat i Platon, De
scartes je smatrao da postoji neka veza izme'u misli i postojanja. to je neto
o#iglednije za misao, to je sigurnije postojanje tog ne#eg.
- Zasad je zaklju#io da je mislea osoba, te da postoji neko savreno bie.
- I s te polazne to#ke ide dalje. Sto se ti#e ideja koje imamo o vanjskoj
zbilji (na primjer, o Suncu i Mjesecu) moglo bi se zamisliti da je sve skupa
samo san. Ipak, vanjska zbilja tako'er ima neke osobine koje se daju spoznati
razumom. To su mat emati#ki odnosi, to jest stvari koje se mogu mjeriti,
naime - duina, irina i dubina. Takve kvantitativne osobine razumu su
jednako jasne i razgovijetne kao da sam ja misaono bie. Kvalitativne oso
bine, naprotiv, kao boja, miris i okus povezane su s naim osjetilnim apara
tom, pa zapravo ne opisuju vanjsku zbilju.
- Zna#i da priroda ipak nije san?
- Ne, ovdje Descartes ponovno uvla#i nau predodbu o savrenom biu.
Kad na razum neto spoznaje posve jasno i razgovijetno, kao to je slu#aj s
matemati#kim odnosima vanjske zbilje, onda to tako mora biti. Jer, savreni
Bog nas nikad ne bi prevario. Descartes se poziva na Boju garanciju da
ono to spoznajemo razumom zaista odgovara ne#emu stvarnom.
- Ostavi mo stvar na tome. Dosad je zaklj u#io da je misaono bie, da
postoji Bog, te da postoji vanjska zbilja.
- No, vanjska se zbilja bitno razlikuje od misaone zbilje. Descartes tvrdi
da postoje dva oblika zbilje, ili dvije supstancije. Jedna je miljenje, dua,
a druga je protenost, materija. Dua je #ista svijest, ona ne zauzima nika
kav prostor te se stoga ne moe dijeliti na manje dijelove. Materija je, napro
tiv, #ista protenost, zauzima prostor i uvijek se moe podijeliti na jo manje
dijelove - ali ona nije svjesna. Prema Descartesu, obje supstancije potje#u od
Boga, jer samo Bog postoji neovisno o svemu drugom. Tako miljenje i
protenost potje#u od Boga, te su supstancije potpuno neovisne jedna o
drugoj. Misao uiva potpunu slobodu u odnosu na materiju, i obratno: ma
terijalni se procesi odvijaju posve neovisno o misli.
- I tako je svo Boje stvorenje podijeljeno na dvoje.
- To#no. Kaemo da je Descartes dualist, to e rei da provodi otro
podvajanje zbilje: na misleu i protenu. Na primjer, samo #ovjek ima duu.
203
JOSTEIN GAARDER
ivotinje potpuno pripadaju protenoj zbilji. Njihov ivot i kretanje posve su mehani#ki. Descartes je
ivotinje smatrao svojevrsnim sloenim automatima. to se ti#e protene zbilje, on dosljedno
zagovara mehanicisti#ko shvaanje -ba kao i materijalisti.
- Jako sumnjam u to da je Hermes naprosto stroj ili automat. Descartes
sigurno nikad nije volio neku ivotinju. A to je s nama? Zar smo i mi auto
mati?
- I da i ne. Descartes je zaklju#io da je #ovjek podvojeno bi&e koje isto
dobno misli i zauzima prostor. Dakle, #ovjek ima i duu i proteno tijelo.
Neto su sli#no rekli ve Augustin i Toma Akvinski. Oni su drali da #ovjek
ima tijelo kao ivotinje, a duu kao an'eli. Prema Descartesu, #ovje#je je
tijelo primjer fine mehanike. Me'utim, #ovjek tako'er ima duu koja djeluje
posve neovisno o tijelu. Tjelesni procesi nemaju tu slobodu, oni slijede vlasti
te zakone. Kad mislimo razumom, to se ne doga'a u tijelu, nego u dui koja
je potpuno slobodna u odnosu na protenu zbilju. Dodat u jo da Descartes
nije odbacivao mogunost da i ivotinje mogu misliti. No, ako imaju tu spo
sobnost, onda podvojenost izme'u miljenja i protenosti vrijedi i za njih.
- O tome smo ve govorili. Odlu#im li potr#ati za autobusom, cijeli se
automat po#inje kretati. Ako unato# tome ne stignem na autobus, po#nu
mi curiti suze.
- Ni Descartes nije mogao nijekati da dua i tijelo neprestano utje#u
jedno na drugo. Mislio je da je dua za svog boravka u tijelu s njime povezana
pomou posebnog modanog organa, koji je nazvao #eerovom lijezdom.
Tu duh i materija djeluju jedno na drugo. Stoga se dua #esto daje zbuniti
osjeajima i afektima vezanima uz potrebe tijela. Ali, dua se tako'er moe
osloboditi niskih poticaja te djelovati neovisno o tijelu. Cilj je dopustiti
razumu da preuzme upravlja#. Jer, iako me trbuh jako boli, suma kutova u
trokutu uvijek je 180. Na taj na#in se misao moe uzdii iznad tjelesnih
potreba, ponaati se razumno. Stoga je dua monija nego tijelo. Nae kosti
s vremenom postaju stare i krhke, kraljenica se krivi, zubi nam mogu poispa-
dati, ali 2 + 2 jest i ostaje 4 dokle god je u nama razuma. Jer, razum ne stari i
ne krivi se. Samo nae tijelo stari. Descartesu je upravo razum - dua. Nii
afekti i duhovna stanja kao udnja i mrnja blisko su vezani uz tjelesne fun
kcije dakle, uz protenu zbilju.
-Jo ne mogu shvatiti zato je Descartes nae tijelo uspore'ivao sa strojem i automatom.
- Usporedba izvire iz op#injenosti ljudi Descartesova doba strojevima i
satovima, stvarima koje su naizgled funkcionirale same od sebe. Rije# auto
mat ozna#ava upravo neto to se samo od sebe pokree. Naravno da je to
204
SOFIJIN SVIJET
bio privid. Astronomski su sat, na primjer, ljudi sastavili i navijali. Descartes
je naglasio da umjetni aparati imaju vrlo jednostavno ustrojstvo, te da su - u
usporedbi s koli#inom kostiju, ivaca, ila i vena u ljudskom i ivotinjskom
tijelu - sastavljeni od prili#no malog broja dijelova. Zato Bog ne bi mogao
napraviti ivotinjsko ili ljudsko tijelo prema zakonima mehanike?
- Danas se puno govori o umjetnoj inteligenciji.
- Misli na automate naeg vremena. Stvorili smo strojeve koji nas pone
kad znaju prevariti da mislimo da su zaista inteligentni. Takvi bi strojevi
sigurno prestravili Descartesa. Moda bi posumnjao da je #ovje#ji razum
onoliko slobodan i samostalan koliko je on mislio. Jer, i ma filozofa koji
smatraju da je #ovjekov duevni ivot neslobodan kao i tjelesni procesi. Na
ravno, #ovje#ja je dua beskrajno zamrenija od bilo kojeg kompjutorskog
programa, ali neki misle da smo, u na#elu, jednako neslobodni kao ti progra
mi. Do'i, Sofie, da ti neto pokaem.
Alberto pokaza rukom na veliki pisai stol u drugom kraju sobe. Na
njemu je stajao mali kompjutorski ekran. Ustavi, uputi se prema njemu, a
Sofie pode za njim.
Alberto uklju#i kompjutor, i uskoro se na vrhu ekrana pokae C:. On
napie Laila, govorei:
- To je jedan napredni konverzacijski program.
Uskoro se na ekranu pojavi sljedei tekst:
Zdravo, ja sam Laila. Sjedi li udobno?
Sofie ukuca dva slova:
Da, napisala je, iako jo nije bila sjela. No, Alberto joj privu#e jednu
stolicu.
Kako se zove?, pojavi se na ekranu.
Sofie Amundsen, napie Sofie, a stroj odgovori:
Djetelinska ulica 3. Drago mi je da smo se upoznale, Sofie. Raduje li se
svom 15. ro'endanu?
Sofie se nato trgne. Alberto poloi ruku na njezino rame i re#e:
- Ja sam joj dao tvoje ime, adresu i datum ro'enja. To ti je kao da se
nekome predstavlja. Obi#no se neki podaci znaju unaprijed.
Nije loe, napisa Sofie.
Ma valjda ti nije loe, Sofie? Pokuaj govoriti u potpunim re#enicama.
Hvala, odli#no sam. Mogu li te neto upitati?
Dobro je da si odli#no. Izvoli, upitaj me neto.
205
JOSTEIN GAARDER
Koliko si stara?, napisa Sofie.
Konstruirana sam u Atlanti 8. kolovoza 1988, a na norveki sam prevedena na Norvekoj vioj
tehni#koj koli 28. oujka 1990.
Gosh!
Rekla sam da mora govoriti u potpunim re#enicama.
Samo sam rekla 'gosh'!
Ne razumijem argon. Znam preko 100.000 rije#i, ali najblie rije#i 'gosh' je 'gospel'.
To zna#i evan'elje.
Jesi li ti kranka, Sofie?
Ne znam.
U pravilu je neznanje razvojni stupanj na putu prema novoj spoznaji.
Sokrat bi rekao istu stvar. Sto se toga ti#e, i Descartes.
Sokrat je bio gr#ki filozof koji je ivio od 470. do 399. prije Krista. eli li doznati neto vie,
pritisni F7. Descartes je bio francuski filozof koji je ivio od 1596. do 1650. g. eli li doznati neto
vie, pritisni F8.
Hvala, ovo je dovoljno. Mogu li te upitati neto drugo?
Dobro je da je to dovoljno. Samo pitaj neto drugo!
Alberto je brundao od smijeha. Sofie napisa:
Tko je Hilde Meller Knag?
Hilde Moller Knag ivi u Lillesandu, a stara je to#no koliko i Sofie Amundsen.
Kako zna?
Ne znam kako, nala sam to negdje na hard-disku.
Sofie osjeti ruku na ramenu.
- Dao sam joj ono malo podataka koje imamo o Hildi.
Zna li neto vie o Hildi?
Hildin je otac u Libanonu kao promatra# Ujedinjenih naroda. Po #inu je major, i stalno alje
razglednice svojoj keri.
Hou da ga nade!
To ne mogu u#initi. On nije ni na jednom od mojih dokumenata, a ja nisam priklju#ena ni na
koju drugu bazu podataka. Rekla sam: Na'i ga!!!!!!
Jesi li ljuta, Sofie? Toliki broj uskli#nika u svakom slu#aju je jasan pokazatelj jakih osjeaja.
206
SOFIJIN SVIJET
elim razgovarati s Hildinim ocem!
Ima problema s obuzdavanjem svoje volje. Ako eli razgovarati o svom djetinjstvu,
pritisni F9.
Alberto ponovno poloi ruku na Sofijino rame.
- U pravu je. To nije nikakva kristalna kugla, dijete moje. Laila je
naprosto kompjutorski program.
Zavei! napisa Sofie.
Kako hoe, Sofie. Nae je poznanstvo trajalo samo 13 minuta i 52 sekunde. Zapamtit
u sve to smo rekle. Sada prekidam program. Na ekranu se ponovno pojavi znak C:.
- Pa da sjednemo natrag? - re#e Alberto.
No, Sofie je ve ukucala nekoliko novih slova.
Knag, napisala je.
Sljedee sekunde na ekranu se pojavi sljedea poruka:
Evo me.
Ovaj put se Alberto trgnuo.
Tko si ti?, napisa Sofie.
Major Albert Knag, na vaoj usluzi. Stiem ravno iz Libanona. to zapovijedate?
- Ovo premauje svaku mjeru - zastenja Alberto. - Taj se lopov sada
uvukao u hard-disk.
On izgura Sofie sa stolice pa sjedne za tastaturu. Kako si dovraga
uspio ui u moje ra#unalo?, napisa.
%ista malenkost, dragi kolega. Ja sam uvijek tamo gdje se poelim ukazati.
Odvratni kompjutorski viruse!
Samo polako! Trenuta#no sam samo ro'endanski virus. Mogu li poslati jedan
specijalni pozdrav?
Ne hvala, ve nam ih je dosta.
Ali bit u brz: Sve je ovo u tvoju #ast, draga Hilde. Nanovo ti srda#no #estitam tvoj 15.
ro'endan. Oprosti na okolnostima, ali elio bih da moje #estitke rastu oko tebe gdje god se
nala. Voli te tata koji #ezne za tvojim zagrljajem.
Prije nego to je Alberto uspio napisati neto vie, znak C: se vrati na ekran.
207
JOSTEIN GAARDER
Alberto ukuca dir knag *.*, a na ekranu se pojavi sljedea poruka:
knag.lib
knag.lil
147.643
326.439
15.06.1990.
23.06.1990.
12.47
22.34
Alberto tada napie: erase knag *.* pa isklju#i stroj.
- Tako, sad sam ga izbrisao - re#e. - Ali nemogue je rei gdje e se opet
pojaviti.
Gledajui na kompjutorski ekran, doda:
- Najgore od svega je njegovo ime. Albert Knag...
Sofie je tek sada zamijetila sli#nost medu imenima. Albert Knag i Alberto Knox. No, Alberto je bio
toliko izvan sebe da se nije usudila rei ni rije#. Smjestili su se natrag kraj stolia.
208
SPINOZA
...Bog nije lutkar...
Dugo su tako sjedili. Na kraju Sofie progovori kako bi Alberta navela na
druge misli:
- Descartes je sigurno bio #udnovat #ovjek. Je li bio poznat?
Alberto nekoliko puta teko uzdahne prije nego to odgovori:
- Imao je golem utjecaj. Njegovo je zna#enje moda najvanije u odnosu
na drugog velikog filozofa. Mislim na Nizozemca Barucha Spinozu koji je
ivio od 1632. do 1677. g.
- Hoe li mi i o njemu pri#ati?
- Da, barem sam namjeravao. Neemo dopustiti da nas zaustave vojni#ke
provokacije.
- Pretvorila sam se u uho.
- Spinoza je pripadao idovskoj zajednici u Amsterdamu, ali su ga pro-
kleli i izopili odande kao krivou#itelja. Malo je filozofa novijeg doba bilo
toliko izrugivano i proganjano kao ovaj #ovjek. %ak je bio izloen pokuaju
ubojstva. Razlog tome bio je da je kritizirao slubenu vjeru. Smatrao je da
jedino krute dogme i vanjski obredi odravaju kranstvo i idovstvo na
ivotu. On je bio prvi koji je na Bibliju primijenio povijesno-kriti#ko tuma
#enje.
- Objasni!
209
JOSTEIN GAARDER
- Odbacivao je tuma#enje da je Biblija sve do najmanjeg slovca nadahnu
ta Bogom. Kad #itamo Bibliju, moramo stalno imati na umu doba u kojem je
napisana. Takvo kriti#ko #itanje otkriva niz proturje#ja izme'u pojedinih
spisa. Ispod povrine Novog zavjeta, me'utim, nalazimo Isusa koji se moe
nazvati Bojim glasnogovornikom. Jer, Isusovo navijetanje predstavlja oslo
ba'anje od krutog idovstva. Isus je propovijedao razumnu vjeru koja iz
nad svega cijeni ljubav. Spinoza misli na ljubav i prema Bogu i prema #ovjeku.
No, kranstvo se i samo ukrutilo u svojim uko#enim dogmama i vanjskim
obredima.
- Jasno mi j e da t akve mi sli nij e bil o l ako progut at i ni u crkvi ni u
sinagogi.
- Kad je zaista zagustilo, Spinozu je iznevjerila #ak i njegova obitelj.
Pokuali su ga razbatiniti zbog njegova krivou#enja. Paradoksalno u svemu
tome je to da nema osobe koja se snanije od Spinoze zauzimala za slobodu
rije#i i vjersku snoljivost. Otpor koji je susretao kod ljudi u#inio je da je
Spinoza ivi o povu#eno, te da se pot puno posvetio filozofiji. Kako bi se
prehranio, brusio je opti#ka stakla. Nekoliko tih lea dolo je i u moje ruke.
- Zadivljujue.
- U tome da je ivio od bruenja lea ima i neto simbolike. Ta filozofi
moraju pomoi ljudima sagledati ivot iz nove perspektive. Jezgra Spinozine
filozofije upravo je promatranje stvari pod vidom vje#nosti.
- Pod vidom vje#nosti?
- Da, Sofie. Moe li svoj ivot vidjeti u kozmi#kom kontekstu? Na neki
na#in mora kiljiti na sebe i svoj ivot ovdje i sada...
- Hm... to ba nije lako.
- Sjeti se da je tvoj ivot samo siuni dio ivota #itave prirode. Dakle, ti
si dio ogromne cjeline.
- Mislim da razumijem.
- Moe li to doivjeti? Moe li odjednom obuhvatiti #itavu prirodu
(#itav svemir) jednim jedinim pogledom?
- To je pitanje. Moda mi treba nekoliko opti#kih stakala.
- Ne mislim samo na beskrajni prostor, ve i na beskrajno vrijeme. Jed
nom, prije trideset tisua godina, ivio je u dolini Rhine neki dje#a#i. Bio je
samo djeli sveukupne prirode, vali na beskrajno velikom moru. Tako i ti,
Sofie, ivi samo malen dio ivota prirode. Izme'u tebe i dje#aka nema nika
kve razlike.
- Ja barem ivim sada.
210
SOFIJIN SVIJET
- U redu, ali upravo smo prema tome htjeli zakiljiti. Tko si za trideset
tisua godina?
-Je li ovo krivou#enje?
- Pa... Spinoza ne samo da je rekao da je sve to postoji priroda, nego je,
tovie, izjedna#io Boga s prirodom. Vidio je Boga u svemu to jest, a sve to
lest vidio je u Bogu.
- Onda je bio pantcist.
- To#no. Spinozi Bog nije netko tko je stvorio svijet, a onda istupio iz
svega stvorenog. Ne, Bog jest svijet. Ponekad se izraava malo druk#ije. Na
glaava da je svijet u Bogu. Tu se poziva na Pavlov govor Atenjanima na
Areopagu. Po njemu, naime, ivimo, mi#emo se i jesmo, rekao je Pavao.
No, po'imo stopama Spinozina rasu'ivanja. Njegova se najvanija knjiga
zove: Etika, geometrijskim redom izloena.
- Etika... i geometrijski red?
- Moda to danas zvu#i malo #udno. Pod etikom filozofi razumijevaju
u#enje o tome kako se moramo ponaati kako bismo ivjeli dobrim ivotom.
Rije# koristimo u tom zna#enju kad govorimo, na primjer, o Sokratovoj ili
Aristotelovoj etici. U nae je doba etika suena na pravila o tome kako da
#ovjek ivi ne stajui drugima na prste.
- Zato to je sebi#no misliti samo na svoju sreu?
- Tako neto. Kad Spinoza koristi rije# etika, onda ju je jednako pravil
no prevesti i kao umijee ivota i kao moral.
-Ali ipak... umijee ivota izloeno geometrijskim redom?
- Geometrijski red odnosi se na jezik, ili oblik izlaganja. Sjea se da je
Descartes elio primijeniti matemati#ku metodu na filozofsko razmatranje.
Pod tim je mislio na filozofsko razmiljanje koje se temelji na strogim, misao
no nunim sudovima. Spinoza tako'er pripada racionalisti#koj tradiciji. U
svojoj etici elio je pokazati da je ljudski ivot odre'en prirodnim zakonima.
Stoga se moramo osloboditi osjeaja i afekata. Smatrao je da samo tako mo
emo nai mir i biti sretni.
- Valjda nama ne upravljaju samo prirodni zakoni?
- Ah, Spinozu nije lako shvatiti, Sofie. Krenimo redom. Sjea se da je
Descartes mislio da se zbilja sastoji od dvije strogo odvojene supstancije -
miljenja i protenosti?
- Kad bih to samo stigla zaboraviti?
- Rije# supstancija moe se prevesti kao ono od #ega se neto sastoji,
ono to je jezgra ne#ega, na to se sve svodi. Descartes se, dakle, sluio
dvjema supstancijama. Smatrao je da je sve ili miljenje ili protenost.
211
JOSTEIN GAARDER
- Ne treba mi to ponavljati.
- Me'utim, Spinoza nije prihvaao ovu razliku. On je mislio da postoji
samo jedna supstancija. Smatrao je da se sve to jest moe svesti na jednu te
istu stvar. Tu je stvar nazvao jednostavno Supstancijom. Ponekad je zove Bog
i l i priroda. Dakle, Spinoza s Descartesom ne dijeli dualisti#ko shvaanje
zbilje. Kaemo da je on monist. To zna#i da cijelu prirodu i sve ivotne
prilike svodi na jednu jedinu supstanciju.
- Vee nesloge me'u filozofima vjerojatno ne moe biti.
- Razlika izme'u Descartesa i Spinoze nije toliko velika koliko se obi#no
tvrdi. Descartes je tako'er smatrao da jedino Bog postoji sam po sebi. No, u
trenutku kad izjedna#uje Boga s prirodom - to jest Boga sa svim stvorenim -
Spinoza se udaljava od Descartesa, ali i od idovskog ili kranskog shva
anja.
- Jer Bog jest priroda, i to#ka.
- Kada Spinoza kae priroda, ne misli samo na protenu prirodu. Pod
Supstancijom, Bogom i l i prirodom on smatra sve to jest, tako'er ono du
hovno.
- Dakle, i miljenje i protenost.
- Da, upravo tako. Prema Spi nozinu u#enj u, ljudi poznaj u dva Boja
svojstva, tj. oblika nastupa. Spinoza ih zove Bojim atributima, a ta su dva
atributa ba Descartesovi miljenje i protenost. Bog - priroda - nastupa
dakle ili kao miljenje i li kao protene stvari. Moe biti da Bog ima beskrajno
mnogo drugih svojstava osim miljenja i protenosti, ali ljudi poznaju
smo ova dva atributa.
- Dobro, ali to je re#eno na vrlo zamren na#in.
- Da, gotovo da nam trebaju dlijeto i #eki kako bismo se probili kroz
Spinozin jezik. Ipak, utjeha je da #ovjek na kraju nalazi misao koja je jasna
kao kakav dijamant.
- %ekam s nestrpljenjem.
- Dakle, sve to postoji u prirodi jest ili miljenje i l i protenost. Pojedine
pojave na koje nailazimo u svakodnevnom ivotu na primjer, cvijet, i l i
pjesma Henrika Wergelanda - razli#iti su modusi atributa miljenja i atributa
protenosti. Modus je, dakle, na#in na koji se Supstancija, Bog ili priroda
izraava. Cvijet je modus atributa protenosti, dok je pjesma o tom cvijetu
modus atributa miljenja. Oboje je, u osnovi, izraz Supstancije, Boga ili priro
de.
- Oh, zaboga, koji je to tip.
212
SOFIJIN SVIJET
- Ipak, samo je njegov jezik zamren. Pod uko#enim izrazima krije se
#udesna spoznaja koja je tako strano jednostavna da joj svakidanji jezik nije
dovoljan.
- Mislim da ipak vie volim svakidanji jezik.
- U redu. Po#nimo od tebe. Kad te boli trbuh, to onda trpi bol?
- Pa sam si rekao. To sam ja.
- Istina. A kad se kasnije sjeti da te jednom bolio trbuh, to se onda
sjea?
- Isto ja.
- 1 to zato to si samo jedna osoba, koju #as boli trbuh, a #as proi ma
kakav duhovni ugo'aj. Spinoza misli da svi sve fizi#ke stvari, koje oko nas
rostoje ili se doga'aju, izraz Boga ili prirode. Isto tako su sve misli koje se
misle misli Boga ili prirode. Jer, sve je jedno. Postoji samo jedan Bog, jedna
priroda, jedna supstancija.
- Ali kad neto mislim, onda ja mislim. I kad se kreem, ja se kreem.
Zato u to mora mijeati Boga?
- Svi'a mi se tvoje zalaganje. Ali tko si ti? Ti si Sofie Amundsen, ali si
tako'er izraz ne#eg beskrajno veeg. Moe rei da ti misli, ili da se ti
kree, ali zar se ne moe isto tako rei da priroda misli tvoje misli, ili da se
priroda u t ebi kree? To got ovo da je pi tanj e kroz kakve lee promatra
svijet.
- eli li rei da ja ne upravljam samom sobom?
- Hm. Moda ima nekakvu slobodu pokretati palac onako kako hoe,
a on se moe pokretati samo u skladu sa svojom prirodom. Ne moe sko#iti
s ruke pa tr#ati po sobi. Tako i ti ima svoje mjesto u cjelini, dijete moje. Ti si
Sofie, ali si tako'er jedan prst na Bojem tijelu.
- Zna#i, Bog odlu#uje o svemu to ja radim?
- Ili priroda, ili prirodni zakoni. Spinoza je mislio da je Bog - ili prirodni
zakoni - unutarnji uzrok svega to se doga'a. On nije vanjski uzrok, jer Bog
se o#ituje kroz prirodne zakone, i samo kroz njih.
- Nisam sigurna vidim li razliku.
- Bog nije lutkar koji potee konce, upravljajui svime to se doga'a.
Pravi majstor lutaka upravlja lutkama izvana; on je, dakle, vanjski uzrok
njihovih pokreta. No, Bog ne upravlja svijetom na taj na#in. Bog upravlja
>vijetom pomou prirodnih zakona. Na taj je na#in Bog - priroda - unu
tarnji uzrok svega to se doga'a. To zna#i da se u prirodi sve doga'a nuno.
Spinozin pogled na ivot prirode je deterministi#ki.
213
JOSTEIN GAARDER
- Mislim da si neto sli#no ve rekao.
- Moda misli na stoike. Oni su tako'er naglaavali da se sve odvija
nuno. Zato je njima vano sa stoi#kim mirom poi u susret svemu to se
doga'a. %ovjek ne smije dopustiti da se zanese vlastitim osjeajima. To je
ukratko i Spinozina etika.
- Mislim da shvaam to eli rei. No, ne svi'a mi se misao da ja ne
vladam nad sohom.
- Vratimo se onom dje#aku iz kamenog doba, koji je ivio prije trideset
tisua godina. Rastui polako, bacao je koplje za divljim ivotinjama, zavolio
jednu enu koja mu je rodila djecu; osim toga, moe biti sigurna da je
oboavao plemenske bogove. Na to misli kad kae da je on o svemu sam
odlu#io?
- Ne znam.
- Ili, pomisli na lava u Africi. Misli li da je on odlu#io ivjeti kao zvijer?
Baca li se zato na hromu antilopu? Moda bi, umjesto toga, morao biti vege
tarijanac?
- Ne, lav ivi u skladu sa svojom prirodom.
- Ili u skladu s prirodnim zakonima. A tako i ti, Sofie, jer i ti si priroda.
Sada naravno moe, uz Descartesovu podrku, prigovoriti da je lav ivotinja,
a ne #ovjek sa slobodnim duhovnim sposobnostima. No, pomisli na novo
ro'eno dijete. Ono vriti i izvodi; ne dobije li mlijeka, cucla prst. Ima li
novoro'en#e slobodnu volju?
- Ne.
- Kada onda djevoj#ica dobiva slobodnu volju? Kao dvogodinjakinja
tr#kara naokolo i prstom upire na sve i svata oko sebe. Tri godine stara,
gnjavi mamu, a u #etvrtoj se odjednom boji mraka. Gdje je sloboda, Sofie?
- Ne znam.
- Navrivi petnaestu godinu, ona stoji pred zrcalom i eksperimentira sa
minkom. Odlu#uje li tada samostalno, radi li sve to hoe?
- Shvaam to misli.
- Ona je Sofie Amundsen, naravno. No, ona tako'er ivi u skladu s
prirodnim zakonima. Stvar je u tome da ona to ne uvi'a, i to zato to iza
svake stvari koju #ini postoji uasno mnogo uasno zamrenih uzroka.
- Mislim da vie od toga ne elim doznati.
- Svejedno mora odgovoriti na moje posljednje pitanje. Dva jednako
stara drveta rastu u velikom vrtu. Jedno drvo raste na sun#anom mjestu, u
zemlji punoj hranjivih tvari i vlage. Drugo drvo raste u looj zemlji, na sjeno-
214
SOFIJIN SVIJET
vitom mjestu. to misli - koje je drvo vee? I koje od ta dva drveta donosi najvie
ploda?
- Ono koje ima bolje uvjete rasta, naravno.
- Prema Spinozi je to drvo slobodno. Ima potpunu slobodu razviti pri
ro'ene mogunosti. Ipak, ako je to drvo jabuka, onda nema mogunost do
nositi kruke ili ljive. Tako je i s nama ljudima. Moemo biti zaustavljeni u
razvoju i osobnom rastu, zbog politi#kih uvjeta na primjer. Vanjska sila nas
na taj na#in sputava. Samo onda kad smo u stanju slobodno razviti svoje
pri ro'ene mogunosti, ivi mo kao sl obodni lj udi. Mi smo odre'eni unu
tarnjim sklonostima i vanjskim uvjetima toliko koliko i dje#ak iz kamenog
doba u dolini Rhine, lav u Africi ili jabuka u vrtu.
- Uskoro se predajem.
- Spinoza naglaava da jedino bie koje je u pot punosti uzrok sama
sebe moe djelovati posve slobodno. Jedino Bog ili priroda predstavljaju
takvo slobodno i neslu#ajno djelovanje. %ovjek se bori za slobodu, kako bi
ivio bez pritiska vanjske sile. Me'utim, nikad ne moe postii slobodnu
volju. Mi sami ne odlu#ujemo o svemu to se doga'a s naira tijelom - koje
je modus atributa protenosti. Niti biramo o #emu emo misliti. %ovjek
dakle nema slobodnu duu; ona kao da je zatvorena u mehani#kom tijelu.
- To mi je malo teko shvatiti.
- Spinoza je mislio da strasti - na primjer, #astohleplje i pouda - onemo
guuju #ovjeka na putu do prave sree i sklada. No, spoznamo li da se sve
doga'a nuno, moemo postii intuitivnu spoznaju prirode kao cjeline. Mo
da dopremo do kristalno jasnog doi vljaja da je sve povezano, da je sve
jedno. Cilj je jedni m pogledom zahvatiti sve to jest. Tek tada postiemo
najviu sreu i duhovni mir. Ovo je Spi noza nazvao: promatrati sve sub
specie aeternitatis.
- to zna#i?
- Promatrati sve pod vidom vje#nosti. Zar nismo s tim i po#eli?
- Tu moramo i zavriti. Moram pouriti kui.
Alberto ustane pa sa police skine veliku zdjelu s voem. Stavi je na stol.
- Zar nee barem uzeti malo voa prije odlaska?
Sofie uzme bananu, a Alberto zelenu jabuku.
Ona prelomi vrh banane pa je stane guliti.
- Tu neto pie re#e odjednom.
- Gdje?
- Tu, na unutarnjoj strani kore. %ini se da je napisano crnom tintom...
215
JOSTEIN GAARDER
Sofie se nagne prema Albertu da mu pokae bananu. On pro#ita naglas: Evo me opet,
Hilde. Ja sam posvuda, dijete moje. Sretan ro#endan!
- Jako zabavno - re#e Sofie.
- Sve je prepredeniji.
-Ali, nije li to... posve nemogue. Uzgajaju li se banane u Libanonu?
Alberto odmahnu glavom.
-Ja je u svakom slu#aju neu pojesti.
- Onda je ostavi. Onaj tko alje ro'endanske #estitke u unutranjosti
neoguljene banane, svakako je poremeena osoba. No, #ini se da je i prili#no
otrouman...
- Da, oboje je to#no.
- Onda ovog trena moemo zaklju#iti da Hilde ima otroumnog oca? On
zaista nije glup.
- Pa rekla sam ti. Moe biti da te on naveo da me nazove Hilde kad sam
posljednji put bila ovdje. Moda nam on stavlja rije#i u usta.
- Nita ne moemo isklju#iti. No, u sve tako'er moramo posumnjati.
- Koliko znamo, moda je #itav na ivot samo san.
- Nemojmo uriti. Moda za sve ovo postoji neko jednostavno obja
njenje.
- Svejedno, moram pouriti kui. Mama me #eka.
Alberto otprati Sofie do vrata. Dok je izlazila, re#e:
- Vidimo se uskoro, draga Hilde.
U sljedeem se trenu vrata zatvore za njom.
216
LOCKE
...prazna i besadrajna kao ploa
prije uiteljeva ulaska u razred...
Sofie je stigla kui u pola devet. Sat i pol nakon dogovora koji zapravo i nije
bio dogovor. Jednostavno je presko#ila ru#ak i mami ostavila poruku da se
vraa najkasnije u sedam sati.
- Ovako dalje ne ide, Sofie. Morala sam zvati informacije i pitati postoji
li u Starom gradu neki Alberto. Ismijali su me.
- Nije ba bilo lako otii. Mislim da se nalazimo pred rjeenjem velike
zagonetke.
- Glupost!
- Ma ne, stvarno.
- Jesi li ga pozvala na vrtnu zabavu?
- O, ne, zaboravila sam.
- elim ga upoznati. I to sutra. Nije zdravo da mlada djevojka vida nekog
starijeg mukarca na taj na#in.
- Kad je u pitanju Alberto, nema razloga za zabrinutost. Druga je stvar s
Hildinim ocem.
-Koja Hilde?
- Ki onog tipa koji je u Libanonu. On je, #ini se, velika lopua. Moda
nadzire cijeli svijet...
- Ako me istog trena ne upozna s tim tvojim Albertom, zabranit u ti da
ga vi'a. Ne mogu u njega biti sigurna dok barem ne vidim kako izgleda.
217
JOSTEIN GAARDER
Sofiji sada neto padne na pamet. Otr#a u svoju sobu.
- Ma to ti je odjednom? - povika majka za njom.
Sofie se uskoro vrati u dnevnu sobu.
- Odmah e vidjeti kako izgleda. A onda e me, nadam se, ostaviti na
miru.
Zamahne video-kazetom pa ode prema videu.
- Zar ti je dao video-kazetu?
- Iz Atene...
Uskoro su se na ekranu pokazale slike Atene. Majka je zanijemjela od #u'enja kad je
Alberto istupio i obratio se Sofiji.
Sofie je tada primijetila neto to je bila zaboravila. Na Akropoli je vrvje-lo ljudima iz
razli#itih putni#kih agencija. Usred jedne skupine isticao se malen plakat, na kojem je
pisalo: HILDE...
Alberto je nastavio lutati Akropolom. Uskoro se spustio sve#anim ulazom, te zastao
na Areopagu, gdje je Pavao odrao svoj govor Atenjanima. Zatim je na starom trgu
nastavio pripovijedati Sofiji.
Majka je sjedila i nepotpunim re#enicama komentirala video:
- Nevjerojatno... zar je to Alberto? Evo opet onog zeca... Ali... da, on to
zaista tebi pri#a, Sofie. Nisam znala da je Pavao bio u Ateni...
Video se pribliavao trenutku kada stara Atena odjednom izrasta iz ruevina. Sofie se
u posljednjem trenutku pourila zaustaviti vrpcu. Predstavila je mami Alberta, ali joj nije
bilo potrebno predstavljati i Platona.
U sobi je zavladala potpuna tiina.
- Zar nije prili#no zgodan? - re#e Sofie, zafrkavajui.
- To mora da je nekakav #udak kad se tako dade snimati u Ateni samo da
bi film poslao curici koju gotovo i ne poznaje. Kad je bio u Ateni?
- Nemam pojma.
- Ipak, ima tu jo ne#eg...
- Da?
-Jako sli#i onom majoru koji je nekoliko godina ivio u umskoj kolibici.
- Moda to i jest on, mama.
- No, nitko mu nije vidio ni sjenu ve vie od petnaest godina.
- Moda se selio naokolo. U Atenu, na primjer.
Majka odmahne glavom.
- Kad sam ga vidjela u sedamdesetima, nije bio ni dan mladi od Alberta
kojeg sam danas gledala. Imao je strano prezime...
218
SOFIJIN SVIJET
- Knox?
- Moda, Sofie, moda se zvao Knox.
- Ili Knag?
- Oh, stvarno se ne sjeam... O kojem ti to Knoxu ili Knagu pri#a?
-Jedan je Alberto, a drugi Hildin otac.
- Mislim da mi se po#inje vrtjeti u glavi.
- Ima li to za jelo?
- Podgrij si kosane odreske.
Prolo je to#no dva tjedna otkako je Sofie razgovarala s Albertom. Dobila je novu
ro'endansku #estitku za Hilde. No, iako se i njezin ro'endan pribliavao, nije dobila
ni jednu #estitku.
Jednog poslijepodneva otila je u Stari grad i pokucala na Albertova vrata. Nije ga
bilo kod kue, ali na vratima je visio nekakav papiri. Na njemu je
Sretan ro#endan, Hilde! Na pragu smo velikog prevrata. Trenutak istine, dijete moje.
Gotovo svaki put kad na to mislim, toliko se smijem da se skoro popikim. To ima
veze s Berkeleyem, naravno; vrsto se dri.
Sofie dere poruku s vrata, te je pri izlasku ubaci u Albertov potanski sandu#i.
Kvragu! Valjda nije ponovno otputovao u Atenu? Kako je mogao ostaviti Sofie samu
s tolikim neodgovorenim pitanjima?
Kad je u #etvrtak, 14. lipnja dola iz kole, po vrtu je tumarao Hermes. Sofie potr#a
prema njemu, a on prema njoj u velikim skokovima. Ona ga obgrli kao da on moe
rijeiti sve njezine zagonetke.
Ponovno je mami ostavila poruku, ali ovaj put je napisala i Albertovu adresu.
Dok su hodali kroz grad, Sofie je razmiljala o sutranjem danu. Nije toliko
razmiljala o svom ro'endanu; ionako ga nee slaviti prije Ivanja. Me'utim, sutra je i
Hildin ro'endan. Sofie je bila sigurna da e se dogoditi neto izvanredno. U svakom
slu#aju mora prestati dobivati ro'endanske pozdrave iz Libanona.
Kad su proli Veliki trg i krenuli prema Starom gradu, proli su pored nekog parka s
igralitem. Hermes je zastao pred klupom; #inilo se da je htio da Sofie sjedne.
219
JOSTEIN GAARDER
Ona sjedne pa stane gladiti utog psa po vratu, gledajui ga ravno u o#i. ivotinjom
pro'e nekoliko snanih trzaja. Sigurno e sada po#eti lajati, pomisli Sofie.
Odjednom mu se vilica zatrza, ali niti je zareao niti zalajao. Otvorio je usta i rekao:
- Sretan ti ro'endan, Hilde!
Sofie je sjedila kao okamenjena. Je li to pas neto rekao?
Ne, to joj se sigurno samo u#inilo zato to je cijelo vrijeme mislila na Hilde. No,
ipak je u dubini due znala da je Hermes izgovorio te #etiri rije#i. Izrekao ih je dubokim,
zvu#nim basom.
Sljedeeg je trenutka sve bilo kao prije. Hermes je nekoliko puta demonstrativno
zalajao, kao da je htio prikriti da je progovorio ljudskim glasom, a zatim odvrljao u
pravcu Albertove kue. Ulazei u kuu, Sofie baci pogled na nebo. Vrijeme je cijelog
dana bilo lijepo, ali sada su se u daljini stali gomilati tmurni oblaci.
Kad je Alberto otvorio vrata, Sofie re#e:
- Bez u#tivosti, molim. Ti si jedna velika budala, a to i sam zna.
- to je sad, dijete moje?
- Major je Hermesa nau#io govoriti.
- Za Boga miloga! Zar je dotle dolo?
-Vjerovao ili ne.
- I to je rekao?
- Hajde pogodi.
- Moda sretan ro'endan ili neto sli#no.
- Bravo.
Alberto pusti Sofie unutra. Danas se tako'er preobukao u novi kostim. Nije se
toliko razlikovao od prolog, ali ovaj put na sebi nije imao toliko masnica, vrpci i
#ipaka.
- Ima jo neto - re#e Sofie.
- Kako to misli?
- Nisi li naao poruku u sandu#iu?
- Ah, to! Bacio sam je istog #asa.
- Neka on samo piki svaki put kad misli na Berkeleva. No, to je to s
upravo tim filozofom to navodi na takve stvari?
- Moramo se malo strpjeti.
- Danas e govoriti o njemu, zar ne?
220
SOFIJIN SVIJET
- Da, danas.
Alberto sjedne i raskomoti se. Zatim re#e:
- Kad smo proli put ovdje sjedili, pri#ao sam ti o Descartesu i Spinozi.
Sloili smo se da im je jedna vana stvar zajedni#ka. Naime, obojica su izraziti
racionalisti.
- A racionalist je osoba koja snano vjeruje u vanost razuma.
- Da, racionalist vjeruje da je razum izvor znanja. On obi#no misli da su
#ovjeku priro'ene odre'ene ideje - dakle, da postoje u njegovoj svijesti i
prethode svakom iskustvu. to je ideja ili predodba jasnija, to je sigurnije da
odgovara ne#emu zbiljnom. Sjea se da je Descartes imao jasnu i razgovijet
nu ideju savrenog bia. Zbog nje je potom zaklju#io da Bog zaista postoji.
- Nisam ba zaboravna.
- Racionalisti#ko razmiljanje karakteristi#no je za filozofiju 17. stoljea.
Bilo je tako'er snano u srednjem vijeku, a sjeamo ga se i u Platona i Sokra
ta. U 18. stoljeu poga'a ga sve dublja kritika. Mnogo je filozofa zauzelo
stajalite da u naoj svijesti nema nikakvog sadraja prije nego to neto ne
iskusimo osjetilima. Takav pogled zovemo empirizmom.
- Danas e govoriti o empiristima?
- Pokuat u. Najzna#ajniji empiristi - filozofi iskustva - bili su Locke,
Berkeley i Hume, sva trojica Britanci. Najutjecajniji racionalisti 17. stoljea
bili su Francuz Descartes, Nizozemac Spinoza, te Nijemac Leibniz. Zato obi#
no razlikujemo britanski empirizam i kontinentalni racionalizam.
- U redu, ali previe je tu rije#i. Moe li ponoviti to zna#i empirizam?
- Empirist svoje znanje o svijetu eli izvesti iz onoga to mu govore
osjetila. Klasi#na formulacija empiristi#kog shvaanja potje#e od Aristotela.
On je rekao da nema ni#ega u razumu to prije toga nije bilo u osjetilima.
Ovo miljenje sadri namjernu kritiku Platona, koji je mislio da je #ovjek iz
svijeta ideja ponio sa sobom komplet uro'enih ideja. Locke ponavlja Ari
stotelove rije#i, ali ih upravlja protiv Descartesa.
- Nema ni#ega u razumu... to prije toga nije bilo u osjetilima?
- Nemamo nikakvih priro'enih ideja ili predodbi o svijetu. O svijetu na
koji dolazimo ne znamo ama ba nita prije nego to ga vidimo. Ako imamo
predodbu i l i ideju o ne#emu to se ne moe povezati s iskustvenim #injeni
cama, onda je ta ideja lana. Kada, na primjer, koristimo rije#i kao Bog,
vje#nost ili supstancija, razum hoda na prazno. Jer, nitko nije iskusio ni
Boga, ni vje#nost, niti ono to filozofi nazivaju supstancijom. Piu se mno
ge u#ene rasprave koje na kraju krajeva ne sadre nikakvu novu spoznaju.
221
JOSTEIN GAARDER
Paljivo razra'en filozofski sustav moda izgleda zadivljujue, ali zapravo je samo plod mate.
Filozofi 17. i 18. stoljea naslijedili su niz takvih u#enih rasprava te su ih stavili pod povealo
kako bi ih oprali od ispraznih misli, Moemo to usporediti s ispiranjem zlata. Uglavnom se
vidi pijesak i ilova#a, ali ponekad zabljeti i zrnce zlata.
- 1 ta zrnca zlata su pravo iskustvo?
- Ili barem misli povezane s ljudskim iskustvom. Britanskim je empiristi-
ma vano ispitati sve ljudske predodbe, kako bi otkrili mogu li ih potkrijepi
ti pravim iskustvom. No, uzmimo ih jednog po jednog.
- Po#ni!
- Prvi je bio Englez John Locke, koji je ivio od 1632. do 1704. g.
Njegova najzna#ajnija knjiga zove se An Essay Concerning Human Under-
standing; objavljena je 1690. g. U njoj pokuava razjasniti dva pitanja: 1.
odakle ljudi dobivaju svoje misli i ideje i 2. moemo li vjerovati u ono to
nam osjetila govore.
- Kakav projekt!
- Po'imo redom. Locke je uvjeren da je svaka naa misao i ideja samo
odsjaj onoga to smo vidjeli i #uli. Prije nego to neto osjetimo, naa je svijest
kao tabula rasa - neispisana plo#a.
- Dri se ti naeg jezika!
- Dakle, prije nego to neto osjetimo, naa je svijest prazna i besadrajna
kao plo#a prije u#iteljeva ulaska u razred. Locke uspore'uje svijest i s ne-
namjetenom sobom. No, onda po#injemo osjeati. Promatramo svijet oko
nas, njuimo, kuamo, dodirujemo, sluamo. Nitko to ne radi bolje od male
djece. Tako nastaje ono to Locke zove jednostavnim osjetilnim idejama.
Me'utim, svijest vanjske dojmove ne prihvaa pasivno. U njoj se tako'er
neto doga'a. Jednostavne osjetilne ideje prera'uju se miljenjem, zaklju
#ivanjem, vjerovanjem i sumnjanjem. Tako nastaje ono to Locke naziva re
fleksivnim idejama. On, dakle, razlikuje osjetilnost i refleksiju. Jer, svijest
nije naprosto pasivni primalac. Ona ureduje i prera'uje sve osjetilne dojmo
ve. Upravo ovdje moramo biti na strai.
- Na strai?
- Locke naglaava da jedino to do nas dopire putem osjetila, jesu jedno
stavni dojmovi. Na primjer, kada jedem jabuku, ne osjeam cijelu jabuku u
jednom jedinom dojmu. Zapravo primam niz jednostavnih dojmova -kao:
neto je zeleno, svjeeg mirisa, so#nog i kiselkastog okusa. Tek nakon to sam
mnogo puta pojeo jabuku, mislim da sada jedem jabuku. Locke kae da
smo si stvorili sloenu predodbu o jabuci. Kad smo kao mali kuali jabuku
222
SOFIJIN SVIJET
prvi put nismo imali nikakvih sloenih predodbi. Ipak, vidjeli smo neto
zeleno, vakali neto so#no i osvjeavajue, mljac... u redu, moda malo
kiselo. Nakon nekog vremena, mnogo osjetilnih dojmova skupljamo u jedan
snop, te stvaramo pojmove kao to su jabuka, kruka i naran#a. Sav
materijal naeg znanja o svijetu na kraju krajeva dolazi kroz na osjetilni
aparat. Spoznaja koja ne potje#e od jednostavnih osjetilnih dojmova, lana je,
i mora se stoga odbaciti.
- Barem moemo biti sigurni da ono to vidimo, #ujemo, njuimo i ku
amo zaista jest takvo kakvim ga doivljavamo.
- I da i ne. To je drugo pitanje na koje Locke pokuava odgovoriti. Prvo
je odgovorio na to odakle dolaze nae ideje i predodbe. A onda se pita je li
svijet zaista onakav kakvim ga doivljavamo osjetilima? To, naime, nije ba
o#ito, Sofie. Ne smijemo prenagljivati. To je jedino to pravi filozof ne smije.
- utim kao riba.
- Locke razlikuje primarne i sekundarne osjetilne kvalitete. Ovdje
prua ruku filozofima koji mu prethode - na primjer, Descartesu.
- Objasni!
- Pod primarnim osjetilnim kvalitetama razumijevamo protenost stvari,
teinu, oblik, pokretljivost i broj. to se ti#e ovih svojstava, moemo biti
sigurni da osjetila prikazuju stvarna svojstva stvari. No, osjetilima spoznaje
mo i druga svojstva. Kaemo da je neto slatko ili kiselo, zeleno ili crveno,
toplo i l i hladno. Locke ovo zove sekundarnim osjetilnim kvalitetama. Takvi
osjetilni dojmovi - boja, miris, okus ili zvuk - ne prikazuju stvarna svojstva
onoga to je u tijelima. Oni samo opisuju kako vanjska zbilja utje#e na naa
osjetila.
- O ukusima ne valja raspravljati.
- To#no. O prvotnim svojstvima (kao veli#ini i teini) svi se mogu sloiti
zato to su dio samih stvari. Me'utim, drugotna svojstva (kao boja i okus)
razlikuju se od ivotinje do ivotinje, te od #ovjeka do #ovjeka, ovisno o
tome kako je opremljen osjetilni aparat pojedinca.
- Kada Jorunn jede naran#u, izgleda kao da jede limun. Obi#no ne moe
pojesti vie od jedne krike. Kiselo je, kae. Meni se obi#no #ini da je ta ista
naran#a ba taman slatka i fina.
- 1 nijedna nema niti pravo, niti krivo. Opisujete naprosto kako naran#a
djeluje na vaa osjetila. Isto vrijedi i za boje. Moda ti se ne svi'a neka nijansa
crvene boje. Ako je Jorunn upravo kupila haljinu te boje, bilo bi pametno
zadrati svoje miljenje za sebe. Boju doivljavate razli#ito, ali haljina nije ni
lijepa ni runa.
223
JOSTEIN GAARDER
- Ali, svi se slau da je naran#a okrugla.
- Da, ako ima okruglu naran#u, nitko ne moe misliti da je #etvrtasta.
Moe misliti da je slatka ili kisela, ali ne da je teka osam kilograma ako
tei samo 200 grama. Moda moe vjerovati da tei nekoliko kilograma,
ali onda bi se moglo rei da si malo zabrazdila. Ako nekoliko osoba poga'a
koliko neko tijelo tei, jedan je uvijek blie istini od drugih. To vrijedi i za
koli#inu stvari. U boci ili ima 986 zrna graka, ili ne. Isto vrijedi i za pokre
tljivost. Automobil se ili kree ili ne.
-Jasno mi je.
- to se ti#e protene zbilje, Locke se dakle slae s Descartesom da ona
zapravo ima neka svojstva koja je #ovjek u stanju spoznati razumom.
- S time se valjda nije toliko teko sloiti.
- I na drugim je podru#jima Locke bio otvoren za ono to je zvao intui
tivnim ili demonstrativnim znanjem, na primjer, mislio je da su odre'ene
eti#ke smjernice dane svim ljudima. Dakle, zagovara takozvani prirodni za
kon, a to je racionalisti#ka osobina. Druga Lockeova racionalisti#ka crta jest
ta da misli da je u ljudski razum usa'eno da Bog postoji.
- Moda je u pravu.
- U vezi s #im?
- Da Bog postoji.
- Moe biti, naravno. No, on to ne smatra pitanjem vjere. Dri da spo
znaja Boga potje#e iz ljudskog razuma. To je racionalisti#ka crta. Moram
dodati da je zagovarao slobodu duha i toleranciju. Osim toga, bio je zaoku
pljen jednakou medu spolovima. Da je ena podre'ena mukarcu, misao je
koju on smatra stvorenom od #ovjeka. Stoga je ljudi mogu i promijeniti.
- Nije da se ne slaem.
- Locke je jedan od prvih filozofa novijeg doba koji se zanima za tipi#no
ponaanje spolova. Snano je utjecao na svog imenjaka Johna Stuarta Milla
koji je igrao veliku ulogu u borbi za jednakost me'u spolovima. Locke je
uope uranio s mnogim liberalnim mislima koje su procvale kasnije, u doba
francuskog prosvjetiteljstva u 18. stoljeu. On je, na primjer, me'u prvima
zagovarao princip podjele vlasti...
- to zna#i da se dravna vlast dijeli na nekoliko razli#itih ustanova.
- Sjea li se koje su to ustanove?
- To su: zakonodavna vlast ili narodna skuptina. Onda sudska vlast. to jest sudovi. I
na kraju izvrna vlast ili vlada.
224
SOFIJIN SVIJET
- Ova trodjelna podjela potje#e od francuskog prosvjetiteljskog filozofa
Montesquieua. Locke je, prije svega, naglaavao da se zakonodavna i izvrna
vlast moraju odijeliti kako bi se izbjegla tiranija. ivio je istodobno s Loui-
som XIV, koji je svu vlast poloio u ruke jedne osobe. Drava, to sam ja,
rekao je. Kaemo da je to samovlada. Danas bi se moda reklo: bespravno
stanje. Kako bi se osigurala pravna drava, narodni zastupnici moraju dono-
siti zakone, a kralj i vlada izvravati ih, smatrao je Locke.
225
HUME
...bacite je onda u vatru...
Alberto je sjedio i gledao u stol izme'u njih. Jedanput se okrenuo i pogledao kroz prozor.
- Obla#i se - re#e Sofie.
- Da, sparno je.
- Hoe li mi sada pri#ati o Berkeleyu?
- On je drugi od trojice britanskih empirista. Budui da pripada vlastitoj
kategoriji, najprije emo se pozabaviti Davidom Humeom, koji je ivio od
1711. do 1776. g. Njegova se filozofija pamti kao najvanije empiristi#ko
miljenje. Bitno je zna#enje dobio tako'er zbog toga to je dao pravac istra
ivanjima velikog filozofa Immanuela Kanta.
- A to da mene vie zanima Berkeleveva filozofija ne igra nikakvu ulogu?
- Ne, nikakvu. Hume je odrastao blizu Edinburgha u kotskoj. Obitelj se
nadala da e postati pravnik, ali on je rekao da je osjeao nepobjedivu
odbojnost prema svemu drugom osim filozofiji i u#enju. ivio je u jeku
prosvjetiteljstva, istovremeno kad i veliki francuski mislioci Voltaire i Rous-
seau, i mnogo je putovao po Europi prije no to se potkraj ivota smirio u
Edinburghu. Njegovo najzna#ajnije djelo, Istraivanje o ljudskom razumu,
izalo je kad je Humeu bilo 28 godina. Tvrdio je da je ideju za tu knjigu
dobio kao petnaestogodinjak.
- Vidim da moram pouriti.
226
SOFIJIN SVIJE1'
- Ve si na putu.
- Kad bih ja pisala svoju filozofiju, ona bi se razlikovala od svega to sam
dosad #ula.
- to ti posebno nedostaje?
- Kao prvo, svi su filozofi o kojima sam sluala mukarci. A mukarci,
#ini se, ive u svijetu za sebe. Mene vie zaokuplja stvarni svijet. Cvijee,
ivotinje, djeca koja se ra'aju i rastu. Tvoji filozofi stalno govore o #o
vjeku; sada prelazimo na raspravu o ljudskom razumu. Izgleda da je taj
#ovjek neki sredovje#ni mukarac. ivot ipak po#inje trudnoom i poro-
dom. %ini mi se da smo dosad premalo #uli o pelenama i dje#jem pla#u.
Moda je tako'er premalo ljubavi i prijateljstva.
- Potpuno si u pravu, naravno. Moda je upravo Hume filozof koji raz
milja malo druk#ije. On vie nego itko drugi polazi od svakidanjeg svijeta.
tovie, mislim da Humea jako zanima kako djeca (to jest, novi svjetski gra
'ani) shvaaju ivot.
- Bolje da onda pripazim.
- Kao empirist, Hume je mislio da mu je zadaa urediti sve nejasne poj
move i misaona ustrojstva, izmiljene od tih tvojih mukaraca. U pismu i
govoru plutale su olupine iz srednjeg vijeka, ali i iz racionalisti#ke filozofije
17. stoljea. Hume se eli vratiti #ovjekovu neposrednom opaanju svijeta.
Nikakva nas filozofija nee dovesti iza kulisa svakidanjeg iskustva, niti nam
dati pravila ponaanja razli#ita od onih do kojih dolazimo razmiljajui o
svakodnevnom ivotu, rekao je.
- Zasad zvu#i primamljivo. Ima li kakav primjer?
- Vjerovanje u an'ele bilo je vrlo raireno u Humeovo doba. An'eo je
muka pojava s krilima. Jesi li ikad vidjela takvo bie, Sofie?
- Ne.
- Ali vidjela si muku pojavu?
- Pita gluposti.
- A vidjela si i krila?
- Naravno, ali ne na #ovjeku.
- Prema Humeu, an'eo je sloen pojam. Sastoji se od dva razli#ita
iskustva, koja u stvarnosti nisu vi'ena zajedno, ali su ipak spojena u #ovjeko
voj mati. Drugi m rije#i ma, ta je predodba lana i mora se baciti preko
palube. Tako moramo pro#istiti sve nae misli i predodbe. Tako moramo
pospremiti i nae knjinice. Hume je rekao: Uzmite bilo koju knjigu u ruke
i upitajte se: Sadri li kakvo apstraktno zaklju#ivanje o veli#inama ili broju?
227
JOSTEIN GAARDER
Ne. Sadri li kakvo zaklju#ivanje osnovano na iskustvu o #injenicama i postojanju? Ne. Bacite
je onda u vatru, jer ona ne moe sadravati nita osim obmane i plodova mate.
- Prili#no estoke rije#i.
- Ipak, ostaje nam svijet. Svjeiji, otrijih obrisa nego ikad prije. Hume se eli pribliiti
dje#jem shvaanju svijeta u kojemu misli i razmatranja jo nisu zauzela mjesto u svijesti. Zar nisi
rekla da veina filozofa o kojima si #ula ivi u svijetu za sebe, a da tebe vie zanima stvarni
svijet?
- Tako neto, da.
- Hume bi t o tako'er rekao. No, promotri mo pobli e njegovo rasu
'ivanje.
-Ja ni kud ne i dem.
- Hume po#inje tvrdnjom da #ovjek ima dvije vrste predodbi. To su
dojmovi i ideje. Pod dojmom razumijeva neposredno opaanje vanjske zbi
lje. Pod idejom razumijeva sjeanje na takvo opaanje.
- Molim primjer!
- Ako se ope#e na vruu pe, ima neposredni dojam. Kasnije se mo
e prisjetiti da si se opekla. To Hume zove ideja. Razlika je da je dojam
snaniji i ivlji od sjeanja o tom dojmu. Moemo rei da je osjetilni dojam
original, dok je ideja ili sjeanje na osjetilni dojam samo blijeda kopija. Jer,
dojam je neposredni uzrok ideje koja se #uva u svijesti.
- Kop#am, zasad.
- Zatim, Hume naglaava da dojam i ideja mogu biti jednostavni ili
sloeni. Sjea se da smo u vezi s Lockeom govorili o jabuci. Neposredno
iskustvo jabuke je sloeni dojam. A predodba svijesti o jabuci je sloena
ideja.
- Oprosti to prekidam, no je li ovo jako vano?
-Je li vano?! Iako su filozofi ponekad zaokupljeni lanim problemima, ne smije se
povla#iti kad je rije# o gradnji jednog suda. Hume bi se sigurno sloio s Descartesom da se
miljenje mora izgraditi iz temelja.
- Predajem se.
- Humeova je poenta da ponekad sastavljamo ideje na na#in na koji ne
postoje u zbilji. Tako nastaju lane ideje i predodbe, kojih u prirodi nema.
Ve smo spomenuli an'ele. Prije toga smo govorili o krokoslonovima. Jo
jedan primjer je Pegaz, to jest - krilati konj. Moramo priznati da u svim tim
slu#ajevima svijest izrezuje i lijepi na svoju ruku. Krila uzima od jednog doj
ma, a konj a od drugog. Svi su dij el ovi j ednom opaeni, dakle, ul i su u
228

SOFIJIN SVIJET
Kazalite svijesti kao pravi dojmovi. Svijest zapravo nita ne izmilja. Ona
-amo izrezuje i lijepi, te na taj na#in gradi lane ideje ili predodbe.
- Shvaam. Sad mi je jasno da ovo tako'er moe biti vano.
- Dobro. Dakle, Hume eli istraiti svaku predodbu kako bi vidio nije li
sastavljena na na#in koji ne postoji u zbilji. On pita: od kojih dojmova pot-
v#e ova predodba? Najprije mora otkriti od kojih je jednostavnih ideja
neki pojam sastavljen. Ima kriti#ku metodu za analizu ljudskih predodbi. Na
raj na#in eli urediti nae misli i pojmove.
- Ima li koji primjer?
- U Humeovo vrijeme bilo je mnogo ljudi koji su imali jasne predodbe o
nebu i li Novom Jeruzalemu. Moda se sjea da je Descartes tvrdio da
jasne i razgovijetne predodbe same po sebi mogu biti garancija da u zbilji
takvo to postoji.
- Ve sam ti rekla da nisam zaboravna.
- Odmah nam je jasno da je predodba neba vrlo sloena. Spomenimo
samo nekoliko elemenata: u nebu postoje biserna vrata, tamo su ulice od
zlata, an'ela ima na gomile - i tako dalje. No, jo uvijek nismo sve ra#la
nili na pojedine faktore. Jer, biserna vrata, zlatne ulice i an'eli su
tako'er sloene predodbe. Tek kad utvrdimo da se naa predodba neba
sastoji od jednostavnih predodbi kao to su biser, vrata, ulica, zlato,
pojava u bijelom i krila, moemo upitati jesmo li zaista iskusili odgovara-
jue jednostavne dojmove.
- Jesmo. No, onda smo sve jednostavne dojmove izrezali i slijepili u
sliku iz sna.
- Nala si pravu rije#. Jer, ako #ovjek ita #ini kad sanja, onda se slui
karama i ljepilom. Hume naglaava da je sav materijal od kojeg sastavljamo
nae slike iz sna jednom uao u svijest kao jednostavan dojam. Tko nikad
ni j e vidio zlato, nee si moi zamisliti zlatnu ulicu.
- Ba je on pametan. to je s Descartesom i njegovom jasnom i razgovijet-
nom predodbom o Bogu?
- Hume i na to ima odgovor. Recimo da Boga zamiljamo kao beskrajno
"inteligentno, mudro i dobro bie. Imamo, dakle, sloenu ideju koja se
sastoji od ne#eg beskrajno inteligentnog, beskrajno mudrog i beskrajno do
brog. Ako nikad nismo doivjeli inteligenciju, mudrost i dobrotu, nikad ne
bismo mogli sloiti takav pojam Boga. Moda je u nau predodbu Boga
uklju#eno i to da je On strog, ali pravedan otac - predodba je, dakle,
sastavljena od strog, pravedan i otac. Nakon Humea, mnogi su kri
ti#ari religije ukazali da takva predodba o Bogu moe potjecati upravo od
229
JOSTEIN GAARDER
na#ina na koji smo, kao djeca, doivjeli oca. Predodba o ocu vodi do pre-
dodbe o Ocu na nebesima, govorilo se.
- Moda je to istina. No, ja nikad nisam prihvaala da Bog nuno mora
biti mukarac. Mama ponekad Boga zove Boena, ravnotee radi.
- Dakle, Hume napada sve misli i predodbe koje ne potje#u od odgova
rajuih osjetilnih dojmova. On eli, kako sam kae, prognati svo besmisleno
brbljanje koje je toliko dugo vladalo metafizi#kim razmiljanjem i dovelo ga
na zao glas. Me'uti m, u svaki danj em ivotu tako'er koristi mo sloene
pojmove, ne razmiljajui o njihovoj vrijednosti. To se, na primjer, ti#e pre
dodbe o naem ja, o sri osobnosti. Ta je predodba bila temelj Descarte-
sove filozofije. Oko te jasne i razgovijetne predodbe sagra'ena je cijela nje
gova filozofija.
- Nadam se da Hume nije pokuao zanijekati da sam ja - ja. Onda je i on
brbljivac.
- Sofie, ako postoji jedna stvar koju bih te elio nau#iti tijekom ovog
te#aja filozofije, onda je to da ne smije prebrzo donositi zaklju#ke.
-Nast avi.
- Ne, pomou Humeove metode moe sama analizirati ono to shvaa
svojim ja.
- Onda prvo moram upitati je li predodba o mome ja jednostavna ili
sloena.
- I to zaklju#uje?
- Moram priznati da mi se #ini da sam dosta sloena. Na primjer, prili#no
sam promjenjivog raspoloenja. Cesto se teko odlu#ujem za neto. Osim
toga, ista mi se osoba moe istodobno svi'ati i ne svi'ati.
- Dakle, predodba o tvome ja je sloena ideja.
- U redu. Onda se moram upitati jesam li iskusila odgovarajui sloeni
dojam moga ja. A to sigurno jesam? To osjeam stalno, zar ne?
- Zato si nesigurna?
- Stalno se mijenj am. Danas nisam ista ona osoba koja sam bila kao
#etverogodinjakinja. Moje raspoloenje i shvaanje same sebe mijenja se iz
trenutka u trenutak. Ponekad osjeam da sam nov #ovjek.
- Dakle, osjeaj da i mamo nepromjenjivu sr osobnosti je lana pre
dodba. Predodba o naem ja zapravo je duga#ak niz pojedina#nih dojmo
va, koje nikad ne doivljavamo istovremeno. Ona nije nita drugo do snop,
zbirka razli#itih shvaanja koja jedno drugo slijede nevjerojatnom brzinom i
koja su u neprestanoj mijeni i pokretu, kae Hume. Svijest je kao kazalite,
230
SOFIJIN SVIJET
u kojemu se razna shvaanja pokazuju jedno za drugim, prolaze, vraaju se,
blijede ili se mijeaju u beskrajnom mnotvu stanja i prizora. Humova je
glavna to#ka da osobnost ne postoji u pozadini, to jest ispod ili iza shva-
anja i duevnih stanja koja dolaze i prolaze. To je kao sa slikama na fil-
mskom platnu: budui da se brzo izmjenjuju, ne vidimo da je film sasta-
vljen od pojedina#nih slika. One su zapravo nepovezane. Film je zapravo
suma trenutaka.
- Predajem se.
- Zna#i li to da naputa predodbu o nepromjenjivoj sri osobnosti?
- Pa valjda da.
- A samo #asak prije mislila si neto drugo! Moram dodati da je Humeo-
va analiza #ovjekove svijesti te odbacivanje ideje da je #ovjekova sr osobno
sti nepromjenjiva iznijeta gotovo 2500 godina prije na sasvim drugom kraju
svijeta.
- Tko je to u#inio?
- Buddha. Gotovo da je neugodno koliko se ta dvojica jednako izraava
ju. Buddha je ljudski ivot promatrao kao neprekidan niz mentalnih i fizi#kih
procesa koji #ovjeka mijenjaju iz trena u tren. Novoro'en#e nije isto kad
odraste, a ja nisam isti kao ju#er. Ni o #emu #ovjek ne moe rei: Ovo je
moje, kae Buddha, i ni o #emu ne moe rei: To sam ja. Dakle, ne postoji
nikakvo ja, nikakva nepromjenjiva sr osobnosti.
- Stvarno, to nevjerojatno sli#i Humeu.
- U produetku ideje o nepromjenjivom ja, mnogi su racionalisti uzimali
zdravo za gotovo da #ovjek ima besmrtnu duu.
- I to je lana predodba?
- Da, i to prema obojici. Zna li to je Buddha rekao svojim u#enicima na
samrti?
- Ne, kako bih mogla znati?
- Prolazno je sve to je sloeno. Moda bi i Hume rekao isto. Ili Demo-
krit. U svakom slu#aju znamo da je Hume odbacivao svaki pokuaj dokazi
vanja besmrtnosti due i postojanja Boga. To ne zna#i da on te stvari isklju
#uje; no vjerovati da se vjera moe dokazati ljudskim razumom, racionali-
sti#ka je glupost. Hume nije bio kranin, ali ni uvjereni ateist. On je neto
to zovemo agnostiarom.
- to to zna#i?
- Agnosti#ar je osoba koja ne zna postoji li Bog. Humea je na samrti
posjetio neki prijatelj, upitao vjeruje li u postojanje zagrobnog ivota. Hume
231
JOSTEIN GAARDER
je navodno odgovorio: Tako'er je mogue da komad ugljena, stavljen u vatru, ne
gori.
- Ma nemoj...
- Odgovor je tipi#an za njegovu bezuvjetnu slobodu od predrasuda. Kao
istinito prihvaao je samo ono o #emu je imao pouzdano osjetilno iskustvo.
Prema svim drugim mogunostima bio je otvoren. Nije odbacivao ni kran
sku vjeru ni vjeru u #uda. Obje stvari govore o vjeri, a ne o znanju ili razumu.
Obi#no se kae da je Humeova filozofija rastopila posljednji spoj izme'u
vjere i znanja.
- Kae da nije odbacivao #uda.
- To ne zna#i da je u njih vjerovao, upravo suprotno. Rije# je o tome da
ljudi, #ini se, imaju jaku potrebu vjerovati u ono to bismo danas moda
nazvali natprirodnim doga'ajima. Dosta je tipi#no da su se sva #uda o
kojima se pri#a dogodila negdje daleko i l i prije mnogo, mnogo vremena.
Hume odbacuje #uda iz jednostavnog razloga jer ih nikad nije iskusio. Me
'utim, nije iskusio niti da se #uda ne mogu dogoditi.
- To mora poblie objasniti.
- %udo je, prema Humeu, prekraj prirodnih zakona. Besmisleno je rei
da smo iskusili prirodne zakone. Iskustveno doivljavamo da kamen, kad ga
ispustimo, pada na zemlju, a kad ne bi pao - pa, onda bismo to iskusili.
- Ja bih rekla da je to #udo neto natprirodno.
- Ti, dakle, misli da postoje dvije prirode, prirodna i natprirodna.
Zar nisi na putu u mutne vode racionalizma?
- Moda, ali mislim da e kamen pasti na zemlju svaki put kad ga ispusti
mo.
- Zato?
- Ba si odvratan.
- Nisam odvratan, Sofie. Filozof uvijek ima pravo pitati. Sada moda
govorimo o najvanijoj to#ki Humeove filozofije. Odgovori mi, kako moe
biti sigurna da e kamen uvijek pasti natrag na zemlju?
- To sam toliko puta vidjela da mogu biti sigurna.
- Hume bi rekao da si mnogo puta iskusila da kamen pada na zemlju.
Me'utim, nisi iskusila da e pasti svaki put. Obi#no se kae da kamen pada
na zemlju zbog zakona sile tee. No, taj zakon nikad nitko nije iskusio.
Iskusili smo samo da stvari padaju.
- Zar to nije isto?
- Ne posve. Rekla si da misli da kamen pada na zemlju zato to si to
puno puta vidjela. Upravo je to Humeova glavna misao. Toliko si se navikla
232
SOFIJIN SVIJET
da jedno slijedi drugo da na kraju o#ekuje da e se isto dogoditi svaki put
kad baci kamen. Tako nastaju predodbe o onome to zovemo nepovredi-
vim zakonima prirode.
- Zar stvarno misli da je mogue da kamen nee uvijek pasti na zemlju?
- Vjerojatno isto toliko koliko i ti misli da hoe. Me'utim, on kae da
nije iskusio zato se kamen tako ponaa.
- Zar se nismo ponovno udaljili od djece i cvijea?
- Zapravo i nismo. Djeca bi mogla biti Humeovi svjedoci istine. Sto
misli tko bi se vie iznenadio ugledavi da kamen sat-dva lebdi nad zemljom:
ti ili jednogodinje dijete?
-Ja bih se vie iznenadila.
- Zato, Sofie?
- Vjerojatno zato to bi meni, vie nego tom malom djetetu, bilo jasno
koliko je to protuprirodno.
- A zato dijete ne bi razumjelo da je to protuprirodno?
- Zato to jo nije nau#ilo kakva je zapravo priroda.
- Ili zato to mu priroda jo nije postala navikom.
- Vidim to hoe rei. Hume je elio da ljudi izotre svoja osjetila.
- Evo ti jedna vjebica: ako ti i malo dijete gledate nekog velikog ma
'ioni#ara - koji, na primjer, moe u#initi da stvari lebde zrakom - tko bi se
od vas vie zabavljao tijekom ma'ioni#arske predstave?
- Mislim zapravo da bih se ja vie zabavljala.
-A zato?
- Zato to bih znala da je to nemogue.
- U redu. Malo dijete ne uiva gledati kako se prirodni zakoni kre prije
nego to ih je upoznalo.
- Moe se i tako rei.
-Jo smo uvijek u sreditu Humeove filozofije iskustva. On bi dodao da
dijete jo nije postalo robom navike. Djetece, dakle, ima manje predrasuda
nego ti. Pitanje je nije li dijete bolji filozof. Naime, dijete je potpuno oslo-
bo'eno unaprijed stvorenih sudova. A to je, moja draga Sofie, najvea vrlina
filozofije. Dijete opaa svijet kao takav, a stvarima ne pridaje zna#enja osim
onih koje opaa.
- ao mi je svaki put kad imam predrasuda.
- Raspravljajui mo navike, Hume se usredoto#ava na na#elo uzro#no-
sti. To na#elo tvrdi da sve to se doga'a mora imati neki uzrok. Hume kao
233
JOSTEIN GAARDER
primjer koristi dvije bilijarske kugle. Ako crnu kuglu zakotrlja prema bijeloj koja stoji
mirno, to e se dogoditi s bijelom kuglom?
- Ako crna kugla pogodi bijelu, onda e se i ona po#eti kotrljati.
- U redu, ali zato?
- Zato to ju je crna kugla pogodila.
- U tom slu#aju moemo rei da je udarac crne kugle uzrok gibanja bijele
kugle. No, ne smijemo zaboraviti da sigurnima moemo nazvati samo one
stvari koje smo sami iskusili.
- Zapravo sam to iskusila mnogo puta. Jorunn ima bilijarski stol u po
drumu.
- Hume kae da jedino to si iskusila jest da crna kugla udara bijelu, a
zatim da se bijela kugla po#inje kotrljati po stolu. Uzrok kotrljanja bijele
kugle nisi iskusila. Doivjela si da jedna pojava vremenski slijedi drugu, a ne
da se druga pojava doga'a zbog prve.
- Nije li to cjepidla#enje?
- Ne, ovo je vano. Hume naglaava da se o#ekivanje - da jedna stvar
slijedi drugu - ne nalazi u samim stvarima, ve u naoj svijesti. A o#ekivanje,
kako smo vidjeli, ima veze s navikom. U ovom slu#aju tako'er vrijedi da
malo dijete ne bi razroga#ilo o#i kad bi vidjelo da jedna kugla poga'a drugu
i da obje poslije toga miruju. Kada govorimo o prirodnim zakonima, ili o
uzroku i posljedici, zapravo govorimo o ljudskoj navici, a ne o ne#em
razumnom. Prirodni zakoni nisu ni razumni, ni nerazumni: oni jedno
stavno jesu. O#ekivati da e se bijela kugla po#eti gibati kad je crna kugla
pogodi nije neto uro'eno. Openito, nismo ro'eni s paketom o#ekivanja o
tome kako svijet izgleda, ili kako se stvari u njemu ponaaju. Svijet je onakav
kakav jest, on je neto to doivljavamo malo-pomalo.
- Opet mi se #ini da ovo nije ba tako vano.
- Vano je ako nas nae o#ekivanje tjera da prebrzo donosimo zaklju#ke.
Hume ne nije#e da nepovredivi prirodni zakoni postoje, ali - kako ih nismo
u stanju iskusiti - prijeti nam opasnost da se prenaglimo u zaklju#ku.
- Ima li kakav primjer?
- Iako pred sobom vidim krdo crnih konja, to ne zna#i da su svi konji
crni.
- Tu si potpuno u pravu.
- Iako sam cijelog ivota vi'ao samo crne vrane, to ne zna#i da ne postoji
bijela vrana. Vano je da ni filozof ni znanstvenik ne odbacuju mogunost da
bijela vrana postoji. Gotovo moemo rei da je lov na bijelu vranu naj
vaniji zadatak znanosti.
234
SOFIJIN SVIJET
- Razumijem.
- to se ti#e odnosa izme'u uzroka i posljedice, moda mnogi misle da je
munja uzrok gromu, zato to grom uvijek dolazi nakon munje. Ovaj se pri
mjer puno ne razlikuje od onog s bilijarskim kuglama. No, je li stvarno tako
da je munja uzrok gromu?
- Ne ba, jer zapravo grmi i sijeva istovremeno.
- Munje i gromovi nastaju zbog elektri#nog pranjenja, lako uvijek doi
vljavamo da grmljavina stie iza munje, to ne zna#i da je munja uzrok gromu.
Zapravo postoji trei faktor, koji je uzrok i jednog i drugog.
- Jasno mi je.
- Empirist naeg stoljea, Bertrand Russel, posluio se malo grotesknijim
primjerom. Kokica koja svakog dana vidi da joj #uvar kokoinjca donosi
hranu, na kraju e zaklju#iti da postoji uzro#no-posljedi#na veza izme'u #u
vareva prolaska dvoritem i stavljanja hrane u zdjelicu.
- No, jednog dana kokica ne dobije hranu?
- Jednog dana #uvar kokoinjca do'e u dvorite pa kokici zakrene vra
tom.
- Grozno!
- Ako stvari vremenski slijede jedna drugu, to ne zna#i da je nuno rije#
o uzro#no-posljedi#noj vezi. Upozoravati ljude da ne donose prebrzo za
klju#ke, jedan je od najvanijih zadataka filozofije. Zapravo postoji nekakav
uzrok mnogih oblika praznovjerja.
- Kako to?
- Vidi da preko puta prelazi crna ma#ka. Malo kasnije pa'ne i slomi
ruku. Me'utim, to ne zna#i da izme'u tih dvaju doga'aja postoji uzro#no-
-posljedi#na veza. Osobito je u znanstvenim krugovima vano ne uriti. Iako
mnogi ljudi ozdravljaju nakon uzimanja odre'enog lijeka, to ne zna#i da je
lijek ono to im je pomoglo. Stoga je vano imati veliku kontrolnu skupinu
koja misli da dobiva isti lijek, a zapravo dobiva brano i vodu. Ozdrave li i
oni, zaklju#iti je da im je pomogao neki trei faktor - na pri mjer, vjera u
djelovanje lijeka.
- Mislim da po#injem shvaati to empirizam zna#i.
- Hume se buni protiv racionalisti#kog miljenja i u etici i u moralu.
Racionalisti su smatrali da je razlika izme'u dobra i zla poloena u ljudski
razum. Ovu misao o takozvanom prirodnom pravu susreli smo u mnogih
filozofa izme'u Sokrata i Lockea. Me'utim, prema Humeu, razum nije ono
to odlu#uje to da kaemo ili radimo.
235
JOSTEIN GAARDER
- Nego to?
- Nai osje&aji. Ako odlu#i pomoi nekome kome treba pomo, na to te
tjeraju tvoji osjeaji, a ne razum.
- to ako ne elim pomoi?
- To tako'er ovisi o tvojim osjeajima. Nije razumno ni nerazumno us
kratiti pomo nekome kome pomo treba, ali moe biti da je nisko.
- Negdje valjda ipak postoji granica. Svi znaju da nije u redu ubiti drugog
#ovjeka.
- Prema Humeu, svi ljudi osjeaju to je dobro za druge ljude. Dakle,
sposobni smo se saaliti. Me'utim, nita od ovoga nema veze s razumom.
- Ba ne znam slaem li se s tim.
- Nije uvijek tako nerazumno nekoga maknuti s puta, Sofie. eli li neto
postii, takva ti odluka moe pomoi.
- Ma molim te! Protestiram!
- Moda mi moe pokuati objasniti zato ne smije ubiti nekog nez
godnog #ovjeka.
- Taj #ovjek tako'er voli ivjeti. Zato ga ne smije ubiti.
- Je li to logi#ki dokaz?
- Ne znam.
- Svoj si zaklju#ak izvela iz opisne tvrdnje - taj #ovjek tako'er voli
ivjeti - u ono to zovemo normativnom tvrdnjom zato ga ne smije
ubiti. Sa stajalita razuma, to je besmislica. Isto tako moe rei: puno ljudi
vara poreznu slubu, zato bih i ja morala varati poreznu slubu. Hume je
ukazao da se nikad ne moe zaklju#ivati iz biti-tvrdnji u morati-tvrdnje. Ipak
je ba to veoma uobi#ajeno, osobito u novinskim #lancima, partijskim pro
gramima te govorima u parlamentu. eli li nekoliko primjera?
- Rado.
- Sve je vie ljudi koji ele putovati zrakoplovom. Zato bismo morali
sagraditi vie zra#nih luka. Misli li da je ovaj sud dobar?
- Ne, blesav je. Moramo misliti i na okoli. Mislim da bi bilo bolje
proiriti eljezni#ku mreu.
- Ili kau: Gradnja novih naftnih polja poboljat e ivotni standard
zemlje za 10%. Zato bismo to prije morali izgraditi nova naftna polja.
- Glupost. Opet moramo misliti na okoli. Osim toga, norveki je ivotni
standard dovoljno visok.
- Ponekad se kae: Ovaj je zakon prihvaen u Parlamentu, zato se svi
gra'ani zemlje moraju ravnati prema njemu. Ali, nerijetko se prihvaeni
zakoni kose s najdubljim ljudskim uvjerenjima.
236
SOFIJIN SVIJET
- Shvaani.
- Utvrdili smo, dakle, da razumom ne moemo dokazati kako se moramo
ponaati. Ponaati se odgovorno zna#i izotriti ne svoj razum, nego svoje
osjeaje za dobro drugi h. S razumom se ne kosi to da net ko radij e eli
unititi cijeli svijet nego porezati svoj prst, rekao je Hume.
- Runa tvrdnja.
- Moda je jo gore mijeati karte. Zna da su nacisti ubili milijune Zido
va. Sto kae, je li zakazao njihov razum ili njihovi osjeaji?
- Rekla bih da prije svega neto nije bilo u redu s njihovim osjeajima.
- Mnogi su od njih bili vrlo bistri. %esto se iza najbezosjeajnijih odluka
skriva ledena prora#unatost. Nakon rata mnogi su nacisti kanjeni, ali ne
zato to su bili nerazumni. Kanjeni su zato to su bili okrutni. Doga'a se
da ljudi koji nisu skroz pri sebi budu oslobo'eni kazne za ono to su u#inili.
Kaemo da su trajno oteenih duevnih sposobnosti ili da su bili neu
ra#unljivi u trenutku prijestupa. Jo se nije dogodilo da su nekog oslobodili
jer je bio bezosjeajan.
- Samo bi jo to trebalo!
- No, ne moramo birati najnakaznije primjere. Ako poplava ugrozi mno
ge ljude, nai osjeaji odlu#uju hoemo li im prisko#iti u pomo. Kad bismo
prepustili odluku hladnom razumu, moda bismo pomislili kako je dobro
da nekoliko milijuna ljudi umre u svijetu koji je ionako prenapu#en.
- Gotovo me ljuti da netko tako moe misliti.
- Ono to se ljuti nije tvoj razum, zna.
- Da, primijetila sam.
237
BERKELEY
..kao osamu&en planet oko goru&eg
Sunca...
Ustavi, Alberto pri'e prozoru koji je gledao na grad. Sofie stane pokraj njega.
Dok su tako stajali, nad krovovima proleti mali zrakopolov. Za njim se vijorio transparent.
Sofie je mislila da je na platnu koje se za zrakoplovom vuklo kao rep pisalo neto o nekakvom
velikom koncertu ili ne#em sli#nom. Kada se pribliio, vidjela je da je pisalo neto sasvim drugo.
SRETAN TI PETNAESTI RO(ENDAN, HILDE!
- Nametljivo - bio je jedini Albertov komentar.
S breuljaka na jugu stali su se iznad grada valjati tmurni oblaci. Mali se zrakoplov izgubi u
jednom od tekih oblaka.
- Bojim se da e biti oluje - re#e Alberto.
- Onda u kui autobusom.
- Samo da se iza oluje ne krije na major.
- Pa valjda nije svemogu?
Alberto ne odgovori. Pro'e natrag kroz sobu pa sjedne na stolicu kraj salonskog stolia.
- Moramo malo govoriti o Berkeleyu - re#e nakon nekog vremena.
Sofie je ve bila sjela. Uhvatila se kako grize nokte.
- George Berkeley bio je irski biskup; ivio je od 1685. do 1753. g.,
po#eo je Alberto - ali zatim dugo nije nita rekao.
238
SOFIJIN SVIJET
- Berkeley je bio irski biskup - ponovi Sofie.
- Me'utim, bio je i filozof...
- Aha?
- Osjeao je da filozofija i znanost njegova doba prijete kranskom i
votnom stavu, da sve dosljedniji materijalizam prijeti kranskoj vjeri u Boga
kao Stvoritelja i Odravatelja svega u prirodi...
- Da?
- Istovremeno je Berkeley bio najdosljedniji od svih empirista.
- Mislio je da o svijetu ne moemo znati vie od onoga to opaamo?
- I vie od toga. Berkeley je smatrao da su stvari u svijetu upravo onakve
kako ih opaamo, ali da nisu stvari.
- To mi mora malo bolje objasniti.
- Sjea se da je Locke rekao da ne moemo suditi o drugotnim svojstvi
ma tijela. Ne moemo rei da jabuka jest zelena i kisela. To samo mi tako
doivljavamo jabuku. Me'utim, Locke je tako'er rekao da prvotna svoj
stva - kao #vrstoa i teina - zaista pripadaju zbilji oko nas. Dakle, vanjska
je zbilja fizi#ka supstancija.
- Sjeanje me jo uvijek slui. Osim toga, #ini mi se, Locke je tu uo#io
vanu razliku.
- U redu, Sofie, kad bi to samo tako bilo.
- Nastavi!
- Locke je dakle mislio, kao Descartes i Spinoza, da je fizi#ki svijet stvaran.
- Da?
- Berkeley upravo u to sumnja, drei se dosljednog empirizma. On kae
da je ono to opaamo jedino to postoji. Ali, ne opaamo materiju, tvar.
Ne opaamo stvari kao opipljive stvari. Pretpostavljati da iza onoga to
opaamo postoji kakva supstancija zna#ilo bi stvarati prenagao, pogrean
zaklju#ak. Nemamo apsolutno nikakav iskustveni dokaz za tu tvrdnju.
- Glupost. Evo, vidi!
Sofie udari akom o stol.
- Jao! - uzvikne, tako je jako udaril a. - Zar ovo nije dokaz da je st ol
zaista stol, materijalna, tvarna stvar?
- to si osjetila?
- Osjetila sam da je tvrd.
- Dobila si jasan dojam ne#eg tvrdog, ali nisi osjetila samu tvar stola. Isto
tako moe sanjati da si se udarila u neto tvrdo, ali u snu valjda nema ni#eg
tvrdog?
239
JOSTEIN GAARDER
- Ne u snu.
- %ovjeku se, osim toga, moe sugerirati da osjea bilo to. %ovjeka se
moe hipnotizirati da osjea toplinu i hladnou, njean dodir i teke udarce.
- No, ako stol nije tvrd, to je uzrok da ga tako doivljavam?
- Berkeley je smatrao da je to volja ili duh. Mislio je da se uzrok svih
naih ideja nalazi izvan svijesti, i da taj uzrok nije materijalne prirode. On je
duhovan.
Sofie opet po#ne gristi nokte. Alberto nastavi:
- Prema Berkeleyu, moja dua moe biti uzrokom mojih predodbi - kao
kad sanjam - ali samo neki drugi duh ili volja moe biti uzrokom ideja koje
#ine na materijalni svijet. Svemu je uzrok duh koji proizvodi 'sve u sve
mu', i 'u kojem sve stvari postoje', rekao je.
- Kakav bi to duh mogao biti?
- Naravno, Berkeley misli na Boga. Rekao je da #ak moemo tvrditi da
se postojanje Boga opaa razgovijetnije od postojanja #ovjeka.
Zar nije sigurno #ak ni to da postojimo?
- Pa... Sve to vidimo i osjeamo posljedica je Boje moi, rekao je
Berkelev. Jer, Bog je prisno prisutan u naoj svijesti, gdje izaziva preobilje
ideja i osjeta kojima smo stalno izloeni. Sva priroda oko nas, cijelo nae
postojanje po#iva, dakle, u Bogu. On je jedini uzrok svega to jest.
- Zaprepatena sam, blago re#eno.
- Biti ili ne biti zato nije potpuno pitanje. Pitanje je tako'er to smo.
Jesmo li stvarni ljudi od krvi i mesa? Sastoji li se na svijet od pravih stvari ili
smo okrueni svijeu?
Sofie po#ne nanovo gristi nokte. Alberto nastavi:
-Jer, Berkeley ne sumnja samo u materijalnu stvarnost. On sumnja i u to da vrijeme i
prostor postoje apsolutno, tj. samostalno. Moda se na doivljaj vremena i prostora
tako'er nalazi u naoj svijesti. Nama tjedan ili dva ne mora zna#iti isto to i Bogu...
- Rekao si da je, to se ti#e Berkeleva, duh u kojem sve po#iva Bog
kranstva.
- Pa valjda jesam. Ali to se ti#e nas...
- Da?
- ...to se nas ti#e, volja ili duh koja proizvodi sve u svemu tako'er
moe biti Hildin otac.
Sofie je od silnog #u'enja potpuno zanijemjela. Istovremeno je izgledalo kao da joj je neto
sinulo.
240
SOFIJIN SVIJET
- Ozbiljno?
- Ne vi di m drugu mogunost. Moda je jedino tako mogue objasniti
ono to smo doivjeli. Sve one razglednice i znakovi na najrazli#itijim mjesti
ma... Hermes koji po#inje govoriti... moje nehoti#ne govorne omake.
-Ja...
- Zamisli da sam te nazvao Sofie, Hilde! Ta cijelo sam vrijeme znao da se
ne zove Sofie.
- Ma to ti je? Mislim da ti se mozak po#inje vrtjeti.
- Da, vrti se, vrti, dijete moje. Kao oamuen planet oko gorueg Sunca.
- A to Sunce je Hildin otac?
- Moglo bi se rei.
- Misli da je on nama nekakav Bog?
- Priznajem, i to bez srama. No, njega bi moralo biti sram!
-A Hil de?
- Ona je an'eo, Sofie.
- An'eo?
- Hilde je ona kojoj se duh obraa.
- Misli da Albert Knag Hildi pri#a o nama?
- Ili pie. Jer, mi ne moemo opaziti tvar od koje je stvarnost napravljena,
toliko smo barem nau#ili. Ne moemo znati #ine li nau zbilju zvu#ni valovi
ili papir i pismo. Berkeley kae da jedino moemo znati da postoji mo vi
duhu.
- A Hilde je an'eo...
- Da, ona je an'eo. Neka to bude posljednja rije#. Sretan ti ro'endan,
Hilde!
Sobu odjednom ispuni plavi#asto svjetlo. Nekoliko sekundi kasnije za#ula se
hropua grmljavina, i cijela se kua zatresla.
Alberto je sjedio gledajui u prazno.
- Moram kui - re#e Sofie. Ustala je i pojurila prema izlazu. Otklju#ava-
jui vrata, probudila je Hermesa, koji je spavao pod garderobom. Kao da joj
je na odlasku neto rekao:
- Dovi'enja, Hilde!
Ona se strovali niza stube pa istr#i na ulicu. Vani nije bilo nijednog #ovje-
ka. Moda zato to je kia lijevala kao iz kabla.
241
JOSTEIN GAARDER
Nekoliko automobila oralo je mokri asfalt, ali autobusu nije bilo ni traga. Sofie potr#i
preko Velikog trga pa nastavi kroz grad. Dok je tr#ala, po glavi joj se vrzmala samo jedna
misao.
Sutra mi je ro'endan, mislila je. Zar ne ispunjava posebnom gor#inom spoznaja da je
ivot san dan prije tvog petnaestog ro'endana? To je kao da sanja da si dobio milijun
kruna, a onda, u trenutku kad se veliki dobitak treba isplatiti, shvati da je sve samo san.
Sofie potr#a preko velikog portskog igralita. Tada ugleda da prema njoj netko
tr#i. Bila je to njezina majka. Ljutite munje probadale su grad.
Kad su se susrele, majka je zagrli.
- to se to doga'a s nama, dijete moje?
- Ne znam - plakala je Sofie. - Sve je samo ruan san.
242
BJERKELY

...staro arobno zrcalo, koje je
prabaka kupila od neke
Ciganke...
Hilde Moller Knag probudila se u tavanskoj sobici stare kapetanske vile
izvan Lillesanda. Pogledala je na sat bilo je tek est. Ipak, svanulo je. irok
pojas jutarnjeg sunca pokrivao je gotovo #itav zid.
Ustane iz kreveta i priblii se prozoru. Usput se nagne nad pisai stol i
otrgne list sa stolnog kalendara. %etvrtak, 14. lipnja 1990. Zguva papiri i
baci ga u koaru za otpatke.
Petak, 15. lipnja 1990. - pisalo je sada na kalendaru, svijetlilo joj je u lice.
Ve je u sije#nju na tom listu napisala: 15 GODINA. Mislila je da je jo
ljepe to je punila 15 godina petnaestog u mjesecu. To vie nikad nee doivje-
ti.
15 godina! Nije li ovo prvi dan njezinog ivota odrasle osobe? Nije
mogla jednostavno lei natrag u krevet. Osim toga, bio je to posljednji dan
kole prije po#etka praznika. Danas jedino moraju doi u crkvu u jedan sat. I
jo neto: za tjedan dana stie tata iz Libanona. Obeao je da e se do Ivanja
vratiti kui.
Hilde stane kraj prozora pa pogledom prije'e po vrtu sve do mola i
crvenog spremita za #amce. Motorni #amac jo nije izvu#en van, ali je zato
za mol bio privezan stari #amac na vesla. Ne smije ga zaboraviti isprazniti od
vode nakon one obilne kie. Promatrajui mali zaljev, sjetila se kako se jed-
nom, kada je imala 6 - 7 godina, uspuzala u #amac i izveslala dosta daleko u
zaljev. Onda je pala iz #amca - jedva se uspjela izvui na kopno. Provukla se
243
JOSTEIN GAARDER
kroz gusto bunje, mokra kao mi. Kad se nala u vrtu pred kuom, do nje je dotr#ala
mama. %amac i oba vesla ostali su plutati u zaljevu. Jo uvijek bi ponekad sanjala taj
naputeni #amac, noen strujom, preputen sam sebi. Sraman doivljaj.
Vrt nije bio posebno bujan ni posebno njegovan. No, bio je velik, i bio je Hildin.
Jedna propupala jabuka i nekoliko grmova bobica, koji gotovo nisu nosili ploda, jedva da
su preivjeli teke zimske oluje.
Stara vrtna ljulja#ka nalazila se na malom travnjaku izme'u kamenja i ipraja.
Onako osamljena, izgledala je jako zaputeno na jarkom jutarnjem svjetlu. I jo gore nego
ina#e, jer su jastuci bili unijeti u kuu. %ini se da je mama tr#ala po njih kasno prole
noi kako bi ih spasila pred olujom.
Veliki vrt okruivale su breze, koje su ga barem malo titile od naleta vjetra. Zbog
njih je posjed prije vie od stotinu godina dobio ime Bjerkelv Brezov zaklon.
Kuu je uo#i prijelaza stoljea sagradio Hildin pradjed. On je bio kapetan na jednom
od posljednjih velikih jedrenjaka. Mnogi su i dan-danas kuu zvali kapetanova vila.
Ovog su se jutra u vrtu tako'er mogli vidjeti znaci sinonjeg snanog pljuska. Hilde
je nekoliko puta probudila grmljavina. Sada na nebu nije bilo oblaka.
Nakon ljetnih pljuskova uvijek je tako svjee. Posljednjih je tjedana vrijeme bilo suho
i toplo, #ak su i breze po svom lisnatom ogrta#u dobile rune ute mrlje. Svijet je
izgledao kao opran. Osim toga, #inilo joj se kao da je oluja ovog jutra sa sobom
odnijela cijelo njezino djetinjstvo.
Zacijelo boli kada pup izbija... Nije li neto sli#no rekao neki vedski pjesnik? Ili
moda finski?
Hilde sjedne pred veliko mjedeno zrcalo koje je visjelo nad starom praba-kinom
komodom.
Je li lijepa? Barem nije runa? Moda je negdje izme'u...
Imala je dugu, plavu kosu. Hildi se oduvijek #inilo da bi joj kosa mogla biti ili malo
svjetlija ili malo tamnija. Ovako izme'u izgledala je tako bezna#ajno. Plus su joj, po
njezinu miljenju, bile meke kovr#e. Mnoge su joj se prijateljice mu#ile s dugom kosom
kako bi malo bolje padala, a Hridina je kosa uvijek imala prirodni pad. Medu pluseve je
ra#unala i svoje zelene o#i; bile su jarkozelene. Zar su stvarno posve zelene? pitali su
obi#no tete i ujaci naginjui se nad nju.
Razmiljala je o tome je li odraz koji je prou#avala odraz djevoj#ice ili mlade ene.
Zaklju#ila je da nije ni jedno ni drugo. Tijelo i nije bilo toliko neenstveno, ali njezino je
lice podsjealo na nezrelu jabuku.
244
SOFIJIN SVIJET
Bilo je ne#eg u tom starom zrcalu to ju je uvijek tjeralo da misli na tatu.
Prije je visjelo dolje u ateljeu. O#ev atelje nalazio se iznad spremita za
#amce; bio je kombinacija knjinice, durionice i pi#eve radne sobe. Albert -
kako ga je Hilde zvala kad je bio kod kue - uvijek je elio napisati neto
veliko. Jednom je pokuao napisati roman, ali sve je ostalo na pokuaju.
Jedan je #asopis s vremena na vrijeme objavljivao njegove pjesme i skice
oblinjeg oto#ja. Hilde bi svaki put kad bi vidjela njegovo ime u tisku bila
gotovo jednako ponosna. ALBERT KNAG. To je ime barem u Lillesandu
zvu#alo posebno. Pradjed se tako'er zvao Albert.
Zrcalo. Prije mnogo godina tata se alio da #ovjek sam sebi moe nami-
gnuti u zrcalu, ali da si ne moe namignuti s oba oka. Jedina je iznimka bila
ovo mjedeno zrcalo, staro #arobno zrcalo koje je prabaka kupila od neke
Ciganke odmah nakon udaje.
Hilde je dugo pokuavala, ali namignuti sebi s oba oka jednako je teko
kao pobjei od svoje sjene. Sve se zavrilo time da je starinu dobila u naslje'e.
Tijekom cijelog djetinjstva povremeno je pokuavala svladati nemogui trik.
Nije nikakvo #udo da je danas malo zamiljena. Niti je #udno da danas
misli samo na sebe. 15 godina...
Tek je sada bacila pogled na noni ormari. Na njemu je bio velik paket s
prekrasnim nebeskoplavim papirom i crvenom svilenom vrpcom. To je sigur-
no ro'endanski poklon!
Je li to poklon? Je li to tatin veliki POKLON, onaj oko kojeg je bilo
toliko tajnovitosti? Dao joj je naslutiti puno #udnih stvari u onim razgledni-
cama iz Libanona. No, bio si je naloio strogu cenzuru.
Taj je poklon neto to je raslo i raslo, bio je napisao. Onda joj je dao
mig da e upoznati neku djevoj#icu kojoj je poslao kopije svih razglednica
upuenih njoj. Hilde je pokuala iz mame izvui neto vie, ali ni ona nije
imala pojma.
Naj#udniji je bio nagovjetaj da je poklon neto to se moda moe
podijeliti s drugim ljudima. Nije bez razloga radio za UN. Kad bi Hildi n
otac imao samo jednu fiks-ideju (a imao ih je mnogo), ta bi bila da UN mora
postati nekom vrstom svjetske vlade. Da barem UN-u jednom uspije po-
vezati #ovje#anstvo, napisao je na jednoj razglednici.
Smije li otvoriti poklon prije nego to mama do'e u sobu s pecivom,
sokom, ro'endanskom pjesmom i norvekom zastavicom? Sigurno smije,
valjda je zato i bio tamo.
Hilde se doulja do ormaria pa podigne paket. Bio je teak! Nala je
#estitku: Hildi na 15. ro'endan, od tate.
245
JOSTEIN GAARDER
Sjedne na krevet i po#ne paljivo razvezivati crvenu svilenu vrpcu. Ubrzo je mogla
odmotati papir.
Unutra je bio veliki fascikl!
Je li to poklon? Zar je to dar za 15. ro'endan, o kojem je bilo toliko govora? Je li to
poklon koji je rastao i rastao i koji se, osim toga, moe podijeliti s drugima?
Brzim je pogledom otkrila da je fascikl bio pun strojem ispisanih stranica. Hilde je
prepoznala slova tatinog pisaeg stroja koji je uzeo sa sobom u Libanon.
Zar joj je napisao knjigu?
Na prvoj stranici bio je rukom ispisan veliki naslov: SOFIJIN SVIJET.
Malo ispod bilo je nekoliko rije#i napisanih strojem:
TO JE SUNCE CRNOJ ZEMLJI,
TO JE PRAVA PODUKA ZEMALJSKOME RODU.
N. E S. Grundtvig.
Hilde okrene stranicu. Na vrhu sljedee stranice po#injalo je prvo poglavlje. Naslov je bio:
Rajski vrt. Hilde se udobno namjesti u krevetu, osloni fascikl na noge i po#ne #itati.
Sofie Amundsen se vraala kui nakon kole. Prvi dio puta ila je s Jorunn. Razgovarale su
o robotima. Jorunn je rekla da je #ovje#ji mozak kao komplicirani kompjutor. Sofie nije ba
bila sigurna bi li se s time mogla sloiti. Pa #ovjek mora biti neto vie od stroja.
Hilde je nastavila #itati, ubrzo je zaboravila na sve drugo, #ak je zaboravila da joj je bio
ro'endan. Ponekad se medu retke njezinog tiva ipak uspjela uvui pokoja mala misao:
Zar je tata napisao roman? Zar se ipak vratio svojoj zamisli o pisanju velikog romana,
koji je onda dovrio u Libanonu? Mnogo se puta alio da im tamo vrijeme sporo prolazi.
Sofijin je otac tako'er puno putovao. Izgleda da je to djevoj#ica koju je Hilde trebala
upoznati...
246
SOFIJIN SVIJET
Tek kad bi je obuzeo snaan osje#aj da je jednog dana vie ne#e biti, shvatila
je da je ivot zapravo neprocjenjivo vrijedan... Odakle dolazi svijet?... Na
kraju krajeva, neto je jednom moralo nastati ni iz ega. No, je li to mogu#e?
Zar nije i to jednako nezamislivo kao i to da svijet oduvijek postoji?
Hilde je #itala bez prestanka; sko#ila je iz kreveta od zbunjenosti kad je
pro#itala da je Sofie Amundsen dobila razglednicu iz Libanona. Hilde MoI-
ler Knag, c/o Sofie Amundsen, Djetelinska ulica 3...
Draga Hilde. Srdane estitke za tvoj petnaesti ro#endan. Kao to zna,
elim ti pokloniti neto uza to se moe usavriti. Oprosti to sam kartu
poslao Sofiji. Tako je bilo najlake. Lijep pozdrav, tata.
Podlac jedan! Hilde je mislila kako je tata oduvijek bio lisac, ali danas ju je
stvarno iznenadio. Umjesto da #estitku priloi paketu, on ju je upisao u po-
klon.
Ali, jadna Sofie! Bila je posve zbunjena:
Zato bi neki otac poslao ro%endansku estitku na Sofijinu adresu kad bi je
oito trebalo poslati na sasvim drugo mjesto? Koji bi otac uskratio k#eri
ro%endansku estitku tako da je poalje na krivo mjesto? Kako to moe biti
najlake? I prije svega: kako da ona uspije prona#i Hilde?
Stvarno, kako bi je pronala?
Hilde okrene list pa po#ne #itati drugo poglavlje. Zvalo se: Cilindar.
Ubrzo je stigla do duga#kog pisma koje je Sofiji napisala zagonetna osoba.
Hilde zaustavi dah.
Pitati se zato ivimo nije dakle jedna jednako sluajna zanimacija kao i
skupljanje potanskih maraka. Onaj koga zanimaju takva pitanja obuzet je
neim o emu ljudi raspravljaju od poetka ivota na ovom planetu...
Sofie je bila posve izmodena. Hilde tako'er. Tata ne samo da joj je za
petnaesti ro'endan napisao knjigu, ve je napisao prili#no #udesnu i zagonet-
nu knjigu.
247
JOSTEIN GAARDER
Kratak saetak: bijeli zec je izvuen iz praznog cilindra. Ovaj trik traje mnogo milijardi
godina jer je zec vrlo velik. Skroz na vrhovima njegovih tankih dlaka ra%aju se ljudska
djeca. Zato su se sposobna uditi tom nemogu#em ma%ioniarskom umije#u. Ali, stare#i
polako, ona se sputaju sve dublje i dublje u zeje krzno. I tamo ostaju...
Sofie nije bila jedina koja je shvaala da je na putu da na'e svoje mjesto duboko u krznu
bijelog zeca. Danas je Hilde punila 15 godina. Ona je tako'er osjeala da je vrijeme da
odlu#i kojim e putem nastaviti puzati.
%itala je o gr#kim filozofima prirode. Hilde je znala da je njezinog oca zanimala
filozofija. Napisao je u novinama da bi filozofija morala biti obi#an kolski predmet.
%lanak se zvao: Zato filozofija mora ui u Nastavni plan? To je pitanje #ak povukao
na roditeljskom sastanku Hildinog razreda. Hildi je bilo uasno neugodno.
Pogledala je na sat. Bilo je pola osam. Sigurno e proi jo sat vremena prije nego to
mama do'e s ro'endanskim pladnjem; sreom, jer je trenuta#no bila vrlo zaokupljena
Sofijom i filozofskim pitanjima. %itala je poglavlje koje se zvalo Demokrit. Sofiji je
najprije postavljeno pitanje: Zato su lego-kocke najgenijalnija igra#ka na svijetu?. Potom
je u potanskom sandu#iu nala veliku utu kuvertu:
Demokrit se slagao sa svojim prethodnicima u tome da uzrok prirodnih promjena ne
moe biti da se neto stvarno mijenja. Zato je pretpostavio da je sve izgra%eno od malih,
nevidljivih opeka, koje su vjene i nepromjenjive. Demokrit je ove majune dijelove zvao
atomima.
Hilde se uzrujala kad je Sofie nala njezin crveni svileni rubac pod svojim krevetom. Zna#i
da je tamo zavrio. No, kako se samo rubac mogao izgubiti u nekoj pri#i? Ta mogao je
biti i na nekom drugom mjestu...
Poglavlje o Sokratu po#elo je time da je Sofie u novinama pro#itala nekoliko redaka o
norvekom bataljunu UN-a u Libanonu. Tipi#no za tatu! Toliko ga je brinulo to se
Norveani premalo zanimaju za mirotvorni rad trupa UN-a. Ako se nitko drugi za njih ne
zanima, onda se barem Sofie mora. Tako se u mislima postie neka vrsta medijske panje.
Morala se nasmijeiti kad je pro#itala P.S. u pismu Sofijinog u#itelja filozofije:
248
SOFIJIN SVIJET
Ako sluajno na#e neku crvenu svilenu maramu, molim te da je dobro uva.
Doga#a se da se takva imovina zagubi. Posebno u kolama i tome slino - a ovo je
kola filozofije.
Hilde za#u neto na stubama. Sigurno mama stie s ro'endanskim pladnjem. Prije nego to
je pokucala na vrata, Hilde je pro#itala kako je Sofie na tajnom mjestu u vrtu nala video-
kazetu o Ateni.
- Sretan ti ro'endan elimo svi, nek' srea te prati...
Po#ela je pjevati jo nasred stubita.
- ...i ostvare sni...
- U'i! - re#e Hilde, #itajui kako se u#itelj filozofije na Akropoli obratio
Sofiji. Izgledao je gotovo kao Hildin otac lijepo frizirane, crne brade, s
plavom beretkom.
- Sretan ti ro'endan, Hilde!
-Mhm. . .
-Ali Hilde, zaboga?
- Spusti to tamo.
- Zar nee...
- Valjda vidi da sam zauzeta.
- Zamisli, petnaesti ro'endan!
- Jesi li bila u Ateni, mama?
- Ne, zato?
- Zaista je #udno da oni stari hramovi jo uvijek tamo stoje. Stari su 2500
godina. Usput, najvei se zove Djevi#in dom.
-Jesi li otvorila tatin poklon?
- Kakav poklon?
- Pogledaj me, Hilde. Pa ti si potpuno smetena.
Hilde pusti da joj fascikl padne u krilo.
Mama se nagnula nad krevet. Na pladnju je bila upaljena svijea, namazano pecivo i
naran#ada. Bio je tu i mali paket. Budui da je imala samo dvije ruke, norveku je zastavicu
drala pod pazuhom.
- Puno ti hvala, mama. Preslatka si, ali ja stvarno nemam vremena.
- U crkvu ne mora prije jedan.
Hilde se tek tada vratila u sadanjost, a mama na to spusti pladanj na noni ormari.
249
JOSTEIN GAARDER
- Oprosti. Posve sam se zadubila u ovo ovdje.
Pokae na fascikl pa nastavi:
- To je od tate...
- Pa to je on to napisao, Hilde? Ja sam znatieljna isto kao i ti. Iz njega
se ve nekoliko mjeseci nije mogla izvui niti jedna razumna rije#.
Hilde je iz nekog razloga odjednom postala srameljiva.
- O, to je samo neka pri#a.
- Pri#a?
- Da, pri#a. I usput filozofska knjiga. Tako neto.
- Zar nee otvoriti moj poklon?
Hildi se #inilo da ne smije zanemariti mamu, tako da je otvorila i njezin poklon. Bila je to zlatna
narukvica.
- Prekrasna je. Puno ti hvala!
Sofie ustane i zagrli mamu.
Malo su posjedile, razgovarajui.
- Sada moe ii - re#e zatim Hilde. - On je trenuta#no visoko na Akro-
poli, zna.
- Tko to?
- Pa nemam pojma, a niti Sofie. U tome je cijela stvar.
- Dobro, ja moram u ured. A ti neto pojedi. Haljina visi dolje.
Napokon, majka side niza stube. To u#ini i Sofijin u#itelj filozofije; spustio se stubama s
Akropole, te proao Areopagom prije nego to je stupio na stari atenski trg.
Hilde se trgnula kad su se stare zgrade stale izdizati iz ruevina. Jedna od o#evih fiks-ideja bila
je da bi se sve zemlje UN-a morale udruiti u gradnji vjerne kopije starog trga u Ateni. Tu bi se
bavilo filozofskim pitanjima, te radilo na razoruanju. Takav bi gigantski projekt stopio cijelo
#ovje#anstvo, mislio j e. Ta gradimo naftne platforme i rakete za sputanje na Mjesec.
Zatim je #itala o Platonu. Dua eli odletjeti ' kui' na krilima ljubavi. eli se osloboditi
'zatvora tijela'...
Sofie se iuljala iz ivice za Hermesom, ali joj je ovaj umaknuo. Kad je pro#itala pismo o Platonu,
krenula je dublje u umu, i tako dola do crvene kolibe pored jezerca. Tamo je visjela slika
Bjerkelyja. Iz opisa je bilo lako zaklju#iti da je to morao biti Hildin Bjerkelv. Osim toga, tamo je bila
slika #ovjeka po imenu Berkeley. Nije li to #udno?
Hilde spusti fascikl na krevet, ode do police s knjigama, pa stane listati po leksikonu u tri
sveska, koji je dobila za 14. ro'endan. Berkeley... evo ga!
250
SOFIJIN SVIJET
Berkeley, George, 1685.-1753., engl. filozof, biskup u Cloyneu. Porie
postojanje materijalnog svijeta izvan ljudske svijesti. Naa osjetilna opa-
anja proizvodi Bog. B. je tako#er poznat po svojoj kritici apstraktnih
op&ih ideja. Glavno djelo: A Treatise Concerning the Prmciples of Human
Knowledge (1710.).
No da, to je ba #udno. Hilde je zastala na nekoliko sekundi, razmiljajui, a
onda se vratila krevetu i fasciklu.
Na neki je na#in njezin otac objesio one dvije slike na zid. Ima li medu
njima neke druge veze osim sli#nosti u imenu?
Berkeley je, dakle, bio filozof koji je poricao postojanje materijalnog
svijeta izvan ljudske svijesti. Puno se #udnih stvari moe tvrditi. No, nije ba
lako opovrgnuti takve tvrdnje. Opis je dobro odgovarao Sofijinom svijetu.
Njezina osjetilna opaanja proizveo je Hildin otac.
Sigurno e vie doznati ako nastavi #itati. Kad je pro#itala da je Sofie u
zrcalu vidjela odraz djevoj#ice koja namiguje s oba oka, Hilde digne pogled s
fascikla i nasmija se, Izgledalo je kao da je djevoj#ica u zrcalu namignula ba
Sofiji. Kao da je htjela rei: Vidim te, Sofie. Ja sam s druge strane.
Tamo je tako'er nala njezin zeleni nov#anik - s novcem i svime skupa!
Kako je tamo zavrio?
Glupost! U jednom je trenu Hilde stvarno povjerovala da ga je Sofie
nala. Ali, i kasnije se pokuavala uivjeti u Sofijin pogled na stvari. Ta njoj je
sve zajedno bilo nedoku#ivo i zagonetno.
Prvi je put Hilde poeljela osobno upoznati Sofie. Htjela je s njom jed-
nom porazgovarati o tome kako je sve povezano.
No, Sofie je morala pobjei iz kolibe prije nego to je uhvate na djelu.
%amac je, naravno, plutao po jezeru. Morao ju je podsjetiti na staru pri#u s
#amcem!
Hilde popije gutljaj soka i po#ne jesti pecivo sa salatom od kozica, #ita-
jui usput pismo o briljivom Aristotelu koji je kritizirao Platonovo u#enje
o idejama.
Aristotel ukazuje na to da nema ni#ega u razumu to prije toga nije bilo u
osjetilima. Platon bi moda rekao da nema ni#ega u prirodi to prije toga
nije bilo u svijetu ideja. Zato Aristotel misli da je Platon podvostru#io broj
stvari.
Hilde nije znala da je Aristotel izumio igru o biljci, ivotinji i mineralu.
251
JOSTEIN GAARDER
Aristotel je, dakle, htio temeljito pospremiti prirodinu sobu. Pokuao je pokazati da sve
stvari u prirodi pripadaju raznim vrstama i podvrstama.
Pro#itavi o Aristotelovu pogledu na enu, razo#arala se i jako razdraila. Kako je samo
mogao biti tako bistar filozof - a ipak toliki idiot!
Aristotel je Sofie nadahnuo da pospremi svoju sobu. Tamo je - u svom tom neredu - nala
bijelu dokoijenku koja je isparila iz Hildinog ormara prije otprilike mjesec dana! Sofie je sve
papire koje je dobila od Alberta stavila u fascikl. Ve je imala vie od 50 stranica. to se
Hilde ti#e, ona je stigla do 90. stranice, i to zato to je uz pisma s te#aja Alberta Knoxa
imala cijelu pri#u o Sofiji.
Sljedee se poglavlje zvalo Helenizam. Prvo to se dogodilo u tom poglavlju bilo je da
je Sofie nala razglednicu sa slikom dipa UN-a. Na njoj je bio ig Bataljun UN-a od 15.06.
Jo jedna dopisnica za Hilde, koju je otac zalijepio u pri#u umjesto da ju je poslao potom:
Draga Hilde. Pretpostavljam da jo uvijek slavi svoj petnaesti ro#endan. Ili je ve& 'dan
poslije'? Ma svejedno, ionako nije vano koliko &e dugo poklon trajati. Na neki &e nain
potrajati cijelog ivota. Dakle, ponovno ti estitam. Sada moda razumije zato
dopisnice aljem Sofiji. Siguran sam da &e ti ih ona uruiti. P.S. Mama mi je rekla da
si izgubila novanik. Obe&avam ti da &u ti nadoknaditi onih 150 kruna. Novu kolsku
potvrdu &e sigurno mo&i dobiti prije ljetnih praznika. Voli te tata.
Nije loe, sada je za 150 kruna bogatija. Valjda je mislio da poklon domae radinosti nije
dovoljan.
Pokazalo se da je 15. lipnja tako'er Sofijin ro'endan. No, Sofijin kalendar nije stigao
dalje od prve polovice svibnja. Tata je sigurno tada napisao ovo poglavlje pa je naknadno
datirao Hildinu ro'endansku #estitku.
Jadna Sofie - kako je tr#ala prema prehrambenom centru u susret Jorunn:
Tko je Hilde? Kako je samo njezin otac mogao uzeti zdravo za gotovo da e je Sofie uspjeti
pronai? Ipak, nema nikakvog smisla da razglednice alje Sofiji umjesto ravno svojoj keri.
Hilde je tako'er osjeala da lebdi dok je #itala o Plotinu.
252
SOFIJIN SVIJET
Rekao sam da u svemu ima malo boanske tajne. Vidimo da neto svjetluca
u suncokretu i maku. Malo vie ove nedokuive tajne slutimo u leptiru koji
se podie s grane ili u zlatnoj ribici koja pliva u akvariju. Ali, najblie Bogu
dolazimo u svojoj dui. Samo se tako moemo sjediniti s velikom tajnom
ivota. Da, da, katkad doivljavamo da smo mi satni ta boanska tajna.
Ovo je bilo najvrtoglavija misao koju je Hilde dosada pro#itala. Istovremeno
je bila najjednostavnija: sve je jedno, a jedno je boanska tajna koje su svi
mali dijelovi.
Zapravo, to nije bilo neto u to se moralo povjerovati. Tako zaista jest,
mislila je Hilde. Pa neka onda svatko tuma#i rije# boansko kako hoe.
Brzo je prela na sljedee poglavlje. Sofie i Jorunn pole su na izlet sa
atorom dan uo#i 17. svibnja. Uputile su se u Majorovu kolibu...
Taman je pro#itala nekoliko stranica, kad se odjednom uzrujano digne s
kreveta te pro'e nekoliko koraka s fasciklom u rukama.
Kakav bezobrazluk. Tu je, u maloj umskoj kolibi, njezin otac dopustio
dvjema djevoj#icama da nadu kopije razglednica koje je poslao Hildi prvom
polovicom svibnja. Bile su to prave kopije. Hilde je o#eve razglednice obi-
#avala pro#itati dva, #ak tri puta. Prepoznala je svaku rije#.
Draga Hilde. Ve& gotovo pucam od svih tajni oko tvog ro#endana - tako
da se vie puta na dan moram zaustaviti kako te ne bih nazvao i sve ti
ispriao. To samo raste i raste. I zna, kad neto postaje sve ve&e i ve&e,
teko je to zadrati za sebe...
Sofie je dobila novo pismo od Alberta. Radilo se o idovima, Grcima i
dvama kulturnim krugovima. Hildi je bilo drago zbog ove iroke pti#je per-
spektive na povijest. Tako neto nisu nikad u#ili u koli. Tamo su dobivali
samo gomile detalja. Kada je pro#itala to pismo, otac je u nju usadio posve
nov pogled na Isusa i kranstvo.
Svi'ao joj se Goetheov citat: Tko ne zna crpiti iz izvora dubokog tri
tisue godina, ivi od danas do sutra.
Sljedee je poglavlje po#injalo tako da se nekakav karton#i prilijepio na
Sofijin kuhinjski prozor. Naravno, bio je to jo jedan ro'endanski pozdrav
za Hilde.
Draga Hilde. Ne znam ho&e li ti jo uvijek biti ro#endan kad ovo bude
itala. Nekako se tome nadam; u svakom se sluaju nadam da otada
253
JOSTEIN GAARDER
ne&e pro&i puno dana. Ako Sofiji pro#e tjedan ili dva, ne mora znaiti da i nama
vrijeme protjee istom brzinom. Dolazim ku&i na Ivanjsku veer. Onda &emo dugo
sjediti u vrtnoj ljuljaki i zajedno promatrati more, Hilde. Imamo puno priati...
Onda je Alberto nazvao Sofie; tada je prvi put #ula njegov glas.
- Zvu#i kao da se sprema rat?
- Radije bih to nazvao duhovnom bitkom. Moramo pokuati probuditi Hildinu panju i
pridobiti je na nau stranu prije nego to se njezin otac vrati u Lillesand.
Onda se dogodilo to da je Sofie u staroj kamenoj crkvi iz 12. stoljea upoznala Alberta
Knoxa, koji se bio preobukao u srednjovjekovnog redovnika.
Crkva, pa da. Hilde pogleda na sat. Jedan i petnaest... Potpuno je zaboravila na vrijeme.
Moda nije tako strano markirati crkvu na svoj ro'endan, ali ju je ba ro'endan neto
mu#io. Ta uskrauje si tolike #estitke. Ipak, ionako ih ima dovoljno.
Svejedno ju je o#ekivala duga propovijed. Alberto nije imao nikakvih tekoa sa svojom
sveeni#kom ulogom.
Kad je pro#itala da se Sophia u vizijama ukazivala Hildegard, morala je ponovno potraiti
leksikon. Ovaj put nije nita nala, ni o jednoj ni o drugoj. Zar to nije tipi#no? %im se radi o
enama ili ne#em enskom, od leksikona se moe doznati koliko i od Mjese#evog kratera. Da
ga nije cenzuriralo Udruenje za zatitu mukaraca?
Hildegard od Bingena propovijedala je, pisala, bila lije#nica, botani#arka i istraiva#ica
prirode. Osim toga bi mogla biti simbolom toga da su ene u srednjem vijeku obi#no
razboritiji spol - da, #ak i znanstveniji. A u leksikonu o njoj ne stoji ni slovce. Sramota!
Hilde nikad prije nije #ula da Bog ima i ensku stranu, ili majku prirodu. Ova se,
dakle, zove Sophia, ali ni ona nije bila vrijedna tiskarskog crnila.
Najblie #emu je dola bila je Sofijina crkva u Konstantinopolu. Zvala se Hagia Sofia,
to zna#i sveta mudrost. Jedan glavni grad i bezbrojne kraljice nazvane su po ovoj
mudrosti, ali u leksikonu ne pie ni rije# o tome da je enskog roda. Nije li to cenzura?
254
SOFIJIN SVIJET
Ina#e je bilo to#no da se Sofie pokazala Hildinom unutarnjem oku.
Stalno joj se #inilo da pred sobom vidi djevojku crne kose...
Kad je Sofie stigla kui nakon gotovo cijele noi u crkvi Sv. Marije, posta-
vila se pred mjedeno zrcalo koje je donijela sa sobom iz umske kolibe.
Vidjela je otri odraz svoga blijedog lica ovjenanog crnom kosom koja nije
stvorena ni za to drugo nego za glatku, prirodom danu frizuru. No, ispod
lica pojavljivao se odraz neke druge djevojke.
Odjednom je nepoznata djevojka poela energino namigivati s oba oka.
Kao da joj je htjela dati do znanja da zaista jest tamo s druge strane. Sve je
trajalo samo nekoliko sekundi. Onda je nestala.
Koliko je samo puta Hilde tako stajala pred zrcalom, traei sliku nekog
drugog? No, kako je to tata znao? Nije li traila enu tamne kose? Ta prabaka
je kupila ogledalo od Ciganke...
Hilde osjeti da joj ruke drhte, drei veliki fascikl. Utuvila si je u glavu da
Sofie zaista postoji tamo s druge strane.
Sofie je sada sanjala o Hilde i Bjerkelyju. Hilde je nije ni vidjela ni #ula,
ali onda - onda je Sofie na molu nala Hildin zlatni krii. I taj se zlatni krii
- s Hildinim inicijalima i svim skupa - naao u Sofijinu krevetu kad se probu-
dila iz sna!
Hilde je morala razmisliti. Pa valjda nije i krii izgubila? Ode do komode
pa izvadi krinjicu za nakit. Zlatni krii - koji je na krsni dan dobila od bake
- nestao je bez traga!
Zna#i da ga je ipak uspjela zametnuti. Dobro! No, kako je to tata mogao
znati kad ni sama nije znala da ga je izgubila?
Jo neto: Sofie je o#ito sanjala da se Hildin otac vratio iz Libanona.
Dotad ima jo tjedan dana. Je li Sofijin san proro#anski? Misli li njezin otac
da e, kad se on vrati kui, na neki na#in i Sofie biti tamo? Napisao je da e
dobiti novu prijateljicu...
U trenu munjevite, ali sasvim jasne vizije, Hilde osjeti da je Sofie neto
vie od papira i tinte. Ona postoji.
255
PROSVJETITELJSTVO

.. od toga kako se proizvodi igla, do toga kako se
lije top...
Hilde je ba po#ela #itati poglavlje o renesansi kad je #ula kako je majka zalupila vratima u
prizemlju. Pogledala je na sat. Bilo je #etiri. Majka se ustro popne stubama i otvori vrata.
- Zar nisi bila u crkvi?
- Ma jesam.
- Ali... to si imala na sebi?
- Isto to i sada.
- Spavaicu?
- Aha... Bila sam u crkvi Sv. Marije.
- Crkvi Sv. Marije?
- To je jedna stara kamena crkva iz srednjeg vijeka.
- Hilde!
Ona poloi fascikl u krilo i pogleda mamu.
- Zaboravila sam na sat, mama. Zao mi je, ali ovo to #itam je strano
zanimljivo.
Majka se na to morala nasmijeiti.
- Knjiga je magi#na - doda Hilde.
- Dobro, dobro. I jo jednom: sretan ti ro'endan, Hilde!
256
SOFIJIN SVIJET
- Uh, mislim da mi se vie ne treba #estitati!
- Ali, valjda nisam... Samo u se malo odmoriti, a onda u nam za ru#ak
napraviti neto posebno. Kupila sam jagode.
- Ja u #itati.
Potom se majka izgubi, a Hilde nastavi #itati.
Sofie je pratila Hermesa kroz grad. U Albertovu ulazu nala je novu
razglednicu iz Libanona. I ta je bila datirana 15.06.
Tek je tada uo#ila sustav medu datumima: razglednice datirane prije 15.
lipnja bile su kopije razglednica koje je Hilde ve primila. A one datirane
na dananji dan stigle su do nje tek u fasciklu.
Draga Hilde. Sofie upravo stie u ku&u uitelja filozofije. Ona &e uskoro
napuniti petnaest godina, ali ti si ih jo juer napunila. Ili je to moda
danas, Hildice? Ako je danas, onda je sigurno jako kasno. No, nai
satovi nisu uvijek uskla#eni...
Hilde je #itala kako je Alberto Sofiji pri#ao o renesansi, novoj znanosti, racio-
nalistima 17. stoljea i o britanskom empirizmu.
Trgnula bi se svaki put kad bi dola do razglednica i #estitki koje je otac
zalijepio u pri#u. On je svoje pozdrave ostavljao u kolskoj zadanici, u unu-
tranjosti banane, ili se pak s njima uuljao u kompjutor. Bez imalo napora,
mogao je Alberta natjerati da Sofie nazove Hildom. Vrhunac svega bilo je
moda to to je Hermesa nau#io rei: Sretan ti ro'endan, Hilde!
Slagala se s Albertom da je tata otiao predaleko kad se stao uspore'ivati
s Bogom i Bojom providnosti. No, s kim se zapravo slagala? Pa zar nije
njezin otac stavio te optuujue - ili samooptuujue - rije#i u Albertova
usta? Zaklju#ila je da usporedba s Bogom i nije tako loa. Otac je gotovo bio
svemogui Bog Sofijinog svijeta.
Kad se Alberto spremao pri#ati o Berkelevu, Hilde je bila isto toliko
uzbu'ena kao i Sofie. Sto e se dogoditi? Dugo je o#ekivala da e se dogoditi
neto posebno #im do'u do tog filozofa koji je, dakle, poricao postojanje
materijalnog svijeta izvan ljudske svijesti. Ta Hilde je kriomice zavirila u
leksikon.
U po#etku su stajali pokraj prozora i vidjeli da je Hildin otac poslao
zrakoplov s duga#kim ro'endanskim transparentom. Istovremeno su se iz-
nad grada stali valjati tmurni oblaci.
257
JOSTEIN GAARDER
Biti ili ne biti zato nije potpuno pitanje. Pitanje je tako%er to smo. Jesmo li stvarni ljudi od
krvi i mesa? Sastoji li se na svijet od pravih stvari ili smo okrueni svije#u?
Nije #udno to je Sofie po#ela gristi nokte. Hilde nikad nije imala tu lou naviku, ali ipak se
sada pokunjila.
Na kraju je sve izalo na javu: ... to se nas ti#e, ova 'volja ili duh', koja 'proizvodi sve u
svemu', tako'er moe biti Hildin otac.
- Misli da je on nama nekakav Bog?
- Priznajem, i to bez srama. No, njega bi moralo biti sram!
-A Hilde?
- Ona je an%eo, Sofie.
- An%eo?
- Hilde je ona kojoj se duh obra#a.
Na to je Sofie ostavila Alberta i pojurila van u oluju. To valjda nije isto nevrijeme koje se
noas stutilo nad Bjerkely nekoliko sati nakon Sofijinog bijega kroz grad?
Sutra mi je ro%endan, mislila je. Zar ne ispunjava posebnom gorinom spoznaja da je ivot
san dan prije tvog petnaestog ro%endana? To je kao da sanja da si dobio milijun kruna, a
onda, u trenutku kad se veliki dobitak treba isplatiti, shvati da je sve samo san.
Sofie potra preko velikog portskog igralita. Tada ugleda da prema njoj netko tri. Bila
je to njezina majka. Ljutite munje probadale su grad. Kad su se susrele, majka je zagrli.
- to se to doga%a s nama, dijete moje?
- Ne znam - plakala je Sofie. - Sve je samo ruan san.
Hilde osjeti da joj naviru suze. To be or not to be - that is the question.
Ona baci fascikl na krevet i stane tumarati po sobi. Amo-tamo, amo-tamo. Na kraju je
zastala pred mjedenim zrcalom, gdje je i ostala sve dok mama nije dola da je pozove na
ru#ak. Kad je pokucala na vrata, Hilde nije
258
SOFIJIN SVIJET
znala koliko je dugo tamo stajala. No, bila je uvjerena, bila je apsolutno
sigurna da joj je odraz namignuo s oba oka.
Za vrijeme ru#ka trudila se biti zahvalna slavljenica. No, #itavo je vrijeme
razmiljala o Sofiji i Albertu.
to e sada biti s njima - kada znaju da Hildin otac svime upravlja? Ipak,
znaju nije prava rije#; oni, #ini se nita ne znaju. Izgleda da se samo tata
pretvara da oni neto znaju? Svejedno, problem je isti: budui da Alberto i
Sofie znaju kako se sve skupa odvija, stigli su na neki na#in na kraj puta.
Gotovo se zagrcnula komadom krumpira kad je shvatila da ista tekoa
moda vrijedi i za njezin svijet. Ljudi neprestano napreduju u razumijevanju
prirodnih zakona. Moe li se povijest nastaviti kad svi komadii filozofske i
znanstvene slagalice na'u svoje mjesto? Ili se ljudi blie svretku povijesti?
Ne postoji li moda nekakva veza izme'u misaonog i znanstvenog napretka s
jedne strane, te efekta staklenika i spaljenih tropskih prauma s druge strane?
Moda i nije krivo rei da je ljudska potreba za spoznajom isto#ni grijeh.
To je pitanje bilo toliko veliko i zastraujue da ga je Hilde pokuala
zaboraviti. Osim toga, sigurno e vie razumjeti nastavi li #itati tatin ro'en-
danski poklon.
- Sretan ti ro'endan... - zapjeva mama kad su pojele sladoled s talijan
skim jagodama. - Sada moemo raditi to god ti eli.
- Znam da moda zvu#i #udno, ali ja bih htjela nastaviti #itati tatin po
klon.
- Samo mu ne smije dopustiti da ti poremeti pamet.
- Neu.
- Jesi za pizzu uz Derricka?
- Ako hoe.
Hilde se sjetila kako je Sofie razgovarala sa svojom mamom. No, tata
valjda ne bi upotrijebio Hildinu mamu kao model za ovu drugu? Za svaki je
slu#aj odlu#ila ne spominjati bijele ze#eve izvu#ene iz cilindra svemira; barem
ne danas.
- Jo neto - re#e dok se spremala ustati.
- Da?
- Ne mogu nai svoj zlatni krii.
Majka je tajnovito pogleda.
- Nala sam ga dolje na molu prije nekoliko tjedana. Sigurno si ga tamo
izgubila, smuenko moj!
- Jesi li rekla tati?
259
JOSTEIN GAARDER
- Ne sjeam se. Valjda jesam...
- I gdje je sada?
Majka ode po svoju krinjicu za nakit. Hilde iz njezine sobe za#u povik #u'enja. Uskoro
se vratila u sobu.
- Zna to, trenuta#no ga ne mogu nai.
- To sam si i mislila.
Zagrli mamu pa otr#i u svoju tavansku sobicu. Napokon moe dalje #itati o Sofiji i
Albertu. Legla je u krevet, kao i proli put, s tekim fasciklom na krilu.
Sofie se probudila kad je sljedeeg jutra u sobu ula njezina majka. U rukama je nosila
pladanj pun poklona. U nekakvu praznu bocu utaknula je zastavicu.
- Sretan ro'endan, Sofie!
Sofie otrlja san s o#iju. Pokuala se sjetiti ju#eranjih doga'aja. Sve je izgledalo kao
pomijeani komadii slagalice. Jedan je komadi Alberto, drugi Hilde i major. Pa onda
Berkelev, pa Bjerkelv. Najcrnji je komadi strana oluja. Kao da je imala neku vrstu nervnog
sloma. Majka ju je istrljala frotir-nim ru#nikom i jednostavno spremila u krevet sa alicom
toplog mlijeka s medom. Zaspala je u tren oka.
- Mislim da sam iva - promucala je.
- Naravno da si iva. I danas ima petnaest godina.
- Jesi li skroz sigurna?
- Da, skroz-naskroz. Zar moda majka ne zna kad joj se rodilo jedino
dijete? 15. lipnja 1975... u pola dva, Sofie. To je sigurno najsretniji trenutak
mog ivota.
- Jesi li sigurna da sve skupa nije samo san?
- Onda je u svakom slu#aju lijepo sanjati da se budi uz pecivo, sok i
ro'endanske poklone.
Odloila je pladanj s poklonima na stolicu i izala na trenutak iz sobe. Kad se vratila, sa
sobom je donijela drugi pladanj. Na njemu su bili slatko pecivo i sok. Stavila ga je na donji
dio Sofijinog kreveta.
Tako je po#elo uobi#ajeno ro'endansko jutro s otvaranjem poklona i sjeanjima sve do
prvih trudova prije petnaest godina. Od mame je dobila teniski reket. Nije igrala tenis, ali
dvije minute od Djetelinske ulice postojao je teniski teren. Otac joj je poslao kombinirani
mini televizor i FM-radio.
260
SOFIJIN SVIJET
Ekran nije bio vei od fotografije. Zatim su tu bile neke sitnice od starih teta
i obiteljskih prijatelja.
Nakon nekog vremena majka upita:
- Hoe li da danas uzmem slobodan dan?
-Ne, zat o?
- Stvarno si ju#er bila izvan sebe. Ako se ovo nastavi, mislim da u te
naru#iti kod psihologa.
- Potedi me!
-Je li to bilo zbog oluje ili tog tvog Alberta?
- A to je s tobom? Sto se to s nama doga'a, dijete moje?, sjea se?
- Mi sli la sam na t o da si po#el a j uriti okol o po gradu na sast anke s
#udnim ljudima. Moda sam ja kriva...
- Nitko nije kriv to ja u slobodno vrijeme idem na te#aj filozofije.
Samo ti hodi na posao. Ja moram u kolu u deset sati. Danas samo dobiva
mo knjiice i imamo sat razredne zajednice.
- Zna li to e dobiti?
- U svakom slu#aju vie #etvorki nego za Boi.
Ubrzo nakon to je majka otila, zazvoni telefon.
- Sofie Amundsen.
- Alberto ovdje.
- O. . .
- Major ju#er nije tedio na barutu.
- Ne razumijem to eli rei.
- Oluja, Sofie.
- Ne znam to da mislim.
- To je najvea vrlina pravog filozofa. Gotovo se ponosim koliko si toga
nau#ila u ovo malo vremena.
- Bojim se da nita nije stvarno.
- To se zove egzistencijalna tjeskoba; u pravilu je to samo prijelazno
razdoblje prije nove spoznaje.
- Mislim da mi treba mala pauza od te#aja.
- Zar u tvom vrtu trenuta#no ima mnogo aba?
Sofie se morala nasmijati. Alberto nastavi:
261
JOSTEIN GAARDER
- Mislim da ipak moramo izdrati. Usput, sretan ti ro'endan. Te#aj
moramo zavriti prije Ivanja. To je naa posljednja nada.
- Posljednja nada za to?
- Sjedi li udobno? Ovo e malo potrajati, zna.
- Sjedim udobno.
- Sjea se Descartesa?
- Mislim, dakle jesam.
- U naoj metodi#koj sumnji nalazimo se trenuta#no na suhom. Ne zna
mo #ak ni mislimo li. Moda se pokae da mi jesmo misao, a to je zapravo
neto sasvim drugo nego osobno misliti. Imamo razloga vjerovati da nas
Hildin otac izmilja, te da smo neka vrsta ro'endanske zabave za majorovu
ker u Lillesandu. Prati me?
-Da...
- No, to je u isti mah i proturje#nost. Ako smo mi izmiljeni, onda
nemamo pravo nita misliti. Onda je i ovaj telefonski razgovor #ista iz
miljotina.
- To zna#i da nemamo ni trunku slobodne volje. Onda major planira sve
to govorimo i #inimo. Zapravo moemo mirno spustiti slualicu.
- Ne, sada pojednostavljuje.
- Objasni to!
- eli li rei da #ovjek planira sve o #emu sanja? Moda je to#no da je
Hildin otac svjestan svega to radimo. Pobjei od njegova sveznanja moda
je jednako teko kao pobjei od vlastite sjene. Ali - i tu sam po#eo razra'iva
ti plan - nije sigurno da je major unaprijed odlu#io to e se dogoditi. Mo
da on ne donosi svoju odluku sve dok ne kucne #as - to jest, stvarala#ki
trenutak. Moe se zamisliti da upravo tada mi preuzimamo inicijativu za sve
to kaemo i #inimo. Naravno, naa se inicijativa sastoji od vrlo slabih im
pulsa u usporedbi s majorovom tekom artiljerijom. %ini se da smo potpuno
nezatieni od nametljivih vanjskih pojava - pasa koji govore, malih zrako
plova s #estitkama na transparentu, poruka u bananama te naru#enih oluja.
No, ne smijemo potpuno isklju#iti mogunost da imamo slabanu slobodnu
volju.
- Kako je to mogue?
- Naravno, major je u naem malom svijetu sveznajui, ali to ne zna#i da
je svemogu. Barem bismo morali ivjeti svoj ivot kao da on to nije.
- Mislim da shvaam to hoe rei.
- Bilo bi pravo umijee pokuati se iuljati i napraviti neto na svoju
ruku, neto to major ne bi #ak bio u stanju doznati.
262
SOFIJIN SVIJET
- No, kako je to mogue ako ne postojimo?
- Tko kae da ne postojimo? Pitanje nije jesmo li, nego to smo i tko
smo. %ak i da se na kraju pokae da smo samo impulsi u majorovoj rascije-
pljenoj svijesti, to nam ne oduzima nau mrvicu postojanja.
- Niti nau slobodnu volju?
- Radim na tome, Sofie.
- Ali, Hildin je otac sigurno vrlo svjestan #injenice da ti radi na tome.
- Pa naravno. No, on ne zna moj plan. Pokuavam pronai Arhimedovu
to#ku.
- Arhimedovu to#ku?
- Arhimed je bio helenisti#ki znanstvenik. Dajte mi jednu #vrstu to#
ku, rekao je, i ja u uzdrmati svijet. Takvu to#ku i mi moramo nai kako
bismo se istrgnuli iz majorova skrovitog svemira.
- To bi bio velik pothvat.
- Me'utim, ne moemo se izmigoljiti sve dok ne zavrimo te#aj filozofi
je. Zasad nas #vrsto dri u aci. O#ito je odlu#io da ja moram biti tvoj vodi#
kroz stoljea sve do naeg doba. Me'utim, imamo samo nekoliko dana prije
nego to on sjedne u zrakoplov negdje na Srednjem istoku. Ako se ne uspije
mo osloboditi njegove ljepljive mate prije nego to stigne u Bjerkelv, iz
gubljeni smo.
- Plai me...
- Naj prije ti moram dati naj vanije podat ke o francuskom prosvjeti
teljstvu. Zatim moramo ugrubo obraditi Kantovu filozofiju kako bismo mo
gli prijei na romantizam. Za nas dvoje osobito je vaan Hegel. No, tako ne
moemo izbjei ni Kierkegaardov ogor#en obra#un s hegelovskom filozofi
jom. Moramo rei nekoliko rije#i o Marxu, Darwinu i Freudu. Ako se jo na
kraju stignemo pozabaviti Sartreom i egzistencijalizmom, moemo po#eti
provoditi plan.
- Toga ima strano puno za samo tjedan dana.
- Zato moramo odmah zapo#eti. Moe li doi?
- Moram u kolu. Imamo sat razredne zajednice, dobivamo kolske knji
ice.
- Pusti to! Ako smo #ista svijest, onda je samo privid da sok i slatkii na
satu razredne zajednice uope imaju okusa.
- Ali, knjiica...
- Sofie, ti ili ivi u nekom #udesnom svij etu na siunom planetu u
jednoj od mnogo stotina milijardi galaksija - ili si pak proizvod elektroma-
263
JOSTEIN GAARDER
gnetskih signala u svijesti nekog majora. A ti pria o kolskoj knjiici!
Moe te biti sram.
- Sorrv.
- Ali neka, bolje je da svrati u kolu prije nego to se na%emo. Kad bi
markirala zadnji dan kole, moda bi to loe utjecalo na Hilde. Ona sigurno
ide u kolu iako joj je ro%endan, jer ona je an%eo.
- Onda dolazim odmah nakon kole.
- Moemo se na#i u Majorovoj kolibi.
- U Majorovoj kolibi?
- ... kvrc!
Hilde spusti fascikl u krilo. Sada je otac tjera na grinju savjesti jer je marki-
rala zadnji dan kole. Podlac jedan!
Nekoliko je trenutaka razmiljala kakav e plan Alberto izmisliti. Da za-
viri na posljednju stranicu u fasciklu? Ne, to bi bila prijevara, bolje je pouriti
s #itanjem. Bila je uvjerena da Alberto ima pravo u jednoj vanoj to#ki. Jedno
je da otac ima nekakav pregled nad onim to se doga'a sa Sofijom i Alber-
tom. No, dok pie, sigurno ne zna sve to e se dogoditi. Moda bi neto
naslijepo i na brzinu po#eo pisati, to poslije dugo ne bi otkrio. Upravo se u
tom sljepilu Sofie i Alberto imali malo slobode.
Hilde je opet prosvijetlio osjeaj da Sofie i Alberto zaista postoje. Tiha
voda brijeg gloda, mislila je u sebi.
Ali, zato je to pomislila?
U svakom slu#aju, nijedna se misao nije javljala na povrini.
U koli su, kako i pristoji, svi estitali slavljenici Sofiji. Moda su joj posve-
tili malo vie panje jer je otprije vladalo veliko uzbu%enje zbog kolskih
knjiica i boca sa sokom.
&im ih je uitelj otpravio s najljepim eljama za ljetne praznike, Sofie
odjuri ku#i. Jorunn ju je pokuala zadrati, ali joj je Sofie samo doviknula da
mora nekamo pouriti.
U potanskom sandui#u nala je dvije dopisnice iz Libanona. Na obje je
pisalo: HAPPY BIRTHDAY - 15 YEARS. Bile su to kupovne estitke.
Jedna je bila za: Hilde Meller Knag, c/o Sofie Amundsen... Ali druga -
druga je bila za Sofie. Obje su imale ig Bataljun UN-a od 15. lipnja.
Sofie najprije proita svoju:
264
SOFIJIN SVIJET
Draga Sofie Amundsen. Danas i tebi moram #estitati ro'endan. Srda#ne
#estitke, Sofie. Tako'er ti moram zahvaliti na svemu to si dosad u#inila
za Hilde. Lijep pozdrav! Albert Knag, major.
Sofie nije znala t o kazati na to da je Hil di n ot ac napokon i nj oj poslao
#estitku. Na neki je na#in bila dirnuta. Na Hildinoj je dopisnici pisalo:
Draga Hildice. Ne znam trenuta#no ni koji je dan ni koje doba u Lille-
sandu. Ali, kao to rekoh, nema veze. Ako te dobro poznajem, nisam
zakasnio s posljednjom, ili pretposljednjom, #estitkom odavde. No, ne
smije predugo ostati budna! Alberto e uskoro pri#ati o idejama fran-
cuskog prosvjetiteljstva. Usredoto#it e se na sedam glavnih stvari. To
su:
1. Pobuna protiv autoriteta
2. Racionalizam
3. Prosvjetiteljska misao
4. Kulturni optimizam
5. Povratak prirodi
6. Prirodna religija
7. Ljudska prava
Bilo je o#ito da ih jo uvijek dri na oku.
Sofie otklju#a kuna vrata i ostavi kolsku knjiicu sa svim #etvorkama
na kuhinjskom stolu. Onda se provu#e kroz ivicu i otr#i u umu.
Ponovno je morala veslati preko jezerca. Kad je stigla, Alberto je sjedio
na pragu kolibe. Dao joj je znak da sjedne pored njega.
Vrijeme je bilo lijepo, ali je s jezerca popuhivala prohladna, vlana zra#-
na struja. Kao da se jo nije smirilo nakon oluje.
- Prije'imo na stvar - re#e Alberto. - Sljedei veliki graditelj sustava
nakon Humea bio je Nijemac Kant. Me'utim, Francuska je u 18. stoljeu
tako'er imala mnogo zna#ajnih mislilaca. Moemo rei da je filozofsko te
ite u Europi u prvoj polovici 18. stoljea bilo u Engleskoj, sredinom 18.
stoljea u Francuskoj, a krajem 18. stoljea u Njema#koj.
- Dakle, pomi#e se sa zapada na istok.
265
JOSTEIN GAARDER
- Tako je. Ukratko u dodirnuti nekoliko misli zajedni#kih francuskim
prosvjetiteljskim filozofima. Rije# je o vanim imenima: Montesquieuu, Vol-
taireu, Rousseauu i mnogima, mnogima drugima. Sve sam skupio u sedam
vanih to#aka.
- Hvala lijepa, toga sam ve bolno svjesna.
Sofie mu prui #estitku od Hildina oca. Alberto teko uzdahne.
- To mu ba nije trebalo... Prva klju#na rije# je, dakl e, pobuna protiv
autoriteta. Mnogo je francuskih filozofa posjetilo Englesku, koja je u mno-
go#emu bila slobodoumnija od njihove domovine. Zadivila ih je engleska
prirodna znanost, posebno Newton i njegova univerzalna fizika. Me'utim,
britanska ih je filozofija tako'er nadahnula, posebice Locke i njegova poli
ti#ka filozofija. U Francuskoj su polako krenuli u boj protiv starih autorite
ta. Mislili su da je vano sumnjati u svaku naslije'enu istinu. Bitno je da
pojedinac sam na'e odgovor na sva pitanja. Tu ih je nadahnjivala Descarte-
sova tradicija.
- Jer, on je svoje miljenje izgradio iz temelja.
- To#no. Pobuna protiv starih autoriteta posebice je upravljena prema
moi Crkve, kralj a i pl emst va. U 18. su st oljeu ove ust anove bile puno
monije u Francuskoj nego u Engleskoj.
- A onda je dolo do revolucije.
- Da, 1789. godine. No, nove su ideje dole prije nje. Sljedea klju#na
rije# je racionalizam.
- Mislila sam da je racionalizam izumro nakon Humea.
- Hume je umro tek 1776. g. Otprilike dvadeset godi na nakon Monte-
squieua, a samo dvije godine prije Voltairea i Rousseaua, koji su umrli 1778.
g. Ali, sva su trojica bili u Engleskoj, i dobro su poznavali Lockeovu filozo
fiju. Moda se sjea da Locke nije bi o dosljedan empirist. Mislio je, na
pri mjer, da su vjera u Boga i stanovite moral ne norme usa'ene u ljudski
razum. To je tako'er sr francuskog prosvjetiteljstva.
- Osim toga, rekao si da su Francuzi oduvijek bili vei racionalisti od
Engleza.
- Ta razlika potje#e jo od srednjeg vijeka. Kad Englezi kau common
sense, Francuzi obi#no kau evidence. Engleski se izraz moe prevesti kao
zajedni#ko iskustvo, dok francuski zna#i jasan po sebi - dakle, jasan
razumu.
- Razumijem.
- Sli#no starovjekovnim humanistima, Sokratu i stoicima, veina je pro
svjetiteljskih filozofa #vrsto vjerovala u ljudski razum. Ovo je toliko izra-
266
SOFIJIN SVIJET
eno da mnogi francusko prosvjetiteljstvo zovu jednostavno racionaliz-
mom. Nova je prirodna znanost otkrila da je priroda razumno ure'ena.
Prosvjetitelji su smatrali svojim zadatkom poloiti temelje moralu, religiji i
etici u skladu s nepromjenjivim #ovje#jim razumom. To je dovelo do same
prosvjetiteljske misli.
- A to je trea to#ka dnevnog reda.
- Sada su se iroki slojevi naroda morali prosvijetliti. To je prvi uvjet
boljeg drutva. Mislilo se da su neznanje i praznovjerje uzroci nude i potla
#enosti. Zato se velika panja posveuje odgoju djeteta i naroda. Nije slu
#ajno da korijene pedagoke znanosti nalazimo u prosvjetitelj svu.
- Dakle, kolski sustav potje#e iz srednjeg vijeka, a pedagogija iz prosvje
titeljstva.
- Moglo bi se tako rei. Spomenik prosvjetiteljskoj misli je, dosta ka
rakteristi#no, jedan veliki leksikon. Mislim na takozvanu Enciklopediju, ko
ja je objavljena u 28 svezaka od 1751. do 1772, a pridonijeli su joj svi veliki
prosvjetiteljski filozofi. Unutra se nalazi sve, govorilo se, od toga kako se
proizvodi igla do toga kako se lije top.
- Sljedea klju#na rije# je kulturni optimizam.
- Molim te, makni tu razglednicu dok ja pri#am.
- Oprosti.
- Kad se razum i znanje raire, #ovje#anstvo e napredovati velikom
brzinom, mislili su prosvjetiteljski filozofi. Pitanje je vremena kad e nera-
zumnost i neznanje morati ustupiti mjesto prosvijeenom #ovje#anstvu.
Ova je misao vladala Europom do prije dvadesetak godina. Danas vie ni
smo posve uvjereni da je sav razvoj dobar. No, kritiku civilizacije izloili
su jo francuski prosvjetiteljski filozofi.
- Onda smo ih moda trebali posluati.
- Nekolicina je usvojila krilaticu povratak prirodi. Priroda je pro
svjetiteljskim filozofima bila gotovo isto to i razum. Jer, #ovjekov je ra
zum dar pri rode - za razl i ku od Crkve i ci vil i zacij e. Tvrdil o se da su
primitivni narodi #esto zdraviji i sretniji od Europljana jer nisu civilizira
ni. Rousseau je oblikovao krilaticu: Moramo se vratiti prirodi. Jer, priro
da je dobra, #ovjek je po prirodi dobar. Zlo se nalazi u drutvu. Rousseau
je tako'er smatrao da djetetu treba dopustiti da u prirodnom stanju nevi
nosti ivi koliko je god mogue. Moe se rei da misao o vrijednosti djetinj
stva potje#e iz doba prosvjetiteljstva. Prije se djetinjstvo smatralo svojevr
snom pripremom za odrasli ivot. No, mi smo ljudi - koji ive svoj ivot na
Zemlji - i dok smo djeca.
267
JOSTEIN GAARDER
-1 ja mislim.
- Osobito je religija morala biti prirodna.
- to im je to zna#ilo?
- Religija se tako'er morala uskladiti s #ovjekovim prirodnim razu
mom. Mnogi su se borili za ono to bi se moglo nazvati prirodna religija, a
to je esta to#ka na popisu. Bilo je nekoliko dosljednih materijalista koji nisu
vjerovali u Boga, dakle, bili su ateisti. Me'utim, veina prosvjetiteljskih
filozofa mislila je da je nerazumno zamiljati svijet bez Boga. Za to je svijet
prerazumno ure'en. Taj je pogled dijelio i Newton. Zato se smatralo razum
nim vjerovati u besmrtnost due. Kao to je i Descartes smatrao, pitanje ima
li #ovjek besmrtnu duu bilo je vie pitanje razuma nego vjere.
- To je malo #udno. Meni je to tipi#an primjer ne#ega u to se samo
moe vjerovati, a to se ne moe znati.
- Me'utim, ti ne ivi u 18. stoljeu. Prema prosvjetiteljskim filozofima,
kranstvo se moralo osloboditi nerazumnih dogmi, nauka dodavanih Isu
sovim rije#ima tijekom Crkvene povijesti.
- Onda shvaam.
- Mnogi su ispovijedali neto to se zove deizam.
- Objasni to!
- Pod deizmom razumijevamo shvaanje prema kojem je Bog davno,
davno stvorio svijet i u njemu se vie ne pokazuje. Tako je Bog sveden na
najvie bie koje se #ovjeku ukazuje kroz prirodu i njezine zakone - dakle,
ne ukazuje se na natprirodan na#in. Takvog filozofskog Boga susreemo
i kod Aristotela. Njemu je Bog prvi uzrok, prvi pokreta# svemira.
- Preostaje nam jo samo jedna to#ka, a to su ljudska prava.
- Zauzvrat je to moda najvanije. Openito se moe rei da je francuska
prosvjetiteljska filozofija vie usmjerena na prakti#ne stvari nego engleska
filozofija.
- Prihvatili su posljedice svoje filozofije, te djelovali u skladu s njom?
- Da, francuski filozofi nisu bili zadovoljni teoretskim razmiljanjem o
#ovjekovu mjestu u drutvu. Aktivno su se borili za ono to su zvali pri
rodnim pravima gra'ana. Ponajvie su se borili protiv cenzure - dakle, za
slobodu tiska. to se ti#e vjere, morala i politike, pojedincu se moralo osigu
rati pravo da slobodno misli i izraava svoje miljenje. Osim toga, borilo se
protiv crna#kog ropstva i za #ovje#nije postupanje s prekriteljima zakona.
- Mislim da se s veinom toga slaem.
- Princip nenaruivosti pojedinca zapisan je na posljetku u Povelji
prava #ovjeka i gra'anina, prihvaenoj u francuskoj narodnoj skuptini
268
SOFIJIN SVIJET
1789. g. Ta deklaracija o ljudskim pravima vana je podloga norvekom
Ustavu iz 1814. g.
- No, mnogi se jo uvijek moraju boriti za ova prava.
- Da, naalost. Prosvjetiteljski su filozofi eljeli utvrditi odre'ena prava
koja su zajedni#ka svim ljudima, koja ljudi imaju naprosto zato to su ro'eni
kao ljudi. To su razumijevali pod prirodnim pravima. I dalje obi#no govo
rimo o prirodnom pravu, koje #esto zna biti u sukobu sa zakonima neke
drave. I dalje doivljavamo da se pojedinci - ili cijele grupe naroda - pozi
vaj u na t o prirodno pravo kada se bune proti v bespravlja, nesl obode i
ugnjetavanja.
- to je sa enskim pravima?
- Revolucija iz 1789. g. utvrdila je niz prava koja su vrijedila za sve
gra'ane. Me'utim, gra'anima su se gotovo uvijek smatrali mukarci. U-
pravo tijekom revolucije moemo posvjedo#iti prve po#etke feministi#kog
pokreta.
- Bilo je i vrijeme.
- Ve je 1787. g. prosvjetiteljski filozof Condorcet objavio spis o en
ski m pravi ma. Smatrao je da ene i maj u jednaka pri rodna prava kao i
mukarci. Tijekom revolucije 1789. g. ene su bile veoma aktivne u borbi
protiv starog feudalnog drutva. One su, na primjer, predvodile demonstra
cije, koje su na kraju prisilile kralja da napusti Versailles. U Parizu je osno
vano nekoliko enskih skupina. Pored zahtjeva za politi#kim pravima koja
imaju i mukarci, zahtijevale su promjene u bra#nim zakonima te socijalnim
uvjetima ena.
-Jesu li dobile ta prava?
- Ne. Kao i toliko puta kasnije, pitanje enskih prava javilo se u vezi s
revolucijom. No, #im su stvari nale svoje mjesto u novom ure'enju, uveden
je stari patrijarhat.
- Tipi#no.
- Jedna od onih koja se najvie borila za enska prava tijekom francuske
revolucije bila je Olympe de Gouges. 1791. g - dakle, dvije godine nakon
revolucije - objavila je povelju o enskim pravima. Povelja o pravima gra
'anina nije imala nijedan #lanak o enskim prirodnim pravima. Olvmpe
de Gouges zahtijevala je jednaka prava za ene i mukarce.
- to se dogodilo?
- Pogubili su je 1793. g. Tada je enama zabranjena svaka politi#ka
aktivnost.
269
JOSTEIN GAARDER
- Sto mu gromova!
- Tek je u 19. stoljeu femi nist i#ki pokret ozbilj no zapo#eo, kako u
Francuskoj, tako i irom Europe. Postupno je ta borba po#ela davati plodo
ve. U Norvekoj, na primjer, ene nisu dobile pravo glasa sve do 1913. g.
enama u mnogim zemljama ostaje jo puno posla.
- Mogu ra#unati na moju podrku.
Sjedei, Alberto je promatrao jezerce. Nakon nekog vremena re#e:
- Izgleda da je to sve to sam htio rei o prosvjetiteljskoj filozofiji.
- to ti to zna#i izgleda?
- %ini mi se da nita nije preostalo.
Dok je to govorio, u vodi se neto po#elo doga'ati. Nasred jezerca voda
je odjednom stala kuljati s dna. Zatim se na povrini pojavilo neto ogrom-
no i runo.
- Morska zmija! - povika Sofie.
Tamno je stvorenje nekoliko puta zavijugalo amo-tamo, a onda zaronilo
natrag prema dnu. Voda se opet smirila. Alberto se samo okrenuo.
- U'imo unutra - re#e.
Oboje ustanu pa u'u u kolibicu.
Sofie zastane pred slikama Berkeleva i Bjerkelvja. Pokae na sliku Bjer-
kelyja i re#e:
- Mislim da Hilde ivi negdje u ovoj slici.
Izme'u slika je danas bio objeen vez. SLOBODA, JEDNAKOST,
BRATSTVO, pisalo je na njemu.
Sofie se okrene prema Albertu:
-Jesi li ti ovo objesio?
On samo odmahnu glavom s neutjenim izrazom na licu.
Sofie tada na kaminu ugleda nekakvu omotnicu. Na njoj je pisalo: Za
Hilde i Sofie. Sofie je odmah shvatila od koga je, ali bilo joj je novo da je i
nju po#eo uklju#ivati.
Otvorivi omotnicu, pro#ita naglas:
Drage moje. Sofijin uitelj filozofije mogao je jo naglasiti koliku je
vanost francuska prosvjetiteljska filozofija imala za ideale i principe na
kojima su izgra#eni Ujedinjeni narodi. Prije dvije stotine godina, krila-
270
SOFIJIN SVIJET
tica Sloboda, jednakost, bratstvo pripomogla je sjedinjenju francu-
skog gra#anstva. Danas te iste rijei moraju spojiti cijeli svijet. Vie
nego ikad prije vrijedi da je ovjeanstvo jedna velika obitelj. Nai po-
tomci su naa djeca i unuad. Kakav &emo im svijet dati u naslje#e?
Hildina je majka povikala da Derrick po#inje za deset minuta, i da je stavila
pizzu u penicu. Hilde se osjeala pregaenom nakon svega to je pro#itala.
Bila je na nogama od est sati.
Odlu#ila je ostatak ve#eri provesti slavei svoj petnaesti ro'endan s
majkom. No, prije toga je u leksikonu neto morala nai.
Gouges... ne. De Gouges? Opet nita. Onda Olvmpe de Gouges? Ma
kakvi! U leksikonu nije bilo ni rije#i o eni koju su pogubili zbog njezina
zauzimanja za enska prava. Zar to nije skandalozno?
Nije valjda tata i nju izmislio?
Hilde se sjuri u prizemlje po vei leksikon.
- Moram samo neto pogledati - re#e svojoj smetenoj mami.
Uzme sa sobom svezak leksikona od FORV do GP pa otr#i natrag u svoju
sobu.
Gouges... evo je!
Gouges, Marie Olympe (1748. - 93.), fr. spisateljica, veoma se istaknula
tijekom francuske revolucije, me'u ostalim zbog brojnih broura o soci-
jalnim pitanjima, te niza kazalinih komada. Ona je jedna od malog
broja ljudi koji su tijekom revolucije radili na tome da se ljudska prava
odnose i na ene, pa je 1791. objavila Povelju enskih prava. Pogubljena
1793. zato to se usudila braniti Louisa XVI. te napasti Robespierrea.
(Bibl.: L. Lacour, Les Origines du feminisme contemporain, 1900.)
271
KANT
...zvjezdano nebo nada mnom i
moralni zakon u meni...
Major Albert Knag nazvao je tek oko ponoi kako bi Hildi #estitao 15. ro'endan.
Javila se Hildina mama.
- Tebe trebaju, Hilde.
-Hal o?
- Tata ovdje.
- Pa ti si lud. Skoro e pono.
- Htio sam ti samo #estitati ro'endan...
- To radi cijeli dan.
- ... ali sam htio pri#ekati do ve#eri.
- Zato?
- Zar nisi dobila poklon?
-A, to! Puno hvala!
- Onda me nemoj mu#iti. to misli?
-Jako je zabavno. Nisam skoro nita jela cijeli dan.
- Mora jesti.
- Ali, kad je tako zanimljivo.
- Dokle si stigla, ha? Mora mi rei, Hilde.
272
SOFIJIN SVIJET
- Uli su u Majorovu kolibu zato to si ih po#eo zadirkivati s morskom
zmijom...
- Prosvjetiteljstvo.
- I Olvmpe de Gouges.
- Onda ba nisam jako pogrijeio.
- Kako pogrijeio?
- Mislim da preostaje jo samo jedan ro'endanski pozdrav. Ali, taj je zato
popraen notama.
- %itat u malo u krevetu prije nego to zaspim.
- Razumije li togod?
- Vie sam nau#ila danas nego... nego ikad prije. Nevjerojatno je da nije
prolo vie od jednog dana otkako je Sofie dola kui iz kole i nala prvo
pismo.
- %udno koliko je malo potrebno.
- Ali, malo je alim.
- Mamu?
- Ma ne, pa valjda Sofie.
- O. . .
-Jadnica, skroz je zbunjena.
- Ali ona je samo... mislim...
- Sigurno eli rei da je ona samo plod tvoje mate.
- Da, tako neto.
- Ja mislim da Sofie i Alberto postoje.
- Razgovarat emo o tome kad se vratim kui.
- Dobro.
- Onda ti elim dobar dan.
- Sto si rekao?
- Hou rei: laku no.
- Laku no.
Kad je Hilde pola sata kasnije legla, vani je jo bilo toliko svijetlo da je
mogla vidjeti vrt i zaljev. U ovo doba godine ne pada mrak.
Malo se igrala milju da ivi u slici koja visi na zidu neke male umske
kolibe. Moe li se iz te slike zaviriti u svijet izvan nje?
Prije nego to je zaspala, #itala je jo malo iz velikog fascikla.
273
JOSTEIN GAARDER
Sofie poloi pismo od Hildinog oca natrag na kamin.
- Ovo s UN-om je zaista vano - re#e Alberto - ali ne svi'a mi se to se
mijea u moje izlaganje.
- Nemoj da ti to tako teko pada.
- Odsad vie neu obraati panj u na i zvanredne poj ave kao t o su
morske zmije i sli#no. Sjednimo tu pored prozora. Pri#at u ti o Kantu.
Sofie na stoliu izme'u dvaju naslonja#a ugleda nao#ale. Opazila je da su oba stakla
crvena. Jesu li to kakve jake sun#ane nao#ale?
- Skoro su dva sata - re#e. - Moram biti kod kue prije pet. Mama je
sigurno neto isplanirala za moj ro'endan.
- Onda imamo tri sata.
- Samo po#ni.
- Immanuel Kant ro'en j e 1724. g. u gradu Koni gsbergu u ist o#noj
Prusiji. Bio je sin sedlara. U Konigsbergu je ivio gotovo cijelog ivota, a
umro je kao osamdesetogodinjak. Dolazi iz stroge kranske obitelji. Nje
govo kransko uvjerenje vaan je temelj cijele njegove filozofije. Kao Berke-
ley, smatrao je da je vano spasiti temelj kranske vjere.
- Hvala lijepo, o Berkelevu sam se dosta nasluala.
- Kant je, osim toga, kao prvi od filozofa koje smo dosad obradili, radio
na sveu#ilitu kao profesor filozofije. Bio je filozof po struci.
- Filozof po struci?
- Rije# filozof danas se koristi na dva poneto razli#ita na#ina. Pod
filozofom razumijevamo prije svega istraiva#a koji pokuava nai svoje
odgovore na filozofska pitanja. No, filozofom se tako'er moe zvati oso
ba koja je stru#njak na podru#ju povijesti filozofije, a koja ne mora nuno
izgraditi svoju filozofiju.
- Kant je bio filozof po struci?
- On je bio oboje. Da je bio samo dobar profesor - dakle, stru#njak za
misli drugih filozofa - ne bi nikad zasluio mjesto u povijesti filozofije. Ipak,
vano je pribiljeiti da se Kant stvarno dobro razumio u filozofsku tradiciju
koja mu je prethodila. Poznavao je racionaliste kao Descartesa i Spinozu, ali
i empiriste kao Lockea, Berkeleva i Humea.
- Rekla sam da vie ne elim #uti ni rije# o Berkeleyu.
- Sjeamo se da su racionalisti drali da se temelj sve ljudske spoznaje
nalazi u #ovjekovoj svijesti, a empiristi, nasuprot njima, da svo znanje o
svijetu potje#e iz osjetilnog iskustva. Hume je tovie pokazao da je ogra
ni#eno do kojih zaklju#aka moemo doi pomou naih osjetila.
274
SOFIJIN SVIJET
- S kime se Kant slagao?
- Mislio je da su obje strane djel omice u pravu, a dj elomice u krivu.
Pitanje kojim su svi bili zaokupljeni bilo je to moemo znati o svijetu. Taj
filozofski projekt zajedni#ki je svim filozofima nakon Descartesa. Ukazivalo
se na dvije mogunosti: ili je svijet to#no onakav kako ga osjetilima opaamo
i li je onakav kakav se pokazuje naem razumu?
- to je Kant mislio?
- Kant je misli o da i osjetil nost i razum i graj u vanu ul ogu pri
naem doivljavanju svijeta. Me'utim, smatrao je da su racionalisti otili
predaleko naglaavajui #emu sve razum moe pridonijeti, te da su empiristi
previe jednostrano naglaavali vanost osjetilnog iskustva.
- Ako mi uskoro ne da neki dobar pri mjer, sve e ostati samo na ri
je#ima.
- U osnovi se Kant slae s Humeom i empiristima da svo nae znanje o
svijetu potje#e od osjetilnog iskustva. Ali - i sada prua ruku racionalistima
- u naem razumu tako'er postoje vani preduvjeti za nain na koji doivlja
vamo okruujui svijet. Dakle, u ljudskom razumu postoje stanoviti uvjeti
koji odre'uju nae shvaanje svijeta.
- I to je tebi primjer?
- Uzmi mo radije jednu vjebicu. Moe li mi donijeti nao#ale s onog
stola? E, tako. Sada ih stavi!
Sofie stavi nao#ale na nos. Sve oko nje poprimilo je crvenu boju. Svijetle su boje
postale svjetlocrvene, a tamne tamnocrvene.
- to vidi?
- Vidim ono to i prije, samo to je sve crveno.
- To je zato to nao#ale postavljaju granicu tvoje spoznaje svijeta. Sve
to vidi, potje#e dakle iz vanjskog svijeta, ali kako to vidi ima veze s na
o#alama. Ta ne moe rei da je svijet crven samo zato to ga ti tako doivlja
va.
- Naravno da ne...
- Kad bi sada ila kroz umu ili kui u Kapetanov zavoj vidjela bi sve kao
i dosad. Ipak, sve bi bilo crveno.
- To#no, ako ne skinem nao#ale.
- Upravo j e zat o, Sophi e, Kant mi sli o da se u naem razumu nal aze
stanovite sklonosti, koje prozirniju svo nae iskustvo.
- O kakvim je sklonostima rije#?
- Neovisno o tome to vidimo, prije svega emo to razumjeti kao pojave
u vremenu i prostoru. Kant je vrijeme i prostor zvao dvama #ovjekovim
275
JOSTEIN GAARDER
oblicima opaanja. On naglaava da ova dva oblika u naoj svijesti prethode
svakom iskustvu. To zna#i da prije nego to neto opazimo znamo da emo to
doivjeti kao pojavu u vremenu i prostoru. Jer, nao#ale razuma ne moemo skinuti
sa sebe.
- Mislio je da je opaanje stvari u vremenu i prostoru uro'ena osobina?
- Da, tako nekako. to vidimo ovisi, osim toga, o tome odrastamo li u
Indiji ili na Grenlandu. No, posvuda doivljavamo svijet kao niz procesa u
vremenu i prostoru. To je neto to se unaprijed moe rei.
- Nisu li vrijeme i prostor izvan nas?
- Ne, u tome i jest bit. Kant kae da su vrijeme i prostor dio #ovjekove
gra'e. Oni su prije svega svojstva naeg razuma, a ne svojstva svijeta.
- To je posve nov na#in promatranja.
- %ovjekova svijest nije, dakle, nekakva pasivna plo#a, koja samo pri
ma osjetilne dojmove izvana. Svijest i sama proima nae shvaanje svijeta.
To se moe usporediti s onim to se doga'a s vodom kad je ulijemo u vr#.
Voda se pokorava obliku vr#a. Isto se tako osjetilni dojmovi pokoravaju
naim oblicima opanja.
- Mislim da razumijem to hoe rei.
- Kant je tvrdio da svijest nije jedino to se ravna prema stvarima. Stvari
se tako'er ravnaju prema svijesti. Kant je to nazvao kopernikanskim obra
tom u pitanju #ovjekove spoznaje.
Mislio je rei da je njegovo miljenje novo, potpuno druk#ije od svega starog, kao
kada je Kopernik ustvrdio da se Zemlja okree oko Sunca a ne obratno.
- Sada razumijem na to je mislio kad je rekao da su i racionalisti i
empiristi bili djelomice u pravu. Racionalisti su na neki na#in zaboravili na
zna#aj iskustva, dok su empiristi zamirili na to da razum tako'er proima
na doivljaj svijeta.
- %ak je i na#elo uzronosti, za koje je Hume rekao da ga #ovjek ne moe
iskusiti, prema Kantu, dio ljudskog razuma.
- Objasni!
- Sjea se da je Hume tvrdio kako je navika uzrok tome da doivljava
mo da iza svih procesa u prirodi stoji uzro#no-posljedi#na veza. Jer, prema
Humeu, ne moemo opaziti da je crna bilijarska kugla uzrok po#etku gibanja
bijele bilijarske kugle. Stoga ne moemo dokazati ni to da e crna kugla
uvijek pokrenuti bijelu.
- Sjeam se toga.
276
SOPIJIN SVIJET
- Me'utim, ono to prema Humeu ne moemo dokazati, Kant postavlja
kao svojstvo ljudskog razuma. Na#elo uzro#nosti vrijedi uvijek i openito iz
jednostavnog razloga to ljudski razum sve to se doga'a shvaa kao odnos
izme'u uzroka i posljedice.
- Ja opet mislim da je na#elo uzro#nosti svojstvo prirode, a ne nas ljudi.
- Kantova je poenta da se ono u svakom slu#aju nalazi u nama. Donekle
se slae s Humeom u tome da ne moemo znati kakav je svijet sam po sebi.
Moemo znati samo kakav je svijet za mene - to jest za sve ljude. Razlika
koju Kant povla#i izme'u das Ding an sich i das Ding fur mich, njegov
je najvaniji doprinos filozofiji.
- Njema#ki mi ba nije jaka strana.
- Kant povla#i vanu razliku izme'u stvari same po sebi i stvari za
mene. Kakve stvari jesu same po sebi, ne moemo nikad sasvim sigurno
spoznati. Moemo znati samo kako nam se stvari pokazuj u. Zauzvrat,
prije svakog iskustva, moemo rei kako ljudski razum opaa stvari.
- Ozbiljno?
- Prije nego to ujutro iza'e iz kue, ne moe znati to e sve tog dana
doivjeti ili vidjeti. No, zna da e ono to vidi i doivi shvatiti kao pojave
u vremenu i prostoru. Osim toga, moe biti mirna da na#el o uzro#nosti
vrijedi samo zato to ga nosi sa sobom kao dio svijesti.
- Ali, mogli smo biti napravljeni druk#ije?
- Da, mogli smo dobiti posve druk#iji osjetilni aparat. Isto tako, mogli
bismo imati druk#iji osjeaj vremena i prostora. Osim toga, mogli smo biti
stvoreni tako da ne traimo uzroke pojava oko nas.
- Ima li kakav primjer?
- Zamisli si da na podu u sobi lei ma#ka. Zamisli onda da se u sobu
dokotrlja lopta. to bi ma#ka tada napravila?
- To sam puno puta iskuala. Ma#ka bi potr#ala za loptom.
- U redu. Zamisli sada da ti sjedi u sobi. Ako odjednom vidi da se
prema tebi kotrlja lopta, bi li i ti za njor i potr#ala?
- Najprije bih pogledala odakle lopta stie.
- Da, budui da si #ovjek, neizbjeno bi traila uzrok svakom doga'aju.
Dakle, na#elo uzro#nosti dio je tvoje grade.
- Je li to zaista istina?
- Hume je pokazao da prirodne zakone ne moemo ni osjetiti ni dokaza
ti. To je uznemirilo Kanta. Me'utim, on je mislio da moe dokazati openitu
vanost prirodnih zakona, tvrdei da se zapravo radi o zakoni ma ljudske
spoznaje.
277
JOSTEINGAARDER
Bi li se i malo dijete okrenulo da vidi odakle lopta dolazi?
- Moda i ne bi. Kant kae da razum u djeteta nije potpuno razvijen sve
dok ono ne dobije kakav osjetilni materijal da na njemu radi. Besmisleno je
uope govoriti o praznom razumu.
- Zaista, bio bi to #udan razum.
Onda moemo na#i niti kratak saetak. Prema Kantu, post oje dvije
vrste okolnosti, zaslune za #ovjekovu spoznaju svijeta. Prvo su vanjske o-
kolnosti, o kojima nita ne znamo dok ih ne iskusimo osjetilima. To moemo
nazvati sadrajem spoznaje. Drugo su unutarnje okol nosti, u samom #o
vjeku - na primjer, da sve to se doga'a doivljavamo kao pojave u vremenu
i prostoru, te kao procese koji slijede nepovredi vo na#elo uzro#nosti. To
moemo nazvati oblikom spoznaje.
Alberto i Sofie ostanu sjediti neko vrijeme, gledajui kroz prozor. Odjednom Sofie opazi
da se medu drveem s druge strane jezerca pojavila neka mala djevoj#ica.
- Vidi! - re#e Sofie. - Tko je to?
- Uh, stvarno ne znam.
Pokazala se na samo nekoliko sekundi, a onda nestala. Sofie je primijetila da je na
glavi imala neto crveno.
- Ipak, nemojmo dopustiti da nas takve stvari ometaju.
- Onda nastavi.
- Kant je tvrdio da je ljudska razumska spoznaja jasno ograni#ena. Mo
glo bi se rei da nao#ale razuma ocrtavaju njegove granice.
- Kako to?
- Sjea se da su filozofi prije Kanta raspravljali zaista velika filozofska
pitanja - na primjer, ima li #ovjek besmrtnu duu, postoji li Bog, sastoji li se
priroda od siunih, nedjeljivi h #estica te je li svemir kona#an ili besko
na#an?
- Da .
- Kant je smatrao da #ovjek o tim pitanjima ne moe nita sigurno znati.
To ne zna#i da je poricao ovu vrstu problematike. Naprotiv. Da je jednosta
vno otpisao takva pitanja, ne bi se mogao nazvati pravim filozofom.
- I to je onda u#inio?
- Pa, sada se mora malo strpjeti. to se ti#e takvih velikih filozofskih
pitanja, Kant dri da razum djeluje izvan granica #ovjekove spoznaje. Isto
vremeno je osnovna potreba #ovjekove prirode - ili #ovjekova razuma - da
postavlja upravo takva pitanja. Me'utim, kada na primjer pitamo je li sve-
278
SOFIJIN SVIJET
mir kona#an ili beskona#an, onda postavljamo pitanje o cjelini koje smo i
sami malen dio. Zato tu cjelinu nikada ne moemo potpuno spoznati.
- Zato ne?
- Kad si na sebe stavila crvene nao#ale, pokazali smo da, prema Kantu,
postoje dva elementa koja pridonose naem znanju o svijetu.
- A to su osjetilno iskustvo i razum.
- Da, sadraj nae spoznaje dolazi do nas posredstvom osjetila, ali taj se
sadraj pokorava svojstvima razuma. Jedno je svojstvo razuma da pita to je
uzrok nekom doga'aju. .
- Kao na primjer, zato se lopta kotrlja po podu.
- Moe i to. No, kad se #udimo odakle dolazi svijet - i usput raspravlja
mo mogue odgovore - onda razum na neki na#in hoda na prazno. Naime,
razum ne dobiva nikakav osjetilni sadraj na obradu, nikakvo iskustvo o
koje se moe brusiti. Jer, mi nikad nismo iskusili cijelu veliku zbilju koje smo
i sami djeli.
- Mi smo, na neki na#in, djeli lopte koja se kotrlja po podu. Zato ne
moemo znati odakle ona dolazi.
- Ipak, pitati odakle ta lopta dolazi bit e zauvijek osobi na ljudskog
razuma. St oga mi stal no pitamo, napreemo se do krajnji h granica kako
bismo nali odgovore i na najt ea pitanj a. Ali, ni kad ne nal azi mo net o
#vrsto u to moemo zagristi, ne nalazimo sigurne odgovore zato to razum
hoda na prazno.
- Hvala lijepo, taj osjeaj dobro poznajem.
- to se ti#e velikih pitanja koja se odnose na cijelu zbilju, Kant je utvr
dio da uvijek postoje dva suprotna miljenja, oba jednako vjerojatna i jedna
ko nevjerojatna sudei po onom to nam razum govori.
- Molim primjer.
- Jednako je vjerojatno da svijet ima nekakav vremenski po#etak, kao i
to da takvog po#etka nema. Ali, nemogue je te dvije mogunosti zamisliti
razumski. Moemo tvrditi da je svijet oduvijek postojao, ali moe li neto
oduvijek postojati a da jednom nije imalo po#etak? Umjesto toga, prisiljeni
smo zauzeti suprotno stajalite. Kaemo da je svijet jednom morao nastati; i
to ni iz #ega; ina#e bismo govorili samo o promjeni iz jednog stanja u drugo.
Ali, moe li neto postati ni iz #ega, Sofie?
- Ne, oba su rjeenja jednako neshvatljiva. Ipak, jedno od njih mora biti
to#no, a drugo neto#no.
- Moda se sjea da su Demokrit i materijalisti tvrdili kako se priroda
mora sastojati od siunih #estica od kojih su sve stvari stvorene. Drugi su
279
JOSTEIN GAARDER
Descartes, na primjer - mislili da se mora moi zamisliti da se protena zbilja uvijek moe
podijeliti na jo manje dijelove. Ali tko tu ima pravo?
- Obojica... nitko.
- Zati m su mnogi filozofi izdvajali slobodu kao jednu od #ovjekovi h
najvanijih osobina. U isto smo vrijeme sretali filozofe - stoike, na primjer, i
Spinozu - koji dre da se sve doga'a u skladu s nunim prirodnima zakoni
ma. Kant misli da ljudski razum ni u ovom slu#aju ne moe sigurno prosudi
ti.
-Jednako je razumno i jednako nerazumno tvrditi bilo koju od tih stvari.
- Napokon, izvui emo deblji kraj pokuamo li pomou razuma doka
zati postojanje Boga. Racionalisti su - Descartes, primjerice - tvrdili da Bog
post oji iz j ednost avnog razl oga t o #ovjek i ma predodbu o savrenom
biu. Drugi su - Aristotel, primjerice, i Toma Akvinski - zaklju#ili da Bog
postoji zato to sve stvari moraju imati prvi uzrok.
- to je Kant mislio?
- On je odbacio oba ova dokaza. Ni razum niti iskustvo ne pruaju nam
sigurnu osnovu za tvrdnje o postojanju Boga. Za razum je to jednako vjero
jatno koliko i nevjerojatno.
- No, na po#etku si rekao da Kant eli spasiti temelje kranske vjere.
- Da, on otvara mogunost upravo vjerskoj dimenziji. Tamo gdje su i
iskustvo i razum nedostatni nastaje praznina koja se moe popuniti vjerom.
- I tako je spasio kranstvo?
- Ako hoe. Moda je pametno pripomenuti da je Kant bio protestant.
Zna#aj ka protest antskog kranst va j o je od reformacije da se gradi na
vjeri. Katoli#ka se crkva jo od ranog srednjeg vijeka vie uzdala u razum
kao podrku vjeri.
- Razumijem.
- Me'utim, Kant ne samo da je ustvrdio da se ova teka pitanja moraju
prepustiti ljudskoj vjeri, ve je mislio da je zbog morala gotovo nuno pret
postaviti da #ovjek i ma besmrt nu duu, da post oji Bog te da #ovj ek i ma
slobodnu volju.
- Onda #ini isto to i Descartes. Prvo je bio jako sumnji#av prema svemu
to se moe razumjeti, a onda je na mala vrata prokrijum#ario Boga i sve
ostalo.
- Ali, suprotno Descartesu, on jasno upozorava da ga na to nije naveo
razum, nego vjera. Njemu su vjera u besmrtnost due, u postojanje Boga i u
#ovjekovu slobodu volje takozvani praktini postulati.
280
SOFIJIN SVIJET
- A to zna#i?
- Postulirati neto zna#i pretpostaviti neto to se ne moe dokazati.
Pod prakti#nim postulatom Kant razumijeva neto to se mora utvrditi
zbog prakse, to jest #ovjekova morala. Moralna je nunost pretpostaviti
postojanje Boga, rekao je.
Iznenada je netko pokucao na vrata. Sofie se odmah digla. No, kad je vidjela
da Alberto ne namjerava ustati, re#e:
- Pa valjda moramo otvoriti?
Alberto je slegnuo ramenima, ali se na kraju i on dignuo. Otvorili su
vrata; vani je stajala malena djevoj#ica u bijeloj ljetnoj haljini i s crvenom
kapicom na glavi. To su nju bili vidjeli s druge strane jezera. Na ruci je nosila
koaru s hranom.
- Zdravo - re#e Sofie. - Tko si ti?
- Zar ne vidi da sam Crvenkapica?
Sofie pogleda Alberta, a on joj kimne.
- Dobro si #ula.
- Traim bakinu kuu - re#e djevoj#ica. - Ona je stara i bolesna pa joj
nosim malo hrane.
- To nije ovdje - re#e Alberto. - Eto! Pouri se odavde.
Rekao je to uz pokret ruke koji je Sofie podsjetio na to kako se tjera
dosadna muha.
- Moram ovdje predati jedno pismo, nastavi djevoj#ica s crvenom kapi
com na glavi.
Tada izvadi malu omotnicu pa je prui Sofiji. Zatim odskakue.
- %uvaj se vuka! - povika Sofie za njom.
Alberto se ve bio uputio natrag u sobu. Sofie u'e za njim; sjeli su na
stolice kao i prije.
- Zamisli, to je bila Crvenkapica - re#e Sofie.
- I nema smisl a upozoravati je. Doi e do baki ne kue i tamo e j e
pojesti vuk. Nikad se nee opametiti; ista se stvar ponavlja #itavu vje#nost.
- No, ni kad nisam #ula da j e pokucala na vrata neke koli be na put u
prema bakinoj kui.
- Malenkost, Sofie.
Sofie tek tada pogleda omotnicu koju je dobila. Na njoj je pisalo: Za
Hilde. Otvori je i pro#ita naglas:
281
JOSTEIN GAARDER
Draga Hilde. Kad bi #ovje#ji mozak bio tako jednostavan da bismo ga mogli razumjeti,
bili bismo tako glupi da ga ipak ne bismo razumjeli. Voli te tata.
Alberto kinine.
- To je to#no. Mislim da bi i Kant rekao neto sli#no. Ne moemo
o#ekivati da emo razumjeti to smo. Moda moemo u cijelosti razumjeti
kakav cvijet ili kakvog kukca, ali same sebe nikad ne moemo razumjeti. Jo
manje moemo o#ekivati da emo razumjeti cijeli svemir.
Sofie je nekoliko puta morala pro#itati onu #udnovatu re#enicu, ali Alberto nastavi:
- Rekli smo da neemo dopustiti da nas ometaju morske zmije i tome
sli#no. Prije nego to se za danas pozdravimo, moram ti ispri#ati o Kantovoj
etici.
- Onda pouri, uskoro moram kui.
- Humeova skepsa prema onome to nam razum i osjetila mogu rei,
prisilila je Kanta da o mnogim vanim ivotnim pitanjima ponovno pro
misli. To se osobito ticalo podru#ja morala.
- No, Hume je rekao da se ne moe dokazati to je dobro, a to zlo. Jer,
ne moemo zaklju#ivati iz biti-tvrdnji u morati-tvrdnje.
- Hume u#i da ni na razum ni iskustvo ne odre'uju razliku izme'u
dobra i zla. To su jednostavno nai osjeaji. Ovo se Kantu #ini premravim
temeljem.
- Da, to nije teko razumjeti.
- Kant ve u polazitu snano osjea realnost razlike izme'u dobra i zla.
U tome se slae s racionalistima, koji su tvrdili da je #ovjekov razum sposo
ban razlikovati dobro od zla. Svi ljudi znaju to je dobro i zlo, i to ne samo
zato to smo to nau#ili, nego i zato to je to usa'eno u na razum. Kant
nau#ava da svi ljudi imaju prakti#ni um, to jest sposobnost razuma da
nam u svako doba govori to je dobro a to zlo na podru#ju morala.
- To je dakle uro'eno?
- Sposobnost razlikovanja dobra i zla uro'ena je kao i sve druge osobine
razuma. Kao to svi ljudi imaju iste oblike spoznaje - na primjer, sve doiv
ljavaju kao uzro#no odre'eno - tako svi tako'er imaju pristup openitom
moralnom zakonu. Taj moralni zakon ima istu openitu vanost kao i fizi#ki
prirodni zakoni. On je temelj naeg moralnog ivota, kao to je temelj naeg
razumskog ivota to da sve ima svoj uzrok (ili da je 7+5 = 12).
282
SOFIJIN SVIJET
- I to kae taj moralni zakon?
- Budui da prethodi svakom iskustvu, on je formalan. To zna#i da
nije vezan uz odre'eni moralni izbor. Ta on vrijedi za sve ljude u svim
drutvima i u svim vremenima. On te dakle ne upuuje da u toj i toj situaciji
u#ini to i to; on ti kazuje kako postupiti u svakoj situaciji.
- Ali, koja je svrha posjedovanja moralnog zakona ako ti on ne moe
rei to u#initi u odre'enoj situaciji?
- Kant moralni zakon izraava u obliku kategorikog imperativa. To
zna#i da je moralni zakon kategori#an, to jest vrijedi u svim situacijama.
Osim toga, on je imperativ, to jest zapovijed, dakle posve neizbjean.
- Ma nemoj...
- Kant kategori#ki imperativ formulira na nekoliko na#ina. Kao prvo
kae: Radi samo prema onoj maksimi za koju ujedno moe htjeti da posta
ne op&im zakonom.
- Kad neto radim, moram biti uvjerena da elim da svi ljudi tako rade
ako do'u u sli#nu situaciju.
- To#no. Samo onda djeluje u skladu s moralnim zakonom u sebi. Kant
je kategori#ki imperativ formulirao i na ovaj na#in: Radi tako da o
vjeanstvo i u tvojoj osobi i u osobi svakoga drugoga svagda ujedno uzima
kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo.
- Ne smijemo dakle iskoritavati druge ljude na svoju korist.
- Ne, jer svi su ljudi sami po sebi svrhoviti. Me'utim, to se ne ti#e samo
drugih ljudi, ve i tebe. Ne smije sebe koristiti samo kao sredstvo da neto
po stigne.
- To me malo podsjea na zlatno pravilo: Kako elite da vama ljudi
#ine, tako #inite i vi njima.
- Da, i to je formalna odrednica koja zapravo obuhvaa sve eti#ke
izbore. Moglo bi se rei da i zlatno pravilo izraava Kantov moralni
zakon.
- Ali, to su samo tvrdnje. Hume je valjda imao pravo kada je rekao da
razumom ne moemo dokazati da je neto dobro ili zlo.
- Kant kae da je moralni zakon apsolutan i opevaei kao i, primjerice,
na#elo uzro#nosti. Ni ono se ne moe dokazati razumom, ali je ipak posve
neizbjeno. Nijedan ga #ovjek ne bi opovrgnuo.
- Nekako mi se #ini da govorimo o savjesti. Jer, svi ljudi valjda imaju
savjest.
- Da, kad Kant govori o moralnom zakonu, opisuje zapravo ljudsku
savjest. Ne moemo dokazati to nam savjest govori, ali ipak to znamo.
283
JOSTEIN GAARDER
- Ponekad sam zlat na i dobra prema drugi ma samo zat o t o mi se t o
kasnije isplati. Na taj se na#in, na primjer, moe postati omiljen.
- Me'utim, dijeli li neto s drugima samo zato da bi im se dopala, ne
potuje moralni zakon. Moda djeluje u skladu s njim - i to je u redu - ali
da bi neki postupak bio moralan, mora biti posljedica pobjede nad sobom.
Samo onda kad neto radi zbog toga to misli da je tvoja dunost slijediti
moralni zakon, moe govoriti o moralnom postupku. Kantova se etika zato
obi#no zove etika dunosti.
- Mogu misliti da mi je dunost skupljati novac za Crveni kri ili Cari-
tas.
- Da, a ono to je odlu#ujue jest da to #ini zato to misli da je pravil
no. %ak i kad bi se novac putem izgubio, ili kad ne bi nahranio ona gladna
usta koja je trebao nahraniti, ti si ipak postupila u skladu s moralnim zako
nom. Postupak je popraen dobrom voljom, a Kant u#i da je dobra volja
odlu#ujua kad se prosu'uje je li neko djelo moralno ispravno. Posljedice
tog djela nisu vane. Stoga Kant ovu etiku tako'er zovemo etikom dobre
volje.
- Zato mu je bilo toliko vano da se zna kada netko djeluje iz potova
nja prema moralnom zakonu? Zar nije najvanije da ono to radi mo slui
drugim ljudima?
- Kako ne, Kant se t ome ne bi usproti vi o. No, samo kad znamo da
djelujemo iz potovanja prema moralnom zakonu, djelujemo slobodno.
- Samo kad slijedimo zakon, djelujemo slobodno? Nije li to malo #ud
no?
- Prema Kantu nije. Sjea se moda da je morao tvrditi (postulirati)
da #ovjek ima slobodnu volju. Ovo je vrlo vano, jer Kant je tako'er sma
trao da sve slijedi na#elo uzro#nosti. Kako onda moemo imati slobodnu
volju?
- Mene pita?
- Kant dijeli #ovjeka na dvoje, to podsjea na Descartesa koji je tvrdio
da je #ovjek podvojeno bie jer ima i tijelo i duu. Kao osjetilna bia,
potpuno smo preputeni nepovredivom na#elu uzro#nosti, mislio je Kant.
Ne odlu#ujemo sami to emo osjetiti, jer osjetilna opaanja stiu sama od
sebe i utje#u na nas neovisno o tome elimo li to ili ne. Me'utim, #ovjek nije
samo osjetilno bie nego i razumsko.
- Objasni!
- Kao osjeti lna bia, pot puno pri padamo pri rodnom redu. Zato smo
tako'er podloni na#elu uzro#nosti. S tog gledita, nemamo slobodnu volju.
284
SOFIJIN SVIJET
Me'utim, kao razumna bia dio smo onog to Kant zove das Ding an sich
- svijet sam po sebi, neovisan o naem osjetilnom opaanju. Samo kad slije-
dimo prakti#ni um - koji nam omoguava donoenje moralne odluke -
imamo slobodnu volju. Kad se pokoravamo moralnom zakonu, sami stvara-
mo zakon kojemu se pokoravamo.
- Da, to je na neki na#in istina. To ja - ili neto u meni - kaem da ne
smijem biti zla prema drugima.
- A kada odlu#i da nee biti zla, iako se to moda kosi s tvojim intere
sima, djeluje slobodno.
- U svakom slu#aju, #ovjek ba nije jako slobodan i samostalan slijedi li
samo svoje elje.
- On moe postati robom svega i sva#ega. Da, sebi#nost #ovjeka moe
baciti u okove. Potrebni su upravo samostalnost i sloboda kako bi se #ovjek
uzdigao iznad svojih elja i grijeha.
- to je sa ivotinjama? One slijede samo elje i potrebe. One nemaju
slobodu slijediti moralni zakon?
- Ne, upravo je sloboda ono to nas #ini ljudima.
- Sad mi je jasno.
- Na kraju bismo moda mogli rei da je Kantu uspjelo izvui filozofiju
iz tekog poloaja u kojem se nala uslijed sukoba racionalista i empirista. S
Kantom zato zavrava jedna epoha u povijesti filozofije. Umro je 1804. g -
pred pr ocvat epohe koj u zovemo romant i zam. Na nj egovoj grobni ci u
Konigsbergu stoji jedan od njegovih najpoznatijih citata. Postoje dvije stvari
koje ispunjaju njegovu duu sve veim udivljenjem i strahopotovanjem, pie
tamo, a t o su: zvjezdano nebo nada mnom i mor al ni zakon u meni . I
nastavlja: Oni su za mene dokaz da postoji Bog nada mnom i Bog u meni.
Alberto se nato zavali u stolicu.
- Nema vie - re#e. - Mislim da smo rekli ono najvanije o Kantu.
- Osim toga je #etiri i petnaest.
- Ali, ima jo neto. Pri#ekaj trenutak, molim te.
- Nikad ne odlazim sa sata prije nego to u#itelj kae da je gotov.
- Jesam li rekao da Kant smatra da nemamo slobode ivimo li samo kao
osjetilna bia?
- Da, tako neto.
- No, slijedimo li opi razum, onda smo slobodni i samostalni. Jesam li i
to rekao?
- Da. Zato to sada ponavlja?
285
JOSTEIN GAARDER
Alberto se nagne prema Sofiji, zagleda joj se u o#i i proape:
- Ne vjeruj u sve to vidi, Sofie.
- to ti to zna#i?
- Samo se okreni na drugu stranu, dijete moje.
- Zaista te ne razumijem.
- Obi#no se kae: Dok ne vidim, neu vjerovati. No, ti ni onda nemoj
vjerovati.
- Ve si jednom rekao neto sli#no.
- Da, o Parmenidu.
-Jo uvijek ne razumijem to eli rei.
- Uh, pa sjedili smo vani na pragu i razgovarali. I odjednom se u jezeru
po#ela gibati nekakva morska zmija.
- Zar to nije #udno?
- Uope ne. Onda je na vrata pokucala Crvenkapica. Traim bakinu
kuu. To su gl uposti, Sofi e. Sve skupa j e samo maj orova obmana. Kao
poruka u banani, ili ona glupa oluja.
- Misli li da...
- Rekao sam ti da imam plan. Dokle god slijedimo na razum, ne moe
nas prevariti. Tako smo na neki na#in slobodni. Jer, on nas moe prisiliti da
osjeti mo sve i svata, nita me t o ne #udi. Ako zamra#i nebo pomou
leteih slonova, samo u se nasmijati. Ali - sedam i pet jesu dvanaest. To je
spoznaja koja e nadivjeti sve te efekte iz stripova. Filozofija je suprotna
bajkama.
Sofie ga je neko vrijeme za#u'eno promatrala.
- Sada moe ii - re#e na kraju. - Pozivam te na sastanak o romantizmu.
Tada e biti govora o Hegelu i Kierkegaardu. Ali, za samo tjedan dana major
slijee na Kjevik. Dotad se moramo osloboditi njegove ljepljive mate. Ni
rije#i vie, Sofie. No, znaj da radim na #udesnom planu za oboje.
- Onda idem.
- %ekaj, - gotovo smo zaboravili ono najvanije.
- to to?
- Ro'endansku pjesmu, Sofie. Hildi je danas 15 godina.
- I meni tako'er.
- Tako je, i tebi. Zapjevajmo onda.
Potom su oboje ustali i otpjevali:
Happy bi rt hday t o you! Happy bi rt hday t o you! Happy bi rt hday t o
Hilde! Happy birthday to you!
286
SOFIJIN SVIJET
Bilo je pola pet. Sofie je otr#ala do jezera pa preveslala na drugu stranu.
Izvukla je #amac u tr#ak, a onda potr#ala kroz umu.
Kad je stigla na puteljak, iznenada je primijetila da se izme'u stabala
neto mi#e. Sofie je pomislila na Crvenkapicu koja je sama ila umom svojoj
baki, ali stvorenje medu drveem bilo je puno manje.
Ona pri'e blie. Taj stvor nije bio vei od lutke, bio je sme'e boje, a na
sebi je tako'er imao crvenu vestu.
Sofie se smjesta zaustavi raspoznavi da je to nekakav medvjedi.
Da je netko ostavio svog medvjedia u umi, zapravo i nije previe #udno.
Ali, ovaj je medo bio iv-ivcat, barem je izgledalo kao da je ne#im bio jako
zaokupljen.
- Kukuc! - re#e Sofie.
Stvorenjce se naglo okrene.
- Ja sam medo Winnie zvani Pooh - re#e on. - A dananji dan bio bi vrlo
lijep samo da se nisam izgubio u umi. Tebe nikada prije nisam vidio.
- Moda ja nikad prije nisam bila ovdje - re#e Sofie. - Moe biti da si
onda jo uvijek kod svoje kue u velikoj, velikoj umi.
- O ne, ta je ra#unica mal o pret eka za mene. Zaboravlj a da sam ja
samo medvjedi s malo pameti.
- %ula sam za tebe.
- Onda se ti sigurno zove Alica. Cristopher Robin mi je jednom pri#ao
o tebi, vjerojatno zato i znamo jedno za drugo. Popila si neto iz neke boce
tako da si postajala sve manja i manja. A onda si popila iz druge boce, pa si
opet po#ela rasti. Mora se paziti to se stavlj a u usta. Ja sam se jednom
toliko prejeo da sam se zaglavio u ze#joj rupi.
- Ja nisam Alica.
- Nema veze tko smo. Najvanije je da jesmo. To kae Sova, a ona je
jako pamet na. Sedam i #etiri je dvanaest, rekla j e jednog posve obi#nog
sun#anog dana. Magarac Tugomil i ja smo se jako zbunili, jer je s brojevima
teko ra#unati. Puno je lake prora#unati vrijeme.
- Ja se zovem Sofie.
- Drago mi je, Sofie. Kao to rekoh, mislim da si ovdje nova. Ali, sada
medo mora ii; moram nai put do Pra#ia. Idemo na veliku vrtnu zabavu
kod Zeca i njegovih prijatelja.
Mahne joj apicom. Sofie tek tada ugleda da u drugoj apici dri neka-
kav papiri.
- to to ima u ruci? - upita ga.
287
JOSTEIN GAARDER
Medo Winnie zvani Pooh pogleda na papiri pa re#e:
- Zbog njega sam se i izgubio.
- Pa to je samo papiri.
- Ne, to uope nije samo papiri. To je pismo za Hilde iza zrcala.
- Aha! Onda ga ja mogu uzeti.
- Nisi valjda ti djevojka iza zrcala?
- Ne, ali...
- Pisma se uvijek moraju isporu#iti osobno. Iako nekoga jako dobro
poznaje, nikad ne smije %itati pisma te osobe.
- Htjela sam rei da ga mogu dati Hildi.
- To je neto sasvim drugo. Izvoli, Sofie. Samo da se otarasim tog pisma,
moda onda na'em put do Pra#ia. Kako bi nala Hilde iza zrcala, mora
prvo pronai veliko zrcalo. A to ovdje ba i nije tako jednostavno.
Na to medo preda Sofiji papiri koji je drao u apici, te se svojim malim noicama
zaleti u umu. Kad ga je izgubila iz vida, Sofie rastvori poruku i pro#ita to je na njoj
pisalo:
Draga Hilde. Sramota je da Alberto nije rekao Sofiji da je Kant zagovarao osnivanje
lige naroda. U Vjenom miru napisao je da bi se sve zemlje morale ujediniti u
zajednicu naroda, koja bi se zauzimala za miran suivot razliitih nacija.
Otprilike 125 godina poslije objavljivanja tog spisa, 1795. godine, osnovana je
nakon 1. svjetskog rata takozvana Liga naroda. Nakon 2. svjetskog rata Liga
naroda zamijenjena je UN-om. Dakle, moglo bi se re&i da je Kant bio svojevrsni
kum ideji UN-a. Kantova je glavna misao da ovjekov praktini razum nalaze
dravama da istupe iz prirodnog stanja koje neprestano uzrokuje nove ratove, te
da osnuju internacionalno pravno ure#enje koje bi spreavalo rat. Iako je put do
osnivanja zajednice naroda moda dug, dunost nam je raditi na op&enitom i
trajnom osiguranju mira. Za Kanta je osnivanje te zajednice dalek cilj, moglo bi se
re&i da je to krajnji cilj filozofije. A ja se trenutano nalazim u Libanonu. Pozdravlja
te tata.
Sofie spremi papiri u dep pa nastavi hodati prema kui. Alberto ju je upozorio na
ovakve susrete u umi. No, jednostavno nije mogla dopustiti da medvjedi luta umom u
vje#noj potrazi za Hildom iza zrcala.
288
ROMANTIZAM

...zagonetni put vodi prema unutra...
Hilde pusti da joj fascikl klizne u krilo. Onda ga pusti da padne na pod.
U sobi je bilo vie svjetla nego kad je legla. Pogledala je na sat. Bilo je
gotovo tri. Okrenuvi se, legla je spavati. Dok su joj se o#i sklapale, razmiljala
je zato je tata po#eo pisati o Crvenkapici i medi Winnieju zvanom Poohu...
Spavala je do jedanaest sati sljedeeg prijepodneva. Na tijelu je osjeala
da je cijele noi intenzivno sanjala, ali nije se mogla sjetiti to. Kao da je bila
u nekoj posve drugoj zbilji.
Sila je u prizemlje napraviti doru#ak. Majka je na sebi imala plavi kom-
binezon. Namjeravala je dolje u spremitu ure'ivati brod. Ako ga ne izvuku
u more, barem e biti spreman za plovidbu kad se tata vrati iz Libanona.
- Hoe li mi doi pomoi?
- Oh, najprije moram malo #itati. Da do'em s #ajem i uinom?
- Uinom?
Kad je Hilde doru#kovala, popela se natrag u svoju sobu, pospremila
krevet, pa se onda udobno smjestila s fasciklom u krilu.
Provukavi se kroz ivicu, Sofie se nala u svom velikom vrtu koji je jednom
uspore%ivala s rajskim vrtom...
Nakon sino#nje oluje, bio je preplavljen li#em i granicama. Kao da je
postojala nekakva veza izme%u oluje i razbacanih granica, s jedne strane, te
289
JOSTEIN GAARDER
susreta u umi s Crvenkapicom i medom Winniem zvanim Pooh, s druge strane.
Sofie ode do vrtne ljulja#ke i o#isti je od borovih iglica i gran#ica. Dobro je to su imali
plasti#ne jastuke; nisu ih morali unositi u kuu prije svakog pljuska.
Onda u'e u kuu. Majka je upravo bila stigla. Stavljala je boce u hladnjak. Na kuhinjskom
stolu bio je velik perec od dizanog tijesta te kola# s bademima.
- Ima kakvu zabavu? - upita Sofie. Gotovo je zaboravila da joj je bio
ro'endan.
- Sljedee subote e biti velika vrtna zabava, ali mislila sam da i danas
moramo malo proslaviti.
- Kako to?
- Pozvala sam Jorunn i njezine roditelje.
- Kako hoe.
Gosti su stigli malo prije pola osam. Sve skupa je ispalo dosta kruto jer Sofijina mama nije
#esto vi'ala Jorunnine roditelje.
Sofie i Jorunn su se ubrzo popele u Sofijinu sobu da napisu pozivnice za vrtnu zabavu.
Budui da su htjele pozvati i Alberta Knoxa, Sofiji padne na pamet da bi to mogla biti
filozofska vrtna zabava. Jorunn se nije bunila; ta bila je to Sofijina zabava, a zabave s
temom bile su trenuta#no u modi.
Na kraju su sastavile pozivnicu. Bila su prola dva sata, i prijateljice su pucale od smijeha.
Dragi ...............................
Pozivamo te na filozofsku vrtnu zabavu u Djetelinskoj ulici 3, u subotu, 23. lipnja (Ivanjska
veer), u 19 sati. Tijekom veeri rijeit &emo, nadamo se, tajnu ivota. Ponesi neto toplo te
bistre ideje koje mogu pridonijeti brzom rjeenju filozofskih zagonetki. Naalost, nije
doputeno paliti krije zbog velike opasnosti od umskog poara, ali plamici mate smiju
slobodno leprati. Me#u uzvanicima bit &e barem jedan pravi filozof. Zbog toga je zabava
strogo privatna. (Novinarima pristup zabranjen!)
Pozdrav, Jorunn Ingebrigtsen (odbor za doek) i Sofie Amundsen
(doma&ica).
Zatim su se vratile odraslima, koji su ipak malo slobodnije razgovarali nego kad su Sofie i
Jorunn pobjegle na drugi kat. Sofie dade majci pozivnicu, napisanu kaligrafijskim perom.
290
SOFIJIN SVIJET
- 18 primjeraka, molim! - re#e. Doga'alo se da je majku molila da joj
neto kopira na poslu.
Majka brzo pro#ita pozivnicu, a onda je prui financijskom savjetniku.
- Eto, vidite. Potpuno je poaavila.
- Ali, to zaista zvu#i zanimljivo - re#e financijski savjetnik predajui
pozivnicu svojoj gospodi. Rado bih i sam bio na toj zabavi.
Onda je bio red na Barbie; bila je ve pro#itala pozivnicu:
- Ma vidi ti to! Moemo li i mi doi, Sofie?
- Onda 20 primjeraka - re#e Sofie. Uhvatila ih je za rije#.
- Ti si skroz luda! - re#e Jorunn.
Prije nego to je te ve#eri legla, Sofie je dugo gledala kroz prozor. Sjetila
se kako je jednom u mraku vidjela obrise Alberta Knoxa. Bilo je to prije
dobrih mjesec dana. I sada je bilo kasno, ali vani je bila svijetla ljetna no.
Alberto se nije javljao sve do utorka ujutro. Tada ju je nazvao telefonom,
ubrzo nakon to je majka otila na posao.
- Sofie Amundsen.
-I Alberto Knox.
- To sam si i mislila.
- Oprosti to nisam nazvao ranije; me'utim, naporno sam radio na
naem planu. Mogu neometano raditi samo onda kad se major bavi is
klju#ivo tobom.
- %udno.
- Onda mogu umaknuti, zna. %ak je i najbolja nadgledna sluba na
svijetu ograni#ena kad njome upravlja samo jedna osoba... Dobio sam do
pisnicu od tebe.
- Misli pozivnicu.
- Pa usu'uje li se?
- Zato ne?
- Nikad se ne zna to se moe dogoditi na takvoj zabavi.
- Dolazi li?
- Naravno. Ali, jo neto. Jesi li razmiljala da se istog dana Hildin otac
vraa iz Libanona?
- Ne, nisam zapravo.
291
JOSTEIN GAARDER
- Ne moe biti slu#ajno da ti doputa organizirati filozofsku zabavu na
dan svog povratka u Bjerkelv.
- Kao to rekoh, nisam o tome razmiljala.
- Ali on jest. No dobro, o tome emo kasnije. Moe li doi u Majorovu
kolibu danas prijepodne?
- Namjeravala sam plijeviti cvjetne gredice.
- Onda u dva. Moe?
- Dolazim.
I danas je Alberto sjedio na pragu kad je Sofie stigla.
- Sjedni ovamo! - re#e joj. Odmah je preao na stvar. - Razgovarali smo
ranije o renesansi, baroku i prosvjetiteljstva. Danas emo govoriti o roman
tizmu, koji se moe nazvati posljednjom velikom kulturnom epohom u Eu
ropi. Pribliavamo se kraju jedne duge pri#e, dijete moje.
- Zar je romantizam toliko dugo trajao?
- Po#eo je na samom kraju 18. stoljea i trajao do sredine prolog. No,
nakon 1850. godine vie nema smisla govoriti o epohama koje obuhva
aju pjesnitvo, filozofiju, umjetnost, znanost i glazbu.
- Ali, romantizam jest takva epoha?
- Re#eno je da je romantizam posljednji europski zajedni#ki stav pre
ma ivotu. Po#eo je u Njema#koj, kao reakcija na jednostrano oboavanje
razuma iz doba prosvjetiteljstva. Nakon Kanta i njegova hladnog razuma,
njema#ka mlade kao da je odahnula.
- to su stavili umjesto toga?
-Nove su krilatice bile: osjeaj, mata, doivljaj i #enja. Poneki je
prosvjetiteljski mislilac tako'er naglaavao zna#aj osjeaja - naro#ito Ro-usseau - i
upravo je to bila kritika jednostranog polaganja vanosti na razum. Sada je ta
podzemna struja postala glavnom strujom njema#kog kulturnog ivota.
- Dakle, Kant nije dugo ostao popularan?
-I da i ne. Mnogi su se romanti#ari smatrali Kantovim nasljednicima. Ta Kant je
utvrdio da postoje granice za nae znanje o das Ding an sich. S druge strane,
ukazao je na ogromnu vanost naeg ja za spoznam. Sada je pojedinac dobio
slobodne ruke da samostalno protuma#i ivot. Romanti#ari su ovo iskoritavali u
gotovo bezgrani#nom oboavanju ega. To je dovelo do isticanja umjetni#kog
genija.
292
SOFIJIN SVIJET
-Je li bilo mnogo tih genija?
- Jedan od njih bio je Beethoven. U njegovoj glazbi susreemo osobu
koja izraava svoje osjeaje i #enju. U tom je pogledu Beethoven bio slo
bodni umj et ni k - za razli ku od barokni h majst ora, na pri mj er Bacha i
Handela, koji su svoja djela komponirali Bogu u #ast, obi#no prema strogim
pravilima.
- Znam samo za Mjese#evu sonatu i Petu simfoniju.
- Mogla si #uti da je Mjese#eva sonata vrlo romanti#na, a mogla si #uti
i Beethovenov dramati#ni izraz u Petoj simfoniji.
- Rekao si da su renesansni humanisti tako'er bili individualisti.
- Da, postoje mnoge sli#nosti izme'u renesanse i romantizma, Jedna od
njih je pridavanje velike vanosti zna#enju umjetnosti za ljudsku spoznaju.
Tome je puno pridonio Kant. U svojoj estetici istraio je to se doga'a kad
nas zadivi neto lijepo, primjerice u kakvu umjetni#kom djelu. Kad se pre
putamo umjetni#kom djelu, bez drugih interesa do samog umjetni#kog do
ivljaja, istovremeno se pribliavamo doivljaju das Ding an sich.
- Dakle, umjetnik nam predaje neto to filozofi ne mogu izraziti?
- To je shvaanje romanti#ara. Kant kae da umjetnik slobodno koristi
svoju spoznajnu mo. Njema#ki pjesnik Schiller razradio je Kantove misli.
On pie da je umjetni#ka djelatnost kao igra, a #ovjek da je slobodan samo
kad se igra, jer onda sam stvara svoje zakone. Romanti#ari misle da nas
samo umjetnost moe pribliiti neizrecivom. Neki #ak idu dotle da umjet
nika uspore'uju s Bogom.
- Zato to umjetnik stvara svoju zbilju ba kao to je Bog stvorio svijet.
- Govorilo se da umjetnik ima mo mate koja stvara svijet. U umjet
ni#kom zanosu on moe doivjeti brisanje granica izme'u sna i zbilje. Nova-
lis, jedan od mladi h genija, rekao je da svijet se pret vara u san, a san u
zbilju. Napisao je srednjovjekovni roman Heinrich von Ofterdingen. Ro
man nije bi o dovren kad je umjetnik umro 1801. g., ali je ipak bio jako
vaan. U njemu #itamo o mladom Hei nrichu koji traga za plavi m cvije
tom, to ga je jednom vidio u snu i za kojim otad #ezne, Engleski roman
ti#ar Coleridge istu je misao izrekao ovako:
Sto ako si samo spavao? I to ako si spavajui, samo sanjao? I ako si u
snu bio na nebu i tamo ubrao #udesan i prekrasan cvijet? I to ako si,
probudivi se, zatekao cvijet u svojoj ruci? Ali, to tada?
293
JOSTEIN GAARDER
- Divno!
- %enja za ne#im dalekim i nedosenim tipi#na je za romanti#are. %ez
nuli su tako za prolim vremenima - za srednjim vijekom, na primjer, koji su
vrlo cijenili, za razliku od prosvjetiteljstva. Romanti#ari su, osim toga, #ez
nuli za dalekim kulturama - Orijentom, i njegovom mistikom, primjerice.
Ina#e, privla#ila ih je no, sumrak, stare ruevine, natprirodni elementi. Zao
kupljala ih je takozvana mra#na strana ivota, to jest ono nejasno, neu
godno, zagonetno.
- Izgleda da je to bilo uzbudljivo doba. Tko su bili ti romanti#ari?
- Romantizam je, prije svega, gradska pojava. Upravo u prvoj polovici
prolog stoljea irom Europe cvjeta gra'anska kultura, osobito u Njema#
koj. Tipi#ni romanti#ari bili su mladii: mnogi su bili studenti, iako sa
studijima nije ba ilo bogznakako. Imali su izrazito antiburoaske ivotne
stavove; policiju i gazdarice obi#no su nazivali malogra'anima ili jedno
stavno neprijateljem.
- Onda se nikad ne bih usudila iznajmiti sobu romanti#aru.
- Prva generacija romanti#ara bila je mlada oko 1800. g., a romanti#ar
ski pokret mogao bi se nazvati prvom europskom pobunom mladei. Postoji
puno sli#nosti izme'u romanti#ara i 150 godina mla'e hipi-kulture.
- Cvijee i duga kosa, nabijanje po gitari i izleavanje?
- Da, re#eno je: Dokolica je ideal genija, a lijenost romanti#na vrlina.
Dunost romanti#ara bila je i vjeti i vot - ili se od njega udaljiti snom.
Svakidanji poslovi preputeni su malogra'anima.
-Je li Henrik Wergeland bio romanti#ar?
- I Wergeland i Welhaven bili su norveki romati#ari. Wergeland je preu
zeo mnogo prosvjetiteljskih ideala, ali njegov ivotni stil - proet nadahnu-
tim, ali neredovitim inatom - imao je sve tipi#ne romanti#arske crte. Njego
va neprestana zaljubljenost karakteristi#na je za romantizam. Njegova Stel-
la, kojoj pie ljubavne pjesme, bila je jednako daleka i nedostina kao No-
valisov plavi cvijet . Novalis se pak zaru#i o s dj evoj kom st arom samo
#etrnaest godina. Ona je umrla #etiri dana nakon svog petnaestog ro'enda
na, ali ju je Novalis cijelog ivota nastavio voljeti.
- Rekao si da je umrla samo #etiri dana nakon svog petnaestog ro'enda-
na:
- Da. . .
Meni je danas petnaest godina i #etiri dana.
- Ima pravo...
294
SOFIJIN SVIJET
- Kako se zvala?
- Zvala se Sofie.
- to si rekao?
- Da, to je...
- Plai me! Moda je to samo puki slu#aj?
- Ne znam, Sofie. Ali, ona se zvala Sofie.
- Nastavi!
- Novalis je ivio samo 29 godina. On je jedan od mladih mrtvih. Jer,
mnogi su romati#ari umrli mladi, posebno od tuberkuloze. Neki su po#inili
samoubojstvo...
- Uh!
- Oni koji su ostarj eli, prestali su biti romanti #ari u dobi od oko 30
godina. Neki su #ak postali vrli, konzervativni gra'ani.
- Zna#i da su preli u neprijateljski logor.
- Da, moda. Ali, govorili smo o romanti#noj zaljubljenosti. Nedostinu
ljubav predstavio je ve Goethe u romanu Patnje mladoga Werthera, obja
vljenom 1774. g., Knjiica zavrava time da se mladi Werther ubija jer ne
moe dobiti onu koju voli...
- Nije li to malo previe?
- Pokazalo se da je nakon izlaska romana porastao broj samoubojstava.
Stoga je u Danskoj i Norvekoj knjiga jedno vrijeme bila zabranjena. Dakle,
nije bilo bezopasno biti romanti#ar. Radilo se o snanim osjeajima.
- Kad kae romanti#ar, mislim na velike pejzae. Zamiljam zagonet
ne ume i divlju prirodu... umotane u maglu.
- Jedan od najvanijih odlika romantizma ba je #enja za prirodom i
prirodna mistika. Kao to rekoh - to nije neto to se javlja na selu. Moda
se sjea da je Rousseau lansirao krilaticu povratak prirodi. Slogan je tek
u romantizmu dobio krila. Romantizam je posebno bio reakcija na mehani
cisti#ki svijet prosvjetiteljstva. Mnogi su rekli da romantizam predstavlja
renesansu stare kozmike svijesti.
- To mora objasniti!
- To zna#i da se priroda promatra kao cjelina. Romanti#ari su se tako
vratili Spinozi, ali i Plotinu te renesansnim filozofima kao to su Jacob Boh-
me i Giordano Bruno. Zajedni#ko im je da u prirodi nalaze boansko ja.
- Bili su panteisti...
- Descartes i Hume povla#ili su otru granicu izme'u ja s jedne strane
i protene zbilje s druge strane. Kant je tako'er zadrao razliku izme'u
295
JOSTEIN GAARDER
spoznajueg ja i prirode same po sebi. Sada se govorilo da je priroda jedno veliko ja.
Romanti#ari su koristili izraz svjetska dua ili svjetski duh.
- Shvaam.
- Najutjecajniji romanti#ni filozof bio je Schelling, koji je ivio od 1775.
do 1854. g. On je pokuao izbrisati razliku izme'u duha i materije.
Cijela priroda - dakle, ljudska dua i fizi#ka zbilja - izraz je jednog Boga, ili
svjetskog duha, rekao je.
- Da, to me podsjea na Spinozu.
- Priroda je vidljiv duh, a duh je nevidljiva priroda, rekao je Schelling.
Jer, posvuda se u prirodi moe naslutiti stvarala#ki duh. Tako'er je rekao
da je materija drijemajua inteligencija.
- To mora malo razjasniti.
- Schelling je u prirodi vidio svjetski duh, ali je taj isti svjetski duh
vidio i u ljudskoj svijesti. Zato su zapravo priroda i #ovjekova svijest izraz
jednog te istog.
- Da, zato ne?
- %ovjek, dakle, moe tragati za svjetskim duhom i u prirodi i u vlasti
toj svijesti. Zato je Novalis rekao da zagonetni put vodi prema unutra.
Mislio je da #ovjek u sebi nosi cijeli svemir, i da tajnu svijeta najbolje moe
doivjeti tako da zakora#i u sebe.
- Divna misao.
- Mnogi su romanti#ari stopili filozofiju, prirodna istraivanja i pjes
nitvo u viu cjelinu. Sjediti u svojoj sobici piui nadahnute pjesme, ili
prou#avati ivot cvijea i sastav kamenja - zapravo su dvije strane iste stvari.
Jer, priroda nije mrtav mehanizam, ona je jedan iv svjetski duh.
- Ako ne prestane, mislim da u postati romanti#ar.
- Prirodoslovac Henrik Steffens, rodom Norveanin - koga je Wergeland
zvao odlepralim lovorovim listom Norveke zato to se nastanio u Nje
ma#koj - doao je 1801. g. u Kopenhagen drati predavanja o njema#kom
romantizmu. On je taj pokret opisao sljedeim rije#ima: Umorni od vje#nih
nastojanja da se probijemo kroz surovu materiju, izabrali smo nov put i
pourili u susret beskona#nom. Uli smo u sebe i stvorili novi svijet...
- Kako to samo uspijeva zapamtiti?
- Malenkost, dijete moje.
- Nastavi!
- Schelling je u prirodi tako'er vidio razvoj od zemlje i kamena do
ljudske svijesti. Ustvrdio je postupne prijelaze iz beivotne prirode u sve
296
SOFIJIN SVIJET
savrenije oblike ivota. Romanti#ni pogled na prirodu uope je proet ide-
jom da je priroda organizam, to jest cjelina koja neprestano razvija svoje
uro'ene mogunosti. Priroda je kao cvijet koji rastvara svoje lie i latice. Ili,
kao pjesnik koji rastvara svoje stihove.
- Ne podsjea li te to malo na Aristotela?
- Da, naravno. Romanti#na prirodna filozofija ima aristotelskih i novo-
platonskih crta. Ta Aristotel je imao izrazitiji organi#ki pogled na prirodu od
mehanicisti#kih materijalista.
-Jasno mi je.
- Sli#ne misli nalazimo i u novom pogledu na povijest. Romanti#arima je
bio vrlo vaan povijesni filozof Herder, koji je ivio od 1744. do 1803. g. On
je smatrao da je povijesni tok tako'er obiljeen stalnosti, razvojem i namje
rom. Kaemo da ima dinami#an pogled na povijest, jer je povijest doivlja
vao kao proces. Prosvjetiteljski su filozofi uglavnom imali stati#an pogled
na povijest. Vidjeli su samo jedan, univerzalni, opevaei razum, kojeg po
nekad ima manje, a ponekad vie. Herder je tvrdio da svaka povijesna epoha
ima svoju vrijednost. Tako i svaki narod ima svojih osobitosti, to jest duu
naroda. Pitanje je samo moemo li se uivjeti u uvjete drugih kultura.
- Kao to se moramo uivjeti u situaciju naih blinjih kako bismo ih
razumjeli, tako se moramo uivjeti u kulturu drugih naroda kako bismo ih
shvatili.
- Danas je to naravna stvar. No, u romantizmu je ta spoznaja bila nova.
Romantizam je tako'er pridonio ja#anju osjeaja identiteta u pojedinih na
cija. Nije puki slu#aj to to je borba za nau nacionalnu samostalnost pro
cvala upravo 1814. g.
- Razumijem.
- Budui da romantizam obuhvaa usmjerenost prema novom na mnogo
razli#itih podru#ja, obi#no razlikujemo dva njegova oblika. Prvi je univer
zalni romantizam. U njega spadaju romanti#ari zaokupljeni prirodom, svjet
skom duom i umjetni#kim genijem. Taj je oblik romantizma, najprije pro
cvjetao, i to posebno u gradu Jeni oko 1800. g.
- A drugi oblik?
- To je takozvani nacionalni romantizam. On je procvao malo kasnije,
osobito u gradu Heidelbergu. Nacional-romanti#are prije svega je zanimala
narodna povijest, narodni jezik i folklor uope. Jer, smatralo se da je i
narod, ba kao priroda i povijest, organizam koji razvija svoje uro'ene
mogunosti.
- Reci mi gdje ivi, i rei u ti tko si.
297
JOSTEIN GAARDER
- Ono to povezuje univerzalni i nacionalni romantizam prije svega
je klju#na rije# organizam. Romanti#ari i cvijet i narod smatraju ivim
organizmima. Pjesni#ko djelo tako'er je organizam. Jezik je organizam; #ak
se i priroda kao cjelina smatra organizmom. Zbog toga nema otre razlike
izme'u nacionalnog i univerzalnog romantizma. Svjetski duh isto je to
liko prisutan u narodu i folkloru, koliko u prirodi i umjetnosti.
- Razumijem.
- Ve je Herder skupljao narodne pjesme iz mnogih zemalja, a zbirci je
dao rje#ito ime: Stimmen der Volker in Liedern. Da, narodno pjesnivo
nazivao je materinskim jezikom naroda. U Heidelbergu su po#eli skupljati
narodne pjesme i narodne pri#e. Moda si #ula za bajke brae Grimm?
- O da! Snjeguljica i Crvenkapica, Pepeljuga i Ivica i Marica...
- I mnoge, mnoge druge. U Norvekoj su Asbjornsen i Moe putovali
naokolo prikupljajui pjesnitvo naroda. Kao da se bere so#no voe za
koje se iznenada doznalo da je ukusno i hranjivo. Morali su pouriti -
plodovi su ve po#eli padati sa stabla. Landstad je skupljao norveke na
rodne pjesme, a Ivar Aasen podatke o norvekom jeziku. Sredinom prolog
stoljea otkriveni su stari mitovi i sage iz poganskog doba. Komponisti irom
Europe po#eli su u svojim kompozicijama koristiti folklorne motive. Na taj
su na#in pokuali sagraditi most izme'u narodne i umjetni#ke glazbe.
- Umjetni#ke glazbe?
- Umjetni#ka glazba je glazba koju je komponirao pojedinac - na pri
mjer, Beethoven. Narodnu glazbu nije stvorio pojedinac, ve narod sam.
Zato ne moemo to#no odrediti kada su pojedini narodni tonovi nastali. Isto
tako, razlikujemo narodne pri#e i umjetni#ke bajke.
- to su umjetni#ke bajke?
- To su bajke koje je izmislio pisac, na primjer H. C. Andersen. Roman
ti#ari su strastveno voljeli anr bajke. Jedan od njema#kih majstora bio je
Hoffmann.
- Mislim da sam #ula za Hoffmannove bajke.
- Bajka je romanti#ni knjievni ideal, otprilike kao to je kazalite bilo
umjetni#ki oblik baroka. Ona umjetniku omoguava da se igra svojom stva
rala#kom moi.
- Moe se igrati Boga u izmiljenom svijetu.
- Tako je. Sada bi nam dobro doao mali saetak.
- Samo izvoli.
- Romanti#arski filozofi shvaali su svjetsku duu kao ja, koje u
stanju sli#nom snu stvara svijet. Filozof Ficbte tvrdio je da priroda potje#e
298
SOFIJIN SVIJET
od neke uzviene, nesvjesne mate. Schelling je izravno rekao da je svijet u
Bogu. Bog je nekih stvari svjestan, ali postoje stvari u prirodi koje predsta-
vljaju ono nesvjesno u Bogu. Jer, i Bog ima mra#nu stranu.
- Ta je misao istovremeno zastraujua i zadivljujua. Podsjea me na
Berkeleva.
- Na isti su na#in doivljavali odnos izme'u pjesnika i njegova djela.
Bajka omoguava pjesniku da se igra svojom moi mate koja stvara svi
jet. Stvarala#ki #in nije uvijek svjestan #in; pjesnik moda doivljava da
pri#a iz njega izvire vlastitom, uro'enom snagom. Moda, dok pie, sjedi
kao hipnotiziran.
- Aha?
- No, on iznenada moe razbiti tu iluziju. Moe se u pri#u uplesti kra
tkim ironi#nim primjedbama, upuenim #itatelju; tako ga barem na trenutke
upozorava da je bajka ipak samo bajka.
- Jasno mi je.
- Pjesnik tako podsjea #itatelja da je i njegov ivot #udesan. Ovaj oblik
gubitka iluzije obi#no zovemo romanti#nom ironijom. Na Ibsen stavlja
jednoj osobi iz Peer Gynta u usta rije#i: ne umire se usred petog #ina.
- Ta je replika stvarno malo aljiva. Jer, istovremeno kae da je samo
plod mate.
- Re#enica je toliko paradoksalna da je moemo naglasiti odlomkom.
- to ti to zna#i?
- Pa nita, Sofie. Ali, onda smo rekli da se Novalisova djevojka zvala
Sofie kao ti, te da je umrla sa samo 15 godina i #etiri dana...
- Valjda razumije da me to uplailo.
Alberto je sjedio skamenjena pogleda. Zatim nastavi:
- Ne mora se bojati da te #eka ista sudbina.
- Zato ne?
- Zato to je jo mnogo poglavlja pred nama.
- Ma to ti to govori?
- Kaem: tko god #ita pri#u o Albertu i Sofiji, osjea pod prstima da jo
ima mnogo stranica do kraja pri#e. Doli smo samo do romantizma.
- Zadaje mi vrtoglavicu.
- Zapravo major pokuava Hildi zadati vrtoglavicu. Ba je zlo#est, zar
ne, Sofie? Odlomak!
299
JOSTEIN GAARDER
Alberto je jo govorio kad iz ume dotr#i neki dje#ak. Na sebi je imao arapsku odjeu, a
na glavi turban. U ruci je drao uljanu svjetiljku. Sofie zgrabi Alberta za ruku.
- Tko je to? - upita.
Dje#ak joj sam odgovori:
- Zovem se Aladin i stiem #ak iz Libanona.
Alberto ga strogo pogleda:
- to ima u toj svjetiljci, mali?
Dje#ak protrlja svjetiljku, a iz nje prokulja gusta para. Iz pare se stvori muka prilika. Imao
je crnu bradu kao Alberto, i plavu beretku. Lebdei nad svjetiljkom, re#e:
- %uje li me, Hilde? Izgleda da je prekasno za nove #estitke. Hou ti
samo rei da mi Bjerkely i domaa Juna Norveka odavde izgledaju kao
neka bajka. Vidimo se za nekoliko dana.
Muka se prilika razi'e u paru pa svjetiljka usisa #itav oblak. Dje#ak s turbanom uze
svjetiljku pod ruku, otr#i natrag prema umi i uskoro nestane.
- To... to je skroz nevjerojatno! - re#e Sofie.
- Malenkost, dijete moje.
- Duh je govorio ba kao Hildin otac.
- To je bio njegov duh.
- Ali...
-I ti i ja i sve oko nas odvija se negdje u dubini majorove svijesti. Kasna je no, 28. travnja,
oko budnog majora spavaju vojnici UN-a, a i njemu se jako spava. Me'utim, mora zavriti
knjigu koju Hildi eli pokloniti za 15. ro'endan. Zato mora raditi, Sofie; zato jadnik gotovo i
nema odmora.
- Predajem se.
- Odlomak!
Sofie i Alberto sjedili su i promatrali jezero. Alberto je sjedio kao okamenjen. Nakon stanovitog
vremena, Sofie se osmjeli pa ga trkne u rame.
- Preputa se snovima?
- Da, tu se izravno upleo. Posljednji su odlomci nadahnuti do posljed
njeg slovca. Moe ga biti sram. Ali, time se razotkrio, sve je iznio na svjetlo
dana. Sada znamo da ivimo u knjizi koju Hildin otac alje Hildi kao ro'en
danski poklon. Valjda si #ula to sam rekao? No dobro, to uope nisam bio
ja.
300
SOFIJIN SVIJET
- Ako je to istina, onda u nastojati pobjei iz te knjige i poi svojim
putem.
- A ba t o j e moj t aj ni pl an. Me'ut i m, pri j e nego t o se t o dogodi,
moramo Hilde navesti da progovori. Ta ona #ita svaku nau rije#! Kad se
jednom uspijemo odavde izvui, bit e puno tee stupiti u vezu s njom. Zato
sada moramo zgrabiti priliku.
- to emo joj rei?
- Mislim da se majoru sklapaju o#i nad pisaim strojem, iako njegovi
prsti jo uvijek grozni#avom brzinom lete tastaturom...
- Zamisli.
- Sada e napisati stvari zbog kojih e kasnije zaaliti. A nema tekuinu
za brisanje, Sofie. To je vaan dio moga plana. Jao onomu tko majoru Kna-
gu dade bo#icu tekuine za brisanje!
- Od mene nee dobiti ni komadi vrpce za brisanje.
- Ovog trenutka poti#em tu sirotu djevoj#icu da se pobuni protiv svog
ro'enog oca. Moe je biti sram da se dade zabavljati njegovom omiljenom
igrom sjenama. Kad bi barem bio ovdje, osobno bi iskusio nau ljutnju.
- Ali nije.
- Kako nije!? Ovdje je duhom i duom, ali sjedi na sigurnom u Libano
nu. Jer, sve oko nas je majorovo ja.
- Ali, on je neto vie od onoga to vidimo oko nas.
- Zato to smo mi samo sjene u majorovoj dui. A sjeni nije lako napasti
svog metra, Sofie. To zahtijeva puno otroumlja i zrelog razmatranja. No,
zato moemo utjecati na Hilde. Samo se an'eo moe pobuniti protiv Boga.
- Moemo je nagovoriti da mu se izbelji #im stigne kui. Mogla bi mu
rei da je olo. Mogla bi mu pokvariti brod, ili barem razbiti brodsku svje
tiljku.
Alberto zakima, a zatim re#e:
- Osim toga, mogla bi pobjei od njega. Njoj je to mnogo lake nego
nama. Mogla bi napustiti majorovu kuu i vie se nikad ne vratiti. Zar to ne
bi bila lijepa nagrada majoru koji se na na ra#un igra svojom moi mate
koja stvara svijet?
- Mogu si zamisliti: major putuje po bijelom svijetu u potrazi za Hil-
dom. No, Hilde nestaje jer ne eli ivjeti s ocem koji se ali na Albertov i
Sofijin ra#un.
- Tako je, on se ali. Na to sam i mislio kad sam rekao da nas koristi za
ro'endansku zabavu. Ali, Sofie, neka se on samo #uva. Hilde tako'er.
301
JOSTEIN GAARDER
- Zato?
- Sjedi li udobno?
- Samo da ne do'e jo koji duh iz svjetiljke.
- Pokuaj si zamisliti da se sve to doivljavamo doga'a u svijesti neke
osobe. Mi smo ta svijest. Nemamo dakle vlastitu duu, mi smo dua nekog
drugog. Zasad se nalazimo na poznatom filozofskom tlu. Berkeley i Schel-
ling bi naulili ui.
- Da?
- Zatim je vrlo vjerojatno da je ta dua otac Hilde Moller Knag. On u
Libanonu pie knjigu o filozofiji za 15. ro'endan svoje keri. Kad se Hilde
15. lipnja probudi, nai e knjigu na svom nonom ormariu pa e ona i
drugi ljudi moi #itati o nama. Ve je odavno natuknuto da se poklon
moe dijeliti s drugim ljudima.
- Sjeam se.
- Ovo to ja sada govorim Hilde e pro#itati nakon to si je jednom u
Libanonu njezin otac umiljao da ti ja pri#am da je on u Libanonu... umi
ljao da ti ja pri#am da je on u Libanonu...
Sofiji se zavrtjelo u glavi. Pokuala je razmiljati o onome to je #ula o Berkelyu
i romanti#arima. Alberto Knox nastavi:
- Ali, zbog toga ne bi trebali nosom parati oblake. Najmanje bi se trebali
smijati, jer bi im taj smijeh mogao prisjesti.
- Kome to?
- Pa Hildi i njezinu ocu. Zar ne pri#amo o njima?
- Zato ne bi nosom parali oblake?
- Zato to nije posve nevjerojatno da su i oni samo svijest.
- Kako je to mogue?
- Ako je bilo mogue Berkelevu i romanti#arima, onda mora biti i njima.
Moda je i major samo sjena u knjizi koja govori o njemu i Hilde; naravno,
i o nama, jer smo djeli njihova ivota.
- Pa to je jo gore. Zna#i da smo samo sjene nekakvih sjena.
- Ali, mogue je da negdje sjedi neki sasvim drugi pisac koji pie knjigu
o majoru UN-a Albertu Knagu koji pie knjigu svojoj keri Hilde. Ta knjiga
govori o stanovitom Albertu Knoxu koji Sofiji Amundsen iz Djetelinske
ulice 3 iznenada po#inje slati skromne lekcije iz filozofije.
- Ozbiljno?
- Kaem samo da je to mogue. Za nas bi taj pisac bio skriveni Bog,
Sofie. Iako sve to jesmo i sve to kaemo proizlazi iz Njega zato to mi
302
SOFIJIN SVIJET
jesmo On, o Njemu nikad neemo nita moi znati. Stavljeni smo u najdublji
pretinac.
Sofie i Alberto ostanu sjediti bez rije#i. Sofie razbije tiinu:
- Ako stvarno postoji pisac koji je izmislio pri#u o Hildinu ocu u Liba
nonu, kao to je i ovaj izmislio pri#u o nama...
- Da?
- ...onda moda on ne bi trebao biti ohol.
- Kako to misli?
- On, dakle, i Hil de i mene i ma duboko u svoj oj svi jesti. No, nije li
mogue da on svoj ivot tako'er ivi u nekakvoj uzvienoj svijesti?
Alberto je kimao glavom.
- Naravno, Sofie. I to je mogue. Ako je tako, onda nam je dopustio ovaj
filozofski razgovor kako bi natuknuo tu mogunost. Htio je naglasiti da je i
on bespomona sjena, te da je knji ga u koj oj Hil de i Sofie i ve zapravo
udbenik filozofije.
- Udbenik?
-Jer, svi razgovori koje smo vodili, Sofie, svi dijalozi...
- Da?
- Oni su zapravo monolog.
- %ini mi se da se sada sve razlilo u svijest i duh. Drago mi je da dolaze
drugi filozofi. Filozofija koja je tako veli#anstveno po#ela s Talesom, Empe-
doklom i Demokritom, ne moe se valjda ovdje nasukati?
- Naravno da ne. Pri#at u ti o Hegelu. On je prvi filozof koji je pokuao
spasiti filozofiju nakon to je romantizam sve rastopio u duh.
- Jedva #ekam.
- Kako nas duhovi ili sjene ne bi prekidali, sjest emo unutra.
- Osim toga, ovdje je prohladno.
- Odlomak!
303
HEGEL
..to je umno, to je zbiljsko...
Hilde pusti da fascikl bubne o pod. Leei na krevetu, zurila je u strop. Gore se sve
vrtjelo.
Naravno, tata joj je zadao vrtloglavicu. Podlac jedan! Kako je samo mogao ?
Sofie joj se pokuala izravno obratiti. Zamolila ju je da se pobuni protiv oca. I
zaista joj je stavila bubu u uho. Plan...
Sofie i Alberto ne mogu #ak ni vlas skinuti s tatine glave. No, Hilde moe.
Uz malo pomoi, Sofie se moe pribliiti njezinu ocu.
Slagala se sa Sofijom i Albertom da je tata otiao predaleko u svojoj igri sa
sjenama. Iako je Sofiju i Alberta samo izmislio, postoji granica do koje moe
iskaljivati svoju mo nad njima.
Jadni Sofie i Alberto! Bili su jednako bespomoni pred majorovom matom kao
i filmsko platno pred kino-projektorom.
Kako e mu samo o#itati bukvicu kad se vrati kui! Ve je nazirala obrise #estite
smicalice.
Otiavi do prozora, pogleda prema zaljevu. Bila su skoro dva sata. Otvori prozor
pa povika u pravcu spremita: - Mama! Majka ubrzo iza'e.
304
SOFIJIN SVIJET
- Stiem sa sendvi#ima za sat vremena. Moe?
- Moe...
- Samo da pro#itam o Hegelu.
Alberto i Sofie sjedili su svako u svojoj stolici kraj prozora koji je gledao na
jezerce.
- Georg Wilhelm Friedrich Hegel bio je pravo dijete romantizma - za
po#e Alberto. - Moglo bi se rei da je slijedio postupni razvoj njema#kog
duha. Ro'en je u Stuttgartu 1770. g., a studij filozofije zapo#eo je u Tubin-
genu kad je i mao 18 godi na. Od 1799. sura'uje sa Schellingom u Jeni, u
doba kad je romanti#ni pokret doivljavao najsnaniji procvat. Nakon mje
sta docenta u Jeni, postao je profesorom u Heidelbergu, sreditu njema#kog
nacionalnog romantizma. Na kraju je, od 1818. g., djelovao kao profesor u
Berlinu, i to ba u vrijeme kad se ovaj pretvarao u duhovno sredite Nje
ma#ke. U studenom 1831. g. umro je od kolere; no, hegelijanstvo je ve
imalo velik broj sljedbenika na gotovo svim sveu#ilitima u Njema#koj.
- Zna#i da je dosta toga proao.
- Da, a to se ti#e i njegove filozofije. Hegel je sjedinio i razvio gotovo sve
misli nastale me'u romanti#arima. Me'utim, bio je tako'er otar kriti#ar
Schellingove filozofije na primjer.
- to je kritizirao?
- Schelling i drugi romanti#ari smatrali su da se najdublja osnova zbilje
nalazi u onome to su zvali svjetskim duhom. Hegel tako'er koristi izraz
svjetski duh, ali mu daje novo zna#enje. Pod svjetskim duhom ili svjet
skim umom, Hegel razumijeva sveukupnost ljudskog izraza. Jer, samo #o
vjek ima duh. U tom smislu govori, primjerice, o napredovanju svjetskog
duha kroz povijest. Ipak, ne smijemo smetnuti s uma da govori o ljudskom
ivotu, ljudskim mislima i ljudskoj kulturi.
- Sada je taj duh malo manje sablastan. Ne #eka u zasjedi me'u kame
njem i drveem kao drijemajua inteligencija.
- Sjea se da je Kant pri#ao o das Ding an sich. Iako je poricao da
#ovjek moe jasno spoznati najskriveniju tajnu prirode, tvrdio je da postoji
nekakva nedostina istina. Hegel je rekao: Istina je subjektivna. Time
pori#e postojanje istine iznad ili izvan ljudskog razuma. Sva je spoznaja
ljudska spoznaja, drao je.
- Kao da je filozofiju morao spustiti natrag na zemlju?
- Da, moda bi se to tako moglo rei. Me'utim, Hegelova je filozofija
vrlo raznolika i nijansirana, tako da emo se morati zadovoljiti utvr'ivanjem
305
JOSTEIN GAARDER
njegovih najvanijih misli. Sumnjam da uope moemo rei da je Hegel raz-
vio vlastitu filozofiju. Ono to zovemo Hegelovom filozofijom, prije svega
je metoda pomou koje se moe razumjeti povijesni tok. Zato se gotovo i ne
moe govoriti o Hegelu a da se ne govori o ljudskoj povijesti. Hegelova
filozofija ne u#i nas nita o najskrivenijoj prirodi ivota, ali nas moe
nau#iti plodonosnom razmiljanju.
- To je moda vanije.
- Svim filozofskim sustavima prije Hegela zajedni#ki je pokuaj ustano
vljavanja vje#nih mjerila koja odre'uju to #ovjek moe znati o svijetu. To
vrijedi za Descartesa, Spinozu, Humea i Kanta. Svaki je od njih nastojao
istraiti to je osnova ljudske spoznaje. No, svi su govorili o bezvremenskim
pretpostavkama #ovjekova znanja o svijetu.
- Zar to nije dunost filozofa?
- Hegel je mislio da je to nemogue. Mislio je da se osnova ljudske
spoznaje mijenja iz narataja u narataj, te da zbog toga nema vje#nih
istina ni bezvremenskog uma. Jedina #vrsta to#ka koje se filozofija moe
uhvatiti jest povijest.
- Uh, to mi mora objasniti. Pa povijest se stalno mijenja. Kako onda
moe biti #vrsta to#ka?
- I rijeka se neprestano mijenja. To ne zna#i da se o njoj ne moe govori
ti. No, ne moe se upitati na kojem je mjestu u dolini ta rijeka najpravija.
- Ne, jer je rijeka cijelim tokom rijeka.
- Hegelu je povijest rije#ni tok. I najmanje mrekanje vode na nekom
mjestu odre'eno je padom vode i vrtlozima u njezinu gornjem toku. No,
ono je tako'er odre'eno stijenjem i zavojima u rijeci na mjestu s kojeg se
promatra.
- Mislim da razumijem.
- Povijest misli ili povijest uma nalikuje rije#nom toku. Sve misli ljudi
prije tebe, noene strujom tradicije, te materijalni uvjeti koji vladaju u
tvoje doba upravljaju na#inom tvoga miljenja. Zato ne moe tvrditi da je
odre'ena misao pravilna za vijeke vjekova. Ali, moe biti pravilna tamo gdje
se ti nalazi.
- To ne zna#i da je sve jednako krivo ili jednako to#no?
- Naravno. Neto je krivo ili to#no u odnosu na povijesne okolnosti.
Ako u 1990. godini zagovara ropstvo, u najboljem e slu#aju ispasti klaun.
Prije 2500 godina to ne bi bilo toliko aavo. Istina, ve su se tada #uli
napredni glasovi koji su se zauzimali za ukidanje ropstva. Moemo uzeti i
306
SOFIJIN SVIJET
malo noviji primjer. Prije stotinu godina nije bilo nerazumno paliti velike
umske povrine kako bi se ra#istila povrina za poljodjeljstvo. Danas je to
strano nerazumno. Pred nama su sasvim druge (i bolje) pretpostavke za
donoenje takvih odluka.
- Sad mi je jasno.
- Hegel je i to se ti#e filozofskog razmatranja tvrdio da je razum neto
dinami#no - nekakav proces. A taj proces je istina. Ne postoje, naime,
nikakva mjerila izvan samog povijesnog procesa koja bi odredila to je naj-
istinitije ili najrazumnije.
- Molim primjer!
- Ne moe izvla#iti razli#ite misli iz antike, srednjeg vijeka, renesanse ili
prosvjetiteljstva, pa tvrditi da su jedne krive, a druge to#ne. Zbog toga ne
moe rei ni da je Platon pogrijeio, a Aristotel imao pravo, da je Hume
pogrijeio, a da su Kant ili Schelling bili u pravu. To je nepovijesni na#in
miljenja.
- Ne zvu#i ba dobro.
- Zaista, ne moe odvojiti nekog filozofa, ili misao uope, od povijesnih
okolnosti tog filozofa ili te misli. No, bliim se novoj to#ki: budui da stalno
dolazi neto novo, razum je progresivan. To zna#i da se ljudska spoznaja
neprestano proiruje, i tako napreduje.
- Onda je moda Kantova filozofija ipak pravilnija od Platonove?
- Da, svjetski duh se razvio i proirio od Platona do Kanta. Taman
posla da nije. Vratimo li se naoj rijeci, moemo rei da se u nju ulilo vie
vode. Ta prola su dobra dva tisuljea. No, Kant ne bi smio vjerovati da e
njegove istine ostati pri obali kao postojano kamenje. I Kantove se misli
moraju preraditi, njegov razum tako'er mora postati predmetom kritike
sljedeeg narataja. Upravo se to i dogodilo.
- Ali ta rijeka o kojoj govori...
- Da ?
- Gdje utje#e?
- Hegel smatra da se svjetski duh razvija prema sve veoj svijesti o
samom sebi. Tako je i s rijekom - to je blie moru, to se vie iri. Prema
Hegelu, povijest nam govori o tome da svjetski duh polako dolazi k svije
sti o sebi. Svij et je oduvij ek post ojao, ali kroz lj udsku kult uru i razvoj,
svjetski duh postaje sve svjesniji svoje osobitosti.
- Kako je u to mogao biti siguran?
- Tvrdio je da je to povijesna #injenica. O tome dakl e nije mislio na
ga'ati. Svatko tko prou#ava povijest vidi da se #ovje#anstvo kree u susret
307
JOSTKIN GAARDER
sve veoj samospoznaji i samorazvoju. Hegel kae da studij povijesti pokazuje
kretanje #ovje#anstva u pravcu sve vee racionalnosti i slobode. Unato# svim svojim
zavojima, povijesni razvoj ipak ide naprijed. Kaemo da povijest nadmauje samu
sebe, da je svrhovita.
- Zna#i da se razvija. U redu.
- Da, povijest je kao duga#ak lanac misli. Hegel je utvrdio pravila koja
se odnose na taj lanac. Svatko tko poblie prou#ava povijest mora primijetiti
da se svaka misao iznosi na temelju misli iznesenih prije nje. %im je jedna
misao iznijeta, suprotstavlja joj se neka nova.Tako nastaje sukob dvaju su
protnih na#ina miljenja. Me'utim, taj se sukob ukida iznoenjem tree mi
sli, koja u sebi zadrava ono najbolje iz obaju stavova. Ovo Hegel naziva
dijalektikim razvojem.
- Ima li kakav primjer?
- Moda se sjea da su predsokratovci raspravljali pitanje o pratvari i
promjeni...
- Tako-tako.
- Onda su Elejci tvrdili da je promjena zapravo nemogua. Stoga su bili
prisiljeni poricati sve promjene, iako su ih primjeivali osjetilima. Elejci su
postavili tvrdnju, a takvu postavku Hegel naziva pozicijom.
- Da ?
- Ali, svaki put kada se iznese neka otra tvrdnja, pojavit e se i suprotna
tvrdnja. Nju Hegel naziva negacijom. Negacija filozofije Elejaca bio je Hera-
klit, koji je rekao da sve te#e. Tako nastaje sukob izme'u dvaju opre#nih
na#ina miljenja. Me'utim, taj se sukob ukida Empedoklovom tvrdnjom da
su oboje malo u pravu, a malo u krivu.
- Da, sad mi pomalo svie...
- Elejci su bili u pravu da se zapravo nita ne mijenja, ali nisu imali
pravo da ne moemo vjerovati naim osjetilima. Heraklit je imao pravo kada
je rekao da moemo vjerovati svojim osjetilima, ali nije imao pravo kada je
rekao da sve te#e.
- Zato to postoji nekoliko elemenata. Samo se sastav mijenja, a ne sami
elementi.
- To#no. Empedoklovo stajalite, koje posreduje izme'u dvaju suprotnih
stavova, Hegel naziva negacijom negacije.
- Koje rije#i!
- On ta tri stupnja spoznaje tako'er zove tezom, antitezom i sinte
zom. Moe se, na primjer, rei da je Descartesov racionalizam teza kojoj se
308
SOFIjIN SVIJET
zatim suprotstavlja Humeova empiristi#ka antiteza. Me'utim, ova se su-
protnost, sukob izme'u dvaju razli#itih na#ina miljenja, ukida Kantovom
sintezom. Kant je u ne#emu dao za pravo racionalistima, a empiristima u
ne#em drugom. Tako'er je tvrdio da su obje strane pogrijeile u nekim va-
nim pitanjima. Me'utim, povijest ne zavrava s Kantom. Kantova je sin-
teza polazite novog tro#lanog lanca misli, trijade. Jer, sintezi se su-
protstavlja nova antiteza.
- To zvu#i jako teoretski.
- Da, to je teorija. No, Hegel ne eli povijesti nametnuti nikakvu she
mu. Smatrao je da se dijalekti#ki obrazac moe pro#itati iz povijesti. Tvrdio
je, stoga, da je otkrio stanovite zakonitosti razvoja razuma, to jest napredo
vanja svjetskog duha kroz povijest.
- Shvaam.
- Me'utim, Hegelova dijalektika ne odnosi se samo na povijest. Kad
neto raspravljamo, tako'er mislimo dijalekti#ki. Pokuavamo ui u trag
nedostacima nekog miljenja. Hegel je to zvao negativnim miljenjem. No,
kad prona'emo nedostatke nekog miljenja, zadravamo ono to vrijedi.
- Molim primjer!
- Kad socijalist i konzervativac zajedno pokuavaju rijeiti kakav dru
tveni problem, ubrzo e se razotkriti suprotnosti izme'u dvaju na#ina milje
nja. To ne zna#i da jedan misli krivo, a drugi to#no. Zapravo je mogue da
su obojica malo u pravu, a malo u krivu. Kako rasprava pomalo napreduje,
na kraju e se kriti#kim putem iz miljenja obojice izlu#iti ono najbolje.
- Nadajmo se.
- No, usred neke rasprave, nije uvijek lako utvrditi to je razumno. Na
povijesti je da pokae to je krivo, a to pravilno. to je umno, to je
zbiljsko.
- Ono to preivi je dakle pravilno.
- Ili obrnuto: pravilno je ono to preivi.
- Ima li kakav majuni primjer?
- Prije 150 godina mnogi su se borili za emancipaciju ena. Mnogi su se
zagrieno borili protiv nje. Kada danas iznesemo argumente obiju strana,
nije teko odlu#iti #iji su razumniji. Ali, ne smijemo zaboraviti da je lako
biti general poslije bitke. Pokazalo se da su borci za emancipaciju imali
pravo. Mnogi bi se sigurno sramili kad bi u tisku vidjeli to je njihov djed o
tome rekao.
- I ja mislim. Sto je Hegel smatrao?
309
JOSTEIN GAARDER
- O emancipaciji?
- Zar ne pri#amo o tome?
- Hoe li #uti jedan citat?
- Da, rado!
- Razlika izme'u mukarca i ene je kao izme'u ivotinje i biljke,
napisao je. ivotinja vie odgovara mukar#evu karakteru, biljka eninom,
jer je njezin razvoj miran, a princip mu je neodre'eno jedinstvo osjeaja.
Ako su ene na #elu vlade, drava je u opasnosti jer one ne postupaju prema
zahtjevima opinstva, nego prema slu#ajnim sklonostima i miljenjima. ene
se tako'er obrazuju - nitko ne zna kako - kao da udiu ideje, vie kroz ivot
nego usvajanjem znanja. Mukarac, me'utim, svoj poloaj postie samo
borbom za misli i velikim tehni#kim naporima.
- Hvala ti, to je dovoljno! Mislim da sli#ne citate ne elim #uti.
- Me'utim, ovaj je navod sjajan primjer da se shvaanja o tome to je
razumno neprestano mijenjaju. To tako'er pokazuje da je Hegel dijete
svoga vremena. A i mi isto. Niti naa naravna shvaanja nee podnijeti
kunju vremena.
- Ima kakav primjer?
- Ne, nemam.
- Zato ne?
- Zato to bih onda uzeo neto to se ve mijenja. Ne mogu, na primjer,
rei da je glupo voziti auto jer zaga'uje prirodu. S time se ve mnogi slau!
Zato bi taj primjer bio lo. Povijest e pokazati da puno onoga to danas
doivljavamo kao normalno nee izdrati povijesni sud.
- Razumijem.
- Osim toga, moemo si pribiljeiti neto drugo: ba zato to su mnogi
mukarci u Hegelovo doba prosta#ki verglali o eninoj podre'enosti, sami
su tako ubrzali irenje feministi#kog pokreta.
- Kako to?
- Iznijeli su tezu ili poziciju. Razlog da je to uope bilo potrebno bio
je da su se ene po#ele buniti. Jer, nije potrebno razmiljati o ne#emu o #emu
se svi slau. I to su otrije bile njihove rije#i o eninoj podre'enosti, to je
negacija postajala snanija.
- Mislim da mi je jasno.
- Dakle, moe se rei da je najbolje imati zagriene protivnike. to su
ekstremniji, to e snanija biti reakcija. Zato se i kae dolijevati ulje na
vatru.
310
SOFIJIN SVIJET
- Meni je trenuta#no doliveno malo previe ulja.
- Logi#ki ili filozofski gledano, #esto i me'u dvama pojmovima postoji
dijalekti#ki sukob.
- Moe primjer?
- Razmiljam li o pojmu bitak, neizostavno bih morao uvesti suprotan
pojam, naime nebitak. Ne moe misliti o tome da postoji, a da odmah ne
pomisli da nee postojati zauvijek. Sukob izme'u bitka i nebitka ukida
se pojmom bivanje. Jer, kad neto biva, zna#i da na neki na#in i jest i nije.
- Razumijem.
- Hegelov je razum, dakle, dinamian razum. Budui da je zbilja proeta
sukobima, opis te zbilje tako'er mora biti pun sukoba. Evo primjera: pri#a
se da je danski atomski fizi#ar Niels Bohr nad svoja ulazna vrata objesio
potkovu.
- To donosi sreu.
- Ali, to je praznovjerje, a Niels Bohr je prije bio sve drugo nego prazno
vjeran. Jednom ga je posjetio neki prijatelj i primijetio: Pa valjda ne vjeruje
u takve stvari. Ne, odgovorio mu je Niels Bohr, ali #uo sam da ipak
pomae.
- Nemam rije#i.
- Odgovor je prili#no dijalekti#an, reklo bi se proturje#an. Niels Bohr,
koji je sli#no naem pjesni ku Vinjeu, bio poznat po dvosmislenostima,
rekao je jednom sljedee: Postoje dvije vrste istina: povrinske, kojih je
suprotnost o#igledno kriva, i duboke, kojih je suprotnost jednako to#na.
- Kakve su to istine?
- Ako ja na primjer kaem da je ivot kratak...
- Onda se ja slaem.
- Ali, drugom bih prilikom mogao rairiti ruke i rei da je ivot dug.
- Ima pravo. I to je na neki na#in istina.
- Na kraj u ti moram ispri #ati o sl u#aju gdje dijalekt i#ki sukob moe
izazvati spontano djelo koje vodi iznenadnoj promjeni.
- Dobro!
- Zamisli djevoj#icu koja majci stalno govori: Da, mama, Dobro,
mama, Kako ti kae, mama, Da, odmah u to u#initi, mama.
- Jeim se.
- Mamu pomal o i vcira to j oj je ki uvijek tako posluna. Na kraj u
povi#e: Nemoj biti toliko posluna! A djevoj#ica joj odgovori: Neu,
mama!
311
JOSTEIN GAARDER
- Ja bih je oamarila.
- Bi, zar ne? to bi u#inila da je ona umjesto toga odgovorila: Ba ho&u
biti posluna!
- Bio bi to #udan odgovor. Moda bih joj i onda opalila amar.
- Situacija se, drugim rije#ima, zaglavila. Dijalekti#ki se sukob tako za
otrio da promjena mora nastupiti.
- Misli, pljuska?
- Morali bismo spomenuti posljednju zna#ajku Hegelove filozofije.
- Ja ne idem nikamo.
- Sjea se da smo rekli da su romanti#ari bili individualisti.
- Zagonetni put vodi prema unutra.
- Taj individualizam susree svoju negaciju, ili suprotnost, u Hegelo-
voj filozofiji. Hegel je naglaavao vanost takozvanih objektivnih sila. Pod
time razumijeva obitelj i dravu. Moglo bi se rei da je Hegel pojedinca
promatrao sa skepsom. Smatrao je da je pojedinac organski dio zajednice.
Razum ili svjetski duh vidljiv je tek iz me'uljudskih odnosa.
- Objasni to!
- Razum se prije svega ukazuje u jeziku. A jezik je neto u to ulazimo
ro'enjem. Norveki se jezik savreno dobro snalazi bez g. Hansena, ali se g.
Hansen ne snalazi bez norvekog jezika. Dakle, ne stvara pojedinac jezik,
nego jezik stvara pojedinca.
- To je valjda istina.
- Kao to pojedinac ro'enjem ulazi u jezik, tako ulazi i u svoje povijesne
okolnosti. Nitko se prema tim okolnostima ne odnosi slobodno. Tko ne
na'e svoje mjesto u dravi, nepovijesno je bie. Moda se sjea, ova je
misao bila vana i velikim atenskim filozofima. Kao to se drava ne moe
zamisliti bez gra'ana, tako se gra'ani ne mogu zamisliti bez drave.
- Shvaam.
- Prema Hegelu, drava je neto vie od pojedinog gra'anina. tovie,
ona je neto vie od zbroja svih gra'ana. Prema Hegelu se #ovjek ne moe
ispisati iz drutva. Oni koji na drutvo u kojem ive samo slijeu rameni
ma, i ele nai same sebe, izgledaju kao lude.
- Ne znam ba da li se slaem, ali dobro.
- Prema Hegelu, pojedinac ne nalazi sama sebe, nego svjetski duh.
- Svjetski duh nalazi sama sebe?
- Hegel kae da se svjetski duh vraa sebi samom u tri koraka. To
zna#i da u tri koraka dobiva svijest o sebi.
312
SOFIJIN SVIJET
- Samo naprijed!
- Najprije se svjetski duh osvjeuje u pojedincu. Hegel to zove subjek
tivnim duhom. Vii stupanj svijesti postie u obitelji, drutvu i dravi. To
Hegel naziva objektivnim duhom, jer se taj duh pokazuje u me'uljudskim
odnosima. A posljednji stupanj je...
- Aha?
- Svjetski duh dosie najvii oblik samospoznaje u apsolutnom duhu.
A apsolutni duh su umjetnost, religija i filozofija. Me'u njima filozofija je
najvii oblik duha, jer svjetski duh u filozofiji razmatra svoju djelatnost u
povijesti. Dakle, svjetski duh tek u filozofiji susree sama sebe. Moe se
rei da je filozofija zrcalo svjetskog duha.
- Ovo je toliko zagonetno da mislim da mi treba malo vremena kako bih
to probavila. Ali, svi'aju mi se tvoje posljednje rije#i.
- Rekao sam da je filozofija zrcalo svjetskog duha.
- Lijepo. Misli li da to ima veze s mjedenim zrcalom?
- Kad ve pita, ima.
- to ti to zna#i?
- Budui da se stalno govori o tom mjedenom zrcalu, pretpostavljam
da je posebno vano.
- Onda si valjda razmiljao o kakvom se zna#enju radi?
- Ne, ne. Samo sam rekao da se zrcalo ne bi toliko #esto spominjalo kad
ne bi bilo posebno vano za Hilde i njezina oca. A kakva je njegova vanost,
to samo Hilde zna.
- Je li to romanti#na ironija?
- Nemogue pitanje, Sofie.
- Zato?
- Pa ne bavimo se mi takvim stvarima. Mi smo samo bespomone rtve
te ironije. Ako kakvo pretjerano veliko dijete nacrta neto na papir, onda ne
moemo papir upitati to crte predo#ava.
-Jeim se.
313
KIERKEGAARD
...Europa na putu u bankrot...
Hilde pogleda na sat. Ve je prolo #etiri. Odloi fascikl na stol pa se sjuri u kuhinju.
Morala je pouriti u spremite za #amce prije nego to majka odustane od #ekanja. U
trku je bacila pogled na mjedeno zrcalo.
Pristavila je vodu za #aj i bjesomu#nom brzinom sloila nekoliko sendvi#a.
O da, naalit e se ona s ocem. Hilde se sve vie i vie smatrala saveznicom Alberta
i Sofie. ala bi trebala po#eti ve u Kopenhagenu...
Uskoro se s velikim pladnjem spustila u spremite.
- Evo uine - re#e.
Majka je u ruci drala kocku omotanu staklenim papirom. Sklonila je kosu s #ela;
i u njoj je bilo malo pijeska.
- Ali, onda emo presko#iti ru#ak.
Sjele su na mol da jedu.
- Kad stie tata?
- U subotu. Pa to valjda zna.
- Ali kada? Zar nisi rekla da najprije slijee u Kopenhagen?
-Da. . .
Majka je vakala kriku kruha s jetrenom patetom i krastavcima.
- ...stie u Kopenhagen oko pet sati. Avion za Kristiansand ide u osam i
#etvrt. Mislim da slijee na Kjevik u pola deset.
314
SOFIJIN SVIJET
- Onda mora provesti nekoliko sati na Kastrupu...
- Kako molim?
- Ne, nita... samo sam se pitala kako putuje.
Jele su. Kad je Hilde procijenila da je prolo dovoljno vremena, upita:
Jesi li se u zadnje vrijeme #ula s Annom i Oleom?
- Da, dogodi se da zvrcnu. Dolaze kui na godinji negdje u srpnju.
- Ne prije?
- Mislim da ne.
- To zna#i da su ovaj tjedan u Kopenhagenu...
- Pa dobro to je ovo, Hilde?
- Nita. O ne#emu moramo pri#ati.
- Ali, ve si dva puta spomenula Kopenhagen.
- Ozbiljno?
- Pa zaklju#ile smo da tata usput slijee u...
- Sigurno sam se zato sjetila Anne i Olea.
%im su zavrile s jelom, Hilde stavi tanjurie i alice na pladanj.
- Moram nastaviti s #itanjem, mama.
- Da, izgleda da mora...
Nije li se tu #ula trunka prijekora? Bile su se dogovorile da e zajedno
urediti %amac prije nego to se tata vrati kui.
- Tati sam nekako obeala da u pro#itati knjigu do njegova dolaska.
- To je ba blesavo. Jedna je stvar da ga nema, ali onda ne mora dirigirati
svime to se doga'a kod kue.
- Kad bi ti samo znala #ime on sve dirigira - re#e Hilde zagonetno. - I
koliko u tome uiva.
Zatim ode u svoju sobu i nastavi #itati.
Iznenada, Sofie zau kucanje na vratima. Alberto je strogo pogleda:
- Ne damo se uznemiravati.
Netko pokuca snanije.
- Priat #u ti o danskom filozofu kojeg je jako raestila Hegelova filozo
fija, ree Alberto.
Netko sada pokuca takvom jainom da su se itava vrata zatresla.
- Naravno, to samo major alje nekakvu fantastinu osobu da vidi ho
#emo li se uhvatiti na lijepak - nastavi Alberto. - To ga nita ne kota.
315
JOSTEIN GAARDER
- No, ne otvorimo li i ne vidimo tko je, nita ga ne stoji da sravni kuu
sa zemljom.
- Moda ima pravo. Pa, da otvorimo.
Po'u prema vratima. Budui da je kucanje bilo tako snano, Sofie je o#ekivala neku
ogromnu osobu. No, vani na stubama stajala je malena djevoj#ica duge svijetle kose,
obu#ena u arenu ljetnu haljinu. U ruci je drala dvije bo#ice, jednu crvenu a drugu
plavu.
- Zdravo re#e Sofie. Tko si ti?
- Ja se zovem Alica - re#e djevoj#ica uz srameljiv naklon.
- To sam si i mislio - zakima Alberto. - To je Alica u Zemlji #udesa.
- Kako je samo dola ovamo?
Alice odgovori:
- Zemlja #udesa je posve bezgrani#na zemlja. To zna#i da je Zemlja
#udesa posvuda - otprilike kao i UN. Naa bi zemlja stoga trebala postati
po#asnom #lanicom UN-a. Trebali bismo imati svoje predstavnike u svim
odborima. Jer, UN tako'er potje#e iz ljudske zemlje #udesa.
- Huh, taj major! - brundao je Alberto.
- I to radi ovdje? - upita Sofie.
- Moram Sofiji predati ove filozofske bo#ice.
Potom prui Sofiji bo#ice. Obje su bile od prozirnog stakla; u jednoj je bila crvena
tekuina, a u drugoj plava. Na crvenoj je bo#ici pisalo: POPIJ ME, a na plavoj: POPIJ
I MENE.
Sljedeeg trena pored kolibe projuri bijeli zec. Hodao je uspravljen na dvije noge;
osim toga, na sebi je imao prsluk i sako. To#no ispred kolibe izvadi depni sat iz prsluka
i re#e:
- O zaboga, kasnim, kasnim!
I nastavi tr#ati. Alica potr#a za njim. U trku se ponovno pokloni i re#e:
- Opet po#inje.
- Pozdravi Dinu i Kraljicu! - povika Sofie za njom.
I tako je nestala. Alberto i Sofie ostadoe na stubama prou#avati bo#ice.
- POPIJ ME, POPIJ I MENE - pro#ita Sofie. - Ne znam usu'ujem li se.
Moda je unutra otrov.
Alberto samo slegne ramenima.
- Stiu od majora, a sve to stie od majora je svijest. Dakle, to je samo
tobonje pie.
Sofie odvrne #ep crvene bo#ice pa je oprezno priblii ustima. Sok je bio slatkog,
#udnog okusa, ali to je bila samo jedna stvar. Istovremeno se neto po#elo doga'ati s
okolinom.
316
SOFIJIN SVIJET
Kao da su se jezerce, uma i koliba slile u jedno. Uskoro je sve to je
vidjela bila jedna osoba, a ta osoba bila je Sofie. Ona baci pogled na Alberta,
ali kao da je i on bio dio Sofijine due.
- %udno - re#e. - Vidim sve to i prije, samo to je sada sve povezano.
Osjeam da je sve jedna svijest.
Alberto kimne - kao da je Sofie kimnula sama sebi.
- To je panteizam ili filozofija jedinstva re#e on. To je svjetski duh
romanti#ara. Oni su sve doivljavali kao jedno veliko ja. Hegel tako'er:
on se odnosio skepti#no prema pojedincu i sve je promatrao kao izraz jed
nog svjetskog razuma.
Da otpijem malo iz druge bo#ice?
Pa to pie na njoj.
Sofie odvrne #ep plave bo#ice pa potegne velik gutljaj. Ovaj je sok bio
malo kiseliji i vie je osvjeavao od crvenog. Okolina se opet iznenada stala
mijenjati. U sekundi je djelovanje crvene tekuine nestalo; stvari su se vratile
na staro mjesto. Alberto je bio Alberto, umsko drvee bila su stabla u umi,
a jezercu se vratio njegov oblik.
To je trajalo samo sekundu. Sve to je Sofie vidjela, nastavilo se udalja-
vati jedno od drugog. uma vie nije bila uma - i najmanje drvo istupilo je
sada kao svijet za sebe. I najmanja gran#ica bila je #udo o kojem se moglo
ispri#ati tisuu pri#a.
Jezerce je odjednom postalo neizmjerno more - ne po dubini ili irini,
nego po svijetleim detaljima i zaku#astim zavojima. Sofie je shvatila da bi
mogla provesti cijeli ivot promatrajui to jezero, a #ak bi i po zavretku
ivota jezero ostalo nedoku#ivom tajnom.
Podigla je pogled prema kronji jednog drveta. U njoj su se tri vrap#ia
zabavljala #udesnom igrom. Sofie je nekako znala da su vrap#ii tamo bili i
kad je popila crvenu tekuinu, ali onda ih ipak nije dobro vidjela. Crvena
bo#ica izbrisala je sve suprotnosti i sve individualne razlike.
Sofie sko#i s kamene stube na kojoj su stajali i isprui se po travi. Otkrila
je nov svijet - kao kad #ovjek zaroni duboko i prvi put ot vori o#i pod
vodom. U mahovini, me'u #upercima trave i slamkama, vrvjelo je od ivah-
nih detalja. Sofie ugleda pauka kako nepokolebljivo i #vrsto puzi po maho-
vini... crvenu lisnu u kako juri gore-dolje po slamki trave... pravu malu
vojsku mrava kako u travi ima radnu akciju. %ak je i svaki pojedini mrav
podizao noge na svoj na#in.
Naj#udnije je ipak bilo kad je ustala i pogledala Alberta, koji je jo
stajao na pragu kolibe. Vidjela je #udesnu osobu, bio je kao #ovjek s drugog
317
JOSTEIN GAARDER
planeta ili kao lik iz neke druge bajke. Istovremeno je i sebe doivjela na nov na#in,
kao izvanrednu osobu. Ne samo kao #ovjeka, i ne samo kao petnaestogodinju
djevojku. Ona je Sofie Amundsen, nitko drugi do nje.
- to vidi? - upita Alberto.
- Vidim da si ti #udan svat.
- Ma nemoj!?
- Mislim da nikad neu moi razumjeti kako je biti netko drugi. Nijedan
#ovjek na svijetu ne nalikuje drugome.
- A uma?
- Vie nije povezana. Izgleda kao svemir pun #udesnih pri#a.
- To sam si i mislio. Plava bo#ica je individualizam. Ona je, na primjer,
reakcija Sorena Kierkegaarda na romanti#nu filozofiju jedinstva. Ona je ta
ko'er jedan drugi Danac koji je bio Kierkegaardov suvremenik. Rije# je o
poznatom piscu bajki, H. C. Andersenu. On je imao puno smisla za neshva
tljivo bogatstvo detalja u prirodi. Filozof koji je isto primijetio dobrih stoti
nu godina ranije bio je Nijemac Leibniz. On je na Spinozinu filozofiju jedin
stva reagirao kao Soren Kierkegaard na Hegela.
- Sluam te, ali ti si istovremeno tako #udan da mi dolazi da se smijem.
- Razumijem. Onda potegni iz crvene bo#ice, pa emo sjesti natrag na
prag. Rei emo nekoliko rije#i o Kierkegaardu prije nego to zavrimo po
sao za danas.
Sofie sjedne na stubu pored Alberta. Ispije gutljaj#i iz crvene bo#ice, i sve se
opet po#ne skupljati. Zapravo se malo previe skupilo, jer se Sofiji ponovno #inilo da
nije bilo nikakvih zna#ajnih razlika me'u stvarima. Zato je morala tek liznuti grli
plave bo#ice, i svijet je bio kao i prije Alicinog posjeta.
- Ali, to je istina? - upita Sofie. - Prua li crvena ili plava tekuina pravi
doivljaj?
- I crvena i plava, Sofie. Ne moemo rei da su romanti#ari pogrijeili,
zato to postoji samo jedna zbilja. Moda su bili previe jednostrani.
- to je onda s plavom bo#icom?
- Mislim da je Kierkegaard iz nje potegnuo nekoli ko dobrih gutljaja.
Barem je imao oko za vanost pojedi nca. Ta mi ni smo samo djeca svog
vremena. Svatko je od nas izvanredni pojedinac koji samo jednom ivi.
- A to se Hegela nije posebno ticalo?
- Ne, njega su vie zaokupljale osnovne povijesne smjernice. Upravo je
to uzrujalo Kierkegaarda. Smatrao je da su romanti#na filozofija jedinstva i
318
SOFIJIN SVIJET
Hegelova povijesnost utopile pojedin#evu odgovornost za vlastiti ivot.
Kierkegaard zato misli da su i Hegel i romanti#ari na isto brdo tkani.
- Shvaam zato je bio ljut.
- Soren Kierkegaard rodio se 1813. g., a otac ga je strogo odgojio. Od
oca je naslijedio religioznu potitenost.
- To ne sluti na dobro.
- Zbog svoje potitenosti bio je prisiljen raskinuti zaruke, to kopen-
hakoj buroaziji nije bilo milo. Tako je rano postao izopenikom i predme
tom rugla. Ipak, s vremenom se stao otro braniti. Sve je vie postajao ono
to je Ibsen kasnije zvao neprijatelj naroda.
- Zbog raskinutih zaruka?
- Ne, ne samo zbog toga. Posebno potkraj ivota pisao je iscrpnu, sna
nu kulturnu kritiku. Cijela je Europa na putu u bankrot, rekao je. Sma
trao je da ivi u doba bez ikakvih strasti i obaveza. Posebno je reagirao na
mlakost Crkve. Bio je nemilosrdan kriti#ar onoga to bismo mogli nazvati
nedjeljnim kranstvom.
- Danas je bolje govoriti o krizmani#kom kranstvu. Mnogi se danas
krizmaju samo zbog poklona koje dobijaju.
- Da, zna#i shvatila si. Kierkegaardu je kranstvo toliko zadivljujue i
toli ko proti vno razumu da je izbor morao biti ili - ili. Ne moe se biti
malo ili donekle kraninom. Jer, ili je Isus na Uskrs ustao od mrtvih -
ili nije. Ako je zaista ustao od mrtvih, ako je zaista umro za nas - onda je to
toliko neodoljivo da mora proeti #itav na ivot.
- Jasno mi je.
- No, Kierkegaard je doivi o da se veina ljudi, zajedno sa Crkvom,
prora#unato odnosi prema religioznim pitanjima. Mislio je da vjera i ra-
zum jedno drugom odgovaraju kao vatra i voda. Nije dovoljno vjerovati da
je kranska vjera istinita; kranska vjera zna#i slijediti Krista.
- Kakve to veze ima s Hegelom?
- No da, moda smo po#eli s krive strane.
- Onda predlaem da krene natrake i po#ne nanovo.
- Kierkegaard je po#eo studirati teologiju kao sedamnaestogodinjak, ali
su ga pomalo sve vie zaokupljala filozofska pitanja. Sa 27 godina magistri-
rao je radom O pojmu ironije. U njemu se razra#unava s romanti#nom
ironijom te s neobaveznim romanti#arskim igranjem iluzijom. Kao suprot
nost tom obliku ironije postavlja sokratovsku ironiju. I Sokratu je ironija
bila korisno sredstvo, ali on ju je koristio kako bi izmamio najdublju ivotnu
319
JOSTEIN GAARDER
spoznaju. Suprotno romanti#arima, Sokrat je bio ono to Kierkegaard zove
egzistencijalnim misliocem. To je mislilac koji u filozofsko razmatranje uvla#i #itavu
svoju egzistenciju.
- Dobro.
- Nakon raskidanja zaruka, Kierkegaard je 1841. otputovao u Berlin,
gdje je, me'u ostalim, sluao Schellingova predavanja.
-Je li upoznao Hegela?
- Ne, Hegel je umro deset godina prije, ali Hegelov duh isticao se ne
samo u Berlinu, nego i u velikom dijelu Europe. Njegov se sustav koristio
kao neka vrsta potpunog objanjenja svakojakih pitanja. Kierkegaard je tvr
dio da su objektivne istine, kojima je hegelovska filozofija toliko zaoku
pljena, potpuno nebitne za egzistenciju pojedinca.
- A kakve su istine bitne?
- Nai Istinu s velikim I, u#i Kierkegaard, manje je vano nego nai
istine koje su vane za ivot pojedinca. Vano je nai istinu za me. Na taj
na#in postavlja individuuma - to jest pojedinca - nasuprot sustavu. Kier
kegaard smatra da je Hegel zaboravio da je i sam #ovjek. O hegelovskom
tipu profesora pie sljedee: Dok duboko zamiljeni, uzvieni gospodin Pro
fesor obrazlae cijelo postojanje, u svojoj je rastresenosti zaboravio kako se
zove: da je #ovjek, naprosto #ovjek, a ne nekakve fantasti#ne 3/8 nekog .
- A to je, prema Kierkegaardu, #ovjek?
- Na to se ne moe openito odgovoriti. Kierkegaarda uope ne zanima
nekakav opevaei opis #ovjekove prirode ili ljudskog bia. Vana je egzi
stencija pojedinca. A #ovjek ne proivljava svoju egzistenciju za pisaim
stolom. Kada #ovjek djeluje - posebno kada donosi vane odluke - on se
odnosi prema vlastitoj egzistenciji. Postoji pri#a o Buddhi koja moe osvije
tliti to Kierkegaard misli.
- O Buddhi?
- Da, jer i Buddhina filozofija polazi od ljudske egzistencije. Bio jednom
jedan redovnik kojemu se #inilo da Buddha nejasno odgovara na pitanja o
tome to je svijet i to je #ovjek. Buddha mu odgovori pri#om o #ovjeku
kojeg je ranila otrovna strijela. Ranjenik nije iz #istog teoretskog interesa
htio upitati od #ega je strijela napravljena, kakav je otrov na njoj, ili pod
kojim je kutom pogo'en.
- Valjda je htio da mu netko izvu#e strijelu i izlije#i ranu?
- Zar ne? Jer, to je vano za njegovu egzistenciju. Buddha i Kierkegaard
jasno su osjeali da egzistiraju vrlo kratko. I kao to rekoh: #ovjek ne sjeda
za pisai stol spekulirajui o prirodi svjetskog duha.
320
SOFIJIN SVIJET
- Razumijem.
- Kierkegaard je tako'er rekao da je istina subjektivna. To ne zna#i da
je time htio rei da je svejedno to vjerujemo ili mislimo. Smatrao je da su
najvanije istine osobne. Samo takve istine su istine za me.
- Ima li kakav primjer subjektivne istine?
- Vano je pitanje, primjerice, je li kranstvo istinito. Prema tom pitanju
#ovjek se ne moe postaviti teoretski ili akademski. Za nekog tko je svjestan
sebe u egzistenciji, to je pitanje ivota ili smrti. O tome se dakle ne raspra
vlja samo radi raspravljanja. Tome se #ovjek pribliava s najveom strasti, iz
sveg srca.
- Shvaam.
- Padne li u vodu, nema teoretski stav prema tome hoe li se utopiti ili
nee. U tom slu#aju, pitanje ima li u vodi krokodila nije zani mljivo ili
nezanimljivo. Tada je to pitanje ivota ili smrti.
- Ne, hvala.
- Dakle, moramo razlikovati filozofsko pitanje o postojanju Boga i stav
pojedinca prema tom pitanju. Pred tim je pitanjima svaki pojedinac posve
sam. Osim toga, takvim se vanim pitanjima moemo pribliiti samo putem
vjere. Stvari koje spoznajemo razumom su, prema Kierkegaardu, posve ne
vane.
- E, to mi mora objasniti!
- 8 + 4 = 12, Sofie. To znamo posve sigurno. To je primjer razumskih
istina o kojima su svi filozofi nakon Descartesa pri#ali. Ali, zar da to uklju
#i mo u ve#ernj u mol it vu? Hoemo li o t ome mozgati kad j ednoga dana
budemo leali na samrti? Ne, te su istine moda objektivne i ope, ali su
za egzistenciju pojedinca sasvim nebitne.
v
- Sto je s vjerom?
- Ne moe znati je li ti netko oprostio nakon to si u#inio neto loe, i
to je ba zato vano za tvoju egzistenciju. To te pitanje ivo zaokuplja. Ne
moe znati ni voli li te netko. U to samo moe vjerovati, moe se tome
nadati. Me'utim, to je za tebe vanije nego to to suma kutova u trokutu
iznosi 180. Ina#e, nitko ne razmilja o na#elu uzro#nosti ili o oblicima
opaanja pri prvom poljupcu.
- Ne, to bi doista bilo luckasto.
- Vjera je ponajprije vana za religiozna pitanja. Kierkegaard je napisao:
Ako mogu Boga shvatiti objektivno, onda ne vjerujem, ali ba stoga to ne
mogu, moram vjerovati. elim li ostati u vjeri, moram neprestano paziti
321
JOSTEIN GAARDER
kako bih sa#uvao objektivnu nesigurnost; da se ja u objektivnoj nesigurnosti nalazim
na 70.000 kubika vode, ali da ipak vjerujem.
- Teke rije#i.
- Ranije su mnogi pokuavali dokazati postojanje Boga - ili ga barem
shvatiti razumom. No, smire li #ovjeka ti dokazi Boga, ti razumski argumen
ti, onda on gubi vjeru - a time i religioznu iskrenost. Jer, nije bitno je li
kranstvo istinito, nego je li istinito za mene. U srednjem je vijeku ta misao
bila izraena rije#ima: credo quia absurdum.
- Ma nemoj.
- To zna#i vjerujem jer se kosi s razumom. Kad bi se kranstvo obra
alo razumu, a ne naim drugim svojstvima, onda ono ne bi bilo pitanje
vjere.
- Sad mi je jasno.
-Dakle, vidjeli smo to Kierkegaard razumijeva pod egzistencijom, to
razumijeva pod subjektivnom istinom, te kako shvaa pojam vjere. Ta tri
pojma nastala su kao kritika filozofske tradicije, posebno Hegela. Me'utim, tu se
krije i prava kritika civilizacije. Smatrao je da se #ovjek u modernom gra'anskom
drutvu pretvorio u publiku ili javnost, a najistaknutije obiljeje gomile je
neobavezno pri#anje. Danas bismo moda rekli konformizam, to jest da svi
misle i prihvaaju isto, ali bez ikakve strasti.
- Pitam se, nema li Kierkegaard starih ra#una s Jorunninim roditeljima.
- Ali, ponekad je u kritici bio nemilosrdan. Bio je otro pero, s jetkim smi
slom za ironiju. Znao je, na primjer, ispaliti: Gomila je la, ili: Istina je
uvijek u manjini. Tako'er je tvrdio da veina ljudi ima neozbiljan stav
prema ivotu.
-Jedno je skupljati Barbie lutkice. Malo je gore biti Barbie lutkica...
- Ovo nas vodi Kierkegaardovu u#enju o tri stadija na ivotnom putu.
- to si rekao?
- Kierkegaard je mislio da postoje tri razli#ita ivotna stava. On ih zove
stadijima. To su: estetski stadij, eti#ki stadij i religiozni stadij. Rije#
stadij koristi kako bi naglasio da #ovjek moe ivjeti na jednom od niih
stadija pa iznenada skokom prijei na vii. No, mnogi ljudi ive na istom
stadiju #itav ivot.
- Slutim da uskoro stie objanjenje. Osim toga, eljela bih doznati na
kojem se stadiju sama nalazim.
- Onaj tko ivi na estetskom stadiju ivi u trenutku i stalno je u potrazi
za uitkom. Dobro je ono to je lijepo, divno i ugodno. Takva osoba u
322
SOFIJIN SVIJET
cijelosti ivi u svijetu osjetila. Esteti#ar je stoga rob svojih elja i raspo-
loenja. Negativno je ono to je dosadno, mrak.
- Hvala lijepo, to mi je poznato.
- Tipi#an romanti#ar zato je tako'er tipi#an esteti#ar. jer, nije rije# samo
o osjetilnom uitku. Onaj #iji je stav prema ivotu - ih prema umjetnosti,
filozofiji kojom se on ili ona bave - neozbiljan, ivi na estetskom stadiju.
%ak se i prema tuzi i patnji #ovjek moe odnositi estetski, promatra#ki. Tu
vlada tatina. Ibsen je tipi#nog esteti#ara stvorio u liku Peera Gynta.
- Mislim da razumijem to hoe rei.
- Nalazi li ovdje sebe?
- Ne ba. No, malo me podsjea na majora.
- Moe biti, Sofie... Iako je ovo jo jedan primjer ljepljive romanti#ne
ironije. Morala bi isprati usta,
- Sto si rekao?
- No, dobro, nisi ti kriva.
- Nastavi!
- Onaj tko ivi na estetskom stadiju, lako doivljava tjeskobu i osjeaj
praznine. Ako se to dogodi, ima nade. Prema Kierkegaardu, tjeskoba je goto
vo neto pozitivno. Ona ozna#ava da se #ovjek nalazi u egzistencijalnoj
situaciji. Esteti#ar se moe odl u#iti za skok na vii stadij. A to ili se
dogodi ili ne. Nita ne pomae biti blizu skoka, ako se ne sko#i. Rije# je o
ili-ili. Nitko ne moe sko#iti umjesto tebe. Mora sama izabrati.
- To je sli#no prestanku s piem ili drogama.
- Moda i jest. Kad Kierkegaard opisuje kategoriju odluke, podsjea
na Sokrata koji je tvrdio da svaka prava spoznaja dolazi iznutra. Izbor, koji
vodi #ovjeka s estetskog na eti#ki ili religiozni ivotni stav, tako'er mora
doi iznutra. O tome Ibsen pie u Peer Gyntu. Drugi majstorski prikaz
na#ina na koji egzistencijalni izbor izvire iz unutarnje nude i o#aja daje
ruski pisac Dostojevski u velikom romanu o Raskoljnikovu.
- Dakle, u najboljem slu#aju, #ovjek izabire drugi ivotni stav.
- I tako moda po#inje i vjeti na etikom stadiju. On je proet ozbi
ljnou i dosljednim izborom prema moralnim mjerilima. Ovaj ivotni stav
podsjea ponet o na Kant ovu eti ku dunosti. %ovj ek pokuava i vjeti u
skladu s moralnim zakonom. Kao i Kant, Kierkegaard pozornost usmjerava
ponajprije na ljudsku narav. Nije bitno to #ovjek to#no smatra pravilnim ili
krivim. Bitno je da se #ovjek odlu#i odnositi prema onome to je pravilno
ili krivo. Jer, esteti#ara zanima samo ono to je zabavno ili dosadno.
323
JOSTEIN GAARDER
- Ne moe li #ovjek postati malo preozbiljan ivei na ovaj na#in?
- Naravno. Prema Kierkegaardu ni eti#ki stadij nije zadovoljavajui.
Odgovoran se #ovjek tako'er moe umoriti od prevelike savjesnosti i brilji-
vosti. Mnogi ljudi doivljavaju tu reakciju umora u starijoj dobi. Poneki se
vraaju neobaveznom ivotu estetskog stadija. No, neki ska#u na religiozni
stadij. Usu'uju se na velik skok u vjerskih 70.000 kubika vode. Izabiru
vjeru umjesto estetskog uitka i razumskog pozi va na dunost. Iako moe
biti uasno pasti u ruke ivome Bogu, kako Kierkegaard kae, #ovjek tek
tada nalazi spas.
- Kranstvo, dakle.
- Da, Kierkegaardu je religiozni stadij kranstvo. Ali, on je snano
utjecao i na nekranske mislioce. U 20. stoljeu razvila se opsena filozofi
ja egzistencije, nadahnuta ovim danskim misliocem.
Sofie pogleda na sat.
- Skoro je sedam. Moram pouriti kui. Mama e poludjeti.
Ona mahne u#itelju filozofije pa potr#i prema jezeru i #amcu.
324
MARX
... bauk krui Europom...
Ustavi iz kreveta, Hilde stane kraj prozora koji je gledao na zaljev. Subotu je
zapo#ela #itanjem o Sofijinu 15. ro'endanu. Dan prije je Hilde imala ro'en-
dan.
Ako je tata ra#unao da e stii sve pro#itati do Sofijinog ro'endana, onda
je malo pretjerao. Ta cijeli je ju#eranji dan provela #itajui. No, imao je
pravo da je preostala samo jedna ro'endanska #estitka - ono kada su Alberto
i Sofie pjevali Happv Birthday. Hildi je bilo neugodno.
Zatim je Sofie poslala pozivnice za filozofsku vrtnu zabavu, koja e biti
istog dana kad se Hildin otac vraa iz Libanona. Hilde je bila sigurna da e se
tog dana dogoditi neto nad #ime ni ona ni njezin otac nisu imali potpunu
kontrolu.
Jedno je ipak sigurno: prije nego to otac stigne do Bjerkelyja, dobro e
ga isprepadati. To je najmanje to moe u#initi za Sofiju i Alberta. Uostalom,
pozvali su je u pomo...
Majka je jo bila u spremitu za #amce. Oduljavi se u prizemlje, Hilde
pri'e telefonskom stoliu. Prona'e broj Anne i Olea iz Kopenhagena pa
redom pritisne sve brojeve.
- Anne Kvamsdal.
- Zdravo, Hilde ovdje.
- O, zdravo! Kako ide u Lillesandu?
325
JOSTEIN GAARDER
- Super, praznici su, i tako to. A za tjedan dana stie tata iz Libanona.
- Tome se sigurno raduje, zar ne, Hilde?
- Da, naravno! Zna - zato te zapravo i zovem...
- Aha?
- Mislim da slijee na Kastrup oko pet sati u subotu, 23. Jeste li onda u
Kopenhagenu?
- Vjerojatno jesmo?
- Pitam se mogu li vas zamoliti za malu uslugu?
- Taman posla da ne moe.
- Ali, zna, to ti je malo posebno. Ne znam je li provedivo.
- Sad sam ba radoznala...
Zatim Hilde stane pripovijedati. Ispri#ala je o fasciklu, Albertu, Sofiji, o svemu
zajedno. Nekoliko puta je morala po#eti iznova jer bi ili ona i l i teta na drugom kraju ice
prasnule u smijeh. A kada je spustila slualicu, Hildin je plan bio zape#aen.
Ostaju jo samo neke pripreme ovdje u Junoj Norvekoj. No dobro - ne mora se
uriti.
Ostatak poslijepodneva i ve#er Hilde je provela s majkom. Na kraju su se odvezle u
Kristiansand u kino. Morale su nekako nadoknaditi ju#eranji dan, jer to nije bila prava
ro'endanska proslava. Kada su prole skretanje za aerodrom Kjevik, sloilo se jo
nekoliko komadia velike slagaiice o kojoj je neprestano razmiljala.
S #itanjem velikog fascikla nastavila je tek kada je pola u krevet, kasno te ve#eri.
Kad se Sofie provukla kroz Tjesnac, bilo je skoro osam sati. Majka je plijevi-la cvjetne
gredice pred ulazom.
- Kuda si dola?
- Dola sam kroz ivicu.
- Kroz ivicu ?
- Zar nisi znala da je s druge strane puteljak?
- Gdje si bila, Sofie? Opet nisi dola na ru#ak, i to bez ikakve poruke.
- ao mi je. Vani je tako lijepo. Dugo sam etala.
Majka se tek tada uspravi iz korova pa je pogleda.
- Nisi valjda opet bila s onim filozofom?
326
SOFIJIN SVIJET
- Zapravo jesam. Rekla sam ti da on voli etati.
- Dolazi li na vrtnu zabavu?
- Naravno, jako se raduje.
- I ja tako'er. Brojim dane, Sofie.
Nije li u njezinu glasu bila trunka otrova? Za svaki je slu#aj rekla:
- Drago mi je da sam pozvala i Jorunnine roditelje. Ina#e bi bilo malo
nezgodno.
- Pa... ja u se, bez obzira na sve, potruditi porazgovarati s tim Albertom
u #etiri odrasla oka.
- Moete otii u moju sobu. Sigurna sam da e ti se dopasti.
- Jo neto. Stiglo je pismo za tebe.
- Dobro...
- Sa igom: Bataljun UN-a.
- Zna#i da je od Albertova brata.
- Zna to, to je zaista malo previe.
Sofie je napregnuto razmiljala. U sekundi je pronala odgovarajui od-
govor. Kao da ju je nadahnuo dobri duh.
- Rekla sam Albertu da skupljam rijetke potanske marke. A braa si
onda dobro do'u.
Tim je odgovorom uspjela umiriti mamu.
- Ru#ak je u hladnjaku - re#e majka pomirljivim tonom.
- Gdje je pismo?
- Na hladnjaku.
Sofie poleti u kuu. Omotnica je nosila ig od 15. 06. 1990. Otvorivi je,
u ruci joj se naao komadi papira:
Zar to je smiso vjenog djelovanja, U
NITA da sve stvoreno uranja!
Ne, na to pitanje Sofie nije imala odgovor. Prije nego to je ila jesti, stavila
je papiri u ormar zajedno s ostalim naplavinama koje je skupila posljednjih
tjedana. Vjerojatno e, kad do'e vrijeme, doznati zato joj je to pitanje
postavljeno.
327
JOSTEIN GAARDER
Sljedeeg ju je jutra posjetila Jorunn. Nakon bedmintona, nastavile su planirati
filozofsku vrtnu zabavu. Morale su u rezervi imati nekoliko iznena'enja u slu#aju
da raspoloenje oslabi.
Kad je majka dola s posla, tako'er su razgovarale o vrtnoj zabavi. Majka je
neprestano ponavljala re#enicu: to kota da kota. Tu nije bilo ironije.
Kao da je mislila da je filozofska vrtna zabava ono to e Sofie spustiti na
Zemlju nakon brojnih nemirnih tjedana intenzivne poduke iz filozofije.
Potkraj ve#eri su se o svemu dogovorile - od kola#a i lampiona u vrtu pa do
filozofskog kviza s omladinskom knjigom iz filozofije kao prvom nagradom. Ako
postoji takva knjiga; Sofie ba nije bila sigurna.
U #etvrtak, 21. lipnja, samo dva dana prije Ivanja, nazvao je Alberto.
- Sofie.
I Alberto. -Kako
si ?
- Izvrsno. Mislim da sam pronaao izlaz.
- Iz #ega?
- Pa zna valjda iz #ega. Iz ovog duhovnog ropstva u kojem ve predugo
ivimo.
-Ah, t o. . .
- No, o planu ne mogu rei ni rije# prije no to ga po#nemo provoditi.
- Nije li onda malo kasno? Valjda moram znati u to se uputam?
- Pa ti si naivna. Sve to kaemo, prislukuje se. Najpametnije je zato
utjeti.
- Zar je stanje stvarno tako loe?
- Naravno, dijete moje. Najvanije se mora dogoditi kad nas dvoje ne
razgovaramo.
- O. . .
- ivimo u izmiljenoj zbilji iza rije#i jedne duge pri#e. Major svako
pojedi no sl ovo ti pka na jefti nom pisaem st roj u. Stoga nita od onog na
papiru ne moe izbjei njegovoj panji.
- Ne, to mi je jasno. Kako se uope moemo sakriti?
- Pssst!
- Molim?
- Neto se doga'a i izme'u redaka. Tamo se ja pokuavam probiti kako
znam i umijem.
328
SOFIJIN SVIJET
- Kop#am.
- Ali, zato se i danas i sutra moramo vidjeti. U subotu je dan D! Moe
li odmah doi?
- Stiem.
Sofie dade hrane pti#icama i ribicama, Govindi izvadi velik list salate, a
Sherekanu otvori limenku ma#je hrane. Odlazei, ostavi zdjelicu s ma#jom
hranom na stubama.
Onda se provukla kroz ivicu i stigla tako na puteljak s druge strane.
Prevalivi dobar dio puta, odjednom nasred vrijeska opazi veliki pisai stol.
Za pisaim stolom sjedio je postariji #ovjek. Izgledalo je kao da neto ra-
#una. Sofie mu pri'e i upita kako se zove.
Jedva da ju je pogledao.
- Scrooge - re#e pa se nagne natrag nad svoje papire.
-Ja se zovem Sofie. Ti si moda poslovan #ovjek?
On kimne.
- I st rano bogat. Nij edan nov#i ne smij e propasti . Zat o se moram
usredoto#iti na ove ra#une.
- Kako ti se samo da!
Sofie mu mahne pa po'e dalje. Taman je prola nekoliko koraka kad
ugleda da pod jednim od visokih stabala sjedi mala djevoj#ica, posve sama.
Na sebi je imala otrcanu odjeu; izgledala je blijeda i boleljiva. U trenu kad
je Sofie prolazila pored nje, ona zavu#e ruku u nekakvu vreicu pa izvadi
kutiju igica.
- eli li kupiti igice? - upita.
Sofie opipa po depu da vidi ima li sa sobom novaca. Da, nala je jednu
krunu.
- Koliko stoje?
-Jednu krunu.
Sofie djevoj#ici prui nov#i, a zauzvrat u ruku dobije kutiju igica.
- Ti si moj prvi kupac u vi e od st oti nu godi na. Ponekad umrem od
gladi, a ponekad me uzme mraz.
Sofie pomisli: nije ni #udo to ovdje u umi nije prodala ni jednu ibicu.
No, onda se sjeti bogatog poslovnog #ovjeka u blizini. Djevoj#ica sa igica-
ma ne bi smjela umrijeti od gladi kad on ima toliko novaca.
- Do'i ovamo - re#e Sofie.
329
JOSTEIN GAARDER
Uzevi djevoj#icu za ruku, povede je sa sobom bogatom #ovjeku.
- Morao bi se pobrinuti da ova djevoj#ica ima bolji ivot - re#e mu.
%ovjek virne iz svojih papira pa re#e:
- To kota, a ve sam ti rekao da nijedan nov#i ne smije propasti.
- Ipak, nepravedno je da si ti toliko bogat, a ova djevoj#ica toliko siro
mana ustrajala je Sofie.
- Glupost! Pravednost postoji samo medu jednakima.
- to ti to zna#i?
- Ja sam ovo postigao mu#nim radom, a rad se uvijek mora isplatiti. To
se zove napredak.
- Ma zna to!
- Ako mi ne pomogne, umrijet u - re#e siromana djevoj#ica.
Poslovni #ovjek opet zirne sa svojih papira, a onda baci olovku na stol
tako da je zveknulo.
- Pa ti nisi stavka u mojim ra#unima. Hajde, bjei u ubonicu!
- Ako mi ne pomogne, zapalit u umu! nastavi siromana djevoj#ica.
%ovjek za pisaim stolom tek tada ustane, ali djevoj#ica je ve bila zapalila igicu.
Pribliila ju je suhim #upercima trave koji su istog trena zaplamsa-li.
Bogata rairi ruke.
- Upomo! - povika. - Crveni pijetao kukuri#e!
Djevoj#ica ga pogleda smjekajui se vragolasto.
- Nisi znao da sam komunist?
Sljedeeg trena izgube se i djevoj#ica, i poslovni #ovjek, i pisai stol. Sofie ostane sama,
dok se suha trava sve ivlje rasplamsavala. Pokuala je utrnuti plamenove topui po
njima; nakon nekog vremena sve je bilo ugaeno.
Hvala Bogu! Sofie pogleda na crne #uperke. U ruci je drala kutiju igica.
Pa nije valjda ona podmetnula poar?
Kad je pred kolibom srela Alberta, ispri#ala mu je to joj se dogodilo.
- Scrooge je krti kapitalist iz Boi#ne pjesme u prozi Charlesa Dicken-
sa. A djevoj#ice sa igicama se sigurno sjea iz bajke H. C. Andersena.
- Nije li #udno da sam ba njih susrela u umi?
- Uope ne. Ovo nije obi#na uma, a danas emo govoriti o Karlu Mar-
xu. Moda je dobro da si vidjela pri mjer ogromnih klasnih suprot nosti iz
330
SOFIJIN SVIJET
sredine prolog stoljea. U'imo u kuu. Unutra smo ipak malo vie zatieni
od majorova upletanja.
Ponovno su sjeli za stol kraj prozora koji je gledao na jezero. Sofie se jo
dobro sjeala kako je doivjela jezerce nakon to je popila plavu tekuinu.
Sada su i crvena i plava bo#ica stajale na kaminu. Na stolu se nalazila
kopija nekog gr#kog hrama.
- to je to? - upita Sofie.
- Sve u svoje vrijeme, dijete moje.
Zatim Alberto po#ne pri#ati o Marxu:
- Kada je Kierkegaard doao u Berlin 1841. g., moda je na Schellingo-
vim predavanjima sjedio pored Karla Marxa. Kierkegaard je napisao magi
starski rad o Sokratu. Istovremeno je Marx napisao doktorsku disertaciju o
Demokritu i Epikuru - dakle, o materijalizmu starog vijeka. Time su obojica
zacrtali put svoje filozofije.
- Kierkegaard se razvio u filozofa egzistencije, a Marx u materijalista?
- Mara je postao ono to obi#no zovemo hi storijski materijali st. No,
tome emo se ve vratiti.
-Nast avi !
- Kierkegaard i Marx su, svaki na svoj na#in, polazili od Hegelove filo
zofije. Obojica nose pe#at njegova na#ina miljenja, ali obojica su se tako'er
ogradili od Hegelova svjetskog duha, to jest od Hegelova idealizma.
- Moda im se to #inilo previe nedore#enim.
- Sasvim sigurno. Openito se moe rei da je doba velikih filozofskih
sustava zavrilo s Hegelom. Nakon njega, filozofija kree posve novim prav
cem. Umjesto velikih spekulativnih sustava, imamo neto to bismo mogli
zvati filozofijom egzistencije ili filozofijom djelovanja. Marx je na to
mislio kad je rekao: Filozofi su svijet samo razli#ito tuma#ili, radi se o tome
da ga se izmijeni. Ove rije#i obiljeavaju vanu prekretnicu u povijesti filo
zofije.
- Nakon susreta sa Scroogeom i djevoj#icom sa igicama, uope mi nije
teko razumjeti to je Marx time mislio.
- Marxovo miljenje ima dakle prakti#nu - i politi#ku - svrhu. Moemo
pripomenuti da nije bio samo filozof, nego i povjesni#ar, sociolog i ekono
mist.
- I na tim je podru#jima bio pionir?
- U svakom slu#aju, nijedan filozof nije vaniji za prakti#nu politiku. S
druge strane, moramo se #uvati poistovjeivanja svega to se zove marksi-
331
JOSTEIN GAARDER
zam s Marxovim mislima. O Marxu se kae da je postao marksist oko 1845. g., ali i
nakon toga je imao potrebu naglaavati da nije marksist. -Je li Isus bio kranin?
- I o tome se, naravno, moe raspravljati.
- Dalje.
- Onome to je kasnije dobilo ime marksizam pripomagao je od prvog
trenutka Marxov prijatelj i kolega Friedrich Engels. U naem su stoljeu
Lenjin, Staljin, Mao i mnogi drugi dali svoj prilog marksizmu ili marksi-
zmu-lenjinizmu.
- Predlaem da se pokuamo drati Marxa. Rekao si da je bio histori
jski materijalist?
- On nije bio filozofski materijalist kao anti#ki materijalisti, ili meha
ni#ki materijalisti 17. i 18. stoljea. No, mislio je da uglavnom materijalni
odnosi u drutvu upravljaju naim na#inom miljenja. Te materijalne okol
nosti tako'er utje#u na povijesni razvoj.
- To je neto drugo nego Hegelov svjetski duh.
- Hegel je tvrdio da je povijesni razvoj vo'en sukobom izme'u dviju
suprotnosti, koje se zatim ukidaju iznenadnom promjenom. Marx ovu mi
sao razvija. Me'utim, prema Marxu, dobri Hegel dubi na glavi.
- Ne valjda cijeli ivot?
- Hegel je pod svjetskim duhom ili svjetskim umom razumijevao silu
koja tjera povijest naprijed. Marx kae da je ovo okrenuto naglavce. On je
htio utvrditi da su materijalne promjene odlu#ujue. Dakle, duhovne okol
nosti ne stvaraju materijalne promjene, ve obrnuto. Materijalne promjene
stvaraju nove duhovne okolnosti. Marx je osobito naglaavao da ekonom
ske sile u drutvu uzrokuju promjene i tako tjeraju povijest naprijed.
- Ima li kakav primjer?
- Filozofija i znanost starog vijeka imale su #isto teoretsku svrhu. Nikoga
nije previe zanimalo iskoristiti svoje znanje u svrhu prakti#nih poboljanja.
- Da?
- To je povezano s na#inom na koji je ekonomska svakidanjica bila
organizirana. Proizvodnja se uglavnom temeljila na robovskom radu. Zato
fini gra'ani nisu morali prakti#nim izumima poboljavati proizvodnju. To
pokazuje kako materijalne okolnosti proimaju filozofsko promiljanje dru
tva.
- Shvaam.
- Materijalne, ekonomske i socijalne odnose u drutvu Marx zove dru
tvenom osnovom. Kako #ovjek misli u drutvu, kakve politi#ke ustanove
332
SOFIJIN SVIJET
postoje, kakvi zakoni postoje, a posebice kakva religija, moral, umjetnost,
filozofija i znanost postoje - to Mara naziva drutvenom nadgradnjom.
- Dakle, osnova i nadgradnja.
- A sad mi moe dodati gr#ki hram.
- Izvoli.
- To je umanjena kopija starog Partenona s Akropole. Ti si ga #ak vidjela
uivo.
- Misli na videu.
- Vidi da gra'evina ima vrlo elegantan, dotjeran krov. Moe biti da se
ba krov i njegova fasada prvi primjeuju. To moemo nazvati nadgrad
njom. Me'utim, krov ne moe lebdjeti.
- Ne, dre ga stupovi.
- Gra'evina ima izrazito jake temelje ili osnovu koja nosi cijelu kon
strukciju. Marx misli da materijalni odnosi podiu svaku misao i ideju u
drutvu. Tako je drutvena nadgradnja odraz drutvene osnove.
- Hoe rei da je Platonova filozofija odraz lon#arije i vinarstva?
- Ne, nije to ba toliko jednostavno; i Marx na to izrazito upozorava.
Drutvena osnova i nadgradnja utje#u jedna na drugu. Kad bi poricao ovu
obostranost, bio bi mehanicisti#ki materijalist. No, budui da Marx uvi'a
da izme'u osnove i nadgradnje postoji uzajaman, ili dijalekti#ki odnos, ka
emo da je dijalektiki materijalist. Usput si moe upamtiti da Platon
nije bio ni lon#ar ni vinogradar.
- Jasno mi je. Ima li jo neto o hramu?
- Da, malo. Prou#i osnovu hrama pa mi opii to vidi.
- Stupovi stoje na temelju koji se sastoji od tri razine ili tri stube.
- Isto tako, razlikujemo tri razine drutvene osnove. Najosnovnije je
ono to zovemo uvjetima proizvodnje. Bitno je, dakle, kakvi prirodni u-
vjeti i prirodna blaga postoje u drutvu. Mislim na okolnosti koje se ti#u
klime i sirovina. One #ine temeljni zid drutva, a taj odre'uje granice za
vrstu proizvodnje drutva u pitanju. Time je tako'er ograni#eno kakvo se
drutvo i kultura mogu razviti na tom podru#ju.
- Na primjer, ne moe se u Sahari loviti haringa niti se u Sjevernoj
Norvekoj mogu uzgajati datulje.
- Shvatila si. Me'utim, na#in na koji ribari u Sjevernoj Norvekoj raz
miljaju jako se razlikuje od na#ina miljenja nekog nomadskog plemena.
Sljedei stupanj su proizvodne snage u drutvu. Marx misli na postojee
oru'e, pribor i strojeve.
333
JOSTEIN GAARDER
- U davnini su ljudi veslali u ri bol ov, a danas se riba lovi ogromni m
ko#ama.
- Tu ve doti#e sljedeu razinu drutvene osnove, naime vlasnike sred
stava za proi zvodnj u. Marx j e organizacij u posl a, to jest podj el u rada i
odnose vlasnitva, nazvao drutvenim odnosima proizvodnje.
- Razumijem.
- Zasad moemo zaklju#iti da je nain proizvodnje nekog drutva ono
to odre'uje kakve politi#ke i ideoloke odnose nalazimo u tom drutvu.
Nije slu#ajno da danas razmiljamo malo druk#ije i da imamo druk#iji moral
nego staro feudalno drutvo.
- Onda Marx nije vjerovao u prirodno pravo koje vrijedi za svako doba.
- Ne. Pitanje o moral u, prema Marxu, proizvod je drutvene osnove.
Nije, primjerice, bilo bez razloga to to su u starom selja#kom drutvu rodi
telji odlu#ivali kime e se djeca oeniti. Bilo je to pitanje naslje'a imanja. U
modernom velegradu socijalni su uvjeti druk#iji: ljudi susreu budueg i
votnog druga na zabavi ili u disku; ako je ljubav dovoljno jaka, na'e se i
kakav stan.
-Ja ne bih nikad pristala da moji roditelji odlu#e za koga u se udati.
- Ne, zato to si dijete svoga vremena. Marx naglaava da uglavnom
vladajua klasa u drutvu odre'uje to je pravilno, a to krivo. Jer, sva je
povijest zapravo povijest klasne borbe, to jest borba za vlast nad sredstvima
proizvodnje.
- Zar moda ljudske misli i ideje ne mijenjaju povijest?
- I da i ne. Marx j e bi o svj estan t oga da drutvena nadgradnja moe
djelovati na drutvenu osnovu, ali poricao je da drutvena nadgradnja ima
samostalnu povijest. Ono to povijest vodi od starovjekovnog robovskog
drutva do dananjeg industrijskog drutva, ponajprije je odre'eno promje
nama u drutvenoj osnovi.
- Da, to si ve rekao.
- U svim povijesnim fazama postoji sukob izme'u dviju prevladavajuih
drutvenih klasa, smatra Marx. U starovjekovnom robovskom drutvu ima
mo sukob izme'u slobodnog gra'anina i roba, u srednjovjekovnom feudal
nom drutvu izme'u velmoe i kmeta, a kasnije izme'u plemia i gra'anina.
U Marxovo doba, koje zovemo gra'anskim, kapitalistikim drutvom, su
kobljavaju se kapitalist i radnik, proleter. Dakle, to je sukob izme'u onih
koji posjeduju sredstva za proizvodnju i onih koji ih ne posjeduju. Budui da
vii slojevi nikome ne ele prepustiti svoju nadmo, promjena je mogua
samo putem revolucije.
334
SOFIJIN SVIJET
- to je s komunisti#kim drutvom?
- Marxa je posebno zanimao prijelaz iz kapitalisti#kog u komunisti#ko
drutvo. On provodi iscrpnu analizu kapitalisti#kog na#ina proizvodnje.
No, prije nego po#nemo s tim, moramo rei koju rije# o Marxovu pogledu
na ljudski rad.
- Samo izvoli!
- Prije nego to je postao komunist, mladoga je Marxa zanimalo to se
doga'a s #ovjekom dok radi. To je i Hegel bio analizirao. Hegel je smatrao
da postoji uzajaman, t j. dijalekti#ki odnos izme'u #ovjeka i prirode. Kad
#ovjek prera'uje prirodu, prera'uje i sama sebe. Drugim rije#ima: kad #o
vjek radi, uplee se u prirodu i daje joj svoj pe#at. Me'utim, u procesu rada,
priroda se tako'er uplee u #ovjeka, te tako proima njegovu svijest.
- Reci mi to radi, i ja u ti rei tko si.
- To je ukratko Marxova poenta. Na#in naeg rada proima nau svijest,
ali naa svijest tako'er proima na#in naeg rada. Moe se rei da se ruka
i duh obostrano odnose jedno prema drugom. Ljudska je spoznaja usko
povezana s ljudskim radom.
- Mora da je grozno biti nezaposlen.
- Da, onaj tko nema posla na neki je na#in prazan. Na to je ve Hegel
obratio panju. Hegelu i Marxu rad je neto pozitivno, neto usko vezano
uz #ovjekovu prirodu.
- Onda je pozitivno biti radnik?
- Da, u polaznoj to#ki. No, upravo ovdje Marx otro kritizira kapitali
sti#ki na#in proizvodnje.
- Pri#aj o tome!
- U kapitalisti#kom sustavu radnik radi za drugog #ovjeka. Tako je rad
neto izvan njega, neto to ne pripada njemu samom. Radnik svome radu
postaje stranac, a time i samom sebi; on gubi svoju ljudsku stvarnost. Marx
Hegelovim rije#ima kae da radnik postaje -otu#en.
- Budui da imam tetu koja ve dobrih dvadeset godina radi u tvornici i
pakira bombonijere, nije mi teko razumjeti to hoe rei. Ona kae da mrzi
svako jutro kad mora na posao.
- Ako mrzi svoj posao, onda na neki na#in mrzi i sebe.
- U svakom slu#aju mrzi bombonijere.
- U kapitalisti#kom je drutvu rad organiziran tako da radnik zapravo
radi kao rob druge drutvene klase. Tako radnik prenosi svu svoju radnu
snagu, a time i cijelo svoje ljudsko postojanje, na gra'anstvo.
335
JOSTEIN GAARDER
- Zar je stvarno tako?
- Govorimo o Marxu. Zbog toga moramo poi od drutvenih okolnosti
iz sredine prolog stoljea. A odgovor je onda jasno i glasno: da. Radnik je
imao 12-satni radni dan u ledenim tvorni#kim prostorijama. Plaa je #esto
bila tako loa da su djeca i porodilje tako'er bili prisiljeni raditi. To je
dovelo do neopisivih socijalnih uvjeta. Negdje se dio plae isplaivao u jefti
nom alkoholu, a ene su se morale prostituirati. Njihove muterije bila su
gradska gospoda. Ukratko: #ovjek je u radu, u onome to bi trebalo biti
njegova plemenita oznaka, u#injen ivotinjom.
- To me ljuti.
- I Marxa je ljutilo. Istovremeno su gra'anska djeca svirala violinu u
velikim, toplim sobama, nakon osvjeavajue kupke. Ili bi sjela za glasovir
prije fine ve#ere od #etiri jela. Violina i glasovir svirali su se i nave#er, nakon
dueg jahanja.
- Oh, kakva nepravda!
- To je i Mara mislio. 1848. g. izdaje zajedno s Engelsom komunisti#ki
manifest. Prva re#enica tog manifesta glasi: Bauk krui Europom - bauk
komunizma.
- Bojim se.
- I buroazija se prestraila. Jer, proleteri su se po#eli dizati. Hoe li #uti
kako manifest zavrava?
- Hou.
- Komunisti preziru prikrivanje svojih pogleda i namjera. Oni otvoreno
izjavljuju da se njihov cilj moe postii samo nasilnim ruenjem cijelog dosa
danjeg drutvenog ure'enja. Neka vladajue klase drhte pred komunisti#
kom revolucijom. Proleteri u njoj nemaju izgubiti nita osim svojih okova. A
dobit e cijeli svijet. Proleteri svih zemalja, ujedinite se!
- Ako su uvjeti zaista bili tako loi kako kae, mislim da bih i ja potpi
sala taj manifest. Ali, danas su okolnosti druk#ije?
- U Norvekoj jesu, ali ne i drugdje. Mnogi jo ive u neljudskim uvjeti
ma. Istovremeno proizvode robu koja jo vie bogati kapitaliste. Mara to
zove izrabljivanjem.
- Objasni tu rije#, molim te.
- Kada radnik proizvodi neku robu, onda ona ima izvjesnu prometnu
vrijednost.
- Da?
- Ako od prometne vrijednosti oduzme radnikovu plau i druge troko
ve proizvodnje, uvijek e preostati nekakav iznos. Mara taj iznos zove probi-
336
SOFIJIN SVIJET
tak, profit. To zna#i da kapitalist u svoj dep trpa vrijednost koju je radnik
stvorio, a to se zove izrabljivanje.
- Jasno mi je.
- Zatim kapitalist dio profita moe investirati u nov kapital - na primjer,
u modernizacij u proizvodne opreme. To #ini kako bi svoj u robu mogao
proizvoditi jo jeftinije. A nada se da e i profit porasti.
- Logi#no.
- Da, #ini se logi#no. No, na tom podru#j u, kao i na mnogim drugi m,
stvari se dugoro#no gledajui nee odvijati onako kako je kapitalist zamislio.
-Kako t o?
- Marx misli da je kapitalisti#kom na#inu proizvodnje priro'eno neko
liko suprotnosti. Kapitalizam je samounitavajui ekonomski sustav zato to
mu nedostaje racionalna uprava.
- To je na neki na#in dobro za potla#ene.
- Da, priro'eno svojstvo kapitalizma je da ide u svoju propast. Kapitali
zam je progresivan - to jest, okrenut prema budunosti - zato to je samo
stadij na putu u komunizam.
- Ima li primjer za to da je kapitalizam samounitavajui?
- Spomenuli smo da kapitalist ima dosta novca vika, te da dio tog vika
koristi za modernizaciju svog pogona. Neto odlazi i na satove violine. Osim
toga, njegova gospoda razvija skupe navike.
- Da?
- On kupuje nove strojeve i treba mu manje radnika. Time poveava
svoju konkurentnost.
- Razumijem.
- No, on nije jedini koji tako razmilja. To zna#i da sav proizvodni ivot
postaje djelotvorniji. Tvornice postaju sve vee, a posjeduje ih sve manje
ljudi. to se zatim doga'a, Sofie?
- Pa...
- Treba im manje radne snage. Tako sve vei broj ljudi ostaje bez posla.
Socijalni problemi neprestano rastu, #ime se kapitalizam blii propasti. Ali,
kapitalizam posjeduje vie samounitavajuih osobina. Kad se sve vie profi
ta mora vezati u proizvodni alat, a da to ne stvara dovoljno velik viak kako
bi se proizvodnja nastavila po konkurentnim cijenama...
- Da ?
- to onda radi kapitalist? Moe li odgovoriti?
337
JOSTEIN GAARDER
- Zaista ne znam.
- Zamisli da si vlasnik tvornice. I da ne uspijeva spojiti kraj s krajem.
Prijeti ti ste#aj. Pitam te: to moe u#initi kako bi utedjela novac?
- Moda sniziti plae?
- Bravo! Da, to je najpametnije to moe u#initi. No, ako su svi kapita
listi pametni kao ti - a jesu onda e radnici toliko osiromaiti da si vie
nitko nee moi priutiti da neto kupi. Kaemo da kupovna mo pada. A
onda zaista ulazimo u za#arani krug. Kapitalisti#kom privatnom vlasnitvu
kucnuo je posljednji #as, kae Marx. Uskoro emo se nai u revolucionar
noj situaciji.
- Razumijem.
- Da ne duljim, na kraju se proleteri diu i preuzimaju vlast nad sredstvi
ma za proizvodnju.
-I onda?
- U jednom bismo razdoblju imali novo klasno drutvo, gdje proleteri
silom sputavaju gra'ansku klasu. To Marx zove diktaturom proletarijata.
Me'utim, nakon tog prijelaznog razdoblja, diktaturu proletarijata zamijenit
e besklasno drutvo ili komunizam. To je drutvo gdje su svi ljudi -
dakle, sam narod - vlasnici sredstava za proizvodnju. Svatko radi prema
svojim sposobnostima, a daje mu se prema njegovim potrebama. Osim
toga, rad pripada samom narodu, a kapitalisti#ko otu'enje nestaje.
- Sve to sjajno zvu#i, ali to se dogodilo? Je li bilo revolucije?
- I da i ne. Danas ekonomisti mogu potvrditi da je Marx pogrijeio u
nekim vanim to#kama. Osobito pri analizi kapitalisti#kih kriza. Marx nije
uzeo u obzir ni izrabljivanje prirode, to danas shvaamo puno ozbiljnije.
Ali, i to je jedno veliko ali...
- Da ?
- Marksizam je ipak doveo do velikih prevrata. Socijalizam je nesumnji
vo uvelike uspio iskorijeniti jedno neljudsko drutvo. Barem se u Europi ivi
u puno pravednijem i solidarnijem drutvu nego u Marxovo doba. To je
osobito zasluga Marxa i cijelog socijalisti#kog pokreta.
- to se dogodilo?
- Nakon Marxa, socijalisti#ki se pokret podijelio u dva glavna pravca.
Na jednoj strani imamo socijaldemokraciju, a na drugoj lenjinizatn. Socijal
demokracija, koja zastupa postupno, mirno prilaenje socijalizmu, bila je
pravac Zapadne Europe. To se moe zvati polaganom revolucijom. Lenji-
nizam, zadravi Marxovu vjeru u revoluciju kao jedinu mogunost borbe
338
SOFIJIN SVIJET
protiv starog klasnog drutva, bio je jako vaan u Isto#noj Europi, Aziji i Africi.
Svaki sa svoje strane, ta su se dva pokreta borila protiv nude i potla#ivanja.
- Nije li stvoren novi oblik potla#ivanja? Na primjer u Sovjetskom Save
zu i Isto#noj Europi?
- Nesumnji vo, t o svj edo#i o t ome da sve t o #ovj eku padne u ruke
postaje mjeavinom dobra i zla. S druge strane, bilo bi nepravedno Marxa
optuiti za negativne okolnosti u takozvanim socijalisti#kim dravama pede
set ili stotinu godina nakon njegove smrti. No, moda je zanemario #injenicu
da e ljudi upravljati komunizmom. Zemlja sree sigurno nikad nee po
stojati. Ljudi e si uvijek stvarati nove tekoe.
- To#no.
- I tu stavljamo to#ku na Marxa, Sofie.
- %ekaj malo! Nisi li rekao da pravednost postoji samo me'u jednaki
ma?
- Ne, to je Scrooge rekao.
- Kako zna da je on to rekao?
- Pa, ti i ja imamo istog pisca. Na taj na#in smo puno vie vezani jedno
uz drugo nego to se #ini pri povrnom promatranju.
- Ta tvoja vraja ironija!
- Dvostruka, Sofie, ovo je dvostruka ironija.
- Natrag na pravednost. U svakom si slu#aju rekao da je Marx mislio da
je kapitalisti#ko drutvo nepravedno. Kako bi ti opisao pravedno drutvo?
- Marksizmom nadahnut, moralni filozof Jon Rawls, je pokuao to rei
sljedei m pri mjerom: zamisli da si #lan nekog visokog savjeta koji mora
sastaviti zakone budueg drutva.
- Jako bih eljela biti #lan tog savjeta.
- %lanovi savjeta morali bi predvidjeti apsolutno sve okolnosti, jer #im
bi se dogovorili, i potpisali zakone, sruili bi se mrtvi.
- Zaboga...
- Ali bi se istog trenut ka probudili upravo u drutvu za koje su sami
napisali zakone. Stvar je u tome da ne bi imali pojma o tome kakvo e mjesto
dobiti u tom drutvu.
- Shvaam.
- Takvo bi drutvo bilo pravedno. Jer, nastalo bi medu jednakima.
- Uklju#ujui ene!
339
JOSTEIN GAARDER
- To je naravni uvjet. Ne bi znali ni hoe li se probuditi kao mukarac ili
kao ena. Budui da je mogunost 50:50, drutvo mora biti jednako dobro
za ene i za mukarce.
- Zvu#i privla#no.
- Reci mi, je li Europa u Marxovo doba bila takvo drutvo?
- Ne!
- Moda mi moe pokazati takvo drutvo u dananjem svijetu?
- Pa... to je pitanje.
- Razmisli. O Marxu vie nema nita.
- to si rekao?
- Odlomak!
340
DARWIN
... la#a koja plovi ivotom
natovarena genima...
U nedjelju ujutro Hilde je probudio iznenadan tresak. To je fascikl bio pao na
pod. Leala je #itajui o Sofiji i Albertu koji su razgovarali o Marxu. A onda
je zaspala na le'ima s fasciklom na poplunu. Svjetiljka za #itanje iznad kreveta
gorjela je cijelu no.
Zelene, svijetlee brojke budilice na pisaem stolu pokazivale su 8.59.
Sanjala je o ogromnim tvornicama i #a'avim gradovima. Na uli#nom je
uglu neka malena djevoj#ica prodavala igice. Lijepo obu#eni ljudi, u dugim
kaputima i ogrta#ima, klizili su pored nje.
Uspravljajui se u krevetu, sjetila se zakonodavaca koji su se trebali pro-
buditi u drutvu koje su sami stvorili. Ona je barem mogla biti sretna to se
probudila u Bjerkelyju.
Bi li se usudila probuditi u Norvekoj kad ne bi znala gdje bi se u Nor-
vekoj probudila?
Ali, nije se samo radilo o tome gdje bi se probudila. Ne bi li se isto tako
mogla probuditi u neko posve drugo doba? U srednjem vijeku, na primjer -
ili u kameno doba prije kojih deset-dvadeset tisua godina? Hilde si pokua
zamisliti da sjedi pred ulazom u spilju, gla#ajui kakvu ivotinjsku kou.
Kako bi bilo biti petnaestogodinja djevojka u doba prije nego to je
uope bilo kulture? Kako bi onda razmiljala?
Hilde obu#e vestu, podigne fascikl, pa nastavi #itati tatino duga#ko pismo.
341
JOSTEIN GAARDER
Ba u trenutku kada je Alberto rekao odlomak, netko pokuca na vrata Majorove
kolibe.
- Izgleda da nemamo izbora? - re#e Sofie.
- Pa izgleda da nemamo zabrunda Alberto.
Vani na pragu stajao je veoma star #ovjek, duge sijede kose i brade. U desnoj je ruci
drao tap, a u lijevoj veliku plo#u sa slikom neke la'e. U la'i je vrvjelo od ivotinja
svih oblika.
- I tko je stari gospodin? - upita Alberto.
- Moje je ime Noa.
- To sam si i mislio.
- Tvoj praotac, de#ko. Ali, #ini se da vie nije u modi sjeati se praotaca?
- to to dri u ruci? - upita Sofie.
- To je slika svih ivotinja spaenih od velikog potopa. Izvoli, keri, to je
za tebe.
Sofie primi plo#u, a starac re#e:
- Sada moram kui zaliti vinograd...
Potom posko#i, udari jedno o drugo stopalo pa odskakue u umu kako to samo
vrlo stari ljudi vrlo dobre volje znaju.
Sofie i Alberto vrate se u kolibu i sjednu. Sofie po#e promatrati veliku sliku, ali
prije nego to je ita uspjela dobro vidjeti, Alberto joj je oduze odlu#nom kretnjom.
- Prvo emo se usredoto#iti na glavne crte.
- Samo ti po#ni.
- Zaboravili smo rei da je Marx posljednje 34 godine ivio u Londonu.
Tamo se odselio 1849., a umro je 1883. g. U tom je razdoblju izvan Londo
na ivio i Charles Darwin. On je umro 1882., te je sve#ano pokopan u
Westminster Abbevu kao jedan od velikih sinova Engleske. Putevi Marxa i
Darvvina ne kriaju se samo u vremenu. Marx je englesko izdanje svoje
velike knjige Kapital elio posvetiti Darwinu, ali je ovaj to odbio. Kad je
Marx umro, godinu dana nakon Darwina, njegov je prijatelj Friedrich En-
gels rekao: Kao to je Darwm otkrio zakone razvoja organske prirode, tako
je Marx otkrio zakone razvoja povijesti #ovje#anstva.
- Shvaam.
- Drugi vani mislilac koji je svoju djelatnost elio povezati s Darwinom
bio je psiholog Sigmund Freud. On je posljednju godinu ivota tako'er
proveo u Londonu. Freud je tvrdio da su Darwinova razvojna teorija i psiho
analiza povrijedile ljudsko naivno sebeljublje.
342
SOFIJIN SVIJET
- Toliko imena odjednom. Govorimo o Marxu, Darwinu i Freudu!?
- U irem smislu, moemo govoriti o naturalistikom strujanju koje traje
od sredine 19. stoljea do duboko u ovo stoljee. Pod naturalizmom razu
mijevamo shvaanje zbilje koje ne priznaje nikakvu drugu zbilju do prirode
i osjetilnog svijeta. Naturalist zato i #ovjeka smatra dijelom prirode. Natura-
listi#ki se istraiva# isklju#ivo poziva na prirodne #injenice - dakle, ne na
racionalisti#ke spekulacije ili bilo koji oblik boanske objave.
- I to vrijedi za svu trojicu: Marxa, Darwina i Freuda?
- Apsolutno. Natuknice iz sredine prolog stoljea bile su: priroda,
okolina, povijest, razvoj i rast. Marx je tvrdio da je ljudska ideolo
gija proizvod materijalne osnove drutva, Darivin je pokazao da je #ovjek
rezultat duga#kog biolokog razvoja, a Freudov studij nesvjesnog otkrio je
da ljudsko djelovanje #esto izvire iz stanovitih ivotinjskih nagona ili in
stinkta.
- Mislim da razumijem to zna#i nat uralizam, ali nije li bolje da njih
uzme jednog po jednog?
- Govorit emo o Darvvinu, Sofie. Moda se sjea da su predsokratovci
eljeli pronai pri rodna obj anjenja prirodnih procesa. Kao to su se oni
morali osloboditi starih mitolokih objanjenja, tako se Darwin morao oslo
boditi nazora Grkve o stvaranju ivotinja i ljudi.
- Je li on uope bio filozof?
- Darwin je bio biolog i prirodni istraiva#. Ali, medu znanstvenicima
novijeg doba, on je taj koji je najodlu#nije izazvao biblijski pogled na #o
vje#je mjesto u svemu stvorenom.
- Onda e valjda neto rei o Darwinovoj razvojnoj teoriji.
- Po#et emo sa sami m Darwinom. Rodio se u gradi u Shrewsburyju
1809. g. Njegov otac, dr. Robert Damin, bio je poznati mjesni lije#nik i vrlo
strog u odgoj u sina. Dok je Charles poha'ao gi mnazij u u Shrewsburyj u,
kolski ga je ravnatelj opisao kao dje#aka koji leti naokolo, pri#a gluposti,
razmee se i ne bavi se ni#im korisnim. Ravnatelj je pod korisnim smatrao
bubanje latinskih i gr#kih glagola. A pod leti naokolo je, me'u ostalim,
mislio na to da je Charles jurio za kukcima svih vrsta.
- Zbog tih je rije#i kasnije sigurno zaalio.
- Charlesa je i tijekom studija teologije vie zanimao lov na ptice i sku
pljanje insekata. Zato nije dobro zavrio taj studij. No, uz studij teologije,
uspio je stei stanovit glas kao prirodni istraiva#. Naro#ito ga je zanimala
geologija, moda najrazvijenija znanost toga doba. %im je u travnju 1831.
zavrio teologiju na Cambridgeu, otputovao je u Sjeverni Wales prou#avati
343
JOSTEIN GAARDER
kamene formacije i traiti fosile. U kolovozu iste godine, kada je imao 22 godine,
primio je pismo koje je zacrtalo #itav njegov ivot...
- to je pisalo u njemu?
- Pismo je bilo od njegova prijatelja i u#itelja Johna Stevena Henslowa.
Napisao je: Zamoljen sam... preporu#iti prirodoslovca koji bi se pridruio
kapetanu Fitzrovu, kome je vlada povjerila da napravi kartu juni h obala
June Amerike. Izj avi o sam da t ebe smatram naj bolj om osobom za koj u
znam da bi na se preuzela takav zadatak. to se ti#e nov#ane strane stvari, ne
znam nita. Put e potrajati dvije godine...
- to ti sve ne zna napamet!
- Malenkost, Sofie.
- I on je pristao?
- Jako j e eli o zgrabi ti ovu prili ku, al i u t o doba mladi i nisu ni ta
poduzi mali bez pristanka roditelja. Nakon dugog nagovaranja, njegov se
otac suglasio, a na kraju je morao i platiti sinovljev put. Naime, to se ti#e
nov#ane strane, pokazalo se da nikakve plae nije bilo.
- O. . .
- Brod je bio mornari#ka la'a H.M.S. Beagle. Iz Plvmoutha je u prav
cu June Ameri ke ispl ovi o 27. prosi nca 1831., a u Englesku se vrat i o u
list opadu 1836. Dvi je godi ne su se produi l e na pet. Ipak, put u Junu
Ameriku pretvorio se u put oko svijeta. Rije# je o najvanijem istraiva#kom
pothvatu novijeg doba.
- Zar su doslovce plovili oko cijele Zemlje?
- Da, doslovce. Iz June Amerike nastavili su preko Tihog oceana prema
New Zealandu, Australiji i Junoj Africi. Odande su otplovili natrag u Junu
Ameriku, a zatim su se napokon vratili u Englesku. Darwin je napisao da je
put na 'Beagleu' odista najvaniji doga'aj moga ivota.
- Sigurno nije lako biti prirodoslovac na moru?
- Prvih godina Beagle je plovio amo-tamo du obale June Amerike.
To je Darwinu omoguilo da se s kontinentom upozna i s kopna. Od odlu
#ujue su vanosti tako'er bili mnogi pohodi na oto#je Galapagos, koje se
nal azi u Ti hom oceanu zapadno od June Ameri ke. Tako je skupi o puno
materijala, koji je pomalo slao kui u Englesku. Svoje brojne misli o prirodi
i povijesti ivoga ivota ipak je zadrao za sebe. Kad se vratio kui, star
samo 27 godina, bio je poznat prirodoslovac. Ve je tada u glavi imao jasnu
ideju razvojne teorije. Ipak, prolo je mnogo godina prije nego to je objavio
svoje glavno djelo. Jer, Darwin je bio oprezan #ovjek, Sofie. Prirodoslovac to
mora biti.
344
SOFIJIN SVIJET
- Kako se zvalo to glavno djelo?
- Pa, bilo ih je vie. No, knjiga koja je uzrokovala najljuu raspravu u
Engleskoj bila je Podrijetlo vrsta; objavljena je 1859. Potpun naslov glasi:
On the Origin of Species by Means of Natural Selection or the Preservation
of Favoured Races in the Struggle for Life. U tom je naslovu zapravo sae
tak Darwinove teorije.
- Mislim da bi ga onda mogao dati i na naem jeziku.
- Podrijetlo vrsta pomou prirodnog odabiranja, ili odranje najpri
kladnijih rasa u borbi za opstanak.
- Da, naslov je zaista bogat zna#enjem.
- Razmatrat emo ga dio po di o. U Podrijetlu vrsta Darwi n iznosi
dvije teorije, tj. dvije glavne teze: kao prvo, tvrdi da sve dananje biljke i
ivotinje potje#u od starijih, primitivnijih oblika te da postoji bioloki raz
voj; kao drugo, smatra da je razvoj uzrokovan prirodnim odabiranjem.
- Zato to najja#i preivljava, zar ne?
- Najprije emo promotriti samu razvojnu ideju. Naime, ona ba nije
toliko originalna. U nekim je krugovima misao o postojanju biolokog raz
voja prili#no rairena ve oko 1800. g. Tu je najut jecajniji bio francuski
zoolog Lamarck. Prije toga je Darwinov djed, Erazmo Darwin, tvrdio da su
se biljke i ivotinje razvile iz malog broja primitivnih vrsta. No, nijedan od
njih nije na prihvatljiv na#in uspio objasniti kako se taj razvoj odvija. Zato
nisu bili jako opasni za Crkvu.
- Dami n je bio?
- Da, i to ne bez razloga. U Crkvi, te u veini znanstvenih krugova ljudi
su se drali biblijskog nauka prema kojem su biljne i ivotinjske vrste ne
promjenjive. Kae se da je svaka ivotinjska vrsta stvorena jednom zasvagda
posebnim stvarala#kim #inom. Ovaj kranski pogl ed tako'er se slagao s
Platonovim i Aristotelovim.
- Kako?
- Platonovo u#enje o idejama govori o tome da su sve ivotinjske vrste
nepromjenjive zato to su stvorene po kalupu vje#nih ideja ili formi. Da su
ivotinjske vrste nepromjenjive bio je zaglavni kamen i Aristotelove filozofi
je. No, upravo su u Darwinovo vrijeme razna promatranja i nalazi uzdrmali
tradicionalna shvaanja.
- Kakva promatranja i nalazi?
- Kao prvo, neprestano su nalaeni novi fosili. Osim toga, istraiva#i su
nalazili gomile kostiju izumrlih ivotinja. Darwin se i sam #udio nalazima
345
JOSTEIN GAARDER
ostataka morskih ivotinja daleko na kopnu. U Junoj Americi otkrio je takve
nalaze visoko u Andama. to morske ivotinje rade visoko u Andama, Sofie? Moe
li mi odgovoriti?
- Ne mogu.
- Neki su smatrali da su ih tamo bacili ljudi ili ivotinje. Bilo je i onih
koji su mislili da je Bog stvorio fosile i ostatke morskih ivotinja kako bi
bezbonike naveo na krivi put.
- to je mislila znanost?
- Mnogi su se geolozi kleli u teoriju katastrofe, koja govori da su
Zemlju nekoliko puta pogodile velike poplave, potresi i druge katastrofe,
koje su istrijebile sav ivot. O jednoj takvoj katastrofi doznajemo u Bibliji;
mislim na veliki potop i Noinu korablju. Nakon svake katastrofe, Bog je
obnovio ivot na Zemlji stvarajui nove i savrenije biljke i ivotinje.
- Zna#i da su fosili otisci ranijih oblika ivota, zatrtih uslijed silovitih
katastrofa?
- To#no. Govorilo se, primjerice, da su fosili otisci ivotinja za koje nije
bilo mjesta u Noinoj korablji. Kad je Darwin isplovio na Beagleu, nosio je
sa sobom prvi svezak djela Principles of Geology engleskog geologa Char-
lesa Lyella. On je smatrao da je Zemljina sadanja geografija (visoke planine
i duboke doline) rezultat beskrajno dugog i polaganog razvoja. Rije# je o
tome da i vrlo male promjene mogu uzrokovati velike geografske prevrate,
uzme li se u obzir dugo vremensko razdoblje u kojem se doga'aju.
- Na kakve je promjene mislio?
- Mislio je na sile koje djeluju i dan-danas: na klimu i vjetar, topljenje
leda, potrese i izdizanje zemlje. Kae se: kap vode moe izdubiti stijenu, i to
ne svojom snagom, nego neprestanim kapanjem. Lyell je smatrao da ne
znatne, postupne promjene tijekom dugih razdoblja mogu potpuno promije
niti prirodu. Ipak, ta teorija nije mogla objasniti zato je Darwin naao
ostatke morskih ivotinja visoko u Andama. Darwina nikad nije napustila
misao da neznatne, postupne promjene vode dramati#nim promjenama ako
samo pro'e dovoljno vremena.
- Valjda je mislio da se sli#no objanjenje moe primijeniti i na ivotinj
ski razvoj?
- Da, to se pitao. No, kao to rekoh: Darwin je bio oprezan #ovjek.
Postavljao je pitanja puno prije nego to se usudio pruiti bilo kakav odgo
vor. Tako je koristio istu metodu kao i svaki pravi filozof: vano je pitati, ali
na odgovor se moe pri#ekati.
- Shvaam.
346
SOFIJIN SVIJET
- Odlu#ujui faktor Lvellove teorije bila je starost Zemlje. U Darvvinovo
doba iroki su krugovi pretpostavljali da je prolo 6.000 godina otkako je
Bog stvorio Zemlju. Do tog su broja stigli brojanjem narataja od Adama i
Eve do danas.
- Naivno!
- Lako se danas praviti pametan. Darwin je starost Zemlje procijenio na
300 milijuna godina. Jedno je jasno: i Lvellova teorija o postupnom geo
lokom razvoju, i Darvvinova razvojna teorija bile bi besmislene ne ra#una li
se sa strano velikim vremenskim razdobljima.
- Koliko je Zemlja stara?
- Danas znamo da je Zemlja stara 4,6 milijardi godina.
- I to je dosta...
- Dosad smo se usredot o#ili na jedan od Darwi novi h argumenata za
postojanje biolokog razvoja. To je prisutnost fosila u razli#itim kamenim
slojevima. Drugi je argument geografska podjela ivih vrsta. Darwinova je
istraiva#ka ekspedicija ovome pridonijela novim i strano bogatim materi
jalom. Vlastitim je o#ima vidio da se ivotinjske vrste nekog podru#ja me'u
sobno neznatno razli kuj u. Posebi ce je na ot o#j u Galapagos, zapadno od
Ekvadora, uo#io zanimljive stvari.
- Ispri#aj!
- Rije# je o gustoj grupi vulkanskih otoka zbog #ega nema velikih razlika
u biljnom i ivotinjskom svijetu. No, Darwina su zaokupljale ba male ra
zlike. Na svi m j e ot oci ma naiao na ogromne kornja#e, ali one su se od
otoka do ot oka ipak malo razli kovale. Zar je Bog zaista stvorio posebnu
vrstu kornja#a za svaki od tih otoka?
- Sumnjam.
- Jo su vanija bila Darvvinova promatranja pti#jeg svijeta na Galapa-
gosu. Od otoka do otoka postojale su o#ite varijacije me'u zebama, poseb
no to se ti#e oblika kljuna. Darwin je utvrdio da su varijacije usko povezane
s prehranom zeba na pojedinim otocima. Otrokljuna kopnena zeba hrani se
sjemenjem iarki, mala zeba pjevica insektima, a zeba djetlovka kukcima iz
stabala i s granja... Svaka vrsta ima kljun savreno prilago'en svojoj prehra
ni. Moda sve t e zebe potje#u od iste vrst e zeba? Da li se zati m ta vrsta
tijekom godina prilagodavala okolnostima na otocima, tako da su na kraju
nastale nove vrste zeba?
- Valjda je to zaklju#io?
- Da, moda je Darwin ba na Galapagosu postao darvinist. Tako'er
je zamijetio da je ivotinjski svijet tog malog oto#ja neobi#no sli#an mnogim
347
JOSTEIN GAARDER
vrstama koje je vidio u Junoj Americi. Je li Bog zaista jednom zauvijek
stvorio te ivotinje tako da se neznatno me'usobno razlikuju ili je u pitanju
razvoj? Sve je vie sumnjao da su vrste nepromjenjive. No, jo nije mogao
dobro objasniti kako su se eventualni razvoj ili prilagodba dogodili, iako
postoji argument za to da su sve ivotinje na Zemlji srodne. - Da?
- To je razvoj embrija u sisavaca. Usporedi li zametke psa, imia, zeca
i #ovjeka iz ranog stadija, uo#it e da se razlike gotovo ne zamjeuju. Tek na
vrlo kasnom stadiju razvoja moe razlikovati ljudski od ze#jeg embrija. Nije
li to znak da smo daleki ro'aci?
- No, on jo nije naao objanjenje za to kako se razvoj odvija?
- Neprestano je razmiljao o Lvellovoj teoriji o neznatnim promjenama
koje, nakon duljeg vremena, mogu uvjetovati velike promjene. Ipak, nije
naao objanjenje koje bi vrijedilo kao univerzalno na#elo. Poznavao je teo
riju francuskog zoologa Lamarcka. Lamarck je tvrdio da su mnogobrojne
ivotinjske vrste svaka za sebe razvile ono to im je bilo potrebno. Zirafe,
primjerice, imaju dug vrat jer se ve naratajima isteu za liem stabala.
Dakle, Lamarck je smatrao da svojstva koja pojedinac stekne vlastitim napo
rom prelaze u naslje'e potomstvu. Darwin je odbacio ovo u#enje o tome da
su ste#ene osobine nasljedne, i to zato to Lamarck nije imao dokaz za
svoje smione tvrdnje. Bilo je tu jo neto - puno o#iglednije - o #emu je
Darwin neprestano razmiljao. Moe se rei da mu je mehanizam za razvoj
vrsta bio pod nosom.
- %ekam.
-Ja bih radije da ti sama otkrije taj mehanizam. Zato te pitam: da ima
tri krave, a hrane za samo dvije, to bi u#inila?
- Moda bih jednu morala zaklati?
- Aha... a koju bi kravu zaklala?
- Sigurno onu koja daje najmanje mlijeka?
- Ozbiljno?
- Da, to je logi#no.
- Istu stvar ljudi #ine ve tisuljeima. Ipak, jo nismo gotovi s te dvije
krave. Recimo da hoe da ti se jedna oteli. Koju bi za to izabrala?
- Onu koja daje najvie mlijeka. Onda bi sigurno i tele izraslo u dobru
kravu muzaru.
- Zna#i da su ti dobre krave muzare drae od loih? Dovoljan je jo
samo jedan zadatak. Ako se bavi lovom i ima dva psa traga#a, a jednog se
mora rijeiti, kojeg bi psa zadrala?
348
SOFIJIN SVIJET
- Zadrala bih, naravno, onog koji bre nanjui ivotinju koju lovim.
- Zna#i da bi prednost dala vjetijem psu traga#u. Tako se ljudi, Sofie,
bave uzgojem ivotinja ve vie od deset tisua godina. Kokoi nisu oduvijek
nosile pet jaja u tjednu, ovce nisu oduvijek imale toliko vune, a konji nisu
uvijek bili toliko snani i brzi kao danas. Ljudi provode umjetni izbor. Isto
vrijedi za biljni svijet. Ne sadi se lo krumpir ako se moe nabaviti bolji.
Ni kom se ne da et i klasj e koj e ne nosi pl oda. Darwi nova j e poent a da
nijedna krava, nijedna slamka ita, nijedan pas i nijedna zeba nisu posve isti.
Priroda pokazuje ogroman izbor varijanti. %ak ni unutar jedne vrste nema
pot puno jednaki h pojedi naca. To si moda doivjela kad si popila plavu
tekuinu.
- Da, to je to#no.
- Sada se Darwin morao zapitati: postoji li u prirodi sli#an mehanizam?
Moe li se zamisliti da priroda provodi prirodno odabiranje pojedinaca
koji e preivjeti? I osobito: moe li takav mehanizam tijekom veoma dugog
vremena stvoriti nove biljne i ivotinjske vrste?
- Poga'am da je odgovor potvrdan.
- Darwin si jo uvijek nije mogao predo#iti kako se to prirodno odabi
ranje odvija. No, u listopadu 1838. g. - to#no dvi je godine nakon to se
vratio kui Beagleom - slu#ajno je naiao na knjiicu stru#njaka za stano
vnitvo Thomasa Malthusa. Knjiica se zove An Essav on the Principles of
Population. Ideju za tu knjigu dao mu je Benjamin Franklin, Amerikanac
koji je, me'u ostalim, izumio gromobran. Franklin je tvrdio da bi se, kada ne
bi postojali u prirodi ograni#avajui faktori, neke biljne i ivotinjske vrste
proirile po cijeloj Zemlji. Budui da postoji vie vrsta, one se me'usobno
dre pod kontrolom.
- Shvaam.
- Malthus je razvio ovu misao i primijenio je na stanje stanovnitva na
Zemlji. Tvrdio je da je ljudska mo razmnoavanja toliko velika da se uvijek
ra'a vei broj djece nego to moe preivjeti. Budui da proizvodnja hrane
nikad nee moi drati korak s rastom stanovnitva, mislio je da velik broj
djece mora podlei u borbi za opstanak. Ona koja odrast u, nast avljaj ui
time lozu, najbolje su prilago'ena borbi za opstanak.
- Zvu#i logi#no.
- To je univerzalni mehanizam za kojim je Darwin tragao. Odjednom je
imao objanjenje za to kako se razvoj odvija. Razvoj je uzrokovan prirodnim
odabiranjem u borbi za opstanak, gdje oni koji su najbolje prilago'eni oko
lini preivljavaj u i nastavljaju lozu. To je druga teorija koju postavlja u
349
JOSTEIN GAARDER
Podrijetlu vrsta. Pie: Slon se razmnoava polaganije od svih ivotinja, ali
kad bi sva njegova mladun#ad preivjela, u roku od 750 godina ivjelo bi
priblino devetnaest milijuna slonova, podrijetlom od jednog jedinog para.
- Da i ne govorimo o tisuu jajaaca jednog jedinog bakalara.
- Darwin je dalje tvrdio da je borba za opstanak obi#no najotrija me'u
vrstama koje su si najblie. Ta one se moraju borit i za istu hranu, la'a se
male prednosti - dakle, mala pozitivna odstupanja od prosjeka - pokazuju u
punom svjetlu. Sto je borba za opstanak okrutnija, to bre napreduje razvoj
novi h vrsta. Prei vljavaju samo oni koji su naj bolj e prilago'eni, dok svi
drugi izumiru.
- to manje hrane i to brojnija mladun#ad, to bri razvoj?
- Nije rije# samo o hrani. Jednako je vano izbjei da te pojede kakva
druga ivotinja. Tako je, na primjer, prednost imati kamuflanu boju, moi
brzo tr#ati, zapaziti neprijateljske ivotinje ili, u najgorem slu#aju, biti loeg
okusa. Otrov koji ubija grabljivice tako'er nije za odbaciti. Nije bez razloga
to to su mnogi kaktusi otrovni, Sofie. U pustinji tastu vei nom kaktusi.
Zato je ta biljka posebno izloena opasnosti od biljojeda.
- Osim toga, veina kaktusa ima bodlje.
-Jako je vana, naravno, sposobnost razmnoavanja. Darwin je temeljito
prou#avao zanimljivo opraivanje biljaka. Biljke zra#e svojim lijepim bojama
i odailju slatke mirise kako bi privukle kukce koji pomau opraivanje. Iz
istog razloga ptice pjevaju svoje prekrasne arije. Miran, melankoli#an bik,
nezainteresiran za krave, posve je nezanimljiv za povijest loze. Takva
odstupajua svojstva izumiru gotovo istog trena. Jer, jedini zadatak pojedin-
ca je da odraste do spolne zrelosti i da se razmnoava kako bi se loza nasta-
vila. To je kao duga#ka tafeta. Oni koji iz nekog razloga ne uspijevaju
prenijeti svoja nasljedna obiljeja na potomstvo, bit e izdvojeni. Na taj se
na#in loza neprestano oplemenjuje. Osobito je otpornost na bolesti svojstvo
koje se svo vrijeme skuplja i #uva u varijantama koje preivljavaju.
- Sve postaje bolje?
- Nepreki dno odabiranje uzrokuje da oni koji su najvie prilago'eni
odre#enoj okolini - ili odre'enoj ekolokoj nii - nastavljaju lozu. No, ono
to je prednost u jednoj okolini ne mora biti prednost u drugoj. Za neke zebe
na Galapagosu sposobnost letenja je bila veoma vana. Me'utim, nije vano
znati dobro letjeti ako se hrana kopa iz zemlje tamo gdje nema grabeljivaca.
Ba zato to u prirodi postoji mnogo nia, nastalo je tijekom vremena mno
tvo ivotinjskih vrsta.
- No, postoji samo jedna ljudska vrsta.
350
SOFIJIN SVIJET
- Da, jer ljudi imaju izvanrednu sposobnost da se prilagode razli#itim
ivotnim uvjetima. Darwina je #udilo kad je vidio kako Indijanci u Vatrenoj
zemlji uspijevaju preivjeti u hladnoj klimi. Ipak, to ne zna#i da su svi ljudi
isti. Oni koji ive oko ekvat ora i maju tamniju kou od ljudi koji ive na
sjevernim podru#jima zato to tamna koa titi od sun#eva svjetla. Bijelci
koji puno vremena provode na suncu vie su izloeni raku koe.
- Je li bolje imati bijelu kou ako ivi na Sjeveru?
- Naravno, ina#e bi ljudi posvuda imali tamnu kou. Bijeli tip koe lake
stvara sun#eve vitamine, to je vano tamo gdje nema puno sunca. Danas je
to mal o vano jer sun#eve vi tami ne moemo nadoknadi ti prehranom. U
prirodi nita nije slu#ajno. Sve je uzrokovano neznatnim promjenama koje
djeluju tijekom bezbrojnih narataja.
- Zapravo je to fantasti#no.
- Zar ne? Zasad ovako moemo rezimirati Darwinovu razvojnu teoriju:
- Samo naprijed!
- Mogli bismo rei da sirovinu ili materijal ukupnog razvoja ivota na
Zemlji #ine neprestane varijacije izme'u pojedinih pripadnika jedne vrste, te
velik broj mladunadi koji omoguava da majuni dio moe odrasti. Meha
nizam razvoja, njegova pogonska sila, jest prirodno odabiranje u borbi za
opstanak. Ono uzrokuje preivljavanje najja#ih ili najbolje prilago'enih.
- To mi se #ini logi#nim kao kakav ra#un. Kako je knjiga o podrijetlu
vrsta bila prihvaena?
- Nast ala je prava t u#a. Crkva j e ot ro protesti ral a, a znanst veni su
krugovi u Engleskoj bili podijeljenog miljenja. Zapravo, to i nije toliko
#udno. Darwin je Boga dobrano udaljio od stvarala#kog #ina. Neki su, do
due, tvrdili da je bolje stvoriti neto to ima uro'enu mogunost promjene,
nego jednom zasvagda stvoriti sve do posljednjeg detalja.
Sofie odjednom posko#i iz stolice.
- Vidi! - uzviknu.
Pokazala je kroz prozor. Kraj jezera su etali mukarac i ena drei se za
ruke. Bili su potpuno goli.
- To su Adam i Eva - re#e Alberto. - Na kraju i oni dijele istu sudbinu
kao Crvenkapica i Alica u Zemlji #udesa. Zato su se pojavili ovdje.
Priavi k prozoru, Sofie je gledala za njima; uskoro su kliznuli me'u
drvee.
- Darwin je mislio da su se ljudi tako'er razvili iz ivotinja, zar ne?
- 1871. g. objavio je knjigu Descent of Man ili Podrijetlo #ovjeka. U
njoj ukazuje na sve glavne sli#nosti izme'u ljudi i ivotinja, te na to da su se
351
JOSTEIN GAARDER
ljudi i #ovjekoliki majmuni jednom morali razviti iz zajedni#kog pretka. Prona'ene su prve
fosilne lubanje neke izumrle ljudske vrste, najprije u kamenolomu na Gibraltaru, a nekoliko
godina kasnije u Neanderthalu u Njema#koj. Za#u'ujue je da su protesti bili slabiji 1871. g.
nego 1859., kada je Darwin objavio Podrijetlo vrsta. Zivotinjsko podrijetlo ljudi
podrazumijevalo se i u prvoj knjizi. Kao to rekoh: nakon smrti 1882. g., Darwin je
sve#ano sahranjen kao pionir znanosti.
- Zna#i, na kraju je zasluio #ast i dostojanstvo?
- Da, na kraju. Ali, u po#etku su ga nazivali najopasnijim #ovjekom u
Engleskoj.
- Ma nemoj!
- Nadajmo se da to nije istina, rekla je neka otmjena dama, a ako je
istina, nadajmo se da nee postati openito poznato. Jedan se priznati
znanstvenik sli#no izrazio: Poniavajue otkrie, a to se manje o njemu
govori, to bolje.
- Tako su gotovo dokazali da je #ovjek u rodu s nojem.
- Da, istina. No, lako se nama praviti pametnima. Ljudi su odjednom
bili prisiljeni mijenjati pogled na biblijsku pri#u o stvaranju. Mladi je pisac
John Ruskin o tome rekao: Kad bi me barem geolozi ostavili na miru. Na
kraju svakog biblijskog stiha #ujem udarce njihovih #ekia.
- A udarci #ekia su sumnja u Boju rije#?
- Pa valjda je na to mislio. Jer, nije se sruilo samo doslovno tuma#enje
biblijske pri#e o stvaranju. Bit Darwinove teorije je da su posve sluajne
varijacije na kraju krajeva stvorile #ovjeka. I vie od toga: Darwin je #ovjeka
u#inio proizvodom ne#eg vrlo bezosjeajnog - borbe za opstanak.
-Je li Darwin rekao kako slu#ajne varijacije nastaju?
- Doti#e se najslabije to#ke njegove teorije. Darvvin je imao vrlo nejasne
predodbe o naslje'u. Neto se doga'a pri krianju. Majka i otac nikad ne
dobivaju dvoje potpuno iste djece. Ve tako nastaje stanovita varijacija. S
druge strane, teko da se na taj na#in moe doi do ne#eg posve novog. Osim
toga, postoje biljke i ivotinje koji se razmnoavaju pupanjem ili jednostav
nom diobom stanica. to se ti#e pitanja kako varijacije nastaju, Darwinovu
je teoriju upotpunio takozvani novodarvinizam.
- Ispri#aj o tome!
- Sav ivot i svo razmnoavanje temelji se zapravo na diobi stanica. Kad
se stanica dijeli na dvoje, nastaju dvije potpuno jednake stanice s posve istim
nasljednim svojstvima. Dioba stanica zna#i dakle da stanica kopira samu
sebe.
352
SOFIJIN SVIJET
- Da ?
- Ponekad se u tom procesu dogode siune greke, tako da kopirana
stanica nije potpuno jednaka mati#noj. To se u modernoj biologiji naziva
mutacijom. Mutacije mogu biti sasvim bezna#ajne, ali mogu uzrokovati pri
mj et ne promjene pojedi n#evi h osobi na. One mogu biti tetne, a takvi se
mutanti izbacuju iz velikih grupa mladun#adi. Mnogim je bolestima uzrok
mutacija. Ponekad mutacija pojedincu moe dati upravo ono pozitivno svoj
stvo koje mu je potrebno kako bi se bolje snaao u borbi za opstanak.
- Na primjer, dug vrat?
- Lamarckovo objanjenje za irafin dugi vrat bilo je da se irafa nepre
stano istee. Prema darvinizmu, ste#ene se osobine ne nasljeduju. Darwin je
smatrao da se u irafinih predaka dogodila prirodna varijacija duine vrata.
Novodarvinizam to upotpunjuje tvrdnjom da postoji jasan uzrok nastanka
varijacija.
- A to su mutacije.
- Da, posve slu#ajne promjene nasljednih svojstava dale su nekim irafi-
nim precima vrat malo dui od prosjeka. Ako im je bila dostupna vrlo ogra
ni#ena koli#ina hrane, to je bilo prili#no vano. Ona koja je mogla dosei
visoko drvee, prola je najbolje. Osim toga, moe se zamisliti da su neke od
prairafa razvile sposobnost traenja hrane prekapanjem po zemlji. Na
kon dueg vremena neka se izumrla ivotinjska vrsta podijelila na dvije raz
li#ite ivotinjske vrste.
- Razumijem.
- Uzmimo nekoliko novijih primjera za to kako djeluje prirodno odabi
ranje. Na#elo je zaista jednostavno.
- Samo naprijed!
- U Engleskoj ivi vrsta leptira koja se zove brezov moljac. Kako mu ime
kae, ivi na svijetlim brezi ni m stablima. Ako se vrati mo u 18. stoljee,
veina je brezovih moljaca bila svijetlosive boje. to misli zato, Sofie?
- Da ih gladne ptice ne bi lako uo#ile.
- No, s vremena na vrijeme izlegao bi se pokoji tamni primjerak. Uzrok
tome bile su posve slu#ajne mutacije. Sto misli kako su prole tamne vari
jante?
- Bilo ih je lake uo#iti pa su ih gladne ptice lake mogle #epati.
- To#no. U tom okoliu - dakle na svijetlim brezovim stablima - tamna
je boja bila nepovoljno svojstvo. Zato je stalno rastao broj bijelih brezovih
moljaca. Onda se s okoliem neto dogodilo. Zbog industrijalizacije breze su
353
JOSTEIN GAARDER
na nekim mjestima posve pocrnjele od #a'e. to misli da se tada dogodilo s
brezovim moljcem?
- Pa valjda su bolje prolazili tamni primjerci?
- Da, ubrzo je njihov broj porastao. Od 1848. do 1948. udio je crnih
brezovih moljaca na nekim mjestima porastao s 1 na 99/o. Okoli se izmije
nio pa je, u borbi za opstanak, svijetla boja prestala biti prednost. Upravo
suprotno! Bijele bi gubitnike odstranile ptice #im bi se pokazali na drveu.
No, ponovno se dogodila vana promjena. Manje ugljena i bolji ure'aji za
#ienje zraka u tvornicama stvorili su posljednjih godina #ii okoli.
- Zna#i da su sada stabla ponovno bijela?
- Da. Brezov se moljac opet vraa bijeloj boji. To se zove prilagodba.
Rije# je o prirodnom zakonu.
- Shvaam.
- Ima jo primjera #ovjekova upletanja u okoli.
- Na to misli?
- Na primjer, #ovjek razli#itim otrovnim sredstvima pokuava unititi
teto#ine. To u po#etku daje uspjene rezultate. Me'utim, kad #ovjek popr
ska polje ili vonjak otrovom protiv insekata, on uzrokuje malu ekoloku
katastrofu za teto#ine koje hoe istrijebiti. Zbog stalnih mutacija tako se
moe uzgojiti skupina teto#ina koje su otpornije - ili rezistentni]e - na
otrov koji se koristi. Pobjednicima su dane odrijeene ruke, a teto#ine je
onda sve tee iskorijeniti ba zbog toga to ih #ovjek nastoji istrijebiti. Prei
vljavaju oni koji su najotporniji.
- Jezivo.
- Barem je vrijedno razmiljanja. Me'utim, mi pokuavamo unititi i
nametnike u naem tijelu. Mislim na bakterije.
- Koristimo penicilin ili druge antibiotike.
- Penicilinska kura je ekoloka katastrofa za te male vragove. No,
kako samo nadolijevamo penicilin, neke smo bakterije u#inili rezistentnima i
tako uzgojili novu vrstu bakterija koje je puno tee istrijebiti. Moramo kori
stiti sve ja#e i ja#e antibiotike, ali na kraju...
- Na kraju e nam bakterije izlaziti iz usta? Moda emo morati pucati
na njih?
- To bi bilo previe. Ipak, jasno je da je moderna medicina stvorila
ozbiljnu nedoumicu. Nije rije# samo o tome da su pojedine bakterije ljue
nego prije. Ranije je umiralo mnogo djece zato to su podlijegala raznoraz
nim bolestima. Da, #esto ih je odrastao vrlo malen broj. Moderna je medici-
354
SOFIJIN SVIJET
na na stanovit na#in izbacila prirodno odabiranje iz namjene. Ono to poje-
dinca izbavlja iz trenuta#ne nevolje moe, tijekom dueg razdoblja, oslabiti
otpornost ljudske vrste na razli#ite bolesti. Ako se uope ne obaziremo na
takozvanu nasljednu higijenu, to moe dovesti do degeneracije ljudskog
roda. Dakle, #ovjekove nasljedne osobine za izbjegavanje tekih bolesti slabe.
- To je malo neugodna perspektiva.
-No, pravi filozof ne smije propustiti ukazati na neugodne stvari, ako on
ili ona misli da su istinite. Okuajmo se na novom saetku. -Izvoli !
- Moglo bi se rei da je ivot lutrija u kojoj su vidljive samo pobjedni#ke
sreke.
- to ti to zna#i?
- Oni koji gube u borbi za opstanak, nestaju. Iza svake biljne i ivotinj
ske vrste na Zemlji skriva se mnogo milijuna godi na izvla#enja pobjed
ni#kih sreki. A gubitni#ki listii - eh, oni se pokazuju samo jedanput.
Dakle, danas ne postoji biljna ili ivotinjska vrsta koja se ne bi mogla nazvati
pobjedni#kom srekom u velikoj lutriji ivota.
- fer #uva se samo ono najbolje.
- Da, tako se moe rei. Sada mi moe dodati plakat koji j e doni o
onaj... hm, onaj ivotinjski #uvar.
Sofie mu prui plakat. Slika Noine korablje bila je samo na jednoj strani.
S druge strane bilo je nacrtano stablo postojeih vrsta. Tu joj je stranu
Alberto sada htio pokazati.
- Crte pokazuje podjelu razli#itih biljnih i ivotinjskih vrsta. Vidi se da
svaka vrsta pripada svojoj skupini, razredu i nizu.
- Da .
- %ovjek zajedno s majmunima pripada takozvanim primatima. Primati
su sisavci, a svi sisavci pripadaju kraijenjacima, koji pak pripadaju viesta-
ni#nim ivotinjama.
- To me malo podsjea na Aristotela.
- Istina. Me'utim, crte ne pokazuje samo dananju podjelu vrsta. Ka
zuje nam neto i o povijesti ivotnog razvoja. Vidi, na primjer, da su se ptice
jednom izdvojile od gmizavaca, da su se gmizavci jednom odvojili od vodo
zemaca, te da su se vodozemci rastavili od riba.
- Da, to se jasno vidi.
- Svaki put kad se jedna crta dijeli na dvoje, zna#i da su se doga'ale
mutacije stvarajui nove vrste. Tako su tijekom godina nastali raznorazni
355
JOSTE1N GAARDER
ivotinjski razredi i nizovi. No, ovaj je crte vrlo pojednostavljen. Zapravo
danas u svijetu ivi preko milijun ivotinjskih vrsta, a taj je milijun samo
malen dio vrsta koje su jednom postojale na Zemlji. Vidi, na primjer, da je
ivotinjska skupina trilobita potpuno izumrla.
- A najnie su jednostani#ne ivotinje.
- Neke su od nji h nepromijenjene ve dvije milijarde godi na. Moda
vidi da od tih jednostani#nih organizama jedna crta ide u biljni svijet. Jer, i
biljke vjerojatno potje#u od iste prastanice kao i ivotinje.
- Vidim. No, mu#i me jedna stvar.
- Da?
- Odakle dolazi ta prva prastanica? Je li Darwin na to imao odgovor?
- Rekao sam ve da je bi o oprezan #ovjek. No, t u si je ipak dopustio
#isto naga'anje. Napisao je:
... kad (i oh, kakvo je to kad!) bismo mogli zamisliti nekakvu malu,
toplu baru, gdje su prisutne svakojake soli bogate amonijakom i fosfo-
rom, svjetlo, toplina, elektricitet i tako dalje, i da se u njoj kemijskim
putem stvorila smjesa proteina, spremna proi jo zamrenije promje-
ne...
- Da, to onda?
- Darvvin filozofira o tome kako je prva iva stanica nastala iz anorgan
ske materije. I opet je pogodio ono pravo. Dananja znanost zamilja da je
prvi, primitivni oblik ivota nastao upravo u toj maloj, toploj bari koju je
Darvvin skicirao.
- Pri#aj!
- Moramo se zadovoljiti povrnom skicom, i nemoj zaboraviti da sada
naputamo Darwina. Preska#emo ravno na najnovija istraivanja u vezi s
postankom ivota na Zemlji.
- Nekako postajem nervozna. Valjda nitko ne moe znati odgovor na to
kako je ivot nastao?
- Moda i ne, ali sve vie komadia pada na svoje mjesto u slagalici koja
prikazuje kako je ivot mogao nastati.
- Nastavi!
- Moramo najprije utvrditi da je sav ivot na Zemlji - i biljke i ivotinje
- izgra'en od potpuno istih tvari. Najjednostavnija definicija ivotu jest da
je ivot tvar koja u hranjivoj otopini ima sposobnost da se sama podijeli na
356
SOFIJIN SVIJET
dva posve ista dijela. Ovim procesom upravlja tvar koju zovemo DNA. Pod
DNA razumijevamo kromosome, ili nasljedna svojstva, koji se nalaze u svim
ivim stanicama. To se jo zove DNA molekula, zato to je DNA zapravo
komplicirana molekula - to jest makromolekula. Pitanje je dakle kako je
nastala prva molekula DNA?
- Da?
- Zemlja je stvorena kad je prije 4,6 milijardi godina nastao Sun#ev
sustav. Prvobitno je bila uarena masa, ali se Zemljina kora pomalo hladila.
Moderna znanost smatra da je ivot nastao prije otprilike 3-4 milijarde
godina.
- To zvu#i potpuno nevjerojatno.
- Ne smije to rei prije nego to #uje ostatak. Kao prvo, mora zabi
ljeiti da je globus izgledao dosta druk#ije nego danas. Budui da ivota nije
bilo, u atmosferi nije bilo ni kisika. Slobodni kisik stvara se, naime, tek
uslijed biljne fotosinteze. A to da nije bilo kisika jako je vano. Nezamislivo
je da bi ivotna gra'a, koja pak moe stvoriti DNA, mogla nastati u atmo
sferi koja sadri kisik.
- Zato ne?
- Zato to je kisik vrlo reaktivna tvar. Daleko prije nego to bi se mogle
stvoriti zamrene molekule kao DNA, gra'evni bi elementi molekule DNA
oksidirali.
- Ur e d u.
- Zato sa sigurnou znamo da se danas vie ne stvara novi ivot, #ak ni
kakva bakterija ili virus. Sav ivot na Zemlji mora dakle biti jednako star.
Dakle, slon ima jednako veliko porodi#no stablo kao i najjednostavnija bak
terija. Moglo bi se #ak rei da je slon - ili #ovjek - zapravo povezana koloni
ja jednostani#nih ivotinja. Jer, u svakoj stanici naeg tijela nalaze se posve
ista nasljedna svojstva. Recept cijelog naeg bia skriven je dakle u svakoj,
pa i najmanjoj, stanici.
- %udesno.
- Jedna od velikih zagonetki ivota jest ta da su se stanice viestani#nih
ivotinja ipak sposobne specijalizirati za neku funkciju. Jer, u svakoj stanici
ne djeluju sva nasljedna svojstva. Neka su od tih svojstava ili gena isklju
#ena, dok su druga uklju#ena. Jetrena stanica proizvodi sasvim druge
proteine od iv#ane ili kone stanice. No, i u jetrenoj, i u iv#anoj, i u konoj
stanici postoji ista molekula DNA, koja sadri sve podatke o organizmu o
kojem je rije#.
- Nastavi!
357
JOSTEIN GAARDER
- Budui da u atmosferi nije bilo kisika, nije bilo ni zatitnog ozonskog
sloja oko zemaljske kugle. To zna#i da nije bilo ni#eg to bi zaustavilo zra
#enje iz svemira. I ovo je vano. Upravo je to zra#enje vjerojatno odigralo
zna#ajnu ulogu pri stvaranju prvih sloenih molekula. Kozmi#ko je zra#enje
bilo energija koja je uzrokovala da su se razne kemijske supstancije na Zem
lji stale spajati u sloene molekule.
- O. K.
- Da preciziram: kako bi mogle nastati sloene mol ekule od kojih se
sastoji sav ivot, moraju se ispuniti barem dva uvjeta: u atmosferi ne smije
biti kisika, a zraenje iz svemira mora biti dostupno.
- Razumijem.
- U mal oj, t opl oj bari ili praj uhi , kako je danas znanost obi #no
nazi va, nast ala je j ednom strano sl oena makromolekul a, koj a je i mala
#udesnu sposobnost da se podij el i na dva j ednaka di jela. I t ako po#i nje
dugotrajni razvoj, Sofie. Ako malo pojednostavimo stvar, mogli bismo rei
da je ve tada rije# o prvom nasljednom materijal u, prvoj DNA ili prvoj
ivoj stanici. Ona se neprestano dijelila, ali su se od prvog trena doga'ale i
mutacije. Nakon strano dugog vremena, ti su se jednostani#ni organizmi
po#eli spajati u sloenije viestani#ne organizme. Tako je za#eta i fotosinteza
biljaka, i stvorena atmosfera koja sadri kisik. Atmosfera je imala dvostruku
vanost: kao prvo, omoguila je razvoj ivotinjama koje diu pluima; kao
drugo, titila je ivot od tetnog zra#enja iz svemira jer zra#enje je iako je
moda vana iskra za nastanak prve stanice - istovremeno tetno za sav
ivot.
- No, atmosfera valjda nije nastala preko noi. Kako su se odrali prvi
oblici ivota?
- i vot je nast ao u praiskonskom moru koje, dakl e, zovemo pra-
juhom. Tamo je sve moglo i vjeti zatieno od opasnog zra#enja. Puno
kasnije, nakon to je ivot u moru stvorio atmosferu, na kopno su ispuzali
prvi vodozemci. O ostatku smo ve pri#ali. Mi u jednoj umskoj kolibi pro
matramo proces koji je trajao tri ili #eti ri milij arde godi na. Upravo se u
nama taj dug proces osvijestio.
- Ti ipak misli da se sve dogodilo igrom slu#aja?
- Ne, to nisam rekao. Plakat nam tako'er pokazuje da razvoj ima pra
vac. Tijekom milijuna godina nastajala su bia sa sve sloenijim nervnim
sustavom, a pomalo i sa sve veim mozgom. Ja ne mislim da je to slu#ajno.
to ti misli?
- Puki slu#aj ne moe stvoriti ljudsko oko. Ne misli li da se iza #injenice
da moemo vidjeti sve oko nas, krije neka svrha?
358
SOFIJIN SVIJET
To s razvojem oka #udilo je i Darvvina. Nekako mu nije odgovaralo
da
je neto toliko prekrasno kao oko moglo nastati kao posljedica prirodnog
odabiranja.
Sjedei, Sofie je promatrala Alberta. Mislila je da je #udno da upravo
sada ivi, da ivi samo jednom i da se nikada vie nee vratiti u ivot. Izne-
nada usklikne:
Zar to je smiso vje#nog djelovanja, u NITA da sve stvoreno
uranja!
Alberto je strogo pogleda:
- Tako ne smije govoriti, dijete moje. To su vraje rije#i.
- Vrag?
- Ili Mefisto iz Goetheova Fausta. Was soll uns denn das ew'ge Schaf-
fen! Geschaffenes zu nichts hinwegzuraffen!
Sto je to#no smisao tih rije#i?
- Umirui, Faust baca pogled na svoje ivotno djelo i slavodobitno izja
vljuje:
Da trenu kojem ja bih rei smio:
Ne pro'i! ti si lijep tako! -
Trag da sam nekad na toj zemlji bio,
Eoni nee izbrisati lako. -
U slutnju takve sree tonem vas
I osjeam najdivniji svoj #as.
Lijepo re#eno. - Ali onda je red na vragu. %im je Faust izdahnuo,
on uzvikuje:
Prolo! Glupa rije#. A zato prolo?
Nisu 1' PROLO zar I #isto NE
potpuno istovjetna stvar? Zar to je
smiso vje#nog djelovanja U NITA da
sve stvoreno uranja! To prolo je sve!
kako da se tije? Kad bilo je, ko da i
bilo nije, A ko da jest u krugu jurit zna.
Prazninu stoga vje#nu volim ja!
1

1 Sva tri navodo iz "Fausta" prijevod su Tita Strozzija, ABC naklada, Zagreb 1995. (prev.)
359
JOSTEIN GAARDER
- To je pesimisti#no. Prvi mi se navod vie svi'a. Iako je Faustov ivot pri
kraju, naao je smisao u tragovima koje je ostavio za sobom.
- Zar nije posljedi ca Darwi nove razvoj ne teorije i t o da smo svi di o
ne#eg velikog, gdje i najmanji oblik ivota neto zna#i za cjelinu? Mi smo
ivi planet, Sofie! Mi smo velika la'a koja krui oko gorueg Sunca u svemi
ru. No, i svaki je od nas la'a koja plovi ivotom natovarena genima. Ako taj
tovar uspijemo dovesti u sljedeu luku, nismo ivjeli uzalud. Bjornstjerne
Bjornson izraava istu misao u pjesmi Psalam II:
Slava vje#nom proljeu ivota,
onom koje stvori sve! Zora
postanka svaku trunku krije,
oblici tek gube se.
Rod ra'a rod,
viu mo dosie on;
vrst ra'a vrst kroz
milijuna godina hod. Svjetovi
nestaju i nastaju.
Prepusti se ivotnoj radosti, ti
proljea mu cvijet, na
slavu vje#nog dan uivati
kao #ovjek mrijet;
dati dijelak svoj
na dar istini vje#noj,
malen i plah
vje#noga dana
udahnuti jedini dah!
- Prekrasno.
- Zasada ni rije#i vie. Samo odlomak!
- Sad bi stvarno mogao prestati s tom svojom ironijom.
- Odlomak! rekoh. Mora biti posluna.
360
FREUD
...onu runu, sebinu elju
koja se javila u njoj...
Hilde Meller Knag posko#ila je iz kreveta s tekim fasciklom u rukama.
Odloila ga je na pisai stol, pokupila neto odjee sa sobom u kupaonicu,
stala pod tu na dvije minute pa se brzo obukla. Onda je otr#ala u prizemlje.
- Sad e doru#ak, Hilde!
- Moram prije malo proveslati.
- Ma Hilde, molim te!
Istr#avi iz kue, po'e kroz vrt. Odvee #amac s mola pa sko#i u nj. Onda
stane veslati. Veslala je bez prestanka, najprije ljutitim zamasima, a onda se
pomalo smirila.
Mi smo ivi planet, Sofie! Mi smo velika la'a koja krui oko gorueg
Sunca u svemiru. No, i svaki je od nas la'a koja plovi ivotom natovarena
genima. Ako taj tovar uspijemo dovesti u sljedeu luku, nismo ivjeli uza-
lud...
Sjeala se tih rije#i doslovce. Pa njoj su i bile upuene. Ne Sofiji, nego
njoj. Sve to je pisalo u fasciklu, bilo je tatino pismo Hildi.
Ona izvadi vesla iz ralji pa ih poloi na dno. Zatim pusti da #amac pluta
i njie se na vodi. %ulo se tiho zapljuskivanje vode o dno.
Kao to #amac pluta na povrini zaljeva u Lillesandu, tako je i ona samo
ljuskica na povrini ivota.
361
JOSTEIN GAARDER
Ali, gdje se u toj slici nalaze Sofie i Alberto? Da, gdje su Sofie i Alberto?
Nije joj ilo u glavu da su oni samo nekakvi elektromagnetski impulsi u
o#evu mozgu. Nije mogla shvatiti da su oni samo papir i tinta s vrpce u o#evu
pisaem stroju. Isto tako bi mogla rei da je ona nekakva nakupina protein-
skih veza, sklepanih jednom davno u nekakvoj maloj, toploj bari. Ali, ona
je neto vie od toga. Ona je Hilde Moller Knag.
Velika mapa zapravo je fantasti#an poklon za petnaesti ro'endan. Otac je
zasigurno pogodio u sr ne#eg vjenog u njoj. Ipak, nije joj se ba svi'ao ton
kojim je govorio o Sofiji i Albertu.
Zadat e mu neto za razmiljanje ve na njegovu putu kui. To je dugo-
vala onima o kojima je #itala. Hilde je u mislima vidjela oca kako se mota po
aerodromu Kastrup kao kakva luda.
Uskoro se potpuno smirila. Odveslala je natrag do mola pa privezala
#amac. Potom je dugo sjedila s majkom za doru#kom. Bila je zadovoljna to
moe rei da je jaje izvrsno, ali moda ipak malo premekano.
Tek je kasno nave#er ponovno otvorila veliki fascikl. Nije joj ostajalo
puno stranica.
Netko je ponovno pokucao na vrata.
- A da jednostavno zaepimo ui? - upita Alberto. - Moda #e to onda
pro#i.
- Ne, ho#u vidjeti tko je.
Alberto po%e za njom.
Vani na pragu stajao je gol mukarac. Zauzeo je vrlo sveanu pozu.
Jedino to je na sebi imao bila je kruna na glavi.
- Pa? - upita. - to gospoda misle o carevu novom ruhu?
Alberto i Sofie su zanijemili od u%enja. To je golog mukarca malo
zbunilo.
- Pa vi se ne klanjate! - povika.
Alberto skupi hrabrosti:
- To je tono, ali car je posve gol.
Mukarac je zadrao sveanu pozu. Sagnuvi se prema Sofiji, Alberto joj
proapta u uho:
- Misli da je dolian.
Zatim se lice golog ovjeka smrai.
- Provodi li se ovdje neka vrsta cenzure? - upita.
362
SOFIJIN SVIJET
- Naalost - re#e Alberto. - Mi smo posve budni i u svakom pogledu pri
sebi. Car u svome sramotnom stanju zato ne smije prestupiti prag ove kue.
Sofiji se #inilo da je dostojanstven, ali obnaen mukarac toliko smijean
da se odjednom po#ela smijati. Kao da je to bio nekakav signal; #ovjek s
krunom na glavi otkrio je napokon da na sebi nije imao odjee. Pokrivi se
objema rukama, potr#ao je prema oblinjem umarku i nestao. Tamo j e
moda susreo Adama i Evu, Nou, Crvenkapicu i medu Winnieja zvanog
Pooh.
Alberto i Sofie stajali su na pragu i smijali se. Na kraju Alberto re#e:
Moda bi smo se sad mogl i vrat i ti u kuu. Pri #at u ti o Freudu
i
njegovu nauku o nesvjesnom.
Sjeli su natrag kraj prozora. Sofie pogleda na sat pa re#e:
- Ve je pola tri, a ja jo imam puno posla oko vrtne zabave.
- I ja tako'er. Samo da kaemo nekoliko rije#i o Sigmundu Freudu.
- Zar je on bio filozof?
- U svakom ga slu#aju moemo nazvati kulturnim filozofom. Freud se
rodio 1856., a medicinu je studirao na Sveu#ilitu u Be#u. Tamo je ivi o
got ovo cijel og i vota, upravo u doba procvata be#kog kult urnog i vota.
Rano se specijalizirao u grani medicine koja se zove neurologija. Potkraj
prolog stoljea - i daleko u nae stoljee - razra'ivao je svoju dubinsku
psihologiju ili psihoanalizu.
- Mislim da bi to mogao objasniti.
- Pod psihoanalizom razumijevamo dvije stvari: opis ljudskog duha
openito, te metodu lije#enja neuroza i psihi#kih bolesti. Neu u potpunosti
prikazati ni Freuda ni njegovu djelatnost. Ali, njegovo u#enje o nesvjesnom
nuno je kako bismo razumjeli to je #ovjek.
- Ve si probudio moje zanimanje. Samo naprijed!
- Freud je smatrao da izme'u #ovjeka i okoline uvijek postoji sukob.
To#nije re#eno, postoji sukob (konflikt) izme'u #ovjekovih nagona i potreba
i zahtjeva drutva. Sumnjam da je pretjerano tvrditi da je Freud otkrio ljud
ske nagone. Time se ubraja me'u vane predstavnike naturalisti#kih struja
nja, koja su bila vrlo izraena potkraj prolog stoljea.
- to su ljudski nagoni?
- Naim #inima ne upravlja uvijek samo razum. Dakle, #ovjek nije racio
nalno bie kakvim su ga zamiljali racionalisti 18. stoljea. %esto razni ira
cionalni impulsi odre'uju to mislimo, to sanjamo i to radimo. Iracionalni
363
JOSTEIN GAARDER
impulsi mogu biti izraz dubokih nagona ili potreba. Kao to je potreba
novoro'en#eta za sisanjem temeljna, tako je to, na primjer, i #ovjekov sek-
sualni nagon.
- Shvaam.
- To samo po sebi moda i nije novo otkrie. No, Freud je tvrdio da se
temeljne potrebe mogu preruiti ili preoblikovati, te na taj na#in upra
vljati nai m #ini ma, a da toga nismo svjesni. Tako'er je tvrdi o da i mal a
djeca imaju nekakvu seksualnost. Otkrie dje#je seksualnosti uzrokovalo
je gnuanje fine be#ke buroazije i u#inilo ga vrlo neomiljenim.
- To me ne #udi.
- Govorimo o takozvanom viktorijanskom dobu, kada je sve u vezi sa
seksualnosti bilo tabu tema. Freud je dje#joj seksualnosti uao u trag kroz
svoju praksu psihoterapeuta. Dakle, za svoje je tvrdnje imao empirijsku o-
snovu. Tako'er je doivio da se korijeni mnogih oblika neuroze ili psihi#kih
bolesti mogu pronai u sukobima iz djetinjstva. Pomalo je razvio terapijsku
metodu koju bismo mogli nazvati duevnom arheologijom.
- Sto pak to zna#i?
- Pa arheolog pokuava nai tragove iz daleke prolosti kopajui kroz
razne kulturne slojeve. Moda na'e no iz 18. stoljea. Malo dublje u zemlji
nalazi #ealj iz 14. stoljea, a jo dublje vr# iz 5. stoljea.
- Da ?
- Tako i psihoanaliti#ar, uz pomo pacijenta, moe zaroniti u pacijento
vu svijest te iznijeti na vidjelo doivljaje koji su u prolosti uzrokovali njego
vu psihi#ku bolest. Jer, Freud smatra da sva sjeanja iz prolosti #uvamo
duboko u sebi.
- Sad razumijem.
- Moda tako prona'e kakav bolan doivljaj koji pacijent stal no po
kuava zaboraviti, ali koji se unato# tome nalazi negdje duboko u njemu i
troi njegove snage. Osvjeujui taj traumati#ni doivljaj, izvla#ei ga ta
korei pred pacijenta ovaj s njime moe ra#istiti te tako ozdraviti.
- Zvu#i logi#no.
- Meni se previe ne uri. Promotri mo naj prije Freudov opis ljudske
li#nosti. Jesi li ikad vidjela novoro'en#e?
- Imam ro'aka starog #etiri godine.
- Kad stignemo na svijet, neposredno i neomet ano iivljavamo svoje
fizi#ke i psihi#ke potrebe. Ako ne dobijemo mlijeko, vritimo. Isto moda
#inimo i kad su nam pelene mokre. Osim toga, jasno dajemo do znanja da
elimo ne#iju fizi#ku blizinu i tjelesnu toplinu. To na#elo nagona ili na-
364
SOFIJIN SVIJET
#elo uitka Freud je nazvao idom. Kao novoroden#ad, nismo nita drugo
nego id.
- Dalje!
- Id, to jest na#elo nagona, nosimo sa sobom do odrasle dobi i kroz
cijeli ivot. Me'utim, vremenom u#imo upravljati svojim eljama, te se tako
prilago'avamo svojoj okolini. U#imo ravnati na#elom nagona u odnosu na
na#elo stvarnosti. Freud kae da gradimo svoj ego, koji ima ravnala#ku
funkciju. Iako neto elimo, ne moemo jednostavno vritati sve dok nae
elje i potrebe ne budu zadovoljene.
- Naravno da ne.
- Moe se dogoditi da neto jako elimo, a da to naa okolina ne pri
hvaa. Doga'a se da potiskujemo svoje elje; to jest pokuavamo ih odgur
nuti od sebe i zaboraviti.
- Razumijem.
- Freud je ra#unao i s treom instancijom ljudske li#nosti. Odmalena
se sukobljavamo s moralnim zahtjevima roditelja i drutva. Kada u#inimo
neto loe, roditelji kau: Ne, ne tako!, i l i Fuj, sram te bilo!. %ak i kad
odrastemo, u uima nam jo odzvanjaju ti moralni zahtjevi i osude kao da su
moral na o#eki vanja drut va ula u nas i post ala dio nas. To Freud zove
superegom.
- To zna#i savjest?
- U onome to se zove superego nalazi se i sama savjest. No, Freud
smatra da se superego javlja i onda kada su nae elje prljave ili nedo
li#ne. Osobito se to ti#e erotskih ili seksualnih elja. Kao to sam rekao,
Freud tvrdi da se nedoli#ne ili nepristojne elje javljaju ve u ranom dje
tinjstvu.
- Objasni!
- Danas znamo i vidimo da se djeca vole igrati sa svojim spolnim organi
ma. To moemo opaziti na svakoj plai. U Freudovo je doba to moglo uro
diti packom po prstima dvogodinjaka ili trogodinjaka, a moda je bilo
popraeno maminim rije#ima: fuj!, ne tako! ili ruke na poplun!.
- Pa to je morbidno.
- Tako nastaje osjeaj krivnje povezan sa svime to je u vezi sa spolnim
organima i seksualnosti. Budui da se osjeaj krivnje zadrava u superegu,
mnogi lj udi - prema Freudu, vei na nji h - kroz ci jeli i vot nose osjeaj
krivnje povezan sa seksom. Istovremeno je tvrdio da su seksualne elje i
potrebe prirodan i vaan dio #ovjekove opreme. A tako, draga moja Sofie,
tako je sve spremno za doivotni sukob izme'u elje i krivnje.
365
JOSTEIN GAARDER
- Zar ne misli da se od Freudova doba taj sukob malo primirio?
- Sasvim sigurno. No, mnogi su Freudovi pacijenti taj sukob doivljavali
toliko snano da su razvili neto to Freud zove neuroza. Jedna od njegovih
mnogobroj ni h pacijenti ca, na pri mjer, bil a je potajno zalj ubljena u svog
ogora. Kad joj je sestra umrla nakon bolesti, pomislila je: Sad je slobodan
i moe se oeniti mnome! Ta je misao istovremeno bila u sukobu s njezinim
superegom. Bila je to tako uasna misao da ju je istog trena potisnula,
kae Freud. To zna#i da ju je gurnula u nesvjesno. Freud pie: Mlada se
ena razboljela, pokazujui ozbiljne histeri#ne simptome, a kad je dola k
meni na lije#enje, pokazalo se da je temeljito zaboravila scenu kraj sestrinog
kreveta i onu runu, sebi#nu elju koja se javila u njoj. No, tijekom terapije
se sjetila, snano uzbu'enog duha obnovila patogeni trenutak te nakon tret
mana ozdravila.
- Sada bolje razumijem to misli pod duevnom arheologijom.
- Onda moemo openito opisati ljudsku psihu. Imajui dugo iskustvo s
lije#enjem pacijenata, Freud je zaklju#io da ljudska svijest #ini samo malen
dio ljudskog duha. Svjesno je kao vrh ledenog brijega iznad povrine vode.
Pod vodom - ili pod pragom svijesti - nalazi se podsvijest, to jest nesvje
sno.
- Nesvjesno je, dakle, sve to postoji u nama, ali to smo zaboravili i
#ega se ne sjeamo?
- Pa u svijesti nemamo sva naa iskustva istovremeno. Stvari koje smo
doivjeli ili mislili, i kojih se moemo sjetiti ako promislimo, Freud je
nazivao predsvjesnim. Izraz nesvjesno koristio je za ono to smo po
tisnuli. To su stvari koje smo se potrudili zaboraviti zato to su neugod
ne, nedoli#ne ili odvratne. Ako imamo potrebe i elje koje su nepod
noljive za nau svijest, to jest za superego, spremamo ih u podrum. Nek'
se nose!
- Shvaam.
- Ovaj mehanizam funkcionira u svih zdravih ljudi. Me'utim, nekoga
stoji toliko napora drati neugodne ili zabranjene misli daleko od svijesti da
to uzrokuje iv#ana oboljenja. Ono to se potiskuje pokuava samo od sebe
isplivati natrag na povrinu. Neki ljudi stoga koriste sve vie snage kako bi
te impulse drali izvan dosega kritike svijesti. Kad je Freud 1909. g. u Ame
rici drao predavanja o psihoanalizi, primjerom je pokazao kako mehanizam
potiskivanja djeluje.
- Samo naprijed!
- Rekao je: Pretpostavimo da se u ovoj dvorani... nalazi pojedinac koji
me svojim ponaanjem ometa i skree mi panju s mog zadatka, nepristojno
366
SOFIJIN SVIJET
se smijui, pri#ajui i struui nogama. Ja kaem: pod takvim uvjetima ne mogu
nastaviti. Na to se digne nekoliko snanih mom#ina koji, nakon kratke borbe,
izbace naruitelja mira. On je, dakle, 'potisnut', a ja mogu nastaviti predavanje. Da
se ometanje ne ponovi, ako se tip pokua vratiti u dvoranu, gospoda koja su izvrila
moju volju pomi#u svoje stolice do vrata i postavljaju se kao 'otpor' nakon
provedenog potiskivanja. Ako sada zamislite ta dva mjesta kao 'svjesno' i
nesvjesno', onda imate prili#no dobru sliku mehanizma potiskivanja.
- Slaem se da je to dobra slika.
- Ali, naruitelj mira eli natrag, Sofie. To barem vrijedi za potisnute
misli i impulse. ivimo pod stalnim pritiskom potisnutih misli koje se
pokuavaju izboriti iz nesvjesnog. Zato se #esto doga'a da kaemo ili u#ini
mo neto to nam nije bila namjera. Nesvjesne reakcije tako mogu upra
vljati naim ivotom.
- Ima li kakav primjer?
- Freud navodi nekoliko takvih mehanizama. Jednog naziva parapraksa-
ma; rije# je o pogrekama i propustima. To zna#i da sami od sebe kaemo ili
#inimo stvari koje smo pokuali potisnuti. On spominje pri mjer jednog
poslovo'e koji je trebao nazdraviti efu. No, taj ef uope nije bio omiljen;
bio je, tono se kae, seronja.
- Da?
- Poslovo'a je ustao i sve#ano podignuo #au. Onda je rekao: Pa, nase-
rimo efu!
- Nemam rije#i.
-I poslovo'a je ostao bez rije#i. Zapravo je rekao ono to je mislio. No, nije
namjeravao to kazati. Hoe #uti jo jedan primjer?
- Rado.
- U posjet jednoj sveeni#koj obitelji s mnogo slatkih i dobrih keri
trebao je doi biskup. Slu#aj je htio da je biskup imao nevjerojatno velik nos.
Kerima je stoga strogo nare'eno da ne komentiraju biskupov dug nos. Jer,
#esto se doga'a da mala djeca neto bubnu ba zato to mehanizam potiski
vanja nije jako razvijen.
- Da?
- Biskup je stigao na sveeni#ko imanje, a ljupke su se keri jako na
prezale kako ne bi pala koja primjedba o dugom nosu. tovie, nastojale su
ga ne gledati, morale su ga pokuati zaboraviti. Na to su mislile svo vrijeme.
No, onda je jedna od manjih djevoj#ica uz kavu posluivala kockice eera.
Postavila se pred dostojanstvenog biskupa i rekla: elite li malo eera u
nos?
367
JOSTEIN GAARDER
- Grozno.
- Ponekad racionaliziramo, to jest navodimo druge razloge za ono to
#inimo, a ne njihov stvarni uzrok. To #inimo zato to je stvarni uzrok neugo
dan.
- Primjer, molim.
- Mogu te hipnozom natjerati da otvori prozor. Tijekom hipnoze ka
em da kad po#nem bubnjati prstima o stol, mora otvoriti prozor. Ja za-
bubnjam o stol - ti otvori prozor. Onda te ja pitam zato si otvorila prozor.
Ti bi moda odgovorila da si to u#inila zato to ti je vrue. No, to nije pravi
razlog. Ne eli sama sebi priznati da si neto izvrila na moju hipnoti#ku
zapovijed. Zna#i da racionalizira, Sofie.
- Shvaam.
- Ova dvostruka komunikacija doga'a se gotovo svakog dana.
- Spomenula sam ti mog #etverogodinjeg ro'aka. %ini mi se da ba
nema puno prijatelja s kojima se moe igrati, jer je uvijek jako sretan kad mu
do'em u posjet. Jednom sam se morala uriti natrag mami. Zna li to je on
onda rekao?
- Da #ujem!
- Rekao je: Ona je glupa.
- Da, to je jo jedan primjer racionalizacije. Dje#ak nije mislio to to je
rekao. Zapravo je mislio da je glupo to mora ii, ali to mu je bilo malo
neugodno priznati. Ponekad znamo projicirati.
- To mora prevesti.
- Projicirati zna#i drugim osobama pripisivati razli#ite osobine koje kod
sebe pokuavamo potisnuti. Jako krta osoba, na primjer, uri se druge ljude
nazvati krtima. Osoba koja sebi ne eli priznati da je (njega ili nju) zanima
seks, me'u prvima e se uzbuditi zato to su drugi opsjednuti seksom.
- Freud je smatrao da na svakidanji ivot vrvi od primjera nesvjesnih
#ina. Neprestano se doga'a da zaboravljamo ime odre'ene osobe, moda
petljamo po odjei dok govorimo, ili pak naokolo po sobi premjetamo
naizgled slu#ajne stvari. Osobito se spoti#emo o rije#i, proizvodei razno
razne govorne omake koje izgledaju posve neduno. Freud smatra da go
vorne omake nisu ba toliko slu#ajne i toliko nedune koliko nam se #ini.
Mislio je da se moraju promatrati kao simptomi. Paraprakse i slu#ajni
#ini mogu, naime, odati najintimnije tajne.
- Odsad u dobro promisliti o svakoj rije#i koju elim izgovoriti.
- Ipak, ne moe pobjei od svojih nesvjesnih impulsa. Radi se o tome da
se ne smije previe naprezati kako bi neugodne stvari potisnula u nesvjesno.
To ti je kao da pokuava za#epiti voluhari#inu rupu. Moe biti sigurna da
368
SOFIJIN SVIJET
e se vol uharica poj aviti na drugom mj est u u vrt u. Zat o je zdravo i mati
poluotvorena vrata izme'u svijesti i nesvjesnog.
- Zaklju#a li pak vrata, moe psihi#ki oboljeti?
- Da, neuroti#ar je osoba koja troi previe energije na to da dri neu
godnosti daleko od svijesti. On #esto pokuava gr#evito potisnuti odre'ene
doga'aje. Freud takve doivljaje naziva traumama. Rije# trauma dolazi iz
gr#kog, a zna#i rana.
- Shvaam.
- Pri lije#enju pacijenata, Freudu je vano razmrdati zatvorena vrata ili
#ak otvoriti nova. Sura'ujui s pacijentom, on pokuava dozvati potisnute
doivljaje. Pacijent nije svjestan to potiskuje, ali ipak moe jako eljeti da
mu lije#nik pomogne nai put do skrivenih trauma.
- Kako postupa lije#nik?
- Freud je razvio neto to se zove tehnika slobodnih asocijacija. Pacijen
ta je pustio leati u oputenu poloaju te je naprosto sluao pri#e o onome
to mu je padal o na pamet, neovisno o tome koliko mu se to #inilo neva
nim, slu#ajnim, neugodni m ili sramnim. Umijee se sastoji u tome da se
uniti poklopac, to jest kontrola koja se spustila nad traume. Jer, upravo
su traume ono to pacijenta zanima. One djeluju stalno, ali nisu svjesne.
- to se vie #ovjek napree da neto zaboravi, to vie misli o tome u
nesvjesnom?
- Ba tako. Zato je vano oslukivati signale iz nesvjesnog. Kraljevski
put u nesvjesno su prema Freudu, nai snovi. Njegovo najvanije djelo je
velika knjiga Tuma#enje snova, objavljena 1900. g. U njoj tvrdi da ono to
sanjamo nije slu#ajno. Nae nesvjesne misli pokuavaju se posredstvom sno
va javiti svijesti.
- Nastavi!
- Nakon t o j e sabrao svoje dugogodinje iskust vo s paci jent i ma - a
posebno nakon to je analizirao vlastite snove - Freud zaklju#uje da su svi
snovi ispunjavanje naih elja. To se posebice moe uo#iti u djece, kae on.
Ona sanjaju o sladoledu i vinjama. U odraslih #esto vrijedi da su elje -
koje san eli ispuniti - preruene. Jer, #ak i kad spavamo, stroga cenzura
vlada onime to mislimo da si moemo dopustiti. Istina, u snu je cenzura, tj.
mehani zam potiski vanj a, slabija nego u budnom stanj u. No, i pak je do
voljno snana da u snu iskrivljavamo elje kojih se odri#emo.
- Zato se san mora protuma#iti?
- Freud tvrdi da moramo razlikovati san kojeg se sjeamo i pravo zna
#enje sna. Same slike sna - dakle, film ili video koji sanjamo - naziva
manifestnim sadrajem snova. Taj o#igledni sadraj sna uvijek uzima svoj
369
JOSTEIN GAARDER
materijal (rekvizite) uvijek iz prethodnog dana. No, san ima i dublji smisao, koji je
skriven od svijesti. Freud ga naziva latentnim sadrajem snova, jer skrivene misli, o
kojima se u snu zapravo radi, obi#no potje#u iz daleke prolosti - #ak iz najranijeg
djetinjstva.
- Dakle, moramo analizirati san kako bismo razumjeli o #emu se radi.
- Da, a kada su u pitanju bolesni ljudi, to se mora u#initi zajedno s
terapeutom. Me'utim, nije lije#nik onaj koji tuma#i san. On to moe u#initi
samo uz pomo pacijenta. U toj situaciji lije#nik je kao sokratovska babi
ca, on svojom prisutnosti pomae tuma#enju.
- Razumijem.
- Pretvaranje latentnog sadraja snova u manifestni sadraj snova
Freud naziva radom sna. Moemo to nazvati maskiranjem ili ifriranjem
onoga o #emu je u snu zapravo rije#. Motivi sna moraju se demaskirati
ili deifrirati kako bi se pronala tema sna.
- Ima li kakav primjer?
- Freudova knjiga vrvi primjerima. Moemo si sami stvoriti jednostavan
i vrlo frojdovski primjer. Ako neki mladi sanja da od svoje ro'akinje dobi
va dva balona...
- Da?
- A ne, ti se okuaj kao tuma# snova.
- Hmm... Zna#i da je manifestni sadraj snova ba to to si rekao: da
on od svoje ro'akinje dobiva dva balona.
-Dalje!
- Zatim si rekao da se rekviziti sna uzimaju iz prethodnog dana. Dakle,
prethodnog je dana bio u luna-parku ili je u novinama vidio sliku balona.
- Da, mogue je, ali dovoljno je da je vidio samo rije# balon, ili neto
to podsjea na balone.
- No, to je latentni sadraj snova; dakle, ono o #emu je u snu zapravo
rije#?
- Ti si tuma# sna.
- Moda je naprosto poelio par balona.
- Ne, ne bi ilo. Ima pravo da je san tako'er ispunjenje elja. No, ne
vjerujem da odrastao #ovjek istinski #ezne za balonima. A kad bi to elio, o
tome ne bi morao sanjati.
- Onda mislim da znam: on zapravo eli svoju ro'akinju, a ona dva
balona su njezine grudi.
- Da, to je objanjenje vjerojatnije. Uvjet je da mu je zbog te elje bilo
neugodno.
370
SOFIJIN SVIJET
-Jer nai snovi idu zaobilaznim putem?
- Da, Freud je smatrao da je san prerueno ispunjenje potisnutih elja.
to zapravo potiskujemo, primjetno se promijenilo otkako je Freud bio lije#
nik u Be#u. Me'utim, mehanizam preruavanja sadraja sna ostao je isti.
- Shvaam.
- Freudova psihoanaliza imala je veliko zna#enje dvadesetih godina, pri
je svega za lije#enje psihijatrijskih pacijenata. Njegov je, pak, nauk o nesvje
snom snano utjecao na umjetnost i knjievnost.
- Misli rei da su se umjetnici po#eli vie zanimati za nesvjesni duhovni
ivot ljudi?
- Tako je. Premda je to u knjievnosti cvjetalo ve posljednjih desetljea
prolog stoljea - dakle, prije nego to je Freudova psihoanaliza bila pozna
ta. To samo zna#i da Freudova psi hoanaliza nije slu#aj no nastala upravo
devedesetih godina prolog stoljea.
- Misli da se to nalazilo u duhu vremena?
- Pa Freud nije mislio da je on otkrio fenomene kao to su potiskivanje,
paraprakse ili racionalizacija. On je naprosto prvi koji je ta ljudska iskustva
uklju#io u psihijatriju. Kao ilustraciju svoje teorije tako'er je dovitljivo ko
ristio primjere iz knjievnosti. No, kako sam ve rekao, dvadesetih je godina
naeg stoljea Freudova psihoanaliza puno neposrednije utjecala na umjet
nost i knjievnost.
- Kako?
- Pjesnici i slikari pokuavali su koristiti nesvjesne sile u svom stvara
la#kom radu. To posebno vrijedi za takozvane nadrealiste.
- to to zna#i?
- Nadrealizam je francuska rije# koju bismo mogli prevesti kao nad-
stvarnost. 1924. g. Andre Breton je objavio nadrealisti#ki manifest. U
njemu je tvrdio da umjetnost mora izvirati iz nesvjesnog. Umjetnik zbog to
slobodnije inspiracije mora iznijeti slike svojih snova, te se protezati prema
nad-stvarnosti, gdje nema razlike izme'u sna i zbilje. Naime, umjetniku je
jako vano slomiti cenzuru svijesti kako bi rije#i i slike mogle slobodno navirati.
- Shvaam.
- Freud je dokazao da su svi ljudi svojevrsni umjetnici. San je majuno
umjetni#ko djelo, koje stie svake noi. Kako bi protuma#io snove svojih
pacijenata, Freud je #esto morao kr#iti put kroz gustu umu simbola - otpri
like kao kad tuma#imo neku sliku ili knjievni tekst.
- Zar sanjamo svaku no?
371
JOSTEIN GAARDER
- Novija istraivanja pokazuju da sanjamo oko 20 posto vremena koje
prespavamo, to zna#i dva sata svake noi. Ako nas netko uznemiri u fazi
sna, postajemo nervozni i razdraeni. To ne zna#i nita drugo nego da je
#ovjeku priro'ena potreba da svoju egzistencijalnu situaciju umjetni#ki izra
zi. Ta san govori o nama. Mi smo redat elj i, mi odabi remo rekvizit e, mi
igramo sve ul oge. Osoba koj a kae da se ne razumij e u umjet nost, l oe
poznaje samu sebe.
- Shvaam.
- Osim toga, Freud je na zadivljujui na#in pokazao koliko je ljudska
svijest fantasti#na. Njegov rad s pacijentima uvjeri o ga je da sve to smo
vidjeli i doivjeli #uvamo negdje duboko u svijesti. Svi se ti dojmovi mogu
dozvati. Kada nam zakae sjeanje, a malo kasnije imamo neto na vrhu
jezika, a jo mal o kasnije se odjednom sjetimo - rije# je proputanju
nesvjesnog u svijest kroz poluotvorena vrata.
- No, ponekad to ide sporo.
- Toga je svaki umjetnik svjestan. No, odjednom kao da su sva vrata i
sve arhivske ladice otvorene. Stvari naviru same od sebe; moemo odabrati
ba one rije#i i slike koje su nam potrebne. To se doga'a kad s nesvjesnog
skinemo poklopac. Ovo moemo nazvati inspiracijom, Sofie. %ini nam se
da ono to crtamo ili piemo ne dolazi od nas samih.
- To mora da je divan osjeaj.
- Sigurno si to i sama doivjela. Takvo inspirirano stanje lako je pro
u#avati kod preumorne djece. Doga'a se da se djeca toliko umore da izgle
daju potpuno budna. Odjednom po#nu neto pripovijedati - kao da izvla#e
rije#i koje jo nisu nau#ila. No, te rije#i i misli bile su latentno prisutne u
svijesti, ali tek kada sav oprez i cenzura popuste izlaze van. I umjetniku je
vano ne dopustiti razumu i promiljanju preuzimanje kontrole nad njego
vim manje-vie nesvjesnim izrazom. Hoe li da ti ispri#am pri#u koja bi ovo
osvijetlila?
- Moe!
- To je jedna vrlo ozbiljna i vrlo tuna pri#a.
- Samo ti po#ni.
- Bila jednom jedna stonoga koja je izvanredno lijepo plesala sa svih
svojih sto nogu. Kad je plesala, sve bi se umske ivotinje skupile oko nje i
gledale. I svi su se jako divili njezinu profinjenom plesu. No, me'u njima je
bila jedna ivotinja kojoj se nije svi'alo da stonoga plee. Bila je to aba
krasta#a...
- Sigurno je bila ljubomorna.
372
SOFIJIN SVIJET
- Kako da stonogu prisilim da prestane plesati? razmiljala je krasta#a.
Nije mogla naprosto rei da joj se ples nije svi'ao. Niti je mogla rei da plee
ljepe od stonoge, jer to bi bila o#ita la. Smislilla je 'avolski plan.
- Da #ujem!
-Napisala je stonogi pismo. O neusporediva stonogo! napisala je. Ja
sam odani poklonik tvoga profinjenog plesnog umijea. Rado bih eljela
znati to #ini kad plee. Die li najprije lijevu nogu broj 22 pa zatim desnu
broj 59? Ili po#inje plesati desnom nogom broj 26 prije nego to podigne
lijevu broj 49? Nestrpljivo o#ekujem odgovor. Pozdrav, krasta#a.
- Grozno!
- Kad je st onoga pri mila pismo, po#ela je ist og trena razmiljati t o
zapravo #ini kad plee. Koju nogu najprije die? A koja je sljedea? to misli
da se zatim dogodilo?
- Mislim da stonoga nikad vie nije zaplesala.
- Da, tako se zavrilo. I to se doga'a kada matu zadavi razumno pro
miljanje.
- Slaem se, pri#a je tuna.
- Za umjetnika je, dakle, vano da si dade oduka. Nadrealisti su to
pokuali iskoristiti tako da se dovedu u stanje u kojemu stvari dolaze same
od sebe. Pred sobom su i mali #ist papir, pa bi naprost o po#eli pisati, ne
razmiljaj ui o tome t o piu. To su zvali aut omat ski m pi smom. Izraz je
zapravo posu'en iz spiritizma, gdje medij vjeruje da umrli duh upravlja
perom. No, mislio sam te stvari ostaviti za sutra.
- Nema problema.
- Nadrealisti#ki umjetnik tako'er je na neki na#in medij, to jest sred
stvo, posrednik. On je medij svoje podsvijesti. No, moda u svakom krea
tivnom procesu postoji element ne#eg nesvjesnog. Jer, to je zapravo krea
tivnost?
- Nemam pojma. Zar to nije kad se stvara neto novo?
- U redu. A to se zbiva u finoj igri mate i razuma. Pre#esto se doga'a da
razum gui matu. A to je ozbiljno, jer bez mate ne moe nastati nita doista
novo. Ja mislim da je mata kao darvinisti#ki sustav.
- alim, ali to mi nije jasno.
- Darvinizam tvrdi da mutanti nastaju jedan za drugim u prirodi. No,
priroda moe iskoristiti samo nekolicinu mutanata. Samo vrlo malen broj
ima pravo na ivot.
- Da ?
373
JOSTEIN GAARDER
- Tako je i kad razmiljamo, kada po nadahnuu dobivamo gomilu ideja.
Misaoni mutanti ni#u jedan za drugim u svijesti, barem ako si ne name
emo prestrogu cenzuru. No, samo se neke misli mogu iskoristiti. Tu razum
pokazuje to zna, jer i on ima svoju funkciju. Kad se dnevni ulov na'e na
stolu, ne smijemo ga zaboraviti razvrstati (sortirati).
- To ti je pametna usporedba.
- Zamisli da sve to nam padne na pamet (dakle, svaka pomisao)
prije'e preko naih usana! Ili da iza'e iz notesa ili iz ladice pisaeg stola.
Svijet bi se utopio u sporednim idejama. Ne bi bilo odabiranja, Sofie.
- A razum je ono to sastavlja izbor pomisli?
- Da, nije li tako? Moda mata stvara neto novo, ali ona ne odabire.
Mata ne komponira. Kompozicija, a to je svako umjetni#ko djelo, nastaje
#udesnom igrom mate i razuma ili duha i promiljanja. Jer, u stvarala#kom
procesu uvijek postoji trunka slu#aja. U jednoj fazi vano je ne spre#avati
usputne ideje. Ta ovce se moraju pustiti na slobodu prije nego to se odvedu
na pau.
Alberto ostane sjediti gledajui kroz prozor. Dok je tako sjedio, Sofijin se pogled zaustavi
na nekakvoj ivahnoj vrevi na obali jezerca. Bila je to prava orgija Disnevevih figura svih
boja.
- To je iljo - re#e. - Tamo su Pako i njegovi neaci... i Vlatka... i ujo
Tvrdica. Vidi li Pifa i Pafa? Zar me ne #uje, Alberto? Pa tamo su Miki
Maus i profesor Profa!
On se okrene prema njoj:
- Da, tuno je to, dijete moje.
- to ti to zna#i?
- Mi smo samo bespomone rtve majorovih ispada. To je, naravno,
moja pogreka. Po#eo sam govoriti o slobodnim zamislima.
- Ne smije sebe kriviti.
- Htio sam rei da je mata vana i za nas filozofe. Kako bismo doli do
ne#eg novog, moramo se usu'ivati dati sebi oduka. No, toga sada ima
malo previe.
- Nemoj da ti to teko pada.
- Htio sam neto rei o vanosti mirnog promiljanja, a onda nas do#eka
ova arena budalatina. Moe ga biti sram!
- Jesi li sada ironi#an?
- On je ironi#an, ne ja. No, neto me tjei, a to je zaglavni kamen moga
plana.
374
SOFIJIN SVIJET
- Nita ne razumijem.
- Razgovarali smo o snovima. I u tome je trun#ica ironije. Jer, to smo
mi nego majorovi snovi?
- O. . .
- Ipak postoji jedna stvar na koju nije ra#unao.
- to bi to moglo biti?
- Moda je vrlo svjestan svoga sna. Obavijeten je o svemu to kaemo i
radimo - kao to se sanja# sjea manifestnog sadraja svoga sna. Uostalom
on o tome pie. No, iako se sjea svega to mi kaemo jedno drugom, jo
uvijek nije posve budan.
- Kako to misli?
- On ne poznaj e latent ni sadraj snova, Sofi e. Zaboravlja da je ovo
tako'er prerueni san.
- Tako #udno pri#a.
- To i major misli, jer ne razumije jezik svoga sna. Na tome mu moemo
biti zahvalni. Naime, tako nam daje mini mum slobodnog prostora. S tom
emo se slobodom uskoro iskobeljati iz njegove muljevite svijesti kao to
ivahne voluharice jednog toplog, ljetnog dana iska#u na sunce.
- Misli da emo uspjeti?
- Moramo uspjeti. Za dva dana dat u ti novo nebo. Onda maj or vie
nee znati gdje su njegove voluharice, niti gdje e se ponovno pojaviti.
- Ali, da smo ne znam kakav san, ja sam tako'er ki. Pet je sati. Moram
kui u Kapetanov zavoj pripremati vrtnu zabavu.
- Aha... Moe li mi na putu kui u#initi malu uslugu?
- to to?
- Pokuaj pobuditi malo vie panje. Mora pokuati prisiliti majora da
te cijelim putem kui prati pogledom. Pokuaj misliti na njega kada do'e
kui onda e i on misliti na tebe.
- Kakvog to ima smisla?
- Onda ja mogu neometano nastaviti raditi na tajnom planu. Zaranjam
duboko u majorovu podsvijest, Sofie. I tamo ostajem do naeg novog susre
ta.
375
NAE DOBA
... ovjek je osu#en
da bude slobodan...
Budilica je pokazivala 23.55. Hilde je leala i gledala u strop. Pokuala je
pustiti asocijacije da slobodno teku. Svaki put kad bi se zaustavila usred neke
misli, pokuala se upitati zato nije nastavila razmiljati.
Ta nije valjda neto pokuavala potisnuti?
Kad bi samo uspjela iskop#ati svu cenzuru, moda bi sanjala u budnom
stanju. Malo jeziva pomisao.
to se vie oputala, i to je otvorenija bila za svaku misao i sliku koja joj
je stizala, to se u mislima vie bliila Majorovoj kolibi, oblinjem jezeru,
okolnoj umi.
Sto je to Alberto smiljao? No dobro, njezin je otac smiljao da je Alberto
neto pokuavao smisliti. Je li znao to e Albertu pasti na pamet? Moda se
toliko razuzdao da bi se na kraju moglo dogoditi neto to bi i njega iznenadilo?
Nije joj ostalo puno stranica. Da zaviri na posljednju? Ne, to bi bila
prijevara. Jo neto: Hilde nije bila posve sigurna da je ve odlu#eno to e se
dogoditi na posljednjoj stranici.
Nije li to #udna pomisao? Fascikl je ovdje, tata nikako ne moe dodati
neto novo. No, ako Alberto neto ne izvede na svoju ruku.... Iznena'enje...
Hilde e se u svakom slu#aju pobrinuti za nekoliko iznena'enja. Nad
njom nije imao nikakvu kontrolu. No, ima li ona potpunu kontrolu nad
sobom?
376
SOFIJIN SVIJET
to je svijest? Nije li to jedna od najveih zagonetki svemira? to je sjeanje? to
uzrokuje da se sjeamo svega to smo vidjeli i doivjeli?
Kakav je to mehanizam koji #ini da svake noi, kao #arolijom, sanjamo bajoslovne
snove?
Dok je tako leala razmiljajui, ponekad bi zatvorila o#i. Zatim bi ih ponovno
otvorila i nastavila gledati u strop. Na kraju je zaboravila otvoriti o#i.
Zaspala je.
Kad se probudila od glasnih krikova galebova, sat je pokazivao 6.66. Zar to nije #udan
broj? Hilde ustane pa si'e na pod. Postavivi se kao obi#no kraj prozora, promatrala je
zaljev. To joj je postala navika - kako ljeti, tako i zimi.
Dok je tako stajala, kao da joj je odjednom u glavi eksplodirala paleta boja. Sjetila
se o #emu je sanjala. Ali, bilo je to neto vie od obi#nog sna. Bio je tako ivih boja i
obrisa...
Sanjala je da je njezin otac stigao kui iz Libanona, a cijeli san kao da je bio
nastavak Sofijinog sna u kojemu je nala njezin zlatni krii na molu.
Hilde je sjedila na molu -ba kao u Sofijinom snu. Zatim je #ula slabaan glas koji
joj je proaptao: Ja se zovem Sofie! Hilde je sjedila potpuno mirno ne bi li #ula odakle
glas dolazi. Onda je nastavio - kao vrlo, vrlo tiho pucke-tanje. Kao da joj je nekakav
kukac govorio: Ti si izgleda i gluha i slijepa. Sljedeeg je trenutka u vrt doao otac u
uniformi UN-a. Hildice! povikao je. Hilde mu je potr#ala u susret i bacila mu se
oko vrata. I tu je san zavrio.
Sjetila se nekoliko stihova pjesme Arnulfa Overlanda:
$udnovat me san u no&i probudio, kao da glas
mi se tiho obratio, dalek poput neke struje
podzemne -ja ustadoh: to eli od mene?
Dok je tako stajala kraj prozora, u sobu u'e majka.
- O, dobro jutro! Ve si budna?
- Ne znam...
- Dolazim kui oko #etiri, kao obi#no.
- Dobro.
- Uivaj u praznicima, Hilde.
377
JOSTEIN GAARDER
- Bok!
Kad je Hildc #ula da je majka zalupila ulaznim vratima, zavukla se natrag u krevet i
otvorila fascikl.
... Zaronit u duboko u majorovu podsvijest, Sofie. I tamo ostajem do naeg
ponovnog susreta.
Evo ga! Hilde nastavi #itati. Pod desnim je kaiprstom osjetila da joj je ostao tanki
snop listova.
Kad je Sofie izala iz Majorove kolibe, kraj jezera je jo mogla vidjeti nekoliko
Disnevevih figura, ali kao da su se rasplinjavale to se vie pribliavala. Prije nego to je
dospjela do #amca, potpuno su nestale.
Dok je veslala, a i nakon to je izvukla #amac na drugu obalu, trudila se izvoditi
grimase i mahati rukama. Morala je zarobiti majorovu panju kako bi Alberto ostao
nezamijeen u Majorovoj kolibi.
Tr#ei puteljkom, ivahno je poskakivala. Malo kasnije pokuala je hodati kao lutka
na navijanje. Kako ni to majoru ne bi dosadilo, po#ela je pjevati.
Jednom je zastala razmiljajui u #emu bi se zapravo Albertov plan mogao sastojati.
Uhvatila se u tome, pa ju je savjest po#ela tako pei da se stala penjati na drvo.
Sofie se popela najvie to je mogla. Kad se naposljetku nala gotovo na vrhu,
morala je priznati da se nije mogla spustiti. Pokuat e malo kasnije, ali dotad ne smije
mirovati. Ako bi mirovala, majoru bi sigurno dosadilo promatrati je, pa bi se okrenuo
Albertu i onome #ime se on bavio.
Sofie je mahala objema rukama, nekoliko puta je pokuala zakukurikati kao pijevac,
a na kraju je po#ela jodlati. Sofie je jodlala prvi put u svom petnaestogodinjem ivotu.
Imajui to na umu, bila je prili#no zadovoljna rezultatom.
Ponovno se pokuala spustiti, ali bila se zaglavila. Odjednom se neki ogroman gusak
spustio na jednu od grana za koje se Sofie drala. Nakon to je vidjela #itav roj
Disnevevih figura, nije se nimalo za#udila kad je gusak progovorio.
- Ja se zovem Mort en - re#e gusak. - Zapravo sam pit om, al i ovom
prilikom dolazim iz Libanona s divljim guskama. Izgleda da ti treba pomo
da si'e s drveta.
- Ti si premalen za to - re#e Sofie.
- Prenagao zaklju#ak, mlada damo. Ti si prevelika.
378
SOFIJIN SVIJET
- No, to je valjda jedno te isto.
- Moram ti rei da sam na le'ima nosio seoskog dje#aka tvojih godina, i
to preko cijele vedske. Zvao se Nils Holgersson
1
.
- Ja imam petnaest godina.
- A Nils je imao #etrnaest. Jedna godina vie ili manje ne igra nikakvu
ulogu to se ti#e prijevoza.
- Kako si ga uspio podii?
- Dobio je ukicu od koje se onesvijestio. Kad se probudio, nije bio vei
od palca.
- Onda bi ti mene mogao tako pljusnuti, jer ovdje ne mogu ostati zauvi
jek. Osim toga, u subotu u biti domaica filozofske vrtne zabave.
- Zani mljivo. Sl uti m da je ovo fil ozofska knji ga. Kad sam leti o nad
vedskom s Nilsom Holgerssonom, spustili smo se na imanje Marbacka u
Varmlandu
2
. Tu je Nils upoznao neku staru enu koja je razmiljala o tome
da napie knjigu o vedskoj, namijenjenu kolskoj djeci. Morala bi biti po
u#na i posve istinita, rekla je. Kad je #ula to je Nils doivi o, odlu#ila je
napisati knjigu o onome to je vidio s guskovih le'a.
- Vrlo #udnovato.
- Da ti pravo kaem, to je bilo malo ironi#no. Jer, mi smo ve bili u toj
knjizi.
Iznenada je Sofie osjetila da ju je neto lagano lupnulo po obrazu. Slje-
deeg je trena bila posve majuna. Drvo je bilo kao uma za sebe, a gusak je
bio veli#ine konja.
- Tako, do'i sada - re#e gusak.
Sofie po'e du grane pa se popne na guskova leda. Perje je bilo meko;
budui da je sada bila mala, vie ju je bolo nego kakljalo.
%im se namjestila, gusak poleti. Letio je visoko nad drveem. Sofie po-
gleda na jezero i Majorovu kolibu. Unutra je bio Alberto smiljajui zamr-
ene planove.
- Mora se zadovoljiti kratkim razgledanjem znamenitosti - re#e gusak,
maui, neprestano krilima.
1 Nils Holgersson: $etrnaestogodinji junak romana &udnovato putovanje Niisa Holgerssona, v. nobe
lovke Selme Lagerlof. Nils je zbog svoje zlo$esto!e pretvoren u "Pal$i!a"; na leima guska Mortena putuje
cijelom vedskom, razgovara s ljudima i i votinjama, svj edok je mnogih sudbina. Nakon puta koji traje 7
mjeseci vra!a se ku!i promijenjen, (prev.)
2 Marbacka: rodno mjesto Selme Lagerlof. (prev.)
379
JOSTEIN GAARDER
Potom po#ne slijetati prema drvetu na koje se Sofie nedavno popela. Kad je dodirnuo
zemlju, Sofie se otkotrljala na tlo. Prevrnuvi se nekoliko puta po vrijesku, uspravila se u
sjedei poloaj. Za#u'eno je ustanovila da je iznenada bila prirodne veli#ine.
Gusak je, gegajui se, obiao oko nje nekoliko puta.
- Puno ti hvala na pomoi re#e Sofie.
- Pa to je samo malenkost. Nisi li rekla da je ovo filozofska knjiga?
- Ne, to si ti rekao.
- No dobro, to je ionako jedno te isto. Da ja odlu#ujem, rado bih te u
letu proveo kroz cijelu povijest filozofije, kao to sam Nilsa zrakom prenio
po cijeloj vedskoj. Mogli bismo kruiti nad Miletom i Atenom, Jeruzale
mom i Aleksandrijom, Rimom i Firenzom, Londonom i Parizom, Jenom i
Heidelbergom, Berlinom i Kopenhagenom...
- Hvala, to je dovoljno.
- No, #ak bi i za jako ironi#nog guska bilo previe letjeti kroz stoljea.
Puno je lake prelaziti vedske pokrajine.
Gusak se tada trkom zaleti i zalepee krilima po zraku.
Sofie je bila posve izmodena, ali kad se kasnije provla#ila kroz Tjesnac pomislila je da
bi Alberto bio zadovoljan ovim lanim manevrom. Major nikako nije mogao stii
razmiljati o Albertu u posljednjih sat vremena. U suprotnom, morao bi biti opasan slu#aj
rascijepljene li#nosti.
Sofie je stigla ui u kuu trenutak prije nego to se majka vratila s posla. To ju je spasilo
traenja odgovora zato ju je neki pitomi gusak spustio s visokog drveta.
Nakon ru#ka po#ele su pripremati vrtnu zabavu. U vrt su iznijele tri-#eti-ri metra dugu
stolnu plo#u, s tavana. Zatim su se uputile natrag na tavan po nogare za plo#u.
Htjele su pod vokama ukrasiti duga#ak stol. Posljednji put su tu plo#u koristili na
desetu godinjicu braka njezinih roditelja. Sofie je tada imala samo osam godina, ali se
dobro sjeala velike zabave na otvorenom, na kojoj su bili svi prijatelji i ro'aci - i malo i
veliko.
Vremenska prognoza nije mogla biti bolja. Od runog nevremena prije Sofijina
ro'endana nije pala kap kie. Ukraavanje i postavljanje stola ipak su ostavile za subotu
ujutro. Mama je bila zadovoljna da su barem stol postavile u vrt.
Kasnije te ve#eri pekle su emlje i pletenice od dvaju razli#itih vrsta tijesta.
Namjeravale su posluiti piletinu i salatu. I pjenuavo pie. Sofie se
380
SOFIJIN SVIJET
grozno bojala da de#ki iz razreda ne donesu sa sobom pivo. Ako se ne#ega bojala, bila
je to sva'a.
Prije nego to je Sofie otila na spavanje, majka se jo jednom morala raspitati
dolazi li Alberto na zabavu.
- Naravno. %ak je obeao da e izvesti nekakav filozofski trik.
- Filozofski trik? to bi to moglo biti?
- Pa... da je ma'ioni#ar, sigurno bi izveo ma'ioni#arski trik. Moda bi iz
crnog cilindra izvukao bijelog zeca...
- Opet ?
-... ali budui da je filozof, izvest e filozofski trik. Pa to je filozofska vrtna
zabava.
- Ti si moja smuena brbljavica.
- Jesi li moda razmiljala da i ti ne#im pridonese?
- O da, Sofie. Ve e ne#ega biti.
- Govor?
- Ne, neu ti nita rei. Laku no!
Rano sljedeeg jutra Sofie se probudila kad ju je majka dola pozdraviti prije odlaska na
posao. Sofie je tako'er dobila popis stvari za vrtnu zabavu, koje je morala otii kupiti
u grad.
%im je izala iz kue, zazvoni telefon. Bio je to Alberto. Izgleda da je to#no
nau#io kad je sama kod kue.
- Kako tvoje tajne?
- Psst! Ni rije# o tome. Nemoj mu pruiti priliku da o tome spekulira.
- Mislim da sam ju#er prili#no umjeno privukla njegovu panju.
- Ba dobro.
- Ima li jo filozofskog te#aja?
- Zato i zovem. Ve smo doli do naeg stoljea. Odsad bi se zato morala
snalaziti na svoju ruku. Najvanija je osnova. Ipak se moramo vidjeti kako
bismo malo porazgovarali o naem dobu.
- Ali ja moram u grad...
- To mi odli#no odgovara. Pa rekao sam da emo govoriti o naem dobu.
- Da ?
- Hou rei da je onda dobro biti u gradu.
- Da do'em k tebi?
381
JOSTEIN GAAKDER
- Ne, ne, nemoj. Uasan je nered. Posvuda sam tragao za skrivenim
mikrofonima.
- O. . .
- Otvorio se novi kafi to#no nasuprot Velikog trga. Cafe Pierre. Zna
li gdje je to?
- Naravno da znam. Kada da do'em?
- Moemo li se nai u dvanaest?
- U dvanaest u kafiu.
- Onda je to sve zasad.
- Zbogom!
Nekoliko minuta nakon dvanaest Sofie promoli glavu u Cafe Pierre. Bio je to jedan od onih
pomodnih kafia s okruglim stolovima i crnim stolicama, preokrenutim bocama vermuta s
mehanizmom za natakanje, sendvi#ima i porcijama salate.
Lokal nije bio velik, i prvo to je Sofie primijetila bilo je da Alberto nije tamo. Istinu
govorei, to je bilo jedino to je primijetila. Za stolovima je sjedilo mnogo drugih ljudi, ali
Sofie je u svakom licu vidjela jedino da to nije Alberto.
Nije obi#avala sama odlaziti u kafi. A da se jednostavno okrene i vrati malo kasnije
vidjeti je li Alberto stigao?
Sofie pri'e mramornom anku i naru#i #aj s limunom. Uzevi alicu sa sobom, sjedne za
jedan od slobodnih stolova. Uporno je gledala prema ulaznim vratima. Mnogi su ljudi ulazili i
izlazili, ali jedino to je Sofie primjeivala bilo je da to nije Alberto.
Kad bi barem imala kakve novine!
Nakon nekog vremena nije vie mogla izdrati da ne pogleda malo oko sebe. Nekolicina joj
je uzvratila pogled. U jednom se trenu Sofie osjeala kao mlada dama. Imala je samo petnaest
godina, ali ljudi sigurno misle da ima sedamnaest - ili barem esnaest i pol.
to ljudi u kafiu misle o tome da postoje? Izledalo je kao da su naprosto ovdje, kao da su
toboe sjeli. Pri#ali su kao navijeni, gestikulirajui, ali #inilo joj se da nisu razgovarali ni o
#emu vanom.
Pomislila je na Kierkegaarda koji je rekao da je najistaknutije obiljeje gomile neobavezno
pri#anje. ive li svi ovi ljudi na estetskom stadiju? Ili ipak postoji neto to je vano za
njihovu egzistenciju?
382
SOFIJIN SVIJET
U jednom od svojih prvih pisama Alberto je napisao da su djeca i filozofi
srodni. Sofie ponovno pomisli da se boji odrasti. to ako se i ona zavu#e
duboko u krzno bijelog zeca koji se izvla#i iz crnog cilindra svemira?
Dok je tako razmiljala, stalno je promatrala ulazna vrata. Iznenada
Alberto ude s ulice, njiui se. Iako je bila sredina ljeta, na sebi je imao crnu
beretku. Osim toga imao je poludugi ogrta# od sive tkanine s uzorkom riblje
kosti. Ugledao ju je istog trena i dojurio do nje. Sofie pomisli kako je neto
posve novo sresti Alberta na javnom mjestu.
- Ve je dvanaest i #etvrt, ludo jedna.
- To se zove akademska #etvrt. Smijem li mladoj dami ponuditi neto za
jelo?
Sjedne i pogleda je u o#i. Sofie slegne ramenima.
- Meni je svejedno. Moda emljicu.
Alberto ode do anka. Uskoro se vrati sa alicom kave i dva ogromna
peciva sa sirom i unkom.
- Jesi li puno platio?
- Malenkost, Sofie.
- Zar se ne eli barem ispri#ati zato to si zakasnio?
- Ne, ne elim, zato to je to bilo namjerno. Uskoro u ti o tome rei
malo vie.
On pojede nekoliko velikih zalogaja peciva i onda re#e:
- Razgovarat emo o naem stoljeu.
-Je li se dogodilo neto filozofski zna#ajno?
- Gomila stvari, toliko mnogo da sve izgleda zbrda-zdola. Prije svega
emo rei neto o jednoj vanoj struji, a to je egzistencijalizam. To je za
jedni#ki naziv za nekoliko filozofskih varijanti kojima je polazna to#ka #o
vjekova egzistencijalna situacija. Obi#no govorimo o filozofiji egzistencije
20. stoljea. Neki su filozofi egzistencije, ili egzistencijalisti, polazili od Kier-
kegaarda, a neki od Hegela i Marxa.
- Shvaam.
- Drugi vaan filozof koji je mnogo utjecao na 20. stoljee jest Nijemac
Friedrich Nietzsche, koji je ivio od 1844. do 1900. Nietzsche je tako'er
reagirao na Hegelovu filozofiju i njema#ku ideju povijesnosti. Nasuprot
malokrvnom zanimanju za povijest i kranskom robovskom moralu, po
stavio je sam ivot u sredite svog zanimanja. eli prevrednovati sve vri
j ednost i , t ako da sl abi l j udi ne s put avaj u i vot nu si l u j aki h. Pr ema
Nietzscheu su kranstvo i filozofska tradicija okrenule le'a stvarnom svije-
383
JOSTEIN GAARDER
tu, usmjerivi se prema nebu, tj. prema svijetu ideja. No, to to se smatralo stvarnim
svijetom, zapravo je prividni svijet. Ostanite vjerni Zemlji, rekao je. Ne sluajte one koji
vam nude nadzemaljske nade. -Pa. . .
- Kierkegaard i Nietzsche zajedno utjecali su na njema#kog egzistencijal
nog filozofa Martina Heideggera. No, mi emo se usredoto#iti na francus
kog egzistencijalista Jeana Paula Sartrea, koji je ivio od 1905. do 1980. On
je bio najutjecajniji egzistencijalist, barem za iru publiku. Njegov se egzi
stencijalizam najvie razvio #etrdesetih godina nakon rata. Kasnije se pri
druio marksisti#kom pokretu u Francuskoj, ali nikad nije postao #lanom
neke partije.
-Jesmo li se zato nali u francuskom kafiu?
- Nije to sasvim slu#ajno. Sartre je i sam volio pohoditi kafie. U kafiu
sli#nom ovome susreo je i svoju ivotnu pratilju, Simone de Beauvoir. I ona
je bila filozof egzistencije.
- enski filozof?
- Tako je.
- %i ni mi se da je osl oba'aj ue da je #ovje#anst vo napokon postal o
civilizirano.
- Ipak, nae je doba puno mnogih novih briga.
- Po#eo si pri#ati o egzistencijalizmu.
- Sartre je rekao: Egzistencijalizam je humanizam. To zna#i da egzi-
stencijalisti ne polaze ni od #ega drugog do #ovjeka. Mogli bismo dodati da
je rije# o humanizmu puno mra#nij e perspekti ve na ljudsku sit uacij u od
renesansnog humanizma.
- Zato?
- Kierkegaard i nekolicina egzistencijalnih filozofa naeg stoljea bili su
krani. No, Sartre pripada takozvanom ateisti#kom egzistencijalizmu. Nje
gova se filozofija moe promatrati kao nemilosrdna kritika ljudskog stanja
kada je Bog mrtav. Izraz Bog je mrtav potje#e od Nietzschea.
- Nastavi!
- Klju#na je rije# Sartreove filozofije, kao i u Kierkegaarda, egzistenci
ja. No, egzistencija nije isto to i biti. Biljke i ivotinje tako'er jesu, dakle
postoje, ali se ne moraju brinuti o tome to to zna#i. %ovjek je jedino ivo
bie koje je svjesno svoje egzistencije. Sartre kae da fizi#ke stvari jesu po
sebi, dok je #ovjek jo i za sebe. Biti #ovjek je, dakle, neto drugo nego
biti stvar.
384
SOFIJIN SVIJET
- Tome se i ja pridruujem.
- U nastavku Sartre tvrdi da #ovjekova egzistencija prethodi ukupnom
njezinom smislu. To da jesam prethodi, dakle, onome to sam. Egzistencija
prethodi esenciji, rekao je.
- Zamrena re#enica.
- Esencija je ono od #ega se net o sast oji - priroda neke stvari,
njezino bie. Me'uti m, Sartre smatra da #ovjek nema nikakvu uro'enu
prirodu. %ovjek, dakle, mora stvoriti sama sebe. Mora stvoriti svoju pri
rodu, tj. esenciju zato to mu ona nije unaprijed dana.
- Mislim da razumijem.
- Tijekom cijele povijesti filozofije, filozofi su pokuavali odgovoriti na
pitanje to je #ovjek - ili to je #ovje#ja priroda. Sartre misli da #ovjek nema
ni kakvu vje#nu prirodu na koj u bi se mogao osl oniti. Zat o je zal udno
pitati to je, onako openito, smisao ivota. Drugim rije#ima, osu'eni smo
improvizirati. Mi smo kao glumci puteni na pozornicu bez nau#ene uloge,
bez biljenice s repli kama i bez sufl era koji bi nam apnuo u uho t o da
radimo. Sami moramo izabrati kako emo ivjeti.
- To je na neki na#in istina. Kad bismo mogli otvoriti Bibliju ili nekakav
udbenik filozofije i tu pronai kako da ivimo, ivot bi bio jako jednosta
van.
- Shvatila si. No, kada #ovjek doivi da jest, i da e jednom umrijeti - a
da ne postoji smisao na koji se moe osloniti - to u njemu stvara tjeskobu,
kae Sartre. Sjea se moda da je tjeskoba karakteristi#na i za Kierkegaar-
dov opis #ovjeka u egzistencijalnoj situaciji.
- Da .
- Osim toga, Sartre kae da je #ovjek stranac u svijetu bez smisla. Opi
sujui #ovjekovo otu'enje, on se vraa sredinjim mislima Hegela i Mar-
xa. %ovjekov osjeaj da je stranac u svijetu stvara o#aj, dosadu, mu#ninu i
apsurd.
- Jo je uvijek prili#no raireno biti depri miran, ili misliti da je sve
mrak.
- Da, Sartre opisuje urbanog #ovjeka 20. stoljea. Moda se sjea da su
renesansni humanisti gotovo pobjedni#ki govorili o ljudskoj slobodi i neo
visnosti. Sartre je #ovjekovu slobodu smatrao prokletstvom. %ovjek je osu
'en da bude slobodan, rekao je. Osu'en, jer nije sam sebe stvorio - a ipak
je slobodan. Jer, kad je jednom ba#en u svijet, odgovoran je za sve to #ini.
- Pa mi nismo nikog molili da nas stvori kao slobodne pojednice.
385
JOSTEIN GAARDER
- To j e i Sartreova poent a. No, mi j esmo sl obodni pojedi nci, a naa
sloboda uzrok je naoj osu'enosti da cijelog ivota biramo. Ne postoje nika
kve vje#ne vrijednosti ili norme po kojima se moemo ravnati. Stoga je va
no kakav je na izbor. Jer, mi smo u cijelosti odgovorni za sve to #inimo.
Sart re nagl aava da se #ovj ek ni kad ne moe osl oboditi odgovornosti za
svoje #i ne. Ne moemo otpisati odgovornost za vlastiti izbor rije#i ma da
moramo na posao ili da se moramo ravnati prema izvjesim gra'anskim
o#ekivanjima koja se ti#u toga kako emo ivjeti. Osoba koja se tako izjed
na#ava s anoni mnom gomil om, postaje naprost o neosobni m #ovjekom iz
gomile. On ili ona bjei od sebe i skriva se u ivotnoj lai. Me'utim, ljudska
nam sloboda nalae da od sebe neto stvorimo, da egzistiramo autenti#no,
istinski.
- Razumijem.
- To se osobito ti#e naih eti#kih izbora. Nikad se ne moemo pravdati
ljudskom prirodom, ljudskom slabou i sli#nim. Ponekad se doga'a da
se ostarjeli mukarci ponaaju poput svinja, a na kraju sve pripisuju starom
Adamu. No, taj stari Adam ne postoji. On je tek figura kojoj se utje#emo
kako bismo se odrekli odgovornosti za svoje #ine.
- Ipak, negdje postoji granica #ovjekove krivice.
- Iako Sartre tvrdi da postojanje nema nekakav uro'eni smisao, to ne
zna#i da on eli da to tako bude. On se ne bi mogao nazvati nihilistom.
- to je to?
- To je osoba koja misli da nij edna st var nita ne znaci, te da je sve
doputeno. Sartre smatra da ivot mora imati smisao. To je imperativ. No,
moramo sami stvoriti taj smisao u svom ivotu. Egzistirati zna#i stvarati
vlastiti ivot.
- Moe li to malo produbiti?
- Sartre pokuava dokazati da svijest sama po sebi nije nita prije nego
to neto osjeti. Jer, svijest je uvijek svijest o ne#emu. A neto je isto toliko
na doprinos koliko i doprinos okoline. Sami odre'ujemo ono to osjeamo
time to biramo ono to nam je vano.
- Ima kakav primjer?
- Dva se #ovjeka mogu nalaziti u istom lokalu, a ipak ga doivjeti potpu
no razli#ito. To je zato to okolini pridajemo svoje zna#enje ili svoje intere
se - dok je percipiramo. Trudnica, primjerice, moe posvuda oko sebe vidjeti
druge trudnice. To ne zna#i da one tamo prije nisu bile, nego da je za nju
trudnoa dobila novo zna#enje. Tko je bolestan moe posvuda vidjeti vozila
hitne pomoi...
386
SOFIJIN SVIJET
- Shvaam.
- Na ivot utje#e dakle na to kako doivljavamo stvari u prostoru. Ako
mi je neto nevano, onda to ne vidim. Sada bih ti moda mogao objasniti
zato sam zakasnio.
- Rekao si da si to u#inio namjerno?
- Da #ujem prvo to si vidjela kad si ula u kafi.
- Prvo to sam vidjela bilo je da ti nisi unutra.
- Nije li malo #udno da je prvo to si vidjela u ovom lokalu neto to nije
u njemu?
- Moda, ali trebala sam se nai s tobom.
- Sartre uzima upravo posjet kafiu kako bi pokazao da unitavamo
sve to nam nita ne zna#i.
- Zar si zakasnio samo kako bi to demonstrirao?
- Upravo zat o da bi ti shvatila ovu vanu misao Sartreove filozofije.
Nazovi to u#eni#kom vjebom.
- Ma hajde!
- Ako si zaljubljena i ako #eka da te onaj u koga si zaljubljena nazove,
onda moda cijele ve#eri #uje da on ne zove. Ba to da ne zove neto je to
zapaa cijele ve#eri. Ako se s njim dogovori nai na eljezni#koj stanici -
iako na peron struji bujica ljudi iz vlaka, a me'u njima nije on - onda te
lj ude ne vi di . Oni t i samo smet aj u, nevani su. Moda ti se #i ni da su
odvratni, mu#ni. Zauzimaju toliko mjesta. Jedino to primjeuje je da on
nije tamo.
- Razumijem.
- Simone de Beauvoir pokuala je primijeniti egzistencijalizam na ideju o
tipi#nom ponaanj u spolova. Jer, Sartre je tvrdio da #ovjek nema vje#nu
prirodu na koju bi se mogao osloniti. Mi stvaramo same sebe.
- Da?
- To vrijedi i za nae razumijevanje spolova. Simone de Beauvoir tvrdila
je da ne postoji nikakva vje#na enska priroda ili muka priroda. No,
upravo to je tradicionalno shvaanje. Bilo je uobi#ajeno tvrditi da mukarac,
primjerice, ima transcendentnu prirodu, prirodu koja prekora#uje granice.
Zato on smisao i odredite trai izvan doma. O eni je re#eno da ima suprot
nu ivotnu usmjerenost. Ona je imanentna, to zna#i da eli ostati tamo
gdje jest. Zato ona titi obitelj, prirodu, bliske stvari. Danas bismo moda
rekli da enu zaokupljaju meke vrijednosti vie nego mukarce.
- Zar je stvarno to mislila?
387
JOSTEIN GAARDER
- Ne, ne slua, me. Simone de Beauvoir mislila je ba da enska priro
da i muka priroda ne postoje. Naprotiv: ona smatra da se ene i mukar
ci moraju osloboditi tih okamenjenih predrasuda i ideala.
- S time se zapravo slaem.
- Njezina najvanija knjiga objavljena je 1949. pod imenom Drugi
spol.
- to to zna#i?
- Mislila je na enu, jer ona u naoj kulturi predstavlja drugi spol.
Samo mukarac istupa kao subjekt, dok je ena pretvorena u mukar#ev
objekt. Na taj joj je na#in oduzeta odgovornost za vlastiti ivot.
- Da?
- Tu odgovornost ona mora ponovno osvojiti. Ona sebe samu mora
uzeti natrag, a ne svoj identitet vezati uz mukarca. Naime, nije mukarac
jedini koji pot#injava enu. Ne preuzimajui odgovornost za vlastiti ivot,
ena pot#injava samu sebe.
- Onoliko smo slobodni i samostalni koliko to sami elimo?
- Moe se i tako rei. Egzistencijalizam je od #etrdesetih godina do danas
dosta utjecao na knjievnost, posebice na kazalite. Sartre je i sam pisao
romane i kazaline komade. Uza nj moemo spomenuti Francuza Camusa,
Irca Becketta, Rumunja lonesca i Poljaka Gombrowicha. Za njih je karakte
risti#no, kao i za mnoge druge moderne knjievnike, ono to obi#no zovemo
apsurdom. Rije# se osobito koristi za takozvano kazalite apsurda.
- Dobro.
- Razumije li to zna#i apsurd?
- Ne zna#i li to neto to je besmisleno i to se kosi s razumom?
- Tako je. Kazalite apsurda razvilo se kao suprotnost realisti#kom
kazalitu. Namjera mu je na pozornici pokazati besmislenost ivota kako bi
se publiku natjeralo da reagira. Poenta nije, dakle, u oboavanju besmisle
nog. Naprotiv: iznosei na vidjelo i raskrinkavajui ono to je apsurdno u
svakidanjim doga'ajima, na primjer - htjelo se publiku natjerati na traenje
istinitijeg i stvarnijeg ivota.
- Nastavi.
- Kazalite apsurda obi#no nudi posve trivijalne situacije. Zato se naziva
nekom vrstom hiperrealizma. %ovjek se prikazuje upravo onakvim kakav
jest. No, ako na kazalinoj pozornici prikae to se jednog obi#nog jutra
doga'a u kupaonici jedne obi#ne obitelji - eh, onda se publika po#inje smi
jati. Smijeh publike moemo tuma#iti kao obranu od toga da ljudi sebe vide
razotkrivene na pozornici.
388
SOFIJIN SVIJET
-Jasno mi je.
- Kazalite apsurda moe tako'er imati nadrealisti#ke crte. Ljudi na
sceni #esto se zapleu u najnevjerojatnije, snu sli#ne situacije. Kada oni to
prihvaaju bez ikakvog #u'enja, publika mora reagirati #u'enjem ba zbog
tog nedostatka #u'enja. To vrijedi i za Chaplinov nijemi film. Komika njego
vih nijemih filmova sastoji se upravo u Chaplinovu nedostatku #u'enja nad
apsurdnim dogodovtinama u koje se zaplee. Publika je tako prisiljena ui
u sebe u potrazi za ne#im to je stvarnije i istinitije.
- U svakom je slu#aju #udo s #ime se sve ljudi mire bez ikakve reakcije.
- Ponekad je pravilno da #ovjek misli da se od ne#ega mora maknuti,
iako ne zna kuda.
- Ako kua gori, #ovjek jednostavno mora van iako nema drugu kuu u
kojoj moe ivjeti.
- Zar ne? eli li jo jednu alicu #aja? Ili moda kolu?
- Dobro, moe. Me'utim, jo uvijek mislim da si lud zato to si zaka
snio.
- S time mogu ivjeti.
Alberto se uskoro vratio sa alicom espressa i kolom. U me'uvremenu je Sofie
zaklju#ila da joj se kavanski ivot svi'a. Vie nije bila tako sigurna da su razgovori
za drugim stolovima nevani.
Alberto spusti bocu s kolom na stol uz glasan udarac. Nekoliko je ljudi u kafiu
podiglo pogled.
- I tako smo stigli do kraja - re#e.
- Misli rei da povijest filozofije zavrava sa Sartreom i egzistencija
lizmom.
- Ne, to bi bilo pretjerivanje. Filozofija egzistencije bila je jako vana
mnogim ljudima irom svijeta. Kako smo vidjeli, povijesni joj korijeni seu
od Kierkegaarda pa sve do Sokrata. Tako je 20. stoljee svjedok procvata i
obnove filozofskih strujanja o kojima smo govorili ranije.
- Ima li koji primjer?
- Jedna takva struja je novotomizam, koja se dakle temelji na u#enju
Tome Akvinskog. Druga je takozvana analitika filozofija, ili logiki empiri
zam, koja potje#e od Humea i engleskog empirizma, ali i od Aristotelove
logike. Ina#e je 20. stoljee obiljeeno takozvanim novomarksizmom, koji se
ra#va u mnotvo raznolikih pravaca. O novodarvinizmu smo ve govorili.
Osim toga, ukazali smo na zna#enje psihoanalize.
- Shvaam.
389
JOSTEIN GAARDER
- Posljednje strujanje koje bismo morali spomenuti jest materijalizam.
Njegovi korijeni tako'er seu duboko u povijest. Velik dio moderne znano
sti see sve do napora predsokratovaca. Jo uvijek, na primjer, traje lov na
nedjeljivu elementarnu #esticu od koje su sve tvari sagra'ene. Jo nitko
nema jednozna#an odgovor na to to je materija. Moderna prirodna zna
nost - atomska fizika, na primjer, ili biokemija - toliko je zadivljujua da je
mnogim ljudima postala vaan dio njihova ivotnog stava.
- Dakle, novo i staro je pomijeano...
- Ako eli. Jer, na pitanja kojima smo zapo#eli te#aj jo nema odgovora.
to se toga ti#e, Sartre je ispravno tvrdio da se na egzistencijalna pitanja ne
moe odgovoriti jednom zauvijek. Filozofsko pitanje je, po definiciji, neto
prema #emu svaki narataj i svaki #ovjek moraju iznova zauzeti stav.
- To gotovo da je neutjena misao.
- Ne znam mogu li se s time sloiti. Zar ne osjeamo ba kad postavlja
mo takva pitanja da ivimo? Osim toga, oduvijek su ljudi, kad su se napreza
li nai odgovor na najtea pitanja, dolazili do jasnih i kona#nih odgovora na
mnotvo drugih pitanja. Znanost, istraivanje i tehnika izbili su jednom iz
filozofskog razmatranja ljudi. Zar nije zasluga #ovjekova #u'enja nad ivo
tom to to se on na kraju krajeva spustio na Mjesec?
- To je istina.
- Kada je Armstrong zakora#io na Mjesec, rekao je: Malen korak za
#ovjeka, ali velik skok za #ovje#anstvo. elei opisati kakav je to osjeaj
zakora#iti na Mjesec, povukao je sa sobom sve ljude koji su ivjeli prije
njega. Uostalom, to nije bila samo njegova zasluga.
- Naravno da ne.
- Nae se doba tako'er moralo suo#iti s posve novim problemima.
Ponajprije, s velikim problemima u okoliu. Vana filozofska struja 20. sto
ljea stoga je ekofilozofija. Mnogi ekofilozofi Zapada tvrde da je zapadnja#
ka civilizacija na krivom putu, da je u sukobu s onim to na planet moe
podnijeti. Pokuali su doku#iti vie stvari, a ne samo konkretne rezultate
zaga'enja i unitenja okoline. Neto nije u redu sa samim zapadnja#kim
na#inom miljenja, kau.
- %ini mi se da su u pravu.
- Ekofilozofi raspravljaju, na primjer, ideju razvoja. Ona se temelji na
tome da je #ovjek na vrhu, da smo mi gospodari prirode. Ovaj se na#in
miljenja moe pokazati opasnim po ivot cijelog naeg ivog planeta.
- Kako me to ljuti!
390
SOFIJIN SVIJET
- U kritici ovog na#ina miljenja ekofilozofi su posegnuli za mislima i
idejama drugih kultura - na primjer, indijske. Prou#avali su tako'er misli i
obi#aje takozvanih divljih plemena, ili uro'enika kao to su Indijanci,
kako bi pronali ono to smo mi izgubili.
- Shvaam.
- %ak i unutar znanstvenih krugova, posljednjih godina istupaju ljudi
koji tvrde da se na znanstveni na#in miljenja nalazi pred paradigmatskom
promjenom. To je temeljna promjena samog znanstvenog na#ina miljenja.
Na pojedini m je podru#ji ma ovo ve urodilo pl odom. Vidjeli smo mnogo
primjera takozvanih alternativnih kultura koje zagovaraju cjelovitost raz
miljanja i nov na#in ivota.
- To je dobro.
- No, uvij ek j e t ako gdje god i ma lj udi ; mora se odvoji ti kukol j od
penice. Neki tvrde da ulazimo u posve novo doba - ili New Age. Ipak,
ono to je novo, nije uvijek dobro, a sve staro se ne smije odbaciti. Me'u
ostalim, to je razlog i ovom te#aju filozofije. Sada ima povijesnu osnovu
pomou koje se sama moe orijentirati u ivotu.
- Zahvaljujem na panji.
- Mislim da e otkriti da je mnogo onoga to plovi pod zastavom New
Agea obmana. Jer, zapadnja#ku kulturu posljednjih desetljea tako'er obi
ljeava takozvana novoreligioznost, novookultizam ili moderno praz
novjerje. To se razvilo u pravu industriju. Kao posljedica toga da kr
anstvo gubi sljedbenike, nove ponude na tritu ivotnih stavova ni#u kao
gljive.
- Ima li koji primjer?
- Popis je toliko duga#ak da se ne usu'ujem po#eti. Osim toga, nije lako
opisati vlastito doba. Predlaem da proetamo gradom. Moram ti neto po
kazati.
Sofie slegne ramenima.
- Ne mogu dugo ostati. Valjda nisi zaboravio da je sutra vrtna zabava?
- Ni u kojem slu#aju. Tamo e se dogoditi #udo. Moramo samo zavriti
Hildin te#aj filozofije. Dalje od njega major nije razmiljao, #ime gubi neto
od svoje nadmoi.
On ponovno podigne bocu kole, koja je ve bila prazna, te njome snano udari u
stol.
391
JOSTEIN GAARDER
Izali su na ulicu. Uurbani ljudi jurili su amo-tamo kao mravi u mravinjaku. Sofie se
pitala to joj Alberto eli pokazati.
Uskoro su proli pored velike trgovine elektri#nim artiklima. U njoj se prodavalo sve
od televizora, videa i satelitskih antena do mobilnih telefona, kompjutora i telefaksa.
Pokazavi na veliki izlog, Alberto re#e:
- Ovdje vidi 20. stoljee, Sofie. Moemo rei da je nakon renesanse
svijet eksplodirao. Potpomognuti velikim otkriima, Europljani su krenuli
na put po cijelom svijetu. Danas se doga'a suprotno. Mogli bismo to nazva
ti obrnutom eksplozijom.
- to to zna#i?
- To zna#i da je cijeli svijet usisan u komunikacijsku mreu. Nije prolo
puno vremena otkako su filozofi morali putovati u konjskoj ko#iji kako bi se
upoznali s okolinom ili se sastali s drugim misliocima. Danas moemo sjediti
bilo gdje na naem planetu i izvui sve ljudsko iskustvo na kompjutorski
ekran.
- To je zadivljujue, ali i malo sumnjivo.
- Pitanje je blii li se povijest kraju ili moda stojimo na pragu sasvim
novog doba. Vie nismo samo gra'ani nekog grada ili neke drave. ivimo u
planetarnoj civilizaciji.
- Istina.
- Tehni#ki razvoj, posebice na polju komunikacija, napredovao je u po
sljednjih 30-40 godina vie nego u cijeloj dosadanjoj povijesti. A moda je
to jo uvijek samo po#etak...
- Zar si mi to htio pokazati?
- Ne, to je s druge strane crkve.
U trenutku kad su htjeli krenuti, na jednom se ekranu pojavila slika vojnika UN-a.
- Vidi! - re#e Sofie.
U krupni plan doao je jedan od vojnika. Imao je gotovo istu crnu bradu kao i Alberto.
Odjednom je podignuo komad papira. Na njemu je pisalo: Stiem uskoro, Hilde!
Mahnuo je rukom, a zatim nestao.
- Koji tip! - usklikne Alberto.
-Je li to bio major?
- Na to #ak ne elim odgovoriti.
Proli su kroz park pred crkvom i nali se u drugoj glavnoj ulici. Alberto je bio malo
mrzovoljan, ali sada pokae na jednu veliku knjiaru. Zvala se LIBRIS; bila je to
najvea knjiara u gradu.
392
SOFIJIN SVIJET
- Hoe li mi tu neto pokazati?
- Idemo unutra.
U knjiari Alberto pokae na najvei zid. Bio je podijeljen u tri odjeljka: NEW AGE,
ALTERNATIVNI NA%IN IVOTA i MISTIKA.
Na policama su stajale knjige uzbudljivih naslova: ivot poslije smrti?, Tajne
spiritizma, Tarok, Fenomen UFO, Healing, Povratak bogova, Ve si ovdje
bio, to je astrologija? i tako dalje. Bilo je tu na stotine razli#itih naslova. Pod
policama su bile naslagane gomile sli#nih knjiga-
- I ovo je 20. stoljee, Sofie. Ovo je hram naeg doba.
- Ti u to ne vjeruje?
- Ovdje j e u svakom sl u#aj u puno t oga obmana. No, prodaj e se kao
pornografija. Veina toga moe se zapravo nazvati nekom vrstom pornogra
fije. Ovdje mlade moe kupiti upravo one misli za koji ma naj vie udi.
Odnos izme'u prave filozofije i ovakvih knjiga otprilike je kao odnos izme
'u prave ljubavi i pornografije.
- Nije li to malo runo od tebe?
- Sjednimo u park.
Zatim iza'u iz knjiare. Pred crkvom su nali slobodnu klupu. Pod drve-em su se
epurili golubovi, a me'u njima se naao i pokoji revni vrap#i.
- Ima ESP ili parapsihologiju - zapo#e on. - Ima telepatiju, vidovitost,
psihokinezu. Ima spiritizam, astrologiju i ufologiju. Nazovi to kako hoe.
- No, reci mi - misli li da je to sve skupa obmana?
- Naravno, pravom filozofu ne dolikuje mjeriti sve istom mjerom. Mogu
ti rei da nazi vi koje sam upravo spomenuo ocrtavaj u vrl o iscrpnu kartu
pejzaa koji ne postoji. Tu ima puno plodova mate koje bi Hume bacio u
vatru. U veini takvih knjiga ne postoji trunka pravog iskustva.
- Kako je onda mogue pisati knjige o takvim stvarima?
- Rije# je o najunosnijoj trgovini na svijetu. Potranja je velika.
- to misli zato?
- Naravno, t o j e i zraz #enj e za ne#i m misti #ni m, za ne#i m t o j e
druk#ije, to razbija sivilo svakidanjice. Ali, to ti je kao soliti more.
- Kako to misli?
- Evo nas kako skakuemo naokolo u #udesnoj bajci. Nama nao#igled
odvija se stvaranje svijeta. U po bijela dana, Sofie! Nije li to nevjerojatno?
- Pa jest.
393
JOSTEIN GAARDER
- Zato bismo onda odlazili u ciganske atore ili akademske zapeke
kako bismo doivjeli neto uzbudljivo ili onkraj granica iskustva?
- Misli da oni koji piu takve knjige lau?
- Ne, to nisam rekao. No, i tu je rije# o darvinisti#kom sustavu.
- Objasni to!
- Pomisli to se sve doga'a u toku jednog dana. %ak bi se mogla ogra
ni#iti na samo jedan dan svoga ivota. Pomisli to sve moe vidjeti i doivje
ti.
- Da?
- Ponekad ti se dogodi kakva slu#ajnost. Ode na primjer u trgovinu i
kupi net o za 28 kruna. Malo kasnije ti Jorunn vrati 28 kruna koje je
jednom od tebe posudila. Zatim odete u kino, a ti dobije sjedalo broj 28.
- Da, to bi bila zagonetna slu#ajnost.
- Bila bi to svakako slu#ajnost. Stvar je u tome da ljudi skupljaju takve
slu#ajnosti. Skupljaju zagonetne i neobjanjive doivljaje. Kad se takvi doi
vljaji - iz ivota nekoliko milijardi ljudi - skupe u knjige, nakon nekog
vremena poprimaju status uvjerljivog materijala koji samo raste u irinu.
No, opet je rije# o lutriji gdje se vide samo pobjedni#ke sreke.
- Ne postoje li vidovite osobe, ili mediji, koje stalno doivljavaju takve
stvari?
- Naravno. Zanemarimo li #iste prevarante, nalazimo jo jedno vano
objanjenje misti#nih doivljaja.
- Reci!
- Sjea se da smo razgovarali o Freudovu nauku o nesvjesnom?
- Koliko ti puta moram rei da nisam zaboravna?
- Ve je Freud tvrdio da moemo biti svojevrsni mediji vlastite svijesti.
Iznenada se moemo uhvatiti kako neto mislimo ili #inimo, a da zapravo ne
znamo zato. Razlog tome je da u sebi imamo puno, puno vie iskustava,
misli i doivljaja nego to smo svjesni.
- Da?
- Doga'a se da ljudi hodaju i govore u snu. To bismo mogli nazvati
nekom vrstom duevnog automatizma. Pod hipnozom ljudi tako'er svata
govore i rade sami od sebe. A sjea se i nadrealista koji su pokuavali
pisati automatskim pismom, tako su nastojali biti mediji svoje podsvije
sti.
- I toga se sjeam.
- U naem stoljeu dolazilo je u urednim razmacima do takozvanih spi
ritisti#kih bu'enja. Mislilo se da medij moe stupiti u kontakt s nekom
394
SOFIJIN SVIJET
umrlom osobom. Bilo da govori glasom umrlog ili pomou automatskog
pisma, medij prima poruku osobe koja je umrla prije nekoliko stotina
godina. Ovo se uzimalo kao dokaz da postoji zagrobni ivot ili, pak, da
#ovjek ima mnogo ivota.
- Shvaam.
- Ne kaem da su svi mediji prevaranti. Neki to o#it o #ine iz dobrih
namjera. Jest da jesu mediji, ali samo svoje podsvijesti. Postoji mnogo
primjera pomnog prou#avanja medija koji u transu otkrivaju znanja i spo
sobnosti za koje ni oni sami niti itko drugi ne zna kako su ih usvojili. ena
koja nije poznavala hebrejski, na primjer, odjednom je po#ela govoriti tim
jezikom. Dakle, morala je jednom prije ivjeti, Sofie. Ili je, pak, stupila u
kontakt s umrlim duhom.
- to ti misli?
- Pokazalo se da je imala idovsku dadilju kad je bila mala.
- O. . .
-Jesam li te razo#arao? No, samo je po sebi nevjerojatno koliku sposob-
nost neki ljudi imaju da u podsvijesti sa#uvaju prijanja iskustva.
- Razumijem to misli.
- Mnoga se svakidanja #uda tako'er mogu objasniti pomou Freudova
nauka o nesvjesnom. Ako me iznenada nazove prijatelj kojeg nisam vidio
mnogo godina, i to u trenu dok ja traim njegov broj telefona...
- Jeim se.
- Ali, to bi se na primjer moglo objasniti time da smo obojica #uli neku
staru melodiju na radiju koju smo zajedno sluali za vrijeme posljednjeg
susreta. Stvar je jednostavno u tome da nismo svjesni te skrivene veze.
- Obmana... ili efekt pobjedni#ke sreke... ili pak nesvjesno?
- U svakom je slu#aju preporu#ljivo prilaziti takvim knjigama s dozom
skepse. Osobito je to vano za filozofa. U Engleskoj postoji posebno udru
enje skeptika. Prije mnogo godina obeali su veliku nov#anu nagradu prvo
me tko im pokae i najmanji dokaz ne#eg natprirodnog. Nije to moralo biti
nekakvo veliko #udo, majuni primjer prijenosa misli bio bi im dovoljan.
No, dosada se jo nitko nije javio.
- Jasno mi je.
- Neto sasvim drugo je da postoji mnogo toga to mi ljudi ne razumije
mo. Moda #ak ne poznajemo sve prirodne zakone. U prolom su stoljeu
mnogi mislili da su magneti#nost i elektricitet nekakva #arolija. Slutim da bi
moja prabaka razroga#ila o#i kad bih joj ispri#ao o televiziji i kompjutorima.
395
JOSTEIN GAARDER
- Zna#i da ne vjeruje ni u to natprirodno?
- O tome smo ve razgovarali. Izraz natprirodno malo je #udan. Ne,
ja, #ini se, vjerujem da postoji samo jedna priroda. Ona je, zauzvrat, veoma
#udesna.
- Ali, u onakve zagonetne stvari o kojima pie u knjigama koje si mi
pokazao...?
- Svi pravi filozofi moraju otvoriti o#i. Iako nismo vidjeli bijelu vranu,
nikad je ne smijemo prestati traiti. Jednog se dana moe dogoditi da i
skeptik kao ja mora priznati fenomen u koji ranije nije vjerovao. Kad tu
mogunost ne bih drao otvorenom, bio bih dogmati#ar. Onda ne bih bio
pravi filozof.
Alberto i Sofie ostanu sjediti na klupi bez rije#i. Golubovi su gugu#ui
istezali vrat, ponekad bi ih preplaio bicikl ili nagao pokret.
- Sada moram kui pripremati zabavu - re#e Sofie na kraju.
- Prije nego to se rastanemo, pokazat u ti jednu bijelu vranu. Naime,
blie je nego to mislimo.
Ustavi s klupe, uputio se natrag u knjiaru.
Proli su pored knjiga o natprirodnim pojavama. Alberto se zaustavio
ispred omalene police u zaba#enom dijelu knjiare. Nad njom je visio maju-
an plakat na kojem je pisalo: FILOZOFIJA.
Alberto prstom pokae na jednu knjigu, a Sofie se strese pro#itavi na-
slov: SOFIJIN SVIJET.
- Hoe da ti je kupim?
- Ne znam usu'ujem li se.
Ipak, malo kasnije bila je na putu kui, s knjigom u jednoj ruci, te
malenom vreicom sa stvarima koje je kupila za vrtnu zabavu u drugoj.
396
VRTNA ZABAVA
...bijela vrana...
Hilde je sjedila na krevetu kao za#arana. Osjeala je da su joj se ruke uko#ile,
i da se tresu.
Bilo je gotovo jedanaest sati. Leala je vie od dva sata, #itajui. Ponekad
je digla pogled s fascikla, smijui se naglas, ali se tako'er prevrtala na stranu,
stenjui. Dobro da nikoga nije bilo kod kue.
Sto sve nije pro#itala u ta dva sata! Po#ela je tamo gdje je Sofie morala
privui majorovu panju na putu iz Majorove kolibe. Na kraju se popela na
drvo, a onda je doao gusak Morten kao an'eo spasitelj iz Libanona.
Iako je to bilo jako davno, Hilde nije zaboravila da joj je otac #itao
%udnovato putovanje Nilsa Holgerssona. Mnogo godina nakon toga kori-
stili su tajni jezik vezan uz tu knjigu. Sada je zna#i ponovno izvukao starog
guska.
Zatim je Sofie debitirala kao osamljeni kavanski gost. Hilde je posebno
zapamtila ono to je Alberto ispri#ao Sofiji o Sartreu i egzistencijalizmu.
Gotovo ju je uspio preobratiti, ali to je ve u#inio na mnogo mjesta u fa-
sciklu.
Jednom, prije otprilike godinu dana, Hilde je bila kupila neku knjigu o
astrologiji. Drugi put je kui donijela karte za TAROK. Trei put, pak, knji-
icu o spiritizmu. Svaki ju je put otac opomenuo rije#ima kao to su smisao
za kritiku i praznovjerje, ali tek je sada kucnuo #as osvete. Briljivo se
397
JOSTEIN GAARDER
pobrinuo da joj vrati. Bilo je o#igledno da nije htio dopustiti svojoj keri da
odraste a da je temeljito ne upozori na takve stvari. Za svaki joj je slu#aj
mahnuo s televizora u nekoj trgovini elektri#nim potreptinama. To mu ba
nije trebalo...
Ono to ju je najvie #udilo bila je tamnokosa djevojka.
Sofie, Sofie - tko si ti? Odakle dolazi? Zato si se uplela u moj ivot?
Na kraju je dobila knjigu o sebi. je li to bila ista knjiga koju je Hilde sada
drala u rukama? Pa ovo je samo fascikl. Ipak: kako je mogue nai knjigu o
sebi u knjizi o sebi? to e se dogoditi ako Sofie po#ne #itati tu knjigu?
to e se sada dogoditi? to bi se moglo dogoditi?
Hilde je pod prstima osjeala da joj je ostalo vrlo malo listova.
Sofie je na putu iz grada u autobusu srela mamu. K vragu! to #e joj re#i
kada vidi knjigu koju dri u ruci?
Sofie pokua knjigu staviti u vre#icu zajedno s vijugavim vrpcama i balo-
nima koje je kupila za zabavu, ali bilo je prekasno.
- O, Sofie! U istom autobusu? Ba fino!
- Zdravo...
- Zar si kupila knjigu?
- Ne, ne ba.
- Sofijin svijet. Malo udno.
Sofie je shvatila da nije imala ak ni pristojnu ansu za la.
- Dobila sam je od Alberta.
- Da, to sam i mislila. Kao to rekoh - radujem se to #u upoznati tog
ovjeka. Mogu li pogledati?
- Ne moe li barem priekati da stignemo ku#i, molim te? To je moja
knjiga, mama.
- Ma dobro, to je tvoja knjiga. Ja #u samo kiljnuti na prvu stranicu,
dobro? Ma molim te... Sofie Amundsen se vra#ala ku#i nakon kole. Prvi
dio puta je ila zajedno s Jorunn. Razgovarale su o robotima...
- Zar zaista to pie?
- Da, to pie, Sofie. Napisao ju je netko po imenu Albert Knag. To mu je
sigurno prva knjiga. Kako se ono zove tvoj Alberto?
- Knox.
- Vidjet #e da je taj udnovati ovjek napisao cijelu knjigu o tebi, Sofie.
To znai da ima pseudonim.
398
SOFIJIN SVIJET
- Nije to on, mama. Zaboravi. Ionako nita ne razumije.
- Pa onda neka ne razumijem. Sutra je vrtna zabava. Onda e sve opet
biti u redu, zna.
- Albert Knag ivi u posve drugoj zbilji. Zato je ova knjiga bijela vrana.
- Ma prestani, molim te lijepo. Nije li to bio bijeli zec?
- Ti prestani!
Razgovor izme'u maj ke i keri nije dopro dalje jer su morale sii na
po#etku Kapetanova zavoja. Tamo ih je do#ekala skupina demonstranata.
- Za boga miloga! - uzvikne Helene Amundsen. - Zaista sam mislila da
emo u ovoj #etvrti biti pote'eni uli#nog parlamenta.
Bilo je tu 10-12 ljudi. Na plakatima je pisalo: MAJOR SE USKORO
VRA)A, MI SMO ZA FINU IVANJSKU HRANU, VE)A MO) UN-u.
Sofiji se gotovo saali nad majkom.
- Ne obraaj panju na njih - re#e joj.
- Ali to je #udnovata demonstracija, Sofie. Pomalo apsurdna.
- To je samo sitnica.
- Svijet se sve bre mijenja. Zapravo se uope ne #udim.
- Moralo bi te barem #uditi to to se ne #udi.
- Uope ne. Nisu napasni. Samo da ne pogaze nae ruine grmove. Nije
mogue da je nuno odravati demonstraciju u ne#ijem vrtu. Pouri mo se
kui da vidimo.
- To je filozofska demonstracija, mama. Pravi filozofi ne gaze ruine
grmove.
- Zna to, Sofie? Ne znam vjerujem li vie u prave filozofe. Danas je
gotovo sve iva sintetika.
Poslijepodne i ve#er protekli su u pripremama. Sljedeeg jutra nastavile su s
postavljanjem stola i kienjem vrta. Onda je dola i Jorunn.
-Jao meni! Mama i tata dolaze kad i svi drugi. Ti si tome kriva, Sofie.
Pola sata prije dolaska gostiju, sve je bilo gotovo. Drvee u vrtu bilo je
ukraeno papirnatim vrpcama i lampionima. Izvukle su duga#ke produne
kabele kroz podrumski prozor. Vrtna vrata, drvee u vrtnoj aleji i pro#elje
kue bili su okieni balonima. Sofie i Jorunn napuhavale su ih cijelo poslije-
podne.
Na stolu su bili piletina i zdjele sa salatom, emlje i peni#ne pletenice. U
kuhinji su stajali pecivo i kola# sa lagom, vijenac od dizanog tijesta i #oko-
ladna torta; ve je nasred stola bio i velik ro'endanski kola# - stoac od 24
399
JOSTEIN GAARDER
bademova prstena. Na vrhu stoca bio je postavljen ukras u obliku djevoj#ice
odjevene za krizmu. Sofijina majka je tvrdila da je to mogla biti nekrizmana
petnaestogodinjakinja, ali Sofie je bila uvjerena da je majka figuricu postavila samo
zato to je Sofie rekla da jo nije odlu#ila hoe li se krizmati ili ne. Majci je bilo kao
da je samo krizmanje stavljeno na kola#.
- Eto, vidi se da ni na #emu nismo tedjeli! - ponovila je nekoliko puta u
pola sata prije dolaska gostiju.
Zatim su i gosti po#eli stizati. Najprije su dole tri djevojke iz razreda u ljetnim
bluzama i laganim vestama, u dugim suknjama i s neprimjetno naminkanim o#ima.
Malo kasnije su se kroz vrtna vrata doklatili Jorgen i Lasse, pomalo srameljivi ali
vie dje#a#ki arogantni.
- Sretan ro'endan!
- Zna#i i ti si sada odrasla.
Sofie je primijetila da su se Jorunn i Jorgen odmah po#eli kriom pogledavati. Bilo
je ne#eg u zraku. Ta Ivanje je.
Svi su sa sobom donijeli poklon, a kako je to bila filozofska vrtna zabava, neki su
uzvanici prije dolaska pokuali istraiti to je filozofija. Iako nisu svi uspjeli pronai
filozofski poklon, veina ih se dobrano potrudila napisati neto filozofsko na #estitku.
Sofie je dobila filozofski rje#nik i spomenar s lokotom na kojem je pisalo: MOJI
OSOBNI FILOZOFSKI ZAPISI.
Kako je koji od gostiju pristizao, dobio je jabu#ni sok u visokoj #ai za bijelo
vino. Sofijina majka je posluivala.
- Dobro doao... A kako je mladom gospodinu ime?... Mislim da te nisam prije
upoznala... Ba lijepo to si dola, Cecilie.
Tek kada su svi mladi bili na broju - i etali pod vokama s vinskim #aama -
pred vrtnom kapijom zaustavio se bijeli Mercedes Jorunninih roditelja. Financijski
savjetnik bio je odjeven u korektno sivo odijelo finog kroja. Njegova gospo'a bila je u
crvenom kostimu s tamnocrvenim ljokicama. Sofie se bila spremna okladiti da je u
trgovini igra#aka kupila Barbie lutkicu s istim kostimom. Zatim ju je odnijela kroja#u
s nalogom da joj saije takav kostim. Sofie je znala da postoji jo jedna mogunost.
Naime, moda je financijski savjetnik kupio lutku i predao je #arobnjaku da je pretvori
u enu od krvi i mesa. No, ta je mogunost bila toliko nevjerojatna da ju je Sofie
odbacila.
Izali su iz Mercedesa i uli u vrt gdje su mladi uzvanici razroga#ili o#i od #u'enja.
Financijski je savjetnik Sofiji osobno predao duga#ak i uzak poklon u ime porodice
Ingebrigtsen. Sofie se trudila ostati staloena kada se pokazalo da je to - da, tako je:
Barbie lutkica. Jorunn se uzrujala:
400
SOFIJIN SVIJET
- Pa jeste li skroz-naskroz pobenavili? Sofie se ne igra s lutkama!
Gospoda Ingebrigtsen odmah dojuri, ljokice na kostimu su zveckale:
- Pa imat e ju za ukras, kako ne razumije.
- Ja u svakom slu#aju zahvaljujem - pokua Sofie izgladiti stvar. - Sada
ih mogu po#eti skupljati.
Uzvanici su po#eli kruiti oko stola.
- Zna#i o#ekujemo jo samo Alberta - re#e majka Sofiji preivahnim
tonom, kojim je pokuavala skriti zabrinutost. Glasine o posebnom gostu
ve su se rairile me'u gostima.
- Obeao je da e doi, a to zna#i da dolazi.
- Pa valjda ne moemo sjesti za stol prije nego to on stigne?
- Zato ne, zauzmimo mjesta.
Helene Amundsen po#ne raspore'ivati uzvanike oko dugog stola. Po-
brinula se da ostavi slobodno mjesto izme'u Sofije i sebe. Rekla je nekoliko
rije#i o posluivanju, o tome kako je vrijeme lijepo, i da je Sofie sada odrasla
ena.
Sjedili su za stolom pola sata, kada se u Djetelinskoj ulici pojavi sredo-
vje#ni #ovjek s crnom kozjom bradicom i beretkom. Uao je kroz vrtna vrata
drei u rukama veliki buket s petnaest crvenih rua.
- Alberto!
Ustavi od stola, Sofie mu je pola u susret. Bacila mu se za vrat, a onda
prihvatila cvijee. On je na dobrodolicu odgovorio prekapanjem po depo-
vima svojeg sakoa. Izvukao je nekoliko poveih petardi koje je zapalio i
pobacao naokolo. Prilazei k stolu, zapalio je i jednu prskalicu, koju je
umetnuo na vrh bademova stoca, a onda se postavio na slobodno mjesto
izme'u Sofije i njene majke.
- Osobito mi je drago to sam ovdje! - re#e.
Skup je bio zabezeknut. Gospo'a Ingebrigtsen uputila je svome suprugu
zna#ajan pogled. Sofijinoj majci bilo je, naprotiv, toliko drago to se #ovjek
napokon pojavio da mu je bila spremna oprostiti sve na svijetu. Sama sla-
vljenica borila se da zadri smijeh koji joj se po#eo premetati u nutrini tr-
buha.
Helene Amundsen zakuca o svoju #au pa re#e:
- Poelimo dakle i Albertu Knoxu dobrodolicu na ovu filozofsku vrtnu
zabavu. On nije moj novi de#ko jer - iako moj suprug jako puno putuje - ja
trenuta#no nemam nikakvog novog de#ka. Naprotiv, ovaj je #udnovati #o
vjek Sofijin novi u#itelj filozofije. On, dakle, zna malo vie nego paliti petar-
401
JOSTEIN GAARDER
de. Ovaj #ovjek moe, primjerice, iz crnog cilindra izvui ivog zeca. Ili je to
bila vrana, Sofie?
- Hvala, hvala! - re#e Alberto sjedajui.
- ivjeli! - re#e Sofie, a uzvanici podignu #ae za crno vino s kolom.
Zatim su dugo sjedili za stolom jedui piletinu i salatu. Iznenada, Jorunn
ustane, po'e odlu#nim koracima prema Jorgenu i poljubi ga zvu#no u usta.
On joj je odgovorio tako da ju je pokuao prevaliti preko stola kako bi je
bolje uhvatio uzvraajui poljubac.
- Mislim da u se onesvijestiti! - uzviknu gospo'a Ingebrigtsen.
- Ne po stolu, djeco! - bio je jedini komentar gospode Amundsen.
- Zato ne? - upita Alberto okrenuvi se prema njoj.
- %udno pitanje.
- Pravi filozof uvijek mora pitati.
Zatim nekoliko dje#aka, koji nisu dobili poljubac, po#ne bacati pilee
kosti na krov. Na ovo je Sofijina majka tako'er primijetila:
- Nemojte to #initi, lijepo vas molim. Tako je nezgodno kad se pilee
kosti zaglave u oluku.
- ao nam je - re#e jedan od dje#aka. Umjesto toga su ih stali bacati
preko vrtne ograde.
- Mislim da je vrijeme da sakupimo tanjure i posluimo kola#e - re#e
gospoda Amundsen na kraju. - Tko eli kavu?
Bra#ni par Ingebrigtsen, Alberto i dvoje drugih gostiju dignu ruku u
zrak.
- Sofie i Jorunn bi mi moda mogle pomoi...
Na putu u kuhinju bilo je vremena za kratki prijateljski razgovor.
- Zato si ga poljubila?
- Promatrala sam njegova usta, i onda me obuzela uasna elja. Pa on je
skroz neodoljiv.
- Kakvog je to okusa?
- Malo druga#ijeg nego to sam zamiljala, ali...
- Zna#i to ti je prvi put?
- Ali ne i posljednji.
Uskoro su kava i kola#i bili na stolu. Alberto je po#eo de#kima dijeliti
petarde, ali Sofijina majka pokuca o alicu.
- Neu drati neki veliki govor - po#e. - Ali ja imam samo jednu ker, a
danas je to#no jedan tjedan i jedan dan otkako je napunila petnaest godina.
402
SOFIJIN SVIJET
Kao to vidite, nismo ni na #emu tedjeli. Bademov stoac ima 24 prstena,
tako da svatko moe dobiti barem jedan. Oni koji se posluuju prvi mogu
zato uzeti dva. Jer, po#injemo od vrha, a prstenovi su sve vei i vei to
vrijeme vie napreduje. Tako je i s naim ivotom. Kad je Sofie bila curica,
gacala je naokolo u malim, skromnim prstenovima. Kako su godine prolazi-
le, prstenovi su postajali sve vei. Sada seu sve do Starog grada i natrag.
Budui da joj otac puno putuje, ona krui telefonom po cijelom svijetu.
%estitamo ti petnaesti ro'endan, Sofie!
- O#aravajue! uskliknu gospoda Ingebrigtsen.
Sofie nije bila sigurna je li mislila na njezinu majku, govor, bademov
stoac ili Sofie.
Zbor zapljee, a jedan od dje#aka baci petardu u kronju kruke. Tada i
Jorunn ustane od stola pa pokua povui Jorgena sa stolice. On pusti da ga
povede sa sobom, tako da su legli u travu i tamo se nastavili ljubiti. Uskoro
su se otkotrljali pod ribizovo grmlje.
- U nae doba djevojke preuzimaju inicijativu - re#e financijski savjet
nik.
Nakon tih rije#i ustane, pri'e grmlju pa nastayi izbliza prou#avati taj
fenomen. Pridrui mu se i ostatak uzvanika. Samo su Alberto i Sofie ostali
sjediti na svojim mjestima. Gosti su se raporedili u polukrug oko Jorunn i
Jorgena, koji su za sobom ostavili prvo nevino ljubljenje i preli na malo
suroviji oblik maenja.
- %ini se da ih nita ne moe zaustaviti re#e gospo'a Ingebrigtsen, ne
bez ponosa.
- Ne, jedan narataj slijedi drugi - re#e njezin suprug.
Pogledao je oko sebe ne bi li upecao kakvu pohvalu za svoje birane rije#i.
Kada ga je do#ekalo samo nijemo kimanje, doda:
- Nita se tu ne moe.
Sofie je iz daljine primijetila da je Jorgen pokuavao otkop#ati Jorunninu
bijelu bluzu, koja je bila dobrano oblijepljena mahovinom. Ona je petljala
oko njegovog pojasa.
- Nemojte se samo prehladiti - re#e gospoda Ingebrigtsen.
Sofie uputi Albertu maloduan pogled.
- Ovo se odvija bre nego to sam o#ekivao - re#e. - Moramo se to bre
maknuti odavde. Htio bih samo odrati kratak govor.
Sofie udari nekoliko puta dlanom o dlan.
- Moete li se vratiti za stol? Alberto eli odrati govor.
403
JOSTEIN GAARDER
Svi osim Jorunn i Jorgena domile i sjednu za stol.
- O, zar ete stvarno odrati cijeli govor? - upita Helene Amundsen. -
Vrlo ljubazno.
- Zahvaljujem na panji.
- A volite ii i u etnju, znam ja to! Kau da je vano biti u formi.
Posebno mi je simpati#no to to sa sobom vodite psa. Zove se Hermes, zar
ne?
Alberto ustane i pokuca o alicu.
- Draga Sofie! elim samo podsjetiti da je ovo filozofska vrtna zabava.
Zato u ja odrati filozofski govor.
Ve ga je sada prekinuo pljesak.
U ovu rasputenu zabavu ipak je potrebno unijeti malu dozu
razuma.
No, nemojmo zaboraviti slavljenici #estitati petnaesti ro'endan.
Jo je govorio kad se odjednom za#u brujanje zrakoplova. Ubrzo se
naao iznad vrta u niskom letu. Za njim se vijorio duga#ak transparent s
porukom: Sretan ti petnaesti ro'endan!
Nakon toga slijedio je jo jedan, glasniji pljesak.
Eto, vidite! uzviknu gospo'a Amundsen. Taj #ovjek zna vie nego
bacati petarde.
Hvala, ali to je samo malenkost. Sofie i ja smo u posljednjih nekoliko
tjedana proveli ovee filozofsko istraivanje. Sada emo vas obavijestiti to
smo zaklju#ili. Odat emo najdublju tajnu naeg ivota.
Skupom je zavladala takva tiina da se mogao #uti cvrkut ptica. %ulo se
i cmakanje iz ribizovog grmlja.
- Nastavi! - re#e Sofie.
Nakon podrobnih filozofskih istraivanja - koja se proteu od
prvih
gr#kih filozofa pa sve do danas - zaklju#ili smo da ivimo u svijesti jednog
majora. On trenutno slui kao promatra# misije UN-a u Libanonu, ali je
tako'er napisao knjigu o nama za svoju ker u Lillesandu. Ona se zove
Hilde Maller Knag, i napunila je petnaest godina istog dana kad i Sofie.
Knjiga o svima nama bila je na Hildinom nonom ormariu kad se probudi
la rano ujutro 15. lipnja. To#nije re#eno, radi se o velikom fasciklu. U ovom
trenutku osjea da je posljednje stranice kakljaju po kaiprstu.
Za stolom se po#eo iriti nervozni ugo'aj.
Na je ivot dakle ni manje ni vie nego neka vrsta ro'endanske
zabave
za Hilde Moller Knag. Jer mi smo svi zajedno izmiljeni kao okvir za filozof
sku obuku majorove keri. To na primjer zna#i da bijeli Mercedes kraj kapije
404
SOFIJIN SVIJET
ne vrijedi ni piljiva boba. S tog je gledita bagatela. Ne vrijedi vie od bijelih
Mercedesa koji se vozikaju naokolo u glavi sirotog majora, koji je upravo
sjeo u sjenu neke palme kako bi izbjegao sun#anicu. U Libanonu su dani
vrui, dragi moji.
- Budalatina! - uzviknu nato financijski savjetnik. - To je #ista glupost.
- Svatko ima pravo misliti to hoe - nastavi Alberto uporno. Istina je
da je zapravo ova vrtna zabava #ista glupost. Jedina doza razuma na ovoj
zabavi je moj govor.
Financijski savjetnik ustane i re#e:
- Eto, ja pokuavam upravljati svojim poslovima to bolje umijem. Osim
toga, trudim se na sve strane to bolje osigurati. A onda mi do'e neki znate-
ve-ta, koji zazire od potenog rada, i nastoji sve unititi svojim filozof
skim tvrdnjama.
Alberto potvrdno zakima:
- Za ovaj oblik filozofske spoznaje ne vrijedi dodue nikakvo osiguranje.
Radi se o ne#em gorem od prirodnih katastrofa, gospodine financijski savjet
ni#e. A sigurno si upoznat s time da ni njih ne pokriva osiguranje.
- Ovo nije nikakva prirodna katastrofa.
- Ne, ovo je egzistencijalna katastrofa. Baci na primjer pogled na ribizo-
vo grmlje, odmah e ti biti jasno to mislim. %ovjek se dakle ne moe osigu
rati protiv toga da mu se cijeli ivot ne raspadne. Niti se moe osigurati
protiv toga da se Sunce ne ugasi.
- Zar ovo moramo trpjeti? - upita Jorunnin otac, gledajui u svoju enu.
Ona odmahne glavom, Sofijina majka tako'er.
- alosno re#e ona. I to ovdje gdje se ni na #emu nije tedjelo.
Mladi su ipak sjedili pogleda prilijepljena uz Alberta. Obi#no je tako da
su mladi ljudi otvoreniji za nove misli od onih koji su malo stariji.
- Mi bismo rado #uli neto vie - re#e neki dje#ak svijetle, kovr#ave kose
s nao#alama.
- Hvala lijepa, ali vie se nema to rei. Kada #ovjek spozna da nije nita
drugo doli san u ne#ijoj pospanoj svijesti, mislim da je najbolje utjeti. Ali
mladi ma bi h na kraju mogao preporu#iti krat ki te#aj povijesti filozofije.
Tako ete razviti kriti#ki stav prema svijetu u kojem ivite. Naro#ito je vano
biti kriti#an prema vrijednostima roditeljske generacije. Ako sam ita nasto
jao nau#it i Sofi e, onda j e t o da misl i kriti #ki. Hegel t o zove negati vni m
miljenjem.
Financijski savjetnik jo nije bio sjeo. Ostao je stajati, bubnjajui prsti-
ma o stol.
405
JOSTEIN GAARDER
- Ovaj agitator pokuava unititi sve zdrave stavove koje kola, Crkva i
mi sami nastojimo usaditi u mladi narataj. Ta pred njima je budunost, a
osim toga e jednog dana naslijediti na imutak. Ako taj #ovjek istog trena
ne bude odstranjen s ove zabave, nazvat u obiteljskog odvjetnika. On e
znati kako postupiti.
- Nema veze to eli u#initi, jer nisi nita drugo nego sjena. Usto emo i
Sofie i ja uskoro napustiti zabavu. Te#aj filozofije nije samo #isto teoretski
proj ekt. On i ma i prakti #nu st ranu. Kada kucne #as, i zvest emo t ri k u
kojem i#ezavamo. Tako emo se iskrasti i iz majorove svijesti.
Helene Amundsen uhvati ker za ruku.
- Valjda me nee ostaviti, Sofie?
Sofie je zagrli. Zatim pogleda Alberta:
- Mama je tako tuna...
- Ne, to je glupost. Samo nemoj zaboraviti to si nau#ila. Ta elimo se
osloboditi ove bezvezarije. Tvoja majka je slatka i ljubazna ena, kao to je i
Crvenkapi#ina koara bila puna hrane za baku. Ali nije tuna, kao to ni
zrakoplovu koji je malo#as ovuda proletio ne treba benzin za njegov #estitar-
ski manevar.
- Mislim da te razumijem, prizna Sofie, pa se nato okrene majci. - Zato
ga moram posluati, mama. Jednoga dana te ionako moram napustiti.
- Nedostajat e mi - re#e majka. - Ali ako nad ovim nebom ima neko
drugo, samo ti leti. Obeajem ti da u dobro paziti na Govindu. Treba joj
jedan ili dva lista salate dnevno?
Alberto poloi ruku na njezino rame:
- Neemo nedostajati niti tebi ni drugima koji su ovdje prisutni, napro
sto zbog toga to ne postojite. Zna#i da niste opremljeni sposobnou da
vam netko nedostaje.
- Zaista, to je najgora vrsta uvrede koj oj #ovjek moe biti izloen! -
povika gospo'a Ingebrigtsen.
Financijski savjetnik zakima.
- Bez obzira, moemo ga optuiti za uvredu #asti. Ali vidjet e da je on
komunist. Pa hoe nam oduzeti sve to voli mo. Nitkov jedan. Pokvareni
klipan...
Nato i Alberto i financijski savjetnik sjednu. Posljednji je u licu bio crven
od bijesa. Zatim za stol do'u Jorunn i Jorgen. Odjea im je bila prljava i
zguvana. Jorunnina svijetla kosa bila je slijepljena od zemlje i blata.
- Mama, o#ekujem dijete - izvijesti ona.
406
SOFIJIN SVIJET
- U redu, ali pri#ekaj barem da do'emo kui.
Suprug ju je odmah podrao:
- Da, neka se samo obuzda. A ako ve#eras budu krstit ke, neka se o
svemu sama pobrine.
Alberto ozbiljno pogleda Sofie.
- Vrijeme je.
- Moe li nam donijeti malo kave prije nego to ode? - upita je majka.
- Kako da ne, mama. Idem odmah.
Uzela je termosicu sa stola. U kuhinji je pristavila kavu. Dok je #ekala da
bude gotova, nahranila je ptice i ribice. Svratila je tako'er u kupaonicu i
dala Govindi list salate. Ma#ka nije bilo na vidiku, ali mu je otvorila veliku
limenku ma#je hrane, koju je ispraznila u duboki tanjur i ostavila na pragu.
Osjeala je da joj se o#i vlae.
Kad se vratila s kavom, vrtna je zabava vie sli#ila na dje#ju zabavu nego
na proslavu petnaestog ro'endana. Na stolu su bile prevrnute boce sa so-
kom, komad #okoladne torte bio je razmazan po stolu, pladanj s pecivom
leao je iskrenut na zemlji. Upravo kad je Sofie stigla, jedan je dje#ak stavio
petardu u kola# sa lagom. Ova je eksplodirala tako da se sav lag razleti o
po stolu i uzvanicima. Najgore je proao crveni kostim gospo'e Ingebrigt-
sen.
Neobi#no je bilo to je ona, a i svi drugi, to primila s najveim mirom.
Jorunn je tada uzela veliki komad #okoladnog kola#a i razmazala ga po
Jorgenovu licu. Odmah potom ga je stala lizati s njega.
Majka i Alberto sjedili su u vrtnoj ljulja#ki daleko od drugih. Mahnuli
su Sofiji.
- Napokon ste uspjeli razgovarati u #etiri oka - re#e Sofie.
- A ti si bi l a pot puno u pravu! - re#e maj ka uzbu'eno. - Al bert o j e
veoma velikoduna osoba. Preputam te u njegove snane ruke.
Sofie sjedne izme'u njih.
Dva de#ka uspentrala su se na krov. Jedna djevojka tumarala je naokolo
buei ukosnicom balone. Pristigao je i nepozvan gost na mopedu. Na prt-
ljaniku je imao sanduk piva i estokog pia. Do#ekale su ga uslune due.
Financijski savjetnik ustane od stola. Zapljee rukama pa re#e:
- Hoemo li se igrati, djeco?
Do#epao se boce piva, ispio je, te je onda stavio nasred travnjaka. Zatim
se vratio k stolu i uzeo pet najdonjih prstenova bademova stoca. Pokazivao
je gostima kako da bacaju prstenove na bocu.
407
JOSTEIN GAARDER
- Gr#evi! re#e Alberto. Sada se zaista moramo izgubiti prije nego to
major zavri, i prije nego to Hilde zaklopi veliki fascikl.
- Zna#i da sve mora sama pospremiti, mama.
- Nema veze, duo moja. Ovaj ivot ionako nije za tebe. Ako ti Alberto
moe pruiti neto bolje, nitko sretniji od mene. Nisi li rekla da ima bijelog
konja?
Sofie je promatrala vrt. Nije ga mogla prepoznati. Boce i pilee kosti,
pecivo i baloni bili su utabani u travu.
- Ovo je jednom bio moj mali raj re#e.
- A sada e biti istjerana iz raja - odgovori Alberto.
Jedan od dje#aka sjeo je u bijeli Mercedes. Upalio je motor, s treskom
provalio kroz zatvorena vrtna vrata, te po ljun#anom puteljku stao voziti u
vrt.
Sofie na svojoj ruci osjeti #vrst stisak. Neto ju je vuklo u Tjesnac. Onda
je #ula Albertov glas:
-Sad!
Istovremeno se bijeli Mercedes zabuio u jabuku. Nezreli plodovi za-
kotrljali su se po poklopcu motora.
- Ovo je previe! - povika financijski savjetnik. - Zahtijevam solidnu
odtetu.
Dobio je punu podrku svoje o#aravajue supruge:
- Svemu je kriv onaj klipan. Gdje je?
- Kao da ih je zemlja progutala - re#e Helene Amundsen, i to ne bez
ponosa.
Ona se uspravi, pri'e zaprljanom stolu i po#ne raspremati poslije filo-
zofske vrtne zabave.
- eli li netko jo kave?
408
KONTRAPUNKT
...dvije ili vie melodija u suzvuju...
Hilde se pridigne u krevetu. I tako je zavrila pri#a o Sofiji i Albertu. Me-
'utim, to se zapravo dogodilo?
Zato je otac napisao to posljednje poglavlje? Zar samo zato kako bi
pokazao svoju mo nad Sofijinim svijetom?
Duboko zamiljena pola se obui u kupaonicu. Nakon urnog doru#ka,
odetala je u vrt i sjela u vrtnu ljulja#ku.
Slagala se s Albertom da je jedino razumno od onoga to se dogodilo na
zabavi bio njegov govor. Valjda otac nije mislio da je Hildin svijet jednako
kaoti#an kao Sofijina vrtna zabava? Ili da e se i njezin svijet na kraju raspasti?
A onda Sofie i Alberto. to se dogodilo s tajnim planom?
Mora li sada Hilde nastaviti izmiljati? Ili su se zaista uspjeli iskobeljati iz
pri#e?
No, gdje su onda?
Zatim je pomislila: ako su se Alberto i Sofie izvukli iz pri#e, onda o tome
nita ne moe pisati u velikom fasciklu. Njezin otac svjestan je svega to tamo
pie.
Moda bi morala #itati izme'u redaka? Neto takvo bilo je izri#ito na-
glaeno. Sjedei u vrtnoj ljulja#ki, Hilde shvati da e cijelu pri#u morati pro-
#itati jo barem jedanput.
409
JOSTEIN GAARDER
Dok je bijeli Mercedes jurio u vrt, Alberto je povukao Sofie sa sobom u
Tjesnac. Zatim su potrali u umu prema Majorovoj kolibi.
Brzo! povika Alberto. To se mora dogoditi prije nego to nas
pone
traiti.
-Jesmo li sada izvan njegove panje?
- Sad smo na pograninom podruju.
Preveslali su preko jezerca i sjurili se u Majorovu kolibu. Alberto je
otvorio vrata u podu, a zatim je gurnuo Sofie u podrum. Onda je sve postalo
crno.
Sljedeih nekoliko dana Hilde je radila na svom planu. Poslala je nekoliko
pisama Anni Kvamsdal u Kopenhagen, a dvaput ju je i nazvala. U Lillesandu
je tako'er pridobila prijatelje i poznanike da joj pomognu, uposlila je gotovo
pola razreda.
Ponekad je #itala Sofijin svijet. %ovjek s tom pri#om nije gotov nakon
prvog #itanja. Stalno su se javljale nove misli o tome to se moglo dogoditi sa
Sofijom i Albertom poslije njihova nestanka s vrtne zabave.
U subotu, 23. lipnja, naglo se probudila oko devet sati. Znala je da je otac
ve napustio logor u Libanonu. Sada je morala samo #ekati. Posljednji dio
njegova dana bio je potanko isplaniran.
Kasnije tog prijepodneva zapo#ela je, zajedno s majkom, pripreme za
Ivanjsku ve#er. Hilde nije mogla ne misliti na to kako su Sofie i njezina majka
pripremale svoju proslavu Ivanjske ve#eri.
A to su valjda bile u#inile? Pa nije valjda da sada hodaju naokolo, vje-
ajui ukrase?
Sofie i Alberto sjednu na travnjak ispred dviju velikih zgrada s runim venti-
lima i ventilacijskim cijevima. Neki mladi# i djevojka iza%u iz jedne zgrade;
on je imao sme%u torbu, a ona je na ramenu nosila crvenu torbicu. U poza-
dini je jednom uliicom proao auto.
- to se dogodilo?
- Uspjeli smo!
- Ali, gdje smo?
- Ovo se zove Majorova koliba
1
.
1 Majorova koliba: (norv. "Majorstua") $etvrt u sreditu Osla. (prev.)
410
SOFIJIN SVIJET

- Majorova koliba?
- U Oslu.
-Jesi li siguran?
- Posve siguran. Jedna se zgrada zove Chateau Neuf, to zna#i novi
dvorac. Tamo se studira glazba. Druga se zove Kongregacijski fakultet.
Tamo se studira teologija. Malo dalje na brijegu studiraju se prirodne zna
nosti, a jo dalje knjievnost i filozofija.
-Jesmo li sada izvan Hildine knjige i majorove kontrole?
- Da, oboje. Ovdje nas nikad ne moe pronai.
- Gdje smo bili kad smo tr#ali kroz umu?
- Dok je major nastojao sudariti auto financijskog savjetnika s jabukom,
pruila nam se prilika da se sakrijemo u Tjesnacu. Tada smo bili u stadiju
zametka, Sofie. Pripadali smo i starom i novom svijetu. Majoru, #ini se, nije
bilo na kraj pameti da emo se tamo skriti.
- Zato?
- Zato to nas ne bi tako lako pustio. Ilo je kao podmazano. No dobro,
moda se i sam htio poigrati.
- Kako to misli?
- Pa on je upalio bijeli Mercedes. Moda se do daske naprezao izgubiti
nas iz vida. %ini se da ga je smodilo sve to se dogodilo...
Mladi je par samo nekoliko metara od njih. Sofiji je bilo malo neugodno
sjediti u travi zajedno s #ovjekom toliko starijim od sebe. Osim toga, htjela
je da joj netko potvrdi ono to je Alberto rekao.
Ona ustane i potr#a prema njima.
- Molim vas, moete li mi rei kako se zove ovo mjesto?
Nisu je ni pogledali.
Sofie je bila tako isprovocirana da je opet navalila na njih.
- Valjda je uobi#ajeno odgovoriti na pitanje?
Mladi se o#ito trudio djevojci neto objasniti:
- Kontrapunktni oblik kompozicije djeluje u dvije dimenzije: horizontal
noj ili melodijskoj i vertikalnoj ili harmonijskoj. Rije# je, dakle o dvije ili vie
kompozicija u suzvu#ju...
- Oprostite to prekidam, ali...
- Kombinacija melodija je takva da se one razvijaju to neovisnije o
tome kako zvu#e zajedno. Ali, mora biti i harmonije. To se zove kontra
punkt. Zapravo, to zna#i nota protiv note.
411
JOSTEIN GAARDER
Kakav bezobrazluk! Pa nisu gluhi ni slijepi. Sofie je pokuala i trei put, sada se postavila
na puteljak, zaprije#ivi im put. Bila je naprosto gurnuta u stranu.
- Izgleda da po#inje puhati - re#e djevojka.
Sofie odjuri prema Albertu.
- Ne #uju! re#e. Upravo kad je to rekla, sjetila se sna o Hildi i zlatnom
kriiu.
- E, to je cijena nae slobode. Kad se iskrademo iz neke knjige, ne mo
emo o#ekivati da emo imati isti status kao njezin pisac. Ipak, ovdje smo.
Odsad neemo postati ni dan stariji nego to smo bili kada smo napustili
filozofsku vrtnu zabavu.
- Zar nikad neemo moi stupiti u kontakt s ljudima oko nas?
- Pravi filozof nikad ne kae nikad. Koliko je sati?
- Osam.
- Da, kao kad smo napustili Kapetanov zavoj.
- Danas Hildin otac stie iz Libanona.
- Zato se moramo pouriti.
- Ha, kako to misli?
- Zar te ne zanima to e se dogodit i s majorom kada do'e kui u
Bjerkelv?
- Naravno da me zanima, ali...
- Hajde onda!
Krenuli su prema sreditu grada. Susreli su nekoliko ljudi, ali svi su prolazili pored
njih kao da su od zraka.
Du ceste bila je parkirana kolona automobila. Alberto odjednom zastane pred
crvenim kabrioletom sputenog krova.
- Mislim da moemo uzeti ovaj ovdje - re#e. - Moramo samo provjeriti
je li to na auto.
- Nita ne razumijem.
- Pa da ti onda objasnim: ne moemo naprosto uzeti nekakav obi#an
auto, koji pripada nekome u gradu. to misli da bi se dogodilo kad bi ljudi
vidjeli da auto vozi bez voza#a? Uz to, najvjerojatnije ne bismo uspjeli upa
liti motor.
-A kabriolet?
- Mislim da sam ga vidio u nekom starom filmu.
- Oprosti, ali ve me pomalo ivciraju svi ovi tajnoviti migovi.
412
SOFIJIN SVIJET
- To je auto iz mate, Sofie. Ba kao i mi. Gradski ljudi vide samo prazno
mjesto. Upravo se u to moramo uvjeriti prije nego to krenemo.
%ekali su. Ubrzo se na plo#niku pojavio dje#ak na biciklu. Odjednom je
skrenuo i proao ravno kroz crveni auto pa na ulicu.
- Eto, vidi. Na je!
Alberto otvori vrata na desnoj strani.
- Samo izvoli! - re#e. Sofie sjedne unutra.
On sjedne za volan. Klju# je ve bio unutra; on ga okrene i motor se
upali.
Kad su izali iz grada, nastavili su prema jugu. Proli su Lvsaker i Sand-
viku. Vidjelo se sve vie ivanjskih krijesova, posebno nakon to su proli
Drammen.
- Ivanje je, Sofie. Zar to nije divno?
- I t ako fi no pue u ot vorenom aut u. Zar nas zai st a ni t ko ne moe
vidjeti?
- Samo oni koji su iz naeg roda. Moda #ak nekoga i sretnemo. Koliko
je sati?
- Pola devet.
- Moramo pre#acom. Ne moemo se vie vui za tim kamionom.
Pot om j e skrenuo u it no pol je. Sofi e se okrenul a i vi djel a da su za
sobom ostavljali iroki pojas pregaenog ita.
- Sutra e se govoriti da je vjetar pokosio ito - re#e Alberto.
Major Albert Knag sletio je na Kastrup. Bilo je pola pet, subota, 23. lipnja.
Ve je bio umoran. Pretposljednju etapu prevalio je zrakoplovom iz Rima.
Proao je kontrolu putovnica u uniformi UN-a koju je uvijek nosio s
ponosom. Nije predstavljao samog sebe, niti samo svoju zemlju. Albert Knag
predstavljao je me'unarodno pravno ure'enje - dakle, stogodinju tradiciju
koja sada obuhvaa cijeli planet.
Na ramenu je nosio malu torbu, ostatak prtljaga predao je u Rimu. Mo-
rao je samo mahnuti crvenom putovnicom.
Nothing to declare.
Major Albert Knag morao je #ekati na Kastrupu gotovo tri sata polazak
zrakoplova za Kristiansand. Kupit e nekakve poklone za obitelj. Najvei
poklon svog ivota poslao je Hildi prije gotovo dva tjedna. Marit ga je osta-
vila na njezinu nonom ormariu, tako da ju je #ekao kad se probudila na
413
JOSTEIN GAARDER
svoj ro'endan. S Hildom se nije #uo od onog kasnog telefonskog razgovora
na njezin ro'endan.
Albert kupi norveke novine, sjedne u bar i naru#i kavu. Jedva da je
stigao pogledati novinske naslove, kad za#u preko razglasa:
Osobna obavijest za Alberta Knaga. Umoljava se Albert Knag da do'e na
alter SAS-a.
to je to? Albert osjeti da mu se koa jei. Valjda ga ne alju natrag u
Libanon? Moda neto nije u redu kod kue?
Uskoro je bio pred alterom.
-Ja sam Albert Knag.
- Izvolite! To je neto hitno.
Odmah je otvorio omotnicu. U njoj je bila manja omotnica, na kojoj je
pisalo: Major Albert Knag, c/o SAS-ove informacije na aerodromu Kastrup,
Kopenhagen.
Alberto je osjeao nervozu. Otvorio je malu omotnicu; u njoj je bio papi-
ri:
Dragi tata. Dobrodoao ku&i iz Libanona. Kao to vidi, nisam mogla
doekati da stigne ku&i. Oprosti mi to sam te morala pozvati preko
razglasa. Tako je bilo najlake.
P.S. Naalost, doao je zahtjev za odtetu od financijskog savjetnika
Ingebrigtsena, a u pitanju je sudar s ukradenim Mercedesom.
P.S. P.S. Moda &u biti u vrtu kada stigne ku&i. A moda ti se javim i
ranije.
P.S. P.S. P.S. Bojim se previe zadravati u vrtu. Poznato je da je na
takvim mjestima lako propasti u zemlju. Puno te voli Hilde, koja je imala
dovoljno vremena prirediti dobrodolicu.
Major Knag morao se najprije nasmijati. No, nije mu se svi'alo da netko
njime manipulira na ovaj na#in. Uvijek je volio imati pregled nad svojim
ivotom. A onda ta lopua kod kue u Lillesandu dirigira njegovim kretanjem
po aerodromu Kastrup! Kako joj to samo uspijeva?
Stavi omotnicu u dep na prsima pa krene u etnju trgovinama. Ba kad
je namjeravao skrenuti u trgovinu danskom hranom, opazi malu omotnicu
nalijepljenu na izlog. MAJOR KNAG, pisalo je na njoj crnim flomasterom.
Albert je skine i otvori:
414
SOFIJIN SVIJET
Osobna poruka za majora Alberta Knaga, c/o danska hrana, zrana luka
Kastrup. Dragi tata, eljela bih da kupi veliku dansku salamu, moe i dva
kilograma. Mama &e se sigurno obradovati kobasici s konjakom. P.S. Niti
limfjordski kavijar nije za baciti. Pozdrav, Hilde.
Albert pogleda naokolo. Da nije moda u blizini? Moda joj je Marit poklo-
nila kartu za Kopenhagen samo kako bi ga do#ekala? To je Hildin rukopis...
Odjednom promatra# misije UN-a osjeti da njega promatraju. Kao da je
netko daljinski upravljao svime to bi poduzeo. Bio je kao lutka u rukama
djeteta.
Uao je u trgovinu i kupio salamu od dva kilograma, kobasicu s konja-
kom i tri staklenke limfjordskog kavijara. Onda je nastavio tumarati po trgo-
vinama. Odlu#io je Hildi kupiti pravi poklon za ro'endan. A da joj kupi
digitron? Ili, mali putni#ki radio - da, to je ono pravo.
Kad je stigao do trgovine gdje su se prodavali elektri#ni artikli, ustanovio
je da je i tamo na izlogu visjela omotnica. Major Albert Knag, c/o najzanim-
ljivija trgovina na Kastrupu, pisalo je na njoj. S papiria iz bijele omotnice
pro#itao je sljedeu poruku:
Dragi tata. Pozdravljam te u Sofijino ime i zahvaljujem na kombiniranom
mini TV-u s FM-radiom, koji je dobila za ro#endan od svog veoma dare-
ljivog tate. Izvanredna stvar, ali, s druge strane, to je samo malenkost.
Me#utim, moram priznati da sa Sofijom dijelim strast prema takvim ma-
lenkostima.
PS. Ako tamo jo nisi bio, potanke instrukcije nalaze se i na trgovini s
hranom, i onom velikom tax-freeju gdje se prodaju vino i cigarete.
P.S. P.S. Dobila sam neto novca za ro#endan tako da mogu sponzori-
rati mini TV s 350 kruna. Pozdrav od Hilde, koja je ve& nadjenula purana
i napravila Waldorf salatu.
Mini TV kotao je 985 danskih kruna. To bi se jo i moglo nazvati ma-
lenkou prema onome kako se Albert Knag osjeao zbog toga to su ga
kerine dovitljive dosko#ice upravljale amo-tamo po zra#noj luci. Je li ovdje
- ili nije?
Osvrtao se na sve strane, gdjegod je iao. Osjeao se kao pijun i lutka na
navijanje istovremeno. Zar mu nije oduzeta njegova ljudska sloboda?
415
JOSTEIN GAARDER
Morao je zna#i i u veliki tax-free. Tamo je visjela nova bijela omotnica s
njegovim imenom. Kao da se #itava zra#na luka pretvorila u kompjutorsku
igru u kojoj je on kursorska strelica. Na papiriu je pisalo:
Major Knag, c/o veliki tax-free na Kastrupu. Sve to ovdje zahtijevam je
vre&ica gumenih bombona i nekoliko kutija marcipana marke Anthon
Berg. Zna da je to puno skuplje u Norvekoj! Koliko se sje&am, mama
voli Campari.
P.S. Na putu ku&i mora sva osjetila drati otvorenim. Valjda ne eli
propustiti koju vanu poruku? Pozdravlja te tvoja k&i Hilde, koja jako
brzo u&i.
Albert maloduno uzdahne, ali ipak ude u trgovinu, drei se narudbe. S
tri plasti#ne vreice i torbom na ramenu uputi se zatim prema izlazu 28 da
#eka na svoj let. Ako je jo negdje bilo poruka, neka samo vise tamo gdje jesu.
No, na stupu blizu izlaza 28 visjela je jo jedna koverta: Za majora
Knaga, c/o izlaz 28, zra#na luka Kastrup. I ovo je bio Hildin rukopis, ali nije
li broj izlaza dodan drugom rukom? To nije bilo lako prosuditi, jer nije
mogao me'usobno usporediti slova, nego samo brojke i slova.
Sjeo je na stolicu, le'a priljubljenih uz iroki zid. Na krilu je drao vre-
ice. Tako je ponosni major sjedio, gledajui uko#eno pred sebe, kao da je
malo dijete koje po prvi put putuje samo. Ako je ona ovdje, barem joj nee
pruiti zadovoljstvo da ga prva otkrije.
Pogledavao je bojaljivo sve putnike koji su malo-pomalo pristizali. Us-
koro se osjeao kao strogo nadzirani neprijatelj dravne sigurnosti. Kad su
po#eli putati u avion, odahnuo je s olakanjem. Ukrcao se posljednji.
Predajui svoju propusnicu za ukrcavanje, zderao je jo jednu omotnicu,
zalijepljenu na pult za prijave.
Sofie i Alberto proli su most u Breviku, a malo kasnije i skretanje za Krage-
ro.
- Vozi 180! - ree Sofie.
- Skoro je devet sati. Ubrzo #e sletjeti na aerodrom Kjevik. Ali, nas ne
moe zaustaviti nikakva brzinska kontrola.
- A to ako se sudarimo?
- Nema veze sve dok je to neki obian auto. No, ako se sudarimo s
jednim od naih...
416
SOFIJIN SVIJET
- Da ?
- Onda se moramo #uvati. Nisi li vidjela da smo proli II Tempo Gigan-
te
1
?
- Ne, gdje?
- Bio je parkiran negdje u Vestfoldu.
- Nee tako lako moi pretei ovaj turisti#ki autobus. Posvuda oko nas
je samo gusta uma.
- Nema veze, Sofie. Kad e to ve jednom nau#iti?
Zatim skrene u umu i pro'e ravno kroz gusto drvee.
Sofiji laknu.
- Preplaio si me.
- Ne bismo nita osjetili, #ak kad bismo proli kroz #eli#ni zid.
- Zna#i da smo u odnosu na okolinu naprosto prozra#ni duhovi.
- Ne, sad si sve okrenula naglavce. Zapravo je zbilja oko nas prozra#na
pustolovina.
- To mi mora malo bolje objasniti.
- Onda me dobro sluaj. Vrlo je rairen nesporazum da je duh pro-
zra#niji od vodene pare. Zapravo je suprotno. Duh je #vri od leda.
- To mi nikad ne bi palo na pamet.
- Onda u ti ispri#ati jednu pri#u. Bio jednom jedan #ovjek koji nije
vjerovao u an'ele. Jednoga dana, dok je radio u umi, posjeti ga an'eo.
-Da?
- etali su zajedno komad puta. Na kraju se #ovjek okrene prema an'elu
i re#e: Da, moram priznati da an'eli postoje. Ali, vi ne postojite onako
pravo kao mi. Kako to misli? upita an'eo. A #ovjek mu odgovori: Kad
smo doli do onog velikog kamena, ja sam ga morao zaobii, ali sam primi
jetio da si ti kliznuo ravno kroza nj. A kad smo doli do debla koje je palo na
puteljak, ja sam se morao popeti preko njega, a ti si proao ravno kroza nj.
Ovaj odgovor za#udi an'ela. An'eo re#e: A nisi li tako'er primijetio da
smo preli preko mo#vare. Onda smo obojica kliznuti kroz maglu. To je zato
to imamo veu gustou od magle.
-O...
- Tako je i s nama, Sofie. Duh moe proi kroz #eli#na vrata. Nikakvi
tenkovi i bombarderi ne mogu slomiti ono to je od duha.
(prev.)
II Tempo Gigante: automobil iz lutkarskog filma "Grand Prix u FISkl ypi" norv. reisera Ive Caprina.
417
JOSTEIN GAARDER
- %udesna misao.
- Ubrzo emo proi Risor, a nema ni sat vremena otkako smo krenuli iz
Majorove kolibe. No, meni se pije kava.
Kad su doli u Fiane, pred Sondeledom, ugledali su s lijeve strane ceste
gostionicu. Zvala se Cinderella. Alberto skrene i parkira auto na travnja-
ku.
U kavani je Sofie pokuala iz hladnjaka uzeti bocu kole, ali ta se nije dala
pomaknuti. Kao da se zaglavila. Malo dalje od nje, Alberto je pokuavao
nato#iti kavu u papirnatu #au koju je naao u autu. Morao je samo pri-
tisnuti gumb. Iako je navalio svom snagom, nije ga mogao stisnuti.
Tako se razljutio da se obratio za pomo drugim gostima. Budui da
nitko nije obraao panju, povikao je tako glasno da je Sofie morala za#epiti
ui:
- Hou kave!
Ljutnja izgleda nije bila tako opasna, jer je uskoro prasnuo u smijeh.
- Pa ne mogu nas #uti. Naravno, ne moemo se sluiti njihovim gostioni
cama.
Ba su se htjeli okrenuti, kad neka starica ustane sa svoje stolice i po'e
prema njima. Imala je jarko crvenu suknju, ledenoplavu pletenu vestu i bijeli
rubac na glavi. Njezine boje i pojava bili su nekako otriji od svega drugog u
gostionici.
Ona pri'e Albertu i re#e:
- Neto mi grozno vi#e, de#ko.
- Pardon.
- Htio bi kave, kae?
- Da, ali...
- Imamo mi mali lokal tu iza ugla.
Poli su za enom van, a onda krenuli puteljkom iza gostionice. Dok su
tako hodali, ona re#e:
- Vi ste ovdje novi, je li?
- Pa, to se mora priznati.
- Da, da. Dobro doli u vje#nost, djeco.
-A ti?
- Ja sam iz zbirke pri#a brae Grimm. Otad je prolo ve gotovo dvije
stotine godina. A odakle su pridolice?
- Mi dolazimo iz filozofske knjige. Ja sam u#itelj filozofije, a Sofie je
moja u#enica.
418
SOFIJIN SVIJET
- Hi... hihi... Da, to je neto novo.
Uskoro su se nali na #istini me'u drveem. Tu je bilo nekoliko lijepih
sme'ih zgrada. Na dvoritu izme'u zgrada gorio je veliki ivanjski krije, a
oko njega je vrvjelo mnotvo raznobojnih bia. Sofie je prepoznala mnoge
od njih. Bila je tu Snjeguljica i nekoliko patuljaka, Sherlock Holmes, Petar
Pan i Pipi Duga %arapa. Tu su tako'er bile Crvenkapica i Pepeljuga. Oko
velikog krijesa skupila su se i druga poznata, ali bezimena bia: patuljci i
vilenjaci, fauni i vjetice, an'eli i vraii. Osim toga, Sofie je opazila i pra-
vog, pravcatog trola.
- Kakva galama! - usklikne Alberto.
- Pa Ivanje j e! - odgovori stari ca. - Ovakav skup ni smo i mal i j o od
valborke noi. Tada smo bili u Njema#koj. Ja sam ovdje samo u kratkom
posjetu. Ti si ono htio kavu?
- Da, molim.
Sofie je tek sada primijetila da su sve kue bile napravljene od paprenja-
ka, prenog eera i ocakline od eera u prahu. Mnoga su se bia posluiva-
la ravno s kua. Ali, naokolo je hodala pekarica i popravljala tetu. Sofie
uzme komadi sa sljemena. Bio je sla'i i boljeg okusa od svega to je ikad
probala.
Uskoro se starica vrati sa alicom kave.
- Puno hvala re#e Alberto.
- A kako e gosti platiti kavu?
-Pl at it i ?
- Mi obi#no plaamo pri#om. Za kavu je dovoljan i kratak odlomak.
- Mogli bismo vam ispri#ati nevjerojatnu pri#u o #ovje#anstvu - re#e
Alberto. Samo je nezgodno to imamo uasno malo vremena. Moemo li
platiti drugi put?
- Naravno. Ali, #emu urba?
Alberto objasni svoje namjere, a starica nato re#e:
- No da, ba ste mi vi nekakvi utokljunci. No, uskoro morate prerezati
pup#anu vrpcu koja vas vee uz vae smrtno podrijetlo. Mi vie ne ovisimo
o mesu i kranskoj krvi. Mi pripadamo nevidljivom narodu.
Malo kasnije su se Alberto i Sofie nali kod gostionice Cinderelle i
crvenog kabrioleta. To#no kraj auta je jedna uzbu'ena mama pomagala
sin#iu da se popiki.
Vozei zbrda-zdola pre#acima nije prolo puno vremena prije no to su
se nali u Lillesandu.
419
JOSTEIN GAARDER
SK 876 iz Kopenhagena sletio je na Kjevik prema planu u 21.35. Dok je
zrakoplov rulao po pisti u Kopenhagenu, major je otvorio omotnicu s pulta
za prijave. Unutra je bio komad papira na kojem je pisalo:
Majoru Knagu, dok predaje propusnicu za ukrcavanje na Kastrupu, Ivanj-
ske veeri 1990.
Dragi tata. Moda si mislio da &u se pojaviti u Kopenhagenu. Ali,
moje nadziranje tvoga kretanja mnogo je sloenije nego to misli. Vidim
te gdje god se naao, tata. Naime, posjetila sam cigansku obitelj koja
njeguje stare tradicije i koja je jednom prije mnogo, mnogo godina prodala
zaarano mjedeno zrcalo mojoj prabaki. Osim toga sam si nabavila
kristalnu kuglu. Trenutano vidim da si se upravo smjestio u svoje sjedalo.
Zato te samo podsje&am da vee pojas i ostavi sjedite u uspravnom
poloaju dok se znak fasten seatbelt ne ugasi. $im zrakoplov poleti,
moe spustiti sjedalo i priutiti si mali odmor. Mora, naime, biti odmo-
ran kad stigne ku&i. Na vrijeme u Lillesandu ne moe se poaliti, ali
temperatura je nekoliko stupnjeva nia od one u Libanonu. elim ti ugo-
dan put. Pozdravlja te tvoja vjetica od k&eri, Kraljica Zrcala i visoki
zaititnik Ironije.
Albert jo nije znao je li ljut i l i samo umoran i maloduan. Ali, odjednom se
po#eo smijati. Smijao se tako glasno da su se putnici oko njega po#eli okretati
da vide to je. Onda je zrakoplov uzletio.
Dobio je milo za drago, nita drugo. No, nije li tu postojala mala razlika?
On se, prije svega, poigrao sa Sofijom i Albertom. A oni pa oni su samo
mata.
U#inio je kako mu je Hilde natuknula. Spustio je sjedalo i utonuo u san.
Nije se posve probudio sve dok nije proao kontrolu putovnica i uao u
dvoranu za dolaske u zra#noj luci Kjevik. Tamo ga je do#ekala skupina de-
monstranata.
Bilo ih je 8-10, veina Hildina uzrasta. Na plakatima je pisalo: DOBRO
DOAO KU)I, TATA, HILDE %EKA U VRTU i IRONIJA SE NASTA-
VLJA.
Najgore je bilo to to nije jednostavno mogao uzeti taksi. Morao je #ekati
prtljagu. U me'uvremenu su se Sofijini prijatelji vrzmali naokolo, tako da je
stalno morao #itati njihove plakate. Rastopio se tek kad mu je jedna dje-
voj#ica prila s buketom rua. Zagrabio je u vreicu i svim demonstrantima
podijelio kru#ie od marcipana. Hildi su ostala samo dva. Kad se prtljaga
420
SOFIJIN SVIJET
pojavila na traci, jedan je mladi istupio i objasnio da je pod zapovjednitvom
Kraljice Zrcala, te da mu je nare'eno da ga odveze u Bjerkely. Drugi su se
demonstranti izgubili u mnotvu.
Izali su na E 18. Na svim mostovima i ulazima u tunel visjeli su razno-
razni plakati i zastave: Dobro doao kui!, Puran #eka, Vidim te, tata.
Kada su se zaustavili pred vratima Bjerkelyja, Alberto odahne i zahvali se
voza#u nov#anicom od sto kruna i tri limenke Carlsberg Elephant piva.
Pred kuom ga je do#ekala supruga Marit. Nakon dugog zagrljaja, on
upita:
- Gdje je?
- Sjedi na molu, Albert.
Alberto i Sofie zaustavili su crveni kabriolet ispred hotela Norveka na
trgu u Lillesandu. Bilo je etvrt do deset. Vani u arhipelagu vidjeli su veliki
krije.
- Kako sada prona#i Bjerkelv?
- Treba samo traiti. Valjda se sje#a slike iz Majorove kolibe.
- Moramo pouriti. Ho#u biti ondje prije nego to on stigne.
Stali su voziti uskim ulicama, ali i preko kamenih obronaka i velikih
stijena. Vaan oslonac bio im je da se Bjerkelv nalazi kraj mora.
Iznenada Sofie usklikne:
- Eno ga! Nali smo ga.
- Mislim da ima pravo, ali ne smije tako vikati.
- Uh, pa nitko nas ionako ne uje.
- Draga Sofie, razoaran sam to nakon naeg dugakog teaja filozofije
jo uvijek tako brzo izvlai zakljuke.
- Ali...
- Ne misli valjda da ovdje nema patuljaka i trolova, umskih duhova i
dobrih vila?
- O, pardon!
Proavi kroz ulazna vrata, vozili su po ljunanom puteljku ispred ku#e.
Alberto je parkirao na travnjaku pokraj vrtne ljuljake. Malo dalje bio je
pokriven stol za troje.
- Vidim je! - proapta Sofie. - Sjedi dolje na molu, ba kao u mome snu.
- Vidi li da vrt nalikuje vrtu u Djetelinskoj ulici?
42
JOSTEIN GAARDER
- Da, istina. S vrtnom ljuljakom i svim ostalim. Mogu li oti#i k njoj?
- Naravno. Ja #u ostati ovdje...
Sofie otra do mola - gotovo se spotaknula o Hilde. Zatim je mirno sjela
pored nje.
Ona je sjedila petljaju#i oko uadi amca na vesla koji je bio privezan za
mol. U lijevoj ruci drala je neki papiri#. Bilo je oito da eka. Neprestano je
pogledavala na sat.
Sofie je mislila da je Hilde jako lijepa. Imala je svijetlu, plavu, kovravu
kosu - i posve zelene oi. Na sebi je imala utu ljetnu haljinu. Malo ju je
podsje#ala na Jorunn.
Sofie joj pokua neto re#i, iako je znala da nema smisla.
- Hilde! Sofie ovdje!
Nije reagirala.
Sofie klekne i stane joj vikati u uho:
- &uje li me, Hilde? Ili si gluha i slijepa?
Nije li sada rairila oi? Nije li to bio mali znak da je neto ula, makar
vrlo slabo?
Onda se osvrnula. Naglo je okrenula glavu udesno i pogledala Sofiji
ravno u oi. Nekako joj pogled nije bio vrst, kao da je gledala ravno kroz
nju.
- Ne tako glasno, Sofie.
To se Alberto javio iz crvenog kabrioleta.
- Ne#u da se vrt napuni morskim sirenama.
Sofie se na to smirila. Godilo joj je sjediti blizu Hilde. Uskoro je zaula
duboki muki glas: - Hildice! Bio je to major - u uniformi i plavoj beretki.
Stajao je u vrtu. Hilde naglo ustane pa mu potri u susret. Sreli su se
izme%u vrtne ljuljake i crvenog kabrioleta. On je podigne u zrak i zavrti
oko sebe.
Hilde je sjedila na molu i #ekala oca. Svakih #etvrt sata koji je proao otkako
je sletio na Kjevik, pokuala si je zamisliti gdje se nalazi, to vidi i kako to
prima. Vremena je napisala na komadi papira koji je cijelog dana nosila sa
sobom.
A ako se naljuti? Pa nije valjda mislio da joj moe napisati onakvu zago-
netnu knjigu - i da e sve ostati kao prije?
422
SOFIJIN SVIJET
Ponovno je pogledala na sat. Bilo je deset i petnaest. Morao bi biti ovdje
svakog trena.
Ali to je to? Nije li #ula nekakav slabi dah, ba kao u snu o Sofiji? Naglo
se okrenula. Tu je neto bilo, bila je u to posve sigurna. Ali to? Moda je
to samo ljetna no? Na nekoliko se sekundi pobojala da nije vidovita.
- Hildice!
Sada se morala okrenuti na drugu stranu. To je tata! Stajao je u vrtu. Hilde
ustane i potr#i prema njemu. Sreli su se kraj vrtne ljulja#ke; podigao ju je i
zavrtio oko sebe.
Hilde je po#ela plakati, a i major je morao progutati nekoliko suza.
- Pa ti si postala odrasla ena, Hilde.
- A ti si postao pravi pjesnik.
Hilde obrie suze rukavom ute haljine.
- Jesmo sada kvit? - upita ga.
- Sad srno kvit.
Sjeli su za stol. Hilde je najprije eljela #uti to se to#no dogodilo na
Kastrupu i na putu kui. Jedan grohot slijedio je drugi.
- Zar nisi vidio poruku u kavani?
- Pa nisam #ak imao vremena sjesti da neto pojedem, lopuo jedna. Sad
sam uasno gladan.
-Jadni t at a.
- A ono s puranom je izgleda samo blef?
- Ma ne! Ja sam sve pripremila. Mama e posluivati.
Zatim su uzdu i poprijeko razglabali o svemu u fasciklu i pri#i o Sofiji i
Albertu. Uskoro su na stol stigli puran, Waldorf salata, rose i Hildina pe-
ni#na pletenica.
Dok je otac govorio neto o Platonu, Hilde ga odjednom prekine:
- Psst!
- to je?
- Zar nisi #uo? Nije li neto cijuknulo?
- Ne ?
- Ali, sigurna sam da sam neto #ula. Uh, to je valjda samo neki mi.
Posljednje to je otac rekao, dok je majka otila po vino, bilo je:
- Te#aj filozofije nije jo sasvim gotov.
423
JOSTEIN GAARDER
- Kako to misli?
- Noas u ti pri#ati o svemiru.
Prije nego to su zapo#eli obiteljsku gozbu, on re#e:
- Hilde je sada prevelika da mi sjedi na krilu. Ali, ti nisi!
Zatim je ulovio Marit i povukao je na svoje krilo. Tu je morala dugo
sjediti prije nego to je smjela jesti.
- Zamisli da ti je skoro #etrdeset godina...
Kad je Hilde otr#ala u susret ocu, Sofie osjeti da joj naviru suze.
Nikad nee moi doi do nje!
Sofie osjeti da zavidi Hildi na tome to je pravi #ovjek od krvi i mesa.
Kad su Hilde i major sjeli za postavljeni stol, Alberto zatrubi iz auta.
Sofie digne pogled. Nije li to i Hilde u#inila? Ona potr#i do Alberta i
usko#i na prednje sjedite pored njega.
- Ostanimo ovdje neko vrijeme da vidimo to e se dogoditi - re#e.
Sofie zakima.
-Jesi li plakala? Ona
ponovno zakima.
- Pa to ti je?
- Ona ima takvu sreu to je pravo ljudsko bie... Zatim e odrasti i
postati prava ena. Sigurno e dobiti i pravu djecu...
- I unu#ad, Sofie. No, sve ima svoje lice i nali#je. To sam te pokuao
nau#iti na samom po#etku te#aja filozofije.
- Kako to misli?
- Mislim kao i ti da ona ima sree. Me'utim, tko dobije sreku ivota,
mora izvui i sreku smrti. Sudbina ivota je smrt.
- Zar ipak nije bolje ivjeti nego nikad ne ivjeti pravim ivotom?
- Mi neemo ivjeti istim ivotom kao Hilde... no dobro - ili kao major.
Zauzvrat, nikad neemo umrijeti. Zar se ne sjea to je ona starica u umi
rekla? Mi pripadamo nevidljivom narodu. Rekla je i to da ima gotovo
dvije stotine godina. Na tom ivanjskom slavlju vidio sam likove stare vie od
tri tisue godina...
- Moda najvie zavidim Hildi na ovom... obiteljskom ivotu.
- Pa i ti ima svoju obitelj. Ima i ma#ka, dvije pti#ice, kornja#u...
- Ali tu smo zbilju napustili.
424
SOFIJIN SVIJET
- Ni u kojem slu#aju. Nju je samo major napustio. On je stavio to#ku,
dijete moje. I nikada nas vie nee nai.
- Hoe rei da se moemo vratiti?
- Kad god poelimo. No, moramo upoznati i nove prijatelje u umi iza
gostionice Cinderelle u Fianu.
Zatim obitelj Knag po#ne jesti. U jednom se trenutku Sofie pobojala da
e gozba zavriti kao i filozofska vrtna zabava u Djetelinskoj ulici. Barem se
#inilo da je major namjeravao prevaliti Marit preko stola. No, onda ju je
povukao na svoje krilo.
Auto je stajao dosta daleko od obitelji koja je blagovala. Na mahove bi
do njih doprla pokoja rije#. Sofie i Alberto promatrali su vrt. Imali su vreme-
na porazgovarati o nesretnoj vrtnoj zabavi.
Obitelj je ustala od stola tek oko ponoi. Zatim Hilde i major krenu
prema vrtnoj ljulja#ki. Mahnuli su majci koja je odlazila u bijelu kuu.
- Samo ti legni, mama. Mi imamo puno pri#ati.
425
VELIKI PRASAK
...i mi smo zvjezdana praina...
Hilde se udobno namjestila pored oca u vrtnoj ljulja#ki. Bilo je gotovo dva-
naest sati. Sjedili su i promatrali zaljev, dok se tu i tamo koja zvijezda javljala
na nebu. Slabi valovi udarali su o kamenje ispod mola.
Otac prekine tiinu:
- %udno je razmiljati o tome da ivimo na malom planetu u svemiru.
-Da. . .
- Zemlja je jedan od mnogih planeta koji krue oko Sunca. Ali, samo je
na planet iv.
- Moda i jedini u cijelom svemiru?
- Da, to je mogue. No, moe biti da svemir klju#a od ivota. Jer, svemir
je nepojmljivo velik. Udaljenosti su toliko velike da ih mjerimo u svjetlo
snim minutama i svjetlosnim godinama.
to to zapravo zna#i?
- Svjetlosna minuta je udaljenost koju svjetlo prevaljuje u jednoj minuti.
A ta je velika, jer svjetlost prelazi 300.000 kilometara kroz svemir u samo
jednoj sekundi. Drugim rije#ima, svjetlosna minuta iznosi 300.000 puta 60,
ili 18 milijuna kilometara. Svjetlosna godina je gotovo deset bilijuna kilome
tara.
- Koliko ima do Sunca?
426
SOFIJIN SVIJET
- Malo vie od osam svjetlosnih minuta. Sun#eve zrake, koje griju nae
obraze za toplog lipanjskog dana, putuju, dakle, osam minuta kroz svemir
prije nego to stignu do nas.
- Nastavi!
- Udaljenost do Plutona, najudaljenijeg planeta naeg Sun#evog sustava,
iznosi dobrih pet svjetlosnih sati od naeg planeta. Kada astronom telesko
pom promat ra planet Pl ut on, zapravo gl eda pet sati u prol ost. Tako'er
bismo mogli rei da slici Plutona treba pet sati da dopre do nas.
- To je malo teko zamisliti, ali mislim da zapravo razumijem to eli
rei.
- Fino, Hilde. Tek smo se po#eli orijentirati, zna. Nae je Sunce jedna od
400 milijardi zvijezda u galaksiji koja se zove Mlijeni put. Ova galaksija
izgl eda kao veli ki disk, gdje se nae Sunce nal azi u jednom od spi ral ni h
krakova. Ako u jasnoj zi mskoj noi promatramo zvjezdano nebo, vidi mo
irok pojas zvijezda. To je zato to gledamo u sredite Mlije#nog puta.
- Izgleda da se zbog toga Mlije#ni put na vedskom zove Zimska ulica.
- Udaljenost do nae najblie susjedne zvijezde u Mlije#nom putu iznosi
#etiri svjetlosne godine. Moda je to ona koju vidimo nad koljem. Ako si
zamisli da gore postoji promatra# zvijezda s vrlo snanim teleskopom upra
vljenim prema Bjerkelvju, znaj da bi on vidio Bjerkelv kakav je bio prije #etiri
godine. Moda bi vidio jedanaestogodinju djevoj#icu kako sjedi u ovoj lju
lja#ki i mae nogama.
- Nemam rije#i.
- No, to je samo najblia susjedna zvijezda. Cijela galaksija ili maglica,
kako se to jo kae, iroka je 90.000 svjetlosnih godina. To zna#i daje svjetlo
sti potrebno toliko godina kako bi stigla s jednog kraja galaksije na drugi.
Kada upravimo pogled prema zvijezdi u Mlije#nom putu udaljenoj 50.000
svjetlosnih godina od naeg Sunca, to zna#i da gledamo 50.000 godina una
trag.
- Ta je misao pregolema za moju malu glavu.
-Jedini na#in na koji moemo promatrati svemir jest, dakle, taj da gledamo u
prolost. Nikad ne moemo znati kako svemir izgleda. Znamo samo kako je
izgledao. Kada gledamo neku zvijezdu udaljenu na tisue svjetlosnih godina,
putujemo zapravo na tisue godina unatrag u povijest svemira.
- Posve nepojmljivo.
- Sve to vidimo poga'a nae oko u obliku svjetlosnih valova. Tim valo
vi ma treba vremena kako bi proputovali prostor. Moemo to usporediti s

427
JOSTEIN GAARDER
grmljavinom. Uvijek #ujemo grom nakon odsjaja munje. To je zato to se
zvu#ni valovi gibaju sporije od svjetlosnih. Kada #ujem prasak groma, #ujem
prasak ne#ega to se dogodilo trenutak ranije. Tako je i sa zvijezdama. Kada
pogledam zvijezdu koja je od nas udaljena na tisue svjetlosnih godina, vidim
grmljavinu doga'aja koji se zbio na tisue godina ranije.
- Shvaam.
- Dosad smo govorili samo o naoj galaksiji. Astronomi vjeruju da u
svemiru postoji oko stotinu milijardi galaksija, a svaka od tih galaksija sastoji
se od oko stotinu milijardi zvijezda. Najblia susjedna galaksija je maglica
Andromeda. Ona je od nae galaksije udaljena dva milijuna svjetlosnih godi
na. Kao to smo ve rekli, to zna#i da svjetlost ove galaksije treba dva miliju
na godina kako bi stigla do nas, a to opet zna#i da gledamo dva milijuna
godina u prolost kada visoko na nebu vidimo Andromedu. Ako u toj zvje
zdanoj maglici postoji nekakav pametan promatra# zvijezda - zamiljam si
nekog malog pametnjakovia koji ovog trena upravlja svoj teleskop prema
Zemlji onda nas on ne bi vidio. U najboljem bi slu#aju vidio praljude niska
#ela.
- okirana sam.
- Najudaljenije poznate galaksije nalaze se oko deset milijardi svjetlosnih
godina od nas. Kada opaamo signale iz ovih galaksija, gledamo dakle deset
milijardi godina u prolost svemira. To je otprilike dvostruko dulje od egzi-
stencije nae galaksije.
- Vrti mi se.
- Moe biti da je teko shvatiti to zna#i gledati tako daleko u prolost.
No, astronomi su otkrili neto to je jo vanije za nau sliku svijeta.
-Reci!
- Pokazalo se da nijedna galaksija u svemiru ne miruje. Sve se galaksije
udaljuju jedna od druge ogromnom brzinom. Izgleda da to su dalje od nas,
to se bre gibaju. To zna#i da udaljenost izme'u galaksija postupno sve vie
raste.
- Pokuavam si to predo#iti.
- Uzme li balon i na njemu nacrta nekoliko crnih to#aka, to#ke e se
polako udaljavati jedna od druge kako ti pomalo napuhuje balon. Tako je i s
galaksijama u svemiru. Kaemo da se svemir iri.
- to bi tome mogao biti uzrok?
- Veina astronoma slae se da postoji samo jedno objanjenje za irenje
svemira: jednom, prije otprilike 15 milijardi godina, sva je tvar u svemiru bila
428
SOFIJIN SVIJET
skupljena na vrlo malom podru#ju. Materija je bila tako zbijena da se tvar
uslijed sile tee uasno ugrijala. Na kraju je postala toliko vrua i sabijena da
je eksplodirala. Ova se eksplozija zove veliki prasak, ili, na engleskom, the
big bang.
- Sama misao na to navodi me da zadrhtim.
- Veliki prasak uzrokovao je da se sva tvar u svemiru razletjela na sve
strane, a kako se pomalo hladila, nastajale su zvijezde i galaksije, mjeseci i
planeti...
- Rekao si da se svemir jo uvijek iri?
- Razlog tome je upravo ova eksplozija koja se dogodila prije mnogo
milijardi godina. Jer, svemir nema bezvremensku geografiju. Svemir je do
ga'aj. Svemir je eksplozija. Jo uvijek se galaksije udaljuju jedna od druge
golemom brzinom.
- 1 to e se nastaviti u vje#nost?
- To je jedna mogunost. No, postoji i druga mogunost. Sjea se moda
da je Alberto Sofiji pri#ao o dvije sile koje #ine da se planeti dre konstantne
putanje oko Sunca?
- Nisu li to gravitacija i tromost?
- Takav je i odnos me'u galaksijama. Jer, iako se svemir jo uvijek iri,
sila tee djeluje u suprotnom pravcu. Jednog e dana - moda za nekoliko
milijardi godina - sila tee uzrokovati da se nebeska tijela ponovno sabiju kad
sile iza velike eksplozije stanu slabiti. Tada e se dogoditi obrtnuta eksplozija,
takozvana implozija. Ali, udaljenosti su tako velike da e se to dogoditi kao
na usporenom filmu. Moe to usporediti s oni me to se doga'a kad se iz
balona isputa zrak.
- Zar e se onda sve galaksije ponovno sabiti u gusto sredite?
- Da, shvatila si. Ali, to e se zatim dogoditi?
- Onda mora doi novi prasak, koji e uzrokovati da se svemir ponov
no po#ne iriti. Jer: jo uvijek vrijede isti prirodni zakoni. Na taj e na#in
nastati nove zvijezde i galaksije.
- Dobro misli. to se ti#e budunosti svemira, astronomi vide dvije mo
gunosti: i l i e se svemir zauvijek nastaviti iriti, tako da prostor izme'u
galaksija postaje sve rje'i, ili e se pak po#eti skupljati. Tu je odlu#ujue
koliko je svemir teak ili masivan, a nad tim astronomi jo uvijek nemaju
potpun pregled.
- No, ako je svemir toliko teak da se jednog dana po#inje skupljati, onda
se moda ve mnogo, mnogo puta tako rastvorio i skupio?
429
JOSTEIN GAARDER
- Da, to bi se iako moglo zaklju#iti. No, ovdje se zamisao dijeli na dvoje.
Moe se zamisliti da je irenje svemira neto to se doga'a samo jedanput.
Ipak, ako se svemir nastavi iriti dovijeka, sve se vie namee pitanje kako je
sve skupa po#elo.
-Jer, kako je nastala tvar koja je odjednom eksplodirala?
- Kranin bi moda rekao da je veliki prasak zapravo stvarala#ki tre
nutak. U Bibliji pie da je Bog rekao: Neka bude svjetlo! Moda se tako'er
sjea da je Alberto naglasio da kranstvo ima linearni pogled na povijest.
Na osnovi kranske vjere o stvaranju, najbolje je misliti da e se svemir
nastaviti iriti.
- Da?
- Na Istoku obi#no imaju cikli#ni pogled na povijest. To zna#i da se
povijest vje#no ponavlja. U Indiji na primjer postoji stari nauk da se svijet
neprestano rastvara kako bi se potom opet zatvorio. Tako se izmjenjuje ono
to Indijci zovu Brahmanov dan i Brahmanova no. Ova misao odgovara
najbolje onoj da se svemir iri i skuplja - kako bi se potom ponovno stao iriti
u vje#nom cikli#nom procesu. Ja si zamiljam veliko kozmi#ko srce koje
kuca, kuca, kuca...
- Meni su obje teorije jednako nepojmljive i jednako uzbudljive.
- A mogu se usporediti s velikim paradoksom vje#nosti o kojem je Sofie
jednom mozgala u svom vrtu: ili svijet postoji oduvijek - ili je jednom izne
nada nastao ni iz #ega...
-Jao!
Hilde se primi za #elo.
- to je?
- Mislim da me ugrizao obad.
- To te sigurno Sokrat hoe probuditi iz zimskog sna...
Sofie i Alberto sjedili su u crvenom kabrioletu i sluali kako major pria
Hildi o svemiru.
- Ne ini ti se da su uloge potpuno zamijenjene? - upita Alberto nakon
nekog vremena.
- Kako to misli?
- Prije su oni nas sluali, a mi ih nismo mogli vidjeti. Sada mi njih
sluamo, a oni nas ne vide.
- Ima jo neto.
430
SOFIJIN SVIJET
- Na to misli?
- Mi u po#etku nismo znali da postoji neka druga zbilja u kojoj ive
Hilde i major. Sada oni ne znaju za nau zbilju.
- Osveta je slatka.
- No, major se mogao uplesti u nau zbilju...
- Na svijet nije bio nita drugo do njegova upletanja.
- Ipak, ja se ne elim prestati nadati da se mi tako'er moemo uplesti u
njihov svijet.
- Pa zna da je to nemogue. Zar se ne sjea kako smo proli u Cinde-
relli? Vidio sam te kako navla#i onu bocu kole.
Sofie je neko vrijeme sjedila promatrajui vrt, dok je major pripovijedao
o velikom prasku. Bilo je ne#eg u tom izrazu to ju je navelo na raz-
miljanje.
Po#ela je prekapati po autu.
- je? - upita Alberto.
- Nita.
Otvorila je pretinac za rukavice; unutra je bio francuski klju#. Zatim je
isko#ila iz auta. Prila je vrtnoj ljulja#ki i postavila se to#no ispred Hilde i
njezina oca. Najprije je pokuala uhvatiti Hildin pogled, ali to je bilo posve
nemogue. Na kraju je visoko podigla francuski klju# i udarila je po #elu.
- Jao! - re#e Hilde.
Nato Sofie bubne i majora u #elo, ali on uope nije reagirao.
- to je? - upita on.
- Mislim da me ugrizao obad.
- To te sigurno Sokrat hoe probuditi iz zimskog sna.
Sofie se isprui po travi i pokua zanjihati vrtnu ljulja#ku. Ali, stajala je
kao ukopana. Ili ju je ipak uspjela malo pomaknuti, barem milimetar?
- Po zemlji pue nekakav prohladni vjetar - re#e Hilde.
- Ne, ba je toplo.
- I ne samo to. Tu ne#ega ima.
- Samo nas dvoje i svjea ljetna no.
- Ne, neto je u zraku.
- to bi to moglo biti?
- Sjea li se Albertovog tajnog plana?
- Da, kako ga se ne bih sjeao?
431
JOSTEIN GAARDER
- Kako su samo nestali s vrtne zabave. Kao da ih je zemlja progutala...
-Ali. . .
- Kao da ih je zemlja progutala...
- Pa pria je negdje morala zavriti. Osim toga, to sam samo napisao.
- Da, to, ali ne i ono to se kasnije dogodilo. Pomisli da su ovdje...
-Misli?
- Osje#am to, tata.
Sofie otra natrag do auta.
- Zadivljuju#e! - prizna Alberto dok se penjala u auto s francuskim
kljuem. - Ta djevojka sigurno ima posebne sposobnosti.
Major obgrli Hilde.
- %uje li kako valovi #udesno sviraju?
- Da.
- Sutra moramo izvui #amac u vodu.
- %uje li kako vjetar #udno apue? Vidi kako lie jasike drhti.
- Ovo je iv planet...
- Napisao si neto o onome izme'u redaka.
- Da?
- Moda i ovdje u vrtu ima ne#eg izme'u redaka.
- Priroda je svakako puna zagonetki. Ali, mi govorimo o zvijezdama na
nebu.
- Uskoro e se pojaviti i zvijezde u vodi.
- Da, tako si zvala svjetlucavi plankton kad si bila mala. Na neki si na#in
bila u pravu. Jer, svjetlucavi plankton i svi drugi organizmi napravljeni su od
elemenata pomijeanih u nekoj zvijezdi.
- Mi isto?
- Da, i mi smo zvjezdana praina.
- Krasno re#eno.
- Kada radioteleskopi hvataju svjetlost dalekih galaksija, udaljenih na
milijarde svjetlosnih godina, izra'uju kartu svemira onako kako je izgledao u
prastaro doba, odmah nakon velikog praska. Sve to #ovjek vidi na nebu
jesu kozmi#ki fosili stari na tisue i milijune godina. Jedino to tuma# zvi
jezda moe u#initi jest da gata u prolost.
- Zato to se zvijezde u sazvije'u udaljuju jedna od druge prije nego to
njihova svjetlost stigne do nas?
432
SOFIJIN SVIJET
- Prije samo dvije tisue godina, zvije'a su izgledala prili#no druk#ije.
- Nisam to znala.
- Ako je no jasna, vidimo milijune, #ak milijarde godina daleko u pro
lost svemira. Na neki na#in putujemo kui.
- To mora malo bolje objasniti.
- Ti i ja tako'er smo po#eli s velikim praskom, jer sva je tvar u svemiru
organska ejelina. Jednom u prastaro doba, sva je materija bila skupljena u
grudu, koja je bila toliko masivna da bi glavica pribada#e teila mnogo mili
jardi tona. Ovaj je praatom eksplodirao zbog ogromne gravitacije. Kao da
se neto razbilo. A kad podignemo pogled prema nebu, pokuavamo pronai
put k sebi samima.
- Kako si to #udno rekao.
- Sve zvijezde i galaksije u nebeskom prostoru napravljene su od iste
tvari. Neto se od toga zgrudalo na jednom mjestu, neto na drugom. Ga
laksije mogu biti udaljene jedna od druge na milijarde svjetlosnih godina.
No, sve su istog podrijetla. Sve zvijezde i planeti pripadaju istom rodu...
- Shvaam.
- to je zapravo svjetska tvar? to je to eksplodiralo prije mnogo milijardi
godina? Odakle dolazi?
- To je velika zagonetka.
- Me'utim, to se duboko ti#e svih nas. Jer, i mi smo od te tvari. Mi smo
iskra iz velikog ognja koji je zapaljen prije mnogo milijardi godina.
- I to je krasno re#eno.
- Ali, neemo pretjerivati s velikim brojevima. Dovoljno je u ruci drati
kamen. Svemir bi bio nepojmljiv i kad bi se sastojao samo od kamena veli#ine
naran#e. Pitanje bi bilo jednako nepristupa#no: odakle dolazi taj kamen?
Sofie se odjednom uspravi u crvenom kabrioletu i pokae prema zaljevu.
- eljela bih isprobati amac na vesla! usklikne.
- Privezan je. Osim toga, ne moemo podi#i vesla.
- A da pokuamo? Pa Ivanje je...
- Moemo barem oti#i do mora.
Iskoili su iz auta i potrali kroz vrt.
Na molu su pokuali odvezati ue koje je bilo privr#eno za elini
prsten. Nisu mogli podi#i ak ni kraj ueta.
- Kao da je zakovan - ree Alberto.
433
JOSTEIN GAARDER
- Ali imamo vremena.
- Pa da, pravi filozof se nikad ne predaje. Kad bismo samo... ovo uspjeli
odrijeiti...
- Na nebu se pojavilo jo vie zvijezda - re#e Hilde.
- Da, ljetna je no sada najtamnija.
- A zimi iskri. Sjea li se noi prije tvog odlaska u Libanon? Bio je prvi
dan Nove godine.
- Tada sam odlu#io da u ti napisati knjigu o filozofiji. Bio sam u velikoj
knjiari u Kristiansandu, u knjinici tako'er. Nije bilo ni#ega za omladinu.
- Kao da sjedimo skroz na vrhu jedne od tankih dlaka u krznu bijelog
zeca.
- Pitam se ima li koga tamo u noi svjetlosnih godina?
- %amac se odvezao!
- Gle, stvarno...
- Nita ne shvaam. Provjerila sam uad malo prije tvog dolaska.
- Ozbiljno?
- To me podsjea na ono kad je Sofie posudila Albertov #amac. Sjea se
kako je plutao po jezercu?
- Ovo je sigurno njezino djelo.
- Samo se ti ali. Ja cijelu ve#er osjeam da tu ne#eg ima.
- Jedno od nas mora otplivati do njega.
- Hajdemo oboje, tata.
434
Sadraj
RAJSKI VRT
...na kraju krajeva, neto je jednom
moralo nastati ni iz ega...
CILINDAR
...jedino to nam je potrebno da postanemo dobri filozofi
jest sposobnost da se udimo...
MITOVI
...izme#u snaga dobra i zla postoji
neka neizvjesna ravnotea...
FILOZOFI PRIRODE
...neto ne moe postati ni iz ega...
DEMOKRIT
...najgenijalnija igraka na svijetu...
SUDBINA
...vraar pokuava protumaiti neto to
je zapravo potpuno nejasno...
SOKRAT
...koja zna to ne zna, ta je najmudrija...
16
26
32
43
48
56
441
JOSTEIN GAARDER
ATENA
...iz ruevina se izdiglo nekoliko visokih zgrada...
PLATON
...enja za stvarnim stanom due...
MAJOROVA KOLIBA
...kako je djevojica u zrcalu zatreptala s oba oka...
ARISTOTEL
...briljiv ovjek sa smislom za red, koji je htio proistiti
ljudske pojmove...
HELENIZAM
...iskra iz ognja...
RAZGLEDNICE
...nalaem si strogu cenzuru...
DVA KULTURNA KRUGA
...samo se tako moe spasiti od lebdenja prazninom.
SREDNJI VIJEK
...pro&i dio puta nije isto to i po&i krivim putem...
RENESANSA
...o boanski rode u ovjejem ruhu...
BAROK
...ista tvar od koje su snovi tkani...
DESCARTES
...on s gradilita eli odstraniti sve krhotine...
SPINOZA
...Bog nije lutkar...
LOCKE
...prazna i besadrajna kao ploa prije uiteljeva
ulaska u razred...
HUME
...bacite je onda u vatru...
BERKELEY
...kao oamu&en planet oko goru&eg Sunca...
442
68
73
85
93
107
122
129
142
161
184
198
209
217
226
238
SOFIJIN SVIJET
BJERKELY
...staro arobno zrcalo, koje je prabaka
kupila od neke Ciganke...
PROSVJETITELJSTVO
...od toga kako se proizvodi igla, do toga kako se lije top.
KANT
...zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni...
ROMANTIZAM
...zagonetni put vodi prema unutra...
HEGEL
...to je umno, to je zbiljsko...
KIERKEGAARD
...Europa na putu u bankrot...
MARX
...bauk krui Europom...
DARWIN
...la#a koja plovi ivotom natovarena genima...
FREUD
...onu runu, sebinu elju koja se javila u njoj...
NAE DOBA
...ovjek je osu#en da bude slobodan...
VRTNA ZABAVA
...bijela vrana...
KONTRAPUNKT
...dvije ili vie melodija u suzvuju...
VELIKI PRASAK
...i mi smo zvjezdana praina...
Kazalo imena i pojmova
243
256
272
289
304
314
325
341
361
376
397
409
426
435
443