Sadrzaj

Sta je Gnosis? /5
Apokalipsa po Adamu /8
Hipostaza Arhonata /16
Apokrif Jovanov /23
Pismo Eugnostovo /37
Tumacenje duse /44
Jevandelje istine /51
Rasprava 0 vaskrscnju /63
Jevandeljc po Filipu /67
Jevandelje po Tomi /89
Knjiga Tomina /102
Biblioteka SVJETLOST
Nakladnik TELEdisk d.o.o
Za nakladnika Davor Imenjak
Urednik biblioteke Darko Imenjak
Naslov izvornika: The Nag Hammadi Library in English


Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrt
P R V O H R V A T S K O I Z D A N J E

KNJINICA
NAG HAMMADI

EVANELJE PO TOMI, OSTALA GNOSTIKA
EVANELJA I SPISI PRONAENI KOD
NAG HAMMADIJA





Sadraj

UVOD
TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA
EVANELJE ISTINE
RASPRAVA O USKRSNUU
EVANELJE PO TOMI
EVANELJE PO FILIPU
O PODRIJETLU SVIJETA
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
GROM: SAVRENI UM
DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA
OTKRIVENJE PO PETRU
PETROVA POSLANICA FILIPU
ALOGEN
EVANELJE PO MARIJI
1



Napomena izdavaa

Godine 1945. u piljama Gornjeg Egipta pronaeni su spisi danas
poznati kao "Knjinica Nag Hammadi". Iako su odmah izazvali veliku
panju strune javnosti, do prvih prijevoda s koptskog jezika na kojem
su napisani pronaeni izvornici, prolo je niz godina. Prof. Hans Jonas,
ugledni autoritet za gnosticizam, ovako je 1962. godine opisao razlog:

"Za razliku od Svitaka s Mrtvog mora, otkrivenih tih godina, gnostiki
nalaz iz Nag Hammadija je od poetka pratilo, a to traje do dana
dananjeg, uporno prokletstvo politikih prepreka, prepirke i iznad
svega, akademska ljubomora i borba "tko e prije" (ovaj posljednji faktor
je ve prerastao u istinski cronique scandaleuse suvremenog akademskog
svijeta)."

U filmskom zapletu koji se stvorio oko otkria spisa, ispreplitale su se
sudbine arapskih seljaka osvetnika, krijumara starinama na svjetskim
crnim burzama, sitnih i krupnih kriminalaca, sa sudbinama uglednih
akademika, sveenika i politiara. U meuvremenu, u prvih trideset
godina od dana otkria, kako je precizno zapisano u Nag Hammadi
Bibliografiji profesora D. M. Scholera, o tajanstvenim spisima je napisano
skoro 4.000 knjiga, edicija, lanaka i prikaza objavljenih irom svijeta.

Prvu pravu priliku da se svjetskoj javnosti konano prikae izvorno i
cjelovito duhovno blago iz Nag Hammadija izborio je prof. James. M.
Robinson. On je, uz pomo autoriteta UNESCO-a, okupio meunarodni
tim strunjaka za gnosticizam i osigurao uvjete za prijevod svih
pronaenih spisa. Rezultat njihovog dugogodinjeg rada konano je
objavljen 1977. godine pod naslovom "The Nag Hammadi Library in
English".

A ova knjiga posluila je kao izvornik za prvo hrvatsko izdanje koje je
pred vama. Stoga zahvaljujemo profesoru Robinsonu na doputenju da
koristimo engleski prijevod njegove Meunarodne komisije za Nag Ham-
madi Kodekse, te kompetentne uvode i osvrte koji prate svaki prevedeni
spis. Ovi osvrti svojevrsna su struna revizija povijesti gnosticizma i
2
predstavljaju dodatnu vrijednost "Knjinice Nag Hammadi". Nae,
hrvatsko izdanje nije cjelovito u odnosu na zbirku profesora Robinsona i
njegove komisije. Izbor od 14 spisa koji smo nainili nema poseban
razlog, ve je plod nae elje da to vjernije prenesemo raznolikost
knjievnog anra izvornih tekstova (evanelja, otkrivenja, poslanice,
rasprave...).

Prvi korak je napravljen. Gnostiki izazov spisa iz Nag Hammadija
objavljen je konano i na hrvatskom jeziku.



Uvod
JAMES M. ROBINSON

1. Smisao tekstova
Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se
meusobno veoma razlikuju po autorstvu, mjestu i vremenu nastanka.
Razlike postoje ak i u gleditima, do te mjere da se ne moe smatrati da
su potekli od jedne skupine ili pokreta.

Pa ipak, taj je raznoliki korpus morao sadravati neka zajednika
obiljeja koja su skupljae tekstova potaknula da odaberu upravo ta
djela i saberu ih u ovu zbirku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli
tom jedinstvu, pronalazei u tekstovima skrivena znaenja koja nisu
uvijek postojala u izvornih pisaca. Konano, jedan od tekstova,
Evanelje po Tomi, zapoinje rijeima upuenima mudrome:

"Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrti."

Tekstovi se, stoga, mogu dvojako tumaiti: kao stvarne poruke
izvornih pisaca i kao skrivene poruke proizale iz kasnijih tumaenja.

Osnovna obiljeja zbirke su otuenje od ovjeanstva u cjelini, uzdiza-
nje idealnoga poretka koji posve nadilazi ivot u smislu u kojemu ga
3
poznajemo, te nain ivota koji se korijenito suprotstavlja uobiajenoj
praksi. Taj nain ivota ukljuuje odricanje od svih dobara za kojima
ljudi obino ude, te udnju za konanim osloboenjem. To nije
agresivna revolucija, nego povlaenje iz zagaenja koje onemoguuje
jasno vienje.

Kao takva, ova zbirka ima mnogo slinosti s prvobitnim kranstvom,
istonjakom religijom i "mudrim mukarcima" (i enama) svih
vremena, kao i s njihovim svjetovnim ekvivalentima dananjice, poput
radikalnih pokreta koji su se iznjedrili ezdesetih godina 20. stoljea.
Odbacivanje dobara potroakoga drutva, povlaenje u zajednice
istomiljenika, daleko od guve i uurbanosti velikih gradova,
nesudjelovanje u politikim procesima, usvajanje znanja o neminovnoj
propasti suvremene kulture i idealnoj, radikalnoj alternativi koja je
poznata samo odabranima - sve je to, odjeveno u suvremeno ruho,
stvarni izazov ukorijenjen u izvorima poput knjinice Nag Hammadi.

Ma koliko zadivljujui i izazovni, ti su izvori esto zbunjujui, te
predstavljaju smetnju ne samo za pojedinca koji nije upoznat s njihovom
porukom, nego i za boljega poznavatelja koji eli slijediti traak svjetlosti
koji se u njoj nazire. Jer, smisao knjinice Nag Hammadi oskrvnuo je i
fragmentirao povijesni tijek, i u takvom je obliku konano ugledala
svjetlost dana. Potrebni su mnogi temeljiti zahvati kako bi se taj smisao
mogao posve razotkriti. Religiozne i filozofske predaje i mitologija
drevnoga svijeta bilo je sve to je stajalo na raspolaganju kako bi se
izrazilo u sutini netradicionalno gledite. Doista, to je gledite bilo
suvie radikalno da bi zaivjelo unutar organiziranih religija ili
filozofskih kola toga doba, stoga nije bilo za oekivati da e obrazovne
ustanove tih kultura razviti i objasniti njegove implikacije. Gnostike su
se kole iznjedrile unutar kranstva i neoplatonizma, koji su ih poslije
odbacili kao gnostiku "herezu". Tako su smisleni i rjeiti mitovi i
filozofske formulacije toga radikalnog gledita postale zbrkane predaje
koje su dodatno razvodnili kasniji pisci ije verzije predstavljaju veinu
sauvanoga materijala, iako u knjinici Nag Hammadi postoji nekoliko
"klasinih" djela.

Tekstove su s grkoga na koptski nerijetko prevodili pojedinci koji
nisu uvijek uspijevali shvatiti dubinu i sveobuhvatnost poruke.
Prevoditelj Platonove Republike oito nije shvatio tekst, iako ga je
4
smatrao vrijednim prijevoda i redakture. Na sreu, vei je broj tekstova
dobro preveden, te se ondje gdje postoje dvije verzije prijevoda vide
razlike izmeu boljeg i loijeg prijevoda, to upuuje na dvojbenu
kvalitetu prijevoda koji postoje u jednoj verziji.

Iste su dvojbe prisutne i u pogledu prijenosa tekstova koje su, iz nara-
taja u narataj, prepisivali mnogi pojedinci, na temelju iskvarenih
grkih, a potom i koptskih prijepisa. Teko je procijeniti broj
nehotiminih pogreaka, budui da toan prijepis ne postoji. Kao u
sluaju Biblije, ne postoje verzije istoga teksta koje jedna drugu
dopunjuju i ispravljaju. Pogreka se moe ispraviti samo kada se kao
takva prepozna u jednom prijepisu kojim raspolaemo. Uz to, taj
zadatak znatno oteava injenica da se knjige nalaze u stanju raspada
koji je nedvojbeno zapoeo prije 400. god. po Kr., kada su zakopane. Dok
su se nalazile pod zemljom, to se stanje jo pogoralo, te je, naalost,
nastavljeno i u razdoblju izmeu njihova otkria 1945. i konane
pohrane, otprilike trideset godina poslije. U sluajevima gdje nedostaje
samo nekoliko slova, praznine se mogu na odgovarajui nain popuniti,
no vee praznine jednostavno moraju ostati praznine.

itatelj se ne bi smio zavesti tvrdnjama kako smisao tih tekstova nije
vrijedan ozbiljnoga razmatranja. Naprotiv, razumijevanje postojanja,
odgovor na ljudsku dilemu i odnos spram drutva, pitanja su ija je
vrijednost neprijeporna, i o njima bi morao razmisliti svatko tko se ikada
upustio u slina propitkivanja. Temeljna gledita tih tekstova bila su
poznata iskljuivo posredstvom lovaca na heretike, koji su ih esto
navodili samo da bi ih obezvrijedili ili izvrgnuli ruglu. Stoga je
objavljivanje knjinice Nag Hammadi posve neoekivano otvorilo
pristup gnostikom nauku u obliku u kojemu su ga predstavili sami
gnostici i pruilo nove korijene za neukorijenjene.

Skupljai ove knjinice bili su krani, a mnoge su tekstove izvorno
sastavili kranski pisci. To i ne iznenauje, budui da je prvobitno
kranstvo i samo bilo radikalan pokret. Isus je pozvao na korijenito
preispitivanje vrijednosti, zagovarajui kraj svijeta kakvog poznajemo i
njegovu zamjenu posve novim, utopijskim ivotom u kojemu bi idealno
imalo biti stvarno. Njegovo je stajalite bilo posve opreno onome koje
su zastupali vjerski dostojanstvenici toga doba ... nije im trebalo dugo da
ga uklone. Pa ipak, Isusovi su sljedbenici nastavili njegovim putom,
5
smatrajui ga personifikacijom konanoga cilja. Meutim, u tom je
krugu bilo onih koji su zagovarali neto konvencionalniji nain ivota,
postupno uspostavljajui organizaciju iji je cilj bilo odravanje reda,
kontinuiteta, hijerarhije i stabilnosti. To je znailo i odravanje
postojeega stanja, a zauzetost odravanjem postojeega stanja znaila je
odmicanje od onoga vrhunskoga cilja. Oni koji su slijedili radikalan san,
smatrani su nelojalnima, te su kao takvi predstavljali prijetnju za
organizaciju.

Kako se protjekom vremena kulturna situacija mijenjala, tako se mije-
njao i jezik kojim se izraavala ta radikalna transcendencija. Svijet misli
iz kojega su potekli Isus i njegovi sljedbenici bio je jednostavan, poboan
svijet idovske sinagoge, po svojoj terminologiji usredotoen na obred
Ivana Krstitelja koji simbolizira prelazak iz staroga poretka u novi,
idealan svijet ija se dramatina uspostava imala ubrzo dogoditi. Po
takvoj logici, sustav zla koji prevladava nije prirodni sustav stvari. U
naelu, iako ne u praksi, svijet je dobar. Zlo koje je obiljeilo povijest je
bolest strana svijetu kao takvome. No, za neke je pogled na ivot bio sve
mraniji; samo podrijetlo svijeta pripisivalo se stranoj pogreci, a zlo je
steklo status vrhovnoga vladara, a ne uzurpatora. Jedina je nada, stoga,
leala u bijegu. Jer, ljudi, ili barem neki ljudi, u svojoj sutini nisu
proizvodi toga apsurdnoga sustava, nego po svojoj prirodi pripadaju
neemu mnogo uzvienijem. Oni su pali u zamku, pokuavajui pronai
zadovoljstvo u nemoguemu svijetu, daleko od svoga istinskoga
korijena. Za neke je usredotoenost na unutarnji ivot, neometan
vanjskim imbenicima, postao jedini nain postizanja mira i jedinstva sa
Sveukupnou, koja je sudbina ovjekove boanske iskre.

Kranski se gnosticizam tako iznjedrio kao reafirmacija, iako u neto
drukijem obliku, izvorne transcendencije koja je bila kljuna za
prvobitno kranstvo. Takvi su gnostiki krani smatrali da slijede
izvorni smisao koji je krane inio kranima. No, s obzirom na
promjenu okolnosti, taj je "drukiji oblik" ukljuivao i odreena
skretanja, stoga su drugi krani gnosticizam smatrali izdajom izvornih
kranskih postavki. Tako nisu mislili samo oni koji su zagovarali status
quo, nego i oni koji su pristajali uz radikalnu promjenu i uzvienu nadu.
Udaljavanje od izvornoga jezika moglo se iskoristiti za ujedinjenje svih
oprenosti unutar crkve, stoga je crkva iskljuila gnostike iz svojih
redova, smatrajui ih hereticima.
6

U Novom zavjetu spominju se dva takva gnostika krana koji su
poetkom 2. stoljea bili optueni za isto skretanje od izvornih naela (2
Tim 2:16-18):

A svjetovne i uplje govore izbjegavaj, jer e oni koji se njima bave
tonuti u sve veu bezbonost, a njihova e rije izjedati sve oko sebe kao
rak-rana. Ovima pripadaju Himenej i Filet. Oni su odlutali od istine
tvrdei da je uskrsnue ve bilo, i time u nekima rue vjeru.

Takvo gledite, naime da se kransko uskrsnue ve dogodilo kao
duhovna stvarnost, zastupaju Rasprava o uskrsnuu, Egzegeza o dui te
Evanelje po Filipu iz knjinice Nag Hammadi!

No, knjinica Nag Hammadi takoer dokumentira injenicu da je
odbacivanje bilo uzajamno. ini se da su krani koji su se ondje
opisivali kao "heretici" bili vie nalik onima koji se obino smatraju
"ortodoksnima". Otkrivenje po Petru iznosi da je Isus kritizirao glavnu
struju kranstva:

Oni e slaviti ime mrtvoga ovjeka, mislei da e postati istima. No,
oskrvnut e se i pasti u ime pogreke i u ruke zlog, lukavog ovjeka, te
e prihvatiti viestruku dogmu i vladavinu hereze. Jer, neki e od njih
oskvrnuti istinu i objaviti nauk zla. Govorit e zlo jedni protiv drugih ...
No, mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su pogreke, svoju e
pogreku i svoj zakon okrenuti protiv mojih istih misli, mislei da
dobro i zlo potjeu iz jednoga (izvora). Oni trguju mojom rjeju ... Bit e i
onih koji su izvan naega broja i koji se nazivaju biskupima i akonima,
kao da su svoju vlast primili od Boga. Oni se klanjaju voama. Ti su
ljudi suha korita.

Kada je Rimsko Carstvo prihvatilo kranstvo u neto
konvencionalnijem obliku, izgledi za opstanak gnostikoga kranstva,
onakvoga kakvim ga predstavlja knjinica Nag Hammadi, znatno su se
pogorali. Ciparski biskup Epifan, ije je kljuno djelo bilo "lijek" za sve
bolesti hereze, opisuje svoj susret s gnosticizmom u Egiptu, otprilike u
doba nastajanja zbirke Nag Hammadi:

7
I sam sam naiao na tu sljedbu, ljubljeni, te sam ove stvari uo
osobno, iz usta gnostika. Te zabludjele ene nisu mi samo razotkrile svoj
nauk, nego su me u svojoj besramnoj smjelosti pokuale zavesti ... No,
milostivi me Bog spasio njihove zloe, stoga - proitavi njihove knjige,
shvativi njihove prave nakane i ne dajui se time zavesti - pobjegao sam
ne zagrizavi mamac, te sam smjesta o svemu izvijestio tamonje
biskupe i pronaao one koji su se skrivali u crkvi. Njih otprilike
osamdesetoro potom je protjerano iz grada konano oienog od toga
korova.

Gnosticizam je bio iskorijenjen iz kranstva, izuzmemo li pojavu
nekoliko podzemnih gnostikih struja i sline afinitete prisutne u
srednjovjekovnom misticizmu, kao i povremene krotke odjeke u
knjievnosti, primjerice, u engleskom romantizmu:

Nae je roenje tek san i zaborav:
Dua koja se s nama budi,
Zvijezda naega ivota,
Negdje drugdje zalazi
I dolazi izdaleka.
Svijet je u nama suvie prisutan: prije i poslije,
Dobivanjem i troenjem, propadaju nae moi.

Gnosticizam se uspio proiriti i izvan granica kranskoga svijeta Rim-
skoga Carstva. On je jo uvijek prisutan na nemirnim podrujima Iraka i
Irana, u obliku male sekte zvane mandejci, to prevedeno znai "znalci",
odnosno, "gnostici".

To isto povlaenje u unutarnji svijet koje je preuzelo oblik kranskoga
gnosticima nije bilo ogranieno samo na razdoblje ranoga kranstva.
Oblici gnosticizma bili su prisutni i izvan kranstva. Povjesniari
religije jo uvijek raspravljaju o tome treba li se gnosticizam shvatiti kao
pokret unutar kranstva ili kao mnogo iri i neovisan pokret, koji je
kranstvu ak prethodio. Na temelju knjinice Nag Hammadi, to
pitanje moe biti rijeeno u korist shvaanja da je gnosticizam mnogo
ira pojava od kranskoga gnosticizma kakvoga predstavljaju
hereziolozi.

8
Prvo pitanje s kojime se valja pozabaviti jest ono idovskoga gnosti-
cizma. ini se da je miljenje hereziologa prema kojemu neke kranske
hereze potjeu iz idovskih sljedbi povijesno utemeljeno. Konano, i
samo se kranstvo iznjedrilo iz judaizma, te je posve prirodno
odraavalo razliite struje judaizma toga doba. Prvobitno kranstvo nije
bilo posve neokaljan pokret. idovsko kranstvo prvoga narataja, koje
se razvilo u Galileji i iz kojega potjeu izreke sadrane u evaneljima po
Mateju i Luki, i sam je Pavao, kao i helenisti, mogao smatrati heretikim.
Pavao je oito odbacivao kranske "judaizere" kao heretike. U drugoj
polovici 1. stoljea sve su razliite struje idovskoga kranstva bile
iskljuene iz judaizma, kada se "normativni" judaizam iznjedrio kao
odgovor na prijetnju idovskom identitetu, poslije pada Jeruzalema, 70.
godine.

Neki gnostiki spisi iz knjinice Nag Hammadi ne odraavaju
kransku predaju, nego se temelje na Starom zavjetu, koji je, naravno,
bio i idovska Biblija. No, sama ideja o idovskom gnosticizmu ponekad
se odbacuje kao pojmovno protuslovlje. Kako su idovi mogli svoga
Boga smatrati silom koji je u svojoj zaslijepljenosti i neznanju stvorio
svijet, Bogom koji nije znao za skrivenoga dobroga Boga iznad sebe?
Budui da krani tuju istoga Boga kao i idovi, taj se argument mogao
iskoristiti protiv same ideje kranskoga gnosticizma. No, budui da su
ranokranski lovci na heretike gnostike smatrali kranima, iako
heretikim, koncepcija kranskoga gnosticizma bila je vrsto
utemeljena. Po drugoj analogiji, imun Mag, jedan od najranijih
poznatih gnostika, bio je iz Samarije, iako su Samarijanci na svoj nain
tovali istoga Boga kao i idovi i krani. Ovdje je razvidna koncepcija
idovskoga gnosticizma, iako je sporna utemeljenost izraza idovski,
kranski ili samarijanski. Naravno, nisu nam poznati gnostici koji su
svoj nauk temeljili na idovskim ili starozavjetnim predajama, dostupni
su nam samo tekstovi koji sadre te predaje, stoga bismo mogli rei
kako, govorei o idovskom gnosticizmu, ustvari govorimo o idovskim
predajama bez vidljivog kranskoga tkiva. Daljnja identifikacija
nositelja tih tradicija nije nam mogua.

Otkrie svitaka s Mrtvoga mora ve je skrenulo pozornost na
pluralizam teolokih orijentacija judaizma prvoga stoljea koji je
ukljuivao brojne meusobno razliite skupine ili sljedbe. Prije otkria
svitaka s Mrtvoga mora, eseni su, poput gnostika prije otkria knjinice
9
Nag Hammadi, bili smatrani pokretom koji se, zbog nedostataku
opsenijih podataka, nije mogao ozbiljnije prouavati. Sada nam je
poznato kako su eseni bili idovska sljedba koja se odvojila od
slubenoga judaizma jeruzalemskoga hrama i povukla se u pustinju
pokraj Wadi Qumrana. Svoju su situaciju tumaili antitezom svjetlosti i
tame, istine i lai, dualizmom koji svoje podrijetlo ima u perzijskom
dualizmu, da bi se potom pribliio gnosticizmu. Povijest gnosticizma,
kako je dokumentira knjinica Nag Hammadi, nastavlja se ondje gdje
zavrava povijest esena, kako je dokumentiraju svici s Mrtvoga mora.
Kasnije mistine idovske predaje, osobito one koje je prikupio Gershom
Scholem, pokazale su da su, unato svojoj tobonjoj nekonzistentnosti,
gnostike struje nastavile ivjeti u tajnosti, u kontekstu normativnoga
judaizma.

Knjinica Nag Hammadi otkriva da su neka djela za koja se prije sma-
tralo da su karakteristina za kranski gnosticizam izvorno
nekranska, iako je idovski element u njima nedvojben. Irenej
predstavlja Barbela kao vodei mitoloki lik kranske gnostike skupine
poznate kao "Barbelovi gnostici". Tri Setove stele je gnostiki tekst koji
ne sadri kranske elemente, ali ipak dodjeljuje Barbelu istaknutu
ulogu. Hipolit navodi "Setovu parafrazu" kao kranski gnostiki tekst.
No, veoma slian tekst iz knjinice Nag Hammadi, emova parafraza,
ne sadri kranski element. Razumljivo je da su kranski hereziolozi
bili zaokupljeni prvenstveno poricanjem kranskoga oblika gnostikih
tekstova i pokreta. Ali, to se ne smije uzeti kao indikacija da je kranski
oblik izvoran, jer sama knjinica Nag Hammadi govori protiv takvoga
uvjerenja.

Jo jedan primjer, iako ne nuno gnostiki, je mit o roenju, sadran u
Otkrivenju 12, koji komentatori unato svojim najboljim naporima nisu
uspjeli povezati ni sa jednom pripovijeu o Isusovu roenju. No,
Otkrivenje po Adamu sadri niz nekranskih pripovijesti o dolasku
spasitelja koje su veoma sline onima iz Otkrivenja 12, dijelei tako
mitoloku pozadinu koja nije kranska.

Upravo Setovi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi svjedoe o
nekranskom gnosticizmu koji do otkria knjinice nije bio tako jasno
dokumentiran. Taj korpus tekstova predstavlja prijelaz iz nekranskoga
u kranski gnosticizam, te, prema rijeima jednoga strunjaka:
10

"Veina zapisa iz nae skupine tekstova uope ne sadri kranske
elemente (Tri Setove stele, Alogen, Marsan, Misao Noreje); drugi sadre tek
natruhe kranskih motiva (Zostrijan, Otkrivenje po Adamu) ili su samo
naizgled kranski (Trimorfna Protenoja, Evanelje po Egipanima); samo se
nekoliko tekstova (Hipostaza arhonata, Melkisedek, Apokrifno evanelje po
Ivanu) pribliava onome to nazivamo kranskom gnozom."

Podrijetlo Setovih tekstova i u njima sadrane mitologije ne moemo
traiti u kranskoj predaji. Jer, kranski je element toliko stran
osnovnom korpusu da navodi na zakljuak kako ga je kranski
urednik, prevoditelj ili pisar dodao izvornom nekranskom tekstu, koji
u svom istom obliku vie ne postoji. Primjerice, Trimorfna Protenoja,
koja je pretrpjela sekundarnu kristijanizaciju, ukorijenjena je u istoj
idovskoj mudrosti kao i Prolog Evanelja po Ivanu. Ona je takoer dio
toga kranskoga trenda koji je "Svetu Knjigu Velikog Nevidljivog
Duha" preimenovao u "Evanelje po Egipanima". Moemo, stoga,
zakljuiti kako i unato injenici da su krani prihvaali Setov korpus
(kao i druge nekranske tekstove, poput, primjerice, Staroga zavjeta),
on potjee iz nekranskog "idovskog" gnosticizma.

Knjinica Nag Hammadi predstavlja nam i jedan primjer samoga
procesa kristijanizacije. Nekranska filozofska rasprava Blagoslovljeni
Eugnost arbitrarno je podijeljena na govore, koji su potom stavljeni u
Isusova usta, kao odgovori na pitanja (koja se ponekad ne slau s odgo-
vorima) koja mu upuuju uenici tijekom njegova ukazanja poslije uskr-
snua. Posljedica toga je odvojena rasprava nazvana Sofija Isusa Krista.
Oba oblika teksta pojavljuju se jedan uz drugi u Kodeksu III.

Neki tekstovi iz Nag Hammadija, kao i predaje o Setu, pokazuju
jasnu filozofsku i neoplatonistiku orijentaciju. Plotin, vodei
neoplatonist iz 3. stoljea, o gnosticima u svojoj koli rekao je sljedee:

"Imamo obzira prema nekim naim prijateljima koji su tu misao
usvojili prije nego to su nam postali prijatelji, i nastavljaju tako misliti,
iako ne znam kako u tome uspijevaju."

No, kola se okrenula protiv gnosticizma, kao to pokazuju Plotinove
polemike. Njegov uenik Porfirije u svome ivotu Plotinovu izvjeuje:

11
U njegovo je doba bilo mnogo krana i drugih pripadnika sljedbi,
koji su napustili staru filozofiju, ... koji ... su nauavali o otkrivenjima
Zaratustre i Zostrijana, Nikoteja, Alogena, Mesosa i drugih slinih ljudi,
obmanjujui sebe i druge, govorei da Platon nije proniknuo u dubinu
inteligibilne stvarnosti. Plotin je njihova gledita esto napadao u svojim
predavanjima, te je napisao raspravu koju je nazvao "Protiv gnostika";
ostavio ju je nama kako bismo prosudili o onome to je napisao. Amelije
je protiv Zostrijanove knjige napisao ak etrdeset knjiga.

inteligibilan nadosjetan; pojmovan, razumljiv; koji se moe samo
razumom shvatiti (a ne moe se osjetiti)

Knjinica Nag Hammadi sadri rasprave naslovljene Zostrijan i
Alogen, moda upravo one koje su napadali Amelije i drugi
neoplatonisti. Tekstovi iz Nag Hammadija poput Trimorfne Protenoje i
Marsana veoma su im slini po filozofskoj orijentaciji. Plotinov napad
na gnostike "magine zazive" upuene "viim silama" moda je bio
usmjeren na himne poput Tri Setove stele. Stoga je knjinica Nag
Hammadi dala veoma znaajan doprinos ne samo povijesti religije, nego
i povijesti filozofije.

Knjinica Nag Hammadi ukljuuje i materijal utemeljen na predajama
koje ne pripadaju judeo-kranskom naslijeu. Postoje, primjerice,
hermetiki tekstovi koji se temelje na egipatskoj predaji. To su obino
inicijacijski dijalozi izmeu boanstva Hermesa Trismegistosa i njegova
sina Tata. Upravo je takav i hermetiki tekst naslovljen Rasprava o
Osmom i Devetom, sadran u korpusu iz Nag Hammadija, koji je do
otkria knjinice bio nepoznat. Iako se moe raspravljati o tome jesu li
brojni tekstovi iz knjinice doista gnostiki ili nisu, ovisno o tome koju
definiciju gnosticizma ili tumaenje pojedinog djela prihvaamo, neki
tekstovi, poput Sekstovih izreka, posve oito nisu gnostiki. No, jednako
kao to je gnostiko tumaenje Biblije postalo mogue, tako se moe
pretpostaviti da i te moralistike maksime slijede gnostiku orijentaciju.

Budui da je, po svemu sudei, knjinica Nag Hammadi sastavljena
kao kransko-gnostiki korpus, teko je zamisliti da su neke tekstove,
osobito hermetike, napisali ljudi koji su sebe smatrali kranima. Jedan
se tekst ak poziva na zoroastersko naslijee, navodei kako je njegov
tvorac Zaratustrin djed (ili, moda, ujak) Zostrijan, te se u kriptogramu
12
spominje i Zaratustra. Pa ipak, gnostici su bili ekumenski i sinkretistiki
nastrojeni prema religioznim predajama u mnogo veoj mjeri od
ortodoksnih krana, osobito ako su u tim predajama nalazili srodne
ideje. Ako su Seta mogli izjednaiti s Isusom, vjerojatno su mogli
proizvesti i kristijanizirana tumaenja Hermesova i Zaratustrina nauka.

sinkretizam vrsta eklektizma, spajanje raznovrsnih, protuslovnih
nazora, nespojivih meu sobom
eklektizam nepostojanje jedinstvenosti i dosljednosti u teorijama i
uvjerenjima; besprincipijelno spajanje razliitih nespojivih nazora
(recimo materijalizam s idealizmom)

Gnosticizam je, tako, u svojoj sutini bio tek alternativni oblik kran-
stva. Bila je to radikalna struja koja je stremila k osloboenju od
vladavine zla, struja koja je zastupala unutarnju transcendenciju,
uvukavi se u samu sr kranstva, judaizma, neoplatonizma,
hermetizma i slinih uenja. Kao nova religija, gnosticizam je bio
sinkretistiki, ujedinjujui mnoga religiozna naslijea. No, bila je to i
posve odreena ideja, i upravo je ona klju za pronalaenje jedinstva u
raznolikostima.



2. Rukopisi

Knjinica Nag Hammadi znaajna je i zato to sadri koptske
prijevode mnogih izgubljenih grkih djela. Ona takoer osvjetljava i sam
proces nastanka koptskih knjiga, iz ega moemo zakljuiti neto o
ljudima koji su ih prepisivali, itali i, konano, zakopali.

Knjinica Nag Hammadi sastoji se od dvanaest knjiga, uz osam
listova koji su naknadno odstranjeni iz trinaeste knjige i umetnuti u
korice este knjige. Tih osam listova sadre cjelovit tekst, samostalnu
raspravu izvaenu iz zbirke eseja. Zapravo, svaka knjiga, osim desete,
sadri zbirku relativno kratkih djela. Stoga se moe govoriti o ukupno
pedeset i dvije rasprave. Budui da jedna knjiga obino sadri nekoliko
rasprava, mogli bismo zakljuiti da su, poput biblijskih knjiga, bile
predodreene za mali format, te da je veliki format upotrijebljen u doba
13
nastanka postojeih prijepisa. To se moe objasniti samim procesom
proizvodnje knjiga.

Svitak je bio uobiajen oblik knjige do prvih stoljea kranske ere,
kada ga je zamijenio ekonominiji format koji je omoguavao pisanje na
obje strane, poput suvremene knjige odvojenih listova. Govorei tehni-
kim jezikom, knjiga u obliku svitka zvala se "volumen" (od latinske
rijei koja znai "kotrljati"). No, knjiga u obliku suvremene knjige je
"kodeks", prema latinskoj rijei "codex" koja je oznaavala drvene ploice
premazane voskom i povezane poput crtaega bloka, pretee knjige s
listovima od papirusa, pergamenta ili papira. Dok su se knjievna djela
nastavljala pisati u obliku svitaka, krani (ali ne i idovi) su usvojili
ekonominije kodekse. Kodeks je bio praktiniji od svitka, to zna svatko
tko je radio s mikrofilmovima. Neprikladnost svitka, koji se morao
odmotati svaki put kada bi tko elio nastaviti s itanjem ili potraiti
kakav podatak, zbog ega se bre habao, dovela je do njegove zamjene
kodeksom, kao to danas postoji trend zamjene role mikrofilma filmom
u arcima.

U Egiptu se kao materijal za pisanje obino rabio papirus. Stabljika
papirusa trokutasta oblika ispunjena je vlaknima ije su se dugake
vrpce mogle rezati ili guliti. Te su se vrpce slagale jedna uz drugu, a
drugi se sloj polagao na njih, pod pravim kutovima. Tako sloene vrpce
potom su se preale, suile i polirale, ime je dobivana fleksibilna, glatka
i izdrljiva povrina za pisanje. Dok su takvi papirusi obino bili
dugaki dvadesetak centimetara, papirusi iz knjinice Nag Hammadi
nerijetko su bili dui od jednoga metra. Budui da je takav proizvod
predstavljao tehnoloki kuriozitet toga doba, on upuuje na znaaj koji
su knjigama pridavali njihovi tvorci.

Nekoliko takvih papirusnih povrina za pisanje polagale su se jedna
uz drugu tako da je njihovo preklapanje na mjestima gdje su se lijepile
bilo iroko otprilike dva centimetra. Rezultat je bio papirusni svitak
dugaak i do tri metra. Listovi ija je irina iznosila izmeu 20 i 40 cm
potom bi se rezali, te je na taj nain dobivan blok od 20 do 40 listova koji
je, savinut po sredini, tvorio kodeks. injenica da je za proizvodnju
jednoga kodeksa bilo potrebno dva do est svitaka objanjava zato je
kodeks ponekad sadravao vie od jednoga teksta, uzmemo li u obzir da
je svaki tekst izvorno bio predodreen za format svitka.
14

Budui da svaka vrpca papirusa ima vlaknasti uzorak jedinstven
poput otiska prsta, fragmentirane knjige iz knjinice Nag Hammadi
ponovno su sastavljene na nain da je lociran poloaj vlakana fragmenta
ili lista na izvornoj papirusnoj povrini proizvedenoj od papirusnih
vrpca. Tako se mogao odrediti njegov poloaj u svitku i, konano, u
kodeksu.

Koptski muzej u Kairu, gdje se uva knjinica Nag Hammadi, svaku
je knjigu oznaio brojem. Ta je numeracija imala odrediti redoslijed nji-
hova objavljivanja, to je odraavalo znaaj koji se pripisivao pojedinom
tekstu i stupanj ouvanosti. Iznimku od toga opega pravila predstavlja
samo veoma fragmentirana etvrta knjiga kojoj se dodjeljuje osobit
znaaj, budui da njezine dvije rasprave predstavljaju prijepise rasprava
sadranih u treoj knjizi. Iako je sustav numeracije knjiga, rasprava, pa
ak i stranica varirao tijekom posljednjega desetljea, numeracija koju
smo ovdje usvojili je ona Koptskoga muzeja i Pretiska kodeksa iz Nag
Hammadija, stoga bi trebala zamijeniti starije numeracije.

Od ukupno pedeset est rasprava, njih est predstavljaju prijepise (III,
1; IV, 1 i 2; V, 1; XII, 2; i XIII, 2), te nisu ukljuene u ovu zbirku, budui
da je u njoj sadran bolji prijepis. est je drugih rasprava ve postojalo u
doba otkria knjinice Nag Hammadi, bilo u grkom izvorniku (VI, 5 i 7,
te XII, 1), ili u latinskom (VI, 8) ili koptskom prijevodu (II, 1 i III, 4). Dva
koptska prijevoda potjeu iz papirusnoga kodeksa oznaenog BG 8502,
koji se danas uva u Berlinu, i koji je u tom pogledu slian knjinici Nag
Hammadi. Iz toga su razloga preostale dvije rasprave ukljuene u ovo
djelo. Kako bismo dobili toniji uvid u koliinu tekstova sadranih samo
u knjinici Nag Hammadi, valja nam oduzeti dvanaest prijepisa unutar
ili izvan korpusa Nag Hammadi. Tako se moe govoriti o ukupno
etrdeset novootkrivenih tekstova. Tri su teksta iz toga korpusa
sauvana samo u fragmentima, jedan na grkom (II, 2) i dva na
koptskom (II, 5 i VII, 4), no kao takvi su identificirani tek kada je cjelovit
tekst postao dostupan u knjinici Nag Hammadi. Sada kada je dostupna
itava knjinica, mogue je identificirati i fragmente drugih tekstova. No
ti sauvani dijelovi nisu nam od pretjerano velike koristi. Korpus koji je
ogranien na ukupno etrdeset novih tekstova sadri takoer nekoliko
fragmentarnih rasprava (VIII, 1; IX, 1, 2 i 3; XI, 1, 2, 3 i 4; i XII, 3).
15
Najsigurnije bi bilo rei da knjinica Nag Hammadi sadri trideset
relativno cjelovitih tekstova i deset fragmenata.

Iako je knjinica Nag Hammadi koptska, tekstovi su izvorno bili
sastavljeni na grkom jeziku. injenica da su bili otkriveni u Gornjem
Egiptu moe nas, stoga, zavesti na pogrean trag. Naravno, neki su bili
napisani u Egiptu, jer sadre specifine naznake o Egiptu: Asklepije
naziva Egipat "slikom neba"; O podrijetlu svijeta poziva se na "vodene
hidre u Egiptu" i "dva bika u Egiptu" kao svjedoke; u Rasprava o Osmom i
Devetom daje naputke sinu neka "napie ovu knjigu za hram u
Diospolisu (Magni pokraj Luksora ili Parvi pokraj Nag Hammadija),
hijeroglifskim pismom." Pa ipak, grki su se pisci mogli pronai u svim
dijelovima staroga svijeta gdje se govorio grki, u samoj Grkoj (VI, 5),
Siriji (II, 2), ili Jordanu (V, 5). Slian je sluaj i s Biblijom i drugim
drevnim tekstovima napisanima u raznim krajevima staroga svijeta i
sauvanima u "suhome pijesku Egipta". Tako i knjinica Nag Hammadi
predstavlja proizvod izvorno grkih knjievnih pothvata anonimnih i
meusobno nepovezanih autora ratrkanih diljem istone polovice
staroga svijeta, pokrivajui razdoblje od gotovo pet stotina godina
(moda i vie, uzmemo li u obzir kratak odlomak iz Platonove Republike,
VI, 5).

Osim onoga to se moe zakljuiti iz samih knjiga, gotovo nam nita
nije poznato o ljudima koji su preveli rasprave na koptski, prepisali ih i
zakopali. Egipatsko itateljstvo toga doba uglavnom se sluilo grkim
jezikom, stoga je grka knjievnost bila u velikoj mjeri zastupljena. Grad
Diospolis Parva, rimska vojna baza s galaanskim postrojbama iz Male
Azije, nalazio se nasuprot mjestu gdje je bila zakopana knjinica Nag
Hammadi, na suprotnoj obali Nila. U Chenoboskiji, na desnoj obali Nila,
u blizini lokaliteta gdje je otkrivena knjinica, pronaen je natpis koji
glasi:

"Za [dobru] sreu cara [cezara] Trajana Hadrijana [Augusta]".

Grke molitve upuene Zeusu Serapisu koje spominju Antiohiju,
otkrivene su u dvjema piljama na litici u blizini mjesta gdje je bila
zakopana knjinica. No, grki tekstovi poput Biblije i knjinice Nag
Hammadi sve vie su se prevodili na egipatski jezik. Za podruje na
16
kojemu je knjinica bila proizvedena, itana i zakopana, te za priblino
isto vremensko razdoblje, tu injenicu ilustrira djelo ivot sv Pahomija.
Taj tekst, koji je sauvan u grkoj i koptskoj verziji, pripovijeda o grkom
redovniku iz Aleksandrije koji je posjetio Pahomija. Pahomije ga je
potom "smjestio u istu prostoriju s jednim starijim bratom koji je govorio
grki", dok redovnik nije nauio domai jezik. U meuvremenu je
Pahomije "milou Bojom nastojao nauiti grki, kako bi mu mogao
pruati utjehu. Pahomije ga je poslije imenovao upraviteljem
aleksandrijske i druge strane brae koji su doli za njim."

Egipatski jezik pisan grkim pismom (uz nekoliko slova koja su ozna-
avala zvukove, a koje Grci nisu rabili), naziva se koptski. Knjinica Nag
Hammadi pisana je na dva koptska narjeja. ak i meu tekstovima
prevedenima na isto narjeje manje razlike upuuju na vei broj
prevoditelja, to ne odgovara broju pisara koji su za sobom ostavili do
danas sauvane prijepise. Gdje postoji vie prijepisa, oito je da je u
proces njihova nastanka bilo ukljueno vie prevoditelja koji su svoje
prijevode temeljili na razliitim grkim tekstovima. Proces prevoenja
vjerojatno je trajao vie od stotinu godina i na itavom egipatskom
podruju.

Svaki je kodeks bio uvezan u koni uvez. Dimenzije knjige obino su
se urezivale u kou, dok se meka povrina oznaenoga dijela oblagala
slojevima rabljenoga papirusa, takozvanom kartonaom, to je
nalikovalo tvrdim koricama. Taj je rabljeni papirus sadravao grka i
koptska pisma i poslovne dokumente, te imena ljudi i mjesta, kao i
datume koji su pomogli u odreivanju vremena i mjesta proizvodnje
korica. Nakon oblaganja korica kartonaom, dio uveza potom bi se
savijao na vrhu i dnu, na prednjim i zadnjim koricama, te na vanjskom
rubu zadnjih korica. Budui da se linija ivotinjske kraljenice obino
pruala vodoravno preko korica, dio koe koji se suava prema repu
mogao se zadrati u obliku preklopa koji se pruao od vanjskoga ruba
prednjih korica. Njemu se dodavala vrpca koja je obuhvaala zatvorenu
knjigu. Ta je praksa vjerojatno preuzeta od proizvodaa papirusnih
svitaka, koji su rabili sline vrpce kako bi zatitili svitke i drali ih
zatvorenima. Vrpca je takoer bila potrebna kako bi se kodeks drao
zatvorenim. Svaka knjiga iz knjinice Nag Hammadi ima jedan blok
listova savijen na sredini, to je inilo povrinu za pisanje (iako je u
Kodeksu I glavni blok zamijenjen dvama manjim blokovima). Takvi bi
17
se veliki blokovi odvojili od vanjskoga ruba da nisu bili vrsto povezani.
Krae vrpce na vrhu i dnu prednjih i zadnjih korica vezale bi se kako bi
kodeks bio jo vre zatvoren.

Dva pronaena uveza (IV i VIII) nemaju preklop na vanjskom rubu
prednjih korica, iako imaju uobiajene vrpce. Trei, slian uvez (V) ima
preklop na vanjskom rubu prednjih korica. Te su tri knjige vjerojatno
bile nainjene od manjih koa, a loa kakvoa blokova papirusa oito je
bila posljedica tedljivosti proizvodaa. Drugi uvezi ukljuuju kona
pojaanja koja tite korice i papirusne blokove od pritiska vrpci koje se
proteu du pregiba na sredini bloka, kao i dvije vodoravne potporne
vrpce koje lee izmeu korica i konoga pojaanja. Tri su takva uveza
(VI, IX i X). Oni ine drugu skupinu uveza, zajedno s jo jednim slinim
uvezom (II) koji vie ne postoji. Za tu su skupinu karakteristine
tehnike prednosti koje smo upravo spomenuli, te estetska kakvoa.
Doista, uvez Kodeksa II je veoma lijepo ukraen i obojan. etiri ostala
uveza (I, III, VII, XI) prilino su grube izrade.

Pisare ukljuene u proizvodnju trinaest kodeksa moemo razlikovati
po njihovim rukopisima. ini se da je jedan pisar radio na vie kodeksa.
Naime, jedan je pisar prepisao vei dio Kodeksa I, dok je drugi prepisao
raspravu 4 iz Kodeksa I; taj drugi pisar takoer je prepisao rasprave 1 i 2
iz Kodeksa XI. Trei je pisar prepisao rasprave 3 i 4 iz Kodeksa XI,
napisane na razliitim narjejima, kao i Kodeks VII. Stoga tri od etiri
knjige iji uvezi ne upuuju na njihovu meusobnu povezanost,
povezuje rukopis prepisivaa. No, novija su istraivanja pokazala kako
je rije o razliitim prepisivaima, iako su im rukopisi veoma slini.
Naime, te je rukopise mogue razluiti upravo na mjestima gdje je
povrina iskrivljena zbog uveza, to potvruje prvo kategoriziranje koje
se temelji na konim uvezima.

Dvije skupine slinih uveza i etiri razliita, te rukopis jednoga
pisara i rukopisi razliitih pisara, upuuju da je knjinica Nag Hammadi
zbirka tekstova koji su izvorno predstavljali zasebne knjige ili su bili
sadrani u manjim knjinicama. To potvruje i raspodjela prijepisa.
Nijedan kodeks ne sadri dva prijepisa istoga djela, to nije sluaj ni u
knjigama iz iste skupine uveza. Nadalje, ne postoje dva prijepisa istoga
djela od ruke jednoga pisara, izuzmemo li jedan izoliran sluaj. Ta se
iznimka odnosi na II, 4 i XIII, 2, tj. na dva teksta napisana istim
18
rukopisom i gotovo posve istovjetnim rjenikom. Pa ipak, drugi je
prijepis ispao pri trganju Kodeksa XIII, te je samo jedna rasprava
sauvana unutar prednjih korica Kodeksa VI, zajedno s nekoliko
uvodnih reenica iz XIII, 2, na poleini posljednjega lista, to nije moglo
biti uinjeno bez unitenja teksta koji se elio sauvati (XIII, 1). injenica
da je XIII, 2 odvojen (izuzevi nekoliko neizbjenih uvodnih reenica)
svjedoi o svijesti o nepotrebnosti takvih duplikata. Iz biljeke u
Kodeksu VI zakljuujemo kako pisar nije elio u svoj prijepis ukljuiti
neto to je naruitelj prijepisa ve posjedovao. Stoga, kada se u itavoj
knjinici doista pojavi takav duplikat, zakljuujemo kako knjige s dvo-
strukim prijepisima nisu bile namijenjene za knjinicu od trinaest knjiga.
Obje rasprave iz Kodeksa IV nalaze se takoer i u Kodeksu III, stoga je
Kodeks IV suvian. Postoje ukupno tri prijepisa Apokrifnoga evanelja
po Ivanu (II, 1; III, l; i IV, 1), po jedan iz svake od tri kategorije uveza.
Stoga moemo zakljuiti kako sadanja knjinica potjee iz barem tri
manje zbirke.

Datiranje koptskih rukopisa mnogo je nesigurnije od datiranja grkih
rukopisa, ili datiranja poslovnih dokumenata toga doba. Jo nije prove-
dena podrobna studija rukopisa iz knjinice Nag Hammadi, iako se
njihov nastanak smjeta u posljednju polovicu 4. stoljea. Sami tekstovi
ne sadre datume niti povijesne naznake koje bi omoguile datiranje.
No, Razumijevanje Nae Velike Moi sadri jednu naznaku koja bi nam
mogla posluiti kao polazite za datiranje Kodeksa VI:

"Odvratite se od nevaljale pohote, udnji i (nauka) Anomejaca, zlih
hereza koje nemaju temelja!"

Dok se sredinom 4. stoljea aleksandrijski nadbiskup Atanazije
skrivao u Pahomijevim samostanima, "anomejski" su heretici
doivljavali svoj kratkotrajan procvat u Aleksandriji. Taj je tekst
vjerojatno nastao u to doba.

Papirus koji se rabio za pisma i poslovne dokumente, i koji se
ponovno rabio kao pojaanje za kone korice, moe se lake locirati nego
listovi koji ine blokove povezane tim koricama. U "kartonai" Kodeksa
VII zapisane su godine 341., 346. i 348. To upuuje na zakljuak da uvez
19
Kodeksa VII nije bio proizveden prije 348. godine. Dokument pronaen
u kartonai Kodeksa I spominje "Diospol[is] u blizini Chenobos[kije]." U
ostalim se kartonaama spominju i drugi lokaliteti na istom irem
podruju. ini se da je dio kartonae iz uveza Kodeksa VII pripadao
redovniku imena Sansnos, zaduenog za skrb o stoci, to nedvojbeno
upuuje na njegovu povezanost s proizvoaem konih uveza. Sredite
Pahomijeva reda u Pabau, gdje se nalazila bazilika sv. Pahomija, kao i
trei pahomijanski samostan u Chenoboskiji, gdje je sam Pahomije
zapoeo svoj pustinjaki ivot, samo su 8,7 i 5,3 km udaljeni od mjesta
na kojemu je bila zakopana knjinica. Tako se podrijetlo kodeksa iz Nag
Hammadija esto izjednaavalo s pahomijanskim monakim redom, iji
je program, izmeu ostaloga, ukljuivao i opsene studije knjievnosti.
No, objavljivanje ove kartonae 1981. potaknulo je preispitivanje dokaza
koji su se pokazali manje sigurnima nego to se do tada mislilo. No, za
razliku od drugih ponuenih teorija, veza kodeksa iz Nag Hammadija s
pahomijanskim pokretom ostaje i dalje ozbiljna mogunost.

S obzirom na ortodoksiju pahomijanskih samostana koju odraava
ivot sv. Pahomija i druge monake legende, neki su znanstvenici bili
neskloni povezivati knjinicu Nag Hammadi s tim samostanima, osim u
sluaju da su bili prepisivani za potrebe pobijanja hereze. No, branitelj
kranskoga pravovjerja ne bi se trudio skupljati nekranske tekstove
sadrane u knjinici Nag Hammadi. Osim toga, neki kranski tekstovi
nisu izriito "heretiki", te nisu morali biti ukljueni u tu zbirku. Sama
injenica da je knjinica nastala kombinacijom nekoliko manjih zbirki
upuuje na kranske gnostike ili samostane kao proizvoae pojedinih
knjiga ili malih zbirki za potrebe njihova vlastitog duhovnog
prosvjetljenja, prije nego na lovce na heretike. Budui da je poznata anti-
heretika knjievnost uglavnom grka, ne bismo smjeli odmah
pretpostaviti da je ista tendencija vladala u koptskoj knjievnosti.
Pahomijanska knjievnost koja se prenosila samostanskim kanalima bila
je prilino nezanimljiva.

S obzirom na to da je proizvodnja knjiga bila jedna od vjetina
svojstvenih samostanima, mogue je da su redovnici trgovali knjigama
kako bi pribavili sredstva za ivot. Mogli bismo takoer pretpostaviti da
su neispisane knjige bile proizvodene u samostanima i prodavane
gnosticima (ili nekom drugom) koji su ih potom sami ispunjavali. No,
postoje neki dokazi iz toga razdoblja koji upuuju na to da su knjige
20
najprije bile ispisivane a potom uvezivane, kao u sluajevima kada
reenica prolazi preko pregiba na hrptu. U knjinici Nag Hammadi
mrlje su obino prisutne na prvim i posljednjim stranicama, ali ne i na
drugim mjestima, to se moda moe objasniti vlanou kartonae pri
uvezivanju, u kojem sluaju su se papirusni blokovi morali ispisivati
prije uvezivanja.

Budui da su u izradu knjinice Nag Hammadi bili uloeni
izvanredni napori i pozornost, teko je zamisliti da su knjige posljedica
antagonizma, pa ak i nezainteresiranosti za njihov sadraj. Naprotiv,
one odraavaju ljubav i upravo religiozno tovanje. Koni uvezi nisu
raskono ukraeni u usporedbi s, primjerice, manihejskim knjigama za
koje se tvrdilo da su bile optoene draguljima (iako su sauvani
jednostavni drveni uvezi manihejskih kodeksa iz Medinet Madija manje
ukraeni od onih iz Nag Hammadija). Pa ipak, jednostavnost je bila
primjerenija pahomijanskim samostanima. ivot sv. Pahomija
izvjeuje:

"On je takoer savjetovao brai neka ne obraaju pozornost na
draesti i ljepote ovoga svijeta, bilo da je posrijedi primamljiva hrana ili
raskona odjea, soba ili bogato ukraena knjiga."

Neki su koni uvezi bili ukraeni krievima (II, IV, VIII). Hijeroglif
ankh, koji je oznaavao ivot, a potom je modificiran u ansatu, kranski
kri, nalazi se na izvanredno vjeto obraenom uvezu Kodeksa II, te na
kraju Molitve apostola Pavla. Simbol ribe koji oznaava vjerovanje
"Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj", pojavljuje se u dvije pisarske biljeke (u
kodeksima III i VII). U prvom sluaju ime pisara sauvano je u
komentaru "moje je tjelesno ime Gongessos", to je vjerojatno latinsko
ime Concessus. Pisar je imao i duhovno ime ili titulu - Eugnostos. ini se
da je uivao izvjestan duhovni status, te se obraao svojim "srodnim
svjetlima u nepokvarljivosti". U tom duhovnom krugu tekst je opisao
kao "napisan od Boga". ak i ako ta pisarska biljeka ne potjee od
pisara koji je prepisao kodeks, nego od ranijega pisara koji je napisao
verziju stariju od sauvanoga prijepisa, pisar Kodeksa III nije smatrao
potrebnim ukloniti je, a jo manje zamijeniti je upozorenjem protiv
hereze. Meutim, za neke se pisarske biljeke, budui da se nalaze na
kraju postojeega kodeksa, moe pretpostaviti da ih je sastavio pisar
21
dotinoga kodeksa. One odraavaju pisarevo miljenje da je tekst
boanskoga podrijetla. Kodeks II zavrava ovom biljekom:

"Sjetite me se, brao, [u] vaim molitvama: Mir svecima i onima koji
su duhovni."

Kodeks VII zavrava slinom biljekom:

"Knjiga pripada oinstvu. Napisao ju je sin. Blagoslovi me, oe. Budi
blagoslovljen, oe, u miru. Amen."

Te pisarske biljeke, zajedno s pozornou poklonjenom ispravljanju
pogreaka, upuuju na to da su pisarska religiozna uvjerenja bila srodna
prepisivanim sadrajima.

Moda je uobiajena percepcija monakih redova 4. stoljea kao
krajnje ortodoksnih pokreta anakronizam, te odraava stajalita kasnijih
redovnika koji su zabiljeili legende o ranijem razdoblju. Pustinjakovo
povlaenje u pustinju znailo je i njegovo udaljavanje od Crkve, brae,
sakramenata i vlasti. Poetkom 4. stoljea ivio je pustinjak imena
Hierakas, po zvanju pisar i ueni tuma Biblije, ija su gledita bila toliko
rigidna da je tvrdio kako brak pripada starom savezu, te da nitko tko je
vjenan "ne moe naslijediti kraljevstvo nebesko". Iako je zbog takvoga
miljenja bio oznaen heretikom, stekao je brojne sljedbenike.
Svjedoanstvo istine iz knjinice Nag Hammadi predstavlja slino
gledite:

Nitko tko je pod zakonom nee moi vidjeti istinu, jer ne moe
sluiti dvama gospodarima. Oskvrnue Zakona je oito; no, istoa
pripada svjetlu. Zakon zapovijeda mukarcu da uzme enu, a eni da
uzme mukarca, da raaju i mnoe se poput morskoga pijeska. No,
strast u kojoj uivaju zarobljava due onih koji su ovdje roeni, koji
skrvnave i koji su oskvrnuti, kako bi kroz njih Zakon bio ispunjen. Oni
pomau svijetu; okreu se od svjetla i ne mogu [se otrgnuti] od arhonta
[tame] dok ne plate i posljednji [novi].

22
ivot sv. Pahomija pripovijeda kako je "filozof' iz Panopolisa
(Akhmima), gdje je Pahomije sagradio samostan, samo 108 km nizvodno
od mjesta gdje je bila zakopana knjinica Nag Hammadi, kanio provjeriti
redovnikovo "razumijevanje svetih knjiga". Pahomije je poslao svoga
pomonika Teodora da ga doeka:

Filozof mu je postavljao pitanja na koja nije bilo teko odgovoriti:
"Tko nije bio roen, a ipak je umro? Tko je bio roen, ali nije umro? Tko
je umro, ali nije vonjao po raspadanju?" Teodor je odgovorio: "Adam nije
bio roen, ali je ipak umro. Henok je bio roen, ali nije umro. Lotova je
ena umrla, ali, postavi stupom soli, nije vonjala po raspadanju."
Prihvativi te odgovore, filozof je otiao.

U ovoj pripovijesti prepoznajemo odjek rasprava koje je Pahomije
vodio s kranskim gnosticima, prije nego to ih je Epifan sredinom 4.
stoljea nastojao protjerati iz grada.

Godine 367. nadbiskup Atanazije napisao je uskrnju poslanicu u
kojoj je osudio heretike i "njihove apokrifne knjige za koje tvrde da su
nastale u drevno doba, te ih nazivaju imenima svetaca." Teodor, tadanji
elnik pahomijanskih samostana, preveo je poslanicu na koptski i
"pohranio je u samostanu kako bi mu posluila kao pravilo". Vjerojatno
je u to doba jo uvijek bilo heretika ili heretikih knjiga koji su vrili
utjecaj na pahomijanski pokret i zbog kojih je takav postupak bio nuan.
Naravno, mnogi su tekstovi iz Nag Hammadija doista napisani pod
pseudonimima, odnosno, pripisani nekome "svecu" iz prolosti.
Pahomijanska legenda navodi jednu od "tih knjiga koje su napisali
heretici" i "nazvali ih imenima svetaca" u kojoj stoji:

"Kada je prevarena Eva pojela plod drveta, s avlom je zaela Kaina."

Hipostaza arhonata iz knjinice Nag Hammadi sadri pripovijest
koja na to upuuje:

Tada su vladari doli svome Adamu. Kada su vidjeli njegovu ensku
druicu kako s njime razgovara, veoma su se uznemirili; zaljubili su se u
nju. Rekli su: "Posadimo u nju svoje sjeme," i krenuli prema njoj. A ona
im se smijala zbog njihova bezumlja i sljepoe; u njihovim je akama
23
postala drvetom, ostavivi za sobom svoj sjenoviti odraz, svoju sliku; i
oni su je teko oskvrnuli.

Oskvrnuli su peat njezina glasa, a zbog oblija koje su stvorili, bijahu
prokleti, kao i [njihova] (vlastita) slika.

Poetkom 5, stoljea, enut, opat Bijeloga samostana u Panopolisu,
gdje je Pahomije utemeljio svoje samostane i odakle je doao "filozof',
napao je skupinu u oblinjemu hramu Pneuita, koja je za se tvrdila da
"nema kralja", te je oboavala "demijurga" (tvorac, graditelj svijeta) i nije
prihvaala irila, aleksandrijskoga nadbiskupa, kao svoga
"prosvjetitelja". Ti izrazi koje je enut posudio od dotine skupine,
veoma su prisutni u knjinici Nag Hammadi, te se moe pretpostaviti da
je skupina bila kransko-gnostika, moda ak i setijanska, iako ih
enut u svojim polemikama naziva poganskim hereticima. Zaplijenio je
njihove "knjige prepune bogohulja" i "svake vrste arobnjatva". Doista,
nizovi samoglasnika i nerazumljivih magijskih rijei (Plotin to naziva
"siktanjem") pojavljuju se i u samoj knjinici Nag Hammadi. Zapravo, i
sam je Pahomije u pismima samostanskim elnicima rabio ifre koje nisu
mogli odgonetnuti ni njegovi nasljednici! Stoga, knjinica Nag Hammadi
i Pahomijeve "knjige duhovnih slova" moda i nisu bile tako daleko od
onoga to enut naziva knjigom magije. enut je zaprijetio hereticima
izjavivi:

"Natjerat u vas da primite ... nadbiskupa irila, ili e veina vas
umrijeti od maa, a poteeni e biti izgnani."

Kao to su svici s Mrtvoga mora bili pohranjeni u posude i skriveni u
doba pribliavanja X. rimske legije, tako je i pohrana u posudu i
zakopavanje knjinice Nag Hammadi moda prethodila pribliavanju
predstavnika rimskih vlasti, koje su tada postale kranskima.

injenica da je knjinica Nag Hammadi bila pohranjena u posudi
govori o elji njezinih posjednika da je sauvaju od unitenja. Jer, u
takvim posudama nisu bili pohranjeni samo svici s Mrtvoga mora.
Naime, na podrujima uz Nil otkriveni su brojni biblijski rukopisi
skriveni u slinim posudama, od kojih su neki pohranjeni u blizini Nag
Hammadija, te potjeu iz istoga razdoblja.

24
Godine 1952. otkrie rukopisa zakopanih u posudi nekoliko stoljea
poslije kodeksa iz Nag Hammadija, pokazalo je kako najvjerojatnije ta
djela, a ne knjinica Nag Hammadi, predstavljaju ostatke knjinice
pahomijanskoga monakog reda. Jer, to je otkrie ukljuivalo arhivske
prijepise slubenih pisama opata pahomijanskoga reda. Ostali materijal
predstavlja oekivani sadraj pahomijanske knjinice: biblijske,
apokrifne, martirologijske i druge tekstove. Postoje takoer i neki grki
(i latinski) tekstovi, ija se prisutnost moe objasniti pretpostavkom da
su pripadnici pahomijanskoga pokreta prije stupanja u Red predavali
samostanu svoju imovinu koja je moda ukljuivala nekranske
tekstove. Ti su tekstovi vjerojatno potom pohranjivani u samostanske
arhive, poput ostalih dokumenata, te se vie nisu rabili.

Otkrie iz 1952. odnosi se na takozvane Dokumente iz Dishne,
budui da je Dishna veliki grad pokraj rijeke i eljeznice, a u njemu se
trgovalo tekstovima. No, lokalitet se zapravo nalazi u podnoju Jabal
Abu Mane (Mana), 5,5 km sjeverozapadno od Dishne i, to je jo
znaajnije, 5 km sjeveroistono od sredita pahomijanskoga reda, te 12
km istono od mjesta otkria kodeksa iz Nag Hammadija. U
znanstvenim krugovima pronaeni su rukopisi poznati kao Papirusi iz
Bodmera, budui da je najvei dio dokumenata pribavila knjinica grada
Bodmera u blizini eneve. No, tek je nedavno, u procesu traganja za
podrijetlom kodeksa iz Nag Hammadija, identificirano i javno
objavljeno podrijetlo Papirusa iz Bodmera, koje je do tada bilo poznato
samo ogranienim krugovima trgovaca starinama.

Biblija spominje zakopavanje knjige u posudi kao nain njezina
ouvanja, te spaljivanje knjige kao nain njezina unitenja (Jer 32:14-15;
36:23). ivot sv. Pahomija izvjeuje da je Pahomije, smatrajui Origena
heretikom, unitio jednu njegovu knjigu bacivi je u vodu i izjavivi
kako bi je spalio da se u njoj ne spominje ime Gospodnje. Krajem 4.
stoljea, kransko spaljivanje aleksandrijske knjinice, najvee riznice
pisane rijei drevnoga svijeta, upuuje da bi takvo rjeenje svakako bilo
primijenjeno da je netko elio unititi knjinicu Nag Hammadi. Ako su
kodeksi bili dio pahomijanske knjinice, njih ne bi unitili lovci na
hereze, nego poboni pripadnici Reda. Potonji su ih, ini se, vrednovali
do te mjere da su ih pohranili u posudu i zakopali, kako bi ih sauvali za
budue narataje.

25
Dva teksta iz knjinice Nag Hammadi sadre podatke o njihovoj
pohrani na planini, gdje su imali ostati do kraja vremena. Evanelje po
Egipanima zavrava sljedeim rijeima:

Veliki Set napisao je ovu knjigu slova u stotinu i trideset godina.
Pohranio ju je na planini zvanoj Charaxio, kako bi, u posljednje doba, ...
doao i otkrio tu neiskvarenu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji e
prebivati s njima u ljubavi, i velikog, nevidljivog, svetog Duha, i njegova
jedinoroenoga Sina...

Na zavretku Alogena pojavljuje se slina ideja:

Zapii ono to u ti ispripovijediti i na to u te podsjetiti u korist
onih koji e, poslije tebe, biti dostojni. Ovu knjigu ostavi na planini i
zazovi uvara: "Doi, Strani".


Sa svake strane doline Nila uzdiu se strme litice. Dio litice na desnoj
obali, koja oznauje
granicu doline Nila i pustinje izmeu Chenoboskije i Pabaua, naziva se
Jabal al-Tarif. Strea stijena koja podsjea na stalagmit u pretpovijesno
je doba otrgnuta od stijene i ostala leati na talusu (nagnutoj stjenovitoj
zaravni koja se tijekom vremena oblikuje u svojevrstan potporanj u
podnoju litice). Ispod sjeverne strane jednoga od velikih, poput bave
oblikovanih komada toga slomljenoga potpornja, bila je skrivena posuda
s knjinicom Nag Hammadi.

Na stijeni, na vrhu talusa, na koji se lako moe popeti, u drevno su
doba bili opljakani grobovi Pepija I. i II., vladara VI. dinastije (2350.-
2200. god. pr. Kr.). Te su grobnice postale hladne pilje u kojima se
redovnik mogao povlaiti u samou, poput samoga Pahomija, ili je u
njima pustinjak mogao pronai svoje prebivalite. Grke molitve Zeusu
Serapisu, uvodne reenice biblijskih Psalama na koptskom, te kranski
krievi, sve je to crvenom bojom naslikano na zidovima pilja, te
svjedoe o njihovoj uporabi. Moda su i uvari knjinice Nag Hammadi
rabili te pilje, to bi objasnilo odabir upravo toga skrovita za pohranu
dragocjenih tekstova. Posuda je ondje poivala tisuljee i pol...

26


3. Otkrie

Seljaci iz podruja Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu u prosincu gnoje
zemlju talusom Jabala al-Tarifa, prenosei ga na devama do svojih polja.
Dva brata, Muhamed i Kalif `Ali iz klana al-Samman, natovarili su svoje
deve na junoj strani leeega kamenog bloka i, kopajui oko njegova
podnoja, otkrili posudu. Muhamed `Ali izvijestio je kako se isprva
bojao razbiti posudu, iji je poklopac moda bio zapeaen smolom,
mislei da je u njoj zatvoren div. No, pomislivi kako posuda moda
sadri zlato, skupio je hrabrost i razbio je pijukom. U zrak su odletjela
svjetlucava zrnca - ni divovi ni zlato, ali moda komadii papirusa!
Zamotao je knjigu u svoju tuniku, prebacio je preko ramena, odvezao
devu i krenuo kui, u kolibu u seocetu al-Qasr, drevnoj Chenoboskiji,
gdje je Pahomije zapoeo svoj kranski ivot.

Pola godine poslije toga, u noi 7. svibnja, 1945., dok je kao noni
uvar straario nad opremom za navodnjavanje polja, otac dvojice brae,
imena `Ali, ubio je razbojnika. Sljedeega je jutra sam bio ubijen u krvnoj
osveti. Otprilike mjesec dana poslije otkria knjiga, seljak imena Ahmed
zaspao je za dnevne ege uz pranjavu cestu u blizini kue Muhameda
`Alija, stavivi uza se posudu melase od eerne trske, koju je kanio
prodati. Neki mu je susjed dojavio da je ubojica njegova oca Muhamed
`Ali. Smjesta je otrao kui i vijest priopio svojoj brai i obudovjeloj
majci koja je sedmorici svojih sinova naloila neka naotre svoje pijuke.
Obitelj se potom obruila na svoju rtvu, odsjekavi Muhamedu udove,
iupavi mu srce i prodrijevi ga, kao zavrni in krvne osvete.

Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanoga ovjeka koji je bio
postavljen za elnika al-Qasra, iako je pripadao plemenu Hawara, iji se
lanovi nisu smatrali Arapima, iako su za se tvrdili da potjeu izravno
od Proroka. Selo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u podnoju Jabala al-
Tarifa, te se Muhamed `Ali bojao vratiti na mjesto otkria. Naime,
Ahmedov brat osvetio se ubivi dva lana klana al-Samman. ak deset
godina poslije, Ahmedov sin, tada tinejder, uo je da e u al-Qasru biti
pogreb jednoga lana obitelji Muhameda `Alija. Svoju je muevnost
dokazao uavi kradomice u grad i pucajui na pogrebnu povorku.
Jednoga je lana ubio a jednoga ranio. Muhamed `Ali ponosno je
27
pokazivao ranu tik iznad srca, kako bi dokazao da je osveta bila
neuspjena. No, uporno je odbijao vratiti se na liticu i pokazati mjesto
otkria, sve dok ga obeanje o prikrivanju identiteta novom odjeom,
vladina pratnja i, naravno, odreen novani iznos, nisu uvjerili da
promjeni miljenje.

Stanovnici al-Qasra toliko su prezirali erifova sina da na sasluanju
nije bio nazoan niti jedan svjedok. No, tijekom toga razdoblja policija je
svake veeri pretraivala kuu Muhameda `Alija, u potrazi za orujem.
Saznavi da su knjige kranske, nedvojbeno na temelju koptskoga
pisma, Muhamed `Ali zamolio je Bazilijusa `Abd al-Masiha, koptskoga
sveenika iz al-Qasra, neka pohrani knjige u svojoj kui, budui da
njegov dom policija nee pretraivati. Koptski se sveenici ene, a
supruga toga sveenika imala je brata imena Ragib Andravus, koji je
obilazio okolna sela poduavajui stanovnitvo engleskom jeziku i
povijesti, u upnim kolama Koptske Crkve. Jednom tjedno, kada je
poduavao u al-Qasru, smjestio se u domu svoje sestre. Ugledavi jednu
od knjiga (Kodeks III), prepoznao je njezinu moguu vrijednost i uvjerio
sveenika neka mu je da. Potom ju je odnio u Kairo i pokazao je
koptskom lijeniku Georgeu Sobhiju, koji je prouavao koptski jezik.
Ovaj je zatim pozvao strunjake iz Odjela za starine, koji su preuzeli
knjigu sloivi se da e za nju Ragibu platiti 300 funta. Poslije mnogih
otezanja, Ragib je konano primio 250 funta, uz obvezu da Koptskome
Muzeju, u kojemu je pohranjena knjiga, daruje dar u vrijednosti od 50
funta. Muzej je kao datum predaje zabiljeio 4. listopada, 1946.

Mislei da su knjige bezvrijedne, a moda ak i izvor nesree, Alijeva
je udovica dio tekstova spalila u pei (vjerojatno Kodeks XII, od kojega je
ostalo samo nekoliko nepotpunih listova). Nepismeni muslimanski
susjedi trampili su ili kupili ostatak za smijene iznose. Jednu je knjigu
posjedovao izvjesni Nashid Bisadah, koji ga je povjerio trgovcu zlatom
iz Nag Hammadija kako bi ga ovaj prodao u Kairu, a potom s njime
podijelio zaradu. Navodno je neki trgovac itom pribavio drugu knjigu i
prodao je u Kairu za tako visoku cijenu da je ondje ubrzo otvorio svoju
trgovinu. Stanovnici al-Qasra kau da je to bio Fikri Jabra'il, danas
vlasnik "Trgovine Nag Hammadi" u Kairu. Meutim, on tvrdoglavo
porie bilo kakvu povezanost s tom priom, iako priznaje kako mu je
ona poznata. Bahij `Ali, jednooki odmetnik iz al-Qasra, pribavio je
veinu knjiga. U pratnji tamonjega poznatog trgovca starinama, Dhaki
28
Baste, otputio se u Kairo. Svoje su knjige najprije ponudili trgovini
Mansoor, u hotelu Shepherds, a potom Phokionu J. Tanou, koji je kupio
sve knjige, a zatim je otiao u Nag Hammadi, kako bi ondje pribavio
ostatak.

Vei dio Kodeksa I iz Egipta je iznio belgijski trgovac starinama,
Albert Eid. Pokuao ga je prodati u New Yorku i Anni Arbor 1949., ali
bez uspjeha. Eidova udovica Simone prodala ga je 10. svibnja, 1952.
Institutu Jung iz Zricha, koji ga je imenovao "Jungovim kodeksom".
Poslije objavljivanja kodeksa, dio po dio vraan je u Kairo, odnosno u
Koptski Muzej. U meuvremenu, Tanovu je zbirku preuzeo egipatski
Odjel za starine, kako bi sprijeio njezino iznoenje iz zemlje. Poslije
Naserova dolaska na vlast, zbirka je bila nacionalizirana uz
kompenzaciju u iznosu od 4000 funta. Danas se cjelokupna knjinica
Nag Hammadi nalazi u Koptskom Muzeju.

U doba otkria knjinice, direktor Koptskoga Muzeja, Togo Mina,
studirao je u Parizu kod opata Etiennea Driotona, koji je poslije postao
direktor Egipatskoga odjela za starine. Togo Mina bio je kolega supruge
Jeana Doressea, mladog francuskog uenjaka koji je doao u Egipat kako
bi prouavao koptske samostane. Togo Mina sa zadovoljstvom mu je
omoguio pristup Kodeksu III i zajedno s njim poeo planirati francusko
izdanje knjinice. Naalost, Mina je umro 1949. Godine 1956., sastanak
nekolicine lanova meunarodnoga odbora u Kairu doveo je do
objavljivanja Evanelja po Tomi 1959. Jungov kodeks postupno je
objavljivan u 6 knjiga, od 1956. do 1975. U meuvremenu je novi
direktor Koptskoga Muzeja, Pahor Labib, planirao objavljivanje veega
dijela knjinice s njemakim znanstvenicima Alexanderom Bhligom i
Martinom Krauseom.

Poetkom 60-ih godina, generalni direktor UNESCO-a, Rene Maheu,
sklopio je sporazum s ministrom kulture i Nacionalnim vodstvom Ujedi-
njene Arapske Republike, Saroiteom Okachaom, o objavljivanju cjelovi-
toga izdanja preko meunarodnoga odbora kojeg su imali izabrati
Egipat i UNESCO. No, kada je ustanovljeno da su mnogi tekstovi ve
odreeni za objavljivanje, plan UNESCO-a ogranien je na pretisak.
Projekt je uglavnom mirovao, sve dok krajem 1970. nije bio imenovan
meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hammadija. Pretisak kodeksa iz
Nag Hammad-a objavio je E. J. Brill u dvanaest knjiga, izmeu 1972. i
29
1984. Do sada su objavljeni i mnogi ranije dodijeljeni tekstovi, te se
trenutno pripremaju cjelovita izdanja na engleskom, njemakom i
francuskom. Ova se zbirka temelji na prijevodima iz engleske zbirke od
sedamnaest knjiga naslovljene Koptska gnostika knjinica (The Coptic
Gnostic Library).

Objavljivanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom (The Nag Hammadi
Library in English) predstavlja tek prvi korak, jer oznaava nov poetak u
prouavanju gnosticizma. Prije stotinu godina, studenti su uili o
gnosticizmu kako bi znali o emu su priali crkveni oci i lovci na
heretike. Na prelasku iz 19. u 20. stoljee, kola povijesti religija proirila
je tu domenu studija, tragajui za podrijetlom gnosticizma diljem
drevnoga Bliskog Istoka. Izmeu dva svjetska rata, Hans Jonas dao je
filozofsko tumaenje gnosticizma koje ga je prvi put uinilo
prihvatljivim nainom shvaanja postojanja. Rudolf Bultmann potom je
dao novo tumaenje Novoga zavjeta, u kontekstu interakcije s
gnosticizmom, to je ukljuivalo i prihvaanje i protivljenje. Pa ipak,
rezultati istraivanja podrijetla, prirode i utjecaja gnosticizma prilino su
nesigurni, kao da pravo otkrie tek slijedi. Ne moemo ostati
hladnokrvni pred bistrinom, konstruktivnou i uenoj intuiciji znan-
stvenika koji su iz ogranienih i sekundarnih izvora uspjeli izgraditi
radnu hipotezu koja je veoma dobro funkcionirala. Pa ipak, otkrie
knjinice Nag Hammadi skrenulo je pozornost na dvojbenu
vjerodostojnost tih izvora. ak je i samo otkrie knjinice bilo sluajno, a
njezin je sadraj prilino arbitraran. No, priliv novoga, do tada
nepoznatoga materijala koji ukljuuje, po svome se znaaju neminovno
suprotstavlja koncepcijama prijanjih znanstvenika. U najboljem sluaju
ti su novi izvori isprva smatrani nedostatnima, stoga je oekivanje
rezultiralo stagnacijom. Budui da nam je sada dostupna cjelokupna
knjinica Nag Hammadi, pravo je vrijeme za udruivanje snaga, za
preispitivanje povijesti gnosticizma, njegovo konano razumijevanje i,
naravno, postavljanje novih pitanja. Studentskom se narataju iznimno
rijetko pruaju takve prilike! Neka itatelji Knjinice Nag Hammadi na
engleskom podijele taj ushit i odgovornost s onima koji su je objavili.





30
TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA
(1.2)

Uvod: Francis E. Williams
Preveo na engleski: Francis E. WiIliams
Prevela s engleskog: Julijana trok



UVOD

Tajna knjiga Jakovljeva djelo je nepoznatoga autora, koje je prevedeno s
grkoga na koptski. Prema podatku sadranom u evanelju, ta je
poslanica koju je napisao Jakov, Gospodinov brat; ime navodnoga
primatelja je neitljivo, no moda je bila upuena ranokranskom
heterodoksnom uitelju Cerinthusu. Poslanica sadri tajni zapis ili
"apokrif- odatle i na naslov. Taj je apokrif namijenjen nekolicini
izabranih - meu uenicima samo Jakovu i Petru - no spasenje je
obeano onima koji prime poruku.

"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim
pismom, te spominje jo jedan, mnogo znaajniji apokrif, koji je Jakov
ve poslao. Te su pojedinosti vjerojatno umetnute zbog dramatinosti.

Apokrif, koji sadri veinu naeg teksta, navodi kako se Isus ukazao
svojim uenicima 550 dana poslije uskrsnua, te da je izabrao Petra i
Jakova kako bi ih "ispunio" i dao im, u nizu govora, svoje konano i
definitivno uenje, koje je do tada iznosio samo "u parabolama". Isus
potom uzlazi do Oeve desne ruke, pri emu ga Jakov i Petar
bezuspjeno pokuavaju slijediti. Ovdje zavrava apokrif; poslanica se
potom nastavlja, navodei kako otkrivenje nije bilo namijenjeno
Isusovim uenicima, nego "djeci" koja e poslije "biti" roena. Iako su
uenici povjerovali u otkrivenje, bili su gnjevni zbog djece koja e doi
poslije, stoga ih je Jakov odaslao u druge zemlje. To bi moglo objasniti
zato ovaj tekst nije bio ukljuen u apostolske propovijedi (ili kanon?).

Isusovi govori sadrani u apokrifu djelomice su pievo djelo, iako
ukljuuju i stariji materijal koji je, kako se ini, proizvod sloene usmene,
31
a moda i pismene predaje. Dio toga materijala moe se usporediti s
onim u pozadini kanonskih evanelja. U svojim govorima Isus objavljuje
da je siao s nebesa kako bi spasio "ljubljene" sinove Boje, pozivajui ih
neka ga slijede na povratku u mjesto odakle je (su?) doao (doli?).
Uvjerava ih u spasenje, istodobno ih bodrei u njihovoj ustrajnosti i
gorljivosti i upozoravajui da bi mogli biti izgubljeni. Meutim, prvi i
najdui govor posveen je uzdizanju muenitva. Njegov specifian stil,
oblik i tematika upuuju da je govor moda kasnija interpolacija.

Jasno je da su osobe kojima je poslanica upuena sebe razlikovale od
ire Kranske crkve. Vjerojatno su odbacivale nauk okajanja; svakako
nisu prihvaale drugi Kristov dolazak i sveope uskrsnue, nadajui se
kako e uzai, u dui ili duhu, u kraljevstvo nebesko, za koje su vjerovali
da se nalazi u njima samima. Takvo gledite, uz sveprisutnu i tipinu
gnostiku terminologiju, navela je mnoge istraivae na zakljuak da je
to djelo kransko-gnostiko, iako mu nedostaje valentinovska i, uope,
gnostika teologija. Izvjee o posebnom Isusovu ukazanju poslije
njegova uskrsnua, te pozivanje na Jakova kao izvora tajne i vrhunske
predaje, sredstva su kojima su se gnostici esto koristili kako bi
legitimizirali svoju poruku.

Uzdizanje muenitva, Jakovljeva "poslanica", te opis Isusova
ukazanja uenicima, moda su samo od sekundarnog znaaja; ta i druga
pitanja koja se odnose na knjievnu povijest dokumenta ve su bila
predmetima istraivanja, i zasluuju daljnje studije. Pretpostavlja se da
je tekst bio napisan prije 150. god. po Kr., no jo se uvijek moe govoriti
o "sjeanju" na Isusove govore i njihovo zapisivanje. Naime, neki tvrde
da se takav izriaj ne bi rabio poslije ustanovljavanja kanona. Tajna
knjiga Jakovljeva umnogome nalikuje "oprotajnim razgovorima" iz
etvrtoga evanelja, ili neovisnim razgovorima o istim pitanjima. U
svakom sluaju, apokrif nije mogao nastati kasnije od 314. god. po Kr.,
kada su okonani progoni crkve, a samim time i rizik muenitva.







32

TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA
(I 1, 1-16, 30)


[Jakov] pie [...] thos (u, op. prev.): Mir [s vama od] Mira, [ljubav od]
Ljubavi, [milost od] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetoga ivota!

Budui da si zatraio da ti poaljem tajnu knjigu koju su mi razotkrili
Petar i Gospodin, ne mogu te odbiti niti porei (?); no, [napisao] sam je
hebrejskim slovima i poslao je tebi, samo tebi. Kako si ti nositelj spasenja
svetaca, nastoj i pobrini se da za ovaj zapis i ono to Spasitelj nije elio
razotkriti svima nama, dvanaestorici njegovih uenika, ne doe do
drugih. Ali, blagoslovljeni oni koji e biti spaeni vjerom (koju sadre,
op. prev.) ove rijei.

Prije deset mjeseci poslao sam vam jo jednu tajnu knjigu koju mi je
razotkrio Spasitelj. S obzirom na okolnosti, smatrajte je kao otkrivenje
upueno meni, Jakovu, a ovu 2 [neprevedivi fragmenti] dvanaest uenika
sjedili [su] zajedno, prisjeajui se onoga to je Spasitelj rekao svakome
od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujui to] u knjige - [Ali, ja]
sam pisao ono to je bilo u [mojoj knjizi] - gle, Spasitelj se pojavio,
[nakon] to [nas] je napustio [dok smo] gledali za njim. A pet stotina
pedeset dana od njegova uskrsnua iz mrtvih, rekli smo mu: "Jesi li nas
napustio i udaljio se od nas?"

No, Isus ree: "Ne, nego u otii na mjesto odakle sam doao. elite li
poi sa mnom, poite!"

Oni odgovorie: "Ako nam zapovijedi, poi emo."

On ree: "Zaista, kaem vam, nikada nitko nee ui u kraljevstvo
nebesko na moju zapovijed, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite
Jakova i Petra nasamo sa mnom, da ih ispunim." I pozvavi tu dvojicu,
odveo ih je na stranu, rekavi drugima neka se nastave baviti svojim
poslom.

33
Spasitelj ree: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti] Zar ne elite
biti ispunjeni? Vae je srce opijeno; zar ne elite biti trijezni? Stidite se!
Od sada, budni ili spavajui, sjetite se da ste vidjeli Sina ovjejega i
govorili s njime i sluali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovjejega;
blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli ovjeka, i oni koji nisu bili s njime, i
oni koji s njime nisu razgovarali, i oni koji od njega nita nisu uli; va je
ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio od vaih bolesti, kako biste
vladali. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer e ponovno
oboljeti. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, ja sam pronaao
olakanje prije nego to sam obolio; vae je kraljevstvo Boje. Stoga,
kaem vam, 'Ispunite se i ne ostavljajte u sebi praznine, jer, onaj koji
dolazi moe vas ismijati."'

Tada Petar progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4: '[Ispunite] se;
[ali] mi smo ispunjeni."

[Spasitelj odgovori]: ["Rekao sam vam] da se [ispunite] kako ne [biste
udjeli]. Meutim, [oni koji ude], nee [biti spaeni]. Jer, dobro je biti
ispunjen, a udjeti je loe. Stoga, jednako kao to je dobro da udite, a
loe da budete ispunjeni, onaj koji je ispunjen (ujedno i, op. prev.) udi.
Stoga, onaj koji je ispunjen (ujedno i, op. prev.) udi, a onaj koji udi ne
postie ispunjenje kao to ga postie onaj koji udi, a onaj koji je
ispunjen postie savrenstvo. Stoga, morate udjeti da biste bili
ispunjeni, i budite ispunjeni da biste mogli udjeti i da biste se jo vie
ispunili. Ispunite se, stoga, Duhom, ali udite za razumom, jer razum
[pripada] dui; njegova je (narav ona) due."

No, ja rekoh: "Gospodine, pokorit emo ti se ako to eli, jer,
ostavismo svoje oeve, majke i sela kako bismo te slijedili. Stoga, uslii
nas da ne padnemo u iskuenje avla, onoga koji je zao."

Gospodin odgovori: "Kakva je vaa zasluga ako vrite volju Oca, a on
vam je nije darovao dok vas je Sotona iskuavao?" No, ako vas Sotona
mui i proganja, a vi vrite njegovu (Oevu) 5 volju, [kaem] vam da e
vas ljubiti i uiniti vas jednakima meni, i znajte da [ete] postati ljubljeni
kroz njegovu providnost, jer ste to sami izabrali. Zar neete, stoga,
prestati ljubiti tijelo i bojati se patnji? Zar ne znate da vae muke tek
dolaze, i da ete biti lano optuivani? Bit ete baeni u tamnicu i
nezakonito osueni. Razapet e vas [bez] razloga, i [sramno] pokopati,
34
kao to je i meni uinio onaj koji je zao. Zar ete tedjeti tijelo, vi koje
Duh okruuje poput zidina? Ako razmiljate o tome koliko je dugo svijet
postojao [prije] vas, i koliko e dugo postojati poslije vas, znajte da je va
ivot kao jedan dan, a vae patnje kao jedan sat. Jer, dobro nee ui u
svijet. Stoga, prezirite smrt i mislite na ivot! Sjetite se moga kria i moje
smrti, i ivjet ete!"

No, ja sam mu rekao: "Gospodine, ne spominji nam kri i smrt, jer oni
su daleko 6 od tebe."

Gospodin mi odgovori: "Zaista, kaem vam, nitko nee biti spaen
ako ne vjeruje u moj kri. No, kraljevstvo Boje pripada onima koji su
vjerovali u moj kri. Stoga, traite smrt, poput mrtvih koji trae ivot;
jer, ono to trae bit e im otkriveno. to im moe nauditi? A vi, kada
istraujete smrt, ona e vas poduiti izboru. Zaista, kaem vam, nitko
meu onima koji se boje nee biti spaen; jer, kraljevstvo [Boje] pripada
onima koji se prepuste smrti. Postanite boljima od mene; postanite
poput sina Duha Svetoga!"

Ja ga potom upitah: "Gospodine, kako emo proricati onima koji od
nas trae da im proriemo? Jer, mnogi to trae i od nas oekuju
proroanstvo."

Gospodin odgovori: "Zar ne znate da je proroka glava odsjeena s
Ivanom?"

No, ja ga upitah: "Gospodine, zar se proroka glava moe odstraniti?"

Gospodin mi odgovori: "Kada saznate to 'glava' znai, i da proroan-
stvo dolazi iz glave, (tada) ete razumjeti to znai "Njegova je glava bila
7 odstranjena." Isprva sam vam govorio u usporedbama, i niste
razumjeli; sada vam govorim otvoreno, i jo uvijek ne razumijete. Pa
ipak, vi ste mi sluili kao usporedba u usporedbama, i kao ono to je
otvoreno u (rijeima) koje su otvorene.

35
"Pourite kako biste bili spaeni prije nego to to postane nuno!
Budite gorljivi po vlastitoj volji i, ako je mogue, stignite ak i prije
mene; jer, tako e vas Otac ljubiti.

"Mrzite licemjerje i zlu misao; jer, to je misao koja raa licemjerje; no,
licemjerje je daleko od istine.

"Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer, ono je poput
palmina drveta iji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) su se
razlistali a njihova se utroba osuila. Tako je i s plodovima koji su izrasli
iz toga jednoga korijena; kada je bio ubran (?), plod su nosili mnogi (?).
On (korijen) je svakako dobar, (i) da moete sada iznjedriti nove biljke,
pronali biste ga.

"Budui da sam ve proslavljen na taj nain, zato me zadravate
kada elim otii? 8 Jer, poslije [napora], nagovorili ste me da ostanem s
vama jo osamnaest dana, kako biste uli usporedbe. Nekima je bilo
dovoljno [uti] nauk i razumjeti 'Pastire', 'Sjeme', 'Graevinu', 'Svjetiljke
djevica', 'Plau radnika', 'Didrahmu' i 'enu'.

"Zasluite rije! Jer prvi dio rijei je vjera; drugi ljubav; trei djela; iz
toga dolazi ivot. Jer, rije je poput zrna penice; kada ga sija posije, on
u nj vjeruje; kada izraste u stabljiku, sijau je drago, jer umjesto jednoga
vidi mnogo zrna. A kada je radio, bio je spaen jer je od njega uzeo i jeo,
(a neka) je (zrna, op. prev.) ostavio kako bi ih ponovno posijao. Tako i vi
moete primiti kraljevstvo nebesko; ako ga ne primite znanjem, neete
ga pronai.

"Stoga, kaem vam, budite trijezni i ne dajte se obmanuti! Mnogo puta
sam vam rekao, kao i tebi samome, Jakove: 'Budite spaeni!' I
zapovijedio sam ti da me slijedi i poduio te onome to ti je govoriti
pred arhontima. Eto, siao sam, govorio i proao muke i odbacio svoju
krunu 9 nakon to sam vas spasio. Jer, siao sam kako bih meu vama
prebivao i kako biste vi prebivali sa mnom. Naavi da su vam kue bez
krovova, nainio sam sebi prebivalite u kuama koje su me mogle
primiti u vrijeme moga silaska.

36
"Stoga, vjerujte u me, moja brao; shvatite to je velika svjetlost. Ocu
nisam potreban, jer, ocu nije potreban sin, nego je sinu potreban otac.
Zato idem k njemu. Jer, Ocu Sina niste potrebni.

"Posluajte rije; shvatite znanje; ljubite ivot i nitko vas nee
progoniti niti ugnjetavati, osim vas samih.

"O, vi jadni; O, vi nesretni; O, laci; O, krivotvoritelji znanja; O, vi koji
grijeite protiv Duha; moete li jo sluati, kada vas je natjerao da odmah
govorite; moete li spavati, kada vas je natjerao da se odmah probudite,
kako bi vas kraljevstvo nebesko moglo primiti? 10 Zaista, kaem vam,
lake je istome okaljati se i ovjeku svjetlosti lake je pasti u tamu, nego
vama vladati ili ne vladati.

"Sjetio sam se vaih suza, vaih jadikovki i vae alosti, (dok
govorite): 'One su daleko iza nas.' Ali sada, vi koji ste izvan Oeva
nasljedstva, plaite kada je to potrebno i jadikujte i propovijedajte to je
dobro, jer Sin silazi kako je i primjereno. Zaista, kaem vam, da sam bio
poslan onima koji me sluaju, i da sam s njima razgovarao, nikada ne bih
siao na zemlju. Stidite se zbog toga.

"Znajte, napustit u vas i otii, i ne elim vie boraviti meu vama,
kao to ni vi niste eljeli. Stoga, slijedite me, brzo. Zato vam kaem:
'Zbog vas sam siao.' Vi ste ljubljeni; vi ste oni koji e u drugima
potaknuti ivot. Prizivajte Oca, esto molite Boga i on e vam dati.
Blagoslovljen onaj koji vas je vidio s njime, kada je On bio proglaen
meu anelima i slavljen meu svecima; va je ivot. Radujte se i budite
zadovoljni kao 11 sinovi Boji. uvajte njegovu volju kako biste mogli
biti spaeni; prihvatite moju opomenu i spasite se. Za vas posredujem
kod Oca, i on e vam oprostiti."

Kada smo uli te rijei, ispunila nas je radost, jer smo tugovali zbog
rijei koje smo prije spominjali. No, kada nas je vidio radosne, rekao je:

"Jao vama koji nemate posrednika! Jao vama koji udite za milou!
Blagoslovljeni oni koji su otvoreno progovorili i tako zasluili milost.
Usporedite se sa strancima; kakvi su oni u oima vaega grada? Zato
brinete kada se svojom voljom odmeete i odvajate od svoga grada?
Zato svojevoljno naputate svoje prebivalite, ostavljajui ga onima koji
37
u njemu ele prebivati? O, odmetnici i bjegunci, jao vama, jer bit ete
uhvaeni! Moda mislite da Otac ljubi ljudski rod, ili da ga se moe
pridobiti bez molitava, ili da nekome udjeljuje otputenje u korist
drugoga, ili da usliava onoga koji trai?

Jer, on poznaje udnju, kao i potrebe tijela!

(Mislite li) da ovo (tijelo) ne zasluuje duu? Jer, bez due tijelo ne
grijei, kao to 12 dua ne moe biti spaena bez duha. No, ako je dua
spaena (kada je) liena zla, i ako je duh takoer spaen, tada je tijelo
osloboeno od grijeha. Jer, duu uzdie duh a tijelo je ubija; odnosno,
ona (dua) samu sebe ubija. Zaista, kaem vam, on ni u kojemu sluaju
dui nee oprostiti grijeh, niti tijelu krivicu; jer, nitko od onih koji su
nosili tijelo nee biti spaen. Mislite li da su mnogi pronali kraljevstvo
nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao etvrtoga na nebu!"

Kada smo uli te rijei, obuzeo nas je nemir. No, vidjevi kako smo se
uznemirili, rekao je:

"To vam govorim kako biste sami sebe spoznali. Jer, kraljevstvo je
nebesko poput proklijaloga zrna. Kada proklija, ono baca svoje sjeme i
ini da zemlja rodi i sljedee godine. Tako i vi pourite, kako bi u vama
proklijao ivot i kako biste se ispunili kraljevstvom!"

"Dok sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali, kada vas napu-
stim, sjeajte me se. I sjeajte me se zato to me niste poznavali dok sam
bio s vama. Blagoslovljeni oni koji su me poznavali; jao onima koji su
uli, ali nisu povjerovali! Blagoslovljeni oni koji 13 [su povjerovali] ne
vidjevi!

"Jo jednom [vas uvjeravam], jer razotkrio sam se vama koji gradite
kuu, veoma korisnu, jer u njoj nalazite utoite, (kuu, op. prev.) koja e
ostati stajati pokraj kue vaih susjeda, kada se ona pone ruiti. Zaista,
kaem vam, jao onima zbog kojih sam ovdje poslan; blagoslovljeni oni
koji uzau k Ocu! Jo jednom vas opominjem, vas koji jeste; postanite
poput onih koji nisu, kako biste bili s onima koji nisu.

38
"Ne uinite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni
zbog svjetlosti koja obasjava, nego prema sebi budite onakvi kakav sam
ja prema vama. Zbog vas sam bio proklet, zbog vaega spasenja."

No, na te rijei Petar odgovori:

"Gospodine, najprije nas svesrdno upuuje na kraljevstvo nebesko, a
potom nas od njega odvraa; katkada nas uvjerava i privlai k vjeri i
obeava nam ivot, a potom nas ponovno tjera iz kraljevstva
nebeskog."

No, Gospodin nam odgovori:

"Mnogo sam vam puta dao vjeru; dapae, tebi sam se razotkrio, 14
Jakove, a vi me niste upoznali. Sada vas ponovno vidim kako se
radujete; i kada ste ispunjeni obeanjem ivota, jeste li i dalje tuni?
alite li kada ste uvedeni u kraljevstvo? Kroz vjeru [i] znanje vi ste
primili ivot. Stoga, ne obazirite se na odbacivanje kada ga ujete, nego
se radujte kada ujete obeanje. Zaista, kaem vam, onaj tko primi ivot i
povjeruje u kraljevstvo, nikada ga nee napustiti, ak ni ako ga Otac eli
istjerati.

"To sam vam za sada elio rei. Meutim, sada u uzai na mjesto
odakle sam doao. Ali, kada sam elio otii, vi ste me otjerali, i umjesto
da mi se pridruite, vi ste me progonili. No, pokorite se slavi koja eka
na me, i, otvorivi svoja srca, sluajte himne koje me ekaju na nebesima;
jer, danas moram zauzeti (svoje mjesto) zdesna Ocu. Rekao sam vam
(svoju) posljednju rije, i sada vas naputam, jer me koija duha
podignula u zrak. Sada u se svui, kako bih se mogao odjenuti. Pokorite
se; blagoslovljeni oni koji su navijestili Sina prije njegova silaska kako
bih, kada doem, mogao (ponovno) uzai. Tri puta blagoslovljeni 15 oni
koje [je] navijestio Sin prije njihova postanka, kako biste vi imali udjela
meu njima."

To rekavi, on otie. No, mi padosmo na koljena, ja i Petar, i stadosmo
zahvaljivati i uzdizati naa srca u nebesa. Svojim smo uima uli i svojim
oima vidjeli tutnjavu ratova i jeanje truba i veliko komeanje.

39
Kada smo proli iznad toga mjesta, svoje smo umove uzdignuli jo
vie i svojim oima vidjeli i svojim uima uli himne i aneoske
blagoslove i aneosku radost. I nebeska su velianstva pjevala hvalu, i
mi smo se, takoer, radovali.

Poslije toga, opet smo poeljeli svoj duh uzdignuti do Velianstva, a
kada smo uzali, nije nam bilo doputeno ita uti, jer su nas drugi
uenici dozivali i zapitkivali:

"to ste uli od Gospodara? to vam je rekao? Kamo je otiao?"

Mi im odgovorismo:

"Uzaao je i zavjetovao nam se i svima nam obeao ivot. Razotkrio
nam je djecu (?) koja e doi poslije nas, zahtijevajui 16 [od nas] da ih
ljubimo, jer emo za njih biti [spaeni]."

Kada su (to) uli, povjerovali su u otkrivenje, no bijahu nezadovoljni
zbog onih koji e biti roeni. Stoga, ne elei ih povrijediti, svakoga sam
od njih poslao na drugo mjesto. Ja sam otiao sam u Jeruzalem, molei
da dobijem dio meu ljubljenima koji e biti otkriveni.

Molim se da poetak doe od vas, jer u tako biti spaen, budui da e
oni kroz mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom (vjerom) koja
je bolja od moje, jer ja bih elio da je moja manja. Stoga, gorljivo nastojte
uiniti sebe poput njih, i molite da dobijete dio meu njima. Zbog onoga
to sam rekao, Spasitelj nam nije dao otkrivenje za njihovu korist. Mi
doista objavljujemo dio s onima za koje je objava dana, onima koje je
Gospodin uinio svojim sinovima.









40

EVANELJE ISTINE
(1,3 i XII,2)

Uvod: Harold W. Attridge i George W. MacRae
Preveli na engleski: Harold W. Attridge i George W. MacRae
Prevela s engleskog: Julijana trok


UVOD

Evanelje istine je kranski gnostiki tekst koji jasno odraava
Valentinov nauk, nudei profinjen i dirljiv opis Isusove osobe i djela.
Izvoran rukopis nema naslova, te je poznat po svojim uvodnim rijeima.
Mnoga druga drevna djela, poput "evanelja" po Marku i "otkrivenja"
Ivanova, takoer su se identificirala prema uvodnim rijeima.

Valentinovsko djelo naslovljeno "Evanelje istine" spominje se u
Irenejevu djelu Adversus Haereses (Protiv hereza, 3.11.9). Naalost,
hereziolog ne otkriva mnogo o sadraju "evanelja", naznaivi samo da
se znaajno razlikuje od kanonskih evanelja. S obzirom na
valentinovske afinitete izraene u tekstu Kodeksa I, veoma je mogue da
je upravo to djelo koje je bilo poznato Ireneju. Ako je doista tako, mogli
bismo ga datirati u sredinu 2. stoljea (izmeu 140. i 180. god. po Kr.).
Na temelju knjievnih i konceptualnih slinosti izmeu toga teksta i
fragmentarnog Valentinova teksta, neki su strunjaci pretpostavili da ga
je napisao sam gnostiki uitelj. Ta mogunost i dalje postoji, iako se
nita ne moe sa sigurnou ustvrditi. Bez obzira na toan datum
nastanka i autorstvo djela, sigurno je da ga je izvorno sastavio spretan
knjievnik, na grkom jeziku, u opirnom retorikom stilu.

Unato svom naslovu, to djelo nije evanelje poput novozavjetnih,
budui da ne iznosi kontinuiranu pripovijest o Isusovim djelima, nauku,
muci i uskrsnuu. Rije "evanelje", kojom zapoinje tekst, valja
protumaiti u njezinu izvornom smislu, kao "radosnu vijest". Ona
definira temu teksta, ne anr, koji bismo mogli shvatiti kao homiliju.
41

homilija propovijed kojom se tumai neki stavak Svetog pisma

Poput drugih ranokranskih homilija, kao to je Poslanica Hebrejima,
Evanelje istine dopunjava doktrinarno izlaganje rijeima u zagradama
(npr. 32-34) te, poput toga kanonskoga teksta, naglaava znaaj Isusova
spasiteljskoga djela s teolokoga stajalita.


Identifikacija djela kao homilije ne govori mnogo o njegovoj
knjievnoj ili teolokoj dinamici. Analizu povrinske strukture i temeljne
konceptualne sheme oteava prilino opskuran diskurs, koji mijea
poznate elemente iz kranske predaje, ponekad u neobinom
kontekstu, s naznakama manje poznatih ideja. Jednako je opskuran
okvir samoga teksta, koji varira od kozmikih do povijesnih, a potom do
osobnih ili psiholokih perspektiva. Ta svojstva djela moda upuuju na
njegovu namjenu. Postavljene u konceptualno okruje, predaje srodne
Novom zavjetu dobivaju novo znaenje, dok struktura toga okruja
ostaje vjeto prikrivena. Unato tome, naglaene su odreene kljune
teme i perspektive karakteristine Valentinovoj teologiji, poput ideje da
znanje o Ocu unitava neznanje (18; 24). Stoga je djelo vjerojatno sluilo
uvoenju lanova velike crkve u Valentinove soterioloke ideje.

soteriologija religiozno nauavanje o spasenju ljudi od vjene
propasti, od pakla

Djelo je podijeljeno na tri velika izlaganja, odvojena dvjema formalno
razliitim jedinicama, slavljenikoj "Litaniji o Rijei" (23-24) i pozivom
(32-34). Svako izlaganje takoer sadri tri tematski razliita odjeljka.

Poslije uvoda (16; 17), prvo izlaganje zapoinje opisom roenja
Pogreke (17; 18), koja proizlazi iz Oca, no za koju Otac nije odgovoran i
koja mu ne teti. Mitoloka pripovijest, poput pada Sofije, koja je
sadrana u mnogim gnostikim tekstovima (npr. Hipostaza arhonata ili O
podrijetlu svijeta), nedvojbeno podvlai taj opis Pogreke.

42
Tekst se potom (18; 19) bavi Isusom i njegovim djelom, kao
otkrivateljem i uiteljem. Kako bi ilustrirao potonju ideju, tekst se poziva
na predaje poput one o Isusu u hramu (2 Lk), iako se te naznake mogu
odnositi i na nekanonske pripovijesti o Isusovoj mladosti.

Posljednji dio prvoga izlaganja (19-24) spominje, bez dodatnih
kvalifikacija, Isusovu smrt (20), tumaei taj dogaaj pomou slika
preuzetih iz Poslanice Koloanima i Otkrivenja, kao in otkrivenja. Taj
in razotkriva sutinu Oca, te podrijetlo i sudbinu ljudskoga jastva u
Njemu. Kroz taj uvid moi Pogreke bivaju nadvladane.

Drugo veliko izlaganje (24-33) opisuje uinke otkrivenja "evanelja
istine". Ono vodi do sjedinjenja s Ocem (24-27). Ono omoguava
autentino ljudsko postojanje, koje se tradicionalnom gnostikom
terminologijom naziva stanjem budnosti (27-30), stanjem radosti i
uitka, koje se otro suprotstavlja jezivu postojanju neznalica. Konano,
otkrivenje otvara put povratka Ocu (30-32).

Posljednje izlaganje usredotouje se na proces reintegracije s pri-
mordijalnim izvorom. Povratak zapoinje (33-36) kao njeno privlaenje,
zamiljeno kao opojan miris. Taj privlaan miris je zapravo duh
nepokvarljivosti koji daje oprost. Posrednik povratka (36-40) je Sin, koji
je ime Oca. Identifikacija Sina i Imena ukljuuje najsuptilnije od svih
promiljanja sadranih u tekstu (38-40), spajajui drevnu idovsko-
kransku ideju o uznesenju s filozofskom semantikom.

U posljednjem se dijelu teksta (40-41) sveanim rijeima opisuje
konaan cilj procesa povratka, poinak u Ocu. Oni koji znaju da je
njihova sudbina u izvoru iz kojega su potekli, djeca su koju Otac ljubi.

Za razliku od suhih izvjea hereziologa o gnostikim sustavima,
Evanelje istine, kao mjeavina knjievne i konceptualne finoe i
autentinog religioznog osjeaja, mnogo bolje objanjava zato su
Valentinov nauk i njegova kola privukli mnoge krane drugoga
stoljea.

43
Prijevod koji slijedi temelji se na tekstu Kodeksa I; tekst Kodeksa XII
veoma je fragmentaran.




EVANELJE ISTINE
(I 16, 31-43, 24)

Evanelje istine je na radost onima koji su od Oca istine dobili dar da
Ga upoznaju snagom Rijei iz plerome, koja je u mislima i u umu Oca,
odnosno, onoga kojeg zovemo 'Spasiteljem', zbog djela koje e uiniti za
otkupljenje onih koji 17 nisu upoznali Oca. U imenu evanelja sadrana
je objava nade, jer ono je otkrie onih koji Ga trae.

Kada je sveukupnost krenula u potragu za onim iz kojega su potekli -
a sveukupnost je bila u njemu, neogranienom, nedokuivom, boljem od
svake misli - neznanje o Ocu prouzroilo je patnju i strah. Patnja je
postala gusta poput magle, i nitko nije mogao vidjeti. Stoga je pogreka
postala mona; djelovala je na vlastitu tvar, jer nije znala istinu. Zapoela
je sa stvaranjem, pripremajui u snazi i ljepoti zamjenu za istinu.

Time, meutim, neogranien i nedokuiv nije bio ponien, jer, patnja,
zaborav i stvorenje obmane nitavni su u usporedbi s nepromjenjivom i
postojanom istinom, savrenom u svojoj ljepoti. Stoga, prezirite
pogreku.

Ona [pogreka] nema korijena; pala je u maglu [neznanja] o Ocu,
inei djela i irei zaborav i strah, kako bi na taj nain zavela i zarobila
one u sredini.

Zaborav pogreke nije razotkriven. On nije 18 [...] od Oca. Zaborav
nije nastao od Oca, iako je nastao zbog njega. No, ono to nastaje u
njemu jest znanje, ija je svrha nestanak zaborava i spoznaja Oca. Budui
da je zaborav nastao zbog neznanja o Ocu, od trenutka spoznaje Oca
zaborav prestaje postojati.

44
U tom smislu, evanenje onoga za kojim se traga, koje je otkriveno
onima koji su postali savreni milou Oca, skrivenoga otajstva, Isusa,
Krista, prosvijetlilo je one u tami zaborava. On [Isus Krist] ih je prosvije-
tlio; on [im] je pokazao put; a put je istina kojoj ih je poduio.

Obuzeta gnjevom, pogreka ga je progonila, umorila se i ieznula.
On je bio pribijen na drvo i postao [je] plodom znanja o Ocu. Meutim,
oni koji su od toga ploda jeli, nisu bili uniteni, nego ih je plod ispunio
radou zbog otkria. On ih je otkrio u sebi, a oni su u sebi otkrili njega.

A u nespoznatljivom, nezamislivom, savrenom Ocu koji je sve
stvorio, u njemu je sveukupnost, i za njim sveukupnost udi. Iako je u
sebi zadrao njihovo savrenstvo koje je uskratio sveukupnosti, Otac nije
bio ljubomoran. Kako ljubomora uope moe postojati izmeu njega i
njegovih udova? 19 Jer, da je taj 'Eon' [primio] njihovo [savrenstvo], oni
se ne bi pribliili [...] Ocu. Njihovo je savrenstvo zadrao u sebi,
darujui im ga kao povratak njemu i kao savreno i jedinstveno znanje.
On je taj koji je oblikovao sveukupnost, u njemu je sveukupnost i
sveukupnost za njim udi.

Poput kakvoga neznanca, i on eli da ga upoznaju i ljube - te za ime
sveukupnost udi ako ne za znanjem o Ocu? - on je postao vodi,
ispunjen mirom i spokojem. Pojavljivao se u kolama i govorio poput
uitelja. Oni koji su sebe drali mudrima doli su ga iskuavati. Ali,
razotkrio ih je kao neznalice. Mrzili su ga jer u njima doista nije bilo
mudrosti.

Poslije njih dola su i mala djeca, kojima pripada znanje o Ocu. Kada
su ojaala, poela su uiti o Oevim djelima. Ona [djeca] su spoznala i
bila spoznata; ona su slavila i bila slavljena. U srcima im se oitovala
iva knjiga ivih, napisana u misli i umu 20 Oca, koja je i prije
utemeljenja sveukupnosti postojala u njegovoj nespoznatljivosti -
(knjiga) koju nitko nije mogao uzeti, jer e onaj koji je uzme biti ubijen.
Nitko se nije mogao oitovati meu onima koji su vjerovali u spasenje,
sve dok se nije pojavila knjiga. Zato je Isus, ispunjen milosrem i
vjernou, strpljivo prihvaao patnje sve dok nije uzeo tu knjigu, znajui
da e njegova smrt za mnoge znaiti ivot.

45
Kao to je u neotvorenoj oporuci skriveno bogatstvo preminuloga
gospodara, tako je i sveukupnost bila skrivena dok je Otac sveukupnosti
bio nevidljiv, kao neto to je od njega iz kojeg proizlazi svaki prostor. Iz
toga se razloga pojavio Isus; uzeo je tu knjigu; bio je pribijen na drvo; na
kriu je objavio Oevu zapovijed. O, velikoga li uenja! Uronio je u smrt,
iako ga obavija ivot vjeni. Odbacivi to propadljivo ruho, obavio se
nepropadljivou koju mu nitko ne moe oduzeti. Uavi u jalove
prostore strahova, proao je kroz one ogoljene zaboravom, kao znanje i
savrenstvo, objavljujui stvari koje su u srcu, 21 [...] poduiti one koji e
primiti nauk.

Oni koji e primiti nauk [su] ivi, upisani u knjigu ivota. Nauk koji
primaju odnosi se na njih same, a primaju ga od Oca, kojemu se
ponovno okreu. Budui da je u Ocu savrenstvo sveukupnosti,
sveukupnost se mora uzdii k njemu. Stoga, ako netko posjeduje znanje,
prima one koji su njegovi i privlai ih k sebi. Jer, neznalica je potrebit, a
ono to mu nedostaje veliko je, budui da mu nedostaje ono to e ga
uiniti savrenim. Kako je savrenstvo sveukupnosti u Ocu, a
sveukupnost se mora uzdii k Ocu i svatko mora dobiti ono to je
njegovo, on ih je unaprijed odredio, pripremivi ih za davanje onima
koji su iz njega potekli.

Oni ije je ime znao unaprijed pozvani su na kraju, stoga je onaj koji
posjeduje znanje ujedno onaj ije je ime Otac izgovorio. Jer, onaj ije ime
nije izgovorio neznalica je. Doista, kako netko moe uti ako se njegovo
ime ne izgovori? Onaj tko ostane neznalica do kraja je stvorenje
zaborava i nestat e sa zaboravom. Ako nije tako, zato ti jadnici 22
nemaju imena, (zato) ne uju poziv? Stoga, ako netko posjeduje znanje,
on je odozgo. Kad je pozvan, on uje, on se odaziva i okree se onome
koji ga je pozvao, k njemu se uzdie i zna kako je pozvan. Budui da
posjeduje znanje, vri volju onoga koji ga je pozvao, eli mu udovoljiti i
prima spokoj. Svako mu ime dolazi. Onaj koji e stei znanje, zna odakle
dolazi i kamo ide. On to zna poput pijanca koji je prezreo svoje pijanstvo
i vrativi se k sebi, doveo u red ono to je njegovo.

Mnoge je izveo iz pogreke. Otiao je prije njih do mjesta s kojih su
poli, jer su pogreku primili zbog dubine onoga koji okruuje sve
prostore, dok njega ne okruuje nikakav prostor. Veliko je udo da su
bili u Ocu ne poznavajui ga, i da su sami istupili iako nisu mogli
46
shvatiti ili spoznati onoga u kojemu su se nalazili. Njegova volja tako
nije proizala iz njega. Otkrio ju je kao znanje u kojemu su usklaene sve
njegove emanacije.

To je znanje o ivoj knjizi koju je na koncu razotkrio 23 eonima. [Nje-
gova slova] koja se sada razotkrivaju nisu ni samoglasnici ni suglasnici,
te ih se ne moe itati i shvaati olako. To su slova istine, i o njoj sama
govore onome tko ih poznaje. Svako je slovo savrena [misao] poput
savrene knjige, jer to su slova koja je napisalo Jedinstvo, Otac ih je
napisao za eone kako bi pomou njegovih slova spoznali Oca.

Dok njegova mudrost misli Rije, a njegov je nauk izgovara, njegovo
[je] znanje razotkriva. Oinstvo je njezina kruna, njegova je radost u
skladu s njom, njegova ju je slava uzvisila, njegov ju je spokoj primio u
se, njegova ju je ljubav utjelovila a njegova vjernost primila u svoje
okrilje. Tako Rije Oeva putuje sveukupnou, kao plod 24 njegova srca
i izraz njegove volje. Ona podupire sveukupnost; ona ih odabire i prima
izraz sveukupnosti, proiavajui ih i vraajui ih u Oca, u Majku,
preslatkog Isusa.

Otac otkriva svoja njedra. Njegova su njedra Duh Sveti. On otkriva to
je u njima skriveno - svoga Sina - kako bi ga kroz Oevu milost eoni
mogli spoznati i okonati svoju mukotrpnu potragu za Ocem i poivati u
njemu, znajui da je to spokoj. Ispunivi nepotpunost, on je unitio oblik
- oblik nepotpunosti je svijet u kojemu je sluio. Jer, mjesto gdje vladaju
zavist i borba, nepotpuno je, meutim, mjesto gdje vlada Jedinstvo,
savreno je. Budui da je nepotpunost proizala iz neznanja o Ocu, u
trenutku spoznaje Oca nepotpunost e nestati. Kao to ovjekovo
neznanje nestaje stjecanjem znanja, a tama nestaje kad se pojavi svjetlo,
25 tako i nepotpunost nestaje u savrenstvu. Dakle, od toga trenutka
oblik vie nee biti vidljiv, jer e nestati u sjedinjenju s Jedinstvom. Sada
su njihova djela ratrkana. S vremenom e Jedinstvo usavriti prostore.
U Jedinstvu e svatko spoznati sebe; u znanju e se proistiti iz
viestrukosti u Jedinstvo, unitavajui poput vatre tvar u sebi,
pobjeujui tamu svjetlou i smrt ivotom.

Ako su se doista te stvari dogodile svakome od nas, tada ponajprije
moramo shvatiti da e kua, zbog Jedinstva, biti sveta i tiha. Naime, ljudi
koji naputaju svoja prebivalita razbijaju posude koje ne vrijede.
47
Usprkos tome, gospodar kue ne osjea gubitak, nego je radostan,
znajui da e razbijene posude zamijeniti boljima, koje su itave. Takav
je sud koji dolazi 26 odozgo; on sudi svakome; on je isukani ma s dvije
otrice. Kada se pojavila Rije koja je u srcu onih koji je izgovaraju - a
ona nije samo zvuk, nego i tijelo - meu posudama je zavladala velika
pomutnja, jer su neke bile ispranjene, a neke napunjene; neke su
donesene, a neke uklonjene, neke su oiene, a neke razbijene. Svi su
prostori bili uzdrmani i uznemireni, jer u njima nije bilo ni reda ni
postojanosti. Pogreka se uznemirila ne znajui to bi. Veoma se
zabrinula; tugovala je i inila sebi naao jer nita nije znala. Kada je
znanje dolo u njezinu blizinu, bila je to propast pogreke i svih njezinih
emanacija - pogreka je prazna jer u sebi ne sadri nita.

Pojavila se istina; sve su je njezine emanacije prepoznale. Pozdravile
su Oca u istini, savrenom snagom koja ih spaja s Ocem. Jer, svatko tko
ljubi istinu - a Oeva su usta istina - i zdruen je 27 s istinom, zdruen je
i s Oevim ustima putem svoga jezika, kada prima Duh Sveti, budui da
je to oitovanje Oca i njegovo razotkrivanje eonima.

Otkrio je i protumaio ono to je u njemu skriveno. Jer, tko sadri ako
ne sam Otac? Svi su prostori njegove emanacije. Znaju da potjeu od
njega kao djeca odrasloga ovjeka. Znaju da jo nisu dobili oblik ni ime,
oni koje Otac rodi.

Kada pomou njegova znanja dobiju oblik, iako su u njemu, oni ga ne
poznaju. No, Otac je savren, i poznaje svaki prostor koji je u njemu. On
se oituje onome kojemu se eli pokazati, dajui mu oblik i ime. Daje mu
ime i ostvaruje ga, kako bi zaivjeli oni koji prije svoga nastanka nisu
poznavali onoga koji ih je oblikovao.

Ne kaem, meutim, da su nitavni oni koji jo nisu nastali. Oni su 28
u njemu koji e poeljeti da nastanu, poput vremena koje e tek doi. On
zna to e stvoriti prije nego to se stvari pojave. No, plod koji jo nije
oitovan ne zna nita i nita ne ini. Tako i svaki prostor koji je u Ocu
potjee iz onoga koji postoji, koji ga je uspostavio iz onoga to ne postoji.
Jer, tko nema korijena, nema ni ploda, te e sam od sebe nestati, iako
misli: "Postojim." Stoga, onaj tko uope nije postojao, nikada nee
postojati. to, dakle, on eli da taj o sebi misli? Ovo: "Postojim poput
48
sjena i utvara noi." Kada svjetlost obasja strah, tada ovjek shvaa da je
strah bezrazloan.

Tako oni nisu znali za Oca, kojeg 29 nisu vidjeli. Iz straha, nemira,
nepostojanosti, dvojbi i podjela iznjedrili su se mnogi prividi i isprazne
matarije, kao da su bili u duboku snu, sanjajui jezive snove. Kao da od
nekoga bjee, ili se iscrpljeni vraaju iz potjere. Kao da zadaju udarce ili
trpe udarce. Kao da padaju s visina, ili polijeu u zrak, iako nemaju krila.
Ponekad se ini da ih ljudi ubijaju, iako ih nitko ne goni. Katkada se,
pak, ini da oni ubijaju svoje susjede, jer su umrljani njihovom krvlju.
Kada se oni koji prolaze te strahote probude, oni koji su bili u sreditu
tih nemira ne vide nita, jer su sami nitavni. Takav je put onih koji su
odbacili neznanje poput sna, smatrajui ga nitavnim. Njegova djela
takoer smatraju 30 nestvarnima, te ih odbacuju poput sna u noi.
Znanje o Ocu smatraju zorom. Na taj je nain svatko postupio, kao da je
razdoblje neznanja bilo san, a znanje buenje. [I] blago onome koji e se
vratiti i probuditi. Blagoslovljen onaj koji e otvoriti oi slijepima.

I Duh pohita za njim, da ga probudi. Pruivi ruku onome koji je
leao na zemlji, postavio ga je na noge, jer ovaj jo nije ustao. Dao im je
mogunost spoznaje znanja o Ocu i otkrivanja njegova Sina. Jer, kad su
ga vidjeli i uli, dopustio im je da kuaju, pomiriu i dodirnu ljubljenoga
Sina.

Kada se pojavio, poduavajui ih o nespoznatljivom Ocu, kada je u
njih udahnuo ono to je u misli, vrei njegovu volju, kada su mnogi
primili svjetlost, okrenuli su se 31 njemu. Jer, oni tvarni bili su stranci i
nisu vidjeli njegovu sliku niti su ga upoznali. On je doao u tjelesnom
obliku, i nita mu nije prijeilo put, jer je nepokvarljivost otporna.
Govorio je nove stvari, govorio je o onome to je u srcu Oca, donosei
savrenu rije.

Kada je svjetlost progovorila njegovim ustima i njegovim glasom koji
je rodio ivot, dao im je misao i razumijevanje, milost, spasenje i moan
duh, iz beskonanosti i slatkoe Oca. Uinivi da okonaju kazne i muke
- jer su one koji su udjeli za milosrem odvraale od njegova lica i
vodile ih u pogreku i ropstvo - unitio ih je svojom moi i pobijedio
znanjem. On je zalutalima postao put, a neznalicama znanje. Za one koji
49
su traili postao je otkrie, nesigurni su u njemu pronali potporu, a
oskvrnuti istou.

On je pastir koji je ostavio devedeset 32 devet ovaca, kako bi potraio
jednu zalutalu. Radovao se kada ju je pronaao, jer je devedeset devet
broj koji je u lijevoj ruci koja je dri. No, kada je jedna pronaena, itav
broj prelazi u desnu (ruku). Kao to se ono to nedostaje itavoj desnoj
(ruci) uzima s lijeve strane i donosi na desnu, tako i broj postaje stotinu.
To je znak onoga koji je u njihovu zvuku; to je Otac. ak je i na sabat
tragao za ovcom koja je pala u jamu. Dao joj je ivot, izvukavi je iz
jame, kako biste u sebi mogli spoznati - vi, sinovi unutarnjega znanja -
to je sabat, dan spasenja, i kako biste mogli govoriti od dana odozgo,
koji nema noi, i iz svjetlosti koja ne tone jer je savrena.

Recite, dakle, od srca da ste savren dan i da u vama prebiva svjetlost
koja ne gasne. Govorite o istini onima koji je trae, i o znanju onima koji
su u svojoj pogreki zgrijeili. 33 Uinite snanima stopala posrnulih, i
pruite ruke bolesnima. Nahranite gladne, i umornima darujte spokoj.
Podignite one koji ele ustati, i probudite uspavane. Jer, ti si
razumijevanje koje je privueno. Ako snaga tako djeluje, postaje jo
snanija. Bavite se sobom; ne bavite se stvarima koje ste odbacili. Ne
jedite ono to ste ispljunuli. Ne budite moljci. Ne budite crvi, jer to ste
ve izbacili iz sebe. Nemojte postati prebivalitem avla, jer njega ste ve
unitili. Ne jaajte (one) koji predstavljaju prepreke za vas koji padate.
Jer, za razliku od pravednika, s onim koji ne poznaje zakon valja
postupati loe. Jer, prvi ini pravedna djela, a potonji nezakonita. Stoga,
vrite volju Oca, jer ste od njega.

Jer, Otac je sladak i njegova je volja ono to je dobro. On poznaje stvari
koje su vae, kako biste u njima pronali spokoj. Jer, prema plodovima se
prepoznaju stvari koje su vae, zato to su djeca Oca 34 njegov miris,
budui da su iz milosti njegove zatite. Stoga, Otac voli taj miris i oituje
ga na svakom mjestu. Ako se mijea s tvari, daje svoj miris svjetlosti i u
svome ga poinku ini iznad svakoga oblika (i) zvuka. Jer, nisu ui te
koje osjeaju miris, nego (je to) dah koji ima osjetilo njuha, te privlai
miris k sebi i uranja u miris Oca, titei ga i vraajui u mjesto odakle je
potekao, iz prvoga mirisa koji se ohladio. To je neto duevnoga oblika,
poput hladne vode koja se smrznula (?), koja je na zemlji koja nije kruta,
o kojoj oni koji je vide misle da je zemlja; ona se potom ponovno
50
razgrauje. Ako je dah povue, ona postaje vrua. Hladni mirisi, dakle,
potjeu iz podjele. Zato je dola vjera; ona razgrauje podjelu, donosei
toplu pleromu ljubavi, kako se hladno ne bi vratilo i kako bi postojalo
jedinstvo savrene misli.

To [je] evanelje otkria plerome, za one koji oekuju 35 spasenje koje
dolazi s visina, dok njihova nada, koju oekuju, sama eka - oni ija je
slika svjetlo bez sjene - tada, u to vrijeme, pleroma nastavlja dolaziti.
[Nedostatak] tvari nije nastao kroz neogranienost Oca, koji dolazi kako
bi dao vrijeme za nedostatak, iako nitko ne moe rei da e nepokvarljivi
tako doi. No, dubina Oca bila je umnoena, a s njime nije postojala
misao o pogreci. To je stvar koja pada, to je stvar koja se lako (ponovno)
uspravlja u otkriu njega koji je doao onome kojeg e vratiti nazad. Jer,
vraanje nazad naziva se pokajanjem.

Iz toga je razloga nepokvarljivost pustila dah; ona je proganjala grije-
nika kako bi ovaj mogao poivati. Jer, oprost je ono to preostaje za
svjetlo u nedostatku, rije plerome. Lijenik odlazi ondje gdje je bolest, to
je volja koja je u njemu. Tko ima nedostatak ne skriva ga, jer posjeduje
neto to drugome nedostaje. Stoga je pleroma, koja nema nedostatak,
nego ga popunjava, ono to je on 36 izvukao iz sebe kako bi popunio
svoj nedostatak i tako primio milost. Jer, kada je imao nedostatak, nije
imao milost. Zato je na mjestu na kojemu nema milosti postojalo
smanjenje. Kada je primljeno ono to je bilo smanjeno, on je otkrio ono
to mu je nedostajalo, pleromu; to je otkrie svjetlosti istine koje ga je
obasjalo jer je nepromjenjivo.

Oni su meu sobom govorili o Kristu, kako bi nemirni mogli primiti
vraanje nazad, i kako bi ih on mogao pomazati pomau. Pomast je
milost Oca koji e prema njima biti milostiv. No, oni koje je pomazao su
oni koji su postali savreni. Jer, obino se pomazuju pune posude. No,
kada se pomast jedne (posude) rastopi, ona se isprazni, a razlog
nedostatka je stvar koja se pomazuje. Jer, tada je dah uvlai, stvar (je, op.
prev.) u moi onoga to je s njome. No, s onoga koji nema nedostataka
ne skida se nikakav peat, niti se on prazni. Ono to mu nedostaje,
savreni mu Otac ponovno ispunjava. On je dobar. On poznaje svoje
zasade, jer ih je zasadio u svom raju. Njegov je raj njegovo mjesto
poinka.

51
To je 37 savrenstvo u misli Oca, i to su rijei njegovih misli. Svaka od
tih rijei je djelo njegove jedne volje u otkrivenju njegove Rijei. Dok su
jo bile dubine njegovih misli, Rije koja je prva izgovorena otkrila ih je
zajedno s umom koji govori, jedna Rije u tihoj milosti. On se nazivao
milju, budui da su one bile u njoj prije nego to su otkrivene. On je,
dakle, prvi doao u doba kada je to zaeljela njegova volja. A Otac
poiva u volji, no njegovu je volju nemogue istraiti. Njegov je trag
volja, i nitko ga nee spoznati, niti ga moe shvatiti onaj koji ga
pojednostavljuje. No, kada zaeli - ak i kada im se pogled pred Bogom
nikako ne svia - eli Oca. Jer, on poznaje poetak sviju njih i njihov kraj.
Jer, na kraju e im izravno postavljati pitanja. Kraj je primanje znanja o
onome koji je skriven, a to je Otac 38 iz kojega je nastao poetak, i
kojemu e se vratiti svi koji su iz njega potekli. A oni su se pojavili na
slavu i radost njegova imena.

Ime Oca je Sin. On je prvi dao ime onome koji je potekao iz njega
samoga, i rodio ga kao sina. Dao mu je ime koje mu je pripadalo; on je taj
kojemu pripada sve to oko njega postoji, (on je, op. prev.) Otac.
Njegovo je ime; njegov je Sin. On moe biti vien. Meutim, njegovo je
ime nevidljivo, jer je samo otajstvo nevidljivoga koje ulazi u ui koje je
on njime (otajstvom, op. prev.) posve ispunio. Doista, Oevo se ime ne
izgovara, ali je oitovano kroz Sina.

Ime je, stoga, veliko. Ta tko bi mu mogao dati ime, veliko ime, osim
njega samoga kojemu (ime, op. prev.) pripada i sinova imena u kojima
poiva ime Oca i (koji) poivaju u njegovu imenu? Budui da je Otac
nestvoren, sam ga je rodio za se, kao ime, prije nego to je stvorio eone,
kako bi ime Oca vladalo nad njima, odnosno, 39 ime u istini, koje je
vrsto, u njegovoj zapovijedi i savrenoj moi. Jer, (to, op. prev.) ime
nisu (samo) rijei, niti se ono sastoji od naziva, nego je nevidljivo. On je
sebi samom dao ime, budui da samo on sebe vidi i ima mo da sebi da
ime. Jer, tko ne postoji, nema imena. Kako se zove onaj koji ne postoji?
No, onaj koji postoji, postoji sa svojim imenom, i samo ga on zna i (zna
kako) da mu nadjene ime. To je Otac. Sin je njegovo ime. On ga, stoga,
nije sakrio, nego je ono postojalo; to se Sina tie, on je sam dao ime. Ime
je, stoga, ono od Oca, budui da je ime Oca Sin. Doista, gdje bi samilost
pronala ime ako ne u Ocu?

52
No, netko e zasigurno rei svome blinjemu: "Tko je taj koji e dati
ime onome koji je postojao prije njega. Zar potomci ne dobivaju imena
40 od onih koji (ih) rode?" Razmislimo o tome. to je ime? To je ime u
istini; to, dakle, nije ime od Oca, jer je to pravo ime. On nije primio ime
na zajam, poput drugih, u skladu s oblikom u kojemu e svaki od njih
biti stvoren. To je pravo ime. Nitko mu ga nije dao. No, on (je) neizreciv,
neopisiv, sve dok onaj koji je savren ne progovori o njemu samom. On
ima mo izgovoriti i vidjeti njegovo ime.

Kada je, dakle, zaelio da njegovo voljeno ime bude njegov Sin, dao
mu je ime - onome koji je doao iz dubine - progovorivi (tako, op. prev.)
o svojim tajnama, znajui da je Otac bie bez zla. Zato ga je doveo, kako
bi progovorio o mjestu i njegovu prebivalitu iz kojega je potekao, 41 te
kako bi slavio pleromu, veliinu njegova imena i slatkou Oca. On e
govoriti o mjestu iz kojeg je svatko potekao, i pourit e nazad, u predjel
gdje je primio svoje ustolienje i gdje e - na mjestu na kojemu je stajao -
primiti okus, hranu i rast. A njegovo je poivalite njegova pleroma.

Stoga, sve su Oeve emanacije plerome, a korijen svih njegovih ema-
nacija je u onome koji ih je pustio da u njemu rastu. On im je dodijelio
sudbine. Svaka od njih je oitovana, kako bi se kroz njihovu vlastitu
misao [...]. Jer, mjesto na koje alju svoju misao, to mjesto, njihov korijen,
je ono to ih uzdie u visine, k Ocu. One posjeduju njegovu glavu, koja
za njih poiva, i one su podrane, pribliavajui mu se, te bi se moglo
rei da su poljupcima sudjelovale u njegovu licu. No, one se ne oituju
42 na taj nain, jer same nisu uzdignute; pa ipak, ne nedostaje im slava
Oca, o kojemu ne misle kao o malenom, grubom ili gnjevnom, nego
(kao) o biu bez zla, nepokolebljivom, slatkom, koje je sve prostore znalo
prije nego to su nastali, te ga ne treba poduavati.

To je nain onih koji posjeduju (neto) odozgo, od neizmjerne veliine,
oekujui jednoga i savrenog, onoga koji je ondje zbog njih. Oni ne
silaze u Had, niti je u njima zavist, tuga ili smrt. Oni poivaju u onome
koji poiva, ne trsei se i ne udaljavajui se od istine. Sami su istina; Otac
je u njima i oni su u Ocu, savreni, nepodijeljeni u istinski dobrom. Nita
im ne nedostaje, spokojni su i svjei u Duhu. Oni e njegovati svoj
korijen. Oni e se baviti stvarima u kojima e on pronai svoj korijen, te
nee trpjeti gubitak njegove due. To je mjesto blagoslovljenih; to je
njihovo mjesto.
53

to se ostalih tie, neka znaju, na svojim mjestima, da nije prikladno
43 da govorim o neemu drugom, budui da sam stigao u poivalite.
No, u tome u postati, i (prikladno je) baviti se u svako doba Ocem
svega i istinskom braom, onima na koje je Otac izlio svoju ljubav i
meu kojima On ne nedostaje. Oni se pojavljuju u istini, budui da
postoje u istinskom i vjenom ivotu, te govore o svjetlosti koja je
savrena i ispunjena Oevim sjemenom, i koja je u njegovu srcu i
pleromi, dok se njegov Duh raduje u njoj (svjetlosti, op. prev.) i slavi
onoga u kojemu je postojao, jer on je dobar. I njegova su djeca savrena i
dostojna njegova imena, jer, on je Otac. Takvu djecu on ljubi.


pleroma u gnostikoj filozofiji punoa, bit boanstva iz koje proizlazi
sve dobro
eon vijek; dug odsjek vremena; vjenost























54

RASPRAVA O USKRSNUU
(I,4)

Uvod: Malcolm L. Peel
Preveo na engleski: Malcolm L. Peel
Prevela s engleskog: Julijana trok


UVOD

Znaaj ovoga kratkog didaktikog pisma jest u tome to ono svjedoi
o iznimno neortodoksnom tumaenju kranskoga uenja o ivotu
poslije smrti. Krajem 2. stoljea, kada je pismo vjerojatno i nastalo,
krani - bilo gnostiki ili ortodoksni - bavili su se odreenim izazovima
i pitanjima. Je li takav ivot filozofski dokaziv (kao to je tvrdio Sokrat u
Fedonu)? Kakav je njegov oblik? (Besmrtnost due? Uskrsnue tijela?
Reinkarnacija?) Kada nastupa to iskustvo? (Prilikom smrti? Prilikom
Kristova konanog povratka? Moda ak i prije smrti?) Novozavjetni je
nauk prilino neodreen po nekima od tih pitanja, iako unutar velike
crkve postoji suglasnost o barem dva pitanja: prototip i temelj takvoga
ivota bilo je uskrsnue Isusa Krista, a uskrsnue pojedinaca ujedno
znai njihovo odbacivanje osobnoga identiteta.

didaktian pouan, koji pouava

Meutim, anonimni autor Rasprave o uskrsnuu tvrdio je da je svoje
znanje primio od Krista (49; 50), te da mu je ono omoguilo da ponudi
izravne i nedvojbene odgovore na takva pitanja, pitanja koja mu je, u
ovom sluaju, uputio njegov uenik, Reginos (43).

Prvo, uskrsnue je stvar vjere u stvarnosti uskrsnua Isusa Krista i
njegove pobjede nad smru (46). Ono nije posljedica filozofskoga
"uvjeravanja", a veina filozofa su skeptici.

Drugo, oblik ivota bit e "uskrsnue", koje se ne shvaa kao ponovno
stvaranje duhovnoga tijela u Kristovoj Parusiji (1 Korinanima 15
55
passim). Naime, u trenutku bioloke smrti, "izabrani" vjernik doivljava
odvajanje unutarnjih, "ivih udova", ija se intelektualna priroda
pojanjava naznakama o "umu" i njegovoj "misli", od vanjskoga "tijela"
"propadljivih", "vidljivih", vanjskih "udova" (45-48). ak i tada, to
"uskrsnulo tijelo", zaodijenuto novom "puti" (47) ili "odijelom od
svjetlosti" ("zrake" u 45), zadrava osobna i prepoznatljiva obiljeja, na
to upuuje ukazanje Ilije i Mojsija prilikom Kristove preobrazbe (Marko
9:2-8). Takvo je "duhovno uskrsnue" koje "guta" (tj. unitava ili ini
besmislenim) "uskrsnue" bilo iste "due" ili, doslovno, "tijela" (45; 46).
Prepoznatljiv je dualistiki nauk o vanjskom/unutarnjem koji nadilazi
pavlinsku antropologiju.

parusija gr. po kranskom vjerovanju ponovni dolazak Kristov
na svretku svijeta

Tree, za razliku od rane crkve, koja se u svojoj nadi u uskrsnue
drala "eshatoloke rezervacije" (tj. ideje da e kranski pojedinac, kako
bi posve uskrsnuo, morati priekati Kristov konani dolazak), autor
Rasprave o uskrsnuu dri da bi izabranom vjerniku koji je proleptiki
sudjelovao u Kristovoj patnji (smrti), uskrsnuu, i uzaau (45), nova
stvarnost morala biti jasna: ovjek ve sada ima uskrsnue. Ukratko, na
pisac, poput Himeneja i Fileta koji se prozivaju u 2. Poslanici Timoteju,
2:18, poduava da se uskrsnue ve zbilo! Svoju tvrdnju podrava
svojevrsnim egzistencijalnim dokazom: vjernik koji zna za smrt morao
bi se ve smatrati mrtvim, i sudionikom u uskrsnulom stanju (49).
Vjernik, dakle, mora imati "vjeru" u stvarnost Kristove pobjede nad
smru (45; 46), kako vie ne bi "dvojio" (47; 48), kako bi "upoznao" Sina
ovjejega i objavljenu istinu o njegovu uskrsnuu (46), te kako bi
"prakticirao" osloboenje od neprijateljskih sila svemira (49) kroz
ispravnu misao i shvatio mistino jedinstvo iskustva Spasitelja i iskustva
vjernika (45; 46).

eshatologija gr., religiozno uenje o posljednjim stvarima ovjeka,
kao to su ivot poslije smrti, smak svijeta i dr
eshatoloki zagrobni, posmrtni
prolepsa spominjanje pojave koja e se tek dogoditi kao da se ve
dogodila
56

Opsene studije teksta koji slijedi pojasnile su da je njegov autor
kranski gnostiki uitelj, na kojega je oito utjecao Valentinov
gnosticizam. To dokazuju slinosti izmeu nauka izloenog u raspravi
prema kojemu se duhovno uskrsnue ve zbilo, Tertulijanova izvjea o
Valentinovoj "ostvarenoj eshatologiji" (De praes. haer. 33.7; De res. mort.i
19,2-7), te Irenejeva djela (Haer. 2.31.2). Odreeni konceptualni
kompleksi jedinstveni Valentinu takoer se pojavljuju u Raspravi o
uskrsnuu, poput ideje o primordijalnoj pleromi, koja je pretrpjela
devoluciju i "nedostatak" (46; 47; 49) koji Spasitelj mora "obnoviti" (44).

Za oekivati je, stoga, da su ovdje prisutne srednjoplatonistike ideje
koje su, kako su pokazali znanstvenici, utjecale na Valentinov nauk.
Takve ideje ukljuuju razlikovanje izmeu svijeta bia (ukljuujui
samoga Boga), te sfere nastajanja i pokvarljivosti (48), kao i izmeu
"inteligibilnoga svijeta" i "osjetilnoga" svijeta (46; 47). Platonistike su
takoder ideje o prethodnom postojanju dua (46; 47; 49), to
"pripremanju" za umiranje (49).

inteligibilan nadosjetan; pojmovan, razumljiv, jasan; koji se moe
samo razumom shvatiti (a ne moe se osjetiti)

Meutim, prilino je "neplatonistika" odsutnost potrage za
ekstatinim vienjem/jedinstvom s konanim Jednim, kao i naglaa-
vanje zadravanja prepoznatljivih osobnih obiljeja u post mortemu.
Meutim, zbog sredinje uloge Isusa Krista, kao i zbog autorova
pozivanja na Novi zavjet kao najpouzdaniji izvor koji potkrjepljuje
njegove dokaze (43; 45; 48), moemo zakljuiti da je autor kranski
gnostik na iju su misao utjecale srednjoplatonistike ideje, filtrirane
kroz kasniji i neto opskurniji Valentinov gnosticizam.

Kritiari openito prihvaaju da Raspravu o uskrsnuu nije napisao sam
Valentin. Studije faza novozavjetnoga kanona kojih je anonimni autor
oito bio svjestan, mjesta Rasprave o uskrsnuu u kontekstu ranocrkvenih
rasprava o uskrsnuu, te naravi u njoj sadranih srednjoplatonistikih
ideja, ukazuju da je to djelo vjerojatno nastalo krajem 2. stoljea.
57
Meutim, ne postoje ni unutarnji ni vanjski dokazi prema kojima bi se
moglo odrediti njegovo podrijetlo.

Jo uvijek se raspravlja o tome predstavlja li to djelo autentino
didaktiko pismo koje ne sadri praescriptio s autorovim imenom (poput
Epistula Apostolorum ili Ptolemejeva pisma Flori) ni elemente dijatribe, ili je
ono prvenstveno filozofski diskurs u obliku ciniko-stoike dijatribe. Za
sada nema uvjerljivih dokaza za potonje. ini se, meutim, da
znanstvenici uglavnom odbacuju pretpostavke da je tekst posljedica
kombiniranja dvaju izvorno odvojenih pisama, ili, pak, posljedica
gnostike redakcije izvorno kranskog teksta.

dijatriba ujiva, pretjerana kritika; estoka prepirka; pogrda,
pamflet





RASPRAVA O USKRSNUU
(I 43, 25-50, 18)

Reginose, sine moj, neki ele nauiti mnoge stvari. Zaokupljeni su
pitanjima bez odgovora. Uspiju li u tome, obino o sebi imaju veoma
visoko miljenje. No, ne mislim da su stajali u Rijei Istine. Prije bih
rekao da trae vlastiti mir, koji smo mi primili kroz naega Spasitelja,
naega Gospodina Krista. 44 Primili smo ga kada smo upoznali istinu i
oslonili se na nju. No, budui da nas ljubazno pita o uskrsnuu, piem ti
da je ono nuno. Naravno, mnogi ne vjeruju u uskrsnue, no nekoliko ga
je pronalo. Stoga, raspravimo o tom pitanju.

Kako je Gospodin objavio stvari dok je postojao u tijelu i nakon to se
otkrio kao Sin Boji? ivio je na ovom mjestu, na kojemu ti ostaje, govo-
rei o Zakonu Prirode - no, ja ga zovem "Smrt". A (taj, op. prev.) Sin
Boji, Reginose, bio je Sin ovjeji. On ih je oboje zagrlio, posjedujui
ljudskost i boanstvenost, kako bi, s jedne strane, pobijedio smrt kao Sin
Boji, dok bi se istodobno, kroz Sina ovjejeg, dogodio povratak
Pleromi; jer je, kao sjeme Istine, potjecao odozgo prije nego to je nastalo
58
njegovo ustrojstvo. Ondje su nastala mnoga podruja i mnoga
boanstva.

Znam da o rjeenju govorim 45 teko razumljivim rijeima, no nita
nije teko u Rijei Istine. No, budui da se Rjeenje pojavilo tako da nita
ne ostane skriveno, nego da se otkrije sve o postojanju - unitenje zla s
jedne strane, otkrivenje izabranih s druge. To je emanacija Istine i Duha,
Milost je od Istine.

Spasitelj je progutao smrt - (to) zasigurno znate - jer je ostavio svijet
koji iezava. Preobrazio se u neiezivoga Eona i uzdignuo se,
progutavi vidljivo nevidljivim, i otvorivi nam put besmrtnosti. Doista,
kako ree Apostol:

"Patili smo s njim, s njim smo se uzdignuli i s njim otili u nebesa".

Ako smo, nosei ga, oitovani u ovome svijetu , mi smo njegove zrake
i on nas obuhvaa sve do naega zalaska, odnosno, nae smrti u ovom
ivotu. On nas privlai u nebesa, kao to sunce privlai zrake, niim
ogranien. To je duhovno uskrsnue 46 koje guta duevno jednako kao i
tjelesno.

No, onaj koji ne vjeruje ne moe se uvjeriti. Jer, to je podruje vjere,
sine moj, ne ono koje pripada uvjeravanju: mrtvi e uskrsnuti! Meu
filozofima ovoga svijeta postoji jedan koji vjeruje. Barem e on ustati. Ne
daj filozofu iz ovoga svijeta razloga da povjeruje kako e se on vratiti
sam od sebe - i (to) zbog nae vjere! Jer, mi smo upoznali Sina
ovjejega, te smo povjerovali da je ustao iz mrtvih. To je onaj o kojemu
govorimo:

"On je postao unitenje smrti, kao veliki u kojega oni vjeruju."

Veliki su oni koji vjeruju.

Misao onih koji su spaeni nee ieznuti. Um onih koji su ga upoznali
nee ieznuti. Mi smo, stoga, izabrani za spasenje i otkupljenje, budui
da nam je od poetka odreeno da ne padnemo u ludost neznalica, nego
da uemo u mudrost onih koji su upoznali Istinu. Doista, Istina koja se
uva ne moe se napustiti, niti je ikada bila naputena.
59

"Snaan je sustav Plerome; maleno je ono to se oslobodilo (i) postalo
svijetom. No, Sve je ono to je obuhvaeno. Ono nije 47 postalo; ono je
postojalo."

Stoga, nikada ne dvoji o uskrsnuu, Reginose, sine moj! Jer, ako nisi
postojao u tijelu, primio si tijelo kada si uao u ovaj svijet. Zato (onda,
op. prev.) ne bi primio tijelo kada bude uznesen u Eona? Ono to je
bolje od tijela je ono to je za uzrok ivota. Zar nije tvoje ono to je za
tvoj raun zaivjelo? Ne postoji li s tobom ono to je tvoje? Pa ipak, kada
si na ovom svijetu, to ti nedostaje? To si na svaki nain elio saznati.

Posteljica tijela je starost, i ti postoji u pokvarljivosti. Ti ima
odsutnost kao dar. Jer, ako ode, nee se odrei onoga to je bolje. Ono
to je gore, smanjuje se, no za to ima milosti.

Nita nas, stoga, ne otkupljuje iz ovoga svijeta. No, mi smo spaeni, jer
smo Sve. Primili smo spasenje od kraja do kraja. Razmiljajmo na taj
nain! Razumijevajmo na taj nain!

No, pitajui se, o tim stvarima, neki ele znati hoe li onaj tko je
spaen, kada napusti tijelo, odmah biti spaen. O tome nema nikakve
dvojbe. [...] doista, vidljivi udovi koji su mrtvi 48 nee biti spaeni, jer e
ustati (samo) ivi udovi koji su u njima.

to je, dakle, uskrsnue? To je uvijek razotkrivanje onih koji su ustali.
Jer, ako se sjea da u Evanelju pie kako se pojavio Ilija, a s njim i Moj-
sije, ne misli da je uskrsnue privid. To nije privid, nego istina! Doista,
prikladnije je rei da je privid svijet, a ne uskrsnue koje je donio na
Gospodin i Spasitelj, Isus Krist.

Ali, to vam to govorim? Oni koji su ivi umrijet e. Kako ive u pri-
vidu? Bogati su osiromaili, a kraljevi su svrgnuti. Sve je podlono pro-
mjeni. Svijet je privid! - da ne bih pretjerao!

No, uskrsnue nema gore spomenuto svojstvo (tj. nije promjenjivo,
op. prev.), jer ono je nepobitna istina. Ono je otkrivenje (onoga, op.
prev.) to jest, i preobrazba stvari i prelazak u novo. Jer, neiezivo 49
60
silazi na iezivo; svjetlost se nadvija nad tamu, gutajui je, a Pleroma
ispunjava nedostatak. To su simboli i slike uskrsnua. On je taj koji ini
dobro.

Stoga, o, Reginose, ne razmiljaj djelomino, niti ivi u skladu s ovim
tijelom zbog jednoumlja, nego bjei od podjela i lanaca i ve e tako
pronai uskrsnue. Jer, ako onaj koji e umrijeti zna da e umrijeti - doi
e do toga ak i ako dugo poivi - zato se ti (ve sada) ne bi smatrao
uskrsnulim? Ako ve posjeduje uskrsnue, no nastavlja dalje kao da
e umrijeti - pa ipak, taj zna da je umro - zato, onda, ja zanemarujem
tvoju neizvjebanost? Svatko bi morao vjebati na razliite naine, kako
bi se oslobodio ovoga Elementa i izbjegao pogreku, te sam primio ono
to je bilo na poetku.

Te sam stvari primio velikodunou moga 50 Gospodina, Isusa
Krista, O njima sam poduavao tebe i tvoju brau, moje sinove, te nisam
propustio nita to bi vas moglo ojaati. Ako u mome izlaganju Rijei
postoji neto to vam je nejasno, na vae u upite ponuditi svoja
tumaenja. No, ne zavidite onome meu vama koji bi vam mogao
pomoi. Mnogi se pitaju o ovome o emu sam vam pisao. Njima kaem:
"Mir s njima i milost." Pozdravljam vas i one koji vas ljube u bratskoj
Ljubavi.















61


EVANELJE PO TOMI
(II,2)


Uvod: Helmut Koester
Uvod prevela: Julijana trok
Tekst prevela: Maria Spitzer




UVOD

Evanelje po Tomi je zbirka Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku,
ili skupinu izreka (njih 114 nije pronaeno u rukopisu, nego je taj broj
proizvod suglasnosti dananjih znanstvenika) u veini sluajeva glasi:
"Isus (im) ree," dok same izreke ponekad predstavljaju odgovore na
pitanja ili izjave uenika. Samo u jednom sluaju (13) izreka se proiruje
u poduu raspravu izmeu Isusa i uenika. Postoji nekoliko vrsta izreka
sauvanih u Evanelju po Tomi: mudre izreke (poslovice), parabole,
eshatoloke izreke (proroanstva), te pravila namijenjena zajednici. U
tom se dokumentu pojavljuju redoslijedom koji ne otkriva nikakav
poseban plan ili sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojavljuju
zajedno, zbog meusobne slinosti po obliku ili asocijacijama.

Koptsko Evanelje po Tomi prevedeno je s grkoga. Fragmenti toga
evanelja u izvornoj, grkoj verziji, sadrani su u Papirusima
Oxyrhyncus 1, 654 i 655, koji su otkriveni i objavljeni poetkom 20.
stoljea, no kao dijelovi Evanelja po Tomi identificirani su tek poslije
otkria koptske knjinice Nag Hammadi. Prvi od tih grkih papirusa
sadri izreke 26-30, 77, 31-33 (tim redoslijedom!), druga dva sadre
izreke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grkih fragmenata proizlazi iz
rukopisa napisanog prije 200. god. po Kr., to znai da je grka verzija
toga evanelja bila u uporabi u Egiptu ve u 2. stoljeu.

62
Autorstvo evanelja pripisuje se Judi Tomi Didymosu, odnosno, Judi
"blizancu" (aramejska rije toma i grka didymos znae "blizanac"). U
Sirijskoj crkvi, (Juda) Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio
crkve na Istoku, posebice u Edesi (prema neto mlaoj predaji, Juda je
posjetio ak i Indiju). Drugi kranski spisi istonih crkava takoer su se
pripisivali tom apostolu; njima pripadaju Djela Tomina, a najvjerojatnije i
Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio knjinice Nag Hammadi (II, 7).
Potonji zapis, kao i Evanelje po Tomi, najvjerojatnije su napisani u Siriji.
Meutim, dvojbeno je jesu li izvorno bili sastavljeni na aramejskom, a
potom prevedeni na grki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka
iz kanonskih evanelja, najprije bile u optjecaju na aramejskom, Isusovu
jeziku.

Velik broj izreka iz Evanelja po Tomi sadre paralele s novozavjetnim
evaneljima, sa sinoptikim evaneljima (po Mateju, Marku i Luki), te s
Evaneljem po Ivanu (slinosti s potonjim osobito su znaajne; npr.
izreke 13, 19, 24, 38, 49, 92). Poznato je da su neke izreke sadrane i u
nekanonskim evaneljima, osobito u Evanelju po Hebrejima (npr. izreka
2) te Evanelje po Egipanima (npr. izreka 22), koja su bila u optjecaju u 2.
stoljeu, to potvruje i Klement Aleksandrijski (oko 180.-200.).
Meutim, veoma je upitna izravna veza Evanelja po Tomi s drugim
nekanonskim evaneljem. Mnogo je zanimljivija veza Evanelja po Tomi s
kanonskim evaneljima. Dok potonji sadre znaajne segmente
narativnih materijala, u prvome nema tragova takvih materijala. Samim
time se na dokument ne moe smatrati eklektikim izvatkom iz
novozavjetnih evanelja. Usporedimo li oblik i izriaj pojedine izreke s
oblikom u kojemu su one sauvane u Novom zavjetu, gotovo se uvijek
ini da Evanelje po Tomi zadrava izvorniji oblik tradicionalne izreke
(nasuprot tome, postoji nekoliko sluajeva koji nas navode na zakljuak
da je na koptski prijevod utjecalo prevoditeljevo poznavanje
novozavjetnih evanelja), ili predstavlja verzije koje se temelje na
izvornijim oblicima. Neto izvorniji i krai oblici osobito su oiti u
Tominim parabolama (npr. izreke 8, 9, 57, 65, 96, 109).

eklektiki necjelovit, nejedinstven, nedosljedan

63
Po svom anru, Evanelje po Tomi je slino jednom od izvora
kanonskih evanelja, takozvanom "Izvoru sinoptikih izreka" (esto
zvanom "Q" od njemake rijei Quelle, "izvor"), koji su rabili Matej i
Luka. Doista, mnoge izreke pronaene u naemu dokumentu bile su
takoer dijelovi toga izvora novozavjetnih evanelja. S druge strane,
Evanelje po Tomi takoer sadri posve drugaije starije izreke, ije
paralele nalazimo u Evanelju po Ivanu, u Mk 4:21-25, pa ak i u Prvoj
poslanici Korinanima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2:9). Nadalje, izreke koje se
odnose na budui dolazak Sina ovjejega, tako karakteristine za "Q"
(npr. Lk 12:8, 10; 17,22, 24, 26), uope ne postoje. Evanelje po Tomi je,
stoga, srodna, ali posve neovisna zbirka izreka. U svom najizvornijem
obliku, ono vjerojatno potjee iz 1. stoljea (nastanak "Q"-a obino se
smjeta u sredinu 1. stoljea).

Ni koptski prijevod ni grki fragmenti nisu sauvali to evanelje u
njegovu najstarijem obliku. ak i usporedba s postojeim koptskim i
grkim tekstovima pokazuje da je tekst bio mijenjan u procesu predaje.
Najstariji oblik najvjerojatnije je sadravao mudre izreke i Isusove
eshatoloke izreke, ukljuujui i brojne parabole. Te vrste izreka, ak i
one koje se ne mogu usporediti ni sa jednom izrekom iz novozavjetnih
evanelja (osobito parabole 97 i 98), moda pripadaju najstarijemu sloju
predaje. Dok "Q" naglaava eshatoloko oekivanje dolaska "Kraljevstva
Bojeg", Evanelje po Tomi, u svom najstarijem obliku, naglaava
otkrivanje mudrosti, ili "Kraljevstva Oeva", u spoznaji (gnosis) sebe
(npr. izreka 3), voenoj Isusovim izrekama. Takvo razumijevanje
spasenja slino je onome izraeno u mnogim odlomcima Evanelja po
Ivanu, u kojemu je otkrivanje istine i ivota vezano uz Isusove rijei (Iv
6,63; 8,51). Prva izreka iz Evanelja po Tomi naglaava to upravo
programski: tumaenje izreka istovjetno je pronalaenju vjenoga ivota.

U daljnjoj povijesti i oblikovanju Evanelja po Tomi, to mudro
tumaenje Isusovih izreka poprimilo je jasniji oblik pod utjecajem
gnostike teologije, iako se to djelo ne moe pripisati nekoj posebnoj
gnostikoj koli ili sljedbi. Tema prepoznavanja sebe je opirnije
razraena u izrekama (npr. 50, 51) koje govore o spoznaji ovjekova
boanskoga podrijetla, koja je ak i Adamu bila uskraena, iako je on
"nastao iz velike snage" (npr. izreka 85). Spasenje se postie svlaenjem
64
svega to je od ovoga svijeta (npr. izreke 21, 37, 56). Uenici moraju "biti
prolaznici" u sadanjem pokvarljivom postojanju (npr. 42). Postojanje
idealnoga gnostikog uenika opisano je izrazom "samac", koji se odnosi
na ovjeka koji je za sobom ostavio sve to ljudsko bie vee uz svijet
(npr. izreke 16, 23, 30 i 76). ak i ene mogu postii taj cilj, ako postignu
"mukost" samakoga postojanja (izreka 114).





EVANELJE PO TOMI
(II 32, 10-51, 28)

Ovo su tajne rijei koje je Isus ivi kazao i koje je zapisao Juda Toma
Blizanac.

(1) Isus ree: "Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrti."

(2) Isus ree: "Tko trai, neka ne prestane traiti dok ne nae. Kada
nae, zapanjit e se; zapanjen, zadivit e se. I tada e vladati nad
svime."

(3) Isus ree: "Ako vam oni koji vas vode kau, Gledajte, Kraljevstvo
je gore na nebu, pretei e vas ptice nebeske. Ako vam kau, U
moru je, ribe e vas pretei. Kraljevstvo je u vama, i ono je izvan
vas. Prepoznate li sebe, bit ete prepoznati 33 i shvatit ete da ste
djeca Oca ivoga. Ali ako se ne prepoznate, ivite u siromatvu,
i vi ste siromatvo."

(4) Isus ree: "ovjek u poodmakloj dobi pitat e bez oklijevanja
djetece staro sedam dana za mjesto ivota - i on e ivjeti. Jer
mnogi prvi bit e posljednji i bit e jedan jedini."

(5) Isus ree: "Prepoznaj ono to ti je pred oima, i ono to ti je
skriveno bit e ti otkriveno. Jer nema skrivenosti koja nee izii
na vidjelo."

65
(6) Njegovi su ga uenici pitali. Kazae: "eli li da postimo? I kako
da se molimo i dajemo milodare? I kako da se hranimo?" Isus
ree: "Ne laite, i ono to vam je mrsko ne inite; jer sve je
otkriveno pred licem neba; jer nema niega tajnog to nee
postati oigledno, i nema toga skrivenog koje se nee otkriti."

(7) Isus ree: "Blago lavu kojega ovjek jede - i lav e postati
ovjekom; i proklet bio ovjek kojega lav jede - i lav e postati
ovjekom."

(8) I on ree: "ovjek je nalik mudru ribaru koji baci mreu u more i
odatle je izvue punu sitnih ribica; meu njima pronae veliku
ribu, mudri ribar; sve sitne 34 baci u more, bez napora izabere
veliku ribu. Tko ima ui da uje, neka uje!"

(9) Isus ree: "Evo, izie sija, zagrabi sjeme - razbaca ga. Jedno
pade na put; dooe ptice i pozobae ga. Drugo pade na stijenu,
i ne uhvati korijena u zemlji i ne pusti klasja k nebu. A drugo
pak pade u trnje; ovo ugui sjeme, i crv ga pojede. A jedno pade
na dobro tlo i k nebu dade dobar urod, od ezdeset i sto
dvadeset mjera."

(10) Isus ree: "Bacio sam vatru na svijet, i gle, sada bdijem nad njim
dok se ne zapali."

(11) Isus ree: "Ovo nebo e proi. I onaj iznad njega proi e; i koji
su mrtvi ne ive, i koji su ivi nee umrijeti. U dane kad jedete
mrtvo, inite ga ivim. Kad postanete svjetlost, to ete uiniti?
U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje, to
ete uiniti?"

(12) Uenici rekoe Isusu: "Znamo da e nas napustiti; tko e postati
velik nad nama?" Isus im ree: "Tamo kamo budete ili, prii
ete Jakovu Pravedniku, za kojega su stvoreni Nebo i Zemlja."

(13) Isus ree svojim uenicima: "Usporedite me i recite mi komu
sam nalik." Simon Petar mu ree: "Anelu pravedniku." Matej
mu ree: 35 "Nalik si mudrom filozofu." Toma mu ree:
66
"Uitelju, moja usta uope ne mogu iskazati komu si nalik." Isus
ree: "Nisam ja tvoj uitelj, jer si se ti opio s vrutka koji sam ja
otvorio." I on ga uze k sebi, povue se nasamo s njime, i ree mu
tri rijei. A kada se Toma vrati drugovima oni ga upitae: "to ti
je Isus rekao?" Toma im ree: "Kad bih vam kazao samo jednu
rije koju mi ree, uzeli biste kamenje i bacili ga na me, i iz
kamenja bi buknula vatra i spalila vas."

(14) Isus im ree: "Postite li, upisat ete si grijeh; molite li, bit ete
prokleti; dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad
stupite u koju zemlju i prolazite njenim predjelima, ugoste li vas,
jedite to vam poslue; i lijeite bolesne meu njima. Jer ono to
ue u vaa usta nee vas ukaljati; ali ono to napusti vaa usta,
to e vas ukaljati."

(15) Isus ree: "Kada ugledate onoga koji nije roen od ene,
prostrite se licem prema zemlji i tujte ga - taj je va Otac."

(16) Isus ree: "Ljudi moda misle da sam doao svijetu donijeti mir.
Ne znaju da sam neslogu doao donijeti zemlji, vatru, ma, rat.
Jer petoro e ih biti 36 u kui: troje e biti protiv dvoje i dvoje e
biti protiv troje, otac protiv sina i sin protiv oca, i oni e stajati
postojano kao samci."

(17) Isus ree: "Dat u vam ono to ni jedno oko nije vidjelo i to ni
jedno uho nije ulo i to ni jedna ruka nije dotakla i to se do
ljudskoga srca nije popelo."

(18) Uenici kazae Isusu: "Reci nam kakav e biti na svretak." Isus
ree: "Poto ste otkrili poetak, zato traite svretak? Jer gdje je
poetak, tamo e biti i svretak. Blago onomu koji e se drati za
poetak /u poetku/ i taj e prepoznati svretak i taj nee
okusiti smrti."

(19) Isus ree: "Blago onomu koji je bio prije nego je postao.
Postanete li moji uenici i sluate li moje rijei, ovo e vam
kamenje sluiti. Nego imate pet stabala u raju, koja se ne
67
mijenjaju ni ljeti ni zimi, i lie im ne opada. Onaj tko ih poznaje
nee okusiti smrti."

(20) Uenici kazae Isusu: "Reci nam, to se moe usporediti s
Kraljevstvom nebeskim?" On im ree: "Ono je kao goruiino
zrno, najmanje od sveg sjemenja; ali kada ono padne na
obraenu zemlju, iz njega izraste velika grana i ona postane
okriljem pticama nebeskim."

(21) Marija ree Isusu: "Komu su tvoji uenici nalik?" On ree: "Nalik
su 37 djeici to posjedae na tue polje. Kada vlasnici polja
dou, kazat e: Ostavite nam nae polje. Oni se pred njima svlae
ne bi li im ga prepustili i dali svoje polje. Zato kaem: Kada
gospodar kue zna da e doi tat, on e ga budan doekati; i
nee mu dopustiti da rovari po njegovu kraljevstvu i opljaka
ga. Ali vi bdijte suoeni sa svijetom; opaite bedra velikom
snagom, da razbojnici nemaju pristupa; jer ve ete naii na
nedau koju iekujete. Kad bi se (barem) meu vama naao
mudar ovjek! im rod dozrije, evo ga sa srpom u ruci i poanje
ga. Tko ima ui da uje, neka uje."

(22) Isus vidje djeicu kako ih doje. Ree svojim uenicima: "Ovi su
maleni koje doje poput onih koji ulaze u kraljevstvo." Kazae
mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u kraljevstvo?"
Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje bude
kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz
mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a
ensko nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto
ruke i stopalo umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui
u kraljevstvo." 38

(23) Isus ree: "Vas u izabrati, jednoga od tisuu i dvoje od deset
tisua, i tu e stajati kao da su jedan jedini."

(24) Njegovi uenici kazae: "Poui nas o mjestu gdje prebiva, jer
neophodno nam je traiti ga." Ree im: "Tko ima ui, neka uje!
U ovjeku od svjetla je svjetlost, i on rasvjetljava cijeli svijet.
Kada on ne svijetli - to je tama."
68

(25) Isus ree: "Ljubi brata svojega kao duu svoju; bdij nad njim kao
nad zjenicom svojom."

(26) Isus ree: "Vidi trun u oku brata svojega, a balvan u vlastitom
ne vidi. Kada izvadi balvan iz svojega oka, jasno e vidjeti
kako da izvadi trun iz bratova."

(27) <Isus ree:> "Ako se ne liite svijeta, kraljevstvo neete nai; ako
ne slavite sabat kao sabat, Oca neete vidjeti."

(28) Isus ree: "Stajah usred svijeta i oitovah im se u tijelu. Sve ih
naoh opijene - ednoga meu njima ne naoh, i moja dua se
raalosti nad sinovima ovjejim, jer slijepi su u svojemu srcu i
ne vide da su na svijet doli prazni, i prazni ga ele napustiti.
No, sada su opijeni. Kada se ostave svojega vina, kajat e se."

(29) Isus ree: "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je udo. Ali kada se
duh pojavi radi tijela, tada je to udo nad udima. Ali ja, ja se
udim tome 39 kako je to veliko bogatstvo stanovalo u tom
siromatvu."

(30) Isus ree: "Gdje su tri boga, tamo su bogovi; gdje su dva ili
jedan, tamo u biti s njime."

(31) Isus ree: "Nitko nije prorok u svojemu selu, i nijedan lijenik ne
lijei one koji ga poznaju."

(32) Isus ree: "Grad sagraen na brdu, visok i utvren, ne moe
pasti niti se moe sakriti."

(33) Isus ree: "Ono to svojim uima uje, neka i druge ui uju -
razglasi to s vaih krovova. Jer nitko ne pali svjetiljku da je
poklopi posudom; nego je postavi na svijenjak, da svatko tko
ue i izie vidi njezino svjetlo."

(34) Isus ree: "Kada slijepac vodi slijepca, obojica padnu u jamu."

69
(35) Isus ree: "Nitko ne moe ui u kuu monika i silom je zauzeti a
da mu prvo ne svee ruke; tek tada mu moe poharati kuu."

(36) Isus ree: "Ne brinite se od zore do mraka, i od mraka do zore u
to ete se odjenuti."

(37) Njegovi uenici kazae: "Kojega dana e nam se otkriti i kojega
emo te dana vidjeti? Isus ree: Kada razgolitite svoj stid, kada
svoju odjeu stavite pod noge poput malene djece i stanete je
gaziti, tada [ete 40 vidjeti] sina ivoga i neete se bojati."

(38) Isus ree: "esto ste eljeli uti ove rijei koje vam govorim, i
nemate ih od koga drugoga uti. Doi e dani kada ete me
traiti (a) neete me nai."

(39) Isus ree: "Farizeji i vini pismu dobili su kljueve spoznaje (pa)
ih sakrili. Niti su uli niti su pustili one koji su to htjeli. Ali vi,
budite mudri kao zmije i bezazleni poput golubica."

(40) Isus ree: "Posadie trs izvan Oeva dohvata; i poto nije
uvren, bit e iupan s korijenom i propast e."

(41) Isus ree: "Tko ima u ruci, dat e mu se; a onome tko nema uzet
e se i ono malo to ima."

(42) Isus ree: "Budite prolaznici."

(43) Kazae mu uenici: "Tko si ti koji nam to kae?" <Isus im ree>:
"Zar iz onoga to vam govorim ne znadete tko sam? Ali vi ste
postali poput idova, jer oni vole stablo (a) mrze njegov plod, i
vole njegov plod (a) mrze stablo."

(44) Isus ree: "Tko na Oca huli, bit e mu oproteno, i tko na Sina
huli, bit e mu oproteno; ali onome tko huli na Duha Svetoga,
nee mu biti oproteno, ni na Zemlji ni na Nebu."

(45) Isus ree: "Ne bere se grode s trnja, niti se beru smokve s gloga,
jer oni ne donose ploda. 41 [Jer do]bar ovjek iz svojega blaga
70
iznosi dobro; zao ovjek zlo iznosi iz svojega blaga, koje mu je u
srcu, i govori zle rijei, jer iz obilja srca iznosi zlo."

(46) Isus ree: "Od Adama do Ivana Krstitelja, meu roenima od
ene nitko nije vei od Ivana Krstitelja, pa da pred njim ne obori
pogled. Ali ja rekoh da tko god meu vama postane malen,
spoznat e Kraljevstvo i postati veim od Ivana."

(47) Isus ree: "Ne moe jedan ovjek jahati dva konja, (niti) napeti
dva luka; i ne moe jedan sluga sluiti dvojici gospodara, jedino
ako jednog potuje, a drugoga prezire. Nitko ne pije staro vino
te odmah poeli kuati novo. I ne ulijeva se novo vino u stare
mjehove, da se ne pokvari; i ne ulijeva se staro vino u novi mijeh
da ga ne pokvari. Ne priiva se stara krpa na novu haljinu, jer bi
se rasparala."

(48) Isus ree: "Kada dva sklope mir u istoj kui, rei e brdu Pomakni
se - i ono e se pomaknuti."

(49) Isus ree: "Blago samcima i izabranima, jer vi ete Kraljevstvo.
Jer vi ste iz njega doli, i u nj ete se vratiti."

(50) Isus ree: "Kada vam kau: Odakle dolazite? - kaite im: Doli smo
iz svjetlosti, odanle gdje se svjetlost sama iz sebe raa. Po[stavila se] 42
i u svojoj se slici otkrila. Kada vam kau: Tko ste? - kaite: Mi smo
njegovi sinovi, i mi smo izabrani od Oca ivoga. Kada vas pitaju:
Koji je znak Oca vaega u vama? - kaite im: Kretanje i mir."

(51) Njegovi mu uenici kazae: "Kojega e se dana mrtvima pruiti
spokoj i kojega e dana nastupiti novi svijet?" On im ree: "Mir
koji iekujete doao je, ali vi ga ne prepoznajete."

(52) Njegovi mu uenici kazae: "Dvadeset i etiri proroka govorilo je
u Izraelu, i svi su oni o tebi govorili." On im ree: "Izostavili ste
ivoga pred svojim oima, a govorili ste o mrtvima."

(53) Njegovi mu uenici kazae: "Je li obrezivanje potrebno ili ne?"
On im ree: "Da je potrebno, otac bi ve obrezane u njihovoj
71
majci zainjao. Ali istinsko obrezivanje, ono u duhu, bilo je
potrebno posvema."

(54) Isus ree: "Blago siromanima, jer vae je Kraljevstvo nebesko."

(55) Isus ree: "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne moe mi
biti uenikom. I tko ne mrzi svoju brau i sestre i ne uzme kri
svoj poput mene, nee me biti dostojan."

(56) Isus ree: "Tko je prepoznao svijet, otkrio je le. I tko je otkrio le,
svijet ga nije dostojan."

(57) Isus ree: "Kraljevstvo je Oevo isto to i ovjek koji je obavio
[dobru] sjetvu. Nou mu doe neprijatelj 43 te meu dobro
sjeme zasije korov. ovjek ne dozvoli da poupaju korov te im
ree: Da ne biste, upajui korov, s njim poupali i penicu. Na dan
etve korov e postati vidljiv; poupat e ga te spaliti."

(58) Isus ree: "Blago ovjeku koji je trpio - on je pronaao ivot."

(59) Isus ree: "Gledajte ivoga dok ste na ivotu, da ne umrete i
onda traite da ga vidite; jer tada ga neete moi vidjeti."

(60) <Vidjee> Samaritanca kako nosi janje prema Judeji. Ree
uenicima: "(to kani) ovaj (uiniti) s janjetom?" Kazae mu:
"Ubiti ga i pojesti." On im ree: "Dok ono ivi, nee ga pojesti,
nego (tek) kada ga ubije (i) kada ono postane le." Kazae mu:
"Drugaije to ne moe uiniti." On im ree: "I vi, traite sebi
mjesto mira, da ne postanete le i da ne budete pojedeni."

(61) Isus ree: "Dvoje e na jednom krevetu poivati, jedno e
umrijeti, drugo e ivjeti." Saloma je kazala: "Tko si ti, ovjee,
iji sin? Svalio si se na moj krevet i jeo si za mojim stolom." Isus
joj ree: "Ja sam onaj koji dolazi iz onoga koji je isti; dane su mi
stvari mojega Oca. <Saloma je kazala:> "Tvoja sam uenica."
<Isus joj ree:> "Zato kaem: Kada je isti, Pun je svjetla - ali bude
li podijeljen, bit e ispunjen tamom."

72
(62) Isus ree: "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni 44
mojih] otajstava. Ono to ini desnica neka ti ljevica ne zna."

(63) Isus ree: "Bio jednom bogata koji je imao veliki posjed. Rekao
je: Upotrijebit u svoje bogatsivo da sijem, anjem, sadim, punim svoja
skladita voem, tako da mi nita ne nedostaje. Tako je mislio u
svojemu srcu - i te je noi umro. Tko ima ui neka uje."

(64) Isus ree: "Neki ovjek je imao goste. Kad je pripravio gozbu,
poalje slugu da pozove goste. Sluga poe prvomu te mu kae:
Moj Gospodar te poziva. A ovaj ree: Drim novce kod trgovaca,
dolaze mi naveer; moram poi i dati im naputke. Ispriavam se za
gozbu. Poe k drugomu te mu kae: Moj Gospodar te poziva. Ovaj
mu ree: Kupio sam kuu, i tamo me trebaju na jedan dan. Nemam
vremena. Doe k drugom te mu kae: Moj Gospodar te poziva.
Ovaj mu ree: eni mi se prijatelj, a ja prireujem gozbu. Ne mogu
doi, ispriavam se za gozbu. Poe do drugog te mu kae: Moj
Gospodar te poziva. Ovaj mu ree: Kupio sam imanje, idem prikupiti
najamninu. Ne mogu doi, ispriavam se za gozbu. Sluga se vrati i
kaza gospodaru: Oni koje si pozvao na gozbu ispriavaju se.
Gospodar ree sluzi: Izii van na putove i dovedi sve koje nae neka
jedu. Kupci i trgovci nee stupiti u mjesto mojega Oca. " 45

(65) On ree: "Jedan astan ovjek imao je vinograd - dade ga u
zakup vinogradarima, da u njemu rade (i) da od njih dobije
plodove. Posla vinogradarima slugu po plodove. Ovi ga zgrabe,
istuku ga, (i) zamalo ubiju. Sluga ode (i) ispria to gospodaru.
Njegov gospodar ree: Moda ga nisu prepoznali. Poalje drugoga
slugu - i njega vinogradari pretukoe. Tada im gospodar poalje
svojega sina. Ree: Moda e uvaiti mojega sina. Kad vinogradari
doznae da je on nasljednik vinograda, dohvate ga i ubiju. Tko
ima ui neka uje."

(66) Isus ree: "Pokaite mi kamen kojeg zidari odbacie. Taj kamen
je ugaoni kamen."

(67) Isus ree: "Tko poznaje sve, ali samoga sebe ne prepozna, taj sve
promai."
73

(68) Isus ree: "Blago vama, kada e vas mrziti i progoniti, nee
pronai mjesto kamo su vas progonili."

(69) Isus ree: "Blago progonjenima u svojim srcima - to su oni koji
su uistinu prepoznali Oca. Blago gladnima, jer e se eljnome
trbuh napuniti."

(70) Isus ree: "To to imate spasit e vas, ako ga porodite u sebi. To
to nemate u sebi ubit e vas - ako ga nemate u sebi."

(71) Isus ree: "Ja u [ovu] kuu razoriti, i nitko je nee moi [opet]
izgraditi." 46

(72) [Jedan ovjek] mu [ree]: "Kai mojoj brai da imanje mojega oca
podijele sa mnom." Ree mu: "O, ovjee, tko je mene postavio
za onoga koji dijeli?" Okrene se svojim uenicima. Ree im:
"Jesam li ja onaj koji dijeli?"

(73) Isus ree: "etva je obilna, no poslenika je malo. Molite zato
Gospoda da poalje poslenike za etvu."

(74) On ree: "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, ali nikoga u
bunaru."

(75) Isus ree: "Ima mnogih koji stoje pred vratima, ali samci su ti
koji e ui u svadbenu lonicu."

(76) Isus ree: "Kraljevsvo Oevo isto je to i trgovac koji je imao robu
(i) naiao na biser. Trgovac bijae mudar. Proda svu robu, kupi
samo biser. Traite i vi blago koje ne prolazi i koje je trajno, tamo
kamo moljac ne dolazi da izjeda niti crv da razara."

(77) Isus ree: "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve; sve se iz mene
stvorilo i sve se k meni vratilo. Rascijepite drvo, i ja sam ondje.
Podignite kamen, i tamo ete me nai."

74
(78) Isus ree: "Zato ste izili van na polje? Vidjeti trsku kako se na
vjetru njie? I ovjeka u meke haljine obuena? [Vidite vae]
kraljeve i plemenite, 47 oni nose meke haljine, a ne [mogu]
prepoznati Istinu."

(79) Jedna ena iz mnotva mu ree: "Sretna utroba koja te nosila i
njedra koja te dojila!" On joj ree: "Sretni oni koji su uli Oevu
rije i u istini je ouvali. Jer doi e dani kada ete govoriti:
Sretna utroba koja nije zaela i njedra koja nisu dojila!"

(80) Isus ree: "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo. A tko je otkrio
tijelo, svijet ga nije dostojan."

(81) Isus ree: "Tko je postao bogat, neka vlada. A tko ima mo, neka
je se odrekne!"

(82) Isus ree: "Tko je blizu mene, taj je blizu vatri. A tko je od mene
daleko, daleko je od Kraljevstva."

(83) Isus ree: "Ljudima su vidljive slike, a svjetlo u njima skriveno je
u slici Oeva svjetla. Ono e postati vidljivim, a njegova slika
skrivena je njegovom svjetlou."

(84) Isus ree: "Kad vidite svoje slike, radovat ete se. Ali kada
budete vidjeli svoje slike koje su postojale prije vas, i koje ne
umiru niti se pokazuju, koliko ete podnijeti?"

(85) Isus ree: "Adam je nastao iz velike snage i iz velikoga
bogatstva, a ipak vas nije bio dostojan; jer da vas je bio dostojan,
[ne bi] [okusio] smrti."

(86) Isus ree: "[Lisice 48 imaju jazbine] i ptice imaju [svoja gnijezda],
ali sin ovjeji nema gdje da nasloni glavu [i] otpoine."

(87) Isus ree: "Jadno tijelo koje ovisi o tijelu, i jadna dua koja o ta
oba ovisi."

75
(88) Isus ree: "Aneli i proroci e doi k vama i dat e vam ono to je
vae. A vi sami, dajte im ono to je u vaim rukama (i) kaite
sami sebi: U koji dan e doi da prime ono to je njihovo?"

(89) Isus ree: "Zato perete vanjtinu ae? Zar ne vidite da je onaj
koji je stvorio nutrinu isti onaj koji je stvorio vanjtinu?"

(90) Isus ree: "Doite k meni, jer moj je jaram ugodan a moje
gospodstvo blago, i nai ete sebi spokoja."

(91) Kazae mu: "Reci nam tko si, da u tebe vjerujemo." On im ree:
"Pomno ispitujete lice neba i zemlje, a onoga pred sobom niste
prepoznali, niti ovaj trenutak znadete ispitati."

(92) Isus ree: "Traite i nai ete; ali ono to ste me ovih dana bili
pitali i to vam nisam rekao, sada vam elim rei - a vi ne
pitate."

(93) <Isus ree:> "Ne dajte psima ono to je sveto, da ga ne bace na
smetlite. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga ne [izgaze]."

(94) Isus [ree]: "Tko trai, nai e. [Tko kuca] otvorit e mu se."

(95) [Isus ree:] "Ako imate novca, 49 ne dajte ga na lihvu, ve ga
dajte onomu koji vam ga nee vratiti."

(96) Isus ree: "Kraljevstvo Oevo isto je to i [jedna] ena. Uzme
neto kvasca, [sakrije] ga u tijesto [te] iz njega izmijesi velike
hljebove. Tko ima ui neka uje."

(97) Isus ree: "Kraljevstvo [Oevo] isto je to i ena koja nosi up
pun brana. Ide irokim putem, drka upa pukne i brano se za
njom rasu po Putu. Nije to znala, nezgodu nije primijetila. Kada
doe kui, stavi up na pod (i) nae ga praznim."

(98) Isus ree: "Kraljevstvo Oevo isto je to i ovjek koji hoe ubiti
monika. Izvue ma u vlastitoj kui, zarije ga u zid kako bi
doznao je li mu ruka (dovoljno) snana. Zatim ubije monika."
76

(99) Uenici mu kazae: "Vani su tvoja braa i tvoja majka." On im
ree: "Ovi ovdje, koji vre volju mojega Oca, ti su moja braa i
moja majka - oni su ti koji e ui u kraljevstvo mojega Oca."

(100) Pokazae Isusu zlatnik i rekoe mu: "Carevi ljudi trae poreze
od nas." On im ree: "Dajte caru ono to je carevo, i dajte Bogu
ono to je od Boga. A ono to je moje, dajte meni."

(101) <Isus ree:> "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju, ne moe
[mi] postati [uenikom]. I tko [ne] ljubi [svojega oca] i majku
svoju kao ja, nee mi postati [uenikom]. Jer moja [...] majka [...]
50, dok je [moja] istinska [majka] ona koja mi je dala ivot."

(102) Isus ree: "Jao farizejima, jer oni su isto to i pas koji lei u
jaslama; jer on ne jede, a ni blagu ne da jesti."

(103) Isus ree: "Blago ovjeku koji zna [u kojem] e dijelu [noi] doi
lopovi, pa da ustane, sakupi svoj [...] i opae bedra prije nego to
uu."

(104) Rekoe Isusu: Kazali [su mu]: "Hajde da danas molimo i
postimo." Isus ree: "Kakav sam to grijeh poinio ili to je
mnome ovladalo? Ali kada mladoenja izie iz svadbene
lonice, neka tada poste i mole."

(105) Isus ree: "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice."

(106) Isus ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, postat ete Sinovi
ovjeji; i kada kaete: Brdo, pomakni se!, ono e se pomaknuti."

(107) Isus ree: "Kraljevstvo je isto to i pastir sa stotinu ovaca: jedna,
najvea od njih, zaluta; on ostavi devedeset i devet (i) trai tu
jednu dok je ne pronae. Zatim, nakon to se toliko trudio, ree
ovci: Ljubim te vie od onih devedeset i devet."

(108) Isus ree: "Tko pije iz mojih ustiju, postat e kao ja, i ja u postati
kao on, i skrivene e mu se stvari razotkriti."
77

(109) Isus ree: "Kraljevstvo je isto kao ovjek koji je u svojemu polju
imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi
ga u nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin o (tom blagu) nije znao;
preuze polje 51 te ga proda. A onaj koji ga je bio kupio doao je;
orao je (i) [pronaao] blago; (i) stade davati novac uz kamate
kome god mu bijae volja."

(110) Isus ree: "Tko je pronaao svijet (i) obogatio se, neka ga se
odrekne!"

(111) Isus ree: "Nebesa e se pred vama (poput svitka) odmotati, a
isto tako i Zemlja. I ivi (koji je proiziao) iz ivoga nee vidjeti
smrti ni (straha)." Jer Isus kae: "Tko sebe pronae, svijet ga nije
dostojan."

(112) Isus ree: "Jao tijelu koje je ovisno o dui; jao dui koja je ovisna
o tijelu!"

(113) Uenici mu kazae: "Na koji e dan doi Kraljevstvo?" <Isus
ree:> "Nee doi zato to ga oekujemo; nee se kazati: Evo ga
ovdje, ili: Eno ga ondje; nego se kraljevstvo Oevo razastire
Zemljom a ljudi ga ne vide."

(114) imun Petar im ree: "Neka Marija ode od nas, jer ene nisu
dostojne ivota." Isus ree: "Evo, ja u je privui da je uinim
mukom, pa da i ona postane Duhom ivim, poput vas
mukaraca. Jer svaka ena koja sebe naini mukom ui e u
Kraljevstvo nebesko."









78



EVANELJE PO FILIPU
(II i 3)

Uvod: Wesley W. Isenberg
Uvod prevela: Julijana trok
Tekst prevela: Maria Spitzer



UVOD

Evanelje po Filipu je zbirka izreka koje se prvenstveno odnose na
znaenje i vrijednost sakramenata, u kontekstu Valentinove koncepcije
ljudskih dvojbi i ivota poslije smrti.

Poput evanelja novozavjetnoga kanona, te se izreke pojavljuju u
razliitim knjievnim oblicima, kao aforizmi, analogije, parabole,
pareneze, polemike, narativni dijalozi, biblijske egzegeze i dogmatske
postavke. Meutim, Evanelje po Filipu nije poput novozavjetnih
evanelja.
Ono povremeno spominje neke Isusove rijei ili djela, te sadri
sedamnaest Isusovih izreka, od kojih su devet navodi i tumaenja
Isusovih rijei sadranih u kanonskim evaneljima (55; 57; 68; 72; 77; 83;
84; 85). Nove izreke (55; 58; 59; 63; 64; 67; i 74), identificirane prema
uvodnoj formuli ("on ree", "Gospodin ree", ili "Spasitelj ree"), kratke
su i zagonetne, te ih je najbolje tumaiti iz gnostike perspektive.
Takoer postoji i nekoliko pripovijesti o Isusu; one su sline predaji iz
ranokranskih apokrifnih evanelja.
Tijekom otkrivenja na planini, on se ukazao svojim uenicima, nat-
prirodno velik (57).
Tri njegove enske pratiteljice zvale su se Marijama (59), iako je oito
bio osobito naklonjen Mariji Magdaleni (63).
Kada je u Levijevoj bojarnici sedamdeset dvije boje stavio u jednu
posudu, one su se stopile u bijelu (63, 25-30).
79
Navodno je apostol Filip izvor prie prema kojoj je tesar Josip nainio
kri na kojemu je njegov potomak poslije bio razapet (73).

kanon crkveni propis; nepromjenljivi dio katolike liturgije
paraneza

Meutim, tih nekoliko izreka i pripovijesti o Isusu nisu postavljene u
pripovjedaki okvir poput onoga novozavjetnih evanelja. Ustvari,
Evanelje po Filipu nije organizirano na nain koji se moe prikladno
ocrtati. Iako je isti kontinuitet postignut kroz asocijaciju ideja (npr. 51;
52), nizanje suprotnosti i doskoice (npr. 77; 78, rije ljubav), linija misli je
prilino nasumina i nepovezana. Uobiajeno je preskakanje s jedne na
drugu temu.

Tekst daje utisak logine koherentnosti zbog ponavljanja odreenih
tema (npr. znaenje Isusovih imena, 56; 62; 63; potreba za
doivljavanjem uskrsnua prije smrti, 56; 57; 66; 73; zaodijevanje
svjetlou kao nain bijega od neprijateljskih moi, 70; 76; 77; 86), no ta
koherentnost je vjerojatno samo sluajna.

Mogue je da je sastavlja ove zbirke hotimice rastavio izvorne
odlomke i njihove dijelove umetnuo na razliita mjesta u tekstu. ista se
misao moe razluiti sastavljanjem 70 sa 76-77 i 66, tim redoslijedom.
Neodreene zamjenice tako dobivaju primjerene rodove. Slino tome,
izreka 75 predstavlja temu koja je dalje razradena u 61; 62. U 63
nalazimo analogiju koja prethodi tvrdnji izraenoj u 70.

S obzirom na nesustavnost Evanelja po Filipu, njegov se sadraj
najbolje moe razmatrati na temelju saetaka pojedinih izjava. Izjava 69
odnosi se na otajstva lonice, te razlikuje one koji smiju sudjelovati -
slobodne mukarce i djevice - od onih kojima to nije doputeno -
ivotinje, robovi i oskvrnavljene ene.

Oni koji su iskljueni iz lonice posve su ocrnjeni. Izmeu ostaloga
doznajemo kako ivotinje i mukarci moraju biti odvojeni (78; 75). No,
"Mnogo je ivotinja na svijetu koje nose ljudski oblik"(81). Ako je netko
"ivotinja", on mora ostati "izvan ili ispod", ne "iznad" ili "unutar" (79).
80
"Robove" valja razlikovati od "sinova" (52), "djece" (81) i "slobodnih" (79).
"Rob" je onaj koji grijei (77), koji ne zna nita o unutarnjem zlu koje ga
zarobljava. "Oskvrnavljene ene" su sve ene koje sudjeluju u
seksualnom inu, tj. "u braku oskvrnua" koji je tjelesan i poudan (81;
82). Neisti duhovi ele tjelesno oskvrnaviti mukarce i ene (65).

"Slobodni mukarci i djevice" suprotni su "ivotinjama, robovima i
oskvrnavljenim enama". Djevica nikada nije bila oskvrnavljena
seksualnim inom (55; npr. 81-82). "Slobodan ovjek" ne grijei (77). On
se tijela ne boji niti ga ljubi (66). Njega ugroavaju obmane arhonata koji
ga ele zarobiti (54). "Slobodni mukarci i djevice" su oni koji se nazivaju
"kranima" (74), i koji posjeduju "uskrsnue, svjetlost, kri, Duh Sveti"
(74).

Prema ovome evanelju, egzistencijalna bolest ovjeanstva posljedica
je razlikovanja spolova. Odvajanjem Eve od Adama, razbijeno je izvorno
androgino jedinstvo (68). Svrha Isusova dolaska je ponovno ujedinjenje
Adama i Eve (70). Kao to se mu i ena sjedinjuju u branoj lonici, tako
se i sjedinjenje koje dolazi s Kristom zbiva u sakramentalnoj branoj
lonici (70), u kojoj pojedinac doivljava jedinstvo i prima potvrdu
konanoga sjedinjenja s aneoskom, nebeskom polovicom (npr. 58).

To nas dovodi do jo jednoga zakljuka (67): "Gospodin je sve uinio u
otajstvu, krtenju, krizmi, euharistiji, otkupljenju i branoj lonici." Ta
reenica vjerojatno opisuje pet faza inicijacije, prije nego pet odvojenih,
nepovezanih sakramenata. Mogue je da je "brana lonica" eufemizam
za itavu inicijaciju, budui da je pojedini cilj svake inicijacijske faze
(npr. "svjetlost" se obino povezuje s krizmom, 67, 69, 57) takoer
povezan s branom lonicom (86, 70). U 74 se navodi kako osoba
pomazana u krizmi posjeduje sve - uskrsnue, svjetlost, kri i sveti duh -
no, pisac dodaje, "otac mu je to dao u branoj lonici". Nasuprot tome, u
nekim se sluajevima ono to bismo doveli u vezu s branom lonicom
povezuje s euharistijom (58), krtenjem i krizmom (69).

Evanelje po Filipu ne opisuje tijek samoga obreda, kao ni bilo koju od
pet faza inicijacije. Meutim, ono objanjava da u krtenju ovjek "uranja
u vodu i izranja iz nje", dobivajui na dar naziv "kranin", stoga za se
moe rei: "Ja sam kranin" (64; 77). Analogija o Bogu kao bojitelju,
81
upuuje na obred krtenja koji se izvodio uranjanjem (61). Inicijant svlai
svoju odjeu prije ulaska u vodu, kako bi mogao odjenuti savrenoga
ovjeka kao novu odjeu (75). Na krizmu kao toplo mirisno ulje upuuje
opis krizme kao vatre (67; 57) i ulja kao mirisa (77; 82). Moda se
trodijelna formula rabila u trenutku pomazanja (67). Sveenik posveuje
kruh i kale za euharistiju (77). Posveeni kale sadri vino pomijeano s
vodom (75). Posveeni kruh je "kruh s neba", hrana primjerena
iniciranome (55). Uzimanje kruha i kalea znai "primiti tijelo i krv"
Isusovu (56; 63). Spominje se takoer i obred zvan otkupnina, ili
otkupljenje, no bez daljnjih pojedinosti. Ta se faza inicijacije usporeuje
sa "svetinjom nad svetinjama" jeruzalemskoga hrama, a odvijala se u
branoj lonici (69).

Zbog sadraja, nesustavnosti i raznolikosti knjievnih oblika,
Evanelje po Filipu je vjerojatno zbirka izvadaka uglavnom iz kransko-
gnostike sakramentalne kateheze. Ono objanjava znaenje
sakramentalnih inicijacijskih obreda, znaenje svetih imena, osobito
Isusovih, te navodi pareneze koje se odnose na ivot iniciranoga.
Nadalje, evanelje sadri tumaenja biblijskih odlomaka, osobito iz
Knjige Postanka, sluei se tipologijom, kako povijesnom tako i
sakramentalnom, te, poput katehista, svoje argumente temelji na
analogiji i paraboli. U tome, kao i u drugim pogledima, Evanelje po
Filipu nalikuje ortodoksnim katekizmima koji su bili u optjecaju od 2. do
4. stoljea.

Naslov ovoga teksta moda proizlazi iz injenice da je Filip jedini
apostol koji se u njemu spominje (73), iako je Filip, zajedno s Tomom i
Matejem, uivao velik ugled meu gnosticima, kao privilegirani
primatelj i uvar Gospodinova otkrivenja. Koptski je tekst nedvojbeno
prijevod grkoga teksta, koji je vjerojatno bio napisan tek u drugoj
polovici 3. stoljea. Zbog zanimanja za znaenje odreenih sirijskih rijei
(63; 56), njegova naklonjenost sakramentalnoj praksi Istoka, kao i
njegova asketska etika, upuuju na mogue sirijsko podrijetlo.





82


EVANELJE PO FILIPU
(II 51, 29-86, 19)

Mukarac Hebrej stvara Hebreje; i takve (lju)de zovu prozelitima. Ali
p(roze)lit ne stvara prozelite. (Neki lju)di su takvi kakvi su nastali i jo
stvaraju dru(ge); 52 (drugim ljudima) mora (ve i to) biti dovoljno da su
(uope) nastali.

(R)ob tei samo za time da postane slobodan, a ne tei za bogatstvom
svojega gospodara. Ali sinu nije (dovoljno) da je tek sin, nego zahtijeva i
nasljedstvo svojega oca.

Oni koji nasljeuju mrtve i sami su mrtvi i nasljeuju (samo) mrtve.
Oni koji nasljeuju ivoga, ivi su i nasljeuju i ivoga i mrtve. (Sami)
mrtvi nita ne nasljeuju. Jer kako bi netko tko je mrtav (uope) mogao
naslijediti? Kada mrtav naslijedi ivoga, tada taj (zbog toga) nee
umrijeti, nego e, naprotiv, mrtav doi u ivot.

Poganin ne umire. Jer on nikada nije ivio, da bi mogao umrijeti. Onaj
tko je doao do vjere u istinu, taj je pronaao ivot. I takav lebdi u
opasnosti od umiranja. Ali, otkada je doao Krist, on ivi.

Svijet se stvara. Gradovi se ukraavaju. Onaj tko je mrtav sklanja se s
puta.

Kada smo bili Hebreji, bili smo siroad i imali smo (samo) nau majku.
Ali kada smo postali krani, dobili smo i oca i majku 1.

1 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 105.
Isus ree: "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice."

Oni koji zimi siju, anju ljeti. Zima je ov(aj) svijet. Ljeto je drugi Eon.
Sijmo zimi da bismo ljeti eli! Zato nam ne dolii da ve zimi traimo
(nagradu). 2 Ono to slijedi zimu, ljeto je. Ali ako netko (ipak) zimi anje,
taj (uope) nee (odista) eti, nego e (samo) iupati.

83
2 O zabrani molitve usp. Evanelje po Tomi, Logion 14.
Isus im ree: "Postite li, upisat ete si grijeh; molite li, bit ete prokleti;
dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad stupite u koju
zemlju i prolazite njenim predjelima, ugoste li vas, jedite to vam
poslue; i lijeite bolesne meu njima. Jer ono to ue u vaa usta nee
vas ukaljati; ali ono to napusti vaa usta, to e vas ukaljati."

Jer e takvom (ovjeku) uroditi plodom (za i)me, no ploda nee biti
samo (svakodnevno), nego (njegov napor) ni na sabat nije bez ploda.

Krist je doao 53 jedne da otkupi, druge da spasi, ostale da izbavi. One
koji su bili tui, otkupio je i uinio ih svojima. I svoje je odijelio, one koje
je po svojoj volji dao kao zalog.

Nije dao duu samo kada se pojavio, kada je htio, nego je svijetu, od
kada postoji, dao duu. U vrijeme kada je htio, prvi puta je doao da je
(opet) uzme - ona je bila dana kao zalog. Bila je dospjela meu lopove i
bila je zarobljena. Ali on ju je spasio. I dobre je na svijetu izbavio, ba kao
i zle.

Svjetlo i tama, ivot i smrt, desno i lijevo meu sobom su braa. Nije
ih mogue jedne od drugih odijeliti. Zato ni dobri nisu dobri, ni zli nisu
zli, ni ivot nije ivot, ni smrt nije smrt. Zato e se svaki pojedinac
rastvoriti u svoj prvobitni prapostanak. Ali oni koji su uzvieni nad
ovim svijetom, ti su nerastvorljivi i vjeni.

Imena koja se daju (stvorenjima od) ovoga svijeta stvaraju veliku
zabludu. Jer ona njihov (ljudski) smisao okreu od postojanog (i) prema
nepostojanom. Tako onaj koji uje (ime) 'Bog' ne zahvaa ono postojano
nego zahvaa ono nepostojano. Isto se dogaa s (imenima) 'Otac', 'Sin',
'Duh Sveti', 'ivot', 'Svjetlo', 'Uskrsnue', 'Crkva' (i) sa svim drugim
(imenima). Ne zahvaa se ono post(ojano), nego se zahvaa ono
(nep)ostojano, (osim) ako se ve upoznalo postojano. Ime(na koja su se
u)la pripadaju ov(om)e svijetu. 54 (Neka se nitko) ne vara! (Kada bi
ona) pripada (drugom) Eonu, tada se u o(vo)me svijetu nikada ne bi
spominjala, a ne bi se ni pridavala stvorenjima ovoga svijeta. Njihov je
kraj u (drugom) Eonu.

84
Jedno se jedino ime ne izgovara u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu,
uzvieno iznad svega, a to je ime Oca. Jer Sin ne bi postao Otac da se nije
odjenuo u ime Oca. Oni koji imaju to ime, ti ga dodue znaju, ali o njemu
ne govore. Ali oni koji ga nemaju, ti ga ne znaju.

Ali istina je pustila da imena u svijetu nastaju zbog nas, jer nju nije
mogue upoznati bez tih imena. Jedna je jedina istina. A ona je i mnogo
toga, i to zbog nas, da bi pouila o sebi samoj u ljubavi kroz mnotvo.

Arhonti su htjeli zavesti ovjeka, jer su vidjeli da je on odista u
srodstvu s dobrim. Uzeli su ime dobroga i stavili ga uz nedobro, kako bi
ga (prvo) imenom zaveli i za nedobro vezali, i da bi ga onda, kao da mu
ine milost, potaknuli da se iz 'nedobrog' udalji, pa da ga premjeste u
'dobro', koje im je bilo poznato. Jer su htjeli uzeti slobodnoga, kako bi ga
uinili svojim robom sve do u vjenost.

Postoje moi koje ovjeku donose kor(isti samo) zato jer ne ele da
(bude spa)en, kako bi njihovo postojanje bilo od t(rajnost)i. Jer kada se
ovjeka spa(si), tada se vie (ne) rtvuje. (Bilo je rtava), i to su se
ivotinje 55 prinosile moima - jer ivotinje su (i) te kojima se prinosi
(rtva). Kao ive su bile prinesene - ali su pri prinosu bile usmrene.
ovjek je (nasuprot tomu) bio (istinskom) Bogu prinesen kao mrtvac, i
pri tome je uziao u ivot.

Prije nego to je Krist doao, u svijetu nije bilo kruha, upravo kao to
je u raju, mjestu gdje je bio Adam, bilo mnogo stabala da hrane ivotinje,
ali nijedno zrnce nije postojalo za ovjeka. ovjek se hranio kao
ivotinje. Ali kada je doao Krist, savren ovjek, tada je donio kruha s
neba, da bi se ovjek hranio hranom ovjejom.

Arhonti su mislili da ono to rade ine svojom snagom i svojom
voljom. Ali Duh Sveti je potajno kroz njih uinio sve kako je htio.

Istina se svagdje sije, ona koja postoji od samoga poetka. I mnogi
vide kako se sije. Ali malo ih je koji vide kako se anje.

Neki su govorili: "Marija je zatrudnila od Duha Svetoga." Varaju se!
Ne znadu to govore! Je li ikada neka ena zatrudnila od neke ene? 3
85

3 Semitska pozadina rijei ovdje je odgovorna za to da je duh ovdje i
drugdje shvaen kao femininum.

Marija je djevica koju nijedna mo nije okaljala. Za Hebreje, naime,
apostole i apostolske, to je veliko prokletstvo. Ta se djevica, koju nijedna
mo nije okaljala, oituje da bi se moi (same) okaljale.

I Gospodin ne (bi) kazao: "O(e moj koji jesi n)a nebesima", da (on)
nije imao (jo) jednoga (dru)gog oca - nego bi samo kazao (: "Oe moj").
Gospodin je rekao uenicima: 56 "Uzmite (neto i)z svake (ku)e (i)
donesite (to) u kuu Oevu! Ali ne kradite u kui Oevoj i nita ne
iznosite iz nje!"

'Isus' je skriveno ime. 'Krist' je oitovano ime. Zato (rije) 'Isus' ne
postoji ni u jednom jeziku, nego je (na svakom jeziku) njegovo ime 'Isus',
tako kako ga se (upravo) zove. Ali to se tie 'Krista', njegovo je ime na
sirijskom 'Mesija', a na grkom zove se 'Krist'. I inae ga svi drugi
(narodi) imaju prema jeziku svakoga od njih. 'Nazaren' je (ime) koje je
oitovano u skrivenom 4.

4 Etimologija na osnovi hebrejskog nasar "skrivati".

Krist ima sve u sebi: i ovjeka i anela i tajnu i Oca.

Oni koji kau da je Gospodin prvo umro, a (zatim) uskrsnuo, varaju
se. Jer on je prvo uskrsnuo, a (onda) je umro. Jedino ako netko prvo
postigne uskrsnue, nee umrijeti. Kao to Bog ivi, tako 5 bi on u(mro)
6.

5 Vjerojatno je smisao ove reenice da, za ivota, uskrsli ovjek 'umire'
na nain na koji Bog ivi tj. da je boanski (vjeni) ivot zapravo smrt
smrti, i stoga je smrtnome ovjeku nalik smrti (op. prev.).

6 U manuskriptu je zapisano samo poetno slovo koptikog glagola, a
iza toga je mjesto za ostala dva slova na neobjanjiv nain ostavljeno
prazno.

86
Nitko ne bi veliku vrijednost krio u neem velikom. Ali esto je netko
nebrojene desetine tisua poloio u predmet od vrijednosti jednoga
novia. Isto je tako i s duom: ona je dragocjena i ula je u tijelo vrijedno
prezira.

Neki se boje toga da e uskrsnuti goli 7. Zato ele uskrsnuti u tijelu. A
ne znadu da su oni koji nose ti(jelo upra)vo oni koji su goli. Up(ravo) oni
koji su (u stanju) da (ga) odloe (su) oni koji nisu go(li).

7 Usp. 2 Kor 5:3. "tako da se, kad ga stvarno obuemo, ne naemo
goli."

"Tijelo i (krv) ne (mogu) batiniti Kraljevstvo Boje." 8 Koje je to (tijelo)
koje 57 ne moe batiniti? (Tijelo) to ga nosimo na sebi! Ali koje je
upravo to <tijelo> koje ipak moe batiniti? To je (tijelo) Isusovo i
njegova krv! Zato on kae: "Onaj tko ne bude jeo moje tijelo i ne bude
pio moju krv, nema ivota u sebi." 9 Koje je to (tijelo)? Njegovo tijelo je
Rije i njegova krv je Duh Sveti! Onaj tko ih je primio, ima hrane i ima
pie i ima odjeu.

8 Usp. 1 Kor 15:50. "Ali ovo kaem, brao, da tijelo i krv ne mogu
naslijediti Boje kraljevstvo, niti raspadljivost nasljeuje
neraspadljivost."

9 Usp. Iv 6:53. "Zato im je Isus rekao: "Zaista, zaista vam kaem: Ako
ne jedete tijelo Sina ovjejeg i ne pijete njegovu krv, nemate ivot u
sebi."

Ja prigovaram drugima koji dre da ono (tijelo) ne moe uskrsnuti. Po
tome ni jedni ni drugi nisu u pravu. Ti kae da tijelo ne moe uskrsnuti.
Ali kai mi onda, to moe uskrsnuti, da bismo te (kao uitelja) potivali!
Ti odgovara: "Duh u tijelu, i takoer ova (iskra) svjetla u tijelu je to." I
(Ali) i to (to si naveo) je neto to postoji (samo) u tijelu. Jer, to god bi ti
(i) mogao spomenuti, ti (ipak) nita ne spominje to postoji izvan tijela.
(Zato) je potrebno uskrsnuti u ovome tijelu, jer se sve nalazi u njemu.

U ovome su svijetu oni koji odijevaju haljine vredniji od haljina. U
Kraljevstvu Nebeskom su haljine vrednije od onih koji su ih odjenuli.
87

Vodom i vatrom se cijelo mjesto isti - ono vidljivo vidljivom, ono
skriveno skrivenom. Postoje neke stvari koje su vidljivim skrivene. Ima
vode u vodi; ima vatre u ulju za pomazivanje.

Isus je sva (oblija) kriom prihvatio. Jer nije se pokazao takvim
kakvim je bio, nego se pokazao takvim kakvim bi (ga oni) mogli vidjeti.
A(li svi)ma se njima pokazao. Velikima se (pokazao) kao velik. Malima
(se) pok(azao) kao malen. Anelima 58 (se) p(okazao) kao aneo i
ljudima kao ovjek. Stoga se njegov Logos pred svima krio. Neki su ga
dodue i vidjeli, mislei da vide sebe same. Ali kada se ukazao svojim
uenicima u slavi na gori, tada nije bio malen. Postao je velik, ali (tek)
nakon to je uenike uinio velikima, kako bi ga mogli vidjeti u njegovoj
veliini.

On 10 ree onoga dana u zahvali:

10 'On' se moda odnosi na apostola Filipa.

"Ti, koji si savreno Svjetlo sjedinio s Duhom Svetim, sjedini i anele s
nama kao odslicima!

Ne prezrite jaganjce! Jer bez njega nije mogue vidjeti kralja.

Nitko nee moi pristupiti kralju ako je gol.

Nebeski ima vie djece nego zemaljski. Ako su Adamova djeca (toliko)
mnogobrojna iako umiru, koliko li je vie djece savrena ovjeka, koja ne
umiru, nego koja se (samo) svagda zainju.

Otac zainje dijete. Ali dijete (sa svoje strane) nema mogunosti da
zane dijete. Jer onaj koji je (upravo) zaet, nema (jo) mogunost (sam)
zainjati. Nego dijete dobiva brau, a ne djecu.

Svi koji su u svijetu zaeti, zaeti su od prirode. A drugi su u (tom)e
od (ega) su zaeti, (time to se) iz toga (hra)ne. ovjek pri(ma hra)nu od
88
ob(e)anja da e (uzii) d(o mjest)a gore. ( ) oni (obeanje?) iz ustiju. (I
kad bi) Logos odande iziao, 59 hranio bi se iz ustiju i postao savren.

Jer savreni zatrudne jednim poljupcem i raaju. Zato se i mi meuso-
bno ljubimo. Primamo trudnou iz milosti koju imamo meusobno.

Tri (ene) uvijek su bile uz Gospodina: Marija, njegova majka, (nje-
gova) 11 sestra i Magdalena, koju zovu njegovom druicom. Njegova
sestra, njegova majka i njegova druica, sve se zovu Marija.

11 U manuskriptu zabunom stoji 'njezina'.

'Otac' i 'Sin' su jednostavna imena; 'Duh Sveti' je dvostruko ime. Jer
oni (Otac i Sin) svagdje su: gore su, dolje su; u skrivenom su, u vidljivom
su. Duh Sveti je (s jedne strane) u vidljivosti: (tamo) je dolje - (s druge
strane) je u skrivenom: (tamo) je gore.

Svecima slue (i) zle moi. Duh Sveti ih je oslijepio, tako da misle kako
slue (obinom) ovjeku kada djeluju u korist svecima. Zato (je reeno:)
Neki uenik jednoga je dana zamolio Gospodina za jednu ovozemaljsku
stvar, a on mu je rekao: "Zamoli svoju majku (za to), i ona e ti (to) dati
od onoga to je nama strano."

Apostoli su kazali uenicima: "Neka naa cijela rtva zadobije 'sol'!"
Sofij(u) su zvali 'sol'. Bez nje nijedna rt(va) (ni)je dobrodola. 12

12 Usp. s jedne strane Mk 9:49, s druge strane Kol 4:5. Moda je u
pozadini jo i euharistija kruha i soli.
Mk 9:49: "Jer svatko mora biti posoljen vatrom."
Kol 4:5: "Mudro hodite s obzirom na one koji su vani, iskupljujui si
povoljno vrijeme."

Ali Sofija je neplod(na i bez) djece. Zato je zovu (k)ip od soli(?) 13.
Gdje god ( ) oni u svojemu nainu bivaju, (tamo je) i Duh Sveti ( ). 60 (I
tako) su njihova djeca (ipak) mnogobro(jna).

89
13 Zanimljivo je da se u nekih autora (npr. Irenej) ena Lotova, koja je
postala kip od soli ("statua salis"), pozitivno interpretira kao slika Crkve.

to otac posjeduje, pripada sinu. I samom sinu, dok je malen, ne
povjeri se to mu pripada. Kada postane mukarac, tada mu otac daje
sve to posjeduje 14.

14 Usp. Gal 4:7: "A kaem da se nasljednik, sve dok je dijete, uope ne
razlikuje od roba, iako je gospodar svega, nego je pod nadstojnicima i
pod upraviteljima sve do dana koji je njegov otac unaprijed odredio.
Tako smo i mi, kad smo bili djeca, robovali elementarnim stvarima
svijeta. Ali kad se navrilo vrijeme, Bog je poslao svog Sina, koji je roen
od ene i roen pod zakonom, da bi kupnjom oslobodio one koji su pod
zakonom, da bismo bili usvojeni kao sinovi.
A budui da ste sinovi, Bog je poslao duh svog Sina u naa srca i on
vie: "Abba, Oe!" Stoga vie nisi rob nego sin; a ako si sin, onda si i
nasljednik po Bogu."

Vi izgubljeni! to Duh stvori, to se po Duhu opet i izgubi. Zato (je
reeno:) Jednim istim dahom upali se vatra i gasi.

Jedno je Eshamoth, a Echmoth je neto drugo. Echamoth je mudrost
sama po sebi. Ali Echmoth je mudrost smrti, to znai: ona koja poznaje
smrt, a naziva se 'mala mudrost'.

Postoje ivotinje koje sluaju ovjeka, kao to su krava, magarac i
(mnoge) od njihove vrste. (A) postoje druge (ivotinje), koje ne sluaju i
ive odvojeno u pustoima. ovjek ore zemlju uz pomo ivotinja koje
sluaju. I time hrani sam sebe i ivotinje, bile one poslune ili
neposlune. Tako se vlada savreni ovjek. Uz pomo moi koje sluaju
on ore, skrbei se za to da sve nastane. Zato, naime, cijelo mjesto opstoji,
bili to dobri, bili to zli, desni i lijevi. Duh Sveti napasa s(va)koga i vlada
nad s(vi)m moima, nad poslunim kao i nad n(eposlu)nim i
odvojenim. Jer on takoer ostaje pri (odlu)ci da ih zatvori, kako one, ako
(to i) ele, ne bi mogle (po)bjei.

(Onaj koji) je bio oblikovan (Adam) (lijep je. I) (oekivalo) bi se da su
(i) njegova djeca 61 plemenita oblikovanja. Da nije bio (tek) oblikovan,
90
nego zaet, tada bi se oekivalo da je njegovo sjeme plemenito. Ali on je
bio (samo) oblikovan, a (ipak) je zaeo (plemenito sjeme). Kakve li
plemenitosti!

Prvo je nastao preljub, potom ubojica (Kain). I on je bio zaet u pre-
ljubu. Jer je bio sin zmije. Zato je postao ubojica ovjeka, kao to je (to)
(bio) i njegov otac 15. I ubio je svojega brata (Abela). Svaka obljuba
meu onima koji nisu jedno drugome nalik, preljub je.

15 Usp. Iv 8:44. "Vi ste od svog oca avla, i elite vriti elje svog oca.
On je bio ubojica ljudi od poetka, i nije vrsto stajao u istini, jer istina
nije u njemu. Kad govori la, govori prema svojoj vlastitoj sklonosti, jer
je laac i otac lai."

Bog je bojadisa. Kako dobre boje, za koje se kae da su 'istinske',
(samo) 'umiru' sa (stvarima) koje se njima oboje, tako je i s onima koje je
Bog obojio - (ali) kako su njegove boje besmrtne, tako (i) oni postaju
njegovim zainom besmrtni. Ali Bog uroni, one koje uroni, u vodu.

Nemogue je da netko vidi neto od odista postojeeg, osim ako mu
ne postane nalik. Ne tako kao to ovjek u svijetu vidi sunce bez da on
jest sunce, i vidi nebo i zemlju i sve ostale stvari bez da jest sam te stvari
- drukije je sa (podrujem) istine. Nego: vidio si neto od onoga mjesta i
postao si to. Vidio si Duha i postao si Duh. Vidio si Krista i postao Krist.
Vidio si Oca i postat e Otac. Zato (ovdje) vidi sve stvari, a (pri tome)
ne vidi sebe. No t(am)o se vidi - jer to (tamo) vidi (t)o e pos(tati).

Vjera prima - ljubav daje. N(itko ne) moe 62 (primiti) bez vjere; nitko
ne moe davati bez ljubavi. Zato (vrijedi:) Da bismo primili, vjerujemo -
ali da bismo iskazali ljubav, moramo davati. Jer, ako netko daje, (ali) ne s
ljubavlju, nema vajde od toga to je dao.

Tko nije primio Gospoda, taj je jo Hebrej.

Apostoli, koji su bili prije nas, zvali su (ga) ovako: 'Isus, Nazorenac,
Mesija'. To znai: 'Isus, Nazorenac, Krist.' Zadnje ime je 'Krist'. Prvo je
'Isus'. Srednje je 'Nazareanin'. Mesija ima dva znaenja: 'Krist' i 'Mjereni'
16. Isus na hebrejskom znai 'Otkupljenje' 17, Nazara je 'Istina'. Naza-
91
reanin zato znai '(ovjek) Istine' 18. 'Krist' je onaj koji je bio mjeren.
'Nazareanin' i 'Isus' su oni koji su (ga) 19 mjerili.

16 mh i u smislu 'mjeriti'.
17 Tumaenje Jeu'a kao jeuca.
18 U manuskriptu stoji 'istina'.
19 U manuskriptu stoji "njih".

Kada se biser baci u blato ( ), on ne postane manje vrijedan, niti ne
postane vrijedan (onda) kada se pomae balzamovim uljem. On uvijek
ima (istu) vrijednost u oima svojega vlasnika. Isto tako je i s djecom
Bojom, gdje god bila. Imaju jo (istu) vrijednost u oima svojega Oca.

Kada kae: "Ja sam idov", nitko se nee tresti. Kada kae: "Ja sam
Rimljanin", nitko se nee zbuniti. Kada kae: "J(a sam) Grk", "barbar",
"rob", "(slo)bodan", nitko se nee uznemiriti. (Kada) ti (kae:) "Ja sam
Krist, tada e (svijet) drhtati. Neka (ga i ja isto primim), njega, ije ime
(svijet) ne moe podnijeti (da uje).

Bog je 63 ljudoder. Zato se o(vjek) za njega (ko)lje. Prije nego to je
ovjek bio zaklan, klalo se ivotinje. Jer nisu bili bogovi ti za koje se
klalo.

I posude od stakla i posude od gline nastaju uz pomo vatre. Ali kada
se staklene posude razbiju, tada ih se iznova izradi - jer su nastale
dahom. Ali kada se razbiju glinene posude, one se unite - jer su nastale
bez daha.

Magarac koji je okretao mlinski kamen stotinu je milja prehodao.
Kada su ga oslobodili, vidio je da je jo uvijek na istom mjestu. Ima ljudi
koji prou mnogim putevima, a da se ne priblie nekom cilju. Kada ih je
iznenadila veer, nisu vidjeli ni grada ni sela, ni ita to je stvoreno ili
prirodno. Nema moi (koja pomae); nema anela. Uzalud su se ti
jadnici trudili.

Euharistija je Isus. (Ona) 20 na sirijskom, naime, znai 'Pharisatha', to
znai 'ono raireno'. Jer Isus je doao da svijetu bude razapet.
92

20 U manuskriptu stoji 'On'. Ali presudna toka je da Pharisatha
zapravo nije naziv Isusov, nego euharistije. Uostalom, to je etimoloka
spekulacija na osnovi oba jednako glasna korijena prs (dijeliti, kruh
lomiti) i pr (rairiti), koji se u sirijskom i isto piu.

Gospodin je iao u Levijevu bojadisaonicu. Uzeo je sedamdesetidvije
(tkanine raznih) boja i bacio ih je u kotao. Sve ih je (opet) bijele izvukao
van. I rekao je: "Tako je i Sin ovjeji doao kao bojadisa."

Sofija, (ko)ja je zvana Neplodna, ona je majk(a an)ela i pratilja
S(pasitelja).

(Spasitelj je vo)lio Mariju Magdalenu vie od (svih) ueni(ka 21 i )
esto joj je ljub(io) (usta). Ostali (uenici) 64 su im doli (i pos)tavili (mu
zaht)jeve. Rekli su mu: "Zato je voli vie nego sve nas?" Spasitelj im
odgovori: "Zato ne volim vas tako kao nju?"

21 To znai da Marija Magdalena odgovara tiposu najmilijeg uenika.

Kada su slijepac i onaj koji vidi zajedno u mraku, tada se ne razlikuju.
Kada doe svjetlo, tada e onaj koji vidi vidjeti svijetlo, a slijepac e
ostati u mraku.

Gospod je kazao: "Blago onomu koji jest prije nego je postao 22. Jer,
onaj koji jest, bio je i bit e."

22 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 19: "Isus ree: "Blago onomu koji
je bio prije nego je postao. Postanete li moji uenici i sluate li moje rijei,
ovo e vam kamenje sluiti. Nego imate pet stabala u raju, koja se ne
mijenjaju ni ljeti ni zimi, i lie im ne opada. Onaj tko ih poznaje nee
okusiti smrti."

Nadmo ovjeka nije vidljiva, nego lei u skrivenome. Zato je on
gospodar nad ivotinjama, koje su jae od njega i koje su velike po
mjerama vidljivoga i skrivenoga. I to im prua opstanak. Ali, ako se
ovjek od njih odvoji, tada se meusobno ubijaju i grizu. I meusobno se
93
deru, jer nisu pronale hranu. Ali sada su pronale hranu, jer je ovjek
poeo obraivati zemlju.

Kada netko sie u vodu i opet uzie gore bez da je neto primio i
kae: "Ja sam Krist", primio je ime u zajam. Ali kada primi Duha
Svetoga, tada ime posjeduje kao dar. Tko je dar primio, tomu se nee
oduzeti. Ali ako je netko dobio neto u zajam, od toga e se traiti
povrat. Tako se dogodi i nama kada se netko podvrgne misteriju.

Misterij svad(be je) velik 23. Jer bez nje svij(et ne) bi postojao. Jer
opstanak svijeta (su lju)di. A opstanak (ljudi je sva)dba. Prepoznajte
(koliko je velika) snaga (neok)aljanog odnosa! Njezin odslik 65 sastoji se
od okaljan(osti).

23 Usp. Ef 5:32: "Ta je sveta tajna velika. A govorim s obzirom na
Krista i skuptinu."

Meu oblijima neistoga duha ima i mukih i enskih. Muka su ona
koja se sjedinjuju s duama koje stanuju u enskome obliju; a enska su
ona koja se sjedinjuju s onim koje stanuju u mukom obliju, kroz jednog
neposlunog (Adama). I nitko njima ne moe izmai, jer ga vrsto dre -
ako ne primi muku snagu i ensku snagu, naime, mladoenju i mladu.
A prima (ih) se iz odslikane brane lonice.

Kada glupe ene vide mukarca kako sjedi sam, dolaze mu, ale se s
njim i okaljaju ga. Isto tako, kada glupi mukarci vide kako lijepa ena
sjedi sama, nagovore je i ine joj nasilje, jer je ele okaljati. No, kada vide
mukarca i njegovu enu kako sjede zajedno, tada ene ne mogu prii
mukarcu, niti mogu mukarci prii eni (niti se itko drugi ne moe
usuditi prii mukarcu ili eni). Isto vrijedi kada se odslik i aneo
sjedine.

e napustiti svijet i koga se, zato to je bio u svijetu, ne moe dulje
zadrati - taj je oito uzvien iznad strasti ( ) i straha. Taj je Gospodin
nad ( ). Taj je nadmoan zavisti. Kada ( ) doe, epaju ga i dave. I kako
bi (on) mogao umaknuti (velikim grabeljivim moima)? Kako bi (se
pred njima) mogao sakriti?

94
esto ima ljudi koji (kau:) "Mi smo vjernici", kako (ih ne bi uznemira-
vao) 66 neisti duh ili demon. Kada bi, naime, imali Duha Svetoga, tada
ih nijedan neisti duh ne bi smetao.

Ne smije se bojati tijela niti ga smije ljubiti! Ako ga se boji, tada e
tobom vladati. Ako ga ljubi, onda e te progutati i oslabiti.

I tako je on (ovjek) ili u ovome svijetu, ili u uskrsnuu, ili u srednjim
mjestima 24 - neka me ne zgodi da me u njima pronau. U ovome
svijetu ima i dobra i zla. Njegovo (od svijeta) dobro nije dobro; i njegovo
zlo nije zlo. No, postoji zlo iza ovog svijeta, koje jest uistinu zlo, (naime)
to to se naziva 'sredina'. To je smrt. Dok se mi nalazimo u ovome
svijetu, pristoji nam da steknemo uskrsnue, da kada svuemo tijelo,
budemo pronaeni (na mjestu) mira i da ne lutamo u sredini. Zaista,
mnogi na putu zalutaju.

24 U neoplatonikoj gnostikoj tradiciji znalo se o paklu govoriti kao o
"sredini".

Zaista, dobro je napustiti svijet prije nego li se sagrijei.

Ima ih koji niti ele niti mogu; i drugih koji, kada ele, nemaju
nikakva probitka, jer nisu dovrili. Jer ih (njihova volja) ini grenicima.
A i kada ne ele, pravednost e se pred njima skrivati - u oba sluaja. Jer
volja je opet (ono to prevae), ne dovravanje.

Apostolski ovjek imao je vienje nekih (ljudi), oni su bili zakljuani u
goruu zgradu, vezani goruim (lancima) i baeni (u) vatreni ( ) u (svojoj
krivoj vjeri). I bilo mu 25 je reeno: ("Ovi su due) mogli spasiti, (ali) nisu
htjeli. (Tako) su dospjeli do (ovog mjesta) kazne." - koji je zvan vanjskom
tamom, jer je ( ).

25 U manuskriptu stoji "njima".

Iz vode i vatre nastale su dua i duh. Iz vode, vatre i svjetla (nastao)
26 je sin brane lonice. Vatra 67 znai pomazanje, svjetlo znai vatru.
Ne mislim na ovu (zemaljsku) vatru, koja je bez oblika, nego na onu
95
drugu, (nebesku), iji je oblik bijeli, koja je bljetavo lijepa i koja daje
ljepotu.

26 U manuskriptu je glagol zabunom izostavljen.

Istina nije dola na svijet gola, nego je dola u simbolima i slikama.
Svijet je ne moe drugaije primiti.

Postoji ponovno roenje i odslik ponovnog roenja. Zaista je potrebno
biti ponovno roen kroz odslik.

Koje li je vrste uskrsnue! I odslik mora kroz odslik uskrsnuti. Mlado-
enja i odslik moraju kroz odslik ui u istinu, koja je apokatastasis 27.

27 Grka rije apokatastasis znai vraanje u predanje stanje,
iznovino stvaranje svijeta.

(Tako) se to prilii onima koji ne samo da steknu ime Oca, Sina i Duha
Svetoga, nego su ih (za sebe) 28 sami stekli. Ako se njih ne stekne za
sebe, tada e i ime biti oduzeto. Ali ih se dobiva pomazanjem pomau
snage kria. Tu (snagu) apostoli su zvali 'desno i lijevo'. Takav, naime,
vie nije kranski nego Kristov.

28 U manuskriptu zabunom "tebi".

Gospod je sve ostvario u misteriju: krtenje, pomazanje, euharistiju,
izbavljenje, i branu lonicu.

Zato je rekao: "Doao sam da uinim da doljnje bude jednako gornjem
i vanjsko jednako nutarnjem 29 (i da) ih na (onom) mjestu sjedinim." (Ali
on je na ovim) mjestima govorio kroz simbole i slike.

29 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22: "Isus vidje djeicu kako ih doje.
Ree svojim uenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u
kraljevstvo." Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u
kraljevstvo?" Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje
bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz
mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a ensko
96
nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto ruke i stopalo
umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui u kraljevstvo."

Oni koji kau: ("Postoji jedan nebeski i) postoji jedan (iznad njega"),
varaju se. Jer onaj koji se zatekne vidljivim, 68 onaj nebeski, taj je koji se
zove 'doljnji'; a onaj kome pripada skriveno, to je onaj koji se nalazi
iznad njega.

Jer s pravom je reeno: "Nutarnje, vanjsko i ono to je izvan vanjskog."
Zato je Gospodin propast nazvao 'vanjska tama' 30, nema vie nijedne
druge izvan nje.

30 Usp. Mt 8:12: "dok e sinovi kraljevstva biti baeni van u tamu.
Ondje e biti njihov pla i krgut zuba."
Mt 22:13: "Tada je kralj rekao svojim slugama: "Sveite mu ruke i
noge i izbacite ga van u tamu. Ondje e biti njihov pla i krgut zuba."
Mt 25:30: "A beskorisnog roba izbacite van u tamu. Ondje e biti
njegov pla i krgut zuba."

On je rekao: "Moj Otac koji u skrivenom jest." On je rekao: "Ui u
svoju sobu, zatvori vrata i moli se svojemu Ocu koji je u skrivenom" 31,
to znai - onaj koji je unutar njih svih. Ali onaj koji je unutar njih svih,
taj je pleroma 32. Povrh nje ne postoji nita drugo unutar njega. Taj je
onaj o kojemu je reeno: "Onaj koji je iznad njih".

31 Usp. Mt 6:6: "A ti, kad se moli, ui u svoju skrovitu sobu i, kad
zatvori svoja vrata, pomoli se svom Ocu koji je u tajnosti; tada e ti tvoj
Otac, koji vidi u tajnosti, uzvratiti."
32 Grka rije pleroma znai punina.

Prije Krista neki su doli odanle kamo vie nisu mogli ui; a uli su
tamo otkuda vie nisu mogli izii. Ali Krist je doao. One koje su uli
iznio je, a one koji su izili unio je.

Kada je Eva bila (u Adamu), nije bilo smrti. Kada se (od) njega bila
odvojila, ula je smrt u bivanje. Kada (ona) 33 opet (u njega) unie, i on
(je) primi, nee vie biti smrti 34.

97
33 U manuskriptu stoji "on" ili "njemu".
34 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22: "Isus vidje djeicu kako ih doje.
Ree svojim uenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u
kraljevstvo." Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u
kraljevstvo?" Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje
bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz
mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a ensko
nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto ruke i stopalo
umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui u kraljevstvo."
Evanelje po Tomi, Logion 106: "Isus ree: "Kada iz dvoga nainite
jedno, postat ete Sinovi ovjeji; i kada kaete: Brdo, pomakni se!, ono
e se pomaknuti."
Evanelje po Tomi, Logion 114: "imun Petar im ree: "Neka Marija
ode od nas, jer ene nisu dostojne ivota." Isus ree: "Evo, ja u je privui
da je uinim mukom, pa da i ona postane Duhom ivim, poput vas
mukaraca. Jer svaka ena koja sebe naini mukom ui e u Kraljevstvo
nebesko."


"Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" 35 (Gospodin) je te (rijei)
izgovorio na kriu. Jer je tamo bio odijeljen.

35 Usp. Mk 15:34: "I u deveti sat Isus je povikao jakim glasom: "Eli,
Eli, lama sabahtani?", to u prijevodu znai: "Boe moj, Boe moj, zato si
me ostavio?"

( ) koji je bio stvoren iz onog koji ( ) kroz Boga.

Gospodin je uskrsnuo (od mrtvih). (Nije doao kakav je bio,) nego je
(njegovo tijelo) bilo (potpuno) savreno. (Posjeduje) tijelo. Ali to (tijelo) je
istinsko tijelo. (Ali nae tijelo) nije istinsko tijelo, nego odslikano (tijelo)
istinskog. 69

Brana lonica se ne dodjeljuje ivotinjama, niti se dodjeljuje
robovima ili okaljanim enama - nego se dodjeljuje (samo) slobodnim
mukarcima i djevicama.

98
Kroz Duha Svetoga ponovno smo roeni. Ali kroz Krista roeni smo
u obima. Duhom smo pomazani. Kada smo se rodili, bili smo sjedinjeni.

Nitko se ne moe vidjeti, bilo to u vodi, bilo u ogledalu, bez svjetla;
niti se, pak, moe vidjeti u svjetlu bez vode ili ogledala. Zato je
potrebno obima se krstiti, i u svjetlu i u vodi. No, svjetlo je pomazanje.

Bile su tri zgrade u Jeruzalemu u kojima se moglo rtvovati: jedna,
koja je gledala prema zapadu, zvala se 'Sveto'; druga, koja je gledala
prema jugu, zvala se 'Sveto od Svetog'; trea, koja je gledala prema
istoku, zvala se 'Sveto od Svetih', gdje je samo visoki sveenik smio ui.
Krtenje je 'sveta' kua. Izbavljenje je 'Sveto od Svetog'. 'Sveto od svetih'
je brana lonica. Krtenju slijedi uskrsnue (i) izbavljenje. Izbavljenje se
dogaa u branoj lonici. Ali, brana se lonica nalazi u onome to je
vie od (njih) kojima pripadamo. Ne moe pronai nita to mu je nalik.
Oni koji ( ) su ti koji se (u duhu i istini) klanjaju 36. (Oni se ne klanjaju u)
Jeruzalemu. Ima ljudi u Jeruzalemu (koji, dodue, mole u Jeruzalemu),
(ali) koji (ekaju na misterije) koji e se izrei: 'Sveto od Svetih', ono (iji
zastor) se razdro. (Nita) drugo nije naa brana lonica nego odslik
(brane lonice koja) je 70 gore. Zato se njegov zastor razdro odozgo do
dolje. Jer za neke odozdo bilo je potrebno da odu gore.

36 Usp. Iv 4:23: "Ali dolazi as, i sad je tu, kad e pravi oboavatelji
oboavati Oca duhom i istinom, jer Otac trai takve da ga oboavaju."

to se tie onih koji su odjenuli savreno svjetlo, njih moi ne mogu
vidjeti i (radi toga) nisu u stanju da ih zadre. Ali to svjetlo odijevat e se
u misteriju, u sjedinjenju.

Da se ena nije odvojila od mukarca, tada ne bi umrla zajedno s
mukarcem. Odvajanje od njega postalo je porijeklom smrti. Zato je
doao Krist, da ukloni odvajanje koje je postojalo od poetka, i da ih
oboje opet sjedini, da bi onima koji su umrli (za vrijeme) odvajanja dao
ivot i opet ih sjedinio.

Ali se ena s muem sjedinjuje u branoj lonici. No oni koji su se sje-
dinili u branoj lonici vie se ne mogu odvojiti. Zato se Eva odvojila od
Adama, jer se s njime nije sjedinila u branoj lonici.
99

Dua Adamova nastala je iz jednog daha. Njezin je parnjak duh. Duh
kojega mu se dalo, njegova je majka. Dua mu se (oduzela) i zamijenila
(duhom). Poto je on, kada se sjedinio (s duhom,) (govorio) rijei koje su
za moi previe uzviene, one su mu zavidjele. Same su odijelile
duhovnu sjedinjenost, onu koja je skrivena (p)ovod njima samima ( )
brana soba ) da ( ). 37

37 U engleskom prevodu Wesleya W. Isenberga ova reenica glasi:
Ovo odvajanje pruilo im je mogunosti da za se oblikuju simbolinu
branu lonicu, kako bi se ljude moglo okaljati (prim. prev.).

Isus se oitovao na Jordanu 38 kao ispunjenje Kraljevstva Nebeskog.
Onaj koji (se bio rodio) prije svemira, 71 opet se rodio. Onaj (koji) je prije
(bio) pomazan, opet je bio pomazan. Onaj (koji) je bio spaen, opet je
spaavao (druge).

38 Tj. njegovog krtenja.

Zaista, potrebno je izrei tajnu. Otac svemira sjedinio se s djevicom
koja je sila dolje. I toga je dana jedna vatrena (zvijezda) za njega
osvijetlila i otkrila veliku branu lonicu. Zato (vrijedi:) toga dana
stvorilo se njegovo tijelo. Ono je napustilo branu lonicu kao onaj koji je
nastao od mladoenje i mlade. Isto tako je Isus sve u njemu uredio kroz
njih.

I potrebno je da svaki od uenika ue u svoju tiinu.

Adam je nastao od dvije djevice - od duha i od djevianske zemlje.
Zato je Krist roen od djevice, da popravi greku uinjenu na poetku.

Dva stabla rastu u raju. Jedno pretvara u i(votinje), drugo pretvara u
ljude. Adam je jeo od stabla koje pretvara u ivotinje. Postao je ivotinja
i zainjao ivotinje. Zato se ta djeca Adamova i klanjaju (bogovima u
liku) i(votinja). Stablo, iji plod je jeo, 72 (stablo je spoznaje). (Zato) su
(grijesi) postali mnogob(rojni. Da je) jeo od (plodova drugog stabla), od
100
plodova (stabla ivota, koje) pretvara u ljude, tada (bi se bogovi) klanjali
ljudima.

K(ao to je) Bog stvorio ovjeka, da bi ovjek stvorio Boga 39, tako
svijetu ljudi stvaraju bogove; i klanjaju se svojim stvorenjima. Bilo bi
primjereno da se bogovi klanjaju ljudima.

39 Moda treba korigirati u "tovao".

Istina je da djela ovjekova nastanu njegovom snagom. Zato se ona
zovu 'snage' - njegova su djela. A njegova djeca nastala su iz tiine. Zato
(vrijedi:) njegova snaga stanuje u njegovim djelima - ali tiina je vidljiva
djeci. I vidjet e da to dostie vjernu sliku. Da, to je vjerna slika
ovjekova. Iz svoje snage ini djela - ali iz tiine stvara djecu.

U ovom svijetu robovi slue slobodnima. U Kraljevstvu Nebeskom
slobodni e sluiti robovima: djeca brane sobe sluit e djeci sva(dbe).
Djeca brane lonice imaju jedno te isto ime: tiina. Kada su zajedno, ne
trebaju uzeti nikakav oblik. Uvidom posjeduju ( ) (s)hvaanje. Vie su
meu onima koji ( ) su tamo u ( ) uzvienosti svih (uz)vienosti ( ) oni ne
( ).

( ) (si)ao je dolje do vo(de da bi ju ispu)nio i oistio 40. ( ) ispunili su
se, koji su (primili krtenje) u njegovo ime. Jer on je rekao: "(Na taj na)in
trebamo svi ispuniti 73 pravednost." 41

40 Usp. Ef 18:2: ???
41 Usp. Mt 3:15: "A Isus mu je, odgovarajui, rekao: "Pusti sada, jer
nam dolikuje da na taj nain izvrimo sve to je pravedno." Tada ga je
prestao odvraati."

Oni koji govore da e prvo umrijeti, a (tek onda) uskrsnuti, varaju se.
Ako prvo ne prime uskrsnue jo za ivota, nee primiti nita kada
umru. Na taj se nain i govori o krtenju, pri emu se kae: "Krtenje je
veliko, jer kada ga se primi, ivjet e se."

Apostol Filip rekao je: "Josip, stolar, zasadio je vrt, jer je trebao drvo
za obrt. On je taj koji je stvorio kri od stabala koja je zasadio. I tako je
101
njegov izdanak visio na onome to je zasadio. Njegov izdanak bio je
Isus, a kri je bio sadnica."

No, stablo ivota stoji usred raja. I to je maslina. Od nje dolazi
pomazanje. A od njega dol(azi) 42 uskrsnue 43.

42 U manuskriptu je glagol zabunom izostao.
43 Usp. Ps-Clemens, Rec. I 45; die Ophiten (nach Orugenes, Cels. VI
27) novoinicirani mora kazati: "Pomazan sam bijelom mau stabla
ivota".

Ovaj svijet je leinoder. Sve to u njemu biva pojedeno, ve je i samo
smr(tno). (Istina) je ivotoder. Zato nitko od onih koji se hrane istinom
nee umrijeti 44. Iz tog mjesta doao je Isus i odande je donio hranu. I
onima koji su htjeli, dao je (i)vo(t), da vie ne bi umrli.

44 Usp. Evanelje po Tomi, Logion ll: Isus ree: "Ovo nebo e proi. I
onaj iznad njega proi e; i koji su mrtvi ne ive, i koji su ivi nee
umrijeti. U dane kad jedete mrtvo, inite ga ivim. Kad postanete
svjetlost, to ete uiniti? U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje. Sada
kad ste dvoje, to ete uiniti?"


Bo(g je za)sadio (r)aj. ovj(ek je stano)vao (u r)aju. Ima mno(gih koja
po)stoje zajedno s mnogima ( ) Bojima. 45 U (onome) ( ) koji su u
(njemu) ( ) (kao) to elim. Taj ra(j je mjesto u kojem) e mi biti reeno:
"(Jedi o)d ovoga, ili nemoj od toga jesti, (kako) 74 eli!" Ovo (je) mjesto
(g)dje u sve jesti.

45 Na temelju konteksta, moe se pretpostaviti da je rije o stablima u
rajskom vrtu (op. prev.).

Tamo se nalazi stablo spoznaje. Ono je ubilo Adama. Ali ovo mjesto
kae: "Stablo spoznaje probudilo je ovjeka u ivot." Stablo je bilo nomos
(zakon, op. red.). Ono samo moe pribavljati spoznaju dobra i zla. Nije
ga niti oslobodilo zla niti ga je prenijelo u dobro, nego je nadvilo smrt
102
nad onima koji su od njega jeli. Jer kada je on rekao: "Jedite ovo, ne jedite
ovo", tada je postalo izvor smrti.

Pomazanje je nadmono krtenju. Jer na temelju pomazanja nazvani
smo krsanima 46, ne zbog krtenja. I Krist se zbog pomazanja tako
nazvao. Jer je Otac pomazao Sina. A Sin je pomazao apostole. A apostoli
su pomazali nas. Tko je pomazan, posjeduje sve. Posjeduje uskrsnue,
svjetlost, kri i Duha Svetoga.

46 Kranin od Krist (pomazanik) (op. prev.).

Otac mu ga je (Duha Svetoga) dao u branoj lonici, i on ga je primio.
Otac je stanovao u Sinu i Sin u Ocu. To je to Kraljevstvo Nebesko. Dobro
je kaza(o) Gospodin: "Neki su smijui se uli u Kraljevstvo Nebesko i
(smi)ju(i) se izili su van." A (ne)tko drugi je kazao: "(To je) jedan Krist."
Ka(zao je op)et: "I odmah (nakon to je on) u vodu (siao), iziao je (gore
kao Gospodi)n nad svime. Zato nije (izbavljenje neto z)a smijati se,
ne(go zato to) je taj dro(njak pre)zira(o, uao je smijui se) u Kraljevstvo
Nebesko. Ako prezire (tijelo) i ako ga odbija kao neto smije(no, tada
e) smijui se izii opet van."

Tako je 75 i s kruhom i s kaleom i s uljem, iako postoji drugi misterij
koji je jo vei od ovih.

47 Usp. 1 Kor 10:16: "aa blagoslova koju blagoslivljamo nije li
zajednitvo u Kristovoj krvi? Kruh koji lomimo nije li zajednitvo u
Kristovom tijelu?"

Svijet je nastao nehotice. Jer onaj koji ga je stvorio, htio ga je stvoriti
neprolaznim i besmrtnim. Nije uspio i nije postigao ono emu se bio
nadao. Jer ne bi neprolaznosti svijeta i ne bi neprolaznosti onoga koji ga
je stvario.

Jer nema neprolaznosti djela, nego djece. I nijedno djelo ne moe
primiti neprolaznost, ako ne postane dijete.

103
Ali tko ne posjeduje sposobnost primanja, koliko tek manje moe on
dati?

Kale molitve sadri vino i vodu, to slui kao simbol krvi, nad kojom
zahvaljujemo. I on se puni Duhom Svetim, i to je (duh) potpuno
savrenog ovjeka. Kada pijemo iz tog (kalea), tada emo postati
savren ovjek 47.

47 Usp. 1 Kor 10:16: "aa blagoslova koju blagoslivljamo nije li
zajednitvo u Kristovoj krvi? Kruh koji lomimo nije li zajednitvo u
Kristovom tijelu?"

iva voda je tjelesna. Potrebno je da (u nju) odjenemo ivog ovjeka.
Zato (vrijedi): kada sie dolje do vode, tada se skine, da bi se u njega
odjenuo.

Konj stvara konja, ovjek stvara ovjeka, Bog stvara Boga. Isto tako je
kod (mlado(enje) i (mla)de - oni dolaze iz ( ).

Nije bilo idova ( ) od Gr(ka) ( ). Ni ( ) od ido(va) ( ) kranin.
(Nas)tao je dru(gi rod, i) ti bla(eni) zovu se 'Izabrani duh(ovni) rod', 76
'Istinski ovjek', 'Sin ovjeji' i 'Sjeme Sina ovjejeg'. Taj istinski rod u
svijetu je poznat.

Oni su mjesto djece brane lonice.

Dok je sjedinjenje na ovom svijetu (ono) mukarca i ene -
predstavljajui snagu i slabost - u (drugom) je Eonu oblik sjedinjenja
jedan (sasvim) drugaiji.

I mi ih nazivamo tim imenima. Ali ima i drugih. Via su od svih
imena koja se spominju.

I via su od snanoga. Jer gdje je snaga, tamo su i oni koji su snazi
nadmoni.

104
Nije jedno ili drugo. Nego su oboje jedno te isto. To je ono to ne moe
doi ni u jedno tjelesno srce. 48

48 Usp. 1 Kor 2:9: "Nego, kao to je napisano: "to oko nije vidjelo ni
uho nije ulo, niti je dolo ovjeku u srce, to je Bog pripremio onima koji
ga ljube."

Ne mora li svatko tko sve posjeduje sve to i poznavati? Oni koji to ne
poznaju, nee ni uivati u onome to posjeduju. Ali oni koji su to
upoznali, ti e to i uivati.

Savrenoga ovjeka ne samo da se ne moe zadrati, nego ga se ne
moe ni vidjeti. Jer kada ga se vidi, tada e ga se zadrati. Nitko ovaj dar
ne moe drugaije stei, nego da se zaodjene savrenim svjetlom (i da
s)am postane savreno svj(etlo. O)naj koji se njime zaodjene, taj e u(i u)
( ) . To je savreno ( ).

(Potrebno je) da postanemo (po)tpuni ( ) prije nego to svij(et na)pu-
stimo.

Onaj koji bude sve primao, (ali sebe ne) <oslobodi> ovih mjesta, ne
moe <imati udjela u> onom mjestu, nego e kao nesavren ii (u
s)redinu. 77 Samo Isus poznaje njegov svretak.

Sveti ovjek je potpuno svet, ukljuivi vlastito tijelo. Jer kada uzme
kruh, uinit e ga svetim, ili kale, ili sve drugo to uzme, to istom
proisti. Pa kako ne bi i tijelo proistio?

Kao to je Isus vodu krtenja napunio (duhom) 49, tako ju je ispraznio
od smrti. Zato (vrijedi:) mi silazimo dolje u vodu, ali mi ne silazimo
dolje u smrt.

49 Usp. Ignatius, Eph. 18,2; i tome H.Sclier, Religionsheschichtliche
Untersuchungen zu den Ignatiushriefen, BZNW 8, 1929, str. 43-48.

(Zbilo se tako) da ne budemo ispranjeni duhom svijeta. Kada on
pue, ini da dolazi zima. Kada pue Duh Sveti, tada dolazi ljeto.
105

Tko posjeduje spoznaju istine, taj je slobodan 50. Ali, onaj koji je slo-
bodan ne grijei. Jer (kae se:) "Onaj koji ini grijeh, taj je rob grijeha." 51
Istina je majka (slobodnog), a spoznaja je (otac) 52. One kojima grijeiti
nije doputeno svijet zove 'slobodnima'. To su oni kojima nije doputeno
grijeiti. 'Spoznaja' istine 'uznosi' 53, to znai: ona ih oslobaa i
dozvoljava im da se uznesu iznad cijeloga mjesta. "Ali ljubav izgrauje"
54. Ali zbog ljubavi se onaj tko je postao slobodan kroz spoznaju ini
robom onima koji slobodu spoznaje jo ne mogu primiti. Ali spoznaja ih
ini (za to) sposobnima, time to (puta) da budu slobodni.

50 Usp. Iv 8:32: "i upoznat ete istinu, i istina e vas osloboditi."
51 Usp. Iv 8:34: "A Isus im je odgovorio: "Zaista, zaista vam kaem:
Svatko tko ini grijeh, rob je grijeha."
52 U manuskriptu stoji kao posljedica greke u pisanju jednog slova,
bezmisleno "suglasnost".
53 1 Kor 8:1: "A to se tie hrane prinesene idolima: znamo da svi
imamo spoznaju. Spoznaja nadima, a ljubav izgrauje." - Prema Pavlu,
"uznosi" kao "napuhuje", odnosno ini oholim, obijesnim. Ovaj odlomak
kao da raspravlja s Pavlom. (op. red.).
54 Usp. 1 Kor 8:1: "A to se tie hrane prinesene idolima: znamo da svi
imamo spoznaju. Spoznaja nadima, a ljubav izgrauje."

Ljubav ni za to (ne kae) da (joj pripada, iako joj sve) pripada. Ona ne
ka(e): ("To je moje"), ili "ovo je moje", ne(go: "Sve) to pripada (meni),
pripada tebi."

Duh(ovna) ljubav je vino i miris (pomast)i. 78 U njoj ui(vaju) svi koji
e se njome pomazati. U njoj uivaju i oni koji su u njenoj blizini, sve dok
tamo stoje pomazani. Kada se oni balzamom pomazani od njih povuku i
odu, ostanu oni koji nisu pomazani i koji su samo stajali u njihovoj
blizini i opet u svojemu (vlastitom) smradu.

Samarijanac ranjenome nije dao nita osim vina i ulja 55. To ne znai
drugo nego pomast. I ona je izlijeila rane. Jer, (reeno je:) "Ljubav
pokriva mnotvo grijeha." 56

106
55 Usp. Lk 10:34: "Zato mu je priao i povio mu rane, zalijevajui ih
uljem i vinom. Tad ga je stavio na svoju ivotinju te ga doveo u
konaite i pobrinuo se za njega."
56 Usp. 1 Pt 4:8: "Prije svega, imajte arku ljubav jedan prema
drugome, jer ljubav pokriva mnotvo grijeha."

Koga jedna ena voli, tomu su (djeca) koju e roditi nalik: ako svojeg
mua, onda su nalik njenom muu; ako preljubnika, tada su nalik
preljubniku. Ako jedna ena prisilno spava sa svojim muem, a njezino
je srce kod preljubnika s kojim se inae sjedinjuje, tada esto raa (dijete)
koje je nalik preljubniku. No vi, koji ste vezani za Sina Bojeg, ne smijete
ljubiti svijet, nego morate ljubiti Gospodina, da ono to stvorite ne bude
nalik svijetu nego Gospodinu!

ovjek se drui s ovjekom, konj se drui s konjem, magarac se drui
s magarcem. <Pripadnici> vrste drue se s <onima> od svoje vrste. Isto
tako se duh pridrui duhu i Logos se sjedini s Logosom i svjetlo se
sjedini sa svjetlom. Kada postane ovjek, tada e ovjek biti onaj koji e
te ljubiti. Kada bude postao duh, tada je duh onaj koji e se s tobom
vezati. Kad bude Logos, tada je Logos taj koji 79 e ti se pridruiti. Kada
bude svjetlo, tada je svjetlo to koje e se s tobom sjediniti. Kada
postane jedan od gornjih, tada e gornji u tebi poivati. Kada postane
konj ili magarac ili govedo ili pas ili ovca ili neka druga od ivotinja koje
su izvan, i od onih koje su dolje, tada te ne moe ni ovjek ni duh ni
Logos ni svjetlo voljeti, gornji ni nutarnji ne mogu u tebi poivati i
nema nita s njima.

Tko je rob protiv svoje volje, moe postati slobodan. Tko je postao
slobodan milou svojega gospodara te sam sebe prodao u ropstvo, vie
ne moe postati slobodan.

Poljodjelstvo od svijeta zbiva se kroz etvorovrsnost: u itnicu se
donosi kroz vodu, zemlju, vjetar i svjetlost. I poljodjelstvo Boje takoer
se zbiva kroz etvero: vjeru, nadu, ljubav i spoznaju. Naa zemlja je vjera
- u njoj hvatamo korijen. A voda je nada - kroz nju se hranimo. Vjetar je
ljubav - kroz nju rastemo. A svjetlost je spoznaja - kroz nju sazrijevamo.

107
Milost je e(tvero)s(truka: ona je) zemaljska, n(ebeska), najvie nebo
)u().

Blago ovome, jer nije ni jednu duu oalostio! 80 On je Isus Krist.
Usprotivio se cijelom mjestu, a ipak nije nikom natoravio teret. Zato vri-
jedi: Blago onome koji je ovako stvoren! Jer on je savren ovjek.

Jer to se tie toga, Rije nam govori o tome kako je teko to izvesti.
Kako moemo dokonati taj veliki poduhvat? Kako e ona svakom
pojedinom pruiti tiinu?

Prije svega, ne pristoji se nekoga oalostiti - bio to netko velik, malen,
nevjeran ili vjeran - a s druge strane umirivati one koji poivaju u
dobrim djelima. Ima takvih kojima koristi da umiruju onoga kome ide
dobro. Tko dobro ini, nije u stanju da te umiri, jer on ne postie to on
eli. Ali, on takoer nije u stanju njih snuditi, osim ako ne uzrokuje da
se oni sami dovedu u nevolju. Ipak, onaj kome ide dobro ponekad ih
snudi. Ne dolazi to od njega, nego njihova nevaljaltina je ta koja ih
snudi. Svatko tko je prirodan raduje dobroga. Ali neki e zbog svega
toga biti nepotrebno snudeni.

Neki gospodar sakupio je svakakav posjed: djecu, robove, stoku, pse,
svinje, penicu, jeam, pljevu, travu, ricinusovo ulje, meso i irove. A bio
je pametan i znao je to je ija hrana. Pred djecu je stavio gotov kruh i
meso. A pred robove je stavio ricinusovo ulje i brano. I stoci je bacio
jeam, pljevu i travu. Psima je bacio kosti. Svinjama je bacio ir 81 i
mrvice kruha. Isto je tako sa sljedbenikom Bojim. Ako je pametan i ako
se razumije u sljedbenitvo, tada ga neiji tjelesni oblici nee zavarati,
nego e gledati na stanje due svakoga od njih i primjereno s njim
razgovarati. Mnogo je ivotinja na svijetu koje nose ljudski oblik. Kada
ih prepozna, tada e svinjama baciti ir, stoci jeam, pljevu i travu, a
psima kosti. Robovima e dati privremenost, a djeci potpunost.

Postoji Sin ovjeji i postoji Sin Sina ovjejega. to se tie Sina
ovjejega, to je Gospodin; i Sin Sina ovjejega je onaj koji u snazi Sina
ovjejega stvara. Sin ovjeji je od Boga primio sposobnost da stvara.
On posjeduje i sposobnost da zane.

108
Tko je primio sposobnost da stvara, taj je sam stvorenje. Tko je primio
sposobnost da zane, taj je i sam plod. Tko stvara, ne moe zaeti. Tko
zainje, moe i stvarati. Ali se i za onoga koji stvara kae da zainje. Ali
je njegov 'plod' stvorenje, jer ti 'plodovi' nisu njegova djeca, nego su
(djela).

Onaj koji stvara radi u vidljivome i sam je vidljiv. Onaj koji zainje,
zainje u skrivenom i sam je skriven, jer on nadmauje odslik. Opet je
reeno: Onaj koji stvara, stvara djela u vidljivome. Ali onaj tko zainje,
taj zainje djecu u skrivenome.

Nitko ne moe znati kada se mukarac 82 i ena jedno s drugim
sjedine, osim njih samih. Jer svadba od svijeta je tajna onih koji su uzeli
enu. Ako je okaljana svadba ve tolika tajna, koliko je tek neokaljana
svadba istinska tajna! Ona nije tjelesna, nego ista. Ona nema nita sa
strau, nego s voljom. Ona nije djelo mraka ili noi, nego je djelo dana i
svjetla.

Kada svadba postane javna, tada postane kurvarluk. I mlada ne
bludnii samo kada prima sjeme drugog mukarca, nego i kada napusti
spavau sobu i bude viena. Ona se smije pokazati samo svojem ocu,
majci, prijatelju mladoenje 57 i djeci mladoenje 58.

57 Usp. Iv 3:29: "Tko ima nevjestu, taj je mladoenja. A mladoenjin
prijatelj, kad stoji i slua ga, osjea veliku radost zbog mladoenjinog
glasa. Stoga je ta moja radost upotpunjena."
58 Usp. Mk 2:19: "A Isus im je rekao: "Zar prijatelji mladoenje mogu
postiti dok je mladoenja s njima? Sve dok je mladoenja s njima, oni ne
mog postiti."

Njima je doputeno da svakog dana ulaze u branu lonicu. Ali drugi
neka eznu da samo uju glas mlade i da uivaju u mirisu njezine
pomasti 59. I neka se hrane mrvicama kruha koja padnu sa stola, poput
pasa 60.

59 Usp. Mt 25:1-12: "Tada e nebesko kraljevstvo biti kao deset djevica
koje su uzele svoje svjetiljke i izale u susret mladoenji. Pet ih je bilo
ludih, a pet razboritih. Lude su, naime, uzele svoje svjetiljke, ali nisu sa
109
sobom uzele ulja, dok su razborite uzele ulja u posudama zajedno sa
svojim svjetiljkama. Kako je mladoenja kasnio, sve su zadrijemale i
zaspale. Tono u pono uo se povik: "Evo mladoenje! Izaite mu u
susret!" Tada su sve one djevice ustale i uredile svoje svjetiljke. A lude su
rekla razboritima: "Dajte nam od svog ulja, jer nae svjetiljke samo to se
nisu ugasile." Razborite su odgovorile rijeima: "Moda nee biti
dovoljno za nas i za vas. Radije poite k onima koji ga prodaju i kupite
sebi." Dok su one ile kupiti, stigao je mladoenja, i djevice koje su bile
spremne ule su s njim na svadbu; i vrata su se zatvorila. Poslije su dole
i ostale djevice, govorei: "Gospodine, gospodine, otvori nam!" A on im
je odvratio: "Istinu vam kaem, ne poznajem vas."
60 Usp. Mk 7:24-30: "I odande je ustavi otiao u podruje Tira i
Sidona. I uao je u kuu i nije htio da to itko sazna. No nije mogao proi
neopaeno; ali ena ija je kerkica imala neistog duha odmah je ula za
njega, pa je dola i pala niice pred njegove noge. Ta je ena bila
Sirofenianka grkog porijekla; i molila ga je da istjera demona iz njezine
keri. Ali on joj je rekao: "Pusti da se najprije nasite djeca, jer nije u redu
uzeti kruh od djece i baciti ga psiima." No ona mu je, odgovarajui,
rekla: "Da, gospodine, ali i psii ispod stola jedu od mrvica male djece."
Nato joj je rekao: "Zato to si to rekla, idi; demon je izaao iz tvoje keri."
Tada je otila kui i nala dijete kako lei na krevetu, a demon je bio
izaao."

Mladoenje i mlade pripadaju branoj lonici. Nitko ne moe vidjeti
mladoenju i mladu ako sam ne postane jedno od njih.

Kada je Abraham uspio vidjeti to je trebao vidjeti 61, obrezao je meso
vanjske koice, ime nam pokazuje da je potrebno unititi meso.

61 Usp. Iv 8:56: "Va otac Abraham veoma se radovao u nadi da e
vidjeti moj dan, i vdio ga je i obradovao se."

Veina (stvorenja) svijeta ima samo toliko dugo trajnosti i ivota
koliko je njihovo nutarnje skriveno. Kada postane vidljivim, ona umiru.
Primjer vidljivog ovjeka: Dok je utroba ovjeka skrivena; ovjek ivi. 83
Kada se njegova utroba pokae i iz njega izie, tada ovjek mora
umrijeti. Slino je i sa stablom: Dok je njegov korijen skriven, ono cvate i
raste. Kada se njegov korijen pokae, stablo se sasui. Tako je sa svim
110
vrstama koje postoje na svijetu, ne samo s vidljivim, nego i sa skrivenim.
Jer, dok je korijen zla skriven, ono je snano. No, kada se prepozna, tada
se raspadne. I kada postane vidljivo, tada propadne. Zato kae rije:
"Ve je sjekira stavljena na korijen stablima" 62, ne da ih odsjee - to se
odsjee, to cvate opet. Nego sjekira prodire duboko dolje, sve dok gore
ne iznese korijen. Ali Isus je iupao korijen cijeloga mjesta, a drugi tek
djelomice. A to se nas tie, tako i svatko od nas treba kopati do korijena
zla koje je u njemu i treba ga s korijenom izvaditi iz svojeg srca. A ono e
biti iupano kada ga prepoznamo. Ali ako ne znademo o njemu, tada
ono pusti korijenje u nama i donosi svoje plodove u naem srcu. Vlada
nad nama. Mi mu ropski sluimo. Zarobi nas, tako da inimo ono to ne
elimo. Ono to elimo, to ne inimo 63. Ono je mono, jer ga nismo
prepoznali. Dok postoji, ono djeluje.

62 Usp. Mt 3:10: "Sjekira ve lei na korijenu stablima; svako stablo,
dakle, koje ne donosi dobar plod treba posjei i baciti u vatru."
63 Usp. Rim 7:19: "Jer dobro koje elim ne inim, nego zlo koje ne
elim, to inim."

Neznanje je majka sveg zla. Neznanje e zavriti u smrti. Jer oni koji
dolaze iz neznanja nisu ni bili, niti jesu, niti e biti. Ali oni koji pripadaju
istini 84 dovrit e se kada sva istina postane vidljiva. Jer isto je s istinom
i sa neznanjem: Dok je skrivena, poiva u sebi; ali kada doe na svjetlo
bude prepoznata, tada je se hvali jer je monija od neznanja i zablude.
Daruje slobodu. Logos je kazao: "Kada spoznate istinu, istina e vas
osloboditi." 64 Neznanje robuje. Spoznaja znai slobodu. Kada
spoznamo istinu, tada emo plodove istine u sebi pronai. Kada se s
njome spojimo, ona e nam donijeti nae ispunjenje.

64 Usp. Iv 8:32: "i upoznat ete istinu, i istina e vas osloboditi."

Sada se drimo onih vidljivih stvari u stvorenja i kaemo da su snane
i ugledne, a za skrivene stvari da su slabe i prezrene. Tako se (ne) 65
dogaa s vidljivim stvarima istine: one su slabe i prezrene, a skrivene
stvari su snane i ugledne. A tajne istine su vidljive samo kao simboli i
odslici. Brana lonica je skrivena. Ona je Najsvetije. Zastor je prvo
zastirao kako je Bog upravljao stvorenjem. Ali kada se zastor razdere i
pokae se unutranje, tada e se ta kua ostaviti pustom, ili e biti
111
unitena. Sveukupno boanstvo bjeat e (od)avde, ali ne sve do
Najsvetijeg unutra - jer ono se ne moe sa nemijeanim svjetlom i
bezgrenim obiljem mijeati nego e ostati ispod krila kria i ispod
njegovih ruku. Ta arka bit e njegov spas, kada potop 85 bude prijetio da
ih proguta. Ako netko pripada rodu sveenstva, tada ti mogu ui u ono
to je unutar zastora zajedno s visokim sveenikom. Zato se zastor nije
razderao samo gore - jer onda bi se Najsvetije otvorilo samo za gornje -
niti se razderao samo dolje - jer onda bi postalo vidljivim samo doljnjima
- nego se on razderao odozgo prema dolje. Gornji su nam otvorili stvari
koje su dolje, tako da uemo u skrivenost istine. To je uistinu ono
ugledno i snano. Ali mi emo tamo unii pomou prezrenih simbola i
stvari koje su slabe. Ali one su prezira vrijedne suoene sa savrenom
uzvienou. Ima uzvienosti koja nadilazi uzvienost; ima moi koja
nadilazi mo. Zato je reeno: Savrenost i skrivenost istine za nas se
otvorila, i Najsvetije se oitovalo i brana nas je lonica pozvala.

65 U manuskriptu je vjerojatno izostala jedna negacija.

Dok je skrivena, pokvarenost je nitavna, ali jo nije iz sredine
sjemena Duha Svetoga uklonjena; i tako su jo robovi zla. No, kada se
oituje, tada e se savreno svjetlo nad svakim razliti, i svi koji se u
njemu nalaze primit e pomazanje. Tada e robovi biti slobodni, i
otkupljeni e biti zarobljenici.

Svaka biljka koju nije zasadio moj nebeski Otac bit e iupana 66.

66 Usp. Mt 15:13: "Nato im je on rekao: "Svaka sadnica koju nije
zasadio moj nebeski Otac iupat e se s korijenom."

Ono to je razdijeljeno sjedinit e se - to je prazno, napunit e se.

Svi koji budu uli u lonicu, upalit e svjetlo. Jer, kao pri svadbama
koje se ( ) dogaaju po noi, vatra svijetli 86 cijelu no i ugasi se. Ali,
misteriji ove svadbe bit e dovreni po danu i po svjetlu. Taj dan ili
njegovo svjetlo nikada ne tonu.

Kada netko postane sin brane lonice, primit e svjetlo. Ako ga netko
ne primi dok je ovdje, onda ga na drugom mjestu ne moe primiti. Tko
112
to svjetlo bude primio, taj ne moe biti vien niti se njega moe zadrati.
I nitko ga ne moe uznemiriti, ak i ako hodi u svijetu. I opet vrijedi:
kada napusti svijet, tada je u odslicima istinu ve primio. Svijet je postao
Eon; jer za njega je Eon dovrenje. I on je to na ovaj nain: on je samo
njemu vidljiv, ne skriven u mraku i noi, nego skriven u savrenom
danu i svetom svjetlu.




1 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 105.
2 O zabrani molitve usp. Evanelje po Tomi, Logion 14.
3 Semitska pozadina rijei ovdje je odgovorna za to da je duh ovdje i
drugdje shvaen kao femininum.
4 Etimologija na osnovi hebrejskog nasar "skrivati".
5 Vjerojatno je smisao ove reenice da, za ivota, uskrsli ovjek 'umire'
na nain na koji Bog ivi tj. da je boanski (vjeni) ivot zapravo smrt
smrti, i stoga je smrtnome ovjeku nalik smrti (op. prev.).
6 U manuskriptu je zapisano samo poetno slovo koptikog glagola, a
iza toga je mjesto za ostala dva slova na neobjanjiv nain ostavljeno
prazno.
7 Usp. 2 Kor 5:3.
8 Usp. 1 Kor 15:50.
9 Usp. Iv 6:53.
10 'On' se moda odnosi na apostola Filipa.
11 U manuskriptu zabunom stoji 'njezina'.
12 Usp. s jedne strane Mk 9:49, s druge strane Kol 4:5. Moda je u
pozadini jo i euharistija kruha i soli.
13 Zanimljivo je da se u nekih autora (npr. Irenej) ena Lotova, koja je
postala kip od soli ("statua salis"), pozitivno interpretira kao slika
Crkve.
14 Usp. Gal 4:1-7.
15 Usp. Iv 8:44.
16 mh i u smislu 'mjeriti'.
17 Tumaenje Jeu'a kao jeuca.
18 U manuskriptu stoji 'istina'.
19 U manuskriptu stoji "njih".
113
20 U manuskriptu stoji 'On'. Ali presudna toka je da Pharisatha
zapravo nije naziv Isusov, nego euharistije. Uostalom, to je etimoloka
spekulacija na osnovi oba jednako glasna korijena prs (dijeliti, kruh
lomiti) i pr (rairiti), koji se u sirijskom i isto piu.
21 To znai da Marija Magdalena odgovara tiposu najmilijeg uenika.
22 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 19.
23 Usp. Ef 5:32.
24 U neoplatonikoj gnostikoj tradiciji znalo se o paklu govoriti kao o
"sredini".
25 U manuskriptu stoji "njima".
26 U manuskriptu je glagol zabunom izostavljen.
27 Grka rije apokatastasis znai vraanje u predanje stanje, iznovino
stvaranje svijeta.
28 U manuskriptu zabunom "tebi".
29 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22.
30 Usp. Mt 8:12; 22:13; 25:30.
31 Usp. Mt 6:6.
32 Grka rije pleroma znai punina.
33 U manuskriptu stoji "on" ili "njemu".
34 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22; 106; 114.
35 Usp. Mk 15:34.
36 Usp. Iv 4:23.
37 U engleskom prevodu Wesleya W. Isenberga ova reenica glasi: Ovo
odvajanje pruilo im je mogunosti da za se oblikuju simbolinu
branu lonicu, kako bi se ljude moglo okaljati (prim. prev.).
38 Tj. njegovog krtenja.
39 Moda treba korigirati u "tovao".
40 Usp. Ef 18:2.
41 Usp. Mt 3:15.
42 U manuskriptu je glagol zabunom izostao.
43 Usp. Ps-Clemens, Rec. I 45; die Ophiten (nach Orugenes, Cels. VI 27)
novoinicirani mora kazati: "Pomazan sam bijelom mau stabla ivota".
44 Usp. Evanelje po Tomi, Logion ll b.
45 Na temelju konteksta, moe se pretpostaviti da je rije o stablima u
rajskom vrtu (op. prev.).
46 Kranin od Krist (pomazanik) (op. prev.).
47 Usp. 1 Kor 10:16.
114
48 Usp. 1 Kor 2:9.
49 Usp. Ignatius, Eph. 18,2; i tome H.Sclier, Religionsheschichtliche
Untersuchungen zu den Ignatiushriefen, BZNW 8, 1929, str. 43-48.
50 Usp. Iv 8:32.
51 Usp. Iv 8:34.
52 U manuskriptu stoji kao posljedica greke u pisanju jednog slova,
bezmisleno "suglasnost".
53 1 Kor 8:1. - Prema Pavlu, "uznosi" kao "napuhuje", odnosno ini
oholim, obijesnim. Ovaj odlomak kao da raspravlja s Pavlom. (op.
red.).
54 Usp. 1 Kor 8:1.
55 Usp. Lk 10:34.
56 Usp. 1 Pt 4:8.
57 Usp. Iv 3:29.
58 Usp. Mk 2:19.
59 Usp. Mt 25:1-12.
60 Usp. Mk 7:24-30.
61 Usp. Iv 8:56.
62 Usp. Mt 3:10.
63 Usp. Rim 7:19.
64 Usp. Iv 8:32.
65 U manuskriptu je vjerojatno izostala jedna negacija.
66 Usp. Mt 15:13.
















115


O PODRIJETLU SVIJETA
(II,5 i XIII,2)

Uvod: Hans-Gebhard Bethge
Preveli na engleski: Hans-Gebhard Bethge i Bentley Layton
Societas Coptica Hierosolymitana
Prevela s engleskog: Julijana trok


UVOD

Tekst ove rasprave veoma je dobro sauvan, te predstavlja saet
prikaz sredinjih gnostikih ideja, osobito o kozmogoniji, antropogoniji i
eshatologiji. Temeljei se na razliitim izvorima i predajama, rasprava je
djelomice izloena u poluznanstvenom stilu, s brojnim etiologijama i
etimologijama. Sastavljena je u obliku apologetikoga traktata
namijenjenog privlaenju sljedbenika. Uvelike je zanemarena zemaljska
povijest, kao i opis gornjega svijeta, ukljuujui njegov razvoj. Na
temelju nakane neimenovanog i nepoznatog autora, koja je izraena na
samom poetku a nastavlja se itavim tekstom, znanstvenici su tom
dokumentu dodijelili hipotetiki naslov O podrijetlu svijeta. Ima valjanih
razloga za pretpostavku da je posrijedi savjesno i dobro promiljeno
knjievno djelo bez opirnih sekundarnih izmjena, prije nego proizvod
dugotrajnog procesa prenoenja predaje. Poetak 4. stoljea vjerojatno je
vrijeme njegova nastanka. Izvanredna mjeavina razliitih idovskih i
manihejskih elemenata, kranskih ideja, grkih filozofskih koncepcija,
te likova iz grke ili helenistike mitologije, magije i astrologije, kao i
jasno pozivanje na egipatsku misao, sve to upuuje na Aleksandriju, kao
vjerojatno mjesto nastanka izvorne rasprave O podrijetlu svijeta. Proces
prevoenja na koptski jezik vjerojatno se sastojao od nekoliko faza.
Fragmentarnost mnogih odlomaka koja zahtijeva nadopunu, uz druge
veoma teke, esto jedva razumljive dijelove, moe se objasniti
pretpostavkom da se tekst jo uvijek nalazi u poetnoj fazi prijevoda.
Stoga bi se rasprava O podrijetlu svijeta mogla uzeti kao "opus
imperfectum" (B. Layton).

116
Autor se slui razliitim gnostikim i negnostikim izvorima i pre-
dajama, koje je veoma teko poblie odrediti u okvirima knjievne
kritike, a jo tee rekonstruirati. Posljedice toga su mnoge nedosljednosti
i oprenosti, budui da barem nekoliko tih predaja ili djela
pretpostavljaju vlastiti sustav, ili sadre druge tendencije, poput seti-
janizma, valentijanizma, pa ak i manihejstva. O podrijetlu svijeta ne nudi
vlastiti zatvoreni sustav, niti predstavlja neki od poznatih gnostikih
sustava. Autor barata izravnim ili neizravnim navodima, naznakama,
saecima, objanjenjima i etimologijama, koji se otro suprotstavljaju
inae prevladavajuem pripovjedakom stilu. Takva obrana vlastitoga
stajalita pozivanjem na druga djela, predstavlja uinkovitu i uvjerljivu
argumentaciju. O podrijetlu svijeta ima mnogo slinosti s Hipostazom
arhonata, to upuuje na blisku vezu izmeu dva teksta. Pa ipak, razlike
izmeu spomenutih dokumenata, osobito one koje se odnose na gledita
o svijetu, kao i brojne razlike u pojedinostima, ine izravnu knjievnu
vezu prilino nevjerojatnom. Taj paralelizam vjerojatno proizlazi iz
koritenja istoga izvora.

Kozmogonija i antropogonija koje slijede polu-filozofskom poetku,
djelomice su orijentirane prema Postanku 1-2, no i na koncepcije poput
onih sadranih u Knjizi jubileja, Knjizi Henokovoj i Knjizi
Henokovih tajni. Openito uzevi, karakteristino idovski utjecaji
dominiraju u angelologiji, demonologiji, eshatologiji i etimologijama.
Gnostika reinterpretacija primljenoga korpusa znatno varira. Ona se
kree od korijenitog ponovnoga vrednovanja, npr. u sluaju
demijurgove presumpcije (pri emu je kao izvor sluio Izaija 45:5; 46:9) i
onoga to se opisuje u Postanku 3, do relativno tonog preuzimanja
idovskih ideja i motiva, poput prikaza raja.

Primordijalna povijest naglaava arhontsko stvaranje zemaljskoga
ovjeka, u svezi s uenjem o prvobitnom ovjeku, koje je veoma teko
shvatiti zbog razliitih motiva i heterogenih koncepcija. S druge strane,
primordijalna povijest ve inicira priu o otkupljenju od strane Pistis
Sofije ili Sofije Zoe, koje se susreu ili djeluju na razliite naine.
Meutim, u toj kompleksnoj soteriologiji Isus Krist nema sredinju, nego
marginalnu ulogu. Iz tih razloga O podrijetlu svijeta pripada gnostikim
tekstovima iz Nag Hammadija, koji su sutinski nekranski.

117
Rasprava O podijetlu svijeta orijentirana je k univerzalnoj eshatologiji.
To pokazuju mnoge naznake o svretku, kao i opiran prikaz konanih
zbivanja uz mnotvo apokaliptinih misli, izraza i motiva. Konano
stanje, koje nastupa pod utjecajem viega svijeta, uz razlikovanje
otkupljenja gnostika od unitenja svega stvorenog zajedno sa
stvoriteljem, nadilazi prvobitno stanje, te onemoguava ponavljanje
zbivanja u obliku u kojemu se ona opisuju u raspravi O podrijetlu svijeta.

O podrijetlu svijeta je znaajno gnostiko djelo. Taj prilino opiran
dokument prua nam dobar uvid u nain razmiljanja upuenoga
autora, njegove radne navike i argumentaciju kljunih pitanja. tovie, to
djelo pokazuje do kojega se stupnja i s kojom slobodom i
vjerodostojnou gnostiki pisac slui stranom, ak i negnostikom i
heterogenom milju. Ono, stoga, pokazuje da je gnostiko miljenje o
svijetu i postojanju bilo mnogo znaajnije od mitoloke formulacije.
Djelo O podrijetlu svijeta moe nam pomoi da razumijemo kako se u
srazu s drugim intelektualnim strujama, a katkada i uz pomo njih,
gnostika percepcija svijeta odrala, ponekad ak i odnosei pobjedu.





O PODRIJETLU SVIJETA
(II 97, 24-127, 17)

Uvidjevi da svi, bogovi i ljudi, kau da nita nije postojalo prije
kaosa, ja u dokazati da grijee, jer ne znaju nita o podrijetlu kaosa i
njegovim korijenima. Evo kako ja to tumaim. Ljudima je najlake rei 98
da je kaos vrsta tame! No, kaos ustvari proizlazi iz sjene, koja se naziva
"tamom". A sjena proizlazi iz tvorevine koja postoji od samoga poetka.
tovie, jasno je da je postojala prije kaosa, te da je kaos nastao poslije
prve tvorevine.

Pozabavimo se, stoga, injenicama vezanima uz tvar, te prvom
tvorevinom iz koje je proizaao kaos.

Na taj emo nain doi do istine.
118

Kada se prirodna struktura besmrtnih bia posve razvila iz
beskonanog, slinost je proizala iz Pistis (Vjere); ona se naziva Sofija
(Mudrost). Izrazila je volju i postala tvorevinom nalik prvobitnoj
svjetlosti. Njezina se volja odmah oitovala kao nebesima slina i
nezamislivo velika; nalazila se izmeu besmrtnih bia i onih stvari koje
su nastale poslije njih, poput [...]; ona (Sofija) djelovala je kao koprena
koja dijeli ovjeanstvo od stvari koje su gore.

Izvan vjenoga kraljevstva (eona) istine nema sjene, jer se u njemu
nalazi bezgranino svjetlo. No, njegova je vanjtina sjena, koja se naziva
"tamom". Odatle potjee sila koja vlada tamom. A sile koje su nastale
poslije njih nazivaju sjenu "beskonanim kaosom". On je izvor svih
boanstava [...] i itavoga prostora, stoga je sjena nastala poslije prve 99
tvorevine. U ponoru se (sjena) pojavila, a potjee iz gore spomenute
Pistis.

Sjena je osjetila da postoji neto monije od nje, i u njoj se probudila
zavist; a kada je zatrudnjela po vlastitoj volji, iznenada je iznjedrila lju-
bomoru. Od toga dana, princip ljubomore prisutan je u svim vjenim
kraljevstvima i njihovim svjetovima. Sama je ljubomora tvorevina bez
duha. Poput sjene, zaivjela je u golemoj vodenoj tvari. Tada je u koja
je potekla iz sjene bila baena u dio kaosa. Od toga dana, vodena tvar
postala je vidljiva. A ono to je potonulo u njoj otplovilo je dalje, vidljivo
u kaosu. Kao to iz ene koja rodi istekne sva suvina tekuina, tako se i
tvar koja je nastala iz sjene od sjene odvojila. Tvar nije napustila kaos,
nego je bila u njemu kao njegov dio.

Kada su se te stvari zbile, Pistis se pojavila iznad tvari kaosa, koja je
bila odbaena poput pometnuta fetusa, budui da u njoj nije bilo duha.
Jer sav (kaos) bijae beskonana tama i voda bez dna. Vidjevi to je
proizalo iz njezine nepotpunosti, Pistis se uznemirila. I pojavio se
straan nemir, sjurivi se k njoj u kaos. Ona se okrenula prema njemu i
puhnula mu u lice u ponoru koji je ispod 100 nebesa.

Kada je Pistis Sofija poeljela da se stvar koja nije imala duha oblikuje
u njoj slinu i da zavlada nad tvari i svim njezinim silama, prvi se put iz
voda pojavio vladar, lavljega lika, dvospolac koji je u sebi posjedovao
119
veliku mo ali nije znao odakle je potekao. Kada ga je Pistis Sofija vidjela
kako se pokree u dubinama, rekla mu je: "Dijete, doi ovamo," a
njegovo je ime yalda baoth".

Od toga dana, naelo govora prisutno je meu bogovima, anelima i
ljudima. Ono to je nastalo kao posljedica govora zavrili su bogovi,
aneli i ljudi. to se Jaldabaota tie, on ne poznaje snagu Pistis: on nije
vidio njezino lice, samo je u vodi vidio njezinu sliku koja mu se obratila.
Zbog toga glasa on je sebe nazvao "Jaldabaot". No, savreni ga zovu
"Ariel", jer bijae poput lava. Kada je dobio vlast nad tvari, Pistis Sofija
povukla se u svoje svjetlo.

Kada je vladar vidio svoju veliinu - a vidio je samo sebe, nita drugo,
osim vode i tame - zakljuio je da samo on postoji. Njegovo [...] bijae
zavreno govorom: 101 pojavilo se kao duh koji se gibao nad vodama.
Kada se taj duh pojavio, vladar je razdvojio vodenu tvar. Ono to je bilo
suho, ponovno je razdvojio. Od tvari je sebi nainio prebivalite i nazvao
ga "nebesima". Od tvari je vladar sebi nainio podnoje i nazvao ga
"zemljom".

Nadalje, vladar je imao misao - svojstvenu njegovoj prirodi - te je
putem govora stvorio dvospolca. Otvorio je svoja usta i zahukao. Ovaj je
otvorio oi, pogledao u svoga oca i rekao mu: "Eee!" Njegov ga otac
nazva Eee-a-o (Jao"). Potom stvori drugoga sina. Zahukao je. Ovaj je
otvorio oi i rekao svome ocu: "Eh!" Njegov ga otac nazva "Eloai". Potom
stvori i treega sina. Ovaj je otvorio oi i rekao svome ocu: "Asss!"
Njegov ga otac nazva Astafaj". To su tri oeva sina.

Sedmoro se dvospolaca pojavilo u kaosu. Oni imaju muka i enska
imena. ensko je ime Pronoia (Razboritost) Sambatas, to je "tjedan".

I njegov se sin zove Yao: njegovo ensko ime je Gospodstvo.
Sabaoth: njegovo ensko ime je Boanstvo.
Adonai: njegovo ensko ime je Kraljevstvo.
Elai: njegovo ensko ime je Ljubomora.
Orai: njegovo ensko ime je Bogatstvo.
I Astafai: njegovo ensko ime 102 je Mudrost (Sofija).

120
To je sedam sila sedam nebesa kaosa. One su roene kao dvospolci,
prema besmrtnom uzoru koji je postojao prije njih i prema elji Pistis:
kako bi slika onoga to je postojalo od poetka moglo vladati do kraja.

O uincima tih imena i snazi mukih bia saznat ete u Arhaneoskoj
(Knjizi) proroka Mojsija, a o imenima enskih bia saznat ete u prvoj
Knjizi Norainoj.

Budui da je posjedovao golemu vlast, prvobitni je otac Jaldabaot
govorom stvorio nebo za svakoga od svojih potomaka - stvorio im je
lijepa prebivalita - a u svakom nebu stvorio je velike slave, sedam puta
najvee. Prijestolja, palae i hramove, te koije i djevianske duhove i
jednog nevidljivog, kao i njihove slave. Svaki je (potomak) to imao u
svom nebu; mone vojske bogova, gospodara, anela i arhanela -
beskrajno mnotvo koji su im sluili. O tome podrobno govori prva
Pripovijest Oraina.

Iz toga su se neba oni usavrili do estoga neba, odnosno neba Sofije.
Nebo i njegovu zemlju unitio je remetitelj koji je bio ispod njih sviju.
est se nebesa snano zatreslo; jer, sile kaosa znale su tko je unitio nebo
ispod njih. Kada je Pistis doznala za lom koji je proizaao iz nemira,
poslala je svoj dah, svezala ga i bacila dolje u Tartar. Nebo je, zajedno sa
svojom 103 zemljom, osnailo kroz Sofiju, ker Jaldabaota, onu koja je
ispod sviju.

Kada su nebesa osnaila zajedno sa svojim silama i njihovom
upravom, prvobitni se otac uzoholio. Slavile su ga sve aneoske vojske. I
svi bogovi i njihovi aneli blagoslivljahu ga i slavie. On je u tome
uivao i neprestano se trsio, govorei: "Ne treba mi nitko." Rekao je: "Ja
sam Bog, i osim mene nitko ne postoji." Kada je to izgovorio, poinio je
grijeh prema svim besmrtnim biima koja su mu odgovorila. I ona mu to
uzee za zlo.

Zloa najveega vladara ispunila je Pistis gnjevom. Ona bijae nevi-
dljiva. Ona ree: "Grijei, Samaele," ("slijepi boe").

"Jedan besmrtan ovjek svjetlosti postojao je prije tebe i on e se
pojaviti meu tvojim oblijima; on e te zdrobiti poput lonareve gline.
121
A ti e,sii k svojoj majci, ponoru, zajedno s onima koji ti pripadaju. Jer,
pri zatiranju tvojih djela, sva nesavrenost koja je postala vidljiva izvan
istine bit e unitena i prestat e postojati, kao da je nikada nije bilo."

Izrekavi to, Pistis razotkrije sliku svoje veliine u vodama. Uinivi
to, povue se u svoje svjetlo.

Kada je Sabaot, sin Jaldabaota, uo glas Pistis, zapjevao joj je u slavu i
osudio oca [...] 104 na njezinu rije; slavio je Pistis jer ih je poduila
besmrtnom ovjeku i njegovu svjetlu. Tada Pistis Sofija isprui svoj prst i
izlije na njega svjetlo iz svoga prsta, proklinjui tako njegova oca. Kada
je Sabaot bio prosvijetljen, dana mu je golema vlast nad silama kaosa.
Od toga dana naziva se "Gospodarem Sila".

Mrzio je svoga oca, tamu, i svoju majku, ponor, te je prezirao svoju
sestru, misao prvobitnoga roditelja, koja se gibala nad vodama. Zbog
njegova svjetla, svi su mu monici kaosa zavidjelii. Kada su se oni
uznemirili, sedam je nebesa zaratilo. Kada je Pistis Sofija vidjela rat,
poslala je Sabaothu sedam arhanela iz svoje svjetlosti. Oni su ga oteli i
odveli u sedmo nebo. Stajali su pred njim kao sluge. Poslala mu je jo tri
arhanela i uspostavila za nj kraljevstvo da vlada nad svima i da prebiva
iznad dvanaest bogova kaosa.

Kada je Sabaoth zauzeo svoje mjesto, kao nagradu za pokajanje, Pistis
mu je za enu dala svoju ker Zoe (ivot) i dodijelila mu veliku mo, te
ga je poduila o svemu to postoji na osmom nebu. Kada je stekao vlast,
najprije je sebi izgradio palau. Ona je golema, velianstvena, sedam
puta sjajnija od sviju koje postoje na sedam nebesa.

Ispred 105 svoje palae nainio je prijestolje, koje je bilo golemo a
stajalo je na koiji s etiri lica zvanoj Kerubin. Kerubin ima osam oblija
na svakom od etiri ugla, lavlja, telea, ljudska i orlovska, ukupno
ezdeset etiri oblija, a pred njim stoji sedam arhanela; on je osmi i
ima vlast. Postoji ukupno sedamdeset dva oblija. Nadalje, iz te se koije
oblikuje sedamdeset dva boga; oni uzimaju oblija kako bi mogli vladati
nad sedamdeset dva jezika kojima govore narodi. Pomou toga
prijestolja on je stvorio druge, zmijolike anele zvane "Serafini", koji ga
neprestano slave. Potom je stvorio aneoski zbor (ekklesia), nebrojeno
122
mnotvo, koje je naikovalo zboru na osmom nebu; te prvoroenca
zvanog Izrael, ije ime znai "ovjek koji vidi Boga"; te drugo bie, zvano
Isus Krist, koje nalikuje spasitelju gore na osmom nebu, i koje sjedi
njemu zdesna, na uzvienom prijestolju. Njemu slijeva, na prijestolju
sjedi djevica svetoga duha i slavi ga. Pred njom stoji sedam djevica, [...] s
trideset harfi, psaltira 106 i truba, slavei ga. I sve ga aneoske vojske
slave i blagoslivljaju ga. On sam sjedi na prijestolju od svjetlosti [u]
velikom oblaku koji ga prekriva. S njim je u oblaku samo Sofija [ker]
Pistis, koja ga poduava o svim stvarima koje postoje na osmom nebu,
kako bi mogle biti stvorene stvari sline njima, a njegova vladavina
potrajala do unitenja nebesa kaosa i njihovih sila.

Pistis Sofija odvojila ga je od tame i pozvala ga sebi zdesna, dok je
prvobitnoga oca postavila sebi slijeva. Od toga se dana desno naziva
pravdom, a lijevo zlom. Iz toga su razloga svi primili kraljevstvo
(kosmos) u zajednitvu pravde i zla, [...] stoji [...] nad stvorenjem [...] sve.

Stoga, kada je prvobitni roditelj kaosa vidio svoga sina Sabaotha i
slave u kojoj je prebivao kao najvei od svih vladara kaosa, pozavidio
mu je. Obuzet gnjevom, iz svoje je smrti poslao Smrt: on (Smrt) je bio
ustanovljen u estom nebu, [jer] je odatle Sabaoth otet. Tako je postignut
broj estorice vladara kaosa. Budui da je bio dvospolan, Smrt se
pomijeao s (vlastitom) prirodom i rodio sedam dvospolnih potomaka.
Ovo su imena mukih potomaka: Ljubomora, Gnjev, Suze, Uzdisanje,
Patnja, Tugovanje, Gorko Plakanje. Ovo su imena enskih potomaka:
Gnjev, Bol, Pouda, Uzdisanje, Kletva, Gorina, Svadljivost. Oni su se
meusobno sparili i svaki je od njih rodio sedmoro, te postoji ukupno
107 etrdeset devet dvospolnih demona.

O njihovim imenima i uincima saznat ete u Knjizi Salomonovoj.

U njihovoj nazonosti, Zoe, koja je bila sa Sabaothom, stvorila je
sedam dobrih dvospolnih sila. Ovo su imena mukih sila: Nezavidan,
Blagoslovljen, Radostan, Istinit, Nesebian, Ljubljeni, Pouzdan. Ovo su
imena enskih sila: Mir, Zadovoljstvo, Radost, Blagoslov, Istina, Ljubav,
Vjera (Pistis). Iz njih je poteklo mnogo dobrih i dobrodunih duhova.

123
O njihovim utjecajima i uincima saznat ete u Oblici sudbine neba koje
je ispod Dvanaest.

Vidjevi sliku Pistis u vodama, prvobitnog je oca obuzela alost,
osobito kada je uo njezin glas, poput prvoga glasa koji ga je pozvao
neka izae iz voda. Kada je shvatio da mu je one dale ime, uzdahnuo je.
Postidjeo se svoga grijeha. Shvatio je da doista postoji besmrtnik
svjetlosti koji je postojao prije njega, i to ga je veoma uznemirilo. Jer,
svim bogovima i njihovim anelima govorio je: "Ja sam Bog. Osim mene
nitko ne postoji." Naime, strahovao je da bi ga oni osudili, saznavi za
drugoga koji je postojao prije njega. No, nesposoban za razumijevanje,
prezreo je osude i postupio nerazborito. Rekao je: "Ako je 108 ita
postojalo prije mene, neka se pojavi, kako bismo vidjeli njegovo svjetlo."

I gle! Smjesta je svjetlo izalo iz osmoga neba i prolo kroz sva nebesa
zemlje. Kada je prvobitni otac vidio ljepotu svjetlosti koja je zraila,
zapanjio se i postidio. Kada se ta svjetlost pojavila, u njoj se pojavila
ljudska slika, izvanredno lijepa. Nitko je nije vidio izuzev prvobitnoga
oca i Pronoie koja je bila s njim. Pa ipak, ta se svjetlost ukazala svim
silama nebeskim. I njih obuze nemir.

Kada je Pronoia ugledala toga poslanika, zaljubila se u nj. No, on ju je
mrzio jer je bila u tami. eljela ga je zagrliti ali nije bila sposobna to
uiniti. U nemogunosti da utai svoju ljubav, izlila je svoju svjetlost na
zemlju. Od tada se taj poslanik naziva "Adam od Svjetlosti", to znai,
"svijetao ovjek od krvi". Zemlja se pred njim prostrla, sveti Adaman, to
znai "Sveta Zemlja Adamantina". Od tada svi monici slave djeviinu
krv. Zemlja se proistila pomou djeviine krvi. No, to je jo znaajnije,
voda se proistila kroz sliku Pistis Sofije, koja se u vodama ukazala
prvobitnom ocu. S pravom se, stoga, kae: "kroz vode." Budui da sve
oivljuje, sveta je voda 109 proiava.

Iz te prve krvi nastao je Eros, dvospolac. Njegova je muevnost Himi-
reris, vatra iz svjetlosti. Njegova enstvenost koja je s njime - dua krvi -
je od Pronoine tvari. Kada su ugledali Erosa, svi su se bogovi i njihovi
aneli zaljubili u nj. Pojavljujui se u svakome od njih, zapalio ih je: kao
to jedna svjetiljka pali mnoge svjetiljke, dok se njezina svjetlost pritom
ne umanjuje. Tako se i Eros proirio svim stvorenim biima kaosa i nije
124
se umanjio. Kao to se Eros pojavio u sredini, izmeu svjetla i tame, a u
sredini, izmeu anela i ljudi zbilo se tjelesno sjedinjenje Erosovo, tako
je iz zemlje procvjetalo prvobitno zadovoljstvo. ena je slijedila zemlji.
Vjenanje je slijedilo eni. Roenje je slijedilo vjenanju. Razrjeenje je
slijedilo roenju.

Poslije Erosa, vinova je loza izniknula iz te krvi izlivene na zemlju.
Zato se u onima koji od nje piju raa udnja za tjelesnim sjedinjenjem.
Poslije vinove loze, iz zemlje su izniknula stabla smokve i nara, kao i sve
druge vrste drvea, imajui u sebi sjeme iz 110 sjemena monika i
njihovih anela.

Tada je Pravda stvorila Raj, neizmjerno lijep i izvan putanja mjeseca i
sunca, u Zemlji Bezbrinosti, na Istoku, meu kamenjem. udnja
obitava meu prelijepim, plodovima bremenitim drveem. A drvo
vjenoga ivota nalazi se, prema volji Bojoj, na sjeveru Raja, kako bi
darovalo vjenost duama istih, koje e proizai iz oblija siromatva na
kraju vremena. Boja drveta ivota je poput boje sunca. Njegove su grane
veoma lijepe. Njegovo je lie poput empresova. Njegov plod, kada je
bijel, nalikuje grozdu. Drvo ivota visoko je do nebesa. Pokraj njega
nalazi se drvo znanja (gnosis), koje posjeduje snagu Boga. Njegova je
svjetlost poput mjeseeve, kada je u punom sjaju. Njegovo je lie poput
smokvina. Njegov je plod poput datuljina. To se drvo nalazi na sjeveru
Raja, kako bi due oslobodilo iz demonskih okova, ne bi li se one
pribliile drvetu ivota i jele od njegova ploda i prezrele monike i
njihove anele.
Uinak toga drveta opisan je u Svetoj Knjizi ovim rijeima: "Ti si drvo
znanja, koje je u Raju, od ijega je ploda jeo prvi ovjek i koje je otvorilo
njegov um; on je volio svoju ensku druicu i prezreo 111 ostale, strane
slike."

Poslije njega, izniknulo je stablo masline, koje je imalo proistiti kra-
ljeve i velike sveenike pravednosti koji e se pojaviti na kraju vremena.
Stablo masline proizalo je iz svjetlosti prvoga Adama, zbog pomazanja
koje e oni primiti.

Prva dua (psiha) voljela je Erosa koji je bio uza nju, i izlila je svoju krv
na nj i na zemlju. Iz te krvi najprije je izniknula rua, iz zemlje, iz trno-
vita grma, kao izvor radosti zbog svjetlosti koja se imala pojaviti u grmu.
125
Poslije nje, iz zemlje je izniknulo raznoliko cvijee opojna mirisa, iz
svake djevianske Pronoine keri. Kada su one uzljubile Erosa, izlile su
svoju krv na nj i na zemlju. Poslije njih, iz zemlje je izniknulo bilje svake
vrste, imajui u sebi sjeme monika i njihovih anela. Poslije njih,
monici su iz voda stvorili sve zvijeri, gmazove i ptice, koji su u sebi
nosili sjeme monika i njihovih anela.

No, prije svega toga, kada se pojavio prvoga dana, proboravio je na
zemlji otprilike dva dana, ostavivi niu Pronoiu na nebu. Potom se
uzdignuo u svoju svjetlost. Smjesta je tama zastrla itav svemir. 112
Kada je to poeljela, Sofija, koja je bila na niem nebu, primila je vlast od
Pistis i oblikovala velianstvena svijetlea tijela i sve zvijezde. Postavila
ih je na nebo kako bi obasjavali zemlju i oznaavali vrijeme, godinja
doba, godine, mjesece, dane, noi, trenutke... Tako je bio ukraen itav
nebeski prostor.

Kada je Adam Svjetlosti izrazio elju da ue u svoju svjetlost - tj. u
osmo nebo - nije to mogao uiniti zbog siromatva koje se pomijealo s
njegovom svjetlou. Stoga je za se stvorio golemo vjeno kraljevstvo. U
tom vjenom kraljevstvu stvorio je est vjenih kraljevstava i njihove
ukrase, ukupno est, koji su bili sedam puta bolji od nebesa kaosa i
njihovih ukrasa. Sva ta vjena kraljevstva i njihovi ukrasi postoje u
beskonanosti koja se nalazi izmeu osmoga neba i kaosa ispod njega,
ukljuujui svemir koji pripada siromatvu. Njihov je poredak zapisan u
Sedmom svemiru proroka Hieralije.

Prije negoli se Adam Svjetlosti povukao u kaos, monici koji su ga
vidjeli podsmjehivali su se prvobitnom ocu, jer je lagao kada je rekao: "Ja
sam Bog. Nitko ne postoji prije mene." Doli su k njemu i rekli: "Zar to
nije bog koji je unitio nae djelo?" On im odgovori: "Da. Ako ne elite
da on uniti nae djelo, stvorimo ovjeka od zemlje, prema slici naega
tijela i prema slici 113 toga bia, kako bi nam sluio i kako bi se, kada
vidi sebi slinog, u nj zaljubio. Tako vie nee unitavati nae djelo, a mi
emo roene iz svjetlosti uiniti svojim slugama, za sve vrijeme trajanja
toga vjenoga kraljevstva." Sve se to dogodilo u skladu sa zamisli Pistis,
kako bi se ovjek pojavio poslije sebi slinoga, i prezreo ih zbog njihova
oblija. A njihovo je oblije postalo omota svjetlosti.

126
Potom su monici primili znanje (gnosis) potrebno za stvaranje
ovjeka. Sofija Zoe - ona koja je uz Sabaotha - predvidjela je to. I
nasmijala se njihovoj odluci. Jer, oni su slijepi: i ne znajui, stvorili su ga
na svoju tetu. Ne shvaaju to ine. Ona ih je pretekla i nainila svoga
ovjeka, koji je imao poduiti njihovo oblije kako da ih prezire i
pobjegne od njih.

Taj je uitelj nastao na sljedei nain. Kada je Sofija ispustila kapljicu
svjetlosti, ona je pala na vodu, te se smjesta pojavilo dvospolno ljudsko
bie. Tu je kapljicu najprije oblikovala kao ensko tijelo. Poslije toga,
koristei se tijelom, oblikovala ga je na sliku majke koja se pojavila. Svoje
je djelo zavrila za dvanaest mjeseci. Bilo je stvoreno dvospolno ljudsko
bie koje Grci nazivaju Hermafroditom; njegovu majku Hebreji nazivaju
Evom ivota (Zoe), naime, enskim uiteljem ivota. Njezin je potomak
bie koje je gospodar. Monici 114 su ga poslije nazvali "Zvijer", kako bi
moglo zavoditi njihova oblija. "Zvijer" se tumai kao "uitelj", jer se
pokazalo da je najmudrija od svih bia.

Eva je prva djevica, ona koja je bez mua zaela svoga prvog
potomka. Samoj je sebi bila babica. Ona je, navodno, rekla:

Ja sam dio svoje majke; ja sam majka.
Ja sam ena; ja sam djevica.
Ja sam ona koja ublaava porodiljne muke.
Moj me mu oplodio; ja sam njegova majka.
On je moj otac i gospodar.
On je moja snaga; Ono to eli on govori s razlogom.
Ja sam proces nastajanja; rodila sam ovjeka kao gospodara.
Voljom [...] oni [...] Due koje su imale ui u oblija monika oito
vale su se Sabaothu i njegovu Kristu. Njima je sveti glas rekao: "Mnoite
se i poboljavajte! Budite gospodari svih stvorenja." Njima je sudbina
namijenila da ih zarobi prvobitni otac. Tako su bili zatvoreni u tamnice
oblija i ondje e ostati do kraja vremena. Onima koji su bili uza nj,
prvobitni je otac iznio svoje miljenje o ovjeku. Svaki je od njih tada
izlio svoje sjeme u sredite pupka zemlje. Toga je dana sedam vladara
oblikovalo ovjeka tijela nalik njihovu, no njegova je slika nalikovala
ovjeku koji im se ukazao. Oblikovan je dio po dio. Njihov je voa
oblikovao mozak i ivani sustav. Poslije toga, on se pojavio kao prvi.
127
Postao je 115 ovjek obdaren duom. I bio je nazvan "Adam", to znai
"otac", prema imenu onoga koji je postojao prije njega.

Kada su zavrili Adama, on ih je napustio kao beivotna posuda,
budui da je poprimio oblik kao odbaen plod, u njemu nije bilo duha.
Kada se vrhovni vladar prisjetio Pistisinih rijei, obuze ga strah da e
pravi ovjek ui u njegovo oblije i njime zagospodariti. Stoga je svoje
oblije ostavio etrdeset dana bez due, povukao se i napustio ga.
etrdesetoga dana, Sofija Zoe udahnula je svoj dah u Adama koji nije
imao due. Poeo se kretati po tlu, ali nije mogao ustati.

Kada je stiglo sedam vladara, vidjeli su ga i uznemirili se. Prili su mu
i zarobili ga. On (vrhovni vladar) upitao je dah u njemu: "Tko si? Odakle
si doao?" Dah mu odgovori: "Doao sam iz sile ovjeka za unitenje
vaega djela." Kada su to uli, slavili su ga jer je umirio njihove strahove
i nemir. Taj su dan nazvali "Poinak", jer su otpoinuli od naporna rada.
Kada su vidjeli da je Adam ustao, bijahu radosni, te ga uzee i smjestie
u Raj. Tada su se povukli u svoja nebesa.

Poslije toga dana poinka, Sofija je poslala svoju ker Zoe, zvanu Eva,
kao uiteljicu, kako bi uinila da Adam, koji nije imao due, ustane, te da
oni koje on iznjedri postanu nositelji svjetlosti. Kada je ll6 Eva vidjela
svoga mukog druga gdje lei na zemlji, saalila se na nj rekavi:
"Adame! Oivi! Ustani sa zemlje!" Njezina se rije smjesta pretvorila u
djelo. Ustavi, Adam je otvorio oi. Kada ju je ugledao, rekao je: "Zvat
e se `Majkom ivih'. Jer, ti si mi dala ivot."

Kada su monici doznali da je njihovo oblije oivjelo i ustalo, veoma
su se zabrinuli. Poslali su sedam arhanela da izvide to se dogodilo.
Oni su doli k Adamu. Vidjevi Evu gdje s njim razgovara, rekoe jedni
drugima: "to je ta svijetla ena? Nalikuje slici koja nam se ukazala u
svjetlosti. Zarobimo je i stavimo u nju njezino sjeme, kako bi postala
bremenita i nemona da se uzdigne u svoju svjetlost. Mi emo
zapovijedati onima koje rodi. Ali, ne recimo Adamu nita, jer on nije
jedan od nas. Uinimo da usne dubokim snom. U snu emo mu kazati
da je ona potekla iz njegova rebra, kako bi mu se pokorila i kako bi on
bio njezin gospodar."

128
Eva, kao sila, nasmijala se njihovoj odluci. Zamaglila je njihove oi i
potajice ostavila uz Adama svoju sliku. Ula je u drvo znanja i ondje
ostala. Traili su je, a ona im je otkrila da je ula u drvo i postala
drvetom. Obuzeti strahom, slijepa su stvorenja pobjegla.

Kada je magla ieznula iz njihovih oiju, doli su k Adamu; vidjevi
da je uza nj slika te ene 117 veoma su se uznemirili, mislei da je to
prava Eva. Nerazborito su joj prili, zarobili je i bacili svoje sjeme na nju.
Uinili su veliko zlo, oskrvnuvi je ne samo na prirodne, nego i na
odvratne naine. Najprije su oskvrnuli peat njezina glasa - onaj koji im
je govorio, rekavi: "to postoji prije vas?" - kanei tako oskvrnuti one
koji bi na kraju (vremena) mogli rei da su roeni od istinskoga ovjeka
putem govora. Pogrijeili su, ne znajui da su oskvrnuli vlastito tijelo: na
svaki su nain monici i njihovi aneli oskvrnuli sliku.

S prvim vladarom zaela je Abela. Drugog je potomka zaela sa
sedam monika i njihovim anelima. Sve se to dogodilo prema zamisli
prvobitnoga oca, kako bi prvobitna majka u sebi ponijela svako sjeme,
pomijeana i usklaena sa sudbinom svemira, njegovim oblicima i
Pravdom. Prethodno smiljen plan ostvario se u pogledu Eve, kako bi
oblija monika postala omotaima svjetlosti i kako bi ih se preziralo
kroz njihova oblija.

Prvi Adam, (Adam) Svjetlosti, obdaren duhom (pneumatikos), pojavio
se prvi dan.
Drugi je Adam obdaren duom (psychikos), a pojavio se estoga dana
koji se naziva Afrodita. Trei je Adam stvorenje zemlje (choikos),
odnosno, ovjek zakona, a pojavio se osmoga dana [...] spokoj 118 siro-
matva, koji se naziva "Dan Sunca" (nedjelja). Potomstvo zemaljskoga
Adama bilo je brojno i potpuno, te je proizvelo svakojake znanstvene
podatke o duom obdarenom Adamu. No, svi su bili u neznanju.

Dopustite mi da kaem jo i to da je vladarima bilo drago kada su
vidjeli njega i ensko stvorenje kako grijee u neznanju, poput zvijeri.
Kada su shvatili da ih besmrtnik nee zanemariti, obuzeo ih je strah vei
nego kada se ena pretvorila u drvo. Veoma su se uznemirili, rekavi:
"Moda je to istinski ovjek - ovo bie koje je na nas poslalo maglu i
129
poduilo nas da je ona koja je oploena nalik njemu - a mi emo biti
pobijeeni!"

Tada su njih sedmorica iznijeli planove. Krotko su doli k Adamu i
Evi. Rekli su mu: "Plodovi svih stabala koja su za te stvorena u Raju bit
e pojedeni; no, uvajte drvo znanja i ne jedite od njegova ploda. Ako od
njega jedete, umrijet ete." Usadili su u njih strah i povukli se k svojim
monicima.

Potom je stiglo najmudrije od svih stvorenja, zvano Zvijer. Kada je
(Zvijer) vidjela (sliku) njihove majke Eve, rekla joj je: "to ti je Bog rekao?
Je li ti rekao: `Ne jedite od ploda drveta znanja (gnosis)'?" Ona joj odgo-
vori: "Nije rekao samo: `Ne jedite od njegova ploda', nego i `Ne dotiite
ga se, da ne biste umrli."' (Zvijer) joj ree: "Ne bojte se. U smrti neete
umrijeti. Jer, on zna da e, budete li jeli 119 od njegova ploda, vai umovi
postati bistri, te da ete vi sami biti poput bogova, znajui razliku
izmeu zlih i dobrih ljudi. Doista, to vam je rekao u ljubomori, kako ne
biste jeli od ploda drveta znanja."

Eva je povjerovala uiteljevim rijeima. Pogledala je drvo i vidjela
kako je lijepo i bremenito plodom. Drvo joj se svidjelo, stoga je uzela
njegov plod i pojela ga. Svome je muu takoer dala da jede od ploda, i
on je jeo. Potom se njihov um otvorio. Jer, kada su pojeli, obasjala ih je
svjetlost znanja. Kada su se zaodijenuli stidom, znali su da su lieni
znanja. Kada su se otrijeznili, vidjeli su da su nagi, te su se zaljubili
jedno u drugo. Vidjevi da oni koji su ih nainili imaju oblik zvijeri,
prezreli su ih: bili su veoma svjesni.

Kada su vladari saznali da su Adam i Eva prekrili njihove zapovijedi,
uli su u Raj, uz potres i strane prijetnje. Adam i Eva zadrhtae i sakrie
se pod rajskim drveem. Vladari nisu znali gdje su se sakrili, te zazvahu:
"Adame, gdje si?" On im odgovori: "Ovdje sam, jer sam se strahujui od
vas sakrio, ispunjen stidom." U neznanju su ga upitali: "Tko vam je
rekao za stid kojim ste se zaodijenuli? - osim ako niste jeli od ovoga
drveta!" On im ree: "ena koju ste mi dali - ona mi je dala da jedem, i ja
sam jeo." Potom su upitali enu: 120 "to si uinila?" Ona im odgovori:
"Uitelj me ponukao, i ja sam jela."

130
Vladari su potom pristupili uitelju. Njihove su se oi zbog njega
zamaglile, te mu nisu mogli nita uiniti. Prokleli su ga, jer su bili
nemoni.

Poslije toga, doli su k eni i prokleli nju i njezino potomstvo. Potom
su prokleli i Adama, a zbog njega i zemlju i usjeve; prokleli su sve to su
stvorili. Oni nemaju blagoslova. Dobro ne moe proizai iz zla.

Toga su dana vladari shvatili da doista postoji neto monije od njih:
shvatili su samo da njihove zapovijedi nisu bile izvrene. Zbog
besmrtnika, svijetom je zavladala zavist. Kada su vladari vidjeli da je
njihov Adam uao u nepoznato stanje znanja, poeljeli su ga iskuati, te
su skupili sve domae ivotinje i divlje zvijeri zemaljske i ptice nebeske, i
doveli ih Adamu da vide kako e ih nazvati. Kada ih je Adarn vidio, dao
je imena njihovim stvorenjima.

Meu njima je zavladao nemir, jer je Adam izdrao sva iskuenja.
Okupili su se i iznijeli planove. Rekli su: "Pogledajte Adama! Postao je
poput nas , te zna razliku izmeu svjetla i tame. Moda e biti zaveden,
kao u sluaju Drveta Znanja, te e jesti i s Drveta ivota i postati
besmrtan, i postati gospodarem, i prezreti nas i svu nau slavu! Tada e
se odrei nas i naega svemira. Istjerajmo ga 121 iz Raja, protjerajmo ga u
zemlju iz koje je bio odveden, kako ne bi znao vie od nas."

I tako su prognali Adama iz Raja, zajedno s njegovom enom. I to to
su uinili nije im bilo dovoljno. Strahovali su. Okruili su Drvo ivota
stranim ivim biima zvanima "kerubini", i meu njih postavili vatreni
ma koji je neprestano vitlao, kako nijedno zemaljsko bie ne bi moglo
ondje ui.

Budui da su vladari zavidjeli Adamu, eljeli su Adamu i Evi skratiti
ivote. Meutim, u tome ih je sprijeila sudbina koja im je (Adamu i Evi)
bila odreena od samoga poetka. Jer, svakome je bio dodijeljen ivotni
vijek od tisuu godina, u skladu s gibanjem svijetleih tijela. No, iako
vladari to nisu mogli uiniti, svaki od tih zlobnika oduzeo im je po deset
godina. Preostali ivotni vijek tako je iznosio devet stotina i trideset
godina; ispunjenih bolom, slabou i zlom. I ivot e takvim ostati do
kraja vremena.

131
Vidjevi da su vladari tame prokleli njezine, Sofija Zoe se uvrijedila.
Izaavi iz prvoga neba u punoj snazi, istjerala je vladare iz njihovih
nebesa i bacila ih u grjeni svijet, na zemlju, kako bi ondje prebivali u
obliku zlih duhova (demona).

[...], 122 kako bi u Raju moglo provesti tisuu godina - duom obda-
reno ivo bie zvano "feniks". Ono samo sebe ubija i ponovno oivljuje,
kao svjedok presude protiv njih, jer uinie zlo Adamu i njegovu
narataju, sve do kraja vremena. Postoje [...] tri ovjeka i njhovi potomci,
sve do kraja vremena: duhom obdaren i vjean, duom obdaren i
zemaljski. Jednako tako, postoje i tri feniksa [u] Raju - prvi je besmrtan;
drugi ivi tisuu godina, dok za treega Sveta knjiga tvrdi da je umro.
Postoje, takoer, i tri krtenja - prvo je duhovno, drugo je krtenje
vatrom, tree je krtenje vodom. Kao to se feniks pojavljuje kao svjedok
o anelima, tako je i vodena hidra egipatska svjedok onih koji silaze u
krtenje istinskoga ovjeka. Dva egipatska bika posjeduju misterij, sunce
i mjesec, kao svjedoke Sabaotha: naime, preko njih je Sofija primila
svemir; od dana kada je stvorila sunce i mjesec, stavila je vjeni peat na
svoje nebo.

A crv koji je roen iz feniksa takoer je ljudsko bie. O njemu je
pisano (Ps 91:13 LXX): "Kao feniks cvate pravednik"*. Feniks se najprije
pojavljuje u ivom stanju, potom umire i ponovno ustaje, kao znak
onoga to postaje oito na kraju vremena. Ti veliki znakovi pojavljivali
su se samo u Egiptu - nigdje drugdje - kao naznaka 123 da je (ta zemlja,
op. prev.) poput Bojega Raja.

Vratimo se gore spomenutim vladarima, kako bismo kazali jo neto o
njima. Kada je sedam vladara baeno s njihovih nebesa na zemlju,
stvorili su sebi sluge, mnotvo demonskih anela. Ovi su ljude poduili
raznim vrstama grijeha, te magiji, arobnim napitcima, oboavanju
idola, prolijevanju krvi, svetitima, hramovima, rtvama te rtvovanjima
svim zemaljskim duhovima, imajui sudbinu njihova suradnika koji je
doao u ivot sporazumom izmeu bogova nepravde i pravde.

Svijet je, dakle, od poetka grijeio. Jer, svi ljudi na zemlji, od
postanka do svretka, oboavali su duhove (demone), - kako pravedni
aneli, tako i nepravedni ljudi. Tako je svijetom vladala zaluenost,
neznanje i nepominost. Svi su grijeili, sve do pojave istinskoga ovjeka.
132

Neka ovo za sada bude dovoljno. Nastavimo s razmatranjem naega
svijeta, kako bismo tono zavrili opis njegova poretka i uprave. Tada e
nam postati jasno kako je otkriveno vjerovanje u nevieno kraljevstvo,
koje je bilo vidljivo od postanka do svretka vremena.

Doao sam, dakle, do glavnih toaka vezanih uz besmrtnoga ovjeka:
govorit u o svim biima koja mu pripadaju i objasniti kako su se nala
ovdje.

Kada je nastalo mnotvo ljudskih bia, od Adama 124, koji je bio obli-
kovan, te iz tvari, i kada je svijet ve bio napuen, vladari su njime
gospodarili - odnosno, drali su ga ogranienog neznanjem. Zato? Iz
sljedeega razloga: budui da besmrtni otac zna da nedostatak istine
postoji u vjenim kraljevstvima i njihovu svemiru, kada je poelio
unititi vladare gubitka pomou stvorenja koja su oblikovali, poslao je
tvoju sliku dolje, u svijet gubitka, naime, blagoslovljene, male, nedune
duhove. Njima znanje nije strano. Jer, sve je znanje sadrano u jednom
anelu koji se pojavio prije njih; on nije nemoan u pratnji oca. I [on] im
je dao znanje. Kad god se pojave u svijetu gubitka, smjesta i najprije
razotkrivaju uzorak trajnosti, kao osudu vladara i njihovih sila. Kada su
se blagoslovljena bia pojavila u oblicima koje su im dali vladari, budili
su zavist. A iz zavisti su vladari pomijeali svoje sjeme s njima, nadajui
se da e ih oskvrnuti. Nisu uspjeli. Kada su se blagoslovljena bia
pojavila u svijetlom obliku, pojavila su se na razliite naine. Svaki od
njih, poevi u svojoj zemlji, razotkrio je svoju (vrstu) znanja vidljivoj
crkvi sastavljenoj od oblija gubitka. Ona (crkva) je bila osnovana kako
bi sadravala sve vrste sjemenja, zbog sjemena vladara koje se s njome
pomijealo.

Tada je Spasitelj stvorio [...] sviju njih - i njihovi su duhovi oito
nadmoniji, (jer su, op. prev.) blagoslovljeni 125 i raznoliki. (Stvorio je)
takoer mnoga druga bia, koja nemaju kralja, te su bolja od svakoga tko
je postojao prije njih. Postoje, dakle, etiri rase. Tri rase pripadaju
kraljevima osmoga neba. No, etvrta rasa nema kralja, to je savrena i od
sviju najvia. Jer, oni e ui u sveto mjesto njihova oca. I oni e stei mir i
spokoj i vjenu, neizrecivu slavu i beskrajnu radost. tovie, oni su
kraljevi u smrtnom podruju, u njemu su besmrtni. Oni e osuditi
bogove kaosa i njihove sile.
133

Rije koja je iznad svih bia poslana je samo da bi on mogao objaviti
nepoznato. On je rekao :

"Nita nije skriveno to nije oito, i ono to nije bilo prepoznato, bit e
prepoznato."

Ovi su poslani da obznane ono to je skriveno, te sedam monika
kaosa i njihovu bezbonost. Time su bili osueni na smrt.

Kada su se svi savreni pojavili u oblicima koje su im dali monici, i
kada su razotkrili neusporedivu istinu, osramotili su svu mudrost
bogova. I njihova je vjera bila prokletstvo. I njihova se mo isuila.
Njihova se vlast istopila. Njihova je misao postala praznina, zajedno s
njihovom slavom.

Prije svretka vremena, itav prostor potrest e snaan grom. Tada e
vladari tugovati, [...] njihova 126 smrt. Aneli e oplakivati svoje ovje-
anstvo, demoni e plakati nad svojim dobima, a njihovo e ovjeanstvo
tugovati i kukati u svojoj smrti. Tada e zapoeti doba, i oni e se
uznemiriti. Njihovi e kraljevi biti zatrovani vatrenim maem, te e
meusobno zaratiti, a zemljom e potei krv. Ti e ratovi uznemiriti
vode mora. Zvijezde na nebu zaustavit e svoja kretanja. Grom e
zagrmjeti iz velike sile koja je nad svim silama kaosa, gdje se nalazi
nebeski svod ene. Stvorivi prvu tvorevinu, ona e odstraniti mudru
vatru razuma i zaodjenuti se nerazboritim gnjevom. Tada e progoniti
bogove kaosa, koje je stvorila zajedno s prvobitnim roditeljem. Bacit e
ih dolje, u ponor. Bit e zbrisani zbog svoje zlobe. Jer, postat e poput
vulkana i prodrijeti jedan drugoga dok ne ieznu u ruci prvobitnoga
roditelja. Kada ih on uniti, okrenut e se protiv sebe i sebe samoga
unititi dok ne prestane postojati.

A njihova nebesa past e jedno na drugo, i njihove e sile progutati
vatra. Njihova e vjena kraljevstva takoer biti pregaena. A njegovo e
nebo pasti i razbiti se na dva dijela. Njegova [...] e pasti dolje, na [...]
podrati ih; oni e pasti u ponor, i ponor e biti pregaen.

Svjetlost e [...] tamu i zbrisati je: bit e 127 neto to nikada nije bilo.
A tvorevina kojoj je slijedila tama rastopit e se. I nedostatak e biti
134
iupan iz korijena (i baen) dolje, u tamu. I svjetlost e se vratiti svome
korijenu. I pojavit e se slava neroenih. I ispunit e itavo vjeno
kraljevstvo.

Kada proroanstvo i pripovijest o onima koji su kralj (? kraljevi,
op.prev.) budu obznanjeni i kada ga ispune oni koji se nazivaju
savrenima, oni koji - za razliku (od njih, op. prev.) - nisu postali
savreni u neroenu ocu, primit e njihovu slavu u svojim kraljevstvima
i kraljevstvima besmrtnih: no, nikada nee ui u kraljevstvo bez kralja.
Jer, svatko mora otii na mjesto odakle je potekao. Doista, po njegovim
djelima i znanju, svaki ovjek razotkrit e svoju (vlastitu) prirodu.


*U Psalmu 92 (91),13, "Biblija", Kranska sadanjost, Zagreb, 1994. stoji:
"Ko palma cvate pravednik..."





















135


(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
(V, 3)

Uvod: William R. Schoedel
Preveo na engleski: William R. Schoedel
Uredio: Douglas M. Parrot
Prevela s engleskog: Julijana trok




UVOD

Rukopis naziva ovaj zapis Otkrivenjem po Jakovu. Mi ga ovdje
nazivamo (Prvo) otkrivenje po Jakovu, kako bismo ga razlikovali od
sljedeega teksta (V,4) kojeg rukopis takoer naziva Otkrivenjem po
Jakovu. Nae je otkrivenje izvrstan primjer "dijaloga otkrivenja".
Sudionici toga razgovora su Gospodin i Jakov, Gospodinov brat (iako se
za potonjega kae da je bio Gospodinov brat samo u duhovnom smislu).
U prvom dijelu teksta (24-30) Jakov Gospodinu postavlja pitanja koja
odraavaju njegovu zabrinutost zbog patnji koje e ubrzo snai i njega i
Gospodina, a Gospodin mu prua utjehu, u obliku standardnog
gnostikoga nauka o ovjekovu mjestu u svemiru. Nejasan i veoma
kratak osvrt na raspee (30), predstavlja prekretnicu pripovijesti. Poslije
ponovnoga ukazanja Gospodina, pripovijeu dominira niz formula koje
bi Jakovu trebale pomoi u njegovu sueljavanju s izazovima
neprijateljskih sila koje e pokuati sprijeiti njegov uzlazak
"Prvobitnome", poslije njegova muenitva (32-36). Te formule
predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pojavljuju drugdje u
kontekstu obreda bojanja, u obliku valentinovskoga gnosticizma (Irenej,
Haer, 1.21.5; Epifan, Pan 36.3.1-6). Meutim, valja napomenuti kako
barem jedna karakteristina reenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam
stranac, sin Oeve rase") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3).
Druga zanimljiva pitanja koja se pojavljuju u drugom dijelu otkrivenja,
ukljuuju naputke o tajnom prenoenju znanja (36-38), komentare o
znaaju ena kao uenica (38-41), Jakovljevu opomenu dvanaestorici
136
uenika (42) i, na kraju, relativno dugaku pripovijest (sada velikim
dijelom unitenu) o Jakovljevu muenitvu.

Oznaavanje Jakova kao "Jakova Pravednika" (32; 43) upuuje na
kontakt sa idovsko-kranskom predajom (Hegezip u Euzebije, H.E.
Thom., izreka 12). Ukljuivanje Addaija (36) u popis osoba koje e u
tajnosti predati nauk, upuuje na Siriju, a time i semitski oblik
kranstva (vidi Euzebije, H.E. 1.13). Neki su znanstvenici isticali kako
brojne druge teme ovoga otkrivenja takoer odraavaju utjecaj
idovsko-kranske teologije. No, osim znaaja koji se pridaje Jakovu
Pravedniku, nema mnogo valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst
pripisali utjecaju idovskoga kranstva. Stoga, postoji mogunost da je
Jakova odabrao krug gnostika kao prigodan izvor njihova nauka.

Jedan od razloga privlanosti Jakova bila je injenica da se on nalazio
izvan kruga dvanaestorice uenika. Uz to, zbog svoje veze s Isusom
(koja je ovdje shvaena kao duhovna) mogao se smatrati izvorom
kranskoga nauka, iega od onoga koji je promicalo dvanaest
uenika. U tom smislu, nunost tajnoga prenoenja nauka objanjava
zato se neiniciranome gnosticizam inio relativno kasnim oblikom
Isusove vjere. Ukratko, nae otkrivenje pokuava predstaviti alternativu
apostolskom autoritetu na koji se pozivao nauk ve dosta razvijenoga
katolikoga oblika kranstva. Meutim, dok se Jeruzalem i judaizam
povezuju s mranim silama svemira, ini se da se dvanaestorica (a time i
katoliko kranstvo) kreu unutar dobrostivih sfera Ahamota, manje
Sofije.

Lik Jakova gnosticima je takoer mogao posluiti za objanjavanje
povijesti prvoga stoljea. Pad Jeruzalema bio je dogaaj koji je upravo
udio za objanjenjem. Iako se poslije inilo prirodnim smatrati tu
katastrofu posljedicom zala koje su idovi nanijeli Isusu (vidi Origen,
Contra Celsum 2.13; Euzebije, H.e. 3.7), bilo je jo prirodnije povezivati
pad Jeruzalema sa zlostavljanjem Jakova od idovskih vlasti,
neposredno prije velikoga rata s Rimljanima (Hegezip u Euzebije, H. E.
2.23). Savjesnom kranskom uenjaku posve sigurno nije promaknula
ta zanimljivost (vidi Origen, Contra Celsum, 1.47). Meutim, nae
137
otkrivenje ne sadri takve zanimljivosti, te se ulogom Jakova slui na
dva naina.

Prvo, razlika izmeu otkupitelja (Gospodina) i otkupljenoga (Jakova,
prototipa uenika) je u gnosticizmu mnogo manje izraena (27, gdje se
Jakov jasno izjednaava s "Onime Koji Jest"). Kao posljedica, dva su lika
komplementarna, prije negoli oprena, i to u pogledima koji izlaze iz
okvira promiljanja katolikoga kranstva.

Drugo, ope gnostiko stajalite da se muenitvo moe prigrliti iz
pogrenih razloga (a neki su gnostici muenitvo smatrali neizbjenim),
uinilo je osloboenje poslije dugoga razdoblja straha i tjeskobe, posve
prirodnim oekivanjem. Tako se Isusovo raspee i Jakovljevo
muenitvo promatraju kao komplementarni dogaaji, nuni za
posvemanju egzemplifikaciju pobjede nad silama tame. Po toj logici,
Jakovljeva pobjeda nad arhontima, tijekom njegova uzlaska Bogu,
vjerojatno je povezana s padom Jeruzalema, prebivalita (prema 25)
mnogih arhonata.

O poloaju Jakova Pravednika u ranom kranstvu govori fragment iz
djela Klementa Aleksandrijskog:

"Jakovu Pravedniku i Petru Gospodin je prenio gnosis poslije
uskrsnua. Oni su je prenijeli drugim apostolima. Drugi su je apostoli
prenijeli sedamdesetorici ..." (Euzebije, H.E. 2.1.4).

Odlomak upuuje na tri osnovne (nedvojbeno istodobne) faze u
razvoju Jakovljeva lika:

1) Jakov Pravednik, simbol idovsko-kranskih vrednota;
2) Jakov kao primatelj otkrivenja poslije uskrsnua, u gnostikom
okviru; i
3) Jakov kao prijatelj Gospodinovih apostola, u katolikom okviru.

Nae otkrivenje vjerojatno odraava zanimanje za Jakova koje
odgovara drugoj osnovnoj fazi u oblikovanju njegova lika.
138

Konano valja napomenuti kako postoje neki dokazi o izravnom
utjecaju ezoterine idovske misli. Jer, samo kroz neobinu manipulaciju
brojevima i svijest o znaenju broja 72 u idovskoj predaji moemo
objasniti injenicu da "dvanaest hebdomada" (12x7) istovjetno sa
"sedamdeset dva neba" (26).

hebdomadalan tjedni, sedmini




(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
(V, 24, 10-44, 10)

Otkrivenje po Jakovu

Gospodin mi ree: "Gle, moje se otkupljenje blii kraju. Dao sam ti
znak, Jakove, brate moj. Jer, nisam te uzalud zvao bratom, iako mi
stvarno nisi brat. U pogledu tebe nisam neznalica; stoga, kada ti dam
znak - znaj i uj.

"Nita nije postojalo osim Onoga Koji Jest. On se ne moe zvati
imenom i neizreciv je. Ni mene se ne moe zvati imenom, mene koji sam
od Onoga Koji Jest, iako su mi [dana] mnoga imena - dva od Onoga Koji
Jest. Ja, [ja] sam prije tebe. Budui da si [pitao] o enstvenosti,
enstvenost je postojala, no, ona nije bila [prva]. Za [sebe] je pripremala
moi i bogove. No, [ona nije] postojala [kada] sam ja doao 25 budui da
sam ja slika Onoga Koji Jest. No, ja sam donio [njegovu] sliku, kako bi
sinovi Onoga Koji Jest mogli znati koje su stvari njihove, a koje su [im]
strane. Znaj, razotkrit u ti sve o toj tajni. Jer, oni e me prekosutra
zarobiti. No, moje je otkupljenje blizu."

Jakov ree: "Rabbi, rekao si: `Zarobit e me.' No, to mogu uiniti?"

On mi odgovori: "Ne boj se, Jakove. I tebe e zarobiti. No, napusti
Jeruzalem. Jer, ona uvijek donosi gorinu sinovima svjetlosti. Ona je
prebivalite brojnih arhonata. No, tvoje e otkupljenje biti sauvano od
139
njih. Kako bi mogao razumjeti tko su [oni] i kakvi su, ti e [...]. I sluaj.
Oni nisu [...] nego [arhonti...]. Ta dvanaestorica [...] dolje [...] arhonte [...]
26 na njegov vlastiti hebdomad."

Jakov ree: "Rabbi, zar postoji dvanaest hebdomada, a ne sedam kao
to kazuju knjige?"

Gospodin odgovori: "Jakove, tko govori o knjigama malo toga
razumije. Meutim, otkrit u ti to je proizalo iz onoga koji nema broja.
Dat u ti znak o njihovu broju. A o onome to je iz njega proizalo, iz
njega koji je neizmjeran, dat u znak o njihovoj mjeri."

Jakov ree: "Rabbi, evo, primio sam njihov broj. Postoje sedamdeset
dvije mjere!"

Gospodin odgovori: "To su sedamdeset dva neba koja su im
podreena. To su moi njihove snage, koje su oni uspostavili; to su oni
koji su posvuda, postojei samo pod [vlau] dvanaest arhonata.
Unutarnja mo meu njima [skupila je] za se anele [i] nebrojenu
vojsku. Onaj Koji Jest primio je [...] za [...] Onoga Koji Jest [...] oni su
neizmjerni. 27 eli li im znati broj, [nee] moi [to uiniti] dok ne
odbaci slijepu misao, tu vezu s tijelom koje te okruuje. Tada e
dosegnuti Onoga Koji Jest. I vie nee biti Jakov; ti si Onaj Koji Jest. A
svi nebrojeni bit e imenovani."

[Jakov ree:] "Rabbi, kako u dosegnuti Onoga Koji Jest, ako su sve te
moi i sve vojske protiv mene?"

On mi odgovori: "Te moi nisu ustale protiv tebe, nego protiv
drugoga. One su ustale protiv mene. Naoruane su drugim [moima].
Okrenule su se protiv mene da mi sude. Nisu mi dale [...] u tome [...]
kroz njih [...]. Na ovome mjestu [...] patnje, ja u [...]. On e [...] 28 i ja ih
neu porei. U meni e biti tiina i skriveno otajstvo. No, pred njihovim
sam gnjevom slab."

Jakov ree: "Rabbi, zar nema krivnje ako su se one okrenule protiv
tebe?"

140
Doao si sa znanjem,
kako bi porazio njihov zaborav.
Doao si sa sjeanjem,
kako bi porazio njihovo neznanje.

No, ja bijah zabrinut za te.

Jer, siao si u veliko neznanje,
no, nita te u njemu nije oskvrnulo.
Jer, siao si u veliko bezumlje,
ali, tvoje je sjeanje ostalo.

Hodao si u blatu,
ali, tvoja je odjea ostala neokaljana,
i nisi bio zakopan u njihovoj prljavtini,
i nisu te uhvatili.

A ja nisam bio poput njih, iako sam odijenuo sve to je njihovo.

U meni je zaborav,
pa ipak, sjeam se svega to nije njihovo.
U meni je [...],
a ja sam u njihovoj [...].

[...] znanje [...] nije u njihovim patnjama [...] No, obuzeo me strah
[pred njima], jer oni su vladari. Ta, to e 29 uiniti? to e rei? to u ja
rei? Koju u rije izgovoriti kako bih od njih pobjegao?"

Gospodin ree: "Jakove, tvoje razumijevanje i strah su za pohvalu.
Ako se i dalje bude bojao, ne brini ni za to drugo do li za svoje
otkupljenje. Jer, evo, zavrit u ovu sudbinu na ovoj zemlji, kao to sam
rekao iz nebesa. I otkrit u ti tvoje otkupljenje."

Jakov ree: "Rabbi, kako e se poslije toga ponovno nama ukazati?
Kada te uhvate i kada zavri ovu sudbinu, otii e gore, k Onomu Koji
Jest."
141

Gospodin ree: "Jakove, poslije toga otkrit u ti sve, ne samo za tvoju
korist, nego i u korist nevjerice ljudi, kako bi u njima mogla postojati
[vjera]. Jer, mnogi e [pristati] uz vjeru [i] narasti [u...]. 30 A poslije toga,
pojavit u se pred arhontima, kako bih ih opomenuo. I otkrit u im da on
ne moe biti zarobljen. Ako ga zarobe, on e svakoga od njih nadjaati.
No, sada idem. Upamti ono to sam ti rekao i pusti ih neka odu gore
prije tebe."

Jakov ree: "Gospodine, pourit u kako si mi rekao".

Gospodin ga pozdravi i ispuni ono to je valjalo ispuniti.

Kada je Jakov uo o njegovim patnjama i rastuio se, oni su ekali
znak njegova dolaska. I doao je poslije nekoliko dana. A Jakov je hodao
planinom zvanom "Gaugelan" sa svojim uenicima, koji su ga sluali [jer
su bili oaloeni], a on je bio [...] utjeitelj, [govorei]: "To je [...] drugo
[...Tada se] skupina rasprila, no Jakov je ostao [...] molei [...], po 31
obiaju.

I Gospodin mu se ukaza. Prekinuo je (svoju) molitvu i zagrlio ga.
Poljubio ga je, govorei:

"Rabbi, pronaao sam te! Sluao sam o patnjama koje si trpio. I velika
me tuga obuzela. Zna da suosjeam s tobom. Razmislivi, shvatio sam
da te ljude ne elim vidjeti. Njima se mora suditi zbog onoga to su
uinili. Jer, njihova se djela protive onome to je primjereno."

Gospodin ree: "Jakove, ne brini za me ni za te ljude. Ja sam onaj koji
je bio u meni. Nikada nisam patio, niti bio oaloen. A ti mi ljudi nisu
uinili naao. Ti su (ljudi) postojali [kao] vrsta arhonata, i to zasluuje da
bude [uniteno] kroz njih. No, [...] arhonti, [...] koji su [...] ali budui da je
ona [...] ljuta na [...] samo [...] 32 je njegov sluga. Stoga je tvoje ime `Jakov
Pravednik'. Gle, postat e trijezan kada me ugleda. A ti si prekinuo
svoju molitvu. Budui da si pravednik Boji, zagrlio si me i poljubio.
Zaista, kaem ti da si protiv sebe izazvao silan gnjev i bijes. No, (to se
dogodilo) kako bi oni drugi mogli postati."

142
Ali, Jakov je bio plah (i) zaplaka. Obuzela ga je velika alost. Obojica
su sjeli na kamen.

Gospodin mu ree: "Jakove, tako e proi te patnje. No, ne alosti se.
Jer, tijelo je slabo. Ono e primiti to mu je namijenjeno. No, ti ne budi
[plah] i ne boj se." Gospodin [stane].

Kada je Jakov to uo, obrisao je suze u [svojim oima] i veoma gorko
(?) [...] to je [...].

Gospodin ree [: "Jakove], evo, 33 otkrit u ti tvoje otkupljenje. Kada
[te] zarobe, i kada bude prolazio te patnje, mnotvo e se protiv tebe
naoruati kako <bi> te uhvatili. Trojica e te zarobiti - skupljai poreza
koji (ondje) sjede. Osim to zahtijevaju porez, oni takoer kradu due.
Kada padne u njihovu mo, jedan od njih, straar, upitat e te: `Tko si i
odakle dolazi?' Odgovorit e mu: `Ja sam sin, i dolazim od Oca.' On e
te upitati: `Kakav si ti sin, i kojemu ocu pripada?' Ovako e mu
odgovoriti: `Dolazim od Prvobitnoga Oca, i sin sam u Prvobitnome.'
[Kada] te [upita], [...], ti [mu odgovori, ...] u [...] kako bih mogao [...].

"[...34 od] stranih stvari?" Ti e mu rei: `One nisu posve strane,
nego su od Ahamota, koji je ena. I njih je stvorila kada je donijela rasu
od Prvobitnoga. Stoga, one nisu strane, nego nae. One su doista nae,
jer je od Prvobitnoga ona koja njima gospodari. One su istodobno strane,
jer se Prvobitni nije s njom sjedinio, kada ih je donijela.' Kada te upita i
ovo: "Kamo e otii?", ti mu reci: "Na mjesto odakle sam doao, tamo u
se vratiti.' Ako tako bude govorio, izbjei e njihove napade.

"Kada doe k [toj] trojici zatoitelja [koji] na tome mjestu kradu
due [...] njima. Ti [...] posudu [...] mnogo vie od [...] 35 od one koju [...]
za [...] njezin korijen. I ti e biti trijezan [...]. No, pozvat u neiezivo
znanje, koje je Sofija koja je u Ocu (i) koja je majka Ahamotina. Ahamot
nije imala oca, niti muke utjehe, nego je ona ena od ene. Ona vas je
stvorila bez mukarca, budui da je bila sama (i) nije imala znanja o
onome to [ivi kroz] njezinu majku, jer je mislila da samo ona postoji.
No, [ja] u njezinoj majci uputiti krik. A tada e meu njima zavladati
pomutnja (i) okrivit e svoj korijen i rasu [od] njihove majke. [Ali] ti e
otii gore u [ono to je] tvoje [...] ti e [...] 36 [Prvobitnoga].
143

"[Oni su] oblik dvanaestorice uenika i dvanaest parova, [...] Ahamot,
koja je, prevedena, `Sofija'. Oni su znali i skrivali u sebi tko sam ja, i (tko)
je neieziva Sofija, kroz koju e biti otkupljen, i (tko su) svi sinovi
Onoga Koji Jest. <Te e stvari> skrivati u sebi i utjeti. No, razotkrit e
ih Addaiju. Kada [ode], odmah e biti [pokrenut] rat protiv ove zemlje.
[Plai], stoga, za onime koji prebiva u Jeruzalemu. Ali, neka Addai te
stvari uzme k srcu. U desetoj godini neka Addai sjedne i zapie ih. A
kada ih zapie [...] oni e mu dati [...] on ima [...] 37 on [se zove] Levi. On
e potom donijeti [...] rije [...] od [ono to sam] prije kazao [...] ena [...]
Jeruzalem u njezinu [...i] on kroz nju zae [dva] sina. [Oni e] naslijediti
te stvari [i] razumijevanje njega koji [...] uzdie. I oni e primiti [...] kroz
njega iz njegova uma. Mladi od njih je vei. I neka te stvari ostanu u
njemu skrivene dok ne navri sedamnaest godina [...] 38 poetak [...]
kroz [njih]. Oni e ga neprestano progoniti, budui [da su] od njegovih
[...] pratitelja. On e [kroz] njih biti objavljen, i [oni e] objaviti njegovu
rije. [Tada e on postati] sjeme [...]."

Jakov ree: "[Ja sam] zadovoljan [...] a oni su [...] moja dua. Pa ipak,
pitat u te [neto drugo]: Tko su [sedam] ena koje su [bile] tvoje
uenice? I, gle, sve te ene blagoslivljaju. I mene udi kako su [nemone]
posude postale snane zbog pogleda koji je u njima." Gospodin [ree]:
"Ti [...] dobro [...] 39 duh [od...]. [duh] misli, [duh] savjeta [od...], duha
[...] duh znanja [...] njihova straha. [...] proavi kroz [dah] [toga] arhonta
kojemu [je ime] Adonaj [...] ga i [...] on je bio u neznanju [...] kada sam
izaao iz njega, [on] se prisjetio da sam njegov sin. [Prema meni] kao
svome sinu tada je bio milostiv. Prije nego to <sam se> ovdje pojavio,
<on> ih je bacio meu [te] ljude. I iz [mjesta] nebeskoga proroci [...]." 40

Jakov [ree]: "Rabbi, [...] ja [...] svi zajedno [...] u njima osobito [...]."

Gospodin ree: "[Jakove], ja hvalim [tebe...] hoda zemljom [...] rijei
dok on [...] na [...]. Otkloni od [sebe] kale pun ui. Jer, neki iz [...]
okrenuli su se protiv tebe. Jer, [ti si poeo] razumijevati [njihove
korijene] od poetka do kraja. Otkloni od sebe sve bezakonje. I pazi da ti
ne pozavide. Kada govori ove rijei o [gledanju], ohrabri ovu
[etvorku]: Salomu i Marijamnu [i Martu i Arsinoju...] 41 budui da on
uzima neto [...] meni on je [...] rtve paljenice i [...]. No, ja [...] ne na taj
nain; ali [...] prve plodove [...] prema gore [...] kako bi se pokazala mo
144
[Boja]. Iezivo je [otilo gore] u neiezivo i enski se element
priklonio ovome mukom elementu."

Jakov ree: "Rabbi, u ove je tri (stvari), stoga, njihovo [...] bilo baeno.
Jer, oni su bili prokleti, [i oni su bili] progonjeni [...]. 42 Evo, [...] sve [...]
od bilo koga [...]. Jer, ti si primio [...] od znanja. Ali, ja u ii [naprijed] i
otkriti da su oni vjerovali u vas [kako bi bili] zadovoljni svojim
[blagoslovom] i spasenjem, a to se otkrivenje moe dogoditi."2

I on [smjesta] ode i porazi dvanaestoricu i istjera [iz] njih zadovoljstvo
[zbog] znanja [...].

[...]. 43 A veina [njih...] kada [su vidjeli] glasnika uzee u [...]. Ostali
[...] rekoe "[...] njemu iz zemlje. Jer, [on] nije [dostojan] ivota." Ovi su,
stoga, [bili] u strahu. Ustadoe, govorei: "Mi nemamo dijela u ovoj krvi,
jer e pravednik nestati zbog nepravde." Jakov otie, kako bi [...] 44
gledati [...] jer mi(?) [...] njega.




(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
(V, 4)

Uvod: Charles W. Hedrick
Preveo na engleski: Charles W. Hedrick
Uredio: Douglas M. Parrot
Prevela s engleskog: Julijana trok


UVOD

etvrti tekst iz Kodeksa V nosi naslov (Drugo) otkrivenje po Jakovu,
kako bismo ga mogli razlikovati od prethodnoga teksta, budui da oba
dokumenta nose isti izvoran naslov: Otkrivenje po Jakovu. Dvadeset
stranica teksta sauvano je u fragmentima. Knjievni je oblik teko opi-
sati. Prema naslovu teksta, rije je o otkrivenju, no prva ga reenica
opisuje kao govor. S obzirom da Jakov govori o otkrivenju koje je primio
145
od uskrsnuloga Isusa, tekst moemo nazvati govorom otkrivenja.
Meutim, njegova je struktura dana u obliku izvjea koje Theudi,
Jakovljevu ocu, iznosi Mareim, sveenik i roak Theudin, koji je, ini se,
osobno promatrao kamenovanje Jakova.

Tekst sadri barem etiri ureena dijela. Zbog njihove ravnotee i
stilizirana oblika, moemo ih opisati kao "harmoninu prozu" koja
posjeduje "himninu" kvalitetu. Tri dijela predstavljaju aretalogije. Jedna
(49) je niz izreka uskrsnuloga Isusa o sebi, u stilu "ja sam". Druga (58) je
niz Jakovljevih izreka o uskrsnulome Isusu, u treem licu (tj. "on je"). U
treoj aretalogiji (55; 56), uskrsnuli Isus opisuje Jakovljevu osobitu ulogu,
u drugom licu (tj. "ti si"). Opis u treoj aretalogiji upuuje da je Jakovu
namijenjena uloga gnostikoga otkupitelja.

etvrta cjelina (62; 63) je molitva Jakovljeva. Njezin postojei oblik
zahtijeva da je se shvati kao molitvu muenika neposredno prije njegove
smrti. Meutim, nije sigurno da je sadanji oblik molitve izvoran. Osim
svoga konteksta, ona posjeduje obiljeja molitve koja bi mogla posluiti
u nekom buduem razdoblju progona ili suenja. Zahtjev iznesen u 62
upuuje na nadu u daljnje zemaljsko postojanje. Materijal sadran u 63
odnosi se na neto vie od bolne smrti, te upuuje na suenja i patnje
koje su se mogle oekivati.

U cjelini uzevi, tekst je oito gnostiki, no, unato tome ogranieno
rabi uobiajene gnostike izraze. Takoer ga se ne moe identificirati ni
sa jednim poznatim gnostikim sustavom iz 2. stoljea. S druge strane,
pisac je uvelike crpio iz idovsko-kranskih predaja. Jakov, koji je u
idovsko-kranskim krugovima uivao osobit ugled, smatran je
posjednikom posebnoga Isusova otkrivenja, te mu se u gnostikoj
predaji dodjeljuje uloga koja ak nadilazi ulogu Petra u kanonskoj
predaji. Primjerice, Jakov je "pratnja" koja gnostika vodi kroz vrata
nebeskoga kraljevstva i nagrauje ga (55; 55-56). Opis je slian Petrovoj
ulozi uvata kljueva neba (Mt 16,19).

to se tie vremenskih okvira i mjesta nastanka ovoga djela, nita se
ne moe pouzdano ustvrditi. Na temelju idovsko-kranskih pre~daja
sadranih u tekstu, njegovo se podrijetlo moe povezati sa idovsko-
kranskim krugovima. Nedostatak naznaka o kasnijim gnostikim
146
sustavima, i gotovo posvemanja odsutnost naznaka koje se odnose na
novozavjetnu predaju, upuuju na rani datum nastanka.

Prisutnost i poredak Jakovljevih otkrivenja u Kodeksu V nedvojbeno
su posljedice hotimine pisarske organizacije. Dva otkrivenja
naglaavaju razliite aspekte predaje o Jakovu, te su meusobno
komplementarna. Struktura (Prvoga) otkrivenja po Jakovu upuuje na
razdoblje prije Jakovljevih muka, dok (Drugo) otkrivenje po Jakovu opisuje
njegove muke i smrt, u skladu s predvianjima iz (Prvoga) otkrivenja po
Jakovu.




(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
(V 44, 11- 63, 32)

Ovo je govor Jakova Pravednika u Jeruzalemu [koji je] zapisao
Mareim, jedan [od] sveenika. On ga je prenio Theudi, ocu Pravednika,
budui da je ovaj bio njegov roak. Rekao je: "[Pouri]! Doi s
[Marijom], svojom enom, i svojom rodbinom [...] 45 stoga [...] od ovoga
[...] [njemu, on e] razumjeti. Jer, evo, mnogi su uznemireni zbog
njegov(a?, op. prev.) [...], i veoma su ljuti [na nj...] i mole [...]. Jer, [on je] i
drugima esto tako govorio.

"Obino je tako govorio dok je mnotvo sjedilo. No, (taj put) uao je i
<nije> po obiaju sjeo na mjesto. Sjeo je iznad petoga reda stuba, [koji] se
(veoma) cijeni, dok je sav na narod [...] rijei [...].

"[...] 46 Ja sam onaj koji je primio otkrivenje od Plerome [od] Neie-
zivosti. (Ja sam onaj) kojega je veliki prvi pozvao, i koji se pokorio
[Gospodinu] - onaj koji je proao [kroz] [svjetove...] onaj koji [... onaj koji
se] razodijenuo [i] hodao gol, onaj koji je bio pronaen u iezivu
(stanju), iako je imao biti uzdignut u neiezivo.

Ovaj Gospodin koji je prisutan [doao je] kao sin koji vidi, i kao brat
[je bio traen]. On e doi kako bi [...] dali njega jer [...] i on sjedinjuje [...]
ini ga slobodnim [...] 47 u [...] onaj koji je doao [kako bi...].

147
"Sada sam ponovno bogat znanjem [i] imam jedinstveno [razumijeva-
nje], koje se dobiva samo odozgo i [...] dolazi od [...]. Ja sam [...] kojega
sam poznavao. Ono to mi je otkriveno bilo je skriveno od sviju, i bit e
otkriveno (samo) kroz njega. Ovu dvojicu koji vide ja <...> (i) oni su ve
objavili kroz ove [rijei]: "Njemu e se suditi s [nepravednikom]." Onaj
koji je ivio [bez] bogohulja, umro je zbog [bogohulja]. Onoga koji je bio
protjeran, oni [...].

" ` "[...48 to] tijelo [i] putem znanja ja u doi iz [tijela]. Umirem, i to je
sigurno, no, bit u pronaen u ivotu. Uao sam u red kako bi mogli
suditi [...ja] u doi [u...] sucu [...ja] ne nameem krivicu slugama
njegova [...] pourit u da ih oslobodim i eljet u ih odvesti iznad njega
koji njima eli vladati. Ako im se pomae, ja sam tajni brat, koji se moli
Ocu [dok on...] u [...] 49 vladavini: [...neiezivost...] prvi u [...].

Ja [sam] prvi [sin] koji je roen.
On e unititi vladavinu sviju [njih].
Ja sam ljubljen.
Ja sam pravednik.
Ja sam sin [Oca].

Ja govorim iako [sam] sluao
Ja zapovijedam iako sam [primao] zapovijed.
Ja vam pokazujem iako sam [pronaao].

Govorim, evo, kako bih mogao doi. Obraajte na me pozornost, kako
biste me mogli vidjeti!

" ` "Ako sam postao, tko sam? No, <nisam> doao ovakav kakav
jesam, niti bih se pokazao takav kakav jesam. Jer, nekada sam postojao
kratko [...]." 50

" ` "Kada sam jednom sjedio razmiljajui, [on] je otvorio vrata. Onaj
kojeg si mrzio i progonio doao je k meni. Rekao mi je: "Pozdravljam te,
brate moj; brate moj, pozdravljam te." Kada sam podignuo svoje [lice]
kako bi gledao u nj, (moja) mi je majka rekla: "Ne boj se, sine, jer on ti je
rekao: `Brate'. Jer, hranilo vas je isto mlijeko. Zato me zove `majkom'. On
nije stranac. On je tvoj [polubrat...]."

148
" ` "[...] 51 te rijei [...] velike [...] ja u ih [pronai], i [oni e doi].
[Meutim], ja sam stranac, i oni me u [svojim] mislima ne poznaju, jer
me poznaju na [ovome mjestu]. No, bilo je primjereno da drugi spoznaju
kroz tebe.

" ` "<Ti si> onaj kojemu kaem: "Sluaj i shvati - jer, mnogi, kada uju,
nee odmah razumjeti. Ali, ti shvati, jer u ti rei. Tvoj otac nije moj otac.
Ali, moj e otac postati [tvoj] otac.

" ` "Ova djevica o kojoj si uo - ovak [...] djevica [...] 52 naime, djevica.
[...], kako [...] meni za [...] kako bi znao [...] ne kao [...] kojega ja [...]. Jer,
ovaj [...] njemu, i to je takoer za te korisno. Tvoj otac, kojeg smatra
[bogatim], dat e ti u nasljedstvo sve (to) vidi.

" ` "Objavljujem da u ti rei ove (rijei) koje u izgovoriti. Stoga, kada
slua, otvori svoje ui i shvati i hodaj (u skladu s time)! Zbog tebe oni
prolaze, pokrenuti od onoga koji je slavan. A ako ele izazvati nemir i
(zauzeti) [...] 53 on je zapoeo [...] nisu, niti oni koji [dolaze], koji su
poslani [od] njega da uine ovo, sadanje [stvaranje]. Poslije [toga, kada
se on] posrami, on e se zabrinuti videi da je njegovo djelovanje, koje je
daleko [od] eona, uzaludno. A naslijee, za koje je govorio da je veliko,
init e se malenim. A njegovi darovi nisu blagoslovi. Njegova su
obeanja zlokobna. Jer, ti nisi (orue) njegove samilosti, nego kroz tebe
on ini zlo. On nam eli uiniti nepravdu, i vrit e vlast u razdoblju koje
mu je dodijeljeno.

" ` "No, shvati i spoznaj Oca koji je samilostan. Njemu nije dano neo-
granieno naslijee, [niti] ono (njegovo naslijee) [ima] (ogranien) broj
dana, no, ono je poput vjenoga [dana...] ono je [...] 54 smatrati [...]. On je
obino [...]. Jer, on, ustvari, nije (doao) od [njih], (i) zato ga [preziru]. On
se [hvali] kako ne bi bio prezren. Jer, zbog toga je on nadmoniji od onih
koji su ispod, onih koji su to odozgo promatrali. Kada je zarobio one od
Oca, uhvatio ih je i oblikovao na svoju sliku. I oni s njime postoje.

" ` "Vidio sam s visine te (stvari) koje su se dogodile, i objasnio sam
kako su se dogodile. Njih su posjetili dok su bili u drugom obliku, i, dok
sam promatrao, [oni] su <me> spoznali onakvoga kakav jesam, kroz one
koje poznajem.
149

" ` "Prije nego to se te (stvari) [dogode] oni e uiniti [...]. Ja znam
[kako] su pokuali [sii] dolje na ovo mjesto 55 [kako ] bi se on mogao
pribliiti [...] mala djeca, [ali, ja] elim otkriti kroz tebe i [Duh Moi],
kako bi on mogao otkriti [onima] koji su tvoji. A oni koji ele ui, i koji
ele hodati putom koji je pred vratima, kroz tebe otvaraju dobra vrata. I
oni te slijede; oni ulaze [i ti] ih prati unutra, i daje nagradu svakome
tko je za nju spreman.

Jer, ti nisi otkupitelj niti pomae strancima.
Ti si prosvjetitelj i otkupitelj
onih koji su moji,
a sada i onih koji su tvoji.
Ti e (im) otkriti;
ti e meu njih donijeti dobro.
Tebi [e se] diviti
zbog svakog monoga (djela).

Ti si onaj kojega nebesa blagoslivljaju.
Tebi e on zavidjeti,
on [koji se] nazivao tvojim [Gospodinom].
Ja sam [...] 56
[oni koji su] s (tobom) upueni u te (stvari).

Za tvoje dobro
njima e [ove (stvari)] biti reene,
i pronai e spokoj.
Za tvoje dobro
oni e vladati,
[i] postati kraljevi.
Za [tvoje] dobro
oni e imati milosti
za sve koje saaljevaju.

Jer, kao to si ti prvi
koji se odijenuo,
150
ti si takoer prvi koji e se razodijenuti,
i postat e kakav si bio
prije nego to si se razodijenuo."

" `I on poljubi moja usta. Zagrlio me, govorei: "Moj ljubljeni! Evo,
otkrit u ti (stvari) koje (ni) nebesa ni njihovi arhonti nisu znali. Evo,
otkrit u ti (stvari) koje nije znao onaj koji [se hvalio, `... nema] drugoga
57 osim mene. Zar nisam iv? Budui da sam otac, [zar] [nemam mo] za
sve?" Evo, otkrit u ti sve, moj ljubljeni. [Shvati] i spoznaj ih [kako] bi
mogao doi poput mene. Evo, otkrit [u] ti onoga koji [je skriven]. No,
sada isprui svoju [ruku]. Sada me primi." [i] ja sam ispruio svoje ruke,
ali ga nisam pronaao. No, poslije sam ga uo kako govori: "Shvati i
primi me." Tada sam shvatio, i obuzeo me strah. I obuzela me velika
radost.

" `Stoga, kaem vam, suci, vama e biti sueno. Niste potedjeli, nego
ste sami bili poteeni. Budite razboriti i [...] 58 vi niste [znali].

On je bio taj kojeg onaj koji je stvorio nebo i zemlju,
i ondje prebivao, nije vidio.
On je [bio taj koji] je ivot.
On je bio svjetlo.
On je bio taj koji e postati.

I on e ponovno zavriti
ono to je zapoelo
i zapoeti ono to mora zavriti.
On je bio Duh Sveti i Nevidljivi, koji nije siao na zemlju.
On je bio krjepostan, i ono to eli njemu se dogaa.
Vidio sam da je bio gol, i na njemu nije bilo odjee.
Ono to eli, njemu se dogaa [...].59

" `[Odrecite se] toga tekoga puta, koji je (tako) vijugav, [i] hodajte u
skladu s njime, jer on eli [da] postanete slobodni [sa] mnom, nakon to
se uzdignete iznad svake [vladavine]. Jer, on (vam) nee [suditi] zbog
(stvari) koje ste uinili, nego e prema vama biti milostiv. Jer (niste) ih
uinili vi, nego [va] Gospodin. [On nije] osvetoljubiv, nego blag Otac.
151

" `No, vi ste sudili [sami sebi], i zbog toga ete ostati u njihovim lan-
cima. Vi ste sami sebe ugnjetavali, i pokajat ete se, (ali) neete se okori-
stiti. Gledajte onoga koji govori i traite onoga koji uti. Spoznajte onoga
koji je ovamo doao, i shvatite onoga koji je (odavde) otiao. Ja sam
Pravednik, i ja <ne> sudim. Stoga, ja nisam gospodar, nego pomaga.
On je bio odbaen prije nego to je ispruio svoju ruku. Ja [...].

" `[...] 60 i on mi doputa da ujem. Zasvirajte u trube, frule i harfe
[ove kue]. Gospodin vas je oslobodio iz zarobljenitva Gospodinova,
zatvorivi vae ui, kako ne bi mogle uti zvuk moje rijei. Pa ipak [moi
ete se] pokloniti u svojim srcima, [i] zvat ete me "Pravednikom". Stoga,
kaem vam: `Evo, dao sam vam vau kuu, za koju kaete da ju je
izgradio Bog - tu (kuu) u kojoj vam je obeao dati naslijee. Tu u
(kuu) osuditi na unitenje i ismijat u sve neznalice. Jer, oni koji sude
misle [...].' 61"

"Toga dana svi se [Ijudi] uznemirie, i pokazae da nisu uvjereni. I on
ustade i pone [tako] govoriti. Istoga je dana (ponovno) uao i govorio
nekoliko sati. A ja sam bio sa sveenicima i nisam otkrio nita o tome,
budui da su svi uglas govorili: `Doite, kamenujmo Pravednika.' I oni
ustadoe, govorei: "Da, ubijmo toga ovjeka, da vie ne bude meu
nama. Jer, on nam nee biti ni od kakve koristi.'

"Pronali su ga gdje stoji pokraj stupova hrama, pokraj monoga
ugaonog kamena. Odluili su baciti ga s visine, i bacie ga. I oni [...] oni
[...].

62 Zarobili su ga i [udarali], vukui ga po zemlji. Polegnuli su ga na
tlo i na njegov trbuh stavili kamen. Stavili su svoja stopala na nj,
govorei: `Grijeio si!'

"Kako je jo bio iv, opet ga podigoe i natjerae da iskopa rupu.
Natjerali su ga da ue u nju. Zakopali su ga do pojasa i kamenovali.

"A on je ispruio svoje ruke i izgovorio ova molitvu - ne (onu) koju je
obino izgovarao:

152
`Boe moj i Oe moj,
koji me spasio od ove mrtve nade,
koji me uinio ivim kroz otajstvo svoje volje,
ne daj da se za me produe dani na ovome svijetu,
nego dan tvoje [svjetlosti...] ostaje
u [...] 63 spasenju.
Oslobodi me od ovoga [mjesta] boravka!
Ne daj da tvoja milost u meni bade zaboravljena,
neka tvoja milost postane ista!
Spasi me od zle smrti!
Iz groba me dovedi ivog,
jer tvoja je milost - ljubav - u meni iva
kako bih ispunio djelo ispunjenja!
Spasi me od grjenoga tijela,
jer sam u te vjerovao svom svojom snagom!
Jer, ti si ivot ivota,
spasi me od poniavajuega neprijatelja!
Ne putaj me u ruke suca
koji je prema grijehu otar!
Oprosti mi dugove iz dana (moga ivota)!
Jer, ja sam u tebi iv, tvoja je milost u meni iva.
Sviju sam se odrekao,
ali, tebe sam ispovijedao.
Spasi me od udarca zla!
No, sada je [vrijeme] i trenutak.
O, Sveti [Due], poalji [mi]
spasenje [...] svjetlost [...]
svjetlost [...] u moi [...],'

"Kada je to [izgovorio, on] zauti [...] rije [...poslije...] govora [...]."






153


GROM: SAVRENI UM
(VI, 2)

Uvod: George W. MacRae
Preveo na engleski: George W. MacRae
Uredio: Douglas M. Parrot
Uvod prevela: Julijana trok


UVOD

ini se da ovaj tekst nosi dva naslova. "Grom" nije sintaktiki povezan
sa "Savrenim umom", nego je od njega odvojen dvotokom. U tekstu se
"savreni um" uope ne spominje (osim ako rekonstruiramo "[savreni]
um" u 18).

Sadraj teksta Grom: Savreni um jedinstven je u itavoj knjinici Nag
Hammadi, te je veoma neobian. Posrijedi je otkrivenje dano od enske
osobe koja, osim u naslovu, nije specificirana. Djelo ne posjeduje jasnu
strukturalnu podjelu, nego je napisano u prvom licu, kombinirajui tri
vrste izjava: objave u obliku "ja sam", upozorenja o nunosti obraanja
pozornosti na govornika, prijekori upueni onima koji ne sluaju i ne
ljube, itd. Najistaknutije obiljeje teksta je da su objave u stilu "ja sam"
esto antitetike, pa ak i paradoksalne. Paralelizam oblika upuuje da
su one izvorno bile dio himnike strukture.

Isti se anr (diskurs otkrivenja) moe pronai u brojnim drugim
izvorima. U tekstu naslovljenom O podrijetlu svijeta (II,5; 114-1115)
nebeska Eva daje himniku objavu o sebi, veoma slinu onoj u Gromu
(13-14), a tragovi istoga materijala, iako ne u obliku samoobjave,
pojavljuje se u slinom kontekstu u Hipostazi arhonata (II, 4; 89). Znaajno
je i to da se taj odlomak iz Groma ne ponavlja dalje u djelu, dok se mnoge
druge samoobjave u Gromu pojavljuju nekoliko puta, ponekad u
razliitim oblicima. U drugim tekstovima iz knjinice Nag Hammadi,
poput Trimorfne Protenoje (XIII, 1) i podui zavretak Tajne knjige Ivanove
154
(II, I; 30-31), nalazimo primjere samoobjava u obliku "ja sam", no bez
antitetikoga konteksta. Postoje tri zanimljive paralele Gromu, po
sadraju ili/i stilu, izvan korpusa iz Nag Hammadija. Jedan je primjer
poznata "Himna Kristova" iz Djela Ivanovih (94-96), u kojoj Krist pjeva o
sebi u nizu antiteza i kontrasta, meutim, bez uporabe formule "ja sam".
Drugi je primjer odlomak iz mandejske Ginze R, Knjige VI, takozvane
"knjige Dinanukta", za koju se openito smatra da je jedan od starijih
dijelova Ginze. U njoj duh Evat izgovara formulu koja sadri antiteze
sline, ali ne i istovjetne, onima iz Groma:

"Ja sam smrt, ja sam ivot. Ja sam tama, ja sam svjetlost. Ja sam
pogreka, ja sam istina, itd."

Trei primjer predstavlja niz odlomaka iz drevne indijske
knjievnosti, u kojoj Boanstvo daje izjave u obliku "ja sam" (Bhagavad-
Gita IX, 16-19), ili u drugom ili treem licu (Atharva-Veda X, VIII, 27-28;
Svetavatara Upanishad IV, 3). Ti primjeri ukljuuju osobne ("Ti si ena,
ti si mukarac") i neosobne kategorije ("Smrt sam i besmrtnost, ono to
nije i ono to jest").

U smislu religioznih predaja predstavljenih u zbirci Nag Hammadi,
Grom je teko klasificirati. On ne sadri jasne kranske, idovske ili
gnostike naznake, te ne presumira nijedan poseban gnostiki mit.
Postoje slinosti s tonom i stilom mudrosnih himni iz biblijske mudrosne
knjievnosti, a samoobjave su sline aretolokim natpisima o Izidi. No,
ako su viestruke izjave u tim djelima namijenjene isticanju
univerzalnosti ili Boje mudrosti, moda su antitetike izjave sadrane u
Gromu nain isticanja nezemaljske transcendencije otkrivatelja.
(George W. MacRae)

aretologija prie u pohvalu nekog boanstva
presumirati pretpostaviti, uzimati kao vjerojatno

Znanstvenici su esto pretpostavljali da je Grom gnostiki tekst, unato
oprezu Georgea MacRaea. U skladu s time, isticalo se da enski lik valja
shvatiti kao spoj vie i nie Sofije, to je postavka koju nalazimo u
gnostikoj knjievnosti. Takoer se pretpostavljalo da je enski lik Eva,
155
kakvom je shvaaju gnostiki zapisi iz zbirke Nag Hammadi (vidi gore) i
drugi tekstovi.

Ukljuimo li u razmatranje naslov teksta, enski lik koji govori naziva
se Grom (ta je rije u grkome jeziku enskoga roda), lik koji mora biti
shvaen u kontekstu naslova: Savreni um. U grkome mitu, hebrejskoj
Bibliji i drugim izvorima, grom dolazi od najviega boga (Grci su Zeusa
nazivali "Gromovnikom"). Grom je nain na koji bog obznanjuje svoju
nazonost na zemlji. U naemu tekstu, Savreni je um alegorija Groma,
koja se odnosi na prodiranje boanstvenosti u svijet (1,1-2). ini se da
razumijevanje Savrenoga uma ima slinosti sa stoikom koncepcijom
kozmike Pneume, aktivnoga, razumnoga elementa u svim stvarima,
nainjenog od zraka i vatre. Taj element proima sve podjele i
dihotomije, te je do odreenoga stupnja odgovoran za sva zbivanja. U
svojoj manifestaciji kao razum, bio je sposoban poduiti one koji sluaju
o putu u istinski ivot. (O slinoj ulozi Groma vidi 20, 21). Tekst,
meutim, nije stoiki, budui da govori o moi iznad Savrenoga uma
(1). No, zbog svoje koncepcije o prisutnosti boanskoga u svim
aspektima svijeta, nije ni gnostiki. Stoga i dalje odolijeva klasifikaciji.
(Douglas M. Parrot)




GROM: SAVRENI UM
(VI 13, 1-21,32)


Ja poslana sam iz moi
i dola sam onima koji me promiljaju
i naena sam meu onima koji za mnom tragaju.
Pogledajte na me, vi koji me promiljate,
i vi to sluate, ujte me.
Vi koji ekate na me uzmite me k sebi.
I ne isputajte me iz vida
I neka me va glas ne mrzi, niti vae sluanje.
Nemojte nikada i nigdje zaboraviti na mene. Budite na oprezu!
Nemojte me ne poznavati.
156
Jer ja sam prva i posljednja.
Ja sam aena i obeaena.
Ja sam kurva i svetica.
Ja sam ena i djevica.
Ja sam majka i kerka.
Ja sam dio moje majke.
Ja sam nerotkinja
i mnogi su sinovi njezini.
Ja sam ona ije je vjenanje velebno
i ja sam ona koja ne uze mua.
I ja sam babica i ona koja ne raa.
Ja sam utjeha mojih poroajnih bolova
Ja sam mladoenja i mlada,
i moj je mu taj koje me zaeo.
Ja sam majka mojeg oca
i sestra mojeg mua
i on je moj potomak.
Ja sam robinja njega koji me pripremio.
Ja sam vladarica 14 mojeg potomstva.
Ali on je taj koji me zaeo prije vremena roenja.
I on je moj potomak u vremenu
i moja je mo od njega.
Ja sam sastojak njegove moi u njegovoj mladosti
i on je potpora moje starosti.
I to god je njegova volja, meni se dogaa.
Ja sam tiina to je neshvatljiva
i ja sam ideja koje se esto prisjea.
Ja sam glas iji zvuk je raznovrstan
i rije koja se viestruko pojavljuje.
Ja sam zaziv mojeg imena.

Zato me volite vi koji me mrzite,
i mrzite one koji me vole?
Vi koji me poriete, priznajete me,
Vi koji me priznajete, poriete me.
157
Vi koji govorite istinu o meni, laete o meni,
Vi koji laete o meni, govorite istinu o meni.
Vi koji me znate, ne znate me,
i one koji me ne znaju, pustite neka me znaju.

Jer ja sam znanje i neznanje.
Ja sam sram i besramnost.
Ja sam besramna i posramljena.
a sam snaga i ja sam strah.
Ja sam rat i mir.
Pazite me se.
Ja sam ona koja je bijedna i velika.

Poklonite panju mojoj 15 bijedi i mojem bogatstvu
Nemojte biti arogantni prema meni kada sam preputena sudbini.
i nai ete me u onima koji e doi.
I ne traite me u hrpi izmeta
niti otiite ostavljajui me odbaenu,
i nai ete me u kraljevstvima.
I nemojte me gledati kada sam izopena i meu
onima na zadnjem mjestu,
niti me ismijavajte.
I ne izopujte me meu one koji su silom porobljeni.
Jer ja sam suosjeajna i okrutna.

Budite na oprezu!
Ne mrzite moju poslunost
i ne volite moju samokontrolu.
U mojoj slabosti me ne zaboravite
i nemojte se bojati mojih moi.
Jer zato prezirete moj strah
i proklinjete moj ponos?
Jer ja sam Ona koja postoji u svim strahovima
i snaga u drhtanju.
Ja sam ona koja je slaba,
i ja sam dobro na ugodnom mjestu.
158
Ja sam nerazumna i ja sam mudra.

Zato ste me zamrzili u svojim savjetima?
Jer ja u biti tiha meu onima koji su tihi,
i ja u se pojaviti i govoriti. 16
Zato ste me onda zamrzili, vi Grci?
Zato to sam barbar meu barbarima?
Jer ja sam mudrost Grka
i znanje Barbara.
Ja sam sud Grka i Barbara.
Ja sam ona ija je slika velebna u Egiptu
i ona koja nema slike meu barbarima.
Ja sam ona koju mrze posvuda
i ja sam ona koju vole posvuda.
Ja sam ona koju zovu ivot
i koju zovu Smrt.
Ja sam ona koju zovu Zakon,
i koju zovu Bezakonje.
Ja sam ona koju ste slijedili
i ja sam ona koju ste zgrabili.
Ja sam ona koju ste rasuli,
i ja sam ona koju ste skupili.
Ja sam ona pred kojom se sramite,
i vi ste meni besramni.
Ja sam ona koja ne svetkuje,
i ja sam ona ije su mnoge svetkovine.
Ja, ja sam bezbona,
i ja sam ona iji je Bog velik.
Ja sam ona koju promiljate,
I vi ste me ismijali.
Ja sam nespoznata,
i oni ue od mene.
Ja sam ona koju ste prezreli,
a i vi me promiljate.
Ja sam ona koju ste sakrili,
159
a i vi se meni otkrivate.
Ali kad god se sakrijete,
Ja u sebe otkriti 17
A kad god se otkrijete,
Ja u vam se sakriti.
Oni koji imaju ....bezosjeajno
Razumiju me iz patnje.

I uzmite me k sebi iz mjesta koja su runa i u ruevinama,
i otmite od onih koji su dobri pa makar i u runoi.
Izvan srama, uzmite me k sebi besramno,
i izvan besramnosti i srama, upijte moje dijelove u sebe.
I doite pred mene vi koji me znate
i vi koji poznajete moje dijelove,
i postavite velike meu mala prva stvorenja.
Doite naprijed u djetinjstvo,
i ne prezirite ga jer je siuno i malo
I ne odvrnite veliine u nekim dijelovima od malenkosti
jer malenkosti se poznaju po veliinama.

Zato me proklinjete i tujete
Ranili ste me i imali samilosti.
Ne odvajajte me od prvih 18 koje ste znali.
[. .].
I ne protjerujte nikoga niti se okreite od ikoga,
ne odbacujete nikoga a da ga niste spoznali
to je moje...
Ja znam prve i oni poslije njih znaju mene

Ali ja sam um toga i poinak toga...
Ja sam znanje i propitivanje,
i pronalaenje onih koji za mnom tragaju,
i zapovijed onih koji pitaju za me,
i mo moi u mom znanju
anela koji su poslani na moj svijet,
i bogova u njihovim dobima po mom savjetu,
160
i od duhova svih ljudi koji sa mnom postoje,
i ena koje prebivaju u meni.
Ja sam ona koja je slavljena i kojoj se mole,
i ona koja je prezrena poniavajue.
Ja sam Mir,
i rat je doao zbog mene.
I ja sam stranac i graanin.
Ja sam tvar i ona koja nema tvari.

Oni koji su nepovezani sa mnom ne poznaju me,
a oni koji su u mojoj tvari su oni koji me znaju.
Oni koji su mi blizu me zanemaruju,
a oni koji su mi daleko od mene su oni koji su me spoznali.
Na dan kada sam vam blizu 19 vi ste daleko od mene,
a taj dan kada sam daleko od vas, blizu sam vam.

Ja sam unutra,
Ja sam od prirode
ja sam od stvaranja duha
zahtjev dua.
Ja sam kontrola i bez kontrole.
Ja sam jedinstvo i (razjedinjenost) rasprenost.
Ja sam trajna i propadajua.
Ja sam ona ispod,
i oni dolaze po mene
Ja sam sud i razrijeenje.
Ja, ja sam bezgrena,
I ja sam korijen grijeha proizilih iz mene
Ja sam pohlepa u vanjskoj pojavi,
i ja sam unutarnja samokontrola koja prebiva u meni.
Ja sam sluanje koje je dostupno svakome
i govor koji se ne moe dohvatiti.
Ja sam njema i ne govorim,
i velika je raznolikost mojih rijei.

ujte me u blagosti i nauite me u grubosti.
161
Ja sam ona koja vie,
I ja sam izbaena na lice Zemlje.
Ja pripremam kruh i moj um u njemu.
Ja sam znanje mojeg imena.
Ja sam ona koja vie,
i ja sluam. 20
Ja se pojavljujem ...hodam u....znamenu moje..
Ja sam obrana
ja sam ona koju zovu Istinom i velika opaina.

Slavite me i apuete protiv mene.
Vi koji ste pobijeeni, sudite im prije nego oni presude vama,
jer sud i pristranost postoje u vama.
Ako ste osueni po ovome tko e vas osloboditi?
Ili ako ste osloboeni po ovome tko e biti u stanju da vas zadri.
Jer ono to je u vama je ono to je izvan vas,
i onaj tko vas oblikuje izvana je onaj koji vas oblikuje iznutra.
I ono to vidite izvan vas vidite u vama,
to je vidljivo i to je vaa odjea.

ujte me, vi sluatelji
i uite iz mojih rijei vi koji ste me spoznali.
Ja sam sluanje dostupno svakome,
Ja sam govor kojega je teko dokuiti.
Ja sam ime zvuka
i zvuk imena.
Ja sam znak pisma
I oznaka podjele.
I ja...
21 svjetlo
sluatelji vama...
velika mo.
I (ja) neu maknuti ime.
( )onome koji me je stvorio.
I ja u izgovarati njegovo ime.
162
Gledajte tada u te rijei
i sve napise koji su napravljeni.
Dajte panju, sluatelji
I vi isto, aneli koji ste poslani,
I vi duhovi koji ustadoste od mrtvih.
Jer ja sam ona koja sama postoji,
I nema nikoga tko bi mi (pro)sudio.

Jer mnogi su lijepi oblici koje postoje u mnogobrojnim grijesima i
razuzdanostima,
i nedostojnim strastima,
i nepostojanim zadovoljstvima,
koje ovjek prigrljuje dok se ne otrijezni
i ode na svoje poivalite.
I tamo e me nai,
i ivjeti e,
i nee ponovo umrijeti.




















163



DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA
(VII, 2)

Uvod: Joseph A. Gibbons
Preveli na engleski: Roger A. Bullard i Joseph A. Gibbons
Prevela s engleskog: Julijana trok


UVOD

Druga rasprava velikoga Seta je dijalog otkrivenja koji je navodno vodio
Isus Krist pred auditorijem "savrenih i nepokvarljivih", odnosno,
gnostikih vjernika.

Osim u naslovu, ime Set ne pojavljuje se drugdje u tekstu, iako su
moda Isusa Krista s njime poistovjeivali. Jednostavno i saeto,
rasprava podastire istinitu priu o tome kako je nebeski Zbor poslao
Spasitelja, te o njegovu silasku na zemlju, susretu sa svjetovnim silama,
prividnom uskrsnuu i povratku Pleromi. Toj prii o Spasitelju
pridodano je uzdizanje Spasiteljevih sljedbenika i obeanje buduega
blagoslova. Kao to Spasitelj kae gnostikim vjernicima na zavretku
svoga izlaganja: "Stoga, poivajte zauvijek sa mnom, moji bliski duhovi i
moja brao."

Nema dvojbe da je Druga rasprava velikoga Seta djelo koje je istodobno
kransko i gnostiko. S jedne strane, kranski su elementi utkani u
samu raspravu. Rasprava prihvaa Novi zavjet, ili barem njegove
dijelove, predstavljajui se kao otkrivenje Isusa Krista. tovie, raspee
ima sredinju ulogu u raspravi; zapravo, opisuje se u tri odvojene scene.
S druge strane, Druga rasprava velikoga Seta takoer je izrazito gnostika:
znanje je sredstvo spasenja. Bog ovoga svijeta je zao i neuk, te se moe
poistovijetiti s Bogom Staroga zavjeta; osim toga, svi njegovi minioni
samo su krivotvorine i predmeti podsmijeha. Tumaenje raspea ono je
gnostika Bazilida, kakvim ga predstavlja hereziolog Irenej: imun iz
Cirene razapet je umjesto Isusa koji se tomu smije.
164

Svrha Druge rasprave velikoga Seta je polemika. itav prvi dio (49-59)
posveen je istinskoj povijesti Isusa Krista, te naglaava, nasuprot
ortodoksnom kranstvu, njegovu docetiku muku. Drugi dio rasprave
(59-70) je odbacivanje ortodoksije kao istinske crkve. Unato suenjima i
progonima koje je oito potaknula ortodoksna crkva i neuki "koji misle
da napreduju u ime Krista", gnostiki e vjernici uivati istinsko bratstvo
na zemlji i zablistati u radosti i jedinstvu vjenoga ivota.




DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA
(VII 49, 10-70, 12)

I savreno Velianstvo poiva u neizmjernoj svjetlosti, u istini majke
sviju njih, i sviju vas koji me doseete, mene samoga koji sam savren
zbog Rijei. Jer, postojim uza svu velianstvenost Duha, koji je na
prijatelj i nama slian, budui da sam donio rije slave naega Oca, kroz
njegovu dobrotu, kao i misao koja ne iezava; odnosno, Rije u njemu -
u ropstvu emo umrijeti s Kristom - i vjenu i neoskvrnjenu misao,
neshvatljivo udo, pismo neizmjerne vode koje je naa rije. Ja sam (onaj,
op. prev.) koji je u vama, i vi ste u meni, kao to je Otac u vama u 50
krjeposti.

Okupimo se u zbor. Posjetimo ono to je stvorio. Poaljimo nekoga
onamo, kao to je on posjetio Enoje, donja podruja. I rekoh ove stvari
itavu okupljenom zboru radosnoga Velianstva. itava se kua Oca
Istine radovala to sam jedan od njih. Iznjedrio sam misao o Enojama,
koja je izala iz neoskvrnuta Duha, o silasku na vodu, odnosno, donja
podruja. I svi imahu jedan um, budui da je iz jednoga. Ovlastili su me,
jer sam bio voljan. Doao sam kako bih razotkrio slavu sebi slinima i
srodnim duhovima.

Jer, one koji su bili u svijetu pripremala je volja nae sestre Sofije - one
koja je bludnica - zbog krjeposti koja nije bila izgovorena. Od Svega ona
nije traila nita, kao ni od veliine Zbora ili Plerome. Budui da je bila
prva, dola je 51 kako bi pripremila monade i mjesta za Sunce Svjetla i
165
suradnike koje je uzela iz donjih elemenata, kako bi od njih izgradila
tjelesna prebivalita. No, zaivjevi u praznoj slavi, oni bijahu uniteni u
svojim prebivalitima, budui da ih je pripremila Sofija. Spremni su
primiti ivotvornu rije neizmjerne Monade i veliine zbora svih
ustrajnih i onih u meni.

Posjetio sam tjelesno prebivalite. Izbacio sam onoga koji je u njemu
bio prije i uao unutra. Uznemirilo se itavo mnotvo arhonata. I sva
tvar arhonata, kao i sve roene moi zemlje, bijahu uzdrmane kada je
ugledalo slinost Slike, budui da je bilo pomijeano. A ja sam bio u njoj,
ne nalikujui onome koji je u njoj bio prije. Jer, on bijae 52 zemaljski
ovjek, dok sam ja iz (predjela, op. prev.) iznad neba. Nisam ih odbio,
ak ni da bih postao Kristom, no, nisam im se otkrio u ljubavi koja je iz
mene zraila. Otkrio sam da sam stranac u donjim podrujima.

itavo zemaljsko podruje, kao i podruje arhonata, bilo je uzdrmano,
u zbrci i strci. Neki su se uvjerili kada su vidjeli uda koja sam izveo. A
svi oni, od rase, koji su sili dolje, bjee od onoga koji je s prijestolja
pobjegao Sofiji nade, budui da je ona ranije dala znak koji se tie nas i
onih sa mnom - onih od rase Adonajeve. Ostali su takoer pobjegli, kao
od Kozmokratora i onih s njima, budui da su me kaznili svim (vrstama)
kazni. Razmiljali su to da sa mnom uine, mislei da je samo ona
(Sofija) velika, i, tovie, lano svjedoei protiv ovjeka i itava 53
zbora.

Oni nisu mogli znati tko je Otac Istine, Veliki ovjek. No, oni koji su
primili ime zbog dodira s neznanjem - koje (je) gorenje i posuda - stvo-
rivi ga kako bi unitili Adama kojeg su nainili kako bi prikrili one koji
su na isti nain njihovi. No, oni, arhonti, oni iz mjesta Jaldabaotova,
otkrivaju kraljevstvo anela za kojim ovjeanstvo traga kako oni ne bi
spoznali ovjeka Istine. Jer, Adam, kojeg su oblikovali, njima se ukazao.
I njihovo je prebivalite potreslo strahovito kretanje, kako se aneli koji
ih okruuju ne bi pobunili. Jer, bez onih koji su izricali hvale - ja ustvari
nisam umro, kako njihov arhaneo ne bi postao prazan.

I tada su aneli uli glas Kozmokratora: "Ja sam Bog i nema drugoga
osim mene." No, ja sam se smijao, vidjevi njegovu praznu slavu. On
nastavi: "Tko je 54 ovjek?" I itava aneoska vojska, koja je vidjela
Adama i njegovo prebivalite, smijala se njegovoj malenkosti. Tako je
166
njihova Enoja odstranjena iz nebeskoga Velianstva, tj. ovjeka Istine,
ije su ime vidjeli, budui da je njegovo prebivalite maleno, a i oni su
maleni (i) besmisleni u svojoj praznoj Enoji, to e rei u svome smijehu.
Bijae to zaraza koja ih je snala.

itavo velianstveno Oinstvo Duha mirovalo je u njegovim predje-
lima. I ja sam onaj koji je bio s njim, budui da imam Enoju jedne emana-
cije vjenih, neoskrvnjenih i neizmjernih neshvatljivosti. Stavio sam
malu Enoju u svijet, uznemirivi ih i uplaivi itavo mnotvo anela i
njihova vladara. Poharao sam ih vatrom i ognjem zbog svoje Enoje. I sve
to je za njih vezano okupilo se zbog mene. Bilo je nemira i borbi oko
Serafina i Kerubina, jer e njihova slava ieznuti, 55 kao i zbrke oko
Adonaja, na obje strane i u njihovu prebivalitu - do Kozmokratora i
onoga koji je rekao: "Zarobimo ga"; drugi pak: "Plan se svakako nee
ostvariti."

Jer, Adonaj me poznaje zbog nade. I ja bijah u raljama lavova. I
onemoguio sam plan koji su za me smislili kako bi oslobodili svoju
Pogreku i besmislenost. No, nisam bio povrijeen. Kaznili su me oni
koji su bili ondje. I nisam uistinu umro, nego samo prividno, kako me ne
bi osramotili, jer ovi su meni slini. Sprao sam sa sebe sramotu i nisam
pokleknuo u njihovim rukama. Umalo sam se predao strahu, i [patio
sam] prema njihovu vienju i misli, kako nikada ne bi pronali nijednu
rije koju bi mogli o njima izgovoriti. Jer, moja smrt, za koju misle da se
dogodila, (dogodila se) njima, u njihovoj pogreci i sljepoi, budui da su
svoga ovjeka pribili na njihovu smrt. Jer, njihove me Enoje nisu vidjele
56, budui da su bile gluhe i slijepe. No, inei takve stvari, same sebe
osuuju. Da, vidjeli su me; kaznili su me. u i ocat nisam popio ja, nego
drugi, njihov otac. Udarali su me trstikom; drugi je, imun, na svojim
ramenima nosio kri. Ja sam bio drugi na Kojega su stavili trnovu krunu.
No, radovao sam se u visinama, nad bogatstvom arhonata i potomka
njihove pogreke, njihove prazne slave. I smijao sam se njihovu
neznanju.

Podvrgnuo sam sve njihove moi. Jer, kada sam siao, nitko me nije
vidio. Mijenjao sam oblike, prelazei iz jednoga u drugi. Stoga, kada sam
stigao pred njihova vrata, poprimio sam oblik slian njihovu. Tiho sam
proao pokraj njih, razgledavajui mjesta, te nisam strahovao niti osjeao
stid, jer bijah neoskvrnjen. I razgovarao sam s njima, mijeajui se s
167
njima kroz one koji su moji, i gorljivo gazio one koji su 57 prema njima
grubi, i gasio plamen. Sve sam to inio elei ispuniti ono to sam kanio
ispuniti po volji Oca koji je gore.

I Sina Velianstva, koji bijae skriven u donjim podrujima, mi smo
donijeli na visinu gdje sam [bio] u svim tim eonima s njima, (visinu) koju
nitko nije vidio niti poznavao, gdje je svadba svadbene odore, nove, ne
stare, i ne iezava. Jer, to je nova i savrena brana odaja neba, kao to
sam otkrio (da) postoje tri puta: neoskvrnuto otajstvo u duhu ovoga
eona, koje ne iezava, niti je djelomino, a o njemu se ne moe govoriti;
ono je nepodijeljeno, univerzalno i stalno. Jer, dua, ona iz visina, nee
govoriti o pogreci koja je ovdje, niti se premjestiti iz tih eona, budui da
e se premjestiti kada postane slobodna i kada se ispuni plemenitou
svijeta i stane 58 pred Oca snana i neustraiva, (za)uvijek pomijeana s
Nusom moi (i) oblika. Oni e me gledati sa sviju strana bez mrnje. Jer,
budui da me vide, oni bivaju vieni (i) pomijeani s njima. Budui da
me ne sramote, ni sami se ne sramote. Budui da me se ne boje, bez
straha e proi pokraj svakih vrata i postati savreni u treoj slavi.

Bio je to moj odlazak u otkrivenu visinu koju svijet nije prihvatio,
moje tree krtenje u otkrivenoj slici. Kada su pobjegli od vatre sedam
Vlasti i kada je zalo sunce moi arhonata, tama ih je uzela. I svijet je
postao siromaan kada su njega bacili u lance. Pribili su ga na drvo
pomou etiri avla od mjedi. Vlastitim je rukama rastrgao koprenu
svoga hrama. Kaos zemlje poeo je podrhtavati, jer su due koje su dolje
spavale bile osloboene. I one su ustale. Hodale su ponosno, odbacivi
59 gorljivo sluenje neznanju i neukosti, postavivi novoga ovjeka,
budui da su spoznale toga savrenog Blagoslovljenog od vjenoga i
neshvatljivoga Oca i beskonane svjetlosti, mene, jer sam doao svojima i
sjedinio ih sa mnom. Rijei su suvine, jer je naa Enoja bila s njihovom
Enojom. Znali su o emu govorim, jer smo se posavjetovali o unitenju
arhonata. Izvrio sam, stoga, volju Oca, koji je ja.

Potom smo napustili na dom i sili u ovaj svijet. Ovdje smo zaivjeli
u tijelima, mrzili su nas i progonili ne samo neznalice, nego i oni koji
misle da napreduju u ime Krista, budui da su prazni u neznanju, ne
znajui tko su, poput nijemih ivotinja. Progonili su one koje sam
oslobodio, jer ih mrze - oni koji bi, da zaute, plakali i jadikovali jer 60
me nisu posve upoznali. Umjesto toga, sluili su dvojici, ak i mnotvu
168
gospodara. No, vi ete iz svega izai kao pobjednici, u ratu i bitkama,
zlobnoj podjeli i gnjevu. Mi smo neduni, isti, (i) dobri u naoj asnoj
ljubavi, jer imamo um Oca u neizrecivu otajstvu.

Jer, to je bila ludost. Ja sam svjedok da je to bila ludost, jer arhonti ne
znaju da je to neizrecivo jedinstvo neoskvrnute istine, koje postoji meu
sinovima svjetlosti, a koje su oni oponaali, proglasivi nauk mrtvoga
ovjeka i lai, kako bi nalikovali slobodi i istoi savrenoga zbora, (i)
[ujedinivi] se, pomou svoga nauka, sa strahom i ropstvom i
svjetovnim brigama, te napustivi tovanje. Mali su (i) neznalice, koji u
sebi nemaju plemenitost istine, jer mrze onoga u kojemu jesu a ljube
onoga u kojemu nisu. Oni nisu poznavali 61 Znanje o Veliini koje je
odozgo i (iz) vrutka istine, ne iz ropstva i zavisti, te straha i ljubavi
prema svjetovnoj tvari. Jer, ono to nije njihovo i to jest njihovo oni rabe
neustraivo i slobodno. Oni ne ude, jer od sebe imaju vlast i zakon nad
svime.

No, oni koji nemaju, siromani su, odnosno, oni koji nemaju njega. A
za njim ude i zavode one koji su kroz njih postali poput onih koji posje-
duju istinu njihove slobode, jednako kao to su kupili nas da bismo im
sluili u strahu. Taj je ovjek rob. A Bog uva onoga koji je u strahu (i,
op. prev.) silom zatoen. No, plemstvo Oinstva nije uvano, jer on uva
samo onoga koji je od njega, bez rijei i spona, budui da je sjedinjen s
njegovom voljom, on koji pripada samo Enoji Oinstva, kako bi ga
uinio Savrenim i neizrecivim kroz 62 ivu vodu i sjedinio se s vama u
mudrosti, ne samo u izgovorenoj rijei, nego i u djelu i ispunjenoj rijei.
Jer, savreni su dostojni da se tako uspostave i sjedine sa mnom, kako
meu njima ne bi vladala nesloga, nego prijateljstvo. Sve vrim kroz
Dobroga, jer to je jedinstvo istine i oni ne bi smjeli imati neprijatelja. No,
svatko tko unosi neslogu - a tko unosi neslogu, nee se nauiti nikakvoj
mudrosti, to nije prijatelj - neprijatelj je sviju. S druge strane, tko ivi u
skladu i prijateljstvu i bratskoj ljubavi, prirodno, ne hinjeno, potpuno, ne
djelomice, taj je uistinu udnja Oeva. On je univerzalan i savrena (je,
op. prev.) ljubav.

Jer, Adam je bio predmet podsmijeha, lani ovjek kojeg je nainio
Hebdomad, kao da je postao jai od mene i moje brae. Mi smo neduni
u pogledu njega, jer nismo grijeili. Smijali su se i Abrahamu, Izaku i
Jakovu, budui da je (njima, op. prev.) lanim oevima ime dao
169
Hebdomad 63, kao da je postao jai od mene i moje brae. Mi smo
neduni u pogledu njega, jer nismo grijeili. Smijali su se i Davidu, jer
mu se sin zvao Sin ovjekov, budui pod utjecajem Hebdomada, kao da
je postao jai od mene i lanova moje rase. No, u pogledu njega mi smo
neduni; mi nismo grijeili. I Salomonu su se smijali, jer je mislio da je
Krist, uzoholivi se kroz Hebdomada, kao da je postao jai od mene i
moje brae. No, mi smo neduni u pogledu njega. Ja nisam grijeio.
Smijali su se i dvanaestorici proroka, jer su samo oponaali prave
proroke. Oni su zaivjeli kao lane tvorevine kroz Hebdomada, kao da je
postao jai od mene i moje brae. No, mi smo neduni u pogledu njega,
jer nismo grijeili. Mojsije, vjerni sluga zvani "Prijatelj", bio je takoer
predmetom podsmijeha, jer su oni koji me nikada nisu poznavali
izopaeno svjedoili o njemu. Ni on, ni oni prije njega, od Adama do
Mojsija i Ivana Krstitelja, nije poznavao mene ni 64 moju brau.

Jer, oni su imali aneoski nauk prema kojemu su morali potivati
zakone o prehrani i trpjeti gorko ropstvo, budui da nikada nisu znali
istinu, niti e je saznati. Njihova je dua u velikoj zabludi, zbog ega im
je nemogue pronai Nus slobode kako bi Ga upoznali, dok ne upoznaju
Sina ovjejeg. to se moga Oca tie, ja sam onaj kojeg svijet nije
poznavao, i zbog toga je on (svijet) ustao protiv mene i moje brae. No,
mi smo neduni u pogledu njega; mi nismo grijeili.

Jer, Arhont je bio predmet podsmijeha zato to je rekao: "Ja sam Bog, i
nema veega od mene. Samo ja sam Otac, Gospodin, i nema drugoga do
mene. Ja sam ljubomoran Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu treega
i etvrtoga narataja." Kao da je postao jai od mene i moje brae! No, mi
smo neduni u pogledu njega, po tome to nismo grijeili, budui da
smo svladali njegov nauk. Tako je njegova slava bila isprazna. A on se
ne slae s naim Ocem. Kroz nae bratstvo, svladali smo njegov nauk,
budui da je bio ohol u ispraznoj slavi. A on se ne slae s naim Ocem,
jer je bio predmet podsmjeha 65 i sud i lano proroanstvo.

O, vi koji ne vidite, ne vidite svoju sljepou, tj. ono to nije bilo
poznato niti je ikada bilo poznato, niti je ikada bilo poznato o njemu. Oni
nisu sluali do potpune pokornosti. Stoga su nastavili pogreno suditi, te
su podigli svoje oskvrnute i ubilake ruke na nj, kao da udaraju zrak. A
besmisleni i slijepi uvijek su besmisleni, te robuju zakonu i zemaljskom
strahu.
170

Ja sam Krist, Sin ovjeji, onaj od vas koji je meu vama. Mene
preziru zbog vas, kako bi vi zaboravili razliku. I ne postanite enama,
kako ne biste rodili zlo i (njegovu) brau; zavist i podjelu, ljutnju i gnjev,
strah i podijeljeno srce, te praznu, nepostojeu udnju. No, ja sam za vas
neizrecivo otajstvo.

Prije utemeljenja svijeta, kada se itav zbor okupio na podruju Ogdo-
ada, 66 kako bi se posavjetovao o duhovnom vjenanju koje je u
jedinstvu, ime je on ivom rjeju bio usavren u neizrecivim
podrujima, neoskvrnuto vjenanje bilo je ispunjeno kroz Isusova
Mezota koji ih nastanjuje i posjeduje, koji prebiva u nepodijeljenoj
ljubavi moi. A okruujui ga, ukazuje mu se kao Monada njih sviju,
misao i otac, budui da je jedan. I on stoji pokraj njih, budui da je kao
cjelina doao sam. I on je ivot, budui da je doao iz Oca neizrecive i
savrene Istine, (oca) onih koji su ondje, jedinstva Mira i prijatelja dobrih
stvari, i ivota vjenog i neoskvrnute radosti, u velikom skladu ivota i
vjere, kroz ivot vjeni oinstva i majinstva i sestrinstva i razumne
mudrosti. Oni su se suglasili s Nusom, koji se protee (i) protezat e se u
radosnom jedinstvu, te je pouzdan 67 i vjerno slua. I on je u oinstvu i
majinstvu i razumnom bratstvu i mudrosti. I to je vjenanje istine, te
spokoj neiskvarenosti, u duhu istine, u svakom umu, te savrena
svjetlost u neizrecivom otajstvu. No to nije, niti e se dogoditi meu
nama u bilo kojem podruju ili na bilo kojem mjestu u podjeli i krenju
mira, nego (u) jedinstvu i mjeavini ljubavi, koji su savreni u onome
koji jest.

To se takoer dogodilo na mjestima pod nebom, za njihovo
pomirenje. Oni koji su me poznavali u spasenju i slozi, i oni koji su
postojali za slavu oca i istine, nakon to su bili odvojeni, stopili su se u
jedno kroz ivu rije. I ja sam u duhu i istini majinstva, kao to je i on
bio ondje; ja sam meu onima koji su sloni u prijateljstvu vjenih
prijatelja, koji ne poznaju neprijateljstva ni zla, nego su ujedinjeni 68
mojim Znanjem u rijei i miru koji postoji u savrenstvu sa svima i u
svima njima. A oni koji su uzeli moj oblik, uzet e oblik moje rijei.
Doista, oni e doi u vjenoj svjetlosti, i (u) meusobnom prijateljstvu u
duhu, budui da su u svakom pogledu (i) nepodijeljeno znali da je ono
to jest Jedno. I svi su oni jedno. Stoga e uiti o Jednom, kao to je (uio)
Zbor i oni koji u njemu prebivaju. Jer, otac sviju postoji, neizmjeran (i)
171
nepromjenjiv: Nus i Rije i Podjela i Zavist i Vatra. I on je posve jedan,
budui Sve sa svima njima u jednom nauku, jer su svi oni iz jednoga
duha. O, vi koji ne vidite, zato niste ispravno shvatili otajstvo?

No, arhonti oko Jaldabaota bijahu nepokorni zbog Enoje koja je
(otila, op. prev.) od svoje sestre Sofije (i, op. prev.) sila dolje, k njemu.
Oni su sklopili savez s onima koji su bili s njima u mjeavini 69
stranoga oblaka, koji je bio njihova Zavist, te ostalima koje su dovela
njihova stvorenja, kao da su natetili plemenitu zadovoljstvu Zbora.
Stoga su otkrili mjeavinu neznanja u tvorevini vatre, zemlje i ubojice,
budui da su maleni i neuki, te su se u neznanju usudili initi takve
stvari, ne razumijevajui da je svjetlost zdruena sa svjetlou, tama s
tamom, pokvarljivo s kratkotrajnim, a trajno s nepokvarljivim.

Te sam vam stvari otkrio - ja sam Isus Krist, Sin ovjeji, koji je uzne-
sen gore, na nebesa - o, savreni i nepokvarljivi, zbog nepokvarljivog i
savrenog otajstva i neizrecivoga. No, oni misle da smo ih objavili prije
utemeljenja svijeta, kako bismo, kada izronimo iz mjesta na svijetu,
mogli ondje otkriti svoje simbole nepokvarljivosti iz duhovnoga
jedinstva do 70 znanja. Vi to ne znate, jer vas zasjenjuje oblak puti. No, ja
sam sam Sofijin prijatelj. Ja sam bio u njedrima oca od samoga poetka,
na mjestu sinova istine i Veliine. Stoga, poivajte zauvijek sa mnom,
moji bliski duhovi i moja brao.
















172


OTKRIVENJE PO PETRU
(VII, 3)
Uvod: James Brashler
Preveli na engleski: James Brashler i RogerA. Bullard
Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD

Otkrivenje po Petru je kranski gnostiki tekst napisan pod
pseudonimom, koji sadri pripovijest o otkrivenju koje je doivio
apostol Petar i koje je protumaio Isus Spasitelj. Progon Isusa predstavlja
model za razumijevanje dijela ranokranske povijesti koji se odnosi na
ugnjetavanje vjernoga gnostikog kruga od "onih koji sebe nazivaju
biskupima i akonima".

Dokument pripada knjievnom anru otkrivenja. Organiziran je u tri
vienja koja se pripisuju Petru. Vienja tumai Spasitelj, koji djeluje kao
aneoski tuma, figura koja se obino pojavljuje u zapisima o
otkrivenjima. U nizu proroanstava koja zapravo odraavaju prole
dogaaje, rana Kranska Crkva opisana je kao podijeljena na razliite
frakcije koje se suprotstavljaju gnostikoj zajednici. Svijet je za besmrtne
due (gnostike) neprijateljsko okruje. Te besmrtne due izvana nalikuju
smrtnim duama (negnosticima), no iznutra se od njih razlikuju po
svojoj besmrtnoj biti. Obdarene znanjem o svome nebeskom podrijetlu,
gnostici ude za povratkom nebeskomu Sinu ovjejemu, koji e doi
kao eshatoloki sudac, kako bi sudio tlaiteljima i osvetio gnostike.

Ovaj tekst rabi otkrivenje u svrhu predstavljanja gnostikoga
shvaanja kranskih predaja o Isusu. Tradicionalni element je vjeto
protumaen u skladu s gnostikom teologijom. Iz prvoga vienja, koje
opisuje napad sveenika i naroda na Isusa (72), zakljuujemo kako je bilo
barem est neprijateljskih skupina, takozvanih "slijepaca koji nemaju
vodia." Veina tih skupina bila je iz ortodoksne crkve, no neke se od
njih mogu shvatiti kao suparnike gnostike sljedbe. Druga scena (81)
173
opisuje Petrovo vienje Isusova raspea. U svome tumaenju, Isus pravi
razliku izmeu vanjskoga tjelesnoga oblika i ivoga Isusa; potonji stoji u
blizini, smijui se svojim progoniteljima. Trea scena (82) odgovara
Isusovu uskrsnuu u ortodoksnoj predaji, no protumaena je
gnostikom terminologijom, kao ponovno sjedinjenje duhovnoga tijela
Isusova s intelektualnom svjetlou nebeske plerome.

Znaenje Otkrivenja po Petru je viestruko. Otkrivenje predstavlja
dragocjen izvor gnostike kristologije, koja Isusa smatra docetikim
otkupiteljem. Gledite gnostike zajednice, ukljuujui njezin odnos
prema Petru kao svojemu utemeljitelju, druga je kljuna tema ovoga
dokumenta. Od velikoga su znaaja identitet gnostike skupine kojoj je
tekst namijenjen, te razmjer kontroverzije, izmeu izranjajue
ortodoksije i hereze, koju otkrivenje predvia. ini se da je Otkrivenje po
Petru napisano u 3. stoljeu, kada je razlika izmeu ortodoksije i hereze
postala izraenija.



OTKRIVENJE PO PETRU
(VII 70, 13-84, 14)

Otkrivenje po Petru

Dok je Spasitelj sjedio u hramu, u tristotoj (godini) saveza i
sporazuma desetoga stupa, i budui zadovoljan brojem ivoga,
nepokvarljivoga Velianstva, rekao mi je: "Petre, blagoslovljeni oni gore,
koji pripadaju Ocu koji je otkrio ivot onima iz ivota, kroz mene, jer
sam (ih) podsjetio, njih koji su izgraeni na onome to je snano, da
mogu uti moju rije i razluiti rijei nepravde i krenja zakona od
pravednosti, jer 71 su iz visine svake rijei ove plerome istine, a onaj
kojeg su kraljevstva traila prosvijetlio ih je u draesti. No, nisu ga
pronali, niti su ga spominjali mnogi narataji proroka. On se sada
pojavio meu njima, u onome koji se pojavio, koji je Sin ovjeji, koji je
uzdignut iznad nebesa, bojei se ljudi slinih sebi. Ali ti, Petre, postani
savren, u skladu sa svojim imenom, sa mnom, onim koji te izabrao, jer
u tebe uiniti temeljem dijela koji sam pozvao u znanje. Stoga, budi
snaan pred lanom pravednou - jer te onaj koji je pravedan pozvao
da ga spozna na ispravan nain, i zato to su ga odbacili, i zbog snage
174
njegovih ruku i nogu, i zato to su ga okrunili oni iz srednjega predjela, i
zbog tijela njegova sjaja koje donose u nadi 72 sluenja, zbog asne
nagrade jer on e te iskuati tri puta ove noi."

Dok je tako govorio, vidio sam sveenike i narod kako tre prema
nama, nosei kamenje u rukama, kao da e nas ubiti; i obuze me strah da
emo umrijeti.

Zatim mi ree: "Petre, mnogo sam ti puta kazao da su oni slijepci koji
nemaju vodia. eli li spoznati njihovu sljepou, pokrij dlanovima
(svoje) oi - svoju halju - i reci to vidi."

Uinivi kako mi je rekao, nisam mogao nita vidjeti. I rekoh: "Nitko
(tako) ne vidi."

Opet mi ree: "Uini tako jo jednom."

Tada me obuzeo strah pomijean s radou, jer sam vidio novo svjetlo,
snanije od svjetlosti dana. Ono se spustilo na Spasitelja. Rekao sam mu
to sam vidio.

A on mi ree: "Podigni svoje ruke i sluaj to 73 sveenici i narod
govore."

I sluao sam sveenike koji su sjedili s piscima. Mnotvo je klicalo nji-
hovim glasom.

Kada je od mene to uo, rekao mi je: "Nauli svoje ui i sluaj to
govore."

I sluao sam. "Dok sjedi, hvale te."

Kada sam to rekao, Spasitelj kaza: "Rekao sam ti da su ti (ljudi) slijepi i
gluhi. No, sada sluaj ono to ti govore u otajstvu, i uvaj to. Ne reci to
sinovima ovoga doba. Jer, oni e te huliti u ovo doba, budui da te ne
poznaju, no, hvalit e te u znanju.

175
"Jer, mnogi e isprva prihvatiti na nauk. I okrenut e se od njih po
volji Oca njihove pogreke, jer su uinili kako je htio. U svome sudu on
e ih otkriti, tj. sluge Rijei. No, oni koji se 74 pomijeaju s njima postat
e njihovi zarobljenici, budui da ne vide. A nedunoga, dobroga,
istoga oni guraju radniku smrti, i u kraljevstvo onih koji slave Krista u
obnovi. I oni slave Jjude koji ire la, one koji e doi poslije tebe. I oni e
pristati uz ime mrtvoga ovjeka, mislei da e postati isti. No, strano e
se oskvrnuti i pasti u ime pogreke, i u ruke zlog, prijetvornoga ovjeka i
viestruku dogmu, te e njima vladati krivovjerje.

"Jer, neki e od njih huliti istinu i objavljivati zao nauk. I govorit e zlo
jedni protiv drugih. Neki e biti imenovani: (oni) koji stoje u snazi arho-
nata, ovjeka i gole ene koja je viestruka i podlona mnogim patnjama.
A 75 oni koji budu tako govorili pitat e o snovima. I kau li da je san
doao od demona dostojan njihove pogreke, bit e im dan gubitak
umjesto nepokvarljivosti.

"Jer, zlo ne moe roditi dobrim plodom (vidi Lk 6,43). Mjesto odakle
dolazi svaki od njih stvara ono to mu je slino; jer, nije svaka dua od
istine i besmrtnosti. Svakoj dui ovoga doba dodijeljena je primjerena
smrt, zato to je uvijek rob, budui da je stvorena za svoje elje i njihovo
vjeno unitenje, u kojemu jesu i iz kojega jesu. One (due) ljube
stvorenja tvari koja s njima dolazi.

"No, besmrtne due nisu takve, o, Petre. Doista, sve dok ne doe
trenutak, (besmrtna e dua) nalikovati smrtnoj. No, ona nee razotkriti
svoju prirodu, da je ona sama 76 besmrtna i misli o besmrtnosti, imajui
vjeru i elei se odrei tih stvari.

"Jer, ljudi, ako su mudri, ne beru smokve s trnja ili trnovita grmlja, niti
grode s drae (Lk 6,44). S jedne strane, ono to uvijek nastaje nalazi se u
onome iz ega dolazi, dolazei iz onoga to nije dobro, to postaje
njezino (duino) unitenje i smrt. No, ta (besmrtna dua) koja nastaje u
Vjenome, nalazi se u Jednome (koji je, op. prev.) od ivota i (u, op.
prev.) besmrtnosti ivota kojoj nalikuju.

"Stoga se ono to postoji nee pretopiti u ono to ne postoji. Jer, gluhi i
slijepi drue se sa sebi slinima.
176

"No, drugi e se odvratiti od zlih rijei i varljivih otajstava. Neki koji
ne razumiju otajstvo govore o stvarima koje ne razumiju, no, hvalit e se
da je otajstvo istine samo njihovo. U svojoj nadutosti 77 pozavidjet e
besmrtnoj dui koja je postala zavjetom. Jer, svaka vlast, vladavina i mo
eona eli biti s njima u stvaranju svijeta, kako bi ih oni koji nisu, budui
zaboravljeni od onih koji jesu, mogli slaviti, iako nisu bili spaeni niti su
ih oni odveli na Put, uvijek elei postati neiezivima. Jer, besmrtna
dua prima mo u razumnom duhu. No, oni se odmah spajaju s jednim
od onih koji su ih zaveli.

"No, mnogi drugi koji se protive istini i glasnici su pogreke, okrenut
e svoju pogreku i zakon protiv mojih istih misli, gledajui iz jednoga
(kuta) i mislei da dobro i zlo potjeu iz jednoga (izvora). Oni trguju 78
mojom rjeju. I oni e promicati grubu vjeru. Rasa besmrtnih dua
uzalud e ui u to, sve do moje Parusije. Jer, oni e izai iz njih - i moje
oprotenje njihovih grijeha u koje su pali kroz svoje neprijatelje, koje sam
otkupio iz ropstva, kako bih im dao slobodu da mogu stvarati slian dio
u ime mrtvoga ovjeka, koji je Hermas, od prvoroenoga od nepravde,
kako u svjetlo koje postoji ne bi povjerovali maleni. No, oni od te vrste
su radnici koji e biti baeni u vanjsku tamu, daleko od sinova svjetlosti.
Jer, oni nee ui, niti e onima koji odlaze gore dati svoje doputenje za
njihovo osloboenje.

"Meu njima ima onih koji pate mislei da e usavriti 79 mudrost i
bratstvo koje zaista postoji, koje je duhovno bratstvo onih sjedinjenih u
priesti, kroz koju e se otkriti vjenanje nepokvarljivosti. Srodna rasa
sestrinstva pojavit e se kao imitacija. To su oni koji tlae svoju brau,
govorei: `Kroz ovo na Bog ima milosti, budui da nam kroz ovo dolazi
spasenje,' ne znajui za kaznu onih koje su zadovoljstvom ispunili oni
koji su te uinili malenima, koje su vidjeli (i) zarobili.

"Bit e i drugih, meu onima koji su izvan naega broja, koji sebe nazi-
vaju biskupima i akonima, kao da su svoju vlast primili od Boga. Oni
se pokoravaju sudu voda. Ti su ljudi suhi kanali."

No, ja rekoh: "Obuzeo me strah kada si rekao da 80 su maleni, s
naega gledita, lani, doista, da postoje mnotva koja e zavesti
177
mnotva ivih i unititi ih meu sobom. A kada budu izgovarali tvoje
ime, vjerovat e im."

Spasitelj ree: "Za vrijeme koje im je, srazmjerno njihovoj pogreki,
odreeno, oni e vladati nad malenima. A kada pogreka okona, (onaj
koji, op prev.) ne stari (koji je, op. prev.) od besmrtnoga razumijevanja,
postat e mlad, i njima (malenima) e vladati njihovi vladari. Korijen
njihove pogreke bit e iupan, i on e ga posramiti i uiniti ga vidljivim
u njegovoj besramnosti. Takvi e, o, Petre, postati nepromijenjivi.

"Doi, stoga, nastavimo s izvrenjem volje nepokvarljivoga Oca. Jer,
evo, dolaze oni koji e im suditi, i oni e ih posramiti. No, mene nee
dotaknuti. A ti e, o, Petre, stajati meu njima. Ne boj se zbog svoga
kukaviluka. 81 Njihovi e umovi biti zatvoreni, jer im se suprotstavio
nevidljivi."

Kada je to rekao, vidio sam kako ga toboe zarobljavaju. I rekoh: "to
to vidim, o Gospodine? Tebe su uhvatili a ti me dri. Tko je ovaj koji se
zadovoljno smije na drvetu? Udaraju li noge i ruke drugoga?"

Spasitelj mi ree: "Onaj kojeg vidi na drvetu, kako se zadovoljno
smije, to je ivi Isus. No, onaj u ije ruke i noge zabijaju avle, njegov je
tjelesni dio, njegova zamjena koja je osramoena, koja je nastala na
njegovu sliku. Ali, gledaj u nj i u me."

No, kada sam pogledao, rekao sam: "Gospodine nitko te ne gleda.
Pobjegnimo odavde."

Ali on mi ree: "Rekao sam ti: `Ostavi sljepce na miru!' Vidi, ne znaju
to govore. 82 Jer, umjesto moga sluge, osramotili su sina njihove slave."
I vidjeh nekoga kako nam se pribliava, nalik njemu, ak i njemu koji se
smijao na drvetu. I on bijae <ispunjem> Duhom Svetim, i on je Spasitelj.
Oko njega je bila velika, neizreciva svjetlost, i mnotvo neizrecivih i
nevidljivih anela ga je blagoslivljalo. I kada sam ga pogledao, bijae
otkriven onaj koji slavi.

I on mi ree: "Budi jak, jer ti si onaj kojemu su dana ova otajstva, kako
bi ih spoznao kroz otkrivenje da je onaj kojega su razapeli prvoroeni, i
178
dom demona, i kamena posuda (?) u kojoj prebivaju, Elohimova, od
kria koji je pod zakonom. No, onaj koji stoji pokraj njega je ivi
Spasitelj, prvi u njemu, kojega su zarobili i oslobodili, koji stoji radosno
promatrajui one koji su ga povrijedili, i koji su meu sobom podijeljeni.
83 On se smije njihovoj sljepoi, znajui da su slijepi roeni. Stoga e
doi onaj koji je osjetljiv na patnje, budui da je tijelo zamjena. No, ono
to su oslobodili bilo je moje netjelesno tijelo. Jer, ja sam razuman Duh
ispunjen jarkom svjetlou. Onaj kojeg si vidio da mi se pribliava naa
je razumna Pleroma, koja sjedinjuje savrenu svjetlost s mojim Duhom
Svetim.

"To to si vidio otkrit e onima druge rase, koji nisu iz ovoga doba.
Jer, nee biti asti u smrtnim ljudima, nego samo (u) onima koje je iza-
brala besmrtna tvar, sposobna da sadri onoga koji daje svoje obilje.
Stoga, kaem: "Svakomu tko ima dat e se jo pa e obilovati' (Mt 25, 29).
No, onomu tko nema, odnosno, ovjeku ovoga mjesta, koji je posve
mrtav, koji je iskljuen iz stvaranja onoga to je roeno, 84 za kojeg, ako
se pojavi onaj od besmrtne biti, misle da ga posjeduju - bit e oduzeto i
dodano onome koji jest. Stoga, budi hrabar i ne boj se. Jer, ja u biti s
tobom, i nitko te od tvojih neprijatelja nee nadvladati. Mir s tobom.
Budi jak!"

Kada je (Isus) to rekao, (Petar) doe k sebi.














179



PETROVA POSLANICA FILIPU
(VIII, 2)

Uvod: Marvin W. Meyer
Preveo na engleski: Frederik Wisse
Prevela s engleskog: Julijana trok


UVOD

Petrova poslanica Filipu obuhvaa najvei dio Kodeksa VIII. Smjetena
odmah poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu zapoinje podnaslovom
(132), koji proizlazi iz pisma koje tvori prvi dio teksta. Poput nekoliko
drugih tekstova iz knjinice Nag Hammadi (Otkrivenje po Jakovu,
Rasprava o uskrsnuu, Eugnostos), Petrova poslanica Filipu djelomice je
predstavljena kao pismo. Osim tih pisama iz knjinice Nag Hammadi,
druga su pisma takoer bila u uporabi u gnostikim krugovima
(primjerice, Ptolemejevo Pismo Flori, i pisma Valentina, Monoima
Arabljanina, i, moda, Marcionova). Nadalje, kao to je velianstvena
epistulama predaja satkana oko Pavla i pavlinske kole, tako se i neto
skromnija zbirka pisama pripisuje Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove
poslanice ukljuuju, uz Petrovu poslanicu Filipu, katolike Petrove
poslanice sadrane u Novome zavjetu, Epistula Petri ("Petrovu
poslanicu"), u uvodu u pseudo-Klementove, te moda i jo jednu
Petrovu poslanicu poznatu samo iz kratkih navoda Optata iz Milevisa.
Od tih poslanica, osobito je zanimljiva pseudo-Klementova Petrova
poslanica Filipu. Ona nije znaajna samo kao dio zbirke tekstova koji se
odnose na Petra, nego i zato to svjedoi o Petrovoj vlasti. Na zavretku
poslanice, Contestatio zapoinje naznakom o primatelju - Jakovu
Pravedniku - koji je proitao i odgovorio na poslanicu, slino kao i Filip
u Petrovoj poslanici Filipu (133). Meutim, Petrovu poslanicu Filipu ne
smijemo poistovjeivati ni sa jednom poslanicom koja se pripisuje Petru,
te ona mora predstavljati novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.

180
U svom sadanjem obliku, Petrova poslanica Filipu oito je kransko-
gnostiki tekst. U cjelini uzevi, trebala bi se smatrati dijelom predaja o
Petru: Petar je voa, glasnogovornik, propovjednik meu apostolima, te
ga se moe opisati kao vou vlastite skupine uenika (139). Jedini
apostol koji se poimence spominje jest Filip, koji je spreman prihvatiti
Petrovu vlast i ije mjesto u tekstu ima naglasiti Petrovo vrhovnitvo.
Petar i apostoli okupili su se na Maslinskoj gori, gdje ih je poduio
uskrsli Spasitelj. Vrativi se u Jeruzalem, apostoli su poduavali u hramu
i obavljali izlijeenja. Drugim rijeima, uloga Petra, kao i itav scenarij,
upuuju da je Petrova poslanica Filipu po nekim znaajkama istovjetna
prvom dijelu (o Petru) Djela apostolskih (1-12).

Nedvojbeno je da je pisac Petrove poslanice Filipu crpio iz kranske
predaje. Naime, postoje mnoge slinosti izmeu toga teksta i prve
polovice Djela apostolskih, ukljuujui scene, teme i izraze koji su
prisutni u oba dokumenta. ak im je i knjievni anr slian - pripovijest
o Petru i apostolima koja sadri otkrivenja, liturgijske i redakcijske
elemente - iako je u sluaju Petrove poslanice Filipu pripovijest nazvana
Petrovim pismom. Nadalje, autor Petrove poslanice Filipu poznaje, osim
materijala o Luki, i druge kranske predaje. Spasiteljevo drugo
otkrivenje (136; 137) nalikuje Ivanovoj himni Logosu (Iv 1, 1.18), ali
slinosti se ne smiju suvie isticati. Nadalje, tradicionalna kerigmatika
(vjerovjesnika) formula u kredu mise (139) upuuje na slinu formulu
koja je iroko prisutna u ranokranskoj knjievnosti (paralele u Iv 19
osobito su bliske kredu iz Petrove poslanice Filipu), a malo "Ukazanje" iz
Petrove poslanice Filipu (140) slino je Ivanovu izvjeu (Iv 20, 19-23).
Dapae, autor ovoga teksta takoer spominje prethodno Spasiteljevo
otkrivenje (135; 138; 139), tj. rijei koje je Isus izgovorio dok je bio u
tijelu. Moda se ta otkrivenja utjelovljenoga Spasitelja odnose na nauk
koji je sadran u kanonskim evaneljima, a "etiri rijei" koje se
spominju u 140, mogle bi se shvatiti kao etiri evanelja odaslana na
etiri strane svijeta. (Hans-Gebhard Bethge pretpostavlja da je izvoran
tekst iz 140 glasio "etiri smjera", te da su "etiri rijei" kasnija
modifikacija.) Autor Petrove poslanice Filipu oito je bio upoznat s
ranokranskim tekstovima, elei uspostaviti kontinuitet s tom starijom
predajom.

181
kredo ispovjedanje, simbol vjere, vjerovanje; uvjerenje, principi,
naela

Gnostiki su elementi jasno vidljivi u narativnom okviru Petrove
poslanice Filipu, a osobito u gnostikom "dijalogu", Spasiteljevu
otkrivenju danom kao odgovor na pitanja apostola. Prva etiri odgovora
(135) samo su marginalno kranska, iako su legitimirana kao otkrivenja
uskrsnuloga Gospodina. Prvi odgovor (135; 136), koji podastire skraenu
verziju mita o majci, uope ne sadri kranske elemente. Naprotiv, on
odraava pojednostavljenu verziju mita, te je slian mitu o Sofiji iz Tajne
knjige Ivanove, te Irenejevim barbelognosticima (Haer. 1.29.1-4), kako po
terminologiji, tako i po opoj konstrukciji. etiri odgovora predstavljaju
gnostiko gledite o padu u nedostatak i postizanju ispunjenja, te o
zatoenitvu i borbi gnostika u svijetu. Toj skupini odgovora pridodano
je jo jedno pitanje, kao i odgovor (137; 138) koji rabi razliite izraze i
usredotouje se na ivot i zadatak apostola. Taj odgovor, koji je gnostiki
poput ostalih odgovora, ne bavi se kranskim temama, nego samim
aritem Petrove poslanice Filipu - patnjom vjernika.

Uz pitanja i odgovore u gnostikom dijalogu, gnostiku orijentaciju
odaje i ostali materijal sadran u tekstu. Dvije molitve okupljenih
apostola (133; 134) sadre izraze i teme uobiajene u kranskim
molitvama, ali i elemente svjetlosti i slave koji ih ine primjerenijima
gnostikim kranima. Jednako tako, opis uskrsnuloga Isusa kao
svjetlosti i glasa (134; 135; 137; 138) predstavlja prvobitni nain
opisivanja ukazanja uskrsnuloga Gospodina (Mk 9, 2-8; 2 P 1, 16-19; Dj 9,
1-9; 22, 4-11; 26, 9-18; 1 Ko 15; Otkr), no meu gnostikim kranima
takvi su teofanijski opisi (opisi ukazanja) bili osobito esti.

U kratkoj Petrovoj misi (139-140) gnostike su tendencije jo jasnije
izraene. Tradicionalno kransko vjerovanje tvori prvi dio mise (139), a
Isus se naziva tradicionalnim izrazima ("Gospodin Isus", "Sin", "tvorac
naega ivota"), no vjerovanje se tumai u skladu s kransko-
gnostikom teologijom autora Petrove poslanice Filipu. Isus je patio od
trenutka svoje inkarnacije, ali kao onaj "kojemu je patnja strana" (139).
Kristologijska tenzija pojavljuje se kod naglaavanja stvarnosti Isusovih
patnji i slave njegove boanstvenosti. Nasuprot pateemu prosvjetitelju
182
Isusu, njegovi e sljedbenici patiti zbog "grijeha majke" (139). Ta fraza
podsjea na predaju o padu majke Eve, te se, za kransko-gnostikoga
pisca, odnosi na majku esto zvanu Sofijom u drugim verzijama mita.
Ona se takoer naziva "majkom"(135), a njezin tragian pad smatra se
izvorom ljudskih patnji. Stoga, naznaka o "grijehu majke" moda
predstavlja jo jednu dodirnu toku izmeu likova Eve i Sofije u
gnostikoj knjievnosti.

Mogue je, stoga, postaviti openiti okvir knjievne povijesti Petrove
poslanice Filipu. Na temelju paralela s Tajnom knjigom Ivanovom i
Irenejevim djelima, pretpostavljamo da je Petrova poslanica Filipu
napisana krajem 2. ili poetkom 3. stoljea. Autor teksta vjerojatno je
pisao na grkom, sudei prema posuenicama iz grkoga jezika, kao i
grkim idiomima. Autor je, ini se, bio kranski gnostik dobro upoznat
s kranskom predajom, koji je tu predaju rabio i tumaio na kransko-
gnostiki nain. Konstruiran je gnostiki dijalog, iako je taj dijalog prije
diskurs otkrivenja, koji se temelji na Kristovim odgovorima na pitanja
apostola. U taj je dijalog ukljuen gnostiki materijal nekranskoga ili
tek marginalno kranskoga podrijetla, koji je usvojen kao otkrivenje
uskrsnuloga Krista. Na temelju kranskih i gnostikih predaja s kojima
je apostol bio upoznat, sastavljen je dokument usredotoen na
otkrivenje. Sama je poslanica pridodana pripovijesti kako bi se naglasilo
Petrovo vrhovnitvo, te je Petrova poslanica Filipu kasnije dobila svoj
sadanji naslov. Konano, grki je tekst bio preveden na koptski, te je
ukljuen i Kodeks VIII knjinice Nag Hammadi.

Prema izvjeima Jamesa M. Robinsona i Stephena Emmela, druga
koptska verzija Petrove poslanice Filipu nalazi se u papirusnom kodeksu
koji do sada nije objavljen, niti je dostupan za prouavanje.



PETROVA POSLANICA FILIPU
(VIII 132, 10 - 140, 27)

Pismo koje je Petar poslao Filipu

"Petar, apostol Isusa Krista, Filipu, naemu ljubljenom bratu i naemu
apostolu, i brai koja su s tobom: budite pozdravljeni! Znaj, na brate,
183
[da] smo primili zapovijedi od naega Gospodina i Spasitelja itavoga
svijeta da se okupimo [zajedno] i poduavamo i propovijedamo o
spasenju koje nam je obeao 133 na Gospodin Isus Krist. No, ti si od nas
bio odvojen, i nisi elio da se okupimo i sloimo kako bismo objavili
radosne vijesti. Stoga, ne bi li za to bilo dobro, na brate, da doe, u
skladu sa zapovijedima naega Boga Isusa?"

Kada je Filip primio i proitao to pismo, otiao je Petru, sav radostan.
Petar je potom okupio i ostale. Otili su na planinu koja se naziva "(brdo)
maslina", mjesto gdje su se obino sastajali s blagoslovljenim Kristom,
dok je ovaj bio u tijelu.

Kada su se apostoli okupili i pali na koljena, poeli su moliti,
govorei: "Oe, Oe, Oe svjetlosti, koji posjeduje nepokvarljivosti,
uslii nas, kao [to si] [bio zadovoljan] svojim svetim djetetom Isusom
Kristom. Jer, on je postao nae svjetlo 134 u tami. O, uslii nas."

Drugi su put takoer molili, govorei: "Sine ivota, Sine besmrtnosti,
koji si u svjetlosti, Sine, Kriste besmrtnosti, na Otkupitelju, daj nam
snagu, jer nas ele ubiti."

Potom se pojavila velika svjetlost, te je planina zasjala zbog onoga
koji se pojavio. I glas ih dozva, govorei: "ujte moje rijei, kako bih vam
mogao govoriti. Zato me pitate? Ja sam Isus Krist koji je s vama dovi-
jeka."

Apostoli ga upitae: "Gospodine, eljeli bismo znati nedostatak eona i
njihove plerome." I: "Zato smo zadrani u ovome prebivalitu?"
Nadalje: "Kako smo doli ovamo?" I: "Kako emo otii?" I: "Kako to da
imamo 135 vlast smionosti?" [I]: "Zato se sile bore protiv nas?"

Tada im glas iz svjetlosti odgovori: "Vi sami ste svjedoci da sam vam o
svemu tome govorio. No, zbog vae nevjerice, opet u vam govoriti. to
se tie [nedostatka] eona, taj [je] nedostatak nastao kada se pojavila
nepokornost i nerazboritost majke, bez zapovijedi velianstva Oca. Ona
je eljela uzdignuti eone. A kada je govorila, slijedio je Obijesni. A kada
je za sobom ostavila dio, Obijesni ga se doepao, te je (dio, op. prev.)
postao nedostatak. To je nedostatak eona. Kada je Obijesni uzeo dio, on
ga je posijao. Nad njega je postavio moi i vlasti. Zatvorio ga je u eone,
184
koji su mrtvi. I sve moi svijeta radovahu se zato to su roene. 136 No,
one nisu poznavale prvobitnoga [Oca], budui da su mu strane. Ali,
ovome su dale mo, i sluile ga u slavi. No, zbog te slave Obijesni je
postao drzak. Postao je zavidnik, elei nainiti sliku na mjestu
(umjesto?, op. prev.) [slike] i oblik na mjestu (umjesto?, op. prev.) oblika.
I naredio je moima u svojoj vlasti da naine smrtna tijela. I one
postadoe iz pogrene slike, iz slinosti koja je izronila.

Nadalje, o pleromi: ja sam onaj koji je poslan u tijelu, zbog sjemena
koje je otpalo. I ja sam siao u njihovu smrtnu tvorevinu. No, nisu me
prepoznale (moi, op. prev.), mislei da sam smrtan. I govorio sam s
onime koji mi pripada, i on me sluao, kao to vi danas sluate. I dao
sam mu vlast, kako bi mogao ui u nasljedstvo svoga oinstva. I uzeo
sam 137 [...] oni bijahu ispunjeni [...] u njegovu spasenju. A budui da je
(on) bio nedostatak, postao je pleroma.

Zadrani ste zato to mi pripadate. Kada sa sebe svuete ono to je
pokvareno, tada ete postati prosvjetitelji meu smrtnicima.

Borit ete se sa zlim silama zato to [one], za razliku od vas, nemaju
spokoja, te ne ele da budete spaeni."

Tada apostoli ponovno poee moliti, govorei: "Gospodine, reci nam:
Na koji emo se nain boriti protiv arhonata, budui da su arhonti iznad
nas?"

Tada ih glas dozva iz ukazanja, govorei: "Sada ete se protiv njih
boriti na ovaj nain, jer, arhonti se bore protiv unutarnjega ovjeka. A vi
ete se protiv njih boriti ovako: Okupite se i propovijedajte svijetu
spasenje i obeanje. Naoruajte se snagom moga Oca, i objavite svoju
molitvu. A on, Otac, pomoi e vam, kao to vam je pomogao poslavi
mene. 138 Ne bojte se, [ja sam s vama dovijeka,] kao to sam [vam] prije
rekao, dok sam bio u tijelu." Potom nebesa zatutnjae gromovima i
munjama, i ono to se pred njima na tome mjestu pojavilo, otilo je u
nebesa.

Tada apostoli stadoe zahvaljivati Gospodinu i blagoslivljati ga. I
vratie se u Jeruzalem. Na putu su razgovarali o svjetlosti koja se
185
ukazala. I govorei o Gospodinu, zakljuie: "Ako je on, na Gospodin,
patio, koliko emo onda mi (patiti)?"

Petar odgovori: "On je patio za [nas], stoga je nuno da i mi patimo
zbog svoje malenkosti." Tada im doe glas, govorei: "Mnogo sam vam
puta rekao: Za vas je nuno da patite. Nuno je da vas oni dovedu u
sinagoge i pred upravitelje, kako biste patili. No, onaj koji ne pati i ne
139 [...] Otac [...] kako bi mogao [...].

I apostole obuze [velika] radost i stigoe u Jeruzalem. Stali su ispred
hrama, poduavajui o spasenju, u ime Gospodina Isusa Krista. I
izlijeili su mnotvo.

Petar otvori svoja usta i ree svojim uenicima: "[Je li] nam na Gospo-
din Isus, kada je bio u tijelu, sve pokazao? Jer, on je siao. Brao, sluajte
moj glas." Bio je ispunjen svetim duhom. Ovako je govorio: "Na
prosvjetitelj, Isus, siao je i bio razapet. I nosio je krunu od trnja. I
odijenuo je ljubiastu haljinu. I bio je [razapet] na drvetu i pokopan u
grob. I ustao je iz mrtvih. Brao, Isusu je strana ta patnja. No, mi smo oni
koji su patili zbog grijeha majke. Zbog toga je on sve inio poput nas. Jer,
Gospodin Isus, Sin neizmjerne slave Oca, tvorac je naega ivota. Brao,
ne pokorimo se onima bez zakona, i hodajmo u 140 [...Tada] Petar
[okupi i druge], govorei: ["O, Gospodine Isuse] Kriste, davatelju
[naega] spokoja, daj nam duh razumijevanja, kako bismo i mi mogli
initi uda."

Potom [ga] Petar i ostali apostoli vidjee, i ispunie se svetim duhom.
I svaki od njih poeo je lijeiti. Rastavie se kako bi propovijedali rije
Gospodina Isusa. I okupie se i pozdravie jedan drugoga, govorei:
"Amen."

Tada se pojavi Isus, govorei: "Mir [svima] vama i svakome tko
vjeruje u moje ime. Kada otiete, neka s vama budu radost, milost i mo.
I ne bojte se, jer, s vama sam dovijeka."

Tada se apostoli rastavie jedan od drugoga u etiri rijei, kako bi pro-
povijedali. I otioe, po Isusovu ovlatenju, u miru.


186

ALOGEN
(XI, 3)

Uvod: Antoinette Clark Wire
Preveli na engleski: John D. Turner i Orval S. Wintermute
Prevela s engleskog: Julijana trok


UVOD

Rasprava Alogen je diskurs otkrivenja, u kojemu izvjesni Alogen
prima boanske posjete i doivljava vienja, te ih biljei za svoga "sina"
Mesosa. Na fiktivnu narav toga ponovljenog Alogenova obraanja
Mesosu upuuje samo ime Alogen, to znai "stranac", ili "od druge
rase", a u doba nastanka rasprave esto se njime oznaavao Set ili
predstavnik Setove duhovne rase. Tako se itatelja potie na
identifikaciju s Mesosom i na uenje od Alogena o tome kako se
nadvladavaju strah i neznanje koje je u poetku on sam osjeao, te o
potpunom ostvarenju duhovnoga jastva s boanskim.

Iako se Alogen predstavlja kao jedna rasprava otkrivenja, mogue ju je
podijeliti na dva dijela. Prvi dio (45-57) naglaava pet otkrivenja
enskoga boanstva Juel. Njezina su otkrivenja kompleksni mitoloki
opisi boanskih moi, osobito eona Barbela. Drugi dio (57-69) opisuje
filozofskim jezikom Alogenovo uzdizanje, kao progresivno otkrivenje
nebeskih prosvijetljenih. Posljednja faza, "prvobitno otkrivenje
Nepoznatoga", razotkriva transcendentnoga Boga kao nevidljivoga,
neuhvatljivoga, neshvatljivoga, kao "duhovnu, nevidljivu Trostruku
Mo" koja je "najbolja od najboljih" te postoji, to je paradoksalno, kao
"Postojanje nebia".

Razlike izmeu ta dva dijela rasprave Alogen mogu se objasniti
razliitim izvorima kojima se sluio autor. Teorije o podrijetlu poku-
avaju ustanoviti odakle potjeu odreene predaje i kako su se tako brzo
razvile. Mitologija o Barbelu iz Prvoga dijela sadrana je takoer u
Apokrifnom evanelju po Ivanu (BG 8502,2; NHC II,1; III,1; IV,1), gdje se
187
povezuje s pripovijeu o Sofiji koja je u svemir donijela nedostatak.
Alogenov gnosticizam Barbela, poput gnosticizma Zostrijana (VIII,1) i
Triju Setovih stela (VIII,5), ne zanima kako je zlo poelo, nego se
usredotouje na pozitivno otkrivenje boanske stvarnosti. Drugi dio
Alogena slian je Apokrifnom evanelju po Ivanu po opirnom opisu
transcendentnoga Boga, navodei to Bog nije. Pa ipak, Alogen se odvaja
od te predaje kao i Zostrijan i Tri Setove stele, predstavljajui to znanje
kao obred uzlaska, istovjetno hermetikom gnosticizmu (Corp. Herm.
I,24-26 i NHC VI,6). Oito se autor u svom barbelovskom gnosticizmu i
filozofskom monizmu oslanjao na istu opu predaju kao i Apokrifno
evanelje po Ivanu.

Pretpostavljajui da se itatelj ve oslobodio od zla, pisac u osobi
Alogena nastavlja svoj nebeski put, hvalei boansko, i ulazei u
blagoslov znanja, ivotnost ivota i, konano, postojanje koje je
nepostojanje. Hermetiki obredi uzlaska povremeno se odnose na ivot
u zajednici, a u svojoj hvali Bogu, na svakoj postaji uzlaznoga puta, djelo
Tri Setove stele rabi prvo lice mnoine. No, ovdje se naputci daju jednoj
osobi, itatelju, te bi se mogli smatrati naputcima za samopomo u
individualnoj potrazi za Bogom.

Ova je rasprava privukla veliku pozornost, jer je neoplatoniar
Porfirije izjavio da je Plotin napao izvjesne gnostike koji su "iznosili
otkrivenja Zaratustre, Zostrijana, Nikoteja, Alogena, Mesosa, i drugih
slinih ljudi" ( fit. Plot. 16). Ako se taj navod doista odnosi na djelo
naslovljeno Alogen i njemu bliske dokumente (Zostrijan VIII,1 nosi
ifriran podnaslov "Zaratustrine rijei"), kao to mnogi vjeruju, ono
upuuje na neto drugaiji odnos gnostika prema kasnijem platonizmu
nego to se obino pretpostavlja. Ne samo da su gnostici oito posudili
mnoge filozofske teme od platonizma, nego su i platonisti i neoplatonisti
bili prisiljeni baviti se gnostikim kolama kao svojim suparnicima. Iako
je Plotin u vlastitoj raspravi protiv gnostika uinio sve kako bi ismijao
njihov dualizam, kult i argon, najvei su mu izazov predstavljali
upravo monistiki gnostici Alogenova tipa. Upravo oni otkrivenju
pripisuju istine za koje je uvjeren da potjeu od Platona; upravo oni
vjeruju da kroz znanje o sebi postaju nadmoni nebeskim tijelima (En.
II.9.5-11). Ostaje, meutim, pitanje jesu li gnostici zauzvrat izvrili utjecaj
na neoplatonizam, osobito jesu li ti gnostiki tekstovi moda izvor
188
trijade postojanje-ivot-misao, koja nije bila prisutna u neoplatonizmu
prije Prokla u 5. stoljeu (Theol. 101-03).

Aleksandrijsko podrijetlo izvorno grkoga teksta Alogena iji se
nastanak smjeta u otprilike 300. god. po Kr., uinilo ga je dostupnim za
grki optjecaj i koptski prijevod prije nego to je poetkom 5. stoljea bio
smjeten u knjinicu Nag Hammadi.


ALOGEN
(XI 45, 1-69, 20)

(Nedostaje 5 redaka)
... budui da su savreni i zajedno ive, sjedinjeni s umom, uvarem
kojeg sam im dodijelio, koji vas je poduio. U vama je mo koja se esto
irila kao rije iz Trostruko Monoga, Jednoga od onih koji istinski
postoje s Neizmjernim, vjena Svjetlost Znanja koje se pojavilo, muka
djevianska Mladost, prvi meu Eonima od jedinstvenog trostruko
monoga Eona, Trostruko Moni koji uistinu postoji, jer kad on bijae
oblikovan, bijae proiren, a kada bijae proiren, postao je savren,
primivi mo od sviju. On poznaje sebe i savrenog Nevidljivog Duha. I
on posta u Eonu koji zna da ona zna Jednoga. I ona postade Kaliptos,
djelujui u onima koje poznaje. On je savren, nevidljiv, noetiki
Protofan-Harmedon. Dajui mo pojedincima, ona je Trostruki
Mukarac. A budui da je sama 46...
(nedostaje 5 redaka)

... iako pojedinci, oni su sjedinjeni, budui da je ona njihovo postojanje
i uistinu ih vidi. Ona sadri boanskog Autogena.

Kada je spoznala svoje Postojanje i kada je ustala, donijela je Ovoga,
vidjevi ih kako, poput njega, pojedinano postoje. A kada oni postanu
poput njega, vidjet e boanskog Trostrukoga Mukarca, mo koja je
vea od Boga. On je Misao sviju koji zajedno postoje. Ako ih on misli, on
misli velikoga mukarca [...] noetikog Protofana, njihov slijed. Kada to
vidi, takoer vidi one koji uistinu postoje i slijed onih koji su zajedno. A
kada ih je vidio, vidio je Kaliptos. Kada vidi jednoga od skrivenih, tada
189
vidi Eona Barbela. to se tie neroenoga potomka [Jednoga], [vidi] li
tko kako [ivi 47...] I (nedostaju 4 retka)

... zasigurno ste uli o obilju svakoga od njih.

Sluajte sada o nevidljivom, duhovnom Trostruko Monom! On
postoji kao Nevidljivi koji je svima neshvatljiv. On ih sve u sebi sadri,
jer svi postoje zbog njega. On je savren, i vie nego savren, i
blagoslovljen. On je uvijek Jedan i postoji u svima njima, kao
nepogrjeiv, neizreciv, Jedan koji postoji kroz njih, i ako bude prepoznat,
nitko nee poeljeti nita to postoji prije njega meu onima koji postoje,
jer on je izvor iz kojega su svi potekli. On je prije savrenstva. On je prije
svake boanstvenosti i svake blagoslovljenosti, budui da je izvor svake
moi. On [je] netvarna tvar, jer je Bog nad kojim nema boanstva,
nadilaenje njegove veliine i ljepote...48

(nedostaje 5 redaka)

... mo. Oni mogu primiti otkrivenje tih stvari, ako se zdrue. Budui
da pojedinac ne moe pojmiti Univerzalnoga, koji obitava na mjestu
boljem od savrenog, oni poimaju pomou Prve Misli - ne kao samog
Bia, jer on daje Bie uz neoitovanost Postojanja. On daje sve samome
sebi, jer je on taj koji e postati kada sebe spozna. On je Jedan koji je
izvor Bia, i netvarna tvar i neizbrojiv broj i bezoblian oblik i
bezizraajan izraz i nemo i mo i bit bez biti i kretanje bez kretanja i
nedjelujue djelovanje. Pa ipak, on je davatelj dobara i boanstvenost
boanstvenosti - no, kad god spoznaju, oni sudjeluju u prvoj ivotnosti i
nepodijeljenu djelovanju, hipostazi Prvoga iz Jednoga koji uistinu
postoji. Drugo 49 je djelovanje [...] meutim, [...]. On je blagoslovljen i
dobar, jer, kada ga se prepozna kao nadilazitelja neogranienosti
Nevidljivoga Duha koji u njemu postoji, ona (neogranienost) ga njemu
(nevidljivom duhu) okree, kako bi spoznao to je u njemu i kako
postoji. I on je postao budue spasenje za svakoga, kao toka polaska za
one koji uistinu postoje, jer kroz njega je njegovo znanje ivjelo, budui
da on zna to (on) jest. No, oni iznad sebe ne poznaju nita, ni moi, ni
poloaja, ni slave ni eona, jer svi su vjeni. On je ivotnost i Umnost i
Onaj Koji Jest. Jer, Onaj Koji Jest stalno posjeduje svoju ivotnost i
Umnost, a ivot ima ivotnost (i, op. prev.) posjeduje ne-Bie i Umnost.
Umnost posjeduje ivot i Onoga Koji Jest. I tri su jedan, iako su tri.
190

Kada sam uo o tim stvarima, Mesose, sine moj 50, obuzeo me strah,
te sam se okrenuo mnotvu [...] misao [...] daje mo onima koji su
sposobni spoznati te stvari otkrivenjem koje je mnogo vee. Iako
tjelesan, i ja sam to mogao. Od tebe sam uo o tim stvarima, kao i o
nauku koji je u njima, budui da je misao u meni prepoznala stvari koje
su neizmjerne i nespoznatljive. Stoga strahujem da je moj nauk moda
postao neprikladan.

Potom mi se, sine moj, Mesose, ponovno obratila Jedna, najslavnija,
Juel. Dala mi je otkrivenje i rekla: "Nitko ne moe uti ove stvari, izuzev
velikih moi, o, Alogene. Dana ti je velika mo, kojom te Vjeni Otac
Svega obdario prije nego to si ovdje doao, kako bi prepoznao one
stvari koje je teko prepoznati, te kako bi spoznao stvari koje su mnotvu
nepoznate i kako bi pobjegao (u sigurnost) Jednoga koji je tvoj, koji je
prvi spaen i kojemu spasenje nije potrebno...

(nedostaje 5 redaka)

... 51 tebi oblik i otkrivenje nevidljivoga, duhovnog Trostruko
Monog, izvan kojeg prebiva nepodijeljeno, netjelesno, vjeno znanje.

Kao i svi Eoni, i Eon Barbela sadri vrste i oblike onih koji uistinu
postoje, slika Kaliptos. Obdaren njihovom razumnom rjeju, on nosi
noetikog mukog Protofana kao sliku, te djeluje u pojedincima, bilo
umjenou, vjetinom ili djelominim nagonom. On sadri boanskog
Autogena, poput slike, i poznaje svakoga od ovih. On djeluje odvojeno i
zasebno, nastavljajui ispravljati neuspjehe iz prirode. On je obdaren
boanskim Trostrukim Mukarcem kao spasenje sviju, u suradnji s
Nevidljivim Duhom. On je rije iz savjeta, [on] je savrena Mladost. I te
hipostaza je 52 [...] (nedostaje 6 redaka)

... moja je dua malaksala, i ja pobjegoh, veoma uznemiren. Okrenuh
se sebi i ugledah svjetlost koja me okruivala, i Boga u sebi, postadoh
boanski.

Najslavnija, Jedna, Juel, ponovno me pomazala i dala mi mo. Rekla
je: "Budui da je tvoja poduka zavrena, i budui da si spoznao Boga u
191
sebi, ono to e sada uti o Trostruko Monom uvat e kao veliku
tajnu i veliko otajstvo, jer se o tome ne govori nikome, osim dostojnima,
onima koji su sposobni uti: takoer nije prikladno neupuenom
narataju pripovijedati o Univerzalnom koji je bolji od savrenog. No, ti
[ih] posjeduje zbog Trostruko Monog, Jednog koji postoji u blagoslovu
i dobroti, Jednog koji je za sve njih odgovoran.

"U njemu je veliina. Osobito stoga to je jedan u 53 [...] (nedostaje 5
redaka)

... od Prve Misli, koja ne naputa one koji prebivaju u razumijevanju,
znanju i shvaanju. I taj se Jedan nepomino kretao u onome to
upravlja, kako ne bi potonuo u bezgranino, zbog drugoga djelovanja,
(onoga, op. prev.) Umnosti. I uao je u sebe i pojavio se, sveobuhvatan,
Univerzalan, bolji od savrenog.

"To to on prethodi znanju, nije do mene. On biva spoznat (iako) ga je
nemogue posve razumjeti. Razlog tome je trea utnja Umnosti i drugo
nepodijeljeno djelovanje koje se pojavilo u Prvoj Misli, odnosno, Eon
Barbelo, zajedno s Nedjeljivim od djeljive slinosti, Trostruko Monim,
te netvarnim Postojanjem."

[Potom] se mo pojavila pomou djelovanja koje miruje, i koje je tiho,
iako je proizvodilo ovakav zvuk: zza zza zza. Ali, kada je ona (Juel) ula
mo i ona je bila ispunjena 54 [...]

(nedostaje 5 redaka)

... "Ti si [...], Solmis! [...] po ivotnosti koja je tvoja, i (po. op. prev.)
prvom djelovanju koje potjee od boanstva. Ti si velik, Armedone! Ti si
savren, Epifane!

"Po tom tvom djelovanju, druga mo i Umnost koja potjee iz bla-
goslova: Auter, Beritej, Erigenaor, Orimenios, Aramen, Alfleg, Eleliufej,
Lalamej, Jetej, Noetej, ti si velik! Tko tebe poznaje, poznaje
Univerzalnog! Ti si Jedan, ti si Jedan, Onaj koji je dobar, Afredon! Ti si
Eon Eona, Onaj koji stalno jest!"

192
Potom je slavila Univerzalnoga, govorei: "Lalamej, Noetej, Senaon,
Azin[ej,...] rifanios, Melefanej, Elemaoni, Smun, Optaon, Onaj Koji Jest!
Ti si Onaj Koji Jest, Eon Eona, Neroeni, koji si vei od neroenih, Jato-
men, ti sam za kojega su zaeti svi neroeni, Jedan Neizreciv! 55 [...]
(nedostaje 10 redaka) ... znanje."

Kada sam to uo, vidio sam slave savrenih pojedinaca i
najsavrenijih koji zajedno postoje, i najsavrenije koji su prije savrenih.

Najslavnija, Jedna, Juel, ponovno mi se obratila govorei: "O, Alogene,
u nespoznatljivom znanju ti zna da Trostruko Moni postoji prije slava.
One ne postoje meu onima koji postoje. One ne postoje zajedno s onima
koji postoje, niti s onima koji uistinu postoje, nego sve one postoje kao
boanstvenost i blagoslov i postojanje, i kao netvarnost i postojanje ne-
bia."

Potom sam molio za otkrivenje. I tada mi je najslavnija, Jedna, Juel,
rekla: "O, Alogene, naravno, Trostruki Mukarac je iznad tvari. Pa ipak,
da je netvaran 56 [...]
(nedostaje 9 redaka)

... oni koji postoje zajedno s naratajem onih koji uistinu postoje.
Samoroeni postoje s Trostrukim Mukarcem.

"Trai li uz savreno traenje, tada e znati da je Dobro u tebi; tada
e spoznati i samoga Sebe, (kao) onoga koji potjee od Boga koji uistinu
postoji prije. Jer, poslije stotinu godina doi e ti otkrivenje Jednoga,
putem Salameksa i Semena i [...] Prosvijetljenih Eona Barbela. Isprva
nee spoznati vie od onoga to je prikladno da spozna, kako tvoja
vrsta ne bi ispatala. U tom sluaju, kada primi ideju Jednoga, bit e
posve ispunjen rjeju. Tada e postati boanstven i savren. Ti ih
prima...
(nedostaju 4 retka)

... 57 traenje [...] Postojanje [...] ako ita spoznaje, spoznaje ga taj i
onaj koji je spoznat. Tko shvati i spozna, postaje vei od onoga koji je
shvaen i spoznat. Ali, sie li u svoju prirodu, on je manji, jer netjelesne
prirode nisu povezane ni sa kakvom veliinom; imajui tu mo, one su
193
svugdje i nigdje, budui da su vee od svake veliine, i manje od svake
siunosti."

Kada je najslavnija, Jedna, Juel, to izrekla, odvojila se od mene i napu-
stila me. No, nisam oajavao zbog rijei koje sam uo. Bio sam pripre-
mljen, te sam stotinu godina razmiljao. Neizrecivo sam se radovao,
budui da sam bio u velianstvenoj svjetlosti i (na, op. prev.)
blagoslovljenom putu, jer oni koje sam bio dostojan vidjeti, kao i oni koje
sam bio dostojan uti (su) oni koje same velike moi...
(nedostaje 5 redaka) 58 [...] od Boga.

Kada je isteklo stotinu godina, bijah blagoslovljen vjenom nadom
ispunjenom dobrim znacima. Vidio sam dobrog boanskog Autogena; i
Spasitelja, koji je mladoliko, savreno Trostruko Muko Dijete; i njegovu
dobrotu, noetikog savrenog Protofana-Harmedona; i blagoslovljenu
Kaliptos; i prvobitno podrijetlo blagoslova, Eona Barbela, ispunjenog
boanstvenou; i prvobitno podrijetlo onoga bez podrijetla, duhovnog,
nevidljivog Trostruko Monog, i Univerzalnog koji je bolji od savrenog.

Kada me vjeno Svjetlo liilo odjee koju sam nosio, te kada sam bio
uznesen na sveto mjesto ija se slika ne moe razotkriti u svijetu, tada
sam, s velikim blagoslovom, vidio sve one o kojima sam uo. I hvalio
sam ih i 59 stao na svoje znanje, oslonivi se na znanje Univerzalnih,
Eona Barbela.

I vidio sam svete moi, pomou Prosvijetljenih djevianskoga
mukarca Barbela koji su mi kazali da u moi iskuati sve to se zbiva u
svijetu: "O, Alogene, pogledaj kako tvoj blagoslov tiho postoji, (tvoj
blagoslov, op. prev.) kojim spoznaje svoje istinsko jastvo i, traei sebe
samoga, povuci se u ivotnost ije e kretanje vidjeti. Iako je za te
nemogue da stoji (na mjestu, op. prev.), ne boj se niega; no, poeli li
stati, povuci se u Postojanje, te e ga vidjeti kako stoji i miruje poslije
slike Jednoga koji uistinu miruje i (koji) sve to obuhvaa u tiini i
nepominosti. A kada primi njegovo otkrivenje pomou prvoga
otkrivenja Nepoznatoga - Jednoga kojeg, ako ga spozna, nemoj
poznavati - i kada te na tom mjestu obuzme strah, povuci se u pozadinu
zbog djelovanja. A kada na tom mjestu postane savren, umiri se. U
skladu s uzorkom koji je u tebi, takoer znaj 60 da su u tim (stvarima)
svi putovi oblikovani prema tom uzorku. Ne raspruj se dalje, kako bi
194
mogao stajati, i ne poeli djelovati, kako se ne bi odvojio od nedjelovanja
Nepoznatoga u tebi. Nemoj ga spoznati, jer to je nemogue; no, ako ga
pomou prosvijetljene misli (ipak, op. prev.) spozna, nemoj ga
poznavati."

Sluao sam te rijei koje su oni izgovarali. U meni je bila mirnoa
tiine, te sam uo Blagoslov pomou kojeg sam spoznao [svoje] istinsko
jastvo. Traei [sebe] povukao sam se u ivotnost i stopio se s njom. I
stao sam, ne vrsto, nego tiho. I vidio sam vjeno, razumsko,
nepodijeljeno kretanje koje se odnosi na sve bezobline sile, (koje je)
neogranieno ogranienjem.

Kada sam poelio vrsto stati, povukao sam se u Postojanje koje sam
pronaao kako stoji i miruje, poput slike onoga to mi bijae povjereno
otkrivenjem Nedjeljivoga i Onoga koji miruje. Bijah ispunjen
otkrivenjem pomou prvoga otkrivenja 61 Nespoznatljivoga. Iako ga
nisam poznavao, spoznao sam ga i od njega primio mo. Trajno ojaan,
spoznao sam Jednoga koji u meni postoji, i Trostruko Monog, i
otkrivenje njegove nesadrajnosti. A pomou prvoga otkrivenja Prvoga
njima nespoznatljivoga, Boga koji je iznad savrenstva, vidio sam njega i
Trostruko Monoga koji u svima njima postoji. Traio sam neizmjernog i
Nespoznatljivog Boga - onaj koji spoznat ostaje posve nepoznat -
Posrednika Trostruko Monog koji postoji u mirovanju i tiini i koji je
nespoznatljiv.

I kada bijah siguran u te stvari, moi Prosvijetljenih rekoe mi:
"Prestani ometati nedjelovanje koje je u tebi traei neshvatljive stvari;
radije sluaj o njemu koliko je to mogue pomou prvoga otkrivenja i
otkrivenja."

"On je neto dok postoji u smislu da postoji i da e postati, ili da
djeluje ili zna, iako ivi bez Uma ili ivota ili Postojanja ili Nepostojanja,
neshvatljivo. 62 I on je neto, zajedno sa svojim pravim biem. On nije
ostavljen, kao da daje neto to je iskuano ili proieno ili to prima ili
daje. On se ne umanjuje, niti svojom eljom niti kada daje ili prima kroz
drugoga. On nema vlastitih elja, niti elja od drugoga; to na njega ne
utjee. On nita ne daje od sebe, kako se ne bi umanjio u drugom
pogledu; iz toga mu razloga nisu potrebni ni Um ni ivot. On je iznad
Univerzalnih u svojoj samoi i nespoznatljivosti, odnosno postojanju ne-
195
bia, budui da je obdaren tiinom i mirnoom, kako ga ne bi umanjili
oni koji nisu umanjeni.

"On nije ni boanstvenost ni blagoslov ni savrenstvo, nego je (ta tri-
jada) njegova nespoznatljiva osoba, ne ona koja je njegova vlastita; on je
druga, vea od blagoslova i boanstvenosti i savrenstva. Jer, on nije
savren, nego (neto, op. prev.) drugo 63 to je vee. On nije
neogranien, niti ga drugi ograniava. On je neto vee. On nije tjelesan.
On nije bestjelesan. On nije velik. On nije malen. On nije broj. On nije
stvorenje. On nije neto to postoji, neto to ovjek moe spoznati. Ali,
on je neto drugo od sebe to je vee, to se ne moe spoznati.

"On je prvo otkrivenje i znanje o sebi, budui da samo on sebe
poznaje. Kako nije jedan od onih koji postoje, nego neto drugo, on je
vei od najveih, ak i u usporedbi s onim to je njegovo i s onim to nije
njegovo. On ne sudjeluje u dobima niti u vremenu. On ne prima nita i
ne prima ni iz ega drugoga. On nije umanjiv, niti neumanjiv, te sam
nita ne umanjuje. Ali, on samoga sebe spoznaje, kao neto toliko
nespoznatljivo da (on, op. prev.) nadilazi najvee meu
nespoznatljivima.

"On je obdaren blagoslovom i savrenstvom i tiinom - ne [blagoslo-
vom] niti savrenstvom - i mirnoom. (Ti atributi) su osoba njega koji
postoji, koji se ne moe 64 spoznati i koji miruje. Oni su osobe njega,
svima njima nespoznatljivoga.

"Njegova ljepota daleko nadilazi ljepotu dobrih, stoga im je posve
nepoznat. A kroz njih on je u njima, ne samo kao svoje nespoznatljivo
znanje. On je sjedinjen s neznanjem koje ga vidi. Bilo [da ovjek vidi] u
kojem je pogledu nespoznatljiv, ili da ga vidi kakav jest u svakom
pogledu, ili da kae da je poput znanja, zgrijeio je protiv njega i bit e
mu sueno, jer nije spoznao Boga. Nee mu suditi Jedan kojega se nita
ne tie i koji nema elja, nego e [suditi] samome sebi, jer nije pronaao
podrijetlo koje doista postoji. On je bio slijep, odvojen od oka otkrivenja
koje miruje, (onoga) koje je pokrenuto, (onoga) od Trostruke Moi Prve
Misli Nevidljivoga Duha. Taj, dakle, postoji iz 65 [...]
(nedostaje 15 redaka)

196
... neto [...] je vrsto sjelo na [...], ljepota i prva pojava mirnoe i tiine
i spokoja i neizrecive veliine. Kada se on pojavio, nije mu bilo potrebno
vrijeme niti [je uzeo svoj dio] vjenosti. Jer, on je sam neizmjerno
neizmjeran. On se ne pokree kako bi mirovao. On nije postojanje, stoga
ne udi. U pogledu prostora, on je tjelesan, dok je po sebi bestjelesan. On
je postojanje ne-bia. On postoji za sve njih u sebi, bez elja. No, on je od
svake veliine vei. On je vei od svoje mirnoe, jer 66 [...]
(nedostaje 15 redaka)

... vidio ih je i dao im mo, iako oni uope ne razmiljaju o Jednome.
Meutim, onaj koji od njega prima, ne prima mo. Nita ga ne pokree u
skladu s Jedinstvom koje miruje. Jer, on je nespoznatljiv; on je neograni-
eno mjesto bez zraka. Budui da je neogranien, nemoan i nepostojei,
on ne daje Bie, nego sve njih sadri u sebi, mirujui (i) izvan onoga koji
stalno stoji, budui da se pojavio Vjeni ivot, Nevidljiv i Trostruko
Moni Duh koji je u svima koji postoje. On ih okruuje, vei od sviju.
Sjena 67 [...]
(nedostaje 15 redaka)

... bijae ispunjen moi. I on je stajao pred njim, dajui im mo, i sve ih
je ispunio."

Sigurno si uo o tim stvarima. Ne trai nita vie, nego idi. Mi ne
znamo ima li Nespoznatljivi anele ili bogove, ili sadri li Jedan u sebi
bilo to osim mirnoe, a sam je mirnoa, stoga se ne umanjuje. Nije
potrebno dalje traiti. Bilo je prikladno da (sa)znate, i da oni razgovaraju
s drugim. No, primit ete ih 68 [...]
(nedostaje 5 redaka)

... i ree mi: "Zapii ono to u ti rei i ono na to u te podsjetiti, zbog
onih koji e poslije tebe biti dostojni. Ovu e knjigu ostaviti na planini i
zazvat e uvara: "Doi, Strani".

Kada je izgovorio (te rijei), odvojio se od mene. No, bijah ispunjen
radou, te sam napisao ovu knjigu koja mi je dana u zadatak, kako bih
ti, Mesose, sine moj, otkrio (stvari) koje su preda mnom bile objavljene, u
mojoj nazonosti. Prvi sam ih put primio u tiini, te sam se pripremao u
samoi. To su stvari koje su mi otkrivene, o, 69 Mesose, sine moj...
197
(nedostaje 13 redaka)

... objavi ih, o, Mesose, sine moj, kao peat svih knjiga Alogenovih.





EVANELJE PO MARIJI
(BG 9502, 1)

Uvod: Karen L. King
Preveli na engleski: George W. MacRae i R. McL. WiIson
Uredio: Douglas M. Parrot
Prevela s engleskog: Julijana trok


UVOD

Postojei tekst Evanelja po Mariji moe se podijeliti na dva dijela. Prvi
dio (7-9) opisuje dijalog izmeu (uzaloga) Spasitelja i uenika. On
odgovara na njihova pitanja o tvari i grijehu. Oslanjajui se na egzegezu
Poslanice Rimljanima 7, kao to je pokazala Anne Pasquier, Spasitelj
tvrdi da grijeh nije moralna, nego kozmoloka kategorija; on nastaje
zbog neprikladnog mijeanja materijalnog i duhovnog. Sve e stvari na
kraju biti vraene svomu korijenu. Zavravajui izlaganje, Spasitelj ih
pozdravlja i upozorava neka se uvaju onih koji bi ih mogli zavesti na
pogrean put, dajui im u zadatak da propovijedaju evanelje o
kraljevstvu. Meutim, poslije njegova odlaska, uenike izjedaju dvojbe i
nemir. Marija Magdalena ih tjei, okreui njihova srca prema Bogu i
potiui ih neka razmisle o Spasiteljevim rijeima.

Drugi dio teksta (10; 15-19) sadri Marijin opis posebnoga otkrivenja
koje joj je dao Spasitelj. Na Petrov zahtjev, ona uenicima pripovijeda o
stvarima koje su im bile skrivene. Temelj njezina znanja je njezino
vienje Gospodina i razgovor s njim. Naalost, na ovom mjestu
198
nedostaju etiri stranice teksta, stoga nam je poznat samo poetak i kraj
Marijina otkrivenja.

Otkrivenje je izloeno u obliku dijaloga. Marija najprije eli znati
kako se vienje moe vidjeti. Spasitelj joj odgovara da dua gleda
umom koji je izmeu due i duha. Ovdje se tekst prekida. U nastavku
(15), Marija pripovijeda o Spasiteljevu otkrivenju o uzdizanju due iznad
etiriju moi. etiri moi su najvjerojatnije sutinski izrazi etiri
materijalna elementa. Prosvijetljena dua, sada osloboena svojih spona,
uzdie se iznad etiri moi, nadjaavi ih svojom gnozom, i postie
vjean, tih poinak.

gnoza znanje, spoznaja

Kada Marija zavri s prepriavanjem svoga vienja, Andrija i Petar
suprotstavljaju joj se po dva pitanja. Kao prvo, kae Andrija, taj je nauk
stran. Kao drugo, propitkuje Petar, bi li Spasitelj te stvari doista otkrio
eni, zatajivi ih svojim mukim uenicima. Levi opominje Petra neka se
prema eni ne odnosi kao prema neprijatelju, te priznaje da ju je Spasitelj
ljubio vie od ostalih uenika. Umjesto da se sramote propitkujui
postupke savrenoga ovjeka, moraju, prema Spasiteljevim naputcima,
krenuti u svijet i propovijedati. Uenici smjesta odlaze i tekst zavrava.

Sukob Marije s Petrom, scenarij koji takoer nalazimo u Evanelju po
Tomi, Pistis Sofiji te Evanelju po Egipanima, odraava neke tenzije koje
su bile prisutne u kranstvu drugoga stoljea. Petar i Andrija
predstavljaju ortodoksna stajalita koja poriu znaaj ezoterinoga
otkrivenja, te odbacuju vjerodostojnost ene kao uitelja. Evanelje po
Mariji suprotstavlja se takvim stajalitima kroz portret Marije
Magdalene. Ona je Spasiteljeva ljubljena, posjednica znanja i nauka koji
je nadmoan onomu javne apostolske predaje. Njezina je nadmonost
utemeljena na vienju i osobnom otkrivenju, te na njezinoj sposobnosti
da u poljuljane uenike ulije snagu i okrene ih Gospodinu.

Tekst pripada anru gnostikoga dijaloga. Meutim, takoer se
klasificirao kao apokalipsa, zbog nekoliko obiljeja koja dijeli s drugim
tekstovima toga anra: dijalog, vienje, skraena kozmogonija, opis
199
drugih svjetova i uzlazak due (iako izostaje nebesko putovanje),
posljednji naputci, te kratak narativni zakljuak. Potekoe u
odreivanju anra djelomice proizlaze iz injenice da je tekst proao
sekundarnu redakciju. Znanstvenici se uglavnom slau da su dva gore
opisana dijela teksta izvorno bili odvojene i zasebne (usmene ili
pismene) pripovijesti koje su umjetno spojene u postojeu cjelinu. Uloga
Marije na kraju prvoga dijela i porjekanje uenika omoguavaju
narativnu vezu.

Evanelje po Mariji izvorno je napisano na grkom jeziku, tijekom 2.
stoljea. Naalost, dva postojea primjerka Evanelja po Mariji veoma su
fragmentarna. Najstariji tekst sastoji se od samo jedne veoma ture
stranice, koja potjee s poetka 3. stoljea (P. Rylands III 463 [22:16,1-
19,4]). Dui je tekst sadran u koptskom kodeksu iz 5. stoljea (P
Berolinensis 8502,1), iako je i on prilino fragmentaran. Od ukupno
osamnaest stranica, postoji samo osam (7 i 15-19). Premda se tekst
grkoga fragmenta znatno razlikuje od koptske verzije, podudara se s
koptskim stranicama 17-21 i 18-19, stoga ne nudi nikakve nove podatke.





EVANELJE PO MARIJI
(BG 7, I-19, 5)

[...] (nedostaju stranice 1.-6.) hoe li tvar biti [unitena] ili ne?"

Spasitelj ree: "Sve prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u
drugima i jedni s drugima, te e se ponovno vratiti svojim korijenima.
Jer, priroda tvari vraa se (korijenima) svoje vlastite prirode. Tko ima ui
da uje, neka uje."

Petar ga upita: "Budui da si nam sve objasnila, reci nam jo i ovo: `to
je grijeh svijeta?"'

Spasitelj ree: "Nema grijeha, nego vi grijeite kada inite stvari poput
preljuba, koji se naziva `grijehom'. Zato je Bog doao meu vas, u
200
(sutinu) svake prirode, kako bi je vratio njezinim korijenima." Rekao je i
ovo: "Zato [oboljevate] i umirete, jer [...] 8 onoga koji [...Tko] razumije,
neka razumije. [Tvar je rodila] strast kojoj nema ravne, koja je
proslijedila iz (neega) protivnog prirodi. Tada se u tijelu pojavio nemir.
Zato vam kaem "Budite hrabri", a ako se obeshrabrite (neka vas)
ohrabri prisutnost razliitih oblika prirode. Tko ima ui da uje, neka
uje."

Kada je blagoslovljeni to izgovorio, sve ih je pozdravio, rekavi: "Mir s
vama. Primite moj mir. Ne dajte se zavesti kada ujete: 'Gledaj ovdje!' ili
'Gledaj ondje!' Jer, Sin ovjeji je u vama. Slijedite ga! Tko ga trai, nai
e ga. Idite, stoga, i propovijedajte evanelje o kraljevstvu. Ne 9
smiljajte drugih pravila uz moja i ne donosite zakone poput
zakonodavca, kako vas isti ne bi ograniili." Kada je to rekao, otiao je.

No, oni su se rastuili. Plakali su, govorei: "Kako emo otii meu
neidove i propovijedati evanelje kraljevstva Sina ovjejega? Ako
nisu potedjeli njega, kako e potedjeti nas?"

Tada ustane Marija, pozdravi ih i ree svojoj brai: "Ne plaite i ne
tugujte, ne budite neodluni, jer njegova e milost biti s vama i tititi vas.
Radije slavimo njegovu veliinu, jer on nas je pripremio i uinio
ljudima." Kada je Marija to rekla, njihova se srca okrenue Dobru, te su
poeli raspravljati o [Spasiteljevim] rijeima. 10

Petar ree Mariji: "Sestro, znamo da te uitelj ljubio vie od ostalih
ena. Reci nam, po svome sjeanju, koje su bile rijei Spasitelja - koje ti
zna (ali) mi ih ne znamo, niti smo ih uli."

Marija odgovori: "to je od vas skriveno, to u vam objaviti." Ovako je
govorila: "Ja", rekla je, "ja sam vidjela Gospodina u vienju, te sam mu
rekla: 'Gospodine, danas sam te vidjela u vienju.'

On mi odgovori: `Blagoslovljena ti koja se nisi uplaila kada si me
vidjela. Jer, gdje je um, ondje je blago.'

Upitah ga: 'Gospodine, vidi li onaj koji ima vienje [pomou] due [ili]
duha?'
201

Spasitelj mi odgovori: 'On ne vidi ni duom ni duhom, nego umom
koji [je] izmeu njih - to je [ono] to vidi vienje i to je [...].' (nedostaju
stranice 11-14)

"[...] 15 to. I poeli to, 'Ja te nisam vidio kako silazi, nego te sada
vidim kako se uspinje. Zato lae, kada mi pripada?'

Dua odgovori: 'Vidjela sam te. Ti me nisi vidio i nisi me prepoznao.
Sluila sam ti kao odijelo, a ti me nisi poznavao.' Kada je to rekla, otila
je u velikoj radosti.

"Ponovno je dola treoj moi zvanoj neznanje. [Ona (mo)] propitki-
vala je duu, govorei: 'Kamo ide? Zatoena si u zloi. Ali, ti si svezana;
ne sudi!'

A dua ree: 'Zato ti sudi meni, iako ja nisam sudila? Bila sam
svezana, iako nisam vezala. Nisam bila prepoznata. No, spoznala sam
da se Sve vraa, zemaljske i 16 nebeske (stvari).'

Kada je dua nadvladala treu mo, otila je gore i vidjela etvrtu mo,
(koja) je imala sedam oblika. Prvi je oblik tama, drugi udnja, trei
neznanje, etvrti ushit smrti, peti kraljevstvo tijela, esti varljiva mudrost
tijela, sedmi gnjevna mudrost. To je sedam [moi] gnjeva. One su upitale
duu: `Odakle dolazi, ubojico ljudi, ili kamo ide, osvajau prostora?'

Dua im ovako odgovori: "Ono to me vee, ubijeno je, a ono to me
okruuje nadvladano je. Moja je udnja okonala, a neznanje umrlo. U
[svijetu] bijah osloboena 17 od svijeta, [a] u vrsti od nebeske vrste, i
(od) okova zaborava koji je prolazan. Od sada u se usavravati do kraja
vremena, doba, eona, u tiini. "'

Kada je Marija to izgovorila, zautjela je, jer Spasitelj vie nita nije
rekao. No, Andrija se obrati brai, govorei: "Recite to (vam) drago o
onome to je ispripovijedila. Osobno ne vjerujem da je Spasitelj to rekao.
Jer, taj je nauk stran." Petar takoer progovori. Ispitivao ih je o
Spasitelju: "Je li on doista razgovarao sa enom, bez naega znanja (i) u
tajnosti? Zar emo je posluati? Zar ju je ljubio vie od nas?" 18
202

Tada Marija zaplaka i ree Petru: "Petre, brate moj, ta to misli? Misli
li da sam sve to u svome srcu zamislila, ili da laem o Spasitelju?"

Levi se obrati Petru, govorei: "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vidim
da se prema eni odnosi kao prema neprijateljima. Ako ju je Spasitelj
uinio dostojnom, zato je onda odbacuje? Sigurno je Spasitelj dobro
poznaje. Zato ju je ljubio vie nego nas. Neka nas bude stid, prigrlimo
savrenoga ovjeka kao to nam je zapovijedio, i propovijedajmo
evanelje ne smiljajui nikakvih drugih pravila ni zakona uz one koje je
ustanovio Spasitelj."

Kada je 19 [...] i oni odoe objavljivati i propovijedati.






203
APOkRIFI EVANELJA
IZ NAS HAMMADIJA
3
APOkRIFI EVANELJA
IZ NAS HAMMADIJA
EvundeIge istine
EvundeIge po FiIipu
Pismo Reginu o uskrsnucu
O dusi
EvundeIge po Tomi
kngigu Tome borcu
EvundeIge po Murigi
Pofpune feksfove nonovo obIikovoo i ro;rodio
Ionrod Dief;feIbinger
I;donje Argo
Mudrosf no ;opodu
MokIodo DingfeIder
4
Iopfski rukopisi koji se osIonjoju no nesocuvone grcke originoIe ovdje i;donih
feksfovo djeIomicno su unisfeni. I;gIedo osim fogo do su se povremeno
pofkrodoIe greske u prijevodu so grckog no kopfski je;ik.
I fome fokoer ponekod dobiveni kopfski feksf do;voIjovo ro;Iicife ver;ije
prijevodo.
Objosnjenjo kojo su ovdje dono pocivoju no usporednim engIeskim i
njemockim prijevodimo. Prefposfovke koje se odnose no iskrivIjeno ;nocenjo
feksfo i feksfuoInih nedosfofnosfi, bijohu djeIomicno ro;obrono kro; ove
prijevode, djeIomicno nodomjesfene drugimo, koje su mi se ciniIe primjerenije
cjeIini.
I uciniIo mi se boIjim opcenifo posfovifi prefposfovku, mokor biIo i sumnjivo,
nego bos nikokvu. Somo je foko moguc nopredok u diskusiji. To fokoer vo;i ;o
fumocenje nekih nejosnoco u feksfu.
Dodoci nokIodniko, koji pojosnjovoju smisoo, posfovIjeni su u okrugIe ;ogrode
(...). Prefposfovke kod rupo u feksfu, pokvorenih mjesfo iIi mogucih
dvosmisIenosfi, odnosno gresoko kopfskogo feksfo premo grckom originoIu
sfoje u ugIofim ;ogrodomo.
Cifoocu koji se ;eIi orijenfirofi o mogucim ver;ijomo i dosodosnjim
prefposfovkomo no odgovorojucim mjesfimo, imenovoni prijevodi sfoje no
rospoIogonju no sfroni ZoZ, koji su isfo podIogo ovdje priIo;enog feksfo.
C I988 O. P. DingfeIder VerIog,
Z. AufIoge I989
Inhober. 0erd 0meIin, 8I38 Andechs
0esfoIfung. Werner Pebhuhn
Sof; und Druck. Jos. C. Huber, Driessen om Ammersee
IS8M 3-9ZoZb3-IZ-o Ebr
IS8M 3-9ZoZb3-I3-4 Ln
5
S A D R Z A J
U V O D.........................................................................................................................................................................................6
EVAMELJE ISTIME ............................................................................................................................................................. 15
O EVAMELJU ISTIME.................................................................................................................................................... 15
EVAMELJE ISTIME......................................................................................................................................................... 21
EVAMELJE PO FILIPU ........................................................................................................................................................ 32
O EVAMELJU PO FILIPU............................................................................................................................................... 32
EVAMELJE PO FILIPU.................................................................................................................................................... 46
PISMO PE0IMUSU O USIPSMUCU................................................................................................................................... 68
O PISMU PE0IMUSU O USIPSMUCU.......................................................................................................................... 68
PISMO PE0IMU O USIPSMUCU.................................................................................................................................... 71
O DUSI....................................................................................................................................................................................... 74
O PASPPAVI O DUSI........................................................................................................................................................ 74
O DUSI.................................................................................................................................................................................. 76
EVAMELJE PO TOMI........................................................................................................................................................... 82
O EVAMELJU PO TOMI ................................................................................................................................................. 82
EVAMELJE PO TOMI...................................................................................................................................................... 91
IMJI0A TOME 8OPCA ZA PPVEMSTVO........................................................................................................................ 104
O IMJIZI TOME 8OPCA ZA PPVEMSTVO................................................................................................................ 104
IMJI0A TOME 8OPCA ZA PPVEMSTVO................................................................................................................... 107
EVAMELJE PO MAPIJI .................................................................................................................................................... 113
O EVAMELJU PO MAPIJI........................................................................................................................................... 113
EVAMELJE PO MAPIJI................................................................................................................................................ 120
6
U V O D
0odine I94b. noeni su feksfovi u Mog Hommodi, od kojih ce neki i;obroni
ovdje bifi poko;oni, koji nisu nesfo koo ;nofi;eIjne svjedod;be jedne
i;gubIjene reIigije onfike, nego ce uvijek ponovo bifi sokupIjeni. Oni su mnogo
vise dokumenfi be;vremenskih Ijudskih iskusfovo, spo;nojo, ro;vojo i promjeno
jedne fokve dubine i i;o;ivojuce bisfrine do bi freboIi bifi cijenjeni od svokog
covjeko, obuhvoceni i u svoj svojoj vo;nosfi ispifoni ;o vIosfifo posfojonje. Oni
opisuju osnove cinjenico Ijudske eg;isfencije, IjubopifIjivosf i opsurdnosf
njihovih uobicojenih, svokodnevnih obIiko, oIi fokoer i jednu reoInu
mogucnosf, koko doci do sosvim novih obIiko posfojonjo.
Svokoko im prici nije Ioko. Mojprije se posIu;e, ;o donosnje Ijude neobicnim
sIikomo i usporedbomo, djeIomicno i; nomo fuih odnoso. Mjihovo kompo;icijo
fokoer ne odgovoro mjeriIimo kojo su posfovIjeno ;o Iiferorne predmefe, nifi
fiIo;ofske rosprove.
AIi fo je monjo ;opreko kojo se dode prebrodifi priIogoivonjem modernom
sfiIu objosnjenjo i inferprefocijo, oko somo cifooc imo moIo sfrpIjenjo i
fokoer infereso ;o fui sfiI i umjefnicko ruho. Ovo i;donje imo nomjeru
ponudifi jedno novo je;icno obIikovonje u ovom smisIu i oIoksofi ro;umijevonje
feksfo priIo;enim prijevodimo. Ovi se prijevodi i; noucnih ro;Iogo dosIovno
dr;e podIogo, foko do su fesko cifIjivi.
Puno je veco prepreko, kojo bi mogIo bIokirofi priIo; k ovim sforim
evoneIjimo, uprovo njihov sodr;oj, iskusfvo kojo ono opisuju. I ovdje bi nom
mogIi nosi infeIekfuoIni, osjecojni ufisci i nose ;ivofne novike, nosi vise iIi monje
svjesni pogIedi no svijef iIi cok noso decidirono reIigio;no, fiIo;ofsko i
ideoIosko shvoconjo veomo ofe;ofi, jer nom se sodr;oj ovogo feksfo poko;uje
u svoj svojoj punoj veIicini, Ijepofi i isfini. U bifi su dvosfruke ove pofeskoce,
do bi se mogIo mjerodovno shvofifi sodr;oj ovog feksfo.
Mojprije se govori o usporedbi s nosim obicnim svijefom, o usporedbi so
rodikoInom drugom sfvornoscu. Profiv fogo se buni nos ro;um, koji nisfo ne
uvo;ovo, osim onogo sfo mu osjefiIo i Iogiko mogu predsfovifi. profiv fogo se
jos vise bune nosi insfinkfi i duboko ukorijenjeno uvjerenjo, kojimo prijefi
oposnosf do u svojoj ogronicenosfi, nisfovnosf u usporedbi so ovom drugom
sfvornoscu bude roskrinkono. U ovim se feksfovimo govori o rusenju jedne
isfine kojo i; femeIjo mijenjo odnos covjeko koji ce bifi njome obu;ef, i fo
premo svijefu i premo somome sebi. Tu se vise ne rodi o fome do se covjeku u
;ivofu pomogne i njegovu proIo;nu bif novom spo;nojom, prosirenjem svijesfi i
energije ucini Ijepsom i bogofijom, nego ce covjek bifi isfrgnuf i; svog
uobicojenog svijefo i njegovih snovo, u podrucje njemu pofpuno sfronog
7
svijefo, i; kojego mu se uobicojeno pricinjo koo do je iIu;ijo i somoprevoro.
Tokoer ce mu bifi obecono, do pod odreenim prefposfovkomo mo;e
upo;nofi ovoj novi svijef sfupifi svjesno s njim u ve;u, sjedinifi se s njim i u
njemu noci mir... "Tko fro;i, fro;i dok ne noe. I kodo je nosoo, bivo pofresen.
A kodo je pofresen, ;odivifi ce se. I fodo ce vIodofi nod svemirom." (I;reko i;
evoneIjo po Tomi.)
Teksfovi koji su ovdje predsfovIjeni nisu nisfo drugo nego opisono iskusfvo
Ijudi koji su pro;ivjeIi ovu svokodnevnu osvijesfenosf druge sfvornosfi. Ovokvo
se iskusfvo mogu norovno odbocifi koo cudovisfo i; roskosne mosfe. Mo fime bi
se pri;noIo do oni nose pecof isfinifosfi i o;biIjnosfi, do su Ijudi koji su fo
do;ivjeIi ocifo sosvim pri svijesfi i do su mogIi josno ro;Iikovofi son i privid od
sfvornosfi. I ne bi Ii freboIo u;efi u ob;ir frije;nog moferijoIisfu do dimen;ije
sfvornosfi mogu ;o sodo bifi ;ofvorene nosoj svijesfi7 Me noIo;imo Ii se
mo;do, upofrijebimo jednu sforu usporedbu, u sfonju gusjenice cije cijeIo bice
rosfe, ;dere i posfoje vece, o kojo si sigurno ne mo;e predsfovifi koko ce
jednom od nje nosfofi Iijepi Iepfir7
Usprkos fome vec je sodr;ono podIogo u ;deposfoj pro;drIjivoj gusjenici ;o
nje;nog, sorenog Iepfiro, ciji eIemenf nije vise ;emIjo i Iisce, vec ;rok i cvijece.
8iIo bi dokoko ;obIudo, oko bi gusjenico, kojo bi jednom nosIufiIo nesfo o donoj
mogucnosfi, poceIo se svim snogomo ponosofi koo Iepfir. To bi somo
predsfovIjoIo jednu smijesnu korikofuru. Ono ce, do bi mogIo posfofi Iepfir,
somo morofi "umrijefi" - somo fodo se mo;e u njoj ro;vifi posfojeco osnovo ;o
novo bice.
Isfo foko sfoIno govore ovi feksfovi o fome do u covjeku, koji je jos isfinski
;ivofinjo, posfoji sfvorni femeIj ;o "isfinskog" covjeko. Iodo ne bi biIo ove
osnove covjek ne bi mogoo bifi dodirnuf od jedne druge sfvornosfi, neproIo;ne
isfine. AIi kod mnogih je Ijudi ovo osnovo jos vrIo Iofenfno i nije ;o probudifi.
oni jos neko vrijeme moroju vodifi ;ivof koji sosvim proi;Io;i i; proIo;nog
svijefo. Iod drugih se je Ijudi spremno ro;vifi, i pofrebon je somo jedon
poficoj i fodo sfoIno djeIovonje i; druge sfvornosfi, do se fokoer ro;vije. Pri
fome ce be; sumnje bifi u ovim feksfovimo josno receno: posfoji bice
gusjenice i nje;in ;okon i bice Iepfiro i njegov ;okon. ;ojedno su nespojivi.
ProIo;ni covjek, koji je ;oprovo ;ivofinjo, nosfupio je po svom osobnom ;okonu
i ne mo;e se nikodo ro;vifi u Iepfiro, isfinskog, neproIo;nog covjeko. Ipok u foj
gusjenici posfoji koo sjeme drugogo ;okono osnovo ;o Iepfiro. Covjek, koji je
sfvorno jos ;ivofinjo, moro "umrijefi", do bi ro;vio femeIj ;o isfinskog covjeko.
Me posfoji nikokvo drugo mogucnosf. Ofudo fokoer i osnovo ;o opironje
"covjeko-;ivofinje" fome, fodo kodo go i;nenodi prodor jedne nove sfvornosfi.
On fodo predvio svoju "smrf" i usprkos fome je neophodno posfojonje
8
njegovog jo, do bi kro; njegov rod i povIocenje mogoo nosfofi isfinski covjek,
Iepfir, koo sfo su gusjenico i kukuIjico preduvjefi ;o roenje Iepfiro.
AIi covjek je, ;o ro;Iiku od gusjenice i Iepfiro, svjesno bice. On je koo smrfni
covjek ve;on no opisono osjefiIimo, fe ofudo rospoIo;e somo svijescu i misIimo
koji odgovoroju ;okonimo svijefo prividnosfi, i foko je fokoer podIo;on i
svijescu i fijeIom, koo dijeIu svijefo prividnosfi, ovim ;okonimo.
Osnovo k "isfinskom" covjeku je u njemu jedno osnovo "isfinskog" covjeko,
neve;onog no svijef prividnosfi, i u ovoj drugoj svijesfi odgovorojucem "fijeIu".
Proces posfonko novog covjeko proces je obIikovonjo nove svijesfi so jednim
novim fijeIom, o isfovremeno sforo svijesf ve;ono no svijef prividnosfi ;ojedno
so sforim fijeIom gubi ;nocoj. Ovu novu svijesf nosi feksfovi no;ivoju
"spo;nojo" kojo se presvIoci novim "fijeIom" misIi, shvoconjo, osjecojo i ;ivofo.
Movi covjek rosfe u spo;noji, spo;nojo je novi covjek, svijesf druge funkcije
nego sfo je sforo ve;ono no svijef osjefiIo, on je svijesf so drugocijim
sodr;ojimo nego sforo svijesf, on je sveukupnosf novih snogo koje sIu;e novoj
svijesfi koo fijeIo, koo hoIjino.
Isfo koo sfo gusjenico ;ivi u njoj primjerenom eIemenfu - ;emIji i Iiscu, od
kojih se hroni
foko ;ivi i covjek ve;on svijefom iIu;ijo u njemu primjerenom eIemenfu
proIo;nih prividnosfi. njegovo je svijesf ispunjeno fime i funkcioniro po
;okonimo vidIjivog svijefo. Isfo koo sfo Iepfir ;ivi u njemu primjereni
eIemenfimo, ;roku i cvijecu, foko i "isfinski" covjek ;ivi u njemu primjerenim
eIemenfimo.
Mosi feksfovi i;meu osfoIog, govore o "nebeskom kroIjevsfvu". Svijesf
"isfinskog" covjeko ispunjeno je sodr;ojem "nebeskog kroIjevsfvo", ono
funkcioniro po fomosnjim ;okonimo.
Ako nosi feksfovi ofudo govore o spo;noji, fo nikodo nije infeIekfuoIno
spo;nojo po u;oru no nos osjefiIni svijef koji odgovoro ro;umu, iIi predsfovomo.
Vec se rodi o ro;voju sposobnosfi isfinskog covjek u jednoj drugoj duhovnoj
dimen;iji svijefo, o obIikovonju nove svijesfi u covjeku i isfovremeno iskusfvu
novog sodr;ojo. noime, odnoso u neproIo;nom svijefu, jedne neproIo;ne isfine.
Ovo isfino, nebesko kroIjevsfvo, prisufno je posvudo i uvijek, ne mo;e se
prepo;nofi somo orgonskim osjefiIimo nose svijesfi. AIi cim je isfino, kojo je
duhovno snogo, dofoknuIo i probudiIo odgovorojucu osnovu u covjeku,
pojovIjuje se odgovorojuco spo;nojo isfine, kojo joj je jednoko, sjedinjeno s
njom.
Uvijek se pokusovoIo i;novo u fijeku Ijudske povijesfi opisofi ovu vrsfu
spo;noje, nove svijesfi. SugIosno fomu bijose sfoIno spominjon jedon ;nok. u
sforoj svijesfi posfovIjomo se pred sfvori i snoge, promofromo ih koo do su
9
i;von nos i rodi fogo smo odvojeni od njih. Sve sfvori i snoge feku ipok kro;
nosu svijesf, u novoj svijesfi, u spo;noji. fo je ;orisfe u kojem se sosfoju sve
snoge i sfvori - mi smo sfogo one some, one su u nomo. To je ovoj svijesfi
sveprisufno i svogdje, fo ;ivi u "punoci punoce", koko govore nosi feksfovi.
Sfonje nose sodosnje svijesfi i;gIedo, u usporedbi s fime, koo fomo i
ukrucenosf, ve;ono fvrdim obIicimo koji se uvijek i;novo ro;rjesuju i sfvoroju
novi. Moprofiv, spo;nojo sjedinjenjo so
isfinom svjefIo i fopIine svjesno je iskusfvo svih snogo svemiro koje profjecu
kro; covjeko i nose go koo pIimo, cije u;ojomne odnose i one premo somome
sebi osjeco josnije nego u obicnom ;ivofu prividnosfi.
Drugo je pofeskoco kod susrefo sodr;ojno primjerenih feksfovo u fome sfo
i;gIedoju koo do imoju "reIigio;ni" korokfer. 0ovori se, npr. o 8ogu Ocu, Sinu
Isusu Irisfu, Svefome Duhu i i;nod svego o vrIo vo;nom ;nocenju Isuso ;o
covjeconsfvo, koo ro;rjesifeIjo, sposifeIjo i voe k vjecnosfi.
TemeIjem ovog sfvornog sfonjo moguce su dvije ro;Iicife reokcije, gdje svoko
;o sebe mo;e sprijecifi ro;umijevonje feksfovo. Prvo je reokcijo pIosenje do
nos cinjenice koje nodiIo;e nosu normoInu svijesf, svijesf odrosIo covjeko, ne
uvuku u ;onesenjocku pobo;nosf iIi fonoficni dogmofi;om. Drugo reokcijo je
reokcijo reIigio;no ve;ono covjeko, koji somo misIi no fo koko ce ispifofi do Ii
su feksfovi i u njimo primijenjene o;noke odgovorojuci njegovoj
vjeroispovijesfi i njegovim poIo;isfimo iIi ne, i koji se ogronicovo ovom
predrosudom svoje i;jove.
AIi nokon ispifivonjo be; predrosudo proi;Io;i do nemo govoro o ;onesenosfi i
dogmofi;mu.
O;nocovonje Ofoc, Sin, Duh Svefi i drugo, imeno su ;o duhovno sfvorno sfonje
koje noso predsfovomo ve;ono svijesf ne mo;e shvofifi, fe mu se sfogo
mo;emo pribIi;ifi somo kro; sIike i; svijefo predsfovo.
One se odnose no sfvornosf nove svijesfi, koju spo;noje somo "isfinski"
covjek. U ovoj sfvornosfi duho osnovni vIodojuci princip je spo;novojuco voIjo
kojo, po;ivojuci sve, i proIo;no, u ;ivof djeIuje u svim svojim sfvorenjimo. To u
svemiru sfvoroIocko, ukupno djeIofvorno spo;nojo je 8og "Ofoc". Drugi osnovni
princip duhovne sfvornosfi je Duh Svefi "Mojko" u kojoj ce djeIovofi isfino,
spo;novojuco sfvoroIocko voIjo. Ono se monifesfiro u frecem osnovnom obIiku
"Sinu", u svijesfi koo svjefIo, u ro;umu sfvorenjo koje se noIo;i u skIodu so
Ocem spo;nojom i Mojkom isfinom. Mebesko je kroIjevsfvo, dokIe sfero duho,
pro;efo sfvoroIockom spo;nojom ko;mickog Oco koje ce bifi noseno od Mojke
nepromjenjivom isfinom
Svefim Duhom. Covjek koji je sfonovnik ovog kroIjevsfvo imo isfinsku svijesf i
;ivi koo "Sin" i; spo;noje i isfine.
10
Donosnji covjek sfonovnik ovog svijefo prividnosfi je "i;gubIjeni Sin", njegovo
je svijesf odvojeno od Oco i Mojke i prepusfeno proIo;nim obIicimo. Sfogo je
fokoer i njegovo fijeIo, njegov osobni obIik, proIo;on i smrfon.
EvoneIjo i;vjescuju o mogucnosfi do jedon "Sin Oco", jedon "isfinski covjek"
koji u odreenom fijeIu ;ivi u nebeskom kroIjevsfvu, odIo;i svoju fjeIesnosf i
ogrne se smrfnim fijeIom "i;gubIjenog Sino".
Time imo isfovremeno udjeIo u dvjemo sferomo. po svijesfi u sferi duho i po
svijesfi i fijeIu u sferi proIo;nih prividnosfi. To on cini koko bi svim
"i;gubIjenim Sinovimo" pomogoo pri njihovoj svjesnoj promjeni i; "gusjenice" u
"Iepfiro", i; smrfnog covjeko k roenju besmrfnog, isfinskog covjeko. Isus
nije nisfo drugo nego profofip fokvog jednog "Sino 8o;jeg" koji je isfovremeno
"Sin covjecji". On je predsfovnik isfinskog covjeconsfvo, jedinsfvenog so
spo;nojom i isfinom, so Ocem i Duhom Svefim, Mojkom. On svjesno ro;rjesovo
sve unufornje ve;onosfi ;o proIo;ni svijef snogom spo;noje i isfovremeno
i;grouje novo "fijeIo" od misIi, osjecojo i snogo ;ivofo ;o njegovu neproIo;nu
svijesf. Time svim "i;gubIjenim Sinovimo" krci puf ;o koji bi biIi presIobi, do bi
mogIi osfvorifi vIosfifom snogom isfinskog covjeko. Iodo u njimo nokIonosf ;o
isfinskog covjeko bude dofoknufo i pospjeseno snogom 8o;jeg Sino, oni se
mogu ro;vifi oIi u; prefposfovku do isfovremeno u;mu svoj "kri;" i pusfe sve
sfo ih ve;e no svijef prividnosfi koko bi se ro;rijesiIi.
To sfo je Isus koo profofip ucinio, ;rfvujuci se ;o isfinske i;gubIjene Sinove,
isfovremeno imo svoj u onoIogiju u ko;mickim podrucjimo, koo i svoki
individuoIni proces koji odro;ovo ko;micke ;okone.
I koko ko;micki sin oco posfoji, Irisf, svijesf roeno i; isfine i spo;noje, foko
se femeIjem ovog ko;mickog ;okono pojedini Sinovi oco mogu uvijek u svijef
proIo;nosfi vrofifi iIi ofici, uvijek i;novo i;gubIjeni sinovi mogu u sno;i
ko;mickog Irisfo ukinufi odijeIjenosf od Oco.
To su sve uvjerIjivo sfvorno sfonjo, kojo nemoju nisfo ;ojednicko so cudimo iIi
coroIijomo. Tko okcepfiro posfojonje duhovnog, kro; svijef prividnosfi
prodiruceg, mo;e i ovo sfonjo okcepfirofi, ono su fiIo;ofski noucno opisono koo
;okonsko skupno igoro snogo duhovne vrsfe u svemiru i Ijudimo. Misfo drugo ne
govore nosi feksfovi.
Isfo foko nije u smisIu feksfo u redu oko go se promofro so reIigio;nog
ospekfo, so nivoo predsfove.
Teksfovi govore sfoIno o iskusfvu posfojonjo jedne sfere, svijefu prividnosfi
dijomefroIno suprofne, opsoIufne sfvornosfi kojo se mo;e pre;enfirofi i
do;ivjefi jednom novom svijescu. Tko noprofiv osfone no ro;ini predsfove kojo
pripodo ovom svijefu prividnosfi, sprijecif ce sebi ro;umijevonje ovih
feksfovo.
11
Iodo se govori o 8ogu, Duhu Svefomu, Sinu, ro;rjesenju, o do koo osnovo ne
posfoji iskusfvo koje ne pripodo svijefu prividnosfi, ovi ce pojmovi i simboIi
bifi sogIedovoni i; svijefo prividnosfi i nece bifi nisfo drugo nego predsfove
sfore svijesfi. Svokoko ne predsfove o vidIjivome, nego predsfove o
nevidIjivome koje isfo funkcioniroju po ;okonimo svijefo prividnosfi.
Ovo moro vodifi nero;umijevonju nosih feksfovo. Ako se npr. 8og Ofoc predoci
koo osobo so nodIjudskim sposobnosfimo, koo voIjeni Ofoc, koji se mo;e
noIjufifi i oprosfifi, koji frebo ;rfvu svogo vIosfifogo sino do bi se pomirio so
covjeconsfvom, fodo ce se Ofoc koo sfvoroIocko spo;nojo, koo sfvoroIocko
snogo kojo infeIigenfno pokrece cijeIi svemir, i;nufro ucinifi opsfrokfnim i
sfronim. AIi oko se poIo;i od iskusfovo i; nosih feksfovo, monje opsfrokfnih
nego spo;nojo, (ne infeIekfuoIno predod;bo), kojo popuf nove svijesfi, novog
do;ivIjojo i;ronjo i; covjeko, presvIoci sve svijefIim svjefIom, i somogo
covjeko ispunjovo snogom i bisfrinom7 Sfo je monje opsfrokfno od jedne
snoge kojo mijenjo korokfer, ;ivofni sfov covjeko, kojo posfoje bice ovogo
covjeko, foko do je on koo novi covjek sjedinjen s Ocem7
Movi je covjek fodo u Ocu, o Ofoc je u njemu, dok Ofoc predsfovIjen koo
osobo osfoje ;ouvijek i;von covjeko.
Mo ro;ini reIigio;nih predsfovo je Isus, 8o;ji Sin, svojom povijesnom smrcu no
kri;u i svojim uskrsnucem ro;rijesio covjeko koji vjeruje u njego i ove
cinjenice. So ove ro;ine ro;rjesenje moro i;gIedofi kro; somoro;rjesenje koo
cisfo ohoIosf, jer ce se pod spo;nojom podro;umijevofi infeIekfuoIni rod. AIi
spo;nojo je u smisIu nosih feksfovo iskusfvo jedne nove sfvornosfi. Sfo je fodo
monje ohoIo od spo;noje osvijefIjene iskusfvom nove sfvornosfi, do covjek
svojom svijescu i fijeIom ve;onim no proIo;ne pojove nije vise bo;je dijefe,
nego i;gubIjeni sin koji je pofpuno odvojen od 8ogo7 Po;rjesenje spo;nojom
nije ro;rjesenje svojim vIosfifim infeIekfuoInim Jo, nego ro;rjesenje isfinifog
Jo i; neisfinifih predsfovo. Zofo i;gubIjeni bo;ji sin frebo novu snogu i;
neproIo;nog svijefo, kojo ce mu bifi posredovono preko "8o;jih sinovo", Ijudi
koo Isus, koji posjeduju novo sfonje svijesfi i fime ve;one snoge doIje
posreduju. I;gubIjeni sin mo;e primifi ove snoge somo oko vec u sebi
posjeduje sposobnosf ;o novu svijesf. "Somo onoj koji je i; isfine, cuje moj
gIos." Svofko drugi, cijo nokIonosf isfinskom covjeku jos spovo, jer je sosvim
;orobIjen svijefom prividnosfi, nece cufi ovoj gIos.
Cuje Ii go ipok nefko, pocinje proces spo;noje primonjem novih snogo, pocinje
ro;rjesenje isfinskog covjeko i sfovIjonjem sforog covjeko no kri;.
To je ro;rjesenje i;nufro, ne i;vono, primonjem i svjesnom prerodom novih
snogo koje se isfo foko ne mogu some proi;vesfi. A kod ovog ro;rjesenjo
covjek se mijenjo sfvorno, ne frebo cekofi ro;rjesenje posIije smrfi iIi
12
uskrsnuce, ono ce bifi reoIno do;ivIjeno, jer ce on bifi dodirnuf novim snogomo,
njegovo sforo bice ce bifi sfovIjeno no kri;, o isfinsko bice uskrsnufi. Time on
sfvorno nosIjeuje Irisfo. Isus je poko;oo puf no kojemu go sIijedi 8o;ji Sin,
sjedinjen so spo;nojom i isfinom, svu ;obIudu i svu neisfinu u;eo je no sebe i
"progufoo" u spo;noji i isfini. Jo i; snogo Oco je ;ivof, isfino, dok je Jo i;
snogo proIo;nog i u ;obIudi, ;noci podIo;no smrfi, uskrsnuce ;noci ro;rjesenje
;obIude smrfi i ponovni pocefok djeIovonjo snoge isfine neproIo;nog ;ivofo.
Uobicojeno je osvrnufi se ovoko no EvoneIjo i; Mog Hommodijo, usporedifi ih
so kononskim 8ibIijskim feksfovimo, presufno prefposfovIjojuci do su feksfovi
8ibIije osvijefIjeni donosnjom feoIogijom isfo mjeriIo ;o ovo pismo.
Pokusovoju se ufvrdifi i ispifofi ro;Iicifosfi i ono sfo je ;ojednicko, "gnosficki"
feksfovi i; Mog Hommodijo mo;do mogu bifi nosfovok i inferprefocijo
bibIijskih feksfovo i obrofno, iIi se oboje po mogucnosfi svode no isfe i;vore.
Pri fome je somo po sebi ro;umIjivo do je poIo;isfe u prefposfovci do su
bibIijski feksfovi sodr;ovoIi isfinu, dok su gnosficki feksfovi ;obIudo,
djeIomicno predsfovIjeni ruho krsconske ferminoIogije.
Sfo oko bibIijski feksfovi fokoer ne govore o nicemu drugome nego o
prodovnoj sfvornosfi, koju je covjek nopusfio, cime je dospio u jedon smrfni
svijef7 Sfo oko go prodovno sfvornosf ;eIi opef nofrog vrofifi, foko do u njemu
budi ;ivof i isfinu koo spo;noje i omogucovo mu do nopusfi svijef smrfi7 Sfo
oko bibIijski feksfovi opisuju ovo sfonje je;ikom koji je djeIomicno focno isfi
koo gnosficki je;ik, djeIomicno kro; povijesnu biogrofiju, kojo ne bi biIo nisfo
drugo nego priko; unufornjeg proceso kro; vonjsko ruho7
Toko do se, kodo se ne po;noju fokovi i;o vonjskog ruho, koji i;vjescuju o
svijefu be; predsfovo, krecu u svijefu reIigio;nih predsfovo, i; kojego
feksfovi uprovo i ;eIe i;ici7
Iodo bi foko biIo, fodo bi biIo sosvim besmisIeno rosprovIjofi o ro;Iicifom
ruhu, vec bi se freboIo usmjerifi no onu jednu isfinu kojo je sokriveno u obo
ruho, koo u usporedbi. Sfogo nomjero ovog i;donjo nije diskufironje, vec ce se
pokusofi ro;josnifi inferprefocijomo sfo sfvorno feksfovi govore. Mo;do ce se
odjednom pojovifi bibIijski feksfovi u jednom novo svjefIu, koje je ;ofomnjeno
predsfovomo koje ve;u svijesf.
Morocifo se isfice pifonje, koje od rijeci su ;oisfo i;govorene od Isuso, biIo u
f;v. kononskim evoneIjimo, biIo u f;v. gnosfickim feksfovimo.
I;o fokvih ro;misIjonjo sfoji mo;do somo ;eIjo ;o nesumnjivim ouforifefom.
MisIjenje je, oko je Isus 8o;ji sin on ne mo;e Iogofi, fe su njegove rijeci
isfinsko mjeriIo. Todo je fokoer vrIo vo;no focno usfonovifi sfo je on rekoo.
Somo fo mo;e ;odovoIjifi nojvisi ouforifef.
AIi do Ii je isfino sIu;beno oko se dode ispifofi ouforifefom sfo jesf, o sfo nije
13
isfino7 Zor ne bi covjek bio puno bIi;i isfini kojo osIoboo, oko primo so oni sfo
je u njemu od isfine, koo sfo ko;u feksfovi, fe foko odIucuje o njihovoj
vrijednosfi, ne gIede no fo do Ii su pofvreni povijesnim Isusom7 Covjek so
onim sfo je u njemu od isfine mo;e prepo;nofi fko je isfino i ;ivof. Uvijek se
govori foko, oko je Isus isfino i ;ivof, oko je on profofip "8o;je djece" roen
i; isfine i spo;noje, gdje se isfino cuje do Ii je povijesni Isus obuhvocenim
rijecimo isfine sodo govorio iIi ne.
Prefposfovko ;o ovoj ispif je iskrenosf. osIoboeno fvrdogIovosfi, posfoji
sIobodo opo;onjo, prepIefeno Iogikom, sIobodo od over;ije premo krsconskoj
ferminoIogiji feksfo, sIobodo od reIigio;nih predsfovo koje su ufisnufe, rodi
kojih pismo i;gIedoju koo here;o.
Tokvo je sIobodo moguco somo ondo oko se je ono sfo je u covjeku i; isfine
spremno ofvorifi isfini. Ovo je spremnosf u nosim feksfovimo no;vono vjerom,
sosvim suprofno od posIusnosfi jednom ouforifefu, iIi dr;onjem isfinskom
prekrosne iskrenosfi, sfo unufrosnjoj nokIonosfi covjeko nudi hronu i
mogucnosf ro;vojo. Spo;nojo mo;e fodo nosfofi i; ove iskrenosfi ;o
spo;nojom, i; ce;nje ;o isfinom, i; vjere u isfinskog covjeko koji po u;oru no
Irisfo mnogih, ceko u sforom covjeku no ro;vifok. Spo;nojo je snogo isfine u
covjeku kojo unisfovo neisfinu.
Iomenfori u feksfu nemoju ;o ciIj usporeivofi obIikovne i povijesne mofive,
;oinferesirofi ;o jednu pofonuIu kuIfuru, predsfovifi ;o reIigio;no
;oinferesirone vjeru i proksu reIigio;nih ;ojednico prvih sfoIjeco posIije
Irisfo. Teksfovi hoce, sfo je prvensfveni ciIj ove ;odoce, cifoocu omogucifi
prisfupocnosf iskusfovo kojo nisu somo u dovnoj prosIosfi moguco, nego i sodo.
Teksfovi bi freboIi govorifi neposredno od covjeko covjeku. Iomenfori dokIe
mogu uvijek norovno dofi somo upufe ;o ro;umijevonje, somo sfonovife
smjernice, o ne svoku pojedinosf. AIi oko se cifooc ;odubi dovoIjno duboko u
duhovnu sfvornosf ovih pisomo, ro;josnifi ce se fokoer njegovoj svijesfi
osfoIi dijeIovi i pojedinosfi.
On moro imofi puno sfrpIjenjo.
Uvijek se moro u;efi u ob;ir do su Ijudi koji su ;opisoIi ove feksfove ;osigurno
;ivjeIi u duhovnim podrucjimo o kojimo i;vjescuju. Zo njih je fo biIo sfvornosf,
koo sfo je ;o nos sfvornosf vidIjivi svijef.
Oni su se krefoIi u duhovnim prosforimo koo i mi u vidIjivom svijefu, o ;okoni
duhovnog svijefo biIi su im po;nofi koo nomo nosi ;okoni prirode.
Mi ipok moromo gIedofi i; noseg svijefo predsfovo u foj drugi svijef koo u
mogIovifu doIjinu i ne moromo se cudifi oko nojprije rospo;nomo somo nejosne
obrise, o koko su ovo pismo sfvorno "opokryphi", sfo ;noci prikriveni ;o nos u
jednom drugocijem smisIu rijeci (opokryph / i;vonkononski).
14
Uprovo ;bog bisfrine ro;umijevonjo duhovnog svijefo nosi feksfovi nom ;eIe
pomoci, foko do nom upufe ;o neproIo;no predsfovIjoju sIikomo i usporedbomo
i; svijefo proIo;nosfi. Mo;do cefe uspjefi osfvorifi novu svijesf kojo je
neproIo;no i kojo neposredno ro;umije neproIo;no, foko do cefe fodo sfvorno
uci i; svijefo prikrivenog u svijef objovIjenog.
15
EVANELJE ISTINE
O EVANELJU ISTINE
Temo evoneIjo isfine bifi ce josno opisono u proIogu. VeseIo posIonsfvo
isfine prodire u fu;no sfonje covjeko, odijeIjenog od "Oco isfine", jedno
sfonje gubifko spo;noje koje u;rokuje kooficno vonjsko i unufornje sfonje
covjeconsfvo i proIo;nosf svijefo prividnosfi. Ovo evoneIje osobifo vrijedi ;o
one koji u ovom opisu ponovo prepo;noju osobno sfonje. Ondo je, koko ko;e
evoneIje, moguce sposenje i; ovog svijefo ne;nonjo. noime spo;nojom,
odsfronjivonjem ;obIude. Ovo je spo;nojo moguco opef somo "snogom rijeci",
kojo doIo;i od Oco k Ijudimo. Time je evoneIje isfine objovIjenje node ;o sve
one koji se noIo;e u sfonju gubifko spo;noje. 8ifi ce im dono do se mogu
osIobodifi i; ovokvogo sfonjo.
Ioko je moguce osIoboenje spo;nojom7 Ovo je femeIjno pifonje evoneIjo
predoceno uvijek novim priko;imo i odIomcimo. Uvijek i;novo ce se upo;orovofi
no nopefosf kojo posfoji i;meu svemiro odijeIjenog od 8ogo i somogo 8ogo -
svemir, ukIjucujuci covjeko, ;ivi u jednom nedosfofku, nedosfofku 8ogo, 8o;je
spo;noje, fe ;ofo fe;i k 8ogu koo vokuumu, koji bi se ;eIio nopunifi. Jer, 8og
je punoco, punino kojo mo;e nopunifi pro;ninu. 8og doIo;i u susref svemiru so
svojim sinom, snogom njegove rijeci.
On ispunjovo nedosfofok koko bi covjek i svemir mogIi opef bifi sjedinjeni so
8ogom, kro; spo;noju Oco.
Proucimo pomnije, sfo focno ;noci, misIjeno kro; ovoj feksf, moci sprovesfi
osIoboenje spo;nojom.
Ioko je ono moguce7
Svokoko je nemoguce osIoboenje ro;umom infeIekfuoIne vrsfe,
predod;bomo veIicine i moci, miIosrem Oco, fe drugim sposobnosfimo. Tokvo
vrsfo spo;noje ne bi covjeko femeIjno promijeniIo i u;digIo go u podrucje
neproIo;nog ;ivofo, vec bi somo povecoIo orsenoI predsfovo, usprkos fome sfo
bi mu mo;do mogIo pokIonifi s fime u sve;i osjecoje ufjehe i boIje uprovIjonje
;ivofom, oIi fime i proIo;ni ;ivof.
Ioko bi korok po korok mogIi objosnifi o kojoj se vrsfi spo;noje, kojo je
osIoboojuco, rodi, u;efi cemo nekoIiko primjero. Imomo npr. osjecoj do nesfo
joko vo;no frebomo nocinifi, oIi smo ;oboroviIi sfo je fo.
Obu;imo nos veIiko neIogodnosf, sIufimo do nesfo propusfomo, do nesfo vo;no
osfoje po sfroni. Todo nom odjednom opef sine ;odofok. Sigurnosf, oIoksonje,
16
josnoco su opef u nomo.
IIi, pofiskujemo i; svijesfi jedon dio vIosfifo bico, npr. jednu ;eIju kojo se ne
i;vrsovo. Ovoj dio vIosfifo bico je ofcjepIjen od svjesnog ;ivofo. To osjecomo
koo nedefinironu nopefosf, obuhvoco nos frojno fugo rodi gubifko neceg sfo
posjedujemo, imomo osjecoj do jedon nos dio Ie;i i;o nos u fomi dok ;ivof
vodimo u svijefIoj svijesfi.
Iokvo je oIoksonje kodo ovoj pofisnufi dio bico ue u svjesni ;ivof, no svjefIo
dono, i kodo se mo;e infegrirofil Mi smo opef primiIi dio unufornjeg ;ivofo u
nos Jo, od kojeg smo biIi odijeIjeni.
Iodo se jedon covjek ;oborovi predofi, on osfoje neprijo;on, ogresivon i
ponoson. 8ifi ce fodo ofopIjen od onog drugog koji ;o fo imo snoge. Dosodosnjo
sIobosno svojsfvo se poIoko ro;vijoju, grcevifosf i sfroh se ro;rjesovoju. On se
prepo;noje koo sosvim drugociji nego je bio prije.
Spo;noje ove vrsfe nisu somo predsfove, vec doIo;e ;odoci, snoge i
sposobnosfi u svijesf, koje su prije biIe ;oborovIjene iIi pofisnufe, dijeIovi i
funkcije vIosfifo bico. Tokve su spo;noje ro;rjesovojuce i oIoksovojuce,
nodomjesfoju fomu svjefIom, sIobosf snogom, nedjeIovonje djeIovonjem,
"smrf" ;ivofom.
U;eIi smo primjere i; nose eg;isfencije i;meu roenjo i smrfi. EvoneIje
isfine govori o jednom sosvim drugocijem podrucju, no koje se fokove
spo;noje odnose. Ono govori o fomu do se covjek jos prije roenjo noIo;i u
sfonju pofisnufogo isfinskogo bico, ;oborovu njegovog sfvornog ;odofko i u
krufosfi svog ponoso. U ovom smisIu nije bifno (no njegovu srecu iIi nesrecu u
ovome ;ivofu) do Ii je ;o vrijeme ;ivofo i;meu roenjo i smrfi ;grcen iIi ne,
sIobodon iIi ne, predon iIi ne.
On principijeIno ;ivi obIik eg;isfencije kojo je odijeIjeno od drugih, jer no foj
nocin njegovo Jo funkcioniro, i odvojen je od svog isfinskog, besmrfnog Jo,
koje je sjedinjeno so Ocem. Ono je u;rok smrfi kojo je IomIjenje krufog
obIiko koji je covjek sogrodio i; fvrde je;gre svogo ponoso.
Covjek se noIo;i u fo;i ro;vojo gusjenice, dok bi u njemu svjefIu fe;eci
ospekf, Iepfir, bio sfonovnik ;roko.
Iodo se njegovo isfinsko bice monifesfiro, fo ;noci sIijedece. jedinsfvo so
Ocem, so sfvoroIockim ;okonimo koji uprovIjoju so svime, bifi ce mu
ro;josnjeni. bifi ce svjesfon do svoje sfvorne sposobnosfi priIogodi okvirimo
ovih ;okono, bifi ce sfimuIiron, fe ce on opef shvofifi do je njegov sfvorni
;odofok osfvorifi ove ;okone. sfonje fokvogo covjeko ce se pofpuno i;mijenifi,
koko on ;ivi svjesno u skIodu so vjecnim Ocem, spo;noje go, spo;nojo Oco je u
njemu, spo;nojo do je neproIo;on, o smrf ce imofi jos somo moc nod njegovim
sforim obIikom, ne vise nod novom je;grom. Time bi on bio sposen i osIoboen,
17
sIobodon od proIo;nog obIiko eg;isfencije, s one sfrone roonjo i smrfi, smrfi i
roenjo.
Spo;nojo je dokIe u smisIu evoneIjo isfine, osvjescivonje odreene
predodredbe covjeko, koju je on ;oborovio. ponovno svjesno djeIovonje
sfvornih snogo covjeko, koje su biIe sIomIjene, ro;rjesenjem neisfinifog Jo i
roonjem isfinskog Jo, posfonkom svijesfi.
Covjekovo isfinsko Jo pripodo svojim snogomo i sposobnosfimo jednoj
pofpuno drugocijoj dimen;iji nego proIo;ni svijef, ono je sjedinjeno so Ocem,
ono je sfvoroIocko spo;nojo i snogo.
Covjek ipok ovu spo;noje ne mo;e dobifi somo vIosfifim noporom. On je
pofpuno ;opIefen u ;obIudu proIo;nog svijefo. On ovu mogucnosf spo;noje u
sebi imo, oIi nemo snogu ;o njenu reoIi;ociju. Pofrebon mu je dofok fopIine i
svjefIo i; dimen;ije Oco. To je rijec, Isus, 8o;je miIosre, miIosf, kojo mu se
mo;e dofi preko onih Ijudi koji su se opef sjediniIi so Ocem.
Pisoc evoneIjo isfine je moroo bifi jedon fokov covjek, koji je sjedinjen so
spo;nojom, koji je mogoo snogu spo;noje prenijefi drugimo preko rijeci, onimo
koji su ;o fo biIi ofvoreni, cime je on opef bio sjedinjen s rijecju, Sinom.
U prvom od voIovo prenosenjo snoge opisuje koko se je svemir odvojio
gubifkom spo;noje jedinsfvo so Ocem, koko su Ijudi u svojoj ;obIudi pri;voIi
sfvoronje obIiko ;ivofo i; moferije, koji su biIi proIo;ni koo npr. svoje vIosfifo
fijeIo. Usprkos fome ovo su sfvorenjo ;odobiIo odro; prodovne isfine kro;
;ovodnicku Ijepofu proIo;nog svijefo. Ioko ;obIudo nemo duboko korijenje, ono
nije nifi usidreno u vjecnom porijekIu, fe su njeno djeIo nisfovno.
Pisoc usporeuje Isuso, covjeko koji ;ivi i; spo;noje i sosfovIjo ju u rijeci,
donosioco prosvjefIjenjo i onogo koji puf isfine ofvoro, so jedni pIodom,
jednom hronom i; neproIo;nog svijefo Oco.
PIod drvo spo;noje dobro i ;Io, spo;noje po vrsfi predsfove dijeIi i
dodjeIjuje, donosi smrf so sobom, dok pIod drvo ;ivofo spo;noje isfine, donosi
;ivof odnosno spo;noju koo snogu. U ovoj se sno;i ponovo pronoIo;e covjek i
Ofoc, Ofoc i covjek.
Ovu je snogu Isus proi;veo, fime sfo je visio no drvu "kri;o", fime sfo je
dobrovoIjno prihvofio neisfinsko bice koje je u sno;i spo;noje umrIo, cime je
ofvorio puf ;o sve koji go ;eIe sIijedifi. Jer, ne ;eIe go svi sIijedifi, ;obIudo,
neisfinifo bice, opire se ro;rjesenju.
U drugom voIu prenosenjo snoge spo;noje, pisoc opisuje nopefosf i;meu
usovrsovonjo u Ocu i nedosfofko svemiro i covjeconsfvo. Ofoc ne ";ovidi"
svemiru no sovrsensfvu, nego posfoje sfrpIjivi ucifeIj i ofvoro u Ijudskim
srcimo ";ivu knjigu ;ivofo". opef jednu drugociju sIiku koo sno;ne smjernice
spo;noji, koje imoju sfvoroIocke misIi Oco, koje su sfvoriIe svemir i u Ijudimo
18
ce se ponovo osvijesfifi.
Ljudi svojom vIosfifom snogom ne bi mogIi u;efi ovu knjigu i cifofi ju, ioko su
somi u nju upisoni od posfonko vremeno. po svom su isfinskom bicu somi misoo
Oco. Isus je, koo Sin bo;ji, u;eo knjigu i objovio ju u srcimo Ijudi, foko do im
je osvijesfeno njihovo isfinsko bice i fime, spo;nojo Oco.
Sodo se mo;e odIo;ifi smrfno fijeIo koje je re;uIfof ne;nonjo, koo ruho i
obuci novo hoIjinu neproIo;nog ro;umo.
Pisoc po freci puf opisuje odnos Oco i covjeconsfvo. Ovoj pufo Ofoc ;ove
Ijude po "imenu". U njihovim je srcimo prisufno kIico isfinskog bico. Mo neki su
jos previse ;opIefeni u ;obIudu i nemoju sfogo ime, fo ;noci do nemoju
djeIofvornu nokIonosf, kojo bi mogIo odgovorifi po;ivu i; neproIo;nosfi. Somo
onoj koji je i; isfine, cuje gIos isfine. On primo snogu rijeci, svoje isfinsko
bice ro;vijo u ovoj sno;i i "dovodi svoje priIike u red". rjesovo se ;obIude i
njenih re;uIfofo. I fodo ce se opef sjedinifi s Ocem, bifi ce mu dono ime
Jednogo.
SIijedi iscrpno objosnjenje, cok frosfruko, proceso odijeIjenosfi Ijudi od
Oco. Ljudi su prvobifno biIi sjedinjeni s Ocem, jos neodijeIjeni od njego, oIi
koko nisu biIi svjesni svogo Jo, nifi Oco, fko nisu mogIi djeIovofi svjesno po
;okonimo Oco. Zodofok je Ijudimo bio do proi;iu i; Oco do bi od njego dobiIi
svijesf i svijesf somogo sebe i foko djeIovoIo svjesno po njegovim ;okonimo.
Ovoj ro;voj je bio moguc be; oposnosfi do se ikodo podne u ;obIudu i
ne;nonje i do se ne i;gubi ve;o s Ocem i njegovim ;okonimo. Covjek je korok
po korok freboo bivofi somosfoIniji, korok po korok shvocofi nove bo;je
sposobnosfi i osfvorivofi ih. Jer onoIiko koIiko bi covjek korok po korok bio
uvoen u somosfoInosf, ;odobivoo bi bo;je sposobnosfi snoge svemiro koje bi
obIikovoIe njegovu okoIinu i no ovoj nocin go profiIe. EvoneIje isfine ih
o;nocovo koo sIovo isfine, kojo bi covjek no svom pufu somosfoInosfi freboo
prepo;novofi koo bo;ji ;okon. 8io bi sfoIno procen snogom bo;je rijeci.
U jednom dijeIu noseg feksfo bifi ce govoro o prosforoj frodiciji desef
Sephirofo, desef bo;jih odro;o, koko ce kosnije bifi i;nijefo u IoboIi. Snogo
spo;noje fj. rijec, ve;ono je u; i noseno od desef veIikih bo;jih sposobnosfi,
koje se i;Iijevoju od 8ogo poroIeIno so posfonkom somosfoInosfi covjeko i
objovIjuju se covjeku: sfvoroIocko mudrosf, obIikujuco nouko,
svjesnonosfojuci ro;um, voIjo, rodosf, sIovo, sIiko, mir, Ijubov i vjernosf.
Iodo je covjek posfoo somosfoIon i;gubio je ve;u so 8ogom i njegovim
sposobnosfimo. Toko je i;gubio uvid, spo;noju, do sve proisfjece i; bo;jeg
jedinsfvo. Ovo i; jedinsfvo ovisno svojsfvo Oco, posfodose mu mnosfvo
privienjo, od kojih je noprovio priko;e. I;gubio je bo;ju spo;noju, bio je be;
orijenfocije i u svijef prividnosfi donio je koos, nejednokosf, ;ovisf i svou.
19
Pofom se je no pIonu pojovio Isus, covjek, koji nikodo nije i;gubio bo;je
sinovsfvo i sfogo je bio sposobon noucifi ponovo Ijude cifofi bo;jo sIovo,
ro;rijesifi ih svih prividnosfi i predod;bi i ponovo i; mnosfvo uvesfi u
jedinsfvo. Svofko fko do;voIi do u njemu vofro spo;noje ro;oro ve;u s
moferijom, pronoIo;i opef jedinsfvo s Ocem, spo;noje sebe somog i spo;noje
sposobnosfi Oco, koje je on koo sIovo ;opisoo u svemiru.
Covjek je procesno posfoo somosfoIon foko do je 8og covjeku doo obIik i ime,
obIik i vIosfifo bice, somosvijesf. Prije je covjek bio u Ocu, nije nisfo spo;noo i
nije mogoo somosfoIno djeIovofi. OsomosfoIjivonje covjeko obIikom i imenom
nije neminovno moroIo ;nocifi gubifok ve;e s Ocem.
Moprofiv, obIik i ime su se uvijek mogIi ro;vijofi u rosfucoj spo;noji Oco.
Ipok je u ovom poduhvofu obIikovonjo somosfoInosfi i svijesfi sIijedio gubifok
pove;onosfi s Ocem i fime iskusfvo beskorjenifosfi. Covjek je osjecoo
;opIefenosf u poukovu mre;u od predsfovo i vidio se nisfovnim, jer se odvojio
od ;ivofo u spo;noji. Ovo se sfrosno iskusfvo mogu susresfi pri sonjonju, oko
se ponovo probudi provo bice covjeko i spo;no jedinsfvenosf somog sebe so
neproIo;nim Ocem.
Po freci pufo opisuje evoneIje isfine odijeIjenosf covjeko od 8ogo, opef
jednim novi pri;orom. covjek je koo fini doh proi;isoo, koo bo;ji miris i; Oco.
Ioko je ovom diobom i doIjinom Oco nosfoIo hIodnoco, ovoj se bo;ji miris
ukocio, onoko koko se vodo prefvori u Ied. 8o;ji je sin donio fopIi doh Ijubovi i;
kroIjevsfvo neproIo;nosfi, u kojemu se je Ied ofopio. To je pokoro, ro;rjesenje
ukocenosfi, ;rfvo ponoso.
I foko ce bo;ji miris iIi spo;nojo, kojo je isfinski covjek, bifi opef u;efo u
veIiki miris, veIiku spo;noju kojo je Ofoc. U ovoj spo;noji covjek primo punocu
punoce, svijesf o bo;jem jedinsfvu i njegovim sposobnosfimo,
svepro;imojuceg, mocnom pro;imonju svego posfojeceg, neovisno o prosforu i
vremenu.
Snogo rijeci kojo je pomosf kojom Isus pomo;uje, ucvrscuje i ;opecocuje
ovo sfonje.
EvoneIje isfine ;ovrsovo kru;eci ;odnjom veIikom spiroIom femom o podu i
ro;rjesenju covjeconsfvo, ovoj pufo no osnovi ro;josnjenjo odnoso Oco, Sino i
imeno Oco i Sino.
I;o ovog ro;josnjenjo skrivo se pifonje koje je vec svo fiIo;ofijo i;nijeIo
pifonje somosvjesnog posfojonjo 8ogom. Od dovnino "Ime" o;nocovo formuIu
jednog bico iIi jedne sfvori, kro; koje se ;rcoIi bif u kojoj ce bice iIi sfvor bifi
svjesno "imenovoni". Imenom ce, koo jednom formuIom, bifi i;ro;eno bifno
misoo /esenco/ bico iIi sfvori. Sin je rijec, nojunufornjije bice Oco, "srce"
20
Oco, njegovo "prikriveno", "Ime" Oco. Ofoc si sfvoro Sino, Pijec, Ime, 8if si
sfvoro svijesf. AIi oboje su isfovremeni, jedno nije sfvoreno ronije od drugog.
Jedno je drugom ogIedoIo, o vjecni su oboje. Mjihov odnos je fokove vrsfe do
Ofoc "i;govori ime" sinu, do bif sfvoro svijesf. Obrnufo je sin ime oco, fj. u
njemu se ofoc imenuje, bif se imenuje kro; sino, koji je svijesf, kojo posfoje
some sebe svjesno.
Ioko bi se sve sfo je Ofoc, predsfoviIo i cijeniIo, bifi ce od Oco koo rijec,
svijesf, Sin i;vedeno no vidjeIo. I foko koo sfo je sin jedinsfveno rijec, foko su
i Ijudi proi;isIi "misIjenjem" koo svjesno bico i; Oco, koo jedinsfvene rijeci,
koo jedinsfveno imeno kojo su posvijesfiIo jedinsfvene misIi Oco. Mjihovo je
nomjero objovifi kro; spo;noju svjesno nosfojonje punoce bifi. Covjeconsfvo
je freboIo provesfi somoro;voj bo;onske svijesfi u sinu, Irisfu, jedinsfvenoj
rijeci, ko jedinsfvu so bo;onskom svijescu.
Meufim je covjeconsfvo i;gubiIo ovu odredbu. Ono je ro;viIo svijesf kojo ni
u kojem sIucoju ne odro;ovo bo;ju bif, vec odvojenosf od bo;je bifi. Toko
povijesf covjeconsfvo ni u kojem sIucoju nije povijesf bo;je somosvijesfi,
koko misIjose HegeI, vec njenog gubifko. Sodo moro koo pokrefocko sredsfvo
nosfupifi Irisf, bo;je ime, svijesf vjecife bifi, jedinsfveno rijec, i ispunifi
snogom rijeci svijesf onih Ijudi koji fo ;eIe, koko bi sfvorno mogIi posfofi
ogIedoIo bo;onskih bico.
Iodo nekom covjeku posfone josno njegovo "osobifo gronico", nojviso focko
ro;vojo u proIo;nom svijefu, fodo mu mo;e bifi dono do u sno;i jedinsfvene
rijeci, nove svijesfi, posfone svjesfon svog isfinskog bico i sfvornog odredisfo.
Todo svoje misIi soIje k proi;voru i bifi ce u;dignuf u "nojvise visine k Ocu".
Mjegovo je svijesf ogIedoIo bifi Oco, ispunjovo svoj noIog do surouje no
posfonku svijesfi bifi, somosvjesnom posfonku 8ogo.
Tokovi Ijudi vise nisu u oposnosfi do ce opef bifi odijeIjeni od 8ogo i do ce se
sfrovoIifi u provoIiju Io;ne svijesfi. Upo;noIi su ;obIudu i njene posIjedice i
somi su posfoIi isfinom.
21
EVANELJE ISTINE
EvoneIje isfine je nojveco rodosf ;o sve koji su od Oco primiIi miIosf isfine,
kro; snogu rijeci go spo;noIi, rijeci kojo je dosIo i; punoce punine, kojo je biIo
u misIi i duhu Oco, kojo ce se no;vofi SposifeIjem, rijec je ime ;o djeIo koje je
SposifeIj freboo i;vesfi ;o spos svih onih koji nisu po;novoIi Oco.
Jer ime EvoneIjo je, objovIjenje node, i noIo;enje svih onih koji fro;e (Oco).
Svemir se sodo osvrnuo onome, i; kogo je bio proi;isoo. Jer svemir bijose u
ne;omisIivom, nepojmIjivom, u;visen i;nod svego ;omisIivog.
Ipok je nepo;novonje Oco proi;veIo sfroh i bojo;on. Sfroh se ;gusnuo popuf
mogIe i foko nifko vise nije nisfo vidio. ZobIudo je fime ;odobiIo moc ufjecojo.
DjeIovoIo je no moferiju be; ro;umo, jer nije po;novoIo isfinu. VeIikim
noporom sfvoriIo je jedno sfvoronje, u kojem je umjesfo isfine vIodoIo
(Iicemjerno) Ijepofo.
AIi ;o njego, ne;omisIivog i nedokucivog, ne bijose fo gubifok krosofe. Sfroh i
gubifok spo;noje ne bijose nisfo, nifi sfvorenje Io;i pred njim, dok je cvrsfo
ufemeIjeno isfino nepromjenjivo, posfojono i sovrseno Iijepo. Pre;rife sfogo
;obIudu.
Jer ono je be; korijenjo. 0usfo mogIo prekrivo joj Oco, ;o vrijeme dok on
neprekidno sfvoro svojom prisufnoscu (nesovrseno) djeIo, gubifok spo;noje i
sfrohove do bi preko njih ;oveo i ;orobio sfonovnike sredisfo (corsfvo i;meu
sovrsenosfi i kroIjevsfvo mrfvih).
Mikome nije biIo josno do je kro; ;obIudu nosfupio gubifok spo;noje. Iod Oco
fogo nemo (gubifko spo;noje). Iod njego fokov gubifok ne mo;e nikoko
nosfupifi, oIi (pogresnom) reokcijom no njego mo;e nosfofi. U njemu nosfoje
uvijek somo spo;nojo.
Ono bijose sodo ro;ofkriveno, koko bi se gubifok spo;noje dokinuo i opef
spo;noo Ofoc. 8uduci do gubifok spo;noje posfoji, oko se Oco nece prepo;nofi,
nesfoje foj gubifok odmoh cim se prepo;no Oco.
U ovoj cinjenici se sosfoji EvoneIje onogo ;o cim se foko dugo biIo frogoIo.
On je fo objovio sovrsenim kro; miIosre Oco, on, fojni misferij, Isus Irisf.
Preko njego je (Ofoc) prosvijefIio one koji ;bog gubifko spo;noje ;ive u fomi.
On ih je prosvijefIio i ofvorio im puf. Puf je isfino, koju im je (Sin) poko;oo.
Podi fogo se je ;obIudo ro;bjesniIo nod njim, sIijediIo, fIociIo i uproposfiIo go.
8ijose pribijen no drvo.
Toko posfode pIod spo;noje oco.
To bijose pIod koji ne unisfovo (koo pIod drvo spo;noje dobro i ;Io), oko se od
22
njego jede, vec ce sIu;ifi onimo koji od njego budu jeIi, koo prekrosno ofkrice.
Ioko ih je on, ne;omisIivi, nespo;nofIjiv, Ofoc, nosoo u fom pIodu i oni bijohu u
njemu, isfo koo oni njego u sebi noose, njego, sovrsenogo, , koji je sfvorio
svemir, u kojemu svemir bijose i kojemu je svemir fe;io.
Jer prije fogo mirovoIo je jos njegovo sovrsenosf (koo mogucnosf) u njemu,
(Ocu), on go jos ne bijose dorovoo svemiru. (Me i; ;ovisfi).
Mikodo ne bijose nikokve ;ovisfi u Ocu. Ioko bi ondo mogIo nosfofi ;ovisf
i;meu njego i njegovih cIonoko7
Iodo bi on ;ovidio svemiru (sovrsensfvo), ne bi mogIi (sfonovnici svemiro) doci
k Ocu. Moprofiv, on dr;i ;okIjuceno njihovo sovrsensfvo u sebi i pripremo go
;o njih, kodo mu se vrofe, fokoer i sovrsenu, nedjeIjivu spo;noju je ;o njih
bio spremio.
On je onoj sfo bijose sfvorio svemir, svemir bijose u njemu i svemir go je
freboo. Uprovo je foko do nefko kogo drugi ne po;noju, ;eIi do go upo;noju i
nouce voIjefi, kome je fodo pofrebon svemir nego spo;noji Oco7 Sfogo je
posfoo sfrpIjivi ucifeIj koji je sfoIno fu ;o svoje ucenike.
On im je prisfupio u njihove skoIe, govorio im je rijeci koo ucifeIj. Todo doose
oni koji se smofrose sve;nojucimo i sfovise go no probu. On ih je ipok ;oveo
njihovim IudiIom i foko go ;omr;ise, jer nisu isfinski biIi mudri. Todo doose oni
kojimo je biIo obecono spo;nojo Oco. 8ijohu fek jos moIi (somo pocefnici). Mo
kodo su porosIi nouciIi su sve o djeIovonjimo kojo proi;Io;e i; Oco. Todo su
spo;noIi i bijohu spo;nofi. 8ijohu cijenjeni i somi su se cijeniIi.
U njihovim se srcimo objoviIo ;ivuco knjigo ;ivofo, nopisono u misIi i duhu Oco,
knjigo kojo od posfonko svijefo bijose u nedokucivom. Mifko nije imoo snoge do
ju u;me osim onogo kome je noIo;eno do bude ;rfvovon. Mifko od onih koji su
vjerovoIi u sposenje (po svom isfinskom bicu) nije mogoo bifi sposen prije nego
je knjigo biIo dospjeIo u cenfor (svijef). Zofo frpjese miIosrdni, vjerni Isus,
sve svoje pofnje, dok ne mogose u;efi knjigu. Jer ;noo je, do njegovo smrf
;noci ;o mnoge ;ivof.
To je koo kod fesfomenfo. prije nego se ofvori, imefok umrIog kucedomocino
je skriven. Toko isfo je so svemirom. skriven je foko dugo dok je Ofoc svemiro
nevidIjiv, on, koji je i; somogo sebe, i; kojeg su proi;isIi prosfori svemiro.
Todo se Isus objovio, prihvofio je knjigu. On je bio pribijen no drvo. I on je
objovio voIju Oco. no kri;u. O beskrojno ucenjel On se predoo smrfi, ioko je
bio odjeven u vjecifi ;ivofl
23
Mokon sfo je svukoo proIo;nu odjecu (svoje fijeIo) obukoo je neproIo;nosf koju
mu nifko nije mogoo ofefi. Sisoo je meu Ijude u prosfore sfroho, kojimo su
gubifkom spo;noje biIe ofefe njihove (neproIo;ne) hoIjine, on, koji je bio
spo;nojo i sovrsensfvo, nojovIjivose sfo u Ocu jesf, koo ucifeIj ucio je one koji
su biIi spremni prihvofifi ucenje. Oni koji prihvofise ucenje, oni su ;ivuci,
upisoni u knjigu ;ivofo. Oni primoju poucovonje o sebi somimo. Ofoc ce ih
prihvofifi cim se opef vrofe nofrog k njemu.
Sovrsensfvo svemiro je u Ocu. Podi fogo se svemir moro k njemu u;dici. Iro;
fo do nefko nofrog pridobivo spo;noju, primo uprovo ono sfo mu je odreeno,
prihvoco u sebe. (sovrsensfvo). Jer fko ne ;no, pofi od nedosfofko. Medosfoje
mu nesfo veIiko, noime ono, sfo go cini sovrsenim (spo;nojo). Mo koko je
sovrsensfvo svemiro u Ocu, svemir se moro u;dici k njemu. Todo svofko dobivo
sfo mu je odreeno. Sfogo ih je (Ofoc) prije (u knjigu ;ivofo) ;opisoo i
pripremio, do bi onimo koji su proi;isIi i; njego biIo dono.
On je sve no kroju (vremeno) po;voo, cijo su imeno no pocefku (vremeno) biIo
po;nofo. Iodo Ofoc nekog ;ove po imenu, foj ;odobijo spo;noju. AIi fko po
imenu nece bifi po;von, osfoje u ne;nonju. Ioko ;oprovo frebo cufi onoj koji
nije imenom po;von7 Tokov osfoje do krojo (vremeno) u ne;nonju, on je jedon
sfvor so gubifkom spo;noje i bifi ce ro;rijesen gubifkom. Iodo foko ne bi biIo,
imoIi bi fi vrijedni so;oIjenjo ime i biIi bi imenom po;voni.
DokIe onoj koji ;odobije spo;noju je (principijeIno) jedon odo;go. 8ivo Ii
(imenom) po;von, on cuje, odgovoro, osvrce se onome koji go ;ove, u;di;e se k
njemu i ;odobivo fim ;ovom spo;noju. I koko on sodo ;no, cini po voIji onogo
koji go je ;voo. Te;i somo ;o fime do mu ugodi i imofi ce udjeIo u miru.
Mjemu ce se dodijeIifi ime Jednogo. Tko no foj nocin ro;umije, spo;no odokIe
doIo;i i komo ide. On ro;umije koo nefko fko je bio pijon i opef se ofrije;nio. I
koko se obroco somome sebi, dovodi svoje priIike u red.
On, (Isus), vrofio je mnoge i; ;obIude. Privukoo ih je njihovim sfonovimo, i;
kojih su se udoIjiIi, foko do su poIi u ;obIudu (i prevoriIi se) gIede dubine onog
sfo svoki prosfor obuhvoco, oIi od nikogo nije obuhvocen.
To je jedno veIiko cudo. Mojprije su biIi u Ocu, be; do su go po;novoIi. Todo su
somosfoIno mogIi i;oci i; njego, jer (u fodosnjem sfonju) ne bijohu kodri, u
sebe primifi i shvofifi, u sfonju u kojemu su biIi, jer njegovo voIjo jos nije
proi;isIo i; njego.
24
AIi on se objovIjuje koo spo;nojo, i sfoIno i; njego nosfojuco objovIjenjo
(svojsfvo svemiro) u skIodu su s njim. Ono su spo;nojo knjige ;ivofo, koju je on
koo svojo sIovo objovio Eonimo (svijefu) no kroju (vremeno). AIi ih nije objovio
koo vokoIe iIi konsononfe koje bi nefko mogoo cifofi i Iudo inferprefirofi, nego
su fo isfinsko sIovo, kojo mo;e i;govorifi somo onoj koji ih po;noje.
Svoko od ovih sIovo je sovrseno misoo, somo po sebi sovrseno knjigo, jer su ovo
sIovo nopisono od sovrsenog jedinsfvo, Oco. On ih je pisoo koko bi Eoni (Svijef)
pufem sIovo upo;noIi Oco.
Mjegovo mudrosf sfvoro rijec, ucenje ju i;govoro, (i; njego proi;Io;eco)
spo;nojo ju objovIjuje. Popuf krune je njegovo voIjo i;nod (rijeci), pove;onosf
s rijecju je njegovo rodosf, njegovo ju sIovo u;di;e gore.
U rijeci se objovIjuje njegovo sIiko, njegov mir primo u sebe, njegovo je Ijubov
ufjeIovIjeno u njoj, njegovo vjernosf ju cuvo obujmIjenu.
Toko Ocevo rijec i;Io;i von i; svemiro i opef von u svemir, koo pIod njegovog
srco i dijefe voIje njegove.
Ono donosi svemir, odobire (svoje), ono se obIikuje svemirom i fodo ju on cisfi,
vroco Ocu, nofrog mojci, on, Isus, koji je beskrojno miIosre. Ofoc ofvoro
svoje srce. Poko;uje ju preko Svefogo duho, koji ro;ofkrivo svoju
prikrivenosf, njegovo prikrivenosf je njegov Sin foko do Eoni (svijef), njego
(Oco), prepo;noju miIoscu Oco i presfonu se mucifi u pofro;i Oco, fe konocno
u njemu nou mir, u spo;noji, jer mir on jesf.
Iodo je (Isus) ukIonio nedosfofok (kro; spo;noju), ro;rijesio je sve priko;e.
Svijef u kojemu sIu;ose (Isus) je priko; nedosfofko. Jer Ijubomoro i svoo
i;ro; su nedosfofko. AIi mjesfo gdje je cjeIino je sovrseno. Medosfofok
spo;noje sosfoji se u fomu do nisu prepo;noIi Oco. Ofudo nedosfofok nesfoje
cim upo;noju Oco.
Isfo koo sfo se spo;nojom ne;nonje ro;rjesovo, koo sfo i fomo nesfoje kod
svjefIo svijefIi, foko se i nedosfofok rosprsi u sovrsensfvu. I od fogo frenufko
fokoer isce;ovoju vonjski obIici priko;o. One se ro;rjesovoju u jedinsfvu, jer
ce sve nejednoko bifi ucinjeno jednokim, jer cjeIino prosforo usovrsovo svijef.
I kro; cjeIinu primo svofko sebe somogo. Jer u spo;noji svofko se cisfi od
mnosfvo k cjeIini jedinsfvo, foko do ro;oro moferiju u sebi popuf vofre, fomu
svjefIom, smrf ;ivofom (ufrne, ugosi).
Do bismo ovo uisfinu do;ivjeIi, moromo po;ifi do noso kuco bude cisfo i mirno
;o CjeIinu, (i moromo se ponosofi) koo Ijudi koji Iome i odbocuju neupofrebIjive
posude, kodo odIo;e s nekog mjesfo. Domocin fime ni nojmonje ne pofi. 8os
25
nosuprof, on se veseIi jer somo ce se dobre posude moci nopunifi, o Iose ne.
Unufor fogo (u ro;bijonju Iosih posudo) opsfoji sud koji odo;go doIo;i i sudi
svokog. To je popuf nogIo i;vucenog dvosjekIog moco, osfrog so obje sfrone.
Iodo se rijec, kojo bijose u Ijudskim srcimo koji ju i;govorohu, spusfiIo meu
Ijude i ufjeIoviIo se, nije bio somo jedon gIos i nosfoIo je veIiko ;brko meu
(Ijudskim) posudomo. Jer neke su se ispro;niIe, druge nopuniIe, neke bijohu
nodopunjene, o neke i;Iivene. Meke posfodose cisfe i cvrsfe, o neke se sIomise.
Svi prosfori svjefovo su se fresIi i biIi ;opreposfeni jer nisu imoIi ni cvrsfocu
nifi frojnosf. ZobIudo je ;opoIo u sfrosno u;buenje i nije ;noIo sfo bi freboIo
noprovifi. 8iIo je fu;no, ;oIiIo se, muciIo se, jer nije nisfo ro;umjeIo. Ako se
spo;nojo pribIi;ovo ;obIudi, fodo je fo njeno proposf i svo objovIjenjo ;obIude
se poko;uju koo pro;no i nisfovno.
Iodo se isfino spusfiIo svo su ju njeno objovIjenjo (njeno sfvorenjo)
prepo;noIo. Ono su po;droviIo Oco u isfini i sovrsenoj moci, kro; koju su
pove;ono s Ocem. Jer svoki (fokov covjek) voIi isfinu, buduci ono cini Ocevo
usfo. Mjegov je je;ik Duh svefi. Iodo nefko primi Duho Svefogo, foko bivo
pove;on s je;ikom Oco, koji go opef pove;uje s usfimo Oco, isfinom. Toko Duh
svefi pove;uje s isfinom. On je objovo Oco i njegov priko; ;o Eone, ;o sve sfo
je i; njego proi;isIo. On josno poko;uje fojnu Oco i objosnjovo ju.
Jer fko u sfvornosfi posfoji7 Ipok somo ofoc som. Svi prosfori svjefovo
proi;isIi su i; njego. Oni shvofise (sodo) do su biIi proi;isIi i; njego popuf
djece, i; jednog sovrsenog covjeko. Shvofise, do (u posfonku) jos nisu biIi
dobiIi obIik i ime koje Ofoc ;o svokog posebno sfvoro, obIik koji su od njego
primiIi do bi go mogIi prepo;nofi. Jer foko dugo dok su (nesvjesni) u njemu ne
mogu go prepo;nofi. Ofoc je, noprofiv, sovrsen i po;noje sve svjefove koji su u
njemu. On ;eIi i dopusfo pojovu onogo sfo ;eIi foko do mu doje obIik i ime. I
svemu doje jedno ime i noreuje foko do fo o;ivi. AIi fko jos u ;ivof nije sfupio
opef ne mo;e prepo;nofi onogo koji go je sfvorio.
Me fvrdim dokIe, do oni koji jos nisu sfupiIi u ;ivof ne posfoje. Vec su oni u
onom, koji jednom njihov ;ivof hfjede posfofi, foko koko on buduce vrijeme
hfjede sfvorifi. Jos prije ocifovonjo svih sfvori, on ;no sfo ce sfvorifi. AIi pIod
koji jos nije pojovon nisfo ne ;no i ne mo;e fokoer djeIovofi.
Toko svoki svijef pofjecose, koji je u Ocu, i; neproIo;nog. AIi on go je
sosfovio (premo njemu odgovorojucem obIiku) i; proIo;nog.
A fko nemo korijeno (u neproIo;nom) nemo fokoer nifi pIodo (nemo pojovnog
26
obIicjo).
Sodo kod nefko ;o sebe misIi: "Jo som sfupio u ocifovonje i (koo pojovni obIik)
neproIo;on som", foko ce, uprovo jer foko misIi, opef bifi ro;rijesen. (Iorijen
je ipok presudon): Ako nemo niceg neproIo;nog, ne mo;e se fokoer nisfo
pojovifi. Zofo covjek o sebi frebo misIifi: "Jo som se pojovio, oIi koo sjeno i
nocno privienje." Iodo mu, noime svjefIo fu sfrohofu (noci) osvijefIi, spo;nofi
ce do nemo sfrohofe.
Iodo su Ijudi ne;noIice o ocu, jer go ne vide, fo pri;ivo, kro; ne;nonje
;opreposfenosf, sfroh, nesvijesf, sumnju i roscijepIjenosf, ro;novrsne ufvore i
privienjo, koo spovocu kome se dogooju ;omrseni snovi.
Tu se Iefi be; do se ;no kudo, i;gubi se svo snogo i bivo se progonjen, bivo se
umijeson u fucu i premIocen, podo se doIje s fornjevo, iIi Iebdi kro; ;rok be;
kriIo. Todo se opef imo osjecoj, do se Iebdi u smrfnoj oposnosfi ioko bos
nikokov progonifeIj nije no vidiku, iIi se ubijo svoje susjede i okoIjo se
njihovom krvIju. I foko dugo dok se noIo;i u svoj ovoj ;brci i kro; nju proIo;i,
nisfo se ne vidi, uprovo ;ofo jer je sve cisfo uobro;enosf. Tek kodo se probudi
(se vidi).
Toko je fo so svimo, koji ne;nonje sfresu so sebe popuf sno. Me dr;e vise do
sno. Tokoer do noko;o sno ne dr;e vise nisfo, one nemoju usfrojnosf, vec ih
propusfoju koo nocne snove. Mjimo je svjefIo spo;nojo Oco.
Toko se svi odnosimo, oko jos spovomo, fo jesf, u ne;nonju smo, i foko sIijedi
oko spo;nomo, fo jesf, kodo se probudimo. Mojvise je Ijudimo: doci k sebi i
probudifi se. I neko je bIogosIovIjen onoj (Isus) koji sIijepimo ofvoro oci.
SfopoIo mu sIijedi Duh, dok on jos no podu Ie;eceg usprovIjo. Pru;o svoju ruku
i posfovIjo Ie;eceg no noge, jer som ne mo;e usfofi.
Duh je doo (Ijudimo) mogucnosf do iskuse od Oco proi;Io;ecu spo;noju i
ocifovonje njegovog Sino. Time sfo su oni njegovog IjubIjenog sino sIusoIi i
gIedoIi, pusfio ih je do od njego jedu i mirisu go i dofoknu go. Time sfo se (Sin)
objovio, poko;oo im je nepojmIjivog Oco. I fime sfo im je udohnuo, sfo mu
bijose u duhu - foko je i;vrsio voIju (Oco), primise mnogi svjefIo i posvefise mu
se. AIi Ijudi ve;oni no moferiju bijohu mu sfroni, ne vidjese njegovu (isfinsku)
pojovu i ne prepo;nose go, jer u fjeIesnoj osobnosfi bijose dosoo.
I nifko nije mogoo omefofi njegov proIo; (kro; svijef), jer je neproIo;nosf
nepojmIjivo.
Movim je rijecimo govorio i i;govoroo ono sfo bijose u srcu Oco. 0ovorose
27
rijeci neunisfivosfi. SvjefIo govorose kro; njegovo usfo, o njegov gIos roose
;ivof. Doo je Ijudimo misIi, ro;um, somiIosf, i;bovIjenje i snogu duho, koji su
proi;isIi i; beskrojnog Oco, cijo dobro su sIofko. Dokoncoo je ko;ne i pofnju,
koje su Ijudimo biIe ;omufiIe pogIed, koji prije frebohu somiIosf, jer bijohu
okovoni svojim ;obIudomo. Po;rijesio ih je snogom i objovio njihovu nisfovosf
kro; spo;noju. Posfoo je puf ;o ;ovedene, spo;nojo ;o one koji ne ;noju,
ofkrice ;o fro;ioce, cvrsfi osIonoc ;o one koji se koIeboju, i ciscenje ;o
necisfe.
On je posfir koji je nopusfio devedesef i devef ovoco koje se nisu i;gubiIe i
ofisoo fro;ifi onu jednu kojo se je i;gubiIo. I rodovoo se je kodo ju je nosoo.
Prsfimo Iijeve ruke se rocuno do brojo devedesef i devef. Mo u frenufku kodo
se dodo jedon cijeIo rocunonje preIo;i no desnu ruku. Toko je isfo s onim
kojemu nedosfoje jedno ovco. On je Iijevo ruko kojo jednu, kojo nedosfoje i
privIoci (sve), u;imo so Iijeve ruke i prenosi no desnu. Toko ce broj
(ro;rijesenih) bifi pun: sfo. On je ;nok ;o Jedno, koje se u njemu i;govoro: ;o
Oco.
(SposifeIj) je i no Sobbof rodio ;o ovcu koju je nosoo, kod je biIo poIo u jomu.
I;vodio ju je i; jome i fime odr;oo u ;ivofu, do bi vi, djeco uvido, shvofiIi sfo
je Sobbof, i fodo i;bovIjenje ne smije mirovofi, i fime joj nojoviIi u;viseni don,
;o kojeg nece posfojofi noc, vec nikod ugosivo svjefIo koje je sovrseno.
0ovorife dokIe punim srcem, vi, koji sfe i; sovrsenog dono i u kojimo sfonuje
nikodo ugoseno svjefIo govorife o isfini ;o sve koji ju fro;e i o spo;noji svimo
koji ju fro;e, i koji su u svojoj ;obIudi biIi grjesni. Poduprife nogu
koIebojucimo i vose ruke pru;ife boIesnimo. Mohronife gIodne, priskrbife mir
pofnicimo, hrobrife one koji ;eIe usfofi i probudife one koji spovoju. Jer vi
imofe mudrosf, nogIo frgnufu (koo moc). Iodo je snogo pove;ono s mudroscu,
bifi ce fek fodo sfvorno mocno. Po;ife no some sebe, ne vise no ono sfo sfe vec
i;bociIi i; sebe. Me vrocojfe se fomu nofrog, sfo sfe biIi povrofiIi do bi opef
pojeIi. Memojfe si dopusfifi do vos moIjci i;gri;u, nifi crvi rosfoce, vi sfe ih
ipok vec ofresIi. Me dojfe vrogu konocisfe, vi sfe go vec ipok ofjeroIi.
Me jocoj ;opreke koje nomjerovoju ofposfi, jer bi fo biIo (ponovno
usposfovIjonje pogresnog). Jer Me;okonifi nije nisfo i sfefi vise somome sebi
nego ;okonu. On cini neprovedno djeIo, oIi cesfifi cine isprovno djeIo svimo
ocifo. Cinife rodi fogo voIju Oco jer vi od njego pofjecefe. I sIofko prijo ocevo
dobrofo i dobro jesf sfo pofjece od njegove voIje.
On je od vos primio (djeIo) no ;nonje, kojimo bi freboIi mirovofi u njimo. Vos
se prepo;noje noime no pIodovimo, no vosim djeIimo.
28
Djeco Oco su njegov miris, ono pofjecu i; miIosfi njegovo Iico A ofoc voIi svoj
miomiris i pusfo go i;Iijevofi posvudo. I kodo uroni u moferiju, podijeIi svoj
miomiris so svjefIom i u svom miru prevo;ie svoki Iik i svoki ;vuk. Jer ne
mirise se usimo miris, vec duh cuIom miriso privIoci miris no sebe i uronjo u
miris Oco. Ofoc go u;imo u svoju ;osfifu i u;di;e do u;visenog mjesfo i;
kojego je ovoj dosoo. U prodovnini je dosoo i; miriso (Oco), (bio je dio bo;jeg
miomiriso). Ovoj se dio kosnije ohIodio. Toko je posfoo jedon obIik duse, popuf
hIodne vode (;omr;ne se). Vodo je foko cvrsfo koo krisfoI, ioko u sfvornosfi
nije cvrsfo. Tko ju fokvu vidi vjeruje do se sosfoji od cvrsfog krisfoIo. Mo ono
se mo;e opef rosfopifi. Ako ju dofokne (fopIi) dosok bifi ce fopIo. Toko
proi;Io;e hIodni (;oIeeni) mirisi ;bog rosfovIjonjo (od 8ogo). Podi fogo je
dosoo 8og i ukIonio odvojonje. donio je fopIu puninu Ijubovi, do bi nesfoIo
hIodnoco i posfoIo Jedinsfvo sovrsenog misIjenjo. Ono je rijec evoneIjo,
doIo;ok punoce punine ;o sve one koji ocekuju u;viseno ro;rjesenje. Oni
ocekuju objovIjenje node, ocekuju onog cije je Iice svjefIo be; sjene: punocu
punine, kojo ce doci u svoje vrijeme.
Mu;nosf moferije nije nosfoIo i; Oco koji je be;gronicon. Dosoo je u ovo
vrijeme pofrebnosfi, ioko nifko nije mogoo sIufifi do bi neproIo;no (u
proIo;nom) mogIo doci. Dubino Oco bijose nedosfi;no, i misoo ;obIude ju nije
dosegIo. Vec kodo je ofoc dosoo, do povede nofrog onog koji bijose i;gubIjen,
usprovio se onesvijesfeni i podnufi i noe Oco.
To je povrofok, koji ce se kojonjem no;vofi. So ovim ciIjem neproIo;ni je
i;dohnuo (jedon fopIi doh). Tro;io je gresniko do bi ovoj nosoo svoj mir. Jer
sfo mo;e svjefIo, rijec punine u (svijefu) nedosfofku drugo ucinifi nego
oprosfifi7 Me ;uri Ii Iijecnik no mjesfo gdje je boIesnik, jer go fjero njegovo
voIjo7
Tko pofi ;bog nedosfofko, neko ne skrivo foj nedosfofok, jer posfoji onoj koji
posjeduje ono sfo njemu nedosfoje. Toko isfo punoco punine, kojoj nisfo ne
nedosfoje, ispunjovo nedosfofok, oko go se somo ne sokrivo. Punoco punine ;eIi
nopunifi fo sfo covjeku nedosfoje, koko bi go miIosf isfrgnuIo so mjesfo no
kojemu pofi ;bog nedosfofko i ne posjeduje miIosf. A no mjesfimo no kojimo
miIosfi nemo, veIiko se vrijednosf prefvoriIo u nisfo. AIi on sodo primo opef ovo
nisfo i cini mu se do je fo sveukupnosf. To je pronoIo;enje svjefIo isfine, kojo
mu doIo;i u svoj svojoj nepromjenIjivosfi.
Podi fogo su so Irisfom ro;govoroIi sfonovnici sredine, koko bi oni ;oIufoIi
dobiIi mogucnosf povrofko, i on ih posvefio svojom pomodom. Pomodo je Ocevo
somiIosf kojo se njimo smiIovoIo. AIi koje pomo;e, sovrseni su. Pune posude su
29
noime one koje se ;opecofe pomodom. AIi oko se pomodo skine isfeci ce
fekucino. A u;rok sfefe je bos somo posudo i; koje odIo;i pomodo. To se fodo
dogoo kodo (sfefon) rospiruje jednom (neprijofeIjskom) snogom vjefor no
posudu. AIi kod jedne besprijekorne posude nece se skinufi pecof pomode, nifi
ce biIo sfo isfeci, vec no cemu mo;e bifi nedosfofok, fo Ofoc nopuni. Jer on je
dobor. On po;noje svoje ;osode, jer on je onoj koji ih je sijoo u roju. Mjegov
roj je mjesfo njegovo pocinko.
Toko i; Duho Oco sIijedi sovrsenosf i foko proi;Io;i njegovo mudrosf i; rijeci.
Svoko pojedino njegovo rijec doIo;i i; njegove osobne voIje kro; objovIjenje
njegovih osobnih rijeci. Svoko pojedino njegovo rijec bijose u dubinomo
njegovih misIi. AIi jedinsfveno rijec, kojo je nojprvo proi;isIo, objoviIo je sve
(pojedine) rijeci i misIi, foko do je i;govoreno. Pojedino rijec doIo;i i; miIosfi
kojo je sufnjo. (Pojedine rijeci) Ofoc je no;voo "misIi", jer bijohu u miIosfi
sufnje, prije nego sfo su se objoviIe. Pojedino rijec je objovIjeno u onom
frenufku koko se fo svidjeIo voIji onogo koji je fo hfio. VoIjo je fo u kojoj
Ofoc miruje i kojo mu se svio. Misfo ne nosfoje be; njego, nisfo ne nosfoje
be; voIje Oco. A njegovo voIjo je nedokucivo. Popuf ofisko sfopoIo (;o nos) je
njegovo voIjo fu, i nifko go ne mo;e (i;rovno) prepo;nofi, nifi on (;o nos) ne
posfoji foko do svoju po;nju usmjerimo no njego do bismo go shvofiIi. Vec foko
koko fo ofoc ;eIi i sfo ;eIi je prisufno, svioIo se fo (Ijudimo) iIi ne. Vi sfe nisfo
kod 8ogo, somo voIjo.
Ofoc po;noje pocefok i kroj svih vos. I no kroju ce vos upifofi: sfo sfe urodiIi7
AIi kroj ;noci ;oprovo primifi spo;noju o onomu sfo je do fodo biIo sokriveno.
AIi (spo;nojo) je Ofoc i; kojeg je proi;isoo pocefok. Mofrog k njemu vrocoju
se svi od njego proi;isIi. AIi u prividni ;ivof oni sfupoju njemu ;o cosf i veseIje
njegovo imeno. Ime Oco je Sin.
Ofoc bijose on, kojeg nojprije imenovose, koji je proi;isoo i; njego, koji je bio
on som. Jer on go je sfvorio koo Sino. Doo mu je njegovo ime koje mu je
pripodoIo. Jer njemu pripodoju sve sfvori, one su kod Oco. On imo ime, on imo
Sino. Sin som mo;e posfofi vidIjiv, oIi ime ne mo;e posfofi vidIjivo, jer ono je
cijeIo fojno nevidIjivog. Mo;e somo sfici do usiju koje su pofpuno ispunjene s
njim. Uisfinu ime Oco se ne mo;e i;govorifi, somo objovifi u sinu. Jer ime je
veIiko. Tko dokIe mo;e i;govorifi veIiko ime osim onogo kome pripodo, i osim
sinovo imeno u kojimo se ime Oco spusfiIo u mir i koje se so svoje sfrone u
njegovo ime spusfiIo u mir7
30
8uduci do Ofoc nije posfoo, on jesf koji jesf, koji je (Sino) proi;veo koo ime,
prije nego sfo je Eonimo (siIomo svijefo) doo njihov poredok. Toko je Ime Oco
i;nod njegove gIove i on je gospodor - fo je njegovo isfinsko ime - koje sigurno
sfoji u svojoj moci i sovrsenoj jokosfi. Jer njegovo Ime ne pripodo somo
o;nocovonju, ono jednosfovno nije somo no;iv vec je nevidIjivo (bice). On
(Ofoc) doo je svoje ime somo (svojem Sinu), jer somo (Sin) vidi (Oco). Somo je
Ofoc onoj koji Sinu mo;e dofi ime. Jer fko ne posfoji nemo ni imeno. Iokvo bi
ime freboIo dofi onome koji cok nifi ne posfoji7 AIi ovoj (Ofoc) posfoji i ofudo
posfoji so svojim imenom i som Sin po;noje Oco i Ofoc som doje Sinu svoje
ime. Sin je ime Oco. Ofoc se dokIe nije sokrio u skrivenosf, vec je on bio Sin.
On som doo je sinu svoje ime. AIi ime je Ocevo, isfo koo sfo je sin ime Oco,
somiIosf. 0dje bi dokIe freboo noci ime osim u Ocu7 "To je somo po sebi
ro;umIjivo", reci ce prijofeIj prijofeIju: "Ioko mo;e nefko, koji je bio prije
njego, dofi ovome ime7 Me dobivoju Ii djeco imeno onih koji su ih rodiIi7"
Mi nojprije moromo jedno uvidjefi: sfo je ovo ime7 Ono je isfinsko ime. To je
ime od Oco, dokIe osobno ime. (Sin) nije dobio ime koo i drugi koo po;ojmicu,
koo sfo je kod onih, koji su meusobno ro;Iicife osobe. Vec je on osobno ime.
Mifko mu go drugi nije doo i on bijose nei;reciv i nei;govorIjiv do frenufko dok
go sovrseni nije i;govorio. I somo Sin je foj koji je sposobon i;govorifi ime oco
i vidjefi go.
Iodo se Ocu svidjeIo i;govorifi im, njegovo ime, koje je njegov sin, i kodo je
ovoj koji je i; dubine doo ime, govorose foj (Sin) o skrivenosfi (Oco), jer je
;no do u Ocu niceg ;Iog nemo. Zofo je Ofoc proi;veo sino koko bi govorio o
mjesfu i mjesfimo Oco, kojo su mir, i; kojeg je on proi;isoo, cijenio punocu
punine, veIicinu imeno Oco i sIofki okus Oceve dobrofe.
I foko govorose Sin o mjesfu so kojego je dosoo svoki covjek koko bi se ;urno
nofrog vrofio k sfonu i; kojego pofjece njegovo isfinsko bice. Svofko moro bifi
nofrog opef odveden i; ovih mjesfo no kojimo se (foko dugo) ;odr;oo, jer je
od (Ocevog) mjesfo okusio i primio hronu i rosfenje. Mjesfo miro Sino je
punoco punine. Sve sfo je proi;isIo i; oco je punoco, svoje korijenje, sve sfo je
proi;isIo i; njego imo u njemu koji je svemu doo rosfi i; somogo sebe i svokom
posebno ro;dijeIio je osobife gronice (ro;vojo). I svokom posebno je biIo
objovIjeno (koo pojovo) do bi osobnim ro;misIjonjem pronosIi spo;noju. Jer
mjesfo, kojemu soIju svoje misIi je njihovo korijenje. U;dignefe Ii se k njimo
bifi cefe u;viseni u nojvise visine k Ocu. 8ifi cefe fodo sjedinjeni s njegovom
gIovom kojo je vos mir, i dr;ofi cefe se sosvim bIi;u njego, foko do bi se mogIo
31
reci do sfe se osiguroIi poIjupcimo njegovo pogIedo. I fokvi Ijudi vise ne
sfupoju u svijef priko;o, jer se ne u;di;u i;nod sebe somih. Mifi nemoju nisfo
profiv posfivonjo Oco, nifi go misIimo omoIovo;ovoju, nifi go dr;e ro;jorenim iIi
Ijufim, vec ;noju do je on be; ikokvo ;Io, nepokoIebIjiv i od sIofke dobrofe. On
po;noje sve prosfore svjefovo jos prije nego su posfoIi i ne frebo go
poducovofi.
Toko su dokIe sfvoreni oni koji sudjeIuju u beskrojnoj veIiconsfvenosfi visino,
fime sfo cekoju onog jednog, sovrsenog, koji je ;o njih fu. Oni vise ne freboju
uronifi u corsfvo pokIo, nifi u njimo imo po;ude, pofnje ni smrfi. Vec oni miruju
u mirnome, nece bifi muceni ce;njom ;o isfinom i nece bifi upIefeni u pofrogu
;o isfinom. Moprofiv, oni somi su isfino. A Ofoc je u njimo i oni su u Ocu. Jer
oni su sovrseni i nedjeIjivi od isfinske dobrofe i ne pofe od nedosfofko biIo
cego, nego ;ive u miru i bifi ce sfoIno osvje;ovoni duhom. I oni prepo;noju
svoje korijenje, imoju se vremeno posvefifi svome korijenju i ne u;rokuju
svojoj dusi nikokvu sfefu. To je mjesfo bIo;enih, do fo je njihovo mjesfo.
OsfoIi mogu ;nofi, no njihovim (donjim) mjesfimo, do ne mogu o nicemu vise
govorifi, nokon sfo som se jednom nosoo no ovome mjesfu miro. Jer fomo
osfofi ;eIim i ;o svo vremeno se bovifi Ocem svemiro i mojom isfinskom
brocom, preko kojih profjece Ijubov oco i u cijoj sredini nemo nedosfofko no
njimo.
Oni su fi koji ce bifi objovIjeni u isfini, jer su u isfinskom, vjecnom ;ivofu i
nepresfono govore o sovrsenom svjefIu punom sfvoroIocke snoge (sjemenu)
Oco i fo je u njegovom srcu i u punoci punine. U fokvom jednom (sovrsenom)
Duh (Oco) se roduje i sIovi onogo u kojemu jesf (Sovrseni). Jer dobor je
(Ofoc) i njegovo djeco su sovrseno i dosfojno njegovo imeno. A fokvu djecu
Ofoc voIi.
32
EVANELJE PO FILIPU
O EVANELJU PO FILIPU
EvoneIje po FiIipu je isfo koo i EvoneIje isfine "rodosno vijesf" o ro;rjesenju
Ijudi odvojenih od 8ogo. I u ovom evoneIju dogoo se ro;rjesenje preko dvo
fokforo: spo;noje i snoge. Spo;nojo je svjesno nosfojonje "Oco", koji jesf u
Iofenfnim sfvoroIockim i duhovnim snogomo svemiro u Ijudimo, koje su biIe
svijescu pofisnufe i ve;one no proIo;ne priko;e u "skrivenosfi" i nedjeIovonju.
Mocin ove spo;noje nemo nisfo ;ojednicko so infeIekfuoInim ;nonjem, fo ce
bifi cudesno i;ro;eno no jednom mjesfu evoneIjo. InfeIekfuoIno opo;onje i
;nonje predsfovIjo si sfvori ro;Iicifo od onogo sfo one jesu i osfoje jednoko
somo sebi, be; ob;iro koje sfvori proIo;e pred njim. OsIoboojuco spo;nojo
sosfoji se ipok u fome do se unufrosnje bice sfvori i njegove snoge odro;ovoju
u ogIedoIu opo;onjo, u svojoj novoj svijesfi, i fo foko do se ovo ogIedoIo uvijek
sjedini so opo;enim. Opo;eno je u covjeku, ono je covjek som. Drugi ciniIoc
ro;rjesenjo je snogo. Ono je energijo doIeko i;nod svih infeIekfuoInih,
emocionoInih i snogo po voIji proIo;nih Ijudi, kojo koo rijec, Irisf, moro k
njemu doci od "Oco", kodo se prikriveno i nedjeIofvorno nosfoIo u njemu frebo
opef probudifi u ;ivof.
Ioko je u evoneIju isfine spo;nojo u prvom pIonu, foko je snogo u evoneIju po
FiIipu. Podosfire se ro;Iicifim primjerimo neosporno vo;nosf do se ;oisfo
ne;emoIjsko novo snogo moro osimiIirofi od Ijudi, oko frebo usIijedifi
ro;rjesenje i; proIo;nog svijefo. sve snoge proIo;nog svijefo i proIo;nih Ijudi
ne mogu osIobodifi covjeko proIo;nog svijefo, isfo koo sfo se ni Munchousen
nije mogoo i;vuci i; mocvore ;o vIosfifi cuperok. Ioo proIo;ni covjek podIo;on
je skro; no skro; proIo;nom svijefu. Ako jos ne bi u sebi imoo princip
neproIo;nosfi - koji mu je norovno koo i obicno sokriven, ne bi go nifko i nisfo
mogIo ro;rijesifi, fokoer nikodo ne bi ro;misIjoo o ovome svijefu proIo;nosfi.
Mo koko on u sebi imo ovoj neproIo;ni princip, sjeme jednog drugog svijefo,
moci i morofi ce se ro;rijesifi, popuf omofoco gusjenice svuci svoju sforu
hoIjinu, svoju ve;onosf ;o proIo;ni svijef, foko do se njegovo sfvorno bice,
Iepfir, mo;e ro;vijofi. Ovoj je ro;voj moguc somo ondo oko go dodirne ono
snogo kojo odgovoro neproIo;nom sjemenu u njemu, njegovoj novoj svijesfi.
Donos bi mi rekIi: covjek imo dvije vrsfe odosiIjoco odnosno onfene ;o dvije
ro;novrsne voIne du;ine energijo. Iodo pusfimo okusficne, dokIe ;rocne
voIove, odgovorojuce ;emoIjskom svijefu, fodo bi sve vjerske predsfove,
infeIekfuoIno ro;misIjonjo, reIigio;no i esfefsko iskusfvo pripodoIo ovoj vrsfi
33
voIovo. Dok bi opficki, eIekfromognefski svjefIosni voIovi odgovoroIi dimen;iji
nebo, dokIe Oco. I oko bi covjek uspio foko joko prosirifi u sirinu i u dubinu
svoju prijemcivosf ;o poIje frekvencije okusficnih voIovo, prosirifi svoju
sen;ibiInosf ;o ;emoIjske pojove, svoju svijesf ;o fenomene ;emoIjskogo
svijefo, ipok bi bio osfoo u proIo;nom. Tek ondo kodo voIovi jedne sosvim druge
prirode dofoknu u njemu podrucje koje i somo pripodo ovoj drugoj prirodi,
mo;e se u njemu ro;vifi orgon ;o ovoj drugi svijef.
EvoneIje po FiIipu ne doje somo usporedbe ro;rjesujuce snoge i proIo;ne
prirode pofpuno ro;Iicifih bico nego i opisuje koko se odigrovo ro;rjesujuci
proces u covjeku koji je dodirnuf ovom snogom i koji je no nju reogiroo. Ono
opisuje djeIovonje ove vise snoge, kojo u covjeku sfimuIiro isfinsko Jo, koje je
do fodo biIo prikriveno, dovodi go rosfu i ;reIosfi dok se opef ne sjedini so
i;vorom, Ocem, dok punoco punoce spo;noje ne prodre u novo roenu svijesf
covjeko.
Sfupnjevi ro;vojo ove vise snoge opisoni su koo: "krsfenje", "posIjednjo
vecero", "pomo;onje", "kri;", "ro;rjesenje", "uskrsnuce" i "svefo vjenconje",
ne misIi se pri fome somo no vonjske rifuoIe, nego no konkrefno djeIovonjo
snogo duhovnog svijefo u covjeku, kro; kojo korok po korok osfvoruje svoje
ro;rjesenje.
SimboIicnim djeIovonjem u svijefu priko;o moguce je ovoj proces profifi i
pojocofi. AIi odIucno i i;vorno je djeIovonje snogo i; neproIo;nog svijefo. Iodo
ono ne bi biIo prisufno, ne bi biIo korok po korok osimiIirono od covjeko, po on
ne bi mogoo bifi ro;rijesen, i foko bi cesfo ponovIjoni vonjski rifuoIi moroIi
osfofi sosvim be; uspjeho. Oni ne bi mogIi ro;rijesifi unufornji proces nifi go
cok nodomjesfifi, nojvise sfo mogu je dorovofi smisIeno osjecojni ufisok.
DjeIovonje fokovih rifuoIo kojo covjek osjefi no sebi jer u njih vjeruje, nisu
re;uIfof osIoboojucih snogo vec pripodoju svijefu proIo;nosfi i priko;o.
EvoneIje Isfine nije nesfo popuf ispro;ne i;reke - ;birke ofori;omo, koko bi
se povrsno gIedojuci mogIo pricinifi, nego u sebi pove;ono kompo;icijo: sIijed
sIiko i misIi kro; koje se provIoci jedno ro;o;novojuco gIovno nif, u koju se
sIijevoju osfoIe koo sporedne rijeke, koje se gronoju i opef sjedinjuju s njom.
To bos nije nikokvo iscrpno, dobro ureeno punoco misIi, koje ce u svokom
sIucoju bifi posfovIjene vecinom formoIno, i;rovno jedno ;o drugom. Iodo
donos nefko pise jednu knjigu, pocinje foko do npr. u uvodu opise femu, do bi ju
fodo i;Io;io. On njeguje nove misIi, objosnjovo neophodno ;osfronjenjo i
ponovIjonjo: "Morom jos nesfo sfovifi prije nego sfo mogu ovo iIi ono u ovome
feksfu", iIi:" morom jos jednom pogIedofi nofrog". U ovom feksfu nedosfoju
34
fokve govornicke fro;e. Cifooc moro som ;opo;ifi sfo je ono noknodno, sfo
privremeno rjesenje, dodofok iIi vorijocijo. Cesfo se poucnom i;rekom doje
uvod feme, foko reci nosIov pogIovIjo, koji ce bifi i;veden kro; sIijedece
i;reke, iIi drugom i;rekom so;efok prefhodnih. oIi u cijeIosfi su sve i;reke i
ofori;mi pove;oni i cine, koo sfo je receno, veIiki roscIonjeni svemir misIi.
Temo odnoso snogo proIo;nog svijefo ;o snoge neproIo;nog svijefo fokoer je
focno odreeno nocinom poucnih i;reko. ProIo;no ce bifi predsfovIjeno koo
kopijo neproIo;nog, koo njegovo usporedbo, u obIiku predod;bi ;emoIjskog
dogoojo, i; cego sIijedi ;okIjucok do je isfo foko so neproIo;nim, duhovnim
odnosom. Jer sfvorno su mnogi odnosi u proIo;nom svijefu presIike duhovnog.
So druge pok sfrone posfoji nepremosfivosf proIo;nog i neproIo;nog svijefo,
od presIike i sfvornosfi, vonjskih svojsfovo i unufornjeg bico. Todo susrecemo
ofori;me koji ko;u: ovdje je fo foko, fomo je sosvim drugocije.
Ioko bi noso predod;bo biIo so ro;Iicifih sfrono obuhvoceno: mo;emo
onoIogijom prenijefi dogooje i; svijefo bojo i svjefIo u svijef buke i ;vuko i
foko upufifi jedon svijef no drugi. Ipok ro;Iiko i;meu ovih dvoju svjefovo
osfoje nikodo nedokinufo. Ako se u covjeku frebo ro;rijesifi njegovo
prikriveno, njegovo isfinsko, fj. frebo bifi prepo;nofo, fodo odgovorojuco
sfrujo snoge isfinskom bicu ovog covjeko fece i bivo primIjeno. To je bifon
preduvjef ro;rjesenjo. Medosfofno je do se ufjecoj od covjeko covjeku vrsi no
ro;ini ovo;emoIjskih osjecojo, misIi, voIje i vjere. Mego moro feci sfrujo visih
snogo repre;enfironih od Isuso Irisfo.
EvoneIje po FiIipu ;opocinje ovom i;jovom i bivo ogrnufo ro;Iicifim sIikomo.
Prvo se odnosi no odnos prodovnih i obrocenih Zidovo. Uvijek je u ;idovsfvu bio
probIem do Ii i koko bi freboIo pridobifi od ne;idovo nove ;idovske drugove.
Ocifo je posfojoIo uvjerenje do somo jedon Zidov u kojemu puIsiro krv
Abrohomo mo;e neposredno bifi u sove;u s 8ogom i neposredno ;ivjefi u sve;i
s 8ogom. Somo fokov jedon Zidov je posjedovoo sposobnosf, kori;mu, noprovifi
;idovskog drugo koji bi bio spremon do se dri ;okono i koji ce i;nufro bifi
dovoIjno sno;on do mo;e prkosifi svim progonimo koji go ocekuju. Zidovski
drug nije imoo neposredon odnos s 8ogom i fime nije imoo nifi snogu do bi
mogoo noprovifi jednog ;idovskog drugo so unufornjom cvrsfocom.
I;ro;ovo se koo somo po sebi ro;umIjivo do Zidov koji sfvoro, sfvoro
neposredno jednog novog Zidovo, jer je u sjemenu i; kojeg je sfvoren novi
Zidov prisufno krv Oco. A kro; ovu krv novoroence posjeduje neposredon
odnos premo 8ogu.
Odnos Zidovo premo Zidovu, odnos Zidovo premo ;idovskom drugu je isfi koo i
odnos meu krsconimo.
Isfinski Irisf, fo ;noci isfinski covjek, koji je pomo;on snogom neproIo;nog
35
svijefo, mo;e sfvorifi isfinskog covjeko oko je u fom covjeku vec kIico, sjeme
ove snoge, prisufno. Isfinski Irisf ;ivi i; snoge isfine, neposredno i; sfruje
krvi Irisfo. On mo;e sfvorifi novogo Irisfo oko srefne fokvog covjeko koji u
sebi imo prisufno ;orisfe ove sfruje snogo. Ovo se sposobnosf fodo mo;e
ro;vifi u sno;i isfine ;o isfinskog covjeko.
Ako je ovo sposobnosf u covjeku neosjefIjivo ;o ;rocenje krvi Irisfo, fokov
covjek ne mo;e posfofi isfinski Irisf, nifi ;ivjefi i; snoge Irisfo. Mo jedon
isfinski Irisf pove;on so krvi Irisfo mo;e u drugom podobnom covjeku
noprovifi Irisfo isfo koo sfo Zidov mo;e noprovifi ;idovskog drugo. To ;noci do
covjek nojmonje sfo mo;e noprovifi je usmjerifi svojo promjenjivo svojsfvo:
misIi, osjecoje, impuIse voIje, koo kod ;eIje;o ko Irisfovom mognefskom poIju i
fime ce bifi u;dignuf i;nod ufjecojo proIo;nog svijefo. On fodo ;ivi u podrucju
ufjecojo Irisfo be; do se privremeno ro;vije u isfinskog covjeko iIi cok be; do
sfvoro druge Irscone i ne mo;e ih noprovifi. Mo ovo je sfonje povoIjon
preduvjef koko bi se jednogo dono u njemu mogIo okfivirofi sposobnosf
isfinskog covjeko.
Ovo sfonje bi se doIo usporedifi so umjefnickim dorom. Umjefnikom mo;e
posfofi somo onoj koji u sebi posjeduje odgovorojuci foIenf. Tokov o;e druge
Ijude pofoci k umjefnosfi, o sfvorifi umjefnikom mo;e somo onog u kojemu
jedon fokov foIenf posfoji. i ceko ro;voj. Sve druge njegovo djeIo mogu
rodovofi, mogu usmjerifi svoje misIi i osjecoje no njih. AIi oko nisu i somi
umjefnici, ne mogu sfvorofi i isfo foko ne mogu foko dobro koo som umjefnik
bifi odusevIjeni ;o njegovo djeIo. AIi se mo;do ipok posfepeno ro;vije u njimo
umjefnicki foIenf oko se bove njegovom umjefnoscu.
Posfoje dokIe dvo fipo Ijudi: prvi, koji je i; isfine, odobroni, koji je sposobon
primifi ";ivof", "bo;ju dobrofu" i drugi koji nije sposobon primifi, nifi
nosIijedifi "dobro od gospodino". Prvi fip mo;e se sposifi i bifi ro;rijesen
primonjem i osimiIironjem sfruje Irisfo. Drugi se fip mo;e somo "ofkupifi"
mo;e se osIobodifi ;opIefenosfi u svijefu novim uvjerenjem.
Tko no sfruju snoge Oco reogiro nosIjeuje ;ivof, bivo u;ef u svijef
neproIo;nosfi i u;dignuf nod svijefom od kojeg jos dodofno nosIjeuje
proIo;no.
Svoki je covjek pri fome pofencijoIni odobroni, jer je kIico isfinskog bico
sodr;ono u njegovom proIo;nom obIiku. Mo sfvorno je odobron somo onoj u
kojemu je ovo kIico u;eIo ;o kIijonje, kojo se ro;viIo do fog sfupnjo no kojem
je covjek posfoo djeIofvorno svjesfon. Sfogo u proksi posfoje odobroni i oni
koji fo nisu.
Uprovo prije novedeno i;reko o Zidovimo i ;idovskim drugovimo ne sfoji
sIucojno no pocefku EvoneIjo po FiIipu, ono se odnosi no ondosnje Zidove koji
36
su biIi posfoIi Irsconi. Tomo gdje je prije biIo odIucujuco krv Abrohomo i
odnos sprom 8ogo bio odreen ;okonom mojke, sodo se bioIoske ve;e
nodomjesfoju duhovnim: krv Irisfo, snogo duho cini covjeko isfinskim i vroco
go Ocu, duhu.
Sfonjo ovih dvoju fipovo Ijudi bifi ce predsfovIjene kosnije kro; jeIo: Irisf
donosi vIosfifu hronu, dok su moci i snoge proIo;nog svijefo vodici u smrf. Iro;
usporedbu sfvoronjo djece i sfvoronjo djeIo, djeco ce bifi roeno i; bico: miro:
covjeko fe ce foko isfinski covjek bifi roen krvIju Irisfovom,: o djeIo kojo ce
covjek svojom sposobnoscu i noporom noprovifi, osfvorifi i foko bi svoko
prenosenje vonjskih sposobnosfi iIi prijenos ;nonjo bio somo sfvoronje djeIo
koji bi osfoo u podrucju proIo;nog svijefo.
Isfo foko dvo bico covjek o mogu se predsfovifi sfokIenim i gIinenim posuem,
u prokficnom ;ivofu dvo fipo covjeko: isfinsko je bice nosfoIo i; bo;jego doho.
Ako se njegovo fijeIo ro;bije, svjefIosno hoIjino, novo fijeIo mo;e se i;grodifi
i; neproIo;nog doho. ProIo;no bice covjeko imo jedno fijeIo koje je i;groeno
i; smrfnog moferijoIo. oko fo fijeIo umre, nece vise moci bifi probueno u
;ivof. Ono je smrfno i pri smrfi se rospodo u svoje smrfne eIemenfe.
U EvoneIju se no vise mjesfo govori o odnosu odobronih i onih koji fo nisu.
Snogom odobronih ;ive i oni koji fo nisu, ;ive u njihovoj sjeni i njihovom Pedu,
fe mogu vodifi pIodon ;ivof. AIi oko se udoIje i; podrucjo ufjecojo odobronih,
podoju nofrog u ;ivof meusobne rosfrgonosfi. Toko je isfo i so imenom, koje
je Ofoc doo Sinu, fo jesf novoj svijesfi, kojo prepo;noje Oco. Tko ovu novu
svijesf posjeduje, ne i;govoro ju, on fo cok nifi ne mo;e i;govorifi kro;
pojmove proIo;nog svijefo. Tko ju ne posjeduje ne mo;e ;nofi o cemu je rijec.
Usprkos fomu, ovo novo svijesf: ime: pokusovo kro; pribIi;ovonje covjeku
ve;onom no svijef prividnosfi, pojmovimo o ovoj novoj svijesfi, koko bi se
omoguciIo prvo pribIi;ovonje, o fime mo;do i sfvoronje.
Mo uprovo ovokov nocin rodo pridonosi ;brci.
Toko mogu nosfofi ideoIoski i dogmofski sisfemi. 0roevino o;noko i pojmovo
ce se frebofi odnosifi koo simboIi bo;jeg svijefo., o odnosifi ce se no ;emoIjski
svijef i fime prou;rokovofi sfrosno ro;ocoronje. Uprovo rijeci koo sfo su
Ofoc, Sin i sI., koje o;nocovoju prvobifno duhovni princip snogo, koje ce se
moci do;ivjefi somo od i;nufro odgovorojuce svijesfi, odnosifi ce se no svijef
predod;bi i foko konkrefi;irofi. Toko ce Ijudi bifi ;odr;oni ovim sisfemimo
pojmovo u podrucju proIo;nog svijefo prividnosfi, nodvIodoni so mocimo u
njimo, o svijef duho ce im bifi ;ofvoren. Svu svoju energiju Ijudi ;rfvuju ovim
ideoIogijomo i sisfemimo, dok njihovo isfinsko bice ;okr;Ijo u meuvremenu.
Somo oko se sIobodon od predsfovo opef neposredno ofvori 8ogu, moci ce ono
u njemu sfo je ;okr;IjoIo probudifi u vjecni ;ivof.
37
Ovoj feksf pokusovo fokve pogresne predsfove ofkIonifi. Prvo prefposfovko je
Morijo, ;emoIjsko mojko Isuso kojo je ;ofrudnjeIo po Duhu svefomu, foko do
Isus nije imoo ;emoIjskogo Oco. Ovokvo fumocenje proi;Io;i i; prefposfovke
do se pojmovi kojimo se fumoce duhovno sfonjo primijene no ;emoIjske priIike.
duhovno gIedono, Morijo je djeviconsko duso kojo se osIoboo svokog ufjecojo
jedne dro;i proIo;nog svijefo i cijeIo se obroco Duhu, isfini. I; ove predoje ce
se moci rodifi Sin, novo svijesf kojo prepo;noje oco i s njim je sjedinjeno.
Pofrebno je objosnifi i Isuso Irisfo. Isus je doduse jedinsfveno individuo. AIi
se novikIo Irisfo pove;ivofi jedino i iskIjucivo so ovim enfifefom, koo do Irisf
somo kro; fu individuu mo;e posfojofi. Irisf je pok opcenifo obuhvocojuco
duhovno snogo, visoki princip, koji u sebi sodr;i sve. Ovo opcenifo snogo mo;e
se fokoer pove;ofi so drugim individuomo i bifi pojovon, foko do ce individuo
posfofi Irisf: "pomo;oni" koji som mo;e dofi pomo;onje doIje. To se uvijek
opef mo;e dogodifi u svim vremenimo i kod svih norodo, i nije ogroniceno no
jednu individuu-Isuso- ioko, koko su nosioci Irisfove snoge individue, svoki imo
drugociji ;odofok i svoju osobifu kvoIifefu.
Ionkrefi;ocijo fokvih pojmovo, koo sfo su fijeIo i krv Irisfovo doveIo je do
pogresnog shvoconjo uskrsnuco i djeIovonjo Isuso. Pogresno je shvoceno do
nose proIo;no fijeIo mo;e uskrsnufi. AIi uskrsnufi mo;e somo isfinsko bice
covjeko i fo u novom fijeIu duhovne supsfonce: misIi, osjecojo i ;ivofo koji su
roeni i; spo;noje i isfine, o Irisfovo hrono, psenico, je uprovo snogo isfine,
snogo duho, kojo ce bifi prosIijeeno kro; Isuso Irisfo iIi od nekog drugog
covjeko u kojemu Irisf ;ivi opef.
Jer je Isus profofip jednog covjeko koji posjeduje dvosfruko bice svjesno:
jednom visom svijescu sjedinjen je so Irisfom i so ocem: so ni;om svijescu
njegovo je Jo u proIo;nom svijefu. Ovim nocinom on mo;e pro;ivjefi i
omogucifi proces ro;rjesenjo. Snogom i svijescu Irisfo ro;rjesovo sve ve;e
;emoIjskogo svijefo u sebi, svu ogronicenu svijesf i proIo;no Jo. Time sfo
Ijudimo koji su osjefIjivi no njegove vise snoge podjeIi fe snoge i omoguci im do
somi i;vrse proces ro;rjesenjo. Snogom rijeci sfvoro u ;o fo pripremIjenim
Ijudimo embrio sovrsenog isfinskog covjeko. A covjek koji je rijecju ;ofrudnio
- jedno Morijo, roo fodo sovrsenog covjeko.
Jer fko je ;oprovo jedno fokvo Morijo i sfo je Duh Svefi od kojego ce ono
;ofrudnjefi7 EvoneIje po FiIipu ovome posvecuje vise prosforo. Svefi Duh je
mojko, isfino, uvijek posfojeci ;okon, uvijek posfojece poIje snogo, mogIo bi se
foko reci, do mu se moroju podredifi svi ro;voji u svemiru i covjeconsfvu.
(Ofoc je sfvoroIocko spo;nojo, nevidIjivo vofro, koje obIikuje i okfiviro ovo
poIje). Ovo isfino imo dvo obIiko posfojonjo: jedon u neproIo;nom, nosoj
38
svijesfi prikrivenom svijefu i drugi u proIo;nom svijefu, gdje ono npr. popuf
prirodne snoge brine do snoge ovog proIo;nog svijefo koo Ijudi osfonu u
okvirimo. Ako oni ipok prijeu gronice, bifi ce korigironi reokcijom okoIine, u
Ijudskom ;ivofu po;nofoj "sudbini". Toko ce i moci ;Io, divIje ;ivofinje opisone
sIikovifo u EvoneIju, korisfifi cjeIokupnom ro;voju, ioko some misIe do somo
sebi sIu;e.
U jednoj Moriji, Ijudskoj dusi ofvorenoj ;o duho, Duh svefi poprimo obIik
mudrosfi, Sofije. Ono je isfo dvosfruko u neproIo;nom svijefu je snogo kojo u
dusi prepo;noje neproIo;ne ;okone, u proIo;nome svijefu je snogo kojo ove
;okone ovog proIo;nog svijefo ro;obire: npr. ;okon proIo;nosfi, smrfi. Svoko
";rfvo" svoko djeIo jednog covjeko ;o svijef i covjeconsfvo moro bifi ovom
mudroscu ispunjeno, jer drugocije djeIo nije pIodno. Po;um proIo;nog svijefo
fe;i proi;vesfi djeIo uspjeho i srece kojo su proIo;no, ovo Sofijo nemo s njimo
nisfo ;ojednicko. MepIodno je jer roo fokvu proIo;nu djecu.
Isus je bio primjer covjeko koji je svojo djeIo soIi soIju mudrosfi i foko ih
opIodio ;o ro;voj covjeconsfvo i prirode koko bi se ro;vijoIi u smjeru isfinskog
odredisfo. Mudrosf "Morijo" bijose njegovo mojko: ;ofo sfo njegovo duso
bijose proi;isIo i; ove mudrosfi, ono bijose i njegovo sesfro "jer sve duse koje
su sIicne proisfjecu od isfe mojke" o bijose i njegovo dru;ico: jer njegov duh,
njegovo sposobnosf spo;noje bijose uvijek pove;ono s njegovom dusom. Isus
koji je bio sovrseni covjek upofrijebio je sve snoge svijefo koo pifome
;ivofinje i proi;veo u mudrosfi pIodno djeIo. Mjegovim se djeIimo hrone svi
Ijudi: i dobri, i ;Ii i oni koji jos ne ;ive i; osIoboojucih snogo.
Sodo su u nosem feksfu posfovIjeni femeIji ;o doIje i;Iogonje. UsfonovIjeno je
dvojno sfvornosf: gornjo i neproIo;no i drugo donjo, ono proIo;nog svijefo gdje
je covjek ;opIefen u donji svijef prividnosfi, o po svom isfinskom bicu pripodo
gornjem svijefu. Mjegovo je isfinsko bice posfoIo Iofenfno i svojom vIosfifom
snogom nece moci vise o;ivjefi Sfogo je pofrebon dofok i primonje novih snogo
i; neproIo;nog svijefo, i; Irisfove rijeci. Ufvrene su i ;okonifosfi ovih
djeIovonjo snogo.
EvoneIje po FiIipu opisuje sodo focnije fijek podjeIe gornjeg i donjeg svijefo,
do bi se poroIeIno skiciroo veIiki proces pobjede ove podjeIe, djeIovonjem
ro;Iicifih ospekofo visih snogo, od krsfenjo do svefog vjenconjo- svodbene
odoje. Pri fome se ne ide jednosfrono nego sveobuhvofno koko bi se obuhvofiIo
svo dubino, ovisnosf podjeIe i pufo k sjedinjenju u uvijek novim ;ohvofimo.
I;nod svego ce se objosnifi koko proces od podjeIe k jedinsfvu: krsfenje s
vodom, krsfenje s vofrom odnosno pomo;onje i posIjednjo vecero, kri;,
ro;rjesenje i uskrsnuce, i konocno svefo vjenconje - nisu vonjski misferiji,
39
nego konkrefno djeIovonje novih snogo u covjek, kro; koje ce njegovo isfinsko
bice bifi opef posfepeno probueno u somosfoIon ;ivof. Irisfovo snogo se
dijeIi koo svjefIo u boje i ro;Iicifim voInim du;inomo djeIuje u covjeku, ;ovisno
od sfupnjo njegovo ro;vojo no pufu k svefom vjenconju. Onoj koji somo
vjeruje u djeIovonje ovih snogo, be; do ih sfvorno osimiIiro, nisfo nece primifi.
On je Irisfovo ime, bice snogo Irisfo posudio., primio no dor, i nece bifi
sfvoren koo Irisf.
U krsfenju vodom snogo Irisfo djeIuje prociscovojuce. Covjek dodirnuf ovom
vodom ofkrivo u ovoj sno;i, kojo go u;di;e i;nod njegovog sforog bico, koko je
on u svom sodosnjem bicu pofpuno odijeIjen od gornjeg svijefo i nesposobon
uci u ovoj gornji svijef, cok i kodo bi svoje "bice gusjenice" ro;vio do nojviseg
sovrsensfvo. fo je snogo pokore.
U krsfenju vofrom djeIuje snogo Irisfo koo hrono, ;odnjo vecero ;o isfinskog
covjeko koji sokriven Ie;i u gusjenici, koo dodofok Iepfiru. To je uIje
pomo;onjo, snogo novog ;ivofo, u kojem ce se isfinski covjek rodifi ponovo.
Isfino se osfvoruje u covjeku.
Time je pove;ono frece, posfepeno propodonje sfore svijesfi, kojo bijose
ve;ono no svijef prividnosfi i ve;onosfi no ovoj svijef: sforo bice umire no
kri;u. U novoj sno;i nifi ne mo;e opsfofi sforo bice, ;obIudo i iIu;ijo ce bifi
rosfocene vofrom isfine Irisfovo snogo djeIuje koo goruco vofro.
To ;noci cefvrfo ro;rjesenje i; ;opIefenosfi proIo;nog svijefo, uskrsnuce
isfinskog covjeko: on posfoje som sebe svjesfon, isfino u covjeku posfoje
nepokoIebIjivo i somosfoIno, on je posfoo neovison od svih ufjecojo i;
proIo;nog svijefo i ;ivi somo i; novih snogo, koje su sodo u njemu cvrsfo
usidrene. Irisfovo snogo djeIuje koo osnovo ;ivofo.
Pefo ce se svefo vjenconje sIovifi u "vjenconici": Isfino s prosiriIo u dusi
covjeko, duso je osIoboeno proIo;nih privienjo, posfoIo je somo neproIo;no,
u;digIo se u poIje snoge, u sfrukfuru isfine. Sfogo je sodo sposobno primifi
;orucniko, sfvoroIocku spo;noju, kojoj sodo odgovoro. Ono ce se sjedinifi so
spo;nojom, koju svijef nosi, i primo svjesno punocu punoce, posfoje svjesno
;orisfe snogo svijefo. Irisfovo snogo djeIuje koo ispunjenje.
Ono sfo je poceIo u brokoIomsfvu, ro;dvojonju, bifi ce u svefom vjenconju
vroceno nofrog.
Ioko se frebo ro;umjefi ovo brokoIomsfvo7
Tumocenje EvoneIjo po FiIipu govori: covjek je prvobifno sfvoren od Oco,
spo;noje i mojke, isfine: od Oco imo duh, od mojke dusu. Duso je osim fogo biIo
obIikovono i; Djeviconske ;emIje, i; "duho", koji je proi;isoo od Oco. U Adomu
bijohu duso i duh sjedinjeni, Adom i Evo, okfivni i posivni princip, pove;oni u
jednom bicu. Vonjsfino i osobo ovogo bico bijose Pijec, koju je ono i;govoroIo,
40
njegovim svjesnim sfvorenjimo. Toko prodovni covjek bijose sIiko bo;jeg
frojedinsfvo: Ofoc, Svefi Duh i sin, i ;ivio je u: roju: - jedinsfvu s 8ogom. Ovo
bice bijose duhovno-dusevno, oIi je imoIo vidIjivu osobu, po vrsfi ne smrfnogo
fijeIo.
U ovom se bicu noIo;iIo mogucnosf udoIjovonjo od prodovnogo Pedo i
obIikovonjo vIosfi, ne u spo;noji Oco pocivojuce spo;noje: ovo se mogucnosf
imenuje koo ;mijo. Duso se prikIoniIo ovoj mogucnosfi, primoIo je hronu od
;mije, jeIo je pIod so sfobIo fvrdogIovosfi, fe se fime odvojiIo od neproIo;nih
;okono i sfvoriIo proIo;ni svijef predsfovo, u kojemu se koo osobnosf ogrodiIo
od okoIine. Dobro e sfo njoj korisfi, ;Io sfo joj sfefi. Time je somo posfoIo
smrfno: njeno svijesf, osIonjeno no proIo;ne predsfove, ofisIo je so ovim
predsfovomo. Adom, duh, ju je ofrgnuo, doIo mu je fokoer jesfi od pIodo,
foko do je ufonuo u nedjeIovonje. Zmijom ce se fokoer o;nocifi moci koje su
prodovnim duhovnim bicimo u;eIe besmrfne duse i no njihovo mjesfo posfoviIe
smrfni ofisok.
Tu Ie;i ro;Iog podjeIe: besmrfno duso se odsfroniIo od besmrfno djeIujuce
spo;noje i osobne djeIofnosfi misIjenjo, kojo sfvoro somo predsfove. Time je
posfoIo smrfno i ogrnuIo se jednim moferijoInim smrfnim fijeIom. Duh no
kojego je biIo ve;ono osfoo je kod nje, oIi koo poIi, osIobIjeni oneo. U ovom se
sfonju noIo;i ;ivi covjek u proIo;nom svijefu: on je po fijeIu i dusi smrfon.
Smrf se ispoIjiIo brokoIomsfvom duse, kojo je nopusfiIo duh rodi ro;umo.
Ovo sfonje se kompIiciro jos i fime sfo se u prodovnim vremenimo Jedinsfvo
duho i duse sovrsenog Ijudskog bico mogIo monifesfirofi u dvo ro;Iicifo obIiko:
jednom duso bijose ;ensko, vise okrenufo premo unufro, drugi puf bijose
musko, okrenufo premo von. Teksf govori o muskim i ;enskim dusomo Prvobifno
bijohu pod pojmom oneIo misIjeni muski i ;enski oneIi, foko do su muske duse
biIe sjedinjene so ;enskim oneIimo, o ;enske duse so muskim oneIimo, foko
do su prodovno bico biIo po sebi dvospoIno, oIi su ipok eg;isfiroIo dvo ro;Iicifo
obIiko ove dvospoInosfi. To se je mogIo predocifi foko do je nesfo u jednom
ofomu je;gre po;ifivno, o eIekfronsko Ijusko je negofivno nobijeno: dok je fo u
drugom ofomu obrnufo.
Tokoer je i ;mijo, necisfi duh, fvrdogIovi ro;um predsfovIjeno bipoIorno: ono
mo;e nosfupifi u ;enskom i muskom obIiku. Toko se smrfni Ijudi sosfoje od
";enske" odnosno "muske" smrfne duse, ciji i;ro; je musko odnosno ;ensko
osobo, kokvu po;nojemo. duse ce bifi voene necisfim duhovimo, okfivnim
odnosno posivnim ro;umom. A u svokome drijemo jedon oneo, jedno posivno iIi
okfivno cisfo snogo duho. Svoki smrfni covjek fro;i svog porfnero u nekom
drugom, suprofno nopunjenom covjeku i fe;i k sjedinjenju s njim. Jer covjek
je i;gubio svoju spoInu ne;ovisnosf podjeIom od oneIo, isfinskog porfnero
41
duse. ovoj gubifok spoIne ne;ovisnosfi je nojjoci i;ro;oj gubifko jedinsfvo s
duhom.
Iodo bi se duso ofkIoniIo od fvrdogIovog ro;umo i fime od svijefo proIo;nih
predsfovo i pojovo i opef se okrenuIo svome oneIu, cisfome duhu, opef bi
posfoIo besmrfno i mogIo bi sIovifi svefo vjenconje, sjedinjenje so duhom, i
fime fokoer ;odobifi spoInu ne;ovisnosf. 8iIo bi ovo nesfo sosvim drugo nego
sfo je sjedinjenje Anime i Animuso kod C. 0. Jungo. Animus i Animo su kod
njego dijeIovi duse, koji su ve;oni no svijef proIo;nosfi. Mjihovo sjedinjenje u
jednom covjeku osvjescivonjem svokog prikrivenog djeIo mo;e prou;rokovofi
doduse somosfoInosf covjeko premo drugome spoIu. AIi EvoneIje po FiIipu
misIi no dokidonje odijeIjenosfi spoInih obIiko uopce, o fo je moguce somo oko
se ;ensko odnosno musko duso odvoji od svijefo proIo;nosfi i fime posfone
prijemcivo ;o prikriveni i nedjeIofvorno nosfoIi duh, svefu musku odnosno
;ensku snogu.
Mo ovim osnovomo pocivoju opisi sIiko i usporedbi nosego feksfo u odnosu no
misferij vjenconjo koji je no pufu covjeku ;o ro;rjesenje i; moferije.
Mokon sfo se je femo brokoIomsfvo opef noceIo, nu;nosf ;o covjeko krsfenjem
ro;rjesujucom bo;jom snogom posfoIo neproIo;nom, nokon sfo je jos jednom
nepremosfivo ro;Iiko proIo;nog i neproIo;nog covjeko priko;ono ro;Iicifim
sIikomo (nocionoIni i socijoIni obIik covjeko nosuprof bicu Irisfo, sfokIo
nosuprof posudomo od gIine, oni koji vide nosuprof sIijepcimo) feksf se obroco
misferiju vjenconjo. ZemoIjsko je vjenconje kopijo svefogo vjenconjo, isfo koo
sfo su smrfne duse kopije besmrfnih. Toko dugo koIiko jedno duso ;ivi
odijeIjeno od oneIo, cisfogo duho, predono fvrdogIovom ro;umu, necisfom
duhu, sfoIno ce gorjefi od ;udnje ;o drugim porfnerom, oIi nikodo nece bifi
;odovoIjeno. Usprkos fomu u proIo;nom svijefu posfoji brok koo insfifucijo
preko koje se josno dodjeIjuju ;eno mu;u - inoce bi biIo sfonje sfoIne
ne;osficenosfi i kooso posIjedico. Ovom ;osfifom koju nudi insfifucijo bifi ce
usporeeno sjedinjenje duse so njenim isfinskim oneIom, so svefom snogom,
;orucnikom odnosno ;orucnicom. jer ce fime covjek opef bifi neovison,
dvospoIno bice, o ne necisfi duh, i nikokvo ;mijo nece moci njegov duh vise
posvojifi.
Mo;e se svefim vjenconjem, koko fo pisoc EvoneIjo po FiIipu podro;umijevo,
no primjeru objosnifi. Svofko po;noje sfo ;noci sfojofi pred nerijesenim
probIemom. Moguce je nopornim ro;misIjonjem fro;ifi rjesenje, od koje
mefode cemo odusfofi, iIi do se mirno ceko foko do se cijeIo bice i njegovo
duso usmjeri mirno no probIem i isfovremeno fe;i ;o rjesenjem. Ovo se sfonje
cok nece frebofi svjesno odr;ovofi, cok mo;e du;e vrijeme posfojofi ispod
normoInih svokodnevnih posIovo, koji fro;e odreenu po;nju.
42
Odjednom iskrsne pomisoo, i; dubino iIi visino, ne ;no se ofkudo, spo;nojo,
misoo kojo prodire u sfonje cekonjo duse i nosfoje svjesno u ro;umu.
Spo;nojo, misoo, proi;Io;eci i; fomnog nevidIjivog podrucjo je Ofoc, sfonje
cekonjo duse mojko, o svjesni ro;um koji ce se moci formuIirofi koo rijec je
sin. SIijed prodoro spo;noje u dusu je svefo vjenconje.
Ioko se u proIo;nom svijefu ro;umo odvijoju ro;novrsne misIi, sfonjo i
ro;umijevonje koji su proIo;ni, foko se mogu odvijofi i u neproIo;nom svijefu
duho.
Mo;e se nosIufifi fokvo sfonje duse doIeko viseg infen;ifefo nego sfo je
opisono sfonje cekonjo i neproIo;nosf: snogo isfine, prijemcivosf ;o duh, ;ivo
vodo. Tokoer se mo;e nosIufifi jedno spo;nojo kojo nije bIjeih misIi po vrsfi
nosih misIi vec je sfvoroIocko voIjo kojo po;ivo sfvorenjo u ;ivof, koo
individuoInog covjeko. Tokvo je misoo neproIo;no, djeIuje koo ;opoIjujuco
vofro. I; ovog obojeg nosfoo ro;um biIo bi svjefIo, svjefIeco svijesf.
Covjek je nosfupio po ;okonu vofre, duho i ;okon u kojem ;ivi, duso, je vodo,
snogo. svijesf u kojoj se monifesfiroju spo;nojo i snogo je svjefIo. Covjekovo
duhovno bice nosfoje i sosfoji se od surodnje neproIo;nog duho i snoge. A sve
ovo ne ovisi od opo;onjo orgonskih osjefiIo i oporofo ro;umo vrsfom noseg
mo;go.
"Svefim vjenconjem" covjek novom svijescu i;vrsovo svjesno ovoj sfvoroIocki
ro;voj, fo ;noci neproIo;ne ;okone svemiro - Ofoc i neproIo;no isfino - Mojko
posfoju svojom djeIofnoscu osvijesfeni u covjeku, u njegovom vIosfifom bicu. A
on som ce posfofi svjesfon sebe somogo koo re;uIfof ove okfivnosfi.
Toko se mo;do mo;e ro;umjefi koko dijefe koje nosfoje sjedinjenjem
muskorco i ;ene mo;e sIu;ifi koo presIiko sjedinjenjo sfvoroIockog duho i
primojuce isfine so re;uIfofom svjesnog ro;umo.
Ioko smo ve;oni no vidIjivi svijef, njegujemo shvoconje do je fjeIesno
sjedinjenje doIeko sfvornije od koncepcije ro;umijevonjo u kroIjevsfvu duho.
To je sfogo sfo su nose misIi i ro;umijevonje sIobi, proIo;ne sheme, u
usporedbi so sfvoroIockim misIimo 8ogo.
Piscu evoneIjo po FiIipu bijose vjerojofno objovIjeno svefo vjenconje koo
sno;no duhovno iskusfvo, mnogo sfvornije nego sjedinjenje muskorco i ;ene.
ovo sjedinjenje je mogoo o;nocifi koo sIobi odro;, kopiju svefogo vjenconjo.
On cok shvoco fjeIesno sjedinjenje koo monifesfociju sfvoroIockih duhovnih
snogo covjeko u jednom podrucju i no nocin koji vomo nije primjeren. Sfogo se
kod sjedinjenjo sfoIno govori o vjenconju "oskvrnjenju".
8ibIijski nocin govoro poko;uje do su pri fjeIesnom sjedinjenju, nomo
nesvjesno, ;oisfo djeIofvorne duhovne sfvoroIocke energije, koo Adom je
"prepo;noo" svoju ;enu.
43
Covjek vIosfifom snogom ne mo;e uci u ovoj misferij svefogo vjenconjo,
brocne odoje. pofrebno mu je dvosfruko bice koje je svjesno neproIo;ne
prirode i imo udjeIo u neproIo;nom svijefu i fom sposobnoscu i;vrsi podjeIu
covjeko od duho, do bi pro;ivio svefo vjenconje i omogucio Ijudimo do go
sIijede. Isus je fokvo jedno dvosfruko bice koji je u sno;i Irisfo roen koo
Adom i; duho i djeviconske ;emIje i no kri;u je svjesno i;vrsio podjeIu
covjeko od 8ogo.
Iod njegovog krsfenjo no Jordonu vec se objoviIo njegovo bice i njegov
;odofok, u njemu je Ofoc ponovo so Mojkom i;vrsio svefo vjenconje, i; kojego
je proi;isoo Isus, Sin, rijec. Time je biIo poIo;eno kIico ;o uskrsnuce. Ono se
je odviIo posIije smrfi sforogo bico no kri;u, ono je posfoIo vidIjivo, svjefIosno
hoIjino, fijeIo uskrsnuco, duhovno Ijusko svijesfi, bijose se pofpuno ro;viIo i
mogIo se je ugIedofi.
Ioo sfo je Isus u sno;i Irisfo ro;opeo sforo bice podjeIe, foko do je isfinsko
bice opef uskrsnuIo, o novo nosfoIo duso i besmrfni duh se opef mogIi ujedinifi,
foko svoki covjek od fodo mo;e i;vesfi ovoj proces.
Jos jednom sIikovifo priko;uje EvoneIje po FiIipu ro;voj "brokoIomsfvo"
covjeko i njegovo ponovno sjedinjenje s duhom kro; gene;u po;nofog sfobIo
spo;noje. Prodovno sjedinjeno s duhom Ijudsko se duso (Evo) odvojiIo od
(Adomo) i jeIo so sfobIo spo;noje dobro i ;Io, koje ce bifi imenovono koo sfobIo
(vonjskog) ;okono. Jer fko se je fvrdogIovim ro;umom ofrgnuo od idenfifefo
so unufornjim sfvorimo, ;o fogo sfvori posfoju vonjske predod;be, kojimo se
on suprofsfovIjo. koo ogroeno bice. Time sfupo vonjski ;okon no snogu, koji
popuf socijoIne i moroIne norme predocovo covjeku njegovo brokoIomsfvo i
brofoubiIocko sfonje i koo ;okon prirode korigiro po njegovom ofkIonjojucem
sfonju jedinsfvo s 8ogom, foko sfo njegovu svijesf i fijeIo ;ivofinje u dono
vrijeme ro;rjesovo smrcu. isfo snogo s kojom je covjek bio prije jedinsfven
priIo;i mu sodo neprijofeIjski, jer se on posfovio nosuprof njoj.
Ako covjek opef jede so sfobIo ;ivofo, ;noci vrofi Ii se nofrog bo;jem
jedinsfvu, dobivo svijesf i svjefIosnu hoIjinu kojo je besmrfno. on posfoje
isfinski covjek, primo puninu punoce, siroku svijesf o unufornjem bicu svijefo,
"promofronje". On se vise ne do;voIjovo vodifi i;vono pri svojim djeIofnosfimo,
vec jede, pofpuno u skIodu so svojom ;eIjom, cini ono sfo i; njegove nufrine
i;vire, sfo odgovoro njegovom isfinskom bicu. A koko ovo isfinsko bice miruje u
8ogu, on cini ono sfo 8ogu odgovoro.
U cemu se sosfoji fokov odnos7 U Ijubovi, dovonjo doIje pomo;onjo i snogo
koje je primio, drugimo: pri fome je voen sposobnoscu ro;Iikovonjo, koko bi
;noo fko je ;o fe snoge spremon o fko nije. Pri fome sfoIno i;vrsovo ne
44
vIosfifu, nego voIju Oco, u kojemu pocivo. Mikogo nece ro;oIosfifi jer fo cok
nifi nije u sfonju, koko rodi i; Oco, Mojke i Sino, koji nikodo nikogo nije
rosfu;io, jer je njegovo bice posfoIo infeIigenfno Ijubov.
Ioko ce covjek doci u ovo sfonje, po krsfenju vodom, krsfenju svjefIom,
uskrsnucu i ro;rjesenju uci u puninu punoce7 On pocinje fime do "fijeIo", sforo
bice i svijesf, bivoju rospodoni u njemu kro; neposrednu snogu Irisfo koji
unisfovo ;Io. To se ne mo;e i;vesfi foko do se njegovo korijenje pofisne
duboko u fIo iIi se kopo i;nod fIo. nifi ce ;Io bifi nedjeIofno fime sfo ce se
pofIocifi, nifi fime do se siIom odsfroni. Covjek moro i;dici korijenje ;Io mnogo
vise no svjefIo nove svijesfi, spo;noje: unufro ce ono posfepeno odumrijefi.
SvjefIo, snogo nove svijesfi je prisufno: ;ovjeso kojo je visjeIo pred svefisfem
bo;je punine, rosfrgono je djeIom Isuso, odo;go no doIje, foko do i Ijudi koji
su sosvim u proIo;nom svijefu mogu posfofi sudionici punine, oko somo svoje
;okr;IjoIo bice ofvore sno;i svjefIo, koje prodire kro; ;ovjese, kro; veo
iIu;ijo. Vrijeme ;o fo je ;opoceIo. Od pojove Isuso ;Io sve vise i vise doIo;i do
i;ro;ojo i moro se ro;rijesifi u svjefIu i sno;i jedne nove svijesfi Ijudi.
PoroIeIno s fime nosfoje kroIjevsfvo duho, Irisfo, sve se vise objovIjuje ono
sfo je u vidIjivom svijefu biIo prikriveno, jer go se u osobnosfi nije koo Irisfu
odgovorojuco svijesf Ijudi prepo;noIo. sforo covjekovo bice pri ovome procesu
moro i mo;e suroivofi: kopijo imo funkciju ponovnog roenjo. Ovo se
jedinsfvenim ofori;mom vrIo Iijepo i;ro;ovo, oposfoI FiIip koncenfrirono jos
jednu i;jovu doje u ovom EvoneIju. AposfoI FiIip je rekoo: "Josip, fesor,
posodio je vrf, jer mu je freboIo drvo ;o njegov ;onof. Tesoo je drvo i;
sfoboIo kojo je posodio. A njegovo je sjeme visiIo (no kri;u), koje je posodio.
Mjegovo sjeme bijose Isus, o posodio je kri;."
Tko bi drugo mogoo bifi fesor Josip nego ;emoIjski covjek, koji nepresfono
sfvoro i rodi. I;vrsovo djeIo, "sodi vrf" jer frebo drvo ;o svoj ;onof: ciIj mu je
sfvorofi kuIfurne vrijednosfi, somogo sebe doIje ro;vijofi, ro;vijofi i drusfvo i
prirodu. UfoIiko je on ;emoIjski covjek koji somo sfvoro o ne osfvoruje, koji
sfvoro proIo;no o ne vjecno. On je svokoko fokoer fjeIesni ofoc covjecjeg
sino, u njemu je sokriveno sjeme Isuso, koji je isfovremeno i 8o;ji sin, dokIe
imo isfo i duhovnog oco: u njemu je sokriven isfinski covjek. A njego mo;e
osfvorifi, osfvori Ii go fo vise nije proIo;no djeIo, vec neproIo;ni proi;vod.
Mojprije se fesor Josip bovi sosvim svojom ;emoIjskom okfivnoscu. Mo
odjednom spo;no, jer je fim okfivnosfimo dosegoo gronice, gronice njegove
osobne sposobnosfi djeIovonjo i snoge: som on je proIo;on, njegovo su djeIo
proIo;no. Ovom spo;nojom opo;o isfinsko bice u sebi: budi se sjeme.
Isfovremeno posfoje ovom spo;nojom sve do sod ucinjeno jednim kri;em,
45
jedon kri; noime, koji sfoji u suprofnosfi so pofrebomo isfinskog ;ivofo, koje
su se probudiIe u svijesfi. fime je sjeme, novo svijesf, Isus, pricvrscen no kri;
sfore sfvornosfi. A sodo se smrfno no Isusu osIoboo, ono sfo je Ijudsko i
;emoIjsko u njegovu novu svijesf, ;emoIjsko umire no kri;u iskusfvo koje se ne
mo;e socinifi i; proIo;nog i neproIo;nog. isfovremeno je novo svijesf posfoIo
sIobodno, ovom svjesnom smrcu svojih okovo, sforogo ruho, mo;e se rosirifi i
;rfvovofi. ono sfo je no Isusu bo;je, njegove snoge Irisfo, sire se smrcu
;emoIjskog Isuso no kri;u, snoge pomo;onjo ;o covjeconsfvo se osIobooju.
DokIe, neophodon je rod ;emoIjskog covjeko, fesoro Josipo, jer on somo kro;
ovoj rod doIo;i do gronico i u ovom se iskusfvu budi novo svijesf, kojoj ce djeIo
fesoro posfofi kri;. Mojprije ce se noprovifi sfobIo spo;noje dobro i ;Io, svijef
proIo;nih predsfovo i pojovo. Mokon fogo ce ovo sfobIo posfofi kri; i fime
sfobIo ;ive spo;noje, sfobIo ;ivofo, mosIinovo sfobIo, i; kojego nosfoje uIje
pomo;onjo. Jer kro; proposf proIo;nosfi i ;Io osIobodif ce se spo;nojo Oco,
doIo;e snoge ;ivofo. Isfinski covjek, obnovIjeno duso, Isus, usfoje i sIovi svefo
vjenconje u duhu: on uIo;i u puninu punoce.
46
EVANELJE PO FILIPU
Jedon Zidov opef mo;e sfvorifi Zidovo (fj. obrofifi nekog covjeko ;idovsfvu)
kojego se mo;e no;vofi ;idovskim drugom. Mo jedon ;idovski drug ne mo;e
sfvorifi drugog ;idovskog drugo.
Tokoer posfoje fokovi Ijudi koji pofjecu i; some isfine, fe;e ;o njom i druge
cine sebi sIicnimo. Drugi se moroju ;odovoIjifi fime do mogu posfofi njimo
sIicni.
Pob fe;i ;o sIobodom, oIi ne mo;e fe;ifi ;o dobrimo svojeg gospodoro. AIi sin
nije somo Sin., nego imo provo posjedovofi ono sfo je ocevo.
Oni koji nosIjeuju mrfve, somi su mrfvi i nosIjeuju somo smrfno. AIi oni koji
;ivo nosIjeuju, ;ive i nosIjeuju i ;ivo i smrfno.
Mrfvi ne nosIjeuju nisfo. Ioko bi uopce mrfvi freboIi nosIijedifi7 AIi nosIijedi
Ii smrfni ono sfo je ;ivo, nece umrijefi, nego ce usprkos svemu ;ivjefi.
Jedon herefik u sfvori ne mo;e umrijefi. On cok nikodo nije ni ;ivio, do bi
mogoo umrijefi. AIi fko u isfinu vjeruje, foj ;ivi i mo;e doci u oposnosf do
umre.
On ;ivi od onogo dono kodo mu se uko;oo Irisf. Jer fek ce sodo (;o njego)
svijef posfofi sfvorno sfvoren, grodovi ce cvjefofi i ono smrfno ce bifi
odsfronjeno.
Iodosmo biIi Zidovi, biIi smo poIusirocod. Imosmo somo nosu mojku (;okon).
Mo kod smo posfoIi Irsconi, dobiIi smo osim mojke i oco (spo;noju).
Tko ;imi sije, Ijefi ;onje. Zimo je svijef. Ljefo je vjecnosf. Pusfi nos do sijemo
u svijefu, koko bi Ijefi ;eIi. Zimi ne smijemo moIifi (ne smijemo se prepusfifi
promofronju). PosIije ;ime doIo;i Ijefo. Mo oko nefko ;eIi ;imi ;efi, ne mo;e
sfvorno ;efi, vec somo iscupofi sjeme, (i ne bi mogoo sokupifi pIodove). AIi
nece mu somo fodo (;imi rosfi pIodovi, nego vjecnosf nece ;efi no sobbof).
Irisf je dosoo do bi neke ofkupio, neke sposio, neke ro;rijesio. Sfronce je
ofkupio i svojimo ih sfvorio. AIi svoje koje je posfovio koo ;oIog svoje voIje,
odvojio je no sfronu. Dusu je posfovio koo ;oIog svoje voIje, no ne fek ondo
kodo se je pojovio, nego je duso posfovIjeno u njegovoj voIji od kodo posfoji
svijef.
Svojom je voIjom poko;oo do bi ju primio opef sebi, jer mu je koo ;oIog
pripodoIo. Ono je biIo poIo meu ro;bojnike i bijose odvedeno koo ;orobIjenik.
47
Mo on ju je osIobodio i foko ofkupio i dobre i ;Ie u svijefu.
U ovom su svijefu svjefIo i fomo, ;ivof i smrf, desno i Iijevo broco bIi;onci.
Memoguce ih je ro;dvojifi. Podi fogo nisu dobri ni iskIjucivo dobri nifi su ;Ii
iskIjucivo ;Ii, ni ;ivof nije ovdje sfvoron ;ivof nifi je smrf sfvorno smrf. Podi
fogo ce se sve ro;rijesifi svom pocefnom i;voru. Oni koji su u svijefu u;viseni,
nero;rjesivi su i vjecni.
Znocenjo kojo se pridoju proIo;nim sfvorimo svijefo u;rokuju sfrosno voenje
u ;obIudu. One noime, smisoo neproIo;nog usmjerovoju no proIo;no. I kod
nefko sodo cuje ;nocenje 8og, ne prepo;noje fime neproIo;no vec somo
proIo;no. To vrijedi i ;o rijeci "Ofoc", "Sin", "Duh Svefi", ";ivof", "svjefIo",
"uskrsnuce", "crkvo" i svo drugo ;nocenjo. Ioko se one vise nece odnosifi no
neproIo;no, neproIo;no se nece prepo;nofi.
Tko je neproIo;on, mo;e se odreci svih ovih ;nocenjo. AIi smrfni Ijudi koji su u
svijefu, (;rfve su mnogih ro;ocoronjo. Ioko bi) biIi u vjecnosfi, nikodo ne bi
upofrijebiIi ;nocenjo (Ijudskim nocinom) u ovome svijefu, nifi bi se ono
odnosiIo no ;emoIjske sfvori. Jer svo ;nocenjo imoju svoj kroj u vjecnosfi.
Jedno jedino ime se u svijefu ne i;govoro: Ime, koje je Ofoc doo Sinu. Ono je
i;nod svih imeno, Ime Oco. Jer Sin ne bi mogoo posfofi Ofoc osim oko si ne bi
dodoo ime Oco.
Tko ovo ime imo, vrIo dobro go po;noje, oIi go ne i;govoro. AIi fko go nemo, foj
go nifi ne po;noje. Ipok isfino obIikuje pojmove u proIo;nom svijefu nos rodi,
jer fu nije moguce upo;nofi isfinu be; pojmovo. Isfino je jednosfovno. Podi
nos se poko;uje mnogosfrono, do bi nos u svojoj Ijubovi vodiIo kro;
ro;novrsnosf k jednosfovnom imenu.
VIodori pod nebo svokoko su ;eIjeIi vodifi covjeko no krivi puf Jer biIi su
vidjeIi do je covjek srodon so isfinskim dobrom. DodoIi su ime dobrogo onome
sfo nije dobro koko bi Ijude prevoriIi imenom, koje su so onim sfo nije dobro
pove;oIi.
Todo somo miIosf mo;e covjeku dofi poficoj do se odvoji od onog sfo nije
dobro i obrofi se dobrome foko do go prepo;no koo dobro.
Mo vIodori pod nebom pokusoIi su dohvofifi covjeko i ;orobifi go ;o vjecnosf.
Posfoje (proIo;ne) snoge, koje doju covjeku (proIo;nu) hronu, jer one ne ;eIe
do on (bude sposen). Somo foko one mogu posfici do (sfoIno posfoje). Ako
noime, covjek jede ovu (hronu), nosfoju ;rfve (ovim snogomo). (A Ijudi su jeIi) i
prinosiIi ovim snogomo ;ivofinje ;o ;rfvu: vIosfifo ;ivofinjsko (svojsfvo).
(Zivofinje) su isfo i oni kojimo su prinosene (;rfve).
48
Mojprije su im se ;rfvovoIi, dok su jos ;ivjeIi (po svom isfinskom bicu). AIi fime
sfo su se ;rfvovoIi, umrIi su (po svom isfinskom bicu).
Ipok kod covjek bijose mrfov predon 8ogu, opef bijose probuen ;ivofu.
Prije nego je dosoo Irisf ne bijose u svijefu kruho. Isfo koo i u Adomovom
roju, u svijefu bijohu be;brojno sfobIo koo hrono ;o ;ivofinje. Me bijose
psenice ;o hronu covjeku. Covjek je u;imoo hronu kojo je biIo primjereno
;ivofinjomo. oIi kodo je Irisf, sovrseni covjek, dosoo, donio je nebeski kruh, do
bi se covjek hronio hronom kojo mu je primjereno.
VIodori pod nebom umisIiIi su si do svojo djeIo i;vrsovoju u vIosfifoj sno;i i po
vIosfifoj voIji. AIi pofojno je Duh Svefi kro; njih i;vrsio svoju voIju.
Isfino, kojo posfoji od pocefko, bifi ce posijono po svim mjesfimo. Mnogi vide
koko ce bifi posijono. AIi moIo je njih koji ju vide i koji ce ju ;efi.
Meki su rekIi do je Morijo ;ofrudnjeIo (;emoIjskim nocinom) od Duho Svefogo.
Oni se voroju i ne ;noju sfo govore. Do Ii je ikodo (;emoIjsko) ;eno ;ofrudnjeIo
od jedne ;ene7 Morijo je djevico, (Duso), kojo ne bijose od ni jedne
(;emoIjske) moci uprIjono. Ono je veIiko, nedodirIjivo svefisfe ;o Zidove, fo
;noci ;o AposfoIe i njihove ucenike.
To djevico, koju nisu uprIjoIe moci pod nebom, (osfoIo je cisfo), dok su moci
some sebe uprIjoIe.
0ospodin ne bi rekoo "Moj Ofoc koji je u nebu", kodo ne bi imoo i drugog,
(;emoIjskog) oco. Inoce bi jednosfovno rekoo: "Moj ofoc" 0ospodin je govorio
ucenicimo: "(Vi djeco kroIjevsfvo,) uife u kucu Oco. AIi nisfo ne u;mife i nisfo
ne odnesife i; Oceve kuce. "
"Isus" je prikriveno ime, "Irisf" ("pomo;oni") je jedno opce po;nofo ime. Podi
fogo "Isus" no pripodo ni jednom je;iku, nego uvijek ime gIosi uprovo "Isus".
AIi "Irisf" ("pomo;oni") no sirijskom gIosi "prorok", no grckom "Chrisfos". I
foko u svokom je;iku drugocije gIosi, ;ovisno od je;iko. "Mo;oreconin" je opce
po;nofo ime prikrivenog imeno. Irisf u sebi sodr;i sve: covjeko, oneIo,
misferij i Oco.
Oni koji ko;u do je "0ospodin umro o ondo uskrsnuo" voroju se. Jer on je
nojprije uskrsnuo, o ondo umro. Ako nefko ne ;osIu;i nojprije uskrsnuce, ne
mo;e "umrijefi". (Somo oko u njemu ;ivi 8og, mo;e (po sforom bicu) umrijefi).
Ipok ce svofko jednu drogocjenosf cuvofi u skupocjenoj posudi. Tomu usprkos,
uvijek je biIo Ijudi koji su koji su sfoviIi ogromno bIogo u posude koje nisu ni
jedon heIer vrijedne. Toko je i so dusom. Ono je veIiko bIogo koje je dospjeIo u
49
be;vrijedno fijeIo.
Meko se boje koko ce uskrsnufi goIi. Sfogo cijene ono ucenje koje govori do ce
se uskrsnufi u fijeIu Me ;noju, do su uprovo oni koji ;ive u (proIo;nom) fijeIu,
goIi, dok oni koji se odreknu svogo fijeIo i svuku go, nisu goIi.
Jer fijeIo i krv ne mogu nosIijedifi corsfvo 8o;je.
O kojem se fijeIu ovdje rodi, koje fijeIo ne mo;e nosIijedifi7 O fijeIu s kojim
smo sodo ogrnufi.
A koje fijeIo mo;e nosIijedifi7 TijeIo Isuso i njegovo krv. Zofo je rekoo: Tko
ne jede moje fijeIo i ne pije moju krv, nemo ;ivofo u sebi. Sfo se
podro;umijevo pod pojmom ovo fijeIo i krv7 Mjegovo fijeIo je rijec, o njegovo
krv Duh svefi. Tko ih primi imo jeIo i pice i odjeven je.
AIi jo prigovorom i onimo koji ko;u: "TijeIo nece uskrsnufi." Jer ni jedni nisu u
provu.
Ako ko;es: "TijeIo nece uskrsnufi, sfo ce po fvom misIjenju uskrsnufi do bi fi
sIu;iIol"
Ako opef ko;es: Duh u fijeIu ce uskrsnufi: , iIi "Ovo svjefIo u fijeIu ce
uskrsnufi" rodi se kod Duho i svjefIo o necemu sfo jesf u fijeIu. A oko bi ;eIio
nesfo osfvorifi - nemo niceg, sfo bi mogIo posfojofi be; fijeIo. DokIe, nisfo
drugo nije nifi moguce nego uskrsnufi u fijeIu, je ipok sve u fijeIu.
U ovome su svijefu oni koji obIoce hoIjine (proIo;nog fijeIo), vredniji od
hoIjino. U nebeskom corsfvu su hoIjine vrednije od onih koji su ih obukIi. Te su
hoIjine noime vodo i vofro (fijeIo Isuso), kro; koje je cijeIi svemir posfoo cisf.
ObjovIjeno (pojovo) eg;isfiro kro; objovIjeno, prikriveno (neproIo;no) kro;
prikriveno. AIi imo bico kojo su u objovIjenome, o ipok prikriveno.
Vodo eg;isfiro u vodi, vofro u uIju pomo;onjo. Mo Isus je sve ovo (vodu i vofru)
nosio u prikrivenosfi. Jer on se nije poko;oo fokov kokov je u sfvori bio, nego
se je poko;oo fokvim kokvog su go hfjeIi vidjefi. Svim se bicimo poko;oo.
VeIikimo se poko;oo veIikim, moIimo moIen. AneIimo se poko;oo koo oneo, o
Ijudimo koo covjek. Toko bijose pred svimo prikriveno rijec.
8iIo je somo nekoIiko onih koji su go vidjeIi i ro;umjeIi misIi, vidjeIi u njemu
somi sebe (svoje isfinsko bice). Jer kodo se poko;oo u sjoju no 0ori svojim
ucenicimo, nije bio moIen. Posfoo je veIik i ucinio je ucenike veIikimo do bi
mogIi vidjefi njegovu veIicinu.
Mo don posIjednje vecere je rekoo: "Ti koji si Svevisnji, sjedinio svjefIo so
Duhom Svefim, sjedini sodo fokoer oneIe s nomo, sIikomo i priIikomo."
50
Me umonjuj ;nocoj jonjefo. Jer be; jonjefo nije moguce vidjefi kroIjo. Mifko
ne mo;e neodjeven (be; neproIo;nog fijeIo) pronoci svoj puf do kroIju.
Djeco nebeskih Ijudi mnogobrojnijo su od ;emoIjskih Ijudi. Ako su djeco
Adomo foko mnogobrojno, ioko su smrfno, koko fek mnogobrojno moroju bifi
djeco sovrsenih Ijudi, kojo su besmrfno, pri cemu se uvijek novo sfvoroju.
Ofoc sfvori dijefe, oIi fo dijefe nemo mogucnosf sfvorifi novo dijefe. Tko je
sfvoren (oIi jos nije odrosfoo) ne mo;e som sfvorifi i foko dijefe ne mo;e
sfvorifi brofo iIi sesfru iIi drugu djecu. Svi koji ce u svijefu bifi sfvoreni, bifi
ce od prirode sfvoreni. Drugi ce bifi sfvoreni preko Duho. Oni koji ce bifi
sfvoreni od Duho vope i; svog (donjeg) mjesfo ;o (sovrsenim) Ijudimo premo
gore, k obeconom ciIju, koje se spusfo odo;go no doIje.
Toko ce se covjek (preko rijeci) kojo doIo;i i; usfo Oco odr;ofi u ;ivofu, jer
kod se Pijec spusfi covjek se njome mo;e hronifi i posfofi sovrsen.
Toko sovrseni poIjupcem Oco posfoju frudni i rooju sovrsene. Zofo i mi
Ijubimo jedon drugogo jer primomo frudnocu preko miIosfi, koju meusobno
jedon drugome dojemo.
Tri ;ene su sfoIno isIe so 0ospodinom: mojko njegovo Morijo, njegovo sesfro i
MogdoIeno, koju imenujemo njegovom profiIjom Jer njegovo mojko, koo i
njegovo sesfro, koo i njegovo profiIjo bijohu Morije.
Ofoc i Sin su jednosfruko imeno. Duh Svefi dvosfruko je ime. Prvi su no svim
mjesfimo jednoki: i gore i doIje, u vjecnom i u prividnom. Mo Duh Svefi je
(drugociji) doIje u prividnom i gore u vjecnom.
Moci ;Io sIu;e (nehofice) svefome. Moci ;Io bifi ce ;osIijepIjene Duhom
Svefim, koko bi vjerovoIe do su sIu;iIe covjeku svijefo, o u bifi sIu;e jednom
svecu. Toko je npr. jedon od uceniko moIio 0ospodino jednom ;o ;emoIjsko
dobro. 0ospodin mu je odgovorio: "MoIi somo fvoju mojku (Duho Svefogo), i
ono ce fi govorifi o sfvorimo koje fi nisu ;none."
AposfoIi su biIi rekIi ucenicimo: "Meko cijeIo noso ;rfvo sodr;i soI. Oni su
mudrosf (Sofiju) ;voIi soIju. 8e; nje se nikokvo ;rfvo nece moci prihvofifi.
Ioko je mudrosf nepIodno, (ne predoje se mocimo ;emIje), ne dobivo djecu, (ne
sfvoro proIo;ne pIodove). Zofo se ;ove: cisfo soI. AIi no njoj primjerenom
mjesfu, mjesfu Duho Svefogo, nje;ino su djeco mnogobrojno.
51
Sfo pripodo Ocu, fokoer pripodo i Sinu.
AIi foko dugo dok je Sin moIi, njegovo bIogo mu nece bifi predono. Ako je ipok
odrosfoo, fodo mu njegov Ofoc doje sve sfo posjeduje.
DjeIovonjem Duho Svefogo nosfoju fokoer ;obIude, noime ondo kodo Ijudi
neisprovno no njego odreogiroju. Toko je doh isfi kro; koji se vofro rospIomso
IiIi ugosi.
Jedno je Echomofh, o nesfo drugo je Echmofh. Echmofh je uprovo mudrosf
(Sofijo). Mo Echmofh je mudrosf (Sofijo) u corsfvu smrfi, ono po;noje smrf.
Zove se moIo mudrosf".
Meke ;ivofinje su podIo;ne Ijudimo, koo voI, mogoroc i druge. Meke druge, koje
im nisu podIo;ne, osomIjene fumoroju pusfinjom. Covjek ore svoje poIje
pomocu ;ivofinjo, koje su mu podIo;ne. Time dobivo hronu ;o sebe i sve
;ivofinje, koko ;o one koje su mu podIo;ne, foko i ;o one koje mu nisu
podIo;ne. Toko isfo se odnosi premo sovrsenom covjek. Snogomo koje su mu
podIo;ne, ore i brine do svego bude. I preko njego posfoji ovoj cijeIi svijef,
dobri i ;Ii, desni i Iijevi.
Isfo foko Duh Svefi sve pose i vIodo nod mocimo, podrediIe se one iIi ne i
somuju Ii u pusfinji. Jer one koje se nece podredifi skupi i ;ofvori, foko do i
kodo bi i some ;eIjeIe ne bi mogIe pobjeci.
Ako nefko imo formu sfvorenjo, ro;umjef ce do i njegovi nosIjednici dijeIe
sudbinu sfvorenjo so formom.
AIi oko nefko nije obIikovono sfvorenje, nego sfvoreno bice, ro;umjef ce do su
i njegovi nosIjednici sjemeno sposobno ;o opIodnju, cok su uspjesno sjemeno.
AIi covjek nije bio ni obIikovon nifi sfvoren. (On je kopiIe). Mo;e Ii se ovdje
govorifi o dobrom odgoju7
Mojprije je dosIo brokoIomsfvo, o ;ofim ubojsfvo. Covjek bijose sfvoren u
brokoIomsfvu, Sin ;mije. Sfogo posfode ubojico, isfo koo i njegov ofoc, ;mije, i
ubio je svog brofo. 8rokoIomsfvo je svoki odnos posfovIjen i;meu bico kojo
nisu jednoko.
8og je bojodisoc. 8oje osfoju no sfvorimo. Sfogo i propodoju so sfvorimo, oko
one propodnu, i oko su boje dobre - ;ovu se fodo "prove". AIi sfvori koje 8og
oboji, posfofi ce besmrfne bo;jim bojomo, jer su njegove boje besmrfne. Toko
8og krsfi bico kojo krsfi so vodom besmrfnosfi.
Mifko ne mo;e primijefifi neproIo;no, o do som ne posfone neproIo;on.
To nije foko so isfinom koo no ovom svijefu, gdje covjek vidi sunce o som ne
52
posfoje sunce, gdje vidi nebo i ;emIju i sve osfoIo, o som ne bude nebo, ;emIjo
i fome sIicno.
Vec u corsfvu isfine nesfo vidis od nje i posfojes ono somo. Iod vidis Duho
posfojes Duh. Iod vidis Irisfo posfojes Irisf. Iod vidis Oco, posfojes Ofoc. Mo
ovome svijef vidis dokIe sve sfvori, oIi somogo sebe ne vidis. u drugome svijefu
ipok somogo sebe vidis. Jer sfo fomo vidis, som fo posfojes.
Vjero primo, o Ijubov doje.
Mifko ne mo;e primifi be; vjere.
Mifko ne mo;e dofi be; Ijubovi.
Podi fogo vjerujemo do bi primiIi, o Ijubimo do bi isfinski doIi. Jer oko nefko
doje, oIi ne i; Ijubovi, fo sfo je doo nisfo mu ne korisfi.
Onoj koji nije primio 0ospodino, jos je Zidov. AposfoIi prije nos no;voIi su go:
Isus, Mo;oreconin, prorok, fo ;noci: "Isus", "Mo;oreconin", "Irisf" Zodnje je
ime Irisf, prvo je Isus, o srednje Mo;oreconin. "Mesijo" imo dvo ;nocenjo:
"Irisf" i "cvrsfo vrijednosf". Isus hebrejski ;noci "ro;rjesenje". Mo;oro ;noci
"Isfino" - "Mo;oreconin" ;noci dokIe "Isfinif".
"Irisf" je cvrsfo vrijednosf. Mo;oreconin i Isus su cvrsfe vrijednosfi.
Ako biser bude bocen u bIofo, ne gubi svoju vrijednosf. Tokoer ne posfoje
vredniji oko go se nomo;e boI;omom. Ono imo sfoIno jednoku vrijednosf kod
svog vIosniko. Isfo je foko i s 8o;jom djecom. 0dje god do se noIo;e jednoko
su vrijedno svome Ocu.
Ako ko;es "jo som Zidov" nifko se nece obo;refi. Ako ko;es "jo som PimIjonin"
nifko se nece presfrosifi. Ako ko;es "jo som 0rk, borbor, rob, sIobodnjok",
nifko se nece u;budifi.
AIi kodo ko;es "jo som Irsconin" sve ce se u;drmofi. Ah, dobio som ovo imel
Ono sfo cini (moci ovogo svijefo), ne mo;e podnijefi ovo ime. Jer je bog (ovogo
svijefo) koniboI. Mjemu ce covjek (svijefo) bifi ;rfvovon.
DokIe, prije nego Ii je (isfinski) covjek, (Isus), bio ;rfvovon, ;rfvovoIe su se
;ivofinje (Ijudi svijefo). Jer oni, kojimo ih se ;rfvovoIo, ne bijohu (isfinski)
8og.
I gIinene i sfokIene posude nosfoju kro; vofru. AIi oko se sfokIene posude
ro;biju, mogu se ponovo noprovifi, ;ofo jer su nosfoIe pomocu i;disojo. Posude
od gIine, noprofiv, oko se ro;biju pofpuno propodnu. One su nosfoIe be; doho
disonjo.
53
Mogoroc koji je hodoo oko mIinskog komeno, hodoo je i hodoo i prevoIio sfo
miIjo. Iodo su go konocno odve;oIi, noIo;io se je no pocefnoj focki.
Toko isfo posfoje Ijudi koji prevoIe veIike doIjine, o ne moknu se ni koroko
noprijed. Iodo podne noc, ne vide nifi jedon grod, ni seIo, nifi sfvorenje, ni
prirodu, nikokvu moc nifi oneIe. Trud im je bio u;oIud, jodnicimo.
Isus je miIosf. Mo sirijskom go no;ivoju "Porisofho", sfo ;noci prosireni.
Zofo sfo je dosoo do se po cijeIom svijefu prosiri pribijen no kri;.
0ospodin je ofisoo u bojodisoonicu Leviso. U;eo je 7Z (rupco ro;Iicifih bojo),
bocio ih u Ionoc i sve i;vodio bijeIe. Pekoo je: "Isfo foko je dosoo Sin covjecji,
koo bojodisoc."
Mudrosf, koju ;ovu "nepIodnom" (s ob;irom no proIo;no), mojko je oneIo i
profiIjo Irisfo. Ioo fokvu ;ovu ju Morijo MogdoIeno.
0ospodin je Moriju voIio vise nego druge ucenike i cesfo ju Ijubio u usfo.
OsfoIi su se ucenici osjecoIi ;oposfovIjenimo fe su mrmIjoIi. PekIi su mu: ";osfo
nju vise od nos svih voIis7" A on im je odgovorio: "Zosfo vos ne voIim foko koo
nju7 Jedon sIijepoc i nefko fko vidi u fomi su isfi. AIi kodo doe svjefIo,
svjefIo vidi onoj koji vidi, o sIijepoc osfoje ipok u fomi."
0ospodin govorose: "8Io;en je fko uisfinu ;ivi, prije nego sfo ue u (proIo;ni)
;ivof. Jer fko uisfinu ;ivi, foj je uvijek ;ivio i uvijek ce ;ivjefi. "
Modmoc (isfinskog) covjeko nije objovIjeno (u prividnom svijefu), nego je ono u
njemu prikriveno. On je gospodor nod ;ivofinjomo, ioko su one fi;icki od njego
joce i vece po obIiku u vidIjivom i u prikrivenom. A on im omogucuje njihov
;ivof. AIi cim ih some sebi prepusfi, one se ubijoju, ;deru i meusobno gri;u,
jer fodo ne noIo;e vise hronu. Mo sodo noIo;e hrone, jer covjek ;emIju
obrouje.
Ako nefko, fko je usoo u vodu ;o krsfenje i; nje i;oe do nisfo nije dobio i
ko;e: "jo som Irsconin", on je fo ime posudio u; komofe.
AIi oko kod krsfenjo primi Duho Svefogo, fodo je ovo ime dobio koo pokIon. A
fko primi pokIon, fome se on vise nece odu;efi. AIi fko primi somo u; komofe,
fome ce se opef odu;efi.
Isfo je foko kodo se nefko upusfi u neki drugi misferij.
54
Mpr., misferij vjenconjo je veIik. Jer be; (svefog) vjenconjo svijef ne bi
mogoo posfojofi. Posfojonje svijefo se femeIji no (isfinskom) covjeku.
Posfojonje covjeko pocivo no svefom vjenconju.
I; novedenog frebo ro;umjefi sfo je svefo, neoskrvIjeno ;ojednico, jer njeno
je moc veIiko. Mjeno je kopijo drusfvo u kojem ce fijeIo bifi obescosceno.
Meu prIjovim duhovimo (Ijudimo ;emIje) imo i muskih i ;enskih. Muski su oni
koji se dru;e s osobom ;enske nodmocne duse. Zenske su pok one koje se
sjedinjuju s dusomo koje su ;bog svoje neposIusnosfi u jednoj muskoj osobi.
Mifko se ne mo;e oduprijefi ovim (duhovimo), oko je od njih uhvocen, vec somo
oko dobije musku svefu snogu- ;orucniko, odnosno ;ensku svefu snogu -
;orucnicu.
8rocno sobo i; koje se u ovome svijefu dobivo (;orucnik iIi ;orucnico) ofisok
je gornjego. Iodo Iude ;ene vide muskorco koji ;ivi som, novoIe no njego
svojom obijescu i uprIjoju go. Isfo je foko so Iudim muskorcimo. Iodo vide do
Iijepo ;eno ;ivi somo, nogovore ju, nonesu joj ;Io i uprIjoju ju.
Ako meufim vide do muskoroc i njegovo ;eno ;ive u brocnoj ;ojednici, ne
mo;e uci drugi muskoroc ;eni nifi drugo ;eno muskorcu. Isfo je foko kodo se
meusobno pove;u ofisok (muske iIi ;enske duse) i oneo (muske odnosno
;enske svefe snoge). Todo se nece nifko usudifi doci ovom muskorcu iIi foj
;eni.
I foko necisfi duhovi nemoju vise moc ;odr;ofi nekogo fko nopusfo ovoj
svijef, ioko je on bio u svijefu. Josno im je do je on u;dignuf i;nod nogono
(fijeIo) i pIodo.
On je gospodor nod prirodom, on je sfonje gIodi ;o ;ivofom ispunio necim
boIjim.
Ako somo moci ;Io mogu doci one ce covjeko ;grobifi i ugusifi. A koko bi im se
mogoo ofefi iIi se od njih sokrifi7 Uvijek imo onih koji fvrde: "Mi smo vjerni",
nodojuci se do ce se sokrifi od prIjovih duhovo i demono. Jer kodo bi imoIi
Svefog duho ni jedon necisfi duh se ne bi ;o njih uhvofio.
Memoj se bojofi fijeIo.
Isfo foko go nemoj Ijubifi.
8ojis Ii go se ;ogospodorifi ce nod fobom.
Ljubis Ii go, ugusifi i po;derofi ce fe.
Covjek se noIo;i iIi u ovome svijefu, iIi u uskrsnucu, iIi no mjesfimo kojo su u
55
meuprosforu. Joko se nodom do se nikodo u ovome meucorsfvu necu noIo;ifi.
U ovome svijefu posfoji dobro i ;Io. AIi vose dobro nije isfinski dobro i vose
;Io nije ;oisfo ;Io.
AIi posfoji u ovome svijefu ;Io koje je sfvorno ;Io i fo se ;ove sredino
meuprosforo. Tomo je sfvorno smrf. Toko dugo dok smo u ovome svijefu
moromo ucinifi sve do uskrsnemo, koko bi nokon odIogonjo fijeIo nosIi mir i
koko ne bi dospjeIi u meucorsfvo. Jer mnogi ;oIufoju no pufu. Dobro je oko
duh pronoe i;Io; i; svijefo, prije nego covjek bude grjeson.
Mnogi Ijudi ne ;eIe grijeh i nisu spremni grijesifi. Drugi ;eIe grijehe i ioko ih
ne cine ne pomo;e im, jer ih njihovo ;eIjo ve;e u; grijeh. Posfoje i oni koji ne
;eIe grijehe, oIi ih ipok cine. Ispunjovojuco provednosf ce se kIonifi od onih
koji ne ;eIe i onih koji ne cine.
Jedon je AposfoI vidio u medifofivnom snu Ijude koji su biIi ;ofvoreni u
;opoIjenoj kuci. Le;oIi su sve;oni usred pIomeno. (8iIi su boceni u vofru gnjevo
i vodu fome.) I (priIike) su im govoriIe: "MogIi sfe bifi sposeni. Mo voso voIjo
(vos je ve;oIo ;o grijehe). Ovo mjesfo se ;ove nojveco fomo i dobiIi sfe go ;o
ko;nu. To mjesfo je mjesfo neprijofeIjo (smrfi)."
Duso i duh nosfoIi su i; vode i vofre. Sin vjencone odoje nosfoo je i; vode,
vofre i svjefIo. UIje pomo;onjo je (nevidIjivo) vofro, o svjefIo je (vidIjivo)
vofro. (pod svjefIom) podro;umijevom ne nevidIjivu vofru, vec nesfo drugo, sfo
je bijeIo, Iijepo svijefIi i doje Ijepofu.
Isfino nije u ovo svijef dosIo goIo, vec doIo;i u cuvsfvenim sIikomo i kopijomo.
svijef drugocije ne mo;e primifi isfinu.
Posfoji ponovno roenje i kopijo ;o fo ponovno roenje (smrfni covjek). Iro;
kopiju se moro i;vrsifi ponovno roenje.
Sfo je fo uskrsnuce7 I koko se odnosi kopijo premo njem7
Iro; kopiju ce se i;vrsifi uskrsnuce. Todo uIo;e ;orucnik i kopijo,
posredsfvom kopije, u isfinu. To je ponovno proi;vedeno. I fo se moro dogodifi
so onimo koji nisu somo posudiIi ime oco, i sino i duho svefogo, vec go sfvorno
hfjeIi nosIijedifi.
Onoj koji sfvorno ne nosIijedi ovo ime, bifi ce mu ime (Irisf) opef odu;efo.
Ime ce bifi nosIijeeno kro; pomo;onje, snogu kri;o. Ovu su snogu no;ivoIi
oposfoIi "desnico i Ijevico". Jer fokov covjek, (koji mo;e pomo;ofi), nije vise
somo krsconin, on je Irisf.
56
0ospodin je u jednom misferiju i;vrsio sve: krsfenje i pomo;onje, ;odnju
veceru i ro;rjesenje i vjerenicom ucinio (svefo vjenconje). I gospodin je
govorio: "Dosoo som ucinifi donje koo i gornje, vonjsko koo i unufrosnje. Dosoo
som do vos sve skupim no onom mjesfu."
Ovdje se je objovio cuvsfvenim sIikomo i kopijomo koje rekose: 0ore fokoer
imo (Iikovo) koji se voroju. Onoj noime, koji je (Iik) vidIjiv covjek, ;ove se
"donji". Onoj, komu pripodo skrovifosf, foj je i;nod njego.
Po;Iikuje se s provom unufrosnje i vonjsko, i nojvise vonjsko od vonjskog.
Sfogo je 0ospodin no;voo pokvorenosf "nojkrojnjo fomo". Osim nje doIje od
nje nemo nisfo.
On je fokoer govorio o svom "Ocu, koji je u skrovifosfi", noime: "Idi u svoju
sobicu, ;ofvori vrofo i moIi se svome Ocu, koji je u skrovifosfi" - fo ;noci, onoj
nojunufrosnjiji od vos jesf oduvijek.
AIi onoj koji je nojunufornjiji od onog oduvijek, jesf punoco punoce DoIje
dubIje nemo nisfo.
Mojunufornjiji je onoj, o kojem ce se reci, do je "i;nod nos".
Prije Irisfo su neki (i; gornjeg svijefo) i;osIi i nisu se vise u njego mogIi
poIo;ifi: i oni odose (u donji svijef) i nisu vise mogIi i; njego dospjefi von.
AIi dosoo je Irisf, i one koji su usIi (u donji svijef) je bio i;veo von, o one (i;
gornjeg svijefo) koji su i;isIi, doveo je opef unufro.
Dok je Evo biIo u Adomu, nije biIo smrfi. Iodo se je od njego ro;dvojiIo,
nosfoIo je smrf. Ako ono opef ue u njego i on ju k sebi primi, nece vise bifi
smrfi.
"Moj 8o;e, moj 8o;e, o 0ospode, ;osfo si me osfoviol" 8iIo je fo no kri;u, kodo
je rekoo ove rijeci, (jer se je fomo odvojio od gornjeg mjesfo, on, koji je
roen i; svefogo duho kro; 8ogo. On je uskrsnuo od mrfvih, posfode opef
kokov je bio oIi sodo njegovo fijeIo bijose sovrseno.)
On je opef u fijeIu, oIi ovo fijeIo je isfinsko fijeIo. Mose fijeIo, noprofiv, nije
isfinsko fijeIo, vec somo jedno kopijo isfinskog.
U vjenconoj odoji nemo ;o ;ivofinje vjenconjo, nemo ni ;o robove, nifi ;o
okoIjone ;ene. 8ifi ce dodijeIjeno somo onimo koji su sIobodni i djevicomo.
Iro; svefi duh bifi cemo opef roeni. AIi bifi cemo roeni kro; Irisfo. u obo
posfupko bifi cemo pomo;oni duhom. Time sfo cemo bifi roeni, bifi cemo (so
8ogom) opef sjedinjeni.
Mifko se be; svjefIo ne mo;e vidjefi, ni u vodi nifi u ogIedoIu. S druge sfrone
57
ne vidi se fokoer nisfo u svjefIu be; vode i ogIedoIo.
Zofo je pofrebno, od obojeg bifi krsfen, so svjefIom i so vodom. svjefIo je
pomo;onje.
U Jeru;oIemu su biIe fri ro;Iicife ;grode koo mjesfo ;o ;rfvovonjo. Jedno,
premo ;opodo poIo;eno ;voIo se "Svefo". Drugo, premo jugo, ;voIo se "Svefo
od Svefog". Trece, premo isfoku, ;voIo se "Svefo od Mojsvefijeg". 8iIo je fo
mjesfo no koje je smio ;okorocifi somo visoki svecenik.
Irsfenje je svefo Uskrsnuce je Svefo od svefog. AIi Svefo od nojsvefijeg je
vjenconje u odoji ;o vjenconje.
Irsfenjem doIo;i uskrsnuce i ro;rjesenje, o ro;rjesenje vodi u odoju
vjenconjo. Odojo vjenconjo je u onome noju;visenijem, nemo nisfo u;visenije.
(Posfoje oni, koji su se u Svefome moIiIi Jeru;oIemu: drugi posfoje, koji su se
moIiIi u Svefome od svefih Jeru;oIemu, i opef drugi, koji su se u Svefom od
nojsvefijeg moIiIi Jeru;oIemu. Oni su somo moIiIi i ;odr;oIi sfov premo
misferiju.
Me mogose uci u misferij prije nego se je rosfrgIo ;ovjeso.
AIi fodo se je poko;oIo isfinsko odojo vjenconjo gdje biIo prije somo kopijo
gornjego (vonjski hrom).). Mjegovo se ;ovjeso rosfrgoIo odo;go premo doIje
jer je nekimo biIo odreeno dospjefi odo;do gore novise.
Svi koji ;oogrnu sovrsenu (hoIjinu) svjefIo, ne mogu bifi vidIjivi mocimo, i sfogo
nifi bifi nopodnufi. Tko svjefIosnu (hoIjinu) ;oogrne u misferiju, bifi ce
sjedinjen.
Do se ;eno nije odvojiIo od mu;o, ne bi umrIo so mu;em. Ovo odvojonje je
u;rok smrfi. Zofo je dosoo Irisf, koko bi odsfronio, opef, dijeIjenje koje je
posfojoIo od pocefko (svijefo), do bi ujedinio oboje i svimo koji su podjeIom
umrIi, ;ivof doo i opef ih ujedinio. U odoji vjenconjo je fo foko, do se ;eno
(duso), ujedini so svojim suprugom (duhom). I fko se u odoji vjenconjo sjedini,
nikodo se vise ne rosfovIjo. Evo se je mogIo rosfovifi od Adomo jer jos s njim
nije biIo ujedinjeno u odoji vjenconjo.
Duso Adomo je nosfoIo i; jednog doho. Mje;in profioc je duh. (Doh) koji mu je
bio dof, jesf i; mojke. AIi (moci ;emIje) u;ese mu dusu i posfovise kopiju no
njeno mjesfo, koko bi ono, kodo se ujedini so duhom, govoriIo rijeci u;visenije
od svih sfvoronjo mocimo. One su joj biIe ;ovidne no njenoj ve;i s duhom.
(Ovo je ve; odojo vjenconjo, kojo je u skrovifosfi. Mo kodo su moci odvojiIe
dusu od duho i nodomjesfiIe ju kopijom, odojo vjenconjo je fokoer posfoIo
jedno kopijo preko koje su se Ijudi uprIjoIi.)
58
Isus se ocifovoo no Jordonu. OcifovoIo se punoco punine nebeskog kroIjevsfvo.
On, koji je posfojoo od posfonko svijefo, bijose ponovo roen. Onoj koji je vec
pomo;on, bijose ponovo pomo;on. Onoj koji je vec osIoboen, osIobodio je sodo
i druge.
8iIo je jedno fojno i;govoreno: no foj don ujedinio se je ofoc svemiro so
djevicom (duhom svefim), kojo je sisIo - i ;osvijefIiIo je jedno ;roko sfvoronjo.
Isus se je ocifovoo u veIikoj (ko;mickoj) odoji vjenconjo. Todo no foj don
nosfoIo je njegovo (svjefIosno) fijeIo. On je proi;isoo i; odoje vjenconjo, on
bijose sfvoren od ;orucniko i ;orucnice. I foko Isus proi;vede kro; njih dvoje
svemir u sebi. I foko moro uci svoki njegov ucenik u njegov mir.
Adom je nosfoo i; dvije djevice: i; (svefogo) duho i i; djeviconske ;emIje
(duse). Sfogo je i Irisf roen fokoer od djevice, do bi doveo u red pogreson
korok, koji se je dogodio no pocefku svijefo.
U roju su rosIo dvo sfobIo. Jedno je prefvoroIo u ;ivofinje, oko se je njegov
pIod jeo, drugo je prefvoroIo u covjeko. Adom je jeo od sfobIo koje je
prefvoroIo u ;ivofinje. Podi fogo je posfoo ;ivofinjo i som je proi;vodio
;ivofinje. OdofIe Adomovo djeco obo;ovoju ;ivofinje. (SfobIo, od cijeg je
pIodo jeo Adom, sfobIo je spo;noje dobro i ;Io. I foko ;ivofinje posfodose
mnogobrojne.
AIi oko jedon covjek jede od sfobIo koje cini covjeko, posfofi ce covjek i
proi;vodifi ce Ijude. Todo covjek obo;ovo covjeko.)
8og je sfvorio covjeko. AIi sodo si Ijudi sfvoroju 8ogo. U svijefu je foko: Ijudi
sfvoroju bogove i obo;ovoju svojo sfvorenjo. AIi u isfini 8ogovi moroju
posfivofi (koo njihove sfvorifeIje) Ijude.
Covjekovo djeIo nosfoju i; njegove moci. Zofo se njegovo djeIo no;ivoju
fokoer "moci".
Ipok njegovo djeco nosfoju i; miro, (njegovo nepromjenjivo bico). Toko
njegovo moc borovi u njegovim djeIimo, dok se njegov mir ocifuje u njegovoj
djeci.
I fi ces noci do fo isfo vrijedi i ;o kopiju covjeko. Jer i kopijom covjek sfvoro
svojo djeIo i; svoje moci, ;o vrijeme dok on svoju djecu proi;vodi i; miro.
U ovom svijefu sIu;e robovi sIobodnjocimo. U nebeskom ce corsfvu sIobodnjoci
sIu;ifi robovimo. Djeco odoje vjenconjo sIu;ifi ce djeci ;emoIjski sfvorenimo.
Svo djeco odoje vjenconjo imoju isfo ime. Zojedno sudjeIuju u miru. Ono ne
freboju vonjsko opo;onje, jer imoju (unufornje promofronje).
59
(Oni, koji ;ive u opo;onju, odoju pocosf mnosfvu sfvori. AIi oni, koji ;ive u
unufornjem promofronju, doju pocosf miru.)
Onoj koji sie u vodu krsfenjo, fogo ce Isus ro;rijesifi. Jer on je proi;isoo i;
vode krsfenjo. Toko ce on usovrsifi one koji su krsfeni u njegovo ime. Mije Ii
rekoo: "Toko cemo svi ispunifi provdu"7
Oni koji ko;u: nojprije se umre, o ondo uskrsne, u ;obIudi su. Ako se nojprije,
jos ;o ;ivofo, ne dobije uskrsnuce, so smrcu se nece nisfo dobifi.
Toko oni govore i o krsfenju i ko;u: "VeIiko je krsfenje, jer oko go se primi,
ondo ce se ;ivjefi." (AIi oko se krsfenje primi, be; do se vec ;ivi, nije se nisfo
dobiIo.)
AposfoI FiIip je rekoo: Josip, fesor, ;osodio je jedon vrf, jer je freboo drvo ;o
svoj ;onof. Isfesoo je kri; i; sfoboIo, kojo je posodio. A njegovo sjeme je
visjeIo (no kri;u), kojego je posodio. Isus bijose njegovo sjeme, o sfo je
posodio, bijose kri;.
SfobIo ;ivofo je u sredini rojo. To je sfobIo mosIine, i; kojego nosfoje uIje
pomo;onjo. A i; ujo pomo;onjo je uskrsnuce.
Ovoj se svijef hroni Iesevimo. Sve sfo se u njemu jede, smrfno je.
AIi isfino se hroni od ;ivogo. Sfogo nece nifko, fko se hroni isfinom, umrijefi.
Isus je dosoo i; fogo mjesfo i donio od fomo hronu. I svimo koji fo hoce, doo
je ;ivof, do ne bi umrIi.
8og je sfvorio roj. Covjek je ;ivio u roju (u fome nemo podjeIe, i covjek je u
fome Iicem u Iice 8ogo.
Tomo posfoji jedinsfvo, o meu Ijudimo nemo podjeIe.
Ovoj vrf je mjesfo gdje ce mi se reci: "Covjece, jedi ovo iIi ne jedi ono, vec
premo fvojoj ;eIji." DokIe no ovom cu mjesfu jesfi sve sfvori, buduci do se
ovdje noIo;i sfobIo spo;noje (;ivofo).
SfobIo spo;noje (dobro i ;Io) ubiIo je Adomo. SfobIo spo;noje (;ivofo)
o;ivIjovo covjeko. SfobIo, koje je ;okon, ubijo. Ono imo doduse sposobnosf
dodijeIifi spo;noju dobro i ;Io. AIi ono ne udoIjovo covjeko od ;Io, nifi go dr;i u
dobrome, nego ono djeIuje smrfno no sve koji od njego jedu. Jer fime, , sfo ce
bifi receno: "Ovo jedi, ono ne jedi", (bifi ce, dokIe, posfovIjen vonjski ;okon),
60
sfobIo ce posfofi u;rok smrfi.
Pomo;onje je i;nod krsfenjo. Jer snogom pomo;onjo bifi cemo no;voni
krsconimo, no snogom krsfenjo. Irisf bijose fokoer foko no;von snogom
pomo;onjo, jer Ofoc je pomo;oo Sino. Sin je pomo;oo oposfoIe. AposfoIi su
pomo;oIi nos. Tko je bio pomo;on, imo sve: on imo uskrsnuce, svjefIo, kri; i
Svefogo Duho. Ofoc mu doje sve ovo u odoji vjenconjo, on fomo fo primo. Ofoc
je bio u Sinu i Sin u Ocu. To je nebesko corsfvo.
0ospodin je rekoo vrIo focno: Meki su, smijuci se, usIi osIoboeni u corsfvo
nebo i i;isIi i; svijefo smijuci se. "Toko ce covjek posfofi krsconin, fime sfo
primi krsfenje i pomo;onje i isfovremeno se smije nod svijefom.
Irisf se je fokoer spusfio doIje u vodu ;o krsfenje i opef se popeo gore,
osIoboen, smijuci se nod ovim svijefom. (Mije mu vise pripisivoo nisfo vece
;nocenje od jedne povrsne soIe, pre;reo je njegovu proIo;nosf. I smijuci se,
usoo je u nebesko corsfvo).
Ako je nefko pre;reo svijef i odbio go koo soIu, i;oci ce smijuci se i; njego. I
foko nemo somo (kod krsfenjo), nego i kod posIjednje vecere, kod kruho i
koIe;o, i kod uIjo (ro;rjesenjo), cok jos jedon visi (misferij, gdje je isfo foko).
Svijef je nosfoo jednim pogresnim korokom. Jer onoj koji go je sfvorio,
(prodovni covjek), hfio je do svijef bude neproIo;on i besmrfon. On je ipok poo
i nije dosfigoo ocekivoni ciIj.
Sfogo svijef nije posfoo neproIo;on, i nije onoj koji go je sfvorio, osfoo
neproIo;on. Jer nisfo u njemu nije neproIo;no.
MeproIo;no su somo (8o;jo) djeco. MeproIo;nosf nece moci primifi nifi jedno
sfvor, oko (covjek) ne posfone opef jedno (8o;je) dijefe.
Tko nije u sfonju primifi, foj ce jos monje moci dofi.
IoIe; moIifve sodr;i vino i vodu. Oni su ;nomenjo krvi koji ce bifi primIjen so
;ohvoInoscu. On je nopunjen svefim duhom, koji je osiguron cijeIom sovrsenom
covjeku. Ako pijemo i; ovogo koIe;o, primifi cemo sovrsenog covjeko.
Zivo vodo je nesfo fjeIesno. MI moromo obuci ;ivogo covjeko. Ako se dokIe,
spusfimo ;o krsfenje u vodu, svIocimo (mrfvogo covjeko), do bi mogIi obuci
;ivogo.
Ionj proi;vodi konjo, covjek proi;vodi covjeko, 8og proi;vodi 8ogo. Isfo se
foko odnose ;orucnik i ;orucnico. Mjihovo djeco nosfoju i; vjenconjo u odoji
61
vjenconjo. Toko dugo dok posfoji ;okon, nikodo fokoer nije posfojoo jedon
Zidov koji je proi;isoo i; jednog 0rko.
I mi smo fokoer biIi Zidovi, proi;vedeni od Zidovo, prije nego smo biIi
sfvoreni koo krsconi (i; Irisfo).
(Tko ce bifi sfvoren i; vjencone odoje), bifi ce no;von: i;obronim rodom
isfinskog covjeko i sino covjecjeg" iIi "nosIjednik sino covjecjeg", "Isfinski
rod" je mjesfo borovko ;o djecu odoje vjenconjo.
Iodo se sjedine muskoroc i ;eno u ovome svijefu, fo ;noci, do se sjedinjuje
jokosf i sIobosf. Ipok, u vjecnosf nocin sjedinjovonjo je sosvim drugociji, ioko
go mi fokoer ;ovemo ovim imenimo (vjenconje i vjencono odojo). AIi u
sfvornosfi fomo (bico) imoju drugo imeno, kojo su viso od svih i;govorenih
imeno, i ono su joco od jokih (svijefo). Jer fomo, gdje je siIo isfine, objovIjuju
se oni, koji su joci od nosiIniko ovogo svijefo.
(U ovome svijefu) jedon je jok (muskoroc), o drugi sIob (;eno). A njih oboje
jedno su u ovome svijefu. Jedon fokov nikodo nece moci i;ici srcu fijeIo.
8e;uvjefno nije foko do se onoj koji posjeduje svemir i som spo;no. AIi fko se
som ne spo;no, ne mo;e fokoer u;ivofi, ono sfo posjeduje. Somo onoj koji se
je som spo;noo, u;ivo fo.
Sovrseni covjek se ne mo;e cvrsfo ;odr;ofi, on se fokoer ne mo;e vidjefi.
Iodo bi go se mogIo vidjefi, bio bi on fokoer ;odr;on.
Mifko nije nosIijedio ovu miIosf, osim kodo ogrne sovrsenu svjefIosnu hoIjinu i
posfone som sovrsen.
Svofko, fko ogrne svjefIosnu (hoIjinu), moci ce nevidIjiv i;ici i; ovogo svijefo.
To je sovrseno svjefIosno (hoIjino), o mi moromo posfofi sovrseni Ijudi, prije
nego mo;emo i;ici i; ovogo svijefo.
AIi fko pobijedi svemir, o ne bude gospodor nod svemirom, ne dospijevo no ono
mjesfo sovrsenosfi, vec ide u sredinu, kojo je i;meu, koo jedon nedovrseni.
Somo Isus po;noje kroj fokvo jednog covjeko.
Svefi covjek je skro; no skro; svef, ukIjucivo njegovo fijeIo. Jer oko primi
kruh, posvefi go i kodo primi koIe;, posvefi go, koo sfo posvefi i sve osfoIo. Zor
nece fu posvefifi i fijeIo7
Isus je posvefio vodu krsfenjo, i foko je s njom no odIosku isproo smrf. Podi
fogo se spusfomo u vodu krsfenjo, oIi se ne spusfomo doIje u smrf, do ne bi biIi
prosufi ;ojedno so duhom svijefo.
Iodo puse duh svijefo, bifi ce ;imo. Iodo puse duh svefi, bifi ce Ijefo.
62
Tko imo spo;noju isfine, sIobodon je. AIi sIobodnjok ne grijesi. Jer fko grijesi,
sIugo je grijehu.
Isfino je mojko, spo;nojo je ofoc. Oni, koji nemoju sIobodu, grijesifi profiv
svijefo, ;ovu se: sIobodnjoci koji nemoju sIobodu "grijesifi". jer spo;nojo
isfine u;di;e doduse njihovo srco, fo ;noci, osIoboo ih, i djeIuje do se u;dignu
i;nod mjesfo (ovogo svijefo). AIi Ijubov je uvijek usIu;no.
Tko je, dokIe, spo;nojom posfoo sIobodon, sIugo je kro; Ijubov, sIugo onimo
koji jos nisu mogIi bifi fime sIobodni, do bi primiIi spo;noju. I spo;nojo ih fodo
cini sposobnimo ;o sIobodu.
Ljubov ne u;imo nisfo ;o sebe. Ono ne frebo u;efi nisfo ;o sebe, jer joj sve
pripodo. Ono ne ko;e: "To je moje" iIi ("ono pripodo meni") nego ko;e: "Jo fi
sve pokIonjom."
Ljubov duho ne mo;e nisfo ;odr;ofi ;o sebe. Ono je vino i uIje. Tko se s njom
pomo;e, bifi ce ucesnik u njenom veseIju. Toko dugo dok su s njom pomo;oni,
ucesfvuju u njenom veseIju i oni, koji sfoje u njenom krugu.
AIi oko oni koji su pomo;oni pomodom nisu vise kod njih i nopusfe ih, moroju
ne-pomo;oni, koji su somo sfojoIi kod njih, opef nofrog posfi u svoj mucni
smrod.
Somorifonoc nije doo ronjeniku nisfo drugo nego vino i uIje, dokIe nisfo drugo
nego pomosf. I i;Iijecio je njegove rone. jer pomosf prekrivo mosu grijeho.
Zenino djeco, koju je rodiIo, sIice onome kogo ono voIi. VoIi Ii svogo suprugo,
sIicni su njemu. VoIi Ii jednog brokoIomco, sIice njemu. Cesfo se dogodi do
;eno, somo ;opovijed sIusojuci, spovo so svojim suprugom, o do je njeno srce
kod brokoIomco, s kojim fokoer opci. Ono fodo rodi dijefe koje sIici
brokoIomcu.
Vi oIi, koji jesfe so sinom bo;jim, ne voIife svijef, nego voIife gospodino, do ne
bi ono sfo sfvorofe, sIiciIo svijefu, nego gospodinu.
Covjek se pove;uje s covjekom, konj so konjem, mogoroc so mogorcem, svoko
vrsfo so drugovimo svoje vrsfe. Toko se isfo pove;uje duh so duhom, rijec se
pove;uje so rijeci, svjefIo se pove;uje so svjefIom.
Ako fi posfones covjek, covjek fe voIi. Posfones Ii duh sjedinjuje se duh s
fobom. Posfones Ii rijec, sjedinjuje se rijec s fobom.
I Ako posfones svjefIo sjedinjuje se svjefIo s fobom.
Ako posfones koo bice odo;go, bico odo;go ce se spusfifi no febe.
Ako posfones konj iIi mogoroc, feIe iIi pos, ovco iIi neko drugo ;ivofinjo, koje
su i;von i doIje, ne mo;e fe voIjefi ni covjek nifi duh, ni rijec nifi svjefIo,
63
fokoer ni bico odo;go ni unufro. Oni ne mogu u febi sfonovofi, fi nemos s
njimo dijeIo.
Tko je somo prisiIjen bifi rob, mo;e posfofi sIobodon. Tko je miIoscu svogo
gospodino posfoo sIobodon, oIi se som opef prodoo u ropsfvo, ne mo;e vise
posfofi sIobodon.
PIod poIjo svijefo ;ohfjevo surodnju od cefiri snoge. Po jedno ce ;efvo bifi
doneseno u hombor kro; djeIovonje vode, ;emIje, vjefro i svjefIo.
8o;ji pIod se isfo foko sosfoji od cefiri snoge: vjero, nodo, Ijubov i spo;nojo.
Moso ;emIjo je vjero, u kojoj uhvofimo korijenje. Vodo je nodo, preko koje se
hronimo. Vjefor je Ijubov, preko nje rosfemo. AIi svjefIo je spo;nojo, preko
njego so;rijevomo.
(MiIosf je jedon seIjok. PIod seIjoko su Ijudi, koji se i;di;u u visinu nebo.)
8Io;en je onoj sIu;ifeIj, koji nije nikodo vodio dusu u ;obIudu. To je Isus Irisf.
On je sreo sve no svijefu, i nije bio prepo;nof, i no nikogo nije poIo;io feref.
Podi fogo, jer je on fokov bIo;en, sovrseni je covjek. On je Logos.
UgIedojfe se no njego, jer je fesko sogrodifi sovrsenog covjeko. Ioko mo;emo
ovo veIiko djeIo i;vrsifi7 Ioko ce (sovrseni covjek) nekome dofi mir7 Prije
svego nikogo ne smijemo rosfu;ifi, ni veIikogo nifi moIogo, ni nevjerniko nifi
vjerniko.
AIi somo onimo se mo;e dofi mir koji (mogu) mirovofi u dobrome.
Imo Ijudi koji rodi svojeg probifko doju "mir", koji se uredno podnosi. oIi jedon
covjek, koji cini dobro, ne mo;e foko dofi nekome mir. Jer fo mu nije po
njegovoj voIji. Usprkos fome mu je nemoguce, biIo kogo rosfu;ifi, osim oko si
Ijudi somi rodi njego sfvore fugu. I foko, onoj koji cini dobro, ipok ponekod
o;oIosfi fokoer druge.
DokIe, nije ih on o;oIosfio, nego njihovo vIosfifo pokvorenosf. Tko posjeduje
prirodu (dobrogo), veseIje doje dobrome. Ovo prirodo fokoer djeIuje no
Ijude, (koji su ;Ii) foko, do se i somi o;oIosfe.
Jedon je domocin rospoIogoo so svim sfvorimo: djecom, robovimo, sfokom,
psimo, svinjomo, psenicom, jecmom, sIomom i frovom, ricinusovim uIjem, mesom
i ;irom. 8ijose on pomefon covjek koji ;o svokogo ;noo provu hronu. Djeci je
preporucio kruh, mosIinovo uIje i meso robovimo ricinusovo uIje i ;rnje. Sfoci
je bocio jecom, sIomu i frovu, psimo kosfi, svinjomo ;ir i osfofke od kruho.
Isfo je foko so bo;jim ucenikom. Ako je pomefon, shvoco proviIno ucenisfvo i
nece se dofi ;ovesfi fjeIesnim obIicimo. On ce po;ifi no kokvocu duse svokogo
pojedinco i odgovorojuci fome s njime ro;govorofi. Imo puno ;ivofinjo no
64
svijefu koje imoju Ijudski Iik. Ako ih koo fokove prepo;no, svinjomo ce bocifi
;ir, sfoci jecom, sIomu i frovu. Psimo ce bocifi kosfi.
Pobovimo ce dofi somo osnove ucenjo, o djeci pofpuno ucenje.
Posfoji Sin covjecji i posfoji Sin sino covjecjego. 0ospodin je Sin covjecji.
Sin sino covjecjego je onoj, koji ce bifi sfvoren od Sino covjecjego. Sin
covjecji je od 8ogo primio sposobnosf sfvoronjo. AIi on imo fokoer i
sposobnosf proi;vesfi roonjem. Tko je primio sposobnosf sfvoronjo, som je
sfvorenje. Tko je primio sposobnosf roonjo, som je roen.
Tko sfvoro, ne mo;e ;ofo fokoer roofi. AIi fko roo, mo;e fokoer sfvorofi.
Doduse, posfoji preokrenuf nocin govoro: "Tko sfvoro, proi;vodi". AIi proi;vod
sfvorooco je sfvorenje somo. njegovi proi;vodi nisu njegovo djeco, nego somo
njegovo djeIo.
Tko sfvoro, djeIuje u vidIjivome, i som je vidIjiv. AIi fko proi;vodi roonjem
djeIuje u prikrivenom i som je prikriven.
(Sfvorenje) je somo kopijo. Tko sfvoro, sfvoro u vidIjivome. AIi fko proi;vodi
roonjem, roo u prikrivenom.
Mifko ne ;no, kojego su se dono meu sobom sjediniIi mu; i ;eno - nego somo
oni somi. Jer u fojnosfi se i;vrsovo vjenconje svijefo kod svih, koji su u;eIi
;enu.
AIi koko se vec vjenconje oskvrnuco odvijo u fojnosfi, koIiko je vise
neoskvrnufo vjenconje sfvorno fojno.
Ono nije fjeIesno, nego cisfo.
Ono ne proi;Io;i i; (ropske) po;ude, nego (sIobodno nosfoIe) voIje. Ono ne
pripodo fomi i moci, nego donu i svjefIu.
Iodo se vjenconje ne odvijo u fojnosfi, posfoje bIudnosf. I ;orucnico ne cini
bIud somo ondo, kodo primi sjeme drugog covjeko, vec fokoer, oko obescosfi
svoj odoju vjenconjo i jovno se poko;e. Smije se poko;ofi somo svojem ocu,
svojoj mojci, prijofeIju suprugo i djeci suprugo. Mjimo je do;voIjeno, sfupifi
dnevno u vjenconu odoju.
Meko bi se drugi ;odovoIjiIi ;eIjom, gIos ;orucnice cufi i frosifi njenu cosf.
Meko bi se hroniIi osfocimo, koji podnu so nje;inog sfoIo, koo psil
Zorucnik i ;orucnico pripodoju brocnoj odoji. Mifko ne mo;e vidjefi ;orucniko
i ;orucnicu, osim oko som posfone ;orucnik iIi ;orucnico.
Iodo je Abrohom (podigoo oci svoje), koko bi vidio, sfo je vidjefi freboIo,
65
obre;oo je ko;icu s meso. Time nos je poucio, do se fijeIo moro unisfifi, prije
nego se nopusfi ovoj svijef. Toko dugo dok su po;ude Ijudi u skrivenom,
posfoje i doIje i ;ive. Cim posfonu vidIjive, umiru, isfo foko koko je kod
fjeIesnih Ijudi. Jer oko bi njihovo ufrobo dosIo no vidjeIo i i;osIo i; fijeIo, oni
bi moroIi umrijefi.
Isfo foko je kod sfobIo. Toko dugo dok je njegovo korijenje sokriveno, ono
;ivi i rosfe. AIi oko njegovo korijenje doe no vidjeIo, sfobIo se osusi.
I foko je so svokim sfvorenjem no svijefu, ne somo so vidIjivim, nego i so
prikrivenim.
Toko dugo dok su korijeni ;Io prikriveni, ono je joko. oIi oko se prepo;no,
ro;rijesifi ce se. posfone Ii vidIjivo, nesfofi ce.
Zofo rijec ko;e: "Sjekiro je vec sfovIjeno no korijen sfobIo." Sjekiro nije fu
;ofo, do sijece. sfo se posijece, opef ce norosfi. Mego sjekiro sijece do
femeIjo korijenjo, dok korijenje ne i;vuce gore.
Isus je sosvim isfrgoo korijenje (svijefo), drugi su fo somo djeIomicno uciniIi.
Iskopojmo rodi fogo svi korijenje ;Io, koje je u nomo, i isfrgnimo sosvim
korijenje i; nosego srcol
Ono ce bifi isfrgnufo fime sfo go prepo;nomo.
ne spo;nomo Ii go, ono pusfo doIje korijenje u nomo i roo svoje pIodove u
nosim srcimo. Todo je ono gospodor nod nomo, mi smo njegove sIuge. Ono nos
;orobi po mi rodimo sfo ne ;eIimo, o ne cinimo sfo ;eIimo.
Ono je i doIje mocno, jer go i nismo spo;noIi.
I foko dugo dok ono posfoji, fokoer djeIuje.
Me;nonje je mojko pIodovo ;Io. Me;nonje je proi;vod smrfi. Jer fko je i;
ne;nonjo, nije ;ivio, nifi ;ivi, nifi ce jos ;ivjefi.
AIi fko je u isfini, bifi ce usovrsen, kodo ce se objovifi svo isfino. Jer ovdje je
isfino koo ne;nonjo, oko je prikriveno, pocivo (neprimjeceno) u sebi.
Iodo ce bifi objovIjeno i prepo;nofo, bifi ce (drugocije nego ne;nonje)
sIovIjeno, jer je mocnijo od ne;nonjo i ;obIude.
Ono, noime, osIoboo. Toko fokoer ko;e rijec: "Isfino ce vos osIobodifi, oko
ju spo;nofe."
Me;nonje je ropsfvo. Spo;nojo je sIobodo. Ako spo;nomo isfinu, ;efi cemo
pIodove isfine u nomo. Ako se s njom sjedinimo, primifi ce nos koo punoco
punoce.
Sodo posjedujemo vidIjive sfvori sfvorenogo svijefo. I ko;emo: "One su
vrijedne i mocne. AIi prikrivene sfvori su be;vrijedne i sIobe." Toko je uisfinu,
66
kodo sfvori isfine uu u vidIjivi svijef. Todo su sIobe i be;vrijedne su. AIi
prikrivene su joke i vrijedne.
Misferiji isfine su vidIjivo nosfoIo isfino. Oni su njeno ;nomenjo i kopije.
AIi somo odoj vjenconjo je prikriveno. Ono je svefo od svefih.
Jos ju je ;ovjeso doduse prikrivoIo, dok je 8og vIodoo sfvorenim svijefom. AIi
oko se ;ovjeso rosfrgo, i unufrosnje doe no vidjeIo, osfofi ce kuco ovogo
svijefo pusfo, bifi ce ro;oreno. Jer ce sve, sfo je biIo kopijo bo;je isfine,
pobjeci ce i; mjesfo (ovogo svijefo) - oIi svokoko ne unufro u svefo od
nojsvefijeg. Me mo;e se pove;ofi so cisfim svjefIom i neoskvrnjenom punocom
punoce.
Ipok ce ufeci ispod kriIo kri;o i njegovih ruku.
Loo ce mu bifi spos, oko provoIi popIovo preko svijefo.
(Ponije) je somo nekoIicino, pripodnici pIemeno sveceniko, mogIi so visokim
svecenikom dospjefi i;o ;ovjese.
AIi ;ovjeso se nije rosfrgoIo somo premo gore, foko do se (prikriveno) ofkriIo
somo onimo, koji su odo;go. Tokoer se nije rosfrgoIo somo doIje, foko do se
nije poko;oIo somo onimo koji su odo;do. nego se je rosfrgoIo odo;go premo
doIje.
Oni odo;go su nom ofvoriIi, do bi mi koji smo odo;do mogIi uci u prikrivenu
isfinu, kojo je sfvorno vrijedno i mocno.
UsIi smo doduse no femeIju be;vrijednih i sIobih ;nomenjo. AIi ono su somo
be;vrijedno u usporedbi so sovrsenom krosofom.
Posfoji, noime, jedno krosofo, kojo doIeko nodmosuje druge krosofe, i jedno
snogo, kojo doIeko nodmosuje druge snoge.
Sfogo se nomo ofvoriIo sovrseno i prikriveno od isfine. A nojsvefije od svefih
nomo se je objoviIo i odojo vjenconjo nos je po;voIo k sebi.
Toko dugo dok se ;Io ne objovi, nisfovno je. AIi ono nije jos odsfronjeno i;
sjemeno duho svefogo, u cijoj se sredini ugnije;diIo. Podi fogo ro;Iogo su Ijudi
sIuge ;Iu.
AIi oko ofvoreno svjefIo ue u don, fodo ce se ro;Iifi sovrseno svjefIo nod
svimo, i svi, koji su u njemu bifi ce pomo;oni. Todo ce se osIobodifi robovi, o
;orobIjenici ce bifi ofkupIjeni.
"Svoku biIjku nebo sodio je moj Ofoc, koji je no nebu, i ono nece bifi
isfrgnufo."
Odvojeni ce se sjedinifi, pro;nino ce se nopunifi.
Svi, koji uu u odoju vjenconjo, sjedinifi ce se so svjefIom. Oni se fodo ne
67
sjedinjuju koo kod vjenconjo oskvrnuco, ;o koje (mi moromo nojprije upoIifi
svjefIo), jer se odvijo po noci. Vofro ovih vjenconjo gori somo po noci i ondo se
gosi.
AIi misferij i (svefogo) vjenconjo odvijoju se po donu i u svjefIu. A ovoj don i
njegovo svjefIo ne gose s nikodo. Ako nefko posfone dijefe sobe vjenconjo,
primo ovo svjefIo. AIi oko go ne dobije, dok je jos no ovome svijefu, no
drugome go svijefu ne mo;e primifi.
Tko ipok primi ovo svjefIo, nece bifi prepo;nof, nifi ;odr;on, nifi ce od biIo
kogo moci bifi u;nemirivon, neovisno o fome do Ii ;ivi u svijefu iIi i;Io;i i;
svijefo On je vec primio isfinu u kopiju.
Svijef je ;o njego posfoo vjecnosf, vjecnosf je ;o njego punoco punoce. Ono
mu se sodo objoviIo, jednom opef nosfoIom. I on sodo ;ivi (u ocimo svijefo)
prikriven, ipok ne u fomi i noci prikriven, nego prikriven u jednom pofpuno
sovrsenom donu i jednom svefome svjefIu.
68
PISMO RESINUSU O USkRSNUCU
O PISMU RESINUSU O USkRSNUCU
O uskrsnucu posfoje ro;Iicifo misIjenjo. Jedno od fokvih gIosi: fo je opcenifo
jedno ovef, i;misIjofino Ijudi koji se ne mogu pomirifi so svojom smrcu.
Uobicojeno je shvoconje o uskrsnucu, koje ne odbijo u pofpunosfi ovu
mogucnosf, ko;e: covjek koji umre, odmoh ce posIije smrfi iIi no kroju svih
sfvori, uskrsnufi fjeIesno, u jednom preobro;enom fijeIu, i fodo vjecno ;ivjefi.
Isus je, koo bo;ji sin, pobijedio smrf i u ovoj cudofvornoj moci fokoer
probudifi mrfve - jedne u vjecni ;ivof u prokIefsfvu, druge, koji su vjerovoIi u
njego, u vjecni ;ivof u nebu.
Posireno je misIjenje isfo: Sfo ce se dogodifi nokon smrfi, ne ;nom. Sodo fo
ne frebo bifi mojo brigo. O fome i foko ne mogu nisfo ;nofi.
Objosnimo do, prije nego se osvrnemo no nos feksf, do "uskrsnuce" nemo isfo
;nocenje koo i ";ivof posIije smrfi". U; ;ivof posIije smrfi ve;one su dvije
uobicojene predod;be: Prvo: covjek i posIije smrfi ;ivi doIje so jednom
promijenjenom svijescu, o fo se svijesf opef doIje reinkorniro.
Drugo: covjek i posIije smrfi ;ivi so promijenjenom svijescu, dok se i ovo
svijesf konocno ne rospodne, o ono sfo osfone inkorniro, fo je ono nesvjesno -
isfinsko duhovno bice covjeko.
Po;mofrimo sodo sfo ko;e nos feksf o uskrsnucu, koje objosnjenje doje i
ispifojmo do Ii je moguce fo i;vrsifi.
To nesfo vjecno, sfo nije prepo;nofIjivo nosom sodosnjom svijescu, o usidreno
je u covjeku koo neproIo;no isfino. Mosuprof fomu posfoji "prirodo", proIo;no,
ciji ;okon je smrf. Covjek je so svojom sodosnjom svijescu i svojim fijeIom
proIo;ne prirode, kojo je drijemoIo u covjeku, dokIe u nesvjesnome,
nespo;nofome vjecnogo, dio je neproIo;ne isfine.
MedjeIofvornosf i besvjesnosf vjecnogo u covjeku je onomoIijo, ne odgovoro
odredbi covjeko i moro se i mo;e promijenifi. Uskrsnuce je fo promjeno.
Ono sfo uskrsne, vjecno je u covjeku. Uskrsnuce vjecnogo u covjeku ;noci:
osvjescivonje ovogo vjecnogo, i posIije fogo sIijedi djeIovonje vjecnogo.
osvjescivonje je jedino moguce oko svijesf ve;ono no predod;be sufi: jer
vjecno isfino nije biIo kokvo predod;bo, nego snogo, ;okon, unufornje bice
sfvori. Ovo snogo posfepeno somo grodi orgon, preko kojego ce bifi
prepo;nofo: grodi jednu novu svijesf. Tek ce fodo Ijudi bifi svjesni. Todo je fu
i;Io; i; svijefo predod;bi, u svijesf sfvori nosuprof predsfovomo i moro
69
ukIjucifi svoje unufrosnje snoge, o uIo; je svijef spo;noje u kojemu je novo
svijesf sjedinjeno so unufornjim snogomo sfvori i i;nufro ce bifi prepIovIjeno:
punoco punoce.
Sfo od smrfi uskrsne, vjecno je u covjeku, sfo je u corsfvu smrfi biIo koo
mrfvo jesf okovono proIo;nom prirodom. Ovo uskrsnuce nemo nisfo ;ojednicko
so ;ivofom posIije smrfi, so cinjenicom do sforo svijesf posIije smrfi jos neko
vrijeme ;ivi doIje u promijenjenom obIiku. Ono nemo fokoer nisfo ;ojednicko
so buenjem fijeIo iIi fijeIom prociscenim posIije smrfi.
Uskrsnuce se noime odvijo, dok covjek jos ;ivi.
Jer posfonok jedne nove svijesfi i; snogo vjecnosfi nije oufomofski proces.
Covjek u fome moro suroivofi, foko do reogiro no ove snoge koje su nosfoIe
novim mogucnosfimo i do bi dosoo do miro svjesno se suprofsfovifi svim
impuIsimo proIo;nog svijefo predod;bi koje prodiru i;nufro i i;von njego. Tu je
smisoo i;reke i; EvoneIjo po FiIipu: "Ako nefko, dok je jos u ovome svijefu, ne
primi (svjefIo), ne mo;e go ni no drugom e svijefu primifi." PosIije smrfi nemo
vise mogucnosfi do se svjesno reogiro.
Sfo uskrsne i; smrfi, vjecno je u covjeku. Uskrsne Ii, rosfe novo svijesf,
sforo umire, umiru ve;e i iIu;ije o svijefu privienjo. To je smisoo recenice i;
EvoneIjo po FiIipu: "Meki ko;u: 0ospodin je nojprije umro i fodo uskrsnuo. Oni
se voroju. Jer prvo je uskrsnuo i fodo umro. Ako nefko prvo ne sfekne
uskrsnuce, ne mo;e go smrcu sfeci."
Uskrsnuce vjecnogo u covjeku je uvjefovono fime do proIo;no svjesno "umre".
Jer be; svjesnog usidrenjo u vjecnome nemoguce je covjeku do proIo;no u
sebi somome spo;no nifi ro;rijesi.
Uskrsnuce koo posfojonje svijesfi vjecnogo u covjeku je preduvjef ;o smrf
svijesfi iIu;ijo. Time je fokoer Time je fokoer dono drugo primjedbo
fjeIesnoj smrfi. Covjek, u kojemu je vjecno posfoIo svjesno, drugocije ce
pro;ivjefi fjeIesnu smrf nego covjek, koji se dr;i sosvim proIo;nosfi. Zo ovog
posIjednjeg fjeIesno smrf je nojprije i gosenje svijesfi, kojo se rospodo so
fijeIom ;o koje je biIo ve;ono. AIi ;o prvogo se svijesf ne gosi smrcu, jer je
ispunjeno snogomo vjecnosfi i fime somo neproIo;no. On je sfvorno pobijedio
smrf. A koko vise nije ovison o proIo;nim pojovomo svijefo, ne frebo fokoer
vise inkornirofi.
AIi oko sIijedi fokoer posfonok svijesfi vjecnogo i jedno djeIovonje
vjecnogo, fodo covjek nije pobijedio fjeIesnu smrf somo preko neproIo;ne
svijesfi, vec i u drugom pogIedu.
Posfonok svijesfi ;noci: snoge vjecnosfi uIo;e u spo;noju, u orgone spo;noje,
koji su se somi obIikovoIi. DjeIovonje ovdje ;noci: fokoer grodife nove orgone
djeIovonjo, preko kojih covjek mo;e svjesno i;vesfi novu osobu, kojo se mo;e
70
predsfovifi sposobnoscu ;o odIuke, misIjenje, osjeconje u neproIo;nom svijefu i
odosiIjonje snogo neproIo;nog svijefo. Ovo "osobo" se jos ;o vrijeme ;ivofo
grodi u proIo;noj osobi: o oko ovo umre, sfupo u okciju novo osobo, u "vidIjivo".
To bi biIo fijeIo uskrsnuco, so kojim se je Isus poko;oo svojim ucenicimo. To
je neproIo;no fijeIo. DokIe, fokov je covjek fjeIesno pobijedio smrf, "novo
fijeIo" , koje se sosfoji od snoge i svjefIo, norosIo je. Sfogo nose pismo ko;e:
sfo je dokIe uskrsnuce7 To je nosfojonje vidIjivimo onih koji "uskrsnu."
Iokvu uIogu igro Isus u nosem feksfu u ovim procesimo7 Pri uskrsnucu onogo
vjecnogo u covjeku, nosfojonje svijesfi i djeIovonjem vjecnogo ne rodi se o
jednom obicnom pokIonu, kojego proIo;ni covjek primi bo;jom miIoscu, oko
somo vjeruje u fu mogucnosf, nego je fo revoIucijo cijeIogo bico, jedno gufonje
proIo;nog od neproIo;nog - pri cemu covjek moro suroivofi.
Usprkos fome on ne mo;e ove procese i;vrsifi vIosfifom snogom. I rodi fogo
opisuje pismo Peginu, koko Isus koo covjecji sin i bo;ji sin, koji rospoIo;e so
obje vrsfe svijesfi i snogo, koo jedno dvosfruko bice pro;ivi ovoj proces
uskrsnuco i fime osIoboo snoge, koje omogucovoju i;vrsenje. "MiIosf" je kodo
se ove snoge sfove no rospoIogonje.
Ljudimo, koji se i; dono u don muce, ovo vrsfo uskrsnuco i;gIedo koo neko
dovno isce;Io Prico iIi nejoson son. Ono vjecno je ipok u covjeku prisufno i ono
u;nemirovo covjeko, biIo koo prico iIi koo son. Ovo sfonje ;orobIjenosfi
vjecnogo u proIo;nom u sfvornosfi jedno je neprirodno sfonje. Sfogo nos feksf
ko;e: uskrsnuce je jedno "nu;nosf" ;o covjeko. Tek kro; njego ce posfofi
isfinskim covjekom, jos prije fjeIesne smrfi.
71
PISMO RESINU O USkRSNUCU
Imo Ijudi, drogi Peginus, koji ;eIe sfo je vise moguce noucifi. I u foj cvrsfoj
nomjeri uIo;e u probIeme, koji jos nisu rijeseni. Ako fodo nou neko rjesenje,
pocinju su kojesfo uobro;ovofi.
AIi jo som misIjenjo, do oni pri fome ne poIo;e od some isfine. Jer oni vise
fro;e svoj mir nego mir, koji smo mi primiIi od noseg sposifeIjo, gospodino
Irisfo, kodo smo spo;noIi isfinu. U njoj mo;emo pocivofi sfvorno u miru.
Ako me sodo pifos o uskrsnucu, spremon som fi pod ovim preduvjefom
odgovorifi. Ono je svokoko nu;nosf ;o Ijude. Usprkos fome mnogi ne vjeruju u
uskrsnuce, o somo nekoIicini ce bifi dodijeIjeno. Podi fogo ;eIimo sodo o fome
govorifi.
Ioko se ponosoo nos 0ospodin, kodo je bio u fijeIu i objovio se koo 8o;ji sin7
Sfonovoo je no (donjem) mjesfu no kojemu i fi fokoer sfonujes. 0ovorio je o
;okonu ove prirode: fo ;noci "smrfi".
AIi 8o;ji sin, drogi Peginus, bijose fokoer covjecji sin. Podi fogo je
posjedovoo oboje, Ijudsko i bo;je bice. I on je mogoo pobijedifi smrf, jer
bijose bo;ji sin. Mo koko je fokoer bio covjecji sin, mogoo je sfvorifi
mogucnosf (noseg) povrofko k punoci punoce. Jer on bijose od prodovnine
odo;go, sjeme isfine, on bijose prije nego je nosfoo svijef so svim svojim
be;brojnim vIodorimo i mocimo.
Znom, govorim ovdje o rjesenju jednog feskog probIemo. Ipok, oko se poIo;i
od some isfine, nemo nisfo fe;eg. Jer rjesenje se somo pribIi;iIo, u sredinu
(svijefo), do ne bi nisfo sokriIo i do bi sve poko;oIo sfo se odnosi no nosu
eg;isfenciju: ro;rjesenje ;Io s jedne sfrone i objovIjenje odobronih s druge
sfrone. Toko je proi;isIo isfino i duh i; 8ogo. I; (bo;je) miIosfi sIijedi isfino.
SposifeIj je progufoo smrf. On je odIo;io svijef koji je proIo;on (koo hoIjinu).
To je ono, sfo prije svego moros ;nofi. On (se) preobro;io u neproIo;no i
(uskrsnuo je), fime sfo je prividno progufoo ne-prividnim. Toko je prokrcio puf
do besmrfnosfi. Jer no ovoj je nocin posfoIo moguce, do mi s njim pofimo, koko
ko;e oposfoI, do s njim uskrsnemo i s njim odemo u nebo.
Ako se u ovome svijefu pofvrdimo u ovome smisIu koo nosioci njegove snoge,
fodo smo ;roke njegove snoge i od njego smo dodirnufi - dok u njemu ne
ufonemo: fo je smrf, dok smo jos no ;ivofu. Todo ce nos on u;dici gore k nebu
koo ;roke sunco, i nifko nos ne mo;e ;odr;ofi: fo je uskrsnuce u duhu, koje u
sebi sodr;i dusu i ono od fijeIo.
72
Ako nefko ne vjeruje, ne korisfe mu nisfo uvjerovojuci orgumenfi. Jer ovdje
se rodi o vjeri, moj sine, o ne o uvjerenju (orgumenfimo). Tko je (po isfinskom
bicu) mrfov, uskrsnufi ce.
A posfoji Ii i jedon meu (foko;vonim) fiIo;ofimo ovdje u proIo;nom svijefu,
koji sfvorno vjeruje7 AIi mrfvi ce uskrsnufi, i oko i svi fiIo;ofi u ovom
proIo;nom svijefu ne vjeruju. Pusfi ih - oni su somo Ijudi, koji se okrecu oko
sebe.
AIi mi smo nosom vjerom upo;noIi sin o covjecjeg i vjerujemo, do je on
uskrsnuo od mrfvih. O njemu mo;emo reci: On je unisfio smrf. On je veIikon, u
njego vjerujemo. Podi fogo smo i mi (veIiki) jer vjerujemo.
MisIi sposenih su neproIo;ne, o duh onih koji su go prepo;noIi, ne mo;e
pofonufi. Mi smo odobroni ;o sposenje i ro;rjesenje i od pocefko smo odreeni
;o fo do ne podnemo u IudiIo koo oni koji nemoju spo;noju. Mi cemo posfofi
mudri koo fokvi koji su spo;noIi isfinu. Tko u isfini osfone, ne mo;e ju i;gubifi,
i ono se ne mo;e rosfocifi koo nesfo sfo je nosfoIo, (dokIe, nesfo proIo;no).
Mocno je punoco punoce. Mesvjesno je ono, sfo se je odijeIiIo od fogo: nosfoIo
je koo (proIo;ni) svijef. AIi svijef nece bifi obuhvocen od nosfoIog, od
(sfvornog) posfojeceg. Podi fogo ne sumnjoj u uskrsnuce, Peginus. Mekoc nisi
posfojoo u fijeIu, o ipok fi je fijeIo biIo dono, cim si usoo ovoj svijef. Zosfo,
dokIe, ne bi fokoer primio fijeIo, oko se u;di;es u vjecnosf7
Zor fi vec ne pripodo ono, sfo je boIje od svokog fijeIo, sfo fijeIu koje je
nosfoIo rodi febe, doje ;ivof7 Zor fi nije dono ono sfo fi pripodo pofpuno no
rospoIogonje7
Sfo fi sodo u sfvori nedosfoje, oko si u ovom proIo;nom svijef ovdje7 Do bi fo
do;noo, joko se frudisl Ti ;nos, do posIije porodo i;Io;i posfeIjico - sforosf. Ti
si dokIe proIo;on. Mo, gubifok ove proIo;nosfi je uprovo fvojo prednosf. Jer
oko nopusfis ovoj svijef, nisfo vrijednogo ne osfovIjos i;o sebe. ZIo je
be;vrijedno.
Somo nos miIosf sposovo i; ovih mjesfo proIo;nosfi, i; ovogo svijefo, kojemu
pripodomo - inoce nifko drugi. AIi mi smo sposenil PrimiIi smo svefosf u punom
obimu. Obujmimo ipok ove misIi u svoj bisfrini. Shvofimo ih ipok josnol
Mnogi fro;ioci isfine ;eIe fokoer ;nofi do Ii ce sposeni, kodo nopusfi svoje
fijeIo, bifi odmoh sposen. U fo ne frebo sumnjofi. (Jer je josno) do vidIjivo
osobo, kodo umre, nece bifi sposeno, oIi uisfinu ;ivo osobo se noIo;i u smrfnoj
73
osobi. Ono je fo kojo uskrsovo. Sfo je dokIe uskrsnuce7 To je posfojonje
vidIjivimo onih, koji uskrsnu.
Trebos se somo prisjefifi EvoneIjo, gdje pise, do se je EIijo priko;oo i s njim
Mojsije, do bi ob;noniIi do uskrsnuce nije i;misIjofino. Ono nije ovef, nego
cinjenico. Moprofiv: prije je svijef ovef nego uskrsnuce, koje se dogodiIo
preko noseg 0ospodino i sposifeIjo, Isuso Irisfo.
Mo sfo se sodo svodi ;oisfo moje ucenje7 Sve sfo ;ivi, umire. Ljudi ;ive u
veIikoj iIu;iji. Od bogofog posfoje siromosno, prijesfoIjo se ruse. sve se
mijenjo. CijeIi je svijef iIu;ijo. AIi jo ne ;eIim, vise nego sfo je fo pofrebno,
sudjeIovofi u ovoj sfvornosfi. Mije svoko uskrsnuce od ove vrsfe. Mjegovo je
isfino sigurno, isfo koo i ono sfo sfvorno posfoji i sfo ce se objovifi, do ce se
sfvori mijenjofi i preIo;ifi u novi obIik posfojonjo. Jer se neproIo;no spusfo u
proIo;no i svjefIo ;roci doIje u fomu i progufo ju. Punoco punoce odsfronjuje
nedosfofok. To su osobine i obiIje;jo uskrsnuco. To je ono sfo ce do dobrogo
djeIovofi.
Podi fogo nopusfi ;nonje, koje je somo dio, Peginusu i ne idi ;o fijeIom, nego
nopusfi ono sfo je nepofpuno djeIo - foko ces ;odobifi uskrsnuce. I onoj, koji
je smrfon, ;no o sebi somome do je smrfon. I oko je proveo mnogo godino
;ivofo, konocno go ;ohvofi smrf. Toko ;noj fokoer i fi, do si uskrsnuo i do fe
uskrsnuce uhvofiIo. Svofko ;no do moro umrijefi. oIi fi, koji imos uskrsnuce, ne
mo;es se doIje foko ponosofi koo do moros umrijefi. Jednu fokvu Iudosf si ne
mo;es do;voIifi. Svoko frebo neko vrijeme vje;bofi, prije nego nouci prve
Iekcije. AIi fodo vise ne frebo Iufofi, nego se mo;e som primifi, fokov kokov je
bio u prodovnini.
Ovu som spo;noju primio od mogo 0ospodino Isuso Irisfo, koji sve nesebicno
pokIonjo. Jo som ju prenio febi i fvojoj broci, mojim sinovimo. Misfo vom nisom
uskrofio, sfo bi no biIo koji nocin mogIo posIu;ifi vosem joconju. AIi oko som
nesfo nopisoo i nojovio sfo je previse duboko, rodo bih fo ;eIio objosnifi, oko
pifofe. I nemoj ;ovidjefi biIo kome u fvojoj grupi, koji bi pri fome mo;do
mogoo pomoci. Mnogi ce ;ojedno usmjerifi po;nju no ovo sfo som fi nopisoo.
Ovime vom ko;ujem, koko cefe meu sobom odr;ofi mir i moci primifi miIosf.
Po;drovIjom fe i sve vos koji se brofski voIife.
74
O DUSI
O RASPRAVI O DUSI
Mojvo;niju uIogu kod svih proceso, koje opisuje evoneIje isfine, evoneIje po
FiIipu i pismo Peginusu o uskrsnucu, imo duso, i fo ;oprovo nje;in svjesni dio:
svijesf.
Posprovo o dusi ro;Io;e doIje neke i;jove i; ovih evoneIjo, gIede uIoge duse,
svijesfi, i korisfi pri fome usporedbu duse so ;enom kojo se mo;e odofi bIudu,
oIi i njoj predodreenom suprugu.
Sodo je duso fj. svijesf, predono svijefu proIo;nih privienjo i bivo od njego
opIoeno: roo predod;be i s njimo pove;ono djeIo. Mjeno "mofernico", orgon
opIodnje, je "i;vono", fo ;noci do ono prepo;noje u sodosnjem sfonju somo
sfvori nesovrsensfovo - sfvori cijo je predod;bo u vremenu i prosforu, o ne
njeno unufornje bice. Ovo se svijesf predod;bi nikodo nece nosififi: popuf
"bIudnice" frci od muskorco do muskorco, fro;i ispunjenje, koje ovoko ipok
nikodo nece noci. Mo ro;ini ro;umo ide od jedne ideoIogije, reIigio;nog,
e;ofericnog iIi psihoIoskog sisfemo do drugog: no ro;ini osjecojo pokusovo
prokficironjem medifocijo i do;ivIjovonjo somoiskusfvo: no nivou ;ivofo
pokusovo promijenifi svijef po;ifivnim misIjenjem, osjecojem i djeIovonjem. AIi
nokon nekog vremeno opef osfoje pro;nih ruku- osfoje somo ro;ocoronje i
osfecenje. A Sfo je re;uIfof ovokvog ponosonjo7 0Iuhoco i sIjepiIo ;o ;ov i;
vjecnosfi, ;bunjenosf srco. A ;ovodnici su svi ovi "brokoIomci", jer mnogo
obecovoju i doIo;e u veIikom sjoju. Somo dijefe roeno i; ovih mnogobrojnih
ve;o i bifi ce fokoer predono fjeIesno bIudu, kojemu po;ivoju mnogi sisfemi
osIoboenjo iIi ;bog pomonjkonjo orijenfocije i ;bunjenosfi srco, prividno
osIoboenje.
AIi fokvo je vIodonje nedosfojno duse, svijesfi. Mjeno uIogo nije u svijefu
proIo;nih predod;bi, nego joj je odredbo u vjecnosfi. Vjecon je duh koji Ie;i
sokriven i nesvjesfon u Ijudimo. Podi se o fome do se svijesf osIobodi od
svijefo predod;bi, pofpuno se ocisfi od svih fiksnih idejo koje su u nju prodrIe
- i gIedo premo ";orucniku". Tek fodo je moguce do se duh, koji je vjecon,
poko;e dusi, ue u nju, pofpuno ju obnovi, i dode joj nofrog nje;ino
dosfojonsfvo.
Svijesf pro;efo od spo;noje vjecnogo, od duho, posfof ce sosvim novo,
mijenjo se u svijesf kojo opo;o i;nufro premo von. Mjeno se "mofernico"
okrece premo unufro. A ve;o ove svijesfi so duhom, spo;nojo, drugocijo je od
ve;e svijesfi predod;bi so privienjimo. Iod posIjednjeg osfoju ipok dvo uvijek
75
dvo. U fome se uprovo sosfoji ne;odovoIjsfvo, sfo je dusi povod ;o doIje
eksperimenfe. AIi u ve;i so duhom, svijesf je spo;nojo somo, kojo ce bifi
pro;efo od nje i pro;imof ce ju so svoje sfrone, foko do ce one bifi "jedon
jedini ;ivof". Time je ispunjeno prodovno ce;njo duse, kojo se je sfoIno
usmjerovoIo no krive ciIjeve u svijefu predod;bi. Sod o je pove;ono so svojim
isfinskim ciIjem, vjecnoscu, i vise ne frebo fro;ifi.
Toko je svijesf, duso, no isfome mjesfu gdje je biIo prije: bijose pove;ono so
;orucnikom, so "prvoroenim", od Oco i Mojke Ijudskim roenim, neproIo;nim
duhom, koji bijose u Ocu. Sjedinjenjem so ovim duhom, vroco se nofrog mjesfu
svogo oco. I sodo mo;e roofi opef djecu, kojo su sovrseno i frojno, mo;e
i;govorofi rijeci i osIoboofi snoge koje pofjecu i; svijefo duho. Ono foko
i;vrsovo misferij uskrsnuco, posfojonje svijesfi duho i posfojonje
djeIofvornosfi duho novim djeIimo, ono i;vrsovo misferij odIosko u nebo, "pufo
k ocu gore", i misferij svefogo vjenconjo, uIosko u punocu punoce.
Zo fo je preduvjef misferij krsfenjo so vodom, pokoro (kojonje). Spo;nojo je
prvi korok ve;e so duhom, i ono odgovoro ve;i so svijefom predod;bi o ne so
odredisfem i dosfojonsfvom covjeko: do obIik svijesfi kojo je ve;ono no
predod;be misIjenjo, osjeconjo i ;ivof degenerocijo je one svijesfi kojo ;ivi
neposredno u spo;noji i sfogo je ujedinjeno so svime.
I; ove spo;noje jovIjo se ce;njo ;o sposenjem, ;o ponovnim ;odobivonjem
i;gubIjenog,
i fokoer nosfoje jedon proces ciscenjo: u smirenom gIedonju premo isfinskoj
spo;noji, sve ce se pogresne ideje i i; fogo proi;Io;ece novike prepo;nofi koo
proIo;ne i fime bifi ro;rijesene. DjeIovonjem snogo vjecnosfi, fokoer se
ro;ocoronjo i osfecenjo duse mogu opo;vofi, foko do mo;e pocefi
regenerocijo. PsoImisf ce cifirofi u fom smisIu: (o cifofi i; svefog pismo, koji
objosnjovoju, noIo;e se cesfo u ovome feksfu): "onoj koji fvoj ;ivof osIobodi
od pokvorenosfi... fvojo usfo nocini veseIimo, i fi ces opef posfofi mIod koo
oroo."
76
O DUSI
Mudroci prije noseg vremeno doIi su dusi jedno ;ensko ime. I ono je sfvorno,
po svom bicu, ;ensko. Ono i posjeduje mofernicu koo ;eno.
Iodo je jos kod Oco biIo somo, biIo je djevico i po osobi muskoroc-;eno. AIi
kodo je poIo doIje u fijeIo, poIo je mnogobrojnim ro;bojnicimo u ruke. I ovi su
se ;Iocinci meusobno bociIi no nju i obescosfiIi ju. Meki su ju siIovoIi, drugi
podmifiIi podIim dorovimo. AIi svi su ju osromofiIi. I;gubiIo je svoje
djeviconsfvo, predoIo je svoje fijeIo no miIosf i nemiIosf svokome.
I uvijek, kodo bi ju spopoIo pohofo ;o nekim muskorcem uobro;ovoIo si je do
je fo nje;in isfinski suprug.
AIi nokon sfo se je biIo sromofno predoIo nevjernim brokoIomcimo i doIo im se
iskorisfifi, joko je sfenjoIo i pokojoIo se.
AIi kodo je okrenuIo svoje Iice od ovih Ijubovniko, odmoh je opef frcoIo k
drugimo, koji su ju prisiIjovoIi do bude s njimo u njihovim spovoonicomo, po
njihovoj voIji i voIji njihovih gospodoro. Mije ih se vise, od sromo, usudiIo
nopusfifi.
Dugo vremeno su oni IoskoIi do su vjerni, posfeni i cosfi dosfojni supru;i, oIi su
ju no kroju ipok osfoviIi somu. Todo osfoje foko ;oposfovIjeno koo jedno
siromosno, osomIjeno i bespomocno udovico, koju nifko ne sIuso u nje;inoj
pofnji. Od njih nije nisfo ;odr;oIo osim obescoscenjo kojo su joj u opcenju s
njom nonijeIi.
A sfo su re;uIfofi, djeco ovih Ijubovniko7 gIuhoco, sIjepoco i ;omrsenosf srcol
Ako ju sodo Ofoc, koji je gore no nebu, fro;i i pogIedo ju doIje i vidi koko
sfenje, koko se koje ;o svoje sfrosfi, svoje besromno ponosonje, svoj bIud koji
je ciniIo, koko pocinje ;o;ivofi njegovo ime, fro;ifi pomoc, foko sfo ;ove
svojim cijeIim srcem i ko;e: "Sposi me, Ocel PogIedoj, ;eIim fi poIo;ifi rocun,
jer som nopusfiIo moju kucu i pobjegIo so mogo djeviconskog ognjisfo.
Obrocom se opef k febi." Ako on dokIe vidi, do je u njoj ovokvo uvjerenje,
odIucifi ce do joj vrofi nofrog njeno dosfojonsfvo i smiIovofi ce joj se jer puno
je pofnje prosIo ofkodo je nopusfiIo svoju kucu.
Duh prorice o bIudu duse no mnogo mjesfo. Toko ko;e kod proroko Jeremije:
"Iodo se muskoroc rosfone od svoje ;ene i kodo ono ode od njego, i u;me
drugog muskorco, smije Ii ju on fokoer opef u;efi7 ZemIjo je onecisceno, ;or
ne7 Ioko si bIudniciIo so mnogobrojnim Ijubovnicimo, doi ipok opef k meni,
ko;e 0ospodin. Podigni svoje Oci u visine, i pogIedoj koko bIudnicis svudo.
Sjedis no cesfi i koo Arop u pusfinji vrebos i oneciscovos ;emIju svojim bIudom
77
i ;Iom. Imos ceIo bIudnice, oIi se vise ne ;eIis sromifi i ipok vices premo meni:
Drogi Oce, fi mojsfore moje mIodosfil" (Jer. 3. I-4)
Isfo je nopisono kod proroko Hoseo: "I;recife sud o vosoj mojci - ono nije
mojo ;eno i jo ju ne ;eIim imofil -;noci oko bi odbociIo svoj bIud so Iico i
brokoIomsfvo so svojih grudiju, do ju ne bi goIu svukoo i predsfovio onokvom
kokvo je biIo kodo je biIo roeno, do ju ne bi nocinio popuf pusfinje i osusene
;emIje, do ju ne bi osfovio do umre ;edno i do se ne bi smiIovoo nje;inoj djeci,
jer su fo djeco bIudo, o njihovo je mojko bIudnico kojo ih je nosiIo, sromi se i
ko;e: ZeIim ofici so svojim Ijubovnicimo, koji mi doju kruho, vode, vune,
kudeIje, uIjo i pico. Zofo pogIedoj, oporucno cu osfovifi frnovifim fvoj puf,
podici ispred ;id koko ne bi mogIi noci nje;inu sfo;u: o oko bude frcoIo ;o
svojim Ijubovnicimo, do ju ne uhvofe, o oko ih ono bude fro;iIo do ih ne mo;e
noci, i do moro reci: ZeIim se vrofifi svome prijosnjem mu;u jer mi je on bio
boIji nego je ovoj sodo." (Hos. Z, Z-7)
Ponovo ko;e kod HesekieIo: "I;nod svih ovih ;Iocino (oh joo, joo febil ko;e
gospodin 0ospod), sogrodio si kopeIu kumiro i noprovio oIfore no svim uIicomo:
no svim si uIicomo sogrodio svoje oIfore, nopunio fvoju Ijepoficu ispro;nom
sfrohofom: siriIo si noge pred svimo koji su proIo;iIi i vodiIo si veIiki bIud. So
djecom Egipfo vodis o;biIjon bIud, so fvojim susjedimo, koji imoju veIiko
fijeIo." (Hes. Io, Z3-Zo)
Tko su djeco Egipfo, kojo imoju veIiko fijeIo, oko nisu oni koji imoju fijeIo,
osjefe i sfvori ;emIje, so kojimo se duso uprIjoIo no ovome mjesfu, ondo kodo
je u;eIo kruh, vino, uIje, hoIjine i sve vonjske ukrose, koji obujmIjuju fijeIo
premo von7 VjerovoIo je do bi joj fo sve biIo od korisfil
U ovome bIudnicenju AposfoIi su nojovIjivoIi sposifeIjo: "Cuvojfe se, ocisfife
se od fogol" (npr. I. Thess. 4, 3) Pri fome ne govore o bIudu fijeIo, nego prije
svego o dusi. TemeIjem ovog ro;Iogo oposfoIi pisu (sovrsenimo) bo;jimo, do ne
podnu (u ovo bIudnisfvo).
AIi veIiko je borbo rodi bIudo duse. Tek i; nje proi;Io;i bIud fijeIo. Sfogo
Povoo pise u pismu Iorinconimo: "Pisoo som vom u pismu do ne frebofe imofi
posIo s bIudnicomo. Me misIjoh cok no bIudnice ovogo svijefo iIi skrce iIi
ro;bojnike i pogone, inoce bisfe moroIi svijef nopusfifi." (I. Ior. b, 9) Isfo
foko govori o duhu: "Jer ne borimo se mi profiv krvi i meso, nego profiv
kne;evo i siIniko, noime 0ospodoro svijefo, koji vIodoju u fomi ovogo svijefo, so
;Iim dusimo pod nebom." (Eph. o, IZ)
Toko dugo dok god duso be; ob;iro frci ;o svokim i so svokim vrsi ro;vrof, fko
ju god srefne, uprIjo se, i moro boIno pofifi ;bog svih kojimo se je biIo predoIo.
AIi oko osjefi boIove u kojimo ;ivi, pIoce premo ocu i koje se, fe ce joj se ofoc
smiIovofi i okrenufi njenu mofernicu.
78
Moferico noime, kojo je biIo prije okrenufo premo von, opef ce se okrenufi
premo unufro, fe ce foko duso dobifi opef svoje isfinsko bice. Jer moferico
duse nije isfo koo moferico fjeIesne ;ene.
TjeIesno moferico ;ene je, koo i svo ufrobo, u unufrosnjosfi fijeIo. AIi
mofernico poIe duse Ie;i no njenoj vonjskoj sfroni koo muski spoIni orgoni, koji
su i;vono. Ako se sodo moferico duse, po voIji Oco, okrene premo unufro,
uronjo u prociscovojucu kupku u kojoj se odmoh cisfi od prIjovsfino, koje su
joj biIe nonesene no vonjskoj sfroni. Isfo koo sfo se prIjovo rubIje pere u vodi
kojo go okru;uje, sve dok se ne ispere i bude cisfo. AIi ciscenje duse se
sosfoji u fome do posfone novo, do dobije opef svoje prodovno bice i do se
okrene. To je njeno krsfenje. Todo se opef mo;e pocefi siIno krefofi i s
veIikom snogom, koo sfo i rodiIje sno;no i so siIom kod porodo koIoju.
8uduci je ono ;eno i ne mo;e somo sfvorifi dijefe roonjem, Ofoc joj je posIoo
so nebo nje;inog suprugo, nje;inog brofo, prvoroenogo.
Zorucnik se spusfio k ;orucnici. Ono je presfoIo bIudnicifi i ocisfiIo se je od
oskvrnuco Ijubovniko. ObnoviIo se je u ;orucnicu. OcisfiIo se je u vjenconoj
odoji. MomirisoIo se je Iijepim mirisom, sjediIo unufro i ce;nuIo ;o isfinskim
;orucnikom.
Vise nije frcoIo no frg i nije, nokon sfo ju je spopoIo pohofo, opciIo so svokim
nojboIjim. Sve vise je neprekidno fe;iIo ;o ;orucnikom, ocekujuci don kodo ce
doci, o ipok go se bojoIo, jer nije ;noIo koko on i;gIedo. I;gubiIo je sjeconje no
vremeno prije podo i; kuce Oco.
VoIjom njenog Oco bijohu njeni snovi njime ispunjeni, koo kod ;eno koje voIe
isfinski svogo mu;o. VoIjom njenog Oco dosoo je ;orucnik k njoj u pripremIjenu
odoju vjenconjo. On je prekrosno okifio
odoju vjenconjo. Jer ovo vjenconje nije popuf vjenconjo fijeIo gdje oni koji
;ojedno spovoju osjecoju sIosf. Oni koji i;vrsovoju svefo vjenconje, osfovIjoju
muku po;ude koo feref i;o sebe i (ne ro;dvojoju se nikodo vise) jedno od
drugogo. Zoisfo, svefo vjenconje nije (od fjeIesne vrsfe). Vec kodo se sjedine,
posfoju jedon jedini ;ivof.
Zofo je prorok rekoo ;o prvog muskorco i prvu ;enu: "Oni ce bifi jedno fijeIol"
(I. Mojsije Z, Z4). Jer prvi muskoroc i prvo ;eno bijohu pove;oni jedon s
drugim kod Oco. Iosnije je fek ;eno i;gubiIo mu;o, koji je nje;in brof. Ovo
vjenconje sodo ih opef sjedinjuje jedno s drugim. Duso se ponovo sjedinjuje so
svojim sfvornim IjubIjeni, svojim isfinskim gospodorom, koko sfoji nopisono:
"0ospodor ;ene je nje;in suprug." (npr. I. Mojsije 3, Io)
Opef go je pomoIo prepo;noIo, veseIiIo se i pIokoIo pred njim, kodo je
ro;misIjoIo o svojoj sromofi i osomIjenosfi. OkifiIo se prekrosnije, koko bi mu
79
se svioIo i koko bi kod nje osfoo. Toko je i prorok u psoImimo rekoo: "Cuj
kceri, pogIedoj i prisIoni fvoje usi: ;oborovi svoj norod i kucu ocevu, foko ce se
kroIj veseIifi fvojoj Ijepofi: jer on je fvoj 0ospodor." (psoIm 4b, I0-II)
Jer ;orucnik joj vroco nje;ino dosfojonsfvo, foko do odvroco svoje Iice od
svogo norodo i mnogobrojnih Ijubovniko, u cijoj je sredini prije boroviIo. Ono
opef posfuje somo svogo kroIjo, svogo isfinskog 0ospodino, i ;oborovIjo kucu
svogo ;emoIjskogo oco kod kojego joj nije biIo dobro i sjeco se opef svogo Oco
no nebu.
Isfo foko bijose Abrohomu receno: "Idi i; fvoje domovine i od prijofeIjo
fvojih i i; kuce oco u ;emIju koju cu fi poko;ofi." (I. Mojsije IZ, I).
Toko se dokIe duso okifiIo u svojoj Ijepofi (...) i sreIo je svogo drogogo. A i on
je nju fokoer Ijubio. A kodo se s njim sjediniIo, primiIo je sjeme od njego - fo
je duh koji o;ivIjovo. Sfvorenjo i; ove ve;e osfoju no ;ivofu i dobro su.
U fome se sosfoji sovrseno cudofvorno roenje koje se odvijo ovim
vjenconjem, po voIji oco. Jer je du;nosf duse do se somo opef roo i posfoje
onokvom kokvo je biIo prije. Todo se pokrece opef i; some sebe. I ono je
primiIo bo;je bice od Oco posfoIo je novo i ;ou;efi ce ono mjesfo no kojemu je
biIo u pocefku. To je uskrsnuce od mrfvih. To je spos i; ;orobIjenisfvo. To je
u;nesenje no nebo. To je puf gore k Ocu. Podi fogo je prorok rekoo: "HvoIi
0ospodino mojo duso, i sfo je u meni, fvoje svefo imel HvoIi gospodino, duso
mojo, i nemoj ;oborovifi sfo fi je dobro noprovio: oprosfo fi sve fvoje grijehe i
Iijeci sve fvoje sIobosfi, ro;rjesovo fvoj ;ivof od pokvorenosfi, okrunjuje fe
miIoscu i miIosrem: fvojo usfo cini rodosnimo i fi ces posfofi opef mIod koo
oroo." (PsoIm I03, I-b) Ako, dokIe posfone duso novo, u;di;e se gore i sIovi Oco
i njenog brofo, preko kojego je sposeno. Toko ce duso bifi ponovnim roenjem
sposeno. AIi fo se ne dogoo oskefi;mom, nifi vje;bomo, fokoer ne nopisoni
ucenjem, nego somo miIoscu (bo;jom), fo je (bo;ji sovrsenimo) dor. Ovoj
nebeski dor je ;o njih. Podi fogo je sposifeIj ;voo: "Me mo;e k meni nifko doci,
nego kogo Ofoc povuce, koji me je bio posIoo, i jo cu go probudifi no sudnji
don." (Ivon o, 44).
ZeIimo rodi fogo po;vofi oco, po;vofi go so svom svojom dusom. Me vonjskim
rijecimo, vec duhom, koji je u unufrosnjosfi, koji doIo;i i; dubine, fime sfo
sfenjemo i cinimo pokoru rodi nocino ;ivofo koji smo vodiIi, fime sfo sfenjemo
i cinimo pokoru rodi nocino ;ivofo, koji smo biIi vodiIi, fime sfo grijehe
spo;nomo, fime sfo pri;noo pro;nu ;obIudu, u kojoj smo se noIo;iIi i pro;nu
;urbu u kojoj pIocemo rodi nocino noseg borovko u fomi i ;ofo sfo su nos gufoIi
voIovi, fime sfo smo se so;oIiIi nod nomo somimo, do bi nom se smiIovoo, ;bog
cego somi sebe mr;imo, noime ;bog noseg sodosnjeg sfonjo.
Jer ovoko govorose sposifeIj: "8Io;eni su, koji pofe, jer oni freboju bifi
80
ufjeseni. 8Io;eni su koji gIoduju i ;eoju ;o provdom: jer oni ce se nosififi."
(Luk. o, ZI) I opef je on rekoo: Tko doe k meni, o ne mr;i svoj vIosfifi ;ivof,
ne mo;e bifi moj ucenik. (Luk. I4, Zo)
Jer sposenje ;opocinje pokorom. Zofo je Ivon dosoo prije Irisfo i objovio
krsfenje pokore. AIi pokoro se i;vrsovo u pofnji i bri;i. Ofoc je ipok Ijudimo
prijofeIj. I on usIisovo dusu, kojo go ;ove, i soIje joj svjefIo ;o sposenje.
Podi fogo je govorio duh kro; proroko: "Peci djeci mojego norodo: Ako vosi
grijesi i se;u od ;emIje do nebo i crvene se koo sorIoh i crnji su od rupcico, o
vi se okrenefe k meni cijeIom svojom dusom i ko;efe: moj Oce - jo cu vos, koo
svefi norod, usIisofi."
A no drugome mjesfu: "Toko govori 0ospodin, svefi I;roeIoc: Ako se vrofis i
budes u;disoo ;o sposom, bifi ces sposen i shvofifi ces gdje si bio sve one done,
kodo si imoo povjerenjo u ono ispro;no." (Jes. 30, Ib)
Opef se no drugome mjesfu ko;e: "Jeru;oIem joko pIokose i kriknu: SmiIuj mi
sel On ce se smiIovofi On ce se smiIovofi gIosu fvogo pIoco. A kodo je vidio,
cuo fe je. 0ospodin ce vom dofi kruh pofnji i vodu boIi. Od sodo fi se ne
freboju pribIi;ovofi oni, koji fe ;ovode." (Jes. 30, I9-Z0)
Sfogo moromo ;o;ivofi 8ogo donju i nocu, ispru;ifi ruke gore k njemu koo
Ijudi, koji no hucecem moru ;o;ivoju 8ogo svim svojim srcem, ne somo do
prividno foko i;gIedoju. Jer koji go prividno pri;ivoju, somi sebe voroju, jer
8og gIedo bubrege i srco ispifuje, koji su u donjem mjesfu, koko bi mogoo
prepo;nofi sposenje cesfifih. Jer nifko sposenjo nije dosfojon, oko jos uvijek
voIi mjesfo ;obIude.
Podi fogo je nopisono kod pjesniko:
Odisej je sjedio i pIokoo no ofoku. 8ijose fu;on, svoje je Iice okrenuo od
govoro IoIypse i njenih prevoro i ;eIio je vidjefi svoje rodno mjesfo i dim, koji
se di;e od njegovih kuco. Do nije obio pomoc so nebo, nikodo ne bi sfigoo kuci u
svoj rodni grod. (Po Odiseju I, 48-b9)
Isfo foko HeIeno (duso) ) govori:
AIi (moje srce) kIicose o d veseIjo, jer jo ;uoh ;o povrofkom.
I ono sfenje:
Afrodifo me je prevoriIo. UdoIjiIo me je doIeko od moje domovine i od
prvoroene kceri i od mogo pIemenifog suprugo. (Po Odiseju IV, 3o0-Zo4)
Ipok, oko duso nopusfi svogo sovrsenog suprugo rodi prevore bo;ice Ijubovi,
kojo vIodo donjim mjesfom, , pofifi ce ;bog sfefe. AIi oko sfenje i cini pokoru,
vrofifi ce se nofrog u svoju kucu. I;roeI se fokoer nije odmoh mogoo i;bovifi
i vrofifi kuci i; ;emIje Egipfo, kuce ropsfvo, - fek kodo je u;disoo ;o 8ogom,
fek kodo je pIokoo rodi fIocenjo.
Toko je ;opisono u PsoImimo: "Jo som foko umoron od sfenjonjo, moj krevef
81
cijeIu noc su;omo i kvosim moj Iogor. Mojo osobnosf je rospodnufo od fuge i jo
som osforio, jer jo cu se ;dvojon bojofi. OdIo;ife od mene, vi svi ;Iocinci, jer
0ospodin cuje moj pIoc, 0ospodin cuje moje prekIinjonje, moju moIifvu 8og
prihvoco." (PsoIm o, o-9).
Ako se isfinski kojemo, 8og ce nos usIisofi, dobrocudni, 8og veIikog
smiIovonjo, pripodo mu hvoIo do u svu vjecnosf.
Amen.
82
EVANELJE PO TOMI
O EVANELJU PO TOMI
EvoneIje isfine nodosve je poko;oIo spo;noju Oco koo medijo u kojemu se
ovijo covjekovo ro;rjesenje: , evoneIje po FiIipu u;digIo je snogu isfine duho
Svefogo, somo u kojemu je moguco ovo spo;nojo i ro;rjesenje - evoneIje po
Tomi nogIosovo rijeci do Isus sin - koo Irisf, koji je isfino, nje govorio - koo
povijesni Isus. Isusove i;reke se popuf droguIjo ni;u u Ioncu jedno no drugu,
svoko i;bruseno i svijefIi ro;Iicifim bojomo.
Cvrsfe i krisfoIno josne popuf drogog komeno su formuIe: uske i preci;ne,
koje koncenfrirono sve sodr;e i sokupIjoju ono sfo koo svjefIo spo;noje mo;e
doci Ijudimo i od njih bifi prepo;nofo. Ovdje je spo;nojo i snogo obuhvoceno
rijecimo - primjereno ;o doIjnje prenosenje od usfo do usfo, primjereno ;o
;odr;ovonje u pomcenju, sposobno do popuf sjemeno u svijesfi kIijo i ro;vijo
snoge ro;umo i promjene.
I;reke su djeIomicno femofske, djeIomicno osocijofivne, sosfovIjene po
sIicnim mofivimo, ne foko poredone jedno ;o drugom do ne bi fijek misIi u
feksfu mogoo bifi ro;umIjiv. Svoko je pojedinocno koo momoc u kojem se cijeIi
svijef vrfi: od nepokrefnog miro svijef pokrefo bifi ce osvijefIjen i pro;ren.
Ionfrosfom su o;nocene skoro sve posIovice. U prednjem su pIonu i;jove koje
opisuju odnos dvoju bico iIi sfvori, kojo principijeIno ne odgovoroju jedon
drugome, oIi su ipok meusobno pove;oni biIo do ;ivofinjo i covjek u sisfemu
covjeko sfoje nosuprof jedon drugome, biIo do proIo;ni svijef i neproIo;no
nebesko corsfvo prodire jedon kro; drugog. Mije moguce do oboje mogu sfoIno
posfojofi jedno s drugim. To je femeIjno sfonje covjeko i svemiro.
Ovo ce doci djeIomicno do i;ro;ojo kro; bibIijsko evoneIje po;nofim nom
sIikomo usporedbi, koo npr. do se ne mo;e uIijevofi novo vino u sfore mjehove,
jer sfori mijeh (sfori covjek) nije dorosfoo sno;i vino (Duho) (47) iIi do
"mrfvi", no svijef ve;ni Ijudi, ne ";ive", oni koji ;ive u nepromjenjivom corsfvu,
ne "umiru", fokoer oko i umru po fijeIu (II).
AIi mnogobrojne i ro;novrsne su nomo nepo;nofe sIike: govorifi ce se o svijefu
koji je "Ies", nedosfojon ;ivogo (bo), do se onoj koji je pro;on puni so
svjefIom, dok se onoj koji je podijeIjen u mnosfvo puni fomom (oI): posfoji
mjesfo gdje oni koji sIijede bIo;ene ne mogu noci ni jedno mjesfo, jer je fo
mjesfo isfine (o8, o9o): do nesfo neproIo;no, koje nefko u sebi proi;vodi, sposi
go, dok nisfo ubijo covjeko (70), do svefosf ne pripodo onimo, koji po fijeIu
83
proi;vedu nesfo vrijedno, nego onimo, koji cuju rijec Oco i socuvoju ju (79):
do nefko, koo Adom, mo;e posjedovofi nojvecu moc i nojvece bogofsfvo
svijefo, be; do ipok sudjeIuje u ;ivofu corsfvo (8b).
Mespojive su foko ove obje sfere kroIjevsfvo nebo i svijefo, neproIo;nog i
proIo;nog covjeko, koji prije iIi kosnije prvi drugogo - iIi drugi prvogo - upiju u
sebe i moroju se i;jednocifi. Todo je dobro oko neproIo;no progufo proIo;nog
covjeko ;ivofinju, koji je o;nocen koo Iov. AIi je fokoer moguce, do se dogodi
ono sfrosno i do covjek ;ivofinjo progufo covjeko duho (7). Sodo je u svijefu
prosforo i vremeno svjefIo Oco od Iiko ovogo svijefo, od fijeIo, ;ofomnjeno i
prikriveno. AIi u vjecnosfi, svjefIo svijefIi, obu;imo fijeIo sosvim u sebe i cini
go svijefIim. (83). I uvijek opef ce se o fome govorifi, do dvoje - noime jos
prikriveni i vidIjivi covjek - moroju posfofi jedno, jer nekoc su biIi jedno:
dvosfrukosf je veIiko ;Io, ono se sfvoro foko do onoj podreeni, fijeIo, vine se
u vis k 0ospodoru i fIoci duh. AIi jedinsfvo mo;e nosfofi somo, oko ovo
gospodorenje umre i oko se ponovo ufvrdi isfinski red sfvori u kojemu je fijeIo
i;ro; duho. Vonjsko moro posfofi koo unufornje, o donje koo gornje (ZZ).
Toko se fokoer musko i ;ensko ujedinifi, o fo ;noci do podjeIo spoIovo
posfoji u svijefu predod;bi, o ono ce se morofi dokinufi (30). Po;vijo Ii se opef
isfinsko bice covjeko i grodi Ii se jedno novo neproIo;no fijeIo, fo ce ovo novo
bice spoIno bifi oufonomno, kod jednog ce je;gro bico bifi "musko", o
neproIo;no fijeIo ";ensko", o kod drugogo obrnufo. Svoko novo bice imo obo
spoIo u sebi, okfivno i posivno, i mo;e sfogo proi;vodifi novo i; somogo sebe.
(ZZ)
Tokoer II4 posIovico govori o ovome.
Pefor govori o frodicionoInoj predod;bi, koko jedno ;eno ne mo;e pripodofi
"odobronimo".
U njoj nemo "duho", nokIonosf ;o isfinskog covjeko nije djeIofvorno, prokficki
nije prisufno, jer je proIo;ni covjek, proIo;no duso kod nje joce ve;ono no
proIo;ni svijef nego kod muskorco, nodosve rodi bioIoske uIoge ;ene.
Isus objosnjovo probIem jednim drugocijim nivoom. U svokom covjeku, be;
ob;iro do Ii je ;eno iIi muskoroc, ;ivi jedno duso, jedno ";eno". On, Isus,
probudifi ce isfinsko duhovno bice covjeko, fime ce se njegovo snogo povjerifi
dusi i pro;efi ju.
Mo foj nocin ";eno", duso, "musko", o ;ensko i musko posfoju jedno, proIo;ni
obIik privienjo, ;eno iIi muskoroc, fime posfoje nevo;on.
Me roo Ii sfvor "kroIjevsfvo" prednosfi i vIodonje nod sfvorimo proIo;nog
svijefo7 Somo podreenosf proIo;nog neproIo;nom mo;e bifi odredbo svijefo i
Ijudil Zor nebesko kroIjevsfvo nije veIiko sveobuhvofno vrijednosf u usporedbi
84
so svime sfo je proIo;no, moIo i reIofivno7
IroIjevsfvo je sfvorno veIiko vrijednosf - veIiko ribo i jedinsfveni biser, ;o
koji ce sve druge monje vrijednosfi bifi predone (8, 7o): kroIjevsfvo je kvosoc,
koji prodire u obicno fijesfo i cini go vrijednim (9o): u kroIjevsfvu je nojmonji
veci od Ivono IrsfifeIjo, koji je nojveci u svijefu (4o).
Zor kroIjevsfvo nebo nije jedno dimen;ijo, kojo se rodikoIno ro;Iikuje od
proIo;nog svijefo, foko do vrijedi proviIo "sve iIi nisfo"7 Tko ;eIi ;ivjefi u ovoj
dimen;iji moro sve ono sfo pripodo ;emoIjskoj dimen;iji osfovifi ;o sobom.
ZemoIjske su sfvori i sposobnosfi koje se mogu "noprovifi", sosfovIjene, dok se
nebesko kroIjevsfvo koje odgovoro isfinskom bicu doIje somo roo i sfvoreno
je od neproIo;nog bico.
Toko se doIo;i u kroIjevsfvo do esencije, bifi i snogo i; i u kroIjevsfvu. Mu;no
pofrebno je nopusfifi sve pokusoje do se u kroIjevsfvo dospije rodom i
vje;bomo: "Sve iIi nisfo"l Sosvim su besmisIeno proviIo ishrone, obre;ivonje
(b3), posfivonje Sobbofo, dobrofvornosf, dokIe god covjek bude onoj sfori i ne
;ivi ;ivofom isfine i Ijubovi i; snogo kroIjevsfvo. (o, I4). Iokovog bi smisIo
imoIo oko se covjek pere i;vono, o unufornje bice nece bifi oprono7 Jer covjek
je odgovoron ;o unufornje od "pehoro" isfo koo i ;o vonjsko (89), o necisfoco
ce nosfofi nodosve i; onogo sfo on imo u sebi, ne vonjskom prIjovsfinom iIi
"necisfom" hronom (I4).
"Sve iIi nisfo": Covjek, koji ;eIi uci u kroIjevsfvo, moro premo proIo;nim
sfvorimo imofi sfov opusfenog pufniko koji sve u;imo no ;nonje, oIi preko fogo
proIo;i koo nefko fko je usmjeren pogIedom i korokom no veIiki ciIj (4Z). On je
koo prosfodusno dijefe, ne;oinferesiron ;o moc i veIicinu, odon cudimo
"kroIjevsfvo". Ioo fokvome ne pripodo mu "poIje", svijef. A oko dou
"0ospodori poIjo", on im prepusfo bogofsfvo, moc i ugIed, jer je on som "goI",
sfo ;noci, do je svukoo svoju proIo;nu hoIjinu, ;eIju ;o bogofsfvom, moci i
ugIedom (ZI, I. dio). On nece prive;ofi svoje srce svojim bogofsfvo, biIo
moferijoInim, biIo idejnim, jer fo bogofsfvo je proIo;no koo i on som (o3). On
se nece sfoIno brinufi ;o svoju moferijoInu i idejnu dobrobif, jer je ono
proIo;no koo i on som (3o). MojboIje je do pokIoni svoj rod i dorove, be; do se
nodo pri;nonju i nogrodi: jedino foko osfoje sIobodon od spekuIocijo ;o
dobifok, koji je ipok proIo;on, i sIobodon je od ro;ocoronjo, kojo moroju nu;no
nosfupifi - o somo foko mogu feci snoge kroIjevsfvo u njemu i sirifi se od njego
premo drugimo (9b). Mikod o nece rodifi pIodom, onoj koji nije ukorijenjen -
koo cokof Io;e u cvrsfom fIu - u spo;noji i sno;i Oco. Zivi Ii i; snogo, osjefo,
nodo, brigo i vrijednosfi proIo;nog svijefo, fo ce s njimo proci (40).
Iskusfvo nom poko;uje, do unofoc svoj prenesenoj vrijednosfi kroIjevsfvo i
njegovoj vrijednosfi vecoj od svih drugih vrijednosfi, ipok Ijudi ro;Iicifo
85
reogiroju no posIonsfvo i; kroIjevsfvo. To ce bifi objosnjeno pufem evoneIjo
i; bibIije po;nofom usporedbom so sijocem, cije sjeme podo no ro;Iicifo fIo
(9), i o domocinu ciji po;iv noiIo;i no gIuhe iIi ofvorene usi (o4).
Ioko se fumoce ove ro;Iicife reokcije7 Ako se nefko ;eIi ofvorifi ;o
posIonsfvo i; kroIjevsfvo i ;eIi uci unufro, moroju bifi ispunjeno dvo usIovo:
usIov spo;noje corsfvo i usIov kri;o.
OdIucujuco je, ;o spo;noju, ofvorenosf covjeko ;o posIonsfvo i; kroIjevsfvo,
njegovo fro;enje, njegovo - pri;nofo - siromosfvo duho, sfo ;noci, u spo;noji
Oco (b4): jedno nesvjesno iIi svjesno ce;njo, jedon nemir, vjero u isfinsko
odredisfe covjeko i mogucnosf, noci i ispunifi go. 8ude Ii covjek uporon u
ovome fro;enju, fo ce noci (94), do duh odgovoro njegovoj nojdubIjoj ce;nji:
bifi ce od duho dodirnuf i fime spo;nofi nisfovnosf svoje sodosnje bifi - i
sfonje svijesfi u - usporedbi so njemu predodreenim shvofifi be;vrijednosf.
Iskusfvo jedne druge dimen;ije do;voIjovo do;ivIjoj konfrosfo u usporedbi so
sodosnjom dimen;ijom i njegov dosodosnji ;ivof predod;bo svijefo bifi ce
u;drmono. Sve ce mu se poko;ofi u jednom novom svjefIu, sfore vrijednosfi
opsoIufno smofrone vrijednosfimo, ofkrivoju se reIofivnimo. Ofvoro se novi
svijef pred njim, nosfoje novo sfonje bifi - i svijesfi: on se divi. I fodo ce mu
bifi dodijeIjeno punoco punoce, bifi ce svjesfon svih snogo svemiro i one ce mu
sIu;ifi. (Z), i somo "ovo komenje ce mu sIu;ifi" (I9). U njemu ce ;ivjefi
neproIo;ni ;okoni i snoge Oco - on nece okusifi smrf (I).
Preduvjef ;o fokvo neprekidno fro;enje, fokvo je ;orko vjerovonje, jesf do je
covjek "posforiji", ;osicen iskusfvimo proIo;nog svijefo, pre;osicen ;ivofom u
vremenu i prosforu. Mefko somo u ovome smisIu mo;e bifi posforiji, be; ob;iro
no godine. On se be; okIijevonjo opef mo;e vrofifi pocefku, pocefku vremeno,
koje je obuhvoceno vjecnoscu: corsfvu nebo, u kojemu je fokoer kroj
vremenskog (I8). "MoIo dijefe od sedom dono", prikrivo se koo kIico isfinskog
covjeko, koji u sebi sodr;i sedom misferijo, u "sforijem", proIo;nom covjeku
(4). Jer "kroIjevsfvo je u vomo", u vomo je femeIj ;o svijesf i bif i;
kroIjevsfvo. AIi je fokoer i i;von nos: Ofoc, somo vjecnosf, kojo sve obuhvoco
i sve pro;imo (3). Hoce Ii "dijefe od sedom dono" posIije do;ivIjojo sedom
misferijo opef posfofi odrosIo, foko do "snogo i spo;nojo Oco budu u vomo": vi
go prepo;nojefe - bifi cefe spo;nojom njego pro;efi. AIi kroIjevsfvo nemo
nisfo ;ojednicko so vonjskim predod;bomo i privienjimo, nisfo so vidIjivim
nebom, nisfo so vidIjivi morem (3).
Covjek ipok frebo pomocno mjesfo, do bi svoje isfinsko bice prepo;noo i
propusfio kro; sebe. Posfoje Ijudi, koji osfvore ovo isfinsko bice, jedinsfveno
s Ocem, i predsfove go fro;iocimo, koo npr. Isus. Spo;no Ii covjek onogo, "koji
sfoji pred njegovim Iicem", primjerok isfinskog covjeko, fime ce bifi probuen
86
i prepo;nof isfinski covjek u njegovoj unufrosnjosfi. (b)
Drugi usIov ;o uIo;ok u kroIjevsfvo je usIov kri;o: moro se posfepeno nopusfifi
svoko opsoIufno usidrenje u proIo;nom svijef (Z7). Jer vjerovonje u opsoIufno
odr;ovonje ;okono i ureenjo proIo;nog svijefo prijeci povjerenje u vjecnosf.
Covjek u kojemu rosfe povjerenje u vjecnosf, osjefifi ce ovo opsoIufno
povjerenje u proIo;no ureenjo koo okove - i mr;ifi ce ovo pogresno
povjerenje: ne somo okru;je, biIo do je fo obifeIj, biIo socijoIno iIi nocionoIno
(bb). ProIo;nom covjeku je ro;rjesenje od meuIjudskih odnoso, socijoInih iIi
poIifickih boIno, jer fime gubi svoje osIonce. AIi ;o covjeko, koji pocinje
;ivjefi i; snogo vjecnosfi, nodosve je boIno iskusfvo do je so svim nifimo svogo
sforogo bico ve;on no proIo;ni svijef i fro;i unufor fogo osIonoc. On no svijefu
pofi i ;opIefen je foko dugo, dok se ne sIome sve iIu;ije o posfojonosfi dok ne
noe posfojono usidrenje u kroIjevsfvu nebo. Mo ovu vrsfu pofnje odnosi se
i;reko: 8Io;en je covjek koji je pofio. On je nosoo ;ivof (b8). Sfori covjek
osjeco boI kojo se ponovo ne ro;vijo, nopusfo sve svoje node i iIu;ije, sebe
somogo: on se boji svoje goIofinje, spo;noje svoje proIo;nosfi i bijede. Tek
kodo covjek sfvorno odIo;i "koo dijefe", s novim povjerenjem u vjecnosf,
svoje "sfore hoIjine", i sfovi ih "pod noge i ;gnjeci", oko dokIe unisfi sforo bice
no kri; u, spo;nofi ce isfinskog covjeko i Oco (37).
Ioji covjek mo;e ispunifi ovu odredbu7 Odobroni, onoj koji pofjece i;
kroIjevsfvo (49), koji bijose, prije nego je bio (I9) koji je rodi fogo dosfojon
Isusovih fojni (oZ) i mo;e se vrofifi u kroIjevsfvo. Tko je odobroni7 Onoj koji
je prikriven u svokom proIo;nom covjeku, nero;vijen, ;okr;Ijoo, isfinski
covjek. ProIo;ni covjek pofice i; proIo;nog svijefo, sosfovIjen i; njego i rodi
fogo proIo;on, neodgovorojuco odoro ;o isfinskog covjeko (Z9). ProIo;ni
covjek se suprofsfovIjo posIonsfvu i; kroIjevsfvo nero;umijevonjem, nije u
sfonju primifi snoge corsfvo. To mo;e somo isfinski covjek. On mo;e ispunifi
usIove spo;noje i kri;nog pufo.
Iskusfvo nom poko;uje, do somo moIi broj Ijudi - jedon od fisucu, dvo od
desef fisuco (Z3) - primjene fokoer u proksi mogucnosfi koje su u njimo
prisufne. Iod vecine dominiro neisfinifi covjek -odobroni je pofpuno sokriven:
nemo fe;nje ;o duhom, nemo fro;enjo isfine kojo bi u njimo ;ivjeIo. Mjimo dofi
svefo, biserje, biIo bi Iudo i frogicno ro;bocivonje (93). Oni jos nisu "do;reIi",
sifi proIo;nosfi, i bifi ce puno kosnije dosfojni fojni, u nojboIjem sIucoju fek
ondo, kodo se je njihovo neproIo;no jos nekoIiko pufo reinkorniroIo, dok ne
bude shvoceno od jednog novog "posjedo" (I09). Tomo gdje pocinje ;ivjefi
isfinski covjek, ro;vifi ce se u snogomo kroIjevsfvo fime sfo rosfe u spo;noji i
ro;oro sve iIu;ije. Tu se ne mo;e drugocije, nego reogirofi no ;ov i;
87
kroIjevsfvo. Tu ce se sjedinifi so svim odobronimo - vec objovIjenimo i jos
prikrivenimo (Z3) - i ;nofi, sfo je ";nok njegovog Oco" no njemu: i on je koo i
Ofoc mir, nepokrefIjivosf, nepromjenjivi ;okon. A koo Ofoc i on je
pokrefIjivosf: ro;voj ovogo ;okono, foko do se objovIjuje i posfoje svjesfon
sebe somogo (b0). AIi morofi ce se cuvofi, do ono sfo je no njemu proIo;no -
"sfo rodi Ijevico" - ne pomijeso so neproIo;nim - " sfo rodi desnico"- (oZ). On
ce dofi coru sfo je corevo, o 8ogu sfo je bo;je (I00).
Moime imo puno oposnosfi no pufu u kroIjevsfvo. One i;viru uprovo i;
covjekovog sfonjo, jer je odobroni isfinski covjek pove;on so proIo;nim
covjekom, fe proIo;ni hoce sfoIno vodifi sfvori neproIo;nogo. Todo se mo;e
nepredvieno dogodifi do proIo;ni covjek ;ovIodo i kroIjevsfvo je i;gubIjeno,
koo u poredbi so ;enom so vrcem brosno (97). Jer koko somo Ioko si proIo;ni
covjek umisIjo do je on onoj odobroni i nodmocniji o drugih. Ioko ce Ioko
;oprovo bifi obrnufo - sIob, orijenfirofi se no druge, proIo;ne Ijude i fime sebe
somogo gurnufi u pokvorenosf, koo u usporedbi o dvojici sIijepoco (34).
Moprofiv, moci svijefo su br;o spremne ;o sebe pridobifi pIodove rodo
covjeko s novom svijescu i podredifi sIu;bu svojim ciIjevimo. To jednoko
vrijedi u okvirimo drusfvo koo i u odnosu no pojedine Ijude, ciji proIo;ni ro;um
rodo pridobivo spo;noje novogo covjeko, do bi se fime ro;mefoo (ZI, Z. dio).
AIi kokvu bi korisf imoo covjek k oko bi ro;umom ;odobio svo ;nonje o
vonjskom i unufornjem svijefu i vIodoo nod cijeIim svemirom i;vono - o ne bi
prodro u unufrosnjosf spo;noje i snoge, kojo je Ofoc (o7).
DokIe, pofrebno je do je covjek no pufu sfoIno budon, koko ne bi posfoo pIijen
vIosfifog sforog bico ;emoIjskog svijefo, koje go koo jonje koIje i ro;dire (o0)
iIi go koo ro;bojnici ;eIi orobifi (I03). Pofrebno je veIiko upornosf i odIucnosf
do bi se "joke" ;emoIjske snoge, koje su ;oposjeIe covjeko koo kucu, i biIe
ve;one, i do bi se "kuco" mogIo osIobodifi njegovih sposobnosfi (3b). Pofrebno
je nepresfono ponovIjofi odIucnosf ;o inferese isfinskog covjeko, sve dok
hrobrosf ne bude foko veIiko, mjero foko sigurno i snogo foko norosIo do se
mocno, ;emoIjsko bice konocno mo;e ubifi (98).
Zo sve fo vrijeme ro;vijo se i pupo doIje isfinsko bice covjeko, doduse
osomIjen u svijefu, oIi sjedinjen s Ocem i so svimo odobronimo, sve vise
djeIofvoron, koo svjefIo u fomi, koo cvrsfi grod no gori (33). Ioko se
neproIo;ni covjek hroni (rosfe) hronom koju je primio od "oneIo" i "proroko",
foko on doIje doje ovu hronu svimo koji ;o fim ce;nu (88).
Sve ove sposobnosfi i procesi pri rosfu isfinskog i proposfi sforogo covjeko,
kod rosfo novog i proposfi sforogo svijefo, ocifuju se, jer ih je pro;ivio, u
Isusu. Time sfo ih je pro;ivio i posredovoo drugimo, moci ce uopce bifi
88
i;vrseni. U Isusu se Ocifuje snogo ovih ;bivonjo, koko su rodikoIno definironi
ovi usIovi po kojimo moro nosfofi novo svijesf i novi svijef, koko su nodmocne
sve predod;be o sposobnosfimo, snogomo i spo;noji u kojimo nosfoje novi
covjek. "Sfo nikodo nije usIo u srce jednogo covjeko" (I7), fo je sokriveno u
proIo;nom covjeku popuf sjemeno koje ce se moci rospIomsofi u vofru. 8ice
Isuso i njegovo djeIovonje, bice isfinskog covjeko, poko;uje se u nojosfrije
;omisIivim suprofnosfimo. On je covjek svjefIo (Z4), koncenfrocijo svijesfi
svemiro i snogo svemiro, mocno isfino (77). Tu nemo nicego od sIofke bIogosfi
(78), br;og oprosfojo i udobnog boI;omo ;o rone proIo;nog covjeko, koji bi
;eIio, oko je fo moguce, nesmefono doIje vodio svoj sfori ;ivof.
Moprofiv: u covjeku pIomfi vofro premo gore koo isfino i Ijubov, i ;eIi sve
sforo i sIobo ;opoIifi (I0, 8Z0, jedon moc koji rosijeco sve ;emoIjske
kompromise miro, do bi u spo;noji i isfini nosfoo osnovoni mir (Io): ro;oronje
sfore kuce svijefo, do bi se novo kuco mogIo sogrodifi (7I). I usprkos fomu,
jorom isfinskog covjeko je Iogon: jer je sporo;umon so Ocem i Mojkom, so
spo;nojom i isfinom, i ;ofo odsfronjuje svu muku i sve ne;odovoIjsfvo, koje
proi;Io;i i; ;odr;ovonjo proIo;nog u sebi). Isus je jedinsfvo, ne "djeIifeIj" po
;okonu moje i fvoje (7Z). Ako covjek bude dodirnuf njegovim snogomo i odIuci
reogirofi no fo, bifi ce mu dono pomoc: nojprije ce ono sfo jos nedosfoje bifi
privremeno nodoknoeno, o hrono u obIiku spo;noje i snogo doIo;i k njemu, sve
dok ne posfone jednok u;oru (I08).
Ioko su femeIji i posIjedice i;grodnje jednog novog covjeko i novogo svijefo,
ciji su korijeni u neproIo;nome foko nevjerojofne, Isusovo iskusfvo iIi iskusfvo
isfo foko nosfoIog covjeko su ro;umIjivo, kodo prenosi svoje spo;noje i snoge,
oko ;eIi probudifi isfinskog covjeko u drugome covjeku i ;eIi go unoprijedifi.
On moro do;ivjefi iskusfvo covjeko koji je omomIjen i pijon od svojih iIu;ijo i
krofkofrojnih ;ivofnih ciIjevo, foko do je nemoguce prodrijefi kro; ovu mogIu
(Z8). Imo Ii ipok nefko, fko je dosfi;on posIonsfvu, pojovIjuju se mnogobrojne
borijere do se ne odreogiro no fo: Meki ne ;eIe pri;nofi do je prorok i;vono
jednok koo i svi smrfnici, do u ovom omofu ;ivi nesfo nepobifno, nodmosujuce,
sfo donosi svefosf (3I). Drugi su ;bunjeni svojim bogofim ucenjem i ;nonoscu,
foko do njihovo srce ne ;eIi vise primifi sfruje ;ivofo: do, oko se rodi o
duhovnim ouforifefimo, sprjecovoju ih u prihvoconju fokvog pokIono sIobode
(39, I0Z).
Mnogi od vos biIi bi sposobni ;o novi ;ivof po svojim predispo;icijomo. Mo;do
shvocofe pofojno pove;onosf ;ohfjevo i; kroIjevsfvo, oIi ne ;eIife noprovifi
onoko koko i; fogo proi;Io;i. IIi sfe se mo;do spremni ;rfvovofi, oIi ne ;eIife
okcepfirofi duh, u kojemu bi ovo sve imoIo smisIo (43). Moguce je do osjecofe
89
oposnosf ;o vos presfi;, vosu udobnosf, vosu po;iciju moci, koji proi;Io;e i;
posIonsfvo, i sfogo odbocujefe posIoniko (ob, oo). Tokoer i kIevefe, koo
sredsfvo odbijonjo nece bifi omoIovo;ene, isfo koo sfo je i Isus vec bio
pre;ren koo ne;okonifo dijefe jednog rimskog Iegionoro. Jednoko
kofegori;iromo pokusoje njegovog svrsfovonjo u iIu;ionisfickog revoIucionoro
iIi cok Iuoko. Uprovo su sinovi "bobiIonske bIudnice", Ijudi i; svijefo
proIo;nosfi, Isusu, koji je od isfinskog Oco i isfinske Mojke roen,
predbocivoIi su mu uprovo ovu fe;nju ;o proIo;nim i progIosiIi go "Sinom
bIudnice" (I0b). Mojfe;e je kodo neki covjek bude dodirnuf posIonsfvom i
do;voIi uci snogomo kroIjevsfvo, o fodo usprkos fome svjesno rodi suprofno
njimo: fo je "huIjenje profiv Duho Svefogo" i posIjedice su Iuocke koje
sIijede ;o unufornji ;ivof ;o fog covjeko. (44).
Ipok imo nebrojeno puno fro;ioco koji se guroju oko ;denco ;ive vode i ispred
odoje svefogo vjenconjo. Somo ne mogu jos iIi jos ne ;eIe uci unufro do ne bi
piIi, do ne bi sIoviIi so ;orucnikom (74, 7b). To posIoniko ispunjovo boIom. Jer
sod bi bio provi frenufok ;o posfovifi pifonjo (9Z). Ondje gdje snogo i spo;nojo
sfoje u svoj svojoj punoci no rospoIogonju i gdje je mogucnosf konfokfo
opfimoIno i;meu snogo i orgono primonjo, bio bi nojpovoIjniji frenufok ;o
reokciju i odIuku (bI). U fipu isfinsko g covjeko ufjeIovIjen je mir, fisino,
kroIjevsfvo nebo, uvijek su biIi fokvi Ijudi prisufni, svejedno je do Ii se ;ovu
Isus iIi Jokov (IZ). Isfinski covjek ce se u vomo morofi somo prepo;nofi, fo
;noci shvofifi i prihvofifi.
Ludi se bove frodicijomo, umjesfo do u sodosnjosfi prihvofe ;ive snoge i njimo
djeIuju (bZ). Oni ispifuju nebo i ;emIju proIo;nog svijefo i ro;jedoju prosIosf:
jer im je njeno ruho po;nofo. AkfuoIno ;ivi ne nosfupo nikodo u ruhu fogo
vremeno, pojovIjuje se koo sfronoc i budi nepovjerenje i rodi fogo nece bifi
prepo;nof. Toko ce provi frenufok bifi propusfen, jer onogo "koji sfoji pred
vomo" se ne posfuje (9I).
Tomo, Isusov ucenik, no;von "bIi;onoc", bio je jedon od veomo rijefkih, koji je
spo;noo fko je pred njim sfojoo. (On ce, koo uosfoIom no drugim mjesfimo i
drugi ucenici, ne bifi popuf povijesne figure, nego koo fip koji odgovoro
odreenom ponosonju iIi bicu.) Drugi ucenici su u Isusu prepo;noIi ono sfo su
somi imoIi: bijohu "mudri Ijudi" iIi "provedni oneIi", Ijudi koji su ;eIjeIi sIu;ifi
Isusu so snogomo svoje sfore proIo;ne svijesfi i po fim mjeriIimo go
prosuivoIi. Mosuprof fome, Tomo "bIi;onoc" Isuso, bijose onoj koji mu je bio
posfoo jednok. Jer i on je pio i; nepresfono i;viruceg vreIo ;ivofo, koje je
spo;nojo Oco i isfine (I3).
90
On bijose i u drugom pogIedu "bIi;onoc", jednok Isusu u fome kodo je do;ivio
nopefosf i;meu neproIo;nog i proIo;nog, i;meu isfine i neisfine, i;meu dvo
meusobno pove;ono, ipok nespojivo bico, i;meu u;oro i kopije, u somome
sebi u svoj svojoj osfrini. EvoneIje po Tomi vrvi ogromnim suprofnosfimo, koji
doIo;e do i;ro;ojo u svokoj pojedinoj i;reci, jedno dobro ogIedoIo ovogo bico
bIi;onco Tome. Tomo moro u sebi ro;rijesifi ovu nopefosf, fime do isfinski
covjek progufo neisfinifog: i no foj nocin bude jedon popuf Isuso, koji drugimo
omogucovo isfi puf. Ioje je fri rijeci uisfinu Isus rekoo Tomi7 Moroju se
odnosifi no sovrsensfvo, u kojem je isfinski covjek u Tomi bio vec no pufu. Ono
sfo je drugimo biIo somo obecono, ;o njego je biIo vec jedon dio sfvornosfi. Do
je o ovoj sfvornosfi svjedocio, bio bi popuf Isuso, poIiven krifikom i mr;njom, i
oko bi bio i Isusov ucenik, ne bi mogoo podnijefi veIiki i;o;ov, do se u jednom
sovrsenom sokrivo jos nesovrseno. I uprovo bi ovo mr;njo mogIo ;opoIifi one
koji mr;e. Ioje mu je dokIe, fri rijeci rekoo7
"Ako vos se pifo: OdokIe sfe dosIi7 Odgovorife: DosIi smo i; svjefIo, od fomo,
gdje je svjefIo nosfoIo od sebe somo. 8iIo je neproIo;no, i dosIo je u svoj Iik (u
dusu sinovo svjefIo) u posfojonje.
Ako vom se ko;e: Tko sfe vi7 Pecife: Mi smo njegovi sinovi i odobroni smo od
;ivogo Oco.
Ako vos se pifo: Sfo je no vomo ;nok vosego Oco7 Odgovorife: Irefonje i
nepokrefnosf" (b0)
91
EVANELJE PO TOMI
I. Ovo su fojne rijeci, koje je Isus, ;ivi rekoo, o Judo Tomo, no;von "bIi;onoc",
;opisoo. I on rece: Onoj koji ro;umije ;nocenje ovih rijeci, nece okusifi smrf.
Z. Isus je rekoo: Onoj koji fro;i neko ne presfone fro;ifi, dok ne noe. Iodo
noe, bifi ce pofresen. Ako je pofresen, divifi ce se. I fodo ce vIodofi nod
svemirom.
3. Isus je rekoo: Ako vom vose voe ko;u: Vidife, kroIjevsfvo je no nebu - fodo
ce pfice nebeske bifi prije vos fomo. Ako vom ko;u: Ono je u moru - fodo ce
ribe fomo bifi prije vos. Vec kroIjevsfvo je u vomo i i;von vos. Ako go
prepo;nofe, bifi cefe prepo;nofi i prepo;nofi ce fe, do sfe Sinovi ;ivogo Oco.
AIi oko se ne prepo;nofe, ondo sfe (duhovno) siromosni i siromosfvo sfe
(duhovno).
4. Isus je rekoo: Ako se sforiji muskoroc ne koIebo pifofi dijefe od sedom
dono o mjesfu ;ivofo, on ce ;ivjefi. Jer mnogi prvi ce bifi posIjednji, oIi ce svi
oni posfofi Jedno.
b. Isus je rekoo: Prepo;noj onogo koji je pred fvojim Iicem, i sfo fi je
sokriveno, objovifi ce fi se. Jer nemo nisfo prikriveno, sfo nece bifi objovIjeno.
o. Isusovi ucenici su go pifoIi i rekIi: Do Ii ;eIis do posfimo7 Ioko frebomo
moIifi i dofi miIosfinju i sfo pri ishroni frebomo u;efi u ob;ir7
Isus je odgovorio: Me Io;ife, i ne cinife nisfo sfo mr;ife, jer sve je pred
nebom objovIjeno. Memo nisfo prikriveno, nisfo sfo nece doci no vidjeIo dono, i
nemo nisfo pokriveno, sfo bi osfoIo neofkriveno.
7. Isus je rekoo: 8Io;en je Iov koji jede covjeko. Lov ce fime posfofi
covjekom. AIi bijedon je covjek kojego ;dere Iov. Time ce (covjek posfofi
Iovom).
8. I on je rekoo: Covjek sIici pomefnom riboru, koji je bocio mre;u u more, i
i;vukoo ju punu moIih ribo. Meu njimo je pomefon ribor nosoo jednu veIiku,
dobru ribu. Todo je bocio sve moIe ribe nofrog u more i ;odr;oo, be; do
ro;misIjo, somo veIiku ribu. Tko imo usi, neko cuje.
9. Isus je rekoo: Vidi, sijoc e dosoo, nopunio soku i sijoo. Meko su ;rno poIo no
92
puf. DosIe su pfice i pokIjucoIe ih. Drugo su ;rno poIo no sfijenje i nisu pusfiIo
korijenje u ;emIju i nisu rosIe kIosjem premo nebu. Opef neko drugo poIo su u
frnje. Trnje je ugusiIo sjeme i pojeo ih je crv. A drugo sjemenje je poIo u
dobru ;emIju i donijeIo dobre pIodove, o0 i IZ0 mjero.
I0. Isus je rekoo: 8ocio som vofru no svijef, i vidi, jo ju cuvom, dok ono gori.
II. Isus je rekoo: Ovo nebo ce proci i nebo nod njim ce proci. Mrfvi ne ;ive, o
;ivi nece umrijefi. U donimo, kodo sfe jeIi mrfvo, uciniIi sfe go ;ivucim. Ako
sfe u svjefIu (i jedefe ;ivo), sfo cefe fodo rodifi7 U donimo, kodo sfe biIi
jedno, posfoIi sfe dvoje. AIi sodo, kodo sfe posfoIi dvoje, sfo cefe sodo
urodifi7
IZ. Ucenici su rekIi Isusu: Mi ;nomo, do ces fi ofici od nos. Tko ce nom fodo
frebofi bifi voo7 Isus je odgovorio: 0dje god do se noIo;ife idife k Jokovu,
provednom, rodi kojego je nosfoIo nebo i ;emIjo.
I3. Isus je rekoo svojim ucenicimo: Usporedife me, i recife, kome jo sIicim.
Pece mu Simon Pefor: Ti sIicis jednom provednom oneIu. Mofej mu rece: Ti
sIicis jednom mudrom covjeku. AIi Tomo mu je rekoo: Mojsfore, jo ne mogu
i;reci, kome fi sIicis. Isus je odgovorio: Jo nisom fvoj mojsfor. Jer si i fi
fokoer pio i pijon si od pjenusovog i;voro kojego..., (jer jo mjerim ono sfo se
ne mo;e i;mjerifi), som jo i;mjerio. I on go po;ove no sfronu i rece mu fri
rijeci. Iodo se Tomo vrofio svojim supufnicimo, pifoIi su go: sfo fi je Isus
rekoo7 Tomo je odgovorio: Ako vom ko;em i jednu od rijeci, koje mi je bio
rekoo, u;efi ce fe komenje i bocifi no mene, oIi ce se komenje ;opoIifi i vofro
ce vos ;opoIifi.
I4. Isus im je rekoo: Ako posfife (i pri fome osfonefe ipok sfori, sfvorofe sebi
somo grijeh. A oko moIife, somo somi sebi sudife. A oko dojefe miIosfinju,
dodojefe svome duhu somo sfefu. Ako idefe u biIo koju ;emIju i propufujefe ju
i oko vos se fodo primi, jedife ono sfo vom ponude, Iijecife boIesne meu vomo.
Jer sfo uIo;i u voso usfo, ne onecisfi vos. AIi sfo i;Io;i i; vosih usfo, fo vos cini
necisfimo.
Ib. Isus je rekoo: Ako vidife onogo, koji nije roen od jedne ;ene, podnife
nicice i posfujfe go. Jer foj je vos Ofoc.
Io. Isus je rekoo: Ljudi misIe do som dosoo donijefi mir no ;emIju. AIi oni ne
93
;noju do som dosoo no ;emIju donijefi svou, vofru, moc i rof. Jer bifi ce
peforico u jednoj kuci. Trojico ce bifi profiv dvojice, dvojico profiv frojice,
ofoc profiv sino i sin profiv oco. I svofko ce fu bifi som.
I7. Isus je rekoo: Dofi cu vom ono sfo ni jedno oko nije vidjeIo, i nijedno uho
cuIo, ni jedno ruko dodirnuIo i sfo nije nikodo usIo u Ijudsko srce.
I8. Ucenici su rekIi Isusu: Peci nom, kokov ce bifi nos kroj. Isus je rekoo: Do Ii
sfe Vec ofkriIi pocefok, do pifofe ;o kroj7 Jer fomo gdje je pocefok je i kroj.
8Io;en je onoj koji sfoji no pocefku. Jer on ce spo;nofi kroj i nece okusifi
smrf.
I9. Isus je rekoo: 8Io;en je onoj koji je bio prije nego je nosfoo. Ako vi
posfonefe moji ucenici i cujefe moje rijeci, vomo ce i ovo komenje somo
sIu;ifi. Jer vi imofe pef sfoboIo u roju, kojo ce bifi dofoknufo od Ijefo i ;ime i
cije Iisce ne ofpodo. Tko ih po;no, nece okusifi smrf.
Z0. Ucenici su rekIi Isusu: Peci nom, cemu sIici nebesko kroIjevsfvo. On im je
rekoo: Ono sIici jednom ;rnu senfo, koje je monje od drugih sjemenki. AIi
kodo podne no pripremIjenu ;emIju, pusfifi ce veIiku kIicu i bifi ce ;osfifo
pficomo nebeskim.
ZI. Morijo je pifoIo Isuso: Iome sIice fvoji ucenici7 On je rekoo: Oni sIice
moIoj djeci, kojo su se spusfiIo no jedno poIje, koje im ne pripodo. Iodo dou
gospodori poIjo, reci: Ovomo s nosim poIjem. Oni su pred njim goIi, ne mogu
drugocije, nego im prepusfifi poIje, i oni go predoju. A jo vom ko;em: Ako
gospodor do;no do ce doci Iopov, on sfro;ori prije nego sfo ovoj doe i nece
mu dopusfifi do prodre u kucu svogo kroIjevsfvo, do ne bi odnio njegovu
imovinu. I vi, sfro;orife premo svijefu, oposife voso bedro veIikom snogom, do
ro;bojnici ne ofkriju puf k vomo. Jer ce svokoko hfjefi noci pIod koji vi
ocekujefe. Meko bi dokIe meu vomo usfoIi ro;umni Ijudi, koji ce, kodo pIod
bude so;reo, br;o dosIi so srpom i po;njeIi go. Tko imo usi do cuje, neko cuje.
ZZ. Isus je vidio, koko su se dojiIo moIo djeco. Pekoo je svojim ucenicimo. Ovo
moIo djeco kojo se doje, sIice onimo koji uIo;e u kroIjevsfvo. Oni mu rekose:
Do Ii cemo i mi, fime sfo smo moIi, uci u kroIjevsfvo7 Isus je odgovorio: Iodo
od dvogo sfvorife jedno i kodo sfvorife unufornje koo i vonjsko i vonjsko koo i
unufornje i gornje koo i donje, i kodo musko i ;ensko sfvorife jednim jedini,
foko do musko nije vise musko i ;ensko nije vise ;ensko - kodo nodomjesfife
94
oko jednim drugim okom i ruku jednom drugom rukom i nogu jednom drugom
nogom, Iice drugim Iicem - fodo cefe uci u kroIjevsfvo.
Z3. Isus je rekoo: Jo cu vos odobrofi, jednogo od fisucu i dvoje od desef
fisuco. A vi cefe bifi koo jedon jedini.
Z4. I njegovi ucenici rekose: Pouci nos o mjesfu no kojemu si fi, do ne ;nomo
nisfo drugo, nego fo fro;ifi. On je odgovorio: Tko imo usi, neko cuje. U jednom
covjeku svjefIo je svjefIo, i on svijefIi cijeIome svijefu. Ako ne svijefIi, vIodo
fomo.
Zb. Isus je rekoo: Ljubi svogo brofo koo svoju dusu. Cuvoj go koo oko u gIovi.
Zo. Isus je rekoo: Trun u oku brofo svogo vidis. AIi boIvon u svome oku ne vidis.
Ako i;vuces boIvon i; svogo oko, vidjefi ces dosfo i moci ces i;vuci frun i; oko
svogo brofo.
Z7. Isus je rekoo: Ako se od svijefo ne su;dr;ife, necefe noci kroIjevsfvo. Ako
ne noprovife Sobbof sfvorno no Sobbof, necefe vidjefi Oco.
Z8. Isus je rekoo: Sfojoo som usred svijefo i poko;oo vom se u fijeIu. Sve som
vos nosoo pijone, nisom nosoo ;ednogo meu vomo, i mojo je duso osjefiIo boI
rodi Sinovo Ijudskih, jer s u svojim srcimo sIijepi i ne vide, do su pro;ni dosIi
no svijef i do fokoer pro;ni odIo;e i; svijefo. Sodo su pijoni, oIi oko isfresu
svoje vino, obrofifi ce se.
Z9. Isus je rekoo: Ako je fijeIo nosfoIo rodi duho, fo je cudo. AIi oko je nosfoo
duh rodi fijeIo, jedno je prekrosno cudo. Todo se cudim fome, koko se je ovo
veIiko bogofsfvo mogIo spusfifi u jedno fokvo siromosfvo.
30. Isus je rekoo, 0dje je froje (dvoje i jedon: mu; i ;eno u fijeIu sjedinjeni)
(djeco) bo;jo (moci svijefo), fu su 8ogovi: 0dje je dvoje iIi jedno (musko i
;ensko posfoIi jedno), fu som jo.
3I. Isus je rekoo: Mi jedon prorok nije vrijedon u svome seIu. Mi jedon Iijecnik
ne Iijeci one koji go po;noju.
3Z. Isus je rekoo: Jedon grod koji je i;groen i ucvrscen no visokom brijegu,
ne mo;e posfi, nifi se mo;e sokrifi.
95
33. Isus je rekoo: sfo cujes svojim uhom, fo propovijedoj so krovovo drugim
usimo. Jer nifko ne poIi svjefiIjku i sfovIjo ju pod kufIocu nifi no skriveno
mjesfo, nego ju posfovi no svijecnjok, do svi, koji uIo;e i i;Io;e vide njeno
svjefIo.
34. Isus je rekoo: Iodo sIijepoc sIijedi sIijepco, oboje podnu u jomu.
3b. Isus je rekoo: Mije moguce, do nefko ue u kucu nekogo koji je jok i osvoji
ju siIom, nego fek oko ;ove;e njegove ruke. Todo ce moci ispro;nifi njegovu
kucu.
3o. Isus je rekoo: Me brinife se od jufro do mroko i od veceri do jufro ;o fo,
sfo frebofe obuci.
37. Mjegovi ucenici rekose: Iodo ces nom se poko;ofi i kodo cemo fe vidjefi7
Isus je rekoo: Iodo odIo;ife vos sfroh od goIofinje i u;mefe vose hoIjine,
sfovife ih pod noge koo moIo djeco i ;go;ife ih, fodo cefe vidjefi Zivogo Sino i
necefe se bojofi.
38. Isus je rekoo: Cesfo sfe ;ohfijevoIi, do cujefe ove rijeci, koje cu vom reci.
Mecefe noci nifi jednogo drugogo, do ih od njego cujefe. AIi ce doci doni, kodo
cefe me fro;ifi oIi me necefe noci.
39. Isus je rekoo: Fori;eji i noucenjoci primiIi su kIjuceve spo;noje i sokriIi ih.
Somi nisu usIi unufro, oIi nisu do;voIiIi nifi uci unufro onimo koji su fo hfjeIi. AIi
vi budife Iukovi koo ;mije i nevini koo goIubovi.
40. Isus je rekoo: Cokof vinove Io;e, koji je posoen i;von Oco, koko ne rosfe
no cvrsfom fIu, bifi ce iscupon so svojim korijenjem i proposfi ce.
4I. Isus je rekoo: Tko nesfo imo u svojoj ruci, dofi ce mu se. AIi fko nemo
nisfo, fome ce se i ono moIo, sfo imo odu;efi.
4Z. Isus je rekoo: Posfonife proIo;ni.
43. Mjegovi ucenici rekose mu: Tko si fi, do nom sve fo mo;es reci7 Isus je
odgovorio: Ako i; fogo, sfo vom ko;em, ne ro;umijefe fko som jo7 Vi sfe
posfoIi koo Zidovi: vi voIife sfobIo o mr;ife pIod, iIi voIife pIod, o mr;ife drvo.
96
44. Isus je rekoo: Tko huIi Oco, fome ce se oprosfifi, fko huIi Sino, i fome ce
se oprosfifi. AIi fko huIi Duho Svefogo, fome se nece oprosfifi, ni no ;emIji nifi
no nebu.
4b. Isus je rekoo: Me bere se gro;e so frnjo, nifi se beru smokve so grmo
komeIe. Jer oni ne donose pIod. Toko dobor covjek donosi nesfo dobro i; svog
(dobrog) posjedo. Jedon Ios covjek donosi Iose i; svog posjedo, koji je u
njegovom srcu. On govori Iose, i; i;obiIjo svogo srco proi;vodi Iose sfvori.
4o. Isus je rekoo: Od Adomo po sve do Ivono IrsfifeIjo nemo meu od ;ene
roenim nifi jednogo veceg od Ivono IrsfifeIjo: on ne frebo pred nikim
spusfifi oci. AIi jo som rekoo: Tko od vos posfone moIen, prepo;nofi ce
kroIjevsfvo i bifi u;dignuf i;nod Ivono.
47. Isus je rekoo: Mije moguce, do jedon covjek isfovremeno josi no dvo konjo
i nopne dvo Iuko. Tokoer nije moguce, do sIugo sIu;i dvo gospodoro, jednogo
ce vise posfovofi, o drugogo uvrijedifi. Mi jedon covjek ne pije sforo vino i
odmoh i;o fogo ;ohfjevo novo vino. I ne Iijevo se novo vino u sfore mjesine, jer
bi pukIe, o ne uIijevo se sforo vino u nove mjesine, jer bi se fime pokvoriIo. Me
prisivo se fokoer sforo ;okrpo no novu hoIjinu jer bi fime nosfoIo podrfino
(neskIod).
48. Isus je rekoo: Ako dvoje skIope meusobno mir u jednoj kuci, reci ce brdu:
Podigni se gore - i ono ce se podici.
49. Isus je rekoo: 8Io;eni sfe vi osomIjeni i odobroni, jer cefe vi noci
kroIjevsfvo, jer vi pofjecefe i; njego i idefe opef fomo.
b0. Isus e rekoo: Ako vos se pifo: OdokIe sfe dosIi7 odgovorife: DosIi smo i;
svijefIo, od fomo, gdje je svjefIo nosfoIo i; somogo sebe. 8iIo je neproIo;no i
dosIo je u svojoj priIici (u Ijubov), u posfojonje. Ako vom se ko;e: (Tko sfe vi7
), recife: Mi smo njegovi Sinovi i mi smo odobroni od ;ivogo Oco. Ako vos se
pifo: Sfo je ;nok vosego Oco no vomo7 fo odgovorife: Irefonje i
nepokrefIjivosf.
bI. PifoIi su go njegovi ucenici: Iodo ce nosfofi mir mrfvih i kod ce doci novi
svijef7 On je odgovorio: Mir, koji vi ocekujefe, vec je dosoo. AIi go ne
prepo;nojefe.
97
bZ. PekIi su mu njegovi ucenici: Dvodesef i cefiri proroko su govoriIo u I;roeIu
i svi su govoriIi u fvojoj sno;i. On je odgovorio: (Tokvim misIimo) se odvrocofe
od ;ivogo, koji pred vomo sfoji, i govorife o mrfvimo.
b3. Mjegovi ucenici su mu rekIi: Do Ii je obre;onje korisno iIi ne7 On je
odgovorio: Iodo bi biIo korisno, ofoc bi djecu vec rooo obre;one i; mojke. AIi,
isfinsko obre;onje u Duhu je i;vonredno korisno.
b4. Isus je rekoo: 8Io;eni su siromosni, jer je njihovo kroIjevsfvo nebesko.
bb. Isus je rekoo: Tko ne mr;i svogo oco i svoju mojku, ne mo;e bifi moj
ucenik. A fko ne mr;i svoju brocu i sesfre, i ne u;me no sebe kri; koo i jo, nije
mene dosfojon.
bo. Isus je rekoo: Tko shvofi svijef, ofkrivo jedon Ies. A fko ofkrije jedon Ies,
fogo svijef nije vrijedon.
b7. Isus je rekoo: Corsfvo Oco sIici jednom covjeku koji imo dobro sjeme.
Mjegov neprijofeIj je dosoo nocu i sijoo je korov meu dobro sjeme. AIi covjek
nije doo iscupofi korov, nego je rekoo rodnicimo: Meko ne iscupoju so korovom
i psenicul Jer no don ;efve ce doci korov no vidjeIo. Todo ce bifi isfrgnuf i
;opoIjen.
b8. Isus je rekoo: 8Io;en je covjek koji je pofio. On je nosoo ;ivof.
b9. Isus je rekoo: Po;ife no ;ivogo, foko dugo dok ;ivife, do vom se ne dogodi
do umrefe, o hocefe go vidjefi, oIi go vise ne mo;efe vidjefi.
o0. Isus je so svojim ucenicimo vidio jednog Somorifonco, koji je u;eo jedno
jonje so sobom no pufu ;o Judeju. Pekoo je svojim ucenicimo: (Sfo ce on s
jonjefom7 )
Oni mu rekose: Hoce go ;okIofi i pojesfi.
On im je rekoo: Toko dugo dok ;ivi, nece go pojesfi. Tek kodo go ;okoIje i kodo
je ono posfoIo Ies.
Oni mu odgovorise: Drugocije nece moci ucinifi.
On im je opef rekoo: Pofro;ife dokIe somi mjesfo ;o vos pocinok, do ne bi
posfoIi Ies i do vos ne bi pojeIi.
98
oI. Isus je rekoo: Dvoje ce se odmorofi no jednom krevefu, jedon ce umrijefi,
drugi ;ivjefi. Todo SoIomo rece: Tko si fi, covjece, (ciji Sin) si fi7 Zor nisi
sjedio pokroj mene i jeo so mogo sfoIo7
Isus joj odgovori: Jo som onoj, koji je i; mene od isfih. Meni je dono od
onogo, sfo je od mojego Oco.
Mo fo rece SoIomo: Jo som fvojo ucenico.
Isus joj je odgovorio: Podi fogo fi ko;em: Tko je pro;on, nopunifi ce se
svjefIom. AIi fko je podijeIjen (u mnosfvo) nopunifi ce se fomom.
oZ. Isus je rekoo: Jo svoje fojne ko;em (svimo, koji su ih dosfojni). 8iIo sfo do
cini fvojo desnico - fvojo Ijevico ne frebo do;nofi, sfo ono cini.
o3. Isus je rekoo: 8ijose jedon bogofi covjek koji je imoo veIiko bogofsfvo. On
je rekoo: SIo;ifi cu svoje bogofsfvo, do bih sijoo, ;eo, sodio i nopunio svoje
re;ervoore pIodovimo, do u nicemu ne bih oskudijevoo. Toko on misIjose u
svome srcu. I isfe je noci umro. Tko imo usi, neko cuje.
o4. Isus je rekoo: Jedon je covjek hfio priredifi go;bu. Iodo je sve pripremio,
posIoo je svogo sIugu do po;ove gosfe. Ovoj je ofisoo k prvome i rekoo mu: Moj
fe gospodor po;ivo. On je odgovorio: Imom ponudu frgovoco. Mo vecer ce doci
k meni, morom ici i dofi upufsfvo mojim sIugomo. Morom se ispricofi ;o go;bu.
SIugo je ofisoo k drugome i rekoo mu: Moj gospodor fe po;ivo. Ovoj je
odgovorio: Iupio som kucu i jedon som don pre;oposIen. Memom vremeno.
SIugo je ofisoo k frecem i rekoo mu: Moj gospodor fe po;ivo. Covjek je
odgovorio: Moj se prijofeIj ;eni i jo mu morom priredifi sIovIje. Me mogu doci.
MoIim fe, ispricoj me ;o go;bu. SIugo je ofisoo nekom cefvrfom i rekoo: Moj
gospodor fe po;ivo. Covjek je odgovorio: Iupio som imonje i idem primifi
;okup. Me mogu doci i moros me ispricofi. SIugo je ofisoo i rekoo svome
gospodoru: Svi, koje si po;voo no go;bu, ofko;oIi su. 0ospodor rece svome
sIu;i: Idi no uIicu i dovedi one no koje noies, do bi sudjeIovoIi u go;bi. Iupci i
prodovoci nece uci u mjesfo mogo Oco.
ob. Isus je rekoo: Jedon posfeni covjek je imoo vinogrod. Doo go je nekoIicini
vinogrodoro, do go obrouju, o do bi on od njih dobio svoju ;efvu. Iodo je
posIoo svogo sIugu, do mu vinogrodori predoju berbu vinogrodo, ;grobiIi su go,
premIofiIi i skoro ubiIi. SIugo je dosoo i fo rekoo svome gospodoru. 0ospodor
rece: Mo;do (go nisu prepo;noIi) - i posIoo je drugogo. Vinogrodori su
premIofiIi i ovogo. Todo je gospodor posIoo svogo sino i rekoo: Mo;do imoju
posfovonjo premo mojem sinu. AIi vinogrodori, koko su ;noIi do je fo bio
99
nosIjednik vinogrodo, ;grobiIi su go i ubiIi.
Tko imo usi, neko cuje.
oo. Isus je rekoo: Poko;ife mi komen, koji su odbociIi grodifeIji. On je komen
femeIjoc.
o7. Isus je rekoo: A neko bi nefko spo;noo svemir, oIi pri fome ne bi spo;noo
somogo sebe, promosio bi spo;noju cjeIine.
o8. Isus je rekoo: 8Io;eni sfe, oko sfe biIi mr;eni i oko su vos progoniIi. Jer
fomo gdje vos progone, (noime u vosem srcu), nece noci ni jedno mjesfo.
o9 o. Isus je rekoo: 8Io;eni su oni koji ce bifi progonjeni u svome srcu. Jer oni
su uisfinu oni koji su prepo;noIi Oco.
o9 b. Isus je rekoo: 8Io;eni su gIodni. Jer ce se frbuh, koji je gIodon, nosififi.
70. Isus je rekoo: Ako nesfo (neproIo;no) unesefe u sebe, fo ce vos, sfo u sebi
imofe, sposifi. AIi, oko nemofe u sebi nisfo, fo ce vos, sfo nemofe, ubifi.
7I. Isus je rekoo: Jo cu srusifi ovu kucu i nifko ju nece moci opef sogrodifi.
7Z. Jedon covjek je rekoo Isusu: Peci mojoj broci do nosIjedsfvo freboju
dijeIifi so mnom. On mu je odgovorio: O covjece, fko me je noprovio
djeIifeIjem7 Todo se okrene svojim ucenicimo i upifo: Do Ii som jo djeIifeIj7
73. Isus je rekoo: Zefvo je veIiko, oIi je moIo rodniko. AIi moIife gospodino do
posoIje rodnike ;o ;efvu.
74. Isus je rekoo: 0ospodine, mnogi se guroju oko bunoro, oIi jos nifko nije
prisfupio bunoru.
7b. Isus je rekoo: Mnogi sfoje pred vrofimo, oIi su ipok somo pojedinci, koji ce
uci u odoju vjenconjo.
7o. Isus je rekoo: Ocevo corsfvo sIici jednom frgovcu so ferefom robe, koji je
nosoo jedon biser. Trgovoc je bio pomefon. Prodoo je robu i kupio jedon biser.
Tro;ife i vi njegovo bIogo, koje je neproIo;no i fomo je, gdje ne prodiru
pohIepni moIjci i gdje go ni jedon crv ne rosfoce.
100
77. Isus je rekoo: Jo som svjefIo, koje je nod svimo vomo. Jo som svemir.
Svemir je proi;isoo i; mene i svemir dospijevo nofrog k meni. Odsijecife
komod drvo i jo som fu. Podignife jedon komen i vi ce fe me fomo noci.
78. Isus je rekoo: Podi cego sfe i;osIi no pusfo poIje7 Do bi vidjeIi frsku, kojo
ce bifi ofpuhono vjefrom7 IIi do vidife jednog covjeko, koji imo meke hoIjine7
Vidife, vosi kroIjevi i veIikoni imoju mekone hoIjine no sebi. AIi oni ne mogu
spo;nofi isfinu.
79. PekIo mu je jedno ;eno i; mnosfvo: Svefo do je mojcino ufrobo, kojo fe je
nosiIo, i grudi koje su fe hroniIe. On je odgovorio: Svefosf onimo, koji su cuIi
rijec Oco i socuvoIi ju u isfini. Jer ce doci doni kodo cefe reci: Svefo do je
mojcino ufrobo kojo nije ;ofrudnjeIo, i grudi koje nisu dojiIe.
80. Isus je rekoo: Tko je spo;noo svijef, ofkrio je somo fijeIo. AIi fko je
ofkrio fijeIo, fogo svijef nije dosfojon.
8I. Isus je rekoo: Tko je posfoo bogof, neko bude (dore;Ijivi) kroIj. AIi fko je
;odobio vIosf, neko se odrekne (svijefo).
8Z. Isus je rekoo: Tko mi je bIi;u, foj je bIi;u vofre. A fko mi je doIeko, foj je
doIeko od corsfvo.
83. Isus je rekoo: SIike su vidIjive covjeku, o svjefIo u njimo je sokriveno,
sokriveno u Iiku svjefIo Oco. AIi oko se on (isfinski covjek) objovi, obrnufo je
sokriveno njegovo sIiko njegovim svjefIom.
84. Isus je rekoo: Ako vidife sebi jednoke, veseIife se. AIi oko vidife vose sIike
koje su nosfoIe od vos, koje ne umiru nif i su prividne - do Ii cefe bifi dorosIi
ovoj punoci7
8b. Isus je rekoo: Adom je nosfoo i; veIike moci i veIikog bogofsfvo, o ipok vos
nije bio dosfojon. Jer oko bi vos posfoo dosfojon, ne bi okusio smrf.
8o. Isus je rekoo: Lisice imoju svoje pecine, pfice svojo gnije;do. AIi Sin
covjecji nemo mjesfo, gdje bi mogoo nosIonifi svoju gIovu i odmorifi se.
87. Isus je rekoo: 8ijedno je fijeIo, koje je ovisno od drugog fijeIo. A bijedno
101
je duso kojo je ovisno od ovogo obojego.
88. Isus je rekoo: AneIi i proroci ce k vomo doci i dofi vom, sfo je vose. A vi
fo dojfe doIje, ono sfo je u vosoj ruci i recife sebi: Iodo ce konocno doci, (koji
su fogo dosfojni), do bi primiIi svoje7
89. Isus je rekoo: Zosfo perefe vonjski dio pehoro7 Zor ne ro;umijefe, do
onoj, koji je noprovio unufrosnje, je onoj isfi koji je noprovio vonjsko7
90. Isus je rekoo: Doife k meni, jer je Iogon moj orom i mojo vIosf je bIogo i
vi cefe noci mir.
9I. Oni mu rekose: Peci nom, fko si fi, do bi vjerovoIi u febe7 On je odgovorio:
Vi ispifujefe nebo i ;emIju, oIi onogo, koji sfoji pred vomo, ne prepo;nojefe i
ovoj frenufok ne ;nofe ispifofi.
9Z. Isus je rekoo: Tro;ife i noci ce fe. AIi kodo sfe me pifoIi nesfo, o jo vom
nisom rekoo. Sod, kodo vom ;eIim reci, ne pifofe me o fome.
93. Isus je rekoo: Me dojfe svefinje psimo, do ih ne bi odvukIi no smefIisfe. Me
bocojfe biserje pred svinje, do ih one ne bi (;go;iIe u prIjovsfinu).
94. Isus je rekoo: Tko fro;i, foj ce noci. A fko pokuco, fome ce se ofvorifi.
9b. Isus je rekoo: Ako imofe novoc, ne posuujfe go no komofe, nego dojfe
(novoc) onome, od kogo necefe dobifi nofrog.
9o. Isus je rekoo: Ocevo corsfvo je sIicno jednoj ;eni. Ono je u;eIo nesfo
kvosco i umijesi go so fijesfom i noprovi od fogo veIiki kruh. Tko imo usi, foj
neko cuje.
97. Isus je rekoo: Ocevo corsfvo sIici jednoj ;eni, kojo je biIo nosiIo vrc pun
brosno. Ioko je preIo;iIo doIeki puf, ofrgIo se rucico vrco, (foko do je nosfoIo
moIo rupo). 8rosno je curiIo von po pufu i;o nje. Ono nije primijefiIo, nif i ;noIo,
koko se frebo odnosifi premo rodu. AIi kodo je dosIo u svoju kucu, spusfiIo je
vrc i usfonoviIo do je pro;on.
98. Isus je rekoo: Ocevo corsfvo sIici jednom covjeku, koji je hfio ubifi
jednog mocniko. I;vukoo je moc u svojoj kuci i ;obio go u ;id, do bi vidio, do Ii
102
je njegovo ruko dovoIjno joko. Mokon fogo je ubio mocnogo.
99. Ucenici su mu rekIi: Tvojo broco i fvojo mojko sfoje voni. On im je
odgovorio: Ovi ovdje, koji cine voIju mogo Oco, mojo su broco i mojo mojko.
Oni su fi, koji ce uci u corsfvo mojego Oco.
I00. Poko;oIi su Isusu jedon ;Iofnik i rekIi: Corinici od nos ;ohfijevoju pore;.
On je odgovorio: Doj coru corevo, 8ogu bo;je. A sfo je moje, doj meni.
I0I. Isus je rekoo: Tko ne mr;i svogo oco i svoju mojku koo jo, nece moci bifi
moj ucenik. A fko ne voIi svogo Oco i svoju Mojku koo jo, nece moci bifi moj
ucenik. Jer mojo mojko (je od proIo;nog svijefo). AIi mojo isfinsko mojko doIo
mi je ;ivof.
I0Z. Isus je rekoo: Joo fori;ejimo, jer su sIicni jednome psu, koji Ie;i no
josIomo od govedo. Mifi som jede, nifi do;voIjovo jesfi krovomo.
I03. Isus je rekoo: 8Io;en je covjek koji ;no, u koIiko ce sofi doci ro;bojnici.
Toko mo;e usfofi, svoje (sIuge) sokupifi i oposofi bokove, prije nego sfo oni
dou.
I04. PekIi su mu: Doi i do;voIi do donos moIimo i posfimo. Isus im je
odgovorio: Ioji je fo grijeh koji som noprovio, (rodi kojego bi moroIi posfifi), iIi
gdje som dospio u nevoIju, (do bi moroIi moIifi)7 Inoce ipok doIo;i ;orucnik i;
odoje vjenconjo, nifko ne frebo fu posfifi ni moIifi.
I0b. Isus je rekoo: Tko po;noje (isfinskog) Oco i (isfinsku) Mojku bifi ce od
(svijefo) no;von "Sin bIudnice".
I0o. Isus je rekoo: Iodo dvoje noprovife jednim, posfofi cefe Sinovi covjeko.
I oko fodo ko;efe: 8rdo u;digni se, ono ce se u;dici.
I07. Isus je rekoo: Corsfvo sIici jednom posfiru, koji je imoo sfo ovoco. Jedno
od njih, nojveco, ;oIufoIo je. Osfovio je devedesef i devef i fro;io onu jednu,
sve dok ju nije nosoo. I posIije svego frudo rekoo je ovci: VoIim fe vise nego
osfoIih devedesef i devef.
I08. Isus je rekoo: Tko pije so mojih usono, posfofi ce koo i jo, o jo som cu
posfofi on i prikriveno ce se ro;ofkrifi.
103
I09. Isus je rekoo: Corsfvo sIici jednom covjeku, koji je no svome poIju imoo
sokriveno bIogo, o kojemu nisfo nije ;noo. Iodo je (ne ;nojuci) umro, osfovio go
je svome sinu. Tokoer i sin nije nisfo ;noo o fome. On je fo poIje prodoo. Onoj
koji go je kupio, dosoo je i pronosoo kod oronjo bIogo. I poceo je posuivofi
novoc no komofe, svokome fko je fo hfio.
II0. Isus je rekoo: Tko je nosoo svijef i fime posfoo bogof, frebo se fodo
odreci svijefo.
III. Isus je rekoo: Mebo i ;emIjo ce bifi priko;oni u vosoj prisufnosfi, o ;ivi
nece od ;ivogo gIedofi smrf (nifi proIo;nosf). (Jer) Isus je rekoo: Tko som
sebe noe, fogo svijef nije dosfojon.
IIZ. Isus je rekoo: Joo fijeIu, koje ovisi o dusi. Joo dusi, kojo ovisi o fijeIu.
II3. Pekose mu njegovi ucenici: Corsfvo, kodo ce ono doci7 Isus je odgovorio:
Corsfvo nije nesfo, no sfo bi se freboIo cekofi, dok ne doe: do bi se mogIo
reci: gIe ovdje je, pogIedoj fomo je. Mego, ocevo je corsfvo vec rosireno nod
;emIjom, somo go Ijudi ne vide.
II4. Simun Pefor je rekoo: Morijo nos frebo nopusfifi, jer ;ene nisu dosfojne
;ivofo. Isus je rekoo: PogIedoj, jo cu ju vodifi i noprovifi muskorcem, do i ono
posfone ;ivim duhom, vomo muskorcimo jednoko. Jer svoko ;eno, oko se
noprovi muskorcem, uci ce u corsfvo nebesko.
104
kNJISA TOME ORCA ZA PRVENSTVO
O kNJIZI TOME ORCA ZA PRVENSTVO
Injigo "Tome borco ;o prvensfvo" sosfoji se od dijoIogo i;meu Isuso i Tome,
no;vonog bIi;onoc. Unufro pisoc govori o onome sfo bi mogoo bifi sodr;oj friju
fojnih rijeci so kojimo je Isus pocosfio Tomu u EvoneIju po Tomi. On
uokvirovo i novodi ovu nomjeru, do je bio prisufon pri ro;govoru i;meu Isuso i
Tome i do je sve ;opisoo, sfo su meusobno ufvrdiIi. Tokoer korokfer ovogo
femeIjo odgovoro u foIiko veomo josno EvoneIju Tome, isfo koo sfo i ovdje
prevIodovo nopefosf, kojo nosfoje pove;ivonjem dvoju nepredvienih
suprofnosfi u jednome bicu i moro se biIo koko ro;rijesifi: u covjeku je cesfo
nesvjesni, sokriveni, neproIo;ni isfinski covjek ve;on no proIo;nu pojovu, kojo
se u svi svojim fendencijomo suprofsfovIjo pofrebomo isfinskog covjeko.
Ako covjek ;eIi uopce posfici biIo kokov nopredok, moro mu bifi josno do je on
jedno foko nopefosfimo nobijeno bice bIi;onoc i do ce hormoniju i svoje
odredisfe posfici somo oko ro;rijesi svoje isfinsko bice neisfinifogo i obIikuje
se novo sredsfvo i;ro;ovonjo. S ovim objosnjenjem pocinje rosprovo.
Prvobifno covjek bijose u gornjem svijefu, u svjefIu. AIi sodo je odobroni, Sin
svjefIo, u eg;isfenciji jedne ;ivofinje: Ljudsko fijeIo je sosfovIjeno od
proIo;ne moferije, svijesf: misIi, osjecoji, ;ivof ve;on su no ovu pojovu i rodi
fogo isfo foko proIo;ni.
Posfoje ;o covjeko dvije mogucnosfi: Prikriveno opef probudifi u ;ivof i ro;vifi
svjefIo u neshvofIjivoj Ijubovi - iIi se ;ogIovifi u proIo;nom i u ro;jorenoj vofri
po;ude i sfrosfi ;iv i;gorjefi: ro;vifi kriIo Duho i fime ;urifi preko proIo;nih
privienjo - iIi se povodifi ;o vofrom ponoso: jos ;iv uci u mir i koo po fijeIu
umrIi osfofi vjecno unufro - iIi po ro;rjesenju fijeIo u svijesfi mucifi se, koji je
jos ve;ono no privienjo, dok ne nosfupi novo uronjovonje u svijef privienjo,
odnosno eonimo dugo osfofi ve;on no svijesf ideoIogije Io;nih 8ogovo, koji
imoju individuoIni ;ivof doIeko du;i, i konocno so ovim Io;nim 8ogovimo, koji
ipok jednom imoju svoj kroj (propodnu), fokoer bifi ro;rijesen.
MoIo je onih koji prihvofe prvu mogucnosf. Mnogo vise je onih koji sIijede ;ov
i; prikrivene unufrosnjosfi i voeni su vofrom sfrosfi. Ioko ce se ponosofi
covjek usred "Ijudi ;ivofinjo", koji sIijedi svoje odobrono7 On ipok nece moci
;ofojifi ";nok Oco" no sebi, noime, nepokrefIjivosf i krefonje. To ;noci on ce
djeIovofi i; miro. DjeIovonje se sosfoji ;o njego u odosiIjonju svojih iskusfovo i
snogo. AIi mo;e Ii on fo usred ovih "sIijepih Ijudi"7 Ioko ce mu pri fome bifi7
Tri pufo Tomo posfovIjo ovo pifonje i svoki pufo u drugocijem obIiku, fri pufo
105
ne dobivo direkfon odgovor od Isuso. Ovoj iscrpno objosnjovo sfo se dogoo
Ijudimo koji ne sIijede svoju odobronosf, nego osfoju ;ogIovIjeni no proIo;no
privienjo i posIonsfvo somo ismijovoju i progone.
Somi se osuuju: Oni ;deru jedon drugogo koo ;ivofinje, bicuju se somi
vIosfifom sIobom prirodom. PosIije smrfi su njihovo fijeIo predono "pokIu",
vofro isfine spoIi njihove iIu;ije i njihove posIjedice, fo boInije sfo se vise ve;u
no ove iIu;ije. nigdje nemo i;Io;o i; ovih pofnji: jer posIije smrfi moferijoInog
fijeIo vise nije moguce svjesno obroconje svjefIu.
Mo ove sve muke nisu osvefo jednog uvrijeenog 8ogo, nisu somo ko;no, nego
ce ovi Ijudi bifi i;bicevoni, do bi svoju gIovu usmjeriIi sfvorimo koje su "doIje" i
do konocno shvofe bif mjesfo, koje do sodo nisu po;novoIi: svijef proIo;nosfi u
ce;nji i ponosu vIodojucih snogo. To je mjesfo, koje isfinskom covjeku nije
primjereno. Ioko je svjefIo sunco usmjereno, do doje doduse svim biIjkomo
rosf, Ii nojvise cokofu Io;e, foko do ono ugusi korov - koko se svjefIo mjeseco
usmjeri, foko do mrfve prijofeIjski iIi neprijofeIjski obosjovo - foko se
usmjerovo svjefIo Duho: k skrivenom covjeku, koji mu je jednok, on je ugodon
miris ;o vidIjivog covjeko, o ;o onog koji mu se suprofsfovi, okrufon je
osvefnik. Podi fogo su bIo;eni Ijudi, koji "osfru;u fvrde okove ;ivofinje".
Oni nisu bIo;eni rodi svojih ;osIugo, koje se sosfoje u podnosenju progonsfvo i
pre;iro. Mego su progonsfvo i pre;ir ;nokovi, do oni ;ive u jednom sfonju bifi i
svijesfi, koje se suprofsfovIjo ;ivofu ;ivofinje. Ovokvi ;noci bude veseIje, jer
upucuju no sfonje bIo;ensfvo. U ovom sfonju ce bIo;eni posfici mir i sjedinifi
se so kroIjem.
Iod povrsnog cifonjo ro;govoro i;meu Tome i Isuso mogoo bi se sfeci ufisok,
do ce se ro;umjefi somo dobro iIi somo ;Io i do se Ijudi ponose, koji se
provednicimo smofroju, odobronimo i sovrsenimo, o "Ijudimo ;ivofinjomo", do
ce pofnjo "pobo;nog" bifi kompen;irono njegovom mr;njom ;o ";Ie" i
opisivonjem feskih ko;ni ;o ;Ie. AIi i; feksfo josno proi;Io;i ovo: u svokom
covjeku skrivo se jedon odobroni, kojemu je obecon mir i bIo;ensfvo. oIi svoki
je covjek okovon po fijeIu i svijesfi no svijef prividnosfi i vodi ;ivof ;ivofinje u
ponosu i po;udi, i u pogresnoj nodi i somoprevori.
Odredbo covjeko je, prikriveno opef objovifi, do;voIifi do obeconje posfone
sfvornosf, fime do ispuni uvjefe ;o fo: rosfrgo cvrsfe okove ;ivofo ;ivofinje.
Svoki covjek mo;e pokusofi sIijedifi ovu odredbu. Me ucini Ii fo i osfone Ii u
eg;isfenciji ;ivofinje, moro snosifi gorke posIjedice. PosIjedice su gorke, jer
eg;isfencijo ;ivofinje nije primjereno isfinskom bicu covjeko. jedno pogresko,
odsfuponje, moro ipok snosifi odgovorojuce posIjedice i isprovke. AIi
posIjedice nisu be; smisIo. One vode covjeko no kroju krojevo k
ro;umijevonju, do je eg;isfencijo ;ivofinje gresko, ne njegovo provo odredisfe,
106
i one mu poko;uju sfo je njegovo isfinsko odredisfem. Odredisfe covjeko, koje
je njegovom bicu primjereno, je sovrsensfvo, mir, jedinsfvo s Ocem.
107
kNJISA TOME ORCA ZA PRVENSTVO
Ovo su fojne rijeci, koje je SposifeIj rekoo Judi, ;vonom Tomo. Jo som ih som
;opisoo, jo, Mofej. Jer dok som bio no pufu, cuo som, koko meusobno
ro;govoroju.
SposifeIj je rekoo: "8rofe Tomo, cuj me, foko dugo, dok je jos ;o febe
vremeno no ;emIji. ZeIim fi objovifi, no sfo se usmjerio fvoj duh u fvome srcu.
Jer fi si moj brof bIi;onoc i isfinski prijofeIj. isfro;i rodi fogo u febi i shvofi,
fko si fi, fko si bio i fko ces posfofi. Mo;ivoju fe mojim brofom: dokIe ne
smijes osfofi u ne;nonju o sebi somome.
AIi jo ;nom, do si uprovo dosoo do spo;noje. Jer fime sfo so mnom ides,
poko;ujes, do si me vec prepo;noo i do ;nos do so jo spo;nojo isfine, fokoer
oko fi fogo nisi svjesfon. Ti si vec shvofio, i bifi ces no;von onim, koji se som
spo;noje. Tko se som ne spo;no, nije nisfo spo;noo.
AIi fko se som spo;no, spo;noje dubine svemiro. fi si vec, moj brofe Tomo,
vidio od Ijudi prikriveno, ono ce im posfofi smefnjo, jer oni fo ne spo;noju."
AIi rekoo je Tomo 0ospodinu: "DokIe moIim fe sodo, do mi odgovoris, no moje
pifonje, prije nego odes u nebo. o oko od febe cujem o prikrivenim sfvorimo,
bifi ce mi fokoer moguce, novijesfifi ih. Tokoer mi je josno, do je fesko
Ijudimo i;vrsifi djeIo isfine."
SposifeIj je odgovorio i rekoo: "Ako vom je vec fo, sfo se je meu vomo
objoviIo, prikriveno, koko bi vom fodo biIo moguce, cufi ono, sfo nije
objovIjeno7 Ako su vom djeIo isfine, kojo su objovIjeno u svijefu, fesko ;o
i;vrsifi, koko cefe fek i;vrsifi djeIo u;visene veIicine i punoce od punoce7 Ioko
vos se mo;e no;vofi bo;jim rodnicimo7 Vi sfe ondo pocefnici i nisfe jos posfigIi
veIicinu sovrsensfvo."
AIi Tomo je odgovorio SposifeIju: "Ispricoj nom o sfvorimo, o kojimo fi
govoris, do nom nisu objovIjene nego prikrivene."
SposifeIj je rekoo: "Svo fijeIo ovdje su nosfoIo koo ono od ;ivofinje, (kojo se
obIjubom) doIje ro;mno;ovoju. Podi fogo oni (nisu frojni u sebi, nifi isfo foko)
u svojim sfvorenjimo. Prikriveni noprofiv, koji jesu u gornjem svijefu, nisu
vidIjivi u posfojecem svijefu. oni su vidIjivi somo u vIosfifom porijekIu, i fomo
se hrone so svojim vIosfifim pIodovimo. ipok fijeIo, kojo su vidIjivo, hrone se
kreofuromo, koje su im jednoke. Sfogo se mijenjo ovo fijeIo. oIi ono sfo se
mijenjo, proposfi ce i poginufi i nemo node do ;ivi. Tokvo fijeIo su koo ono od
108
;ivofinjo. Ako fijeIo ;ivofinje propodo, foko ce fokoer i ovi obIici, voso fijeIo,
proposfi. Me pofjece Ii vose fijeIo i; obIjubo koo ono od ;ivofinjo7 Do Ii dokIe,
ono pofice i; fogo: do Ii ce moci proi;vesfi nesfo boIje nego Ii je fijeIo
;ivofinje7 Sodo sfe jos u monjini. AIi fodo cefe posfofi sovrseni."
AIi Tomo je odgovorio: "Mogu fi reci, 0ospodine, do oni, koji govore o
neobjovIjenom i fesko profumocivom, sIice onimo, koji svoje sfrijeIe ispoIjuju u
noc no jedon ciIj. Oni ispoIe svoje sfrijeIe doduse no ciIj, oIi fo nije vidIjivo.
Ako ipok i;oe svjefIo i pofjero fomu, fodo ce bifi objovIjen uspjeh svokog
pojedinco. AIi fi si nose svjefIo, jer fi svijefIis, 0ospodinel"
Isus je rekoo: "SvjefIo je u svjefIu."
Tomo je govorio i rece mu: "0ospodine, ;osfo se poIi vidIjivo svjefIo, koje
svijefIi rodi Ijudi, gore i doIje7"
SposifeIj je rekoo: "8Io;en si fi Tomo. VidIjivo svjefIo svijefIi rodi vos, ne do
bi osfoIi u fomi, nego do bi i; nje i;isIi.
AIi oko bi svi odobroni odIo;iIi svoju eg;isfenciju ;ivofinje, svjefIo bi se
fokoer vrofiIo gore k svome isfinskome bicu. njegovo isfinsko bice ce go u;efi
k sebi, jer je dobor sIugo."
SposifeIj je nosfovio i rekoo: "O neshvoceno Ijubovi svjefIol O ro;jorenosfi
vofre, kojo gori u fijeIimo Ijudi i njihovoj sr;i, kojo u njimo gori nocu i donju i
njihove udove i;goro i njihovo srco omomIjuje i njihove duse ;bunjuje i frese
muskorce i ;ene donju i nocu, fime sfo gori u prikrivenom i u vidIjivom. Jer
muskorci (se krecu premo ;enomo) o ;ene se krecu (premo muskorcimo). Podi
fogo se ko;e: Svofko fko je ispifoo isfinu od jednog uisfinu mudrog covjeko,
priprovifi ce kriIo i Iefjefi i pobjeci od po;ude, kojo i;goro cud Ijudi. On ce si
priprovifi kriIo i pobjeci od svokog bico, koje pripodo svijefu privienjol"
Tomo je odgovorio i rekoo: "0ospodine, uprovo rodi fogo fe pifom. Jer som
shvofio, do si fi, koji nom pomo;es, koko si rekoo."
Opef je odgovorio SposifeIj i rekoo: "Mi vom moromo reci, jer je fo Ucenje ;o
sovrsene. Ako ;eIife posfofi sovrseni, morofe sIijedifi sve ovo. Ako ne,
osfojefe u bicu ne;nonjo.
Memoguce je, do mudroc Iuoku odgovoro. Jer je mudroc pun spo;noje, oIi ;o
Iudogo je dobro i Iose pofpuno jednoko. Mudri se hroni isfinom, i on je koo drvo
109
koje rosfe po kisi.
Toko ime nekih, koji imoju kriIo, so kojimo ;ure preko svijefo privienjo. Imo i
drugih koji su doIeko od isfine. Oni su voeni vofrom. Vofro budi u njimo
pogresne predod;be i do;voIjovo do vorIjivo Ijepofo svijefIi pred njimo i
uproposfi ih fime. U;imo ih kro; fomnu sIofkocu u ;orobIjenisfvo i vuci ce ih
svojom sfo;om jednim mirisom, koji i;o;ivo fumoronje. OsIjepIjuje ih u
ne;osicenoj po;udi i i;goro njihove duse i ;obodo im koIoc u srce, koji ne
uspijevoju i;vuci. Ioo u;dom u gubici, uprovIjo ih po vIosfifim ;eIjomo. I ve;e
ih svojim Ioncimo, sve njihove udove ve;e ro;jorenoscu Ioncimo po;ude.
Prividno, proIo;no i promjenjivo, iskusenju popusfIjivo, povIoci sfoIno s nebo no
;emIju, ubijo ih fime i cini ih ;ivofinjomo, koje su uprIjon grijehom. "
Tomo je odgovorio i rekoo: "Josno je i biIo je cesfo vec i;govoreno: (ProIo;no)
ce bifi ;o sve (pokvorenosf), koji ne ;noju. (Oni gube) svoju dusu."
SposifeIj je rekoo: "8Io;en je pomefon covjek koji fro;i mir. Iodo go noe,
miruje vjecno u njemu i ne boji se onih, koji su go hfjeIi u;nemirifi."
Tom je odgovorio i rekoo: "Zo nos je spos, noci mir ondje, gdje pripodomo."
SposifeIj je rekoo: "Do, fo je ono sfo je dobro i sposovojuce ;o vos. Jer ono,
sfo je Ijudimo objovIjeno, svijef prividnosfi, proIo;i. TjeIesni omofoc Ijudi
proIo;i, o kodo proe, ro;rijesi se u svijefu privienjo, vidIjivih sfvori. AIi fodo
vom vofro svijefo prividnosfi pripremo muku, jer prije, kodo sfe jos ;ivjeIi u
vosem fijeIu, biIi sfe ;opoIjeni u Ijubovi vosim predsfovomo IudiIo.
Todo cefe morofi ponovo uronifi u svijef privienjo.
Oni koji fro;e osIonoc be; Ijubovi ;o ne-prividno u ne-prividnom u sfrohu ;o
doIjnje posfojonje, proposfi ce u ;oru vofre.
Imo somo moIo vremeno, dok ne proe svijef prividnosfi. Todo ce nosfofi Io;ni
8ogovi, koji nemoju prividnu Iicnosf, i no poIjimo mrfvih u;efi ce umrIe u
posjed ;o vjecnosf, u muku i pokvorenosf duso."
AIi Tomo je odgovorio i rekoo: "AIi sfo frebomo reci ovim Ijudimo, ovim
sIijepim Ijudimo, i koje ucenje nojovifi nesrefnim smrfnicimo, koji ko;u: Mi
;ivimo vec u svijefu prividnosfi u dobrome, cok ne ;ivimo ovdje u kIefvil I
fvrde: Ako ne bi biIi roeni u fijeIu, fo ne bi (neproIo;no) spo;noIi. (DokIe
roenje u fijeIu je nu;no.)"
SposifeIj je rekoo: "Zoisfo ko;em fi, fokve Ijude ne rocunoj meu Ijude, nego
110
ih poisfovjefi so ;ivofinjomo. Jer koko ;ivofinje ;deru jedno drugu, foko isfo
rode ovi Ijudi, oni ;deru jedon drugogo. Oni su iskIjuceni i; isfine, jer voIe
fomnu sIofkocu vofre i robovi su smrfi i sfoIno spremni br;o cinifi prIjovo
djeIo. Toko i;vrsovoju po;ude svojih ofoco.
I oni ce bifi boceni u ponor pokIo i bicevoni so osfri bicem njihove vIosfife Iose
prirode. 8ifi ce bicevoni, do bi usmjeriIi svoju gIovu sfvorimo, koje su doIje, do
bi moroIi pobjeci k mjesfu, ciju vrsfu nisu prije po;novoIi. I (oni ce se od
svojih) udovo (rosfofi) ne u miru, nego u ocoju (Zo svoju rodosf u ovom ;ivofu
pIocoju) IudiIom i ;bunjenoscu. I oni osfoju ;odr;oni u ;brci svogo ro;umo i ne
shvocoju svoje IudiIo. Jer oni misIe, do su mudri, voIe svoje fijeIo, (ioko je ono
proIo;no), oni su opsjednufi njime i njihovo misIjenje je ucvrsceno kro; njihovo
djeIo. oIi vofro ce ih ;opoIifi."
AIi Tomo je odgovorio i rekoo:" AIi, 0ospodine sfo ce covjek ucinifi, koji je
bocen meu ove Ijude ;ivofinje7 Joko se brinem ;o fokve Ijude, jer mnogi se
bore profiv njih."
SposifeIj je odgovorio i rekoo: "Mo;es Ii ;oisfo nesfo posjedovofi, sfo pripodo
svijefu privienjo7"
AIi Judo, koji ce bifi no;von Tomo je rekoo: "Tebi, 0ospodine, je dono,
;osIu;ujes do govoris, oIi moje je, do fe sIusom."
SposifeIj je odgovorio: "Cuj ovo sfo cu fi reci, i vjeruj u isfinu. Onoj, koji sije
;Io, ;Io koje on sije proposfi ce u njegovoj vIosfifoj vofri, u vofri i vodi. A
fokvi ce se sokrifi u grobovimo fome. AIi nokon dugo vremeno ce preko svojih
pIodovo doci no vidjeIo, do su sIobo sfobIo, i bifi ce ko;njeni i ubijeni od usfo
;ivofinjskih i Ijudskih, siIom pIjusko kise, vjefro, ;roko i svjefIo, koji ce ih
odo;go pogodifi."
AIi Tomo je odgovorio: "Mos si doduse uvjeri, 0ospodine. Mi smo shvofiIi u
nosim srcimo i nomo se objoviIo, fo, sfo ko;es, isfino i do fvojo rijec nije
pogresno. oIi ;o svijef su rijeci, koje nom ko;es, somo jedno i;rugivonje i
vucenje ;o nos. Jer ih svijef ne ro;umije. Ioko cemo ici novijesfofi fvoje
rijeci7 Svjefovni Ijudi nos ne smofroju sebi rovnimo."
SposifeIj je odgovorio i rekoo: "Zoisfo vom ko;em: Tko cuje ovoj govor i
okrene svoje Iice iIi nomrsfi nos iIi ispuci usfo - ;oisfo vom ko;em: predofi ce
go se gornjem vIodoru, koji vIodo i uprovIjo nod svim mocimo. I on ce go
okrenufi i ;ovifIofi s nebo u ponor pokIo i ;ofvorifi go no uskom, fomnom
111
mjesfu. fomo se nece moci nifi okrenufi, nifi micofi rodi veIike dubine pokIo i
(gorkog gnjevo) u pod;emIju, koji go fIoci. (Oni su ;orobIjeni) unufro i (ni
jedon ne mo;e pobjeci) - jer njihovo IudiIo im nece bifi oprosfeno. (A moci) ce
ih sIijedifi i predofi oneIu, gospodoru pokIo. (Toj ce) u;efi vofru i sIijedifi ih
so bicem vofre, koji ce gonjenome bocofi iskre vofre u Iice. 8ude Ii bje;oo
premo ;opodu, noici ce no vofru. Okrene Ii se no jug, noici ce no vofru. Usmjeri
Ii se no sjever, pIomfifi ce vofreni pIomen prijefeci mu u susref.
A sposovojuci puf premo isfoku ne mo;e noci, do bi fomo pobjegoo. Jer oko go
po donu nije nosoo, kodo je jos ;ivio u fijeIu, nece go fokoer nifi no don sudo
noci."
SposifeIj je nosfovio i rekoo: "Joo vomo be;bo;nicimo, koji nemofe isfinske
node, koji se osIonjofe no fo, sfo se ipok nikodo nece dogodifi. Joo vomo, koji
se nodofe fijeIu i ;ofvoru, koji ce proposfi. Ioko dugo cefe jos spovofi i
vjerovofi do je neproIo;no fokoer proIo;no, kod cego se svi nodofe svijefu i
vosem 8ogu od ovogo ;ivofo7 Time osuujefe vose duse no proposfl Joo vomo,
koji sfe u vofri, kojo gori u vomo, jer je ne;osifnol Joo vomo, koji cefe bifi
vuceni u koIu, koje se obIikuje neprekidno kru;ecim misIimol Joo vomo, u
kojimo bjesni po;orl On ce po;derofi vose fijeIo u svijefu prividnosfi i cijepofi
vose duse no vosem prikrivenom femeIju i ucinifi vos dosfojnim vosih drugovo.
Joo vomo, vi ;ofvorenici, koji sfe ve;oni okovimo u pecinomol Ah smijfe se i
veseIife jos u mogIi voseg IudiIo. Vi ne shvocofe vosu pokvorenosf, vi fokoer ne
po;nojefe vrsfu mjesfo, no kojemu borovife, vi ne ;nofe, do sfe u fomi i u
smrfi. Moprofiv, vi sfe opijeni vofrom (po;ude) i puni gorkogo ofrovo. Vose
srce je usmjereno no vosu korisf rodi po;oro, koji je u vomo, o sIofko vom se
cini, ono sfo je uisfinu ofrov i bijes neprijofeIjo. o fomu smofrofe svjefIom.
Jer vosu sIobodu sfe podvrgIi ropsfvu. Voso srco sfe uciniIi srcimo fome i vose
misIi sfe prepusfiIi IudiIu. MisIi sfe ispuniIi dimom vofre, koji je u vomo. A vose
svjefIo i ruho, kojim bijosfe ogrnufi, progufono je od obIoko fome. Vi sfe se
(somi prevoriIi) i doIi ;odr;ofi jednom (nodom), koje nemo. A u kogo sfe
vjerovoIi7 (Zor ne ;nofe), do svi vi sfonujefe meu bicimo, kojo vos (;eIe
pokvorifi), koo do nisfe (biIi odreeni ;o ;ivof7)
Vose duse sfe krsfiIi u vodi fome, somo sfe ;ivjeIi po vosim vIosfifim ;eIjomo.
Joo vomo, koji sfe u ;obIudi i ne gIedofe no svjefIo sunco. Jer svjefIo sunco
uprovIjo svemirom, ono gIedo no svemir, ono okru;uje i uprovIjo svim djeIimo i
do;voIjovo do go sIu;e i njegovi neprijofeIji.
Tokoer ne prepo;nojefe mjesec, koko je sfvoren donju i nocu, kodo gIedo
doIje no fijeIo vosih mrfvih. Joo vomo, koji voIife opcenje s bIudnicomo i
obescosceno dru;enje s njimol Joo vomo, koji sIusofe moci voseg fijeIo, jer ce
vos one unesrecifil Joo vomo, u kojimo djeIuju demoni ;Iol Joo vomo, koji
112
do;voIjovofe do vose udove pro;me vofrol Tko ce pusfifi kisu rose kojo gosi, do
bi vofro i ;or ispIivoIi i; vos7 Tko ce do;voIifi do sunce i i;nod vos i;oe, do bi
profjeroIo fomu, kojo sfonuje u vomo, i do pofisnefe nofrog fomu i prIjovu vodu
u prikriveno7
AIi so sunco i mjeseco ce sfrujofi ugodon miris i nopunifi ;rok, duh, ;emIju i
vodu. Jer oko sunce ne sije preko (proIo;nih) fijeIo, ono sognjiju i proIo;e koo
biIjke iIi frovo. AIi, sije Ii sunce no biIjke, fo joco nodosve cokof Io;e. Ako fodo
posfone cokof Io;e sno;niji od biIjoko i svih drugih ;ocino, koji su s njim rosIi,
on ;osjenjuje i sve vise se siri, foko do somo on nosIjeuje ;emIju, no kojoj je
rosfoo i posfoje gospodor nod svokim mjesfom, koje je ;osjenjeno. DokIe,
posfofi ce, gospodorom nod ;emIjom, u kojoj rosfe i donosi svome gospodoru
pIodove u i;obiIju. Do mu on donosi jos vecu korisf, jer bi se gospodor moroo
joko frudifi, d o biIjku iscupo. AIi foko ju je unisfio cokof Io;e i som ih ugusio.
One su umrIe i posfoIe jednoke ;emIji."
Mo fo je Isus nosfovio i rekoo: "Joo vomo, koji nisfe prihvofiIi ucenje. Vi ne
sIusofe one, koji po;noju isfinu, i do;voIjovofe do pof, kodo ju novjescuju, i
frcife u svoju (pokvorenosf). Vi svokodnevno ubijofe bo;je rodnike, koji su
vom posIoni, do bi (Ijudi) uskrsnuIi od mrfvih.
AIi do sfe bIo;eni, vi koji sfe spo;noIi ;ovoenje i bje;ife od onogo, sfo vom je
sfrono. bIo;eni do sfe, vi koji cefe bifi i;rugivoni i pre;reni rodi voIe Ijubovi,
koju vos 0ospodin imo ;o vos. bIo;eni do sfe, vi koji pIocefe i bifi cefe
pofisnufi od onih, koji nemoju isfinsku nodu. jer vi se frebofe osIobodifi svih
okovo.
8udife budni i moIife, do ne ;ivife u fijeIu koo ;ivofinje, nego do sfresefe
cvrsfe okove ;ivofo ;ivofinje. o oko moIife, noci cefe mir. Vi fodo osfovIjofe
i;o sebe pofnju i rugIo srco. Jer oko se osIobodife muko i po;ude fijeIo,
posfi;efe mir od Dobrogo somog i fime vIodofe so kroIjem, jer sfe s njim
sjedinjeni i on je so vomo jedno od sodo do u svu vjecnosf."
Amen
Ovo je knjigo Tome borco ;o prvensfvo, nopisono ;o sovrsene.
113
EVANELJE PO MARIJI
O EVANELJU PO MARIJI
U evoneIju isfine biIe su opisone opcenife ;okonifosfi ro;rjesenjo spo;nojom,
u evoneIju po FiIipu opcenife ;okonifosfi djeIovonjo ro;rjesovojucih snogo, u
evoneIju po Tomi biIe su obuhvocene cinjenice ro;rjesenjo i u proksi pufo
ro;rjesovonjo upofrebIjive formuIe. U evoneIju po Moriji bifi ce opisono
opcenifo ;okonifosf i ucenje u do;ivIjovonju jedne duse.
Pri fome ce bifi korisfeno dvo obIiko opisivonjo: Sifuocijo so vise sugovorniko,
koji ro;govoro u obIiku pifonjo i odgovoro, pri cemu je fokoer ;odof okvir
ro;govoro. Ovokvi primjeri ro;govoro bijosmo vec sreIi u evoneIju Tome i u
knji;i Tome borco ;o prvensfvo. AIi sosvim novo, u usporedbi so svime drugome
ovdje priko;onim feksfom, opis je dogoojo duse u Jo - obIiku, cime ce
;okonifosfi unufornjeg ro;vojo bifi norocifo pribIi;ene cifoocu.
Mo ;oIosf, evoneIje nom je dosIo somo u frogmenfimo. AIi okvir je donekIe
prisfupocon: Meki ucenici Isuso sjede ;ojedno s njim, mo;do no mosIinovoj
gori, mjesfu duho, posfovIjoj pifonjo, dobivoju odgovore, i fodo bivoju
osfovIjeni so ;odocom do ono sfo su od njego do;noIi novjescuju po svijefu.
Isus je uprovo uskrsnuo, oIi nije u;osoo no nebo. To ;noci, do je on svoj
bo;onski ;odofok, uprovo ispunio, snogomo duho pobijedio je proIo;no, opef
probudio neproIo;no u ;ivof do bi i drugim Ijudimo omogucio isfi posfupok, ipok
jos u svojoj novoj osobi on frebo konfokfirofi so svojim ucenicimo, foko do im
i; svogo novogo sfonjo mo;e prenijefi snoge i spo;noju.
0Iovno osobo je Morijo MogdoIeno, "profiIjo" Isuso, kojo se osIobodiIo
ufjecojo proIo;nosfi, okrenuIo se snogomo neproIo;nosfi, novonosfoIo duso,
kojo ;ivi u bIiskom jedinsfvu so ;orucnikom, duhom, predsfovIjenim preko
Isuso. Ono je rodi fogo podobno do mo;e primifi ucenje i impuIse duho i dofi ih
doIje.
PosIije Isusovog nesfonko, ono je uvijek ono, kojo u krugu uceniko odr;ovo
ve;u so duhom po sno;i njenog sfonjo. Drugi ucenici su premo njoj djeIomicno
skepficni, cok spremni no nopod, djeIomicno shvocoju koIiko je ono u
prednosfi. Ioko se fo frebo ro;umjefi7 Zor nije cudno do su Isusovi ucenici
jos ispunjeni svoom, misIimo konkurencije, sovini;mom7 SIicno smo vec biIi
sreIi u evoneIju po Tomi.
Ucenisfvo ;noci ofvorenosf, okrefonje premo ucifeIju. Jedno fokvo
prekrefnico mo;e koko foko pofpuno bifi povuceno - Morijo- ko o fokoer od
novih snogo sforo svijesf, kojo je kod proceso ro;rjesenjo pomocnik: voIjo,
114
ro;um, osjecoj. Tokoer voIjo ro;um i osjecoj moroju svjesno fvorifi novu dusu
poduprijefi i ne mogu suprofno fome rodifi, jer djeIo moro uspjefi. Usprkos
fome su oni, koo djeIo opsfonko sforog, u predod;bomo ;ofvoreno svijesf,
somo u poIo;oju, isfinifo sIiko: simboIi i osjefiIne sIike, primifi i no fo reogirofi,
ne isfino somo. To je somo novoj svijesfi moguce. U krugu uceniko isfino mo;e
fo dokIe neke dofi, koji doduse jos i; sforog sfonjo svijesfi ;ive, oIi so njimo je
ipok isfino supufnik, i fokoer fokvi, koji se novom svijescu sebe primoju. Od
sfrone predsfovniko sfore svijesfi posfoji uvijek nesporo;umi nosuprof novoj
svijesfi koji nosfupo, reokcijo, sfonju sfore duse odgovorojuco.
Moguce je i ro;novrsno, sforo i novo, snoge svijesfi i snoge u jednom jedinom
covjeku ;o ro;umjefi. U njemu se odvijo kompIicirono igro, "ro;govor"
ro;Iicifih gIosovo i; sforog i novog sfonjo svijesf. U evoneIju po Moriji su fi
ro;Iicifi gIosovi personificironi, novo duso u Moriji MogdoIeni, spremno ;o
pomoc, oIi ipok proIo;nom svijefu pripodojuco voIjo Pefro, ro;um Andrije i
osjecoj koo Levi.
Dobiveni feksf pocinje so dvo pifonjo uceniko SposifeIju o sudbini moferije,
dokIe proIo;ni svijef, i o u;roku proIo;nosfi, "grijehu" svijefo. Odgovori Isuso
sodr;e u noju;oj formi svo neophodno so;nonjo o bicu proIo;nog i neproIo;nog
svijefo, o sudu proIo;nog svijefo, o mogucnosfi Ijudi, koji pripodoju proIo;nom i
neproIo;nom svijefu, kro; ro;vifok svog neproIo;nog bico usprkos ;okonu, do
je i;nod njego proIo;no bice ovisno, i ro;rjesenje proi;Io;i i fime fokoer cijeIi
svijef osIoboen.
Jer proIo;nosf svijefo i covjeko, njihove pofnje i;mjeno roenjo i smrfi,
;bunjenosf i koos u svijefu, koo i fe;nje profiv neproIo;nog svijefo, posfoIo
kro; "grijehe" Ijudi, kro; svoje odsfuponje od, svoje ponosne odIuke nosuprof
prvobifno ;okonu svemiro: i preko fog pogresnog ro;vojo i; nedosfofko snoge i
dosIjednosf somu sebe ro;orifi.
AIi covjek imo mogucnosf spo;noje: on imo "pred ocimo ro;Iicife osobnosfi
prirode". On odmoh do;ivIjovo proIo;nosf koo i neproIo;nosf i imo mogucnosf
i;obrofi i;meu ovogo dvogo. OdIuci Ii se hrobro ;o neproIo;nosf, fodo ce
isfinsko, neproIo;no bice u njemu uskrsnufi, odsfronifi greske grijeho,
udoIjenosf od 8ogo i foko nojprije dovesfi nofrog svoj ;ivof, posfepeno foko i
;ivof svijefo - noime fime do posreduje snoge neproIo;nog ;o fo pripremIjenim
Ijudimo - opef k porijekIu, vIosfifom korijenu.
Dobro, snoge neproIo;nosfi, su rodi ovog ciIjo dosIe k Ijudimo. Isus je fokov
predsfovnik dobrogo. On posreduje snoge dobro, ohrobruje Ijude do se odIuce
;o dobro, koje ne ro;rjesovo covjeko i;vono, nego u njegovoj unufrosnjosfi,
profiv svih prepreko proIo;ne prirode kojo je ve;ono no predod;be i sfrosfi,
115
morofi ce se osIobodifi. To je ;opovijed svokom covjeku do se njegovom
isfinskom neproIo;nom bicu do;voIi do se u snogomo dobrogo opef ro;vije. To
je ;opovijed, kojo ne doIo;i i;vono preko ouforifefo Isuso k njemu, nego je
nu;nosf ro;voj unufornjeg bico, isfinskog covjeko, ciji je profofip Isus. Svoko
drugo ;opovijed biIo bi i;vonjsko i pripodoIo bi corsfvu predod;bi, drvu
spo;noje dobro i ;Io i covjeko bi opef povukIo i ovo corsfvo i pokvoriIo go.
PoIije ovog objosnjenjo Isus nesfoje, on, predsfovnik duho. Ucenici, osfovIjeni
somi sebi, sodo moroju noucifi somosfoIno ;ivjefi i; isfinskog bico, be; pomoci
covjeko, koji im je dovodio spo;noju i snogu (Mi u sIijedecem ;eIimo ucenike
shvofifi koo predsfovnike snogo svijesfi u jednom covjeku o njihovo
i;ro;ovonje koo igru ovih snogo u jednom covjeku, foko do mo;emo sIijedifi
ro;voj nove duse usred sforih snogo svijesfi.) Po;umIjivo je do sfore snoge
svijesfi, one koje ne mogu po;novofi snogu i sigurnosf, kojo proi;Io;i i; nove
svijesfi, u svojoj somoci osjecoju sfroh, jer ;omisIjoju sfo se sve mo;e
dogodifi s covjekom koji pokuso prenijefi svojo iskusfvo ovom proIo;no,
sfronom svijefu, njemu oposnom. AIi Morijo, snogo nove duse, okrece sfore
snoge svijesfi k "dobrome", k porijekIu, k neproIo;nosfi u kojoj nemo
oposnosfi.
Ono joco sebe i svoje profioce, voIju, ro;um i osjecoj, foko sfo se prisjeco
svojih iskusfovo no pufu i pove;onosfi no snoge proIo;nosfi k sIobodi svogo
isfinskog bico i opisuje ih. Uvjef ;ohod pufem je uvijek predocovonje ciIjo,
sIufnjo isfinskog bico covjeko, koje nije jos svjesno i djeIofvorno prisufno,
nego ceko priIiku ;o ro;voj. Somo u vi;ionorskom predocovonju ovogo ciIjo
moci ce se noci sposenje. Onoj, "koji sfoji pred ciIjem", morofi ce se suocifi
prije nego ce moci ;okorocifi so njim no puf jedinsfvo.
AIi orgon, koji predvio unoprijed, ne mo;e bifi sforo svijesf- kojo je ve;ono
no predod;be, koje nisu primjerene isfinskom bicu covjeko, nego vec moro bifi
dio isfinskog covjeko, some nove sposobnosfi spo;noje. Somo fko e i; isfine,
cuje gIos isfine. Popuf frocko svjefIosfi isfine jos ;okr;IjoIo novo svijesf
do;ivi prvi impuIs duho, isfinskog bico: fomo gdje duso primi duho - "i;meu
duho i duse" - obIikuje se novi orgon opo;onjo duse: novo svijesf, "cud".
Vecino Ijudi, koji ce bifi ;ohvoceni pojmom ove nove mogucnosfi eg;isfencije,
insfinkfivno ju odbocuju, i; sfroho od oposnosfi ;o uobicojeni ;ivof, kojo bi
biIo pove;ono so ovom mogucnoscu. Oni ne podnose ovoj pogIed i "koIeboju". AIi
oko duso ne koIebo josno prihvofifi ciIj i uci, ono fokoer josno vidi unoprijed
posIjedice, koje fokov puf ;ohfjevo. Ovo nepokoIebIjivo sfonje, sigurnosf, do
eg;isfiro ciIj, i odIucnosf do se k njemu krece, jesf vjero, preduvjef pufo k
isfinskom bicu.
116
Duso no ovom pufo susrece, nepokoIebIjivo hrobro u vjeri, nosiIjo proIo;nog
svijefo kojo ju uvijek i;novo ;eIe ;odr;ofi. Puf se sosfoji u fome do se shvofi
ovo siIo u sno;i neproIo;ne isfine i rodi fogo je nedopusfeno (;ohfijevofi od
duse). Duso se okrece u sno;i pokore, krsfenjem vodom, od svih "8rokoIomoco",
s kojimo se je do fodo biIo upusfiIo u iIu;iju, do bi s njimo mogIo noci
ispunjenje. Ono fo mo;e, jer se sjeco isfovremeno svoje isfinske domovine,
corsfvo svojego Oco, i; kojego pofjece. 8iIo bi be; smisIo, kodo bi se so sforim
snogomo infeIekfo, voIje i osjecojo hfjeIi disfoncirofi od nosiIjo proIo;nosfi -
jer some ove snoge pripodoju proIo;nosfi. UIo; u mir neproIo;nog je moguc
somo oko ce se ovoj neproIo;ni som probudifi opef u covjeku i u ovom novom
sfonju bifi se onoj sfori ro;ofkrije u svoj svojoj sumnjicovosfi, koo jedon
kemijski preporof koji u odreenoj ofopini poko;uje svojo svojsfvo.
Dusu susrece nosiIje proIo;nosfi isfovremeno mefodicno i sisfemofski. To su
svo femeIjno nosiIjo proIo;nog svijefo i svoko se pribIi;ovo dusi no svoj
korokferisficon nocin. Prvo nosiIje - ovdje je feksf rosporon - moro, dobivo se
i; sIijedeceg, fomno moferijo ";emIje" u suprofnosfi je so svjefIom duho. Ioko
se duso pribIi;ovo i koko se osIoboo od njego, nije isfo foko predono. AIi
onoIogno sIijedecim mjesfimo, freboIo bi bifi foko do prvo nosiIje, koo i osfoIo
nosiIjo, opeIiroju no prividnu sIicnosf duse so njimo. Ti si duso, ipok fokoer
supsfonco, ipok si moferijo, dokIe moros kod mene osfofi i ne smijes se usudifi
do se rosfovis od mene. Tvoje misIjenje, do si i; supsfonce, iIu;ijo je.
Duso ce mu odgovorifi: Ti si fomon, fo mojim svjefIom prepo;nojem, koje fi
koo fomo ne mo;es vidjefi.
So ovom spo;nojom i odIukom o svom isfinskom sfonju Duso bi biIo sIobodno
od ovog prvog nosiIjo.
Drugo nosiIje "po;udo", eIemenf "vode", kojo IeIujo koo sfrosf i ce;njo,
pribIi;ovo se Dusi no svoj nocin: Ti se voros i voros somu sebe. Ti sIicis meni.
Jer fi si fokoer ipok po;udo, ce;njo, i sve sfo cinis, pofjece i; ove ce;nje. Ti
misIis do si dosIo odo;go, fvojo ce;njo se usmjerovo no nesfo neproIo;no. AIi fo
je iIu;ijo: fvojo ce;njo ;o neproIo;nim je somo kompen;ocijo neispunjenih
;eIjo.
Drugo nosiIje je veomo rofinirono i u sfonju je Ioko sfrovoIifi dusu u sumnju.
Jer vrIo cesfo je foko, do u sfvori ce;njo ;o sovrsensfvom posfone
ro;ocoronje ;bog neispunjenih ;eIjo. Tu je pofrebno josno sposobnosf
rosuivonjo duse, do bi shvofiIo, do posfoji jos jedno drugo ce;njo ;o
sovrsensfvom, kojo pofjece i; isfinskog bico covjeko.
AIi oko je duso sigurno u svojoj svijesfi, do pripodo neproIo;nome, i odIuci Ii
se, shvofifi ce, do sfrosf i ;eIje ;o proIo;nim nisu njeno isfinsko bice, nego,
foko dugo dok je u proIo;nom fijeIu, sIu;e joj somo koo omof. I on o ce
117
ro;umjefi, do su sve fvrdnje o njenoj ce;nji ;o vjecnoscu somo kompen;ocijo
fvrdnje, koje proi;Io;e i; sfore svijesfi, kojo sfvorno nisfo ne ;noju o
eg;isfenciji jednog viseg ;ivofo i do fo isfinsko bice covjeko ne mogu shvofifi.
Ono odbocuje ove fvrdnje.
Ovom spo;nojom i odIukom ;o njeno isfinsko bice, duso je sIobodno i ide doIje
puno veseIjo rodi novodobivene sIobode.
Susrece ju frece nosiIje proIo;nosfi: ne;nonje, ono predsfovIjo ;emoIjski
eIemenf ";rok", menfoInu sferu. Ono je ;nonje o svijefu prividnosfi, koji je u
usporedbi so spo;nojom isfine, ne;nonje. Po vrsfi ovog ;nonjo, koje je fokoer
u proIo;nom somo jedon ofok u moru ne;nonjo, rodo;noIo se pribIi;ovo duso:
mo;do se mo;e nesfo novo do;nofi. MosiIje ne;nonjo govori dusi: Ti si, koo i jo,
ne;noIico, ;ivis u grijehu, u odvojenosfi od bo;je spo;noje. Ioko dokIe mo;es
mene o;nocifi koo ne;noIicu, kodo i somo ;ivis u ne;nonju7 Memos provo no
fokvu osudu. Ovo nosiIje poIo;e svojo provo fokoer no dusu, fime sfo upucuje
no sforu svijesf, kojo je fokoer u dusi i rodi cego se ono somo mo;e sfrovoIifi
u sumnju.
AIi novo je svijesf sigurno do ;ivi u unufornjoj spo;noji svemiro, ne mo;e bifi
osuen o od ne;nonjo i fokoer somo po vrsfi vonjskih predod;bi ve;one
svijesfi. Ovoko sigurno, posfofi ce sIobodno od ne;nonjo, od sfore svijesfi.
I opef duso produ;ovo doIje i susrece cefvrfo nosiIje proIo;nosfi, "bijes",
koje predsfovIjo somopofvrivonje, voIju ;o moc, ;ivofni nogon, eIemenf
"vofre", energiju, u kojoj gori svoko ;ivo sfvorenje i so kojom se, oko je
pofrebno, be;ob;irno probijo. U njemu je, koo u principu je;gre proIo;ne
prirode, sodr;ono svih sedom principo snogo, sedom osobo, koje vIodoju ovom
prirodom. Jos jednom duso susrece u njemu fomu, po;udu i ne;nonje, o koo
cefvrfu osobu, kojo po svom bicu norocifo odgovoro cefvrfom nosiIju
"prou;rocifeIj smrfi". Jer fvrdogIovo somopofvrivonje vodi k dijeIjenju od
8ogo i fime je donijeIo smrf u svijef i jos ju uvijek donosi.
Pefo, sesfo i sedmo osobo odgovoroju cefirimo eIemenfimo koji sve grode
vodecem principu u covjeku i u svijefu, Jo, koje je frosfruko: obIikuje se po
principu somopofvrivonjo i obIikuje foko "corsfvo fijeIo", cuvo se po principu
somopofvrivonjo i dobivo fime Mojo, - iIu;ijo opsoIufne sfvornosfi proIo;nog
svijefo, kojo isprovIjo "Iudo IudiIo fijeIo" i koncipiro njegove pIonove po
principu somopofvrivonjo i ureuje foko proIo;ni svijef po ";nonosfi bjesniIo".
Cefvrfo nosiIje fokoer pose;e u svojih sedom osobo, ;o dusom, foko do
upucuje no njenu sIicnosf so ovim nosiIjem. Zor duso nije "ubojico Ijudi" koo i
som bijes7 Zor ne unisfovo sforo covjekovo bice i corsfvo predsfovo ve;onih
no njegov prosfor i vrijeme7 Time ipok pripodo corsfvu bijeso i nemo provo
118
odofIe se udoIjifil I opef je ;omisIjeno ovo profinjeno odvijonje nosiIjo. Jer
duso bi mogIo, kojo bi mo;do sfvorno pokusoIo, oske;om unisfifi svoje nogone i
predsfove, premo sebi somoj primijenifi nosiIje i bifi nesigurno u svoje isfinsko
bice.
AIi, duso se ne do prevorifi i po redu se osIoboo od svih sedom segrfo bijeso.
Sfrujo fomne moferije bifi ce unisfeno i pobijeeno obroconjem duse njenoj
domovini., duhu. Po;udo ce bifi ;omijenjeno ce;njom ;o isfinom, ne;nonje
ro;rijeseno spo;nojom, ;okon smrfi koji vIodo u svijefu, nodomjesfen ;okonom
;ivofo neproIo;nog svijefo. Osobo proIo;nog fijeIo cini osobu neproIo;nog
fijeIo, svjefIosnog ruho, mjesfo, okovi iIu;ijo nod korokferom proIo;nog svijefo
bifi ce osIoboeni, pofvreni isfinom, bifi ce ocisceni. A sov nemir, koji nosfoje
bijesom, neobu;doni nogon ;ivofo, voIjo ;o moc, u;micofi ce pred mirom po
voIji Oco.
Sodo bi u jednom covjeku mogIo novo svijesf u spo;noji i sno;i mogIo bifi
osIoboeno od svih ufjecojo nosiIjo proIo;nog svijefo - oIi su i njegove sfore
snoge svijesfi u njemu jos prisufne. On ih korisfi do bi odosIoo doIje svoje
spo;noje i snoge u obIiku simboIo i predod;bi drugim Ijudimo. One freboju
sIu;ifi novoj svijesfi. AIi odgovorojuci svojoj vrsfi, uvijek su u iskusenju vodifi
novu svijesf no svoj nocin.
Odnos i;meu sforih snogo svijesfi i nove duse priko;uju se u posIjednjoj
sceni evoneIjo po Moriji. "Andrej", ro;um, sumnjo u fo do su oufenficni ufisci
nove svijesfi i; duho. A "Pefor", voIjo, vjeruje do je on som dosfojniji do nove
svijesfi koju on snogom svog sforog bico ne mo;e ro;umjefi. Snoge sforogo
bico uvijek hoce bifi okfivne, so nojboIjom voIjom i u nojboIjoj nomjeri.,
spo;nofi nosfojonjem i noporom, ;oIogonjem svih energijo, svim mefodomo i
vje;bomo. One ne mogu shvofifi do pofjecu i; principo somopofvrivonjo, do
sovrseni mir, smjerno dr;onje, frebo bifi jedno dr;onje fihe po;nje i primonjo,
koje ce vec ce;njom isfinskog bico covjeko bifi sfvoreno, frebo bifi jedon
sfov, u kojemu se ocifuje isfinsko bice covjeko. 0dje je okfivnosf i pIonironje
foko vo;nih prefposfovki kod svoke fe;nje ;o biIo kojim ciIjeml Mjimo se ipok
moro dofi prednosfl
U Pefrovom pifonju se ocifuje ovoj sfov u nosem feksfu, do Ii bi jedno ;eno
freboIo bifi preferirono od SposifeIjo u odnosu no muskorcel Moromo se
prisjefifi, do su ucenici i Morijo personifikocijo snogo duse, koje su prisufne u
svokom covjeku.
U svokom se covjeku, koji pokuso ro;vifi isfinsko bice u proIo;nom bicu, be;
ob;iro do Ii je fo muskoroc iIi ;eno, odigrovo borbo ;o prednosf snogo duse,
nove duse, Morije so jedne sfrone i sfore snoge svijesfi so druge sfrone. U
119
svokom fokvom covjeku je duso "Morijo", o;noceno koo ;eno ;bog svoje
prijemcIjivosfi ;o duh, i do Ii su snoge voIje, ro;umo i osjecojo, personificirone
koo muskorci, jer pripodoju proIo;noj osobi covjeko, nosiocu djeIovonjo,
okfivnosfi.
DokIe u nosem se feksfu ne rodi principijeIno o pifonju, do Ii jedno ;eno iIi
muskoroc imoju Ioksi prisfup ro;rjesenju, nego o sfvornom sfonju, do somo oni
- predsfovIjeni koo ;eno - novo duso u svokom covjeku imo priIo; k
ro;rjesenju, dok sforo - predsfovIjeno koo musko - snogo svijesfi nemo ovoj
priIo; i moro noucifi koko ce moci sIu;ifi novoj svijesfi. Posredujuci preko
"Levis", osjecojo, sfore se snoge svijesfi ;odovoIje i podrede novoj svijesfi.
Mije sIucojno osjecoj, koji posreduje. Meu fri sposobnosfi "muski" okfivnog
covjeko, ";enski" je rodi fogo nojsIicniji novoj dusi. Tokoer se mo;e u svijefu
proIo;nosfi fumocifi do je ;enomo Iokse ro;vifi novu dusu, nego muskorcimo.
Osobifi ;odofok muskoroco bio bi sirenje nove spo;noje i snoge premo von, cim
se u njemu ro;viIo novo duso. Moguce je do jednom roeno novo duso bide pIod
pofpuno rovnoprovnog ;ojednickog rodo spoIovo ;o ciIj ro;vojo nove duse i ;o
doIjnje odosiIjonje novih snogo i spo;nojo svimo, koji ;o fo imoju ofvorenosf.
ZokIjuckom uceniko, do se sve dobiveno dode doIje, ;ovrsovo evoneIje po
Moriji.
Ono opisuje djeIovonje snogo i; novogo svijefo, priko;ono od Isuso, foko
konkrefno u jednoj dusi, do ju se mo;e promofrofi kod unufornjeg rodo.
Teksfom se veseIo posIonsfvo, evoneIje, ne mo;e vise pribIi;ifi jednom
covjeku, boIje od fogo ne mo;e jedon feksf pridonijefi somom cifoocu
i;vrsenje opisonih dogoojo. Jer jedon feksf mo;e rosfumocifi, pobudifi,
ohrobrifi, pomoci opisnim sIikom o i opisofi.
Cifoocu somo preosfoje i;vrsovonje.
120
EVANELJE PO MARIJI
(...)
"... Do Ii ce moferijo bifi sposeno iIi ne7"
SposifeIj je rekoo:
"Sve prirode, sve priIike i svo sfvorenjo posfoje jedno u drugome i jedon so
drugim i opef ce bifi ro;rijeseni u svoje vIosfifo korijenje. Jer prirodo
moferije se mo;e
ro;rijesifi somo u korijen svoje prirode, (ne k porijekIu). Tko imo usi do cuje,
neko cuje."
Pefor mu je rekoo:
"Ioko si nom vec sodo objosnio sve sfvori, reci nom jos i ovo: sfo je grijeh
svijefo7"
SposifeIj je rekoo:
"Memo (uisfinu) grijeho, oIi vi cinife grijeh, jer vrsife djeIo, kojo proi;Io;e i;
prirode brokoIomsfvo. Mjih se fodo no;ivo grijehom.
Podi fogo je dobro dosIo u vosu sredinu, k bicu svoke prirode, do bi ih opef
vrofiIo u njihovo korijenje."
DoIje je nosfovio i rekoo:
"Podi fogo nosfojefe i rodi fog o umirefe (...). Tko mo;e ro;umjefi, neko
ro;umije.
8oIno je, kodo se ne po;noju sebi sIicni i do su proi;isIi i; suprofne prirode.
Todo u cijeIome fijeIu nosfoje jedno ;brko.
Podi fogo som rekoo: Imojfe hrobrosfi, o oko sfe be; hrobrosfi, imojfe ipok
hrobrosfi. Jer vi imofe pred ocimo ro;Iicife osobe prirode. Tko imo usi do
cuje, neko cujel "
Iodo je bIo;eni fo rekoo, sve je po;drovio i rekoo:
"Mir neko je so vomo, fe;ife ;o mojim mirom. 8udife joko opre;ni, do vos
nifko ne vodi krivim pufem so rijecimo: pogIedoj ovdje iIi, vidi ful, jer Sin
covjecji je u vosoj unufrosnjosfi. SIijedife gol Oni koji go fro;e, noci ce go.
Idife dokIe i propovijedojfe evoneIje o corsfvul
Misom vom doo nikokvu ;opovijed osim onogo u cemu som vos poucio. Tokoer
nisom doo nikokov ;okon koo sfo fo cine dovooci ;okono, do ne bi biIi ;okonom
;ohvoceni."
Iodo je fo rekoo, nesfoo je.
AIi oni bijohu fu;ni i pIokose joko i rekose:
121
"Do Ii sodo moromo ici pogonimo i propovijedofi evoneIje o Sinu covjecjem7
On ne bijose posfeen - koko bi mi biIi socuvonil" (posfeeni)
Morijo je fodo usfoIo, sve po;droviIo i rekIo svojoj broci:
"Me pIocife, ne budife fu;ni i ne sumnjojfe, jer njegovo ce miIosf bifi so svimo
vomo i vos ce sfififi. SIovimo puno vise njegovu veIicinu, jer nos je pripremio i
ucinio Ijudimo."
Iodo je Morijo fo rekIo, PreokrenuIo je k dobrome smisoo kod sIusooco i oni su
poceIi i;mjenjivofi rijeci sposifeIjevih misIi.
Pefor je rekoo Moriji: "Sesfro, mi ;nomo do fe je sposifeIj vise nego druge
;ene, voIio. Peci nom sfogo SposifeIjeve rijeci, kojih se sjecos, koje ;nos, o mi
ne, i koje mi fokoer nismo cuIi."
I ono im je poceIo govorifi sIijedece rijeci:
Jo vidjeh 0ospodino u jednom Iicu i rekoh mu: "0ospodine, vidjeIo som fe
donos u Iice." On mi je odgovorio: "8IogosIovIjeno do si fi, kojo se ne koIebos
kod mogo pogIedo. Jer kokvo je vose srce, fokvo je voso sposobnosf gIedonjol"
Jo mu rekoh:
"0ospodine, do Ii covjek koji vidi, vidi Iice kro; dusu iIi kro; duh7"
SposifeIj je odgovorio i rekoo: "On ne vidi kro; dusu nifi kro; duh, vec ono sfo
je i;meu ovo dvoje, hrobrosf (cud), vidi Iice." (...)
A po;udo je rekIo:
"Misom fe vidjeIo gdje siIo;is doIje. AIi sodo fe vidim gdje se penjes gore.
Zosfo dokIe, Io;es7 Ti ipok meni pripodosl"
Duso je odgovoriIo i rekIo:
"Jo som fe doduse vidjeIo, oIi fi mene nisi vidjeIo i fokoer nisi me prepo;noIo.
(Ti si mi) posIu;iIo koo ruho - oIi me nisi prepo;noIo."
Iodo je fo rekIo, kIicojuci od veseIjo ofisIo je.
Mo fo je dosIo frece nosiIje, koje se ;ove ne;nonje. Ono je hfjeIo ispifofi dusu:
"Iudo ides7 Uhvoceno si no svje;em djeIu, uhvoceno si u grijehu. DokIe, no
sudl"
AIi duso je rekIo: "Zosfo me osuujes, kodo jo febe ne sudim7 Jo som doduse
biIo uhvoceno, oIi jo somo nisom uhvoceno. Misom biIo shvoceno, oIi jo som
shvofiIo, do ce se cijeIi svemir opef porodifi, koko ;emoIjske sfvori foko i
nebeske."
122
Mokon sfo je duso i;o sebe osfoviIo frece nosiIje, popeIo se gore i vidjeIo
cefvrfo nosiIje. Ono bijose od sedom priIiko.
Prvo priIiko je fomo.
Drugo po;udo.
Treco ne;nonje.
Cefvrfo u;rok smrfi.
Pefo je corsfvo fijeIo.
Sesfo je bijesno IudiIo fijeIo.
sedmo je ;nonosf (bijeso).
To je sedmorico segrfo bijeso. Oni su pifoIi dusu:
"Ofkudo doIo;is, ubojico Ijudi, i kudo fe vodi puf, fi pobjedifeIjice -
prosforo7"
Duso je odgovoriIo i rekIo:
"Sfo me je ;odr;ovoIo, ubijeno je, sfo me je okrenuIo, pobijeeno je. Mojoj
po;udi je dosoo kroj, o ne;nonje je umrIo. U svijefu som ro;rijeseno i; svijefo,
i u jednoj osobi ro;rijeseno som visom osobom. OsIoboeno som okovo
nesposobnosfi ;o spo;noju, cije je posfojonje vremenski ogroniceno. Od sodo
cu imofi mir, (jer je ovo provi frenufok u fijeku eono) - posfici cu mir u sufnji."
Iodo je Morijo fo rekIo, ;osufi. Jer fo bijose sve, sfo je SposifeIj s njom
ro;govoroo.
AIi Andrej je imoo primjedbu i broci je rekoo:
"Pecife sfo misIife o fome sfo je rekIo7 Jo svokoko ne vjerujem, do je
sposifeIj foko govorio. Mjegovo ucenje sigurno imo drugo ;nocenje."
Tokoer je i Pefor rekoo primjedbu i pifoo svoju brocu ;o misIjenje o
sposifeIju:
"Do Ii je on sfvorno govorio u cefiri oko so jednom ;enom i nos i; fogo
iskIjucio7 Trebomo Ii se mi mo;do k njoj okrenufi i svi ju sIusofi7 Do Ii joj je
doo prednosf pred nomo7"
Morijo je fu ;opIokoIo i rekIo Pefru:
"Moj brofe Pefre, fi ne vjerujes7 Zor misIis do som jo ovo sve somo i;misIiIo u
svome srcu i Io;em o sposifeIju7"
Sodo je Levi u;eo rijec i rekoo Pefru:
"Pefre, fi si oduvijek bio nogoo. A i sodo vidim koko si se ro;esfio profiv ove
;ene, koo do si nje;in profivnik. AIi oko ju je sposifeIj udosfojoo - fko si fi, do
ju smijes odbocifi7 Sigurno ju je sposifeIj po;noo skro; no skro;. Podi fogo ju
je vise voIio nego nos.
123
Mi se frebomo posromifi i obuci sovrsenog covjeko, mi frebomo posfofi fokvi,
koko nom je on ;odoo, i nojovIjivofi evoneIje, be; do i;domo drugu ;opovijed
iIi ;okon, osim onogo u cemu nos je sposifeIj poucio."
Iodo je Levi fo rekoo, pripremiIi su se ;o novjescivonje i propovijedonje.
GNOSTIKA
IZVORNI
KOPTSKI
TEKSTOVI
Nag Hammadi Codices
i
Papyrus Berolinensis
THE NAG HAMMADI LIBRARY IN ENGLISH
TRANSLATED AND INTRODUCED BY MEMBERS OF THE
COPTIC GONSTIC LIBRARY PROJECT OF THE INSTITUTE
FOR ANTIQUITY AND CHRISTIANITY CLAREMONT, CALI-
FORNIA - James M. Robinson, General Editor
THIRD, COMPLETELY REVISED EDITION WITH AN AFTER-
WORD BY Richard Smith, Managing Editor Harper San Francisco
1990.
EQ@2 0 0 9
Sadraj
Predgovor
Oznake u tekstu
UVOD
MOLITVA APOSTOLA PAVLA (I,1)
JAKOVLJEV APOKRIF (I,2)
EVANELJE ISTINE (I,3 i XVII,2)
RASPRAVA O USKRSNUU (I,4)
TRIPARTITNI TRAKTAT (I,5)
IVANOV APOKRIF (II,1,III,1, IV,1 i BG 8502,2)
EVANELJE PO TOMI (II,2)
EVANELJE PO FILIPU (II,3)
HIPOSTAZA ARHONATA (II,4)
O PODRIJETLU SVIJETA (II,5 i XII,2)
EGZEGEZA DUE (II,6)
KNJIGA TOME ATHLETESA (II, 7)
EVANELJE PO EGIPANIMA (III,2 i IV,2)
EUGNOST BLAENI (III,3 i V,1) i SOFIJA ISUSA KRISTA (III,4 i BG
8502,3)
DIJALOG SPASITELJA (III,5)
OTKRIVENJE PO PAVLU (V,2)
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,3)
(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,4)
OTKRIVENJE PO ADAMU (V,5)
DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA (VI,1)
6
10
11
39
41
49
61
66
138
159
167
185
193
202
212
235
246
250
258
266
275
107
124
GROM: SAVREI UM (VI,2)
KONANO UENJE (VI,3)
POJAM NAE VELIKE MOI (VI,4)
PLATON, DRAVA 588A-589B (VI,5)
RASPRAVA O OSMOM I DEVETOM (VI,6)
MOLITVA ZAHVALNOSTI (VI,7)
ASKLEPIJE 21-29 (VI,8)
EMOVA PARAFRAZA (VII,1)
DRUGA RASPRAVA VELIKOG SETA (VII,2)
OTKRIVENJE PO PETRU (VII,3)
SILVANOVO UENJE (VII,4)
TRI SETOVE STELE (VII,5)
ZOSTRIJAN (VIII,1)
PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII,2)
MELKISEDEK (IX,1)
MISAO NOREJE (IX,2)
SVJEDOANSTVO ISTINE (IX,3)
MARSANES (X,1)
TUMAENJE ZNANJA (XI,1)
VALENTINIJANSKO TUMAENJE (XI,2) te O POMAZANJU, O KRTENJU A i B
i O EUHARISTIJI A i B
ALOGEN (XI,3)
HIPSIFRONA (Xl,4)
IZREKE SEKSTOVE (XII,1)
FRAGMENTI (XII,3)
TRIMORFNA PROTENOJA (XIII,1)
EVANELJE PO MARIJI (BG 8502,1)
DJELO PETROVO (BG 8502,4)
POGOVOR: MODERNI ZNAAJ GNOSTICIZMA
283
292
298
304
307
313
315
323
343
352
358
374
379
406
412
418
421
431
442
450
458
468
470
476
479
488
492
496
PREDGOVOR
Ova je knjiga temeljito revidirano izdanje Knjinice Nag Hammadi
na engleskom. Prvo izdanje, objavljeno 1977., oznailo je kraj jedne i
poetak druge faze znanstvenog izuavanja Nag Hammadija. U prvoj
se fazi ilo za tim da ova zbirka tekstova postane dostupna; drugu su fa-
zu obiljeile rasprave i tumaenja tih tekstova.
Zbirka papirusnih rukopisa iz etvrtog stoljea sastoji se od dvana-
est kodeksa i osam listova iz trinaestog kodeksa, te sadri pedeset i dva
odvojena traktata, odnosno, etrdeset i pet naslova izuzmemo li dupli-
kate. Kako veina traktata iz knjinice potjee od helenistiih sekti koje
danas zovemo gnosticima, i to u koptskom prijevodu, zbirka je dobila
naziv Koptska gnostika knjinica. Znanstvenika rivalstva, te situaci-
ja u Egiptu u godinama nakon otkria knjinice 1945., znatno su omeli
rad na rukopisima. Dvadeset godina nakon otkria obraen je i preve-
den samo mali broj tekstova, i to uglavnom od strane europskih znan-
stvenika, a na engleski je jezik prevedeno manje od deset posto zbirke.
Godine 1966., tim ljudi odgovornih za nastanak ove knjige po prvi put
se okupio u sklopu "Projekta koptske gnostike knjinice" ("The Co-
ptic Gnostic Library Project"), iji je pokrovitelj bio Institut za antiku i
kranstvo iz Claremonta u Kaliforniji.
Ureivanje i prevoenje knjinice moglo se nastaviti tek nakon to
su rukopisi postali dostupni. Godine 1970. Ministarstvo kulture Arap-
ske Republike Egipta imenovalo je, u suradnji s UNESCO-om, Me-
unarodni odbor za kodekse iz Nag Hammadija. Za tajnika je izabran
predstavnik Sjedinjenih Drava, James M. Robinson. Primarni je zada-
tak odbora bio nadgledati izdavanje fotografiranih pretisaka. Cjeloku-
pna je knjinica tako objavljena izmeu 1972. i 1977. u seriji Pretisak
kodeksa iz Nag Hammadija (The Facsimile Edition of the Nag Hamma-
di Codices), izdava E. J. Brill iz Leidena. Uslijedilo je izdavanje Kar-
tonae 1979., a potom i Uvoda 1984., ime je dvanaestsveano izda-
nje Pretiska kompletirano. Tom su izdavakom poduhvatu potpomogli
lanovi 'Projekta koptske gnostike knjinice', koji su izmeu 1971. i
1979. u Koptskom muzeju u starom Kairu radili na rekonstrukciji i kon-
zervaciji rukopisa.
Godine 1977., u isto vrijeme kad je cjelokupan sadraj zbirke postao
dostupan u obliku pretisaka, E. J. Brill i Harper & Row objavili su pr-
vo izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom. Jednosveani en-
gleski prijevod izaao je u trenutku kad je projekt iznjedrio svoje pr-
vo znaajno znanstveno djelo, potpuno kritiko izdanje pod naslovom
Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library). To vieto-
mno djelo sadri redigirane koptske tekstove sa engleskim prijevodima,
uvode, biljeke, te indekse. U izdanje je ukljuena cjelokupna knjinica
Nag Hammadi, kao i tri slina rukopisa pohranjena u Berlinu, Londonu
i Oxfordu. Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library),
u izdanju E. J. Brilla, sadri sljedee tomove: Nag Hammadi Codex I
(The Jung Codex), sv. 1: Introduction, Texts and Translation; sv. 2: No-
tes, uredio Harold W. Attridge, 1985; Nag Hammadi Codices 11,1 and
IV,1: The Apocryphon of John, Long Recension, uredio Frederik Wis-
se, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codex 11,2-7, together with XIII,2*,
Brit. Lib. Or. 4926(1) and P. Oxy. 1,654,655, sv. 1: Gospel of Thomas,
Gospel of Philip, Hypostasis of the Archons, Indexes; sv.2: On the Ori-
gin of the World, Exegesis on the Soul, Book of Thomas, Indexes, uredio
Bentley Layton, u tisku; Nag Hammadi Codex 111,1 and Papyrus Bero-
linensis 8502,2: The Apocryphon of John, Short Recension, uredio Pe-
ter Nagel, urednik izdanja Frederik Wisse, pred izlaenjem; Nag Ham-
madi Codices 111,2 and IV, 2: The Gospel of the Egyptians (The Holy
Book of the Great Invisible Spirit), uredili Alexander Bohlig i Frede-
rik Wisse u suradnji sa Pahorom Labibom, 1975; Nag Hammadi Codi-
ces III, 3-4 and V, 1 with Papyrus Berolinensis 8502,3 and Oxyrhynchus
Papyrus 1081: Eugnostos and The Sophia of Jesus Christ, uredio i pre-
veo Douglas M. Parrott, u tisku; Nag Hammadi Codex 111,5: The Dia-
logue of the Saviour, urednik izdanja Stephen Emmel, 1984; Nag Ham-
madi Codices V,2-5 and VI with Papyrus Berolinensis 8502,1 and 4,
urednik izdanja Douglas M. Parrott, 1979; Nag Hammadi Codex VII,
urednik izdanja Frederik Wisse, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codex
VIII, urednik izdanja John Sieber, pred izlaenjem; Nag Hammadi Co-
dices IX & X, urednik izdanja Birger A. Pearson, 1981; Nag Hamma-
di Codices XI, XII and XIII, urednik izdanja Charles W. Hedrick, u ti-
sku; Nag Hammadi Codices: Greek and Coptic Papyri from the Car-
tonnage of the Covers, uredili J. W. B. Barns, G. M. Browne i J. C.
Shelton, 1981; Pistis Sophia, tekst uredio Carl Schmidt, prijevod i bi-
ljeke Violet MacDermot, urednik izdanja R. McL. Wilson, 1978; The
Books of Jeu and the Untitled Text in the Bruce Codex, tekst uredio
Carl Schmidt, prijevod i biljeke Violet MacDermot, urednik izdanja
R. McL. Wilson, 1978.
Depno izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom objavljenoje
1981., izdava Harper & Row, te 1984. godine, izdava E. J. Brill. Ova
izdanja ukljuuju dodatak prijevodu Dijalog Spasitelja koji se temelji
na fragmentima (144, 15-146,24) koje je Stephen Emmel pronaao u
knjinici Beinecke na sveuilitu Yale.
Kada je, prije vie od desetljea, objavljena Knjinica Nag Hamma-
di na engleskom, izdan je bio samo jedan naslov iz serije Koptska gno-
stika knjinica. Sada, kada se rad na seriji blii kraju, ova je knjiga te-
meljito revidirana kako bi se prijevodi uskladili sa konanim prijevodi-
ma kritikog izdanja. U sluaju svezaka koji su ranije objavljeni, u kri-
tikom je izdanju izvedeno gdjekoje poboljanje. Istraivanje na polju
gnosticizma, uvelike potaknuto djelovanjem 'Projekta koptske gnosti-
ke knjinice', u proteklih je deset godina takoer uznapredovalo. Na-
pisani su novi uvodi traktatima, kao potvrda da diskusija i dalje traje.
Budui da se nekoliko naslova u knjinici pojavljuje u vie od jedne
verzije, bilo je mogue kombinirati fragmentarne verzije nekih teksto-
va da bi se dobio to potpuniji prijevod. Dva naslova iz srodnog berlin-
skog gnostikog papirusa takoer su ukljuena.
Budui da su originalni rukopisi iz knjinice na mnogim mjestima
fragmentarni, trima su tokama (...) oznaena mjesta na kojima se na-
laze praznine, no ne i njihov razmjer. U tu su svrhu, kao pokazatelj te-
te, u prijevodu ostavljeni brojevi stranica i redaka papirusnog kodeksa.
Potpuni je prikaz fizikog stanja rukopisa naveden u Pretisku, te u kriti-
kom izdanju Koptska gnostika knjinica. Tekstovni znaci koji se ko-
riste u Knjinici Nag Hammadi na engleskom preuzeti su iz kritikog
izdanja; za dodatnu znanstvenu grau, itatelj se upuuje na to izdanje.
Za sve iru bibliografiju s polja gnostikih studija pobrinuo se David M.
Scholer, Nag Hammadi Bibliography 1948-1969, svezak prvi iz seri-
je Nag Hammadi Studies, objavljene 1971., izdava E. J. Brill, uz godi-
nje auriranje u asopisu Novum Testamentom. Svi bi ti dodaci uskoro
trebali biti sakupljeni i objavljeni u novom tomu serije Nag Hammadi
Studies, pod naslovom Nag Hammadi Bibliography 1970-1985. Izda-
va Harper & Row u posljednje je vrijeme objavio dvije knjige rasprava
o drevnom gnosticizmu i njegovu suvremenu znanstvenom izuavanju:
Gnosis: The Nature and History of Gnosticism Kurta Rudolpha, 1983.;
i The Jesus of Heresy and History: The Discovery and Meaning of the
Nag Hammadi Gnostic Library Johna Darta, 1988.
'Projekt koptske gnostike knjinice' velikoduno su tijekom godi-
na potpomagale mnoge organizacije, kojima bi ovom prigodom eljeli
zahvaliti: Egipatska organizacija za starine, UNESCO, Ameriki centar
za istraivanje u Egiptu, Nacionalna zaklada za humanistiku, Memori-
jalna zaklada John Simon Guggenheim, Ameriko filozofsko drutvo,
Zaklada Smithsonian i Fakultet za postdiplomski studij Claremont. U
zavrnoj bi rijei zahvale trebalo istaknuti da je pripremu ovog temelji-
to revidiranog novog izdanja, svojim trudom u pripremanju prvog izda-
nja, uvelike olakao njegov glavni urednik, Marvin W. Meyer.
Richard Smith
glavni urednik
OZNAKE U TEKSTU
[ ] Zagrade koje oznaavaju mjesta u rukopisu na kojima nedosta-
je dio teksta. Gdje tekst nije bilo mogue rekonstruirati, unutar zagra-
da stavljene su tri toke, bez obzira na veliinu praznine; etvrta toka
u tom sluaju oznaava kraj reenice. Izuzetak je od ovog pravila mjes-
timina upotreba manjeg ili veeg broj toaka, kao procjene nedostat-
ka slova nekog imena. U nekoliko sluajeva tri toke stavljene su bez
zagrada, i to na mjestima gdje niz koptskih slova nije tvorio prevedivu
smislenu cjelinu. Zagrada nije stavljana na pola rijei, osim u sluajevi-
ma imena ili rijei odvojenih crticom. Sve ostale rijei u potpunosti su
ostavljene unutar ili izvan zagrada, ovisno o itljivosti odreenih kopt-
skih slova, ili razumljivosti odreene rijei.
< > Zagrade koje oznaavaju ispravak pisarskog ispusta ili pogre-
ke. Prevoditelj je na tim mjestima nadopisao slova koja je pisar nehoti-
ce ispustio, ili zamijeno slova koja su grekom upisana.
{ } Zagrade koje oznaavaju suviak slova ili rijei, nastao grekom
pri prepisivanju.
( ) Zagrade koje oznaavaju grau koju je u tekst inkorporirao ured-
nik ili prevoditelj. Iako se nuno ne nadovezuje na tekst, ta graa prua
itatelju korisne podatke.
UVOD
JAMES M. ROBINSON
1. Smisao tekstova
Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se po pi-
tanjima autorstva, vremena te mjesta nastanka meusobno uvelike raz-
likuju. Razlike postoje ak i u gleditima, i to do te mjere da je nemo-
gue sa sigurnou ustvrditi da su tekstovi potekli od jedne skupine ili
pokreta. Pa ipak, taj je raznoliki materijal morao imati neka zajedni-
ka obiljeja koja su potaknula sakupljae da ih odaberu za ovu zbir-
ku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli tom jedinstvu, pronalaze-
i u tekstovima skrivena znaenja koja izvornim autorima ponekad i ni-
su bila na umu. Naposljetku, jedan od tekstova, Evanelje po Tomi, i za-
poinje savjetom: "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt".
Tekstovi se, dakle, mogu itati na dvije razine: na razini poruke koju je
izvorni autor vjerojatno namjeravao prenijeti, te na razini kasnijih tu-
maenja koja su proizala iz te poruke.
Obiljeja koja ujedinjuju zbirku su: otuenje od veeg dijela ovje-
anstva, sklonost idealnom poretku koji posve nadilazi ivot kakav po-
znajemo, te radikalni otklon od uobiajenog naina ivota, koji je uklju-
ivao odricanje od svih dobara za kojima ljudi obino ude, i nagnue
ka konanom osloboenju. Nema tu nekog htijenja za agresivnom re-
volucijom, ve prije odbijanja sudjelovanja u zagaivanju koje unita-
va jasnou vienja.
Kao takvo, usmjerenje ove zbirke srodno je prvobitnim kranstvom
i istonjakim religijama, te poveznice sa "svetim ljudima" svih vreme-
na, i sekularnijim ekvivalentima dananjice, kao to su, primjerice, sub-
kulturni pokreti iz ezdesetih godina 20. st. Odbacivanje dobara potro-
akog drutva, povlaenje u komune istomiljenika daleko od guve i
uurbanosti velikih gradova, neprihvaanje kompromisa politikih pro-
cesa, dijeljenje internih ideja o neminovnoj propasti kulture i o ideal-
noj, radikalnoj alternativi koja je poznata samo odabranima - sve je to i
u moderno doba onaj stvarni izazov, korijene kojeg nalazimo u izvori-
ma poput knjinice Nag Hammadi.
No koliko god zadivljujui i provokativni, ti su korijeni esto zbu-
njujui i izazivaju frustraciju, ne samo kod pojedinca koji nije sasma
upoznat sa njihovom porukom, ve i kod boljeg poznavatelja, koji na-
stoji slijediti traak svjetla to se nazire izmeu rijei. Jer, tijek povi-
jesti otetio je i fragmentirao samu bit knjinice Nag Hammadi, i u tak-
vom je obliku ona konano ugledala svjetlo dana. Da bi se ta bit danas
uope shvatila, na mnogim su razinama potrebni temeljiti zahvati. Pri-
mjena filozofske i religijske tradicije, odnosno mitologije antikog do-
ba, bila je jedini nain na koji se moglo izraziti jedno, u sutini, netra-
dicionalno gledite. To je gledite, tovie, bilo i suvie radikalno da bi
zaivjelo unutar organiziranih religija i filozofskih kola onoga doba,
pa nije stoga ni imalo prilike iskoristiti prednost obrazovnih ustanova
tih kultura u razvijanju i boljem objanjavanju svih svojih implikacija.
Gnostike su se kole poele javljati unutar kranstva i neoplatonizma,
koji su ih kasnije odbacili zbog "hereze" gnosticizma. Iz tog su razloga
smisleni i elokventni mitovi i filozofske formulacije tog radikalnog gle-
dita postali iskrivljene i zbrkane predaje, dodatno razvodnjene i zamu-
ene intervencijama kasnijih, opskurnijih autora, ije verzije sainjava-
ju vei dio sauvanog materijala ... iako u knjinici Nag Hammadi mo-
emo nai i nekoliko "klasika".
Tekstovi su sa grkog na koptski jezik prevoeni zasebno, pri e-
mu neki prevoditelji nisu sasvim uspjeli shvatiti dubinu i sveobuhvat-
nost teksta kojeg su prevodili. Prevoditelj kratkog odlomka Platonove
Republike oito nije shvatio tekst, iako ga je smatrao vrijednim prevo-
enja i redakture. Veina je tekstova, sreom, bolje prevedena, premda
se tek u onim sluajevima gdje postoje dvije prevedene verzije jednog
teksta mogu vidjeti razlike izmeu dobrog i loeg prijevoda - to otva-
ra pitanje o kvaliteti prijevoda veine tekstova koji postoje samo u jed-
noj verziji.
Sline su dvojbe prisutne i u pogledu transmisije tekstova, koje su
na temelju iskvarenih prijepisa kopirale generacije i generacije prepisi-
vaa, prvo na grki, a potom i na koptski jezik. Teko je procijeniti broj
nehotiminih pogreaka, budui da ne postoji izvornik za usporedbu; a
ne postoji niti, kao u sluaju Biblije, vie verzija istog teksta koje jed-
na drugu nadopunjuju i ispravljaju. Pogreka se moe ispraviti samo
kad se kao takva prepozna u jedinom prijepisu kojim raspolaemo. Uz
to, zadatak je otean i injenicom da se knjige nalaze u stanju raspada.
Proces je nedvojbeno zapoeo i prije nego su zakopane oko 400. g., na-
stavio se kroz razdoblje u kojem su bile pod zemljom, a na nesreu, ni-
je pravodobno zaustavljen niti u periodu od otkria rukopisa 1945. g. do
trenutka kad su konano konzervirani, tridesetak godina kasnije. U slu-
ajevima gdje nedostaje samo nekoliko slova, praznine se mogu odgo-
varajue popuniti, no u sluaju veih cjelina, u tekstovima jednostavno
mora ostati praznina.
Sve ove zapreke ipak ne bi smjele odbiti itatelja od ozbiljnog raz-
matranja sri ovih eseja. Naprotiv, problemi o kojima je ovdje rije -
razumijevanje postojanja, odgovor na ljudsku dilemu i odnos spram
drutva - zasluuju ozbiljan pristup i vrijedni su panje svakoga tko se
ikad osjetio sposobnim i spremnim uhvatiti se u kotac sa posljednjim
pitanjima. Temeljna su stajalita tih tekstova dosad u pravilu bila po-
znata samo putem ogranienog vienja lovaca na heretike, koji su te
tekstove najee navodili samo da bi ih obezvrijedili ili izvrgli ruglu.
Objavljivanje knjinice Nag Hammadi otvorilo je, stoga - posve neoe-
kivano - pristup gnostikom nauku u obliku u kojem su ga predstavlja-
li sami gnostici. Svemu onome to je bilo iskorijenjeno, ovime je mo-
da pruena nova ansa.
Sakupljai ove knjinice bili su krani, kao i mnogi od autora izvor-
nih tekstova. To i ne iznenauje u tolikoj mjeri, budui da je prvobit-
no kranstvo i samo bilo radikalni pokret. Isus je pozivao na korjeni-
to preispitivanje ustaljenih vrijednosti, zagovarajui kraj svijeta kakvog
poznajemo, i dolazak novog, utopijskog ivota u kojem bi ono idealno
bilo stvarno. Njegovo je stajalite bilo posve opreno svemu to su za-
stupali autoriteti onog doba ... i nije im trebalo dugo da ga zbog toga
uklone. Pa ipak, njegovi su sljedbenici potvrdili sve za to se on zalagao
- i Isus je za njih postao personifikacija ultimativnog cilja. No, meu
sljedbenitvom je postojao i krug onih praktinijih, koji su slijedili i za-
govarali neto konvencionalniji nain ivota. Taj je krug postupno pre-
rastao u vrstu organizaciju sa posve prirodnom brigom za ouvanjem
reda, kontinuiteta, hijerarhije i stabilnosti. Ta je briga, meutim, postup-
no prerasla u brigu za ouvanjem statusa quo, ime se sve vie odmica-
lo od prvotne udnje za konanim ciljem, veim od nekog pojedina-
nog ili sveukupnog uspjeha. Oni koji su slijedili radikalni san, posljed-
nju nadu, smatrani su nelojalnima i prijetnjom za organizaciju.
Kako se tijekom vremena kulturna situacija mijenjala, mijenjao se i
sam jezik kojim se izraavala takva radikalna transcendencija. Svijet mis-
li Isusa i njegovih prvih sljedbenika bio je u stvari jednostavan pobo-
an svijet idovske sinagoge, po svojoj terminologiji usredotoen na
obred Ivana Krstitelja, obred prijelaza sa starog u novi idealni svijet, i-
ji je dramatian dolazak tek predstojao. Po tom vjerovanju, zao sustav
koji prevladava nije prirodno stanje stvari. U naelu, iako ne u praksi,
svijet je dobar. Zlo koje prevladava kroz povijest je pokora, u konanici
strano svijetu kao takvom. Za neke je, meutim, pogled na ivot bivao
sve mraniji; samo podrijetlo svijeta pripisivalo se stranoj pogreci, a
zlo po tome nije samo uzurpator, ve vrhovni vladar svijeta. Jedina je
nada, stoga, leala u bijegu, jer ljudi, ili barem neki ljudi, nisu u svojoj
sutini proizvod takvog apsurdnog sustava, ve po samoj svojoj prirodi
pripadaju onom konanom. Njihova je pokora u tome to su obmanu-
ti i namamljeni u zamku da pokuavaju pronai zadovoljstvo u takvom
nemoguem svijetu, daleko od svog pravog doma. Za neke je usredoto-
enost na unutarnji ivot, neometan vanjskim utjecajima, postao jedini
nain postizanja mira, jasnog vienja, i konanog stapanja u Sveukup-
no, to je sudbina boanske iskre u ovjeku.
Kranski se gnosticizam, dakle, razvio kao reafirmacija - iako u po-
neto drukijem obliku - izvorne transcendencije koja je bila kljuna za
prvobitno kranstvo, i koja je krane inila kranima, a gnostiki su
se krani - uzevi u obzir promijenjene okolnosti - zasigurno smatrali
njezinim jedinim vjernim sljedbenicima. No ti "poneto drukiji okviri"
i "promijenjene okolnosti" u sebi su sadravali i stvarne razlike, zbog
ega su ostali krani smatrali gnosticizam izdajom izvornih kranskih
postavki. Ovakav stav nisu zauzimali samo oni koji su zagovarali sta-
tus quo, ve bez sumnje i mnogi koji su se svom snagom drali izvor-
nog protesta i ultimativne nade. Udaljavanje od izvornog jezika moglo
se iskoristiti za pomirenje svih razliitosti unutar crkve, i crkva je stoga
izopila gnostike, oznaivi ih hereticima.
U Novome zavjetu spominju se dva takva gnostika kranina, kojih
se crkva odrekla poetkom drugog stoljea (2 Tim 2, 16-18):
Svjetovnih se pak praznorjeja kloni: sve e vie provaljivati prema bez-
bonosti i rije e njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet,
koji zastranie od istine tvrdei da je uskrsnue ve bilo te nekima prevraa-
ju vjeru.
U knjinici Nag Hammadi nalazimo ak tri teksta - Rasprava o uskrs-
nuu, Egzegeza due i Evanelje po Filipu - u kojima se zagovara gledi-
te da se kransko uskrsnue ve dogodilo kao duhovna stvarnost!
No, knjinica Nag Hammadi takoer dokumentira injenicu da je
odbacivanje bilo uzajamno; krani koji se ondje nazivaju "hereticima"
po svoj su prilici oni koje smatramo "ortodoksnima". Otkrivenje po Petru
stavlja u Isusova usta rijei kritike upuene glavnoj struji kranstva:
Oni e odavati poast imenu mrtvog ovjeka, mislei da e tako postati is-
ti. No, okaljat e se i pasti u ime pogreke, past e u ruke zlog, lukavog ovje-
ka i viestruke dogme, past e pod vladavinu hereze. Jer neki e od njih huli-
ti istinu i objaviti nauk zla. I govorit e zlo jedni protiv drugih ... A mnogi dru-
gi, koji se protive istini i glasnici su pogreke, svoju e pogreku i svoje zako-
ne usmjeriti protiv mojih istih misli, gledajui iz jednog (kuta), mislei da do-
bro i zlo potjeu iz istog (izvora). Oni trguju mojom rijeju ... A bit e i onih
koji su izvan naeg broja i koji se nazivaju biskupima i akonima, kao da su
svoju vlast od Boga primili. Klanjaju se svojim vladarima. Ti su ljudi kao pre-
suena korita.
Kada je Rimsko Carstvo prihvatilo kranstvo u njegovu konvencio-
nalnijem obliku, izgledi za opstanak gnostikog kranstva - onakvog,
primjerice, kakvog nalazimo u knjinici Nag Hammadi - znatno su se
smanjili. Ciparski biskup Epifan, ije je najznaajnije djelo svojevrsna
"kutija prve pomoi" u sluajevima hereze, opisuje svoj prvi susret sa
gnosticizmom koji se odigrao u Egiptu, i to otprilike u doba nastajanja
zbirke Nag Hammadi:
Naiao sam na ovu sljedbu sam, ljubljeni, i osobno sam ove stvari uo iz
ustiju gnostika. Ne samo da su mi te zabludjele ene otkrile svoj nauk, ve su
me u svojoj besramnoj smjelosti pokuale i zavesti... No, milostivi me Bog
spasio od njihove zloe - proitavi i njih i njihove knjige, te shvativi njihove
prave nakane, nisam se dao zavesti i navui na mamac. Pobjegao sam, i ne gu-
bivi asa odmah obavijestio tamonje biskupe, te pronaao one koji su se kri-
li unutar crkve. I tako su protjerani iz grada, njih otprilike osamdesetero, i grad
je naposlijetku oien od toga korova.
Kranski se svijet u konanici rijeio gnosticizma, izuzmemo li po-
vremene pojave tajnih gnostikih pokreta, izvjesna gnostika naginja-
nja unutar srednjovjekovnog misticizma, te povremene krotke odjeke u
knjievnosti, primjerice u engleskom romantizmu:
Roenje je nae tek san i zaborav:
Dua koja se s nama budi, Zvijezda naeg ivota,
Nastade na drugom mjestu
I Dolazi izdaleka.
Svijet je i suvie jak u nama; od poetka pa do kraja,
Dobivanjem i troenjem, mi rasipamo svoje moi.
Odreeni oblici gnosticizma uspjeli su se ouvati van granica preo-
braenog Rimskog Carstva. Na nemirnim podrujima Iraka i Irana i da-
nas postoji mala sekta "mandejaca", u prijevodu "znalaca" iliti "gnos-
tika".
Isto to povlaenje u unutarnji svijet ili oajavanje nad svijetom, od
kojeg nastaje gnostika misao, nije se samo proirilo ranim kran-
stvom i stvorilo kranski gnosticizam, ve je openito dominantno u
kasnom antikom razdoblju, stvarajui oblike gnosticizma i van kran-
stva. Meu povjesniarima religije jo uvijek traju rasprave treba li se
gnosticizam shvatiti iskljuivo kao pokret nastao unutar kranstva, ili
kao mnogo iri, samim time neovisan pokret, koji je moda ak i stari-
ji od kranstva. Zahvaljujui zbirci Nag Hammadi ta je debata moda
na pragu razjanjenja, i to u korist shvaanja gnosticizma kao fenome-
na mnogo ireg nego to je to kranski gnosticizam kakvog su doku-
mentirali hereziolozi.
Tu je, za poetak, pitanje idovskog gnosticizma. ini se da postoji
izvjesna povijesna utemeljenost tvrdnji hereziologa po kojima neke kr-
anske hereze vuku korijen iz idovskih sekti. Konano, i samo se kr-
anstvo razvilo unutar judaizma, i bilo bi neobino da u sebi nije reflek-
tiralo razliite struje onodobne judaistike misli. Ni samo prvotno kr-
anstvo nije bilo jedinstven pokret. Prva generacija idovskih krana
u Galileji, koja je razvila zbirku izreka ukljuenih u Evanelja po Ma-
teju i Luki, vjerojatno je smatrana heretikom od strane Pavla i helenis-
ta, a mogue je i daje osjeaj bio obostran. Pavao je jasno odbacio kr-
anske "judaizere" kao heretike. U drugoj polovici prvog stoljea razli-
ite struje idovskog kranstva iskljuene su iz judaizma, a u isto vrije-
me nastaje "normativni" judaizam kao odgovor na prijetnju idovskom
identitetu nakon pada Jeruzalema 70. godine n. e.
Neki gnostiki spisi iz knjinice Nag Hammadi ne odraavaju kr-
ansku predaju, ve se nastavljaju na Stari zavjet, koji je, naravno, i
idovska Biblija. No i sama ideja idovskog gnosticizma ponekad se
odbacuje kao pojmovna kontradikcija. Kako bi idovi mogli smatra-
ti svog Boga zlom silom koja je jednim krivim potezom stvorila svijet,
Boga koji ne posjeduje znanje o skrivenom dobrom Bogu iznad sebe?
Budui da krani tuju istog Boga kao i idovi, ovaj bi se argument
mogao iskoristiti i protiv same ideje kranskog gnosticizma. No, bu-
dui da su ranokranski lovci na heretike jasno identificirali gnostike
kao krane, iako, naravno, heretike krane, koncept kranskog gnos-
ticizma vrsto je ustolien. Po drugoj analogiji, imun Mag, jedan od
najranijih poznatih gnostika, vukao je porijeklo iz Samarije, iako su se
Samaritanci, na svoj nain, klanjali istom Bogu kao i idovi i kra-
ni. Shvatljiv je, stoga, koncept idovskog gnosticizma, ak i ako se sa
odreenog normativnog gledita moe osporiti valjanost upotrebe ter-
mina idovski, kranski ili samarianski za takvu jednu osobu ili tekst.
Nisu nam, naravno, poznati gnostici koji su svoj nauk oslanjali na i-
dovsku ili starozavjetnu tradiciju na bilo koji drugi nain nego kroz tek-
stove samih tih tradicija, tako da, pri razmatranju pojma idovskog gnos-
ticizma, u stvari govorimo o idovskim kulturnim tradicijama bez vid-
ljivih kranskih atributa, i time praktiki iscrpljujemo daljnju identifi-
kaciju nositelja tih tradicija.
Otkrie svitaka sa Mrtvog mora ve je skrenulo pozornost na inje-
nicu da je judaizam u 1. stoljeu bio prilino pluralistian u svojim teo-
lokim pozicijama i da je obuhvaao veliki broj razliitih grupa ili sek-
ti. Prije otkria svitaka s Mrtvog mora eseni su se nalazili u istoj situaci-
ji kao i gnostici prije otkria knjinice Nag Hammadi: smatralo ih se po-
kretom o kojem se premalo zna da bi se pristupilo ozbiljnijem proua-
vanju. Danas znamo da su eseni bili idovska sekta koja je raskinula sa
slubenim judaizmom jeruzalemskog hrama, i koja se povukla u pusti-
nju pokraj Wadi Qumrana. Svoj su poloaj tumaili antitezom svjetlo-
sti i tame, istine i lai, dualizmom koji svoje porijeklo vue iz perzijskog
dualizma i protee se sve do gnosticizma. Povijest gnosticizma, kako je
biljei knjinica Nag Hammadi, nastavlja se ondje gdje zavrava povi-
jest esena, kako je dokumentiraju svici s Mrtvog mora. Kasnije idov-
ske mistike predaje, koje je uglavnom prikupio Gershom Scholem, po-
kazale su da su gnostike struje, koliko god to djelovalo inkonzistentno,
svoj tajni ivot nastavile unutar konteksta normativnog judaizma.
Knjinica Nag Hammadi razotkrila je izvorno nekransko porijeklo
nekih znaajki koje su se ranije tumaile kao karakteristino kransko-
-gnostike, iako je idovski element u njima nedvojben. Irenej predstav-
lja Barbelo kao vodeu mitoloku figuru u kransko-gnostikoj grupi
nazvanoj "Barbelo-gnostici". No, Tri Setove stele gnostiki je tekst bez
kranskih elemenata, koji bez obzira na to dodjeljuje Barbeli istak-
nuto mjesto. Hipolit navodi "Setovu parafrazu" kao kransko-gnosti-
ki tekst. No, vrlo slian tekst u zbirci Nag Hammadi, emova parafra-
za, ne sadri kranski element. Shvatljivo je da su kranski hereziolo-
zi bili prvenstveno zaokupljeni poricanjem kranske forme gnostikim
tekstovima i pokretima. No to ne bi trebalo koristiti kao indiciju da je
kranski oblik izvorni oblik, naroito zato to samo otkrie zbirke Nag
Hammadi prua dokaze da su posrijedi nekranski oblici.
Jo jedan primjer, iako ne nuno gnostiki u ovom sluaju, mitolo-
ka je pripovijest o roenju u Otkrivenju 12, koju komentatori i uz naj-
vee napore teko povezuju sa ijednom verzijom prie o roenju Isusa.
No, Otkrivenje po Adamu sadri seriju nekranskih pripovijesti o do-
lasku spasitelja koji imaju otprilike isti oblik, i stoga pokazuju zajedni-
ku mitoloku pozadinu koja nije kranska.
Setovi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi jo snanije svjedoe o
nekranskom gnosticizmu koji ranije nije bio tako jasno dokumenti-
ran. Taj korpus tekstova prikazuje prijelaz iz nekranskog u kranski
gnosticizam, a prema rijeima jednog od vodeih strunjaka za setija-
nizam: "Veina zapisa ove grupe tekstova ne sadri niti jedan kran-
ski element (Tri Setove stele, Allogenes, Marsanes, Misao Noreje); ne-
ki sadre tek natruhe kranskih motiva (Zostrijan, Otkrivenje po Ada-
mu) ili su samo naizgled kranski (Trimorfna Protenoja, Evanelje po
Egipanima); dok se samo nekoliko njih (Hipostaza Arhonata, Mel-
kisedek, Ivanov apokrif) pribliava onome to nazivamo kranskom
gnozom."
Podrijetlo Setovih tekstova i u njima sadranih mitologija ne moe-
mo traiti u kranskoj tradiciji, jer kranski je element toliko stran sre-
dinjoj ideji teksta da navodi na zakljuak kako ga je kranski redak-
tor, prevoditelj ili pisar dodao izvorno nekranskom tekstu, iako tekst u
svom istom nekranskom obliku vie ne postoji. Trimorfna Proteno-
ja, naprimjer, koja je pretrpjela sekundarnu kristijanizaciju, vue uspr-
kos tome svoje korijene iz iste idovske mudrosti kao i prolog Evanelja
po Ivanu. Kao primjer ovakvog trenda kristijaniziranja moemo istaknu-
ti i "Svetu Knjigu Velikog i Nevidljivog Duha", koju je neki pisar pre-
imenovao u "Evanelje po Egipanima". Za setovski korpus stoga moe-
mo zakljuiti da, iako je oito bio prihvatljiv kranima (kao to su to bi-
li i neki drugi nekranski tekstovi, primjerice Stari zavjet), on svoje po-
rijeklo vue iz nekranskog, "idovskog" gnosticizma.
Knjinica Nag Hammadi podastire ak i jedan primjer procesa kris-
tijanizacije koji nam se odigrava gotovo pred oima. Nekranska filo-
zofska rasprava Eugnostos blagoslovljeni arbitrarno je podijeljena na
odvojene govore, koji su potom stavljeni u Isusova usta kao odgovori
na pitanja (koja ponekad i nemaju previe veze s odgovorom) koja mu
upuuju uenici tijekom njegova ukazanja poslije uskrsnua. Posljedi-
ca toga je odvojeni traktat naslovljen Sofija Isusa Krista. Oba se oblika
teksta nalaze jedan pored drugoga u Kodeksu III.
Neki od tekstova u zbirci Nag Hammadi, ponajprije predaje o Se-
tu, jasno pokazuju svoju filozofsku i neoplatonistiku orijentaciju. Plo-
tin, vodei neoplatonist treeg stoljea n. e., doista se i dotie gnostika
u svojoj koli: "Osjeamo izvjesno potovanje spram nekih naih prija-
telja koji su tu misao usvojili prije nego su nam postali prijateljima, i,
premda ne znam kako u tome uspijevaju, nastavljaju tako misliti". No,
kao to pokazuju Plotinove polemike, kola se okrenula protiv gnosticiz-
ma. Njegov uenik Porfirije zapisuje tako u svom ivotu Plotinovu:
Bilo je u njegovo doba mnogo krana i drugih, i pripadnika sljedbi koji su
napustili staru filozofiju, ljudi... koji... stvorie otkrivenja po Zaratustri, Zostria-
nu, Nikoteju, Alogenu, Mesosu i slinima, obmanjujui sebe i mnoge druge, i
tvrdei da Platon nije pronikao u dubine shvatljive stvarnosti. Plotin je stoga e-
sto napadao njihova gledita u svojim predavanjima, i napisao je raspravu koju
je naslovio "Protiv gnostika"; nju nam je ostavio kako bismo prosudili stoje na-
pisao. Amelije je protiv knjige Zostrianove napisao ak etrdeset svezaka.
Knjinica Nag Hammadi sadri dva takva naslova, rasprave Zostri-
an i Alogen, moda upravo one koje su napadali Amelije i drugi neo-
platonisti. Po filozofskoj su im orijentaciji slini i neki drugi tekstovi iz
zbirke, kao primjerice Trimorfna Protenoja i Marsanes. Plotinov na-
pad na gnostike "magine zazive" upuene "viim silama" moda je
bio usmjeren upravo na himnike tekstove poput Tri Setove stele. Knji-
nica Nag Hammadi daje, stoga, vrlo znaajan doprinos ne samo povi-
jesti religije, ve i povijesti filozofije.
Knjinica Nag Hammadi takoer ukljuuje i materijal nastao na re-
ligijskim predajama koje ne pripadaju judeo-kranskom naslijeu. Tu,
primjerice, spadaju hermetiki tekstovi koji se temelje na egipatskim
predajama. Rije je najee o inicijacijskim dijalozima izmeu boan-
stava Hermesa Trismegistosa i njegova sina Tata. Rasprava o Osmom
i Devetom iz knjinice Nag Hammadi jedan je takav, ranije nepoznat
hermetiki tekst, i premda je mogue raspravljati jesu li odreeni tek-
stovi iz knjinice doista gnostiki ili ne, ovisno o tome kako definira-
mo gnosticizam i interpretiramo tekstove, nekoliko njih, kao na primjer
Izreke Sekstove, posve oito nisu gnostiki. No, kao to je mogua gnos-
tika interpretacija Biblije, moe se pretpostaviti da se i te moralistike
maksime mogu smjestiti u gnostiku orijentaciju.
Budui da je zbirka Nag Hammadi po svemu sudei sastavljena kao
kransko-gnostiki korpus, teko je ponekad zamisliti da su se nekim
tekstovima, primjerice onim hermetikima, sluili ljudi koji su sebe
smatrali kranima. Jedan se tekst ak poziva na zoroastersko naslje-
e, budui da se pripisuje njegovu djedu (ili moda ujaku) Zostrianu, i
u kriptogramu spominje Zaratustru. Pa ipak, gnostiki je stav spram re-
ligijskih predaja, za razliku od ortodoksnog kranskog, bio vie eku-
menski i sinkretiki, dokle god je u njima nalazio ideje srodne svojima.
Ako su Seta mogli izjednaiti sa Isusom, vjerojatno su mogli proizvesti
i kristijanizirane interpretacije Hermesa i Zaratustre.
Ne ini se, stoga, da je gnosticizam u svojoj sutini bio samo alter-
nativni oblik kranstva, ve prije radikalna struja koja je teila oslobo-
enju od vladavine zla i unutarnjoj transcendenciji, struja koja se proi-
rila u razdoblju kasne antike i poela bujati unutar kranstva, judaizma,
neoplatonizma, hermetizma i slinih uenja. Kao nova religija, gnosti-
cizam je bio sinkretian i oslanjao se na razliite religiozne tradicije, a
na okupu ga je drala vrlo vrsta ideja. Upravo je ona klju za razumi-
jevanje jedinstva unutar tolike raznolikosti.
2. Rukopisi
Znaaj je knjinice Nag Hammadi u tome to sadri mnoga izgublje-
na grka djela u koptskom prijevodu. Ona osvjetljava i proces nastan-
ka samih koptskih knjiga, to nam otkriva poneto o ljudima koji su ih
prepisivali, itali i naposljetku zakopali.
Knjinicu Nag Hammadi sainjava dvanaest knjiga, te jo osam lis-
tova koji su odstranjeni iz trinaeste knjige u kasnoantikom periodu, da
bi kasnije bili umetnuti u prednje korice este knjige. Ovih osam listo-
va sadri cjelovit tekst, samostalnu raspravu izvaenu iz knjige sabra-
nih eseja. Ustvari, sve se knjige, osim desete, sastoje od zbirki relativno
kratkih djela. Ukupno je rije o pedeset i dvije rasprave. Budui da jed-
na knjiga sadri nekoliko rasprava, moglo bi se zakljuiti da su, poput
biblijskih knjiga, ovi tekstovi bili predodreeni za mali format, no da
je u razdoblju kada su nastali postojei prijepisi ipak upotrijebljen ve-
i format. Razlog tomu mogao bi se objasniti kratkim uvidom u povi-
jest izrade knjiga.
Svitak je bio uobiajen oblik knjige sve do prvih stoljea nove ere,
kada ga poinje zamjenjivati ekonominiji format koji je omoguavao
pisanje na obje strane, odnosno oblik suvremene knjige odvojenih lis-
tova. Struno reeno, knjigu u obliku valjka nazivamo "svitak" ili "vo-
lumen" (od latinske rijei za glagol "kotrljati"), dok knjigu u suvreme-
nom obliku zovemo "kodeks", (lat. codex, pl. codices), prema latin-
skom nazivu za set drvenih tablica premazanih voskom i svezanih po-
put crtaeg bloka, pretee kasnijih knjiga sastavljenih od listova papi-
rusa, pergamenta ili papira.
I premda su se knjievna djela nastavila pisati u otmjenijem obliku
svitaka, krani (ali ne i idovi) vrlo su brzo usvojili ekonominije ko-
dekse. Kodeks je bio i praktiniji od svitka, kao to vjerojatno zna sva-
tko tko je ikad radio sa mikrofilmom. Potekoe pri koritenju svitka,
i njegovo troenje pri svakom odmotavanju i namotavanju kada se eli
nastaviti s itanjem ili potraiti neki podatak, dovele su do njegove po-
stupne zamjene kodeksom, isto kao to se i danas javlja trend zamjene
mikrofilma u rolama filmom u arcima.
U Egiptu se kao materijal za pisanje najee koristio papirus. Tro-
kutasta stabljika papirusa ispunjena je vlaknastom srikom koja se mo-
e guliti ili rezati u duge tanke trake. Te su se trake polagale jedna po-
red druge, a potom bi se na njih pod pravim kutom polagao i drugi sloj.
Preanjem, suenjem i latenjem ovih traka dobivala se fleksibilna, glat-
ka i postojana povrina za pisanje. Takvi listovi papirusa obino su bili
dugaki samo dvadesetak centimetara, no oni iz knjinice Nag Hamma-
di esto su premaivali metar duljine. Budui da je takav proizvod pred-
stavljao tehnoloko postignue tog doba, on upuuje na vanost koju su
knjigama pridavali njihovi tvorci.
Nekoliko takvih povrina za pisanje od papirusa polagale su se jedna
uz drugu, i to tako da se, na mjestima gdje se lijepe, preklapaju nekoli-
ko centimetara. Rezultat je bio svitak papirusa, esto dug oko tri metra.
Listovi irine od 20 do 40 cm izrezivali bi se potom iz takvih svitaka, od
desnog kraja svitka prema lijevom. Trebalo je razrezati dosta svitaka da
bi se dobio snop od 20 do 40 listova, koji su preklopljeni po sredini tvo-
rili knjigu kodeksa. injenica da je bilo potrebno od dva do est svitaka
za izradu jednog jedinog kodeksa pomae objasniti zato je kodeks mo-
gao sadravati vie od jednog teksta, ako znamo da se svaki tekst izvor-
no sastavljao imajui u vidu veliinu svitka.
Budui da svaka traka papirusa ima vlaknasti uzorak koji je jedin-
stven poput otiska prsta, fragmentarnije knjige iz knjinice Nag Hamma-
di ponovno su sastavljane tako da je lociran poloaj vlakana fragmen-
ta ili lista na izvornom listu papirusa nainjenom od traka papirusa. Na
taj se nain mogao odrediti njegov poloaj u svitku i, konano, u ko-
deksu.
Koptski muzej u Kairu, gdje se uva knjinica Nag Hammadi, sva-
ku je knjigu oznaio brojem. Numeracija je trebala oznaavati redosli-
jed po kojem e se knjige objavljivati, ime je u svakom sluaju izraen
svojevrstan vrijednosni sud u smislu vanosti i stanja ouvanosti poje-
dinih tekstova. Iznimku u odnosu na tu tendenciju predstavlja samo vr-
lo fragmentarna etvrta knjiga, koja je svoju relativno visoku poziciju
dobila zahvaljujui tome to su dvije rasprave koje sadri duplikati ras-
prava u treoj knjizi. Radi lakeg snalaenja, rasprave su u svakoj knji-
zi konsekutivno numerirane. Iako je sistem numeracije knjiga, raspra-
va, pa ak i stranica varirao u velikoj mjeri tijekom posljednjih par de-
setljea, numeracija koja se ovdje koristi jest ona iz Koptskog muzeja i
Pretiska kodeksa iz Nag Hammadija, te bi stoga trebala zamijeniti sta-
rije numeracije.
Od ukupno pedeset i dvije rasprave, njih est su duplikati (III,1;
IV,1 i 2; V,1; XII,2; i XIII,2) i nisu ukljuene u ovu knjigu, budui da
je pri uvrtavanju odabran bolji prijepis. est drugih rasprava postoja-
lo je i prije otkrivanja knjinice Nag Hammadi, bilo u grkom izvorni-
ku (VI,5 i 7, te XII,1), bilo u latinskom (VI,8) ili koptskom prijevodu
(II,1 i III,4). Dva koptska prijevoda potjeu iz papirusnog kodeksa pod
nazivom BG 8502, trenutno pohranjenog u Berlinu. Kodeks u tom po-
gledu ima slinosti sa knjinicom Nag Hammadi, pa su iz tog razloga i
druge dvije rasprave koje sadri ukljuene na kraju ove knjige. Da bi-
smo dobili dojam o koliini tekstova koji su sauvani iskljuivo kroz
knjinicu Nag Hammadi, mogli bismo oduzeti ukupno dvanaest dupli-
kata unutar ili izvan korpusa knjinice Nag Hammadi, i usprkos tome
dobiti brojku od ak etrdeset novootkrivenih tekstova. Nekoliko frag-
menata tri teksta iz tog korpusa postojalo je i ranije, jedan na grkom
(II,2) i dva na koptskom (II,5 i VII,4), no oni nikad nisu bili identifici-
rani kao takvi sve dok sa zbirkom Nag Hammadi nije postao dostupan
cjelovit tekst. Sada kada nam je dostupna itava knjinica, mogue je
identificirati i fragmente nekih drugih tekstova. No, takvi nam sauvani
dijelovi rasprava zadaju vie muke nego koristi. Ozbiljniji problem vrs-
tom odreivanju brojke od etrdeset novih tekstova predstavlja inje-
nica da su i neki od tih tekstova prilino fragmentarni (VIII,1; IX,1,2 i
3; XI,1, 2, 3 i 4; i XII,3). Najsigurnije bi stoga bilo ustvrditi da knjini-
ca Nag Hammadi ukupnoj koliini knjievnih tekstova koji su preivje-
li iz starog vijeka doprinosi sa trideset relativno cjelovitih i deset frag-
mentarnijih tekstova.
Iako je knjinica Nag Hammadi na koptskom, tekstovi su izvorno
bili sastavljeni na grkom jeziku. injenica da su otkriveni u Gornjem
Egiptu moe nas, stoga, navesti na pogrean trag. Neki su, naravno, bi-
li napisani u Egiptu, jer nekoliko ih sadri specifine aluzije na Egipat:
Asklepije naziva Egipat "odrazom nebesa"; O podrijetlu svijeta pozi-
va "vodene hidre u Egiptu" i "dva bika u Egiptu" kao svjedoke; a Ras-
prava o Osmom i Devetom daje naputak sinu da "napie ovu knjigu za
hram u Diospolisu (Magni pokraj Luxora ili Parvi pokraj Nag Hamma-
dija) hijeroglifskim pismom". Pa ipak, pisci na grkom jeziku mogli
su se u starom vijeku pronai bilo gdje gdje se govorilo grki, u samoj
Grkoj (VI,5), Siriji (II,2) ili Jordanu (V,5). Slian je sluaj i sa Bibli-
jom te drugim drevnim tekstovima napisanima u razliitim dijelovima
staroga svijeta, i sauvanima u "suhom egipatskom pijesku". Knjini-
ca Nag Hammadi ukljuuje stoga zbirku izvorno grke literarne pro-
dukcije, meusobno najee nepovezanih i anonimnih autora ratrka-
nih diljem istone polovice staroga svijeta, i pokriva razdoblje od goto-
vo pola tisuljea (ili vie, ako u obzir uzmemo kratak odsjeak Plato-
nove Republike, VI,5).
Izuzev onoga to moemo zakljuiti iz samih knjiga, gotovo se nita
ne zna o ljudima koji su prevodili rasprave na koptski, ili onima koji su
ih prepisivali, koristili i zakopali. Egipatsko je itateljstvo toga doba bi-
lo prilino dobro upoznato s grkim jezikom, i grka se knjievnost u
znatnoj mjeri uvozila i prepisivala. Grad Diospolis Parva, rimska voj-
na baza s galaanskim postrojbama iz Male Azije koje su govorile gr-
ki, nalazio se na drugoj obali Nila, nasuprot lokaciji gdje je bila zako-
pana knjinica Nag Hammadi. Grki natpis "Za [dobru] sreu cara [ce-
zara] Trajana Hadrijana [Augusta]" pronaen je u Chenoboskiji, na des-
noj obali Nila, blizu mjesta zakapanja. Grke molitve upuene Zeusu
Serapisu u kojima se spominje Antiohija, pronaene su u dvjema spilja-
ma na litici u blizini mjesta gdje je bila zakopana knjinica. No, grki
tekstovi, kao to su Biblija i knjinica Nag Hammadi, sve su ee bili
prevoeni i na domai, egipatski jezik. Na podruju gdje je knjinica sa-
kupljena, itana i zakopana, i to u priblino istom vremenskom razdob-
lju, tu tendenciju moe ilustrirati djelo ivot Sv. Pahomija. Taj tekst,
koji postoji u grkoj i u koptskoj verziji, kazuje kako je neki grki redov-
nik iz Aleksandrije pohodio Pahomija, "koji ga je smjestio na stan sa jed-
nim starijim bratom koji je poznavao grki", dok je taj redovnik uio
domai jezik. Pahomije u meuvremenu "poduze svakojake napore da
milou Bojom naui grki, kako bi iznaao nain da mu prui utjehu.
Pahomije ga potom postavi za kunog upravitelja aleksandrijskoj i dru-
goj stranoj brai koja su dola nakon njega".
Egipatski jezik zapisan grkim alfabetom (uz nekoliko slova za gla-
sove koje Grci nisu poznavali) naziva se koptskim. Knjinica Nag
Hammadi napisana je na dva koptska narjeja. ak i meu tekstovima
prevedenima na isto narjeje, neka manja odstupanja upuuju na vei
broj prevoditelja, koji ne odgovara broju prepisivaa zaslunih za sau-
vane prijepise. U sluajevima duplikata radilo se o vie prevoditelja ko-
ji su se sluili razliitim grkim tekstovima. Proces prevoenja vjerojat-
no se odvijao diljem velikog podruja to ga je inio Egipat, i vjerojat-
no je trajao vie od stoljea.
Svaki je kodeks bio uvezan u kou. Skica eljenih dimenzija knji-
ge esto se urezivala u kou, dok se unutarnja strana skicirane povrine
oblagala rabljenim papirusom slijepljenim u debeli karton, takozvanom
kartonaom, to je nalikovalo tvrdom ukorienju. Taj se rabljeni papi-
rus sastojao od grkih i koptskih pisama i poslovnih dokumenata, iz ko-
jih doznajemo imena ljudi i mjesta, kao i datume koji pomau odredi-
ti vrijeme i mjesto izrade korica. Nakon to bi se uvez obloio kartona-
om, presavijao bi se uski pojas pri vrhu i dnu prednjih i stranjih ko-
rica, te okomiti vanjski rub stranjih korica. Budui da se linija ivo-
tinjske kraljenice obino pruala vodoravno preko korica, suenje ko-
e prema repu moglo se sauvati u obliku zaklopca koji se protezao od
okomitog vanjskog ruba prednjih korica. Na njega se privrivao re-
men koji je vodoravno opasavao zatvorenu knjigu. Ta je praksa moda
preuzeta iz proizvodnje papirusnih svitaka, gdje su se pergamentni ovi-
tak i remen tradicionalno koristili kako bi se svici zatitili i drali za-
tvorenima. Remen je takoer bio potreban kako bi se kodeks drao za-
tvorenim. Svaka od knjiga iz knjinice Nag Hammadi sastoji se iz jed-
nog bloka od etiri lista, presavijenih po sredini da bi se dobila povri-
na za pisanje (iako je u Kodeksu I glavni blok nadopunjen i dvama ma-
njima). Takvi veliki blokovi esto su se rastvarali na vanjskim rubovi-
ma ako nisu bili vrsto povezani. Kako bi kodeks ostao zatvoren, ve-
zivali su se i krai, pomoni remeni koji su se protezali od vrha do dna
prednjih i stranjih korica.
Na dva uveza (IV i VIII) nedostaje zaklopac na vanjskom rubu pred-
njih korica, iako imaju uobiajene remene, no na treem uvezu sline
izrade (V) takav zaklopac postoji. Te su tri knjige, kako se ini, bile
izraene od manjih koa, a na tednju upuuje i loa kakvoa papirusa u
njihovim blokovima. Drugi uvezi ukljuuju kono pojaanje koje obla-
e hrbat knjige, i tako titi korice i listove od pritiska remena koji prola-
zi kroz sredinji pregib knjige, te od dva horizontalna potporna remena
stijenjenih izmeu konog pojaanja i korica. Tri su uveza takve izra-
de (VI, IX, X). Oni ine drugu skupinu uveza, zajedno s jo jednim sli-
no izraenim uvezom (II), kojemu obloga, kakvu god da je ve imao,
nedostaje. Karakteristina je za ovu grupu ne samo spomenuta napred-
na metoda izrade, nego i vea estetska kvaliteta. Doista, uvez Kodeksa
II veoma je lijepo ukraen i obojen. Ostala etiri uveza (I, III, VII, XI)
ne dijele neke znaajke zbog kojih bi se mogli svrstati u jednu grupu,
izuzmemo li zajedniku im grubu izradu.
Pisare koji su sudjelovali u izradi trinaest kodeksa razlikujemo po
njihovom rukopisu. Malo je jasnih primjera iz kojih bi se vidjelo da je
jedan pisar radio na vie kodeksa: jedan je pisar tako prepisao veinu
Kodeksa I, ali je drugi pisar prepisao raspravu 4 u Kodeksu I; taj drugi
pisar prepisao je i rasprave 1 i 2 Kodeksa XI. Trei je pisar drukijim
narjejem prepisao rasprave 3 i 4 Kodeksa XI, te Kodeks VII. Dakle, tri
od etiri knjige koje se ne ine povezane s obzirom na nain izrade uve-
za, dovode se ipak u meusobnu vezu preko pisara koji su ih napisali.
Ranije se smatralo da je jedan pisar prepisao Kodekse IV, V, VI, VIII i
IX, to bi znailo da su dvije grupe uveza koje se razlikuju po konom
uvezu povezane pisarovim rukopisom. Novija su istraivanja, meu-
tim, pokazala da se ipak radi o razliitim, premda slinim, rukopisima.
Razlike su najjasnije ondje gdje nalazimo i razlike u uvezu, ime se sa
zakanjenjem potvruje, umjesto da se relativizira, podjela u grupe ko-
ja se prvotno temeljila samo na konatom uvezu.
Postojanje dviju grupa slinih uveza uz dodatna etiri razliita uve-
za, te jedne grupe pisane rukopisom jednog pisara uz dodatne rukopise
razliitih pisara, moglo bi ukazivati na to da je knjinica Nag Hammadi
nastala spajanjem niza izvorno manjih knjinica ili zasebnih knjiga. To
moda potvruje i raspodjela duplikata. Nijedan kodeks ne sadri dvi-
je kopije istog djela, niti postoji duplikat traktata meu knjigama iz iste
grupe uveza, a ne postoje, osim jedne iznimke, niti dva prijepisa istog
teksta pisana rukom jednog pisara. Ta jedna iznimka su prijepisi II,4 i
XII,2, gdje je jedan te isti tekst napisan istim rukopisom, i gotovo iden-
tinim izborom rijei. Pa ipak, drugi je prijepis odbaen kad je Kodeks
XIII razderan, i samo je jedan traktat (XIII,1) sauvan unutar prednjih
korica Kodeksa VI - zajedno sa nekoliko uvodnih redaka XIII,2 na po-
leini zadnjeg lista, koji nije mogao biti izbaen bez da se unakazi tekst
kojeg se eljelo sauvati (XIII,1). injenica da je ovaj pisarov duplikat
poniten odvajanjem XII,2 (izuzev neizbjenih uvodnih redaka) svje-
doi moda o svijesti da je takvo dupliciranje smatrano nepotrebnim.
Biljeka u Kodeksu VI izraava zabrinutost prepisivaa da ne izazove
negodovanje naruitelja teksta dupliciranjem onoga to ovaj ve posje-
duje. Kad se u okviru itave knjinice, stoga, naie na duplikat, namee
se zakljuak da knjige sa kopijama nisu bile predviene za knjinicu od
trinaest knjiga. Obje se rasprave iz Kodeksa IV nalaze i u Kodeksu III,
tako da je Kodeks IV posve suvian u sadanjoj knjinici. Uz to, u Iva-
novom apokrifu postoje ukupno tri kopije (II,1; III,1 i IV,1), po jedne u
svakoj kategoriji uveza. Moe se stoga zakljuiti da sadanja knjinica
proizlazi iz barem tri manje zbirke.
Datiranje koptskih knjievnih rukopisa, kao primjerice tekstova ko-
ji su pred nama, mnogo je tee od datiranja grkih knjievnih rukopisa,
ili kurzivnih poslovnih rukopisa i dokumenata iz onoga doba. Jo nije
provedena temeljita studija rukopisa iz knjinice Nag Hammadi, iako
se razmatraju mogui datumi u razdoblju od ranog do kasnog etvrtog
stoljea nove ere. Sami tekstovi uglavnom ne sadre datume niti povi-
jesne reference koje bi omoguile datiranje. No u tekstu Razumijevanje
Nae Velike Moi postoji jedna referenca koja bi mogla posluiti kao
polazna toka za datiranje Kodeksa VI: "Odvratite se od zlih pohota i
udnji, i (uenja) Anomejaca, zlih hereza koje nemaju temelja!" Kada
se aleksandrijski nadbiskup Atanazije skrivao u Pahomijevim samosta-
nima sredinom 4. stoljea nove ere, "anomejska" je hereza proivljava-
la kratkotrajan procvat u Aleksandriji. Ovaj tekst vjerojatno nije zado-
bio svoj konaan oblik prije tog datuma.
Papirusu koji se upotrebljavao za pisma i poslovne dokumente, i koji
se potom nanovno upotrijebio za podebljavanje konog uveza, lake je
odrediti vrijeme i mjesto nastanka nego listovima koji sainjavaju knji-
gu unutar tih korica. U "kartonai" Kodeksa VII zapisane su tako go-
dine 341., 346. i 348. To ukazuje na injenicu da korice Kodeksa VII
izraene najranije 348. godine, a moda i nekoliko desetljea kasnije.
Dokument pronaen u kartonai Kodeksa I spominje "Diospol[is] blizu
Chenobos[kije]". U kartonaama ostalih korica spominju se i neki dru-
gi lokaliteti na istom irem podruju. Dio kartonae iz korica Kodeksa
VII pripadao je, ini se, redovniku po imenu Sansnos koji je bio zadu-
en za stoku u samostanu, to bez sumnje objanjava njegovu poveza-
nost sa izradom konih uveza. Sjedite samostana Pahomijeva reda u
Pabau, gdje je bila smjetena bazilika Sv. Pahomija, te trei pahomijski
samostan u Chenoboskiji, gdje je sam Pahomije zapoeo svoj kran-
ski ivot kao pustinjak, udaljeni su samo 8,7 odnosno 5,3 kilometra od
mjesta gdje je knjinica bila zakopana. Iz tog se razloga porijeklo ko-
deksa iz Nag Hammadija esto povezivalo sa pahomijskim monakim
redom, koji je, izmeu ostalog, imao razgranat literarni program u vri-
jeme nastanka kodeksa iz Nag Hammadija. No, objavljivanje ove karto-
nae 1981. g. potaknulo je kritiko preispitivanje dokaza, koji su se po-
kazali manje sigurnima nego to se to ranije smatralo. Povezanost ko-
deksa iz Nag Hammadija i pahomijskog pokreta ostaje i dalje zamamna
mogunost, jer, iako je ta veza konkretnija od svih drugih ponuenih,
ipak je jo uvijek daleko od provjerene.
S obzirom na ortodoksiju pahomijskih samostana koja je vidljiva u
ivotu Sv. Pahomija i drugim redovnikim legendama, neki znanstve-
nici oklijevaju povezati knjinicu Nag Hammadi i te samostane, osim
ako se tekstovi nisu prepisivali u svrhu borbe protiv hereze. No brani-
telj kranskog pravovjerja ne bi se trudio sakupljati nekranske tek-
stove koje nalazimo u knjinici Nag Hammadi. Osim toga, neki kran-
ski tekstovi nisu eksplicitno "heretiki", pa je malo vjerojatno da bi bili
ukljueni na takovu crnu listu. Sama injenica da je knjinica vjerojatno
nastala spajanjem nekoliko manjih zbirki, upuuje na individualne kr-
anske gnostike ili samostane koji su pojedine knjige ili manje zbirke
stvarali za potrebe vlastita duhovnog prosvjetljenja, prije nego na pre-
pisivaku kampanju lovaca na heretike. Budui da je poznata anti-here-
tika knjievnost na grkom jeziku, sa rezervom bi se trebala uzeti pret-
postavka o tako rairenoj anti-heretikoj aktivnosti i na koptskom jezi-
ku. Tu je takoer i injenica da je pahomijska knjievnost koja se pre-
nosila putem samostana mnogo nezanimljivija.
Vrlo je vjerojatno da je izrada knjiga u to doba bila jedan od uobi-
ajenih samostanskih obrta kojima se proizvodila roba za razmjenu ili
prodaju da bi se namaknula sredstva za ivot. Mogue je stoga zakljui-
ti da su se neispisane knjige izraivale u samostanima, a zatim prodava-
le gnosticima (ili bilo kome drugome) da ih ispisu po elji. No, postoje
neki dokazi da su se u to doba knjige prvo ispisivale, a potom uveziva-
le, to se vidi u sluajevima gdje linija pisanja prelazi preko pregiba na
hrptu. Osim toga, u knjigama iz Nag Hammadija mrlje se najee na-
laze na prvim i zadnjim stranicama, ali ne i drugdje, to se moda moe
objasniti vlanou ljepila u kartonai u trenutku uvezivanja, a to opet
upuuje da su papiri bili ispisani prije uvezivanja.
Niti brinost i pobona revnost kojom je stvarana knjinica Nag
Hammadi ne upuuju na mogunost da su knjige izraivane iz osjeaja
antagonizma ili nezainteresiranosti spram njezina sadraja, ve napro-
tiv, odraavaju duboko tovanje kakvo i prilii iskazivati svetim tek-
stovima. Koni uvezi nisu pretjerano kieni, naroito ako za usporedbu
uzmemo opise manihejskih knjiga koje su navodno bile optoene dra-
guljima (iako su sauvani drveni uvezi manihejskih kodeksa iz Medi-
net Madija izuzetno jednostavni, jednostavniji ak i od uveza knjini-
ce Nag Hammadi). Pahomijskim bi samostanima bila primjerena jed-
nostavnost. ivot Sv. Pahomija kazuje: "Brau je takoer uio da ne
obraaju panju na draest i ljepotu ovoga svijeta, bilo da je posrijedi
kakvo krasno jelo ili odjea, soba ili knjiga zavodljivih korica". Jedno-
stavni ukrasi na konim uvezima ukljuuju, meutim, krieve (II, IV,
VIII). Hijeroglif ivota ankh postaje kranski kri ansata na prekrasno
izraenom uvezu Kodeksa II i na kraju Molitve apostola Pavla. Akro-
stihni simbol "ribe" u znaenju sintagme "Isus Krist, Sin Boji, Spasi-
telj", pojavljuje se u dvjema pisarskim biljekama (u kodeksima III i
VII). U prvom je sluaju ime pisara sauvano u komentaru "moje tjeles-
no ime jest Gongessos", vjerojatno latinsko ime Concessus. Duhovno
mu je ime ili naslov bilo Eugnostos, to znai da je imao neku vrst du-
hovnikog statusa, budui spominje "svjetla srodna mu u nepropadlji-
vosti". Unutar tog duhovnog kruga, tekst je opisao rijeima "napisan od
Boga". ak i ako tu biljeku nije sastavio pisar koji je prepisao sauva-
ni kodeks ve neki njegov prethodnik, autor starije verzije istog teksta,
ipak se pisar Kodeksa III nije osjetio pozvanim da biljeku ukloni, nek-
moli da je zamijeni upozorenjem protiv hereze u tekstu. Za neke se pi-
sarske biljeke, zapisane na kraju sauvanog kodeksa, ipak moe pret-
postaviti da ih je sastavio upravo prepisiva tog kodeksa, a u njima je
odraena pobonost koju je pisar pronaao (pronala) u onome to je
prepisivao (prepisivala). Kodeks II zakljuen je sljedeom biljekom:
"Sjetite me se, moja brao, (u) molitvama svojim: Mir svetima i oni-
ma koji su duhovni". Kodeks VII zavrava u slinom tonu: "Ova knji-
ga pripada oinstvu. Sin je taj koji ju je napisao. Blagoslovi me, oe. Ja
tebe blagoslivljam, oe, u miru. Amen". Ove biljeke, i brinost kojom
su pisari ispravljali pogreke, upuuju na to da su njihova vjerska opre-
djeljenja bila bliska sadrajima koje su prepisivali.
Moda je uobiajena predodba redovnikog pokreta iz 4. st. n. e.
kao pouzdano ortodoksnog zapravo anakronizam, i moda vie govo-
ri o stanju kasnijeg monatva, koje je i zabiljeilo legende o ranijem
razdoblju. Kada bi se pustinjak povukao iz civilizacije u pustinju, on
uglavnom nije bio u doticaju sa Crkvom, sa, primjerice, crkvenom bra-
om, sakramentima, sa njezinim autoritetom. U ranom je etvrtom sto-
ljeu na podruju delte ivio sveenik imenom Hierakas, pisar po zva-
nju i ueni tuma Biblije, iji su pogledi bili toliko asketski da je tvrdio
kako je brak ogranien na stari zavjet, te da nitko vjenan "ne moe na-
slijediti kraljevstvo nebesko". Iako je zbog toga proglaen heretikom,
to ga nije sprijeilo da pokrene sljedbu. Svjedoanstvo istine iz knjini-
ce Nag Hammadi zastupa slino gledite:
I nitko tko je pod zakonom nee moi upraviti oi ka istini, jer nee mo-
i sluiti dva gospodara. Jer, oskvrnue Zakona je oito, no neoskvrnutost pri-
pada svjetlu. Zakon ljudima nalae da se udaju (ili) ene, da raaju i mnoe se
kao morski pijesak. Ali strast koja im predstavlja uitak sapinje due onih ko-
ji su na ovome mjestu roeni, onih koji oskvrnjuju, onih koji su oskvrnuti, ka-
ko bi kroz njih Zakon bio proveden. A oni pokazuju da pomau svijetu; i otu-
uju se od svjetla, oni koji ne mogu [proi] kraj arhonta [tame] dok ne plate i
posljednji [novi].
ivot Sv. Pahomija pripovijeda kako je "filozof iz Panopolisa (Ak-
hmima), mjesta gdje je Pahomije podigao samostan samo 108 km niz-
vodno od mjesta ukopa knjinice Nag Hammadi, doao da provjeri re-
dovnikovo "razumijevanje svetih knjiga". Pahomije je poslao svog po-
monika Teodora da ga doeka:
Filozof mu postavljae pitanja na koja nije bilo teko dati odgovor, "Tko se
nije rodio, ali je umro? Tko se rodio ali nije umro? Tko je umro a da nije vo-
njao po raspadanju?" Teodor odgovori da se Adam nije rodio ali je umro, Enoh
se rodio ali nije umro, a Lotova ena je umrla, no pretvorivi se u stup soli, ni-
je vonjala po raspadanju. Filozof prihvati te odgovore i ode.
Rije je, po svoj prilici, o blijedom odjeku pahomijskih debata sa kr-
anskim gnosticima prije sredine 4. st. n. e. U isto je to vrijeme Epifan
u Egiptu poduzimao napore da protjera kranske gnostike iz grada.
Godine 367. n. e. nadbiskup Atanazije napisao je uskrnju poslani-
cu koja osuuje heretike i njihove "apokrifne knjige kojima oni pripi-
suju drevnost, te ih nazivaju imenima svetaca". Teodor, tad ve glavar
pahomijskih samostana, dao je prevesti poslanicu na koptski, i "pohra-
nio je u samostanu da im slui za primjer", to nam ukazuje da je u to
doba jo bilo heretika ili heretikih knjiga koje su utjecale na pahomij-
ski red, i zbog kojih bi bila opravdana nunost ovakvoga ina. Naravno,
mnogi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi doista su napisani pod pseu-
donimom, odnosno, pripisani u svojim naslovima nekom "svecu" iz
prolosti. U jednoj se drugoj pahomijskoj legendi iz neke od "tih knji-
ga koje piu heretici" ali se "navode pod imenima svetaca", citira slje-
dee: "Nakon to je prevarena i nakon to je pojela plod drveta, Eva sa
avlom zae Kajina". Hipostaza Arhonata iz knjinice Nag Hammadi
sadri pripovijest koja ide upravo u tom smjeru:
Vladari tad prioe svome Adamu. I kad vidjee njegovu druicu kako s
njime razgovara, od silnog se uzbuenja uznemire; i u nju se zaljube. I govora-
hu jedan drugome, "Hajde, posijmo u nju svoje sjeme", i proganjahu je. A ona
im se smijala zbog njihova bezumlja i njihove sljepoe; i u njihovim kanda-
ma ona posta drvetom, i ostavi im svoj sjenovit odraz koji bjee nalik njoj; i oni
[ga] gnjusno oskvrnue. - I oskvrnue biljeg njezina glasa, i po obliju kojeg
su oblikovali, skupa sa [svojim] (vlastitim) likom, izloie sebe osudi.
Poetkom 5. st. n. e. enut, opat Bijelog samostana u onom istom
Panopolisu gdje je Pahomije utemeljio svoje samostane, i odakle je 'fi-
lozof bio doao, u oblinjem je hramu Pneueita napao skupinu koja se
nazivala "beskraljevskom", koja je tovala "demijurga", i nije prihva-
ala irila, aleksandrijskog nadbiskupa, kao svog "prosvjetitelja" ("ilu-
minatora"). Ovi termini, koje enut izgleda posuuje od te skupine, do
te su mjere uvrijeeni u knjinici Nag Hammadi da je mogue da je u
pitanju bila kransko-gnostika, moda ak setijanska skupina, prem-
da ih u svojoj polemici enut naziva poganskim hereticima. Njihove
'"knjige prepune odvratnosti" i "svakakovih vrsti magije" enut je za-
plijenio. Doista, i u samoj knjinici Nag Hammadi nailazimo na nizo-
ve samoglasnika i nerazumljivih maginih rijei (koje je Plotin nazi-
vao "siktanjem"). Zapravo, i sam je Pahomije pisao glavarima samo-
stana koristei kod kojeg nisu uspjeli deifrirati ak ni njegovi nasljed-
nici! Knjinica Nag Hammadi i Pahomijeve "knjige duhovnih slova"
moda stoga ni same nisu izgledale puno drukije od onoga to bi e-
nut nazvao knjigom magije. enut je hereticima zaprijetio: "Natjerat u
vas da priznate ... nadbiskupa irila, ili e ma sasjei veinu vas, a i
oni. k tomu, koji budu poteeni, biti e izgnani". Kao to su i svici sa
Mrtvoga mora pohranjeni u upove da bi se sauvali i sakrili od nadola-
zee X. rimske legije, tako je moda i ovo pribliavanje rimskih vlasti,
do tog vremena ve kranskih, ubrzalo zakapanje knjinice Nag Ham-
madi u up.
injenica da je knjinica Nag Hammadi bila sakrivena u upu navo-
di na zakljuak da je namjera bila sauvati knjige, a ne unititi ih. U tak-
ve posude zbog ouvanja nisu bili pohranjeni samo svici sa Mrtvoga
mora, ve i slino ouvani biblijski rukopisi pronaeni uz, i niz rijeku
Nil na irem podruju regije Nag Hammadi, koji u nekim sluajevima i
potjeu iz istog razdoblja.
Godine 1952. dolo je do drugog otkria rukopisa zakopanih u upu,
u ovom sluaju zakopanih par stoljea nakon kodeksa iz Nag Hamma-
dija, za koje je mnogo vjerojatnije da predstavljaju ostatke knjinice
pahomijskog samostanskog reda, budui da su meu rukopisima pro-
naene i arhivske kopije slubenih pisama opata Pahomijskog reda. I
ostatak ondje pronaenog materijala ide u red oekivanog sadraja pa-
homijske knjinice: biblijski, apokrifni, martiroloki, i ostali tekstovi
pounog karaktera. Sadrani su, dakako, i neki grki (i latinski) klasi-
ni naslovi, ija se prisutnost moe objasniti pretpostavkom da su oso-
be koje su pristupale pahomijskom pokretu darovale redu sva svoja ze-
maljska dobra, koja su gdjekad ukljuivala i takve nekranske teksto-
ve. I ti su tekstovi naknadno zadobivali uvaeni status kao i ostali u ar-
hivi, status krhkih i fragmentarnih ostataka koje treba ouvati, a ne vi-
e itati.
Na lokalnoj je razini ovo drugo otkrie poznato kao Dokumenti iz
Dishne, budui da je Dishna veliki grad u blizini rijeke i eljeznice u
kojem su tekstovi ponueni tritu. No, mjesto otkria nalazi se u pod-
noju Jabal Abu Mane, 5,5 km sjeverozapadno od Dishne, i, to je jo
znaajnije, 5 km sjeveroistono od sjedita Pahomijskog reda, te 12 km
istono od mjesta gdje su pronaeni kodeksi Nag Hammadi. Proteklih
su desetljea u znanstvenim krugovima ovi rukopisi bili poznati kao
Bodmerski papirusi, budui da je najvei dio njih otkupila Bibliotheque
Bodmer kraj eneve. Tek je nedavno, meutim, u procesu istraivanja
porijekla kodeksa iz Nag Hammadija, ustanovljeno i znanstvenom svi-
jetu javno obznanjeno porijeklo Bodmerskih papirusa, koje je dosad bi-
lo poznato samo ogranienim krugovima trgovaca starinama.
Biblija spominje zakopavanje u upu kao nain da se knjiga ouva, a
spaljivanje kao nain da je se uniti (Jr 32,14-15; 36,23). ivot Sv. Pa-
homija pripovijeda da se Pahomije rijeio knjige Origenove, kojeg je
smatrao heretikom, tako to ju je bacio u vodu, i dodao kako bi je bio
spalio da se u njoj nije nalazilo ime Gospodnje. Kransko spaljivanje
najvee knjinice staroga vijeka u Aleksandriji, krajem 4. st. n. e., su-
gerira nam da se jedno tako prikladno rjeenje ne bi previdjelo da je na-
mjera uistinu bila unititi knjinicu Nag Hammadi. Ako su kodeksi bili
dio pahomijske knjinice, vjerojatno ih nisu uklonili lovci na heretike,
ve odani pristae koji su ih dovoljno cijenili da bi ih radi ouvanja za-
kopali u upu, moda za budue narataje.
Dva teksta iz knjinice Nag Hammadi spominju njihovu pohranu u
planini, radi ouvanja do kraja vremena. U zakljuku Evanelja po Egip-
anima stoji:
Veliki je Set ispisao ovu knjigu slovima u stotinu i trideset godina. Pohra-
nio ju je u planini zvanoj Charaxio, da bi, na kraju vremena i era,... izala i ot-
krila ovu neunitivu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji s njima prebiva-
ju u ljubavi, i velik, nevidljiv, vjeni Duh, i njegova jedinog Sina...
Pri kraju Allogena pojavljuje se slina ideja:
Zapisi [ono to] u ti [ispripovijedati], i na to u te podsjeati zbog onih
koji e biti dostojni poslije tebe. I ovu knjigu ostavi na planini i zazovi uva-
ra: "Doi, Strani".
Sa obje strane doline Nila litice se strmo uzdiu do pustinje povrh
njih. Dio litica na desnoj obali koji oznaava granicu doline Nila i plod-
nog tla izmeu Chenoboskije i Pabaua zove se Jabal al-Tarif. Jedna str-
ea stijena, oblikom poneto nalik stalagmitu, odlomila se u prethisto-
rijsko vrijeme s prednje strane litice, i pala na talus (nagnutu ravan po-
padalog kamenja koja tijekom vremena formira svojevrstan potporanj u
podnoju litice.) Zakopan ispod sjeverne strane jednog od velikih, ba-
vastih komada te razlomljene stijene, skriven je leao up sa knjini-
com Nag Hammadi.
U samoj litici, tono u visini vrha talusa na koji se moe popeti bez
nekih tekoa, u davna su vremena opljakane grobnice iz razdoblja es-
te dinastije, iz vremena vladavine Pepija I. i II. (2350-2200. p. n. e.).
Time nastadoe hladne, samotne spilje u kojima su pustinjaci nalazi-
li svoju eliju, a redovnici svoje duhovno utoite, kao to je to inio i
sam Pahomije. Po stijenkama spilja crvenom bojom ispisane grke mo-
litve Zeusu Sarapisu, uvodni reci biblijskih psalama na koptskom te na-
risani kranski krievi, dokazuju da su one doista tako i koristile. Mo-
gue je da su spilje koristili i oni koji su sauvali knjinicu Nag Ham-
madi, to bi objasnilo zato je upravo ovo mjesto odabrano za njezin
ukop. up je ondje leao tisuljee i pol...
3. Otkrie
U prosincu, seljaci iz regije Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu gnoje
svoju zemlju prenosei u bisagama svojih deva nitrate iz talusa Jabala
al-Tarifa. Dva brata, Muhamed i Kalif 'Ali iz klana al-Samman, svoje
su deve tako privezali s june strane leeeg kamenog bloka, i, kopaju-
i oko njegova podnoja, otkrili su up. Muhamed 'Ali priznao je kako
se isprva bojao razbiti up iji je poklopac moda bio zapeaen smo-
lom, iz straha da je u njemu zatoen zloduh. No im mu je na um palo
da se u upu moda nalazi zlato, hrabrost mu se povratila i on ga je raz-
bio svojom motikom. Zrakom su se razletjele svjetlucave estice - ni
zlodusi, ni zlato, ali moda komadii papirusa. Knjige je umotao u svo-
ju tuniku, tuniku prebacio preko ramena, odvezao devu, te odnio knji-
ge kui, u svoju kolibu u seocetu al-Qasr, neko drevnoj Chenoboskiji
gdje je Pahomije zapoeo svoj kranski ivot.
Pola godine ranije, u noi 7. svibnja 1945., otac dvojice brae 'Ali
ubio je jednog razbojnika dok je kao noni uvar straario nad opre-
mom za navodnjavanje polja, da bi ve sljedeeg jutra i sam bio ubi-
jen u krvnoj osveti. Otprilike mjesec dana nakon otkria knjiga, selja-
nin imenom Ahmed zaspao je za dnevne ege uz pranjavu cestu blizu
kue Muhameda 'Alija, stavivi uza se vr melase od eerne trske ko-
ju je kanio prodati. Jedan je susjed prepoznao u njemu ubojicu Muha-
medova oca i odmah mu to dojavio. Muhamed je smjesta otrao kui i
priopio vijest svojoj brai i obudovjeloj majci, koja je sedmorici svo-
jih sinova naloila neka naotre svoje motike. Obitelj se potom stuti-
la na svoju rtvu, komad po komad odsjekla mu sve udove, te iupala
i proderala srce kao ultimativni in krvne osvete.
Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanog ovjeka postavlje-
nog za poglavara al-Qasra. Husein je pripadao plemenu Hawara, i-
ji su lanovi u tolikoj mjeri izdvojeni iz drutva da se niti ne smatra-
ju Arapima, iako za se tvrde da porijeklo vuku izravno od Proroka. Se-
lo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u podnoju Jabal al-Tarifa, i Mu-
hamed 'Ali se bojao vratiti na mjesto otkria iz straha da ga ne stigne
odmazda za njegovu osvetu. Ahmedov je brat nedugo potom doista i
proveo svoju osvetu, ubivi dva lana klana al-Samman. Puno desetlje-
e kasnije Ahmedov je mlai sin, tada ve adolescent, nauo da e jed-
ne veeri al-Qasrom prolaziti pogrebna povorka obitelji Muhameda
'Alija. Svoju je muevnost dokazao time to je kradomice uao u grad
i pucao na povorku, ranivi ili ubivi dvadesetak ljudi. Muhamed 'Ali
ponosno je kasnije pokazivao ranu tik iznad srca, dokaz da je pokuaj
osvete bio neuspjean. Pa ipak, uporno je odbijao vratiti se na liticu i
pokazati mjesto otkria, sve dok ga obeanja o prikrivanju identiteta,
osiguranoj vladinoj pratnji i, naravno, odreenom novanom iznosu, ni-
su navela da promijeni miljenje.
Seljanima al-Qasra odgovaralo je to su se rijeili erifova sina i ni-
jedan se oevidac nije mogao nai da svjedoi na sasluanju. Tijekom
tog razdoblja policija je svake veeri pretraivala kuu Muhameda
'Alija u potrazi za orujem. Kako mu je reeno da su knjige koje je na-
ao kranske, nedvojbeno zbog koptskog pisma, Muhamed 'Ali je za-
molio koptskog sveenika u al-Qasru, Bazilija 'Abd al-Masiha, da po-
hrani knjige kod sebe, budui da policija ne bi pretraivala sveenikov
dom. Koptski se sveenici ene, a ena tog sveenika imala je brata,
Raghiba Andrawusa, koji je obilazio okolna sela poduavajui engleski
jezik i povijest u upnim kolama koptske crkve. Jedanput tjedno kada
bi poduavao u al-Qasru, odsjedao bi kod svoje sestre. Vidjevi jednom
prilikom jednu od knjiga (Kodeks III), prepoznao je njezinu potencijal-
nu vrijednost i uvjerio je sveenika da mu je da. Knjigu je odnio u Kai-
ro i pokazao koptskom lijeniku Georgeu Sobhiju, prouavatelju kopt-
skog jezika. Ovaj je odmah pozvao strunjake iz Odjela za starine koji
su preuzeli knjigu, sloivi se da e za nju Raghibu platiti 300 funti. Na-
kon mnogih otezanja, Raghib je konano primio 250 funti, i to tek na-
kon to se sloio darovati dar u protuvrijednosti 50 funti Koptskom mu-
zeju, gdje je knjiga i pohranjena. U muzejskom je registru kao datum
predaje zabiljeen 4. listopada 1946.
Mislei da su knjige bezvrijedne, moda ak i izvor nesree, 'Alijeva
je udovica dio njih spalila u pei (vjerojatno Kodeks XII, od kojeg je sa-
uvano samo nekoliko nepotpunih listova). Nepismeni su muslimanski
susjedi trampili ili kupili ostatak za neznatne iznose. Jedna je knjiga ta-
ko zavrila kod Nashida Bisadaha, koji ju je povjerio trgovcu zlatom iz
Nag Hammadija kako bi je ovaj prodao u Kairu, nakon ega su podije-
lili zaradu. Druga je navodno zavrila kod trgovca itom koji ju je pro-
dao u Kairu po tako visokoj cijeni da je ondje ubrzo otvorio trgovinu.
Seljani al-Qasra tvrde da je posrijedi Fikri Jabra'il, danas vlasnik "Tr-
govine Nag Hammadi" u Kairu; on, meutim, vrsto porie bilo kakvu
vezu, iako priznaje da je s priom upoznat. Bahij 'Ali, jednooki bandit
iz al-Qasra, doepao se veine knjiga, i u pratnji poznatog trgovca anti-
kvitetima iz tog kraja, Dhakija Baste, otputio se u Kairo. Njih su dvoji-
ca knjige najprije ponudili trgovini Mansoor u hotelu Shepherds, a po-
tom trgovcu Phokionu J. Tanu, koji je kupio cijelu njihovu zalihu, a po-
tom i osobno otiao u Nag Hammadi kako bi pribavio ostatak.
Vei dio Kodeksa I iz Egipta je iznio belgijski trgovac starinama iz
Kaira, Albert Eid. Godine 1949. pokuao ga je prodati u New Yorku i
Ann Arboru, no bez uspjeha. Eidova je udovica Simone prodala Ko-
deks I 10. svibnja 1959. Institutu Jung iz Zuricha, nakon ega je prei-
menovan u "Jungov kodeks". Nakon objavljivanja, dio po dio je vraen
u Kairo, gdje je naposlijetku i pohranjen u Koptski muzej. U meuvre-
menu, Tanovu je zbirku, kako bi sprijeio njezino iznoenje iz zemlje,
preuzeo egipatski Odjel za starine. Poslije Naserova dolaska na vlast,
zbirka je nacionalizirana uz kompenzaciju od 4000 funti. Zbirka Nag
Hammadi danas je kompletirana i pohranjena u Koptskom muzeju.
U doba otkria knjinice, direkor Koptskog muzeja bio je Togo Mi-
na, bivi pariki student opata Etiennea Driotona, kasnijeg direktora
egipatskog Odjela za starine. Togo Mina bio je kolski kolega supruge
Jeana Doressea, mladog francuskog znanstvenika koji je u Egipat do-
ao prouavati koptske samostane. Togo Mina mu je sa zadovoljstvom
omoguio pristup Kodeksu III. Zajedno su planirali preteno francusko
izdanje zbirke, no realizaciju te ideje sprijeila je Minova smrt 1949.
Godine 1956. sastanak nekoliko lanova meunarodnog odbora u Ka-
iru doveo je do objavljivanja Evanelja po Tomi 1959. godine, te po-
stupnog objavljivanja Jungovog kodeksa u est svezaka, od 1956. do
1975. U meuvremenu, novi je direktor Koptskog muzeja Pahor Labib
isplanirao objavljivanje veeg dijela knjinice u suradnji sa njemakim
znanstvenicima Alexanderom Bohligom i Martinom Krauseom.
Poetkom 1960-tih generalni direktor UNESCO-a, Rene Maheu iz
Francuske, sklopio je sporazum sa ministrom kulture i nacionalnog
vodstva Ujedinjene Arapske Republike, Saroiteom Okachaom, o objav-
ljivanju kompletnog izdanja putem Meunarodnog odbora kojeg bi
zajedniki izabrali Egipat i UNESCO. No kada je ustanovljeno da su
mnogi izabrani tekstovi ve odreeni za objavljivanje, plan UNESCO-a
sveo se na izdavanje pretiska. Projekt je mirovao sve dok krajem 1970.
godine nije imenovan Meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hamma-
dija. Pretisak kodeksa iz Nag Hammadija objavio je izdava E. J. Brill
u dvanaest tomova, od 1972. do 1974. Do danas su izali i brojni tek-
stovi ranije odreeni za objavljivanje, a trenutno se pripremaju cjelovi-
ta izdanja na engleskom, njemakom i francuskom. Ova se zbirka teme-
lji na prijevodima iz sedamnaestsveanog engleskog izdanja naslovlje-
nog Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library).
Objavljivanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom (The Nag Ham-
mady Library in English) predstavlja tek prvi korak, i oznaava novi
poetak u prouavanju gnosticizma. Prije vie od stotinu godina ue-
njaci su zapoeli sa izuavanjem gnosticizma kako bi doznali o emu
su to govorili crkveni oci - lovci na heretike. Na prijelazu stoljea, ko-
la povijesti religija proirila je tu domenu studija, tragajui za korije-
nima gnosticizma diljem drevnog Bliskog istoka. Izmeu dva svjetska
rata, Hans Jonas ponudio je filozofsko tumaenje gnosticizma, ime je
gnosticizam po prvi put predstavljen kao jedan od moguih naina da se
shvati postojanje. Rudolf Butmann dao je potom novo tumaenje No-
vog zavjeta u kontekstu interakcije sa gnosticizmom, podjednako nji-
hovih meusobnih prisvajanja i sukobljavanja. Pa ipak, rezultati dvade-
setostoljetnog istraivanja porijekla, prirode i utjecaja gnosticizma, na
odreeni su nain ambivalentni, kao da se iekuje neto to tek slijedi.
Teko je ostati ravnoduan nad uenom intuicijom, pronicavosti i kon-
struktivnosti znanstvenika koji su, iz ogranienih i sekundarnih izvo-
ra, uspjeli izgraditi radnu hipotezu koja zapravo vrlo dobro funkcioni-
ra. Tek je otkrie knjinice iz Nag Hammadija skrenulo pozornost na
injenicu koliko su oskudni i nedostatni ti izvori u stvarnosti bili. Jer,
iako je otkrie knjinice Nag Hammadi bilo sluajno, a njezin sadraj
poneto arbitraran, priliv novog izvornog materijala svojim znaajem
uvelike nadmauje sve konstrukcije ranijih znanstvenika. Kako je novi
izvorni materijal u najboljem sluaju dolazio kap po kap, iekivanje je
rezultiralo stagnacijom, i znanstvena je zajednica ekala i ekala. Bu-
dui da nam je cjelokupna knjinica Nag Hammadi sad dostupna, pra-
vo je vrijeme da se povijest gnosticizma zajednikim naporima nano-
vo ispie, te da se konano spozna njegov pravi znaaj, i naravno, po-
stave neka nova pitanja. Rijetko je kojem narataju izuavatelja prue-
na takva prilika!
MOLITVA APOSTOLA PAVLA (I,1)
Uvod:
DIETER MUELLER
Molitva apostola Pavla zauzima prvi list Kodeksa I, poznatog i pod imenom Jun-
gov kodeks. Prepisiva je, ini se, dodao ovu molitvu zbirci traktata u kodeksu nakon
to je zavrio s prepisivanjem Tripartitnog traktata (I,5). Naslov, popraen kratkim
kolofonom, nalazi se na kraju molitve. Naslov na grkom jeziku odaje da je bez sum-
nje i ostatak molitve originalno napisan na tom jeziku. Ovaj kratki tekst nepoznatog je
porijekla, a gnostika su mu obiljeja jasno izraena. Pojedinosti kao to je referenca
na "duevnog Boga" (A, 31) ukazuje na moguu poveznicu sa Valentinom. Ta nam
asocijacija zauzvrat sugerira datum porijekla, smjetajui ga izmeu druge polovice
drugog i kraja treeg stoljea.
Formom i sadrajem Molitva apostola Pavla oponaa razna druga djela. Upadljiva
je slinost ne samo sa molitvama u Corpusu Hermeticumu (1.31-32; 5.10-11; 13.16
-20), ve i sa invokacijama u magijskim tekstovima. Usto, njezin je poetak vrlo sli-
an poetku himne Prve stele iz Tri Setove stele (VII,5). Mogue je da oba dokumen-
ta dijele istu predaju. Postoje, takoer, i slinosti sa Evaneljem po Filipu (II,5). Mo-
litva apostola Pavla, openito gledano, mnogo toga duguje Psalmima i Pavlovim po-
slanicama. Najjai apostolov odjek, a istovremeno i jasan ukazatelj na gnostiku orijen-
taciju, molba je za onim to "aneoske oi ne vidjee i vladarsko uho ne u, i to u sr-
ce ovjeje ne ue" (usp. 1 Kor 2,9).
MOLITVA APOSTOLA PAVLA
I A, 1-B, 10
(Nedostaju otprilike dva retka.) [tvoje] svjetlo, udijeli mi svoju [mi-
lost! Moj] Iskupitelju, iskupi me, jer [ja sam] tvoj; onaj koji je iz tebe
iznikao. Ti si [moj] um, iznjedri me! Ti si moja riznica; otvori mi se! Ti
[si] moja punina; uzmi me k sebi! Ti si [moj] mir; podaj mi [ono] savr-
eno to se ne da pojmiti!
Zazivam te, tebe koji jesi i koji si prapostojao u imenu [koje je] uzvi-
eno nad imenima, kroz Isusa Krista, Gospoda nad gospodima, Kralja
nad vjekovima; darove svoje, kojih se ne kaje, podari mi kroz Sina ov-
jejeg, Duh i Paraklet [istine]. Svojom me vrstom rukom vodi, [kada]
te zamolim; tijelo moje izlijei kada te, kroz Evanelista, zamolim; [i]
iskupi moje vjeno svjetlo duu i moj duh; i Prvoroenog od Plerome
milosti - razotkrij ga mome umu!
Udijeli ono to aneoske oi nisu vidjele, niti vladarske ui ule, i to
nije ulo u ljudsko srce, koje ispade aneosko i (oblikovano) po uzoru
na duevnog Boga kad je stvoreno u poetku, jer imam vjere i nade. I
obasjaj me svojom ljubljenom i izabranom, blagoslovljenom uzvieno-
u, Prvoroenim, i [prekrasnom] tajnom doma svoga; [jer] tebi pripada
mo [i] slava, hvala i uzvienost, za sve vijeke vjekova. [Amen.]
Molitva apostola Pavla.
U miru.
Krist je svet.
JAKOVLJEV APOKRIF (I,2)
Uvod:
FRANCIS E. WILLIAMS
Jakovljev apokrif djelo je nepoznatog autora koje je na koptski prevedeno sa gr-
kog, poslanica koju je - kako nas sam tekst upuuje - napisao Jakov, Gospodinov
brat. Ime navodnog primatelja je neitljivo, ali mogue je da se radi o ranokranskom
heterodoksnom uitelju Cerinthusu. Poslanica sadri tajni zapis ili "apokrif' - odatle
i na naslov za cijeli traktat. Apokrif je namijenjen nekolicini izabranih - ak i meu
uenicima samo Jakovu i Petru - ali spasenje je obeano onima koji prime poruku.
"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim pismom, i spo-
minje jedan jo tajniji apokrif kojeg je Jakov ve poslao. Te su pojedinosti vjerojatno
umetnute zbog dramatinosti.
Po apokrifu, koji zauzima veinu naeg traktata, Isus se ukazao svojim uenicima
550 dana poslije uskrsnua, i povukao na stranu Petra i Jakova da bi ih "ispunio" i dao
im, u seriji govora, svoje konano i definitivno uenje koje je do tada iznosio samo "u
parabolama". Potom uzlazi do Oeve desne ruke, a Jakov i Petar neuspjeno ga po-
kuavaju slijediti. Apokrif time zavrava a poslanica se nastavlja, navodei da iznese-
no otkrivenje nije namijenjeno Isusovim uenicima, ve "djeci" koja e se tek "rodi-
ti". Iako su uenici povjerovali otkrivenju, razgnjevila ih je napomena o djeci koja e
tek doi, i Jakov ih je stoga razaslao u druge zemlje. To bi vjerojatno trebalo poslui-
ti kao objanjenje zato na traktat nije postao dijelom apostolskih propovijedi (ili ka-
nonskog pisma?).
Isusovi govori u apokrifu dijelom su sastavljeni od strane autora, ali ukljuuju i
stariji materijal koji je, kako se ini, produkt sloene usmene, a moda i pismene pre-
daje; odreeni dio materijala se moe usporediti sa tekstovima koji ine osnovu ka-
nonskih evanelja. U govorima Isus objavljuje da je siao s nebesa kako bi spasio "vo-
ljene" sinove Boje, i kako bi ih pozvao da ga slijede natrag do mjesta odakle je do-
ao (odakle su oni doli?). Snano ih uvjerava u spasenje, a istovremeno i poziva na
ustrajnost i revnost, upozoravajui ih da bi se mogli izgubiti. Prvi i najdui govor, me-
utim, na pune dvije stranice uzdie muenitvo. Specifian stil, oblik i tematika tog
govora upuuju da je moda rije o kasnijoj interpolaciji.
Oito je da su osobe kojimaje ovaj traktat upuen sebe razlikovale od ire kran-
ske crkve. Vjerojatno su odbacivali doktrinu okajanja; svakako su odbacivali drugi
Kristov dolazak i sveope uskrsnue, i nadali se kako e uzai, u dui ili duhu, u kra-
ljevstvo nebesko, za koje su ionako vjerovali da je unutar njih samih. Takvo gledi-
te, uz estu upotrebu tipino gnostike terminologije, navela je veinu istraivaa na
zakljuak da je djelo kransko-gnostiko, usprkos nedostatku valentinovske ili neke
druge poznatije gnostike teologije. Svjedoanstvo o posebnom Isusovom ukazanju
poslije njegova uskrsnua, i pozivanje na Jakova kao izvora tajne i nadmone tradici-
je, sredstva su kojima su se gnostici esto sluili kako bi legitimirali svoju poruku.
Uzdizanje muenitva, Jakovljeva poslanica, i opis Isusova ukazanja uenicima,
moda su od sekundarnog znaaja; ova i druga pitanja koja se odnose na knjievnu
povijest dokumenta ve su bila predmetima istraivanja, i zasluuju daljnja istraiva-
nja. Traktat je, istie se, najvjerojatnije napisan prije 150. godine n.e., dok je jo po-
stojala mogunost "prisjeanja" usmeno iznesenih Isusovih izreka i njihova zapisiva-
nja, jer takav se izriaj, po svoj prilici, ne bi koristio nakon uspostave Evanelja. Broj-
ne slinosti sa "oprotajnim diskursom" iz etvrtog evanelja takoer mogu pomoi
pri datiranju ovog apokrifa, no u tom bi sluaju trebalo odluiti radi li se o aluzijama
na konkretan tekst iz etvrtog evanelja, ili o neovisnim raspravama o istim pitanji-
ma. Traktat, u svakom sluaju, nije mogao nastati poslije 314. g. n. e., kada su okon-
ani progoni crkve, a samim tim i rizik muenitva.
JAKOVLJEV APOKRIF
I I , 1-16,30
[Jakov] pie [...] thos: Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi,
[milost od ] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetog ivota!
Budui da si zatraio da ti poaljem tajnu knjigu koja je meni i Petru
otkrivena od Gospodina, nisam te mogao odbiti niti te osporiti (?), ve
[sam] je [napisao] hebrejskim slovima i poslao tebi, i samo tebi. Kako
si ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i pobrini se ne ponavljati ovaj tekst
drugima - ovo to Spasitelj nije elio razotkriti ni svima meu nama,
dvanaestorici njegovih uenika. No, blagoslovljeni oni koji budu spa-
eni kroz vjeru u ove rijei.
Prije deset mjeseci poslao sam ti jo jednu tajnu knjigu koju mi Spa-
sitelj bijae razotkrio. S obzirom na okolnosti, meutim, smatraj tu
knjigu kao otkrivenje meni, Jakovu; dok ova 2 [neprevedivi fragmen-
ti] dvanaestorica [su] uenika sjedila zajedno, prisjeajui se to je Spa-
sitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujui
to] u knjige - [No ja] sam zapisivao ono to je bilo u [mojoj knjizi] -
gle, Spasitelj se ukaza [nakon] to [nas] je napustio [dok smo] gledali
za njim. I pet stotina i pedeset dana nakon njegova uskrsnua iz mrtvih,
rekosmo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"
No, Isus ree: "Ne, ali otii u na mjesto odakle sam doao. Ako e-
lite poi sa mnom, poite!"
Svi odgovorie i rekoe: "Ako nas poziva, poi emo."
On ree: "Zaista, kaem vam, nikada nitko nee ui u kraljevstvo ne-
besko na moj poziv, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite Jako-
va i Petra nasamo sa mnom, da ih ispunim." I prozvavi tu dvojicu, on
ih odvede na stranu i ree ostalima neka se nastave baviti svojim po-
slom.
Spasitelj ree: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti] Ne eli-
te li biti ispunjeni? Vae srce je opijeno; ne elite li biti trijezni? Stidite
se! Odsad, bili budni ili spavali, upamtite da ste vidjeli Sina ovjejeg,
razgovarali s njime i sluali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovje-
jeg; blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli ovjeka, i koji se nisu druili s
njime, i koji nisu razgovarali s njime, i koji nisu od njega nita uli; va
je ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio kad ste bili bolesni, da biste
mogli vladati. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer obolje-
ti e opet. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, i koji su za olak-
anje znali i prije nego su oboljeli; vae je kraljevstvo Boje. Govorim
vam, stoga: 'Ispunite se i ne ostavljajte nijedno mjesto u sebi praznim,
jer onaj koji dolazi moe vas ismijati'".
Petar tad progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4 '[Ispunite] se; [ali]
mi smo ispunjeni."
[Spasitelj odgovori] i ree, ["Rekao sam] vam ['Ispunite se'] da ne
biste [udjeli. No, oni koji ude] nee [biti spaeni]. Jer, dobro je biti
ispunjen, a udjeti je loe.
Stoga, jednako kao to je dobro da udite, a loe da ste ispunjeni, ta-
ko onaj koji je ispunjen udi, a onaj koji udi ne postie ispunjenje kao
to ga postie onaj koji udi, a onaj koji je ispunjen postie savrenstvo
kako i valja. Morate, stoga, udjeti da biste mogli biti ispunjeni, i budite
ispunjeni da biste mogli udjeti, i da biste tako [ispunili] sami sebe jo
vie. Ispunite se, stoga, Duhom, ali udite za razumom jer razum <pri-
pada> dui; njegova je [narav ona] due."
No, ja mu odgovorih i rekoh: "Gospodine, pokorit emo ti se ako to
eli, jer, ostavismo svoje oeve i majke i sela kako bismo te slijedi-
li. Uslii nas, stoga, i ne dopusti da padnemo u iskuenje avola, ono-
ga koji je zao."
Gospodin odgovori i ree, "Kakva je vaa zasluga ako vrite volju
Oca koju vam on nije darovao dok vas iskuava Sotona? No, ako vas
Sotona ugnjetava i proganja, a vi vrite njegovu (Oevu) 5 volju, [ka-
em] vam da e vas voljeti, i uiniti vas jednakima meni, i postat [ete]
ljubljeni kroz njegovu providnost, svojom vlastitom voljom. Zar nee-
te, stoga, prestati voljeti tijelo i strahovati od patnji? Ili jo ne znate da
vae muke tek slijede, da e vas lano optuiti, i zatvoriti u tamnice i
nepravedno osuditi, i razapeti bez razloga i <sramno> pokopati, kao to
je i meni to uinio onaj koji je zao? Zar ete tedjeti tijelo, vi koje Duh
okruuje poput zida? Ako razmislite koliko je dugo svijet postojao pri-
je vas, i koliko e jo dugo postojati nakon vas, shvatit ete da je va i-
vot samo jedan dan, a da su vae patnje samo jedan sat u tom danu. Jer
dobro nee ui u svijet. Prezrite, stoga, smrt i mislite na ivot! Sjetite se
mog kria i moje smrti, i ivjet ete!"
Ali ja odgovorih i rekoh mu, "Gospodine, ne spominji kri i smrt, jer
to je daleko 6 od tebe."
Gospodin odgovori i ree, "Zaista, kaem vam, nitko nee biti spa-
en tko ne vjeruje u moj kri. No, onima koji su vjerovali u moj kri pri-
pada kraljevstvo Boje. Traite, stoga, smrt, kao mrtvi koji trae ivot;
jer onima koji trae, otkrit e se. Kakvog im jada to moe zadati? A vi,
kada budete istraivali smrt, ona e vas nauiti izboru. Zaista, kaem
vam, nitko tko strahuje od smrti nee nai spas; jer kraljevstvo <Boje>
pripada onima koji joj se prepuste. Postanite bolji od mene; postanite
poput sina Duha Svetoga!"
Tada ga upitah, "Gospodine, kako emo proricati onima koji od nas
trae da im proriemo? Jer, mnogo je onih koji od nas trae, i oekuju
uti proroanstvo."
Gospodin odgovori i ree, "Zar ne znate da je proroka glava odsje-
ena s Ivanom?"
No, ja ga upitah, "Gospodine, zar je mogue skinuti proroku gla-
vu?"
Gospodin mi odgovori, "Kada spoznate to znai 'glava', i da proro-
anstvo dolazi od glave, (tada) ete razumjeti to to znai 'Glava je bi-
la 7 skinuta.' Isprva vam bijah govorio u parabolama, i niste razumje-
li; sada vam govorim otvoreno, i jo (uvijek) ne razumijete. A opet, vi
ste bili ti koji ste mi sluili kao parabola u parabolama, i kao ono to je
otvoreno u (rijeima) koje su otvorene.
"Pourite nai svoj spas prije nego vas pritisne nunost! Budite gor-
ljivi po vlastitoj volji i, ako je mogue, stignite ak i prije mene; Otac
e vas voljeti zbog toga.
"Zamrzite licemjerje i zlu misao; jer misao je ta koja raa licemjerje;
no licemjerje je daleko od istine.
"Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer ono je poput pal-
mina drveta iji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) puste li-
e, i kad proklijaju, ve su isuili svoje utrobe. Tako je i s plodom koji
izraste iz tog jednog korijena; kada je bio ubran (?), plod su nosili mno-
gi (?). On (plod) je svakako bio dobar, (i) da moete sada stvoriti nove
biljke, <vi> biste ga pronali.
"Budui sam ve proslavljen na taj nain, zato me zadravate kada
elim otii? 8 Jer, nakon [muke], iznudili ste od mene da ostanem jo
osamnaest dana zbog parabola. Nekima je bilo dovoljno <da uju> ue-
nje i razumiju 'Pastire', 'Sjeme', 'Graevinu', 'Svjetiljke djevica', 'Nad-
nicu radnika', 'Dvodrahmu' i 'enu'.
"Shvatite rije ozbiljno! Jer, prvi dio rijei je vjera; drugi, ljubav;
trei, djela; iz toga dolazi ivot. Jer, rije je poput zrna penice; kad ga
je zasijao, netko je vjerovao u nj; kada je niknulo, netko ga je volio jer
je umjesto jednog vidio mnogo zrna. A kada je uinio djelo, naao se
spaen, jer dio mu je posluio za hranu, a dio je ostavio da ga nanovo
zasije. Tako i vi moete primiti kraljevstvo nebesko; ako ga ne primite
znanjem, neete ga moi pronai.
"Stoga, kaem vam, budite trijezni; ne dajte se obmanuti! I mnogo
sam vam puta rekao, svima skupa, i tebi posebno, Jakove, 'Budite spa-
eni!' I zapovjedih ti da me slijedi, i poduih te kako da govori pred
arhontima. Evo, siao sam, i govorio, i velike kunje proao, i krunu
sam svoju nosio 9 nakon to vas spasih. Jer, siao sam da bih meu va-
ma boravio, kako biste vi zauzvrat mogli boraviti sa mnom. I, naav-
i vae kue bez krovova, smjestio sam se u kuama koje su me mogle
primiti, tad kada sam siao.
"Imajte, stoga, vjere u mene, brao moja; shvatite to je velika svjet-
lost. Ocu nisam potreban, - jer ocu sin nije potreban, ve je sinu potre-
ban otac - pa ipak, ja idem k njemu. Ocu Sina vi niste potrebni.
"Posluajte rije; shvatite znanje; ljubite ivot, i nitko vas nee pro-
ganjati, niti e vas tko ugnjetavati, osim vas samih.
"O vi jadni; O vi nesretni; O, laci; O krivotvoritelji znanja; O vi gre-
nici protiv Duha: moete li jo sluati, kad vam je otpoetka doliilo
govoriti? Moete li spavati, kada vam je od poetka doliilo biti budni-
ma, kako bi vas kraljevstvo nebesko moglo primiti? 10 Zaista je, kaem
vam, lake istome u kal pasti, i ovjeku svjetlosti pasti u tamu, nego
vama vladati ili ne vladati.
"Vaih sam se suza sjetio, vaih jadikovki i vae boli, (kad kaete)
'Daleko su iza nas'. Ali sada, vi koji ste izvan Oeva nasljedstva, plai-
te kad je potrebno i jadikujte i propovijedajte to je dobro, jer Sin uzla-
zi kako mu i prilii. Zaista, kaem vam, da sam bio poslan onima ko-
ji me sluaju, i da sam s njima govorio, nikada na zemlju ne bih siao.
Sramite se zbog toga.
"Znajte, napustit u vas i otii, i ne elim vie ostati s vama, kao to
ni vi to niste eljeli. Stoga, slijedite me, brzo. Iz tog razloga vam go-
vorim, 'zbog vas sam siao'. Vi ste voljeni; vi ste oni koji e u drugi-
ma potaknuti ivot. Prizivajte Oca, usrdno se i esto molite Bogu, i on
e vam dati. Blagoslovljen onaj koji vas je vidio s Njime, kad je On bio
proglaen meu anelima i slavljen meu svecima; va je ivot. Raduj-
te se i budite sretni kao 11 sinovi Boji. uvajte volju njegovu da biste
mogli biti spaeni; prihvatite moj prijekor i spasite se. Zauzimam se za
vas kod Oca, i on e vam oprostiti."
Kad smo uli te rijei, ispuni nas zadovoljstvo, jer, alili smo zbog
rijei koje ranije spomenusmo. No, im nas je vidio radosne, on ree,
"Jao vama koje nitko ne zagovara! Jao vama koji udite za milou!
Blagoslovljeni oni koji otvoreno progovorie i sami zasluie milost.
Usporedite se sa strancima; kakvi su oni u oima vaeg grada? Zbog e-
ga ste uznemireni kada se svojom voljom odmeete i odvajate od svog
grada? Zato svojom voljom naputate svoje prebivalite, ostavljajui
ga onima koji u njemu ele prebivati? O, vi otpadnici i bjegunci, jao va-
ma, jer bit ete uhvaeni! Ili mislite moda da Otac ljubi ljudski rod, ili
da ga bez molitvi pridobiva, ili da nekome udjeljuje otpust u korist dru-
goga, ili da usliava onoga koji trai? - On poznaje udnju i potrebu ti-
jela! - (Ili mislite moda) da ovo (tijelo) ne udi za duom? Bez due ti-
jelo ne grijei, kao to 12 ni dua nije spaena bez duha. No, ako je du-
a spaena (kad je) liena zla, i ako je duh takoer spaen, tad tijelo po-
staje slobodno od svih grijeha. Jer, duh je taj koji die duu, a tijelo je
ubija; odnosno, ona (dua) samu sebe ubija. Zaista, kaem vam, on du-
i nee zaboraviti nikakvog grijeha, niti tijelu njegove krivnje; jer, ni-
tko tko je od krvi i mesa nee biti spaen. Mislite li da su mnogi nali
kraljevstvo nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao etvrto-
ga na nebu!"
Kada smo posluali te rijei, obuze nas nemir. Ali, vidjevi da smo
uznemireni, on ree, "Govorim vam ovo da biste sami sebe spoznali.
Jer, kraljevstvo nebesko je poput klasa penice koji nikne u polju. Na-
kon to sazori, razbacuje svoje sjeme uokolo, i nanovo puni polje klas-
jem za sljedeu godinu. Vi, isto, urite ponjeti klas ivota da biste se
ispunili kraljevstvom!
"Dok god sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali kad odem
od vas, sjeajte me se. Sjeajte me se zbog toga to me, dok sam bio s
vama, niste poznavali. Blagoslovljeni oni koji 13 nisu vidjeli, [pa ipak
vjeruju]!
"Jo jednom [vas uvjeravam], jer vama sam se razotkrio u gradnji
kue, veoma korisne, jer u njoj nalazite utoite, i ona e ostati staja-
ti pored kue vaeg susjeda, kad zaprijeti uruavanjem. Zaista, kaem
vam, jao onima zbog kojih sam ovamo poslan; blagoslovljeni oni koji
e uzai do Oca! Jo jednom vas opominjem, vi koji jeste; postanite kao
oni koji nisu, da biste mogli biti s onima koji nisu.
"Ne inite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni
zbog svjetlosti koja obasjava, ve prema sebi budite onakvi kakav sam
ja prema vama. Jer, radi vaeg sam spasenja pristao biti proklet."
Na te rijei Petar odgovori i ree, "Gospodine, as nas svesrdno upu-
uje na kraljevstvo nebesko, as nas od njega odvraa; as nas uvje-
rava i pribliava vjeri, i obeava nam ivot, a onda nas izbacuje iz
kraljevstva nebeskog."
No Gospodin odgovori i ree nam, "Mnogo sam vam puta dao vje-
ru; tebi sam se, 14 Jakove, uz to i razotkrio, a vi me niste upoznali. Sa-
da vas opet vidim kako se radujete; i pored ushienosti nad obeanjem
ivota, jeste li tuni, alite li to ste upueni u kraljevstvo? Kroz vjeru
[i] znanje vi ste primili ivot. Prezrite, stoga, odbacivanje kad ga ujete,
ve se tim vie radujte kad zaujete obeanje. Zaista, kaem vam, onaj
tko primi ivot i vjeruje u kraljevstvo, nikada ga nee napustiti, ak ni
ako ga Otac poeli istjerati.
"To sam vam za sada elio rei; sada u, meutim, uzai na mjesto
odakle sam doao. Ali vi, vi ste me odbacili kada sam poelio otii, i
umjesto da mi se pridruite, vi ste me progonili. No, obratite pozornost
na slavu koja eka na me, i otvorenih srca sluajte himne koje me e-
kaju na nebesima; jer, danas moram zauzeti (svoje mjesto kraj) Oeve
desne ruke. Rekoh vam svoju posljednju rije, i sada vas naputam, jer
me koija duha uzdie uvis, i ovoga u se trenutka svui da bih se mo-
gao odjenuti. Ali, obratite pozornost; blagoslovljeni su oni koji su na-
vijestili Sina prije njegova silaska, kako bih, kada doem, mogao (po-
novo) uzai. Trostruko su blagoslovljeni 15 oni koje [je] navijestio Sin
prije no to postadoe, kako biste vi imali udjela meu njima."
To izrekavi, on nesta. A mi padosmo na koljena, ja i Petar, i stado-
smo zahvaljivati i slati naa srca u nebesa. Svojim uima zausmo, i svo-
jim oima ugledasmo tutnjavu ratova, i zvuk trublji, i velika previranja.
Proavi to mjesto, poslasmo svoje umove jo vie, i svojim oima
ugledasmo, i svojim uima zausmo himne i aneoske blagoslove i an-
eosku radost. Nebeska velianstva pjevahu hvalu, i nas, takoer, uhva-
ti radost.
I opet, poslije toga, poeljesmo otposlati svoj duh nagore, do Veli-
anstva, a nakon to uzaosmo nije nam bilo doputeno ita uti ili vid-
jeti, jer ostali nas uenici stadoe dozivati i ispitivati, "to ste uli od
Gospodara? to vam je rekao? Gdje je otiao?"
Mi im odgovorismo, "Uzaao je, i zavjetovao se i svima nam obeao
ivot, i razotkrio nam je djecu (?) koja e doi poslije nas, zahtijevajui
16 [od nas] da ih volimo, jer za njih emo biti [spaeni]."
I kada su [to] zauli, povjerovae doista u otkrivenje, no bijahu zlo-
voljni zbog onih koji e se tek roditi. I tako, ne eljevi ih povrijediti,
odaslah svakoga od njih na drugo mjesto. Ja sam otioh u Jeruzalem,
molei za svoj udio meu voljenima, koji e se jasno prepoznati.
I molim da poetak doe od vas, jer tako u biti spaen, budui da
e oni kroz mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom (vje-
rom) koja je bolja od moje, jer bih elio da je moja manja. Stoga, revno
nastojte biti sliniji njima, i molite da dobijete udio meu njima. Zbog
onoga to sam rekao, Spasitelj nam nije dao otkrivenje poradi njih. Mi
doista objavljujemo udio meu onima za koje je objava dana, onima ko-
je je Gospodin uinio svojim sinovima.
EVANELJE ISTINE (I,3 i XII,2)
Uvod:
HAROLD W. ATTRIDGE i GEORGE W. MACRAE
Evanelje istine gnostiki je kranski tekst blizak Valentinovoj koli, koji se na
istanan i dirljiv nain dotie lika i djela Isusa Krista. U izvornom rukopisu traktat ne-
ma naslov, i poznat je po svom incipitu. Slino su po svojim uvodnim rijeima iden-
tificirana i mnoga druga djela starog vijeka, kao primjerice "evanelje" po Marku i
"otkrivenje" Ivanovo. Valentinovo djelo naslovljeno "Evanelje istine" spominje se u
Irenejevom djelu Adversus Haereses (3.11.9). Hereziolog, na alost, ne otkriva mno-
go o sadraju samog djela, osim da se znaajno razlikuje od kanonskih evanelja. S
obzirom na izraeno valentinska obiljeja teksta iz Kodeksa I, sasvim je mogue da je
posrijedi ba djelo kojeg spominje Irenej. Ako je tomu doista tako, djelo bismo vre-
menski mogli smjestiti u sredinu drugog stoljea (izmeu 140. i 180. g. n. e.) Uzevi
u obzir literarne i konceptualne slinosti izmeu ovog teksta i rijetkih sauvanih Va-
lentinovih fragmenata, pretpostavka je nekih strunjaka da je mu je autor sam gnosti-
ki uitelj. I premda se ne moe sa sigurnou potvrditi, ta mogunost i dalje postoji.
No, bez obzira na datum nastanka i autorstvo, djelo je, na grkom jeziku i u dotjera-
nom retorikom stilu, u svakom sluaju sastavio vrstan knjievnik.
Usprkos svom naslovu, ovo djelo nije od vrste evanelja kakvo susreemo u No-
vom zavjetu, budui da ne iznosi kontinuiranu pripovijest o Isusovim djelima, uenji-
ma, muci i uskrsnuu. Rije "evanelje" u incipitu valja tumaiti u njezinu prvotnu
znaenju kao "dobru vijest". Ona, dakle, definira temu teksta, a ne anr, koji je najbo-
lje shvatiti kao homiliju. Poput ostalih ranokranskih homilija, kao to je Poslanica
Hebrejima, Evanelje istine naizmjence parenezama dopunjava doktrinarno izlaganje
(npr. 32, 31-33,32), te, poput kanonskog teksta, razmatra znaaj Isusova spasiteljsko-
ga djela s posebnog teolokog stajalita.
Identifikacija djela kao homilije ne govori mnogo o njegovoj literarnoj ili teolo-
koj dinamici. Poprilino neshvatljiv diskurs, koji kombinira aluzije na poznate ele-
mente ranokranske tradicije, ponekad u neobinom kontekstu, sa referencama na
neke manje poznate pojmove, znatno oteava analizu povrinske strukture i osnovne
konceptualne sheme teksta. Slino je labilan i referencijalni okvir teksta, koji posve
lako otklizi iz kozmike u povijesnu, a potom osobnu ili psiholoku perspektivu. Mo-
gue je da ta svojstva teksta indiciraju njegovu izvornu namjenu. Poznate predaje iz
Novog zavjeta dobivaju nova znaenja smjetanjem u konceptualno okruje, ija struk-
tura ostaje vjeto prikrivena. Ipak, naglaene su odreene kljune teme i perspektive
karakteristine za Valentinovu teologiju, poput ideje da znanje o Ocu unitava nezna-
nje (18,10-11; 24,30-32). ini se, stoga, daje djelo vjerojatno sluilo kao uvod u Va-
lentinove soterioloke ideje za lanove velike crkve.
Djelo je podijeljeno u tri velika izlaganja, odvojena dvjema formalno razliitim je-
dinicama, slavljenikom "Litanijom o Rijei" (23, 18-24, 9), i parenetskim pozivom
(32,31-33, 32). Svako od tri izlaganja sadri tri tematski razliita segmenta. Nakon
uvoda (16,31-17, 4), prvo izlaganje poinje opisom roenja Zablude, (17, 4-18,11),
koja proizlazi iz Oca, ali za koju Otac nije odgovoran, i koja mu ne kodi. Mitoloka
pripovijest, poput one o Sofijinu padu, koju nalazimo u mnogim gnostikim tekstovi-
ma (usp. npr. Hipostaza Arhonata, ili O podrijetlu svijeta), bez sumnje je temelj tog
opisa Zablude. Tekst se potom (18,11-19,27) okree ka Isusu i njegovu djelu kao ot-
krivatelja i uitelja. Da bi ilustrirao ovo potonje, tekst se poziva na predaje poput one
o Isusu u hramu (Lk 2), iako se te naznake mogu odnositi i na nekanonske pripovijesti
o Isusovoj mladosti. Posljednji segment prvog izlaganja (19,27-24,9) spominje, bez
ikakvih oznaka doketizma, smrt Isusovu (20,25), koju potom tumai slikama preuze-
tima iz Poslanice Koloanima i Otkrivenja, kao in otkrivenja. Taj in razotkriva su-
tinu Oca, kao i podrijetlo i sudbinu ljudskog jastva u Njemu. Kroz taj uvid, moi Za-
blude bivaju nadvladane.
Drugo izlaganje (24,9-33,32) opisuje uinke otkrivenja "evanelja istine", iz kojeg
proizlazi sjedinjenje s Ocem (24,9-27,7). Ono omoguava istinsko ljudsko postojanje,
opisano tradicionalnim gnostikim terminom kao stanje budnosti (27,7-30,16), stanje
radosti i veselja, koje je otro suprotstavljeno jezivoj egzistenciji onih koji ive u nezna-
nju. Otkrivenje naposljetku otvara put konanom povratku Ocu (30,16-32,30).
Posljednje se izlaganje usredotouje na proces reintegracije sa primordijalnim izvo-
rom. Povratak (33,33-36,39) poinje kao njeno privlaenje, koje se predoava kao
zamamni miris. Taj je privlaan miris ustvari duh nepokvarljivosti koji daje oprost.
Posrednik povratka (36,39-40,23) je Sin, koji je ime Oca. Identifikacija Sina i Ime-
na najsuptilnija je refleksija u tekstu, budui kombinira tradicionalni judeo-kran-
ski obrazac uzvienog ara sa filozofskom semantikom. Posljednji dio teksta (38,6-
40,23) prua radostan opis konanog cilja procesa povratka, poinak u Ocu. Oni koji
znaju da im sudbina lei u izvoru iz kojega su potekli, djeca su koju Otac ljubi.
Evanelje istine, kao kombinacija literarne i konceptualne sofisticiranosti i iskre-
nih religioznih osjeaja, objanjava mnogo bolje od suhoparnih herezioiokih opisa
gnostikih sustava zbog ega su tijekom drugog stoljea Valentinovo uenje i kola
privukli tolike krane.
Prijevod koji slijedi temelji se na tekstu Kodeksa I; tekst Kodeksa XII veoma je
fragmentaran.
EVANELJE ISTINE
I 16, 31- 43, 24
Evanelje Istine je na radost onima koji od Oca istine primie milost
da ga upoznaju, kroz snagu rijei iz plerome onoga koji je u mislima i
umu Oca, odnosno, onoga kojeg zovemo Spasiteljem, jer tako se zove
ono to on ini za iskupljenje onih koji nisu 17 upoznali Oca, dok je u
imenu evanelja sadrana objava nade, otkrie onih koji ga trae.
Kada je sveukupnost krenula u potragu za onim iz kojega svi izniko-
e - a sveukupnost bijae u njemu, neogranienom, nedokuivom, nje-
mu koji je nadmoan svakoj rijei, svakoj misli, nepoznavanje Oca do-
nese patnju i strah; i patnja postade gusta poput magle, i nitko vie nije
mogao vidjeti. Iz tog razloga zabluda postade mona; inei sve na svo-
ju volju i lakoumno, ne poznajui istinu. I zapoe sa stvaranjem, pripre-
majui u snazi i ljepoti zamjenu za istinu.
No, onaj koji je neogranien i nedokuiv ne bi time ponien, jer ta
patnja, zaborav i stvorenje obmane bijahu nitavni u usporedbi s nepro-
mjenjivom i postojanom istinom, savrenom u svojoj ljepoti. Iz ovog
razloga prezrite zabludu.
Ona stoga bjee bez korijena, i pade u maglu obzirom na Oca, pri-
premajui djela i zaborav i strah, kako bi uz pomo njih mogla zavesti i
namamiti i zarobiti one u sredini.
Zaborav zablude ne bjee razotkriven. Ona nije 18 [...] od Oca. Za-
borav nije bio nastao od Oca, iako uistinu nastade zbog njega. No, ono
to nastaje u njemu je znanje, koje se pojavilo kako bi zaborav nestao
i kako bi se Otac spoznao. Budui da zaborav nastade zbog neznanja o
Ocu, od trenutka kad se Otac spozna, zaborav prestaje postojati.
Kroz ovo, evanelje onoga za kojim se traga, koje <je> otkriveno
onima koji su savreni, milou Oca, skriveno otajstvo, Isus, Krist, pro-
svijetlio je one koji bijahu u tami zaborava. On ih je prosvijetlio, on
(im) je pokazao put; a put je istina koju im je prenio.
Zabludu zbog toga obuze gnjev, i stade ga zato progoniti sve dok,
ojaena, ne ieznu. Njega pribie na drvo (i) on tako posta plodom
znanja o Ocu. To to ga izjedoe nije meutim uzrokovalo propast, ve
je onima koji su jeli dalo (razlog) sree zbog otkria, i on ih otkri u se-
bi samom, a oni u sebi otkrie njega.
A u nespoznatljivom, nezamislivom, savrenom Ocu, stvoritelju
sveukupnosti, u njemu je sveukupnost i sveukupnost za njime udi. I,
iako je u sebi zadrao njihovo savrenstvo, koje je uskratio sveukupno-
sti, Otac ne bjee ljubomoran. Kakva uope ljubomora (moe postoja-
ti) izmeu njega i njegovih udova? 19 Jer, da je ovaj eon [primio] nji-
hovo [savrenstvo], oni ne bi mogli doi [...] Ocu. Njihovo je savren-
stvo on zadrao u sebi, darujui im ga kao povratak njemu i kao savr-
eno jedinstveno znanje. On je taj koji bijae oblikovao sveukupnost, i
sveukupnost je u njemu i sveukupnost za njime udi.
Poput kakva ovjeka kojega ne znaju, on eli da ga upoznaju i lju-
be, pa - jer, za ime bi sveukupnost udjela ako ne za znanjem o Ocu?
- on postaje vodi, miran i spokojan. U kole je dolazio (i) govorio po-
put uitelja. Oni koji sebe smatrae mudrima dolazili su ga iskuavati.
No on ih posrami razotkrivi njihovu nerazboritost. Mrzili su ga jer u
njima doista nije bilo mudrosti.
Poslije njih dooe i mala djeca, ona kojima pripada znanje o Ocu.
Kada su ojaala, poela su uiti o djelu Oca. Ona su spoznala i bila spo-
znata; ona su slavila i bila slavljena. Ukazala im se u srcima iva knji-
ga ivuih - knjiga napisana milju i umom 20 Oca, koja je i prije ute-
meljenja sveukupnosti postojala unutar njegove nespoznatljivosti - tu
(knjigu) koju nitko nije mogao uzeti, jer oni koji je uzmu biti e ubije-
ni. Nije se mogao vidjeti nitko meu onima koji su vjerovali u spase-
nje, sve dok se nije pojavila knjiga. Zato je Isus, pun milosra i vjernos-
ti, strpljivo prihvaao sve patnje sve dok nije uzeo tu knjigu, jer znao je
da njegova smrt znai ivot za mnoge.
Kao to skriveno u neotvorenoj oporuci lei bogatstvo preminulog
gospodara kue, tako i sveukupnost bijae skrivena dok je Otac sveukup-
nosti bio nevidljiv, kao neto to iz njega proizlazi, iz kojeg svaki pros-
tor proizlazi. Iz ovog se razloga pojavio Isus; primio je tu knjigu; bio je
pribijen na drvo; objavio je proglas o Ocu na kriu. O, kako veliko ue-
nje! Sunovraa se u smrt iako ga ivot vjeni obavija. Odbacivi to pro-
padljivo ruho, obavija se nepropadljivou koju mu nitko nikad ne mo-
e oduzeti. Uavi u puste predjele strahova, proao je kroz one koji bi-
jahu ogoljeni zaboravom, kao znanje i savrenstvo, objavljujui stvari
koje su u srcu 21 [...] poduiti one koji e primiti nauk.
Ali oni koji e primiti nauk [su] ivi koji su upisani u knjigu ivu-
ih. O sebi samima oni e primati nauk, primit e ga od Oca, i pono-
vo se okrenuti k njemu. Budui da je u Ocu savrenstvo sveukupnosti,
sveukupnost se mora uzdii k njemu. Stoga, ako netko posjeduje zna-
nje, prima to je njegovo i privlai to k sebi. Jer onaj tko je u neznanju
ima potrebu, a ono to mu nedostaje veliko je, budui da mu nedosta-
je ono to e ga uiniti savrenim. Kako je savrenstvo sveukupnosti u
Ocu, a sveukupnost ka Ocu mora uzdii, i svatko mora primiti ono to
je njegovo, on ih unaprijed uvrta, pripremivi ih da daju onima koji iz
njega potekoe.
Oni ije je ime znao unaprijed, pozvani su na kraju, tako da je onaj
koji posjeduje znanje isti onaj ije je ime Otac izrekao. Jer, onaj ije
ime nije bilo izgovoreno stoji u neznanju. Doista, kako da netko uje,
ako mu ime nije bilo izgovoreno? Jer onaj koji je u neznanju do kraja,
stvorenje je zaborava, i nestat e u zaboravu. Ako nije tako, kako to da
ti jadnici nemaju 22 imena, (kako to) da ne uju poziv? Stoga, ako ne-
tko posjeduje znanje, on je odozgo. Ako je pozvan, on uje, odaziva se
i okree se ka onome koji ga zove, i uzlazi k njemu. I zna kako je po-
zvan. Budui da posjeduje znanje, ini po volji onoga koji ga je po-
zvao, eli mu udovoljiti, prima spokoj. Svaije mu ime dolazi. Onaj
koji e ovako primiti znanje zna otkuda dolazi i gdje ide. On to zna po-
put pijanca koji je prezreo svoje pijanstvo, (i) vrativi se k sebi, doveo
sve svoje u red.
Mnoge je izveo iz zablude. Otiao je prije njih do mjesta od kojih
su se udaljili, jer zabludu su prihvatili zbog dubine onoga koji okruu-
je sve prostore dok njega ne okruuje nikakav prostor. Veliko je udo
da su bili u Ocu ne poznavajui ga, i (da) su sami istupili, budui da ni-
su bili sposobni shvatiti ili spoznati onoga u kojem su bili. Njegova vo-
lja nije tako proizala iz njega - jer, otkrio ju je kroz znanje u kojem su
poklopljene sve njegove emanacije.
To je znanje o ivoj knjizi koje je razotkrio 23 eonima na kraju, a
[njegova] slova nisu ni suglasnici ni samoglasnici da ih se moe proi-
tati i shvatiti olako, ve su to slova istine koja sama progovaraju ono-
me koji ih poznaje. Svako slovo je <dovrena> misao, poput dovrene
knjige, budui da su to slova koje je ispisalo jedinstvo, Otac ih je napi-
sao za eone, kako bi oni pomou tih slova upoznale Oca.
Dok njegova mudrost promilja Rije, a njegovo je uenje izgovara,
njegovo <ju> znanje razotkriva. Dok je oinstvo njezina kruna, a njego-
va je radost u skladu s njome, slava ju je njegova uzvisila, lik ju je nje-
gov razotkrio, spokoj ju je njegov primio u sebe, ljubav ju je njegova
utjelovila, a njegova vjernost primila u okrilje. Tako Rije Oeva odlazi
u sveukupnost, kao plod 24 srca njegova i odraz njegove volje. No, ona
podupire sveukupnost; ona ih odabire i prima odraz sveukupnosti, proi-
avajui ih, vraajui ih natrag Ocu, u Majku, Isusa beskrajno slatkog.
Otac otkriva svoja njedra. - Njegova su njedra sad Duh Sveti. - On
otkriva to je u njima skriveno - u njima je skriven njegov Sin - tako
da ga kroz milosti Oeve eoni mogu spoznati i okonati svoju mukotrp-
nu potragu za Ocem, nai u njemu svoj spokoj, i znati da je to spokoj.
Ispunivi nepotpunost, on je ukinuo oblik - taj je oblik svijet u kojem je
sluio. - Jer mjesto gdje vladaju zavist i borba nepotpuno je, no mjesto
gdje vlada Jedinstvo savreno je. Budui da je nepotpunost bila proiza-
la iz neznanja o Ocu, u trenutku spoznanja Oca nepotpunost e prestati
postojati. Kao to ovjekovo neznanje stjecanjem znanja samo od sebe
nestaje, kao to tama nestaje kad se pojavi svjetlo, 25 tako i nepotpunost
nestaje u savrenstvu. Od tog, dakle, trenutka oblik vie nije jasan, ve
nestaje u stapanju s Jedinstvom, jer njihova su djela sada ratrkana. S
vremenom, Jedinstvo e usavriti prostor. U Jedinstvu e svatko dosei
sebe; u znanju e se svatko proistiti iz viestrukosti u Jedinstvo, unita-
vajui, poput vatre, tvar u sebi, i tamu sa svjetlom, smrt sa ivotom.
Ako su se te stvari doista dogodile svakome od nas, tad se prije sve-
ga moramo pobrinuti da kua bude sveta i tiha za Jedinstvo. (To je) kao
kod nekih ljudi koji su selili iz svoje kue, i razbili loe vreve koje su
imali. No, gospodar kue nije zbog toga osjetio gubitak, ve bijae ra-
dostan to e razbijene vreve zamijeniti boljima, koji su itavi. Takav
je sud koji dolazi 26 odozgo. On sudi svakome; on je isukani ma sa
dvije otrice, koji sijee s obje strane. Kada se pojavila Rije, koja je u
srcu onih koji je izgovaraju - a ona nije samo zvuk ve i tijelo - velika
je pomutnja zavladala meu vrevima, jer neki bijahu ispranjeni, neki
napunjeni; to jest, u neke se nasulo, a iz nekih izlilo, neki bijahu proi-
eni, a neki, pak, razbijeni. Svi prostori bijahu uzdrmani i uznemireni
jer u njima ne bjee niti reda niti postojanosti. Zabluda se uznemirila, ne
znajui to da ini; tugovala je, oaloena, i inila sebi naao, jer nita
nije znala. Kad joj se znanje privuklo - tu nasta propast (zablude) i svih
njezinih emanacija - zabluda ostade prazna, jer u njoj nema niega.
Istina se pojavila; sve su njezine emanacije to znale. Pozdravile su
Oca u istini savrenom snagom koja ih spaja s Ocem. Jer, kao svatko
tko voli istinu - budui da je istina u ustima Oevim; a jezik je njegov
Duh Sveti - onaj tko je zdruen 27 s istinom, zdruen je i s Oevim usti-
ma putem njegova jezika, kad god prima Duh Sveti, jer to je oitovanje
Oca i njegovo razotkrivanje eonima.
Otkrio je i protumaio ono to je u njemu skriveno. Jer, tko sadri
ako ne Otac sam? Svi prostori njegove su emanacije. Znali su da od nje-
ga potjeu kao to djeca potjeu od odrasla ovjeka. Znali su da jo ni-
su dobili oblik niti ime, svi oni koje Otac rodi. Tad, kad s njegovim zna-
njem dobiju oblik, iako istinski u njemu, oni ga ne poznaju. No Otac je
savren i poznaje svaki prostor u sebi. Ako to poeli, on se ukazuje sva-
kome kome eli tako to mu daje oblik i ime, i daje mu ime, i oivlja-
va one koji, prije svog nastanka, nisu poznavali njega koji ih je obliko-
vao.
Ne kaem, meutim, da su (posve) nitavni oni koji jo nisu nasta-
li, no oni su 28 u njemu koji e poeljeti da nastanu, kada to bude zae-
lio, poput vremena koje tek dolazi. On zna to e stvoriti prije nego to
se stvari pojave, no plod koji jo nije prisutan nita ne zna i nita ne i-
ni. Tako i svaki prostor koji je u Ocu potjee iz onoga koji postoji, ko-
ji ga je uspostavio iz onoga to ne postoji. Jer, onaj tko nema korijena,
nema niti ploda, pa iako misli "Ja postojim", on e nestati sam od se-
be. Stoga onaj tko uope nije postojao, nikada i nee postojati. to je,
onda, on elio da taj o sebi misli? Ovo: "Postojim poput sjenki i utva-
ra noi." I kad svjetlo obasja strah koji je taj ovjek iskusio, on tad uvi-
da da je strah nitavan.
Tako oni nisu znali za Oca, jer ga 29 nisu vidjeli. Kako su vladali
strah, nemir, nepostojanost, dvojba i podjela, izaoe na vidjelo mno-
gi prividi i isprazne matarije, i bilo je kao da su se, utonuvi duboko
u san, nali usred uznemirujuih snova. I naoe se gdje nekamo bjee
ili se iscrpljeni vraaju (iz) potjere za drugima, ili, kako zadaju udarce
ili ih sami primaju, ili, kako padaju sa vrtoglavih visina ili uzlijeu ia-
ko nemaju krila. I opet, katkad se ini kao da ih ljudi ubijaju, iako ih ni-
tko ne progoni, ili kao da oni sami ubijaju svoje susjede, jer nalaze sebe
umrljane njihovom krvlju. Kada se oni koji prolaze kroz te grozote pro-
bude, ne vide nita ti koji su bili u sreditu ovih nemira, jer su sami ni-
tavni. Takav je put onih koji su odbacili neznanje poput sna, ne drei
ni do njega, ni do njegovih 30 djela, koja su odbacili poput sna u noi.
Znanje o Ocu oni cijene kao zoru. I svi postupie na taj nain, kao da je
razdoblje neznanja bilo obian san, a trenutak <spoznavanja> kao da je
buenje, {i} Blago onome koji e se vratiti i probuditi. I blagoslovljen
onaj koji otvori oi slijepima.
I Duh pohita za njim urei da ga probudi. Pruivi ruku onome ko-
ji je leao na tlu, osovi ga na noge, jer ovaj jo ne bjee ustao. Dade im
mogunost upijanja znanja o Ocu i otkrivenja njegova Sina. Jer, kad ga
vidjee i ue, on im dopusti da ga kuaju, i pomiriu, i dodirnu ljublje-
noga Sina.
Kada se pojavio, poduavajui ih o nespoznatljivom Ocu, kad im je
udahnuo ono to je u misli, vrei volju Njegovu, i kada mnogi primie
svjetlost, okrenuli su se k 31 njemu. Oni materijalni bijahu stranci i ni-
su vidjeli njegovu sliku niti su ga znali. A doao je bio u tjelesnom obli-
ku, i nita mu nije prijeilo put jer nepokvarivost je nesvladiva, i govo-
rio je nove stvari, priajui o onome to je u srcu Oca, donosei savr-
enu Rije.
Kada je svjetlost progovorila kroz njegova usta i njegov glas, koji je
rodio ivot, on im dade misao i razumijevanje, milost, spasenje i moan
duh iz beskonanosti i slatkoe Oca. Uinivi da kazne i muke okon-
aju -jer oni su bili ti koji su od njegova lica odvraali one koji udje-
e za milosrem, i odvodili ih u zabludu i negve - on ih uniti svojom
moi i posrami svojim znanjem. Zalutalima on tako postade put, znanje
neznalicama, otkrie onima koji su traili, potpora kolebljivima, i isto-
ta onima oskvrnutima.
On je pastir koji je ostavio devedeset i 32 devet ovaca kako bi po-
traio onu jednu koja je zalutala. Osjetio je radost kada ju je pronaao,
jer devedeset i devet je broj koji je u lijevoj ruci koja ga dri. No, kada
se pronae jedan, itav broj prelazi u desnu (ruku). Ona kojoj nedostaje
jedan - desna ruka - uzima ono to joj nedostaje s lijeve strane, prino-
si desnoj, i tako broj postaje stotinu. To je znak onoga koji je u njihovu
zvuku; to je Otac. ak i na Sabat on tragae za ovcom, da bi je pronaao
u jami. Izvukavi je iz jame dao joj je ivot, kako biste vi u sebi mogli
spoznati - vi, sinovi unutarnjeg znanja - to je Sabat, dan na koji, spa-
senja radi, ne dolii biti lijen, kako biste mogli govoriti iz dana, odozgo,
dana koji nema noi, i iz svjetlosti koja ne tamni jer je savrena.
Recite, dakle, od srca da ste vi savren dan i da u vama prebiva svjet-
lost koja ne gasne. Govorite o istini onima koji je trae, i o znanju oni-
ma koji su u svojoj pogreci zgrijeili. 33 Uspravite one koji su posrnuli
i pruite ruke bolesnima. Nahranite gladne i umornima dajte konak, po-
dignite one koji ele ustati i probudite usnule, jer vi ste probueno raz-
umijevanje. Ako snaga tako djeluje, postaje jo snanija. Bavite se so-
bom; ne bavite se stvarima koje ste odbacili. Ne jedite ono to ste isplju-
nuli. Ne budite moljci. Ne budite crvi, jer to ste ve izbacili iz sebe. Ne
budite (utoite) avlu, jer njega ste ve unitili. Ne osnaujte (one koji)
vam, dok padate, jo postavljaju prepreke, kao da (ste) im potpora. Jer,
za razliku od pravednika, s onime koji ne slijedi zakon valja postupati
loe, jer taj potonji ini djela bezakonja, a ovaj prvi ini djela pravedna,
zajedno sa drugim ljudima. Vrite stoga volju Oca, jer vi ste od njega.
Jer, Otac je sladak i u njegovoj volji je dobro. On zna to je vae i u
emu vi nalazite spokoj. Iz plodova se to doznaje, jer djeca Oca 34 nje-
gov su miris, i izviru iz milosti njegove zatite. Iz ovog razloga Otac vo-
li svoj miris, i svagdje ga ukazuje, a ako se mijea s tvari, daje svoj mi-
ris svjetlosti, i uzvisuje ga nad svaki oblik (i) svaki zvuk. Jer, nisu ui te
koje osjeaju miris, ve (je to) dah koji ima ulo njuha i privlai miris
na sebe, i uronjen je u miris Oca, titei ga i vraajui u mjesto odakle
je potekao, iz prvog mirisa koji se ohladio. To je neto duevnog obli-
ka, poput hladne vode koja se smrznula (?), na zemlji koja nije kruta, o
kojoj oni koji je vide misle daje zemlja; nakon toga ona se ponovo ras-
tapa. Ako je dah povue, ona postaje vrua. Mirisi koji su hladni dola-
ze, dakle, iz razdora. Iz ovog je razloga nastala vjera; ona je rastopila
razdor, i donijela toplu pleromu ljubavi, kako se hladnoa ne bi vratila
i kako bi nastalo jedinstvo savrene misli.
Ovo <je> rije evanelja otkria plerome, za one koji oekuju 35
spasenje koje dolazi odozgo. Dok njihova nada, koju oekuju, i sama
eka - oni ija je slika svjetlo bez sjene - tad, u tom asu, pleroma na-
dolazi. <Nedostatak> tvari nije bio nastao kroz neogranienost Oca, ko-
ji dolazi kako bi dao vrijeme za nedostatak, iako nitko ne zna da li e
nepokvarivi doi na taj nain. No dubina Oca bi umnoena, a misao o
pogreci u njemu nije postojala. To je stvar koja pada, to je stvar koja
se lako (ponovno) uspravlja, u otkriu njega koji je doao onome kojeg
e vratiti nazad. Jer, vraanje nazad naziva se pokajanjem.
Iz tog razloga nepokvarivost ispusti dah; progonila je grenika ka-
ko bi ovaj mogao otpoinuti. Jer, oprost je ono to ostaje za svjetlo u
nedostatku, rije plerome. Lijenik odlazi ondje gdje je bolest, jer to je
njegova volja. Onaj koji ima nedostatak nee ga, stoga, skrivati, jer ne-
tko uvijek ima to drugome nedostaje. Stoga je pleroma, koja sama ne-
ma nedostatka, ve popunjava nedostatak, ono to je on 36 izvukao iz
sebe kako bi popunio svoj nedostatak i tako primio milost. Jer, kada je
imao nedostatak, nije imao milost. Iz tog se razloga javlja slabljenje ta-
mo gdje nema milosti. Kada bjee primljeno ono to je slabilo, on raz-
otkri to mu je nedostajalo, pleromu; to je otkrie svjetlosti istine koje
ga je obasjalo jer je nepromjenjivo.
Zbog toga su oni meu sobom govorili o Kristu, kako bi nemirni mog-
li primiti povratak, i kako bi ih on mogao pomazati pomau. Pomast
je milost Oca koji e imati milosti za njih. Oni koje je pomazao posta-
doe savreni. Jer, pomazuju se obino pune posude, no kada se pomast
(jedne) posude rastopi, ona se isprazni, a razlog je nedostatku nain na
koji pomast nestaje. Jer, tada je dah uvlai, stvar u moi onoga to je s
njome. No, s onoga koji nema nedostataka ne skida se nikakav peat ni-
ti se bilo to prazni, ve mu savreni Otac ponovo ispunjava nedostatke.
On je dobar. On poznaje svoje zasade jer on je taj koji ih je u svome ra-
ju zasadio. Njegov je raj sada mjesto njegova poinka.
To 37 je savrenstvo u misli Oca, i ovo su rijei njegovih razmilja-
nja. Svaka od njegovih rijei tijelo je jedne njegove volje u otkrivenju
njegove Rijei. Dok jo bijahu dubine njegove misli, Rije koja je pr-
va izreena otkrila ih je zajedno s umom koji govori, jedna Rije u tihoj
milosti. On se nazivao milju budui da su bile u njoj prije nego su ot-
krivene. Dogodi se tako da je on prvi izaao u trenutku kad je to njegova
volja zaeljela. A volja je ona u kojoj Otac poiva i s kojom je zadovo-
ljan. Nita se ne dogaa bez njega niti se ita dogaa bez volje Oeve, a
volju je njegovu nemogue istraiti. Njegov je trag volja i nitko ga nee
spoznati niti ga je mogue istraivati da bi ga se shvatilo. No kad zae-
li, ono to eli je - ak i ako im ne godi pogled pred Bogom - udnja za
Ocem. Jer on zna poetak svih njih i njihov kraj. Jer kad im se priblii
kraj on e ih izravno pitati. Kraj je primanje znanja o onome koji je skri-
ven, a to je Otac, 38 iz kojeg nastade poetak, i kojem e se svi koji iz
njega potekoe, vratiti. A pojavie se na slavu i radost njegova imena.
Ime Oca je Sin. On je taj koji prvi nadjenu ime onome koji je iz nje-
ga potekao, sebi samome, i kojega rodi kao sina. Svoje mu ime dade,
ime koje mu pripada; njemu kojem pripada sve to postoji, Ocu. Njego-
vo je ime, njegov je Sin. Njega je mogue vidjeti, no ime je nevidljivo,
jer ono je otajstvo nevidljivoga koje ulazi u ui koje je on njime posve
ispunio. I doista, Oevo se ime ne izgovara, ali je ono jasno kroz Sina.
Zato je ime veliko. Tko bi, stoga, mogao izrei to ime, veliko ime,
osim onoga kojemu ime pripada, i sinova imena u kojima poiva ime
Oevo i (koji) sami zauzvrat poivaju u njegovu imenu? Budui da je
otac neroen, on ga je sam rodio za sebe kao ime, prije nego je stvorio
eone, zato da bi ime Oca bilo iznad njih, 39 ime istine, koje je vrsto u
njegovoj vlasti kroz savrenu mo. Jer to ime nisu (puke) rijei, niti se
ono sastoji od naziva, ve je nevidljivo. Njemu samome dao je ime, jer
samo ga on vidi, samo on ima mo da mu daje ime. Jer onaj koji ne po-
stoji nema ime. Koje je ime onoga koji ne postoji? No onaj koji posto-
ji, postoji i sa svojim imenom, i on sam to zna, i (zna kako) da mu na-
djene ime. To je Otac. Sin je njegovo ime. On ga stoga nije sakrio ne-
go je ono postojalo; to se Sina tie, on je sam dao ime. Ime je stoga
ono od Oca, kao to je ime Oca Sin. Gdje bi doista samilost nala ime
ako ne u Ocu?
No, netko e nedvojbeno svom susjedu rei: "Tko je taj koji daje ime
onome koji je postojao prije njega, kao da potomci ne dobivaju ime 40
od onih koji su <ih> rodili?" Potrebno bi stoga bilo razmisliti o ovom
pitanju: to je ime? To je ime u istini; ono stoga nije ime od Oca, jer
je to pravo ime. On nije primio ime na zajam poput drugih, u skladu s
oblikom u kojem e svaki od njih biti stvoren. Ovo je vlastito ime i ni-
tko mu ga drugi nije dao. On <je> neizreciv, neopisiv, sve dok onaj ko-
ji je savren o njemu ne progovori. I on je taj koji ima mo izgovoriti to
ime i vidjeti ga.
Kad je, dakle, zaelio da njegovo voljeno ime bude njegov Sin, i kad
mu je dao ime, njemu koji je doao iz dubine i progovorio o svojim taj-
nama, znajui da je Otac bie bez zla. Zato ga je i doveo da progovori o
mjestu i poivalitu svom iz kojeg je potekao, 41 i da slavi pleromu, ve-
liinu svoga imena i slatkou Oca. Govorit e o mjestu iz kojeg je sva-
tko potekao, i pourit e natrag u predjele gdje je primio svoje ustolie-
nje, da bi iz tog mjesta - mjesta na kojem je stajao - primio okus, hra-
nu i rast. A pleroma je njegova njegovo poivalite.
Sve su emanacije Oca stoga plerome, a korijen svih njegovih emana-
cija je u onome koji ih je u sebi uzgojio. On im je dodijelio njihove sud-
bine. Svaka od njih je dakle ukazanje, kako bi se kroz njihovu vlasti-
tu misao < ... >. Jer mjesto na koje oni alju svoju misao, to mjesto, nji-
hov korijen, jest ono to ih sve uzvisuje do visina Oevih. One posjedu-
ju njegovu glavu, koja im je oslonac, i podrava ih dok mu se priblia-
vaju, i reklo bi se da su u licu njegovu sudjelovale poljupcima. No one
ne postaju ukazanje 42 na ovaj nain, budui da same jo nisu uzvie-
ne; (pa) ipak, ni jednoj ne nedostaje slava Oca, niti ga smatraju malim,
ni grubim, ni gnjevnim, ve ga smatraju biem bez zla, mirnim, slatkim,
biem koje zna sve prostore prije nego su uope postojali, i koga ne tre-
ba poduavati.
Ovako postupaju oni koji posjeduju (neto) odozgo od neizmjerne
veliine, dok oekuju jednoga i savrenoga, koji je ondje zbog njih. I
oni ne silaze u Had niti je u njima zavist, tuga ili smrt, ve poivaju u
onome koji poiva, i ne trse se oko istine, niti ih se oko nje okree. Oni
su sami istina; i Otac je u njima i oni su u Ocu, savreni i nepodijeljeni
u istinski dobrom, i nita im ne nedostaje, i spokojni su i svjei u Duhu.
I njegovat e svoj korijen. Brinut e se za one stvari u kojima on nalazi
svoj korijen, i nee trpjeti gubitak svoje due. To je mjesto za blagoslov-
ljene, to je njihovo mjesto.
to se ostalih tie, neka znaju, na svojim mjestima, da mi ne dolii
43 govoriti o iemu drugome, sad kad stigoh do svog poivalita. U nje-
mu u uistinu postati, i u svako doba (dostoji) mi baviti se Ocem sve-
ga, i istinskom braom, onima na koje Otac izlijeva svoju ljubav, i me-
u kojima ga ne nedostaje. Oni su ti koji se pojavljuju u istini, budui
da postoje u istini i vjenom ivotu, i da govore o svjetlu koje je savr-
eno i ispunjeno sjemenom Oca, koje je u njegovu srcu i u pleromi, dok
se Duh njegov u njoj raduje i slavi onoga u kojem je postojao jer je on
dobar. I njegova su djeca savrena i vrijedna imena njegova, jer on je
Otac: takvu djecu on ljubi.
RASPRAVA O USKRSNUU (I,4)
Uvod:
MALCOLM L. PEEL
Vanost ovog kratkog, osam stranica dugog didaktikog pisma jest u tome to ono
prua uvid u izrazito neortodoksnu interpretaciju kranskog uenja o ivotu poslije
smrti. Krajem drugog stoljea, kada je pismo po svoj prilici i nastalo, krani - bilo
gnostiki ili ortodoksni - bili su zaokupljeni odreenim pitanjima i izazovima. Da li
je ivot poslije smrti filozofski dokaziv (kao to je tvrdio Sokrat u Fedonu)? Kakav bi
bio njegov oblik? (Besmrtnost due? Uskrsnue tijela? Reinkarnacija?) Kada nastupa
to iskustvo? (U trenutku smrti? Poslije Kristova konanog povratka? Moda ak prije
smrti?) Novozavjetno je uenje prilino neodreeno po nekima od tih pitanja, iako je
unutar velike crkve postojala suglasnost o barem dva: prototip i temelj nade za takav
ivot uskrsnue je Isusa Krista, a uskrsnue pojedinaca ujedno bi znailo i odbaciva-
nje njihovog osobnog identiteta.
Anonimni autor Rasprave o uskrsnuu ustvruje, meutim, da mu znanje dobive-
no od samog Krista (49,41-50,2) omoguuje da ponudi jasne i izravne odgovore na ta
pitanja, pitanja koja mu je u ovom sluaju postavio njegov uenik, Reginos (43,25).
Kao prvo, pitanje uskrsnua stvar je vjere u stvarnost uskrsnua Isusa Krista i njegove
pobjede nad smru (46,14-19). Ono ne moe biti rezultat filozofskog "razmiljanja",
i veina filozofa na ovome svijetu zapravo su skeptici.
Kao drugo, oblik ivota nakon smrti bit e "uskrsnue", koje se ne shvaa kao po-
novno stvaranje duhovnog tijela u Kristovoj Parusiji (usp. 1 Kor 15 passim), ve u
trenutku svoje bioloke smrti "izabrani" vjernik doivljava odvajanje svojih unutar-
njih, "ivuih udova", ija se intelektualna priroda objanjava referencama na "um" i
njegovu "misao", od vanjskoga "tijela" "propadljivih", "vidljivih", vanjskih "udova"
(43,38-48,2; 45,39-46,2; 45,19-21). ak i tada, to "uskrsnulo tijelo", prekriveno no-
vom "puti" (47,4-8) ili "ruhom od svjetlosti" ("zraka" u 45,30-31) zadrava prepo-
znatljiva osobna obiljeja, kao to to potvruju i ukazanja Ilije i Mojsija prilikom Kris-
tove preobrazbe (Mk 9,2-8). Takvo je "duhovno uskrsnue" koje "guta" (tj. unita-
va, ili ini besmislenim) uskrsnue bilo gole "due", bilo prozainog "tijela" (46,39-
46,2). Prepoznatljiva je ovdje dualistika doktrina o vanjskom/unutarnjem koja nadi-
lazi pavlinsku antropologiju.
Kao tree, za razliku od rane crkve, koja se u svojoj nadi za uskrsnuem dra-
la "eshatoloke odgode" (tj. ideje da e do potpunog uskrsnua kranskog pojedin-
ca doi tek nakon Kristova konanog povratka), autor Rasprave o uskrsnuu dri da
bi izabranom vjerniku, koji je proleptiki sudjelovao u Kristovoj patnji (smrti), uskrs-
nuu i uzaau (45,24-28), morala biti jasna nova stvarnost: uskrsnue postoji ve
sada. Ukratko, na pisac, poput Himeneja i Fileta koji bivaju prozvani u Drugoj po-
slanici Timoteju 2,18, pouava da se uskrsnue ve dogodilo! On to potkrepljuje svo-
jevrsnim egzistencijalnim dokazom: vjernik koji zna za neminovnost smrti trebao bi
se smatrati ve umrlim, ime, pak, ve sudjeluje u uskrsnuu (49,16-30). Vjernik za-
to mora posjedovati "vjeru" u stvarnost Kristove pobjede nad smru i njezino jam-
stvo (45,14-46, 4,14-17; 46,8-13), kako bi izbjegao "sumnju" (47,36-48,3), "upo-
znao" "Sina ovjejeg" i istinu o njegovu uskrsnuu (46,13-17, 30-32), kako bi "vje-
bao" osloboenje od neprijateljskih kozmikih sila (49,30-33) putem ispravne mis-
li, i kako bi shvatio mistino jedinstvo izmeu Spasiteljevog i vjernikovog iskustva
(45,15-46,2).
Opsenim je studijama ovog teksta utvreno kako je njegov autor kransko-gno-
stiki uitelj na kojeg je, posve oito, snano utjecao valentinski gnosticizam. Do-
kaz te teze nalazimo u paralelama izmeu nauka ove rasprave da se duhovno uskrs-
nue ve odigralo, i izvjeima o Valentinovoj "ostvarenoj eshatologiji" u Tertulija-
nu (De praes. haer. 33.7; De res. mort. 19,2-7) i Ireneju (Haer. 2.31.2). U Raspravi
o uskrsnuu nalazimo, osim toga, i izvjesne konceptualne komplekse svojstvene va-
lentinizmu, kao, na primjer, ideju o primordijalnoj pleromi koja je pretrpjela izrai-
vanje i konzekventni "nedostatak" (46,35-47,1; 49,4-5), koji Spasitelj mora "obno-
viti" (44,30-33).
Za oekivati je, stoga, da su u tekstu prisutne i srednjoplatonistike ideje koje su,
kako pokazuju ranija znanstvena istraivanja, utjecale na sam valentinizam. Njih, prim-
jerice, nalazimo u ideji razlikovanja svijeta bia (koji ukljuuje i samog Boga) i sfe-
re nastajanja i propadanja, kao i u razlici izmeu "razumskog" i "osjetilnog" svije-
ta (46,35-17,1). Platonske su takoer ideje i o prapostojanju dua (46,38-47,1; usp.
47,4-6; 49,30-36) i o "pripremi" za umiranje (49,28-33).
Meutim, prilino je neplatonistika odsutnost bilo kakva spomena ultimativne
potrage za ekstatinim vienjem/sjedinjenjem sa konanim Jednim, kao i naglasak na
zadravanju prepoznatljivih osobnih obiljeja u post mortem uskrsnuu.
Budui da Isus Krist zauzima sredinje mjesto u tekstu, i budui da se pisac, da bi
potkrijepio svoje dokaze (usp. 43,34; 45,4, 24-28; 48,6-11), poziva na Novi zavjet
kao najvii autoritet, moemo zakljuiti da je autor kranski gnostik na iju su mi-
sao utjecaj izvrile srednjoplatonistike ideje filtrirane kroz kasniji i poneto opskur-
niji valentinski gnosticizam.
Openiti je kritiki stav da Raspravu o uskrsnuu nije napisao sam Valentin. Pro-
uavanje razvojne faze novozavjetnog kanona koju anonimni autor oito poznaje, za-
tim mjesta koje uenje Rasprave o uskrsnuu zauzima u kontekstu ranocrkvenih ras-
prava o uskrsnuu, te konano tipa u njoj sadranih srednjoplatonistikih ideja, za-
jedno ukazuju da je djelo vjerojatno sastavljeno koncem drugog stoljea. to se, pak,
mjesta nastanka tie, ne postoje nikakvi unutarnji ili vanjski dokazi pomou kojih bi
ga bilo mogue odrediti.
Jo uvijek je sporno predstavlja li ovo djelo autentino didaktino pismo kojem
nedostaje praescriptio s autorovim imenom (kao to su to Epistula Apostolorum ili
Ptolomejevo pismo Flori) i pripadajui elementi dijatribnog stila, ili je ono prvenstve-
no filozofska rasprava uobliena ciniko-stoikom dijatribom. Dokaza za potonje za-
sada jo nema. Veina znanstvenika, meutim, odbija pretpostavku da je tekst kombi-
nacija dvaju izvorno odvojenih pisama, ili da je posljedica gnostike redakture izvor-
no kranskog teksta.
RASPRAVA O USKRSNUU
I 43,25-50, 18
Postoje ljudi, Reginose, sine moj, koji ele nauiti mnoge stvari. Taj
im je cilj na pameti kad ih zaokupe pitanja koja nemaju odgovora. Uspi-
ju li pronai odgovor, tad obino imaju veoma visoko miljenje o sebi.
No, ja ne drim da su takvi uistinu stajali u Rijei Istine, ve bih prije
rekao da oni trae vlastiti mir, koji mi primismo kroz naega Spasitelja,
naega Gospodina Krista. 44 Primili smo ga (tj. Mir) kada smo spoznali
Istinu i oslonili se na nju. No budui da nas ljubazno pita o uskrsnuu,
piem ti (da ti kaem) kako je ono nuno. Mnogi, dodue, ne vjeruju u
nj, no malobrojni su oni koji ga nau. Raspravimo stoga o tom pitanju.
Kako je Gospodin objavio stvari dok je postojao u tijelu i nakon to
se razotkrio kao Sin Boji? ivio je na ovome mjestu na kojem i ti po-
stoji, govorei o Zakonu prirode - kojeg ja, meutim, zovem "Smrt"!
A Sin Boji, Reginose, bjee Sin ovjeji. On ih oba bjee prigrlio, po-
sjedujui i ljudskost i boanstvenost, kako bi u jednu ruku, kao Sin Bo-
ji, pobijedio smrt, a u drugu kroz Sina ovjejeg pomogao da se poja-
vi Pleroma; jer je, kao sjeme Istine, izvorno potjecao odozgo, prije ne-
go to nastade ovakvo (kozmiko) ustrojstvo. Kroz to (ustrojstvo) na-
stadoe mnoga gospodstva i mnoga boanstva.
Znam da o rjeenju govorim 45 teko razumljivim rijeima, ali nita
nije teko u Rijei Istine. No, budui da se Rjeenje pojavilo tako da ni-
ta ne ostane skriveno, ve da otkrije sve o postojanju - unitenje zla u
jednu ruku, otkrivenje izabranih u drugu. Ovo (Rjeenje) jest emanaci-
ja Istine i Duha, Milost je od Istine.
Spasitelj je progutao smrt - (to) zasigurno zna - jer je odbacio pro-
padljivi svijet. Preobrazio se [u] neiezivog Eona i uzdigao se progu-
tavi vidljivo nevidljivim, i otvorio nam put ka besmrtnosti. Doista, kao
to ree Apostol, "Patili smo s njim, i uzdigli smo se s njim, i s njim smo
otili u nebo". Ako se na ovome svijetu ukazujemo nosei ga, mi smo
njegove zrake, i on nas obuhvaa sve do naeg zalaza, odnosno, nae
smrti u ovom ivotu. On nas privlai u nebesa, kao to sunce privlai
zrake, niim ogranien. To je duhovno uskrsnue 46 koje guta duevno
jednako kao i tjelesno.
No onoga koji ne vjeruje ne moe se uvjeriti. Jer, to je pitanje vjere,
sine moj, a ne miljenja: mrtvi e uskrsnuti! Meu svim filozofima ovo-
ga svijeta, jedan je koji vjeruje. Barem e on ustati iz mrtvih. I ne daj
filozofu ovog svijeta razloga da povjeruje kako e se vratiti sam od se-
be - i (to) zbog nae vjere! Jer mi smo upoznali Sina ovjejeg, i vje-
rovali smo da je ustao iz mrtvih. On je taj o kojem govorimo, "On po-
stade unitenje smrti, jer on je velik, i u njega vjeruju". <Veliki> su oni
koji vjeruju.
Misao onih koji su spaeni nee nestati. Um onih koji ga upoznae
nee nestati. Mi smo, stoga, izabrani za spasenje i otkupljenje, jer od
poetka bijasmo predodreeni da ne padnemo u ludost onih koji ne zna-
ju, nego da uemo u mudrost onih koji su upoznali Istinu. Doista, Isti-
na koja se uva ne moe biti naputena, niti je ikad bila. "Snaan je su-
stav Plerome; maleno je ono to se oslobodilo (i) postalo svijetom. No,
obuhvaeno je Sve. Ono nije 47 nastalo; ono je ve postojalo." Stoga
nikad ne dvoji o uskrsnuu, sine moj, Reginose! Jer, i da nisi postojao
u tijelu, tijelo si primio kada si doao na ovaj svijet. Zato ne bi primio
tijelo kada uzae na Eon? Ono to je bolje od tijela jest ono to mu je
uzrok ivota. Nije li tvoje ono to je zbog tebe zaivjelo? Ne ivi li s to-
bom ono to je tvoje? Ipak, to je ono to ti u ovome svijetu nedostaje?
To si svakako elio saznati.
Posteljica tijela jest starost, i ti postoji u propadanju. Odsutnost je
tvoja prednost. Jer, nee odustati od boljeg ako ode. Ono to je loije
opada, no i za to postoji milost.
Nita nas, stoga, ne otkupljuje iz ovoga svijeta. Ali mi smo Sve, mi
smo spaeni. Primili smo spasenje s kraja na kraj. Razmiljajmo na taj
nain! Razumijevajmo na taj nain!
No ima nekih (koji) ele razumjeti, pitajui se o tim stvarima, da li
e onaj tko je spaen, ako ostavi svoje tijelo, biti odmah spaen. Neka
nitko u to ne sumnja. ... doista, vidljivi udovi koji su mrtvi 48 nee biti
spaeni, jer uskrsnut e (samo) ivi [udovi] koji postoje unutar njih.
to je, dakle, uskrsnue? To je uvijek razotkrivanje onih koji su usta-
li, jer ako se sjea da u Evanelju pie kako se Ilija, i Mojsije s njim,
ukazao, nemoj misliti da je uskrsnue privid. Ono nije privid, ve isti-
na! Tonije je zapravo rei da je svijet privid, prije nego uskrsnue, ko-
je postade kroz Gospodina Spasitelja, Isusa Krista.
No to ti sad govorim? Oni koji su ivi umrijet e. Kako oni ive u
prividu? Bogati postaju siromani, a kraljevi bivaju svrgnuti. Sve je pod-
lono promjeni. Svijet je privid! - da odvie ne grdim!
No uskrsnue nema gore spomenutih svojstava, jer ono je nepobitna
istina. Ono je otkrivenje onoga to jest, i preobrazba stvari, i prelazak
u novo. Jer, neiezivo 49 [silazi] na iezivo; svjetlost prelijeva tamu,
gutajui je; i Pleroma ispunjava nedostatak. To su simboli i slike uskrs-
nua. On (Krist) je taj koji ini dobro.
Ne razmiljaj stoga djelomino, o, Reginose, niti ivi jednoduno u
skladu s tim tijelom, nego bjei od podjela i negvi, i ve e doivje-
ti uskrsnue. Jer, ako onaj tko e umrijeti zna da e umrijeti - a do toga
e doi ak i ako je proivio dug ivot - zato se (ve sada) ne smatra-
ti uskrslim? Ako ima uskrsnue ali nastavlja kao da e umrijeti - a
taj je znao da je umro - zbog ega onda ja zanemarujem tvoju neizvje-
banost? Svatko bi trebao vjebati na razliite naine, i bit e otputen
iz ovog Elementa, i nee pasti u zabludu, ve e ponovo primiti ono to
bjee na poetku.
Ovo primih velikodunou mog 50 Gospodina, Isusa Krista, i tomu
poduih tebe i tvoju [brau], sinove moje, ne isputajui nita to bi vas
moglo ojaati. A ako u mom izlaganju Rijei postoji neto nejasno, ja
u vam to protumaiti kad me upitate. I ne budi sada ni na koga kivan
tko zauzima tvoje mjesto, ako je sposoban pomoi.
Mnoge zanima ovo to sam ti napisao. Njima kaem: mir s njima i
milost. Pozdravljam vas i one koji vas vole, bratskom ljubavlju.
Rasprava o uskrsnuu.
TRIPARTITNI TRAKTAT (I,5)
Uvod:
HAROLD W. ATTRIDGE i ELAINE H. PAGELS
Posljednji traktat iz Kodeksa I opirna je, izvorno nenaslovljena valentinska teo-
loka rasprava, koja daje prikaz cijelog procesa odvajanja iz, i povratak u prapoetno
boanstvo. Tekst je pisarskim dekoracijama podijeljen u tri segmenta koji sadre glav-
ne inove kozmike drame; otuda i njegov moderni naslov.
Datum nastanka djela moemo samo grubo odrediti. Budui da doktrina teksta
predstavlja revidirani oblik valentinske teologije, moda kao odgovor na kritiku or-
todoksnih teologa kao to su Irenej ili Hipolit, djelo je vjerojatno napisano u prvoj
polovici treeg stoljea. Tekst pokazuje izvjesne slinosti sa Origenovim doktrinama,
premda se to moe objasniti zajednikim teolokim i filozofskim izvorima.
Traktat ne otkriva nikakve podatke o identitetu svojeg autora. Pretpostavka je ne-
kih znanstvenika da je moda rije o valentinskom uitelju Herakleonu, no iako neke
slinosti sa Herakleonom i zapadnom ili talijanskom kolom valentinizma postoje,
ovo djelo se od klasine valentinske doktrine udaljava radikalnije nego ijedan drugi
znani predstavnik.
Poput ostalih traktata iz Kodeksa I i veine djela iz zbirke Nag Hammadi, i Tripar-
titni traktat je izvorno sastavljen na grkome jeziku. U koptskom prijevodu nailazimo
na brojne nejasnoe, veina kojih je vjerojatno nastala iz pokuaja da se oponaa stil
izvornika.
Teoloki doseg traktata iznimno je obuhvatan. Prvi dio (51,1-104,3) opisuje ema-
naciju svih nadnaravnih entiteta iz njihova prvotnog izvora, otpoinjui s Ocem
(51,1-57,8) koji je opisan prvenstveno kroz via negativa kao potpuno transcendentan
entitet. Ono to je sigurno jest da je on prabie i k tomu jedinstven. Inzistiranje na ujedi-
njavajuem svojstvu Oca razlikuje ovaj tekst od veine drugih valentinskih tekstova,
koji postuliraju prvotnu muko-ensku dijadu, premda neki lanovi kole, primjerice
oni koje spominje Hipolit (Ref. 6.29.2-8), takoer slijede monadiko prvo naelo.
Iz Oca emaniraju dva druga entiteta, Sin i Crkva (57,8-59,38). I na tom se mjestu
traktat opet razilazi sa ostalim valentinskim izvorima, koji redovno postuliraju kom-
pleksnije boanstvo. Pleroma ili "punoa boanstva" obino se sastoji od osam sizi-
gija ili parova boanskih entiteta te slino sastavljene dekade i duodekade. Umjesto
toga, Tripartitni traktat postulira inicijalno trojstvo.
Neki su elementi kompleksne tradicionalne valentinske slike zadrani u opisu
dijelova ili "eona" treeg elementa trojstva, Crkve (50,1-74,18). Ovisnost o valentin-
skim izvorima, kao i njihovo revidiranje, oigledno je u dijelu teksta gdje se opisuju
problemi koje je izazvao jedan eon (74,18-80,11). U drugim valentinskim tekstovima,
koji se temelje na ranijim, nekranskim spekulacijama, problem u boanstvu nastaje
zbog enskog eona, Sofije (Mudrosti), koja pokuava uiniti nemogue. Ovisno o
kojoj je verziji prie rije, ona ili pokuava zanijeti bez svog druga ili nastoji spoznati
nespoznatljiv primarni izvor. U oba sluaja ona ispada iz boanske plerome i stvara
svijet duevnih i materijalnih sila. U Tripartitnom traktatu, uzronik pucanja plerome
je muki eon, Logos (Rije). Njegov pad, koji ukljuuje elemente oba tradicionalna
objanjenja Sofijine katastrofe, prikazan je na iznenaujue pozitivan nain, kao po-
sljedica njegove "beskrajne ljubavi" (76,19-20). Isto tako iznenauje i to je Logosov
pad u skladu s Oevom voljom (76,24-77,1), no najvanije je to to on proizlazi iz
Logosova slobodnog odabira (75,35-76,1), svojstva koje dijele svi o njemu ovisni
entiteti.
Logosov pad stvara dva reda bia koja se nalaze van plerome (80,11-85,15). Kao
rezultat njegove konfuzne i nepotpune prokreacije nastaju materijalne sile. Kada se
Logos samoinicijativno pokaje, on stvara duevne sile. Ove e nadnaravne sile imati
znaajnu ulogu u stvaranju prvog ljudskog bia i vladanju svijetom.
Najvaniji ishod Logosova obraenja stvaranje je Spasitelja (85,15-90,13), to se
dogaa nakon Logosova razdvajanja na dva dijela. Njegovo bolje, muko jastvo vraa
se pleromi kako bi se zauzelo za njegovo nesavrenije i nepotpunije ensko jastvo. To
bolje jastvo, uz pomo eona koji nikad nisu napustili pleromu, stvara Spasitelja. Ana-
logijom sa najviim stupnjevima stvarnosti to se bie takoer naziva Sinom, i dok Sin
otkriva Oca eonima plerome, Spasitelj prua uvid otkrivenja onima van plerome.
Kratki drugi dio traktata (104,4-108,12) nudi tumaenje Postanka 1-3. Prvo ljudsko
bie podjednako stvaraju Demiurg i Logos, i dok prvi Adama opskrbljuje duevnim
i materijalnim komponentama, ovaj potonji stvara njegove duhovne komponente. Te
tri potencije prvog ljudskog bia kasnije e se, po dolasku Spasitelja, aktualizirati u
tri klase ljudskih bia.
Trei dio traktata (108,13-138,27) usredotoen je na soterioloka pitanja. Pojava
Spasitelja dijeli ovjeanstvo u tri klase (118,14-122,12). Oni duhovni odmah e pre-
poznati Spasitelja i odazvati mu se, dok ga oni materijalni u potpunosti odbacuju.
Izmeu ova dva ekstrema, duevni tipovi oklijevaju i tek se postupno prikljuuju Spa-
sitelju. Kao to je to uobiajeno u valentinskim tekstovima, u ova tri tipa ljudi prepo-
znajemo jasne drutvene aluzije. Duhovni tip ljudi predstavlja same valentince, oni
materijalni nekrane, dok su duevnim tipom opisani obini krani. Panja koja se
ukazuje detaljnom opisu duevnih, indikativna je za pomirljiv i apologetski ton ovog
djela.
U svojem posljednjem dijelu (129,34-138,27) tekst se vraa na pitanje duevnih i
proces njihova spasenja, a potom slijedi opis eshatolokog prizora, iji su posljednji
dijelovi prilino fragmentarni. Tekst zavrava himnom "Spasitelju, Iskupitelju svih
onih koji pripadaju onome koji je pun ljubavi, kroz njegov Duh Sveti, od sad pa na
vijeke vjekova" (138,20-25).
Tripartitni traktat preispitao je tradicionalni valentinizam u nekoliko kljunih toa-
ka: inzistiranjem na jedinstvu prvog naela; zamjenjivanjem trojstva neto kompleks-
nijim boanstvom, portretiranjem Logosa kao elementa boanstva odgovornog za
puknue u boanskom; u svojoj umjerenoj procjeni duevnog demiurga; u detaljnoj
analizi trodiobe ovjeanstva nastale slobodnim izborom svakog pojedinca pri ukaza-
nju Spasitelja; i u nadi da e se konano iskupljenje pruiti i obinim kranima. Ovo
smjelo preispitivanje valentinskih spekulacija temelj je opsenog teolokog iskaza
sastavljenog da privue ne samo lanove izolirane sekte, ve i crkvu u cjelini.
TRIPARTITNI TRAKTAT
I 51, 1-138,27
Prvi dio
1. Uvod
to se tie uzvienih stvari, najprilinije je poeti od Oca, koji je
korijen Sveukupnosti i onaj od kojega smo primili milost da o njemu
govorimo.
2. Otac
On postojae i prije nego je ita osim njega nastalo. Otac je sam i
jedan, poput broja, jer on je prvi i jedini jest sam po sebi. Pa ipak, on
nije poput nekoga tko je sam za sebe, jer kako bi u tom sluaju mogao
biti otac? Jer gdje god postoji "otac", slijedi i ime "sin". No onaj jedan,
koji je jedini Otac, jest poput korijena sa stablom, granama i plodom.
Za njega se kae da je otac u pravome smislu, jer je neusporediv i ne-
promjenjiv. Zbog toga je on u pravom smislu sam, i zbog toga je Bog,
jer nitko njemu nije Bog niti mu je itko otac. On nije zaet i ne postoji
nitko tko ga je zaeo ili stvorio. Jer tko god je nekome otac ili stvoritelj,
taj i sam ima oca i stvoritelja. Takvome je mogue biti ocem i stvori-
teljem onoga koji je iz njega nastao i kojega je on stvorio, jer on nije
otac u pravom znaenju niti je Bog, budui da postoji 52 netko tko [ga]
je zaeo [i] stvorio. Jedini je Otac i Bog u pravom znaenju onaj kojeg
nitko nije zaeo. A to se Sveukupnosti tie, on je taj koji ih je zaeo i
stvorio. On nema poetka niti kraja.
I ne samo da nema kraja - On je iz tog razloga besmrtan, jer nije zaet
- ve je takoer nepromjenjiv u svojem vjenom postojanju, u onome
to jest, u onome ime je uspostavljen i u onome po emu je velik. Niti
e se on udaljiti od onoga po emu jest takav kakav jest niti e ga itko
prisiliti da dovede do svretka kakvog on nikad nije poelio. Nije po-
stojao nitko tko je zapoeo njegovo postojanje. Zbog toga je on sam ne-
promjenjiv i nitko ga ne moe odstraniti iz njegova postojanja i onoga
to on jest niti iz njegove veliine tako da ga se ne moe dokuiti; nitko
mu ne moe promijeniti oblik, ograniiti ga, izmijeniti ili oslabiti -j er
to je u najpotpunijem smislu tako - on je nepromjenjiv i neizmjenjiv, a
nepromjenjivost ga obavija.
I ne samo da je on taj za kojega se kae da je "bez poetka" i "bez
kraja", budui da je nezaet i besmrtan; ve isto tako kao to nema
poetka i kraja, takav kakav jest, on je nedosean 53 u svojoj veliini,
nedokuiv u svojoj mudrosti, neshvatljiv u svojoj moi i neizmjeran u
svojoj slatkoi.
U pravom je smislu on sam, taj dobri, nezaeti i potpuno savreni
Otac ispunjen svim svojim potomstvom i svakom vrlinom i svime to
vrijedi. I vie od toga je u njemu, naime nema nikakvog zla, kako bi se
otkrilo da svatko tko [ita] ima, njemu to duguje, jer on to daje, on koji
je sam nedohvatljiv i neumoran u svojem davanju, budui da obiluje
darovima koje dijeli i spokojan je u milosti koju prua.
On je takve vrste i oblika, takve snage, da nitko drugi nije s njime
bio od poetka; niti postoji mjesto gdje on jest iz kojega je potekao ili
u koje e ii; ne postoji neki praiskonski oblik koji mu slui kao uzor u
njegovu djelovanju; niti postoji neka tekoa koja bi ga pratila u onome
to ini; ne postoji nikakva materija iz koje <on> stvara ono to stvara;
niti postoji neko bivstvo u njemu iz kojega zainje ono to zainje; niti
uza se ima suradnika koji bi mu pomogao u radu. Rei bilo to takvoga
otkriva neznanje. O njemu bi se radije (trebalo govoriti) kao o dobro-
me, nepogreivome, savrenome i 54 potpunome, budui da je on sam
Sveukupnost.
Niti jedno od imena koja se mogu pojmiti, izgovoriti, vidjeti ili do-
kuiti, bez obzira koliko slavna, veliajna i aena ta imena bila, ne
odnose se na njega. Pa ipak, ona se mogu izgovoriti njemu u slavu i ast,
u skladu sa sposobnostima svakog pojedinca meu onima koji ga slave.
Ali to se njega tie, u njegovu vlastitom postojanju, bivanju i obliku,
umu ga je nemogue pojmiti, jeziku izraziti ili oku vidjeti, i nijedno ga
tijelo ne moe dokuiti, jer njegova je veliina nepronicljiva, njegova
dubina neshvatljiva, njegova visina nemjerljiva, a njegova volja neogra-
niena. Takva je priroda nezaetoga, koja ne dotie nita drugo niti je za
(ita) vezana kao to je neto to je ogranieno. Zapravo, on je takvoga
ustrojstva da ne posjeduje ni lice ni oblik, ono to se doivljava ulima, i
otuda takoer dolazi (epitet) "nepojmljiv". Ako je nepojmljiv, tad slijedi
da je nespoznatljiv, da njega ne moe razumjeti nijedna misao niti vidjeti
ijedna stvar, opisati ijedna rije niti dotaknuti ijedna ruka. Jedini je on taj
koji pozna sebe onakva kakav 55 jest, zajedno sa svojim oblikom, velii-
nom i snagom, a budui da ima sposobnost pojmiti, vidjeti, imenovati i
razumjeti sebe sama, jedini je on taj koji jest svoj vlastiti um, svoje vlas-
tito oko, svoja usta, svoj oblik, on je ono to misli, to vidi, to govori,
to razumije sebe, naime onoga koji je nepojmljiv, neopisiv, neshvatljiv
i nepromjenjiv, dok je okrepljujue, radosno, istinito, ugodno i mirno
ono to shvaa, to vidi, o emu govori, to mu je misao. On nadilazi
svu mudrost i nalazi se iznad svakog uma, svake slave i sve ljepote, sve
slatkoe i sve veliajnosti, svake dubine i svake visine.
Ako ovaj, koji je u svojoj prirodi nespoznatljiv i kojemu pripadaju
sve veliine koje sam spomenuo, iz obilja svoje slatkoe poeli udijeliti
znanje kako bi ga se spoznalo, on ima mo da to i uini. On ima svoju
mo, koja je njegova volja. Zasad, meutim, on sama sebe krije u utnji,
on koji je velik i koji je razlog to su Sveukupnosti uvedene u svoje
vjeno postojanje. 56
U pravome smislu on sebe zainje kao neizrecivoga, budui da je je-
dini zaeo sebe sama, budui da pojmi sebe sama i budui da zna sebe
sama kakav jest. Ono to je vrijedno njegova divljenja i slave, njegove
hvale i tovanja, on stvara iz bezgraninosti svoje veliine, neistraivosti
svoje mudrosti, nemjerljivosti svoje moi i svoje neopisive slatkoe. On
je taj koji se takvim prikazuje, kao stvaranje, slavljen i tovan, udesan
i ljubak; onaj koji sebe sama slavi, koji se divi, <koji> tuje i takoer
voli; onaj koji ima Sina, koji u njemu bivstvuje, koji o njemu uti, koji je
neizreciv u neizrecivome, nevidljiv, neshvatljiv, nepojmljiv u nepojmlji-
vome. Stoga on postoji u njemu zauvijek. Otac, na nain kako smo ga
ranije spomenuli, na nezaeti nain, jest onaj u kojemu on sebe spoznaje,
koji ga je milju zaeo, milju koja je misao o njemu, to jest 57 out nje-
ga, koja je [...] njegovo ustrojstvo zauvijek. To je, pak, u pravom smislu
rijei utnja i mudrost i milost, ako se na taj nain ispravno oznaava.
3. Sin i Crkva
Ba kao to Otac postoji u pravom smislu rijei, kao onaj prije koje-
ga [ne bjee nijednog] drugog, i [onaj] osim [kojeg] nema drugog neza-
etog, tako i [Sin] postoji u pravom smislu rijei, kao onaj prije kojega
nema nijednog i nakon kojega nijedan drugi sin ne postoji. Prema tome,
on je prvoroeni i jedini Sin, "prvoroeni" zato jer nitko prije njega ne
postoji, i "jedini Sin", zato to nakon njega nema nikoga. On, tovie,
ima svoj plod, koji je zbog svoje nenadmane veliine nespoznatljiv. Pa
ipak, on je elio da se za njega zna, zbog bogatstava njegove slatkoe.
I zato je otkrio neobjanjivu mo, spojivi s njome golemo obilje svoje
velikodunosti.
I ne samo da je Sin postojao od poetka, ve je i Crkva takoer od
poetka postojala. Onaj, meutim, tko smatra da otkrie kako je Sin
jedini sin proturjei izjavi (o Crkvi) - zbog otajstvenih svojstava mate-
rija tomu nije tako. Jer kao to je 58 Otac jedinstvo te se za sebe sama
razotkrio kao Otac, tako je isto i Sin samome sebi brat, u svjetlu inje-
nice da je nezaet i da nema poetka. Sebi se on divi [zajedno s] Ocem
i [sebe] slavi i tuje i [ljubi]. tovie, on je takoer onaj kojega i sam
pojmi kao Sina, u skladu s time to je "bez poetka" i "bez kraja". Tako
je materija neto to je vrsto odreeno. Budui da je nebrojivo i ne-
ogranieno, njegovo je potomstvo nedjeljivo. Oni koji postoje, postali su
od Sina i Oca kao poljupci, zbog brojnosti onih koji ljube jedan drugoga
uz dobru, nezasitnu misao, budui da je poljubac jedinstvo, iako uklju-
uje mnoge poljupce. Drugim rijeima, to je Crkva, koja se sastoji od
mnogo ljudi i koja je postojala i prije eona te je u pravom smislu rijei
nazivamo "eonima eona". Takva je priroda svetih, neunitivih duhova,
na kojima Sin poiva, budui da je to njegova bit, kao to i Otac poiva
59 na svojem Sinu.
4. Emanacije eona
[...] Crkva postoji u stanjima i svojstvima u kojima postoje i Otac i
Sin, kao to sam na poetku i rekao. Ona, dakle, ustraje raanjem ne-
brojenih eona. Isto tako i [oni] neogranieno zainju, po svojstvima i
stanjima po kojima i ona (Crkva) [postoji]. Oni [tvore] svoj odnos jedan
spram drugoga i [spram onih] koji iznikoe iz [njih] prema Sinu, u iju
slavu oni postoje. Stoga umu njega nije mogue zamisliti - On bjee sa-
vrenstvo tog mjesta - niti ih govor moe izraziti, jer oni su neizrecivi,
neopisivi i nezamislivi. Samo oni imaju sposobnost imenovati i pojmiti
sebe same, jer na tim mjestima oni nisu imali korijenja.
Oni sa tog mjesta su neopisivi (i) nebrojivi u sustavu koji je i nain i
veliina, radost, veselje i zadovoljstvo nezaetog, bezimenog, neimeno-
vanog, nepojmljivog, nevidljivog, neshvatljivog. To je punoa oinstva
i njegovo obilje zainje 60 [...] eone.
Oni su oduvijek postojali u misli, jer Otac im bijae kao misao i mjes-
to. Kad nastadoe njihovi narataji, onaj koji ima potpuni nadzor poe-
lio je dohvatiti i razotkriti ono to bjee nepotpuno u [..., i iznio je] one
[...] njega. No budui jest [kakav] jest, [on je] vrelo koje nikad ne slabi
vodom koja obilno iz njega tee. Dok bijahu u Oevoj misli, to jest, u
skrivenoj dubini, dubina ih je znala, no oni nisu bili sposobni spoznati
dubinu u kojoj su se nalazili niti im je bilo mogue spoznati same sebe
ili bilo to drugo. To znai da oni bijahu s Ocem; nisu postojali sami
po sebi. Postojali su prije kao to postoji sjeme, tako da se otkrilo da su
postojali kao zametak. Poput rijei on ih je zaeo da postoje kao sjeme,
a oni koje je tek trebao zaeti jo nisu bili nastali 61 iz njega. Otac, koji
je prvi na njih pomislio - ne samo zato da bi postojali za njega, ve i
zato da bi postojali za sebe, da bi postojali u [njegovoj] misli kao misa-
ono bivstvo i da bi isto tako postojali za sebe - posijao je misao poput
sjemena. Da bi mogli saznati [to postoji] za njih, on im je dobrostivo
[udijelio] poetni oblik, dok im je zato da bi mogli [prepoznati] tko je
Otac koji [za njih] postoji dao ime "Otac", glasom im objavivi da ono
to postoji postoji kroz to ime, koje oni dobie na osnovi injenice da su
postali, jer se uzvienje, koje oni nisu opazili, nalazi u imenu.
Djetece, dok jo ima oblik zametka, ima dovoljno za sebe, prije ne-
go uope vidi onoga tko ga je zasijao. Stoga je njihov jedini zadatak bio
da tragaju za njim, da spoznaju da on postoji, u vjeitoj elji da saznaju
to postoji. No budui da je savreni Otac dobar, kao to ih uope nije
sasluao jer je elio da postoje (samo) u njegovoj misli, ve je radije
dopustio da i oni takoer postanu, isto e im tako udijeliti milost da spo-
znaju to postoji, on koji sebe na vjenost poznaje, 62 [...] oblik da [spo-
znaju] to postoji, ba kao to su ljudi zaeti na ovome mjestu: kada se
rode, oni su u svjetlosti, da mogu vidjeti one koji su ih zaeli.
Otac je proizveo sve, poput malog djeteta, poput kapi iz izvora, po-
put pupoljka iz [trsa], poput [cvijeta], poput <biljke> [...] eljne [hrane]
i rasta i besprijekornosti. Sve je to on jedno vrijeme uskratio. Onaj koji
je na to mislio od samoga poetka, posjedovao je i vidio to od samoga
poetka, no ustegnuo je to onima koji su iz njega prvi potekli. (Uinio je
to) ne iz zavisti, ve zato da eoni ne dobiju besprijekornost od samoga
poetka i da se ne uzdignu do slave, do Oca, mislei da to imaju sami
od sebe. No kao to im je elio dati da postanu, tako im je takoer, da
bi postali kao besprijekorni, dao, kada je to zaelio, savrenu zamisao
dobrotvornosti.
Onoga kojega je odgojio kao svjetlost za one koji su iz njega potekli,
onaj od kojega primaju svoje ime, on je Sin, koji je pun, potpun, i bes-
prijekoran. Proizveo ga je zajedno s onime to je iz 63 njega proizalo
[...], sudjelujui u [...] Sveukupnosti, u skladu sa [...] po kojoj svatko
moe primiti [njega] kao njega samog, iako ne bjee takva njegova ve-
liina prije nego to ga je primila. On zapravo postoji sam po sebi. Sto
se tie dijelova u kojima postoji na svoj vlastiti nain, u svome obliku
i veliini, <njima> je mogue vidjeti ga i govoriti o onome to o njemu
znaju, budui da ga nose na sebi i da on na sebi nosi njih, [jer] im je
mogue shvatiti ga. On, meutim, jest onakav kakav jest, neusporediv.
Da bi Otac od svakoga mogao biti aen i da bi se mogao otkriti, ak
i u svojoj neizrecivosti, skriven i nevidljiv, oni mu se dive u umu. Ve-
liina njegove uzvienosti sastoji se, dakle, u injenici da oni o njemu
govore i da ga vide. On se ukazuje kako bi se slavopojke pjevale o
obilju njegove slatkoe, s milou <...>. I kao to su divljenja utnjama
vjeni narataji, a oni su umni potomci, tako su isto i naravi rijei duhov-
ne emanacije. Obje, <i divljenja i naravi>, budui da pripadaju rijei,
64 [sjeme] su i misli njegovih potomaka i korijeni koji ive zauvijek,
javljajui se kao potomstvo koje je samo iz sebe poteklo kao umovi i
duhovni potomci u slavu Oca.
Nema potrebe za glasom i duhom, umom i rijeju, jer nema potrebe
[raditi] na onome to oni ele [initi], no po zakonitostima po kojima
je [i on] postojao, jesu i oni koji su iz njega potekli, zainjui sve to
ele. A onaj kojeg poimlju, i onaj o kojem govore, i onaj prema kojemu
se kreu, i onaj u kojem jesu, i onaj kojem pjevaju slavopojke, slavei
ga time, on ima sinove. Jer to je njihova mo raanja, slina onima iz
kojih potekoe, u skladu sa svojom uzajamnom pomoi, budui da se
meusobno pomau poput nezaetih.
Otac, u skladu sa svojim uzvienim poloajem nad Sveukupnostima,
nepoznat i neshvatljiv, od takve je veliine i snage da bi, da se odjednom
i brzo razotkrio svim uzvienima meu eonima koji su iz njega proiza-
li, svi oni bili uniteni. On je stoga ustegnuo svoju mo i neiscrpnost
unutar onoga to on 65 jest. [On je] neizreciv [i] neopisiv i uzvien nad
svakim umom i svakom rijeju. Ovaj se, meutim, protegnuo i ono to
je protegnuo stvorilo je temelj, prostor i mjesto na kojemu e postojati
univerzum, a njegovo je ime "onaj kroz kojega", jer on je Otac Svega,
iz njegova truda za one koji postoje, u ije je misli posijao elju da za
njime tragaju. Obilje njihove [...] u injenici je da oni razumiju da on
postoji, kao i u injenici da ispituju to je to [to] je postojalo. Ovo im
je dano kao radost, hrana, veselje i obilje svjetlosti, to izvire iz njegova
truda i pomoi, njegova znanja i druenja s njima, a njemu je ime i on
ustvari jest Sin, budui da je on Sveukupnosti, onaj za kojeg znaju i to
on jest i da je on taj koji obavija. On je taj kojega zovu "Sin" i onaj za
kojega shvaaju da postoji i da su za njime tragali. On je taj koji postoji
kao Otac i (kao) onaj o kojemu ne mogu govoriti, onaj kojega ne mogu
pojmiti. On je taj koji je prvi nastao.
Nemogue je da ga bilo tko pojmi ili o njemu misli. Jer moe li itko
prii onamo, do uzvienoga, do pretpostojeega, u pravom smislu rije-
i? No sva imena koja su zamisliva 66 ili izgovorena o njemu, izreena
su u tovanju, kao njegov trag, u skladu sa sposobnostima svakog poje-
dinca koji ga slavi. Onaj koji se iz njega izdigao, kada se ovaj protegnuo
da bi zaeo i dao spoznaju o Sveukupnostima, on [...] svih imena, bez
lanosti, i on jest, u pravom smislu rijei, jedini prvi, ovjek Oca, odnos-
no onaj kojega ja nazivam
oblikom bezoblinoga
tijelom neutjelovljenoga,
licem nevidljivoga,
rijeju neizrecivoga,
umom nepojmljivoga,
izvorom koji je iz njega potekao,
korijenom onih koji su zasaeni,
bogom onih koji postoje,
svjetlou onih koje obasjava,
ljubavlju onih koje je volio,
providnou onih za koje njegova providnost skrbi,
mudrou onih koje je uinio mudrima,
moi onih kojima daje mo,
saborom onih koje sabire oko sebe,
otkrivenjem stvari za kojima se traga,
okom onih koji vide,
dahom onih koji diu,
ivotom onih koji ive,
jedinstvom onih koji su izmijeani sa Sveukupnostima.
Svi oni postoje u jednome, jer on se potpuno zaodijeva i njegovim
ga se jedinim imenom nikada ne zove. I na taj jedinstveni nain oni su
jednako onaj jedini i Sveukupnosti. On nije podijeljen kao tijelo niti je
odvojen u imena koja je [primio], (tako da) je jedno na ovaj nain, a
drugo 67 na [drugi nain]. On se niti ne mijenja u [...] niti se pretvara u
[imena] na koja [pomisli] te postaje as jedno, as neto drugo, u jed-
nom trenutku jedno, a u drugome neto drugo, ve je on u potpunosti on
sam, do krajnosti. [On] je svaka pojedina Sveukupnost, zauvijek i isto-
dobno. On je ono to sve one jesu. On je doveo Oca Sveukupnostima.
On isto tako jest Sveukupnost, jer on je taj koji je znanje za sebe i svako
od svojstava. On ima moi i [on je] iznad svega onoga to zna te vidi
samoga sebe u potpunosti u sebi i ima Sina i oblik. Stoga su njegove
moi i svojstva neizmjerni i neogranieni te neujni zbog zaea kojim
ih zainje. Nebrojena su i nedjeljiva zaea njegovih rijei, njegovi
ukazi i njegove Sveukupnosti. On ih zna, ono to on sam jest, budui da
su one u jednom imenu i sve govore u njemu. I on (ih) proizvodi kako
bi se otkrilo da postoje u skladu sa svojim pojedinanim svojstvima na
jedinstven nain. A on Sveukupnostima nije otkrio mnotvo odjednom
niti je razotkrio svoju jednakost onima koji su iz njega proizili.
5. Eonski ivot
Svi oni koji su iz njega proizali, <koji su> eoni eona, 68 emanacije i
djeca <njegove> raajue prirode, takoer su slavili Oca u svojoj raa-
juoj prirodi, jer on bijae uzrok njihova utemeljenja. To smo ve ranije
spomenuli, naime da on stvara eone kao korijene, izvore i oeve te da je
on taj koga oni slave. Oni su zaeli jer on ima znanje i mudrost, a Sve-
ukupnosti su znale da su proizale upravo iz znanja i mudrosti. One bi
ve iskazale dolinu poast: "Otac je taj koji jest Sveukupnosti", da su
eoni ustali kako bi ga tovali pojedinano. Stoga su oni, uz pjesmu slav-
ljenja i u moi jedinstva onoga iz kojeg su potekli, uvueni u mijeanje
i spajanje i sjedinjenje jedni s drugima. Ponudili su slavu vrijednu Oca
iz pleromatske kongregacije, koja je jedna jedina preslika iako mnogo-
struka, jer je iznesena kao slava za jedinoga i zato jer su oni prili ono-
me koji sam jest Sveukupnosti. To pak 69 bjee hvala [...] onome koji
je stvorio Sveukupnosti, koji je prvi plod besmrtnika i vjean, budui
da je proizaavi iz ivih eona, savren i pun zbog onoga koji je savren
i pun, ostavio savrenima i punima one koji su slavili na savren nain
zbog zajednitva. Poput besprijekornog Oca kada ga se slavi i on uje
slavu kojom ga se slavi, kako bi ih oitovao kao ono to on jest.
Uzrok druge asti koja im je dana jest ono to im bjee vraeno od
Oca, kada su upoznali milost kojom su meusobno raali plodove zbog
Oca. I zbog toga, kao to <bijahu> roeni u slavu Oca, da bi se isto tako
prikazali savrenima, pojavili su se i djelovali slavljenjem.
Oni bijahu oevi tree slave u skladu s neovisnou i moi koja je s
njima zaeta, budui da nijedan od njih ne postoji pojedinano kako bi
na jedinstven nain slavio onoga kojeg voli.
Oni su prvi i drugi, i stoga su oboje savreni i puni, jer oni su oi-
tovanje Oca koji je savren i pun, kao i onih koji su proizali i koji su
savreni zbog toga to slave savrenoga. Plod treega, meutim, sastoji
se od tovanja volje svakoga od eona i svakoga od svojstava. - Otac ima
mo. - On postoji 70 potpuno, savren u [misli] koja je proizvod dogo-
vora, budui da je proizvod posebnosti eona. To je ono to on voli i nad
ime ima mo, jer na taj nain on slavi Oca.
Iz tog su razloga oni umovi umova, za koje se spoznaje da su rijei
rijei, starjeine starjeina, stupnjevi stupnjeva, uzvieni nad drugima.
Svaki od onih koji slavi ima svoje mjesto i svoju uzvienost, svoje pre-
bivalite i svoj poinak, koji se sastoji od slave koju on sam proizvodi.
Svi oni koji slave Oca imaju svoje zaee na vjenost, - oni zainju
u inu pomaganja jedan drugome - budui da su emanacije bezgranine
i nemjerljive te budui da u Oca ne postoji zavist spram onih koji su
iz njega proizali s obzirom na to to su zaeli neto jednako ili slino
njemu, budui da je on taj koji postoji u Sveukupnostima, zainjui i ot-
krivajui sebe. Koga god poeli, on pretvara u oca, kojem je on ustvari
Otac, i u boga, kojem je u stvari Bog, i ini ih Sveukupnostima, ija je
on potpunost. Sva velika imena 71 tamo se ustvari uvaju, ta (imena)
koja dijele aneli, koji na svijetu nastadoe zajedno sa arhontima, iako
[oni] ne posjeduju nikakve slinosti sa vjenim biima.
Cijeli sustav eona ima u sebi ljubav i udnju za savrenim, potpunim
otkriem Oca, i to je njihov nesmetani sporazum. Iako Otac sebe vjeno
otkriva, on nije elio da ga upoznaju, budui da daje da ga se pojmi na
nain na koji bi se za njim tragalo, zadravajui za sebe svoje neistrai-
vo prapoetno postojanje.
On je taj, Otac, koji je dao korijenski poticaj eonima, jer oni su mjes-
ta na putu koji vodi do njega kao do kole ponaanja. Proirio je na njih
vjeru u njega i molitvu upuenu njemu kojega ne vide; i vrstu nadu u
njega kojega ne mogu pojmiti; i plodonosnu ljubav, koja gleda prema
onome to ne vidi; i prihvatljivo razumijevanje vjenog uma; i blago-
slov, koji je bogatstvo i sloboda; i mudrost onoga koji eli slavu Oca za
<svoju> misao.
Pomou te volje spoznaje se Otac, on koji je uzvien, 72 odnosno
(pomou) duha koji die u Sveukupnostima i daje im ideju da tragaju za
onime koji je nepoznat, kao to nekoga ugodan miris privlai i navodi
da traga za mjestom s kojega miris dolazi, jer miris Oca nadilazi obine
mirise. Njegova slatkoa ostavlja eone u neizrecivoj ugodi i daje im
njihovu zamisao da se mijeaju s onim koji eli da ga spoznaju na jedin-
stven nain i da si meusobno pomau u duhu koji je u njima zasijan.
Iako pod velikim teretom, oni bivaju obnovljeni na neopisiv nain, bu-
dui da je nemogue da budu odvojeni od onoga u emu su na neshvatljiv
nain postavljeni, jer oni nee govoriti, ve e utjeti o Oevoj slavi, o
onome koji ima mo govora, ali e ipak od njega dobiti oblik. On [se]
razotkrio, [iako] je o njemu nemogue govoriti. Oni ga posjeduju, skri-
venog u misli, budui da od ovoga [...]. Oni ute o nainu na koji Otac
postoji u svojem obliku, prirodi i snazi, 73 dok su eoni postali vrijedni
toga da spoznaju kroz njegov duh kako je on neizreciv i neshvatljiv.
Kroz taj svoj duh, koji je trag potrage za njime, on im daje sposobnost
da ga pojme i da o njemu govore.
Svaki od eona je ime, <odnosno> svako od svojstava i moi Oca,
budui da on postoji u mnogim imenima, koja su u meusobnoj vezi i
skladu. O njemu je mogue govoriti zbog bogatstva govora, kao to je
Otac jedno ime, budui da je jedinstven, ali je ipak neogranien u svoj-
stvima i imenima.
Emanacija Sveukupnosti, koje postoje od onoga koji postoji, nije se
dogodila s obzirom na razdvajanje jednog od drugoga, kao neto odba-
eno od onoga koji ih je zaeo. Njihovo je raanje prije nalik na proces
protezanja, kao to se Otac protee na one koje ljubi tako da oni koji su
iz njega proizali mogu takoer postati on.
Kao to je i sadanji eon, iako jedna cjelina, podijeljen po jedinica-
ma vremena, dok su jedinice vremena podijeljene na godine, godine su
podijeljene na godinja doba, doba su podijeljena na mjesece, mjeseci u
dane, dani u sate, a sati u trenutke, tako 74 isto i eon Istine, budui da je
jedinstvo i mnogostrukost, prima tovanje u malim i velikim imenima,
u skladu s pojedinanom moi shvaanja - putem analogije - poput
izvora koji jest to to jest, a ipak tee u potoke, jezera, kanale, i rukav-
ce, ili poput korijenja razgranatog ispod drvea i grana punih plodova,
ili poput ljudskog tijela, koje je podijeljeno na nedjeljiv nain u udove
udova, primarne udove i sekundarne, velike [i] male.
6. Nesavreno zaee od strane Logosa
Eoni su proizveli [sami sebe] u skladu sa treim plodom po slobodi
volje i po mudrosti koje im je on podario za njihovu misao. Oni ne ele
tovati [s] onime to je iz sporazuma, [iako] to bjee stvoreno za rijei
[hvale] za svaku od Pleroma. Ne ele tovati ni sa Sveukupnostima. Ne
ele (to initi) niti s bilo kim drugim koji izvorno bjee iznad njegove
dubine, ili (iznad) njegova mjesta, izuzev onoga koji postoji u uzvie-
nom imenu i na uzvienome mjestu, i to samo ako prima od onoga tko
mu eli (iskazati ast) 75 te je preuzme na sebe za onoga iznad sebe, i
(samo ako) on, takorei, zane sebe i kroz onoga zane sebe zajedno s
onime to jest te sam bude obnovljen zajedno s onime koji je siao na
njega, po svojem bratu, te ga vidi i usrdno zamoli o tom pitanju, naime
on koji je k njemu elio uzai.
Da bi tako i bilo, onaj koji eli tovati o ovome njemu nita ne govo-
ri, osim da je u Pleromi govor ogranien kako bi se utjelo o neshvat-
ljivosti Oca, no da se govori o onome koji ga eli shvatiti. Jednome
od eona dolo je tako da pokua razumjeti neshvatljivost i slaviti je, a
naroito neizrecivost Oca. [Budui] da je on Logos jedinstvenosti, on
je jedan, iako nije iz sporazuma Sveukupnosti niti iz onoga koji ih je
proizveo, naime onoga koji je proizveo Sveukupnost, Oca.
Taj eon bijae meu onima kojima je podarena mudrost kako bi po-
stao prapoetan u svaijoj misli. Njegovom e voljom oni nastati. On
je stoga primio mudru narav kako bi prouio skrivene temelje, jer on je
mudar plod; a slobodna volja koja je zaeta sa Sveukupnostima bila je
njegov uzrok, koji mu je dao da ini 76 to poeli, bez ikoga tko bi ga
obuzdao.
Namjera Logosa, a to je on, bjee, dakle, dobra. Kada je proizaao,
slavio je Oca, ak i ako je to odvelo u neto onkraj moguega, budui
da je elio proizvesti savrenoga, iz sporazuma u kojemu ga nije bilo i
bez vlasti.
Taj je eon bio posljednji koji <je> proizveden uzajamnom pomoi
i veliina mu bijae malena. I prije nego to je zaeo bilo to drugo za
slavu volje i u sporazumu sa Sveukupnostima, postupio je velikoduno,
iz obilja ljubavi, i uputio se ka onome to okruuje savrenu slavu, jer
Logos nije proizveden bez volje Oeve, to e rei da bez nje nee niti
otii. No on, Otac, proizveo ga je za one za koje je znao da je prikladno
da nastanu.
Otac i Sveukupnosti povukli su se od njega kako bi se uspostavila
granica koju je odredio Otac - jer ona ne proizlazi iz razumijevanja ne-
shvatljivosti, ve voljom 77 Oevom - i osim toga (povukoe se) kako
bi stvari to su nastale mogle oblikovati ustrojstvo koje e nastati. Kad
bi se to dogodilo, ono ne bi nastalo oitovanjem Plerome. Stoga ne pri-
lii kuditi to kretanje koje je Logos, ve o njemu valja rei da je uzrok
ustrojstva kojemu je bilo sueno da nastane.
Logos je sam uzrokovao da se ono dogodi, budui da je potpun i
jedinstven, u slavu Oca za kojim je udio, i (uinio je to) sa zadovolj-
stvom, no one koje je vrsto elio uhvatiti zaeo je u sjenama [i] presli-
kama i prilikama. Jer on nije mogao podnijeti svjetlost, ve je gledao u
dubinu i dvojio. Iz ovoga nastade podjela - on postade duboko uznemi-
ren - i odvraanje zbog njegove sumnje u sebe i podjele, zaboravljivosti
i nepoznavanja sebe, i <onoga> to jest.
Njegovo samouzvisivanje i oekivanje da e shvatiti neshvatljivoga
za njega je postalo snano i bilo je u njemu. No kad je krenuo onkraj
sebe, slijedile su ga bolesti, koje nastadoe iz njegove sumnje u sebe,
naime iz injenice da nije <dosegao i postigao> slave Oeve, onoga ija
je uzvienost meu neogranienim stvarima. Ali nije ga se domogao jer
ga on nije primio.
Onaj kojeg je sam proizveo 78 kao jedinstveni eon pourio je k ono-
me to je njegovo, a taj ga je njegov rod u Pleromi napustio jer je bio
stvoren s nedostatkom, kao i svi oni koji su na fantastian nain iz njega
proizali, budui da nisu njegovi.
Kada je onaj koji je sebe sama stvorio kao savrenog, sebe konano
i proizveo, postao je slab kao neka enska priroda koja je napustila svoj
muki dio.
Iz onoga to samo po sebi bijae nepotpuno proizale su one stvari
koje su nastale iz njegove misli i [njegove] oholosti, dok je iz onoga
to je u njemu savreno on to ostavio i uzdignuo [se] do onih koji su
njegovi. Bio je u Pleromi kao podsjetnik za njega, kako [bi bio] spaen
od svoje oholosti.
Onaj koji je stremio k visinama i onaj koji ga je sebi privukao ne
bijahu jalovi, no kada su proizveli plod u Pleromi, uznemirili su one
nepotpune.
Nalik na Plerome su stvari koje nastae iz ohole misli, i one su obli-
ja (Pleroma), njihove preslike, sjene i prividi, kojima nedostaje razum
i svjetlost, njima koji pripadaju tatoj misli, budui da nisu proizvodi
niega. Njihov 79 e svretak stoga biti poput njihovog poetka: iz
onoga to nije postojalo (oni e) se vratiti onome to nee postojati. Oni
su, meutim, sami po sebi vei, moniji i asniji od imena koja su im
pridodana, koja su [njihove] sjene. Kao odraz oni su prekrasni, jer [lice]
preslike obino preuzima svoju ljepotu od onoga to preslikava.
Miljahu o sebi da su bia koja postoje sama po sebi i bez izvora, jer
nisu vidjeli nita to je prije njih postojalo. [ivjeli] su stoga u neposlu-
hu [i] pobuni te se nisu ponizili pred onime zbog kojega su nastali.
eljeli su zapovijedati jedno drugome, nadjaati jedno drugo [u] svo-
jem oholom astohleplju, a u slavi koju posjedovahu nalazio se uzrok
sustava koji e nastati.
Oni su prilike uzvienih stvari. U svakome od njih prisutna je udnja
za moi, u skladu s veliinom imena kojemu je svako od njih sjena, a
svako zamilja da je monije od ostalih.
Misao o ovima drugima ne bjee jalova, no kao i <oni> kojih su ovi
sjene, jedino o emu su mislili bilo je njihovo mogue potomstvo; 80
oni o kojima su mislili bili su njihovi potomci. Stoga se dogodilo da su
iz njih potekli brojni potomci, kao borci, ratnici, kao izgrednici i ot-
padnici. Oni su bia neposluha, ljubitelji moi. Sva druga bia te vrste
bijahu se [rodila] iz ovih.
7. Preobraenje Logosa
Logos bijae uzrok onih [koji] nastadoe i sve je vie bio u udu i za-
panjen. Umjesto savrenstva, vidio je nedostatak; umjesto ujedinjenja,
vidio je podjelu; umjesto stabilnosti [vidio je] nemire; umjesto [mira]
bune. Niti ih je [mogao] prisiliti da prestanu [voljeti] nemire, niti ih je
mogao unititi. Bio je potpuno bespomoan nakon to su ga njegova
sveukupnost i njegova uzvienost napustile.
Oni koji su nastali ne poznavajui same sebe, nisu znali niti za Ple-
rome iz kojih su iznikli niti za onoga koji bijae uzrokom njihova po-
stojanja.
Budui da je bio okruen takvom nepostojanou, Logos nije nastavio
proizvoditi nita slino emanacijama, onome to je u Pleromi, slavama
koje postoje u ast Oca. Umjesto toga raao je 81 malene slabeljivce,
[osakaene] bolestima kojima je i sam bio osakaen. Bio je to puki pri-
vid stanja kakvo je bilo jedinstvo, koje je bilo uzrok stvarima koje ne
postoje same po sebi od poetka.
Sve dok on koji je proizveo te stvari s nedostatkom, i stoga potrebite,
sve dok on nije sudio onima koji su, protivno razumu, zbog njega nastali
- to je sud koji je postao osuda - on se do unitenja protiv njih borio,
njih, to jest protiv onih koji su se borili protiv osude i koje gnjev progoni,
dok on (gnjev) prihvaa i iskupljuje (ih) od njihova (lanog) miljenja
i otpadnitva, budui da iz njega dolazi obraenje koje se takoer zove
"metanoia". Logos se okrenuo [drugom] miljenju i drugoj misli. Odvra-
tivi se od zla, okrenuo se dobrim stvarima. Nakon obraenja uslijedila je
misao o stvarima koje postoje i molitva za onoga koji se obratio dobru.
Prvi kojemu se molio i prvi kojega se sjetio bio je onaj koji je u Ple-
romi; potom (se sjetio) svoje brae, pojedinano a (ipak) uvijek jednoga
s drugim; a potom svih njih skupa; no prije svih njih sjetio se Oca. 82
Molitva sporazuma bila mu je na pomo pri njegovu povratku i (pri
povratku) Sveukupnosti, jer je uzrok tome to se sjetio onih koji su od
poetka postojali bio taj to su se oni njega sjetili. Ovo je misao koja
zove izdaleka, vraajui ga nazad.
Sva njegova molitva i sjeanje bile su brojne moi u skladu s tom gra-
nicom. Jer u njegovoj misli nema nieg jalovog.
Moi bijahu dobre i vee od moi prilika. Jer one koje pripadaju pri-
lici takoer pripadaju naravi [lanosti]. Iz privida slinosti i ohole misli
dogodilo se da su postale to su postale. A porijeklo svoje vuku iz misli
koja [ih] je prva poznavala.
Kome ta spomenuta bia pripadaju? Ona su poput zaborava i tekog
sna; poput onih koji sanjaju uznemirujue snove i kojima san nadolazi
dok im - njima koji sanjaju - veliki teret lei na grudima. Druga su za
njega poput nekih bia od svjetlosti, eljna izlaska sunca, jer u njemu su
vidjela snove koji su bili doista slatki. 83 To je odmah zaustavilo ema-
nacije misli i one vie nisu imale svoje bivstvo niti su vie imale asti.
Iako nije jednak onima koji su prapostojali, ako ovi bijahu nadmoni
prilikama, samo su po njemu bili uzvieniji od tih drugih, jer oni nisu
od dobre namjere.
Oni nisu stvoreni iz bolesti koja nastade, od koje je dobra namjera,
ve (iz) onoga koji je traio prapoetno. Kada se pomolio, uzvisio je
sebe sama do dobroga i posijao u njih sklonost ka traganju i molitvi
velianstvenome prapoetnom te je posijao u njih misao o njemu, tako
da misle da je neto vee od njih prije njih postojalo, iako oni nisu raz-
umjeli to je to bilo. Zainjui sklad i uzajamnu ljubav kroz tu misao,
postupali su u jedinstvu i slozi, budui da su iz jedinstva i sloge primili
i svoje vlastito bie.
I bijahu jai od onih koji su udjeli za moi, jer bili su tovaniji 84 od
onih prvih, koji su isprva bili uzdignuti iznad njih. Oni se jo nisu poni-
zili. Miljahu o sebi da su bia koja potjeu samo od sebe i koja su bez
izvora. Kako su isprva stvarali u skladu sa svojim vlastitim roenjem,
dva su se reda meusobno napala, borei se za prevlast zbog naina
svojeg bivanja. Kao posljedica toga bijahu uronjeni u sile i naravi u
skladu sa uvjetima svojeg meusobnog napada, budui da su posjedo-
vali udnju za moi i sve druge stvari te vrste. Tata ljubav za slavom
upravo iz takvih stvari privlai sve njih ka udnji za moi, iako nitko od
njih ne posjeduje uzvienu misao niti je priznaje.
Moi ove misli pripremljene su u djelima <onih> prapoetnih, onih
ija su ovi predoenja. Jer taj je red bio u uzajamnom skladu, no borio
se protiv reda onih koji su oblija, dok je red onih od oblija ratovao
sam protiv predoenja i djelovanja protiv sebe i to zbog gnjeva. 85 Iz
toga to [...] njih [...] jedan drugoga, mnogi [...] nuda ih je nagnala [...] i
moda prevlada [...] nije bilo mnotvo [...] i njihova zavist i njihov [...]
i njihov gnjev, i nasilje, i udnja, i prevladavajue neznanje proizvodi
prazne materije i sile raznih vrsta, koje su u velikom broju meusobno
izmijeane; dok je um Logosa, njega koji bijae uzrok njihova zaea,
bio otvoren za otkrivenje nade koja e mu doi odozgo.
8. Emanacija Spasitelja
Logos pokreta polagao je nade i oekivanja o uzvienome. to se
onih od sjene tie, odvojio se od njih u svakom pogledu, budui da se
oni bore protiv njega i uope se pred njim ne ponizuju. Bio je zadovo-
ljan biima misli. to se tie onoga koji je ovako uspostavljen i koji je
unutar uzvienih granica, prisjeajui se onoga koji je nepotpun, Logos
ga je stvorio na nevidljiv nain, meu onima koji su nastali u skladu s
milju, u skladu s onime koji je bio s njima, dok ga ivotvorno svjetlo
nije obasjalo odozgo, onoga koji je zaet milju bratske ljubavi prapo-
etnih Pleroma.
Posrtanje, koje se dogodilo eonima Oca Sveukupnosti koji nisu pa-
tili, bijae im dovedeno kao njihovo vlastito, na paljiv i ne zloban, ve
neizmjerno sladak nain. 86 [Dovedeno je] Sveukupnostima kako bi
mogle biti pouene o [nedostatku] od strane jedinstvenoga, od kojega
su [samoga] sve one [primile snagu] da unite nedostatke.
Red [koji] bijae njegov nastade od onoga koji je bio uzvien i onoga
to se samo stvorilo iz njega i iz cjelokupne savrenosti. Onaj koji je bio
uzvien postade za onoga koji je bio nepotpun posrednik kod emanacija
eona koje nastadoe u skladu sa stvarima koje postoje. Kada im se mo-
lio, one su pristale radosno i spremno, budui da su bile sporazumne i
skladno suglasne da valja pomoi onome koji je nepotpun. Okupile su
se, molei Oca u dobrohotnoj namjeri da doe pomo odozgo, od Oca,
za njegovu slavu, budui da onaj koji je nepotpun ni na koji drugi na-
in nije mogao postati savren, osim ako bi to bila volja Plerome Oca,
koju je on privukao, otkrio, i pruio onome koji je bio nepotpun. Tada,
iz sklada, u nastaloj radosnoj spremnosti, oni su stvorili plod, koji je
bio zaee iz sklada, jedinstvo, vlasnitvo Sveukupnosti, otkrivanje lica
Oeva, o kojemu su eoni mislili dok su slavili i molili za pomo za svo-
jeg brata, sa eljom u kojoj se Otac ubrajao meu njih. Stoga su rado i
spremno stvorile plod. A on je objavio sporazum o otkrivenju svojeg
jedinstva s njima - a to je njegov voljeni Sin. 87 A Sin u kojemu se
Sveukupnosti raduju obavio ih je poput ruha, ime je dao savrenstvo
onome koji je bio nepotpun i potvrdu onima koji su bili savreni, onaj
kojega se pravilno naziva "Spasiteljem" i "Iskupiteljem" i "Izuzetno
ugodnim" i "Ljubljenim", "Onim kojemu su molitve ponuene" i "Kris-
tom" i "Svjetlou za one imenovane", u skladu s onima iz kojih je
stvoren, budui da je postao imena poloaja [koja] su mu dana. I kojim
ga se drugim imenom moe nazvati osim "Sin", kao to ve rekosmo,
kad je on znanje Oca, za kojeg je elio da ga upoznaju?
Ne samo da su eoni stvorili lice Oevo kojemu su pjevali hvale, kao
to smo ve spomenuli, ve su proizveli i svoje; jer eoni koji slave stvo-
rili su svoju pojavu i svoje lice. Bili su stvoreni za njega poput vojske,
kao za kralja, budui da bia misli njeguju snanu povezanost i uzaja-
man sklad. Stvoreni su u mnogostrukom obliku kako bi onaj kojem e
se pruiti pomo mogao vidjeti one kojima se za pomo molio. On isto
tako vidi i onoga koji mu je pomo pruio.
Plod sporazuma s njime, kojega smo ranije spomenuli, podloan je
moima Sveukupnosti. Jer Otac je postavio Sveukupnosti unutar njega,
i one koje su prapostojale i one koji jesu, kao i one koji e tek biti. 88
On to bijae u stanju (uiniti). Otkrio je one koje je postavio u njega.
Nije ih dao kada mu [ih] je povjerio. Upravljao je ustrojstvom svijeta
u skladu s vlau koja mu je otprve dana, i (u skladu) s moi zadatka.
Zapoeo je stoga i proveo svoje otkrivenje.
Onaj u kojemu je Otac i onaj u kojemu su Sveukupnosti <bijae> stvo-
ren prije onoga kojem je nedostajao vid. On ga je pouio o onima koji
tragaju za vidom pomou sjaja te savrene svjetlosti. On ga je prvi usa-
vrio u neizrecivoj radosti. Usavrio ga je za sebe sama kao savrenog,
a dao mu je i ono to svakom pojedincu prilii imati. Jer to je odreenje
prve radosti. I <on> nevidljivo posija u njega rije kojoj je sueno da
postane znanje. I dade mu mo da odvoji i izbaci iz sebe one koji su mu
neposluni.
On mu se, dakle, objavio. Ali onima koji su nastali zbog njega otkrio
se u obliku koji ih nadilazi. Jedan spram drugoga, oni su bili u neprijatelj-
stvu. Iznenada, on im se razotkrio i priao u obliku munje. I dokrajivi
zamrenost u kojoj su se meusobno nalazili, on ju je zaustavio 89 izne-
nadnim otkrivenjem, koje im ne bijae najavljeno niti su ga oekivali,
a niti su za nj znali. I uplaie se zbog toga, i padoe pred njim niice,
budui da nisu mogli podnijeti pojavu svjetlosti koja ih je zgromila. Onaj
koji se ukazao bio je napad za dva reda. Kao to je biima misli dano
ime "maleni", zbog ega oni tek nasluuju da imaju uzvienoga, - on
postojae prije njih, - oni su u sebi zasijali uenje spram uzvienoga
koji e se ukazati. Pozdravie stoga njegovo otkrivenje i poklonie mu
se. I postadoe <njegovi> uvjereni svjedoci. Priznali su svjetlost koja je
nastala kao neto snanije od onih koji su se protiv njih borili. Bia prilika
su, meutim, bila krajnje uplaena, budui da nita o njemu nisu ula od
poetka, naime da postoji vizija te vrste. I padoe stoga u jamu neznanja
koja se naziva "Vanjska Tama", "Kaos", "Had" i "Bezdan". On je uspo-
stavio ono to je bilo ispod reda bia misli, budui da je bilo snanije od
njih. Bila su dostojna vladati nad neizrecivom tamom, budui da je ona
njihova i da je to njihova sudbina. Dopustio je da i ona, takoer, budu od
koristi ustrojstvu koje e doi, 90 kojemu ih je i [dodijelio].
Velika je razlika izmeu otkrivenja onoga koji je nastao onome koji
bijae nepotpun i onima koji trebaju zbog njega nastati. Jer njemu se
otkrio iznutra, budui da je on s njime i njegov je supatnik, koji mu
prua pokoj malo pomalo, pomae njegovu rastu, podie ga i daje mu
se u potpunosti za radost koju mu prua vizija. Onima, meutim, koji
su izvana, otkrio se brzo i na zapanjuju nain, povukavi se naglo i ne
dopustivi im da ga vide.
9. Pleroma Logosa
Kada je nepotpuni Logos prosvijetljen, zapoela je njegova Pleroma.
Pobjegao je od onih koji su ga isprva uznemiravali. Nije vie bio izmi-
jean s njima. Svukao je sa sebe onu oholu misao. Primio je mijeanje
s Pokojem, kada su oni koji su mu isprva bili neposluni, pokleknuli i
pred njim se ponizili. I radovao se posjetu brae svoje koja su ga po-
sjetila. Slavio je i hvalio one koji su se ukazali kao pomo njemu, dok
je zahvaljivao to je pobjegao onima koji su se protiv njega pobunili, i
divio se i tovao veliinu i one koji su mu se odluno ukazali. Stvorio
je vidljive slike ivih lica, ugodne kao i [sve] to je dobro, koje postoje
meu stvarima koje postoje i slie im po ljepoti, iako im nisu jednake
po istini, budui da nisu iz sporazuma s njime, izmeu onoga koji ih je
stvorio 91 i onoga koji mu se razotkrio. No on djeluje u mudrosti i zna-
nju, mijeajui Logos sa sobom u potpunosti. Stoga su veliki oni koji su
iz njega proizali, veliki kao i ono to uistinu jest veliko.
Nakon to je ostao zapanjen ljepotom onih koji su mu se ukazali, on
im iskaza svoju zahvalnost za taj posjet. Logos je to uinio kroz one od
kojih je primio pomo, a za postojanost onih koji su zbog njega nastali,
kako bi primili neto dobro, jer mislio je moliti za ustrojstvo svih onih
koji su iz njega proizali, koje je postojano, kako bi ih to uspostavilo.
Stoga su oni koje je stvorio s namjerom u koijama, kao i oni koji su
nastali, oni koji su se ukazali, kako bi proli sva mjesta stvari koje su
ispod i kako bi svatko dobio mjesto koje je ustanovljeno poput njega. To
je unitenje za bia prilika, ali je za bia misli dobrostiv in, otkrivenje
[Ponavljanje rijei nastalo pogrekom] onih koji su iz ukaza, to bijae
jedinstvo u patnji, dok su oni sjeme koje nije nastalo samo od sebe.
Onaj koji se ukazao bijae lice Oca i sklada. On bijae ruho (sainje-
no) od svake milosti i hrana za one koje je Logos stvorio dok je molio,
slavio i tovao. 92 To je onaj kojega je slavio i tovao dok je gledao one
kojima se molio, kako bi ih usavrio kroz slike koje je stvorio.
Logos je jo vie pridodao njihovoj uzajamnoj pomoi i nadi u obe-
anje, budui da imaju radost i obilje pokoja, kao i ista zadovoljstva.
Stvorio je one kojih se sjeao od poetka, dok nisu bili s njime, (stvorio
ih je) tako da posjeduju savrenstvo. [Ponavljanje rijei nastalo pogre-
kom] Dok je onaj koji pripada viziji s njime, on postoji u nadi i vjeri u
savrenog Oca, isto kao i Sveukupnosti. On mu se ukazuje prije nego
se s njime izmijea kako oni koji su nastali ne bi nestali pri pogledu na
svjetlost, budui da ne mogu prihvatiti taj veliki, uzvieni lik.
Misao Logosa, koji se vratio svojoj postojanosti i vladao onima koji
su zbog njega nastali, nazvana je "Eonom" i "Mjestom" svih onih koje
je stvorio u skladu s ukazom, a naziva se jo i "Sinagogom Spasenja",
budui da se on izlijeio od rasprenja, koje je raznolika misao, i da se
vratio jednoj jedinoj misli. Ona se isto tako naziva i "Riznicom" zbog
pokoja kojeg je primio, pruajui (ga) sebi samome. 93 Naziva se i
"Nevjestom" zbog radosti onoga koji mu se dao u nadi da e iz te zajed-
nice nastati plod i koji mu se ukazao. Naziva se i "Kraljevstvom" zbog
postojanosti koju je primio, dok se raduje prevlasti nad onima koji su
se protiv njega borili. Naziva se i "Radou Gospodina" zbog zadovolj-
stva u [koje se] zaogrnuo. S njime je svjetlost, koja mu prua naknadu
za dobre stvari koje su u njemu, a (s njime je) i misao o slobodi.
Eon o kojemu smo ranije govorili nalazi se iznad dva reda onih koji
se meusobno bore. On nije sudrug onih koji imaju prevlast, i nije umi-
jean u bolesti i slabosti, stvari koje pripadaju misli i prilici.
Ono u emu se Logos uspostavio, savren u radosti, bijae eon, koji
je imao oblik materije, ali i ustroj uzroka, a to je onaj koji se razotkrio.
(Eon bijae) slika onih stvari koje su u Pleromi, onih stvari koje nastaju
iz obilja veselja onoga koji postoji u radosti. Ono, tovie, lice onoga
koji se razotkrio, bijae iskreno i pozorno i puno obeanja za ono to
je trailo. Ono je imalo sve oznake Sina, njegovu bit, njegovu mo i
njegov oblik, njega kojeg je on volio i s kojim bijae zadovoljan 94 te
kojega je na blagi nain zaklinjao. Bila je to svjetlost, elja za ustolie-
njem, volja za primanjem nauka i oko za viziju, svojstva koja je dobio
od uzvienih. Bila je to i mudrost njegova miljenja, za razliku od stvari
koje su ispod ustrojstva. Bila je to i rije za govorenje i usavravanje
stvari te vrsti. A upravo su te stvari od njega preuzele oblik, ali u skladu
sa slikom Plerome, imajui oeve koji su bili ti koji su im podarili ivot,
i svaka je bila preslika svakoga od lica, koja su oblici mukosti, budui
da nisu od bolesti koja je enskost, nego od onoga koji je tu bolest ve
ostavio iza sebe. Ime toga je "Crkva", jer u skladu oni su nalik na sklad
skupa onih koji se razotkrie.
Ono to nastade na sliku svjetlosti takoer je savreno, utoliko to je
slika jedne postojee svjetlosti, naime Sveukupnosti. ak i da je manje
vrijedno od onoga na iju je sliku nastalo, ono je ipak nedjeljivo, budui
da je lice nedjeljive svjetlosti. Oni, meutim, koji su nastali na sliku
svakog pojedinog eona, oni su u svojoj biti u onome koga smo ranije
spomenuli, no nisu mu jednaki po moi, jer ona (mo) je u svakome
od njih. U tome meusobnome mijeanju oni posjeduju jednakost, 95
no nijedan od njih nije odbacio svoja pojedinana svojstva. Stoga su
oni strasti (patnje), jer strast (patnja) je bolest, budui da nisu proizvodi
sporazuma Plerome, ve ovoga, preuranjenoga, prije nego to je primio
Oca. Iz tog razloga sporazum s njegovom Sveukupnou i voljom bijae
dobrostiv in za ustrojstvo koje je tek imalo nastati. Dano im je da prou
mjestima koja se nalaze ispod, budui da ta mjesta ne mogu prihvatiti
njihov iznenadan, brz dolazak, osim ako (ne dou) pojedinano, jedan
po jedan. Njihov je dolazak nuan, jer s njime e sve biti usavreno.
Ukratko, Logos je primio viziju svih stvari, onih koje su prapostojale
i onih koje su sada, kao i onih koje e tek biti, budui da je njemu povje-
reno ustrojstvo svega onoga to postoji. Neke stvari ve su u onima koje
su spremne za nastajanje, no sjeme koje e postati nosi on u sebi, zbog
obeanja koje je pripadalo onome to je zamislio, kao neto to pripada
sjemenju koje e nastati. I on je stvorio svoje potomstvo, to jest otkrivenje
onoga to je zamislio. Neko se vrijeme, meutim, sjeme obeanja uva,
tako da oni kojima je postavljen zadatak mogu biti postavljeni dolaskom
Spasitelja i onih koji su s njime, onih koji su prvi u znanju i slavi Oca.
10. Ustrojstvo
Prilino je iz 96 molitve koju je on izmolio i obraenja koje se zbog
toga dogodilo da neki ieznu, a drugi se okoriste, dok e se neki opet
odvojiti. On je prvi pripremio kaznu za one koji su neposluni, koristei
se moima onoga koji se ukazao, onoga od kojeg je primio vlast nad
svim stvarima, kako bi se od njega odvojio. On je taj koji je ispod i on se
takoer dri po strani od onoga to je uzvieno, dok ne pripremi ustrojstvo
svega onoga to je izvanjsko i svakome da za njega predvieno mjesto.
Logos je isprva uspostavio sebe, kada je uljepao Sveukupnosti, kao
temeljno naelo, uzrok i vladara stvari koje e tek nastati, poput Oca,
onoga koji je bio uzrok ustanovljenja, koje e prvo iza njega postojati.
On je stvorio prapostojee slike, koje je stvorio u hvali i slavljenju.
Uljepao je potom mjesto za one koje je stvorio u slavi, koje se zove
"Raj" i "Uitak", "Radost koja daje ivot" i "Radost", koje prapostoji.
I od svake dobrote koja postoji u Pleromi ono uva sliku. Uljepao je
potom kraljevstvo, nalik gradu ispunjenom svime to godi, kao to su
bratska ljubav i neizmjerna velikodunost, ispunjeno 97 svetim duho-
vima i monim silama koje njime upravljaju, a koje je Logos stvorio
i ustoliio u moi. Potom (je uljepao) mjesto Crkve koja se u ovome
mjestu okuplja, imajui oblik Crkve koja postoji u eonima, koja slavi
Oca. Nakon toga (uljepao je) mjesto vjere i poslunosti, (koja izvire) iz
nade, to je Logos primio kada se svjetlost ukazala; potom (je uljepao
mjesto) naravi, koja je molitva [i] zaklinjanje, nakon kojih slijedi oprata-
nje i rije o onome koji e se pojaviti.
Sva su duhovna mjesta u duhovnoj moi. Ona su odvojena od bia
misli, budui da je mo ustoliena u slici, koja razdvaja Pleromu od Lo-
gosa, dok mo koja prorie ono to e doi upravlja biima misli koja
su nastala prema onome prapoetnome te im ne doputa da se mijeaju
sa stvarima koje su nastale po vienju onih stvari koje su s njime.
Bia misli koja je izvana ponizna su; ona uvaju predoenje plero-
matskog, naroito jer dijele imena po kojima su lijepa.
Preobraenje je ponizno prema biima misli, a i zakon je ponizan
prema njima, (zakon) suda, koji je osuda i gnjev. Takoer je ponizna
prema njima mo koja odvaja one koji su ispod njih, alje ih daleko i
ne doputa im 98 [da] se protegnu preko bia misli i obraenja, a ta se
(mo) sastoji u strahu i zbunjenosti, zaboravu, uenju i neznanju, kao
i onome to nastade na nain prilike, uobraziljom. A i tim se stvarima,
iako su zapravo niske, pridaju uzviena imena. Nema znanja za one koji
su iz njih proizali, ohole i eljne moi, neposlune i licemjerne.
Svakome od njih dao je ime, budui da su dva reda u imenu. Oni koji
pripadaju misli i oni od predoenja zovu se "Desni", "Duevni", "Vat-
reni" i "Srednji". Oni koji pripadaju oholoj misli i oni od prilika zovu
se "Lijevi", "Hiliki", "Mrani" i "Posljednji".
Nakon to je Logos ustoliio svakoga u njegovu redu, i slike i predo-
dbe i prilike, zadrao je eon slika kao ist od svih onih koji se protiv
njega bore, budui da je to mjesto radosti. Meutim, onima od misli ot-
krio je misao koju je sa sebe skinuo, sa eljom da ih uvue u materijalnu
zajednicu radi njihova sustava i prebivalita, i kako bi dali poticaj za
smanjenjem vlastita naginjanja ka zlu te ne bi vie uivali u slavi vlasti-
tog okruenja i bivali razrijeeni, ve kako bi radije uvidjeli svoju bolest
od koje pate 99 te zaeli ljubav i trajnu potragu za onim koji ih moe
izlijeiti od te njihove niskosti. Isto je tako nad one koji pripadaju prilici
postavio rije ljepote kako bi ih doveo u formu. I postavio je iznad njih
zakon suda. I postavio je nad njima moi koje su korijeni stvorili [u]
svojoj udnji za moi. On ih je [postavio] da nad njima vladaju, kako
bi se, bilo uz pomo prekrasne rijei, bilo zbog prijetnje [zakona] ili iz
moi udnje za moi, red mogao ouvati od onih koji su ga sveli na zlo,
dok je Logos njima zadovoljan, jer su od koristi za ustrojstvo.
Logos poznaje sporazum dva reda u udnji za moi. Njima i svima
drugima milostivo je ispunio elju. Svakome od njih dao je odgova-
rajui poloaj i odreeno je da svatko od njih vlada nekim mjestom i
djelovanjem. On uzmie do mjesta onoga koji je uzvieniji od njega
kako bi zapovijedao drugim mjestima u djelovanju koje je za njega
predodreeno djelovanje zbog naina njegova bivanja. Kao posljedica
toga postoje oni koji zapovijedaju i oni koji su potinjeni, postavljeni na
mjestima zapovijedanja i potinjavanja meu anelima 100 i arhaneli-
ma, dok su djelovanja raznih vrsta i raznolika. Svaki arhont sa svojom
rasom i svojim potraivanjima na koja po svojoj sudbini ima pravo, im
su se pojavili, bijae uvar, budui da im je bilo povjereno ustrojstvo,
a nijednome od njih ne nedostaje mo zapovijedanja i nijedan nije bez
kraljevstva od kraja nebesa do kraja [zemlje], ak i do temelja [zemlje] i
mjesta ispod zemlje. Postoje kraljevi, gospodari i oni koji zapovijedaju,
neki zadueni za kazne, drugi za dijeljenje pravde, neki koji pruaju
pokoj i iscjeljuju, drugi za uenje, trei pak za uvanje.
Nad svim arhontima on postavi Arhonta kojemu nitko ne zapovi-
jeda. On je svima njima gospodar, to jest lice koje je Logos stvorio u
svojoj misli kao predoenje Oca Sveukupnosti. Njega zato krasi svako
<ime> koje <je> njegovo predoenje, budui da je obiljeen svim ve-
lianstvenim svojstvima. Jer i on se zove "otac", "bog", "demiurg",
"kralj", "sudac", "mjesto", "prebivalite" i "zakon".
Logos ga koristi kao svoju ruku, kako bi uljepao i djelovao na ono
to je ispod, a koristi ga i kao usta, kako bi izrekao ono to e biti pro-
reeno.
to je izrekao, to i ini. Kad je vidio da su te stvari velike, dobre i lije-
pe, bio je zadovoljan i radovao se, kao 101 daje on sam u svojoj vlastitoj
misli bio onaj koji ih je izrekao i uinio, ne znajui da poticaj unutar njega
dolazi od duha koji ga na odluan nain pokree onamo gdje eli.
to se tie stvari koje su iz njega nastale, on je o njima govorio i one
su nastale kao predoenje duhovnih mjesta koja smo ranije spomenuli
u raspravi o slikama.
Ne samo <da> je radio, ve je takoer, kao onaj koji je postavljen za
oca [svojeg] ustrojstva, stvarao pomou sebe i sjemenja, ali i [po duhu]
koji je odabran i koji e sii kroz njega na mjesta koja su ispod. Ne samo
da govori vlastite duhovne rijei, <ve> na nevidljiv nain (govori) kroz
duh koji poziva i zainje stvari koje su vee od njegove vlastite biti.
Budui da je on u svojoj biti "bog" i "otac", [kao i] svaki drugi uzvi-
en naslov, mislio je da su to elementi njegove vlastite biti. Uspostavio
je pokoj za one koji su mu posluni, a za one koji su mu neposluni
takoer je uspostavio kazne. Takoer, s njime postoje raj, kraljevstvo
i sve ono to postoji u eonu koji postoji prije njega. Oni su vredniji od
otisaka zbog misli koja je s njima povezana, a koja je, takorei, 102 sje-
na i ruho, jer ne vidi na koji nain stvari koje postoje zapravo postoje.
Uspostavio je radnike i sluge koji e mu pomagati u onome to ini
i govori, jer, gdje god radio, on je ostavio svoje lice i svoje prekrasno
ime, da ini i govori o stvarima o kojima on misli.
Na svoje je mjesto postavio slike svjetlosti koja se ukazala, kao i [onih
stvari koje su] duhovne, iako bijahu od njegove vlastite biti. Jer tako ih je
slavio na svakome mjestu, budui da su bile iste od lica onoga koji ih je
postavio i bijahu uspostavljene: rajevi i kraljevstva i pokoji i obeanja i
mnotvo slugu njegove volje, i iako su gospodari svojih podruja, postav-
ljeni su ispod onoga koji je gospodar, onoga koji ih je postavio.
Nakon to ga je tako posluao, kako i dostoji, o svjetlima koja su iz-
vor i sustav, postavio ih je iznad ljepote onoga to je ispod. Nevidljivi
duh ga je pokrenuo na taj nain, kako bi 103 poelio upravljati kroz vlas-
titog slugu, kojega je takoer koristio kao ruku i kao usta i kao svoje vlas-
tito lice, (a njegov sluga je) ono to on donosi, red i prijetnja i bojazan,
kako bi oni [s] kojima je inio djela u neznanju mogli prezreti poredak
koji [im je dan] na uvanje, budui da su sputani [okovima] arhonata
koji su [vrsto] na njima.
Cijeli poredak materija [podijeljen je] na tri dijela. [Snane] moi ko-
je je duhovni Logos stvorio iz fantazije i oholosti ustoliio je u prvom
duhovnom redu. Potom je one (moi) koje su ove proizvele svojom ud-
njom za moi postavio na srednju razinu, budui da su to moi ambicije,
kako bi vrile vlast i zapovijedale poretku koji je ispod njih koristei pri-
silu i snagu. One koji su nastali iz zavisti i ljubomore, kao i sve druge po-
tomke ovovrsne naravi, postavio je u sluniki red da upravljaju krajnjim
stvarima i zapovijedaju svima onima koji postoje i cijelom podruju
stvaranja, a to su oni od kojih potjeu bolesti koje brzo unitavaju, koji
eljno ude zaeti i koji su neto na mjestu iz kojeg potjeu i kamo e
se vratiti. I zato on iznad njih postavi snane sile da [neprestano] rade
na toj stvari, kako bi 104 potomci onih koji postoje takoer mogli trajno
postojati. Jer to je njihova slava.
Drugi dio
11. Stvaranje materijalnog ovjeanstva
Materija koja tee kroz svoju formu uzrok (je) po kojemu nevidlji-
vost koja postoji kroz moi [...] za sve njih, jer [...], jer one e zaeti
prije njih i [unititi.]
Misao koja je postavljena izmeu onih s desna [i] onih s lijeva mo je
[zaea]. Svi oni koje e [oni prvi] poeljeti stvoriti kao, takorei, svoju
projekciju, poput sjene koju tijelo baca te ga ona slijedi, one stvari koje
[su] korijen vidljivih stvorenja, to jest cijela priprema ureavanja slika
i predoenja i prilika, nastali su zbog onih kojima treba obrazovanje i
uenje i oblikovanje, kako bi ono to je maleno moglo rasti, malo po-
malo, kao kroz zrcalnu sliku. Jer upravo je iz tog razloga on na koncu
stvorio ovjeanstvo, pripremivi prvo i osiguravi za nj stvari koje je
za nj stvorio.
Stvaranje ovjeanstva je poput stvaranja svega ostaloga. Duhovni
Logos potaknuo ga je na nevidljiv nain, usavrivi ga kroz 105 Demi-
urga i njegove aneoske sluge, koji su sudjelovali u inu [oblikovanja]
u [velikom broju, kad se] posavjetovao sa svojim arhontima. Poput
sjenke je zemaljski ovjek, da bi mogao biti poput [onih] koji su odsje-
eni od Sveukupnosti. Isto tako, on je neto to su svi oni pripremili, i
oni s lijeva i oni s desna, budui da svaki od redova daje oblik [...], u
kojemu on postoji.
[...] koje je stvorio nepotpuni, bolesni Logos rodio, nije mu sliilo,
budui da ga je stvorio iz [zaboravljivosti], neznanja, nepotpunosti i
na svaki drugi lo nain, iako je Logos dao prvi oblik kroz Demiurga
iz neznanja, kako bi nauio da onaj uzvieni postoji i kako bi spoznao
da [ga] treba. To je ono to je prorok nazvao "ivim Duhom", "Dahom
uzvienih eona" i "Nevidljivim", a to je iva dua koja je podarila ivot
sili koja isprva bijae mrtva. Jer ono to je mrtvo jest neznanje.
Prilii nam objasniti poneto o dui prvog ljudskog bia, naime da
je ona od duhovnog Logosa, dok stvoritelj misli da je njegova, budui
da je iz njega dola kao iz usta kroz koja diemo. Stvoritelj je takoer
poslao dolje due iz svojega bivstva, budui da on takoer ima mo ra-
anja, 106 jer on je neto to je nastalo iz predoenja Oca. I oni s lijeva
su takoer stvorili vlastite ljude, budui da posjeduju priliku <bia>.
Duhovno je bivstvo [jedna jedina stvar] i jedno jedino predoenje,
[a] njezina slabost je odreenje [u mnogim] oblicima. to se tie bivstva
onih duevnih, njegovo je odreenje dvostruko, budui da posjeduje
znanje i ispovijedanje uzvienoga te nije sklono zlu, budui da je sklo-
no misli. to se materijalnog bivstva tie, ono je drugaije i u mnogim
oblicima, a ta je slabost postojala u mnogim oblicima sklonosti.
Prvo ljudsko bie mijeano je uoblienje i mijeana tvorevina, nanos
onih s lijeva i onih s desna, i duhovna rije ija je panja podijeljena
izmeu dvaju bivstava od kojih uzima svoje bie. Stoga se kae da je
raj zasaen za njega, kako bi mogao jesti sa tri vrste drveta, jer to je vrt
trostrukog reda i jer je to ono to prua radost.
Plemenito i izabrano bivstvo koje je u njemu bijae uzvienije. Stvo-
rilo ih je, a nije ih ranilo. Oni stoga izdae zapovijed, zaprijetivi i nad-
vivi nad njega veliku 107 opasnost, a to je smrt. Dopustio mu je da
kua samo uitak u stvarima koje su zle, dok mu sa drugog drveta (sa
dvostrukim plodom) nije dopustio jesti, a jo manje sa drveta ivota,
kako [oni ne bi] stekli slavu [...] njih i da [ne bi bili...] po zloj sili [koja]
se zove "zmija". A on je lukaviji od svih zlih sila. Zaveo je ovjeka na
krivi put [kroz] odreenje onih stvari koje pripadaju misli i eljama.
Naveo ga je da prekri zapovijed kako bi umro. I on bi izbaen iz sva-
kog uitka tog mjesta.
To bijae njegovo iskljuenje, kada je iskljuen iz uivanja stvari
koje pripadaju prilici i onih koje pripadaju predoenju. Bijae to djelo
providnosti, kako bi postalo jasno da nije dalek onaj dan kada e ovjek
primiti radost stvari koje su vjeno dobre i u kojima je mjesto pokoja.
To je uredio duh kada je u poetku planirao da ovjek iskusi veliko zlo,
a to je smrt, koje je potpuno nepoznavanje Sveukupnosti, i da iskusi sva
zla koja iz tog zla proizlaze, kao i da nakon svih stradanja i briga primi
ono najvee 108 dobro, a to je vjeni ivot, odnosno vrsto poznavanje
Sveukupnosti i primanje svih dobrih stvari. Zbog prijestupa prvog ov-
jeka zavladala je smrt. Postalo je uobiajeno ubiti svakog ovjeka kao
iskaz [vlasti] koja bjee dana [kao] kraljevstvo, zbog ustrojstva Oeve
volje, o kojoj smo ranije govorili.
Trei dio
12. Raznolikost teologija
Ako su oba reda, onaj s desna i onaj s lijeva, zdruena po misli koja
je stavljena izmeu njih, i koja im daje njihovo zajedniko ustrojstvo,
dogaa se da oba djeluju uz isto oponaanje svojih djela, pri emu djela
onih s desna slie djelima onih s lijeva, dok djela onih s lijeva slie
onima s desna. Pa ako se dogodi da onaj zli red nerazborito poini zlo,
<mudri> ga red oponaa u obliku nasilnog ovjeka, takoer inei zlo,
kao daje rije o moi nasilnoga ovjeka. Drugom e prigodom neraz-
boriti red pokuati initi dobro, inei sama sebe njemu nalik, budui
da i skriveni red to jednako revno ini. Ba kao to je u ustanovljenim
stvarima, isto (je) [tako] i sa 109 stvarima koje su postale. Budui da
usporeuju neusporedive stvari, oni koji nisu poueni nisu bili sposobni
spoznati uzrok stvari koje postoje. Stoga su uveli druge vrste (obja-
njenja) te su neki rekli da stvari koje postoje imaju svoje bie prema
providnosti. To su ljudi koji primjeuju postojanost i usklaenost ina
stvaranja. Drugi tvrde da je to neto strano. To govore ljudi koji primje-
uju razliitost, bezakonje i zlo sila. Neki pak tvrde da je stvarima koje
postoje sueno da se dogode. To su ljudi koji su se bavili tim pitanjem.
Neki opet tvrde da je to neto to je u skladu s prirodom. Neki kau da
je to neto samopostojee. Veina meutim, svi oni koji su doprli do
vidljivih elemenata, ne znaju nita vie nego ostali.
Oni mudri meu Grcima i barbarima napredovali su do moi koje su
nastale po fantaziji i oholoj misli. Oni koji su iz njih potekli, u skladu s
meusobnim sukobom i buntovnitvom koje je djelovalo u njima, go-
vorili su na slian nain, oholo i apstraktno, o stvarima za koje su mislili
da su mudrost, iako je ta slinost bila varka, jer mislili su da su dosegli
istinu, 110 a ustvari su (samo) dosegli zabludu. (Uinili su to) ne samo
pridajui nia imena, ve se ini da su ih ometale i same moi, kao da
su one Sveukupnost. Tako se red upleo u borbu sam, zbog oholog ne-
prijateljstva jednoga [od potomaka] starijeg arhonta, koji postojae prije
njega. Stoga se nita nije dogaalo u sporazumu sa sudruzima, nita, ni
filozofija ni razne vrste medicine ni vrste retorike ni vrste glazbe ni vrste
logike, ve su sve to samo miljenja i teorije. Neizrecivost je vladala u
neredu zbog neopisiva svojstva onih koji vladaju i koji im daju misli.
to se tie onoga to je proizalo od <rase> Hebreja, stvari koje su
zapisali hilici, koji govore na nain Grka, moi onih koji misle o svima
njima, onima "desnima", moi koje sve njih potiu da misle o rijeima i
predoenju, oni ih <iznjedrie>, oni pokuae dosei istinu, i iskoristie
smetene sile koje u njima djeluju. Poslije toga dosegoe red nemijeanih,
onaj koji je utemeljen, jedinstvo koje postoji kao predoenje predoenja
Oca. Ono nije nevidljivo 111 u svojoj naravi, no obavijeno je mudrou,
kako bi sauvalo oblik istinski nevidljivoga. Mnogi ga aneli stoga nisu
uspjeli vidjeti. Isto tako, neki drugi od hebrejske rase koju smo ve spo-
menuli, pravednici i proroci, nisu rekli niti pomislili nita iz fantazije
ili po prilici ili iz ezoterinog razmiljanja, ve iz moi koja je djelovala
u svakome od njih i sluajui stvari koje su vidjeli i uli, govorili su o
njima u [...]. Oni su jedni s drugima u jedinstvenom skladu, na nain
onih koji su u njima djelovali, budui da uvaju vezu i uzajamni sklad
prvenstveno putem ispovijedanja onoga koji je uzvieniji od njih. A onaj
koji je vei od njih uistinu postoji, i postavljen je zato jer ga trebaju, a
duhovni ga je Logos zaeo zajedno s njima kao onoga koji ima potrebu
za uzvienim, u nadi i oekivanju, u skladu s milju koja je sjeme spase-
nja. I on je prosvjetljujua rije, koja se sastoji od misli i njegova potom-
stva, kao i njegovih emanacija. Budui da pravednici i proroci, koje smo
ranije spomenuli, uvaju vjeroispovijed i svjedoanstvo o onome koji je
velik, preuzevi to od svojih oeva koji su 112 traili nadu i sluh, u njima
lei zasijano sjeme molitve i traganja, koje je zasijano u mnogima koji
su traili okrepljenje. To se ukazuje i zove ih da ljube uzvienoga te da
objave te stvari kao neto to pripada jedinstvu. A jedinstvo je ono to
je u njima djelovalo dok su govorili. Njihova vizija i njihove rijei ne
razlikuju se zbog brojnosti onih koji im dadoe viziju i rije. Stoga oni
koji su sluali to su ovi imali za rei ne odbacuju nita od toga, ve su
prihvatili svete spise na drukiji nain. Njihovim su tumaenjem uteme-
ljili mnoge hereze koje meu idovima postoje sve do danas. Neke kau
da je Bog jedan i da je dao objavu u drevnim spisima. Drugi kau da je
on mnotvo. Neki kau da je Bog jednostavan i da je u naravi jedinstve-
ni um. Drugi kau da je njegovo djelovanje povezano sa utemeljenjem
dobra i zla. Neki, pak, kau da je on stvoritelj onoga to je nastalo. Drugi
opet govore da 113 je stvarao pomou anela.
Mnotvo ideja te vrste proizlazi iz mnotva oblika i obilja raznih vrsta
spisa, onoga to je proizvelo njihove uitelje Zakona. Proroci, meutim,
nita nisu rekli po vlastitom nahoenju, ve je svaki od njih (govorio) o
stvarima koje je vidio i uo kroz objavu Spasitelja. To je ono to je on
objavio, pri emu je glavni predmet njihova objavljenja ono to je svaki
od njih rekao o dolasku Spasitelja, ovome dolasku. Ponekad proroci
o tome govore kao da e to biti. Ponekad kao da Spasitelj govori kroz
njihova usta, kazujui kako e Spasitelj doi i iskazati naklonost onima
koji ga nisu upoznali. I nisu se jedan drugome pridruili u nekom za-
jednikom ispovijedanju vjere, ve svaki od njih, na temelju onoga od
ega je primio mo da o njemu govori i na temelju mjesta koje je vidio,
misli da e iz toga biti zaet i da e iz tog mjesta doi. Niti jedan od njih
nije znao odakle e doi niti tko e ga zaeti, ali samo o njemu vrijedi
govoriti, o onome koji e biti zaet i koji e patiti. to se tie onoga
to je bio ranije i onoga to on na vjenost jest, nezaet iz Logosa, onaj
koji ne osjea patnju i koji se utjelovio 114, on nije nadoao u njihovu
misao. I to je prikaz koji primie i bijahu potaknuti da daju, o njegovu
tijelu koje e se ukazati. Oni kau da je to stvoreno od svih njih, no to je
prije svega od duhovnog Logosa, koji je uzrok svih stvari koje su posta-
le i od kojeg je Spasitelj primio svoje tijelo. On je <to> zamislio pri ot-
krivenju svjetlosti, u skladu s rijeima obeanja, pri njegovu otkrivenju
iz sjemenog stanja. Jer onaj koji postoji nije sjeme stvari koje postoje,
budui da je zaet na kraju. No onome po kojemu je Otac odredio obja-
vu spasenja, onome koji je ispunjenje obeanja, njemu su pripadala sva
ta sredstva za ulazak u ivot, putem kojeg je siao na zemlju. Njegov
je Otac jedan i jedini je istinski njegov otac, nevidljiv i nespoznatljiv,
neshvatljiv u svojoj prirodi, koji je jedini Bog u svojoj volji i svojem
obliku, koji je dao da ga se vidi, spozna i shvati.
13. Utjelovljeni Spasitelj i njegovi pratioci
On je taj koji bijae na Spasitelj u voljnoj samilosti, koji je ono to i
oni bijahu. Jer zbog njih se on oitovao u nevoljkoj patnji. Oni su postali
tijelo i dua - na vjenost - koji ih dre i s propadljivim stvarima oni
umiru. A to se tie onih koji [nastadoe], 115 onaj nevidljivi ih je na
nevidljiv nain pouio o sebi.
Ne samo daje <na sebe> preuzeo smrt onih koje je mislio spasiti, ve
je takoer prihvatio njihovu malenkost, u koju se spustie kada bijahu
<roeni> u dui i tijelu. (Uinio je to) jer je dopustio da bude zaet i
roen kao dijete, u tijelu i dui.
Izmeu svih drugih koji su to dijelili, i onima koji su pali i primili
svjetlost, on je doao uzvien, jer je dopustio da bude zaet bez grijeha
i oskvrnua. I bi zaet u ivot, bivajui u ivotu jer su ono prvo i ono
potonje u patnji i mijenjanju miljenja Logosa koji je potaknuo, koji ih
je ustoliio u tijelu i dui. On je taj <koji> je na sebe preuzeo onoga koji
je doao iz onih koje smo ranije spomenuli.
On nastade iz velianstvene vizije i nepromjenjive misli Logosa koji
se vratio sebi, nakon svog poticaja, iz ustrojstva, kao to i oni koji su s
njime doli preuzee tijelo, duu, potvrdu, postojanost i sud o stvarima.
I oni su takoer namjeravali doi.
Kada su pomislili na Spasitelja, oni su doli i [doli su] kada je on
znao; takoer su doli uzvieniji u emanaciji u skladu s tijelom od onih
koji bijahu stvoreni nedostatni, jer 116 na taj su nain i oni primili
svoju tjelesnu emanaciju zajedno s tijelom Spasitelja, kroz otkrivenje i
mijeanje s njime. Ti drugi bijahu oni od jednoga bivstva, a ono uistinu
jest duhovno (bivstvo). Ustrojstvo je drukije. Ovo je jedna stvar, ono
je druga. Neki proizlaze iz patnje i podjele te im je potrebno iscjeljenje.
Drugi su iz molitve pa lijee bolesne, budui da su postavljeni kako bi
lijeili one koji su pali. To su apostoli i evanelisti. Oni su Spasiteljevi
uenici i uitelji koji trebaju poduku. Zbog ega su, onda, i oni sudjelo-
vali u patnjama koje su bile zajednike onima koji su iz patnje roeni,
ako su uistinu tjelesni proizvodi u skladu sa ustrojstvom, i Spasiteljem,
koji nije sudjelovao u patnji?
Spasitelj bijae slika onog jedinstvenoga, onoga koji je Sveukupnost
u tjelesnom obliku. Stoga je ouvao oblik nedjeljivosti, zbog ega ne
osjea patnju. Oni su, meutim, slike svega to se oituje. Stoga pre-
uzimaju djeljivost iz obrasca, budui da su oblik uzeli za nasad koji je
ispod [nebesa]. Isto tako, ovo 117 sudjeluje u zlu koje postoji na mjes-
tima koja su dosegli. Jer volja je drala Sveukupnost pod grijehom
kako bi po toj volji on bio milosrdan prema Sveukupnosti te bi oni
mogli biti spaeni, dok je jedan jedini odreen da daje ivot, a svi ostali
trebaju spasenje. Zbog takvog (razloga) poe se primati milost kako bi
se primile asti koje Isus bijae proglasio, a koje bijahu doline da ih
on objavi ostalima, budui da je bilo postavljeno sjeme obeanja Isusa
Krista, kojemu smo sluili u (njegovu) otkrivenju i zajednitvu. Obea-
nje je sadravalo poduku i povratak onome od ega su isprva potekli,
od kojega imaju kap, kako bi se njemu vratili, a to je ono to zovemo
"iskupljenje". Ono je osloboenje iz suanjstva i prihvaanje slobode.
Na njegovim mjestima vlada suanjstvo onih koji bijahu robovi nezna-
nja. Sloboda je znanje o istini koja je postojala prije nego je neznanje
zavladalo, zanavijek bez poetka i kraja, kao neto dobro i spasenje
stvari, kao osloboenje iz ropske prirode u kojoj su patile.
Oni koji su stvoreni u niskoj misli tatine, to jest (misli) koja ide ka
zlim stvarima 118 kroz misao koja ih nadolje [vue] ka elji za moi,
oni u posjed primie slobodu, iz obilja milosti koja je odozgo gledala dje-
cu. To je, meutim, bilo uzburkavanje strasti i unitenje onoga to je on
u poetku od sebe odbacio, kada ih je Logos od sebe odvojio, (Logos)
koji bijae razlog njihove predodredenosti za unitenje, iako <ih> je
zadrao na kraju ustrojstva i dopustio im da postoje jer ak i oni bijahu
potrebni za ono to je bilo ureeno.
14. Trodioba ovjeanstva
ovjeanstvo nasta u tri osnovna tipa, duhovnom, duevnom i ma-
terijalnom, to odgovara trostrukoj naravi Logosa, iz kojega su stvoreni
i materijalni i duhovni i duevni. Svaki od tri osnovna tipa znan je po
svome plodu. Za njih se nije isprva znalo, ve tek po dolasku Spasitelja,
koji obasja svece i otkri to svaki jest.
Duhovna rasa, koja je poput svjetlosti iz svjetlosti i poput duha iz du-
ha, kada joj se glava ukazala, potra odmah njemu ususret i odmah posta
tijelo svojoj glavi. Znanje je primila odjednom u otkrivenju. Duevna
rasa je poput svjetlosti iz vatre, jer je oklijevala primiti znanje 119 o
njemu koji joj se ukazao. (Oklijevala je) ak i vie da potri k njemu
u vjeri. Umjesto toga, ona bijae pouena glasom i to je bilo dovoljno,
jer nije daleko od nade u skladu s obeanjem, budui da je primila, kao
jamstvo takorei, potvrdu o onome to e tek biti. Materijalna rasa je,
meutim, strana na svaki nain; budui da je mrana, ona se kloni sjaja
svjetlosti jer je njezina pojava unitava. A budui da nije primila svoje
jedinstvo, ona je poneto neumjerena i puna mrnje spram Gospodina
u njegovu otkrivenju.
Duhovna e rasa primiti potpuno spasenje na svaki nain. Oni mate-
rijalni primit e potpuno unitenje na svaki nain, kao i svatko onaj tko
mu se opire. Duevna rasa, budui da je u sredini pri svojem stvaranju
i oblikovanju, podijeljena je na dvoje, jer jednako naginje i dobru i zlu.
Njezin e odlazak biti iznenadan i ona e u potpunosti pobjei ka onima
koji su dobri. Oni koje je Logos stvorio u skladu s prvim elementom
svoje misli, kada se sjetio uzvienoga i molio za spasenje, primaju spa-
senje [iznenada]. Oni e biti spaeni u potpunosti [zbog] spasonosne
misli. Kao to je i on stvoren, tako su [isto] i oni stvoreni iz njega 120,
bilo da su aneli ili ljudi. U skladu s ispovijedanjem vjere da postoji
onaj koji je od njih uzvieniji, i u skladu s molitvom i potragom za nji-
me, i oni e postii spasenje onih koji su stvoreni, budui da su oni iz
naravi koja je dobra. Oni bijahu postavljeni da najavljuju dolazak Spa-
sitelja koji e doi i njegovo otkrivenje koje je ve dolo. Bili oni aneli
ili ljudi, oni zapravo primie bit svoga bia tek kada im je on poslan kao
usluga. Oni, meutim, koji su od misli udnje za moi, koji nastadoe
iz udarca onih koji su se protiv njega borili, oni koje je ta misao stvo-
rila, od njih e oni, budui da su izmijeani, primiti svoj kraj iznenada.
Oni koji e biti stvoreni iz udnje za moi koja im je dana na odreeno
vrijeme i odreen rok, koji e slaviti Gospodina slave i napustiti svoj
gnjev, primit e nagradu za svoju poniznost, koja je zanavijek. Oni,
meutim, koji se ponose svojim astohlepljem, i koji vole trenutanu
slavu i zaboravljaju da im je mo povjerena samo na odreeni rok i vri-
jeme kojim raspolau te iz tog razloga nisu priznali da je Sin Boji 121
Gospodin svega i Spasitelj, a nisu ni izvedeni iz gnjeva i slinosti sa
onima zlima, njima e se suditi za njihovo neznanje i nerazumnost, oni
e patiti zajedno s onima koji su zastranili, i to svaki koji se odvratio; i
jo vie (zbog) zlih i neprilinih postupaka prema Gospodinu, koje mu
uinie moi s lijeva, to je ukljuivalo i njegovu smrt. Ustrajno su po-
navljali rijei, "Postat emo vladari svijeta ako bude ubijen onaj koji je
proglaen kraljem svijeta", (rekli su to) trudei se to postii, naime, oni
ljudi i aneli koji nisu iz dobre naravi s desna, ve iz mjeavine. I prvo
izabrae da ih se tuje, iako je to bila samo trenutana elja i udnja, dok
se do vjenog pokoja stie putem poniznosti za spasenje onih koji e
biti spaeni, onih s desna. Nakon to priznaju Gospodina i misao koja je
mila crkvi, kao i pjesmu o onima koji su skupa s njom najponizniji, i-
nei ono to je njoj milo, dijelei s njom patnju i boli na nain onih koji
razumiju to je dobro za crkvu, oni e imati udjela u [njezinoj] nadi.
Ovo treba rei 122 o pitanju kako se ljudi i aneli koji su iz reda onih
s lijeva nau na putu ka zabludi: ne samo da su zanijekali Gospodina i
protiv njega kovali zle planove, ve su usmjerili svoju mrnju, zavist
i ljubomoru i prema Crkvi; i to je razlog za osudu onih koji su poticali
suenja Crkve.
15. Postupak obnove
Odabir dijeli tijelo i bit sa Spasiteljem, budui je poput brane loni-
ce, zbog svoga jedinstva i slaganja sa njime. Jer, prije bilo ega drugoga,
Krist je doao poradi nje. Poziv, meutim, zauzima mjesto onih koji se
vesele branoj lonici te su radosni i sretni zbog sjedinjenja mladoenje
i mlade. Mjesto koje e imati poziv jest u eonu slika, gdje se Logos jo
nije pridruio Pleromi. I budui da je ovjek Crkve zbog toga bio sretan
i zadovoljan, jer tome se nadao, odvojio je duh, duu i tijelo u ustroj-
stvu onoga koji misli da je jedinstvo, iako je unutar njega ovjek koji
je Sveukupnost - a on je sve troje. I iako je on pobjegao od [...] to 123
e mjesta primiti, on takoer ima udove o kojima smo ranije govorili.
Kada je objavljeno iskupljenje, savreni ovjek primio je znanje odmah
kako bi se urno vratio svome stanju jedinstvenosti, mjestu odakle je
doao, kako bi se vratio ondje radosno, mjestu odakle je doao, mjestu
iz kojega je potekao. Njegovi udovi meutim, trebali su mjesto za pod-
uku, koja je na ureenim mjestima kako bi [oni] mogli primiti od njih
slinost slikama i arhetipovima, poput zrcala, dok svi udovi tijela Crkve
ne budu na jednome mjestu i prime obnovu odjednom, oitovani kao
cijelo tijelo - naime obnovu u Pleromi. - Ono posjeduje poetni sklad s
uzajamnim sporazumom, a to je sklad koji pripada Ocu, dok Sveukup-
nosti ne prime lice u skladu sa njime. Obnova dolazi na kraju, nakon
to Sveukupnost otkrije to je to, Sin koji je iskupljenje, to jest put k ne-
shvatljivome Ocu, dakle povratak prapoetnome, i (nakon) to se Sve-
ukupnosti u njemu na pravi nain otkriju, njemu koji je nepojmljiv i
neizreciv, 124 nevidljiv i neshvatljiv, kako bi primile iskupljenje. To ne
bijae samo oslobaanje od vladavine lijevih niti samo [bijeg] od moi
onih s desna, za koje smo mislili da su robovi i sinovi, od kojih nitko ne
bjei a da odmah ponovno ne postaje njihov, ve je iskupljenje isto tako
i uzlaz [ka] stupnjevima koji su u Pleromi i [ka] onima koji su sami sebe
imenovali, i koji sebe pojme u skladu s moi svakoga od eona, a (to je)
i ulazak u mjesto tiine, gdje nema potrebe za glasom, za znanjem niti
za stvaranjem predodaba, ve (gdje) su sve stvari svjetlost i nemaju
potrebu za prosvjetljenjem.
Ne samo da ljudi trebaju iskupljenje, ve iskupljenje isto tako trebaju
i aneli, zajedno sa slikom i ostatkom Pleroma eona i udesnim moima
prosvjetljenja. Da ne bismo dvojili o ostalima, ak i Sin sam, koji ima
poloaj iskupitelja Sveukupnosti, takoer [je trebao] iskupljenje 125
- on koji je postao ovjek - budui da je dao sebe za sve to mi trebamo,
mi od krvi i mesa, koji smo njegova Crkva. Kad je prvi put primio iskup-
ljenje iz rijei koja se na njega spustila, svi ostali primie iskupljenje od
njega, naime oni koji ga primie k sebi. Jer, oni koji primie onoga koji
je primio (iskupljenje) primili su i ono to je u njemu.
I stade se dijeliti iskupljenje meu ljudima od krvi i mesa, njegov
prvoroenac, njegova ljubav, Sin koji bijae utjelovljen, a aneli na ne-
besima traili su da se pridrue kako bi s njime bili udrueni na zemlji.
Stoga se on naziva "Iskupljenjem anela Oca", onaj koji je utjeio one
koji su se muili pod Sveukupnostima radi njegova znanja, budui da
mu je milost dana prije nego bilo kome drugome.
Otac je posjedovao predspoznaju njega, budui da je u njegovoj mis-
li bio prije nego je ita nastalo, i budui da je imao one kojima ga je
otkrio. Nedostatnim je uinio onoga koji ostaje na odreeno vrijeme i
rok, kao in slave za njegovu Pleromu, budui da je to to je nepoznat
razlog njegova stvaranja iz njegova sporazuma [...] 126 o njemu. Kao
to je primanje znanja o njemu oitovanje njegova nedostatka zavisti i
otkrivenje obilja njegove slatkoe, to je druga slava, tako se isto otkri-
lo da je on uzrok neznanja, iako je takoer i zaetnik znanja.
U skrivenoj i neshvatljivoj mudrosti on je uvao znanje do kraja, dok
se Svekupnosti nisu umorile traganjem za Bogom Ocem, kojega nitko
nije naao vlastitom mudrou ili moi.
On daje sebe kako bi oni mogli primiti znanje o obilnoj misli nje-
gove velike slave, koju je dao, i (o) uzroku koji je dao i koji je njegova
neprekidna zahvala, on koji iz nepominosti svojeg savjeta otkriva sebe
na vjenost onima koji bijahu vrijedni Oca, koji je u svojoj prirodi ne-
poznat, kako bi primili znanje o njemu, putem njegove elje da iskuse
neznanje i njegove boli.
Oni za koje je isprva mislio da e dobiti znanje i ono dobro iz njega,
oni su namjeravali - to je mudrost Oca - iskusiti zle stvari i u njima se
izvjebati kao [...] za jedno vrijeme, [kako bi mogli] uivati [ono dobro]
na vjenost. 127 Oni dre mijenu i uporno odbacivanje i uzrok onih koji
se protiv njih bore kao ures i udesno svojstvo onih koji su uzvieni,
tako da je bilo jasno da je neznanje onih koji za Oca nee znati neto to
je njihovo. Onaj koji im je dao znanje o njemu bio je jedna od njegovih
moi, koja im je omoguila da razumiju da se znanje u punom znaenju
zove "znanje o svemu onome na to se pomislilo", "blago", "dodatak
radi poveanja znanja", "otkrivenje onih stvari koje su bile poznate is-
prva" i "put ka skladu i onima prapoetnima", to je poveanje onih
koji su napustili vlastitu veliinu, koja im je pripala u ustrojstvu volje,
kako bi kraj mogao biti poput poetka.
to se tie krtenja, koje u punom smislu postoji, u koje e se Sveu-
kupnosti spustiti i u kojem e se nalaziti, ne postoji drugo krtenje osim
ovoga, koje je iskupljenje u Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, kada se
ispovijedanje ini po vjeri u ta imena, koja su jedno jedino ime u evan-
elju 128, kada su povjerovali u ono to im je reeno, naime da postoje.
U tome je njihovo spasenje, njih koji su povjerovali da postoje. To je
nevidljivo dosezanje Oca, Sina i Duha Svetoga u neupitnoj vjeri. I kada
su im svjedoili, takoer su ih s vrstom nadom dosegli, kako bi po-
vratak k njima mogao postati savrenstvo onih koji su vjerovali u njih i
(kako bi) Otac postao jedno s njima, Otac, Bog, kojeg su ispovijedali u
vjeri i koji (im) je dao njihovo zajednitvo s njime u znanju.
Krtenje koje smo ranije spomenuli naziva se "ruhom onih koji ga ne
svlae", jer nose ga oni koji e se njime ogrnuti i oni koji primie iskup-
ljenje. Ono se takoer naziva "potvrdom istine koja nema pada". Na
nepokolebljiv i nepromjenjiv nain dohvaa one koji su primili [obno-
vu] dok je shvaaju. (Krtenje) se naziva "tiinom" zbog mira i spoko-
ja, a takoer se naziva "branom lonicom" zbog sporazuma i stanja
nedjeljivosti onih koji znaju da su ga spoznali. Takoer se naziva 129
"svjetlou koja ne gasne i koja je bez plama", budui da ne daje svjet-
lost, ali oni koji ga prime postaju svjetlost. Oni su ti kojima se ogrnuo.
(Krtenje) se takoer naziva "vjenim ivotom", koji je besmrtnost; i
naziva se "onime to je potpuno, jednostavno, u pravom smislu, ono to
je ugodno, neodvojivo, neuklonjivo, besprijekorno i neuznemirljivo, za
onoga koji postoji za one koji su primili poetak". Jer, to jo postoji
to bi ga imenovalo osim "Boga", budui da je on Sveukupnosti, jer ak
i ako mu se nadjene bezbroj imena, ona se izgovaraju jednostavno u
odnosu na njega. Kao to on nadilazi svaku rije, svaki glas i svaki um,
kao to nadilazi sve, svaku tiinu, tako je isto [Ponavljanje rijei nastalo
pogrekom] sa onima koji jesu ono to on jest. To je ono to oni nalaze
da jest, neizreciv i nepojmljiv u (svojemu) licu, nastanak u onima koji
znaju, kroz njega kojeg su shvatili, a to je onaj kojega oni slave.
16. Iskupljenje poziva
ak i u pitanju odabiranja 130 postoji mnogo vie stvari o kojima bi-
smo mogli neto rei jer ih prilii izrei, no bez obzira na to, po pitanju
pozvanih - jer oni s desna tako se zovu - neophodno je da se jo jednom
na njih vratimo i nije nam od koristi da ih zaboravimo. Govorili smo
o njima - Ako je dovoljno onoga to je malo potanje prethodilo, kako
smo onda govorili? Nedovoljno dobro - budui da sam govorio o svima
onima koji su proizali iz Logosa, bilo iz suda o zlima ili iz gnjeva koji
se protiv njih bori i odvraanja od njih, to je povratak ka uzvienima,
ili iz molitve i sjeanja na one koji su prapostojali, ili iz nade i vjere da
e [oni] primiti svoje spasenje iz dobrog djela, spasenje koje zavrijedie
jer su bia iz dobre naravi, tako (da) imaju uzrok za svoje zaee, koje
je miljenje onoga koji postoji. Nadalje (rekoh) da je, prije nego to se
Logos za njih pobrinuo na nevidljiv nain, i voljno, uzvieni pridonio
toj misli, budui da bijahu za njime [potrebiti], 131 onime koji bijae
uzrok njihova postojanja. Oni se nisu uzvisili kada su primili spasenje,
kao da nita prije njih nije postojalo, ve priznaju da postoji poetak
njihova postojanja i da ele ovo: da upoznaju onoga koji je postojao
prije njih. No, ponajvie (rekoh) da su se poklonili otkrivenju svjetlos-
ti u obliku munje i da su svjedoili da se ono ukazalo kao <njihovo>
spasenje.
Ne samo oni koji su proizali iz Logosa, o kojima jedino rekosmo
da e ostvariti dobro djelo, ve takoer i oni koji su iz njih proizali u
skladu sa dobrom naravi, sudjelovat e u poinku u skladu s obiljem
milosti. Isto tako i oni koji su stvoreni iz elje za udnjom ka moi, bu-
dui da imaju u sebi sjeme udnje za moi, primit e nagradu za (svoja)
dobra djela, naime oni koji su inili dobro i oni koji su za dobro bili
predodreeni, ako s namjerom ele i ude napustiti tatu, svjetovnu
ambiciju te se dre zapovijedi Gospodina 132 slave umjesto trenutane
asti, nasljeujui vjeno kraljevstvo.
Valja nam sada ujediniti uzroke i posljedice za one koji su od milosti
i poriva, jer prilii rei ono to smo ranije spomenuli o spasenju svih
onih sa desna, svih onih nemijeanih i mijeanih, da jedne [s] drugima
ujedinimo. Sto se tie poinka, koje je otkrivenje oblika <u> koji su
vjerovali, (potrebno je) da ga popratimo prigodnom raspravom. Jer
kada smo priznali kraljevstvo koje je u Kristu, pobjegli <smo> iz cije-
log mnotva oblika, nejedinstva i mijena. Jer kraj e primiti jedinstve-
no postojanje, kao to je jedinstven i poetak, u kojemu nema muko
- ensko, rob - slobodnjak, obrezan - neobrezan, aneo - ovjek, ve
su svi jedno u Kristu. Kakva je oblika onaj koji isprva nije postojao? Ot-
krit e se da e postojati. Koja je priroda onoga koji je bio rob? Zauzet
e svoje mjesto uz 133 slobodnjaka. Jer oni e primati viziju sve vie po
prirodi, a ne samo po malenoj rijei, kako bi vjerovali, i to samo kroz
glas, da je tomu tako, da je obnova onoga to je bilo jedinstvo. ak i ako
su neki uzvieni zbog ustrojstva, budui da su postavljeni kao uzroci
stvari koje su nastale, budui da su aktivniji kao prirodne sile i budui
da su eljeni zbog tih stvari, aneli i ljudi primit e kraljevstvo, potvrdu
[i] spasenje. To su, dakle, uzroci.
to se <njega> koji se utjelovio tie, oni su ne dvojei vjerovali da
je on Sin nepoznatog Boga, o kojem se ranije nije govorilo i kojega se
nije moglo vidjeti. Napustili su svoje bogove kojima su se ranije kla-
njali, kao i gospodare na nebu i zemlji. I prije nego ih je preuzeo, dok je
jo bio dijete, svjedoili su da je ve poeo propovijedati, a kada je kao
mrtav ovjek leao u grobu, [aneli] su pomislili da je iv te su [primili]
ivot 134 od onoga koji je umro. Prvo su zaeljeli da se brojni obredi i
uda, koji su se dogaali u hramovima u njihovo ime, vre neprestano
<kao> in ispovijedanja. To jest, to se moe initi u njihovo ime, kroz
njihov pristup njemu.
Pripremu koju nisu prihvatili oni odbacie zbog onoga koji nije bio
poslan s tog mjesta, no [dopustie] to Kristu, za kojeg su vjerovali da
postoji u [tom] mjestu iz kojega i oni uz njega dooe, mjestu bogova
i gospodara kojima su se pokoravali, klanjali im se i sluili u imenima
koja dobie na zajam. - Dani su onome koji je od njih istinski odreen.
- Nakon njegova uzaaa, meutim, oni dobie iskustvo spoznaje da
je on njihov Gospodin, iznad kojih nema drugih gospodara. Dadoe mu
svoja kraljevstva; digoe se sa svojih prijestolja; odrekoe se svojih kru-
na. On im se, meutim, razotkrio, iz razloga koje smo ve spomenuli,
njihova spasenja i [povratka] dobroj misli sve do [...] 135 [...] pratilac
i aneli [...] i obilje dobra [koje oni inie] time. Bijahu im, stoga, po-
vjereni obredi koji koriste odabranima, a njihovu opainu uzvikuju do
neba. Iskuavali su ih na vjenost zbog nedostatka poniznosti iz nepo-
greivosti stvaranja, nastavljajui za njih s time sve dok sve ne oivi i
ne napusti ivot, a njihova tijela [ostanu] na zemlji, sluei sve njihove
[...], dijelei [s njima] njihovu patnju [i] progone i stradanja, koji su se
posvuda sruili na svece.
to se tie sluga <onog> zlog, iako zlo zavreuje unitenje, oni su
u [...]. No zbog [...] koje je iznad svih svjetova, koje je njihova dobra
misao i savez, Crkva e ih pamtiti kao dobre prijatelje i vjerne sluge,
im primi iskupljenje [od onoga koji dijeli] pomilovanje. Potom i
[milost] koja je u nevjestinoj [lonici] i [ ] u njezinu domu [ ]
u toj misli davanja i onog koji [...] 136 Krist je s njom [i] oekivanjem
Oca Sveukupnosti, jer ona e za njih stvoriti anele kao vodie i sluge.
I oni e misliti ugodne misli. Oni su njoj slube. Ona e im udijeliti
pomilovanje za sve ono o emu e eoni misliti. On je emanacija iz njih,
tako da, kao to je i Krist [proveo] svoju volju koju je [stvorio i] uzvisio
veliajnosti Crkve [i] njoj ih dao, tako da bude [njihova] misao. A ljudi-
ma daje [njihova] vjena poivalita, u kojima e poivati, [ostavljaju-
i] iza sebe sklonost nepotpunosti, dok ih mo Plerome povlai navie
u veliajnoj velikodunosti i slatkoi eona koji prapostoji. To je priroda
cjelokupnog zaea onih koje je imao kad ih je obasjao [svjetlou]
koju je razotkrio [...]. Kao to i njegov [...] koji e biti [...] tako isto i
njegov [gospodar] [dok] je samo mijena u onima koji su se promijenili.
137 koja [...] po njemu [...] [...] ree, dok e hilici ostati sve do kraja
zbog unitenja, jer nee odati svoja [imena], ako [se budu] ponovno
vratili k onome to [nee biti]. Dok su bili [...] nisu bili [...] ali bijahu od
koristi [u] vrijeme dok su [u tome] bili s njima, iako nisu bili [...] ispr-
va. Ako [...] initi neto drugo to se tie nadzora nad pripremama, [...]
prije njih. - Jer iako neprestano koristim te rijei, njegov smisao nisam
razumio. - Neki [starjeine ...] njega [veliinu.] 138 svi [...] aneli [...]
rije i [zvuk] trublje on e objaviti veliki i potpuni oprost sa prelijepog
istoka, iz nevjestine lonice koja je ljubav Boga Oca [...] u skladu s
moi koja [...] veliine [...] slatkoe [...] njega, jer on sebe razotkriva
veliajnostima [...] svoje dobrote [...] hvala, vladavina, [i] [slava] kroz
[...] Gospodina Spasitelja, Iskupitelja svih onih koji pripadaju onome
koji je ispunjen Ljubavlju, kroz njegova Duha Svetoga, od danas pa na
vijeke vjekova. Amen.
IVANOV APOKRIF
(II,1,III,1, IV,1 i BG 8502,2)
Uvod:
FREDERIK WISSE
Ivanov apokrif znaajno je djelo mitolokog gnosticizma. Uzimajui kao okvir ot-
krivenje koje uskrsli Krist predaje Ivanu, sinu Zebedeja, ovaj traktat nudi vrlo jasan
prikaz stvaranja, pada i spasenja ovjeanstva; mitoloki je opis u velikoj mjeri nastao
po uzoru na prva poglavlja Knjige Postanka. Zapisi crkvenih otaca ukazuju na to da
su neki od njih bili upoznati sa sadrajem Ivanovog apokrifa: uenja izvjesnih gnosti-
ka koje je opisao Irenej vrlo su slina kozmolokim uenjima u ovome traktatu. Iako
Irenej po svemu sudei nije poznavao Ivanov apokrif u ovome obliku, izvjesno je da je
glavni dio uenja iz traktata postojao prije 185. g. n. e., kad je nastalo Irenejevo djelo
Protiv hereza. Ivanov apokrif koristio se u Mezopotamiji sve do VIII. stoljea.
Ivanov apokrif nudi odgovore na dva osnovna pitanja: Koje je porijeklo zla? Kako
moemo pobjei od zala ovoga svijeta i vratiti se u na nebeski dom? Kozmogonija,
usprkos egzotinim detaljima, takoer trai odgovore na ova pitanja. Najvie se bo-
anstvo definira uz pomo apstraktnog grkog koncepta savrenstva, savrenstva koje
iskljuuje antropomorfizam i bilo kakvu upletenost u svijet. Iz ovog vrhovnog boan-
stva emaniraju bia svjetlosti, ukljuujui i Krista i Sofiju.
Po Ivanovu apokrifu do pada je dolo kada je Sophia poeljela roditi bie bez odo-
brenja mua ili velikog Duha, stvorivi tako monstruoznog stvoritelja-boga Yaldaba-
otha, koji je posjedovao neto od majinih moi svjetlosti. Yaldabaoth stvori ane-
le da vladaju svijetom i pomognu u stvaranju ovjeka; sam ovjek stvoren je na sliku
savrenog Oca, koja se odrazila u vodi. ovjek je oivio kada Yaldabaoth na prijeva-
ru biva naveden da udahne u njega mo svjetlosti. Time izmeu moi svjetlosti i moi
tame otpoinje neprekidna borba za vlast nad onime to je u ovjeku boansko. Zle si-
le smjetaju ovjeka u materijalno tijelo kako bi ga drale zatoenim, te stvaraju enu
i seksualnu udnju kako bi se ono boansko im vie rasprilo i otealo mu bijeg. Na-
posljetku Krist biva poslan na zemlju da spasi ovjeanstvo, podsjeajui ljude na nji-
hovo nebesko porijeklo. Samo se oni koji posjeduju ovo znanje i koji su ivjeli asket-
skim ivotom mogu vratiti u kraljevstvo svjetlosti; ostali se uvijek iznova raaju sve
dok konano ne prihvate spasonosno znanje.
Poznate su nam tri verzije Ivanovog apokrifa. III,1 i BG,2 predstavljaju neovisne
koptske prijevode kraeg grkog revidiranog teksta. Ovdje je preveden onaj dui re-
vidirani tekst. Brojevi stranica i redaka dani su za II,1, osim u IV,1 ouvanog teksta,
to je zbog pisarske greke bilo izostavljeno iz II,1.
IVANOV APOKRIF
II 1-32, 9=IV 1, 1-49,28
Nauk [spasiteljev], i [otkrivenje] otajstava, [i] onoga to u tiini lei
skriveno, [ak i onoga ime] pouavae Ivana, uenika [svoga].
[A] jednoga [dana] Ivanu, [bratu] Jakovljevu - obojica su sinovi Ze-
bedejevi - u blizini hrama prie farizej imenom Arimanij, i ree mu,
"Gdje je gospodar tvoj [kojega] si slijedio?" A on mu [ree], "Vratio se
[tamo] odakle je i doao." Farizej [mu ree, "Prijevarom vas je taj Na-
zareanin] zaveo, i napunio vam [ui laima], i zatvorio je [vaa srca (i)
odvojio vas] od predaja [vaih oeva."]
[Kako] ja, [Ivan] uh ove rijei, [okrenuh] se od hrama i [otioh na
samotno mjesto]. I s velikom tugom [u srcu, rekoh], "Kako [je imeno-
van] spasitelj, i zato ga je [Otac] poslao [na ovaj svijet], [i tko je nje-
gov] Otac koji [ga posla, i kakav] je [taj] eon [kamo emo otii?] I to
je [mislio kad nam je rekao], 'Ovaj eon [u koji odlazite je od vrste [vje-
nih] eona', [a nije nas pouio] nita [o tom potonjem."]
I odmah, [im to pomislih], gle! [nebo se rastvori i] zasja sve pod
kapom nebeskom stvoreno, i [itav se svijet] zatrese. 2 [Uplaih se, i]
vidjeh u svjetlu kako kraj mene [stoji mladi]. I pred mojim oima od
mladia [posta] starac, pa [promijeni svoj] lik (opet) i pretvori se u slu-
gu. Ne bijae to [mnotvo] preda mnom, ve [oblije] u svjetlu mno-
gostrukih oblika, i [oblija] se pojavljivahu jedno kroz drugo, [a] to je
[oblije] imalo tri oblika.
I ree mi, "Ivane, Ivane, zato sumnja, i zato [se] boji? Ova ti je
slika poznata, nije li tako? - ne boj se! - Ja sam onaj koji je [s vama] za-
uvijek. Ja [sam Otac], ja sam Majka, ja sam Sin. Ja sam onaj neokalja-
ni i vjeni. I [dooh sad da te pouim to jest [i to bjee] i to e doi i
[proi], kako bi [spoznao] ono neotkriveno [i ono otkriveno, i kako bih
te pouio] o [nepokolebljivoj rasi] savrenog [ovjeka]. [Podigni, sto-
ga] svoje [lice] i [pouj] ono to u ti danas [rei], [i] [prenesi to svojim]
srodnim duama koji [su od nepokolebljive] rase savrenog ovjeka."
[I zamolih ga] da [to ujem, a on mi ree], "Onaj Jedini jest kraljev-
stvo nad kojime nita drugo ne postoji. [On je taj koji postoji] kao [Bog]
i Otac svekolikosti, Onaj [nevidljivi] koji je iznad [svega, i koji postoji
kao] vjenost, [u] istoj svjetlosti koju nijedno [oko] ne moe vidjeti.
On [je] nevidljivi [Duh] o kojem nije prikladno [misliti] kao o bogu,
ili emu slinome. Jer, on je uzvieniji od bogova, i nita drugo nad nji-
me ne postoji, niti 3 je itko njemu gospodar. [On] ne [postoji] u neemu
niemu [od sebe, jer sve to postoji] postoji u njemu. (IV 4, 9-10: [On
je taj koji je uspostavio]) sebe. [On je vjean], jer njemu [nita ne] tre-
ba, jer [on] je potpuno savrenstvo. Njemu nita nije [nedostajalo] [to]
bi ga upotpunilo; [jer] on je uvijek savren u [svjetlosti]. On je [bezgra-
nian], jer, nitko [prije njega] nije postojao da mu postavi granice. On
je neistraiv [jer] nije postojao nitko prije njega tko bi [ga prouio. On
je] neizmjeran jer nije [bilo] nikoga [prije njega tko bi ga izmjerio]. [On
je nevidljiv jer ga nitko] nije vidio. [On je vjean] jer [postoji] na vje-
nost. On je [neopisiv jer] nije bilo nikoga prije njega tko bi ga pojmio
i [o njemu] govorio. Za njega ne postoji ime jer [nije bilo nikoga prije
njega] tko bi [mu] ga nadjenuo.
On je [neizmjerna svjetlost], ista, sveta [(i) besprijekorna]. On je ne-
opisiv, [budui da je savren] u svojoj neunitivosti. (On) [nije] savren-
stvo, blaenstvo ili boanstvo, ve je on neto daleko uzvienije od sve-
ga toga. On niti je tjelesan [niti] bestjelesan, niti velik [niti] malen. [Ne-
mogue je] rei, 'Kolika [je njegova irina?'], ili, 'Kolika je njegova
dubina?', jer nitko to ne moe [spoznati]. On nije samo jedno od [bia,
on je] daleko uzvieniji. I [nije samo] [(jednostavno) uzvieniji], ve ni
sama njegova bit nije [dio] eona ili vremena, jer onaj koji ini dio [eo-
na], unaprijed je za to predodreen. Niti vrijeme mu [nije] dodijeljeno,
[jer] on nita ne prima od nekog drugog. Jer, onome koji nekomu pret-
hodi, ne [nedostaje] nita to bi od [takvoga] primio, ve e [prije] ovaj
potonji njega u nadi gledati u 4 njegovu svjetlu.
Velianstveno je to [savrenstvo]. On je ist, neizmjeran [um]. On je
eon koji raa eone. On je [ivot] - i daje ivot. On je blagoslovljeni ko-
ji raa blagoslov. On je znanje koje stvara znanje. [On je] dobrota koja
dobrotu raa. [On je] milosre i iskupljenje - [koje raa milosre]. On
je milost koja raa milost, [ne] zato jer je posjeduje, ve zato to prua
neizmjerno, nepojmljivo [svjetlo].
[Kako da] ti o njemu [govorim]? Njegov je [eon] neunitiv, u spo-
koju postojei, i u [tiini i miru], (i) on je stariji [od svega. Jer, on] jest
glava [svih] eona, [i] on je taj koji ih dobrostivou svojom krijepi. Jer,
nitko ne [poznaje] [stvari neopisive, niti] razumije to [je neizmjerno],
izuzev onoga koji je [od] njega potekao, (od) Oca. On [sam] nam je to
[rekao]. On je taj koji sebe vidi u njegovu svjetlu, svjetlu koje [ga] oba-
vija, svjetlu koje je izvor vode ivota. On je taj koji na svaki nain ispu-
njava [sve] [eone], (i) koji svoju sliku [vidi] u izvoru [Duha]. On je taj
koji je svoju udnju stavio u [vodu]-svjetlost, [to je] izvor [iste svjet-
losti] - voda [koja] ga okruuje.
I [misao je njegova stvorila] djelo i otkrila se, [ukazala] pred njim u
[sjaju] svjetlosti. Ovo je prva [mo, koja bijae] prije svih (i) [koja po-
tee] iz njegova uma, Ona [je pretea Svega] - njezina svjetlost [svijet-
li poput njegove] svjetlosti - [savrena] mo koja je prikaz nevidljivog,
djevianski Duh koji je savren. [Prva mo], slava Barbelo, savrena 5
slava u eonima, slava otkrivenja, slavila je djevianski Duh, i izricala
mu hvale, jer zbog njega je nastala. To je prva misao, njegova slika; i
ona je sve rodila, jer ona je ta koja je prije sviju njih, Majka-Otac, prvi
ovjek, Duh sveti, trostruko muki, trostruko moni, trostruko imeno-
vani androgin, i vjeni eon meu nevidljivima, prvi koji je potekao.
"<Ona> zatrai od nevidljivog, djevianskog Duha - Barbelo - da
joj podari predspoznaju. I Duh pristade. Kako on [pristade], tako pred-
spoznaja nasta, i stade uz predmisao; potekavi iz misli nevidljivog,
djevianskog Duha. I slavila je njega [i] njegovu savrenu mo, jer
zbog nje je ona nastala.
"I ona zatrai ponovo da joj se podari [neunitivost], i on pristade.
Kako on [pristade], tako je neunitivost [nadola], i zauzela svoje mjes-
to uz misao i predspoznaju. I slavila je Onoga koji je nevidljiv i Barbe-
lo, zbog koje oni nastadoe.
"I Barbelo zatrai da joj se podari ivot vjeni. I nevidljivi Duh pri-
stade. I kako je pristao, vjeni ivot nadoe, i [oni mu pristupe] i stado-
e slaviti nevidljivog [Duha] i Barbelo, nju zbog koje oni nastae.
"I ona jo jednom zatrai da joj se podari istina, i nevidljivi Duh pri-
stade. (IV 8, 24f.: I [kako] on pristade), istina se pojavi i oni pristupie i
stadoe slaviti nevidljivog, 6 vrsnog Duha i njegovu Barbelo, nju zbog
koje svi oni nastae.
"To je pet eona Oevih, koji je prvi ovjek, slika nevidljivoga Du-
ha; to je predmisao koja jest Barbelo, i misao, i predspoznaja, i neuni-
tivost, i ivot vjeni, i istina. To je androginih pet eona, to ini deset
eona, to je Otac.
"I on pogleda Barbelo istom svjetlou koja obavija nevidljivi Duh
i njegovom iskrom, i ona s njime zae. I rodi iskru svjetla ija svjetlost
nalikovae blagoslovljenosti, no koja ne bijae jednaka njegovoj velii-
ni. To bijae jedino roeno dijete Majke-Oca; to bijae jedini potomak,
jedini roenac Oca, istog Svjetla.
"I nevidljivi, djevianski Duh radovae se svjetlu koje je nastalo,
onome to bi roeno od prve moi njegove predmisli koja jest Barbelo.
I pomaza ga svojom dobrotom dok ovo ne postade savreno, ne manj-
kajui niti jedne dobrote, jer ga bjee pomazao dobrotom nevidljivog
Duha.
"I ovaj mu prie da primi svoje pomazanje. I im ga je primio od Du-
ha, stade slaviti Duh sveti i savrenu predmisao zbog koje nastade.
"I zatrai da mu poda sudruga, koji je um, i on pristade (IV 10, 14:
[rado]). I kada je nevidljivi Duh pristao, 7 nasta um, i prie Kristu sla-
vei njega i Barbelo. I svi oni nastae u tiini.
"I um poelje uiniti djelo putem rijei nevidljiva Duha. I njegova
volja posta misao i ukaza se uz um; i svjetlo ju stade slaviti. Rije je sli-
jedila volju, jer, kroz rije je Krist, boanski Autogen, sve stvorio. I i-
vot vjeni, <i> volja njegova, i um, i predspoznaja prioe i stadoe sla-
viti um njegov i Barbelo, zbog kojih nastae.
"I Duh sveti upotpuni boanskog Autogena, sina svoga, skupa sa
Barbelo, da bi kao boanski Autogen mogao prii monome i nevidlji-
vome, boanskome Duhu, on, Krist, kojem ovaj monim glasom iska-
za poast. On nasta iz predmisli. I nevidljivi, djevianski Duh postavi
boanskoga Autogena istine ponad svega. I ispod njega, i istine koja je
u njemu, postavi svaku vlast, kako bi spoznao Svekolikost, koja bijae
nazvana imenom uzvienijim od svih imena. To e ime biti otkriveno
onima koji to zavrijede.
"Iz svjetlosti koja je Krist, i neunitivosti, na poticaj Duha etiri se
svjetla ukau iz boanskoga Autogena, a on je znao da e doi 8. Tri
(su) volja, misao i ivot, a etiri moi su razumijevanje, milost, opa-
anje i razboritost. A milost pripada svjetlosnom eonu Armozelu, ko-
ji je prvi aneo. I tri su druga eona uz ovaj eon: milost, istina i oblik. A
druga (je) svjetlost Oriel, koji bi postavljen iznad drugog eona. I tri su
eona uz njega: predodba, opaanje i pamenje. A tree je svjetlo Da-
veithai, koji bi postavljen iznad treeg eona. Tri su druga eona uz nje-
ga: razumijevanje, ljubav i ideja. I etvrti eon bi postavljen iznad etvr-
tog svjetla Eleletha. I tri su druga eona uz njega: savrenstvo, mir i mud-
rost. Ovo su etiri svjetla koja se pridruie boanstvenom Autogenu,
(i) ovo je dvanaest eona koji se pridruie sinu velianstvenoga, Auto-
genu, Kristu, uz volju i dar nevidljivog Duha. I dvanaest eona pripada
sinu Autogena. I sve bijae ustolieno voljom Duha svetoga, kroz Au-
togena.
"I iz predznanja savrenog uma, otkrivenjem volje nevidljivog Duha
i volje Autogenove, savreni se ovjek (ukaza), prvo otkrivenje, i isti-
na. On je taj kojeg djevianski Duh nazva Pigera-Adamas, i kojeg po-
stavi iznad 9 prvoga eona sa onim velianstvenim, Autogenom, Kris-
tom, uz prvo svjetlo Almozela; i uz njega su moi njegove. Onaj nevid-
ljivi dade mu duhovnu, nepobjedivu mo. I on progovori i stade slavi-
ti i hvaliti nevidljivi Duh, govorei, 'Zbog tebe sve nastade, i sve e se
tebi vratiti. Hvalit u i slavit tebe i Autogena i eone, trojstvo: Oca, Maj-
ku i Sina, savrenu mo.'
"I on postavi svog sina Seta iznad drugog eona, uz prisustvo drugog
svjetla Oriela, a u treem eonu sjeme Setovo bi postavljeno nad tree
svjetlo Daveithaia. I due svetaca bijahu (ondje) postavljene. U etvr-
tom eonu postavljene bijahu due onih koji ne poznaju Pleromu i onih
koji se nisu odmah pokajali, ve su ustrajale neko vrijeme, da bi se na
koncu ipak pokajale; one su uz etvrto svjetlo Eleletha. To su stvorenja
koja slave nevidljivi Duh.
"I Sofija Epinoja, koja je eon, zae misao od sebe i misao o nevidlji-
vom Duhu i predznanju. I poelje stvoriti oblije bez privole Duha -
on to nije odobrio - i bez svog drubenika, bez njegove privole. I iako
bez njegova pristanka, i bez dogovora, i iako je pomislila bez pristan-
ka Duha i znanja svog dogovora, ona (ipak) rodi. 10 I zbog nepobjedi-
ve snage koja bjee u njoj, njezina misao ne ostade jalova, ve se izro-
di iz nje neto to bje nesavreno, i liku njezinom nenalik, zbog toga to
ga je rodila bez svog drubenika. I ne bjee njoj slino, ve bje druki-
jeg oblija.
"I kad je uvidjela [posljedicu] svoje udnje, ona izmijeni oblik i po-
sta guja lavljeg lica, oiju nalik bljesku zasljepljujuih plamenova. I
ona ga otjera od sebe i istjera iz tog mjesta da ga nitko od besmrtnika
ne vidi, jer rodila ga je u neznanju. I obavila ga je oblakom svjetlosti i
postavila prijestolje sred oblaka da ga ne vidi nitko osim Duha Svetoga
kojeg zovu majka sviju. I dade mu ime Yaldabaoth.
"To je prvi arhont koji od majke preuze veliku mo. I odvojio se od
nje i udaljio od mjesta gdje je roen. Kad je ojaao stvorio je sebi dru-
ge eone plamenom zasljepljujue vatre (koja) jo postoji. I udruio se
s vlastitom oholou koja bje u njemu, i stvorio moi sebi podreene.
Ime prve jest Athoth, kojeg narataji znaju pod imenom [etelac]. Dru-
gi je Harmas, koji je [oko] zavisti. Trei je Kalila-Oumbri. etvrti je Ja-
bel. Peti je Adonaiou, koji se zove i Sabaoth. esti je Kain, kojeg nara-
taji ljudi zovu sunce. Sedmi je Abel. Osmi je Abrisene. Deveti je Jo-
bel. 11 Deseti je Armoupieel. Jedanaesti je Melceir-Adonein. Dvanaes-
ti je Belias, koji stoji nad dubinama Hada. I postavio je sedam kraljeva
nad sedam nebeskih svodova, i pet nad dubinama ponora, da nad njima
vladaju. I podijelio je s njima svoju vatru, no nije im dao nita od moi
svjetlosti koju uze od majke, jer on je tama neznanja.
"I kada se svjetlo izmijealo s tamom, tama je zasjala. I kada se ta-
ma izmijeala sa svjetlom, svjetlo potamni i posta niti svjetlost niti ta-
ma, ve pepeljast sumrak.
"Slabi arhont posjeduje tri imena. Prvo ime je Yaldabaoth, drugo je
Saklas, a tree Samael. I bezboan je u svojoj oholosti, jer ree, 'Ja sam
Bog i nema drugog Boga do mene', jer u svojoj je snazi on neuk o mjes-
tu iz kojeg je potekao.
"I arhonti stvorie za sebe sedam moi, a svaka od moi za sebe
stvori est anela, i tako nasta 365 anela. I tijela im uz ime idu: prvi je
Athoth, ovjeg lica; drugi je Eloaiou, magareeg lica; trei je Astaphaios,
s licem [hijene]; etvrti je Yao, s licem sedmoglave [zmije]; peti je Sa-
baoth, zmajeva lica; esti je Adonin, s licem majmuna; sedmi je Sabbe-
de, s licem sjajne vatre. Ovo je broj sedam koji ini tjedan.
"No Yaldabaoth je imao od svih njih mnogo vie 12 lica, kako bi
pred svakime od njih, shodno svojoj elji, kada je izmeu serafina, imao
drugo lice. I dijelio je svoju vatru s njima; i posta stoga nad njima gos-
podar. Zbog moi slave koju je posjedovao od majine svjetlosti, on se
proglasi Bogom, ne pokoravajui se mjestu iz kojeg je potekao. I ujedi-
nio je sedam moi u svojoj misli, s vladarima koji bijahu uz njega, i ui-
nio je to svojom rjeju. Imenovao je svaku silu poevi od najvie: pr-
va je dobrota sa prvim (vladarom), Athothom; druga je predspoznaja sa
drugime, Eloaioom; i trea je Astraphaio (II naknadna je ruka prepravi-
la u: i tree je boanstvo sa treime, Astrophaioom); etvrta je gospod-
stvo sa etvrtim, Yaoom; peta je kraljevstvo sa petim, Sabaothom; es-
ta je zavist sa estim, Adoneinom; sedma je razumijevanje sa sedmim,
Sabbateonom. I svaka je na jednome nebeskome svodu. I svakome je
dano ime u skladu sa slavom koja pripada nebesima za [unitenje] sila.
U imenima koja [im] je njihov Zaetnik nadjenuo bijae mo, no imena
koja su im dana u skladu sa slavom nebeskom znae za njih unitenje i
bespomonost. Oni stoga imaju dva imena.
"I (IV 20, 11: stvorivi [ ]) sve, on ih stade oblikovati po uzoru na
prvonastale eone, kako bi ih 13 uinio neunitivima. On sam neunitive
nije vidio, no mo koja bijae u njemu od njegove majke, stvori u nje-
mu oblije svijeta. I kada je vidio oko sebe sve stvoreno, i mnotvo an-
ela oko sebe koji su iz njega potekli, on im ree, 'Ja sam ljubomoran
Bog i ne postoji drugi Bog osim mene.' No izgovorivi to, on otkri an-
elima oko njega okupljenim da postoji drugi Bog. Jer, da drugi ne po-
stoji, na koga bi on bio ljubomoran?
Majka se tad uznemiri, postavi, kako jarkost njezina svjetla stade
gasnuti, svjesna nedostatka. I ona potamni, jer ne bjee privoljela svog
drubenika.
Rekoh, "Gospodine, to znai to da se uznemirila?", a on se nasmi-
jei i ree, "Nemoj misliti da je to, kao to Mojsije ree, 'nad vodom'.
Kad je uvidjela bezbotvo i krae koje je njezin sin poinio, ona se po-
kajala. Nadvladao ju je zaborav u tami neznanja, i nju obuze sram. (IV
21, 13-115:1 nije se usudila vratiti, ve je nastavila tumarati). A tuma-
ranje je taj njezin nemir.
"I samovoljnik uze mo od svoje majke, mislei, u svojoj neukosti,
da ne postoji nitko drugi osim njegove majke. I kada je vidio mnotvo
anela od njega stvorenih, on se nad sve njih uzvisi.
"I kad je majka uvidjela nesavrenost ruha tame, znala je da se nje-
zin drubenik nije s njome usuglasio, i pokajala se 14, i gorko zaplaka-
la. Cijela je pleroma ula molitvu njezinog pokajanja, i molila u njeno
ime nevidljivi, djevianski Duh. (IV 22, 5-7:1 on pristade; i kada je ne-
vidljivi Duh pristao), Duh sveti izlije se na nju iz cijele njihove plero-
me. Jer, njezin drubenik nije k njoj siao, ve joj je priao kroz plero-
mu kako bi ispravio nedostatak. I bi tako povedena navie, ne do svog
eona, ve iznad svoga sina, kako bi ostala u nonadi dok ne ispravi svoj
nedostatak.
"I glas se zau od uzvienog eona-neba: 'ovjek postoji, i sin ov-
jeji.' I zau to glavni arhont Yaldabaoth, i, ne znajui otkud dolazi,
pomisli da je to glas njegove majke. A on ih poui, svetog i savrenog
Majku-Oca, cijeloj predspoznaji, i slici nevidljivoga koji je Otac sve-
ga i zbog kojeg sve nastade, on, prvi ovjek. Jer otkri sebe u ljudskom
obliku.
"I cijeli eon glavnog arhonta zadrhta, i zatresu se temelji ponora. I
u vodama koje bijahu iznad tvari, dno se zasvijetli ukazanjem njego-
ve slike koja se razotkrila. I kada su pogledali monici i glavni arhont,
vidjeli su dno u bijeloj svjetlosti, i kroz svjetlo oni vidjee sliku u vo-
di.15
"I on ree svima koji su do njega doli, "Stvorit emo ovjeka na sli-
ku Boga i po naemu obliju, kako bi lik njegov nama postao svjetlo.'
I stadoe stvarati svak od svojih moi i svojstava koja mu bjehu dana, i
svaki je od njih unio neto svoje u lik kojeg je vidio u njegovu prirod-
nu (obliku). I stvorie bie prema obliju prvoga, savrenoga ovjeka,
i rekoe, 'Nazvat emo ga Adam, kako bi njegovo ime za nas postalo
mo svjetlosti.'
"I zaponu moi: prva, dobrota, stvori kost-duu; druga, predspozna-
ju, stvori mii-duu; trea, boanstvenost, stvori tijelo-duu; etvrta,
gospodstvo, stvori kotanu sr-duu; peta, kraljevstvo, stvori krv-duu;
esta, zavist, stvori kou-duu; sedma, razumijevanje, stvori kosu-duu.
I pride mu mnotvo anela, i prime od moi sedam tvari prirodna (obli-
ka) kako bi pravilno rasporedili udove i pobrinuli se da svi dijelovi ti-
jela pravilno rade.
"Prvi poe stvarati glavu. Eteraphaope-Abron mu stvori glavu. Me-
niggesstroeth stvori njegov mozak; Asterechme (stvori) desno oko;
Thaspomocha stvori lijevo; Yeronumous (stvori) desno uho; Bisso-
um (stvori) lijevo; Akioreim (stvori) nos; 16 Banen-Ephroum (stvori)
usne; Amen (stvori) zube; Ibikian (stvori) kutnjake; Basiliademe (stvo-
ri) krajnike; Achcha (stvori) resu u drijelu; Adaban (stvori) vrat; Chaa-
man (stvori) kraljeke; Daercho (stvori) grlo; Tebar (stvori) (IV 25, 45:
desno rame; [.... (stvori)]) lijevo rame; Mniarcon (stvori) (IV 25 6-7:
desni lakat; [... (stvori)]) lijevi lakat; Abitrion (stvori) desnu podlakti-
cu; Evanthen (stvori) lijevu podlakticu; Krys (stvori) desnu aku; Beluai
(stvori) lijevu aku; Treneu (stvori) prste desne ruke; Balbel (stvori)
prste lijeve ruke; Kriman (stvori) nokte na rukama; Astrops mu (stvori)
desnu stranu prsa; Barroph mu (stvori) lijevu; Baoum (stvori) desno ra-
me; Ararim (stvori) lijevo rame; Areche (stvori) trbuh; Phthave (stvo-
ri) pupak; Senaphim (stvori) abdomen; Arachethopi (stvori) desna reb-
ra; Zabedo (stvori) lijeva rebra; Barias (stvori) (IV 25, 19-20: desni
kuk; Phnouth) lijevi kuk; Abenlenarchei (stvori) modinu; Chnoume-
ninorin (stvori) kosti; Gesole (stvori) eludac; Agromauna (stvori) sr-
ce; Bano (stvori) plua; Sostrapal (stvori) jetru; Anesimalar (stvori) sle-
zenu; Thopithro (stvori) crijeva; Biblo (stvori) bubrege; Roeror (stvo-
ri) tetive; Taphreo tijelu (stvori) kraljenicu; Ipouspoboba (stvori) ve-
ne; Bineborin (stvori) arterije; Atoimenpsephei, od njeg je dah koji je
u svakome od udova; Entholleia (stvori) svo meso; Bedouk (stvori) li-
jevu stranu stranjice (?); Arabeei (stvori) lijevi penis; Eilo (stvori) tes-
tise; Sorma (stvori) genitalije; Gorma-Kaiochlabar (stvori) desno bed-
ro; Nebrith (stvori) lijevo bedro; Pserem (stvori) bubrege desne noge;
Asaklas (stvori) lijevi bubreg; Ormaoth (stvori) desnu nogu; Emenun
(stvori) lijevu nogu; Knyx (stvori) 17 desnu goljenicu; Tupelon (stvo-
ri) lijevu goljenicu; Achiel (stvori) desno koljeno; Phnene (stvori) lije-
vo koljeno; Phiouthrom (stvori) desno stopalo; Boabel na njemu (stvo-
ri) prste; Trachoun (stvori) lijevo stopalo; Phikna na njemu (stvori) pr-
ste; Miamai (stvori) na stopalima nokte; Labernioum -.
"A nad svima njima postavljeni bijahu: Zathoth, Armas, Kalila, Ja-
bel, (IV 26, 19-20: Sabaoth, Kain, Abel). A u udovima posebno dje-
lovae glava Diolimodraza, vrat Yammeax, desno rame Yakouib, lije-
vo rame Verton, desna ruka Oudidi, lijeva ruka Arbao, prsti desne ru-
ke Lampno, prsti lijeve ruke Leekaphar, desna strana prsa Barbar, lijeva
strana prsa Imae; grudni ko Pisandriaptes, zglob desnog ramena Koa-
de, zglob lijevog ramena Odeor, desna rebra Asphixix, lijeva rebra Sy-
nogchouta, trbuh Arouph utrobu Sabalo, desno bedro Charcharb, lijevo
bedro Chthaon, sve genitalije Bathinoth, desna noga Choux, lijeva noga
Charcha, desna goljenica Aroer, lijeva goljenica Toechtha, desno kolje-
no Aol, lijevo koljeno Charaner, desno stopalo Bastan, prsti na njemu
Archentechtha, lijevo stopalo Marephnounth, prsti na njemu Abrana.
"Sedmero ima mo nad svima ovima: Mihael, Uriel, Asmenedas,
Saphasatoel, Aarmouriam, Richram, Amiorps. Oni koji vladaju ulima
(su) Archendekta; onaj koji vlada upijanjem (je) Deitharbathas; onaj
koji vlada zamiljanjem (je) Oummaa; onaj koji vlada sastavljanjem je
18 Aachiaram, a nad cijelom je silom Riaramnacho.
"I odreeno je da demoni cijelog tog tijela dolaze iz vruine, hladnoe,
vlanosti i suhoe. Majka sviju njih je tvar. Vruinom gospodari Phlo-
xopha; hladnoom gospodari Oroorrothos; onaj koji gospodari suhoom
(jest) Erimacho; a onaj koji gospodari vlanou (je) Arthuro. A majka
sviju njih, Onorthochrasaei, izmeu njih stoji, budui neograniena, i sa
svima se njima mijea. Ona uistinu jest tvar, jer ona ih sve hrani.
"etiri su glavna demona: Ephememphi koji pripada uitku, Yoko
koji pripada udnji, Nenentophni koji pripada alosti, Blaomen koji pri-
pada strahu. Majka sviju njih je Aesthesis-Ouch-Epi-Ptoe. I iz etiri de-
mona potekoe strasti. Iz alosti (proizaoe) zavist, ljubomora, nevo-
lja, jad, bol, beutnost, tjeskoba, aljenje itd. Iz uitka nastaje velika
bezbonost, i oholi ponos, i sline stvari. Iz udnje (proizlazi) ljutnja,
bijes, gorina i gorka strast, nezasitnost i sline stvari. Iz straha (proizla-
zi) strava i ponienje, agonija i sram. Sve su ovo podjednako stvari dob-
re kao i zle, a uvid u njihovu istinsku (narav) jest Anaro, glava materi-
jalne due, 19 jer ona pripada uz sedam ula, Ouch-Epi-Ptoe.
"Ovo je broj anela: njih je zajedno 365. I svi su na tome radili, sve
dok, ud po ud, nisu dovrili prirodno i materijalno tijelo. Nad ostalim
strastima vladaju neki drugi, koje ti ne spomenuh, no ako eli o njima
znati, sve je zapisano u knjizi Zaratustrinoj. I svi su aneli i demoni ra-
dili dok nisu stvorili prirodno tijelo. A proizvod je njihov dugo vreme-
na leao nepomian.
"I kad je majka zaeljela povratiti mo koju je podarila glavnome ar-
hontu, skrueno se obratila Majci-Ocu Sveukupnosti, najmilostivijem.
On posla, svetim ukazom, pet svjetala do mjesta gdje su aneli glavno-
ga arhonta. I posavjetovae ga da upotrijebi mo majke, i rekoe Yal-
dabaothu, 'Dahni mu u lice neto od duha koji je u tebi, i on e ustati.'
I ovaj mu udahnu svoga duha koji je mo njegove majke; on (to) nije
znao, jer postojao je u neznanju. I mo majke prijee iz Yaldabaotha u
prirodno tijelo, koje bjehu oblikovali po liku onoga koji je od poetka
postojao. I pokrenu se okrijepljeno tijelo, i zasja.
"Ostale moi 20 odmah postae ljubomorne, jer on je nastao od svih
njih, one dadoe svoje moi ovjeku, a njegova umnost posta vea nego
u njih koji ga stvorie, i vea od prvog arhonta. I kada uvidjee njegov
sjaj, i njegovu nadmonu umnost, i kad uvidjee da je osloboen bezbo-
nosti, uzee ga i bacie u najnie predjele tvarnosti.
"No Blaeni Majka-Otac, Dobrostiv i Milostiv, imao je milosti spram
moi majke koja bjee uzeta od prvog arhonta da bi oni (arhonti) nadja-
ali prirodno i vidljivo tijelo. I dobrim Duhom i svojom velikom milo-
u on posla ispomo Adamu, svjetlosnu Epinoju koja iz njega potjee i
zove se ivot. Ona pomogne stvorenju i potrudi se oko njega, obnavlja-
jui ga do njegove potpunosti i pouavajui ga o silasku njegova sje-
mena, (i) o uzlazu, (koji je) njegov silazak. Sjajna Epinoja bijae skri-
vena u Adamu, kako arhonti za nju ne bi znali, i kako bi uspjela otklo-
niti majin nedostatak.
"I ovjek nastade zbog sjene svjetla koja je u njemu, a umnost nje-
gova bi nadmonija od svih onih koji ga stvorie. Kada su ga ugleda-
li shvatili su da je njegova umnost nadmonija, i posavjetovae se sa
svim arhontima i anelima. I uzee vatru i zemlju 21 i vodu i pomijea-
e ih sa etiri vatrena vjetra, i, spojivi ih, prouzroie veliku pomutnju.
I uvedoe (Adama) u sjenu smrti kako bi (ga) ponovo oblikovali od zem-
lje, vode, vatre i duha kojem je porijeklo u tvari, to je neznanje tame i
udnje, i njihova patvorenog duha. To je grobnica novostvorenog tije-
la kojom razbojnici obavie ovjeka, okovi zaborava; i on posta smrtan.
On je prvi koji se spustio, i ovo je prvi raskol. No Epinoja svjetlosti ko-
ja bje u njemu, ona e biti ta koja e oivjeti njegovu misao.
"I arhonti ga uzee i postavie u raj, i rekoe mu, 'Jedi, to ti je na vo-
lju,' jer, njihov je uitak gorak, a ljepota iskvarena. I varka je njihov ui-
tak, a njihova stabla su bezbonost, plodovi na njima smrtni su otrov, a
njihovo obeanje je smrt. I usred raja postavie svoje drvo ivota.
"Pouit u vas tajni njihova ivota, planu kojeg su zajedniki skova-
li, obliju njihova duha. Korijen ovoga (drveta) je gorak, i njegove su
grane smrt, sjena njegova je mrnja, i varljivost se skriva u liu, cvijet
njegov je melem zla, plodovi su mu smrt i udnja je u njegovu sjeme-
nju, i ono klija u tami. Had je 22 prebivalite onih koji s njega kuaju, a
poivalite im je tama.
"I oni stadoe ispred onoga to zovu drvom spoznaje dobra i zla, to
je Epinoja svjetlosti, stadoe tamo kako (Adam) u svojoj potpunosti ne
bi pogledao navie i ugledao golotinju svoje sramotnosti. No, ja bijah
taj koji ih je naveo da jedu."
Rekoh spasitelju, "Gospodine, zar nije zmija bila ta koja je Ada-
ma pouila da jede?" Spasitelj se nasmijei i ree, "Zmija ih je poui-
la da jedu iz bezbonog stvaranja, poude (i) unitenja, kako bi im on
(Adam) bio od koristi. A on (Adam) je znao da je njemu (glavnom ar-
hontu) neposluan zbog svjetlosti Epinoje koja je u njemu, zbog koje su
njegove misli ispravnije od misli glavnog arhonta. I (taj potonji) poelje
povratiti mo koju mu je sam dao, i baci stoga zaborav na Adama.
Upitah spasitelja, "to je to zaborav?" A on ree, "Ne kako je Moj-
sije rekao (i) kako si ti uo. U svojoj prvoj knjizi on ree, 'Tada Jahve,
Bog, pusti tvrd san na ovjeka' (Post 2, 21), no (to bijae) njegovo opa-
anje. Jer on isto tako kroz proroka ree, 'Oteaj salom srce tom naro-
du, oglui mu ui, zaslijepi oi, da oima ne vidi, da uima ne uje i sr-
cem da ne razumije' (Iz 6, 10).
"Epinoja svjetlosti sakrila se tada u njemu (Adamu), a glavni je ar-
hont poelje izvaditi iz njegova rebra. No Epinoia svjetlosti neuhvatlji-
va je, i iako ju je tama progonila, nije ju dohvatila. I izvukao je iz njega
samo dio moi, i stvorio jo jedno bie, u obliju ene, nalik Epinoji ko-
ja mu se ukazala. I u ensko je stvorenje unio dio koji je 23 oduzeo od
moi ovjeka, a ne kao to je Mojsije rekao, 'njegovo rebro'.
"I on (Adam) ugleda enu pored sebe. I u toj mu se eni ukazala
svjetlosna Epinoja, i podigla je veo s njegova uma. I on se otrijezni od
opijenosti tamom, i prepozna odraz nasuprot sebi, i ree, 'Ovo uistinu
jest kost moje kosti i tijelo moga tijela.' I zato e ovjek ostaviti oca i
majku, da prione uza svoju enu, i bit e njih dvoje jedno tijelo. Oni e
mu poslati druicu, i on e napustiti svog oca i svoju majku. {....}
"Naa je sestra Sophia u svojoj nevinosti sila kako bi ispravila ne-
dostatak. Ona se stoga zove ivot, i majka je svih ivih, u predspoznaji
o vladavini nebesa (IV 36, 18-20: i [ ] njemu [ ].) I kroza nju okusili
su savreno Znanje. I ukazah se u obliju orla na drvetu spoznaje, koje
je Epinoja iz predznanja o istoj svjetlosti, kako bi ih pouio i probudio
ih iz dubina sna. Jer, oboje bijahu pali i prepoznali svoju golotinju. Epi-
noja im se ukazala u obliku svjetlosti (i) probudila njihovu misao.
"I kada je Yaldabaoth uvidio da su se od njega udaljili, prokle svoju
zemlju. Naao je enu kako se 24 priprema za svojega mua. Gospoda-
rio je njenom milju iako je poznavao otajstvo iz svetog ukaza. A oni su
se bojali okriviti ga. I on otkri svojim anelima neznanje koje bje u nje-
mu. I izbacio ih je iz raja i odjenuo ih mrklim mrakom. I glavni arhont
vidje djevicu kako stoji kraj Adama, i vidje da se u njoj ukazala svjetlosna
Epinoia ivota. Yaldabaoth bijae pun neznanja. I kada je predzanje o
Sveukupnosti (to) primijetilo, ono nekog posla da istrgne ivot iz Eve.
"I glavni ju je arhont zaveo i zaeo u njoj dva sina; prvi i drugi (su)
Eloim i Yave. Eloim ima lice medvjeda, a Yave ima lice make. Jedan
je od njih krepostan, no drugi to nije. (IV 38, 4-6: Yave je krepostan,
no Eloim to nije.) Yavea je postavio nad vatrom i vjetrom, a Eloima je
postavio nad vodom i zemljom. I s namjerom da obmane, nazva jedno-
ga Kain a drugog Abel.
"Spolni se odnoaj nastavio do dana dananjeg zbog glavnoga ar-
honta, i u nju koja pripada Adamu on zasadi spolnu udnju. I iz odnoa-
ja on stvori preslike tijela, i zavede ih svojim patvorenim duhom.
"I nad kneevinama postavi dva arhonta kako bi vladala nad gro-
bom. Kada je Adam prepoznao oblije svog vlastitog predznanja, on ro-
di oblije 25 sina ovjejeg, i nazva ga Set po uzoru na rasu eona. Isto
tako, i majka posla dolje svoj duh koji je u njezinom obliju, i presli-
ku onih koji su u pleromi, jer ona e pripremiti prebivalite za eone ko-
ji e sii. I on ih navede da piju iz vode zaborava, iz glavnoga arhonta,
kako ne bi znali otkuda su potekli. Sjeme je ostalo i pomagalo (mu) ne-
ko vrijeme, da se Duh, kad izae iz svetih eona, moe uzvisiti i izlijei-
ti ga od nedostatka, kako bi cijela pleroma mogla (ponovo) postati sve-
ta i bezgrena."
Upitah spasitelja, "Gospodine, hoe li sve due tad sigurno biti uzne-
sene u istu svjetlost?" On mi odgovori i ree, "Velika se pitanja raa-
ju u tvome umu, i teko ih je objasniti ikome osim onima koji su od ra-
se nepokolebljivih. Oni na koje e se spustiti Duh ivota, i (s kojima) e
imati mo, ti e biti spaeni i postat e savreni i vrijedni veliajnosti,
i bit e na tom mjestu proieni od sve bezbonosti i zavoenja zla.
I nee vie imati drugih briga osim vjenosti, prema kojoj e se od tog
trenutka potpuno usmjeriti, bez ikakva gnjeva, zavisti, ljubomore, ud-
nje ili pohlepe za bilo ime. Nita na njih ne utjee osim samo bivanje
u tijelu, kojeg oni nose dok, u nadi oekuju trenutak kada e se susresti
26 sa primateljima (tijela). Takvi su vrijedni neunitivoga, vjenog i-
vota i poziva. Jer, oni e sve izdrati i sve e istrpjeti, kako bi okonali
dobru bitku i naslijedili ivot vjeni."
Rekoh mu, "Gospodine, to je s duama onih koji to ne ine, (a) na
koje se mo i Duh spustio, (IV 40,24-25: hoe li biti odbijene?" On mi
odgovori i ree, "Ako) se Duh (IV 40, 24-25: na njih spustio), one e
svakako biti spaene i promijenit e se (na bolje). Mo e se spustiti na
sve ljude, jer bez nje se ne moe opstati. I nakon to se rode, ako ojaa
Duh ivota, i mo nadoe i okrijepi duu, tad je nitko ne moe navesti
na put zla. No, oni na koje se lani duh spusti, bit e njime privueni i
skrenut e s pravoga puta."
Upitah, "Gospodine, kamo e otii due takvih kada napuste svoje ti-
jelo?" On se nasmijei i ree mi, "Dua, u kojoj mo nadjaa lani duh,
jaka je i bjei od zla, i uz pomo vjenoga biva spaena i uznesena da
poiva meu eonima."
Upitah, "Gospodine, gdje e otii due onih koji, usprkos tome, ni-
su spoznali kome pripadaju?" A on mi ree, "Nizak je duh u takvima 27
dobio na snazi kada su posrnuli. On optereuje takvu duu i navodi je
na zla djela, i baca je u zaborav. I nakon to izae iz (tijela), preuzima-
ju je oni koji su nastali iz arhonta, bacaju je u lance i zatvaraju, i uz nju
su sve dok se ona ne oslobodi zaborava i primi znanje. I ako tako doseg-
ne savrenstvo, ona biva spaena."
Rekoh, "Gospodine, kako se dua moe smanjiti i vratiti u priro-
du svoje majke ili u ovjeka?" A on se obradova to ga to upitah, i re-
e mi, "Ti si uistinu blagoslovljen, jer razumije! Dua treba pratiti dru-
gu, jer u njoj je Duh ivota. Kroza nju ona biva spaena, i ne prelazi vi-
e u drugo tijelo."
Rekoh, "Gospodine, gdje e zavriti due onih koji isto nisu znali,
a okrenuli su se na drugu stranu?" On mi ree, "Na mjesto gdje odla-
ze aneli siromatva bit e odvedene, na mjesto gdje ne postoji okaja-
nje. Tamo e i ostati, a oni koji su hulili duh bit e mueni, i vjenom
kaznom kanjeni."
Rekoh, "Gospodine, odakle je doao lani duh?" On mi na to ree,
"Majka-Otac neizmjerne milosti, Duh Sveti, koji je milostiv i 28 ko-
ji s vama suosjea, to jest, Epinoja predspoznaje svjetlosti, on je podi-
gao potomstvo savrene rase, probudio njihovu misao, i ovjekovo vje-
no svjetlo. Kada je glavni arhont shvatio da su ga ovi nadvisili - da ga
umnou nadilaze - on poelje prisvojiti njihovu misao, ne znajui da
ga ovi u umnosti nadilaze, i da ih on nee moi ugrabiti.
"I skova plan sa svojim moima, i skupa oni poinie preljub sa Sofi-
jom, i gorka se sudbina tako kroz njih rodi, koja je posljednja od izmje-
njivih uza. Ona je od naravi izmjenjive, i jaa je i snanija od one s ko-
jom su se bogovi udruili, i aneli i demoni, i svi narataji do dana da-
nanjeg. Jer, iz te sudbine potekoe svi grijesi i nepravde, bogohulstva
i okovi zaborava i neznanja, i sve neumoljive zapovijedi i ozbiljni gri-
jesi i velike bojazni. I sve to je stvoreno oslijepi, kako ne bi spoznalo
Boga iznad sebe. A njihovi grijesi, zbog okova zaborava, bijahu skri-
veni. Oni su sapeti ogranienjem i vremenom i trenutkom, jer (sudbina)
nad svime gospodari.
"A on se (glavni arhont) pokaja zbog svega to je iz njega nastalo, i
poelje potopom 29 zbrisati djelo ovjeje. No velianstvena svjetlost
predspoznaje upozori Nou, i objavi (to) svom potomstvu, sinovima ov-
jejim. I ne bje kako je Mojsije rekao, 'Pred vodama potopnim uu s
Noom u korablju' (Post 7,7), ve se sakrie na jedno mjesto, ne samo
Noa, ve i mnogi drugi ljudi nepokolebljive rase. Otioe na to mjesto i
sakrie se u oblak svjetlosti. Noa prepozna svog vladara, a ona koja pri-
pada svjetlosti bjee s njim, obasjavajui, jer je on (glavni arhont) itav
svijet zavio u tamu.
"I on skova plan sa svojim moima, i posla svoje anele kerima ov-
jeim, kako bi neke od njih za sebe uzeli, i iz svog uitka stvorili po-
tomstvo. Isprva nisu imali uspjeha, i okupe se stoga ponovo i zajedno
skuju plan. I stvore lani duh, nalik Duhu koji se spustio, kako bi njime
due zatrovali. I aneli izmijenie svoja oblija, i preuzee oblija mu-
eva (keri ovjejih), ispunivi ih duhom tame, koji su za njih izmije-
ali, i zlom. I donijee zlato i srebro i darove, i bakar i eljezo i kovi-
nu, i jo tota. I stadoe upravljati ljudima, a oni ih poee slijediti 30
u velike nedae, i uz pomo mnogih varki odvedoe ljude na stranputi-
cu. I ostare (ljudi) bez da su iskusili zadovoljstvo. I pomru, ne uspjevi
iznai istinu, i spoznaju o Bogu istine. I sve to je stvoreno posta zauvi-
jek tako robljem, od postanka svijeta do dana dananjeg. I enili su se i
raali djecu u tami, u skladu s oblijem svoga duha. I zatvorili su svoja
srca, i otvrdnuli zbog krutosti lanoga duha, sve do dana dananjeg.
"I zato sam se ja, savrena Pronoja svega, prometnuo u svoje sjeme,
jer prvi sam postojao, posvuda. Ja sam bogatstvo svjetlosti; ja sam sje-
anje plerome.
"I uputih se u kraljevstvo tame, i ustrajah sve dok se nisam obreo
usred tog zatvora. I temelji su se kaosa potresli, a ja se sklonih od njih i
njihove bezbonosti, i oni me nisu prepoznali.
"I vratih se ponovo, drugi put. Od onih sam koji pripadaju svjetlos-
ti, ja, sjeanje Pronoje. I uniem u sredite tame, u Had, sa eljom da
(ispunim) svoju zadau. I temelji su se kaosa potresli, kako bi se uruili
na one koji su u kaosu, i kako bi ih unitili. I ja opet pobjegoh do svojeg
korijena svjetlosti kako ovaj ne bi bio uniten prije vremena.
"I vratih se ponovo, trei put - ja, svjetlost koja u svjetlosti postoji,
i sjeanje Pronoje - kako bih uniao u sredite tame i u 31 Had. I lice
svoje ispunih svjetlou upotpunjenja njihovog eona. I uniavi u sredi-
te njihova zatvora, koji je zatvor njihova tijela, rekoh, 'Tko uje, nek
ustane iz svog dubokog sna.' A on zaplaka, i gorke suze briui, ree,
'Tko me to zaziva, i odakle je dola ova nada, meni koji sam u zatvor-
skim uzama?' Rekoh mu, 'Ja sam Pronoja iste svjetlosti; ja sam misao
djevianskog Duha, koji te do asnoga mjesta uznio. Ustani, i upamti
to si uo, i slijedi svoj korijen, mene, milostivog, i uvaj se anela si-
romatva i demona kaosa, i svih onih koji te obmanjuju, i uvaj se du-
bokog sna i zatvora Hada.'
"I, uzdigavi ga, zapeatim ga u svjetlosti vode sa pet peata, kako
smrt vie ne bi nad njime vladala.
"A sad, kad sam ti sve rekao, sad u uzii do savrenog eona. Sve to
rekoh, rekao sam kako bi ti to mogao zapisati, i u potaji prenijeti svojim
srodnim duama. Jer, to je otajstvo nepokolebljive rase."
I spasitelj mu to iznije, da ovaj to zapie i uva. I ree mu, "Proklet
neka je svatko tko ovo zamijeni za neki dar, ili hranu, pie ili odjeu, ili
bilo to drugo." 32 I nakon to mu je ovo potajno iznio, on nesta. Ovaj
potom ode do drugih uenika, i prenese im sve to mu je spasitelj re-
kao.
Isus Krist, Amen.
Ivanov apokrif
EVANELJE PO TOMI (II,2)
Uvod:
HELMUT KOESTER
Evanelje po Tomi zbirka je Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku, ili skupinu
izreka (svih 114 izreka nije pronaeno u rukopisu, no veina dananjih znanstvenika
slijedi tu numeraciju) u veini sluajeva glasi, "Isus (im) ree", a ponekad i sa pita-
njem ili konstatacijom uenika. Samo je u jednom sluaju(13) izreka produljena u po-
duu raspravu izmeu Isusa i uenika. Postoji nekoliko vrsti izreka sauvanih u Evan-
elju po Tomi, mudre izreke (poslovice), parabole, eshatoloke izreke (proroanstva),
te pravila namijenjena zajednici. U ovome se dokumentu pojavljuju redoslijedom ko-
ji ne otkriva nikakav poseban plan ili sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojav-
ljuju zajedno zbog slinosti po obliku ili asocijacijama.
Koptsko Evanelje po Tomi prevedeno je s grkoga. Fragmenti tog evanelja u
izvornoj, grkoj verziji, sadrani su u Papirusima Oxyrhynchus 1, 654 i 655, koji su
otkriveni i objavljeni poetkom 20. stoljea, no koji su prepoznati kao dijelovi Evan-
elja po Tomi tek po otkriu koptske knjinice Nag Hammadi. Prvi od tih grkih pa-
pirusa sadri izreke 26-30, 77, 31-32 (tim redoslijedom!), a druga dva sadre izre-
ke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grkih fragmenata proizlazi iz rukopisa napisa-
nog prije 200. g. n.e, to znai da se grka verzija tog evanelja u Egiptu koristila ve
u drugom stoljeu.
Autorstvo evanelja pripisuje se Didymosu Judi Tomi, odnosno, Judi "blizancu"
(i aramejska rije toma i grka didymos znae "blizanac"). U Sirijskoj crkvi, (Juda)
Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebice u Ede-
si (prema neto kasnijoj predaji, on je putovao ak do Indije). Drugi kranski spisi
istonih crkava takoer su se pripisivali tom apostolu; primjerice Djela Tomina, a naj-
vjerojatnije i Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio knjinice Nag Hammadi (II,7).
Potonji zapis, kao i Evanelje po Tomi, najvjerojatnije su napisani u Siriji. Dvojbe-
no je, meutim, da li je izvorno sastavljen na aramejskom, a tek potom prevedeni na
grki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka iz kanonskih evanelja, najprije
kruile na aramejskom, Isusovom jeziku.
Za velik broj izreka iz Evanelja po Tomi nalazimo paralele u novozavjetnim
evaneljima, u sinoptikim evaneljima (po Mateju, Marku i Luki), kao i u Evane-
lju po Ivanu (slinosti s potonjim osobito su znaajne; usp. npr. izreke 13, 19, 24, 38,
49, 92). Poznato je da se neke izreke nalaze i u nekanonskim evaneljima, posebice
u Evanelju po Hebrejima (usp. izreku 2), te Evanelju po Egipanima (usp. izreka
22), koja su kruila u drugom stoljeu, to potvruje i Klement Aleksandrijski (oko
180-200.). Izravna veza Evanelja po Tomi s drugim nekanonskim evaneljem ipak
je veoma upitna. Mnogo je zanimljivija veza Evanelja po Tomi s kanonskim evan-
eljima. Dok potonji svi sadre velike segmente narativnih materijala, u prvome ne-
ma tragova takvih materijala. Ve zbog same ove injenice ne moemo na dokument
smatrati eklektikim izvatkom iz novozavjetnih evanelja. Usporedimo li oblik i izri-
aj pojedine izreke s oblikom u kojemu su one sauvane u Novom zavjetu, u vei-
ni se sluajeva ini kako je Evanelje po Tomi zadralo izvorniji oblik tradicionalne
izreke (u nekoliko sluajeva u kojima tomu nije tako, sve navodi na zakljuak da je
na koptski prijevod utjecalo prevoditeljevo poznavanje novozavjetnih evanelja), ili
da predstavlja verzije koje se neovisno temelje na izvornijim oblicima. Neto izvorni-
ji i krai oblici naroito su oiti u Tominim parabolama (usp. izreke 8, 9, 57, 63, 64,
65, 96, usp. 109).
Po svom je anru Evanelje po Tomi slino jednom od izvora kanonskih evanelja,
takozvanom Izvoru Sinoptikih Izreka (esto zvanom "Q" od njemake rijei Quelle,
"izvor"), koji su koristili i Matej i Luka. Doista, mnoge izreke pronaene u ovome do-
kumentu bile su i dijelovi tog izvora novozavjetnih evanelja. S druge strane, Evan-
elje po Tomi takoer sadri i posve drugaije starije izreke, ije paralele nalazimo u
Evanelju po Ivanu, Markovu evanelju 4,21-25, pa ak i u Prvoj poslanici Korina-
nima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2,9). Nadalje, izreke koje se odnose na budui dolazak Si-
na ovjejega, tako karakteristine za "Q" (usp. Lk 12,8, 10; 17,22, 24,26), uope ne
postoje. Evanelje po Tomi moemo, stoga, smatrati srodnom, no posve neovisnom
zbirkom izreka. U svom najizvornijem obliku, ono vjerojatno potjee iz prvog stolje-
a (nastanak "Q" obino se smjeta u sredinu prvog stoljea).
Niti koptski prijevod niti grki fragmenti nisu ouvali to evanelje u njegovu naj-
starijem obliku. Da je tekst mijenjan u procesu prijenosa, pokazuju ak i usporedbe
s postojeim koptskim i grkim tekstovima. Najstariji oblik najvjerojatnije je sadra-
vao mudre izreke i Isusove eshatoloke izreke, te brojne parabole. Te vrste izreka, ak
i one koje nemaju paralele u novozavjetnim evaneljima (naroito parabole 97 i 98),
mogue pripadaju najstarijem sloju predaje. Dok "Q" naglaava eshatoloko iekiva-
nje dolaska "Kraljevstva Bojeg", Evanelje po Tomi, u svom najstarijem obliku, na-
glaava otkrivanje mudrosti, ili "Kraljevstva Oevog", putem spoznaje (gnosis) sebe
(usp. izreka 3), voene Isusovim izrekama. Takvo shvaanje spasenja slino je onome
izraenom u mnogim odlomcima Evanelja po Ivanu, u kojem je otkrivanje istine i i-
vota vezano uz Isusove rijei (Iv 6,63; 8,51). Prva izreka iz Evanelja po Tomi progra-
matski to naglaava, tumaenje izreka istovjetno je pronalaenju vjenog ivota.
U daljnjoj povijesti i razvoju Evanelja po Tomi, mudro tumaenje Isusovih izre-
ka poprima jasniji oblik pod utjecajem gnostike teologije, iako je djelo nemogue
pripisati nekoj posebnoj gnostikoj koli ili sljedbi. Tema prepoznavanja sebe opirni-
je je razraena u izrekama (usp. 50,51) koje govore o spoznaji ovjekovog boanskog
porijekla, koje se ne odnosi ak ni na Adama, iako je "nastao iz velike moi" (usp.
izreku 85). Spasenje se postie svlaenjem svega onoga to je od ovog svijeta (usp.
izreke 21, 37,56). Uenici moraju "biti samo prolaznici" u ovostranom varljivom po-
stojanju (usp. 42). Postojanje idealnoga gnostikog uenika opisano je izrazom "sa-
motnjak", koji se odnosi na ovjeka koji je za sobom ostavio sve ono to ljudsko bie
vee uz ovaj svijet (usp. izreke 16, 23, 30 i 76). ak i ene mogu postii taj cilj, ako
postignu "mukost" samotnog postojanja (izreka 114).
EVANELJE PO TOMI
II 32, 10-51,28
Ovo su tajne rijei koje je ivi Isus izrekao a Juda Toma Blizanac
zapisao.
(1) I on ree, "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt."
(2) Isus ree, "Neka onaj tko trai ne prestane traiti sve dok ne nae.
Kada pronae, nai e se zapanjen, i vladat e nad svime."
(3) Isus ree, "Ako vam oni koji vas vode kau, 'Gledajte, kraljev-
stvo je gore na nebu', tada e vas ptice nebeske pretei. Ako vam kau,
'Ono je u moru', tada e vas pretei ribe. Kraljevstvo je zapravo u va-
ma, i ono je izvan vas. Kada sebe prepoznate, bit ete prepoznati, 33 i
shvatit ete da ste sinovi ivog oca. No, ako se ne prepoznate, tad ivi-
te u siromatvu, i sami ste to siromatvo."
(4) Isus ree, "ovjek u poodmakloj dobi pitat e bez oklijevanja di-
jete staro sedam dana za mjesto ivota, i on e ivjeti. Jer mnogi koji su
prvi postat e posljednji, i postat e jedan jedini."
(5) Isus ree, "Prepoznaj ono to ti je pred oima, i otkrit e ti se ono
to je skriveno. Jer, ne postoji nita skriveno to nee izai na vidjelo."
(6) Njegovi ga uenici upitae i rekoe, "eli li da postimo? Kako
da se molimo? Da dajemo milodare? I kako da se hranimo?"
Isus ree, "Ne laite, i ono to vam je mrsko ne inite; jer, sve je ot-
kriveno pred licem neba; ne postoji nita skriveno to nee izai na vid-
jelo, i nema te tajne koja nee biti otkrivena."
(7) Isus ree, "Blago lavu koji postane ovjek kada ga ovjek pojede;
proklet je ovjek kojega lav pojede i postane ovjekom."
(8) I on ree, "ovjek je nalik mudrom ribaru koji je bacio svoju
mreu u more i odatle je izvukao punu sitnih riba; i meu njima prona-
ao jednu veliku ribu. Mudri je ribar sve sitne ribe 34 bacio u more i bez
napora izabrao veliku ribu. Tko ima ui da uje, neka uje."
(9) Isus ree, "I sija izie, zagrabi (sjeme), i razbaca ga. Neto sje-
menja pade na put; dooe ptice i pozobae ga. Jo sjemenja pade na sti-
jenu, ne uhvati korijena u zemlji, i ne pusti klasja. Drugo, pak, pade u tr-
nje; ovo ugui sjemenje, i crvi ga pojedu. A neto sjemenja pade na dob-
ro tlo, i dade dobar urod, od ezdeset i sto dvadeset mjera."
(10) Isus ree, "Bacio sam vatru na svijet, i evo, sada bdijem nad
njome dok se ne rasplamti."
(11) Isus ree, "Ovo nebo e proi, i ono iznad njega e proi. Mrtvi
nisu ivi i oni koji su ivi nee umrijeti. Kada ste pojeli ono to je mrt-
vo, uiniste ga ivim. Kad naete svoj poinak u svjetlosti, to ete i-
niti? Na dan kada ste bili jedno, postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje,
to ete initi?"
(12) Uenici rekoe Isusu, "Znamo da e nas napustiti. Koga da sli-
jedimo nakon to se to dogodi?"
Isus im ree, "Gdje god bili, krenite ka Jakovu Pravedniku, za kojeg
su stvoreni nebo i zemlja."
(13) Isus ree svojim uenicima, "Usporedite me s neim i recite mi
komu sam nalik."
imun Petar mu ree, "Nalik si anelu pravedniku."
Matej mu ree, 35 "Nalik si mudrome filozofu."
Toma mu ree, "Uitelju, moja usta uope ne mogu izrei komu si
nalik."
Isus ree, "Nisam ja tvoj uitelj, jer si se ti opio sa zapjenjena vrutka
kojeg sam ja otvorio."
I on ga uze, povue ga na stranu, i ree mu tri rijei. Kad se Toma
vratio drugovima oni ga upitae, "to ti je Isus rekao?"
Toma im ree, "Kad bi vam kazao samo jednu rije koju mi ree,
uzeli biste kamenje i bacili ga na me; i iz kamenja bi buknula vatra i
spalila vas."
(14) Isus im ree, "Postite li, u vama e se probuditi grijeh; molite li,
bit ete prokleti; dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad ode-
te u druge zemlje i prolazite njezinim predjelima, ugoste li vas, jedite
to vam poslue; i lijeite bolesne meu njima. Jer, ono to ue u vaa
usta nee vas ukaljati, ve e vas ukaljati ono to izae iz vaih usta."
(15) Isus ree, "Kada ugledate onog koji nije roen od ene, prostri-
te se licem prema zemlji i klanjajte mu se. Taj je va Otac."
(16) Isus ree, "Ljudi moda misle da sam doao svijetu donijeti mir.
Ne znaju da sam neslogu doao donijeti zemlji, vatru, ma i rat. Jer, pe-
tero e ih biti 36 u kui, troje e biti protiv dvoje, i dvoje e biti protiv
troje, otac e biti protiv sina i sin protiv oca. I oni e stajati samotno."
(17) Isus ree, "Dat u vam ono to ni jedno oko ne vidje, i to ni
jedno uho ne u, i to nijedna ruka ne dotaknu, i to se nikad u ljudsko-
me umu nije pojavilo."
(18) Uenici kazae Isusu, "Reci nam kakav e biti na svretak."
Isus ree, "Znai li to da ste otkrili poetak, kad traite svretak? Jer,
tamo gdje je poetak, bit e i kraj. Blago onome koji svoje mjesto nae
u poetku; taj e spoznati kraj, i nee okusiti smrti."
(19) Isus ree, "Blago onome koji je postao prije nego je nastao. Po-
stanete li moji uenici i posluate li moje rijei, ovo e vam kamenje
sluiti. U Raju za vas postoji pet stabala, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni
zimi, i kojima lie ne opada. Onaj tko ih upozna nee iskusiti smrti."
(20) Uenici rekoe Isusu, "Priaj nam, kakvo je kraljevstvo nebesko?"
On im ree, "Poput sjemena goruice, najmanjeg od svog sjemenja.
Ali kad ono padne na obraenu zemlju, iz njega izraste velika biljka ko-
ja prua okrilje pticama nebeskim."
(21) Marija ree Isusu, "Komu su tvoji uenici nalik?"
On ree, "Nalik su 37 djeci koja posjedae na tue polje. Kada vlas-
nici polja dou, kazat e, 'Ostavite nam nae polje'. Oni e se pred nji-
ma svui ne bi li im ga prepustili i dali im njihovo polje. Zato kaem,
ako gospodar kue zna da e doi tat, on e ga budan doekati, i ne-
e mu dopustiti da pretura po njegovom domu, njegovu kraljevstvu, i
opljaka ga. Vi, isto, bdijte suoeni sa svijetom. Velikom se snagom
oboruajte, da razbojnici nemaju pristupa, jer, nedae koje oekujete
(sigurno) e doi. Neka se meu vama nae ovjek od razuma. Kada
urod dozrije, da hitro sa srpom u ruci doe i poanje ga. Tko ima ui da
uje, neka uje."
(22) Isus vidje dojenad kako sie, i ree svojim uenicima, "Ova
djeica koju doje, nalik su onima koji ulaze u kraljevstvo."
Upitae ga, "Hoemo li, ako smo kao djeca, ui u kraljevstvo?"
Isus im ree, "Kada iz dva nainite jedno, i kada postignete da unu-
tarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i
ako iz mukog i enskog nainite jedno, tako da muko nije muko a
ensko da nije ensko; i kada stavite oi namjesto oiju, i ruku na mjes-
to gdje ruka dolazi, i stopalo na mjesto stopala, i oblije na mjesto obli-
ja, tada ete ui u [kraljevstvo]." 38
(23) Isus ree, "Vas u izabrati, jednoga od tisuu, i dvoje od deset
tisua, i stajat e kao jedan jedini."
(24) Njegovi mu uenici rekoe, "Pokai nam mjesto gdje prebiva,
jer neophodno nam je traiti ga."
On im ree, "Tko ima ui, neka uje. U ovjeku od svjetla je svjet-
lost, i on cijeli svijet osvjetljava. Kada on ne svijetli, tad je tama."
(25) Isus ree, "Ljubi brata svoga kao duu svoju, uvaj ga kao zje-
nicu svoga oka."
(26) Isus ree, "Vidi trun u oku brata svojega, a u vlastitome ne vi-
di balvan. Kada izvadi balvan iz svojega oka, jasno e vidjeti kako
da izvadi trun iz bratovog."
(27) <Isus ree,> "Ako ne postite od svijeta, neete pronai kraljev-
stvo. Ako Sabat ne uzimate kao Sabat, Oca neete vidjeti."
(28) Isus ree, "Stadoh nasred svijeta i ukazah im se u tijelu. Sve ih
naoh opijene; meu njima ne naoh nijednoga koji je edan. I moja se
dua raalosti nad sinovima ovjejim, jer u svojemu srcu oni su slije-
pi i ne posjeduju vid; prazni su doli na ovaj svijet, i prazni ga ele na-
pustiti. No, sada su opijeni. Kada se okanu svojega vina, tek tada e se
pokajati."
(29) Isus ree, "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je udo. Ali kada
se duh pojavi radi tijela, tada je to udo nad udima. Uistinu, udim se
39 kako se to veliko bogatstvo nalo usred tog siromatva."
(30) Isus ree, "Gdje su tri boga, tamo su bogovi. Gdje su dva ili je-
dan, tamo sam ja s njime."
(31) Isus ree, "Nitko nije prorok u svojemu selu; nijedan lijenik ne
lijei one koji ga poznaju."
(32) Isus ree, "Grad sagraen i utvren na visokom brdu, ne moe
pasti, niti se moe sakriti."
(33) Isus ree, "Sa krovova svojih razlasite ono to svojim uima u-
jete. Jer, nitko ne pali svjetiljku da bi je pokrio, niti je sakriva, ve je po-
stavlja tako da svatko tko ue i izae vidi njezino svjetlo."
(34) Isus ree, "Ako slijepac vodi slijepca, obojica e pasti u jamu."
(35) Isus ree, "Nitko ne moe ui u kuu snanoga ovjeka i silom je
zauzeti a da mu prvo ne svee ruke; tek tada mu (moe) kuu opljakati."
(36) Isus ree, "Ne brinite se od zore do mraka, i od mraka do zore
to ete odjenuti."
(37) Njegovi uenici rekoe, "Kada e nam se razotkriti i kada e-
mo te vidjeti?"
Isus ree, "Kada se razgolitite bez osjeaja stida, i kada svoju odjeu
stavite pod noge poput malene djece, i izgazite je, tek tada [ete vidje-
ti] 40 sina onog ivoga, i neete se uplaiti."
(38) Isus ree, "esto ste eljeli uti ove rijei koje vam govorim, a
nemate ih od koga drugoga uti. Doi e dan kada ete me traiti (a) ne-
ete me nai."
(39) Isus ree, "Farizeji i pisari uzeli su kljueve spoznaje (gnosis) i
sakrili ih. Oni sami u nju nisu stupili, niti su pustili one koji su to poe-
ljeli. Ali vi budite mudri kao zmije i nevini kao golubice."
(40) Isus ree, "Trs bijae posaen izvan Oca, no kako ne bje uvr-
en, bit e iupan s korijenom i uniten."
(41) Isus ree, "Tko god ima neto u ruci, dat e mu se jo, a onome
tko nema nita, uzet e se i ono malo to ima."
(42) Isus ree, "Budite prolaznici."
(43) Uenici mu rekoe, "Tko si ti, da nam takve stvari govori?"
<Isus im ree>, "Iz onoga to vam govorim vi ne shvaate tko sam, i
postajete nalik idovima, koji (ili) vole stablo a mrze njegov plod, (ili)
vole plod a mrze stablo."
(44) Isus ree, "Tko na Oca huli, bit e mu oproteno, i tko na Sina
huli, bit e mu oproteno, no onome tko huli na Duha Svetoga, nee bi-
ti oproteno, niti na zemlji niti na nebu."
(45) Isus ree, "Groe se ne bere sa trnja, niti se smokve beru s e-
ljike, jer oni ne donose ploda. Dobar ovjek 41 iz svoje riznice iznosi
dobro; zao ovjek zlo iznosi iz svoje riznice, koja je njegovo srce, i zle
rijei govori. Jer, iz obilja srca on iznosi zlo."
(46) Isus ree, "Od onih koji su roeni od ene, od Adama do Iva-
na Krstitelja, nema veega od Ivana Krstitelja koji (pred njim) ne bi tre-
bao oboriti pogled. No ja vam rekoh, tko god meu vama postane dije-
te, upoznat e kraljevstvo, i postat e veim od Ivana."
(47) Isus ree, "Nemogue je jednom ovjeku jahati dva konja, (ili)
napeti dva luka. I niti jedan sluga ne moe sluiti dvojici gospodara;
osim ako jednog ne potuje, a drugoga ne prezire. Nitko ne pije staro vi-
no a da odmah potom eli kuati novo. I ne ulijeva se novo vino u sta-
re mjehove, da se ne raspuknu; ne ulijeva se niti staro vino u novi mi-
jeh, da se ne pokvari. Ne priiva se stara krpa na novo ruho, jer bi se ras-
paralo."
(48) Isus ree, "Ako dvoje sklopi mir u istoj kui, rei e brdu, 'Po-
makni se', i ono e se pomaknuti."
(49) Isus ree, "Blago samotnima i izabranima , jer vi ete nai kra-
ljevstvo. Iz njega ste doli, i u nj ete se vratiti."
(50) Isus ree, "Kada vas pitaju, 'Odakle dolazite?', recite im, 'Do-
li smo iz svjetlosti, iz mjesta gdje se svjetlost sama iz sebe raa, [sama
sebe] ustoliuje, 42 i kroz lik se njihov oituje'. Ako vas pitaju 'Tko
ste?', odgovorite, 'Mi smo njegovi sinovi, i odabranici ivoga Oca'.
Ako vas pitaju, 'Koji je znak Oca vaega u vama?', kaite im, 'Kreta-
nje i spokoj'."
(51) Njegovi mu uenici rekoe, "Kada e mrtvima biti dan spokoj,
i kada e doi novi svijet?" On im ree, "Ono to iekujete ve je do-
lo, ali vi to ne prepoznajete."
(52) Njegovi mu uenici rekoe, "Dvadeset i etiri proroka govorilo
je u Izraelu, i svi su oni govorili u tebi."
On im ree, "Izostavili ste ivoga koji je pred vama, i (samo) ste go-
vorili o mrtvima."
(53) Njegovi mu uenici rekoe, "Je li obrezivanje potrebno ili nije?"
On im ree, "Da je potrebno, otac bi ih ve obrezane u njihovoj maj-
ci zainjao. No, istinsko obrezivanje, u duhu, posvema je postalo po-
trebno."
(54) Isus ree, "Blago siromanima, jer vae je kraljevstvo nebesko."
(55) Isus ree, "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne moe mi
biti uenikom. I tko ne mrzi svoju brau i sestre, i ne uzme kri svoj po-
put mene, nee me biti dostojan."
(56) Isus ree, "Tko god je spoznao ovaj svijet, otkrio je truplo, a tko
je truplo otkrio, ovaj ga svijet nije dostojan."
(57) Isus ree, "Kraljevstvo je Oevo poput ovjeka koji ima [dobro]
sjeme. Neprijatelj je njegov doao pod okriljem noi 43 i meu dobro
sjeme zasijao korov. ovjek nije dozvolio da taj korov poupaju; ree
im, 'Brinem se da ete, upajui korov, s njim poupati i penicu'. Jer,
na dan etve korov e postati vidljiv; i tad e ga poupati i spaliti."
(58) Isus ree, "Blago onome koji je patio, jer on je pronaao ivot."
(59) Isus ree, "Gledajte ivoga dok ste ivi, kako ga ne biste posli-
je smrti uzaludno pokuavali nai."
(60) <Vidjee> Samaritanca kako nosi janje na putu ka Judeji. On
ree svojim uenicima, "Zato ovaj ovjek nosi janje?"
Odgovorie mu, "Da ga ubije i pojede."
On im ree, "On ga nee pojesti dok je ono ivo, nego tek kada ga
ubije i kada ono postane le."
Rekoe mu, "Drugaije to ne moe uiniti."
On im ree, "I vi isto, potraite sebi mjesto pokoja, kako ne biste po-
stali le i bili pojedeni."
(61) Isus ree, "Dvoje e na jednom krevetu poivati, jedno e umri-
jeti, drugo e ivjeti."
Saloma upita, "Tko si ti, ovjee, da ... na moj krevet lijee i za mo-
jim stolom jede?"
Isus joj ree, "Ja sam onaj koji je postao od nepodjeljivog. Dano mi
je neto od mog Oca."
<...> "Tvoja sam uenica."
<...> "Zato kaem, ako je uniten, bit e ispunjen svjetlom, no ako se
podijeli, postat e ispunjen tamom."
(62) Isus ree, "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni 44
mojih] otajstava. Ono to ini tvoja desnica, neka ti ljevica ne zna."
(63) Isus ree, "Bio jednom bogat ovjek, koji je imao mnogo nov-
ca. Rekao je, 'Upotrijebit u svoje bogatstvo da sijem, anjem, sadim, i
punim svoja skladita plodom, da mi nita ne nedostaje'. Tako je mislio
u svojemu srcu - i te je noi umro. Tko ima ui neka uje."
(64) Isus ree, "Neki ovjek je imao goste. Kad je pripravio veeru,
poslao je slugu da pozove goste. Sluga poe prvome, i ree mu, 'Moj
gospodar te poziva'. A ovaj ree, 'Potraujem novac od nekih trgovaca
i oni veeras k meni dolaze, da prime moj nalog. Morat u, uz ispriku,
izostati sa veere'. Sluga poe drugome, pa mu ree, 'Moj Gospodar te
poziva'. Ovaj mu ree, 'Upravo sam kupio kuu, i tamo me trebaju na
jedan dan. Neu imati vremena'. Sluga poe treemu, te mu kae, 'Moj
gospodar te poziva'. Ovaj mu ree, 'Prijatelj mi se eni, i ja moram pri-
premiti sve za svadbu. Ne mogu, stoga, doi, i ispriavam se za vee-
ru.' Sluga poe etvrtome, i ree mu, 'Moj gospodar te poziva'. Ovaj
mu ree, 'Kupio sam imanje, i upravo kreem prikupiti najamninu. Ne
mogu, stoga, doi, i ispriavam se za gozbu'. Sluga se vrati i kaza gos-
podaru, 'Oni koje si pozvao na veeru, ispriavaju se'. Gospodar ree
sluzi, 'Izii van na ulice, i dovedi sve koje nae, da veeraju'. Kupci i
trgovci nee kroiti na mjesta mojega Oca." 45
(65) On ree, "Jedan astan ovjek imao je vinograd. Dao ga je u
zakup seljacima, da u njemu rade, kako bi on kasnije od njih preuzeo
urod. I posla svog slugu zakupcima po urod. Ovi zgrabie slugu, pretu-
koe ga, i zamalo ubie. Sluga se vrati i ispria to gospodaru. Gospodar
ree, 'Moda ih nije prepoznao'. I poalje drugog slugu, a zakupci i nje-
ga pretuku. Tada im vlasnik poalje svojega sina, i ree, 'Moda e mog
sina potovati'. Kako su zakupci znali da je on taj koji e naslijediti vi-
nograd, oni ga dohvate, i ubiju. Tko ima ui, neka uje."
(66) Isus ree, "Pokaite mi kamen kojeg zidari odbacie. Taj kamen
je kamen temeljac."
(67) Isus ree, "Tko poznaje sve, a jo osjea u sebi nedostatak, taj
je u potpunosti nedostatan."
(68) Isus ree, "Blago vama ako vas mrze i progone. Gdje god vas
progonili, nee pronai to mjesto."
(69) Isus ree, "Blago progonjenima u svojim srcima. To su oni ko-
ji su uistinu prepoznali Oca. Blago gladnima, jer e se eljnome trbuh
napuniti."
(70) Isus ree, "To to imate spasit e vas, ako iz sebe to porodite. To
to nemate u sebi ubit e vas, ako u sebi to nemate."
(71) Isus ree, "Ja u [ovu] kuu [razoriti], i nitko je nee moi opet
izgraditi [...]" 46
(72) [Jedan ovjek] mu [ree], "Kai mojoj brai da posjed mog oca
sa mnom podijele."
On mu ree, "O, ovjee, tko je mene postavio za djelitelja?"
Okrene se svojim uenicima i ree im, "Jesam li ja netko tko dijeli?"
(73) Isus ree, "etva je obilna, no etelaca je malo. Molite, zato,
Gospoda da poalje etelaca za etvu."
(74) On ree, "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, no u njemu ne-
ma vode."
(75) Isus ree, "Mnogi stoje pred vratima, ali samotnici su ti koji e
ui u branu lonicu."
(76) Isus ree, "Kraljevstvo Oevo je poput trgovca koji je meu ro-
bom pronaao biser. Trgovac bijae mudar. Prodao je svu robu, a biser
kupio za sebe. Traite i vi njegovo vjeno i trajno blago, gdje moljac ne
dolazi da izjeda, niti crv da razara."
(77) Isus ree, "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve. Iz mene je
sve poteklo, i sve se k meni vratilo. Rascijepite komad drveta, i ja sam
ondje. Podignite kamen, i tamo ete me nai."
(78) Isus ree, "Zato ste doli u pustinju? Vidjeti trsku kako se na
vjetru savija? Vidjeti ovjeka u krasne haljine obuena, [poput vaih]
kraljeva i 47 odlinika? Oni nose krasne haljine, a ne mogu prepozna-
ti istinu."
(79) Jedna ena iz mnotva mu ree, "Blagoslovljena je utroba koja
te nosila i njedra koja su te dojila."
On [joj] ree, "Blagoslovljeni su oni koji su uli Oevu rije i uisti-
nu je ouvali. Jer doi e dani kad ete rei, 'Blagoslovljena utroba ko-
ja nije zaela i njedra koja nisu dojila.'"
(80) Isus ree, "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo, no onaj tko je
otkrio tijelo, svijet ga nije dostojan."
(81) Isus ree, "Neka bude kralj onaj tko se obogatio, a tko ima mo,
neka je se odrekne."
(82) Isus ree, "Tko je blizu meni, taj je blizu vatri, a tko je od mene
daleko, daleko je od Kraljevstva."
(83) Isus ree, "Ljudima su slike vidljive, no svjetlo u njima skrive-
no je u slici Oeva svjetla. On e se ljudima objaviti, no slika e njego-
va ostati skrivena njegovom svjetlou."
(84) Isus ree, "Kad vidite svoj lik, vi se radujete. No, kada ugledate
svoj lik koji je prije vas nastao, i koji niti umire niti biva vidljivim, to
li ete morati podnijeti!"
(85) Isus ree, "Adam je nastao iz velike moi i iz velikog bogat-
stva, ali nije vas postao dostojan. Jer, da je postao dostojan, ne [bi oku-
sio] smrti."
(86) Isus ree, "[Lisice 48 imaju svoje jazbine] i ptice imaju svoja
gnijezda, ali Sin ovjeji nema gdje da osloni glavu i otpoine."
(87) Isus ree, "Jadno je tijelo koje o tijelu ovisi, i jadna je dua ko-
ja ovisi o oboma."
(88) Isus ree, "Aneli i proroci e doi k vama, i dati vam ono to
(ve) imate. I vi sami, dajte im ono to imate, i kaite sami sebi, 'Kada
e doi da prime ono to je njihovo?"
(89) Isus ree, "Zato perete vanjsku stranu kalea? Zar ne shvaate
da je isti onaj koji je stvorio njegovu nutrinu, stvorio i vanjtinu?"
(90) Isus ree, "Doite k meni, jer moj je jaram lagan, a moja vlast
blaga, i nai ete za sebe spokoj."
(91) Oni mu rekoe, "Reci nam tko si, da u tebe moemo vjerovati."
On im ree, "Ispitujete lice neba i zemlje, a ono koje pred vama sto-
ji niste prepoznali, niti znadete ispitati ovaj trenutak."
(92) Isus ree, "Traite i nai ete. Pa ipak, neto ste me bili pitali to
vam tad nisam rekao. Sada vam to elim rei, a vi ne pitate."
(93) < Isus ree,> "Ne dajte psima ono to je sveto, da ga ne bace u
gnoj. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga... ne [...]."
(94) Isus (ree), "Tko trai, nai e, a [tko kuca], otvorit e mu se."
(95) [Isus ree], "Ako imate novaca, 49 ne lihvarite njime, ve [ga]
dajte onomu koji vam ga nee vratiti."
(96) Isus ree, "Kraljevstvo Oevo je poput one ene koja je uzela
malo kvasca, [sakrila] ga u tijesto, pa iz njega izmijesila velike hljebo-
ve. Tko ima ui neka uje."
(97) Isus ree, "Kraljevstvo [Oevo] je poput one ene koja je nosi-
la [up] pun brana. Dok je ila putem, jo uvijek daleko od kue, drka
je upa pukla, i brano se za njom rasulo [po] putu. Nije to znala; ne-
zgodu nije primijetila. Kada je dola kui, stavila je up na zemlju i na-
la ga praznim."
(98) Isus ree, "Kraljevstvo Oevo je poput onog ovjeka koji je na-
umio ubiti monika. U vlastitoj je kui isukao ma, i zario ga u zid kako
bi doznao je li mu ruka dovoljno snana. Potom je ubio monika."
(99) Uenici mu kazae, "Vani su tvoja braa i tvoja majka."
On im ree, "Ovi ovdje, koji vre volju mojeg Oca, to su moja braa
i moja majka. Oni su ti koji e ui u kraljevstvo mojega Oca."
(100) Pokazae Isusu zlatnik i rekoe mu, "Carevi ljudi trae od nas
porez."
On im ree, "Caru podajte carevo, Bogu Boje, a ono to je moje,
meni podajte."
(101) <Isus ree,> "Tko ne mrzi svojega [oca] i majku svoju kao ja,
ne moe mi postati [uenikom]. I tko [ne] ljubi svog [oca] i majku svo-
ju kao ja, ne moe mi postati [uenikom]. Jer moja majka [...], 50, no
[moja] je istinska [majka] ona koja mi je dala ivot."
(102) Isus ree, "Jao farizejima, jer oni su isto to i pas koji lei u jas-
lama meu volovima, jer, niti on jede, niti volovima [daje] jesti."
(103) Isus ree, "Sretan je ovjek koji zna kada e doi razbojnici,
koji zna kad da ustane, prikupi svoje oruje i naorua se prije nego na-
padnu."
(104) Rekoe Isusu, "Hajde da danas molimo i postimo."
Isus ree, "Kakav sam to grijeh poinio, i u emu sam to poraen?
Ali kad mladoenja izae iz svadbene lonice, neka tada poste i mole."
(105) Isus ree, "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice."
(106) Isus ree, "Kada iz dvoga nainite jedno, postat ete sinovi ov-
jeji; i kada kaete, 'Brdo pomakni se', ono e se pomaknuti."
(107) Isus ree, "Kraljevstvo je poput pastira sa stotinu ovaca. Jedna,
najvea od njih, zaluta. On ostavi devedeset i devet (i) krene u potragu
za tom jednom, da je pronae. Nakon svih muka, on ree ovci, 'Ljubim
te vie od onih devedeset i devet.'"
(108) Isus ree, "Tko pije iz mojih ustiju, postat e kao ja. Ja sam po-
stat u on, i ono to je skriveno tad e mu se razotkriti."
(109) Isus ree, "Kraljevstvo je poput ovjeka koji je u svom polju
imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi ga u
nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin nije znao [za to blago]. Preuzeo je polje
51 i prodao [ga]. Onaj koji gaje kupio krenuo je orati i [pronaao] bla-
go. I davao je poslije novac uz kamate kome god ga bijae volja."
(110) Isus ree, "Tko je pronaao svijet i obogatio se, neka se odrek-
ne svijeta."
(111) Isus ree, "Nebo i zemlja pred vama e se smotati, i onaj tko
ivi od ivoga nee iskusiti smrti." Ne kae li Isus, "Tko sebe pronae,
svijet ga nije dostojan"?
(112) Isus ree, "Jao tijelu koje je ovisno o dui; jao dui koja je ovis-
na o tijelu."
(113) Uenici mu rekoe, "Kada e doi Kraljevstvo?"
<Isus ree,> "Nee doi zato to ga oekujemo. Nee se govoriti,
'Evo ga ovdje', ili, 'Eno ga ondje'. Kraljevstvo se Oevo razastire zem-
ljom, ali ljudi ga ne vide."
(114) imun Petar im ree, "Neka Marija ode od nas, jer ene nisu
dostojne ivota."
Isus ree, "Ja sam u je voditi da je uinim mukom, kako bi i ona
postala ivim duhom poput vas mukaraca. Jer, svaka ena koja sebe
uini mukom, ui e u Kraljevstvo nebesko."
Evanelje po Tomi
EVANELJE PO FILIPU (II,5)
Uvod:
WESLEY W. ISENBERG
Evanelje po Filipu zbirka je iskaza koji se prvenstveno odnose na znaenje i vri-
jednost sakramenata u kontekstu valentinijanskih koncepcija o tekoama bivanja ov-
jekom, i o ivotu poslije smrti.
Kao i u novozavjetnim evaneljima, takve iskaze i ovdje nalazimo u razliitim
knjievnim oblicima: u obliku aforizma, analogije, parabole, pareneze, polemike, na-
rativnog dijaloga, Kristove izreke, biblijske egzegeze, te dogmatske postavke. Evan-
elje po Filipu nije, meutim, nalik novozavjetnim evaneljima. Djelo mjestimice
spominje neke Isusove rijei ili djela, a sadrano je i sedamnaest Isusovih izreka, od
kojih su devet navodi i tumaenja Isusovih rijei koje nalazimo u kanonskim evan-
eljima (55,33-34; 57,3-5; 68,8-12; 68,26-27; 72,33-73; 77,18; 83,11-13; 84,7-9;
85,29-31). Nove izreke (55,37-56,3; 58,10-14; 59,25-27; 63,29-30; 64,2-9; 64,10-
-12; 67,30-35; i 74,25-27), identificirane prema uvodnoj formuli ("on ree", "Gospo-
din ree", ili "Spasitelj ree") kratke su i zagonetne, i najbolje je tumaiti ih iz gnosti-
ke perspektive. Ovdje nalazimo i nekoliko pripovijesti o Isusu, slinih predajama iz
ranokranskih apokrifnih evanelja. Prilikom otkrivenja na gori, on se svojim ueni-
cima ukazao natprirodno velik. U njegovoj su pratnji i tri ene, sve tri imenom Mari-
ja (59,6-11), iako posebnu naklonost on jasno iskazuje Mariji Magdaleni (63,32-36).
Kada je kod bojadisara Levija u jednu bavu stavio sedamdeset i dvije razliite boje,
one su se stopile u jednu (63,25-30). Navodno je upravo apostol Filip izvor prie pre-
ma kojoj je tesar Josip nainio kri na kojem je njegov sin kasnije razapet (73,8-15).
Ovih nekoliko izreka i pripovijesti nisu, meutim, stavljene u neki narativni okvir,
kao to je sluaj u novozavjetnim evaneljima. tovie, cijelo Evanelje po Filipu
ustrojeno je na nain koji je nemogue prikladno opisati. Iako se kontinuitet donekle
postie kroz asocijaciju ideja (usp. 51,29-52,35), nizanjem kontrasta ili ponavljanjem
rijei (usp. 77,15-78,24, rije ljubav), misaoni je tijek pomalo nesuvisao i nepovezan,
i nerijetko preskae s teme na temu.
Ipak, tekst ostavlja utisak logike koherentnosti zbog ponavljanja odreenih te-
ma (npr. znaenje Isusovih imena, 56,3-15; 62,7-17; 63,21-24; potreba za doivlja-
vanjem uskrsnua prije smrti, 56,15-20; 56,26-57,22; 66,16-23; 73,1-8; zaodijeva-
nje svjetlou kao nain bijega od neprijateljskih sila, 70,5-9; 76,22-77-1; 86,4-10),
no ova je koherentnost najvjerojatnije sluajna, a ne planirana.
Mogue je da je sastavlja ove zbirke hotimice rastavio izvorno potpune misaone
cjeline, i raspodijelio odlomke na razliita mjesta u tekstu. Tako, primjerice, jednu pot-
punu misao dobivamo kad spojimo 70,5-9 sa 76,22-77, a potom sa 66,7-29, tim re-
doslijedom. Na taj nain neodreene zamjenice dobivaju primjerenu prethodnu rije.
Slino tome, 75,13-14 postavlja temu koja se kasnije razrauje u 61,36-62,5. U 63,5-
-11 nalazimo analogiju koja prethodi tvrdnji izraenoj u 70,22-29.
S obzirom na nesustavnost Evanelja po Filipu, njegov je sadraj najbolje razmat-
rati na temelju saetaka pojedinih iskaza. Iskaz 69,1-4 razmatra otajstva brane loni-
ce, i razlikuje one koji ondje smiju sudjelovati - slobodni ljudi i djevice - od onih ko-
ji ne smiju - ivotinje, robovi, i oskvrnute ene.
Oni iskljueni iz lonice u potpunosti su prikazani negativnim rijeima. Tako, iz-
meu ostalog, doznajemo kako ivotinje i mukarci moraju biti odvojeni (78,25-28;
75,25-26). No, "mnogo je ivotinja na svijetu koje su ljudskog oblika" (81,7-8). Ako
je netko "ivotinja" on mora ostati "izvan ili ispod", a ne "iznad" ili "unutar" (79,5-
11). "Robove" valja razlikovati od "sinova" (52,2-6), "djece" (81,12-14) i "slobod-
nih" (79,13-18). "Rob" je onaj koji poini grijeh (77,18), koji nije upoznao svoje unu-
tarnje zlo koje ga porobljuje (83,18-29; 85,24). "Oskvrnute ene" su sve one koje su-
djeluju u seksualnom inu, tj. u "braku oskvrnua", koji je tjelesan i poudan (81,34-
-82,10). Neisti duhovi ele oskrnaviti mukarce i ene (65,1-23).
"Slobodni ljudi i djevice" suprotstavljeni su "ivotinjama, robovima, i okaljanim
enama". Djevica nikad nije bila okaljana seksualnim inom (55,27-28; usp. 81,34-
-82,8). "Slobodan ovjek" ne grijei (77,15-18). On se ne boji tijela niti ga ljubi
(66,4-6). Ugroavaju ga obmane arhonata koji ga ele uiniti robom (54,16-31). "Slo-
bodni ljudi i djevice" zovu se i "krani" (74,13-16), koji posjeduju "uskrsnue, svjet-
lost, kri, Duh Sveti" (74,18-21).
Prema ovome evanelju, egzistencijalna bolest ovjeanstva izvire iz razlika spo-
lova. Kada je Eva odvojena od Adama, razbijeno je izvorno androgino jedinstvo
(68,22-26). Svrha je Kristovog dolaska ponovno sjedinjenje Adama i Eve (70,12-
-17). Kao to se mu i ena sjedinjuju u branoj lonici, tako se i sjedinjenje koje do-
lazi sa Kristom zbiva u sakramentalnoj branoj lonici (70,17-22), u kojoj pojedinac
dobiva nagovjetaj i potvrdu konanog sjedinjenja sa aneoskom, nebeskom polovi-
com (usp. 58,10-14)
To nas dovodi do jo jednog zakljuka (67,27-30), "Gospodin je u otajstvu sve
uinio, krtenje, pomazanje, priest i iskupljenje, i branu lonicu." Ta reenica vje-
rojatnije opisuje pet faza potpune inicijacije, nego pet odvojenih, nepovezanih sakra-
menata. Mogue je da izraz "brana lonica" oznaava cijelu inicijaciju, budui da je
pojedini cilj svake inicijacijske faze (npr. "svjetlost", koja se obino povezuje s kriz-
mom, 67,5-6; 69,12-14; 57,27-28) takoer povezan sa branom lonicom (86,4-11;
usp. 70,5-9). U 74,12-24 navodi se kako osoba pomazana u krizmi posjeduje sve -
uskrsnue, svjetlost, kri, Duh Sveti - no autor potom dodaje, "Otac mu je to dao u
branoj lonici". Nasuprot tome, na nekim se mjestima ono to bismo doveli u vezu
sa branom lonicom povezuje sa euharistijom (58,10-14) ili krtenjem i krizmom
(69,4-14).
Evanelje po Filipu ne opisuje sam ritual inicijacije, niti u cjelini, niti po pojedi-
nim fazama, no ipak objanjava da se prilikom krtenja "ulazi u vodu i izlazi iz nje",
dobivajui na dar naziv "kranin", poslije ega je mogue rei, "Ja sam kranin"
(64,22-31; usp. 77,9-12). Analogija o Bogu kao bojadisaru, navodi na zakljuak da se
obred krtenja izvodio uranjanjem (61,12-20). Inicijant bi svlaio odjeu prije ulas-
ka u vodu, kako bi nakon izlaska odjenuo savrenog ovjeka kao novo ruho (75,21
-25). Da je ulje za pomast prilikom krizme bilo toplo i mirisno, upuuju opisi kriz-
me kao vatre (67,5-9; 57,27-28), i ulja kao mirisa (77,36-78,7; 82,15-23). Trodijel-
na se formula moda koristila u trenutku pomazanja (67,19-24). Sveenik posveuje
kruh i kale za euharistiju (77,2-8). Posveeni kale sadri vino pomijeano s vodom
(75,14-21). Posveeni je kruh "kruh s neba", hrana primjerena inicijantu (55,10-14).
Uzimanje kruha i kalea predstavlja primanje "tijela i krvi" Isusove (56,26-57,22;
usp. 63,21-24). Spominje se i ritual zvan otkup ili izbavljenje, no bez ikakvih pojedi-
nosti. Ova se faza inicijacije usporeuje sa "svetim od svetog" u jeruzalemskom hra-
mu, a navodi se da se odvijala u branoj lonici (69,23-27).
Uzevi u obzir sadraj, nesustavnost pripovijedanja, te raznolikost knjievnih
oblika, mogue je da je Evanelje po Filipu zbirka izvadaka uglavnom iz kransko-
-gnostike sakramentalne kateheze. Ono objanjava znaenje sakramentalnih obreda
inicijacije, znaenje svetih imena, osobito Isusovih, te navodi pareneze koje se odnose
na ivot iniciranoga. Evanelje tumai odlomke iz Biblije, osobito iz Knjige Postan-
ka, slui se historijskom i sakramentalnom tipologijom, a raspravu, poput kateheta, te-
melji na analogijama i parabolama. U tom, kao i u nekim drugim pogledima, Evane-
lje po Filipu nalikuje ortodoksnim katekizmima iz razdoblja od 2. do 4. stoljea.
Naslov ovog teksta moda jednostavno proizlazi iz injenice da je u njemu Filip
jedini imenovani apostol (73,8), premda je Filip, skupa sa Tomom i Matejem, uivao
izuzetan ugled meu gnosticima kao privilegirani primatelj i uvar Gospodinova ot-
krivenja. Koptski je tekst nedvojbeno prijevod grkog teksta, napisanog po svoj prilici
u drugoj polovici treeg stoljea. Zbog naznaenog zanimanja za znaenja odreenih
sirijskih rijei (63,21-23; 56,7-9), naklonjenosti istonjakoj sakramentalnoj praksi i
katekizmu, kao i asketskoj etici, mogue je daje djelo nastalo u Siriji.
EVANELJE PO FILIPU
1151,29-86, 19
Hebrej stvara drugoga Hebreja, i tog ovjeka zovemo "prozelitom".
No, prozelit ne stvara drugoga prozelita. [...] kao to i oni [...] i stvaraju
druge nalik sebi, 52 dok [ostali] jednostavno postoje.
Rob tei samo za time da bude slobodan, a ne da se domogne ima-
nja svog gospodara. No sin nije samo sin, ve zahtijeva i nasljedstvo
svog oca. Oni koji su nasljednici mrtvih, sami su mrtvi, i nasljeuju mrt-
ve. Oni koji su nasljednici ivih, i sami su ivi, i nasljeuju i ive i mrt-
ve. Mrtvi niega nisu nasljednici. Jer, kako bi netko mrtav ita naslije-
dio? Ako netko tko je mrtav naslijedi neto ivo, on nee umrijeti, ve
e tim vie ivjeti.
Poganin ne umire, jer on nikad nije ni ivio da bi mogao umrijeti.
Onaj tko je vjerovao u istinu, pronaao je ivot, i on je u opasnosti da
umre budui da je iv. Kad je Krist doao, svijet je stvoren, i gradovi ure-
eni, a mrtvi izneseni. Dok bijasmo Hebreji, bili smo siroad koja ima
samo majku, no otkad postadosmo krani, dobili smo i oca i majku.
Oni koji siju zimi, anju ljeti. Zima je ovaj svijet, dok je ljeto ono
vjeno kraljevstvo (eon). Sijmo na svijetu da bismo u ljeto eli. Zbog
ovoga nam ne dolikuje da ne molimo zimi. Nakon zime dolazi ljeto. No
ako bi itko zimi eo, taj ne bi uistinu eo, ve bi samo upao, budui da
za pravu etvu takav ovjek nee dobiti priliku. Nije samo [...] da e [...]
proizai, ve takoer ni na Sabat [...] nema ploda.
Krist je doao 53 jedne da otkupi, druge da spasi, ostale da iskupi.
Otkupio je one koji bijahu stranci, i uinio ih je svojima. Svoje je oda-
slao, onima kojima se po svojoj volji zavjetovao. Svoj ivot nije drago-
voljno poloio kad se ukazao, ve je on to uinio na samome poetku
svijeta. Tada je prvi put doao da ga uzme, budui da mu je bio dan
kao zavjet. No, dospio je u ruke pljakaima, i bje zarobljen, no On ga
je spasio. Iskupio je sve dobre ljude na ovome svijetu, kao i zle.
Svjetlo i tama, ivot i smrt, desno i lijevo, jedno su drugome neraz-
dvojna braa. Zbog ovoga, niti su dobri dobri, niti su zli zli, niti je ivot
ivot, niti je smrt smrt. Iz ovog e se razloga svi rastvoriti u svoj prvotni
oblik. No oni koji su uzvieni iznad svijeta, nerastoivi su i vjeni.
Imena dana onima od ovog svijeta varljiva su, jer skreu nae misli
od onoga to je ispravno, prema onome to nije. Onaj, stoga, koji uje
rije "Bog" ne uvia to je tono, ve uoava ono netono. Tako je isto
i sa rijeima "Otac", "Sin", "Duh Sveti", "ivot", "Svjetlo", "Uskrsnu-
e", "Crkva", i svima ostalima - ljudi ne uviaju ono to je tono, ne-
go ono to je netono, [osim] ako sami nisu spoznali sto je tono. [Ime-
na koja se uju] u svijetu, [... 54 varljiva su. Da su] u eonu vjenog kra-
ljevstva, tada se na ovome svijetu ne bi nikad spominjala, niti bi se po-
stavljala meu stvari od ovoga svijeta. Njihov je svretak u vjenom
kraljevstvu.
Jedno jedino ime ne izgovara se u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu;
to je ime uzvieno nad svime, ime Oca. Jer, Sin ne bi postao Otac da se
nije ogrnuo Oevim imenom. Oni koji to ime imaju, to znaju, no o nje-
mu ne govore. No, oni koji ga nemaju, ti ga ne znaju.
Istina je dovela do postanka imena u svijetu zbog nas, jer nju nije
mogue bez tih imena upoznati. Istina je jedna i jedina; ona je mno-
tvo zbog nas, kako bi nas tim mnotvom u ljubavi pouila o ovoj jednoj
stvari. Vladari (arhonti) htjedoe zavesti ovjeka, jer vidjeli su da je on
u srodstvu s onima koji su istinski dobri. Uzeli su, stoga, ime od onih
dobrih i dali ga onome koji nije dobar, kako bi ga kroz ime zaveli i ve-
zali za nedobro. Kakvu su im uslugu uinili! Potaknuli su ih da se uda-
lje od onih koji nisu dobri, i smjeste medu one koji su dobri, koji su im
poznati, jer, htjeli su uzeti slobodnoga ovjeka i uiniti ga svojim ro-
bom na vjenost.
Postoje sile koje [...] ovjeku, jer ne ele da bude [spaen], budui
da bi tad mogle [...] jer, ako je ovjek [spaen, tad vie nema nikakvih]
rtvovanja [...] i ivotinje se silama 55 ne nude. rtve su se, zapravo,
prinosile ivotinjama. Donosile su se, tovie, ive, i usmrtile bi se tek
pri samome prinoenju. Nasuprot tome, ovjeka ponudie Bogu mrtva,
i on oivje.
Prije nego je Krist doao, na svijetu nije bilo kruha. Tako je isto i u
Raju, mjestu gdje je ivio Adam, bilo mnogo stabala da hrane ivotinje,
a nije bilo penice da nahrani ovjeka. ovjek se hranio kao ivotinja,
no kad je Krist doao, savreni ovjek, on je sa nebesa donio kruh, ka-
ko bi se ovjek hranio hranom ovjejom. Vladari miljahu da ine to
to ine svojom voljom i vlastitom moi, no, Duh Sveti je potajno kroza
njih inio sve kako je htio. Istina, koja postoji od poetka, sije se posvu-
da. I mnogi vide kako se sije, no malo ih je koji vide kako se anje.
Neki rekoe, "Marija zae od Duha Svetoga", no, varaju se. Vara-
ju se, i ne znaju to govore. Kad je ena ikad zaela od ene? Marija je
djevica koju niti jedna sila nije oskvrnula. Ona je velika anatema Heb-
rejima, koji su apostoli i apostolski ljudi. Ova djevica, koju niti jedna
sila nije oskvrnula [...] moi same oskvrnjuju. I Gospodin ne [bi] rekao
"[Oe moj koji jesi na] nebesima" (Mt 6,17) da nije imao i drugog oca,
ve bi rekao samo "[Oe moj]".
Gospodin ree uenicima, "[...] 56 iz svake kue donesite u kuu
Oevu. No ne uzimajte (nita) iz kue Oeve, niti ita iz nje iznosite."
"Isus" je skriveno ime, "Krist" je ime koje je otkriveno. Iz ovoga raz-
loga "Isus" ne pripada niti jednom jeziku; njega se uvijek zove imenom
"Isus". No to se "Krista" tie, njegovo je ime na sirijskom "Mesija",
a na grkom se zove "Krist". I svi ga drugi u skladu sa svojim jezikom
koriste. "Nazareanin" je onaj koji otkriva to je skriveno. Krist sve ima
u sebi; ovjeka, anela, otajstvo i Oca.
Oni koji kau da je Gospodin prvo umro, a (zatim) uskrsnuo, varaju
se, jer on je prvo uskrsnuo, a (potom) umro. Jer, ako netko ne dosegne
uskrsnue, on nee umrijeti. Kao to Bog ivi, on bi...
Nitko veliku i vrijednu stvar ne sakriva u neemu to je i samo veli-
ko, no mnogo su puta nebrojene tisue polagane u neto to samo vri-
jedi jedan novi. Usporedi sa duom. Ona je vrijedna, a ula je u tije-
lo vrijedno prezira.
Neki se boje da e uskrsnuti goli. Zbog ovoga oni ele uskrsnuti u
tijelu, i ne znaju da su upravo oni koji [tijelo] nose zapravo goli, dok
oni koji [...] sebe razodijevaju, nisu goli. "Tijelo [i krv nee] naslijedi-
ti kraljevstvo [Boje]" (1 Kor 15,50). to je to to nee 57 naslijediti?
Ono to je na nama. No, to je to to e naslijediti? Ono to pripada Isu-
su i njegovoj krvi. Zbog ovoga on ree, "Ako ne jedete tijela Sina ov-
jejeg, i ne pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi." (Iv 6, 53) to je
to? Njegovo tijelo je rije, a njegova je krv Duh Sveti. Onaj tko je to
primio, ima hranu, i pie, i ruho. I prigovaram drugima koji kau da on
nee uskrsnuti. Po tome, oba su kriva. Ti kae da tijelo nee uskrsnuti.
Reci mi, stoga, to e uskrsnuti, kako bi te tovali. Ti kae duh u tije-
lu, i ovo svjetlo u tijelu, (no) to je tvar koja je u tijelu, i to god da spo-
mene, ne spominje nita to postoji izvan tijela. Neophodno je, stoga,
u ovome tijelu uskrsnuti, jer u njemu se sve nalazi. U ovome su svijetu
oni koji odijevaju ruho bolji od samoga ruha. U kraljevstvu nebeskom
ruho je bolje od onih koji se njime zaodijevaju.
Vodom se i vatrom cijelo mjesto proiava - vidljivo vidljivim,
skriveno skrivenim. Neke su stvari prikrivene u onome vidljivom. U
vodi postoji voda, vatra je u ulju za pomast.
Isus ih je sve potajice preuzeo, jer, nije nam se ukazao onakvim ka-
kav jest, ve u obliku u kojem bi ga [mogli] vidjeti. Ukazao im se [svi-
ma. Ukazao se] velikima kao velik. [Ukazao] se malenima kao malen.
Anelima se [ukazao 58] kao aneo, i ljudima kao ovjek. Njegova se
rije, stoga, pred svima krila. Neki su ga, dodue, i vidjeli, mislivi da
vide sebe, no kada se ukazao svojim uenicima u slavi na gori, tad nije
bio malen. Postao je velik, no velikima je uinio i svoje uenike, kako
bi ga u njegovoj veliini oni mogli vidjeti.
U zahvali on tog dana ree, "Ti, koji si savreno svjetlo sjedinio sa
Duhom Svetim, sjedini i anele s nama kao odrazima." Ne prezrite ja-
ganjce, jer bez njih je nemogue vidjeti kralja. Nitko nee moi pristu-
piti kralju ako je gol.
Nebeski ovjek ima mnogo vie sinova od zemaljskog. Ako je toliko
sinova Adamovih, iako oni umiru, koliko je tek sinova savrenog ov-
jeka, koji nikada ne umiru, ve se svagda samo raaju. Otac e zaeti
sina, no sin nema moi da i sam zane sina. Jer onaj tko bje zaet, sam
nema mo da zane. Sinovi stoga dobivaju brau, a ne sinove. Svi za-
eti na ovome svijetu, na prirodan su nain zaeti, a drugi primaju [hra-
nu] s [mjesta] na kojemu su roeni. ovjek svoju hranu [prima] iz obe-
anja da e biti uznesen do nebesa. [...] njemu od usta. [I da je] rije iz
toga mjesta 59 otila, hranila bi se iz ustiju i postala bi savrena. Jer, oni
savreni poljupcem e zaeti i roditi ivot. Iz ovoga se razloga i mi me-
usobno ljubimo. Zaee primamo iz uzajamne milosti.
Tri su bile koje su uvijek hodale uz Gospodina: Marija, njegova maj-
ka, sestra, i Magdalena, ona koju nazivahu njegovom druicom. Njego-
va majka i njegova sestra, i druica njegova, sve tri zvale su se Marije.
"Otac" i "Sin" jedno su ime, dok je "Duh Sveti" dvostruko ime. Oni su
posvuda: oni su iznad, i ispod; oni su skriveni, i otkriveni. Duh Sveti je u
otkrivenome; on je ispod. On je isto tako i u otkrivenome: on je i iznad.
Svecima slue i zle sile, jer Duh Sveti ih je oslijepio kako bi misli-
le da slue (obinome) ovjeku dok to ine za svece. Iz ovog je razlo-
ga jedan od uenika jednoga dana zamolio Gospodina neto od ovoga
svijeta. On mu ree, "Zamoli svoju majku, i ona e ti dati od onoga to
je nama strano."
Apostoli rekoe uenicima, "Neka cijela naa rtva sadri sol." Oni
[Sofiju] nazivahu "sol". Bez nje, nijedna se rtva ne prihvaa. No Sofija
je jalova, i [bez] djece, i zato se zove "trag soli". Gdje god da e [...] na
svoj vlastiti nain, Duh Sveti [..., 60 i] njezina su djeca mnogobrojna.
to otac posjeduje, pripada sinu, a samome sinu, dok je malen, nee
se povjeriti ono to on jest. No, kada postane mukarac, njegov mu otac
daje sve to on posjeduje.
Oni koji su skrenuli s pravoga puta, koje sam duh raa, najee za-
strane upravo zbog duha. Jednim se istim dahom, dakle, vatra raspiru-
je i gasi.
Echamoth je jedno, a Echmot drugo. Echamoth je Mudrost sama po
sebi, dok je Echmoth Mudrost smrti koja smrt poznaje, i koja se zove
"mala Mudrost".
Na svijetu postoje ivotinje ovjeku poslune, poput bika, magarca i
drugih te vrste, a postoje i divlje ivotinje, koje ive daleko u pustinja-
ma. ovjek ore svoju zemlju uz pomo domaih ivotinja, i od ovoga
on hrani (i) sebe i ivotinje, bilo pitome ili divlje. Usporedi savrenog
ovjeka. Uz pomo poslunih sila on ore, skrbei se za to da sve nasta-
ne. Zbog ovoga cijelo mjesto opstoji, i dobro i zlo, i lijevo i desno. Duh
Sveti nad svime bdije i nad [svim] silama vlada, "pitomima" i "divlji-
ma", kao i onima koje su jedinstvene. On ih, tovie, [... (i)] zatvara, ka-
ko bi [ako ...] ele, ne bi mogle [pobjei].
[Onaj koji] je stvoren [prekrasan je, no] za sinove njegove 61 ne moe
se rei da su plemenita stvorenja. Da nije stvoren, ve da je zaet, nje-
govo bi sjeme bilo plemenito. No, on je stvoren, (i) on je zaeo. Kakva
je to plemenitost? Prvo nasta preljub, potom ubojstvo. I on bje roen iz
preljuba, jer dijete je zmije. I postao je, stoga, ubojica, poput svog oca,
i ubio je svog brata. Svaka obljuba izmeu onih koji nisu jedno drugo-
me nalik, naziva se preljub.
Bog je bojadisar. I kao to se dobre boje, koje nazivamo "istinski-
ma", rastvaraju sa onime to je njima obojano, tako je isto i s onima ko-
je je Bog obojio. Budui da su njegove boje besmrtne, oni zbog tih bo-
ja postaju besmrtni. Bog uranja, one koje uranja, u vodu.
Nikome nije mogue vidjeti nita od onoga to odista postoji, osim
ako tome ne postane nalik. To se, meutim, ne dogaa sa ovjekom na
ovome svijetu: on vidi sunce, a da sam nije sunce; i vidi nebo i zemlju i
druge stvari, a da nita od toga sam nije, i to je prava istina. No, ti si vi-
dio neto sa tog mjesta, i postao si tomu nalik. Vidio si duh, duh si i po-
stao. Vidio si Krista, Krist si i postao. Vidio si [Oca, i] Otac e posta-
ti. Zato [ovdje] vidi sve, ali sebe ne [vidi], no [ondje] e sebe vidjeti
- i to to vidi, to e i [postati].
Vjera prima, ljubav daje. [Nitko nee moi 62 primiti] bez vjere. Ni-
tko nee moi dati bez ljubavi. I zato, kako bismo uistinu primili, mi
vjerujemo, a kako bismo mogli voljeti, dajemo, jer ako netko daje bez
ljubavi, nema nikakve koristi od toga to je dao. Onaj tko je primio bi-
lo to drugo osim Gospodina, taj je jo Hebrej.
Apostoli, koji su bili prije nas, zvali su ga ovim imenima: "Isus, Nazo-
renac, Mesija", odnosno, "Isus, Nazorenac, Krist." Zadnje ime je "Krist",
prvo ime je "Isus", ono u sredini je "Nazareanin". "Mesija" ima dva
znaenja, i "Krist" i "izmjereni". "Isus" na hebrejskom znai "iskuplje-
nje". "Nazara" je "istina". "Nazareanin" zato znai "istina". "Krist" ...
bio izmjeren. "Nazareanin" i "Isus" su ti koji bijahu izmjereni.
Kada se biser baci u blato, on gubi na vrijednosti, i ne postaje nita
vredniji ak i ako se pomae balzamovim uljem. No, u oima onoga tko
ga posjeduje, on e uvijek imati vrijednost. Usporedi sa sinovima Bo-
jim, gdje god bili. U oima Oca, oni e uvijek imati vrijednost.
Ako kae, "Ja sam idov", nitko nee ni trepnuti. Ako kae, "Ja
sam Rimljanin", nitko se nee uznemiriti. Ako kae, "Ja sam Grk, bar-
barin, rob, slobodan ovjek", bit e svima svejedno. Ali [ako kae], "Ja
sam kranin", [...] e zadrhtati. Kad bih i ja mogao [...] tako - onaj i-
je je ime [...] nee moi podnijeti [to uti].
Bog je 63 ljudoder. Iz ovog se razloga ljudi njemu podnose [kao rt-
va]. Prije nego su se na rtvu nosili ljudi, rtvovale su se ivotinje, jer
oni kojima se rtva upuivala nisu bili bogovi.
I boce od stakla i vrevi od gline nastaju uz pomo vatre. Kada se
staklene boce razbiju, one se ponovo izrauju, jer nastale su uz pomo
daha. No, kada se razbiju vrevi od gline, oni se unite, jer bijahu stvo-
rene bez pomoi daha.
Magarac koji je okretao mlinski kota prehodao je stotinu milja. Ka-
da su ga odvezali, uvidio je da jo uvijek stoji na istome mjestu. Posto-
je ljudi koji mnogo putuju, a da se nikad ne priblie nekom cilju. Kada
ih je veer zatekla, nisu vidjeli ni grada ni sela, ni ita to je ljudskom
rukom ili od prirode stvoreno, niti moi, niti anela. Uzaludan bjee tih
bijednika sav trud.
Euharistija je Isus, to se na sirijskome zove "Pharisatha", to znai
"onaj raspeti", jer Isus je doao da razapne svijet. Gospodin je doao u
Levijevu bojadisaonicu. Uzeo je sedamdeset i dvije razliite boje, i ba-
cio ih u isti lonac. Sveto je iz lonca izvadio bjee bijelo. I on ree, "Ta-
ko je Sin ovjeji doao [kao] bojadisa."
Mudrost, koju zovu "jalova", majka je anela. I druica [...] Mari-
ja Magdalena. [... ljubio] nju vie nego [ostale] uenike [i obiavao je]
ljubiti [esto] njezine [...]. Ostali [uenici 64 ...]. Rekoe mu, "Zato nju
voli vie nego nas?" Spasitelj odgovori i ree im, "Zato vas ne volim
kao nju? Kada su ovjek koji vidi i slijepac u tami, oni se ne razlikuju.
Kada doe svjetlo, tada e onaj koji vidi svjetlo ugledati, a onaj koji je
slijep ostat e u tami."
Gospodin ree, "Blagoslovljen je onaj koji jest prije nego je postao.
Jer, onaj koji jest, bio je, i bit e."
Nadmo ovjeka oku nije vidljiva, ve lei u onome to je skriveno
od pogleda. Zato je on gospodar ivotinjama koje su od njega jae i ve-
e, po mjerama vidljivoga i skrivenoga. To im omoguuje da preive.
No, ako se ovjek odvoji od njih, one se meusobno ubijaju i grizu. I
prodirale su jedna drugu zato jer nisu nalazile hranu. No, sada su pro-
nale hranu, jer ovjek je poeo obraivati zemlju.
Kada netko ude u vodu i izae bez da je ita primio, i kae, "Ja sam
kranin", on je to ime posudio uz kamate. No, ako primi Duh Sveti, on
to ime dobiva na dar. Onaj koji je primio dar, ne mora ga vratiti, no od
onoga koji ga je uz kamatu posudio, oekuje se isplata. To se isto [do-
gaa onome] koji iskusi otajstvo.
Brak je veliki misterij! Jer, [bez] njega, svijet ne bi [postojao]. Po-
stojanje [svijeta...], i postojanje [... braka]. Pomisli na [... odnos], jer on
posjeduje [...] mo. U njezinu je odrazu 65 [oskvrnue].
Meu oblicima zlog duha nalaze se muki i enski. Muki su oni koji
se sjedinjuju sa duama koje nastanjuju enski lik, a enski su oni koji
se mijeaju s onima u mukome obliju, kroz onoga koji bijae neposlu-
an. I nitko im ne moe utei, jer oni ga vrsto dre dok ne primi muku
i ensku snagu, naime, mladoenju i mladu. - Prima ih odraz brane
lonice. - Kada raskalaene ene vide mukarca kako sam sjedi, one
skau na njega, i igraju se s njime, i oskvrnjuju ga. Tako isto i razbludni
mukarci, kada vide lijepu enu koja sama sjedi, oni je opsjedaju i pro-
gone, u elji da je oskvrnu. No, ako vide mukarca i njegovu enu kako
jedno pored drugoga sjede, tada ena ne moe doi u mukarca, niti mo-
e mukarac doi u enu. Tako, ako su odraz i aneo ujedinjeni jedno s
drugim, niti jedno od njih ne moe ui niti u mukarca niti u enu.
Onaj koji e napustiti svijet, i kojeg se, zbog toga to je u svijetu bio,
vie ne moe zadravati, taj je oito uzdignut nad eljom za [...] i stra-
hom. On je gospodar nad [...]. On je iznad zavisti. Ako [...] doe, oni
[ga] grabe i gue. I kako bi [on] mogao utei [velikim...] silama? Kako
bi on mogao [...] postoje neki [koji kau] "Mi smo vjerni", kako ih [,..
66 neisti duhovi] i demoni. Jer, kad bi imali Duh Sveti, tada ih nijedan
neisti duh ne bi progonio. Ne boj se tijela, niti ga ljubi. Ako ga se boji,
tada e tobom vladati. Ako ga ljubi, progutat e te i onemoati.
I tako je on ili na ovome svijetu, ili u uskrsnuu, ili negdje izmeu.
Boe, sauvaj me da tamo ne zavrim! U ovome svijetu postoji dobro
i zlo. Njegovo dobro nije dobro, a njegovo zlo nije zlo. No postoji zlo
nakon ovoga svijeta, koje je istinsko zlo - ono to se zove "sredina". To
je smrt. Dok smo na ovome svijetu, dolikuje nam da steknemo uskrsnu-
e, tako da se, kad zbacimo sa sebe tijelo, naemo u pokoju, i ne luta-
mo u sredini. Mnogi na tom putu zalutaju. Dobro je otii sa ovoga svi-
jeta prije negoli se sagrijei.
Ima nekih koji niti ele niti mogu. I drugih koji, ako i ele, nema-
ju od toga koristi: oni nisu nita uinili, budui da (vjeruju), [...] ini ih
grenicima. A ako ne ele, pravda e ih u oba sluaja zaobii: [to je]
uvijek pitanje volje, ne ina.
Apostolski je ovjek u viziji vidio ljude zatvorene u goruoj kui,
vezane vatrenim [...], lai [...], plamtei [...] njih u [...] vjeri [...]. I oni
im rekoe, "[...] biti spaeni?" [...] "Oni to nisu eljeli. Primili su [...]
kaznu, ono to se naziva 67 '[...] tama', jer je on [...]"
Iz vode i vatre nastali su dua i duh. Iz vode je, i vatre, i svjetla (nastao)
sin brane lonice. Vatra je pomazanje, svjetlo je vatra. Ne govorim o
vatri koja nema oblik, ve o onoj drugoj, bijelog oblija, bljetavoj i
prekrasnoj, koja daje ljepotu.
Istina nije na ovaj svijet dola gola, nego u raznim simbolima i obli-
cima. Niti na jedan drugi nain svijet nee primiti istinu. Postoji ponov-
no roenje i njegov odraz, i svakako je neophodno biti ponovo roen
kroz odraz. Kakav? Kroz uskrsnue. I odraz mora kroz odraz uskrsnu-
ti. Brana lonica i odraz moraju kroz odraz proi do istine: to je obno-
va. To moraju uiniti ne samo oni koji stvaraju ime Oca i Sina i Duha
Svetoga, ve <i oni koji> ih stvorie za vas. Tko to ne prihvati, oduzet
e mu se i naziv ("kranin"). Pomazanje [...] dobiva se kroz snagu kri-
a. Ovu mo apostoli zovu "desno i lijevo", i ta osoba vie nije kra-
nin, ve Krist.
Gospodin je u otajstvu sve [inio], krtenje, pomazanje, priest i
iskupljenje, i branu lonicu.
[...] on ree, "Doao sam da [ovo ispod] uinim nalik onome [iznad,
i ono] vanjsko nalik onome [nutarnjem. Doao sam ih spojiti] na tome
mjestu." [...] ovdje kroz [simbole...]. Oni koji kau, "[Postoji nebeski
ovjek i] postoji onaj koji je iznad [njega"], varaju se. - Jer, prvog od te
dvojice nebeskih [ljudi], onog koji se razotkrio, 68 oni zovu "onaj koji
je dolje"; a onaj kojem sve to je skriveno pripada (trebao bi biti) taj ko-
ji je iznad njega. No, bilo bi bolje da kau, "Unutarnji i vanjski, i izvan
onog izvanjskoga". Zbog ovog Gospodin nazva unitenje "vanjskom
tamom": izvan nje ne postoji vie nita. On je rekao, "Moj otac, koji
jest u skrovitosti." On ree, "Ui u svoju sobu, zatvori vrata, i pomoli
se svomu Ocu, koji je u skrovitosti" (Mt 6,6), on koji je u svima njima.
No ono to je u svima njima jest punina. Povrh nje nema u njemu nita
drugo. To je onaj o kojem je reeno, "Onaj koji je iznad njih".
Prije Krista, neki su doli iz mjesta u koje vie nisu mogli ui, i oti-
li tamo otkuda vie nisu mogli izai. Potom je doao Krist. One koje su
uli on je iznio, a one koji su izali, on je unio.
Dok je Eva bila u Adamu, smrt nije postojala. Kada je od njega od-
vojena, nastala je smrt. Ako on ponovo ue, i postane kao ranije, smrt
vie nee postojati.
"Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" (Mk, 15,34 i paralele).
Na kriu je ove rijei izgovorio, jer mjesto to bijae napustio.
[...] koji bjee roen iz njega koji [...] od Boga. [...] iz mrtvih. [...]
bio, ali sada [...] savren. [...] tijelo, no ovo [...] jest istinsko tijelo. [...]
nije istina, ve [...] samo odraz istine. 69
Brana lonica nije za ivotinje, niti za robove, niti za oskvrnute e-
ne; ona je za slobodne ljude i djevice.
Kroz Duh Sveti mi se ponovo raamo, no kroz Krista, mi se raamo
u oboma. Pomazanje dobivamo od Duha. Pri roenju bijasmo sjedinje-
ni. Nitko se ne moe vidjeti u vodi ili zrcalu bez svjetla. Zbog toga nam
je potrebno krstiti se u oboma, svjetlu i vodi. Svjetlo je pomazanje.
U Jeruzalemu postojahu tri mjesta na kojima se rtvovalo. Ono ko-
je je gledalo na zapad zvalo se "sveto". Ono koje je gledalo na jug zva-
lo se "sveto od svetoga". Tree, koje je gledalo na istok, zvalo se "sveto
od svetih", i na to su mjesto samo najvii sveenici mogli ui. Krtenje
je "sveto" mjesto. Iskupljenje je "sveto od svetoga". Brana je lonica
"sveto od svetih". Krtenje ukljuuje uskrsnue [i] iskupljenje; iskup-
ljenje (se dogaa) u branoj lonici. No brana je lonica u onome to
je uzvienije od [...] nee pronai [...] oni su koji mole [...] Jeruzale-
mu. [...] Jeruzalemu koji [...] Jeruzalemu, [...] oni zovu "sveto od sve-
tih" [...] rasparao se veo [...] brane lonice osim odraza [...] 70 odozgo.
Zbog ovoga se veo rasparao od vrha do dna. Jer, nekima je odozdo va-
ljalo poi gore.
Sile ne vide one koje poput ruha obavija savreno svjetlo, i stoga ih
ne mogu ni zatoiti. ovjek e se tim svjetlom svetootajstveno zaodje-
nuti u sjedinjenju.
Da se ena od mukarca nije odvojila, tad s njime ne bi umrla. Iz
odvajanja nastala je smrt. Zbog ovoga je Krist doao, kako bi uklonio
odvajanje koje je postojalo od poetka, i oboje ih ponovo sjedinio, i ka-
ko bi onima koji su zbog razdvajanja umrli ponovo dao ivot, i sjedinio
ih. ena se s muem sjedinjuje u branoj lonici. Oni koji se u branoj
lonici sjedine, ti vie nee biti razdvojeni. I zbog toga bje Eva od Ada-
ma odvojena, jer se nije s njime spojila u branoj lonici.
Dua Adamova nastala je od daha. S njome je sjedinjen duh. I maj-
ka mu njegova bjee dana. Dua mu bi oduzeta, i zamijenjena [duhom].
Kada je konano sjedinjen (sa duhom), [on je izrekao] rijei koje sile
nisu razumjele. Zavidjele su mu [...] sjedinjenost duha [...] skrivenu [...]
mogunost [...] da same sebe [...] branu lonicu, kako bi [...].
Isus se ukazao [...] Jordanu - [punina kraljevstva] nebeskog. Onaj
koji [bijae roen] prije svega ostalog 71 bje roen opet. Onaj koji jed-
nom [bje pomazan], pomazanje opet. Onaj koji bijae iskupljen, zauz-
vrat je iskupio (druge).
Zaista, potrebno je izrei otajstvo. Otac svekolikosti sjedinio se s
djevicom koja je dola odozgo, i tog ga dana obasja vatra. Pojavio se u
velikoj branoj lonici. Njegovo je tijelo, stoga, upravo na taj dan nasta-
lo, i napustilo tu lonicu kao neto to je zaeto od mladoenje i mlade.
Sve je u njemu Isus kroza njih uspostavio. Svakome od njegovih ueni-
ka potrebno je nai svoj pokoj.
Adam nastade od dvije djevice, od duha, i djevianske zemlje. Krist,
stoga, bijae roen od djevice kako bi ispravio posljedice pada koji se
na poetku dogodio.
U Raju rastu dva stabla. Jedno do njih raa [ivotinje], a drugo ljude.
Adam [bijae jeo] sa stabla koje raa ivotinje, i posta stoga i sam ivo-
tinja, i nastavi ivotinje raati. Iz tog se razloga djeca Adamova klanja-
ju [ivotinjama]. Stablo [...] plod je [...] narastao. [...] jeo [...] plod [...]
raa ljude, [...] ovjek. [...] Bog stvori ovjeka, [...ljudi] 72 stvorie Bo-
ga. Tako je to na ovome svijetu - ljudi stvaraju bogove i klanjaju se to-
mu to su stvorili. Bogovi su ti koji bi se trebali klanjati ljudima!
Postignua ovjekova svakako ovise o njegovim moima. Iz ovoga
razloga, kada govorimo o neijim postignuima, govorimo o "sposob-
nostima". Jedno od njegovih postignua njegova su djeca, koja nastaju
iz trenutka spokoja. Njegove sposobnosti odreuju njegova postignua,
no taj se spokoj jasno vidi na njegovoj djeci. Vidjet ete da se ovo izrav-
no odnosi i na odraz. ovjek stvoren kao odraz sve postie svojom tje-
lesnom snagom, no djecu svoju stvara s lakoom.
Na ovome svijetu robovi slue slobodnima. U kraljevstvu nebeskom
slobodni e sluiti robovima: djeca nastala u branoj lonici sluit e
djeci nastaloj iz braka. Djeca brane lonice imaju [samo jedno] ime:
pokoj. Njima ne treba neki (drugi) oblik, [jer posjeduju] misaonost,
[...]. Ona su mnogobrojna [...] u onome [...] slavi [...]
Oni [...idu] do vode i u nju ulaze. [...] iz (vode), posveuju je, [...] oni
koji posjeduju [...] u njegovo ime. Jer, on ree, "Dolikuje nam da [tako]
ispunimo svu 73 pravednost" (Mt 3,15)
Oni koji kau da e prvo umrijeti a potom uskrsnuti, grijee. Ako ne
prime uskrsnue dok su jo ivi, nakon smrti nita nee primiti. Isto ta-
ko, kada o krtenju govore, oni kau, "Krtenje je divotno", jer ako ga
ljudi prime, ivjet e.
Apostol Filip je rekao, "Josip je zasadio vrt, jer trebalo mu je drvo za
njegov tesarski obrt. On je taj koji je nainio kri od stabla kojeg je za-
sadio. Njegov je vlastiti sin razapet na tome to je on zasadio. Njegov
sin bijae Isus, a zasad bijae kri." Drvo ivota je usred vrta, no od mas-
linova drveta mi dobivamo pomazanje, a iz pomazanja, uskrsnue.
Ovaj svijet jede leine, i sve to se u njemu pojede i samo umire. Isti-
na jede ivot, i nitko, stoga, ne umire tko se [istinom] nahrani. Odatle
je i Isus doao i donio hranu. Onima koji su to eljeli, dao je [ivot, ka-
ko] ne bi umrli.
Bog [...] raj. ovjek [...] raju. Postoje [...] i [...] Boje. [...] Za onime
to je u [...] ja udim. Taj je raj [mjesto gdje] e mi rei, "[...jedi] ovo
ili nemoj jesti [ono, po svojoj] 74 elji." Tamo gdje u jesti to elim,
nalazi se drvo spoznaje. Ono je ubilo Adama, ali ovdje je drvo spoznaje
probudilo ovjeka u ivot. Zakon bijae to drvo, drvo koje daje spoznaju
dobra i zla. Niti ga je udaljilo od zla, niti ga je postavilo u dobro, ve je
za one koji su s njega jeli stvorilo smrt. Jer, kada je rekao, "Jedi ovo, ne
jedi ono", to bijae poetak smrti.
Pomazanje je iznad krtenja, jer, zbog "pomazanja" (khrisma) smo
mi nazvani "kranima", ne zbog "krtenja" (baptizein). Iz tog razloga
i "Krist" (Pomazanik) nosi svoje ime. Jer, Otac je pomazao Sina, Sin je
pomazao apostole, a apostoli su pomazali nas. Tko je pomazan, posje-
duje sve. On posjeduje uskrsnue, svjetlo, kri, Duh Sveti. Otac mu je
to dao u branoj lonici; ovaj je primio (dar). Otac bijae u Sinu, i Sin
bijae u Ocu. To je kraljevstvo nebesko.
Gospodin je dobro rekao: "Neki uoe u kraljevstvo smijui se, a
izaoe [...] jer [...] kranin, [...] im je [... uao u] vodu, izaao [...]
sve (od ovoga svijeta), [...] jer [...] sitnica, no [... pun] prezira za [...]
kraljevstvo [nebesko ...]. Ako on prezire [...] i ismijava kao sitnicu, [...]
van smijui se. Isto je tako 75 sa kruhom, i kaleom i uljem, iako i nad
time postoji neto uzvienije.
Svijet je nastao iz pogreke. Onaj koji ga je stvorio namjeravao ga
je stvoriti vjenim i besmrtnim, no nije uspio postii to to je elio. Jer,
svijet nikad nije bio neprolazan, kao to to nije ni onaj koji ga je stvorio.
Ne postoje trajne stvari, trajna su samo djeca. I nita nee postati nepro-
lazno, ako prvo ne postane dijete. Ali, kako onaj koji nije bio u stanju
primiti moe biti sposoban dati?
Kale molitve sadri vino i vodu, to slui kao simbol krvi na kojoj
se zahvaljujemo. I pun je Duha Svetoga, i pripada u cijelosti savrenom
ovjeku. Kad ovo pijemo, mi primamo savrenog ovjeka. iva voda
je tijelo. I neophodno je da ivoga ovjeka njome ogrnemo. I kada tako
ulazi u vodu, on svlai odjeu kako bi se ogrnuo savrenim ovjekom.
Konj stvara konja, ovjek stvara ovjeka, Bog stvara Boga. Uspore-
di sa mladoenjom i [mladom]. Oni dolaze iz [...]. Nijedan idov [...]
[...] postojao. A [...] od idova. [...] krani [...] ovi [...] spominju se kao
"izabran narod [...]" 76 i "Istinski ovjek" i "Sin ovjeji" i "Sjeme Si-
na ovjejeg". Ova je istinska rasa u svijetu poznata. ...da sinovi bra-
ne lonice poivaju.
Dok je sjedinjenje na ovome svijetu, ono mua i ene - snaga do-
punjena slabou (?) - u vjenome kraljevstvu (eonu) oblik je sjedinje-
nja sasma drukiji, iako ga istim imenom zovemo. Ima, meutim, i dru-
gih imena; ona su uzvienija od svakog imena koje je nadjenuto, i jaa
su od svake snage. Jer, gdje god ima snanih, ima i onih koji su u snazi
nadmoniji. Ovo nisu stvari razliite, ve potpuno iste. To je ono to se
nee moi uzdii iznad tjelesnog srca.
Nije li potrebno i onima koji sve posjeduju sebe upoznati? Jer, ako
sebe ne spoznaju, nee moi uivati u onome to posjeduju, kao to
umiju uivati oni koji sebe spoznae.
Ne samo da nee moi zatoiti savrenoga ovjeka, ve ga nee mo-
i ni vidjeti, jer ako ga vide, tada e ga i zatoiti. Nitko ovaj dar ne mo-
e drukije stei, nego da se zaodjene savrenim svjetlom [i] da sam po-
stane savreno svjetlo. Onaj koji se njime [ogrnuo] ui e [...]. Ovo je
savreni [...] koji mi [...] postanemo [...] prije nego napustimo [...]. Tko
primi sve [...] ovdje [...] moi e [...] to mjesto, ali e [... sredini] budu-
i da je nesavren. 77 Samo Isus zna kakav je njegov kraj.
Sveti ovjek je u potpunosti svet, ukljuujui i njegovo tijelo. Ako
primi kruh, posvetit e ga. Ako primi kale, ili bilo to drugo, on e to
posvetiti, pa kako ne bi posvetio i tijelo?
Uinivi savrenom vodu krtenja, Isus je iz nje otklonio smrt. Zato
mi ulazimo u vodu, ali ne ulazimo u smrt, kako ne bi bili izliveni u duh
svijeta. Kada taj duh zapue, on donosi zimu. No, kada Duh Sveti pu-
e, tad dolazi ljeto.
Onaj tko je spoznao istinu, slobodan je ovjek, no slobodan ovjek
ne grijei, jer "tko god ini grijeh, rob je grijeha" (Iv 8,34). Istina je
majka, a znanje otac. Oni koji misle da se grijeh na njih ne odnosi, svi-
jet zove "slobodnima". "Znanje" istine samo "ini takve ljude oholi-
ma", to i znae rijei "ini ih slobodnima". Ono im ak prua osjeaj
nadmoi nad svijetom, no "ljubav izgrauje" (1 Kor 8,1). Onaj koji je
kroz znanje istinski slobodan, zapravo je rob, zbog ljubavi prema oni-
ma koji jo nisu dosegli slobodu spoznaje. Spoznaja ih ini sposobnima
da postanu slobodni. Ljubav [nikad ne naziva] neto 'svojim vlastitim',
[...] ona [...] posjeduje [...]. Ona nikad [ne kae "Ovo je tvoje"] ili "Ovo
je moje", [ve "Sve je ovo] tvoje". Duhovna je ljubav vino i miris. 78
U njoj uivaju svi koji se njome pomau. Uivat e (u mirisu) ak i oni
koji stoje blizu pomazanih. No, kad odu oni pomazani, ti nepomazani
koji su kraj njih stajali, ostaju u svojemu smradu. Samaritanac ranjeni-
ku nije dao nita osim vina i ulja, a to je pomast. Ona je zalijeila rane,
jer "ljubav pokriva mnotvo grijeha" (1 Pt 4,8).
Djeca koju ena nosi nalikuju ovjeku koji je ljubi. Ako je ljubi nje-
zin mu, ona njemu nalikuju. Ako je ljubi preljubnik, ona nalikuju pre-
ljubniku. Dogaa se, kad ena iz prisile spava sa svojim muem, a srce
joj je kod preljubnika s kojim se inae sjedinjuje, da dijete koje ona ro-
di nalikuje preljubniku. Vi koji ivite sa Sinom Bojim, ne ljubite svi-
jet, ve Gospodina, kako oni koje zanete ne bi nalikovali svijetu, ve
Gospodinu.
Ljudsko se bie sjedinjuje sa ljudskim biem. Konj se sjedinjuje s
konjem, magarac sa magarcem. Jedinke se unutar jedne vrste obino
spajaju [sa] sebi srodnima. I duh se tako mijea sa duhom, misao opi
sa milju, a [svjetlo] se sjedinjuje [sa svjetlom. Ako si] roen kao ljud-
sko bie, tada e te [ljudsko bie] ljubiti. Ako postane [duh], duh e
se s tobom sjediniti. Ako postane misao, misao e se s tobom 79 izmi-
jeati. Ako postane svjetlo, svjetlo e se s tobom spojiti. Ako posta-
ne jedan od onih koji na nebu obitavaju, tada e oni koji na nebu obi-
tavaju uz tebe poinuti. Ako postane konj, ili magarac, ili bik, ili pas,
ili ovca, ili bilo koja druga od ivotinja koje su izvan ili ispod, tada te
niti ljudsko bie, niti duh, niti misao, niti svjetlo nee moi ljubiti. Ni-
tko od onih koji pripadaju gore ili unutar, nee moi u tebi poinuti, ni-
ti e ti u njima biti.
Onaj koji je rob protivno svojoj volji, postat e slobodan. Onaj ko-
ji je postao slobodan voljom svog gospodara, i koji se potom prodao u
ropstvo, nee vie moi biti slobodan.
Poljodjelstvo na ovome svijetu zahtijeva usklaenost etiri osnovna
elementa. Samo zbog prirodnog djelovanja vode, zemlje, vjetra i svjet-
la biva etva u itnicu skupljena. I Boje se poljodjelstvo odvija zbog
etiri elementa - vjere, nade, ljubavi i spoznaje. Vjera je naa zemlja, u
kojoj mi primamo korijenje. [A] nada je voda koja nas othranjuje. Lju-
bav je vjetar od kojeg rastemo. Spoznaja je svjetlo kroz koje [sazrije-
vamo]. Milost je [etverostruka: ona je] zemaljska; ona je [nebeska;...]
najvieg neba; [...] u [...].
Blagoslovljen je onaj koji nijednoj dui nikad nije nanio [...]. 80 On
je Isus Krist. Doao je cijelome svijetu, a nikome nije bio na teret. Sto-
ga, blagoslovljen je onaj koji je takav, jer on je savreni ovjek. Rije
nam govori da je teko ovako neto odrediti. Kako da postignemo ne-
to ovako veliko? Kako e on svima pruiti spokoj? Prije svega, nikoga
nam ne dolikuje oalostiti - bio on velik, malen, nevjernik ili vjernik -
a onda pruiti spokoj samo onima koji iz zadovoljstva ine dobro. Ima
nekih kojima je od koristi da pruaju spokoj onima kojima je dobro.
Onaj tko ini dobro, takvim ljudima ne moe pruiti spokoj; jer, on ne
ini to on eli. No, budui da im ne priinjava alost, on ih nee ni une-
sreiti. Oni kojima je dobro poesto ljude unesreuju - makar im to i ne
bila namjera; takve ponekad vie unesreuje zlo koje je u njima. Onaj
tko posjeduje svojstva (savrenoga ovjeka), dobrima prua radost. Ne-
ki e, meutim, zbog svega ovoga biti duboko ojaeni.
Bijae tako jedan gospodar koji je posjedovao sve to je umu zamis-
livo, djecu, robove, stoku, pse, svinje, kukuruz, jeam, pljevu, travu,
meso i ir. [Bio je to] mudar ovjek i znao je ime se tko hrani. Pred
djecu je iznosio kruh [...]. Pred robove je stavljao [... i] brano. Stoci je
[bacao jeam] i pljevu i travu. Kosti je bacao psima, a svinjama ir 81
i pomije. Usporedi sa uenikom Bojim: ako je mudar, on e razumje-
ti to taj nauk predstavlja. Oblija tijela nee ga zavarati, ve e sva-
kome zaviriti u duu i s njime razgovarati. Na svijetu je mnogo ivoti-
nja u ljudskome obliju. Kada ih prepozna, svinjama e bacati ir, sto-
ci jeam, pljevu i travu, a psima e baciti kosti. Robovima e dati samo
osnovna znanja, a djeci e u potpunosti prenijeti nauk.
Postoji Sin ovjeji, i postoji sin Sina ovjejeg. Gospodin je Sin
ovjeji, a sin Sina ovjejeg je onaj koji stvara kroz Sina ovjejeg.
Sin je ovjeji od Boga primio sposobnost stvaranja. Isto tako, on po-
sjeduje i mo zaea. Onaj tko je primio sposobnost stvaranja, taj je i
sam stvorenje. Onaj tko je primio mo zaea, taj je i sam plod. Onaj
tko stvara ne moe zaeti. Onaj tko moe zaeti, posjeduje usto i mo
stvaranja. "Tko je stvorio, zaeo je", kau. No, njegov takozvani "po-
tomak" samo je stvorenje. Zbog [...] zaea, oni nisu njegovi potomci,
ve [...]. Onaj tko stvara, ini to otvoreno, te je i on sam vidljiv. Onaj
tko se trudi zaeti, ini to u [potaji], te je i on sam skriven, budui da je
[...] odraz. Onaj tko stvara [stvara] otvoreno. No, onaj tko se trudi djecu
[zaeti], ini to skriven od pogleda. Nitko [ne moe] znati kad [mu] 82
i ena jedno s drugim ope, izuzev njih dvoje. Uistinu, vjenanje je na
ovome svijetu misterij za one koji su se oenili. Ako je oskvrnuti brak
tako tajan, kakav je tek misterij onaj neoskvrnuti! Taj nije tjelesan, ve
ist. On ne dolazi od elje, nego od volje. On ne pripada tami ili noi,
ve danu i svjetlosti. Ako je brak svaijem oku dostupan, on tad postaje
bludilite, a nevjesta nije bludnica samo kad sa drugim ovjekom zane,
ve ak i ako napusti branu lonicu i bude viena. Neka se pokazuje
samo pred ocem, majkom, prijateljem mladoenjinim, i mladoenjinim
sinovima. Njima je dozvoljeno svaki dan ui u branu lonicu. No dru-
gi nek samo eznu da uju njezin glas i osjete miris njezine pomasti, i
neka se hrane mrvicama koje padnu sa stola, poput pasa. Mladoenja i
mlada pripadaju u branu lonicu. Nitko ne bi smio vidjeti mladoenju
sa mladom, osim ako i sam [nije] jedno od njih.
Kada je Abraham [...] vidio to mu je bilo za vidjeti, [obrezao je] ko-
u s vrha uda, pouivi nas da tijelo treba unititi.
[Veina stvari] na ovome svijetu ivi dokle god im je [nutrina] skri-
vena. [Ako se razotkrije], oni umiru, kao to je sluaj sa vidljivim ov-
jekom. [Dokle god je] utroba ovjekova skrivena, ovjek ivi; 83 ka-
da se utroba njegova pokae i iz njega izie, ovjek umire. Isto je ta-
ko i sa stablom: dok mu je korijen skriven, ono nie i raste. Ako kori-
jen postane vidljiv, stablo e se sasuiti. Tako je sa svime to je na ovo-
me svijetu roeno, ne samo sa vidljivim, ve i sa skrivenim: sve dok je
korijen zla skriven, ono to je roeno snano je, no im postane vidljiv,
ono propada. Zato rije kae, "Ve je sjekira poloena na korijen stabli-
ma" (Mt 3,10). Ono nee biti samo sasjeeno - to je sasjeeno, pono-
vo e izrasti - nego sjekira prodire duboko dolje, sve dok ne izvue ko-
rijen. Isus je iupao korijen cijeloga svijeta, dok su ostali to inili samo
djelomice. to se nas tie, neka svatko od nas kopa do korijena zla ko-
je je u njemu, i neka ga s korijenom iupa iz svog srca. Ako ga prepo-
znamo, ono e biti iupano, no ako ga ne prepoznamo, ono e u nama
pustiti korijenje i roditi svoje plodove u naemu srcu. Ono je nad nama
gospodar. Mi smo njegovi robovi. Ono nas ini robljem i navodi da i-
nimo ono to [ne] elimo; i da [ne] inimo ono to elimo. Ono je mo-
no, jer ga mi nismo prepoznali. Dok [postoji], ono djeluje. Neznanje je
majka [svega zla]. Neznanje e zavriti u [smrti, jer] ono to iz [nezna-
nja] izie nikad nije bilo, niti jest, niti e biti. [...] 84 e biti savreni ka-
da se sva istina otkrije. Jer, istina je poput neznanja: dok je skrivena, u
sebi poiva, no kada se otkrije i prepozna, ona biva slavljena utoliko to
je od neznanja i zablude snanija. Ona daje slobodu. Rije ree, "Ako
upoznate istinu, istina e vas osloboditi" (Iv 8,32). Neznanje je ropstvo.
Znanje je sloboda. Ako spoznamo istinu, pronai emo plodove istine u
sebi. Ako se s njome sjedinimo, ona e nam donijeti ispunjenje.
O onome to je stvoreno i vidljivo, mi danas kaemo, "Oni koji su
snani i cijenjeni, veliki su ljudi. Oni slabi i prezreni, nitavni su." Uspo-
redi s vidljivim stvarima istine: one su slabe i prezrene, dok je sve ono
to je skriveno, snano i cijenjeno. Tajne istine otkrivaju se samo kao
simboli i odrazi. Brana lonica, meutim, ostaje skrivena. Ona je sveta
u svetome. Veo je isprva skrivao Boje upravljanje stvaranjem, no ka-
da se veo raspara i otkrije pogled u unutranjost, ova e kua biti napu-
tena, ili bolje rei, [unitena]. I (nie) e boanstvo pobjei [od]avde,
no nee otii u sveto [od] svetih, jer nee se moi izmijeati sa istim
[svjetlom] i [bezgrenom] puninom, ve e se nai pod krilima kria [i
ispod] njegovih ruku. Ova e arka biti njihov spas, kada potop 85 za-
prijeti da ih proguta. Oni koji pripadaju redu sveenstva, oni mogu ui
kroz veo sa visokim sveenikom. Iz ovog razloga veo nije rasparan sa-
mo pri vrhu, jer bi tad bio otvoren samo onima gornjima; niti je raspa-
ran samo pri dnu, jer bi tad bio otkriven samo onima donjima. On je ras-
paran od vrha do dna. Oni gornji rastvorili su ga nama donjima da bi-
smo mogli ui u tajnu istine. A to je ono istinski cijenjeno (i) snano!
No, unii emo uz pomo niskih simbola i oblika slabosti. Oni su uisti-
nu prijezira vrijedni kada se usporede sa savrenom slavom. Postoji sla-
va koja nadilazi slavu. Postoji mo koja nadilazi mo. Ono savreno na-
ma se otvorilo, skupa sa onim skrivenim od istine. I sveti od svetih se
otkrie, i brana nas lonica pozva unutra.
Dokle god je prikriveno, zlo je jalovo. Ono nije, meutim, odstranje-
no iz sjemena Duha Svetoga, koje je, stoga, rob zla. No, kada se otkrije,
savreno e svjetlo tada potei odasvud. I svi oni koji se u njemu nadu,
[primit e pomazanje]. Robovi e postati slobodni, [i] zatoenici otkup-
ljeni. "[Svaki] nasad [koji ne] posadi Otac moj nebeski, [biti e] isko-
rijenjen" (Mt 15,13). Oni koji su razdvojeni, biti e sjedinjeni [...] i bit
e ispunjeni. Svatko tko [ue] u branu lonicu, upalit e [svjetlo], jer
[...] kao i u brakovima koji su [...] dogaa po noi. Ta vatra [...] samo
86 nou, i onda se gasi. No, otajstva ovog braka usavrena su po danu
i svjetlu. Niti taj dan, niti to svjetlo nikada ne tonu. Tko postane dijete
brane lonice, primit e svjetlo. Tko ga tamo ne primi, nee ga nigdje
moi primiti. Tko primi to svjetlo, taj ne moe biti vien, niti ga se mo-
e zatoiti. I nitko nee moi takvoga muiti, makar on ivio na ovome
svijetu. A kada ovaj svijet napusti, on je ve primio istinu u odrazima.
Svijet je postao vjeno kraljevstvo (eon), jer vjeno je kraljevstvo za nje-
ga punina, i to na ovaj nain: njemu samome se otkriva, ne skriveno u
tami ili noi, ve skriveno u savrenome danu i svetoj svjetlosti.
Evanelje po Filipu
HIPOSTAZA ARHONATA (II,4)
Uvod:
ROGER A. BULLARD
Hipostaza Arhonata anoniman je traktat koji nudi ezoterino tumaenje Knjige Po-
stanka 1-6, djelomice u formi razgovora otkrivenja izmeu anela i ispitivaa. I prem-
da je ova rasprava primjer sveobuhvatnog helenistikog sinkretizma, najjasniji su nje-
zini dijelovi idovski. Zbog jasno prisutnih kranskih obiljeja u njegovu dananjem
obliku, djelo moemo smatrati kranskim. Teoloko je stajalite traktata jasno gnos-
tiki orijentirano, uz mogu setijanski utjecaj.
Ope je prihvaeno da je Hipostaza Arhonata, kao i drugi tekstovi iz zbirke Nag
Hammadi, prijevod sa grkog. Ipak, mogunost da se u nekim dijelovima teksta, pri-
mjerice s rijeima "do mene" (Iz 46,9) i "slijep" (Hip. Arh. 86,30; 94,22), ili opisom
Vladara i njihovih ivotinjskih glava (87,29), ilo na igru rijei na koptskome jeziku,
upuuje na egipatsko porijeklo.
Datum nastanka djela provizorno je smjeten u tree stoljee. Najkasniji mogui
datum je, naravno, kraj etvrtog stoljea, kad je nastala zbirka Nag Hammadi. Zbog
razvijene gnostike obrade i midrakog tumaenja biblijske grae, malo je vjerojatno
da je spis nastao prije treeg stoljea. Pored toga, filozofska je orijentacija u 96,11-14
tipina za neoplatonizam treeg stoljea.
Pitanje datuma i mjesta nastanka djela dodatno oteava mogunost da je njegov
dananji oblik rezultat naknadne kranske redakture, kojom je narativni izvor (tuma-
enje dijelova Knjige Postanka) kombiniran sa soterioloko-eshatolokim diskursom,
pri emu su oba smjetena u kranski kontekst.
Hipostaza Arhonata u svakom je sluaju djelo gnostikog uitelja namijenjeno pou-
avanju itatelja. Koristei raniju grau, on govori s pozicije autoriteta, ak i u dijelu
aneoskog otkrivenja, gdje je razgovor voen u treem licu. Njegovo itateljstvo kr-
anskaje gnostika zajednica, koja prihvaa Pavla, upuena je u Stari i Novi zavjet, kao
i u idovsku literarnu predaju, ukljuujui i predaje otkrivenja. Tradicionalna funkcija
otkrivenja - hrabrenje i umirivanje inae nesigurne zajednice - ovdje je snano prisut-
na. Hipostaza Arhonata je, dakle, ezoterino djelo, nastalo za potrebe nesigurne zajed-
nice koja je po svoj prilici snano osjeala pritisak glavne kranske struje, koja je se-
be smatrala ortodoksnom, a ostale heretikima.
Postoji jasna literarna poveznica izmeu Hipostaze Arhonata i O podrijetlu svi-
jeta, koji u Kodeksu II slijedi odmah iza Hip. Arh. ini se kako oba teksta dijele isti
izvor. Potonji spominje Knjigu Norejinu ili Knjige Norejine (102,11,24-25), koju ta-
koer spominje i Epifan. Postoje pretpostavke daje rije upravo o Hipostazi Arhona-
ta, no bez vrih dokaza.
Nakon kratkog uvoda u kojem se navode rijei "velikog apostola" Pavla, Hiposta-
za Arhonata razvija svoju mitoloku narativu. Glavni su likovi u ovoj mitolokoj dra-
mi slijepi vladar Samael, takoer zvan Saklas ("budala") i Yaldabaoth, koji huli pro-
tiv boanskog; potom duhovna ena, koja budi Adama i nadmudruje pohlepne vlada-
re; Zmija, Poduavateljica, koja savjetuje mukarca i enu da jedu plodove stabla ko-
je su vladari zabranili; te Noreja, Evina ki, nevina u naravi i uzviena u znanju. Na
stranici 93 ovoga traktata narativni fokus prelazi na velikog anela Eleletha, koji No-
reji otkriva podrijetlo i sudbinu arhontskih sila.
Hipostaza Arhonata potvruje, kao to i sam naslov govori, realnost arhontskih
vladara: daleko od toga da su fiktivne, te su sile i vie nego stvarne, one odista posto-
je. Uasavajua je to stvarnost za gnostike, koji vlastitu duhovnu prirodu definiraju u
suprotnosti s pojmom vlasti koja porobljava. No, kao to ovaj spis obeava, za kran-
ske gnostike ipak postoji nada, jer njihova e duhovna priroda biti trajnija od arhont-
ske, a njihova nebeska sudbina slavnija. Vladari e na kraju nestati, a gnostici, djeca
svjetlosti, spoznat e i slaviti Oca.
HIPOSTAZA ARHONATA
II 86, 20-97, 23
O hipostazi sila (eksousiai), u duhu Oca istine, veliki apostol - govo-
rei o "vlasti tame" (Kol 1,13) - ree, "nije nam se boriti protiv [krvi]
i mesa, nego protiv Vrhovnitva, protiv Vlasti, protiv upravljaa ovo-
ga mranoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima" (Ef 6,12). Poslah
(ti) ovo jer si me pitao o hipostazi sila.
Njihov je voa slijep; [zbog svoje] snage, i neznanja, [i] oholosti, on je
u moi svojoj objavio, "Ja sam Bog; nema drugog Boga [osim mene]".
Rekavi to, sagrijeio je pred [sveukupnosti]. I njegove rijei dospje-
e do 87 Vjenosti; a iz Vjenosti se zau glas, i ree, "Grijei, Sama-
ele" - to znai "bog slijepih".
Njegova misao oslijepi. I izgnavi njegovu mo - to jest, bogohul-
ne rijei koje je izgovorio - on je otjera dolje u kaos i ponor, majku nje-
govu, na poticaj Pistis Sofije (Vjera Mudrost). Ona je ustoliila svakog
od njegovih sinova u skladu s njegovom moi - po uzoru na kraljevstvo
nebesko, i iz nevidljivog svijeta nastao je tako onaj vidljivi.
I kako je Vjenost odozgo pogledala u vodena prostranstva, u vodi
se ukazao njezin odraz; i sile se tame u nju zaljube. No, nisu mogli do-
sei tu sliku koja im se u vodi ukazala, zbog slabosti svoje - budui da
bia koja jedva posjeduju duu ne mogu dosei bia koja posjeduju duh
- jer, oni bijahu odozdo, a njezin lik bje odozgo.
Iz ovog je razloga "Vjenost" pogledala u vodena prostranstva (itd.):
zato, da bi, voljom Oevom, ona sjedinila sveukupnost sa svjetlom. Ar-
honti stadoe kovati planove, i rekoe, "Hajde, nainimo ovjeka koji
e biti od praha zemaljskoga." I oblikovahu svoje stvorenje u potpunos-
ti od zemlje.
Arhonti... tijelo... imaju... ensko... jest... licem zvijeri. I uzee [prah]
zemaljski i oblikovae svoga [ovjeka], na svoju sliku, i [na sliku] Bo-
ju koja [im] se ukazala u vodi.
I rekoe, "[Hajde], dosegnimo ga uz pomo tijela koje smo obliko-
vali, [kako bi] vidio sebi srodan lik, a u mukome obliju [...], 88 i ka-
ko bismo ga, pomou tijela koje smo oblikovali, uspjeli dohvatiti" - u
vlastitoj nemoi, oni nisu mogli razumjeti snagu Boga. On mu udahnu
svoga daha; ovjek zadobije duu, (i ostade) leati na zemlji mnogo da-
na. U svojoj ga nemoi oni nisu uspjeli podii. Poput olujnih vjetrova
ustrajno su (puhali), pokuavajui se domoi tog odraza, koji im se u
vodama ukazao. Nisu razumjeli njegovu mo.
Sve se ovo dogodilo voljom Oca sveukupnosti. Nakon svega, duh na
zemlji ugleda ovjeka kom dua bje udahnuta. I duh izae iz Neunitive
Zemlje; i spusti se i poine u njemu, i ovjek postade iva dua.
Nadjenu mu ime Adam jer ga je bio naao kako na zemlji hoda. I
glas se zau iz Vjenosti Adamu na pomo; i Arhonti skupie sve ivoti-
nje zemaljske, i sve ptice nebeske, i dovedoe ih k Adamu da vide kako
e ih on nazvati, koje e ime dati svakoj od ptica i svakoj od ivotinja.
I uzee Adama [i] postavie ga u rajski vrt, da [ga] obrauje i uva.
Arhonti mu izdae zapovijed i rekoe, "Sa [svakog] stabla u vrtu jedi;
no - [sa] stabla spoznaje dobra i zla nemoj jesti, niti ga [dotii]; jer, u
onaj dan u koji [s] njega okusi, umrijet e".
Oni [...] ovo, no, nisu razumjeli [to su mu rekli]; voljom Oevom
89 izrekli su to na takav nain da se on (zapravo) usudi jesti, i da rijei
njihove <ne> uzme u obzir kako bi to uinio ovjek od iskljuivo ma-
terijalne prirode.
Arhonti se posavjetovae meu sobom i rekoe, "Hajde, uinimo da
se tvrd san spusti na Adama." I on zaspa. - Tvrd san koji su "na nje-
ga spustili, a on je zaspao" jest Neznanje. - Izvadie iz njega rebro na-
lik ivoj eni, i na mjesto nje, zatvorie mu tijelo s neto mesa, i Ada-
mu osta samo dua.
I duhom obdarena ena prie mu, i ree, "Ustani, Adame." I kad ju je
ugledao, on ree, "Ti si mi podarila ivot; i zato e tvoje ime biti 'Maj-
ka ivih'. - Jer ona je moja majka. Ona je iscjeliteljica, i ena, i ona je
ta koja me rodila."
Arhonti tad prioe svome Adamu. I kad vidjee njegovu druicu ka-
ko s njime razgovara, od silnog se uzbuenja uznemire; i u nju se za-
ljube. I govorahu jedan drugome, "Hajde, posijmo u nju svoje sjeme",
i proganjahu je. A ona im se smijala zbog njihova bezumlja i njihove
sljepoe; i u njihovim kandama ona posta drvetom, i ostavi im svoj
sjenovit odraz koji bjee nalik njoj; i oni [ga] gnjusno oskvrnue. - I
oskvrnue biljeg njezina glasa, i po obliju kojeg su oblikovali, skupa
sa [svojim] (vlastitim) likom, izloie sebe osudi.
enski duhovni princip ue [u] zmiju, uiteljicu; i poui [ih], rekavi,
"to vam je [rekao]? Da li, 'Sa svakog stabla u vrtu jedi; no - sa [stab-
la] 90 spoznaje dobra i zla nemoj jesti'?"
Tjelesna ena ree, "Ne samo da je rekao 'Ne jedi', ve ak i 'Ne do-
tii ga; jer, onaj dan u koji s njega okusi, umrijet e.'"
A zmija, uiteljica, ree, "Neete umrijeti; iz ljubomore vam je on to
rekao. Naprotiv, vae e se oi otvoriti i vi ete, spoznavi dobro i zlo,
postati nalik bogovima." I enski princip pouke izae iz zmije, i ostavi
je kao obinog zemaljskog stvora.
I tjelesna ena ubra plod sa drveta, i okusi ga; i ponudi ga svome mu-
u; i ta su bia, koja su samo duu posjedovala, jela. I njihova nesavre-
nost posta oita u njihovu neznanju; i spaze da su ogoljeni od duhovnog
elementa, i uzmu smokvin list da njime prekriju svoje slabine.
Vrhovni Arhont doe; i ree, "Adame! Gdje si?" - jer, nije znao to
se dogodilo.
I Adam ree, "uo sam tvoj glas i uplaio se, jer sam gol, pa se sa-
krih."
Arhont ree, "Zato si se sakrio, ako nisi jeo sa drveta s kojeg sam ti
zabranio da jede? Ti si, dakle, jeo!"
Adam ree, "ena koju si stavio uza me, ona [mi je dala] pa sam jeo."
I oholi Arhont baci kletvu na enu.
ena ree, "Zmija me obmanula pa sam jela."
[Oni se okrenu] prema zmiji, i bace kletvu na njezinu sjenu, [...], ne-
moni, ne shvaajui [da] to bijae lik koji su sami oblikovali. Od tog
dana 91 zmija ivi prokleta od vlasti; sve dok svemoni ovjek ne do-
e, to je prokletstvo baeno na zmiju.
Oni se tad okrenu svome Adamu, i izbace ga iz Raja skupa sa nje-
govom enom; jer, ni njima nema blaenstva, budui da je i na njih pa-
lo prokletstvo.
I bacie potom ovjeanstvo u veliku pomutnju, i ivot pun patnji,
kako bi ga zaokupili svjetovnim stvarima, i odvratili od Duha Svetoga.
Nakon svega, ona rodi Kajina, njihova sina; i Kajin postade poljo-
djelac. On pozna svoju enu, i ona opet zae, i rodi Abela; Abel posta-
de pastir. Kajin prinese rtvu od zemaljskih plodova, no Abel rtvu pri-
nese od svoje janjadi. Bog pogleda na zavjetni Abelov dar; no ni po-
gleda ne svrati na Kajinove darove. I tjelesni je Kajin progonio Abela,
svog brata.
I Bog ree Kajinu, "Gdje je Abel, tvoj brat?"
On odgovori i ree, "Zar sam ja uvar brata svoga?"
Bog ree Kajinu, "Sluaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vie!
Zgrijeio si ustima svojim. To e ti se i vratiti: tko ubije Kajina, sedme-
rostruka e se osveta na njemu izvriti, a ti e stenjui i drui zem-
ljom hodati."
Adam [pozna] svoju enu Evu, i ona zae, i rodi Adamu [Seta]. I re-
e ona, "Bogu sam rodila [drugog] sina, umjesto [Abela]."
I opet zae Eva, i rodi [Noreju]. I ree, "On [mi] je zaeo djevicu 92
kao pomo naratajima i naratajima ljudi." To je djevica koju sile ni-
su oskvrnule.
ovjeanstvo se tada stade mnoiti i uveavati.
Arhonti se meu sobom posavjetovae, i rekoe, "Hajde, prouzroi-
mo vlastitim snagama potop, koji e izbrisati sa zemlje sve to je tjeles-
no, od ovjeka do zvijeri."
No kada je Arhont sila uo njihovu odluku, on ree Noi, "Naini sebi
korablju od drveta koje ne truli, i skloni se u nju - ti, i djeca tvoja, i zvi-
jeri i ptice nebeske, od najvee do najmanje - i postavi je na goru Sir."
Orea tad doe k njemu i htjede u korablju unii. I kada joj to nije
dopustio, ona puhnu u korablju, i prouzroi da ju proguta vatra. I Noa
izgradi korablju po drugi put.
I Arhonti je presretnu, sa eljom da je s pravoga puta zavedu. Glavni
meu njima joj ree, "Tvoja je majka Eva dola k nama".
Ali Noreja se okrenu njima, i ree, "Vi ste Arhonti tame; vi ste oni
koji su prokleti. I niste moju majku poznavali; to bijae vama srodan lik
enskog oblija. Ja ne potjeem od vas, ve od svijeta odozgo." Oho-
li se Arhont okrenu, u svoj svojoj snazi, [i] njegovo lice posta poput cr-
ne [...]; i nabusito ree, "Mora nam sluiti, [kao to je to inila] i tvoja
majka Eva; jer dano mi je (') [...]."
Ali Noreja se okrenu, i snagom [...]; glasno viknu i zazva Svetog Bo-
ga Sveukupnosti, 93 "Spasi me od Arhonata zla, i izbavi me iz njiho-
vih kandi - smjesta!"
<Veliki> aneo spusti se sa nebesa i ree, "Zato zaziva Boga?
Otkud tolika smjelost spram Duha Svetog?"
Noreja ree, "Tko si ti?"
Arhonti zla se povuku i udalje od nje. On ree, "Ja sam Eleleth, ve-
liki aneo razboritosti, koji uz Duha Svetog stoji. Bijah poslan da s to-
bom govorim, i izbavim te iz ruku onih zlih. I pouit u te o tvome ko-
rijenu."
- to se tog anela tie, nemogue mi je govoriti o njegovoj moi:
lik je njegov poput istog zlata, a ruho kao snijeg. Moja usta uistinu ne
mogu izrei rijei koje bi opisale njegovu snagu, i lice njegovo!
Eleleth, veliki aneo, ree mi, "Ja sam taj koji je razumijevanje. Ja
sam jedan od etiri luonoe koji stoje uz veliki, nevidljiv duh. Misli li
da ovi Arhonti imaju ikakve moi nad tobom? Nijedan od njih ne mo-
e nadvladati korijen istine; jer, zbog toga se on ukazao pred posljednje
dane; i ove e sile biti obuzdane. I te sile ne mogu oskvrnuti tebe, niti
ovaj narataj; jer va je dom u vjenosti, gdje djevianski duh obitava,
onaj koji je iznad sila kaosa i njihova svijeta."
No, ja rekoh, "Gospodaru, poui me o [moima] tih sila - [kako] su
nastale, kakav je njihov postanak, [i] od 94 kakve je tvari, i tko je stvo-
rio njih i njihovu mo?"
I veliki aneo Eleleth, razumijevanje, ree mi, "U beskrajnom kra-
ljevstvu obitava vjenost. Sofija, koja se naziva Pistis, eljela je neto
stvoriti, sama i bez svog druga; i od njezinog djela nasta nebesko bie.
Postoji veo izmeu nebeskog svijeta, i prostranstava koja su ispod;
i ispod vela nasta sjena; i ta sjena postade tvar; i sjena ta bi odbaena.
I to to je stvorila postade stvorenje u tvari, poput pobaenog zametka.
I poprimi oblik odliven od sjenke, i postade ohola zvijer lavljeg lika."
Bijae androgino to stvorenje, kao to rekoh, jer bilo je od tvari koja je
izvedena.
"Otvorivi oi, ugledao je beskrajnu, neogranienu materiju; i posta-
de ohol, i ree, 'Ja sam Bog, i nema drugog Boga osim mene.'
"Kako to ree, sagrijei pred sveukupnosti. I glas se zau odozgo, i
ree, 'Grijei, Samaele' - to znai 'bog slijepih'.
"I on ree, 'Ako neto drugo prije mene postoji, neka mi se otkrije.
I Sofija odmah isprui svoj prst i uvede svjetlo u materiju; i progna je
dolje do predjela kaosa. Kada se vratila do svog svjetla; tama opet [...]
materijom.
"Ovaj Arhont, budui androgin, stvori sebi veliko kraljevstvo, 95
koje je sezalo do beskraja. I poeli tad sebi stvoriti potomstvo, i stvori
sedam sinova, koji bijahu androgini kao i otac.
"I on ree sinovima svojim, 'Ja sam Bog Svega.'
"A Zoe (ivot), ki Pistis Sofije, viknu i ree mu, 'Grijei, Saklas!'
- ije je drugo ime Yaldabaoth. I dahnu mu u lice, a od njezinog daha
nastade ognjeni aneo; i aneo taj svlada Yaldabaotha, i baci ga u du-
bine ponora Tartarosa.
"Kad vidje njegov sin Sabaoth silu tog anela, on se pokaja i proku-
nu oca svog, i majku, materiju.
"Nju je prezreo, ali Sofiji i njezinoj keri Zoe pjevao je pjesme hva-
le. I Sofija i Zoe uzee ga, i postavie da vlada sedmim nebom, ispod
vela koji je izmeu onog to je iznad i onog to je ispod. I on se zove
'Bog sila, Sabaoth,' jer, on je iznad sila kaosa, gdje ga je Sofija ustoli-
ila.
"Kada se sve to (dogodilo) i prolo, on stvori sebi velianstvenu ke-
rubinsku koiju sa etiri lica, i bezbrojne anele da mu slue, i takoer
harfe i lire.
"I Sofija postavi svoju ki Zoe da mu s desna sjedi, i poui ga o sve-
mu to na osmome (nebu) postoji; a anela gnjeva postavi s njegove li-
jeve strane. [Od] tog dana, [njegova desnica] zove se 96 ivot; a njego-
va ljevica postade predoenje zla apsolutne moi onoga to je gore. Oni
nastadoe prije tebe (pogreke u tekstu?).
"Kad ga Yaldabaoth vidje u tom velikom sjaju i uzvienosti, on po-
stade zavidan; i zavist posta androgino djelo, i otud je zavist potekla. I
zavist zae smrt; a smrt zae potomke njegove, i svakome od njih da-
de vlast nad njegovim nebom; i sva se nebesa kaosa ispune njihovom
brojnou.
"No, oni svi nastadoe voljom Oca sveukupnosti - po uzoru na ono
to je iznad - kako bi se kaos ispunio.
"Evo, pouih te o sustavu vladara; i o materiji iz koje je potekao; i
njihovom ocu; i njihovom svijetu."
No ja rekoh, "Gospodaru, jesam li i ja iz njihove materije?"
"Ti si od prvotnog Oca, kao i potomci tvoji; odozgo, iz vjene svjet-
losti, doi e njihove due. Sile im stoga nee moi prii, jer u njima je
prisutan duh istine; i svi koji ovo spoznaju ivjet e meu smrtnim lju-
dima kao besmrtnici. No, to sjeme (sperma) nee biti otkriveno sada.
"Ono e se otkriti tek nakon tri narataja, i oslobodit e ih okova za-
blude sila."
Na to mu rekoh, "Gospodaru, koliko e dugo biti tako?"
On mi ree, "Do onoga trenutka kada istinski ovjek, kojeg e Otac
poslati u ljudskom obliju, otkrije postojanje (?) [duha] istine. 97
"On e ih svemu pouiti: I pomazat e ih pomazanjem vjenoga i-
vota, koje e dobiti od uzvienog narataja.
"Oni e tad postati slobodni od slijepe misli: I pregazit e smrt sila: I
uzai e u beskrajnu svjetlost, koja ih je zaela, i kojoj pripadaju.
"Sile e potom napustiti svoje vjekove: I aneli e njihovi plakati
nad njihovom propau: A demoni e njihovi oplakivati njihovu smrt.
"Sva e djeca svjetlosti tad uistinu spoznati istinu i svoje korijenje, i
Oca sveukupnosti, i Duha Svetoga: I svi e ujedan glas rei, 'Istina je
Oeva pravedna, a Sin vlada nad sveukupnosti': I od svih, zanavijek,
'Sveti - sveti - sveti! Amen!'"
Hipostaza Arhonata
O PODRIJETLU SVIJETA (II,5 i XII,2)
Uvod:
HANS-GEBHARD BETHGE
Tekst ovoga traktata prilino je dobro ouvan. Djelo je svojevrsni kompendij sre-
dinjih gnostikih ideja, naroito o kozmogoniji, antropogoniji i eshatologiji. Teme-
ljei se na razliitim izvorima i predajama, rasprava je djelomice izloena u poluznan-
stvenom stilu, s brojnim etiologijama i etimologijama. Napisana je u obliku apologe-
tikog traktata, sa namjerom privlaenja novih sljedbenika. Uvelike je u njoj zanema-
rena zemaljska povijest, ali i opisi gornjega svijeta, ukljuujui i njegov razvoj. Na te-
melju nakane neimenovanog i nepoznatog autora, koja se na poetku jasno izraava,
a potom provlai i kroz ostatak teksta, znanstvenici su tekstu dodijelili hipotetiki
naslov O podrijetlu svijeta.
Postoje valjani razlozi za pretpostavku da je posrijedi svjesno i dobro promiljeno
knjievno djelo koje nije pretrpjelo veih sekundarnih izmjena, ve je rezultat dugog
procesa prenoenja predaje. Djelo je vjerojatno nastalo poetkom 4. stoljea. Izvan-
redna mjeavina raznovrsnih idovskih gledita, manihejskih elemenata, kranskih
ideja, grkih filozofskih koncepcija, i likova iz grke ili helenistike mitologije, magi-
je i astrologije, kao i jasno pozivanje na egipatsku misao, sve to upuuje na Aleksan-
driju kao vjerojatno mjesto nastanka grkog izvornika rasprave O podrijetlu svijeta.
Mogue je da se proces prevoenja na koptski sastojao od nekoliko faza. Loe stanje
brojnih odlomaka koji zahtijevaju ispravke, zajedno sa drugim vrlo tekim, jedva it-
ljivim dijelovima, mogue je objasniti pretpostavkom da je tekst koji se nalazi pred
nama iz poetne, provizorne faze tog procesa prevoenja. O podrijetlu svijeta bio bi
stoga "opus imperfectum" (B. Layton).
Autor se slui razliitim izvorima i predajama, od kojih su neke gnostike a neke
nisu, koje je teko poblie odrediti u okviru knjievne kritike, ajo tee rekonstruirati.
Tekst je stoga, na dijelovima neujednaen ili kontradiktoran, budui da barem nekoli-
ko tih predaja ili djela pretpostavljaju vlastite sustave, ili sadre neke druge tendenci-
je, npr. setijanske, valentinijanske ili ak manihejske. O podrijetlu svijeta nema nikakav
vlastiti zatvoreni sustav, niti predstavlja neki od poznatijih gnostikih sustava. Autor
rabi izravne ili neizravne navode, reference, saetke, objanjenja i etimologije, koji
stoje u snanoj opreci prema dominantnom narativnom stilu. Namjera ovakve obrane
vlastitih stajalita, pozivanjem na neka druga djela, jest izlaganje sadrajne i uvjerlji-
ve argumentacije. O podrijetlu svijeta sadri brojne paralele sa Hipostazom Arhona-
ta, to upuuje na blisku povezanost dvaju tekstova. Pa ipak, razliita priroda dvaju
dokumenata, drukiji pogledi na svijet i brojne razlike u pojedinostima navode na za-
kljuak da je direktna literarna povezanost malo vjerojatna. Paralelizam je vjerojatno
rezultat koritenja grae iz istoga izvora.
Kozmogonija i antropogonija koje slijede nakon polufilozofskog uvoda djelomice
su orijentirane na Postanak 1-2, a mimo toga na koncepte sadrane u Knjizi jubileja,
Knjizi Henokovoj i Knjizi Henokovih tajni. Openito uzevi, dominiraju karakteristi-
no idovski utjecaji, u angelologiji, demonologiji, i eshatologiji, kao i u etimologija-
ma. Gnostika reinterpretacija dobivene grae u znatnoj mjeri varira, od potpune re-
valorizacije, npr. u sluaju demijurgove preuzetnosti (koristei Iz 45,5; 46,9 LXX), i
onoga to se dogaa u Postanku 3, do prilino cjelovitog preuzimanja idovskih ide-
ja i motiva, kao to je prikaz raja.
Primordijalna povijest stavlja naglasak na arhontsko stvaranje zemaljskoga ovje-
ka od strane, u vezi s doktrinom o prvobitnom ovjeku, koju je veoma teko shvatiti
zbog variranja motiva i heterogenih koncepcija. S druge strane, primordijalna povijest
ve inicira priu o otkupljenju od strane Pistis Sofije, ili Sofije Zoe, koje se susreu ili
djeluju na razliite naine. Meutim, u toj kompleksnoj soteriologiji Isus Krist nema
sredinju, ve prilino marginalnu ulogu. Iz tih razloga O podrijetlu svijeta pripada
onim gnostikim tekstovima u zbirci Nag Hammadi koji su u sutini nekranski.
Rasprava O podrijetlu svijeta orijentirana je prema univerzalnoj eshatologiji, to
je sve do kraja vidljivo u brojnim naznakama, kao i po opirnom prikazu konanih
zbivanja uz mnotvo misli, izraza i motiva apokalipticizma. Konano stanje, koje na-
stupa pod utjecajem vieg svijeta, uz razlikovanje otkupljenja gnostika od unitenja
svega stvorenog zajedno sa stvoriteljem, nadilazi prvobitno stanje, te onemoguava
ponavljanje zbivanja opisanih u raspravi O podrijetlu svijeta.
O podrijetlu svijeta je znaajno gnostiko djelo. Taj prilino opiran tekst prua
nam dobar uvid u nain razmiljanja obrazovanog autora, u njegove radne navike i ar-
gumentaciju kljunih pitanja. To djelo, tovie, pokazuje do kojega se stupnja i s ko-
liko slobode gnostiki pisac slui stranom, ak i negnostikom i heterogenom milju.
Ono, stoga, pokazuje da je gnostiko miljenje o svijetu i postojanju bilo mnogo zna-
ajnije od mitoloke formulacije. O podrijetlu svijeta moe nam pomoi da razumije-
mo kako se gnostiko vienje svijeta, u srazu s drugim intelektualnim strujama a kat-
kada i uz njihovu pomo, uspjelo odrati, a katkad i odnijeti pobjedu.
O PODRIJETLU SVIJETA
II 97,24-127,17
Uvidjevi da svi, i bogovi ovoga svijeta i ljudi, govore kako nita ni-
je postojalo prije kaosa, odluih u izlaganju koje slijedi dokazati kako
su svi oni u krivu, budui da nisu upoznati sa podrijetlom kaosa, niti s
njegovim korijenom. Kako li ljudima 98 odgovara, pri spomenu kaosa,
rei da je to neka vrsta tame! Prava je istina, meutim, da on dolazi od
sjene, koja je nazvana imenom "tama". Sjena, pak, potjee od tvorevine
koja postoji od poetka. Jasno je, tovie, da je ta tvorevina postojala i
prije nego je kaos nastao, i da je potonji nastao tek naknadno.
Pozabavimo se, stoga, pravim pitanjima; prvom tvorevinom, iz koje
je nastao kaos. Na taj e nain prava istina biti jasno izloena.
Nakon to se prirodni sastav besmrtnih bia u potpunosti razvio iz
beskonanoga, iz Pistis (Vjere) bijae emaniran odraz, koji se zove So-
fija (Mudrost). Ona je izrazila svoju volju i postala tvorevinom nalik pr-
votnoj svjetlosti. I smjesta se volja njezina oitovala kao oblije neba,
poprimivi nezamislivu snagu; ona bijae izmeu besmrtnih bia i ono-
ga to nastade kasnije, poput...: ona (Sofija) kao veo je razdvajala ov-
jeanstvo od onoga to je iznad.
Izvan vjenoga kraljevstva (eona) istine nema sjene, jer bezgranino
je svjetlo posvuda unutar njega. No, vanjtina je njegova sjena, i nazva-
na je imenom tama. Iz nje se pojavila sila koja je zavladala svom ta-
mom. I sile koje su poslije njih nastale nazvale su sjenu "beskonanim
kaosom". Iz nje su niknula sva boanstva ... zajedno sa cijelim mjes-
tom, [te je] stoga [sjena] mlaa od prve 99 tvorevine. <U> ponoru se
[ona] (sjena) pojavila, potekavi iz gore spomenute Pistis.
Sjena je tad zamijetila da od nje postoji neto monije, i osjetila je
zavist; i kada je sama od sebe zaela, iznenada je stvorila ljubomoru.
Od toga je dana prisutno naelo ljubomore u svim vjenim kraljevstvi-
ma i njihovim svjetovima. to se same ljubomore tie, ona je odbaeni
zametak bez duha. Poput sjene nastala je u beskrajnoj vodenoj tvari, a
u koja je pritom nastala iz sjene baena je u predio kaosa. Od tog dana
postoji vodena tvar. I to je u nju potonulo, otplovilo je i postalo vidlji-
vo u kaosu: kao kod ene koja raa - sav suviak tekuine iz nje istjee;
isto se tako i tvar koja je nastala od sjene od nje odvojila. No ona, (tvar)
nije napustila kaos; ostala je u njemu, postavi njegovim dijelom.
Nakon to se sve to dogodilo, Pistis se pojavila iznad tvari kaosa,
koja bje izbaena poput pobaenog zametka - budui da u njoj nije bi-
lo duha. Jer, sav (kaos) bijae beskonana tama i voda bez dna. Vidjev-
i to je proizalo iz njezine nepotpunosti, Pistis obuze dubok nemir. I
nemir nastade iz straha; i srui se [k] njoj u kaos. Ona se okrenu prema
njemu, i [puhnu] mu u lice u ponoru, koji je ispod 100 svih nebesa.
I kada je Pistis Sofija poeljela da tvar koja nema duha postane obli-
je koje e vladati materijom i svim njezinim silama, po prvi put se po-
javio vladar, iz voda, lavljeg lica i androgin, koji je veliku snagu u se-
bi posjedovao, ali nije znao otkuda potjee. Kada ga je Pistis Sofija vid-
jela u dubinama vode, ona mu ree, "Dijete, doi ovamo", to je jo i
"yalda baoth".
Od tog dana postoji naelo govora, i meu bogovima, i meu aneli-
ma, i meu ljudima. I ono to nastade zbog govora, dovrie bogovi, an-
eli i ljudi. to se vladara Yaltabaotha tie, on je neuk o sili koja je Pis-
tis: on nije vidio njezino lice, ve samo oblije u vodi koje mu se obra-
tilo. I zbog tog glasa, on nazva sebe Yaldabaoth. No, savreni ga zove
Ariel, jer on bijae poput lava. Kada je zavladao nad tvari, Pistis Sofija
se povukla u svoje svjetlo.
Kada je vladar vidio svoju veliinu - a samo je sebe vidio: i nita
drugo, osim vode i tame - pomislio je kako samo on postoji. Njegovo
[...] bijae dovreno govorom: 101 pojavilo se kao duh koji amo-tamo
bjei nad vodama. I kada se taj duh pojavio, vladar je razdvojio vodenu
tvar. Ono to bijae suho, razdvojeno je na drugo mjesto. I od tvari na-
ini sebi obitavalite, i nazva ga nebo. I od tvari, vladar naini sebi pod-
noak, i nazva ga zemlja.
Javila se, potom, vladaru misao - sukladno njegovoj prirodi - i on
govorom stvori androgina. Otvorio je usta i huknuo u njega. Kad je
ovaj otvorio oi, pogledao je u svoga oca, i rekao mu, "Iii!" I otac ga
nazva Iii-a-o (Yao). Stvorio je potom drugog sina, i huknuo i u njega.
On je otvorio oi, i rekao svome ocu, "Eh!" I otac ga njegov nazva Elo-
ai. Stvorio je potom treeg sina, i huknuo u njega. Ovaj je otvorio oi,
i rekao svome ocu, "Asss!" I otac ga nazva Astaphaios. Ovo su tri oe-
va sina.
Sedmero se androginih pojavilo u kaosu, koji imaju svoja muka
imena, i svoja enska imena. ensko je ime Pronoja (Predmisao) Sam-
bathas, to znai "slaba". I sin se njegov zove Yao: njegovo je ensko
ime Gospodstvo.
Sabaoth: njegovo je ensko ime Boanstvo.
Adonaios: njegovo je ensko ime Kraljevstvo.
Eloaios: njegovo je ensko ime ljubomora.
Oraios: njegovo je ensko ime Bogatstvo.
I Astraphaios: njegovo je ensko ime 102 Sofija (Mudrost).
To je [sedam] sila sedam nebesa kaosa, koje bijahu roene androgi-
ne, suglasno besmrtnom uzorku koji je prije nih postojao, u skladu sa
eljom Pistis: kako bi oblije onoga to je postojalo od poetka moglo
vladati do kraja.
O uincima tih imena i snazi mukih entiteta saznat e u Arhane-
oskoj (Knjizi) proroka Mojsija, a imena enskih entiteta u prvoj Knji-
zi (biblos) Norainoj.
Prvotni je otac Yaldabaoth, budui da je posjedovao veliku snagu,
govorom je stvorio nebo za svakoga od svojih potomaka - a stvorio ih
je prekrasna, kao obitavalita - i u svakome je nebu stvorio velike sla-
ve, sedmerostruko vrsne. Prijestolja, dvorove i hramove, i isto tako ko-
ije i djevianske duhove sve do nevidljivoga, i njihovih slava, svaki to
na svome nebu ima; mone vojske bogova, gospodara, anela i arhan-
ela - bezbrojno mnotvo - da mu slue.
Sve e to nai potanje opisano u Pripovijesti Orainoj.
I tako su oni dovreni od ovoga pa sve do estoga neba, odnosno ne-
ba Sofije. Nebo i njegovu zemlju unitio je podriva koji je bio ispod
njih sviju. I est se nebesa strano zatreslo; jer, sile kaosa znale su tko je
taj koji je unitio nebo ispod njih. I kada je Pistis doznala za lom koji je
nastao iz svog tog nemira, ona otposla svoj dah, i sveza ga njime, i baci
u dubine Tartara. Od tog je dana nebo, zajedno sa 103 svojom zemljom,
ojaalo kroz Sofiju, ki Yaldabaotha, koja je ispod njih sviju.
Kada su nebesa ojaala zajedno sa svojim silama i upravom, prvotni
se otac uzoholio. A slavile su ga sve aneoske vojske. I svi su ga bogo-
vi, i aneli njihovi, blagoslivljali i slavili, a on je u tome uivao, i nepre-
stance se razmetao, govorei, "Meni nitko ne treba". Rekao je, "Ja sam
Bog, i ne postoji drugoga osim mene". I kad je ovo rekao, sagrijeio je
pred besmrtnim biima koja daju odgovor. I ona mu to uzee za zlo.
I kada je uvidjela bezbotvo glavnoga vladara, Pistis ispuni gnjev. I
bi nevidljiva. I ree, "Grijei, Samaele", to znai, "slijepi boe". "Po-
stoji besmrtan ovjek svjetlosti koji je postojao prije tebe, i koji e se
pojaviti meu tvojim oblijima; on e te zdrobiti poput lonareve gline,
a ti e pasti k svojoj majci, ponoru, skupa sa onima koji ti pripadaju.
Jer, kad se zatru vaa djela, cijela e nesavrenost koja je postala vidlji-
va izvan istine biti ukinuta, i prestat e postojati, i bit e kao da je nika-
da nije ni bilo." Izrekavi to, Pistis razotkri oblije svoje veliine u vo-
dama. I povue se potom u svoje svjetlo.
Kada je Sabaoth, sin Yaldabaothov, uo glas Pistis, stade pjevati njoj
u slavu, i osudi oca... 104 na njezinu rije; i pjevao joj je hvale jer ih je
pouila o vjenome ovjeku i njegovu svjetlu. Isprui tad Pistis Sofija
svoj prst, i izlije na njega neto svjetla od svoga svjetla, kao in osude
njegova oca. I kada je Sabaoth prosvijetljen, dana mu je velika vlast nad
svim silama. Od tog se dana on naziva "Gospodarem Sila".
Mrzio je svog oca, tamu, i svoju majku, ponor, i prezirao svoju ses-
tru, misao prvobitnog oca, koja je bjeala nad vodama. I zbog njego-
va svjetla, sve sile kaosa postadoe ljubomorne na nj. I kada je naras-
tao nemir meu njima, one prouzroie veliki rat na sedam nebesa. Ka-
da je Pistis Sofija vidjela rat, poslala je iz svoje svjetlosti Sabaothu se-
dam arhanela. Oni ga ugrabie i povukoe na sedmo nebo. Stajali su
pred njim kao sluge. I posla mu ona jo tri arhanela i utemelji kraljev-
stvo za njega da vlada nad svima, kako bi prebivao iznad dvanaest bo-
gova kaosa.
Kada je Sabaoth zauzeo svoje mjesto u pokoju kao nagradu za svoje
pokajanje, Pistis mu dade svoju ker Zoe (ivot) uz veliku vlast, kako
bi ga ona pouila o svim stvarima koje postoje na osmome nebu. I ka-
ko je imao mo, on sebi najprije izgradi dvor, golem, veliajan i sedam
puta vei od svih onih koji postoje na sedam nebesa.
Prije 105 dvora, on stvori za sebe prijestolje, koje je bilo golemo, i
koje je stajalo na koiji s etiri lica zvanoj "Kerubin". Svaki od eti-
ri Kerubinova kuta ima osam oblija, lavlja, telea, ljudska i orlovska
oblija, koji skupa ine ezdeset i etiri oblika - i (stvorio je) sedam ar-
hanela da ispred toga stoje; on je osmi, i ima vlast. Broj tih oblija jest
sedamdeset i dva. Nadalje, iz ove se koije uobliilo sedamdeset i dva
boga; oni su uzeli oblija kako bi mogli vladati nad sedamdeset i dva
jezika kojima ljudi govore. Uz to prijestolje, on stvori druge, zmijolike
anele, zvane "Serafini", koji u svakome trenutku njega slave.
Nakon toga stvorio je aneoski zbor (ekklesia), nebrojeno mnotvo,
koje je nalikovalo zboru na osmome nebu; i prvoroenca zvanog Izrael
- to znai, "ovjek koji vidi Boga"; i jo jedno bie, zvano Isus Krist,
koji nalikuje spasitelju, gore na osmome nebu, i koji sjedi njemu s de-
sna na uzvienome prijestolju. A njemu s lijeva sjedi djevica duha sve-
toga, gore na prijestolju, i slavi ga. I sedam djevica stoji ispred nje, ...
uz trideset harfi, psaltira, i 106 trublji, i slave ga. I sve ga aneoske voj-
ske slave, i blagoslivljaju. On sjedi na prijestolju svjetlosti <unutar>
golemog oblaka koji ga obavija. I nikoga drugoga nema u tom oblaku
s njime, osim Sofije, <keri> Pistis, koja ga pouava svim stvarima ko-
je postoje na osmome nebu, kako bi oblija tih stvari mogla biti stvo-
rena, da bi njegova vladavina potrajala do unitenja nebesa kaosa i nji-
hovih sila.
Pistis Sofija odvojila ga je od tame i pozvala sebi s desna, a prvotnog
je roditelja stavila sebi s lijeva. Od tog dana onaj s desna zove se prav-
da, a lijevi opakost. Zbog ovoga, svi oni primie kraljevstvo (kosmos) u
zajednitvu pravde i opakosti,... stoji... nad stvorenjem ... svega.
Kada je prvotni roditelj kaosa vidio svog sina Sabaotha i slavu u ko-
joj ovaj bijae, i kada je uvidio da je on najvei od svih vladara kaosa,
on osjeti zavist. I sav obuzet gnjevom, on stvori Smrt iz svoje smrti: i
ona (Smrt) se ustolii nad estim nebom, <jer> Sabaoth je odande bio
odveden. I postignut je tako broj od est vladara kaosa. Smrt, budui da
je androgina, izmijeala se sa svojom (vlastitom) prirodom, i rodila se-
dam androginih potomaka. Ovo su imena mukih: Ljubomora, Gnjev,
Suze, Uzdisaji, Patnja, Tugovanje, Gorko Plakanje. Ovo su imena en-
skih: Gnjev, Bol, Pouda, Uzdisanje, Prokletstvo, Gorina, Svadljivost.
I iz meusobnog njihovog odnosa svaki od njih rodi sedmero, to ini
107 etrdeset i devet androginih demona.
Njihova imena i uinke nai e u Knjizi Solomonovoj.
I u njihovoj nazonosti, Zoe, koja bje sa Sabaothom, stvori sedam
androginih sila. Ovo su imena mukih: Nezavidan, Blagoslovljen, Ve-
seo, Istinit, Nekivan, Voljeni, Pouzdan. to se enskih tie, ovo su nji-
hova imena: Mir, Zadovoljstvo, Radovanje, Blagoslov, Istina, Ljubav,
Vjera (Pistis). I iz ovih potjeu brojni dobri i nevini duhovi.
Njihov utjecaj i uinke nai e u Oblicima sudbine neba koje je
ispod dvanaestoga.
I vidjevi odraz Pistis u vodama, prvobitnog oca obuzela je velika
alost, naroito kada joj zau glas, nalik prvome glasu koji ga je dozi-
vao iz voda. I kada je saznao da je ona bila ta koja mu je nadjenula ime,
uzdahnuo je. I posrami se zbog svojih grijeha. I kada je saznao istinu,
da je besmrtan ovjek svjetlosti prije njega postojao, obuze ga veliki ne-
mir, je ranije je bio rekao svim bogovima i njihovim anelima, "Ja sam
Bog, i nema drugog osim mene." Strahovao je da e ga oni osuditi ako
saznaju za drugoga koji je prije njega postojao. No on, nesposoban za
razumijevanje, prezreo je osude i postupio nerazumno. Rekao je, "Ako
108 je ita prije mene postojalo, neka se ukae, kako bi vidjeli njego-
vu svjetlost."
I gle! smjesta se pojavi svjetlost iz osmoga neba koje je iznad, i pro-
e kroz sva nebesa do zemlje. Kada je prvobitni otac vidio svu divo-
tu svjetlosti koja je zraila, zapanjio se, i obuze ga veliki stid. I kako se
svjetlo pojavilo, ljudski se lik u njoj ukaza, divotan. I nitko ga ne vidje
osim prvobitnog oca i Pronoje koja je s njime bila. Pa ipak, ta se svjet-
lost ukazala svim nebeskim silama. Zbog ovoga njih obuze nemir.
Kad je Pronoja vidjela tog poslanika, u njega se zaljubila. No, on je
nju mrzio, jer bila je u tami. I poelje ga zagrliti, no nije za to bila spo-
sobna. I zato jer joj je nemogue bilo utaiti svoju ljubav, ona izli svoju
svjetlost na zemlju. Od tog se dana taj emisar zove "Adam Svjetlosti",
to znai "svijetao ovjek od krvi", i zemlja se pred njim prostrla, sve-
ti Adaman, to znai "Sveta Zemlja Nepokolebljivih". Od tog dana svi
su vladari slavili krv djevice, jer zemlja se zbog nje proistila. No, pri-
je svega, kroz odraz Pistis Sofije koja se u vodama ukazala prvobitnom
ocu, proistila se voda. S pravom se stoga kae, "kroz vode". Sveta vo-
da, budui da sve oivljuje, 109 proiava.
Iz prve se krvi pojavio Eros, androgin. Njegova je muevnost Himi-
reris (Himeros), vatra iz svjetlosti. Njegova enskost, koja je s njime -
dua krvi - od Pronojine tvari je. On je ljubak u svojoj ljepoti, a njego-
va draest nadvisuje sva stvorenja kaosa. Kada su Erosa ugledali, svi
su se bogovi i njihovi aneli u njega zaljubili. I pojavljujui se u svako-
me od njih, on je potaknuo u njima plamen, kao to se s jednom svjetilj-
kom pale mnoge, a svjetlost je svugdje ista, dok se svjetlost prve svje-
tiljke ne smanjuje. Na ovaj se nain Eros proirio u svim stvorenim bi-
ima kaosa, i nije se umanjio. Kao to se Eros pojavio u sredini izmeu
svjetla i tame, i kao to je tjelesno sjedinjenje Erosovo izvreno u sredi-
ni izmeu anela i ljudi, tako je iz zemlje procvao prvotni uitak. ena
je dola poslije zemlje. Brak je doao poslije ene. Roenje je dolo po-
slije braka. Raspadanje je dolo poslije roenja.
Nakon tog Erosa, trs je iznikao iz krvi koja je prolivena na zemlji. Iz
ovog se razloga, u onima koji piju od njega, raa udnja za tjelesnim sje-
dinjenjem. Nakon vinove loze, smokva i nar iznikoe iz zemlje, skupa s
ostalim vrstama drvea, svih vrsta, koje u sebi imaju svoje sjeme iz 110
sjemenja vladara i njihovih anela.
Pravda je potom stvorila Raj, neizmjerno divan i izvan putanje mje-
seca i putanje sunca u Zemlji Razuzdanosti, na istoku meu kamenjem.
I udnja je usred prekrasnih, plodom bogatih stabala. A drvo vjenog
ivota, kako se ukazalo po volji Bojoj, nalazi se na sjeveru raja, kako
bi darivalo vjenost duama istih, koji e proizai iz uoblienih oblika
siromatva na kraju vremena. Boja stabla ivota je poput sunca, a grane
su njegove prekrasne. Njegovo lie je poput listova empresa. Plod je
njegov poput grozda kada je bijel. Drvo see visinom svojom sve do ne-
besa, a pored njega nalazi se drvo znanja (gnosis), koje posjeduje snagu
Boga. Njegova je slava poput Mjeseca u punome sjaju, a grane su nje-
gove prekrasne. Lie je njegovo poput lia smokve, a plod poput ukus-
ne datulje. I ovo je drvo na sjeveru Raja, kako bi moglo podii due iz
demonskoga mrtvila, kako bi se one pribliile drvetu ivota i jele od
njegova ploda, i osudile vladare i njihove sile, i njihove anele.
Uinak tog drveta opisan je u Svetoj knjizi, to jest: "Ti si drvo zna-
nja koje je u Raju, od ijeg je ploda prvi ovjek jeo, i koje mu je otvo-
rilo um; on je volio svoju druicu i osudio 111 ostale, strana oblija, i
prezreo ih".
Nakon toga, izniklo je stablo masline, koje je imalo proistiti kralje-
ve i visoke sveenike pravednosti, koji e se pojaviti na kraju vremena,
jer stablo masline proizalo je iz svjetlosti prvog Adama, radi pomaza-
nja koje e oni primiti.
I prva dua (psyche) voljela je Erosa koji je bio uz nju, i izlila je svo-
ju krv na njega i na zemlju. I iz te krvi iznikla je prva rua, iz zemlje, iz
trnovitog grma, kako bi bila izvor radosti za svjetlost koja se imala po-
javiti u grmu. Nakon toga, prekrasno mirisavo cvijee izniklo je iz zem-
lje, razliitih vrsta, od svake pojedine djevice meu kerima Pronoje. I
one su, kada su se zaljubile u Erosa, izlile svoju krv na njega i na zemlju.
Nakon toga, svakojako je bilje izniklo iz zemlje, razliitih vrsta, imaju-
i u sebi sjeme sila i njihovih anela. Nakon ovoga, sile su iz voda stvo-
rile sve zvijeri, gmazove i ptice, razliitih vrsta, koje su u sebi nosile
sjeme vladara i njihovih anela.
No prije svega ovoga, kada se on prvoga dana pojavio, proboravio je
na zemlji otprilike dva dana, i ostavivi niu Pronoju na nebu, uzaao u
svoju svjetlost. I odmah je tama zastrla itav univerzum. 112 Kada je to
poeljela, Sofija koja je bila na niem nebu, primila je mo od Pistis, i
oblikovala velika svijetlea tijela i sve zvijezde. I postavila ih je na ne-
bo da obasjavaju zemlju, i oznaavaju vrijeme, i godinja doba, i godi-
ne, i mjesece, i dane, i noi, i trenutke, i tako dalje. I iz tog je razloga
ukraen itav nebosklon.
Kada je Adam Svjetlosti zaelio ui u svoju svjetlost - to jest, u
osmo nebo - on to nije mogao uiniti, zbog siromatva koje se izmije-
alo s njegovom svjetlou. Stvorio je sebi, stoga, nepregledno vjeno
kraljevstvo. U tom vjenome kraljevstvu on je stvorio est vjenih kra-
ljevstava i njihove urese, njih est, koji bijahu sedam puta bolji od ne-
besa kaosa i njihovih uresa. Sva ta vjena kraljevstva i njihovi uresi po-
stoje unutar vjenosti koja je izmeu osmoga neba i kaosa koji je ispod
njega, ukljuujui i univerzum koji pripada siromatvu.
Ako eli doznati poredak ovih, nai e to zapisano u Sedmom uni-
verzumu proroka Hijeraliasa.
I prije nego to se Adam svjetlosti povukao u kaos, vladari su ga vid-
jeli i nasmijali se prvobitnom roditelju, jer je ovaj bio lagao kada je re-
kao, "Ja sam Bog, i nitko prije mene nije postojao."
Kada su doli do njega, rekoe mu, "Zar nije bog taj koji je unitio
nae djelo?" On odgovori, i ree, "Da. Ako ne elite da on bude kadar
unititi nae djelo, hajde stvorimo ovjeka (tj. ljudsko bie) od zemlje,
nalik naim tijelima, i nalik obliju 113 ovoga bia (Adama Svjetlosti)
da nam slui; i kad on (Adam Svjetlosti) vidi to oblije, da se u njega
zaljubi. Tako vie nee moi unititi nae djelo, ve emo uiniti one
koji su roeni iz svjetla naim slugama, za svo vrijeme trajanja tog vje-
nog kraljevstva. Sve se to dogodilo u skladu sa predmisli Pistis, kako bi
se ovjek pojavio nakon svog oblija, i osudio ih zbog njihova oblika. I
njihov oblik postade omota svjetlosti.
I vladari primie znanje (gnosis) potrebno za stvaranje ovjeka. So-
fija Zoe - ona koja je sa Sabaothom - bijae to predvidjela, i smija-
la se njihovoj odluci. Jer, oni bijahu slijepi: u svojoj su ga neukosti na
svoju vlastitu tetu stvorili. I nisu shvatili to su time uinili. Ona je to
predvidjela, i prva uinila svog vlastitoga ovjeka (ljudsko bie), kako
bi ovaj poduio njihovo oblije, kako da ih prezre, i kako da pobjeg-
ne od njih.
Ovako nastade taj uitelj. Kada je Sofija ispustila kapljicu svjetlosti,
ona je pala na vodu, i smjesta se pojavilo ljudsko bie, androgin. Tu je
kapljicu ona isprva oblikovala kao ensko tijelo. Kasnije, koristei se ti-
jelom, ona ga je oblikovala nalik majci koja se ukazala, i dovrila ga za
dvanaest mjeseci. Stvoreno je androgino ljudsko bie, koje Grci zovu
Hermafrodit, a iju majku Hebreji zovu Evom ivota (Eva Zoe), nai-
me, enski uitelj ivota. Njezin je potomak stvor koji je gospodar. Mo-
nici ga kasnije 114 prozvae "Zvijer", kako bi zavela njihova uoblie-
na stvorenja. Znaenje "zvijeri" je "uitelj", jer pokazalo se da je naj-
mudrije od bia.
Eva je prva djevica, ona koja je bez mua stvorila svog prvog potom-
ka. Sama je sebi ona bila primalja.
Iz ovog je razloga ona, dri se, rekla:
"Ja sam dio svoje majke;
Ja sam majka;
Ja sam ena;
Ja sam djevica;
Ja sam bremenita;
Ja sam primalja;
Ja sam ona koja ublaava muke poraanja;
Moj me mu zaeo;
Ja sam njegova majka;
I on je moj otac i moj gospodar;
On je moja snaga;
to on eli, on kae s razlogom.
Ja sam nastajanje.
I rodila sam ovjeka kao gospodara."
Ovo je kroz volju <...>. Due koje su imale ui u oblija vladara oi-
tovala su se Sabaothu i njegovu Kristu. I sveti glas ovima ree: "Mno-
ite se i rastite! Zagospodarite svim stvorenjima." I oni su ti koji bijahu
zarobljeni, u skladu sa svojom sudbinom, od prvobitnog oca. I zatvore-
ni su, stoga, u tamnice oblija. Ili: do kraja vremena. Tada je prvobit-
ni otac izrekao miljenje o ovjeku onima koji bijahu s njime. Svaki od
njih je potom izlio svoje sjeme usred pupka zemlje. Od tog dana sedam
vladara oblikovalo je ovjeka tako da mu tijelo slii njihovim tijelima,
no da je u licu on nalik ovjeku koji im se ukazao. I on je oblikovan dio
po dio. Voa je njihov oblikovao mozak i ivani sustav, i kasnije se
ukazao prvi. I nastade 115 ovjek obdaren duom. I nazvae ga Adam,
to jest "otac", u skladu s imenom onoga koji je postojao prije njega.
A kada su dovrili Adama, on ga je napustio poput prazne lupine
bez due, budui da je uzeo oblik poput odbaenog zametka, i da u nje-
mu ne bijae duha. Kada se glavni vladar sjetio rijei Pistis, obuze ga
strah da e prvi ovjek ui u njegovo oblije i postati njegovim gospo-
darom. Iz ovog je razloga svoje oblije ostavio etrdeset dana bez du-
e, povukao se i napustio ga. etrdesetog dana Sofija Zoe posla svoj
dah u Adama, koji nije imao due. I on se poe kretati po tlu, no nije
mogao ustati.
Kada je stiglo sedam vladara, i kad ga vidjee, straan ih nemir obu-
ze. I prioe mu i zarobie ga. I on (glavni vladar) upita dah u njemu,
"Tko si ti? I otkuda si doao?" On mu odgovori i ree, "Doao sam iz si-
le ovjeka, radi unitenja vaega djela." <...> Kad to zaue, oni ga sta-
doe slaviti, jer umirio je njihove strahove i odagnao tjeskobu koja ih je
obuzela. I dan taj oni nazvae "Poinak", jer otpoinuli su od naporno-
ga rada. I kada su vidjeli da Adam ne moe ustati, bijahu radosni, i uze-
e ga i postavie u Raj. I povukoe se tad u svoja nebesa.
Poslije tog dana poinka, Sofija posla svoju ker Zoe, koja se zove
Eva, kao uiteljicu, kako bi uinila da Adam, koji je bez due, ustane,
kako bi oni koji e iz njega potei postali nositelji svjetlosti. Kada je 116
Eva vidjela svog mukog druga gdje, klonuo, lei na zemlji, ona se saa-
li nad njim i ree, "Adame! Oivi! Ustani sa zemlje!" I rije se njezina
smjesta ostvari, jer Adam, ustavi sa zemlje, otvori oi. Kada ju je ugle-
dao, on ree, "Zvat e se 'Majka ivih'. Jer, ti si mi podarila ivot."
Kada su monici doznali da je njihovo stvorenje oivjelo i ustalo, ve-
oma se uznemirie. I poslae sedam arhanela da doznaju to se dogo-
dilo. Oni dooe Adamu, i kada su vidjeli Evu kako s njime govori, re-
koe jedan drugome, "Kakvo je stvorenje ta svijetla ena? Jer, naliku-
je obliju koje nam se ukazalo u svjetlu. Hajde, dograbimo je i posij-
mo svoje sjeme u nju, da, tako okaljana, postane nemona uzai u svo-
ju svjetlost. A oni koje rodi, pod naom e biti vlau. No, ne recimo
Adamu nita, jer on nije jedan od nas. Uinimo radije da usne dubokim
snom. I pouimo ga u snu da je ona iz njegova rebra nastala, kako bi mu
bila pokorna ena, i kako bi on bio nad njome gospodar."
Eva, kao sila, nasmijala se njihovoj odluci. I zamaglila im je pogled
i potajice ostavila svoje oblije uz Adama. Ula je u drvo znanja, i osta-
la ondje. Oni su je progonili, no ona im otkri da je ula u stablo i postala
stablo. Potom, obuzeta velikim strahom, slijepa bia pobjegoe.
Kasnije, kada su izali iz omaglice, oni dooe [k Adamu]; i vidjev-
i oblije ove ene 117 s njim, vrlo se uznemire, pomislivi da je to pra-
va Eva. I postupie nerazborito; prili su joj, zgrabili je, i svoje sjeme u
nju posijali. Uinili su to opako, oskvrnuvi je ne samo na prirodne, ve
i na neprirodne naine, obeastivi prvo peat njezina glasa - koji je s
njima govorio, rekavi, "to postoji prije vas?" - kanei tako oskvrnu-
ti one koji bi na kraju (vremena) tvrdili da su roeni od istinskoga ov-
jeka putem govora. I pogrijeili su, ne znajui da su oskvrnuli vlastito
tijelo: to to su vladari i njihovi aneli oskvrnuli na svakojak nain bi-
jae oblije.
I prvo je nosila Abela, kojeg je zaela s prvim vladarom. Drugo je
dijete zaela sa sedam vladara i njihovim anelima. I sve se to dogodi-
lo prema predmisli prvobitnog oca, kako bi prva majka u sebi ponije-
la svako sjeme, izmijeano i usuglaeno sa sudbinom svijeta i njegovih
oblika, i sa Pravdom. Ono to je o Evi ranije osmiljeno, ostvarilo se,
kako bi oblija vladara mogla postati omotaima svjetlosti, kako bi ih
(svjetlost) osudila kroz njihova oblija.
Prvi Adam, (Adam) Svjetlosti, obdaren je duhom (pneumatikos), i
pojavio se prvog dana. Drugi Adam obdaren je duom (psyhichos), i
pojavio se estoga dana, koji se zove Afrodita. Trei Adam stvorenje je
zemlje (choikos), to jest, ovjek zakona, i pojavio se osmoga dana [...]
spokoj 118 siromatva koji se zove nedjelja. I potomstvo zemaljskoga
Adama postade brojno i potpuno, i stvori unutar sebe svakojake vrste
znanstvenih podataka o duom obdarenom Adamu. No, svi su oni bi-
li u neznanju.
Rei u jo da je vladarima bilo veoma drago kada su vidjeli i njega i
enu koja je bila s njim kako grijee u neznanju poput zvijeri. <...> Ka-
da su doznali da ih besmrtan ovjek nee zanemariti, ve da ak trebaju
strahovati od enskoga stvorenja koje je postalo drvo, veoma se uzne-
mirie, i rekoe, "Moda je to istinski ovjek - ovo bie koje nam je po-
slalo maglu i pouilo nas da je ona koja je okaljana nalik njemu - i mi
emo biti pobijeeni!"
I njih sedmorica skovae plan. I prioe krotko Adamu i Evi, i reko-
e mu "Plodovi svih stabala koja su za te stvorena u Raju, za jelo su; no,
to se drva znanja tie, obuzdajte se i ne jedite od njegova ploda. Ako
budete jeli, umrijet ete". Usadivi u njih velik strah, oni se povukoe
do svojih vladara.
Potom je dolo najmudrije od stvorenja, koje se zove Zvijer. I kada
je vidjela oblije njihove majke Eve, ona joj ree, "to vam je Bog re-
kao? Je li rekao 'ne jedite sa drveta znanja (gnosis)'?" Ona ree "Rekao
je 'ne samo da ne smije jesti sa njega, nego ga i ne dotii, jer e umri-
jeti". A ona joj ree "Ne boj se. Nee smru umrijeti. Jer on zna da e,
budete li jeli 119 od njegova ploda, vai umovi postati bistri, i da ete
i sami postati nalik bogovima, prepoznajui razliku izmeu zlih ljudi i
onih dobrih. Doista, to vam je rekao u ljubomori, kako ne biste od plo-
da tog drveta jeli."
Eva je povjerovala uiteljevim rijeima. Pogledala je drvo, vidjela
kako je prekrasno i zamamno, i ono joj se svidje; uzela je plod sa nje-
ga i jela; i isto tako dala ga je svome muu, i on je takoer jeo. I njiho-
vi umovi se otvorie. Jer, kada su jeli, svjetlo znanja ih je obasjalo. Ka-
da su se zaodjenuli stidom, spoznae da su lieni znanja. Kada su se otri-
jeznili, vidjee da su nagi, i zaljube se jedno u drugo. Kada su vidjeli da
oni koji su ih oblikovali imaju oblik zvijeri, prezreli su ih: bili su veo-
ma svjesni.
Kada su vladari saznali da su ovi prekrili njihove zapovijedi, uoe
u Raj i prioe Adamu i Evi uz potres i strane prijetnje, da vide kakav
e to uinak izazvati. Adam i Eva zadrhtae, i sakrie se ispod stabala
rajskih. Vladari ih nisu mogli vidjeti, pa rekoe, "Adame, gdje si?" On
ree, "Ovdje sam, jer sakrio sam se iz straha pred vama, ispunjen sti-
dom". I oni mu rekoe u neznanju, "Tko ti je rekao o stidu kojim si se
zaogrnuo? - osim ako nisi jeo s drveta!" On ree, "ena koju ste mi da-
li - ona mije dala i ja sam jeo." Oni joj tad rekoe 120 "to si to uini-
la?" Ona im odgovori i ree, "Uitelj me ponukao i ja sam jela."
Vladari tad prioe uitelju. Oi im se zbog njega zamaglie, i nisu
mu nita mogli uiniti. I prokleli su ga, bespomoni. Nakon toga prio-
e eni i proklee i nju i njezino potomstvo. Nakon ene, proklee Ada-
ma, i (proklee) zemlju zbog njega, i usjeve; i sve stvari koje su stvorili,
oni su prokleli. Oni nemaju blagoslova. Dobro ne moe proizai iz zla.
Tog su dana vladari spoznali da uistinu postoji neto monije od
njih: shvatili su samo da se njihovim zapovijedima nije pokoravalo. I
velika zavist zavlada svijetom samo zbog besmrtnog ovjeka. Kada su
vladari vidjeli da je njihov Adam uao u nepoznato stanje znanja, oni ga
poeljee iskuati i sakupe sve domae ivotinje i divlje zvijeri zemalj-
ske, i sve ptice nebeske, i dovedoe ih do Adama da vide kako e ih ovaj
nazvati. Kada ih je vidio, on dade imena njihovim stvorenjima.
Meu njima zavlada nemir, jer Adam je izdrao sve kunje. I saku-
pie se, i iznijee planove, i rekoe, "Pogledajte Adama! Postao je po-
put jednoga od nas. On poznaje razliku izmeu svjetla i tame. Moda e
biti zaveden, kao i sa drvetom znanja, pa e prii i drvetu ivota i jesti
s njega, i postati besmrtan, i postati gospodar i prezreti [nas], i svu na-
u slavu. Odrei e nas se potom, [skupa s naim] univerzumom. Haj-
de, izbacimo ga 121 iz Raja dolje na zemlju otkuda smo ga i uzeli, ka-
ko ne bi znao vie od nas." I istjerae tako Adama iz Raja, skupa s nje-
govom enom. I to to su uinili nije im bilo dosta, jer su i dalje straho-
vali. Poli su do drveta ivota, i okruili su ga velikim strahotnim stvo-
renjima, stranim biima zvanima "Kerubini", i postavili vatreni ma
meu njih koji je neprestance vitlao, kako nijedno zemaljsko bie ne bi
ondje moglo ui.
Budui da su vladari zavidjeli Adamu, poeljeli su skratiti njihov
(Adamov i Evin) ivot, no nisu to mogli uiniti zbog sudbine koja im
je bila odreena od samoga poetka. Jer, svakome od njih bijae dodi-
jeljen ivotni vijek od tisuu godina, u skladu s putanjom svijetleih ti-
jela. No, iako vladari to nisu mogli uiniti, svaki od tih zlobnika odu-
zeo im je po deset godina, i njima preosta ivotni vijek od 930 godina:
a one su ispunjene bolom, slabou i zlom. I takav je postao ivot, od
tog dana do kraja vremena.
Kada je Sofija Zoe vidjela da su vladari tame prokleli Adama i Evu,
nju ispuni gnjev. I siavi sa prvoga neba u punoj snazi, protjerala je
vladare iz [njihovih] nebesa, i bacila ih dolje u greni [svijet] kako bi
ondje prebivali u obliku zlih duhova (daimones).
[...], 122 tako da bi u njihovu svijetu moglo proi tisuu godina u Ra-
ju - duom obdareno bie zvano "feniks". Ono ubija sebe i sebe oivlja-
va kao svjedok njihove osude, jer oni su nanijeli zlo Adamu i njegovu
potomstvu, sve do kraja vremena. <...> Postoje ... tri ovjeka, i njiho-
vi potomci sve do kraja vremena: duhom obdareni od vjenosti, duom
obdareni, i zemaljski. Isto tako, tri feniksa <u> Raju - prvi [je] besmr-
tan; drugi ivi tisuu godina; to se treega tie, u Svetoj knjizi je zapisa-
no da je iezao. Tako isto postoje i tri krtenja - prvo je duhovno, dru-
go je krtenje vatrom, a tree vodom. Kao to se feniks javlja kao svje-
dok o anelima, tako je i vodena hidra egipatska svjedok onih koji sila-
ze u krtenje istinskoga ovjeka. Dva bika u Egiptu posjeduju otajstvo,
sunce i mjesec, kao svjedoci Sabaothu: naime, preko njih je Sofija pri-
mila univerzum; od dana kada je nainila sunce i mjesec, stavila je ig
na svoje nebo, na vjenost.
I crv koji je roen iz feniksa je takoer ljudsko bie. U njemu je za-
pisano (Ps 91: 13 LXX), "kao feniks cvate pravednik". I feniks se prvo
javlja u ivome stanju, i umire, i ponovo se die, bivajui znakom onoga
to postaje oito na kraju vremena. Samo se u Egiptu ti veliki znaci po-
javljuju - nigdje drugdje - kao naznaka 123 da je poput Bojeg Raja.
Vratimo se gore spomenutim vladarima, kako bismo pojasnili jo
neto o njima. Kada je sedam vladara izbaeno iz svojih nebesa dolje
na zemlju, nainili su sebi anele, bezbrojne i demonske, da im slue.
Ti su kasnije pouili ovjeanstvo mnogim vrstama zabluda i magije,
arobnim napicima, i tovanju idola, prolijevanju krvi, svetitima, hra-
movima, rtvama i rtvovanjima, svim duhovima zemaljskim, imajui
sudbinu njihovih suradnika koji su nastali iz dogovora izmeu bogova
nepravde i pravde.
I zato kada je svijet nastao, on je grijeio od poetka. I svi ljudi na zem-
lji tovali su duhove (daimones) od postanka do svretka - kako pra-
vedni aneli, tako i nepravedni ljudi. I svijetom je tako zavladala zalu-
enost, i neznanje, i nepominost. Svi su grijeili, sve do pojave (paro-
usia) istinskog ovjeka.
Neka ovo zasad bude dovoljno. Nastavimo sa razmatranjem naega
svijeta, kako bismo tono zavrili opis njegova ustrojstva i uprave. Ta-
da e postati jasno kako je otkriveno vjerovanje u nevieno kraljevstvo
koje je bilo vidljivo od postanka do svretka vremena.
Doao sam dakle do glavnih toaka [glede] besmrtnoga ovjeka: go-
vorit u o svim biima kojima pripadaju, i objasniti kako su ovdje na-
stala.
Kada je nastalo mnotvo ljudskih bia od [Adama] 124 koji je obli-
kovan iz tvari, i kada se svijet ispunio, vladari su njime zagospodari-
li - odnosno, drali su ga ogranienog neznanjem. Zbog ega? Iz slje-
deeg razloga: budui da besmrtni otac zna da je nedostatak istine na-
stao u vjenim kraljevstvima i njihovom univerzumu, kada je poelio
unititi vladare propasti pomou stvorenja koja su oni oblikovali, on je
poslao vaa oblija dolje u svijet propasti, naime, blagoslovljene, ma-
le, nevine duhove. Njima znanje nije strano. Jer svo je znanje sadrano
u jednome anelu, koji se pojavio prije njih; on nije nemoan u prisus-
tvu oca. I <on> im je dao znanje. Kad god se pojave u svijetu propasti,
smjesta i najprije razotkrivaju uzrok trajnosti kao osudu vladara i njiho-
vih sila. Kada su se, stoga, blagoslovljena bia pojavila u oblicima ko-
je su im podarili vladari, budili su zavist. I iz zavisti su vladari pomije-
ali svoje sjeme sa njima, u nadi da e ih oskvrnuti. Nije im to uspjelo.
Kada su se blagoslovljena bia potom pojavila u svijetlome obliku, po-
javila su se na razliite naine. I svaki od njih, poevi u svojoj vlasti-
toj zemlji, razotkrio je svoju (vrstu) znanja vidljivoj Crkvi sastavljenoj
od oblija propasti. Ona (Crkva) sadravala je sve vrste sjemena, zbog
sjemena vladara koje se s [njome pomijealo].
Tada je Spasitelj stvorio [...] sviju njih - i njihovi su duhovi [oito]
nadmoniji, budui blagoslovljeni 125 i raznoliki - i (stvorio je) tako-
er mnoga druga bia koja nemaju kralja i nadmona su svakome ko-
ji je postojao prije njih. Postoje stoga etiri rase. Tri pripadaju kralje-
vima osmoga neba. No, etvrta je rasa bez kralja i savrena, i od sviju
njih najuzvienija. Jer, oni e ui u sveto mjesto svog oca. I dosegnut e
mir, i poinak, i vjenu neizrecivu slavu, beskrajnu slavu. Oni su, tovi-
e, kraljevi u smrtnome kraljevstvu, budui da su besmrtni. Oni e osu-
diti bogove kaosa i njihove sile.
Rije (Logos) koja je nadmonija svim biima, poslana je samo iz
tog razloga: da bi objavila nepoznato. On je rekao (Mk 4: 22), "Nita ni-
je skriveno to nije oito, i ono to nije prepoznato, bit e prepoznato."
Oni su poslani da obznane to je skriveno, i sedam vladara kaosa i nji-
hovu bezbonost. I zbog toga su osueni na smrt.
Kada su se svi savreni pojavili u oblicima koje su im dali vladari, i
kada su otkrili neusporedivu istinu, osramotili su svu mudrost bogova.
I njihova je vjera razotkrivena kao prokletstvo. Njihova je snaga presu-
ila. Njihova se vlast rastopila. Njihova predmisao postade [praznoa,
skupa sa] njihovom slavom.
Prije svretka [vremena] itav prostor potrest e snana grmljavina.
Vladari e tad tugovati, [...] svojom 126 smru. Aneli e oplakivati
svoje ovjeanstvo, i demoni e tugovati nad svojim dobima, a njihovo
e ovjeanstvo plakati i jaukati zbog njihove smrti. Doba e potom za-
poeti, i oni e se uznemiriti. Njihovi e kraljevi biti zatrovani vatrenim
maem, i povest e jedan protiv drugoga vojne, a zemlja e se zatrova-
ti prolivenom krvlju. I vode mora uzburkat e se od tih ratova. Sunce
e potamnjeti. Nestat e svjetlosti mjeseca. Zvijezde na nebu zaustavit
e svoja kretanja, i grom e zagrmjeti i velika grmljavina groma potei
e iz sile koja je iznad svih sila kaosa, gdje se nalazi nebeski svod ene.
Stvorivi prvu tvorevinu, ona e odstraniti mudru vatru razuma, i odje-
nuti se nerazumnim gnjevom. I stat e progoniti bogove kaosa koje je
stvorila skupa sa prvobitnim ocem. I bacit e ih dolje u ponor. I oni e
biti zbrisani zbog svoje opakosti. I postat e poput vulkana, prodiru-
i jedan drugoga dok ne ieznu u ruci prvobitnog oca. Kada ih uniti,
okrenut e se protiv sebe, i sebe samoga unititi, dok ne nestane.
I njihova e nebesa pasti jedno na drugo, i njihove (vladarske) sile
prodrijet e vatra. Njihova vjena kraljevstva bit e takoer pregae-
na. A njegovo nebo (od prvobitnog oca) pasti e i razlomiti se na dva
dijela. Njegova ... volja past e na [...] podrati ih; oni e pasti u ponor,
a ponor e biti pregaen.
Svjetlost e [...] tama i zbrisati je: bit e 127 kao neto to nikad ni-
je ni postojalo. I tvorevina kojoj je slijedila tama rastopit e se. Nedos-
tatak e biti iupan iz korijena i [baen] dolje u tamu. I svjetlost e se
vratiti svome korijenu. I povratit e se slava neroenoga, i ispuniti cije-
lo vjeno kraljevstvo. Kada proroanstvo i pripovijest o onima koji su
kralj bude obznanjena, i kada ga ispune oni koji se nazivaju savreni-
ma, oni koji - nasuprot tome - nisu postali savreni u neroenom ocu,
primiti e svoju slavu u svojim kraljevstvima i u kraljevstvima besmrt-
nih: no, nikada nee ui u kraljevstvo bez kralja.
Jer, svatko mora otii na mjesto iz kojeg je potekao. Doista, djelima
svojim i svojim znanjem, svaki ovjek e razotkriti svoju vlastitu pri-
rodu.
EGZEGEZA DUE (II,6)
Uvod:
MADDALENA SCOPELLO
Egzegeza due kratka je pripovijest (na deset stranica papirusa) koja pripovijeda
gnostiki mit o dui, od njezina pada u ovaj svijet do povratka na nebo. Dua, ija je
priroda enska - imala je ak i maternicu - bila je djevianska i androgina u svome
obliku kada je sama sa svojim Ocem obitavala na nebu, no nakon pada u ovaj svijet i
u tijelo, oskvrnuli su je mnogi ljubavnici. Ti su ljubavnici razbojnici i nitkovi koji se
prema dui odnose kao prema kurvi, da bi je potom napustili. U svojoj patnji, ona tra-
i uvijek nove ljubavnike koji e je prevariti, pretvarajui je u robinju za vlastiti spol-
ni uitak. Posramljena, dua ostaje u ropstvu, ivei u javnoj kui, odlazei od jedne
do druge trnice. Jedini dar koji dobiva od svojih ljubavnika njihovo je okaljano sje-
me: njezina djeca su slijepa, nijema, boleljiva i slaboumna.
Dua ostaje u tom seksualnom i psihikom uznitvu sve dok jednoga dana ne uvi-
di vlastitu situaciju, i ne pokaje se. Ona tad trai pomo svoga Oca, koji joj se smilu-
je. On ini dvije stvari kako bi pomogao dui: prvo izokree njezinu maternicu kako
bi dua povratila svoja prava svojstva: "maternica due je izvana, poput mukih spol-
nih organa, koji su izvanjski" (131,1927). Ovo izokretanje titi duu od daljnjih do-
dira njezinih ljubavnika. Potom, Otac dui alje mladoenju sa nebesa, koji je njezin
brat, prvoroenac iz Oeve kue.
Obnovljena i proiena, dua se ureava u svojoj lonici, iekujui zarunika. Po
njegovu dolasku, oni se strasno vole. Njihova ljubav, koja je duhovna i vjena, opisa-
na je senzualnim jezikom kakvim se obino opisuje tjelesna ljubav. Plod ovoga braka
dobra su i lijepa djeca (alegorija za dobre, kreposne ideje: usp. Filon, Cher. 44). Dua
konano biva obnovljena i vraena u svoje prijanje stanje.
Pria o dui u Egzegezi due u glavnim crtama slijedi valentinijanski mit o Sofiji, pos-
ljednjem eonu koji naputa Pleromu u potrazi za novim vidicima. Od bludnitva do
pokajanja u suzama, od pokajanja do povratka u Oevu kuu, put due gotovo je isto-
vjetan Sofijinom putovanju.
Originalnost Egzegeze due uvelike proizlazi iz naina na koji se pristupilo mitu.
Umjesto kompleksne, filozofske obrade, mit je gotovo romansiran, i kao takav privla-
i itateljsku pozornost.
Dvije bliske knjievnosti i tradicije izvrile su snaan utjecaj na autora ovoga dje-
la: helenistika i idovska ljubavna knjievnost. Ljubav i avantura glavni su sastojci
helenistikih romana, pri emu je ljubav uvijek pokreta radnje. U tim je romanima
dominantan uvijek isti motiv: tragian rastanak dvoje ljubavnika, i njihov ponovni sus-
ret nakon brojnih peripetija (prijevara, susreta s razbojnicima i mutnim likovima koji
dovode u iskuenje estitost due, usp. grke romane Ahileja Tatija, Haritona, Helio-
dora, Longa Sofista i Ksenofonta Efekog).
Meutim, dvije znaajke ove gnostike pripovijesti nemaju nikakve veze sa gr-
kim ljubavnim romanom. Kao prvo, duaje jedini glavni lik u Egzegezi due, i njezin
zarunik igra tek malu ulogu u naraciji, nasuprot grkome romanu u kojemu je nagla-
sak uvijek na ljubavnom paru. Kao drugo, grke su heroine uvijek djevice i kreposni-
ce, dok heroina u Egzegezi due (kao i u drugim gnostikim djelima) vodi ivot blud-
nice, i tek naknadno dobiva natrag svoje djevianstvo.
idovski je utjecaj neto snaniji. Budui da je dua prikazana kao ena, Egzegeza
o dui je enska pripovijest, prilino velika rijetkost u antikoj knjievnosti. U idov-
skoj emo knjievnosti, meutim, nai takova djela, naroito u Apokrifi i Pseudoepi-
grafi. Pripovijest o putu due od bludnitva, preko pokajanja, do djevianstva, podsje-
a na idovske pripovijesti o grenicama Rahabi, Tamari, Ruti i Bat-ebi (usp. J, Ju-
bileji, Zavjet Judin, Ruta, 2 Kr).
Egzegeza due nije jedini tekst u zbirci Nag Hammadi posveen enskome liku.
Usporedbe se mogu povui sa Konanim uenjem, Gromom, Norejom, Trimorfnom
Protenojom, te s nekim drugim gnostikim djelima u kojima nalazimo krae enske
pripovijesti. Skriven pod razliitim imenima i fizionomijama uvijek je jedan te isti
lik: dua u potrazi za svojim nebeskim porijeklom. Zajedniko obiljeje koje pove-
zuje sve ove enske likove jest oprenost, i to u obliku polariteta "djevica-bludnica".
Obnavljanje se postie ponovnim stjecanjem izvorne istoe, koja je nuna za posti-
zanje znanja.
Naglasak na okaljanju u Egzegezi o dui pokazuje u kojoj je mjeri na njezina au-
tora utjecao apokrifni judaizam. Snano isticanje motiva okaljanja tipino je za esen-
sku psihologiju (Zavjeti dvanaest patrijarha i kumranska literatura). U Egzegezi due,
kao i u esenskoj duhovnosti, proienje i pokajanje jedini su lijekovi za okaljanost.
Izokretanje maternice moe se usporediti sa duhovnim obrezivanjem; oba su izraz vo-
lje da se napusti vanjsko, kao simbol sveg iskuenja ovoga svijeta.
Autor Egzegeze due ilustrira mit o dui nizom biblijskih citata, i sa dva navoda iz
Homera. Navodi su sastavni dio pripovijesti i strogo su uz nju vezani: autoru oni ak
slue za daljnje razvijanje tema vezanih uz mit o dui. Dijelovi ovih navoda svrstani su
zajedno kako bi se stavio naglasak na tri faze puta due: bludnitvo, pokajanje, povratak
Ocu. Ove grupe citata nije sakupio autor, ve su preuzete iz antologije ije tragove nala-
zimo u nekih kranskih autora iz Aleksandrije: Klementa, Didimosa i Origena.
Ta injenica pomae u odreenju autorova okruenja. On je proizvod akademske
kulture u kojoj su florilegiji i antologije igrale vanu ulogu u intelektualnome obra-
zovanju.
Upotreba citata iz Biblije i Homera pokazuje nam da je grka i idovska mudrost
imala jednak proroanski znaaj za autora. Obje izlau gnostiku doktrinu na nain
razumljiv kako kranskom, tako i idovskom ili poganskom itatelju. Sve to ukazu-
je daje gnostiki autor Egzegeze due pripadao kultiviranom, sinkretistikom okrue-
nju, dobro upoznatom sa idovskim i grkim spisima. Rije je najvjerojatnije o Alek-
sandriji s poetka treeg stoljea n. e. Iako je posuivao iz idovskih i, gdjekad, kr-
anskih i poganskih tradicija, autor je uspio nanovo ih protumaiti u svjetlu nove gnos-
tike poruke.
EGZEGEZA DUE
II 127, 18-137,27
Stari mudraci dali su dui ensko ime. Uistinu ona je, ak i po svojoj
prirodi, enskoga roda. Ona ima ak i maternicu.
Sve dok je bila sama sa svojim ocem, bila je djevica i androgina u
svojemu obliku. No kada je pala u tijelo i dospjela u ovaj ivot, dograbi-
e je mnogi razbojnici. I pohotnici su je jedan drugome predavali i [...]
ju. Neki je iskoristie [silom], dok su drugi to inili privoljevi je prvo
darom. Ukratko, oni su je obeastili, i ona [... svoje] 128 djevianstvo.
I svojim je tijelom ona bludniila i podavala se svakome i svima,
smatrajui svakoga s kim bi lijegala svojim muem. I kada se podava-
la pohotnim, nevjernim preljubnicima da je iskoriste, uzdisala je teko
i kajala se. No, kada bi se i okrenula od tih preljubnika, trala je odmah
drugima, koji bi je primoravali da s njima ivi i da im, u posteljama nji-
hovim, slui kao gospodarima. Od srama ona se vie ne usuuje otii od
njih, a oni je dugo zavaravaju, hinei da su vjerni, pravi muevi, i daje
veoma potuju. I nakon svega, ostavljaju je, i odlaze od nje.
Ona tad postaje sirota, oajna udovica, bez ikoga da joj pomogne; ni-
ti mjerica hrane nije joj ostala od te njezine nevolje. Jer, od njih ona nije
dobila nita osim to su je, opei s njome, okaljali. I njezina djeca od
tih preljubnika gluha su, slijepa i boleljiva. I slaboumna su.
No, kada je otac odozgo posjeti, i kada je vidi gdje uzdie - u patnji
svojoj i sramoti - i kaje se zbog svog bludnienja, i kad ona pone za-
zivati [ime njegovo] da joj pomogne, [...] iz sveg srca, govorei, "Spasi
me, oe, i ja u se prepustiti sudu [tvome, jer sam napustila] svoj dom i
129 pobjegla iz svojih djevojakih odaja. Uzdigni me ponovo do sebe."
Kada je on vidi u tom stanju, tek tada e je smatrati dostojnom svoje mi-
losti, jer mnoge su je nevolje snale kad je napustila svoj dom.
Duh sveti na mnogim mjestima propovijeda o bludnom podavanju
due. Kod proroka Jeremije on govori (3,1-4),
Ako mu otpusti enu svoju i ona ode od njega te se uda za dru-
goga, ima li ona pravo da se nakon toga njemu vrati? Nije li ta e-
na sasvim oskvrnuta? "A ti si bludniila s mnogim milosnicima,
i meni si se vratila!" ree Gospodin. "Podigni oi i pogledaj gdje
te sve nisu oskvrnuli. Nisi li sjedila na cestama skrnavei zemlju
bludom i opainom svojom? I mnoge si uzimala za sebe, i sa svi-
ma si bila bez srama. Nisi me dozvala kao rod, ili oca, ili stvori-
telja tvog djevianstva."
Isto tako, zapisano je kod proroka Hoee (2,2-7),
Podignite tubu protiv majke svoje, jer ona mi nije vie ena, a
ja joj mu vie nisam. Odbacujem od sebe njezino bludnienje, i
izme' njezinih dojki njezin preljub. Ogolit u je da bude kao na
dan roenja. Uinit [u] da joj dua opustoi poput tla bez [vode],
i da je shrva [enja] za djecom. Njezinoj djeci [ja] milost neu
ukazati, jer djeca su to bludnika, budui da se mati njihova bludu
odala i [djecu svoju osramotila]. 130 Rekla je: "Podat u se svo-
jim milosnicima, onima koji mi daju kruh moj i vodu, haljine mo-
je i ruho, i vino, i ulje, i sve to trebam." Zatvorit u ih stoga i ona
vie nee moi trati za milosnicima svojim. I ona e ih traiti, ali
ih nee pronai, i tada e rei: "Vratit u se svome prvome muu,
jer sretnija bijah prije nego sada."
Isto tako, on ree u Ezekielu (16,23-26),
Nakon mnogih izopaenosti, ree Gospodin, sebi si sazdala javnu
kuu i podigla krasno mjesto na ulicama. I izgradila si sebi javnu
kuu u svakoj uliici, i troila si svoju ljepotu, i irila si noge u sva-
kom prolazu, mnoe' svoje bludnienje. Bludu se ti podade sa si-
novima Egipta, onima koji su susjedi tvoji, ljudi snana tijela.
No, na to "sinovi Egipta, ljudi snana tijela" misle ako ne na podru-
je tjelesnosti i ulnoga svijeta, i na stvari zemaljske, zbog kojih je dua
ovdje i oskvrnuta, primajui od njih kruh, vino, ulje, ruho, i ostale izvanj-
ske besmislice koje okruuju tijelo - stvari koje ona smatra potrebnima.
O tom bludnienju apostoli spasiteljevi zapovjedie, (usp. Djela apo-
stolska 15,20, 29; 21,25; 1 Tim 4,3; 1 Kor 6,18; 2 Kor 7,1),
uvajte ga se, oistite sebe od njeg',
ne govorei samo o bludu tijela, ve pogotovo o bludu due. Iz ovoga
razloga apostoli [piu crkvama] Bojim da se takvo [bludnienje] me-
u [nama] ne dogodi.
No, najvei je [sukob] vezan uz blud 131 due. Jer, iz njega proizlazi
i blud tijela. Pavao je stoga, piui Korinanima (1 Kor 5,9-10), rekao,
Napisah vam u poslanici, "Ne mijeajte se s bludnicima" ne
(openito) s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomima, ili razbojni-
cima, ili idolopoklonicima, jer biste inae morali iz svijeta izii.
ovdje je govorei duhovno -
Jer mi se ne borimo protiv tijela i krvi - kao to on ree (Ef 6,12)
- ve protiv svjetskih vladara ove tame i duhova opaine.{4D OPS}
Sve dok dua srlja i opi sa svakime koga susretne, obeaujui se
tako, ona trpi patnje koje zasluuje. No, kada uvidi svu bijedu u kojoj se
nalazi, i zaplae pred ocem i pokaje se, otac e se tad nad njome saaliti,
i preokrenuti e njezinu maternicu, s izvanjske strane vratit e je unutar
nje, da dua povrati svoja prava svojstva. Sa enom nije tako. Jer, tjeles-
na je maternica unutar tijela kao i ostali unutarnji organi, no maternica
due je izvana, poput mukih spolnih organa, koji su izvanjski.
Kada se, dakle, maternica due, voljom oevom, okrene prema unutra,
ona smjesta biva krtena i oiena od izvanjske prljavtine koja ju je
okaljala, kao to se i [haljine, kada] su uprljane, uranjaju u [vodu i] izo-
kreu sve dok se prljavtina ne ukloni, i one ne postanu iste. I ienje
due slui tomu da ona nanovo poprimi [istou] 132 svoje prvotne pri-
rode, i da se preobrati. To je njezino krtenje.
Tada e postati gnjevna na sebe samu, poput ene koja raa, koja se
svija od bolova i bjesni u trenutku raanja. No budui je enskoga ro-
da, njoj samoj nije mogue zaeti dijete. S neba joj otac stoga posla nje-
zinog ovjeka, koji je njezin brat, prvoroeni. I mladoenja je siao do
svoje nevjeste. Ona je odbacila od sebe negdanji svoj blud, i oistila se
od prljavtine milosnika, i tako je obnovljena kako bi bila nevjesta. U
branoj se lonici proistila; ispunila ju je miomirisima; sjela je i eka-
la istinskog mladoenju. I ne tri vie po trnicama, opei sa svakime
koga poeli, ve eka enika - (govorei) "Kada e on doi?" - i bo-
ji ga se, jer ne zna kako on izgleda: ne sjea se vie, jer toliko je prolo
otkako je ispala iz oeve kue. No, voljom oevom <...>. I sanjala je o
njemu, kao ena zaljubljena u mukarca.
I mladoenja, u skladu s voljom oevom, sie k njoj do brane loni-
ce koja bijae pripremljena. I on uresi branu lonicu.
Jer, budui da vjenanje nije nalik tjelesnom vjenanju, oni koji e
se spojiti bit e zadovoljni s tim spajanjem. I poput tereta oni iza sebe
ostavljaju nesnosne tjelesne udnje i [okreu svoja lica] jedno od dru-
goga. No, ovaj brak [...]. No, [jednom] kad se [jedno s drugim] sjedine,
oni postaju jedan ivot. 133 Prorok stoga ree (Post 2,24) o prvom o-
vjeku i prvoj eni,
Oni e postati jedno tijelo.
Jer, oni izvorno bijahu jedno s drugim povezani, dok su bili s ocem,
prije nego je ena zavela mukarca, koji je njezin brat, na krivi put.
Ovaj ih je brak ponovo spojio, i dua je tako spojena sa svojom istin-
skom ljubavi, sa istinskim svojim gospodarem, kao to je i zapisano
(usp. Post 3,16; 1 Kol 11,1; Ef 5,23),
Jer gospodar enin njezin je mu.
S vremenom, ona e ga prepoznati, i jo se vie radovati, plaui
pred njim kada se prisjeti sramote svog negdanjeg udovitva. I jo e
se vie resiti, kako bi mu udovoljila, i kraj sebe ga zadrala.
I prorok ree u Psalmima (45,10-11),
Pouj, keri moja, pogledaj i upravi k meni uho svoje, zaboravi
narod svoj i kuu oca svojega, jer kralj je poelio tvoju ljepotu,
jer on je tvoj gospodar.
On trai od nje da se odvrati od svog naroda, i mnotva milosnika me-
u kojima je nekada bila, i da se posveti samo svome kralju, pravome
gospodaru, i da zaboravi kuu zemaljskoga oca, u kojoj joj je krenulo
loe, ve da se sjeti svoga oca koji je na nebu. Reeno je, stoga, (Post
12,1) Abrahamu,
Idi iz zemlje svoje i od roda svoga, i iz kue oca svoga.
Kada je dua, stoga, [uresila] sebe ponovo u svojoj ljepoti [...] ivje-
la u svom ljubljenom, i [on je isto] ljubio nju. A kada se s njime spoji-
la, primila je 134 od njega sjeme, to je duh koji udahnjuje ivot, kako
bi mu rodila djecu koja su dobra, i kako bi ih othranila. Jer, ovo je ve-
liko savreno udo roenja. I ovaj je brak, stoga, uinjen savrenim vo-
ljom oevom.
Dui sad pristoji obnoviti sebe i postati ponovo kakva je jedno bi-
la. Dua sad sve ini sama. I prihvaa boansku prirodu od svog oca za
svoje pomlaivanje, kako bi mogla biti vraena do mjesta gdje je izvor-
no bila. Ovo je uskrsnue iz mrtvih. Ovo je izbavljenje iz suanjstva.
Ovo je put uzaaa u nebo. Ovo je nain da se uzie do oca. Prorok sto-
ga ree (Ps 103,1-5),
Hvali Boga, duo moja, i sve to je u meni, (hvali) njegovo sveto
ime. Duo moja, hvali Boga koji je oprostio sve tvoje grijehe, ko-
ji je izlijeio tvoju bolest, koji je iskupio tvoj ivot od smrti, ko-
ji te okrunio milou svojom, koji udnju tvoju usliava stvarima
dobrim. Mladost e tvoja biti obnovljena poput orlove.
Tada, kada ponovo postane mlada, ona e uzai, slavei oca i brata
svoga koji su je spasili. I dua e tako biti spaena ponovnim roenjem.
To se ne postie praznim ponavljanjem rijei, sposobnostima i ueno-
u, ve [je] to milost [..., to je] dar [...]. Jer takvo je to to dolazi s nebe-
sa. Iz tog je razloga spasitelj uskliknuo (Iv 6,44), 135
Nitko k meni ne moe doi osim ako ga moj otac ne privue i k
meni ga dovede; i ja sam u ga uzdii posljednjega dana.
Pristoji nam, stoga, moliti se ocu i zazivati ga svom svojom duom -
ne na izvanjski nain, usnama, ve na nain unutarnji, duhom koji do-
lazi iz dubine - uzdahom; kajui se zbog ivota kojeg ivimo; ispovije-
dajui svoje grijehe; uviajui svu praznou varke u kojoj smo ivjeli, i
ispraznu gorljivost; plaui nad time to bijasmo u tami i valu; tugujui
nad samima sobom kako bi nam se on smilovao; mrzei sebe same onak-
ve kakvi sad jesmo. I ree spasitelj (usp. Mt 5,4, 6; Lk 6,12),
Blaeni oni koji tuguju, jer za njih e biti milosti;
Blaeni oni koji gladuju, jer biti e ispunjeni.
I ree jo (usp. Lk 14,26),
Tko ne mrzi svoju duu, ne moe mi biti uenikom.
Jer, poetak spasenja je kajanje. Stoga (usp. Dj 13,24),
Prije Kristova ukazanja doe Ivan, da propovijeda o krtenju po-
kajanja
A kajanje dolazi u tuzi i alosti. No, otac je dobar i ljubi ljudski rod, i on
uje duu koja ga zove, i alje joj svjetlost spasenja. Stoga on ree pu-
tem duha svetoga proroku (usp. 1 Cl 8,3),
Kai djeci roda moga, "[I ako vai] grijesi budu sezali [od zemlje]
do neba, i ako postanu grimizno [crveni] i crnji od [kostrijeti, i
ako] 136 se k meni vratite svom svojom duom, i kaete mi, 'Oe
moj", smatrat u vas svetima'.
Isto tako na drugome mjestu (Iz 30,15),
Ovako govori Gospod, Svetac Izraelov: "Ako se vrati i uzdahne,
bit e spaen i znat e gdje si bio kada si vjerovao u isprazno."
Isto tako on ree na drugome mjestu (Iz 30,19-20),
Jeruzalem je gorko plakao, govorei, "Smiluj mi se". On e se
smilovati na tvoj vapaj, i usliit e te. I hranit e vas Gospod kru-
hom tjeskobe, pojiti vodom nevolje. A varalice ti vie nee prila-
ziti. Tvoje e oi prepoznati one koji obmanjuju.
Prilii, stoga, moliti se Bogu dan i no, i dizati ruke k njemu kao to
ine ljudi nasred uzburkanoga mora: oni se mole Bogu svim svojim sr-
cem, bez imalo himbe. Oni koji hinjeno mole samo sebe obmanjuju.
Jer, Bog zaviruje unutar ovjeka i ispituje mu srce da dozna tko zavre-
uje biti spaen. Jer, onaj koji jo voli mjesto obmane, nije vrijedan spa-
senja. Zapisano je stoga u pjesnika (Homer, Odiseja 1.48-59),
Odisej je sjedio na otoku jadikujui i alujui i okreui lice od
Kalipsinih rijei i obmana, udei da vidi svoj grad i dim kako se
uzdie nad njim. I da nije [primio] pomo s nebesa, [ne bi mu bi-
lo mogue vratiti] se u svoj grad.
I [Helena] <...> ree (Odiseja 4.260-261),
[Srce se moje] od mene odvratilo. 137 Domu se svom udim vra-
titi.
I zavapivi, ona ree (Odiseja 4.261-264),
Afrodita me obmanula i odvela iz moga grada. Jedinu ker svoju
napustila sam, i svog dobrog, mudrog, krasnog mua.
Jer, kada dua napusti svog savrenog mua zbog izdajnike Afrodi-
tine obmane, koja postoji ovdje u inu raanja, ona e zbog toga patiti.
No, ako za vapi i pokaje se, bit e vraena svome domu.
Ni Izrael ne bi primio posjet, i bio izveden iz zemlje egipatske, iz
kue suanjstva, da nije zavapio pred Bogom i jadikovao zbog ropstva
svog naroda. Zapisano je u Psalmima (6,6-9),
Iznemogao sam od jecanja. Svake noi postelju svoju suzama na-
tapam. Ostarjeh meu neprijateljima svojim. Odstupite od mene,
svi opaki, jer je Gospodin pla moj uo, i Gospodin je uo mo-
ju molitvu.
Ako se pokajemo, Bog e nas usliiti, on koji je neizmjerno milostiv
u svojoj dugoj patnji, komu je slava na sve vijeke vjekova. Amen.
Egzegeza due
KNJIGA TOME ATHLETESA (II,7)
Uvod:
JOHN D. TURNER
Knjiga Tome Athletesa sedma je i posljednja rasprava u Kodeksu II koptske gnos-
tike knjinice iz Nag Hammadija. Posrijedi je dijalog otkrivenja izmeu uskrslog
Isusa i brata mu blizanca Jude Tome, koji je toboe zabiljeio Mathaias (apostol Ma-
tej?), a koji se odvija neto prije Isusova uzaaa. Knjievno je to uoblienje preda-
ja iz sirijske Edesse o apostolu Judi, drugog imena Toma, misionaru u Indiju. Djelo
je najvjerojatnije nastalo u prvoj polovici treeg stoljea n. e. Dva su izdanka ove iste
predaje datirana s prilinom sigurnou: Evanelje po Tomi je napisano izmeu 50. i
125 g., a Djela Tomina oko 225. g. n. e. Oba su, po svemu sudei, nastala u okruju
asketskog, predmanihejskog kranstva Osroene (istona Sirija, izmeu Edesse [mo-
derna Urfua] i Messene). Knjiga Tome Athletesa vjerojatno zauzima sredinje mjesto,
izmeu Evanelja po Tomi i Djela Tominih, i to po: 1) datumu nastanka, 2) znaaju
uloge Tome u samim djelima, 3) samom razvoju, od zbirke izreka koju zapisuje To-
ma (Evanelje po Tomi), preko dijaloga izmeu Isusa i Tome (Knjiga Tome Athlete-
sa), do potpuno razvijene pripovijesti o Tominim misionarskim podvizima (Djela To-
mina). Ova je koptska verzija po svoj prilici prijevod s grkog, jer, u suprotnom, o tek-
stu nema spomena u zapisima iz tog vremena.
Izvorni naslov oznaava djelo kao "knjigu Tome athletesa" (tj, "onoga koji se bo-
ri" s vatrenim tjelesnim strastima) upuenu savrenima, dok poetni reci oznaavaju
djelo kao zbirku "tajnih izreka" koje je Isus izrekao Judi Tomi, a koje je Matej, uv-
i njihov razgovor, zapisao. Sama oznaka "izreke" ustvari nema veze sa anrom dje-
la, budui da je ipak posrijedi dijalog otkrivenja. Ovaj se tip dijaloga razlikuje od pla-
tonskog dijaloga, u kojem se do raanja znanja dolazi postupno, kroz konverzacijski
proces argumenta, protuargumenta i razjanjenja. Dijalog otkrivenja, pak, slijedi knji-
evnu formu zvanu eratapokriseis ("pitanja i odgovori"), u kojem su iskuenici izvo-
enjem zakljuaka otkrivali istinu od duhovnog autoriteta u obliku katehetskih odgo-
vora na aktuelna pitanja. Takve dijaloge otkrivenja nalazimo u mnogim poganskim
hermetikim, i gnostikim kranskim tekstovima, ukljuujui i mnoge iz zbirke Nag
Hammadi (Ivanov apokrif, Sofija Isusa Krista, Rasprava o Osmom i Devetom, Dija-
log Spasitelja, Petrova poslanica Filipu). Ti su dijalozi smjeteni u vremenski okvir
izmeu uskrsnua i uzaaa, kada se Spasitelj na zemlji ukazao u svom pravom bo-
anskom obliku, tako da su i on i njegov nauk izabranim apostolima dostupni u obliku
s kojeg je podignut oblak materijalnoga, koji - smatralo se - zamuuje duhovni znaaj
njegova prilino parabolinog zemaljskog nauka prije uskrsnua. Ovaj poseban nauk
moe biti prosvjetljujui komentar njegovog manje jasnog zemaljskog nauka, ili ak
nova otkrivenja odreenim apostolima. Kao Spasiteljev brat blizanac, Toma je imao
pravo izravnog uvida u prirodu samog Spasitelja i njegova nauka. "Upoznavi sebe"
Toma e takoer upoznati "dubinu svekolikosti", iz koje je Spasitelj doao i u koju e
se vratiti, postajui tako misionar koji posjeduje istinski Isusov nauk.
Pokazuje se kako ovaj istinski Isusov nauk strogo slijedi naelo askeze. Osnovni
je njegov motiv, i rije koja se opetovano ponavlja, "vatra": vatra tjelesnih strasti ko-
je mue duu, vatra pakla kao njezin pandan - svatko e biti kanjen na nain na koji
je i zgrijeio. Oko te glavne teme okupljene su brojne pojmovne opozicije. Naravno,
prisutnost Spasitelja kao poslanika svjetla prosvjetljuje oi, kako bi one mogle vidje-
ti nevidljivu stvarnost unutar onoga to je dotad bilo vidljivo jedino osjetilima, i stoga
iluzorno. Rasprava, stoga, iskazuje platonistiki dualizam radikalnog asketskog tipa,
i moe se s pravom smatrati prije asketskim djelom u irem smislu, nego gnostikim.
Gnostiki mit o stvaranju svijeta boanskom pogrekom ili zlim silama niti se spo-
minje niti podrazumijeva, a dualizam rasprave je vie antropoloki (tijelo/dua) nego
kozmiki (iznad/ispod). Prikladnije bi, stoga, bilo odrediti ovu doktrinu kao kristija-
niziranu mudrost sa asketskom primjenom: izrazito su prisutne mudrosne teme potra-
ge, pronalaenja, muke, spokoja, vladanja (usp. Evanelje po Tomi, izreka 2, itd.), ko-
je su stavljene u slubu velianja asketskog ivota putem platonskog dualizma izmeu
vidljivog-strasnog-prividnog, i nevidljivog-duhovnog-stvarnog.
Danas postoje dvije sukobljene teorije o pitanju nastanka Knjige Tome Athlete-
sa. Novija, koju je iznio H. M. Schenke, dri daje njezin izvor vjerojatno nekran-
ska helenistiko idovska mudrosna rasprava, koja je kasnije kristijanizirana postav-
ljanjem lika Isusa na mjesto boanske mudrosti koja nudi otkrivenje, dodatkom fra-
ze "Knjiga Tomina" naslovu, te preradom cijelog djela iz anra rasprave tumaenja,
u dijalog otkrivenja. Tekst je razlomljen na manje cjeline u kojima se tumaenje stav-
lja u usta uskrslog Isusa; samo je tumaenje izmijenjeno u odgovore na tobonja pi-
tanja koja mu postavlja apostol Toma, a koja su ubaena tek kao izlika za Spasitelje-
ve odgovore.
Ranija teorija, koju je razvio autor ovog uvoda, temeljila se na injenici da sam di-
jalog izmeu Tome i Isusa zauzima tek prve tri petine rasprave (138,4-142,21), dok
preostale dvije petine (142,21 - do kraja) zapravo ine podui Spasiteljev monolog,
u kojem Toma vie ne igra nikakvu ulogu. Ovo, kao i otkrie prijelaznog urednikog
'ava' u 142,21, navodi na zakljuak daje Knjiga Tome Athletesa moda nastala spa-
janjem dvaju odvojenih djela. Prvo od ta dva djela, dijalog Tome i Isusa od kojeg su
nastale prve tri petine djela, moda je imalo naslov "Knjiga Tome Athletesa Upuena
Savrenima". Preostale dvije petine sainjavaju Spasiteljeve izreke koje su moda bi-
le sakupljene u homiletikoj zbirci naslova "Tajne rijei koje je Spasitelj izgovorio, a
koje sam ja, ak i ja, Matej, zapisao". Redaktor je kasnije stavio dijalog ispred izreka,
a na sam poetak stavio tu poetnu reenicu, pojaanu spomenom Tome kao primate-
lja tajnih rijei, i Mateja kao pisara, no kasnije je ispod posljednje reenice dodao na-
slov koji oznaava Tomu kao autora cijeloga djela.
Premda su obje ove teorije jo uvijek otvorene, nema nikakve dvojbe da je Knjiga
Tome Athletesa u svojoj povijesti pretrpjela mnoge redaktorske intervencije. S druge
strane, ona predstavlja novi izvor za kritiko istraivanje ranokranske knjievnosti,
i za prouavanje procesa prilagoavanja razliitih knjievnih anrova za potrebe kr-
anskog uenja. Djelo takoer predstavlja znaajan prilog rastuem korpusu kran-
ske mudrosne literature, sa svojim naglaskom na traenju, pronalaenju, poivanju i
podreivanju vladavini istine, kao nainu bijega od ivotnih nedaa.
KNJIGA TOME ATHLETESA
II 138, 1-145, 19
145,20-23
Tajne rijei koje je Spasitelj rekao Judi Tomi koje sam ja, ak i ja
Mathaias, zapisao, dok sam hodao, oslukujui njihov razgovor.
Spasitelj ree, "Brate Toma, dok si jo na ovome svijetu, posluaj
me, i ja u ti otkriti ono o emu si duboko promiljao.
"Budui da je reeno da si moj blizanac i istinski sljedbenik, ispitaj
samoga sebe i spoznaj to jesi, na koji nain postoji, i kakav e posta-
ti. Budui da e te zvati bratom mojim, ne prilii da samoga sebe ne po-
znaje. Znam da si razumio, jer ve si i prije razumio da sam ja znanje o
istini. I dok me prati, iako ne shvaa, ti si (u stvari) ve spoznao, i zvat
e te 'onaj koji sebe poznaje'. Jer, onaj koji sebe nije spoznao, nita nije
spoznao, a onaj koji je sebe spoznao istovremeno je ve primio znanje
o dubinama svega. Ti si zato, brate moj Toma, vidio ono to je ljudima
nepoznato, to jest, ono o to, u neukosti svojoj, posru."
Toma tad ree Gospodinu, "Preklinjem te da mi odgovori na ono
to u te pitati prije tvog uzlaska, i kada ujem od tebe o stvarima skri-
venim, tad u o njima moi govoriti. Jasno mi je da je istinu doista te-
ko objaviti ljudima."
Spasitelj odgovori, i ree, "Ako su ti vidljive stvari nejasne, kako
moe sluati o stvarima koje nisu vidljive? Ako su djela istine koja su
vidljiva svijetu vama teko izvediva, kako ete onda izvesti ona koja se
odnose na uzvienu visinu i na pleromu koja nije vidljiva? I kako e vas
onda zvati 'radnicima'? U tom pogledu vi ste jo naunici i niste jo pri-
mili visinu savrenstva."
Toma tad odgovori, i ree spasitelju, "Kazuj nam o tim stvarima za
koje veli da nisu vidljive, [a] koje su nama skrivene."
Spasitelj ree, "[Sva] tijela [...] zvijeri se raaju [...]... oita je poput
[...] ... [...] ... ovo, takoer, oni koji su iznad [...] stvari koje su vidljive,
no vidljive [su] 139 u svome vlastitome korijenu, a njihov ih plod hra-
ni. Ta vidljiva tijela preivljavaju jer prodiru stvorenja slina sebi, pri
emu se tijela mijenjaju. No, to se mijenja, propast e i nestati, i nema
mu vie nade za ivot, budui da je to tijelo zvijeri. I kao to tijela zvi-
jeri propadaju, tako e isto i ova oblija propasti. Ne proizlaze li ona iz
snoaja koji je nalik ivotinjskom? Ako i ono (tijelo) isto proizlazi iz
snoaja, kako bi mogla raati ita drugo osim zvijeri? Iz tog ste razloga
vi dojenad, sve dok ne postanete savreni."
A Toma odgovori, "Kaem ti, stoga, Gospodine, da su oni koji govo-
re o stvarima nevidljivim i teko objanjivim, nalik onima koji odapinju
svoje strijele u metu u crnoj noi. Oni zasigurno odapinju svoje strijele
kao to bi to svatko uinio - jer, gaaju u metu - ali ona se ne vidi. No,
kada dan svane i prekrije tamu, svaije djelo tad e postati jasno. A ti,
svjetlosti naa, prosvijetli, o Gospode."
Isus ree, "Svjetlost u svjetlosti postoji."
Toma progovori, rekavi, "Gospode, zbog ega ovo vidljivo svjetlo
koje sja zbog ljudi izlazi i zalazi?"
Spasitelj ree, "O, blaeni Toma, naravno da ovo vidljivo svjetlo sja
zbog vas - ne zato [da] biste vi ovdje ostali, ve da biste krenuli dalje -
i kada sve to je izabrano napusti ono ivotinjsko, ovo e se svjetlo po-
vui navie u svoju bit, i njezina e je bit pozdraviti, budui da je ona
dobar sluga."
Spasitelj tad nastavi i ree, "O neistraiva ljubavi za svjetlom! O gor-
ino vatre koja raspiruje svoj plam u tijelima ljudi i njihovoj sri, raz-
garajui u njima obdan i obno, udove im spaljujui i [inei] da njiho-
vi umovi postanu opijeni i due njihove smetene [...] ih i meu mukar-
cima i enama... [...] noi i primiui ih, [...]... potajno i bjelodano. Jer,
mukarci se [primiu ... enama] i ene [mukarcima. Stoga je] 140 re-
eno, 'Svatko onaj tko trai istinu od istinske mudrosti, nainit e sebi
krila kako bi odletio, i pobjegao od poude koja pali duhove ljudske'. I
nainit e sebi krila da se udalji od svakog vidljivog duha."
A Toma odgovori, rekavi, "Gospodine, upravo te o tome pitam, jer
sam razumio da si ti onaj koji je prema nama dobrostiv, kao to i ka-
e.
I spasitelj odgovori i ree, "Neophodno nam je, stoga, s vama govo-
riti, jer ovo je nauk za savrene. Ako elite postati savreni, prouit e-
te ove stvari; ako, pak, ne elite, tada je vae ime 'Neuki', budui da je
nemogue umnome ovjeku biti u drutvu s budalom, jer uman je ov-
jek savren u svojoj mudrosti. Lakoumnome je, meutim, i dobro i loe
isto - doista, mudrome e ovjeku istina biti hrana i (Ps 1,3) 'poput stab-
la koje raste kraj krivudava potoka' - i on e uvidjeti da postoje neki
koji, iako imaju krila, jure ka stvarima vidljivim, stvarima koje su da-
leko od istine. Jer, to to ih vodi, vatra, dat e im privid istine, [i] oba-
sjavat e ih [propadljivom] ljepotom, i zatoit e ih u mranu slatkou
i zarobiti ih miomirisnim uicima. I oslijepit e ih nezajaljivom pou-
dom i spaliti im due, i postat e za njih poput lomae koja im je u srci-
ma zaglavljena i koje se nikad ne mogu rijeiti. I poput vale u ustima
ona ih vodi kamo zaeli.
"I okovala ih je svojim lancima i sputala sve njihove udove gori-
nom uza poude za tim vidljivim stvarima, koje e propasti i izmijeni-
ti se i preputati se trenutanom porivu. Uvijek ih je sve vuklo prema
dolje; kad budu ubijeni, oni e se stopiti sa svim zvijerima propadljivo-
ga svijeta."
Toma odgovori i ree, "Oigledno je, i bijae reeno, '[Mnogi su ...
... oni koji ne znaju [...] ... duu.'"
[Spasitelj] odgovori, i ree, "[Blaen je] mudar ovjek koji je [tragao
za istinom, i] kada ju je pronaao, poinuo 141 u njoj zanavijek, i nije
se bojao onih koji su eljeli da ga uznemire."
Toma odgovori i ree, "Je li dobro za nas, Gospodine, da poivamo
meu svojima?"
Spasitelj ree, "Jest, korisno je. I dobro je za vas, budui da e se
stvari koje su meu ljudima vidljive u zemlji rastoiti - tijelo e se nji-
hovo rastoiti, i kada propadne, postojat e meu vidljivim stvarima,
meu stvarima koje se mogu vidjeti. I vatra koju vide nanijet e im bol
zbog ljubavi prema vjeri koju su ranije posjedovali. Bit e skupljeni i
vraeni do onoga to je vidljivo, a oni koji posjeduju vid meu stvarima
koje nisu vidljive, bez prve ljubavi ieznut e u brizi za ovaj ivot, i u
plamenu vatre. Jo samo malo vremena preostaje, a potom e se ono to
je vidljivo rastoiti; bezobline e se sjenke pojaviti, i zauvijek e obi-
tavati meu grobnicama, nad leevima u boli i propadanju due."
Toma odgovori, i ree, "to mi moemo rei u svjetlu ovih stva-
ri? to emo rei slijepima? Kakav nauk da prenesemo onim bijednim
smrtnicima koji kau, 'Doosmo da [inimo] dobro i da ne proklinje-
mo', a opet [tvrde] 'Da nismo roeni od krvi i mesa, bismo li upozna-
li [opainu]'?"
Spasitelj ree, "Doista, to se [takvih] tie, ne smatrajte ih ljudima,
ve ih promatrajte [kao] zvijeri, jer kao to zvijeri jedna drugu prodi-
ru, tako isto i ljudi ove vrste prodiru jedan drugoga. Upravo suprotno,
njima je [kraljevstvo] uskraeno, budui da ljube slatkou vatre, i da su
sluge smrti, i da hrle ka djelima kvarnosti. Oni ispunjavaju poudu svo-
jih otaca. Bit e baeni dolje u ponor i baeni e biti na muke gorine
njihove zle prirode. Bit e bievani i poeljet e vratiti se natrag, kamo,
ni sami ne znaju, i [udaljit e se] od svojih udova obuzeti, ne strpljivo-
u i mirnoom, ve oajem. Oni se raduju [...] [...] ludilu i pomuenju
... [Oni] idu u [tom] pomuenju, ne prepoznajui [vlastito ludilo, misle-
i] da [su] mudri. [Oni...] ... svoje tijelo [...] 142 Njihov je um usmjeren
samo na njih same, a misao je njihova zaokupljena time to ine. Vatra
e ih spaliti!"
Toma odgovori i ree, "Gospodine, to da ine oni koji su k njima
dolje baeni? Vrlo sam zabrinut zbog njih; mnogi su koji se protiv njih
bore."
Spasitelj odgovori i ree, "Koje je tvoje miljenje o tome?"
Juda - onaj koji se zove Toma - ree, "Tebi, gospodine, pristoji go-
voriti, a meni sluati."
Spasitelj odvrati, "Sluaj to u ti rei, i vjeruj u istinu. Ono to sije i
ono to je posijano rastopit e se u njihovoj vatri - u vatri i vodi - i oni
e se sakriti u grobnice tame. I nakon mnogo vremena oni e pokazati
podove zlih stabala, kanjeni i ubijani raljama zvijeri i ovjeka, na po-
ticaj kia, i vjetrova, i zraka, i svjetla koje sja odozgo."
Toma odgovori, "Uistinu si nas uvjerio Gospodine. Shvaamo u
svojim srcima i jasno nam je da je tomu [tako], i da je tvoja rije do-
voljna. Ali te rijei koje ti nama govori, svijetu su smijene i prezira
dostojne, budui da ih ne razumije. Kako, dakle, da odemo i propovije-
damo, kad nas [u] tom svijetu ne cijene?"
Spasitelj odgovori i ree, "Uistinu, kaem vam, da e onaj koji poslu-
a [vae] rijei i okrene glavu, ili koji im se smije ili ruga, uistinu, kaem
vam, taj e biti predan u ruke vladaru odozgo, koji s visine poput kra-
lja vlada nad svim silama, a on e takvoga okrenuti i baciti ga s neba do-
lje u ponor, da tamo bude zatoen u uskome, mranome mjestu. On se,
tovie, nee moi ni okrenuti niti pomaknuti zbog velike dubine Tarta-
ra i [teke gorine] Hada koji je postojan [...] [...] njih ka ... [...] oni ne-
e oprostiti... [...] vas progoniti. Oni e prepustiti [...] [...] anelu Tarta-
rouchosu [...] ih vatra proganja 143 [...] vatreni bievi koji prosipaju ki-
u iskrica u lice onoga koga se progoni. Ako bjei na zapad, nai e
vatru. Ako okrene na jug, i tamo e je nai. Ako se okrene ka sjeveru,
prijetnja pobjenjele vatre opet ga sustie. Ni na istoku on ne nalazi put
bijega i spasenja, jer, nije ga bio naao ni kad je bio u tijelu, pa kako bi
ga pronaao na sudnji dan."
Spasitelj tad nastavi i ree, "Jao vama, bezbonici koji nemate nade,
koji se uzdate u stvari koje se nee dogoditi!
"Jao vama koji se nadate u tijelu, i u tamnici koja e propasti! Koli-
ko ete dugo biti nesvjesni? I koliko ete jo dugo smatrati da e i ne-
propadljivo propasti? U ovaj svijet vi polaete svoje nade, a va je bog
ovaj ivot! Vi unitavate svoje due!
"Jao vama u vatri koja u vama gori, jer ona je nezasitna!
"Jao vama zbog kotaa koji se u vaim umovima okree!
"Jao vama koji ste u stisku vatre koja vas iznutra izgara, jer ona e
otvoreno prodrijeti vae tijelo a potajno vae due, i pripremit e vas
za vae drugove!
"Jao vama, uznici, jer vi ste zatoeni u spiljama! Smijete se! U lua-
kom se smijehu radujete! Niti ste svjesni svoje propasti, niti razmiljate
o okolnostima, niti [ste] jo shvatili da obitavate u tami i [smrti]! Upravo
suprotno, opijeni ste vatrom i [puni] gorine. Um vam je pomuen zbog
[vatre koja je] u vama, i slatki vam se ine otrov i udarci neprijatelja va-
ih! Tama se digla za vas, poput svjetla, jer, svoju ste slobodu vi predali
zbog ropstva! Zamraili ste svoja srca i predali svoje misli ludosti, ispu-
nili ste misli svoje dimom vatre koja je u vama! I svjetlo se vae [skrilo]
iza oblaka [...] i ruho koje je na vas stavljeno, vi [...] [...]. Ugrabila [vas]
je [nada koja] ne postoji. I tko je taj kojem [ste] vjerovali? Zar [ne znate
da] svi vi prebivate meu onima koji [...] [...] vas kao da [vi...]. 144 Du-
e ste svoje krstili u vodi tame! Ili ste voeni vlastitim hirom!
"Jao vama koji ste u zabludi, nesvjesni da svjetlost sunca koje sudi
i odozgo na sve gleda krui oko svih stvari, kako bi porobilo neprijate-
lje. Ne primjeujete ak ni mjesec, kako i nou i danju promatra odoz-
go, zbrajajui tijela iza vaih pokolja!
"Jao vama koji volite intimnost sa enskim rodom, i oskrnavljeni s
njima imate odnos!
"Jao vama koji ste od sila svojih tijela u vrstome stisku, jer one e
vas muiti!
"Jao vama koji ste u vrstome stisku demonskih sila!
"Jao vama koji udove svoje mamite vatrom! Tko je taj koji e spus-
titi na vas kiu osvjeujue rose da ugasi golemu vatru iz vas i vaeg
izgaranja? Tko je taj koji e uiniti da vas sunce obasja i rastjera tamu
u vama, da ukloni tamu i oneienu vodu?
"Sunce i mjesec dati e vam miris, zajedno sa zrakom, duhom, zem-
ljom i vodom. Jer, ako sunce ne obasja ta tijela, ona e usahnuti i nes-
tati, poput korova ili trave. Ako ih sunce obasja, on e prevladati i po-
eti guiti vinovu lozu; no ako loza prevlada i zasjeni taj korov [i] svo
ostalo grmlje koje kraj njega raste i [iri se] i cvjeta, ona sama nasljeu-
je zemlju na kojoj raste; i vlada nad svime to zasjenjuje. A kada naras-
te, ona vlada svom zemljom, i obilje nosi svom gospodaru, i ini ga jo
radosnijim, jer, mnogo bi boli trpio zbog tih biljki dok ih sve ne iupa.
No, vinova je loza sama uklonila i zaguila to bilje, i ono je umrlo i po-
stalo kao zemlja."
Isus tad nastavi i ree im, "Jao vama, jer niste primili nauk, i oni koji
su [...] propovijedat e [...]. I [vi] hrlite u ... [...] [...] poslat e [ih] dolje
... [...] ubijate ih svakodnevno 145 kako bi ustali iz mrtvih.
"Blago vama koji ve posjedujete znanje o kamenu spoticanja i ko-
ji bjeite od stranih stvari.
"Blago vama koji trpite pogrde i uvrede zbog ljubavi koju Gospodin
prema vama osjea.
"Blago vama koji jecate i koje ugnjetavaju oni koji ne posjeduju na-
du, jer vi ete biti osloboeni svih uza.
"Pazite i molite da ne zavrite u tijelu, ve da izaete iz svih uza gor-
ine ovoga ivota. I kroz molitvu, vi ete nai mir, jer ostavili ste iza
sebe patnju i sramotu. I kada izaete iz patnje i oslobodite se tjelesnih
strasti, primit ete pokoj od dobroga, i vladat ete s kraljem, vi sjedinje-
ni s njim i on s vama, od sad pa zanavijek. Amen."
Knjiga Tome
Athletesa Upuena
Savrenima
Sjetite me se, brao moja,
[u] svojim molitvama:
Mir svecima
I onima koji su duhovni.
EVANELJE PO EGIPANIMA (III,2 i IV,2)
Uvod
ALEXANDER BOHLIG i FREDERIK WISSE
Takozvano Evanelje po Egipanima sauvano je u dvije koptske verzije koje su
prevedene s grkog neovisno jedna o drugoj. Ne postoji veza izmeu ovoga djela i
apokrifnog Evanelja po Egipanima koje navodi patristika literatura. Traktat, tako-
er nazvan i "Sveta Knjiga Velikog Nevidljivog Duha" ezoteriki je zapis koji pred-
stavlja setijanski tip mitolokog gnosticizma, i moglo bi ga se opisati kao gnostiku
povijest spasenja. Budui daje mitoloki, nebeski je Set opisan kao otac gnostike za-
jednice, pa ga traktat prigodno navodi kao autora ove boanski inspirirane knjige.
Traktat se moe podijeliti u etiri dijela. Prvi dio (III 40,12-55,16 = IV 50,1-67,1)
objanjava podrijetlo nebeskoga svijeta: od vrhovnog Boga koji sam obitava u visina-
ma kao transcendentni Veliki Nevidljivi Duh, nastaje i emanira se niz velianstvenih
bia, od monog trojstva Oca, Majke Barbelo i Sina, preko plerome boanskih moi,
do Adamova velikog sina Seta, oca i spasitelja rase neunitivih. Drugi dio (III 55,16-
-66,8 = IV 67,2-78,10) raspravlja podrijetlo, ouvanje i spasenje Setove rase: zbog
oholosti i neprijateljstva Saklasa i Arhonata, Set silazi sa nebesa, zaodijeva se Isu-
som kao ruhom, i ispunjava djelo spasenja svoje djece. Trei dio (III 66,8-67,26 = IV
78,10-80,15) himnikog je karaktera; etvrti dio (III 68,1-69,17 = IV 80,15-81,kraj)
sadri zakljuni prikaz setijanskog podrijetla, i naina prenoenja traktata.
Evanelje po Egipanima, dakle, prikazuje ivot Setov analogno nainu na koji
novozavjetna evanelja prikazuju ivot Isusov. Njegova pretpovijest, podrijetlo nje-
gova sjemena, ouvanje njegova sjemena uz pomo boanskih moi, Setov silazak na
zemlju, njegova djela spasenja, naroito kroz krtenje, iskazuju se na potresan nain,
uz hvalospjeve.
Prijevod se uglavnom temelji na tekstu Kodeksa III; fragmentarniji (iako vjero-
jatno pouzdaniji) tekst Kodeksa IV upotrijebljen je na dijelu gdje nedostaju stranice
(45-48), i na mjestima gdje je tekst III,2, po svemu sudei, iskvaren.
EVANELJE PO EGIPANIMA
III 40, 12-4, 28
IV 55, 20-60, 30
III 49, 1-69, 20
[Sveta] knjiga [Egipana] o velikom nevidljivom [Duhu,] Ocu i-
je se ime ne moe izustiti, [onome koji je doao] s visina [savrenstva,]
svjetlu svjetlosti [eona svjetlosti], svjetlu [tiine] providnosti <i> Ocu
tiine, [svjetlu] rijei i istine, svjetlu [41 neunitivosti,] beskrajnome
svjetlu, sjaju iz eona svjetlosti Oca koji se ne moe otkriti, niti oznaiti,
niti ostarjeti, niti proglasiti, eonu eona, Autogenu, samoroenome, sa-
mostvarajuemu, stranome, pravom istinskom eonu.
Tri su moi iz njega proizale; Otac, Majka (i) Sin, iz ive tiine, ono
je to je nastalo iz neunitivoga Oca. To je nastalo [iz] tiine nepozna-
toga Oca.
[I] iz tog je mjesta doao Domedon Doxomedon [eon] eona i [svjet-
lo] svake od [njihovih] moi. [I] tako Sin doe etvrti; Majka [peta;
Otac] esti. On je bio [...] no nije bio navijeten, [on je taj] koji je neo-
znaen meu svim [moima], slavama, i [neunitivostima].
Iz tog su mjesta tri moi [proizale], 42 tri ogdoada koje je [Otac ro-
dio], u tiini, providnou svojom, u njedrima svojim, Otac, Majka (i)
Sin.
<Prvi> ogdoad, zbog kojeg nastade trostruko-muko dijete, misao
je, i rije, i neunitivost, i [ivot] vjeni, volja, um, i predspoznaja, an-
drogini Otac.
Druga mo ogdoada, Majka, djevianska Barbelo epititioch [...] ai,
memeneaimen [... koja] vlada nebesima, karb [...] nerastumaiva mo,
neizreciva Majka. [Ona je potekla] od sebe same [...]; nastala je; sloi-
la [se] s Ocem tihe [tiine].
Trea [mo] ogdoada, Sin [tihe tiine], kruna je tihe tiine, [i] slava
Oca, i vrlina [43 Majke. On] raa iz njedara sedam moi velikoga svjet-
la sedam glasova, i rije [je] njihovo dovrenje.
Ovo su tri [moi], tri ogdoada koje Otac [kroz] providnost svoju ro-
di iz vlastitih njedara. Na tom ih je mjestu on iznjedrio.
I tako nastade Domedon Doxomedon, eon eona, i [prijestolje] koje
je u njemu, i moi [koje ga okruuju], slave i [neunitivosti]. Otac ve-
likoga svjetla [koji nastade] iz tiine, [veliki] je eon Doxomedon, u ko-
jem [trostruko]-muko dijete poiva. I [u njemu] je ustolien tron nje-
gove [slave, ovaj] na kojem [stoji zapisano] ime njegovo koje ne moe
biti otkriveno, na ploi [...] jedna je rije, [Otac svjetla] svega, on ije
44 ime [jest nevidljivi] simbol. Skriveno, [nevidljivo] otajstvo nastade
iiiiiiiiiiiiiiiiiiii[iii] eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee [ee o] oooooooooooooooo-
ooo uu[uuu] uuuuuuuuuuuuuuuuu eeeee eeeeeeeeeeeeeee aaaaaaaaa[a-
aaa] aaaaaaaaaaaa ooooooooo [oo] ooooooooooo.
I [na taj] nain tri su moi pjevali hvalu [velikome], nevidljivome,
djevianskome Duhu, kojeg se ne moe imenovati niti zazvati, i [nje-
govu] kreposniku. Molili [su za] mo. I nastade tiina ive tiine, [sla-
ve] i neunitivosti u eonima [... eonima] mirijade pridodane [na ...] tri
muka, [tri] muka potomka, [muke] vrste (IV 55, 5-7 dodaje: [slave
Oca], slave velikoga [Krista, i] mukoga potomka, [vrste]) ispunie ve-
liki Doxomedon-[eon sa] moi rijei [cijele plerome].
Trostruko muko [dijete velikoga] Krista, kojeg [veliki] nevidlji-
vi Duh pomaza - on [ija] mo [bje nazvana] Ainon - poe tad pjevati
hvalu velikome, nevidljivome Duhu, [i njegovu] kreposniku Yoelu, [i]
tiini tihe tiine, i [uzvienosti] IV 55 koja [...] neizreciva. [...] nemogu-
e dati odgovora ili protumaiti, prvi koji je [nastao], i (koga) se ne mo-
e navijestiti, [...] 56 koja je prekrasna [...] neizreciva [...], on koji po-
sjeduje svu uzvienost uzvienosti tiine toga [mjesta]. Trostruko-[mu-
ko dijete] izreklo je rijei hvale i zatrailo [mo] od [velikog, nevidlji-
vog, djevianskoga] Duha.
I na [tom] se mjestu pojavi [...] koji [... koji] vidi [slave ...] blaga u
[... nevidljivim] otajstvima za [...] tiine [koji je] kreposnik [Youel].
I [pojavi] se, potom, [dijete] djeteta Esephecha.
I on [tako] posta potpun, naime, [Otac,] Majka, [Sin], [pet] zname-
na, nepobjediva sila koja [je] veliki [Krist] svih 57 neunitivih. [...] sve-
ti [...] kraj, neunitivi [...] i [...], one su moi, [i slave, i] neunitivosti,
skriveno [otajstvo] skriveno [...] ga u [... i] eonima [...] prijestolja, [...] i
svaki [...] mirijade [moi] koje bijahu bez broja okruie [ih, 58 slave,]
i neunitivosti [...], i oni [... od] Oca, [i] [Majke, i] Sina, i cijele [plero-
me] koju ranije [spomenuh], [i] pet znamena [i otajstvo] [otajstva]. Oni
[se ukazae ... koji] vlada [nad ...] i eonima [... uistinu] istinskih [...] i
[...] vjenih [...] i [uistinu], istinski [vjenih] eona.
[Providnost tad nasta iz tiine], i [iva tiina] Duha, [i] Rije [od]
Oca, i svjetlost. [Ona... pet] 59 znamena koje [Otac bjee iznjedrio], i
prola [kroza] sve eone, koje ranije spomenuh. I ustoliila je prijestolja
slave [i mirijade] anela kojima [nema] broja, [koji] ih okruie, [sile i
neunitive] slave, koje [pjevaju] i veliaju, pjevajui hvalu [jednoglas-
no] i jednoduno, [glasom] koji nikad nee utihnuti [...] Ocu, i [Maj-
ci i] Sinu [... i svim] pleromama [koje ranije] spomenuh, koji je [veli-
ki] Krist iz [tiine, koji] je [neunitivo] dijete Telmael Telmachael [Eli
Eli] Machar Machar [Set], mo koja uistinu i zapravo ivi, [i kreposni-
ku] koji je s njime, Youelu, [i] Esphechu, uvaru slave, [djetetu] djete-
ta, [i kruni] njegove slave [...] pet znamena, pleromi [koju ranije spo-
menuh].
Ondje 60 [nastade] velika, samoroena iva [Rije], istinski [bog],
neroeni physis, ime kojeg u izrei kada kaem, [...] aia [ ]
thaothosth[..], koji [je] sin [velikoga] Krista, koji je sin neizrecive tii-
ne, [koji] je doao iz velikog [nevidljivog i neunitivog [Duha]. [Sin] ti-
ine i [tiina] pojavie se [... nevidljiv ... ovjek i] sva blaga njegove sla-
ve. I on se [tad] ukaza u objavljenome [...]. I [uspostavi] etiri [eona].
Rjeju ih je [on] uspostavio.
Izrekao je [hvalu] velikom, [nevidljivom], djevianskom Duhu, [ti-
ini Oca] u tiini ive tiine [od tiine], mjestu gdje ovjek poiva. [...]
kroz [...].
I nastade potom [na (ili: iz)] III 49 tog (tome) [mjesta (mjestu)] ob-
lak velike svjetlosti, iva mo, majka svetih, neunitivih, velika mo,
Mirothoe. Ona rodi onoga ije ime ja kazujem, kada kaem, ien ien ea
ea ea, tri puta. IV 61
Jer ovaj, [Adamas], [svjetlost] je koja zrai [iz svjetlosti; on je] oko
[svjetlosti]. Jer, [to je] prvi ovjek, III 49 on kroz kojega i kojemu sve
postade, (i) bez kojeg nita nije postalo. I nespoznatljivi, neshvatljivi
Otac je doao. Saao je s nebesa radi unitenja nedostatka.
I veliki se Logos, boanski Autogen, i nepropadljivi ovjek Adamas
izmijeae tad jedan s drugim. I nasta Logos ovjeka. No, sam ovjek
nastade kroz rije.
Pjevao je hvale velikom, nevidljivome, neshvatljivome, djevian-
skome Duhu, kreposniku, i trostruko mukom djetetu, 50 i [kreposni-
ku] Youelu, i Esephechu, uvaru slave, djetetu djeteta i kruni njegove
slave, i velikome Doxomedon-eonu, i prijestoljima koja su u njemu, i
moima koje ga okruuju, slavama i neunitivostima, i cijeloj njihovoj
pleromi koju ranije spomenuh, i nezemaljskoj zemlji, primateljici Bo-
ga, gdje sveti ljudi velikoga svjetla primaju svoj oblik, ljudima Oca ti-
he, ive tiine, Ocu i cijeloj njihovoj pleromi, kao to ve spomenuh.
Veliki Logos, boanski Autogen, i nepropadljivi ovjek Adamas
pjevali su hvale, (i) molili se za mo i vjenu snagu Autogenu, za dovr-
enje etiriju eona, kako bi se, kroz njih, mogli pojaviti 51 [...] slava i
mo nevidljivoga Oca svetih ljudi velikoga svjetla, koji e doi na svi-
jet koji je odraz noi. Nepropadljivi ovjek Adamas zbog njih se molio
za vlastitog sina, kako bi on (sin) postao ocem nepokolebljive, nepropad-
ljive rase, kako bi se kroz nju (rasu) tiina i glas pojavili, i kako bi se,
kroz njih, mrtvi eon uzdigao, da nestane.
I tako one sioe odozgo, moi velikoga svjetla, Oitovanje. Ono ro-
di etiri velika svjetla: Harmozela, Oroiaela, Davithe, Eleletha, i veli-
kog nepropadljivog Seta, sina nepropadljivog ovjeka Adamasa.
I tako savreni hebdomad koji postoji u skrivenim otajstvima posta
potpun. 52 Kada [primi slavu], on postaje jedanaest ogdoada.
I Otac kimnu na pristanak; cijela pleroma svjetla bje zadovoljna.
Drugovi njihovi prioe radi upotpunjenja ogdoada boanskoga Auto-
gena: Milost prvoga svjetla Harmozela, Opaaj drugoga svjetla Oroiae-
la, Razumijevanje treega svjetla Davithe, Razboritost etvrtoga svjet-
la Eleletha. To je prvi ogdoad boanskoga Autogena.
I Otac kimnu na pristanak; cijela pleroma svjetla bje vrlo zadovolj-
na. I dooe <sveenici>: prvi, veliki Gamaliel prvog velikog svjetla
Harmozela, veliki Gabriel drugog velikog svjetla Oroiaela, veliki Sam-
lo treeg velikog svjetla Davithe, veliki Abrasax 53 [velikog svjetla]
Eleletha. I drugovi ovih dooe voljom velikog zadovoljstva Oevog:
Sjeanje velikog, prvog, Gamaliela; Ljubav velikog, drugog, Gabrie-
la; Mir treeg, velikog Samble; ivot vjeni velikog, etvrtog, Abrasa-
xa. Pet je ogdoada tako upotpunjeno, to ini brojku etrdeset, nepro-
tumaivu mo.
Veliki Logos, Autogen, i rije plerome etiriju svjetala stadoe tad
pjevati hvale velikom, nevidljivom djevianskom Duhu kojeg se ne
moe zazvati, i kreposniku, i velikom Doxomedon-eonu, i prijestolji-
ma koja su u njima, i silama koje ih okruuju, slavama, vlastima, i mo-
cima, <i> trostruko mukom djetetu, i kreposniku Youelu, i Esephechu,
54 uvaru slave, [djetetu] djeteta i kruni [njegove] slave, cijeloj pleromi
i svim slavama koje se ondje nalaze, beskonanim pleromama <i> neiz-
recivim eonima, kako bi imenovali Oca etvrtim sa rasom nepropadlji-
vih, (i) kako bi nazvali sjeme Oevo sjemenom velikoga Seta.
Sve se tad potreslo, i drhtaj je potresao nepropadljive. Trostruko mu-
ka djeca sala su tad odozgo dolje u neroene, i samoroene, i one koji
su roeni u onome to je roeno. Uzvienost je tad nadola, cijela uzvi-
enost velikoga Krista. On je ustoliio prijestolja u slavi, bezbrojne mi-
rijade, u etiri eona oko njih, bezbrojne mirijade, sile i slave 55 i neuni-
tivosti. I ona tako nastadoe.
I neunitiva, duhovna crkva porasla je u etiri svjetla velikog, ivog
Autogena, boga istine, tujui, pjevajui (i) slavei, jednoglasno, jedno-
duno, ustima koja ne miruju, Oca, i Majku, i Sina, i cijelu njihovu ple-
romu, kao to <ve> spomenuh. Pet znamena koji posjeduju mirijade, i
oni koji vladaju eonima, i oni koji nose slavu voa, dobie ukaz da ot-
kriju onima koji su toga vrijedni. Amen.
Veliki Set, sin nepropadljivog ovjeka Adamasa, stade tad pjeva-
ti hvale velikom, nevidljivom, djevianskom Duhu koji nema ime, ni-
ti ga se moe zazvati, i <kreposniku, i trostruko mukom djetetu i> kre-
posniku Youelu, i Esephechu, uvaru slave, i kruni njegove slave, dje-
tetu djeteta, 56 i velikom Doxomedon-eonu, i pleromi koju ranije spo-
menuh; i zamoli za svoje sjeme.
I iz tog se mjesta pojavi velika mo velike svjetlosti Plesitheje, maj-
ke anela, majke svjetlosti, velianstvene majke, djevice sa etiri doj-
ke, donosei plod iz Gomore kao vrela, i Sodome, koja je plod iz vrela
Gomore koja je u njoj. Pojavila se bila iz velikog Seta.
I veliki se Set obradova daru koji mu je neunitivo dijete udijelilo. I
uze svoje sjeme od one koja ima etiri dojke, od djevice, i uze ga sa so-
bom u etvrti eon (ili, IV 68, 3: [u] etiri eona), u treem velikom svjet-
lu Davithe.
Nakon pet tisua godina velika svjetlost Eleleth ree: "Neka netko
zavlada kaosom i Hadom." I pojavi se oblak 57 [ije je ime] hilika So-
fija [... Ona] je nadgledala dijelove [kaosa], lica nalik [... u] svom obliku
[...] krvi. I [veliki] aneo Gamaliel ree [velikome Gabrijelu], sveeni-
ku [velikog svjetla] Oroiaela; [on ree, "Neka] doe aneo [da] zavlada
kaosom [i Hadom]." I oblak, [sloivi se, doe u dvije monade, od kojih
[je svaka imala] svjetlost. [... prijestolje], koje je ona postavila na oblak
[iznad. Tad] Saklas, veliki [aneo, vidje] velikog demona, [koji je s nji-
me, Nebr]uela. I oni [zajedno] postadoe duh zaea zemlje. [I rodie]
anele da im budu od pomoi. I Saklas [ree] velikome [demonu Neb]-
ruelu, "Neka dvanaest eona nastane u [...] eonu, svjetovi [...." ...] veliki
aneo [Saklas] ree voljom Autogena, 58 "Bit e [...] broja sedam [...]." I
ree [velikim anelima], "Idite, i [neka svaki] od vas vlada nad svojim
[svijetom]." I svih dvanaest [anela] pooe. [Prvi] je aneo At[ot. On
je onaj] kojeg [veliki] narataji ljudi zovu [...]. Drugi je Harmas, [koji]
je [oko vatre.] Trei [je Galila.] etvrti je Yobel. [Peti je] Adonaj, kojeg
[zovu] Sabaoth. esti [je Kajin, kojeg] [veliki narataji] ljudi zovu sun-
ce. [Sedmi je Abel]; osmi je Akiressina; [deveti Yubel]. Deseti je Har-
m[upiael]. Jedanaesti je Arch[ir-Adonin]. Dvanaesti [je Delias. To su]
ti koji vladaju Hadom [i kaosom].
I nakon to je [svijet] utemeljen, Saklas ree svojim [anelima], "Ja,
ja sam [ljubomoran] bog, i nita osim mene nije [nastalo", budui da je]
59 vjerovao u svoju prirodu.
Glas se tad zau s visina, i ree, "ovjek postoji, i Sin ovjeji." I
zbog toga to je odozgo siao odraz, koji je nalik svom glasu u visini
odraza koji je nadgledao, kroz nadgledanje odraza odozgo, oblikovano
je prvo stvorenje.
Zbog ovoga nastade Metanoja. Dovrenje svoje i mo primila je vo-
ljom Oca, i njegovim pristankom, kojime je dao pristanak velikoj, ne-
unitivoj, nepokolebljivoj rasi velikih, snanih ljudi velikoga Seta, ka-
ko bi je zasijao u eonima koji su stvoreni, kako bi se kroz nju (Meta-
noju) nedostatak mogao ispuniti. Odozgo je ona sila u svijet, koji je
odraz noi. I kada je dola, molila je za (pokajanje), kako sjemena ar-
honta ovoga eona, i vladara koji su iz njega proizali, koji su oskvrnuli
(sjeme) boga-zaetnika demona, koji e biti uniten, tako i sjemena 60
Adamova i onog velikog Seta, koji je nalik suncu.
Veliki aneo Hormos doao je potom da pripremi sjeme velikog Se-
ta, kroz djevice propadljive sjetve ovoga eona, u svetom tijelu, od Lo-
gosa zaetom, putem Duha Svetoga.
I veliki Set doe i donese svoje sjeme. I ono bi zasijano u eonima koji
su nastali, iji je broj istovjetan onome od Sodome. Neki kau daje So-
doma panjak velikoga Seta, to je Gomora. No, drugi (kau) daje ve-
liki Set iupao svoj nasad iz Gomore, i posadio ga na drugome mjestu,
koje je nazvao Sodoma.
Ovo je rasa koja je potekla iz Edokle. Jer, ona je porodila, kroz rije
upravljenu Istini i Pravdi, izvor sjemena vjenoga ivota, koji je s oni-
ma koji e ustrajati zbog znanja svojih emanacija. Ovo je velika, nepro-
padljiva rasa koja je potekla iz tri 61 svijeta da bi dola u ovaj svijet.
I nastade potop kao primjer, zbog svretka eona. I on e biti poslan
u svijet zbog te rase. I zemlju e zadesiti veliki poar, a milost e biti s
onima koji pripadaju rasi kroz proroke i uvare koji uvaju ivot rase.
I glad i kuga doi e zbog ove rase, i sve e se to dogoditi zbog velike,
neunitive rase. I iskuenja e doi zbog ove rase, i la lanih proroka.
I veliki Set uvidje tad djelovanje avla, i sva njegova lica, i sve nje-
gove zle nakane za rasu neunitivih i nepokolebljivih, i proganjanja nje-
govih sila i anela, i zabludu njihovu to su sami protiv sebe djelovali.
I veliki Set zapjeva tad hvale velikom, djevianskom Duhu, kojeg se
ne moe zazvati, i kreposniku 62 Barbelonu, i trostruko mukom dje-
tetu Telmael Telmael Heli Heli Machar Machar Setu, moi koja uisti-
nu i istinski ivi, i kreposniku Youelu, i Esephechu, uvaru slave, i kru-
ni njegove slave, i velikom Doxomedon-eonu, i prijestoljima koja su u
njemu, i moima koje njih okruuju, i cijeloj pleromi, kao to ranije ve
spomenuh. I on zatrai uvare za svoje sjeme.
Iz velikih eona dooe tad etiri stotine vjenih anela, uz pratnju
velikog Aerosiela, i velikog Selmechela, da uvaju veliku, neunitivu
rasu, njezin plod, i velike ljude velikoga Seta, od vremena i trenutka Isti-
ne i Pravde, do kraja eona i njegovih arhonata, onih koje su veliki su-
ci osudili na smrt.
I veliki je Set tad poslan od etiriju svjetala, voljom Autogena 63 i
cijele plerome, kroz <dar> i veliki uitak velikog nevidljivog Duha, i
pet znamena, i cijele plerome.
Proao je kroz tri parusije koje ranije spomenuh: potop, veliku va-
tru, i osudu arhonata, i sila i vladara, kako bi spasio (rasu) koja je za-
stranila, u pomirenju svijeta i krtenju putem tijela kojeg Logos zae, a
kojeg je veliki Set za se pripremio, potajno kroz djevicu, kako bi Duh
Sveti zaeo svece uz pomo nevidljivih, tajnih simbola, kroz pomire-
nje svijeta sa svijetom, odricanje svijeta i boga trinaest eona, (kroz) sa-
zivanje svetaca, i onih neizrecivih, i neunitivih njedara, i (kroz) veliku
svjetlost Oca koji je prapostojao sa svojom Providnou, i uspostavio
kroz nju sveto krtenje koje nadilazi nebo, kroz neunitivog, 64 od Lo-
gosa zaetog, ak i Isusa ivog, i njega kojim se veliki Set zaodjenuo. I
kroz njega, on je prikovao sile trinaest eona, i ustoliio one koji su ro-
eni i oduzeti. Oboruao ih je oklopom znanja svoje istine, nepobjedi-
vom moi neunitivosti.
I ukazao im se veliki uvar Yesseus Mazareus Yessedekeus, iva vo-
da, i veliki voe, Jakov veliki i Theopemptos i Isaouel, i oni koji bdiju
nad vrelom istine, Micheus, Michar i Mnesinous, i onaj koji bdije nad
krtenjem ivih, i proienjima, i Sesengenpharanges, i oni koji bdiju
nad dverima vode, Micheus i Michar, i oni koji bdiju nad gorom Seldao
i Elainos, i primatelji velike rase, neunitivi, silni ljudi velikoga Seta, sve-
enici etiriju svjetala, veliki Gamaliel, veliki Gabrijel, veliki Samblo, i
veliki 65 Abrasax, i oni koji bdiju nad suncem, njegovim izlaskom, O1-
ses, Hypneus i Heurumaious, i oni koji bdiju nad ulaskom u spokoj i-
vota vjenog, vladari Mixanther i Michanor, i oni koji uvaju due iza-
branih, Akramas i Strempsouchos, i velika mo Heli Heli Machar Ma-
char Set, i veliki, nevidljivi djevianski Duh, kojeg se ne moe ni nazva-
ti niti zazvati, i tiina, i velika svjetlost Harmozel, mjesto ivoga Autoge-
na, Boga istine, i <onaj> koji je s njime, nepropadljivi ovjek Adamas,
drugi, Oroiael, mjesto velikoga Seta, i Isus, koji posjeduje ivot i koji je
doao i na kri razapeo ono to je zakon, i trei, Davithe, mjesto sinova
velikoga Seta, etvrti, Eleleth, mjesto gdje due sinova poivaju, peti,
Yoel, koji bdije nad imenom onog kojem e biti doputeno da krsti sve-
tim krtenjem koje nadilazi nebo, onog koji je nepropadljiv.
No, od sad, 66 kroz nepropadljivog ovjeka Poimaela, i one koji su
vrijedni prizivanja, odricanja pet znamena i izvorskog krtenja, oni e
upoznati svoje primatelje budui da su o njima poueni, spoznat e ih
(ili: bit e spoznati) od njih. I ti nipoto nee okusiti smrt.
Ie ieus eo ou eo oua! Uistinu, o Yesseuse Marazeuse Yessedekeu-
se, o iva vodo, o dijete djeteta, o velianstveno ime, uistinu, aion o on
(ili: o postojei eonu), iiii eeee eeee oo oo uuuu oooo aaaa {a}, uisti-
nu, ei aaaa oo oo, o postojei koji vidi eone! Uistinu, aee eee iiii uuu-
uuu oooooooo, koji si vjean na vjenost, uistinu, iea aio, u srcima, ko-
ji postoji, u aei eis aei, ei o ei, ei os ei (ili: (Sin) zauvijek, Ti si to je-
si, Ti si koji jesi)!
Ovo veliko tvoje ime je nada mnom, o samoroeni Savreni, koji ni-
si izvan mene. Vidim te, o, ti koji si svakome vidljiv. Jer, tko bi te u
drugome jeziku mogao shvatiti? Sad, 67 kad sam te spoznao, izmijeao
sam se sa nepromjenjivim. Oboruao sam se oklopom svjetlosti; svjet-
lost postadoh. Jer, Majka je bila ondje zbog velianstvene krasote mi-
losti. Ispruio sam, stoga, ruke svoje koje bijahu sklopljene. Oblik sam
primio u krugu bogatstava svjetlosti koja je u mojim njedrima, koja daje
oblik mnogim zaetima u svjetlosti, i u koju nikad ne dopire al. Obja-
vit u tvoju slavu u istini, jer, shvatio sam te, sou ies ide aeio aeie ois,
o eonu, eonu, o Boe tiine! Bezgranino te tujem. Ti si moje mjesto
pokoja, o sine es es o e, onaj bez oblika koji postoji u onima bez obli-
ka, koji postoji, podiui ovjeka u kojem e me proistiti u svoj ivot,
u skladu sa tvojim neiezivim imenom. Miris ivota je, stoga, u meni.
Izmijeao sam ga s vodom poput arhonata, kako bih ivio s tobom u mi-
ru svetaca, tobom koji doista 68 istinski postoji, zanavijek.
Ovo je knjiga koju je napisao veliki Set, i postavio na visoku goru
koju sunce jo nije obasjalo, niti je to mogue. I jo od dana proroka, i
apostola, i propovjednika, ime nije izalo u njihovim srcima, niti je to
mogue. I uho njihovo to nije ulo.
Veliki je Set ispisao ovu knjigu slovima u stotinu i trideset godina.
Pohranio ju je u gori zvanoj Haraksio, kako bi, na kraju vremena i era,
voljom boanskoga Autogena i cijele plerome, kroz dar nezamislive
oinske ljubavi do koje ne vodi trag, izala i otkrila ovu neunitivu, sve-
tu rasu velikoga spasitelja, i one koji s njima prebivaju u ljubavi, i ve-
lik, nevidljiv, vjeni Duh, i njegova jedinog Sina, i svjetlost vjenu, 69
i njegovu veliku, neunitivu druicu, i neunitivu Sofiju, i Barbelo, i ci-
jelu pleromu na vjenost. Amen.
Evanelje po Egipanima. Od Boga napisana, sveta, tajna knjiga.
Milost, razumijevanje, opaaj, mudrost (nek) je s onim tko ju zapisa,
Eugnostom ljubljenim u Duhu - u tijelu moje je ime Gongessos - i
mom srodnom svjetlu u neunitivosti, Isusu Kristu, Sinu Bojem, Spa-
sitelju, Ichthusu, od Boga (je) napisana sveta knjiga velikog, nevidlji-
vog Duha. Amen.
Sveta Knjiga Velikog
Nevidljivog Duha.
Amen.
EUGNOST BLAENI (III,3 i V,1)
i
SOFIJA ISUSA KRISTA
(III,4 i BG 8502,3)
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Eugnost poinje kao formalno pismo uitelja svojim uenicima, no postupno po-
prima svojstva govora otkrivenja. U djelu se ne primjeuje kranski utjecaj. Uz ne-
koliko manjih i jedno vee isputanje teksta, kransko-gnostiki urednik iskoristio
je djelo u sastavljanju Sofije Isusa Krista. Po obliku, Sofija Isusa Krista je govor ot-
krivenja kojeg iznosi uskrsli Krist, odgovarajui na pitanja uenika. Objavljivanjem
obje rasprave jedne uz drugu dobivamo uvid u proces prilagoavanja i transformaci-
je nekranskog traktata u kransko-gnostiki. Na temelju usporedbe ova dva trakta-
ta, znanstvenici pretpostavljaju da je isti proces moda odgovoran i za nastanak dru-
gih kransko-gnostikih tekstova, primjerice, Evanelja po Egipanima i Ivanovog
apokrifa.
Eugnost je, ini se, bio namijenjen irem itateljskom krugu zainteresiranom za
odreena religijsko-filozofska pitanja. Sofija Isusa Krista bila je namijenjena itatelji-
ma kojima je kranstvo bilo dodatni element u njihovom religijskom okruenju. Mo-
gue je da su itatelji bili nekranski gnostici koji su ve poznavali traktat Eugnost.
Povezivanjem Krista u Sofiji Isusa Krista sa proroanstvom na kraju Eugnosta (90,6-
-11), urednikova je namjera moda bila uvjeriti ih da je Krist posljednja inkarnacija
gnostikog spasitelja. Mogue je, meutim, i to da su itatelji bili krani koji nisu bi-
li gnostici, i da je urednik pokuao uvjeriti ih da je vjera koju je Krist otkrio u stvari
gnostiko kranstvo. A mogue je daje imao na umu obje grupe.
Glavna je namjera Eugnosta bila ustvrditi i opisati postojanje nevidljivog, nadne-
beskog predjela onkraj vidljivog svijeta - predjela o kojemu nema spomena u razmat-
ranjima filozofa (iji pogledi, onako kako su opisani, nalikuju onima stoika, epikure-
jaca i babilonskih astrologa). Tim predjelima vlada hijerarhija od pet glavnih boan-
skih bia: Neroeni Otac; njegov odraz, nazvan Samo-Otac; hipostazirana mo Samo-
-Oca, Besmrtni ovjek, koji je androgin; androgini sin Besmrtnog ovjeka, Sin ov-
jeji; i androgini sin Sina ovjejeg, Spasitelj. Imena enskih aspekata posljednje tro-
jice sva ukljuuju pojam Sofije. Svako od tih boanskih bia posjeduje vlastitu sferu
ili eon, te brojne sluge i potinjene. Posebna skupina, nazvana "narataj nad kojime
ne postoji kraljevstvo od kraljevstava koja postoje", potjee od Neroenog Oca, i svoj
istinski dom nalazi uz njega (75,12-19). Druga skupina od est boanskih bia izvire
iz prvih pet, i njima su nalik. Neizreciva radost i neizrazivo slavlje obiljeja su posto-
janja u tom nadnebeskome predjelu; iz njeg potjee sav ustroj i sve vrste koje se ko-
riste za daljnje stvaranje. Nakon saetka (85,9-21), traktat zavrava dodatkom o kra-
ljevstvu Besmrtnoga ovjeka, koje je na eon. Eugnost pokazuje utjecaj tog transcen-
dentnoga kraljevstva na ovaj svijet. Uz jednu iznimku (85,8), koju je vjerojatno nado-
pisao urednik, taj utjecaj je bezopasan. Eugnost se, dakle, ne moe smatrati gnosti-
kim djelom u klasinom smislu.
U Sofiji Isusa Krista dodane su sljedee bitne toke: Spasitelj (Krist) doao je
iz nadnebeskoga predjela (III 93,8-10; 94,10-14; 107,11-14; 118,15-16). Sofija
je zasluna za pad kapljica svjetlosti iz boanskoga kraljevstva u vidljivi svijet (III
107,16-17; III 114,13/BG 119,9). Uz to, postoji i bog koji sa svojim podreenim sila-
ma izravno vlada ovim svijetom na tetu onih koji potjeu iz boanskoga kraljevstva
(III 107,3-11; BG 119,2-121,13). Spolni je odnos, daje se do znanja, sredstvo kojim
te sile trajno porobljavaju (III 108,10-14). No, Spasitelj (Krist) kida uze sila, i poua-
va druge da uine isto (III 107,15-108,4; BG 121,13-122,3; III 118,3-25). Dvije vrs-
te ljudi bit e spaene: oni koji poznaju Oca u istome znanju (to jest, kao to je opi-
sano u Sofiji Isusa Krista), koji e otii k njemu; te oni koji nedostatno poznaju Oca
(III 117,8-118,2), koji e otii na Osmo. Valja, uz to, primijetiti da uenici spomenu-
ti u Sofiji Isusa Krista, Filip, Matej, Toma, Bartolomej i Marija, odraavaju gnostiku
tradiciju po kojoj su upravo ti uenici izraziti gnostici, i koji se redovito i na razliite
naine stavljaju u opreku sa uenicima koji su "ortodoksni" ili "ortodoksni koji su po-
stali gnostici" (poglavito Petar i Ivan).
Prisutnost tri boanska ovjeka u nebeskoj hijerarhiji temelji se na Postanku 1-3
(Besmrtni ovjek = Bog; Sin ovjeji = Adam [81,12]; Sin Sina ovjejeg, Spasi-
telj = Set). Zbog prisutnosti Seta (iako se u traktatu ne imenuje), Eugnost je, u odre-
enom smislu, i setijansko djelo. No, budui da ono nije klasino gnostiko, i da mu
nedostaje elemenata razvijene setijanske misli, djelo se moe smatrati tek proto-se-
tijanskim. Egipatska religijska misao takoer je utjecala na njegov prikaz nadnebes-
kog kraljevstva. Mjesto nastanka Eugnosta je, po svoj prilici, Egipat. injenica da
se stoici, epikurejci i astrolozi nazivaju "svi filozofi" upuuje na vrlo rani datum na-
stanka, ne kasniji od prvog stoljea n.e. Mogue je da su Eugnost i Sofija Isusa Kris-
ta utjecali na setijance-ofite, koje opisuje Irenej, a neki pretpostavljaju da su utjecali
i na valentinizam. Uzevi u obzir datum nastanka Eugnosta, ne bi bilo iznenaujue
da je Sofija Isusa Krista sastavljena ubrzo nakon dolaska kranstva u Egipat, u dru-
goj polovici prvog stoljea n.e. Tu pretpostavku dodatno uvruje prilino nepole-
mian ton traktata.
Dvije verzije Eugnosta u vanijim se dijelovima znatno razlikuju, svjedoei time
o dugom razdoblju upotrebe. Dvije verzije Sofije Isusa Krista prilino su sline. Pri-
jevod koji slijedi temelji se na verziji iz Kodeksa III; alternativne su verzije koritene
na mjestima gdje nedostaju stranice, ili gdje je tekst valjalo rekonstruirati.
EUGNOST BLAENI
III 70, 1-90, 12;
Uz dodatak V 7, 23-9, 9
Eugnost, Blaeni, onima koji su
njegovi.
SOFIJA ISUSA KRISTA
III 90, 1-119, 18
Uz dodatak BG 107, 1-111,1
i 118, 13-112,9
Sofija Isusa Krista.
Nakon to je ustao iz mrtvih,
njegovih dvanaest uenika i sedam
ena nastavie biti njegovim sljed-
benicima i pooe u Galileju, do
gore 91 koja se zove "Proricanje i
Radost". I kada su se okupili, zbu-
njeni skrivenom stvarnou uni-
verzuma, planom, svetom provid-
nou, moima vladara i svime to
Spasitelj s njima ini u tajnosti
svetoga plana, Spasitelj im se uka-
za, ali ne u svom ranijem obliku,
ve u nevidljivome duhu. Oblije
njegovo nalikuje velikome svjet-
losnom anelu, no, lik njegov ne
smijem opisati. Niti jedno smrtno
tijelo ne moe ga podnijeti, ve
samo isto (i) savreno tijelo, po-
put onoga o kojemu nas je poua-
vao na gori zvanoj "Maslinska",
u Galileji. I on ree: "Mir s vama!
Mir svoj pruam vam!" I svi oni
osjetie divljenje i strah.
Spasitelj 92 se nasmija i ree
im: "O emu razmiljate? (Zbog
ega) ste zbunjeni? Za ime tra-
gate?" Filip ree: "Za skrivenom
stvarnou svemira i planom."
Radujte se u tome, to znate (V
[1], 3-4: Pozdrav! elim [da zna-
te]) da su svi ljudi roeni na ovo-
me svijetu, od njegova utemelje-
nja do danas, prah. Dok su se pi-
tali o Bogu, tko on jest i kakav
on jest, nisu ga nali. Najmudriji
meu njima nagaali su o istini iz
poretka svijeta, ali nagaanja ni-
su dosegla istinu. Jer, o poretku
su filozofi izrekli tri (razliita)
miljenja, (i) oni se stoga ne sla-
u. Jer, neki od njih o svijetu kau
da sobom sam upravlja. Drugi, (da
njime upravlja) providnost. Trei,
da je to sudbina. No, nita od ovo-
ga nije istina. Ponovno kaem, od
tri glasa koja upravo spomenuh,
nijedan 71 ne govori istinu.
Jer, sve to je od sebe sama, pra-
zan je ivot; on je samostvoren.
Providnost je nerazumna, (a) sud-
bina - nerazborita.
Tko god je, stoga, sposoban
osloboditi se ova tri glasa koja spo-
menuh, i tko se zbog jednog dru-
gog glasa ispovijedi Bogu istine,
i sloi o svemu to se njega tie,
on je besmrtnik koji hoda meu
smrtnicima.
Spasitelj im ree: "elim da
znate da svi ljudi roeni na ovome
svijetu, od njegova utemeljenja do
danas, budui da su prah, dok su
se pitali o Bogu, tko on jest i ka-
kav on jest, njega nisu pronali.
Najmudriji meu njima nagaali
su o istini iz poretka svijeta i (nje-
gova) kretanja. No, njihova naga-
anja nisu dosegla istinu. Jer, svi
filozofi kau da su tri naina nje-
gova upravljanja, (i) oni se stoga
ne slau. Jer, neki od njih o svije-
tu kau da sobom sam upravlja.
93 Drugi, (da njime upravlja) pro-
vidnost. Trei, da je to sudbina.
No, nije nita od ovoga. Ponovno
kaem, od tri glasa koja upravo
spomenuh, nijedan nije blizu isti-
ni, jer (oni su) od ovjeka. Ali ja
koji sam doao iz Beskrajne Svjet-
losti, ja sam ovdje - jer ja je po-
znajem (Svjetlost) - kako bih vam
govorio o tonoj prirodi istine. Jer,
togod je od sebe sama, onei-
en je ivot; samostvoren. Pro-
vidnost nema mudrosti u sebi. A
sudbina je nerazborita.
No, vama je dano da znate; i
tkogod je vrijedan znanja, primit
e (ga), tkogod nije zaet sjetvom
ili neistim trljanjem, ve od Pr-
voga Koji je Poslan, jer on je be-
smrtnik meu smrtnicima."
Matej mu [9]4 ree: "Gospo-
dine, nitko ne moe pronai isti-
On Koji Jest je neizreciv. Ne
poznavae ga nijedno naelo, ni-
ti vlast, niti jaram, niti ijedno bi-
e od osnutka svijeta, ve je jedi-
no sam sebe on poznavao.
On je besmrtan i vjean, budu-
i da nije roen; jer, svatko onaj
tko je roen, nestat e. On je ne-
roeni, i nema poetka; jer, sva-
tko onaj tko ima poetak, ima i
kraj. Nitko nad njime 72 ne vla-
da. On nema imena; jer, tko ima
ime, taj je neije stvorenje. Njega
se ne moe imenovati. On nema
ljudski oblik; jer, tko ima ljud-
ski oblik, taj je neije stvorenje.
On ima svoj lik - ne nalik onome
koji primismo i vidjesmo, ve lik
neobian koji sve nadilazi i bo-
lji je od sveukupnosti. On gle-
da sa svih strana i sebe vidi iz se-
be. On je beskonaan; on je ne-
shvatljiv. On je svagda nepropad-
ljiv, (i) (niemu) on ne nalikuje.
On je nepromjenjivo dobro. On
je bezgrean. On je vjean. On
je blaen. On je nespoznatljiv, pa
(ipak), samoga sebe on znade. On
je nemjerljiv. Do njega ne vodi
nikakav trag. On je savren, i ne-
ma nedostataka. 73 On je vjeno
nu osim kroz tebe. Poui nas, sto-
ga, istini." Spasitelj ree: "Onaj
Koji Jest jest neizreciv. Ne po-
znavae ga nijedno naelo, niti
vlast, niti jaram, niti ijedno bie
od osnutka svijeta do danas, ve
jedino on sam, i onaj kome se on
poeli objaviti kroz njega koji je
Prvo Svjetlo. Od sad nadalje, ja
sam Veliki Spasitelj. Jer, on je
besmrtan i vjean. On je besmr-
tan, nemajui roenja; jer, sva-
tko onaj tko je roen, nestati e.
On je neroeni, nemajui poet-
ka; jer, svatko onaj tko ima po-
etak, ima i kraj. Budui da nitko
nad njime ne vlada, on nema ime-
na; jer, tkogod ima ime, neije je
stvorenje. (BG 84, 13-17 dodaje:
Njega se ne moe imenovati. On
nema ljudski oblik; jer, tkogod
ima ljudski oblik, neije je stvo-
renje.) I on ima svoj vlastiti 9[5]
lik - ne nalik onome koji primi-
ste i vidjeste, ve neobian lik ko-
ji sve nadilazi i bolji je od univer-
zuma. On gleda sa svih strana i
vidi sebe iz sebe. Budui da je bes-
konaan, on je zauvijek neshvat-
ljiv. On je neieziv, i (niemu)
nije nalik. On je nepromjenjivo
dobro. On je vjean. On je bla-
en. I dok je za druge nespoznat-
ljiv, sebe on uvijek znade. On je
nemjerljiv. Do njega ne vodi trag.
On je savren, nemajui nedosta-
blaen. On se zove "Otac Sveko-
likosti".
Prije nego je ita vidljivo me-
u onima koji su vidljivi, velian-
stvenost i vlasti koje su u njemu, on
obgrljuje sveukupnost sveukup-
nosti, dok njega nita ne obgrlju-
je. Jer, on je sav um, misao, raz-
miljanje, razmatranje, razbori-
tost i mo. Sve su to jednake mo-
i. Sve su one izvori sveukupnos-
ti. I cijela njihova rasa, <od prvo-
ga> do posljednjeg, predspoznaja
je Neroenog,
taka. On je vjeno blaen. On se
zove "Otac Univerzuma".
Filip ree: "Gospodine, kako
se, onda, on ukazao savrenima?"
Spasitelj mu ree: "Prije nego to
je ita vidljivo od onih koji su vid-
ljivi, velianstvenost i vlasti su
9[6] u njemu, jer on obgrljuje cje-
lokupnu sveukupnost, dok njega
nita ne obgrljuje. Jer, on je sav
um. I on je misao, i razmatranje,
razmiljanje, i razumnost i mo.
Sve su to jednake moi. One su
izvori sveukupnosti. I cijela nji-
hova rasa <od prvoga> do posljed-
njeg bijae u njegovoj predspoz-
naja (onoj od) beskrajnog Nero-
enog Oca."
Toma mu ree: "Gospodine,
Spasitelju, zato su one nastale,
i zato su objavljene?" Savre-
ni Spasitelj ree: "Doao sam iz
Beskonanoga da bih vam o sve-
mu govorio. Duh Koji Jest bija-
e zaetnik, i imao je mo zaet-
nika [97] i prirodu oblikovate-
lja, kako bi veliko blago, u njemu
skriveno, bilo otkriveno. Iz milos-
ti i ljubavi svoje, on sam poelio
je roditi plod, da ne <uiva> sam
u svojoj dobroti*, ve (da) i drugi
duhovi Nepokolebljivog Narata-
ja mogu roditi tijelo i plod, slavu
i potovanje u nepropadljivosti i
njegovoj vjenoj milosti, kako bi
blago njegovo mogao otkriti Sa-
*
Bilo mu je dosadno? {p.p.} --->
jer oni jo nisu doli do vidljivos-
ti.
Meu nepropadljivim eonima
postojala je razlika. Razmotrimo
(je), dakle, na sljedei nain.
Sve to je poteklo iz propadlji-
voga, propast e, jer poteklo je iz
propadljivoga. to je poteklo 74
iz nepropadljivosti, nee propas-
ti, ve e postati nepropadljivo,
budui da je poteklo iz nepropad-
ljivosti. Mnogi su ljudi zastranili
jer nisu znali za tu razliku; oni su,
drugim rijeima, umrli.
No, dovoljno je reeno, budu-
i da je nemogue ikome ospori-
ti prirodu rijei koje sam sad izre-
kao o blagoslovljenom, neuniti-
vom, istinskome Bogu. Tko eli
vjerovati rijeima koje su (ovdje)
iznijete, neka poe od skriveno-
ga do kraja onoga to je vidljivo,
i njegova e ga Misao pouiti ka-
ko je vjera u ono to nije vidljivo
pronaena u onome to je vidlji-
vo. Ovo je naelo znanja.
mo-roeni Bog, otac svih nepro-
padljivosti i onih koji su kasnije
nastali. No, jo nisu doli do vid-
ljivosti.
Meu nepropadljivima posto-
ji velika razlika." On uskliknu i
ree: "Tko ima ui da uje o bes-
konanostima, nek pouje", i
"Obraam se onima koji su bud-
ni." I nastavi, [98] pa ree: "Sve
to je poteklo iz propadljivoga,
propast e, jer poteklo je iz pro-
padljivoga. No, to je poteklo iz
nepropadljivoga, nee propasti,
ve e postati nepropadljivo (BG
89, 16-17 dodaje: jer je iz nepro-
padljivog). Mnogi su ljudi zastra-
nili jer za tu razliku nisu znali, i
umrli su."
Marija mu ree: "Gospodine,
kako da to spoznamo?" Savreni
Spasitelj ree:
"Poite od skrivenoga do kraja
onoga to je vidljivo, i sama e
vas emanacija Misli pouiti kako
je vjera u stvari koje nisu vidlji-
ve pronaena u onome to je vid-
ljivo, onima koji pripadaju Nero-
enom Ocu. Tko ima ui da uje,
nek pouje.
Gospodar Svemira ne zove se
zapravo "Otac", ve "Praotac".
Jer, Otac je poetak (ili naelo)
7[5] onoga to je vidljivo. No, on
(Gospodar), Praotac je koji nema
poetka. On vidi sebe unutar se-
be, poput zrcala, pojavljujui se
u svom odrazu kao Samo-Otac,
to jest, Samoroeni, te kao Suoi-
telj, budui da je suoen sa Ne-
roenim Prvopostojeim. Doista,
on je iste dobi kao i onaj koji bija-
e prije njega, no nije mu jednak
u moi.
Otkrio je kasnije mnoge suo-
ene, samoroene, jednake u do-
bi (i) moi, u slavi i bez broja,
koji se zovu "Narataj Nad Ko-
jim Ne Postoji Kraljevstvo Izu-
zev Kraljevstva koje Postoji."
A cijelo mnotvo mjesta nad ko-
jima ne postoji kraljevstvo naziva
se "Sinovi Neroenog Oca".
Nespoznatljivi 7[6] je svagda
[pun] neunitivosti [i] neizrecive
radosti. Svi su oni s njime u po-
koju, svagda se radujui u neizre-
civoj radosti, i nepromjenjivoj sla-
vi, i neizmjernom slavlju za koje
se nikad ranije nije znalo niti u-
lo, niti u jednome od eona ili nji-
hovih svjetova. No, dovoljno je
reeno, jer nastavili bismo u bes-
Gospodar Svemira ne zove se
'Otac', ve 'Praotac'. <Jer, Otac
je> poetak (ili naelo) onih koji
e se pojaviti, no on (Gospodar)
99 Praotac je koji nema poetka.
Vidjevi sebe u sebi kao u zrcalu,
on se pojavio sebi nalikujui, a
njegov se odraz pojavio kao Bo-
anski Samo-Otac, i <kao> Suo-
itelj 'nad onima suoenima', Pr-
vopostojei Neroeni Otac. Do-
ista, on je iste dobi kao i Svjetlost
koja bje prije njega, no nije joj jed-
nak u moi.
"I nakon toga bi otkriveno ci-
jelo mnotvo suoenih, samoro-
enih, jednake dobi i moi, bez-
brojnih (i) u slavi bivajuih, ko-
ji se zovu 'Narataj nad Kojime
Ne Postoji Kraljevstvo' 'iz ono-
ga u kojemu ste vi sami od ovih
ljudi nastali.' I cijelo to mnotvo
nad kojime ne postoji kraljevstvo
naziva se 100 'Sinovi Neroeno-
ga Oca, Boga, [Spasitelja], Sina
Bojeg', iji je lik sa vama. On je
Nespoznatljivi, koji je pun vjeno
nepropadljive slave [i] neizrecive
radosti. Svi su oni s njime u poko-
ju, svagda se radujui u neizreci-
voj radosti, i nepromjenjivoj slavi,
i neizmjernome slavlju; za ovo se
nikad prije nije ulo ili znalo me-
u svim eonima i njihovim svjeto-
vima, sve do sada."
kraj. Ovo je drugo naelo znanja
od <Samo>roenog.
Prvi koji se pojavio u univerzumu
beskonaan je, Samonastali, Sa-
mostvoreni Otac, i on je pun blis-
tave, neizrecive svjetlosti. U sa-
mome poetku odluio je da obli-
je njegovo postane silna mo. I
smjesta se naelo (ili poetak) te
Svjetlosti pojavilo kao Besmrtni
Androgini ovjek.
Njegovo je muko ime [77] "[Ro-
eni], Savreni [Um]." ensko
njegovo ime (je) "Svemudra Za-
etnica Sofija". Reeno je da je
ona nalik svome bratu i drubeni-
ku svome. Ona je neosporna isti-
na; jer, ovdje ispod, zabluda koja
postoji s istinom osporava je.
Sa Besmrtnim se ovjekom
pojavio prvi naziv, naime, bo-
anstvo i kraljevstvo, jer, otkrio
ga je Otac, koji se zove "Samo-
-Otac". Za vlastitu je velianstve-
Matej mu ree: "Gospodine,
Spasitelju, kako je otkriven ov-
jek?" Savreni Spasitelj ree:
"elim da znate da onaj koji se u
univerzumu pojavio u beskona-
nosti Samo-nastali, 101 Samo-
stvoreni Otac, pun blistave svjet-
losti i neizreciv, u samome po-
etku, kada je odluio da oblije
njegovo postane silna mo, nae-
lo (ili poetak) te Svjetlosti smjes-
ta se pojavilo kao Besmrtni An-
drogini ovjek, kako bi kroz tog
besmrtnog ovjeka oni mogli do-
sei svoje spasenje, i probuditi se
iz zaborava uz pomo tumaa ko-
ji je poslan, koji je s vama do kra-
ja bijede razbojnika.
"Njegova je druica Velika So-
fija, koju je Samoroeni Otac od
poetka odredio za zajednicu u
njemu, od Besmrtnoga ovjeka
'koji se pojavio kao Prvi, i bo-
anstvo i kraljevstvo', jer to je ot-
krio Otac, koji se 102 zove 'ov-
jek, Samo-Otac'. Za vlastitu je on
nost on stvorio veliki eon. Poda-
rio mu je veliku mo, i on je vla-
dao nad svim stvorenjima. Stvo-
rio je bogove, arhanele i anele,
bezbrojne mirijade da mu slue.
S tim je ovjekom, dakle, na-
stalo boanstvo [78] [i kraljev-
stvo]. Iz tog je razloga on nazvan
"Bog nad bogovima", "Kralj nad
kraljevima".
Prvi je ovjek "Vjera" za one
koji e kasnije doi. On posjeduje
jedinstveni um (i) misao - upravo
kao to je i on (misao) - (i) pro-
miljanje i razmatranje, razbori-
tost i mo. Sva svojstva koja po-
stoje savrena su i besmrtna. U
pogledu nepropadljivosti, ona su
ak jednaka. (No), u pogledu mo-
i postoji razlika, kao to se razli-
kuje i otac od sina, sin od misli, a
misao od svega ostalog.
Kao to ve rekoh, od svega
to je stvoreno, monada je prva,
slijedi joj dijada, a potom trijada,
i tako sve do dekada. Dekade vla-
daju nad stotinama; stotine vlada-
ju tisuama; tisue vladaju deset-
tisuama. Takav je ustroj <meu>
besmrtnicima. Prvi ovjek je ova-
kav: Njegova monada
uzvienost stvorio veliki eon, ije
je ime Ogdoad.
"Podarena mu je velika mo, i
on je vladao nad stvorenjima bi-
jede. Stvorio je bogove, i ane-
le, <i> arhanele, bezbrojne mi-
rijade da mu slue, iz tog Svjet-
la i trostruko-mukog Duha, koji
je od Sofije, druice njegove. Jer,
od ovoga Boga potjee boanstvo
i kraljevstvo, i on se stoga zove
'Bog nad bogovima', 'Kralj nad
kraljevima'.
"Prvi ovjek posjeduje jedin-
stveni um, u sebi, i misao - upra-
vo kao to je i on sam (misao) -
(i) razmatranje, promiljanje, raz-
boritost, 103 mo. Sva svojstva
koja postoje savrena su i besmrt-
na. U pogledu nepropadljivosti,
ona su, tovie, jednaka. (No), u
pogledu moi, meu njima posto-
ji razlika, poput razlike izmeu oca
i sina, <sina> i misli, misli i sve-
ga ostalog.
"Kao to ve rekoh, od svega
to je stvoreno, monada je prva.
(Stranice 79 i 80 nedostaju. Za-
mijenjene su ovdje odgovaraju-
im stranicama iz Eugnosta - Ko-
deks V, poetak kojeg se donekle
razlikuje od posljednje reenice
prethodnog dijela III 78.)
V[7] Ovakav je ustroj [koji] po-
stoji meu besmrtnicima: mo-
nada i misao ono je to pripada
[Besmrtnome] ovjeku. Milje-
nja [su] za dekade, [uenja] za
stotine, savjetovanja [za tisue],
a moi za deset-tisue. Oni [ko-
ji] dolaze [iz...] postoje sa svojim
[...] [u] svakome eonu [...] [...] [8]
[... U poetku, misao] i miljenja
[pojavili su se iz] uma, uenja
[potom] nastadoe [iz] miljenja,
savjetovanja [iz uenja], (a) si-
le [iz savjetovanja]. I nakon svih
[svojstava], sve to [bijae otkri-
veno] pojavilo se iz [njegovih
moi]. [Iz] onoga to je stvoreno,
pojavilo se ono to je [oblikova-
no]. to je uoblieno, pojavilo se
iz onoga to je [oblikovano]. to
je imenovano pojavilo se iz ono-
ga to je uoblieno, dok se razli-
itost iz roenih stvari pojavila iz
onoga to je [imenovano], od po-
etka do kraja, iz moi svih eona.
No, Besmrtni ovjek pun je sve-
kolike vjene slave i neizrecive
radosti. Cijelo njegovo kraljev-
stvo raduje se u vjenome ushie-
I nakon svega, sve to je otkrive-
no pojavilo se iz njegove moi. A
iz onoga to je stvoreno, pojavilo
se sve to je oblikovano; iz ono-
ga to je oblikovano, pojavilo se
ono to je uoblieno; iz onoga to
je uoblieno pojavilo se ono ime-
novano. Iz toga nasta razlika iz-
meu neroenih, od poetka do
kraja."
nju, oni za koje se nikada nije u-
lo ili znalo u bilo kojemu od eo-
na koji su [stvoreni] nakon [njih],
niti u njihovim [svjetovima].
Nakon toga, [drugo je naelo] na-
stalo iz Besmrtnoga [ovjeka],
koji se [zove] "Samousavreni
[Zaetnik]". [Kada je privolio]
svoju [druicu], [Uzvienu Sofi-
ju, on] je otkrio [prvoroenog an-
drogina], [9] [koji se zove] "Pr-
voroeni [Sin Boji]". enska je
njegova strana [Prvo]roena So-
fija, [Majka Svekolikosti]", koju
neki [zovu] "Ljubav". On, Prvo-
roeni, budui da posjeduje mo
svog [oca], III[81] stvorio je an-
ele, [bez]brojne mirijade, da mu
slue. Cijelo mnotvo tih anela
zove se "Zbor Svetih, Svjetlosti
Bez Sjenke". Kada se oni meu-
sobno ljube, poljupci njihovi po-
staju aneli, njima nalik.
Bartolomej mu tad ree: "Ka-
ko (to da je) u 104 Evanelju
<on> nazvan 'ovjek' i 'Sin ov-
jeji'? iji je od njih, u tom slu-
aju, ovaj Sin?" Sveti mu ree:
"elim da znate da se Prvi ov-
jek zove 'Zaetnik, Samousavr-
eni Um'. Promiljao je sa Veli-
kom Sofijom, svojom druicom, i
otkrio svog prvoroenog, andro-
ginog sina. Njegovo muko ime
je 'Prvozaetnik Sin Boji'; nje-
govo ensko ime je 'Prvozaet-
nica Sofija, Majka Svekolikos-
ti', koju neki zovu 'Ljubav'. Pr-
voroeni se zove 'Krist'. Budu-
i da posjeduje mo svog oca, on
je stvorio bezbrojno mnotvo an-
ela 105 da mu slue, iz Duha i
Svjetlosti."
Njegovi mu uenici rekoe:
"Gospodine, reci nam o ono-
me koji se zove 'ovjek', kako
bi i mi tono poznavali njego-
vu slavu." Savreni Spasitelj re-
e: "Tko ima ui da uje, nek po-
Otac Prvozaetnik zove se "Adam
Svjetlosti".
A kraljevstvo Sina ovjejeg pu-
no je neizrecive radosti i nepro-
mjenjiva slavlja, a (oni) se svag-
da raduju u neizrecivom veselju
nad svojom nepropadljivom sla-
vom, za koju se nikad nije ulo,
niti je ikad otkrivena eonima koji
su kasnije nastali, kao niti njiho-
vim svjetovima.
Sin ovjeji tada se zdrui sa
Sofijom, svojom druicom, i ot-
kri veliko androgino svjetlo [82].
[Njegovo] muko ime [znai]
"Spasitelj, Zaetnik Sviju". Nje-
govo ensko ime znai "Sofija,
Svezaetnica". Neki je zovu "Pis-
tis".
Spasitelj se tad zdrui sa svo-
jom druicom, Pistis Sofijom, i
stvori est androginih duhovnih
bia koja su od vrste onih koja su
uje. Otac Prvozaetnik zove se
'Adam, Oko Svjetlosti', jer do-
ao je iz blistave Svjetlosti, [i]
njegovi sveti aneli, koji su neiz-
recivi (i) bez sjene, svagda se s
veseljem raduju u svojemu pro-
miljanju, kojeg primie od svog
Oca. Cijelo kraljevstvo Sina ov-
jejeg, koji se zove 'Sin Boji'
puno je neizrecive i nezasjenjive
radosti, i nepromjenjiva slavlja. I
(oni) se raduju njegovoj nepropad-
ljivoj 106 slavi, za koju se nikad
do sada nije ulo, i koja nikad ni-
je bila otkrivena ni u jednome od
eona koji su kasnije nastali, kao
niti u njihovim svjetovima. Ja
sam doao od Samoroenog i Pr-
ve Beskrajne Svjetlosti kako bih
vama sve razotkrio."
Njegovi uenici rekoe: "Jas-
no nam reci, kako su se oni spus-
tili iz nevidljivosti, iz besmrtnoga
(kraljevstva) u svijet koji umire?"
Savreni Spasitelj ree: "Sin ov-
jeji zdruio se sa Sofijom, svo-
jom druicom, i otkrio veliku an-
droginu svjetlost. Njegovo muko
ime znai 'Spasitelj, Zaetnik Svih
Stvari'. Njegovo ensko ime zna-
i 'Svezaetnica Sofija'. Neki je
zovu 'Pistis'.
im prethodila. Njihova su muka
imena: prvo, "Neroeni"; drugo,
"Samoroeni"; tree, "Zaetnik";
etvrto, "Prvozaetnik"; peto,
"Svezaetnik"; esto, "Nadzaet-
nik". Isto tako, imena enskih su
sljedea: prvo, "Svemudra Sofi-
ja"; drugo, "Svemajka Sofija";
tree, "Svezaetnica Sofija"; et-
vrto, "Prvozaetnica Sofija"; pe-
to, "Sofija Ljubav"; [83] [esto],
"Pistis Sofija".
[Iz] dogovora ovih koje upra-
vo spomenuh, nastale su misli u
eonima koji postoje. Iz misli, pro-
miljanja; iz promiljanja, razmat-
ranja; iz razmatranja, razboritos-
ti; iz razboritosti, volje; iz njih,
rijei.
Ovih se dvanaest moi, koje
upravo spomenuh, meusobno
zdruilo. I bi otkriveno <est>
mukih, (i) <est> enskih, to i-
ni sedamdeset i dvije sile. Svaka
od njih stvorila je pet duhovnih
(sila), i (zajedno) one ine tri sto-
tine i ezdeset sila. Zajednica njih
sviju jest volja.
Na je eon, stoga, postao jed-
na vrsta Besmrtnoga ovjeka.
Vrijeme je postalo vrsta Prvoza-
etnika, [84] njegovog sina. [Go-
dina] je postala vrsta [Spasitelja],
dvanaest mjeseci postalo je vrsta
dvanaest sila, a tri stotine i ezde-
set dana u godini postadoe vrsta
tri stotine i ezdeset sila koje su
nastale iz Spasitelja. Njihovi sa-
ti i trenuci postadoe vrsta ane-
la koji su iz njih doli (tri stoti-
ne i ezdeset sila), (i) koji su bez-
brojni.
Sve one koji dou na ovaj svi-
jet, poput 107 kapi iz Svjetlos-
ti, on alje na svijet Svemogu-
eg, kako bi ih mogao uvati. I
uze njegova zaborava vezale su
ga voljom Sofije, kako bi se kroz
to cijelome svijetu u bijedi moglo
<otkriti> o njegovoj (od Svemo-
gueg) oholosti, i sljepoi, i ne-
znanju kojim je imenovan. No ja
sam doao s mjesta odozgo vo-
ljom velike Svjetlosti, (ja) koji
utekoh tim uzama; prekinuo sam
razbojnika djela; probudio sam
tu kap koja je poslana iz Sofije,
kako bi kroza me donijela mnogo
ploda i bila usavrena, i kako ne
bi vie bila nedostatna, ve <spo-
jena> kroza me, Velikog Spasite-
lja, kako bi se volja njegova ot-
krila, i kako bi i Sofija bila oprav-
dana u pogledu tog nedostatka,
da njezini 108 sinovi vie nemaju
nedostatak, ve da dosegnu ast i
slavu, i uzdignu se do svog Oca,
i da spoznaju rijei muke Svjet-
losti. A vi ste poslani od Sina, ko-
ji je poslan kako biste mogli pri-
miti Svjetlost, kako biste se izvuk-
li iz zaborava vladara, i kako se
ono ne bi opet pojavilo zbog vas,
I kada nastadoe-svi ovi koje spo-
menuh, Svezaetnik, njihov otac,
smjesta stvori dvanaest eona za
dvanaest anela, da im slue.
I u svakome eonu bijae est (ne-
besa), to ini sedamdeset i dva
neba od sedamdeset i dvije sile
to ih on stvori. I u svakome od
nebesa bijae pet svodova, to i-
ni (ukupno) tri stotine i ezdeset
[85] svodova, od tri stotine i ez-
deset sila koje su se iz njih poja-
vile.
naime, neisto trljanje koje dola-
zi iz strahotne vatre njihove tje-
lesnosti. Izgazite njihovu zlu na-
mjeru."
Toma [mu] tad ree: "Gospo-
dine, Spasitelju, koliko ima eo-
na koji nadilaze nebesa?" Savr-
eni Spasitelj ree: "Pohvaljujem
vas to pitate za velike eone, jer
korijeni su vai u beskonanosti-
ma. Kada su otkriveni oni o koji-
ma sam ranije govorio, on [se po-
brinuo]
(Stranice 109 i 110 nedostaju. Za-
mijenjene su ovdje odgovarajuim
stranicama iz Berlinskog Gnos-
tikog Kodeksa [br. 8502], po-
etak kojeg se u odreenoj mjeri
razlikuje od posljednje reenice
prethodnog dijela III 108.)
BG 107 Kada su otkriveni oni o
kojima sam ranije govorio, Sa-
moroeni je Otac ubrzo stvorio
dvanaest eona za dvanaest ane-
la da im slue.
Kada su svodovi dovreni, oni
su nazvani "Tri Stotine i ezdeset
Nebesa", prema imenu onih ne-
besa koja su im prethodila. I sva
su nebesa savrena i dobra. I tako
nastade nedostatak u enskosti.
Prvi eon pripada Besmrtnome
ovjeku. Drugi eon pripada Sinu
ovjejem, koji se zove "Prvoza-
etnik", (V 13, 12-13 ovdje do-
daje: Trei je od sina Sina ov-
jejeg), kojeg zovu Spasitelj.
Njih obgrljava eon nad kojime
nema kraljevstva, (eon) Vjeno-
ga, Beskrajnoga Boga, eon eona
besmrtnika koji su u njemu, (eon)
iznad Osmoga koji se pojavio u
kaosu.
Besmrtni je ovjek otkrio eo-
ne i moi i kraljevstva, i dao mo
[86] svima koji su [iz] njega [na-
stali], da stvaraju [to poele],
sve do dana koji su iznad kao-
sa. Jer, ovi su se meusobno do-
govorili, i otkrili svakojake kra-
sote, ak i iz duha, i bezbrojno
mnotvo velianstvenih, slavnih
svjetlosti. Ovi su u poetku pri-
mili imena, to jest, prvi, srednji,
<i> savreni; to e rei, prvi eon,
drugi, i trei. Prvi je nazvan "Je-
I svi su oni savreni i dobri. I tako
nastade nedostatak u enskosti."
A <on> mu ree: "Koliko je
eona besmrtnika, poev od bes-
konanosti?" Savreni Spasitelj
ree: "Tko ima ui da uje, nek
108 pouje. Prvi eon pripada Si-
nu ovjejem koji se zove 'Prvo-
zaetnik', kojega jo zovu Spasi-
telj, i koji se ukazao. Drugi eon
pripada ovjeku, koji se zove
'Adam, Oko Svjetlosti.'
Njih obgrljava eon nad koji-
me nema kraljevstva, (eon) Vje-
noga, Beskrajnoga Boga, Samo-
roenog eona eona koji su u nje-
mu, (eon) besmrtnika kojeg rani-
je spomenuh, 109 (eon) iznad Sed-
moga koji se pojavio iz Sofije,
koja je prvi eon.
"Besmrtni je ovjek otkrio
eone i moi i kraljevstva, i dao
mo svima koji su iz njega nasta-
li, da stvaraju to poele, sve do
zadnjega iznad kaosa. Jer, ovi su
se meusobno dogovorili i otkrili
svakojake krasote, ak i iz duha,
bezbrojno mnotvo velianstve-
nih, slavnih svjetlosti. Ovi 110
su u poetku nazvani, to jest, prvi
eon, <drugi>, i <trei>. Prvi <se>
zove 'Jedinstvo i Pokoj'. Svak
ima svoje (vlastito) ime; <trei>
dinstvo i Pokoj". Budui da sva-
ki ima svoje (vlastito) ime, <tre-
i> je eon oznaen kao "Zbor"
zbog mnotva koje se pojavilo u
mnogobrojnome. Kada se mno-
tvo, dakle, okupi i sjedini, oni se
zovu "Zbor", po Zboru koji nadi-
lazi nebo. Iz tog je razloga Zbor
[87] [Osmoga] stvoren kao [an-
drogin], i nazvan jednim dijelom
mukim, a drugim dijelom en-
skim imenom. Muki je nazvan
"Zbor", enski "ivot", kako bi
se pokazalo da je iz enskoga do-
ao ivot u sve eone. I svako ime
je primljeno, od poetka.
Iz njegova slaganja sa vlasti-
tom misli, pojavile su se moi ko-
je su nazvane "bogovi"; i bogovi
su iz svojih promiljanja stvorili
boanske bogove; i bogovi su iz
svojih promiljanja stvorili gos-
podare; i gospodari gospodara iz
svojih rijei stvorie gospodare; i
gospodari svojim moima stvo-
rie arhanele; arhaneli stvori-
e anele; iz <njih> nasta lik [88]
ustrojen i oblikovan da nadjene
imena [svim] eonima [i] njiho-
vim svjetovima.
Svi besmrtnici koje upravo
spomenuh imaju vlast - svi oni
- iz moi Besmrtnoga ovjeka i
Sofije, njegove druice, koja se
zove "Tiina", (i) koja je nazva-
na "Tiina" zbog toga to je raz-
je eon oznaen kao 'Zbor' zbog
mnotva koje se pojavilo: u jed-
nome, otkrilo se mnotvo. Zbog
toga to se mnotvo 111 okuplja
III 111 i sjedinjuje, (BG 111, 2-
-5 ovdje dodaje: <oni> se, stoga,
nazivaju 'Zbor', po Zboru koji
nadilazi nebo), zovemo ih 'Zbor
Osmoga'. Stvoren je kao andro-
gen, i nazvan dijelom mukim, a
dijelom enskim imenom. Mu-
ki je nazvan 'Zbor', dok je enski
nazvan 'ivot', kako bi se poka-
zalo da je iz enskoga doao ivot
u sve eone. I svako ime je prim-
ljeno, od poetka.
"Iz njegova slaganja sa vlasti-
tom misli, uskoro su se pojavile
moi koje su nazvane 'bogovi'; i
bogovi bogova iz svoje mudros-
ti otkrie bogove; <i bogovi> iz
svoje mudrosti otkrie gospoda-
re; i gospodari gospodara iz svo-
jih razmiljanja otkrie gospoda-
re; i gospodari svojim moima
otkrie arhanele; arhaneli svo-
jim rijeima otkrie anele; 112
iz njih nastadoe likovi, sa ustro-
jem, oblikom i imenom za sve eo-
ne i njihove svjetove.
"A besmrtnici koje upravo spo-
menuh, svi oni imaju vlast od Be-
smrtnoga ovjeka, koji se zo-
ve 'Tiina' jer je razmiljanjem
bez govora usavrio svoju vlas-
titu velianstvenost. Budui da
miljanjem, bez govora, usavri-
la svoju vlastitu velianstvenost.
Budui da su nepropadljivi imali
vlast, svaki je od njih stvorio sebi
veliko kraljevstvo, u svim besmrt-
nim nebesima i njihovim svodo-
vima, prijestolja (i) hramove, pri-
kladne njihovoj velianstvenosti.
Neki, tovie, (koji su) u pre-
bivalitima i koijama, koji biva-
ju u neizrecivoj slavi i koje je ne-
mogue poslati u bilo koje stvo-
renje, stvorili su sebi vojske an-
ela, bezbrojne mirijade da im
slue, [89] i za svoju slavu, ak
i djevianske duhove, neizreciva
svjetla. Meu njima nema bolesti
ili slabosti, ve postoji samo vo-
lja; volja, koja se smjesta ostva-
ruje. Tako su dovreni eoni sa
svojim nebesima i svojim svodo-
vima, u slavu Besmrtnoga ovje-
ka i Sofije, njegove druice: mjes-
to u kojem je <sadran ustroj>
svakog eona, i svakog od njiho-
vih svjetova, i onih koji e kasni-
je doi, kako bi se ondje mogle
stvarati vrste, oblija njihova u
nebesima kaosa i njihovim svje-
tovima.
I sve prirode iz Besmrtnoga,
od Neroenoga do otkrivenja ka-
osa, u svjetlosti su koja sja bez
su nepropadljivi imali vlast, sva-
ki je od njih stvorio veliko kra-
ljevstvo u Osmome, (kao) i prije-
stolja, hramove (i) svodove, pri-
kladne njihovoj velianstvenosti.
Jer, svi su ovi doli voljom Maj-
ke Svekolikosti."
Sveti mu apostoli tad reko-
e: "Gospodine, Spasitelju, ka-
i nam o onima koji su u eoni-
ma, jer, neophodno je da te o nji-
ma pitamo." Savreni 113 Spasi-
telj ree: "to god da pitate, ja u
vam rei. Oni su stvorili sebi voj-
ske anela, bezbrojne mirijade da
im slue, i za slavu svoju. Stvorili
su djevianske duhove, neizreci-
va i nepromjenjiva svjetla. Meu
njima nema bolesti, niti slabosti,
ve postoji samo volja. (BG 115,
14 ovdje dodaje: I smjesta je sve
nastalo.)
"Brzo su, stoga, dovreni eoni
sa svojim nebesima i svodovima,
u slavu Besmrtnoga ovjeka i
Sofije, njegove druice: mjesto iz
kojega je (svoj) ustroj dobio sva-
ki eon, i svaki svijet, i svi oni ko-
ji su kasnije doli, kako bi stvarali
odraze u nebesima kaosa i njiho-
vim svjetovima. I sve prirode, po-
ev od otkrivenja kaosa, u Svjet-
losti su koja sja bez sjene, u ra-
dosti koja se ne da opisati, i ne-
izustivom slavlju. Oni se svagda
raduju svojoj nepromjenjivoj sla-
sjene, (u) neizrecivoj radosti, i
neizrazivom slavlju. Oni se svag-
da svojoj slavi raduju, slavi koja
se ne mijenja i pokoju koji je ne-
izmjeran, koji se ne da opisati 90
ili pojmiti, niti u jednome od eo-
na koji su kasnije nastali, kao ni-
ti meu njihovim moima. I ne-
ka ovoliko bude dovoljno. Sve
to sam vam sada rekao, iskazao
sam tako da moete shvatiti, sve
dok se meu vama ne pojavi onaj
kojeg ne treba pouavati, i on e
sve ovo izrei radosno, i u isto-
me znanju.
vi 114 i neizmjernom pokoju, ko-
ji se ne daju opisati niti u jedno-
me od eona koji su kasnije nasta-
li, kao niti u njihovim moima.
Sve to sam vam sada rekao, re-
kao sam kako biste zasjali u Svjet-
losti vie nego oni."
Marija mu ree: "Sveti Gospo-
dine, otkuda su doli tvoji ueni-
ci, gdje idu, i (to) da ondje i-
ne?" Savreni im Spasitelj re-
e: "elim da znate da je Sofi-
ja, Majka Svekolikost i druica,
sama poeljela uvesti ove u po-
stojanje bez svog mukog (dru-
ga). No, voljom Oca Univerzu-
ma, kako bi njegova nezamisliva
dobrota bila otkrivena, on je stvo-
rio veo izmeu besmrtnika i onih
koji su kasnije doli, da posljedi-
ca slijedi
(Stranice 115 i 116 nedostaju.
Ovdje su zamijenjene odgovara-
juim dijelom iz Berlinskog Gnos-
tikog Kodeksa [br. 8502].)
BG 118 svaki eon i kaos, kako bi
se <pojavio> enski nedostatak, i
kako bi dolo do toga da se Za-
bluda s njome bori. I ovi postado-
e 119 veo duha. Iz eona koji su
iznad emanacija Svjetlosti, kao
to ve rekoh, u donje je predje-
le Svemogueg u kaos pala kap iz
Svjetlosti i Duha, kako bi se nji-
hovi oblikovani likovi mogli po-
javiti iz kapi, jer to je sud za nje-
ga, Nad-Zaetnika, koji se jo zo-
ve 'Yaldabaoth'. Kap je ta otkri-
la njihove oblikovane likove po-
mou daha, kao 120 iva dua.
Ona bijae isuena i uspavana u
neznanju due. Kada se zagrijala
zbog daha Velike Svjetlosti Mu-
koga, i kada je uzela misao, pri-
mie tad imena svi oni koji su u
svijetu kaosa, i sve to je u njemu
kroz tog Besmrtnika, kada je dah
u njega udahnut. Kada se ovo do-
godilo voljom Majke Sofije - ka-
ko bi Besmrtni ovjek sastavio
121 ruho za sud razbojnicima -
<on> je pozdravio taj dah; no bu-
dui da je nalik dui, on nije mo-
gao za se uzeti tu mo sve dok se
ne upotpuni broj kaosa, (to jest),
kada odlukom velikoga anela
doe kraj vremena.
"Pouio sam vas o Besmrtno-
me ovjeku, i otpustio s njega raz-
bojnike uze. Razorio sam dve-
ri 122 onih koji nemaju milos-
ti, u njihovu prisustvu. Ponizio
sam njihovu zlu namjeru, i oni su
se svi posramili i ustali iz svoje-
ga neznanja. Zbog toga sam do-
ao ovamo, kako bi se oni zdru-
ili sa tim Duhom i Dahom, III
117 da [...] i Dah, i da od dvoje
postane jedno, kao iz prvoga, da
mnogo plodova izrodite i uzaete
k Njemu Koji Jest od Poetka, u
neizrecivoj radosti, i slavi, i [po-
tovanju, i] milosti [Oca Univer-
zuma].
"Tko god spozna [Oca u is-
tome] znanju, [otii e] k Ocu
[i poinuti u] Neroenome Ocu.
No, [tko ga manjkavo spozna],
otii e [do nedostatka i poin-
ka [Osmoga.] Tko spozna Be-
smrtnog [Duha] Svjetlosti u tii-
ni, kroz promiljanje i dogovor u
istini, neka mi donese znake Ne-
vidljivoga, i postat e svjetlost u
Duhu Tiine. Tko god spozna Si-
na ovjejeg u znanju i ljubavi,
neka mi donese znak 118 Sina
ovjejeg, kako bi poao do po-
ivalita onih u Osmome.
"Evo, otkrio sam vam ime Sa-
vrenoga, cijelu volju Majke Sve-
tih Anela, kako bi muko [mno-
tvo] moglo ovdje biti dovreno,
kako bi se [pojavili u eonima],
[beskonanostima, i] onima ko-
ji su [nastali u] nedosenom [bo-
gatstvu Velikog] Nevidljivog
[Duha, kako bi] svi oni [mogli
primiti] [iz njegove dobrote], ak
EUGNOST BLAENI
i blago [svog pokoja] nad kojime
nema [kraljevstva]. Doao sam
[iz Prvoga] Koji Je Poslan, kako
bih vam otkrio Njega Koji Jest od
Poetka, zbog oholosti Nad-Za-
etnika i njegovih anela, budui
da oni za sebe tvrde da su bogo-
vi. I doao sam ih izvesti iz njiho-
ve sljepoe, i svakomu govoriti o
Bogu koji je ponad univerzuma.
119 Gazite, stoga, njihove grobo-
ve, ponizite njihovu zlu namjeru,
zbacite njihov jaram i probudite
moj vlastiti. Dao sam vam vlast
nad svime kao Sinovima Svjetla,
kako biste po njihovoj moi vi
gazili [svojim] nogama."
Ovo su rijei koje je blago-
slovljeni Spasitelj [izgovorio],
[a potom nestao]. I [sve ueni-
ke] tad obuze [veliko, neizreci-
vo veselje] u [duhu, od] tog da-
na nadalje. [I uenici njegovi] po-
ee propovijedati Evanelje Bo-
ga, vjenog, nepropadljivog [Du-
ha]. Amen.
SOFIJA ISUSA
DIJALOG SPASITELJA (III,5)
Uvod:
HELMUT KOESTLER i ELAINE H. PAGELS
Naslov Dijalog Spasitelja pojavljuje se u incipitu i eksplicitu rukopisa, i oito je
dodan naknadno. Autor djela u tekstu se ne spominje, no onaj koji besjedi "Spasitelj"
je ili "Gospodin" (ni u jednome trenutku njega se ne naziva Isus ili Isus Krist), koji raz-
govara sa svojim uenicima Judom, Marijom i Matejom. U tom pogledu naslov "di-
jalog" je prikladan, izuzmemo li neprekinuti monolog Spasitelja u prvom dijelu tek-
sta (120,3-124,22). Tekst je sauvan samo u ovom, poneto fragmentarnom rukopisu.
Ne spominje ga se, niti navodi, ni u jednom antikom izvoru, to znai da nema nikak-
vih vanjskih potvrda datuma njegovog nastanka.
Dijalog Spasitelja je razmjerno sloeno djelo, a njegovi dijelovi poprilino se raz-
likuju u stilu i sadraju. Najloginijom se, stoga, ini postavka da je rije o knjizi za-
pisa iz razliitih razvojnih stupnjeva kranstva, koja je u postojeem obliku izvorno
sastavljena na grkom jeziku u drugom stoljeu. Na osnovu podudarnosti izmeu au-
torovog shvaanja krtenja, i deutero-pavlinskih poslanica, dalo bi se zakljuiti da je
djelo nastalo na prijelazu izmeu prvog i drugog stoljea.
Prvotni je izvor bio dijalog izmeu Gospodina i tri uenika. Ovaj izvorni tekst sa-
uvan je u sljedeim dijelovima: 124,23-127,19; 128,23-129,16; 131,19-133,21(?);
137,3-146,20, odnosno, ini oko 65% postojeeg teksta. Glavne su znaajke ovih di-
jelova kratka pitanja, koja obino postavlja jedan od spomenutih uenika (ponekad i
svi uenici), te jednako kratki Gospodinovi odgovori. Ponekad se pitanja i odgovo-
ri proiruju u dulje jedinice u kojima se raspravlja neka odreena tema. Tradicionalne
Isusove izreke upotrijebljene u ovim pitanjima i odgovorima imaju paralele u Evan-
eljima po Mateju, Luki i Ivanu, a osobito u Tominom evanelju. Malo je, meutim,
vjerojatno da je autor ovoga djela ita preuzeo iz navedenih spisa; prije je rije o ne-
ovisnim paralelama s onim izrekama koje nalazimo u Tominom evanelju i Evane-
lju po Ivanu.
Forma kratkih dijalokih jedinica podudara se s onima iz Evanelja po Ivanu. Za
razliku od nekih gnostikih dijaloga koji su zapravo nanovo obraene teoloke raspra-
ve (kao npr. Sofija Isusa Krista i Pistis Sofija), dijalozi u Evanelju po Ivanu i u Dija-
logu Spasitelja nisu djelo izvornog autora, ve razrada i tumaenje tradicionalnih izre-
ka. U nekim sluajevima dijaloki je razvoj tradicionalnih izreka u ovome tekstu sla-
biji i teoloki manje kompleksan nego u paralelama iz Evanelja po Ivanu. Ovo ide u
prilog datiranju originalnog izvora ovog teksta prije kraja prvog stoljea.
Niz tema koje se pojavljuju u ovom dijalogu ima bliske paralele sa izrekama iz
Evanelja po Tomi, naroito u dragoj izreci o traenju, pronalaenju, uenju, vladavi-
ni i poivanju. Sama je izreka svojevrsni eshatoloki raspored koji se potonje razrau-
je u dijalozima ovog spisa. Uenici su traili, nali i zadivili se, no njihova vladavina
i pokoj doi e tek kasnije. U sadanjem trenutku oni jo nose breme puti, odnosno,
tijela i zemaljskoga truda, ili, po rijeima iz samog rukopisa, "djela enskosti". Mari-
ja, koja ovo spoznaje, prima najvee hvale. Ta je tema, neprekidnost enskoga djela,
odnosno produenje ljudske vrste putem raanja, istaknuta u posljednjem dijelu di-
jaloga. U njemu se o ulozi ene u procesu spasenja govori eksplicitnije nego u vei-
ni drugih ranokranskih djela (bliske paralele nalazimo u Evanelju po Egipanima,
koje navodi Klement Aleksandrijski), a Marija se visoko cijeni kao "ena koja je pot-
puno shvatila" (139,11-13).
U konanom je obliku teksta originalnom dijalogu dodano i nekoliko drugih tra-
dicionalnih zapisa: 1) fragmenti mita o stvaranju (127,19-131,18), koji se temelji na
Post 1-2. Mit kazuje kako je voda, izvorno odvojena od zemlje zidom vatre, uinila
svijet plodnim. U 128,1-129,12, autor prekida pripovijest o ovom mitu da bi protu-
maio pojam duha. 2) Kozmoloki popis mudrosti (133,23-134,24). Autor dodaje ko-
mentare o korijenu zla i o krtenju. 3) Apokaliptina vizija iji su fragmenti jo prepo-
znatljivi u 134,24-137,2. Vizija, koja se odigrava na visokoj planini s koje se vidi ita-
vo nebo i zemlja, izvorno je govorila o spasenju due i njezinom ustolienju pred Bo-
gom u novome ruhu. Taj proces objanjava aneoska figura imenom "Sin ovjeji",
naziv koji se u Dijalogu Spasitelja niti jednom ne upotrebljava za Isusa.
Posljednji je autor na poetak ove zbirke zapisa (120,2-124,22) stavio intrigantan
pasus koji sadri ohrabrenje, molitvu zahvale, te gnostiku raspravu o prolasku du-
e kroz nebeske moi. Tekst rabi afirmirani kranski soterioloki rjenik, uz aluzije
na odlomke iz novozavjetnih poslanica; on takoer sadri i referencu na Evanelje po
Ivanu (Iv 1,18). Takav uvod smjeta itav dijalog u novi kontekst: kontekst inicijaci-
je krtenjem. Teologija krtenja rjeava konflikt izmeu "ve ostvarene" eshatologi-
je i "jo neostvarene" budue eshatologije. Budui da je krtenje shvaeno na isti na-
in kao u Ef 2, 1-6 i Kol 3, 1-4, oni koji su krteni ve su proli kroz smrt u pravi i-
vot. Metaforiki i mitski jezik na taj je nain povezan sa obrednim inom, kako bi se
izrazila ostvarena eshatologija.
No, iskustvo vizije u kontekstu krtenja ipak nije vrhunac iskupljenja. Umjesto
toga, upotrebljavajui i tumaei stariji dijalog, autor iznosi raspravu o kompleksnoj
eshatolokoj situaciji uenika. Iako su uenici ve traili, nali i ostali zadivljeni vi-
zijama, te iskusili duevnost ivueg Boga i proli kroz moi iskustvom krtenja, nji-
hov konani uzlaz u vladavinu i pokoj tek predstoji. Njihovo trenutno postojanje od-
reeno je radom u ime otkrivenja, kako bi, kao i njihov Gospodin, mogli spasiti druge
i "otkriti veliinu objavitelja" dok su jo u tijelu, nosei breme kao i sam Gospodin.
Ovo takoer ukazuje na to da "Gospodin" koji besjedi u ovome dijalogu nije uzvi-
eni Gospodin, ve "zemaljski" Isus. "Mjesto istine" nije odreeno u smislu postoja-
nja onkraj zemaljskoga, ve kao mjesto gdje Gospodin jest. Isticanje zadaa kran-
skoga ivota na ovome svijetu sugerira da "unitenje djela enskosti" ne govori o me-
tafiziki motiviranoj seksualnoj askezi, ve o tajnom roenju kroz onoga "koji dola-
zi od Oca". Unato izrazito gnostikom opisu iskustva krtenja, Dijalog Spasitelja ne
bi se mogao shvatiti kao obian proizvod gnostike teologije; on prije nalikuje Evan-
elju po Ivanu, po svom nastojanju da nanovo protumai Isusove izreke u kontekstu
gnostike misli.
DIJALOG SPASITELJA
III 120, 1-147,23
Dijalog Spasitelja
(1) Spasitelj ree svojim uenicima, "Vrijeme nam je ve dolo, bra-
o, da ostavimo svoj rad i otpoinemo. Jer onaj tko otpoine, poivat
e zauvijek. I kaem vam, [budite] uvijek [iznad ...] vremena ... [...] ...
vama [...] strahujte [od ...] ... vi... [...] ... gnjev [je] strahotan [...] budi
gnjev ... [... jest...] no budui da vi ... [...] ... [...] oni prihvatie ove ri-
jei uz [strah] i drhtaj, i on ih postavi uz vladare, jer iz njega nita nee
izai. No, kada sam ja doao, otvorio sam put i pouio ih o njihovu pu-
tovanju, njih, izabranike i usamljenike, 121 [koji su spoznali Oca, po-
vjerovavi] u istinu i [sve] hvale, dok ste vi zahvaljivali."
(2) "A kada mu zahvaljujete, inite to ovako: uj nas, Oe, kao to
si uo svog sina jedinca, primio ga [i] pruio mu pokoj od mnogih ... [...
jest...]... svjetlost [...]... ivi [...]... dodir ... [...] ... rije ... [...] pokaja-
nje ... ivot [...] ... tebi. Ti si promiljanje i [cio] spokoj osamljenika. I
ponovo: [uj] nas kao to si uo izabrane. Tvojom e [rtvom oni] ui;
svojim su [dobrim] djelima oni spasili due svoje od ovih slijepih [udo-
va], kako bi mogle vjeno postojati 122. Amen
(3) "Pouit u vas. Kada doe vrijeme nestajanja, nadvit e se ponad
vas prva sila tame. No, ne bojte se, nego recite, 'Evo! Doao je as!'
I kada ugledate jednu motku ... [...] ... ovo ... [...] ... [...] ... [...] ... [...]
shvatite ... [...] ... djelo ... [...] i upravitelji... [...] nadviti se nad vama ...
[...]. Zaista, strah je [mo ...] .... Ako budete, stoga, osjeali [strah] od
onoga to e se nad [vama] nadviti, ono e vas progutati. Jer, ne postoji
meu njima niti jedan koji e vas potedjeti ili imati za [vas] milosti. No
ovako, pogledajte [...] u nj, budui da ste na zemlji savladali svaku rije.
Ono 123 [... uznijeti] gore do ... [...mjesta] gdje nema vlasti [... tirana].
Kada [...] vidjet ete one koji [...]... i isto tako ... [...rei] vam ... [...] ...
mo razuma [...] mo razuma ... [... mjesto] istine [...] ... no ... [...]. No
vi [...] ...istinu, ovu [...]... ivu ... [... i] vau radost [...]. Tako [...]... ka-
ko bi [...] vae due [...] kako ne bi [...] rije [ ] ... ustalo ... [...] ...
[...] ... [...] ... [...] ... vae ... [...] ... [...] ... [...] .... Jer raskrije 124 [pred
vama] je strahotno. No vi, [s] jednim umom, vi ete proi! Jer dubina
je njegova iznimna; visina [je njegova] neizmjerna [...] jedan um ... [...]
i vatra ... [...] ... [... sve] sile [...]... vi, one ... [...] i [sile...] one ... [...]...
[...] ... dua ... [...] ... [...] u svakome [... vi] ste ... [...] i... [...]... zabora-
viti...[...]... sin ...[...] i vi [...]...[...] vi...[...]... [...]."
(4) [Matej] ree, "[Kako 125 ...]?"
(5) Spasitelj ree, "[...]... ono to je u vama [...]... ostat e, vi [...]."
(6) Juda [ree], "Gospodine, [...] ... djela [...ovih] dua, ovi [...] ovi
maleni, kada [...] gdje li e biti? [...] ... [...] ... duh [...]."
(7) Gospodin [ree], "[...] ... [...primite] ih. Ovi ne umiru, [...] ... oni
ne bivaju uniteni, budui da su upoznali drugove [svoje] i onoga koji
e [ih primiti]. Jer, istina trai mudre i pravedne."
(8) Spasitelj [ree], "Lu [tijela] je um. Dokle god je ono [to je unu-
tar] vas u redu, to jest, [...] ..., vaa tijela [svijetle]. Dokle god su vaa
srca [tamna], svjetlost koju 126 predosjeate [...] ja imam ... [...] ... po-
i u ... [...]... moja rije ... [...] aljem ... [...]."
(9) Njegovi [uenici rekoe, "Gospodine], tko je taj koji trai, a [...]
otkriva?"
(10) [Gospodin im ree], "Onaj koji trai [...] otkriva ... [...]."
(11) [Matej ree, "Gospodine, kada] ja [...] i [kada] govorim, tko je
taj ...[...]... koji slua?"
(12) [Gospodin] ree, "Onaj koji govori isto tako i [slua], a onaj ko-
ji vidi isto tako i otkriva."
(13) [Marija] ree, "Gospodine! Otkud taj teret tijela [kad] plaem,
a otkud kad [...]?"
(14) Gospodin ree, "[...] plae zbog svojih djela [...] ostaje, a um se
smije [...] ... [... 127 . . . ] . . . duh. Ako ovjek ne [...] tamu, moi e vidje-
ti [...]. Zato vam kaem [...] svjetlo je tama [...]... stoje u [...] ne vidjeti
svjetlo [...] la [...] ... donijeli su ih iz [...]... [...].... Dat ete [...]... i [...
postojati] zauvijek. [...] ... [...] ... [...] uvijek. Tada e [sve] sile koje su
odozgo, kao i one [odozdo] [...] vas. Na tom e mjestu plakati i [krgu-
tati] zubima zbog svretka [svega] ovog."
(15) Juda [ree], "Kai [nam, Gospodine], to je [...] prije nego su
[nebo i] zemlja nastali."
(16) Gospodin ree, "Bijae tama, i bijae voda, i 128 duh nad [vo-
dom]. I kaem [vam,... to] traite [...] pitajte za ... [...] u sebi... [...] ...
mo i [otajstvo ...] duha, jer iz... [...] opakost [...] dola... [...] um ... [...]
gle ...[...] ...[...]."
(17) [...] ree, "[Gospodine], kai nam gdje [... uspostavljena] i gdje
postoji [istinski um]."
(18) Gospodin [ree], "Vatra duha nastala je ... [...] oboje. Zbog to-
ga, [...] nastadoe, i [istinski] um nastade [u] njima [...]. Tko [duu svo-
ju] uzdigne, [tek tada e postati] uzvien."
(19) I Matej [ga upita 129 ...] ... uzme ... [...] ... on je taj koji ...
[...]."
(20) Gospodin [ree], "[... jai] od ... [...]... vi... [...]... [...] ... da sli-
jede [vas] i sva djela [...] vaa srca. Jer, kao i to vaa srca [...], tako
[...] naini da se pobijede sile [odozgo] kao i one odozdo [...]. Kaem
vam, nek' se onaj [koji posjeduje] mo nje odrekne, [i nek' se pokaje].
I [nek'] onaj koji [...] traiti i nai i [radovati se]."
(21) Juda [ree] "Evo! Vidim kako sve stvari postoje [...] kao zname-
ni na [...]. I iz tog se razloga to dogodilo."
(22) Gospodin [ree], "Kada je [Otac uspostavio] kozmos, on [...]
vodu iz njega [i njegova] je Rije iz toga proizala 130 i nastanila mno-
ge ... [...]. Ona bijae via od [puta ... okruuje] cijelu zemlju ... [...] ...
[skupljena] voda [...] postoji izvan njih. [...] ... voda, velika vatra koja
ih [opasuje] poput zida. ... [...] ... vrijeme jedno kada su mnoge stvari
odvojene [od onoga] to je unutar. Kada [...] je ustanovljena, on je po-
traio ... [...] i rekao, 'Idi, i ... [...] iz sebe, kako bi ... [...] nedostajalo,
od narataja do [narataja, i] od vijeka do vijeka.' [Tada ono] iznjedri
vrutke mlijeka i [vrutke] meda, ulja i [vina] i [krasnoga] voa, slatkoga
okusa i dobrog korijenja, [kako mu ne bi] nedostajalo, od narataja [do]
narataja, od vijeka [do vijeka].
(23) "I ono je iznad ... [... 131 ...] stojei [...] ... svojoj ljepoti... [...]
... i izvana [bijae veliko] svjetlo, silno [...] ... nalikuje, jer [...] ... vlada
nad [svim] eonima [iznad] i ispod, [...je] uzeta iz vatre ... [...] ... rasu-
ta po [...] ... iznad i [ispod. Sva] djela [koja] o njima ovise, oni su ti [...]
nad nebom iznad [i dolje nad] zemljom. O njima ovise sva [djela]."
(24) [I] kada [Juda] u ove rijei, on pade niice i [...] slaviti Gospo-
dina.
(25) [Marija] pozdravi svoju brau, [i ree], "Gdje ete smjestiti sve
[ovo] to ste pitali sina ... [...]?"
(26) [Gospodin] joj [ree], "Sestro, [...] moi pitati o tim stvarima
[osim onoga tko] ih ima kamo 132 smjestiti u svome [srcu ...] ... da do-
e [...] i ue u ... [...] ... [...] kako ne bi prijeili ... [...] ovaj osiromae-
ni kozmos."
(27) [Matej] ree, "Gospodine, elim [vidjeti] to mjesto ivota [...]
gdje nema zla, [nego] samo isto [svjetlo]!"
(28) Gospodin [ree], "Brate [Mateju], nee ga moi vidjeti [dokle
god] tijelo nosi."
(29) [Matej] ree, "Gospodine, [ako ga i neu moi] vidjeti, dopusti
da [ga spoznam]!"
(39) Gospodin [ree], "[Svatko] tko je sebe spoznao vidio [ga] je [u]
svemu to mu je dano da ini [...] ... i dolo je [...] u svojoj [dobroti]."
(31) [Juda] odgovori i ree, "Kai mi, Gospodine, [kako to da ...] ...
koje se trese, zemlja se pomie."
(32) Gospodin podigne [kamen], isprui ga i [ree, 133 "to] je ovo
to drim [u] svojoj [ruci]?"
(33) On ree, "[To je] kamen."
(34) On im [ree], "to podupire [zemlju], podupire i nebo. Kada Ri-
je doe iz Uzvienosti, ona e doi na ono to podupire nebo i zemlju.
Jer, zemlja se ne pomie. Kad bi se pomicala, pala bi. No, ona se ni-
ti pomie niti pada, kako Prva Rije ne bi pretrpjela neuspjeh. Jer, to je
ono stoje ustanovilo kozmos, naselilo ga, i mirise iz njega udisalo. Jer,
... [...] ... koji se ne pomiu ja [...] ... vas, svih sinova [ljudskih. Jer] vi
ste od [tog] mjesta. [U] srcima onih koji govore iz [radosti] i istine, vi
postojite. ak i ako doe u [tijelu] Oca meu ljude, i ne bude primljena,
ipak ona [...] vraa na svoje mjesto. Tko [ne] zna [djela] savrenosti, ne
[zna] nita. Tko ne stoji u tami, nee moi vidjeti svjetlost. 134
(35) [Tko] ne [razumije kako] je nastala vatra, u njoj e goriti, jer ne
zna njezin korijen. Tko isprva ne razumije vodu, nita ne zna. Jer, od
kakve mu je onda koristi da se u njoj krsti? Tko ne razumije kako je na-
stalo puhanje vjetra, vjetar e ga otpuhati. Tko ne zna kako je tijelo ko-
je nosi nastalo, s njime e [propasti]. I kako bi netko tko [ne] zna [Si-
na] mogao spoznati [Oca]? Onome tko ne zna [korijen] svih stvari, one
ostaju skrivene. Onaj tko ne zna korijen opakosti, i sam je upoznat s
njome. Tko ne eli razumjeti kako je doao, ne moe razumjeti kako e
otii, i nije mu [stran] ovaj kozmos koji [e...], koji e biti ponien."
(36) Tada on [... Juda], i Matej, i [Marija 135 ...] ... [...] rub neba [i]
zemlje. [I] kada je stavio svoju [ruku] na njih, ponadali su se da bi mo-
gli [...]... nju. Juda dignu pogled i ugleda mjesto neobino visoko, i uvi-
di ponor ispod njega. I Juda ree Mateju, "Brate, tko bi se mogao uspeti
na takovu visinu, ili se spustiti do dna ponora? Jer, strana je vatra on-
dje, i neto jezovito!" U tom trenutku, iz njeg doe Rije. Budui da je
ondje stajala, on ju je vidio kako [silazi]. I ree joj, "[Zato] si sila?"
(37) I Sin ovjeji ih pozdravi, i ree, "Sjeme iz sile bje nedostatno,
pa se spustilo u ponor zemaljski. A Uzvienost [ga] je upamtila, i po-
slala [Rije po] nj., Ona ga je uznijela do [njega] kako 136 Prva Rije
ne bi pretrpjela neuspjeh." [Uenici] ostadoe zaueni [nad svime] to
im je rekao, i prihvatie to [vjerom]. I zakljue kako je uzaludno opa-
kost tovati.
(38) I on potom ree uenicima, "Nisam li vam rekao da e dobro
poput vidljivog glasa i bljeska munje biti uznijeto do svjetlosti?"
(39) I svi ga uenici tad stadoe hvaliti, i rekoe, "Gospodine, pri-
je nego si se ovdje pojavio, tko ti je pjevao hvalu? Jer, sve hvale posto-
je samo za tebe. I tko [te] blagosiljao? Jer, sav blagoslov [od] tebe po-
tjee."
(40) I dok su ondje stajali, on ugleda dva duha kako u velikom bljes-
ku munje dovode duu. I Rije izae iz Sina ovjejeg, i ree, "Dajte
im njihovo ruho!" [I] maleni postade kao veliki. Oni su bili [...] ... [...]
oni koji su ih 137 primili.... [...] jedno drugo. Tada ... [...] uenici, [ko-
je] je on ... [...].
(41) Marija [ree, "...] vidi [zlo ...] ... njih iz prvoga [...] jedno drugo."
(42) [Gospodin] ree, "[...] ... kada ih ugledate ... [...] postanu veli-
ki, oni e ... [...] .... No, kada vidite Onog Koji na Vjenost Postoji, to
je uzviena vizija."
(43) Svi mu tad rekoe, "Kai nam o tome!"
(44) On im ree, "Kako biste eljeli to vidjeti? U prolaznoj, ili u vje-
noj [viziji]?" Pa nastavi, i ree, "[Nastojte] uvati ono [to vas] slije-
di, i to traiti, i govoriti iz toga, kako bi, dok to traite, [sve] bilo s va-
ma u skladu! Jer, [kaem] vam, uistinu, ivi Bog [...] ... u vama 138 ...
[...] ... u njemu."
(45) [Juda ree, "Doista] elim [...]."
(46) [Gospodin] mu [ree], "[...] ivi [...] prebiva [...] ... itav ... [ne-
dostatak...]."
(47) [Juda ree], "Tko ...[...]?"
(48) Gospodin ree, "[...] sva djela koja ... [...] ostatak, ono je [to vi
...] ... [...] ...."
(49) Juda ree, "Evo, upravitelji su ponad nas, to znai da nad na-
ma i vladaju!"
(50) Gospodin ree, "Vi ste ti koji vladate nad njima! I kada se oslo-
bodite zavisti, tada ete se ogrnuti svjetlou i ui u branu lonicu."
(51) Juda ree, "Na koji emo nain dobiti [svoje] ruho?"
(52) Gospodin ree, "Postoje oni koji e se za vas pobrinuti, i postoje
drugi koji e primiti [...]. 139 Jer, [oni su] ti [koji e vam dati] vae ru-
ho. Jer, tko moe dosegnuti to mjesto [koje] je nagrada? No, ruho ivo-
ta dano je ovjeku jer on poznaje put kojim e krenuti. ak ga je i me-
ni teko dosegnuti!"
(53) Marija ree, "To se, prema tome, odnosi na 'svakodnevno zlo', i
'radnika koji zavreuje svoju hranu', i 'uenika koji nalikuje uitelju'."
Izgovorila je ovo kao ena koja u potpunosti razumije.
(54) Uenici mu rekoe, "to je punina, a to nedostatak?"
(55) On im ree, "Vi ste iz punine, a prebivate u mjestu gdje je nedo-
statak. I gle! Njegova se svjetlost odozgo izlila na mene!"
(56) [Matej] ree, "Reci mi, Gospodine, kako mrtvi umiru, [i] kako
ivi ive." 140
(57) [Gospodin] ree, "Pitao [si me] da kaem [...] koju oko nije vid-
jelo, [niti] sam za to uo, osim od vas. Ali kaem vam, kad se ukloni
ono to krijepi ovjeka, njega se naziva 'mrtvim'. A kada ono to je i-
vo ode sa onime to je mrtvo, ono to je ivo bit e pozvano."
(58) Juda ree, "Zbog ega jo, po istini, oni <umiru> i ive?"
(59) Gospodin ree, "to je roeno od istine, ne umire. to ena ro-
di, to umire."
(60) Marija ree, "Reci mi, Gospodine, zbog ega sam ovamo dola
da dobijem ili izgubim."
(61) Gospodin ree, "Razjanjava svo obilje objavitelja!"
(62) Marija mu ree, "Gospodine, postoji li takvo mjesto koje je ...,
ili gdje nedostaje istina?"
(63) Gospodin ree, "Ondje gdje ja nisam!"
(64) Marija ree, "Gospodine, ti si strahotan i [prekrasan], 141 a ...
[...] oni koji [te] ne znaju."
(65) Matej ree, "[Zbog ega odmah] ne otpoinemo?"
(66) Gospodin ree, "Tek kad odloite to breme!"
(67) Matej ree, "Kako se malen udruuje sa velikim?"
(68) Gospodin ree, "Tek kad odbacite ono to vas ne moe slijedi-
ti, tada ete otpoinuti."
(69) Marija ree, "elim razumjeti sve [upravo onako] kako jest."
(70) [Gospodin] ree, "Onaj koji e traiti ivot! Jer, to je njihovo
blago. Jer, ... [...] ... ovoga kozmosa jest [...], a zlato njegovo i srebro
navode na [krivi put]."
(71) Njegovi [uenici] mu rekoe, "to da uinimo kako bi nae dje-
lo bilo savreno?"
(72) Gospodin im [ree], "Budite [spremni] na sve. [Blaen] je onaj
koji je naao 142 ... [...] ... da ospori... svoje oi. [Niti] je ubio, niti je
bio ubijen, ve je izaao kao pobjednik."
(73) [Juda] ree, "Reci mi, Gospodine, to je poetak puta."
(74) On ree, "Ljubav i dobrota. Jer, da ijedno od to dvoje postoji
meu vladarima, zlo nikada ne bi nastalo."
(75) Matej ree, "Gospodine, bez imalo zabrinutosti si govorio o
kraju svega."
(76) Gospodin ree, "Razumjeli ste sve to sam vam rekao, i sve ste
prihvatili u vjeri. Ako ste to spoznali, tad je to [vae]. Ukoliko niste, tad
vam to ne pripada."
(77) Oni mu rekoe, "Kakvo je to mjesto kamo idemo?"
(78) [Gospodin] ree, "Budite u onome to moete dosei!"
(79) Marija ree, "Sve to je uspostavljeno postaje, dakle, vidljivo."
(80) Gospodin [ree], "Rekoh vam da [otkriva] onaj tko vidi."
(81) Njegovi [uenici], njih dvanaest, rekoe mu, "Uitelju, [... 143
... spokoj ...] poui nas ... [...]."
(82) Gospodin ree, "... [...] ... sve to sam [...] vi ete [...] ... vi
[...] ... sve."
(83) [Marija] ree, "Samo u jedno [rei] Gospodinu u pogledu otaj-
stva istine: U ovome mi smo nepokolebljivi, i kozmikome smo jasni."
(84) Juda ree Mateju, "[elimo] razumjeti kakvo je ruho kojime e-
mo se [ogrnuti] [kada] napustimo [tijelo] u propadanju."
(85) Gospodin ree, "Vladari [i] upravitelji ruho posjeduju [samo na
odreeno vrijeme], koje je kratko. [No], vi, kao djeca istine, vi se nee-
te odjenuti tim prolaznim ruhom. Ve, kaem vam, postat ete [blaeni]
tek kada [se] ogolite! Jer, nije velik 144 ... [...] izvana."
(86) [... ree . . . ]. . . govori, ja ... [...] ...."
(87) Gospodin ree, "...[...]... va Otac ... [...]...."
(88) [Marija ree, "Kakve] je vrste to [sjeme goruice]? Je li s neba
ili sa zemlje?"
(89) Gospodin ree, "Kada je Otac za se uspostavio kozmos, mnogo
je toga ostalo od Majke Svekolikosti. On, dakle, govori i djeluje."
(90) Juda ree, "Rekao si nam ovo iz usta istine. No, kako da se mo-
limo kada se molimo?"
(91) Gospodin ree, "Molite se na mjestu gdje nema ena."
(92) Matej ree, "Molite se na mjestu gdje [nema ena], kae nam
on, a misli, 'Unitite djela enskosti', ne zato to postoji neki drugi [na-
in raanja], ve zato to e one prestati [raati]."
(93) Marija ree, "Njih se nikada nee zatrti."
(94) Gospodin ree, "[Tko] moe znati da ona [nee] propasti 145 i
... [...] ... [...] ... [...] ...?"
(95) Juda ree [Mateju], "[Djela enskosti] e propasti [...] vladari e
... [...].... I mi emo stoga [biti] spremni [za] njih."
(96) Gospodin [ree], "Tono. Jer, vide li vas oni? [Vide li] one koji
[vas] primaju? A sad, evo, [istinska] Rije stie od Oca [u ponor], u ti-
ini uz [bljesak munje], poraajui. Da li je vide ili [pokuavaju nadvla-
dati]? No, vi ste jo svjesniji ovoga [puta], [prije] nego je ijedan [aneo
ili vladar ... On zapravo pripada Ocu] i [Sinu, jer su] oni obojica jedno
[... I] vi [ete] ii [putem] kojeg ste [upoznali]. ak i ako postanu izuzet-
no veliki, [oni ga] nee moi dosegnuti. [No, poujte!] [Kaem] vam,
ak gaje i meni teko [dosegnuti]!" 146
(97) [Marija] ree [Gospodinu], "Kada djela [...] [...koje] uni-
tava [djelo]."
(98) [Gospodin ree, "Tono. Jer] vi znate [...] ... ako mene nestane
[...] ... poi e do njegovog [mjesta]."
(99) Juda ree, "Kako se vidi [duh]?"
(100) Gospodin ree, "Kako [se vidi] ma?"
(101) [Juda] ree, "Kako se vidi [svjetlost]?"
(102) Gospodin ree, "...[...] u njemu zauvijek."
(103) [Juda] ree, "Tko oprata ija [djela]? [Djela] koja ... [...] koz-
mos [...] ... [... koji] oprata [djela]."
(104) Gospodin [ree], "[Tko...]...? To dolikuje svakome tko je raz-
umio [djela] [volje] Oeve. A to se [vas tie, teite za time] da [se]
oslobodite [gnjeva] i [ljubomore], i da [svuete] sa sebe svoje [...] ...e,
a ne da ... [... 147 ] ... [...] ... [...] ... [...] ... [...] ... [...] ... prekorava
[...]. Jer, kaem ... [...] ... uzimate ... [...] ... vi... [...] tko je traio, ima-
jui [...] ovo, on e ... [...] ivjet e [zauvijek. I] kaem [vam...]... kako
ne biste duh svoj i duu svoju odveli u zabludu."
[Dijalog] Spasitelja
OTKRIVENJE PO PAVLU (V,2)
Uvod:
GEORGE W. MACRAE i WILLIAM R. MURDOCK
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Prvo od etiri otkrivenja u Kodeksu V izrazito je sinkretika, gnostika verzija Pav-
lova uzaaa i prolaska kroz nebesa. Ne postoje nikakve literarne poveznice sa gr-
kim djelom istoga naslova, iako potonja takoer obrauje Pavlovu viziju suda na ne-
besima. Nemogue je rei jesu li postojale neke slinosti sa danas izgubljenim "Pavlo-
vim uzaaem" kojeg su, po Epifanu, rabili "gnostici", no vrijedi istaknuti da se, po
Epifanovim rijeima, u "Uzaau" spominju samo tri neba, dok je ovo djelo upravo
jedinstveno po tome to opisuje Pavlovo iskustvo od etvrtoga do desetoga neba; tre-
e se spominje samo kao polazite.
Otkrivenje po Pavlu zapoinje pripovijeu o tome kako je Pavao, na svome pu-
tu za Jeruzalem, na "brdu Jerihon" susreo maleno dijete. Dijete, koje je Pavlov duh
vodi, ili aneo koji tumai, i koje se na nekim mjestima u tekstu naziva Duh Sve-
ti, uznosi ga do nebesa kako bi se susreo sa ostalim apostolima, koji ga prate pri da-
ljem njegovom uzlazu. Na etvrtome nebu Pavao svjedoi suenju duama; na peto-
me, anele kako vode due do suda. esto je nebo osvijetljeno svjetlou odozgo, a na
sedmome Pavao susree starca na sjajnome prijestolju koji mu prijeti da e sprijeiti
njegov daljnji uzlaz. On, meutim, nastavlja dalje u Ogdoad, deveto i deseto nebo, i
kada dosegne posljednje, biva utoliko transformiran da ne pozdravlja vie svoje dru-
gove apostole, ve svoje srodne duhove. Pripovijest prelazi iz treeg u prvo lice jedni-
ne u 19,8, ponovo u tree lice u 19,18, i konano, u prvo licejednine od 20,5 nadalje.
Nedosljednost je moda prije posljedica nemara nego razliitosti izvora, jer u tim se
dijelovima pripovijesti ne primjeuju nikakvi "avovi".
Analize radi, sadraj Otkrivenja po Pavlu moe se podijeliti u tri epizode: prizor
bogojavljanja, prizor suda i kazne, te nebesko putovanje. U prvoj epizodi, maleno di-
jete koje susree Pavla na gori i daje mu otkrivenje, oznaava bogojavljanje uskrs-
loga Krista, koji se ponekad opisuje kao maleno dijete (npr. Iv. Ap. (BG,2) 20,19-
-21,4). Ovo iskustvo, kao to sugerira aluzija na Gal 1,15 (Jr 1,5) u 18,15-16, funk-
cionira kao poziv Pavlu da postane apostol, ime se tumai Gal 1, 11-17. Nebeski
posjetitelj ne samo da nudi otkrivenje Pavlu, ve ga i vodi do (nebeskog) Jeruza-
lema, do apostola, ime se takoer tumai Gal 2, 1-2. Sam uzlaz nastavlja se na 2
Kor 12, 2-A.
Prizor suda i kanjavanja dua na etvrtom i petom nebu svoju najbliu parale-
lu ima u idovskoj apokaliptinoj knjievnosti, naroito u Zavjetu Abrahamovom 10
(due revidirano izdanje), a jo bliu u koptskoj verziji kraeg izdanja, koja je u nekim
pojedinostima prilino osebujna. Meutim, autor Otkrivenja po Pavlu svoj opis tri an-
ela koji se, vodei due do suda, jedan s drugim nadmeu u njihovu bievanju (22,5-
-10), ipak duguje nekim drugim predajama. Posrijedi je jasna evokacija Erinija iz gr-
ke mitologije. Isto tako, uvar vrata koji istovremeno i sudi duama, pripada babilon-
skoj i helenistikoj astrologiji. Prizor je, dakle, nastao kao posljedica sinkretizma.
Trei glavni element u djelu, nebesko putovanje, najveim se svojim dijelom odvi-
ja na estom i sedmom nebu. Mogue je da je tema uzlaza posuena iz idovske apo-
kaliptine predaje, no gnostika je nota primjetljiva u opisu "starca" na prijestolju na
sedmome nebu (Dn 7,13; 1 Enoh 46-47), Pavlu nenaklonjenog lika koji nastoji spri-
jeiti uzlaz gnostike due u Ogdoad i via nebesa. Ispitivanja Pavla takoer podsjea
na sline dijaloge ili formule iz drugih gnostikih djela (npr. / Otkrivenje po Jakovu
(V,3), Evanelje po Mariji (BG,7), Evanelje po Tomi (11,2, izreka 50).
Datum i mjesto nastanka djela ne moe se sa sigurnou utvrditi. Da ono potjee
iz gnostikih krugova koji su gajili anti-idovski stav, potvruje nam negativan pri-
kaz boanstva na sedmome nebu. Prikaz Pavla koji je uzvien ak i nad ostalim apos-
tolima tipian je za gnosticizam drugoga stoljea, naroito valentinizam, a, po Irene-
ju (Haer. II.30.7), postojala je i gnostika predaja o Pavlovu iskustvu u 2 Kor 12, 2-
-4. Nita nas u Otkrivenju po Pavlu ne navodi na pomisao o eventualnom kasnijem
datumu nastanka.
OTKRIVENJE PO PAVLU
V 17, 19-24,9
[Otkrivenje po] Pavlu
[...] 18 putu. I [obrati mu se], rekavi, "[Kojim] putem da krenem do
[Jeruzalema]?" Maleno dijete [odgovori, i ree], "Kai svoje ime, kako
bih [ti pokazao] put." [Dijete] je znalo [tko je Pavao]. eljelo je s njime
besjediti rijeima svojim [kako] bi pronalo izliku da s njime govori.
Dijete progovori, i ree, "Znam tko si, Pavao. Ti si onaj koji bje bla-
goslovljen u utrobi svoje majke. K tebi sam [doao] kako bi otiao [do
Jeruzalema] sudruzima svojim [apostolima. I] iz ovog si razloga ti [po-
zvan. I] ja sam [Duh koji e] te [pratiti]. [Razbudi um svoj, Pavao], sa
[...]. 19 Jer [...] cijeli koji [...] meu [kneevinama i] vladarima [i] arh-
anelima i silama, i cijelom rasom demona, [...] onaj koji otkriva tije-
la sijau dua."
I nakon to je govor svoj priveo kraju, on mi ree, "Nek se um tvoj
razbudi, Pavao, i neka vidi da je ova gora na kojoj stoji Jerihon, kako
bi spoznao sve ono skriveno u onome to je vidljivo. A sada e poi do
dvanaest apostola, jer oni su izabrani duhovi, i oni e te s veseljem do-
ekati." On dignu svoj pogled, i ugleda njih kako ga pozdravljaju.
Tada ga [Duh] Sveti, s kojime je govorio, uzdigne visoko do treeg
neba, i pronese sve do etvrtoga [neba]. I Duh [Sveti] mu se obrati, i
ree, "Pogledaj svoje [oblije] dolje na zemlji." I on [pogleda] dolje i
ugleda one [koji su na] zemlji. Gledao je [i vidio] one koji su bili na [...
Potom je 20] pogledao [dolje] i ugledao [dvanaest] apostola sebi s de-
sna [i] s lijeva u stvaranju; i Duh je iao ispred njih.
No, na etvrtome nebu vidjeh u skladu s vrstom - vidjeh anele na-
lik bogovima, i anele kako iznose duu iz zemlje mrtvih, i ostavljaju je
pred vratima etvrtoga neba. Aneli su je bievali. Dua tad progovo-
ri, i ree, "Kakav sam to grijeh na svijetu poinila?" Vratar koji prebi-
va na etvrtome nebu odgovori, i ree, "Nije trebalo initi sva ta neza-
konita djela u zemlji mrtvih." Dua tad odgovori, i ree, "Svjedoke do-
vedite! Neka vam [pokau] u kojem sam tijelu poinila sva ta nezako-
nita djela. [elite li] donijeti knjigu [da iz nje itate]?"
I dooe tri svjedoka. I prvi ree, "[Nisam] li ja bio u tijelu drugi sat
[...]? Ustao sam protiv tebe 21 sve dok [nisi zapala] u gnjev, i [bijes],
i zavist." I progovori drugi, "Nisam li bio na svijetu? I uao sam u peti
sat, i vidio te i poelio. I, evo, sad te optuujem za umorstva koja si po-
inila." I progovori trei, "Nisam li doao k tebi dvanaestog sata u danu,
kada je sunce zalazilo? Dao sam ti tamu dok ne ispuni sve svoje grije-
he." Kada je dua zaula ove rijei, oaloena je spustila pogled. I po-
gleda potom navie. I bi odbaena. I odbaena dua [ue] u tijelo koje
[za nju] bijae pripremljeno. [I] evo, [njezini] su svjedoci zavrili.
[Pogledah potom] navie, i [vidjeh] Duha, koji [mi] ree, "Pavao,
doi! [Kreni k] meni!" I kako ja [krenuh], tako se vrata otvore, [i] ja se
vinuh do petoga [neba]. I vidjeh drugove svoje apostole [kako sa mnom
idu], 22 i kako nas Duh prati. Tri su druga anela bila s njime, i ja se za-
gledah u njihova lica. No, oni su se jedan s drugim nadmetali, s bievi-
ma u rukama, tjerajui due do suda. I ja nastavih dalje s Duhom, i vra-
ta se za me otvore.
I uzaosmo na esto nebo. I vidjeh drugove svoje apostole kako sa
mnom idu, i kako me Duh Sveti vodi ispred njih. I pogledah u visine,
i vidjeh velianstveno svjetlo kako obasjava esto nebo. I rekoh vrata-
ru estoga neba, "[Otvori] meni i Duhu [Svetome] [koji je] ispred [me-
ne]." I on [mi] otvori.
[Uzaosmo tad] do sedmoga [neba, i ja ugledah] starca [...] svjetlos-
ti [i kojem ruho] bijae bijelo. [Prijestolje njegovo], koje je na sedmo-
me nebu, [bijae] [sedam] puta sjajnije od sunca. 23 Starac progovori,
i ree mi, "Kuda si se uputio, O blaeni, i od majine utrobe odvojeni
Pavao?" Ja pogledah Duha, a on mi kimnu i ree, "Odgovori mu!" I ja
odgovorih starcu, "Idem do mjesta iz kojeg sam potekao." A starac od-
vrati, "Odakle dolazi?" I ja mu odgovorih, "Idem dolje u svijet mrtvih,
kako bih u ropstvo odveo ropstvo koje je odvedeno u ropstvo Babilo-
na." A starac mi ree, "Kako e od mene pobjei? Pogledaj te knee-
vine i vladare." I Duh ree, "Daj mu znamen, i [on e] ti otvoriti." I ja
[mu] dadoh znamen, a on spusti svoj pogled dolje ka onome to je stvo-
rio, i ka svojim vladarima.
I <sedmo> se nebo tad otvori, i mi uosmo u 24 Ogdoad. I ja ugledah
dvanaest apostola. I kad su me pozdravili, mi krenusmo dalje u deveto
nebo. Sve one koji bijahu na devetome nebu radosno sam pozdravio, i
mi poosmo dalje na deseto nebo. I ja pozdravih svoje srodne duhove.
Otkrivenje po Pavlu
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,3)
Uvod:
WILLIAM R. SCHOEDEL
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Rukopis naziva ovaj zapis Otkrivenjem po Jakovu. Mi ga ovdje nazivamo (Prvo)
otkrivenje po Jakovu, kako bismo ga razlikovali od teksta koji mu slijedi (V,4) kojeg
rukopis takoer naziva Otkrivenjem po Jakovu. Tekst je izvrstan primjer "dijaloga ot-
krivenja". Sudionici toga razgovora su Gospodin i Jakov, Gospodinov brat (iako se
za potonjega kasnije kae da je bio Gospodinov brat samo u duhovnom smislu). U pr-
vome dijelu teksta (23,1030,11) Jakov Gospodinu postavlja pitanja koja odraava-
ju njegovu zabrinutost zbog patnji koje e ubrzo snai i njega i Gospodina, a Gospo-
din Jakovu prua utjehu u obliku standardnog gnostikog nauka o ovjekovom mjes-
tu u svemiru. Nejasan i veoma kratak osvrt na raspee (30,12-13) predstavlja pre-
kretnicu u pripovijesti. Nakon ponovnog ukazanja Gospodina, pripovijeu dominira
niz formula koje bi Jakovu trebale pomoi u njegovu sueljavanju s izazovima nepri-
jateljskih sila koje e pokuati sprijeiti njegov ulazak "Prvobitnome" nakon mue-
nitva (32,23-36,1). Te formule predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se
pojavljuju drugdje, u kontekstu obreda bojanja u oblicima valentinskog gnosticizma
(Irenej, Haer., 1.21.5; Epifan, Pan. 36.1-6). Valja, meutim, napomenuti kako barem
jedna karakteristina reenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam stranac, sin Oeve ra-
se") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3). Druga zanimljiva pitanja koja se po-
javljuju u drugom dijelu otkrivenja ukljuuju naputke o tajnom prenoenju znanja
(36,13-38,11), komentare o znaaju ena kao uenica (38,15-41,18), spomen Jakov-
ljeva prijekora dvanaestorici uenika (42,20-24) i relativno dugaku pripovijest (da-
nas veim dijelom unitenu) o Jakovljevu muenitvu, koja zakljuuje tekst.
Oznaavanje Jakova kao "Jakova Pravednika" (32,2-3; usp. 43,19) upuuje na kon-
takt sa idovsko-kranskom predajom (usp. Hegezip, u Euzebiju, H.E.2.23.4,7; Evan-
elje po Hebrejima, u Jerome, De viris ini. 2; Evanelje po Tomi, izreka 12). Ukljui-
vanje Addaija (36,15-24) u spisak osoba koje e u tajnosti predati nauk, upuuje na do-
ticaje sa Sirijom, a time i na mogui semitski oblik kranstva (usp. Euzebije, H.E 1.13).
Neki su znanstvenici isticali kako brojne druge teme ovog otkrivenja takoer odraava-
ju utjecaj idovsko-kranske teologije. No, osim znaaja koji se pridaje Jakovu Praved-
niku, u samome tekstu nema dovoljno valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst pri-
pisali utjecaju idovsko-kranske teologije. Postoji, stoga, mogunost da su sami gnos-
tici odluili iskoristiti lik Jakova kao prigodnog nositelja njihovog nauka.
Jedan od razloga privlanosti Jakovljeva lika injenica je da se on sam nalazio
izvan kruga dvanaestorice uenika, te da se, zbog svoje veze s Isusom (ovdje shvae-
ne u isto duhovnom smislu) mogao smatrati izvorom ieg oblika kranskog nau-
ka od onog koji je promicalo dvanaest uenika. U tom je smislu zapovijed o nunosti
tajnog prenoenja nauka mogla sluiti kao objanjenje zato se neiniciranima gnosti-
cizam inio kao zakanjeli procvat Isusove religije. Ukratko, ovo otkrivenje pokuava
predstaviti alternativu apostolskom autoritetu na koji se pozivao nauk tad ve prili-
no rairenog katolikog kranstva. I dok se, kako se ini, Jeruzalem i judaizam pove-
zuju s mranim silama svemira, dvanaestorica (a time i katoliko kranstvo) kreu se
unutar dobrostivih sfera Ahamota, manje Sofije.
Lik Jakova gnosticima je takoer mogao posluiti za objanjavanje povijesti pr-
vog stoljea. Pad Jeruzalema bio je dogaaj koji je upravo udio za objanjenjem. Ia-
ko se poslije inilo prirodnim smatrati tu katastrofu posljedicom zala koje su Zidovi
nanijeli Isusu (usp. Origen, Contra Celsum 2.13; Euzebije, H.E3.1), bilo je jo prirod-
nije povezivati pad Jeruzalema sa zlostavljanjem Jakova od strane idovskih vlasti,
neposredno prije velikog rata s Rimljanima (Hegezip, u Euzebiju, H.E.2.23). Savjes-
nom kranskom uenjaku to je posve sigurno djelovalo uznemirujue (usp. Origen,
Contra Celsum, 1.47). U ovome otkrivenju, meutim, nema takvog osjeaja nelago-
de, i ono istrauje Jakovljevu ulogu na dva naina. Prvo, razlika izmeu otkupitelja
(Gospodina) i otkupljenoga (Jakova, prototipa uenika) u gnosticizmu je mnogo ma-
nje izraena (usp. 27,8-10, gdje se Jakov jasno izjednaava s "Onime Koji Jest"). Dva
su lika, prema tome, komplementarna prije negoli oprena, i to u pogledima koji izla-
ze iz okvira promiljanja katolikog kranstva. Drugo, ope gnostiko stajalite da se
muenitvo moe prigrliti iz pogrenih razloga (to su neki gnostici i inili), uinilo je
osloboenje, poslije dugog razdoblja straha i tjeskobe, posve prirodnim oekivanjem.
Isusovo se raspee i Jakovljevo muenitvo promatraju, tako, kao komplementarni
dogaaji, nuni za posvemanju egzemplifikaciju pobjede nad silama tame. Po toj lo-
gici, Jakovljeva pobjeda nad arhontima tijekom njegova uzlaska Bogu, vjerojatno je
povezana s padom Jeruzalema, prebivalita (prema 25,15-19) mnogih arhonata.
O poloaju Jakova Pravednika u ranom kranstvu govori fragment iz djela Kle-
menta Aleksandrijskog: "Jakovu Pravedniku, Ivanu i Petru Gospodin je prenio gnosis
poslije uskrsnua. Oni su je prenijeli drugim apostolima. Drugi su je apostoli preni-
jeli sedamdesetorici..." (Euzebije, H.E. 2.1.4). Odlomak upuuje na to da su postoja-
le tri osnovne faze u razvoju Jakovljeva lika (koje su se, po svoj prilici, preklapale): 1)
Jakov Pravednik, simbol idovsko-kranskih vrijednosti; 2) Jakov kao primatelj ot-
krivenja poslije uskrsnua, u gnostikom okviru; 3) Jakov kao prijatelj Gospodinovih
apostola, u katolikom okviru. Ovo otkrivenje vjerojatno odraava zanimanje za Ja-
kova koje odgovara drugoj osnovnoj fazi u oblikovanju njegova lika.
Valja, naposljetku, rei kako postoje i neki dokazi o izravnom utjecaju ezoterine
idovske misli na ovo otkrivenje. Jer, samo kroz neobinu manipulaciju brojevima i
svijest o znaenju broja 72 u idovskoj predaji moemo objasniti injenicu da "dva-
naest hebdomada" (12x7) ini "sedamdeset i dva neba" (26,2-18).
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
V 24, 10-44, 10
Otkrivenje po Jakovu
Gospodin mi ree: "Otkupljenje se moje blii kraju. Dao sam ti znak,
Jakove, brate moj. Jer, nisam te uzalud zvao bratom, iako mi nisi stvarni
brat. No, ti mi nisi stranac; stoga, kad ti dam znak - pouj i upamti.
"Nita nije postojalo osim Onoga Koji Jest. Njemu je nemogue da-
ti ime, i on je neizreciv. I meni samome ime se ne moe nadjenuti, me-
ni koji sam od Onoga Koji Jest, iako su mi [dana] mnoga imena - dva
od Onoga Koji Jest. A ja, [ja] sam pred tobom. Budui da si me [pitao]
o enskosti, enskost je postojala, no enskost nije bila [prva]. I za [se]
je pripremala moi i bogove. No, [ona nije] postojala [kada] sam ja do-
ao 25, budui da sam ja odraz Onoga Koji Jest. No, donio sam [njegov]
odraz kako bi sinovi Onoga Koji Jest mogli znati koje su stvari njihove,
a koje su (im) strane. Evo, razotkrit u ti sve o toj tajni. Jer, prekosutra
e me oni uhvatiti. No moje se iskupljenje blii."
Jakov ree, "Rabbi, rekao si, 'Uhvatit e me'. No, to ja mogu uini-
ti?" On mi odgovori, "Ne strahuj, Jakove. I ti tebe e oni uhvatiti. No,
napusti Jeruzalem. Jer, on je taj koji uvijek donosi gorinu sinovima
svjetlosti. On je prebivalite velikog broja arhonata. No, tvoje e iskup-
ljenje biti sauvano od njih. Kako bi mogao razumjeti tko su oni [i] kak-
vi su, ti e [...]. I sluaj. Oni nisu [...], nego [arhonti...]. Ta dvanaestori-
ca [...] dolje [...] arhonte [...] 26 na njegov vlastiti hebdomad."
Jakov ree, "Rabbi, zar postoji dvanaest hebdomada, a ne sedam ka-
ko stoji u svetim spisima?" Gospodin ree, "Jakove, onaj koji je govo-
rio u svetim spisima malo je toga razumio. Ja u ti, meutim, otkriti ono
to je dolo od njega koji nema broja. Dat u ti znak o njihovu broju. A
o onome to je od njega dolo, njega koji je neizmjeran, dat u znak o
pravoj mjeri."
Jakov ree, "Rabbi, evo, primio sam njihov broj. Postoje sedamde-
set i dvije mjere!" Gospodin odgovori, "To su sedamdeset i dva neba
koja su im podreena. To su moi njihove snage; i one su ih uspostavi-
le; i to su oni koji su posvuda, i postoje pod [vlau] dvanaest arhona-
ta. Manja mo meu njima [stvorila je] za se anele [i] nebrojene voj-
ske. Onaj Koji Jest primio je, meutim, [...] za [...] Onoga Koji Jest [...]
oni su neizmjerni. 27 eli li im dati broj, [nee] moi (to uiniti) dok
ne odbaci od sebe slijepu misao, okove tijela koji te okruuju. Tek ta-
da e dosegnuti Onoga Koji Jest. I nee vie biti Jakov; ve Onaj Ko-
ji Jest. A svi nebrojeni bit e imenovani."
<Jakov ree,> "Rabbi, na koji u nain dosegnuti Onoga Koji Jest,
ako su sve te moi i sve vojske protiv mene?" On mi odgovori, "Te mo-
i nisu ustale protiv tebe, nego protiv drugoga. One su ustale protiv me-
ne. I naoruane su dragim [moima]. No, okrenule su se protiv mene da
mi sude. Nisu dale [...] u tome [...] kroz njih [...]. Na ovome mjestu [...]
patnje, ja u [...]. On e [...] 28 i ja ih neu prekoriti. U meni e biti tii-
na i skriveno otajstvo. No, pred njihovim sam gnjevom slab."
Jakov ree, "Rabbi, ako se one protiv tebe okreu, zar nema krivnje?
Doao si sa znanjem,
Kako bi prekorio njihov zaborav.
Doao si sa sjeanjem,
Kako bi prekorio njihovo neznanje.
No, ja bijah zabrinut za te.
Jer, siao si u veliko neznanje,
No, nita te u njemu nije oskvrnulo.
I siao si u veliko bezumlje,
No, tvoje je sjeanje ostalo.
Hodao si u blatu,
No, haljine tvoje nisu se okaljale.
I nisi ostao zakopan u njihovoj prljavtini,
I nisu te uhvatili.
Ja nisam bio poput njih, no odjenuo sam sve to je njihovo.
U meni je zaborav,
Pa ipak, sjeam se onoga to nije njihovo.
U meni je [...],
I ja sam u njihovoj [...].
[...] znanje [...] nije u njihovim patnjama [...]. No, obuzeo me strah
[pred njima], budui da oni vladaju. to 29 e uiniti? to u ja rei?
Koju rije da kaem kako bih im pobjegao?"
Gospodin ree, "Jakove, pohvaljujem tvoje razumijevanje i tvoj
strah. Ako i dalje bude strahovao, ne brini se ni za to drugo doli za
svoje otkupljenje. Jer, evo, zavrit u ovu sudbinu na zemlji, kao to
sam rekao iz nebesa. I otkrit u ti tvoje iskupljenje."
Jakov ree, "Rabbi, kako e se poslije svega opet nama ukazati?
Kada te uhvate i kada dovri ovu sudbinu, otii e gore k Njemu Ko-
ji Jest." Gospodin ree, "Jakove, sve u ti otkriti nakon toga, ne samo
zbog tebe samog, ve i zbog ljudske nevjerice, da u ljudima zaivi [vje-
ra]. Jer, mnogi e [pristati] uz vjeru [i] narasti [u...]. 30 A poslije toga,
pojavit u se pred arhontima, kako bi ih ukorio. I otkrit u im da on ne
moe biti zarobljen. Ako ga zarobe, on e svakoga od njih nadjaati.
No, idem sad. Upamti ono to sam ti rekao i pusti ih neka odu gore pri-
je tebe." Jakov ree, "Gospodine, pourit u kako si mi rekao." Gospo-
din ga pozdravi i ispuni ono to je valjalo ispuniti.
Kada je Jakov uo o njegovim patnjama i duboko se raalostio, oni
su ekali znak njegova dolaska. I on je doao poslije nekoliko dana. I
Jakov je poao uz brdo zvano "Gaugelan" sa uenicima svojim, koji su
ga sluali [jer bijahu oaloeni], a on je [...] tjeio, [govorei], "To je
[...] drugo [..." Tada se] skupina rasprila, no Jakov je ostao [...] molitvi
[...], kao to je 31 i obiavao.
I Gospodin mu se ukaza. Prekinuo je (svoju) molitvu i zagrlio ga.
Poljubio ga je, i rekao, "Rabbi, pronaao sam te! uo sam o patnjama
koje si trpio, i velika me alost obuzela. Poznaje moje suosjeanje. Raz-
mislivi, shvatio sam da te ljude ne elim vidjeti. Njima se mora sudi-
ti zbog onoga to su uinili. Jer, njihova se djela protive onome to je
primjereno."
Gospodin ree, "Jakove, ne brini za me, ni za te ljude. Ja sam onaj
koji je bio u meni. Nikada nisam patio, niti bio oaloen. I ti mi ljudi
nisu naao uinili. No, ti su (ljudi) postojali [kao] vrsta arhonata, i to za-
sluuje da bude [uniteno] kroz njih. No, [...] arhonti, [...] koji su [...] ali
budui daje ona [...] ljuta na [...] Pravednik [...] 32 njegov je sluga. Ime
je tvoje, stoga, "Jakov Pravednik". Vidi kako si otrijeznio kada si me
ugledao. I prekinuo si svoju molitvu. Budui da si pravednik Boji, za-
grlio si me i poljubio. Zaista, kaem ti, silan si gnjev i bijes time protiv
sebe izazvao. No, (to se dogodilo) kako bi oni drugi mogli postati."
Ali, Jakov bijae plah, (i) zaplaka. I silna ga alost obuze. Obojica
sjedoe na kamen. Gospodin mu ree, "Jakove, proi e te patnje. No,
ne alosti se. Jer, tijelo je slabo. Ono e primiti to mu je namijenjeno.
No, ti ne budi [plah] i ne boj se." Gospodin tad [stade].
Kada je Jakov to uo, obrisao je suze iz [svojih oiju] i veoma gor-
ko (?) [...] to je [...]. Gospodin [mu ree, "Jakove], evo, 33 otkrit u ti
tvoje iskupljenje. Kada [te] uhvate, i kada bude prolazio patnje, mno-
tvo e se protiv tebe podii kako <bi> te dohvatili. Trojica e te zarobi-
ti - oni koji (ondje) sjede kao sakupljai poreza. No, ne samo to zah-
tijevaju porez, ve oni takoer kradu i due. Kada padne pod njihovu
mo, jedan od njih koji je straar upitat e te, 'Tko si i odakle dolazi?'
Odgovorit e mu, 'Ja sam sin, i dolazim od Oca.' On e te upitati, 'Ka-
kav si ti sin, i od kojega si oca?' Ovako e mu odgovoriti, 'Od Prapo-
etnoga sam Oca, i sin sam u Prapoetnome.' [Kada] te [upita], [...], ti
[mu odgovori,...] u [...] kako bih ja mogao [...].
"[... 34 od] stranih stvari?" Ti e mu rei, 'One nisu posve strane,
nego su od Ahamota, koji je ena. I njih je stvorila kada je donijela ra-
su Prapoetnoga. One, stoga, nisu strane, nego nae. One su doista na-
e, jer je ona koja njima gospodari od Prapoetnoga. One su istodobno
i strane, jer se Prapoetni nije s njome sjedinio, kada ih je stvorila.' Ka-
da te upita i ovo, 'Kamo e otii?', ti mu kai, 'Na mjesto odakle sam
i doao, tamo u se vratiti.' Ako tako bude govorio, izbjei e njiho-
ve nasrtaje.
"Kada doe k [toj] trojici uzniara [koji] na tome mjestu kradu du-
e [...] njima. Ti [...] tijelo [...] mnogo vie od [...] 35 od one koju [...] za
[...] njezin korijen. I ti e biti trijezan [...]. No, pozvat u nepropadljivo
znanje, koje je Sofija u Ocu (i) koja je majka Ahamotina. Ahamot nije
imala oca, niti mukog druga, nego je ona ena od ene. Stvorila vas je
bez mukarca, budui da je bila sama (i) nije imala znanje o onome to
[ivi kroz] njezinu majku, jer mislila je da samo ona postoji. No, [ja]
u zazvati njezinu majku. A tada e meu njima zavladati pomutnja (i)
okrivit e svoj korijen i rasu [od] njihove majke. [No] ti e otii gore u
[ono to je] tvoje [...] ti e [...] 36 [Prapoetnoga].
"[Oni su] oblik dvanaestorice uenika i dvanaest parova, [...] Aha-
mot, koja je, prevedena, 'Sofija'. Oni su znali i skrivali u sebi tko sam
ja, i (tko) je neieziva Sofija, kroz koju e biti iskupljen, i (tko su) svi
sinovi Onoga Koji Jest. <Te e stvari> skrivati u sebi i utjeti. No, raz-
otkrit e ih Addaiju. Kada [ode], odmah e biti [pokrenut] rat protiv
ove zemlje. [Plai], stoga, za onime koji prebiva u Jeruzalemu. Ali, ne-
ka Addai te stvari uzme k srcu. U desetoj godini neka Addai sjedne, i
zapie ih. A kada ih zapie [...] oni e mu dati [...] on ima [...] 37 on [se
zove] Levi. On e potom donijeti [...] rije [...] od [ono to sam] prije
kazao [...] ena [...] Jeruzalem u njezinu [... i] on kroz nju zane [dva]
sina. [Oni e] to naslijediti, kao [i] razumijevanje njega koji [...] uzdie.
I oni e primiti [...] kroz njega iz njegova uma. Mlai od njih je vei. I
neka te stvari ostanu u njemu skrivene dok ne navri sedamnaest godina
[...] 38 poetak [...] kroz [njih]. Oni e ga neprestano progoniti, budui
[da su] od njegovih [...] pratitelja. On e [kroz] njih biti objavljen, i [oni
e] objaviti njegovu rije. [Tada e on postati] sjeme [...]."
Jakov ree, "[Ja sam] zadovoljan [...] a oni su [...] moja dua. Pa
ipak, [jo u te neto] upitati: tko su [sedam] ena koje su [bile] tvoje
uenice? I, gle, sve te ene blagoslivljaju. I mene udi kako su [nemo-
na] tijela postala snana zbog outa koji je u njima." Gospodin [ree],
"Ti [...] dobro [...] 39 duh [od ...], [duh] misli, [duh] savjeta [od ...], du-
ha [...] duh znanja [...] njihova straha. [...] proavi kroz [dah] [tog] ar-
honta kojemu [je ime] Adonaj [...] njega i [...] on je bio u neznanju [...]
kada sam izaao iz njega, [on] se prisjetio da sam njegov sin. [Prema
meni] kao svome sinu tada je bio milostiv. I tad, prije nego <sam se>
ovdje pojavio, <on> ih je bacio meu [te] ljude. I iz [mjesta] nebeskog
proroci [...]." 40
Jakov [ree], "Rabbi, [...] ja [...] svi zajedno [...] u njima osobito
[...]." Gospodin ree, "[Jakove], pohvaljujem [te ...] ide zemljom [...]
rijei dok on [...] na [...]. Otkloni od [sebe] kale pun ui. Jer, neki iz
[...] okrenuli su se protiv tebe. Jer, [ti si poeo] razumijevati [njihove
korijene] od poetka do kraja. Otkloni od sebe sve bezakonje. I pazi da
ti ne pozavide. Kada govori ove rijei o [outu], ohrabri ovu [etvor-
ku]: Salomu, Marijam, Martu i Arsinoju ...] 41 budui da on uzima ne-
to [...] meni on je [...] rtve paljenice i [...]. No, ja [...] ne na taj nain;
ali [...] prve plodove od [...] prema gore [...] kako bi se pojavila mo
[Boja]. Propadljivo je [otilo gore] u nepropadljivo i enski se element
priklonio ovome mukom elementu."
Jakov ree, "Rabbi, u ove je tri (stvari), stoga, njihovo [...] bilo ba-
eno. Jer, oni su bili prokleti, [i bili su] progonjeni [...]. 42 Evo, [...] sve
[...] od bilo koga [...]. Jer, ti si primio [...] od znanja. [I ...] ono to je
[...] ii [...] ti e [pronai...]. Noj a u ii [naprijed] i otkriti da su oni
vjerovali u tebe [kako bi bili] zadovoljni svojim [blagoslovom] i spase-
njem, a i da se to otkrivenje moe dogoditi."
I on [smjesta] poe i prekori dvanaestoricu i istjera [iz] njih zado-
voljstvo [zbog] znanja [...].
[...]. 43 I veina [njih...] kada [su vidjeli] glasnika uzee u [...]. Osta-
li [...] rekoe, "[...] njega sa zemlje. Jer, [on] nije [dostojan] ivota."
Ovi su, stoga, [bili] u strahu. I ustali su, govorei, "Mi nemamo udjela
u ovoj krvi, jer pravednik e nestati zbog nepravde." Jakov otie, kako
bi [...] 44 gledati [...] jer mi (?)[...] njega.
Otkrivenje po Jakovu
(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,4)
Uvod:
CHARLES S. HEDRICK
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
etvrtom traktatu iz Kodeksa V u novije je vrijeme dan naslov (Drugo) otkrivenje
po Jakovu, kako bi ga se razlikovalo od traktata koji mu prethodi, budui da oba tek-
sta nose isti izvoran naslov, Otkrivenje po Jakovu. Dvadeset stranica teksta sauva-
no je tek u fragmentima. Njegov je knjievni oblik teko opisati. Prema naslovu tek-
sta, rije je o otkrivenju, no prva ga reenica opisuje kao govor. S obzirom da Jakov
govori o otkrivenju koje je primio od ukrsnulog Isusa, tekst moemo nazvati govo-
rom otkrivenja. Meutim, tekst je po strukturi dvodijelni izvjetaj koje Theudi, Jakov-
ljevu ocu, iznosi Mareim, sveenik i roak Theudin, koji je, ini se, prisustvovao ka-
menovanju Jakova.
Tekst sadri barem etiri umjetniki ureena dijela. Zbog njihove ravnotee i sti-
lizirana oblika, moemo ih opisati kao "harmoninu prozu" koja posjeduje "himninu
kvalitetu". Tri dijela su aretalogije. Jedna od njih (49,5-15) niz je izreka uskrslog Isu-
sa o samome sebi, u prvome licu jednine. Druga (582-20) je niz Jakovljevih tvrdnji o
uskrsnulome Isusu, u treem licu jednine. U sljedeoj aretalogiji (5515-56,13), uskrs-
nuli Isus u drugome licu jednine opisuje osobitu ulogu Jakovljevu. itav opis u treoj
aretalogiji upuuje na to da je Jakovu namijenjena uloga gnostikog otkupitelja.
etvrta cjelina (62,16-63,29) je molitva koja se pripisuje Jakovu. Po njezinu po-
stojeem obliku valjalo bi je shvatiti kao molitvu muenika neposredno prije njegove
smrti. No, nije sigurno da je sadanji oblik molitve izvoran. Osim svog konteksta, ona
posjeduje obiljeja molitve koja bi mogla posluiti u nekom buduem razdoblju pro-
gona ili suenja. Zahtjev iznesen u 62,21-22 upuuje na nadu u daljnje zemaljsko po-
stojanje. Graa u 63,23-24 govori i o neem drugom osim o bolnoj smrti (ve spome-
nutoj u 63,5-6), dajui naznake o suenjima i patnjama koje se mogu oekivati.
U cjelini uzevi, tekst je oito gnostiki, no, unato tome vrlo je suzdran u obra-
di uobiajenih gnostikih tema. Uz to, ne moe ga identificirati niti sa jednim pozna-
tim gnostikim sustavom iz drugog stoljea. S druge strane, autor je uvelike crpio iz
idovsko-kranskih predaja. Jakov, koji je u idovsko-kranskim krugovima zauzi-
mao poseban poloaj, smatran je posjednikom posebnog Isusova otkrivenja, te mu se
u gnostikoj predaji dodjeljuje uloga koja ak nadilazi ulogu Petra u kanonskoj pre-
daji. Primjerice, Jakov je "pratnja" koja gnostika vodi kroz vrata nebeskog kraljev-
stva, te ga nagrauje (55,6-14; usp. 55,15-56,13). Opis je slian Petrovoj ulozi uva-
ra kljueva neba (Mt 16, 19).
to se tie datuma i mjesta nastanka ovog djela, malo se toga sa sigurnou moe
rei. Na temelju idovsko-kranskih predaja sadranih u tekstu, njegovo bi se podri-
jetlo vjerojatno moglo povezati sa idovsko-kranskim krugovima. Nedostatak na-
znaka o kasnije razvijenim gnostikim sustavima, i gotovo posvemanja odsutnost na-
znaka koje se odnose na novozavjetnu predaju, upuuju na raniji datum nastanka.
Prisutnost i poredak dvaju Jakovljevih otkrivenja u Kodeksu V nedvojbeno su po-
sljedice smiljene pisarske organizacije. Dva otkrivenja naglaavaju razliite aspekte
predaje o Jakovu, te su zapravo meusobno komplementarna. Struktura (Prvoga) ot-
krivenja po Jakovu stavlja naglasak na razdoblje prije Jakovljevih muka, dok (Drugo)
otkrivenje po Jakovu opisuje njegove muke i smrt, u skladu sa predvianjima iz (Pr-
voga) otkrivenja po Jakovu.
(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
V 44, 11-63,32
Otkrivenje
po [Jakovu]
Ovo je govor Jakova Pravednika u Jeruzalemu, [kojeg] je zapisao
Mareim, jedan [od] sveenika. On ga je prenio Theudi, ocu Pravednika,
budui da je bio njegov roak. I ree, "[Pouri]! Poi s [Marijom], e-
nom svojom i svojim roacima [...] 45 stoga [...] od ovoga [...] k [nje-
mu, on e] razumjeti. Jer, evo, mnogi su uznemireni zbog njegova [...],
i veoma su ljuti [na nj. ...] i mole [...]. Jer [on je] i drugima esto znao
tako govoriti.
"Obiavao je tako govoriti dok je mnotvo sjedilo. No (taj je put) on
uniao i <nije> po obiaju, sjeo na svoje mjesto, ve je sjeo iznad pe-
tog reda stepenica, [koji] se (veoma) cijeni, dok je sav na narod [...] ri-
jei [...].
'"[...]. 46 Ja sam onaj koji je primio otkrivenje iz Plerome Nepropad-
ljivosti. (Ja sam) onaj kojeg je onaj koji je velik prvoga pozvao, i koji se
pokorio [Gospodinu] - onaj koji je proao [kroz] [svjetove...] onaj ko-
ji [... onaj koji] je [sebe] razodjenuo i hodao gol, onaj koji je pronaen
u propadljivom (stanju), iako je imao biti uznesen u nepropadljivost. -
Ovaj Gospodin koji je prisutan [doao] je kao sin koji vidi, i kao brat
[bio je traen]. On e doi kako bi [...] njega su stvorili jer [...] i on sjedi-
njuje [...] ini ga slobodnim [...] 47 u [...] on koji je doao [kako bi...].
"Sad sam opet bogat znanjem [i] imam jedinstveno [razumijeva-
nje], koje se dobiva jedino odozgo i [...] dolazi iz [...]. Ja sam [...] ko-
jega sam znao. To to mi bijae otkriveno bilo je skriveno od sviju i bit
e otkriveno (samo) kroz njega. Ovu dvojicu koji vide ja <...> (i) oni su
ve objavili kroz ove [rijei]: "Sudit e mu se sa [nepravednikom]." On
koji je ivio [a da nije] bogohulio, umro je zbog [bogohuljenja]. Onoga
koji je protjeran oni [...].
' ""[... 48 to] tijelo [i] putem znanja ja u izai iz [tijela]. Ja umirem,
to je sigurno, no u ivotu e me pronai. Uniao sam kako bi oni mogli
suditi [...ja] u doi [u...] suditi [...ja] ne bacam krivnju na sluge njego-
ve [...] urim da ih oslobodim i elim ih odvesti iznad njega koji njima
eli vladati. Ako im se pomogne, ja sam brat u tajni, koji se molio Ocu
[dok on...] u [...] 49 vladavini: [... nepropadljivost...] prvi u [...].
Ja [sam] prvi [sin] koji je roen. -
On e unititi vladavinu sviju [njih]. -
Ja sam ljubljen.
Ja sam pravednik.
Ja sam sin [Oca].
Govorim iako sam sluao..
Zapovijedam iako sam [primao] zapovijed.
Pokazujem vam iako sam [pronaao].
Govorim, evo, kako bih mogao doi. Obratite na me pozornost kako
biste me mogli vidjeti!
'""Ako sam nastao, tko sam ja? Jer, ja <nisam> doao ovakav kakav
jesam, niti bih se pojavio kakav jesam. Jer, bio sam postojao samo krat-
ko vrijeme [...]." 50
'"Kada sam jednom sjedio, razmiljajui, [on] je otvorio vrata. Taj
kojeg ste mrzili i progonili doao je k meni. I rekao mi, "Pozdravljam
te, brate moj; brate moj, pozdravljam te." Kada sam podigao [oi] ka-
ko bih ga pogledao, (moja) mi majka ree, "Ne boj se, sine, jer rekao je
'Moj brate'. Jer, isto vas je mlijeko hranilo. Zbog toga, on me zove maj-
kom. On nije stranac, on je tvoj [polubrat...]."
'""[...] 51 te rijei [...] velike [...] ja u ih [pronai], i [one e doi].
Ja sam, [meutim], stranac, i oni me u svojim [mislima] ne poznaju, jer
znaju za me na [ovome mjestu]. No, priliilo je da drugi spoznaju kroz
tebe.
' "" <Ti si> onaj kojem kaem: Sluaj i shvati -j er mnotvo, kada
uje, nee shvatiti tako brzo. No ti shvati, jer tebi u to moi rei. Tvoj
otac nije moj otac. No moj je otac i [tebi] postao otac.
'""Ta djevica o kojoj si uo - ovako je [...] djevica [...] 52 naime,
djevica. [...], kako [...] meni za [...] kako bi znao [...] ne kao [...] kojeg
ja [...]. Za ovoga [...] njemu, i to je takoer za te korisno. Tvoj otac, ko-
jeg smatra [bogatim], u nasljedstvo e ti dati sve ovo to vidi.
'""Objavljujem ti da u ti rei ove (rijei) koje u izgovoriti. Stoga,
kada slua, otvori svoje ui, i shvati i idi (u skladu s time)! Zbog te-
be oni prolaze, pokrenuti od njega koji je velianstven. A ako oni e-
le izazvati nemir i (ugrabiti) posjed [...] 53 on zapoe [...] nije, niti oni
koji [dolaze], koji su poslani [od] njega da uine ovo sadanje [stvara-
nje]. Nakon [toga, kada se on] posrami, zabrinut e ga to je djelo nje-
govo, koje je daleko [od] eona, nitavno. A nasljedstvo njegovo, za ko-
je se hvalisae da je veliko, init e se malenim. A darovi njegovi nisu
blagoslovi. Zlokobna su njegova obeanja. Jer, ti nisi (orue) njegove
samilosti, ve kroz tebe on ini zlo. On nam eli uiniti nepravdu, i vla-
dati nad nama u vremenu koje mu je dodijeljeno.
' ""No, shvatite i spoznajte Oca koji je samilostan. Njemu nije dano
neogranieno naslijee, [niti] je (naslijee njegovo) (ogranieno) da-
nima, nego je kao vjean [dan...] ono je [...] 54 uvia [...]. I obiavao
je [...]. Jer on u stvari nije (doao) od [njih], (i) zbog toga [je] on [pre-
zren]. Zbog toga se on [hvali], kako ne bi trpio pokude. Zbog toga je on
nadmoniji od onih koji su ispod, od onih koji su vas obiavali gleda-
ti s visine. Kada je zatoio one od Oca, dohvatio ih je i oblikovao ih na
svoju sliku. I s njime oni postoje.
' ""S visine sam vidio to to se dogodilo, i objasnio sam kako se do-
godilo. Primili su posjet dok su bili u drugome obliku, i, dok sam gledao,
spoznali [su] <me> onakvog kakav jesam, kroz one koje poznajem.
'""Prije nego se te (stvari) [dogode], uinit e [...]. Znam [kako] su
pokuali sii na ovo mjesto 55 [kako] bi on priao [...] malenoj djeci,
[no] elja mi je otkriti kroz tebe i [Duh Moi], kako bi on otkrio [oni-
ma] koji su vai. I oni koji ele ui, i koji ele ii putem do vrata, kroz
tebe otvaraju dobra vrata. I slijede te; oni ulaze [i ti] ih prati unutra, i
nagradu daje svakomu tko je spreman.
Jer ti nisi iskupitelj
Niti pomo strancima.
Ti si prosvjetitelj i iskupitelj
Onih koji su moji,
A sada i onih koji su tvoji.
Ti e (im) otkriti;
Ti e meu sve njih donijeti dobro.
Tebi [e se oni] diviti
Zbog svakog monog (djela).
Ti si onaj kojeg nebesa blagosilju.
Tebi e on zavidjeti,
On [koji se] prozvao tvojim [Gospodinom].
Ja sam [...] 56
[oni koji] su s [tobom]
upueni u te (stvari).
Zbog tebe
Njima e [ove (stvari)] biti reene,
I pronai e spokoj.
Zbog tebe
Oni e vladati,
[i] postati e kraljevima.
Zbog [tebe]
Imat e milosti
Za sve koje ale.
Jer kao to si ti prvi
Koji je sebe odjenuo,
Ti si isto tako prvi koji e se razodjenuti,
I postat e kakav si bio
Prije nego si se razodjenuo."
"T on poljubi moja usta. Primi me, i ree, "Ljubljeni moj! Evo, ot-
krit u ti (stvari) koje (ni) nebesa ni arhonti nisu znali. Evo, otkrit u
ti (stvari) koje on nije znao, on koji [se hvalisao, ... nema] 57 drugo-
ga osim mene. Zar nisam iv? Budui da sam otac, [nemam li mo] za
sve?" Otkrit u ti, evo, sve, ljubljeni. [Shvati] i spoznaj sve [kako] bi
mogao doi poput mene. Evo, otkrit [u] ti onoga koji [je skriven]. No,
isprui sad svoju [ruku]. Sada me primi." [I] ja sam ispruio svoje ruke,
ali ga nisam pronaao gdje sam mislio (da e biti). No, uo sam ga ka-
ko govori, "Shvati i primi me." Tada sam razumio, i strah me obuzeo. I
obuzela me velika radost.
"Kaem vam, stoga, suci, vama je sueno. I niste tedjeli, ali sami
ste bili poteeni. Budite razboriti i [...] 58 niste [znali].
On je bio taj kojeg onaj koji je stvorio nebo i zemlju,
i ondje obitavao, nije vidio.
On je bio [taj koji] jest ivot.
On je bio svjetlo.
On je bio taj koji e postati.
I on e ponovo zavriti
ono to bijae zapoeto
i zapoeti e ono emu se pribliava kraj.
On je bio Duh Sveti i Nevidljivi, koji nije
siao na zemlju.
On je bio krepostan, i ono to poeli njemu se dogaa.
Vidjeh ga da je bio gol, i na njemu nije bilo nikakva ruha.
Ono to on poeli njemu se dogaa [...]. 59
'"[Odrecite se] ovog tekog puta, koji je (tako) vijugav, [i] idite u
skladu s njime koji eli [da] postanete slobodni ljudi [sa] mnom, na-
kon to se uzdignete iznad svake [vladavine]. Jer, on (vam) nee [sudi-
ti] zbog (stvari) koje ste uinili, ve e imati milosti prema vama. Jer,
(niste) ih vi uinili, ve ih (je uinio) [va] Gospodin. [On nije] gnje-
van, ve blag Otac.
'"No, vi ste [sami] sudili, i zbog ovoga ete ostati u njihovim negva-
ma. Sami ste sebe ugnjetavali, i pokajat ete se, (ali) to vam nee biti od
koristi. Gledajte onoga koji govori, i tragajte za onim koji uti. Spoznaj-
te onoga koji je doao na ovo mjesto, i shvatite onoga koji je (iz njega)
otiao. Ja sam Pravednik, i ja <ne> sudim. Ja nisam gospodar, ve po-
maga. On je izgnan prije nego je pruio svoju ruku. Ja [...].
'"[...] 60 i on mi doputa da ujem. Zasvirajte u svoje trublje, frule
i harfe iz [ove kue]. Gospodin vas je izbavio iz zarobljenitva Gospo-
dinova, zatvorivi vam ui kako ne biste uli zvuk moje rijei. Pa ipak
[moi ete se] pokloniti u svojim srcima, [i] zvat ete me "Pravednik".
Kaem vam, stoga: Evo, dao sam vam vau kuu, za koju kaete da ju
je Bog podigao - tu (kuu) u kojoj vam je, i kroz koju, obeao naslije-
e. Ovu u (kuu) osuditi na unitenje i izvrgnut u ruglu sve one koji
su u neznanju. Jer, oni koji sude misle [...].' 61
"Toga dana svi se [ljudi] uznemirie, i pokazae da nisu uvjereni. I
on ustade i poe tako govoriti. I uniao je (ponovo) istoga dana i go-
vorio nekoliko sati. A ja sam bio sa sveenicima, i nisam nita otkrio o
svojoj vezi s njime, zbog toga to su svi oni u jedan glas govorili, 'Haj-
de, kamenujmo Pravednika.' I ustadoe, govorei, 'Da, ubijmo tog
ovjeka, da vie ne bude meu nama. Jer on nam nee biti ni od kakve
koristi.'
"I bijahu ondje i pronaoe ga kako stoji uz stupovlje hrama, pored
silnog temeljnog kamena. I odluie ga baciti s visine, te tako i uine. I
oni [...] oni [...]. 62 Zgrabie ga i stadoe [udarati], vukui ga po zemlji.
Polegoe ga, i stavie mu kamen na trbuh. I svi stavie svoje noge na taj
kamen, govorei, 'Grijeio si!'
"I opet ga podigoe, budui je bio iv, i natjerae ga da iskopa rupu.
I natjerae ga da ue u nju. Nakon to su ga zakopali do trbuha, stado-
e ga kamenovati.
"A on je ispruio svoje ruke i izgovorio ovu molitvu - umjesto one
koju je obiavao govoriti:
'Boe moj i moj Oe,
koji si me spasio od ove mrtve nade,
koji si me uinio ivim kroz otajstvo volje svoje,
ne daj da mi potraj u dani na ovome svijetu,
nego dan tvoje [svjetlosti...] ostaje
u [...] 63 spasenju.
Oslobodi me ovoga [mjesta] u kojemu sam boravio!
Ne daj da tvoja milost u meni ostane zaboravljena,
Nego nek' milost tvoja postane ista!
Spasi me od zle smrti!
Iz groba me izvedi ivog,
Jer je milost tvoja - ljubav - u meni iva
Kako bih ispunio djelo ispunjenja!
Spasi me od grenoga tijela,
Jer sam u te vjerovao svom snagom!
Zbog toga to si ivot ivota,
Spasi me od neprijatelja koji poniava!
Ne putaj me u ruke suca
Koji je okrutan spram grijeha!
Oprosti mi sve dugove iz dana (moga ivota)!
Zbog toga to sam iv u tebi, tvoja je milost u meni iva.
Sviju sam se odrekao,
Ali tebe sam priznao.
Spasi me udaraca zla!
Sada je [vrijeme] i tren.
O, Sveti [Due], poalji [mi]
Spasenje [...] svjetlost [...]
Svjetlost [...] u moi [...].'
"I kako je to [izgovorio, on] utihnu [...] rije [... nakon toga ...] go-
vor [...]."
OTKRIVENJE PO ADAMU (V, 5)
Uvod:
GEORGE W. MACRAE
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Otkrivenje po Adamu Adamova je pripovijest sinu Setu o otkrivenju koje je pri-
mio od tri nebeska posjetitelja. On objanjava kako su on i Eva izgubili spasonosno
znanje (pad), kako je ono prenijeto Setu i njegovu potomstvu, te o njegovu ouvanju,
usprkos pokuajima stvoritelja-boga da uniti ovjeanstvo potopom i vatrom, do tre-
nutka treeg dolaska spasiteljskoga lika, "Prosvjetitelja". Potonjeg progone sile svije-
ta, no on ih u konanici pobjeuje. Po spomenu njegova dolaska slijedi dugaak him-
niki odlomak (77,27-83,4), koji je moda interpolacija u originalno otkrivenje, u ko-
jem je trinaest pogrenih ili nedostatnih objanjenja njegova podrijetla sukobljeno sa
jednim istinitim koje zastupa "narataj bez kralja", tj. gnostici. Ovaj neobian odlo-
mak izuzetan je primjer gnostikog sinkretizma.
U pogledu knjievne forme, ovo djelo sadri itav niz tradicionalnih oblika koji
se vezuju uz otkrivenja. Kao prvo, otkrivenje Adamu dolazi kao snovienje (65,24-
-66,23), u kojem nije jasno naznaeno vidi li on budue dogaaje ili mu se oni samo
prepriavaju. Tu je, potom, element Adamova pripovijedanja Setu, oblik tajne preda-
je oca sinu (85,19-22). Kao tree, iako nisu zapisane ni u kakvu knjigu, ove se rije-
i sakrivaju na visoku planinu (85,3-11). Konano, budui da se Adamovo otkrivenje
odigrava neposredno prije njegove smrti, djelo poprima oblik oporuke. Iako se pozi-
va na neke epizode iz Postanka koje esto nalazimo u gnostikoj literaturi otkrivenja,
Otkrivenje po Adamu ne slijedi vjerno tekst Postanka, kao primjerice Hipostaza Ar-
honata (II,4) ili Ivanov apokrif(II,l).
Najistaknutija znaajka ovog djela odsustvo je bilo kakvih eksplicitnih ili vidlji-
vih posudbi iz kranske tradicije. To je navelo brojne prouavatelje na zakljuak da
je rije o primjeru nekranskog gnosticizma koji sadri ve razvijen mit o iskupite-
lju. S druge strane, njegova bliska povezanost sa idovskom apokaliptikom preda-
jom navodi na pomisao da je moda rije o prijelaznom stupnju u razvoju od idov-
ske do gnostike apokalipse. Mogue je da je u ovome sluaju posrijedi vrlo rano dje-
lo, vjerojatno iz prvog ili drugog stoljea, iako ne postoje jasne naznake o tonom da-
tumu nastanka. Otkrivenje po Adamu je setijansko djelo, u smislu da su Set i njego-
vo potomstvo uvari znanja; nema, meutim, veih slinosti sa opisom setijanaca ko-
jeg nalazimo kod Hipolita (Ref. V.19-21) ili Epifana (Pan. 39). Unutar same zbir-
ke Nag Hammadi djelo ima mnogo toga zajednikog sa Evaneljem po Egipanima
(III,2), koje je vjerojatno kristijaniziram verzija prie. Zbog koritenja tri niza ane-
oskih imena koja ne susreemo esto u gnostikim djelima (Abrasax, Sablo i Gama-
liel, 75,22-23; Micheu, Michar i Mnesinous, 84,5-6; Iesseus Mazareus Iessedekeus,
85,30-31), postoje slinosti izmeu Otkrivenja po Adamu i Neimenovanog teksta iz
Bruce Kodeksa, Evanelja po Egipanima, Zostrijana (VIII, 1) te Trimorfne Proteno-
je (XIII, 1). Uz to, neki od ovih tekstova dijele interes za lik Seta, te brigu oko tuma-
enja krtenja, iskazujui tako barem udaljenu vezu sa (idovskim) baptistikim kru-
govima.
Postoje reference na "otkrivenja Adamova" u zapisima hereziologa Epifana (4.
st.), a i manihejski zapisi spominju "otkrivenje Adamovo", no ni u jednome od ova
dva sluaja ne moemo nai nikakvih izravnih poveznica sa ovim traktatom.
(George W. MacRae)
Mogunost daje trei iluminator, opisan u 76,8-77,18, u stvari Krist, i dalje ostaje
otvorena. Pobornici te teorije spore da je upravo neodreenost aluzija ono to se mo-
e oekivati od apokaliptinog djela. Apokaliptina predaja nije, meutim, sprijeila
autora da bude prilino odreen u pogledu Potopa. Isto tako, pojedinosti koje se nazi-
ru iz opisa iluminatora samo djelomino odgovaraju tradicionalnim opisima Kristo-
va dolaska: On e doi u velikoj slavi, donijeti znanje o vjenome Bogu, i izvesti u-
da. Bog sila razgnjevit e se, i u tom trenutku slava e se povui. Tijelo ovjeka koji
je bio iluminator dok je bio u slavi, bit e kanjeno. Ne saznajemo oblik kazne niti je
li zavrila smru, a ne spominje se niti uskrsnue. U pitanju je, dakle, opis karizma-
tinog lika koji je doao u sukob sa vlastima i zbog toga bio kanjen. Ne postoji neki
uvjerljivi razlog za identificiranje tog lika sa Kristom.
'avovi' u tekstu otvorili su prostor strunjacima zainteresiranima za prouava-
nje izvora. Osim gore spomenute pretpostavke daje dugi himniki dio (13 Kraljev-
stava) izvorno bio samostalno djelo, valja spomenuti jo dvije pretpostavke. Jedna
od njih je da je traktat izvorno zavravao sa 84,3, i da je ostatak naknadno dodan (i-
ni se, naime, da ima vlastitu temu - protivljenje krtenju vodom). Druga je da je trak-
tat nastao spajanjem dvaju razliitih tekstova-izvornika od strane redaktora, koji je i
sam dodao svoj prilog. Sljedei pasusi za koje se tvrdi da se nalaze na poetku poje-
dinih tekstova-izvornika, podupiru potonju teoriju: (A) 64,6-65,23; 66,12-67,11; (B)
65,24-66,12; 67,12-67,21).
(Douglas M. Parrott)
OTKRIVENJE PO ADAMU
V 64, 1-85, 32
Otkrivenje po Adamu
Otkrivenje koje je Adam u sedamstotoj godini ispripovijedao svo-
me sinu Setu, rekavi, "Pouj moje rijei, Sete, sine moj. Kada me Gos-
podin stvorio od zemlje zajedno sa tvojom majkom Evom, iao sam s
njom u slavi koju je ona vidjela u eonu iz kojeg potekosmo. Ona me po-
uila rijei znanja vjenoga boga. I nas dvoje bili smo poput velikih vje-
nih anela, jer bijasmo vie od Boga koji nas je stvorio, i sila koje su s
njime, koje nismo poznavali.
"Bog nas tada, on koji je vladar eona i sila, razdvoji u svojemu gnje-
vu. I postadosmo dva eona, a slava koja bijae u naim srcima napusti
nas, mene i majku tvoju Evu, skupa s prvim znanjem koje je u nama di-
salo. I ona (slava) pobjee od nas; i ue u [...] velike [...] koji 65 [su po-
tekli], ne iz ovoga eona iz kojeg mi potekosmo, ja i Eva, tvoja majka.
Ve je ono (znanje) ulo u sjeme velikih eona. Iz ovog sam te razloga ja
nazvao imenom ovjeka koji je sjeme velikog narataja, ili iz kojeg (do-
lazi). Nakon tih dana, vjeno se znanje Boga povuklo daleko od mene i
majke tvoje Eve. Od tog smo vremena uili o mrtvim stvarima, kao lju-
di. Tada smo prepoznali boga koji nas je stvorio. Jer, nisu nam bile ne-
poznate njegove moi. I sluili smo mu u strahu i suanjstvu. Nakon tih
(dogaaja) tama je ispunila naa srca. I snivao sam u misli svoga srca.
"I vidjeh tri ovjeka pred sobom, oblija kojih ne bijah u stanju ra-
zabrati, budui da nisu bili sile boga koji nas je [stvorio]. Nadili su [...]
slavu, i [...] ljudi [...] 66 rekavi mi, 'Ustani, Adame, iz sna smrti, i po-
uj o eonu i sjemenu ovjeka kojem je doao ivot, koji je potekao od
tebe i Eve, tvoje ene.'
"Kada zauh ove rijei od velikih ljudi koji su preda mnom stajali,
zavapismo, ja i Eva, u srcima svojim. A Gospodin, bog koji nas je stvo-
rio, stajae pred nama. I ree nam, 'Adame, zato ste zavapili u srcima
svojim? Zar ne znate da sam ja bog koji vas je stvorio? I udahnuo sam
u vas duh ivota kao ivu duu.' Tama nam je tad zastrla oi.
"Potom bog, koji nas je stvorio, stvori sina iz sebe [i] Eve, [tvoje
majke], za [... 67 u] misli moje [...].Osjetih slatku elju za tvojom maj-
kom. I snaga vjenoga znanja uvenu u nama, i slabost nas stade progo-
niti. I dani naih ivota postadoe malobrojni. Jer, znao sam da sam pao
pod vlast smrti.
"Sada u ti, sine moj Sete, otkriti stvari koje su meni otkrili oni lju-
di koji su se preda mnom ukazali: kada doe kraj mojim danima, i kada
dani ovog [narataja] okonaju, [tada ...] rob [...] (str. 68 prazna) 69
"Jer, silne e kie bog svemogui izliti, [kako bi] unitio [sve] lju-
de {svemogueg boga, i kako bi mogao unititi sve ljude} na zemlji,
zbog onoga za ime tragaju, skupa sa [onima iz] sjemena ovjeka na
koje je preao ivot znanja, koje je iz mene poteklo [i] Eve, tvoje maj-
ke. Jer, oni mu bijahu nepoznati. Nakon toga veliki e aneli doi s vi-
sokih oblaka, i oni e te ljude odvesti na mjesto gdje prebiva duh ivo-
ta [...] 70 slava [...] ondje, [...] doli s neba na zemlju. I cijelo e [mno-
tvo] ljudi [tad] progutati [voda].
"Gnjev Boji tad e se stiati. I on e poslati svoje moi k vodi, i dat
[e] mo svoju svojim sinovima i njihovim enama pomou korablje,
skupa sa ivotinjama koje su mu drage, i pticama nebeskim koje je po-
zvao i pustio na zemlju. I bog e rei Noi - kojeg e narataji zvati Deu-
kalion -, 'Evo, spasio sam <te> u korablji skupa sa enom tvojom, i si-
novima tvojim, i njihovim enama, i njihovim ivotinjama i pticama
[nebeskim], koje si pozvao [i pustio na zemlju]. 71 Dajem ti, stoga,
[zemlju] - tebi i sinovima tvojim. Kao kralj e njome vladati - ti i si-
novi tvoji. I od tebe nee izai sjeme ljudi koji preda mnom ne stoje u
drugoj slavi.'
"I oni e tad postati poput oblaka velike svjetlosti. Doi e ljudi ko-
ji su odvojeni od znanja o velikim eonima i anelima. Stat e pred Nou
i eone. I Bog e rei Noi, 'Zato si se udaljio od onog to sam ti rekao?
Stvorio si drugi narataj kako bi prezreo moju mo.' Noa e tad rei,
'Posvjedoit u pred tvojom moi da narataji tih ljudi nisu [iz mene]
potekli, niti [iz sinova mojih. ...] 72 znanje.
"I [on] e [...] te ljude, i dovesti ih u pravu zemlju, i podii im sveto
prebivalite. I zvat e ih se tim imenom, i obitavat e ondje est stotina
godina u znanju o nepropadljivosti. I aneli velikoga svjetla bit e s nji-
ma. I nikakvo zlo nee ui u njihova srca, samo znanje boga.
"Noa e tada cijelu zemlju razdijeliti izmeu svojih sinova, Hama,
Jafeta i ema. Rei e im, 'Sinovi moji, poujte moje rijei. Evo, zem-
lju sam meu vama razdijelio. No, sluite mu u strahu i suanjstvu do
svretka svojih dana. Ne dopustite da se vae sjeme okrene od lica sve-
mogueg boga. [...] ja i vaa [...] 73 sin Noin, '[Moje] e sjeme [bi-
ti] sretno pod tobom i tvojom vladavinom. Zapeati je vrstom rukom,
strahom i zapovijedi svojom, kako sjeme koje iz mene potekne ne po-
eli okrenuti se od tebe i svemogueg boga, ve da slui u poniznosti i
strahu od njegova znanja.'
"Drugi e tada od sjemena Hamova i Jafetova doi, etristo tisua
ljudi, i ui e u drugu zemlju, i biti ondje sa onim ljudima koji poteko-
e iz velikog, vjenog znanja. Jer, sjena njihove moi titit e one ko-
ji s njima ive od svega zla i neistih elja. Sjeme Hama i Jafeta osno-
vat e potom dvanaest kraljevstava, a i njihovo e sjeme [isto tako] ui
u kraljevstvo drugih ljudi.
"[Potom ...] posavjetovat e se [...] eoni [..,] 74 koji su mrtvi, od ve-
likih eona nepropadljivosti. I poi e Saklasu, bogu svome. Poi e si-
lama, optuujui velike ljude koji su u njihovoj slavi.
"Rei e Saklasu, 'Kakva je mo ovih to pred tobom stoje, koji su
uzeti od sjemena Hamova i Jafetova, koji broje etristo <tisua> ljudi?
Primljeni su u drugi eon iz kojeg su potekli, i izokrenuli su svu slavu
tvoje moi i tvoju vlast. Jer, Noino je sjeme preko njegovih sinova tvo-
ju volju vrilo, a (to isto) inile su i sve one sile u eonima nad kojima
tvoja mo vlada, no ti ljudi, i oni koji u njihovoj slavi borave, tvoju vo-
lju nisu vrili. Odvratili su od tebe svjetinu.'
"Bog eona dat e im potom (neke) od onih koji [mu] slue [...] oni
e stii do zemlje 75 gdje su veliki ljudi koji sebe nisu ukaljali, niti e
se ukaljati ikakvim udnjama. Jer, njihova dua nije dola od okaljane
ruke, ve je dola iz uzviene zapovijedi vjenoga anela. Vatra, sum-
por i katran sruit e se tada na njih, a vatra i (neprozirna) tama prekrit
e te eone, i pomrait e se oi sila iluminatora, i eoni ih nee moi vid-
jeti. Spustit e se veliki oblaci svjetlosti, i drugi oblaci svjetlosti spustit
e se na njih iz velikih eona.
"Abrasax, Sablo i Gamaliel sii e i izbaviti te ljude iz vatre i gnje-
va, i uznijeti ih iznad eona i vladara nad [silama], i [odnijeti] ih [...] i-
vota [...] i odnijeti ih [...] eona [... 76 prebivalite] [velikih ...] ondje sa
svetim anelima i eonima. Ljudi e biti nalik tim anelima, jer oni im
nisu nepoznati. Oni djeluju u neiezivome sjemenu.
"I opet e, po trei put, iluminator znanja proi u velikoj slavi, ka-
ko bi ostavio (neto) od sjemena Noe i sinova Hama i Jafeta - kako bi
za sebe ostavio stabla koja raaju plodove. I izbavit e njihove due od
smrti. Jer, cijelo stvaranje koje je nastalo iz mrtve zemlje bit e pod vla-
u smrti. No oni koji promiljaju o znanju vjenoga Boga, u svojim sr-
cima nee propasti. Jer, oni nisu primili duh samo iz tog kraljevstva,
ve (ga) primie iz [...] vjenoga anela. [...] iluminator [... e] sii na
[... koja je] mrtva [...] 77 Seta. I on e stvarati znamene i uda u znak
prezira spram sila i njihova vladara.
"Bog sila tad e se uznemiriti, i rei, 'Kakva je mo ovoga ovjeka
koji je uzvieniji od nas?' I veliki e gnjev tada potaknuti protiv tog ov-
jeka. Slava e se povui i prebivati u svetim kuama koje je za se odab-
rala. I sile je nee moi vidjeti, niti e vidjeti iluminatora. I kaznit e ta-
da tijelo ovjeka kojem je doao duh sveti.
"I aneli i svi narataji sila izgovarat e ime u zabludi, pitajui 'Odak-
le ona (zabluda) dolazi?' ili 'Odakle dolaze rijei prijevare, to nijed-
na sila nije otkrila?
"Prvo kraljevstvo [o njemu kae]
[da] je doao [iz...]. 78 Duh [...] u nebo.
Na nebesima je othranjen.
Primio je njihovu slavu i mo. Doao je na grudi svoje majke.
I tako je doao do vode.
"Drugo kraljevstvo o njemu kae
da je potekao od velikoga proroka. I ptica je dola, uzela novoro-
ene, i odnijela ga na visoku planinu.
I othranile su ga ptice nebeske. I aneo je doao, i rekao mu,
'Ustani! Bog ti je podario slavu.'
Primio je slavu i mo.
I tako je doao do vode.
"Tree kraljevstvo o njemu kae
da je doao iz djevianske utrobe. Bijae izgnan iz svog grada, on
i njegova majka; i doveden je na naputeno mjesto.
Ondje bijae othranjen.
Doao je i primio slavu i mo.
I tako je doao do vode.
"[etvrto] kraljevstvo [o njemu] kae
[da] je doao [iz djevice. ...Solomon 79] ju bijae [traio], on i
Phersalo i Sauel i njegove vojske, koje je otposlao. Sam Solo-
mon posla svoju vojsku demona da potrae djevicu. I oni nisu
nali onu koju su traili, ve djevicu koja im je dana. Nju su oni
uhvatili. I Solomon ju uze. Djevica zanije i rodi dijete ondje.
Othranila ga je na rubu pustinje. Kada je stasao,
Primio je slavu i mo iz sjemena kojim je zaet.
I tako je doao do vode.
"A peto kraljevstvo o njemu kae
da je nastao iz kapi nebeske. I bijae baen u more. Ponor ga je
primio, rodio, i uznio ga na nebo.
Primio je slavu i mo.
I tako je doao do [vode],
"A esto kraljevstvo o njemu [kae]
da [... dolje] do eona 80 koji je ispod, kako bi [sakupila] cvijee.
I ona zae iz udnje za cvijeem. I rodi ga na tom mjestu.
Othranie ga aneli tog cvijetnjaka.
Primio je ondje slavu i mo.
I tako je doao do vode.
"A sedmo kraljevstvo o njemu kae
da je on kap, koja je sa nebesa pala na zemlju. Zmajevi je odve-
doe dolje do spilja. Ona posta dijete. I duh doe i uznije ga do
mjesta iz kojeg je potekla kap.
Primio je ondje slavu i mo.
I tako je doao do vode.
"A osmo kraljevstvo o njemu kae
da se oblak nadvio nad zemlju i obavio jedan kamen. On je iza-
ao iz njeg.
Aneli koji bijahu iznad oblaka othranie ga.
[Primio] je [ondje] slavu [i] mo.
I [tako je] doao do [vode]. 81
"A [deveto] kraljevstvo o njemu kae
da se od devet Muza jedna odvojila. Dola je do visoke planine
i (neko) vrijeme ondje provela, kako bi samu sebe poeljela i
tako postala androgina. Ispunila je svoju elju i zaela iz svo-
je udnje. On bi roen.
Aneli koji bijahu iznad udnje othranie ga.
Primio je ondje slavu i mo.
I tako je doao do vode.
"A deseto kraljevstvo o njemu kae
da je njegov bog volio oblak udnje. Zaeo ga je u svojoj ruci, i
bacio na oblak iznad sebe (neto) od kapi, i on bi roen.
Primio je ondje slavu i mo.
I tako je doao do vode.
"A jedanaesto kraljevstvo o njemu kae
da je otac poelio svoju [vlastitu] ker. I ona zae [sa] svojim
ocem. I odbaci [...] grobnice 82 u pustinji.
Aneo ga ondje othrani.
I tako je doao do vode.
"Dvanaesto kraljevstvo o njemu kae
da je doao od dva iluminatora.
Ondje bje othranjen.
Primio je ondje slavu i mo.
I tako je doao do vode.
"A trinaesto kraljevstvo o njemu kae
da je svako roenje njihova vladara rije.
I njegova rije ondje dobi snagu.
Primio je slavu i mo.
I tako je doao do vode,
Kako bi udnja tih sila mogla biti zadovoljena.
"No narataj koji nad sobom nema kralja kae da ga je Bog izabrao
iz svih eona. Uinio je da znanje neoskvrnutoga od istine [u] njemu pre-
biva. [On (ili: Ono)] ree, '[Iz] nepoznatog zraka, [iz] velikoga eona do-
ao je [veliki] iluminator. [I uinio je] 83 da sjaji narataj onih ljudi koje
je za se izabrao, kako bi mogli sjajiti nad cijelim eonom.'
"Sjeme, oni koji e primiti njegovo ime na vodi i (ono) od sviju njih,
borit e se tada protiv sile. I oblak tame nad njima e se nadviti.
"Ljudi e tad uskliknuti snanim glasom, i rei, 'Blagoslovljena je
dua tih ljudi, jer oni su spoznali Boga znanjem istine! Oni e, skupa s
anelima, ivjeti zauvijek, jer nisu bili okaljani udnjom, niti su ispuni-
li djela sila, ve stajahu u njegovu prisustvu u znanju Boga, poput svjet-
la koje izvire iz vatre i krvi.
"No mi, mi smo bezumno ispunili sva djela sila. Razmetali smo se
grijesima [svih] svojih djela. [Vikali] smo protiv [Boga istine] zbog
njegovih djela [...] 84 je vjean. Ovi su protiv naih duhova. Jer, sad
smo spoznali da e nam i due u samrtnom asu umrijeti."
"Glas tad do njih doe, i ree, 'Micheu i Michar i Mnesinous, vi ko-
ji ste proli sveto krtenje i ivu vodu, zato ste vikali protiv ivoga Bo-
ga razularenim glasovima i jezicima nad kojima nema zakona, i duama
punim krvi i opakih [postupaka?] Puni ste djela koja nisu istinita, no va-
i su postupci puni radosti i veselja. Okaljavi vodu ivota, povukli ste
je u volju sila kojima ste dani da im sluite.
' "I misao vaa nije kao misao onih ljudi kojima sudite [...] udnja
[...]. 85 Plod njihov ne vene. No, znat e se za njih sve do velikih eona,
jer rijei koje su uvali, o Bogu eona, nisu sauvane u knjizi, niti su za-
pisane. Aneoska e (bia) njih donijeti, njih za koje svi narataji ljudi
nee znati. Jer, oni e biti na visokoj gori, na stijeni istine. I bit e, sto-
ga, nazvani "Rijei Nepropadljivosti [i] Istine", za one koji znaju vje-
noga Boga u mudrosti i znanju i uenju anela zanavijek, budui da on
sve znade.'"
Ovo su otkrivenja koje je Adam prenio sinu svome Setu, i sin je o
njima pouio svoje sjeme. Ovo je skriveno znanje Adama, koje je dao
Setu, to je sveto krtenje onih koji znaju vjeno znanje kroz one roe-
ne od rijei i nepropadljivih iluminatora, koji su doli iz svetoga sjeme-
na: Yesseusa, Mazareusa, [Yesse]dekeusa, [ive] Vode.
Otkrivenje po Adamu
DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA (VI,1)
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Prijevod:
DOUGLAS M. PARROTT i R. MCL. WILSON
Naslov se ovog djela pojavljuje tek na kraju traktata. Na prvi pogled javlja se do-
jam da je rije o trinaest apostola (Petru i dvanaestorici drugih), no iitavanjem tek-
sta postaje jasno da je najvjerojatnije rije o dvama razliitim "djelima": djelima Pet-
ra (1,30-5,5) i djelima skupine apostola (5,5-12,19). Naslov je, ipak, manje vaan,
budui da je brojka dvanaest proturjena eksplicitnim tvrdnjama u tekstu da je ueni-
ka bilo jedanaest (9,20-21).
Traktat moemo podijeliti u etiri vee cjeline:
1. Uvodni dio, koji postavlja narativni okvir. Prvih sedam redaka vjerojatno je sa-
dravalo neke naznake o prvotnom okviru radnje i svrsi. Pripovjeda je Petar (1,30),
a posrijedi je razdoblje nakon raspea, budui da apostoli kreu na putovanje na vlas-
titu inicijativu, i Isus nije sa njima. injenica, meutim, da je prisutno samo jedanaest
uenika navodi na zakljuak da jo nije dolo do uzaaa. Odluivi zajedno krenuti
na put propovijedanja, apostoli pronalaze brod i isplovljavaju (1,16-26), preputajui
Gospodinu da im odabere odredite. Brod pristaje u otokom gradu koji se zove Na-
seobina, i Petar odlazi raspitati se za smjetaj.
2) Petar susree trgovca biserima i saznaje kako ga doivljavaju bogati a kako si-
romani (2,10-5,18). On primjeuje kako mu bogati okreu lea dok izvikuje svoju
robu na prodaju, jer smatraju daje zapravo i nema. Siromani, naprotiv, hrle do njega
iako nemaju ime kupiti njegovu robu, jer, bili bi zadovoljni samo i da vide biser. Tr-
govac im obeaje pokloniti jedan biser ako pou u njegov grad. Siromani ispituju Pe-
tra o opasnostima koje vrebaju na putu u grad. Petar im kazuje ono to je uo, i okre-
e se trgovcu, raspitujui se za njegovo ime i o tekoama na putu. Trgovac mu odgo-
vara da mu je ime Lithargoel, to je u tekstu protumaeno kao lagani kamen, nalik ga-
zeli (odnosno, sjajan poput gazelina oka), po svoj prilici biser.
3) Putovanje Petra i njegovih prijatelja u Lithargoelov grad (5,19-8,11), po Lit-
hargoelovim uputama. Jedini nain da se pripreme za putovanje u grad "devet dveri"
jest potpuno odricanje od svih posjeda, i strogo pridravanje posta, kako ne bi posje-
dovali nita to bi pljakai mogli poeljeti (5,19-6,8). Sve to trebaju Isusovo je ime
(6,9-19). Petar potom doivljava viziju gradskih bedema okruenih valovima. Zna-
enje vizije protumaeno je u kratkom razgovoru Petra i jednog starca. Petar i njego-
vi uenici kreu na put u grad.
4) Lithargoel se pojavljuje kao lijenik, razotkriva se kao Isus Krist i daje zada-
tak jedanaestorici uenika (8,11-12,9). Lithargoel izlazi iz grada preruen u lijeni-
ka i kazuje da e im pokazati gdje ivi Lithargoel (8,11-35). Meutim, umjesto da to
uini, on se razotkriva kao Isus Krist (9,1-19), u razgovoru sa Petrom kojeg nalazimo
kod Mateja 16,13-19. Uenici padaju niice u znak tovanja i pokazuju spremnost da
izvre njegovu volju. Krist, koji se nadalje naziva Gospodin, daje im kutiju i torbu s
lijekovima, te ih upuuje da se vrate u Naseobinu, grad iz kojeg su doli. Zadaa im je
poduavati i propovijedati vjernima, naroito siromanima (9,1-10,13). Petar primje-
uje kako im nemaju to dati, budui da su se svega odrekli, no Gospodin istie ka-
ko imaju njegovo ime, koje je vrednije od svega (10,13-30). Nakon rasprave, razgo-
vor zavrava Kristovom opomenom da izbjegavaju bogate. Uenici prihvaaju naput-
ke i Gospodin odlazi.
Tekst je kompozitan, to se moe primijetiti na mjestima gdje se razliiti odsje-
ci ne podudaraju. Tako, primjerice, izmeu drugog i treeg dijela itatelj oekuje da
e siromani otii u grad trgovca biserima, no to ine samo uenici; dva su razliita
objanjenja za Petrove upite o putu; itatelj je nepripremljen za Petrov upit o trgov-
evu imenu, te ostaje iznenaen to se put do otokog grada moe prijei pjeice. Ne-
koliko je primjera problema izmeu etvrtog dijela i ranijih dijelova: iznenadni prela-
zak u tree lice pripovijedanja; podatak da se od uenika oekuje da nastave svoj put
propovijedanja kranima (10,46) (na poetku se stjee dojam da su uenici kreta-
li u misiju u nekranski svijet), kao i prisutnost eksplicitnih pravila crkvenog ivo-
ta u zakljuku traktata.
ini se da je urednik sabrao etiri izvorno neovisne pripovijesti. Tri su vjerojat-
no poinjale kao parabola ili alegorija, nalikujui donekle onima iz Pastira Hermasa:
pria o trgovcu biserima kojeg bogati odbacuju a siromani prihvaaju; pripovijest o
gradu Naseobini okruenom bedemima (u treem dijelu, gore), te pripovijest o puto-
vanju za iji je uspjean svretak potrebno u potpunosti se odrei hrane i svih dobara.
etvrta pripovijest govori o tome kako je Krist uputio uenike da prihvate slubu pro-
povijedanja i iscjeljivanja siromanih i bolesnih krana. Ove pripovijesti meusobno
povezuje prisutnost Petra i drugih uenika, i kao i ime Lithargoel, koje povezuje tr-
govca biserima u drugom dijelu sa onime koji daje upute za put u treem dijelu, a kas-
nije i sa Kristom, u etvrtom dijelu, koji uenike stavlja u slubu.
ini se da je pripovjedaka namjera posljednjeg urednika bila da opie priprema-
nje uenika za apostolska djela. Tijekom pripovijedanja, urednik mijenja vremenski
okvir od najranijeg apostolskog razdoblja do svog vlastitog vremena. Kao posljedi-
ca toga, na kraju posljednjeg dijela uviamo da se ne radi zapravo o poslanju izvornih
uenika, nego o njihovim nasljednicima. Stjee se dojam da je namjera urednika bila
podsjetiti crkvene oce svog vremena na njihovu istinsku misiju.
Mogue je da je Lithargoel izvorno bio nekransko boanstvo, no budui da ni-
je sauvan nikakav pismeni trag o kultu Lithargoela, ini se loginijim da je namjera
te kovanice bila poistovjeenje sa Isusom Kristom (9,8-15). (Vidi Djela Petrova 20
i Otk 2, 17). Prikaz Krista kao lijenika moda je bio odgovor na rairenost Asklepi-
jevog kulta.
Pretpostavke da je ovaj traktat gnostiki vie su se temeljile na injenici da je pro-
naen u zbirci Nag Hammadi nego na obiljejima samoga teksta. Kao o je ve spo-
menuto (vidi uvod u Asklepija 21-29 [VI,8]), kodeks u kojem je pronaen nije sam po
sebi gnostiki, ve prije zbirka raznorodnih duhovnih djela o konanoj sudbini due.
U samom traktatu ne moe se pronai mnogo toga to bi se kosilo sa doktrinom ras-
tue ortodoksije. Kristologija se temelji na liku boanskoga sina; raspee i Isusova
smrt, iako se ne spominju, dane su u naznakama (vidi 2,14). Temu apostolskog siro-
matva nalazimo i u Evaneljima, kao i polemiku protiv bogatih. Umjeren enkratitski
naglasak vidljiv je u zabrani jedenja mesa, no nita nije reeno o seksualnoj aktivnosti
ili braku. Ne ini se, stoga, da je traktat namijenjen ili da je iznikao unutar neke odre-
ene ranokranske sekte. Urednik ideoloki radije ostaje u okvirima ire crkve i za-
lae se za povratak apostolskog djelovanja crkvenih voa.
Malo je vjerojatno da je ovaj traktat dio izgubljenog dijela apokrifnih Djela Petro-
vih, kako se pretpostavljalo (vidi uvod u Djelo Petrovo [BG,4]).
Djela Petrova i dvanaestorice apostola pripada u skupinu apokrifnih Djela iz dru-
gog i treeg stoljea; s onima kasnijima ima vrlo malo toga zajednikog. Slinosti ne-
kih njegovih dijelova sa Pastirom Hermasom upuuju na drugo stoljee kao datum na-
stanka.
DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA
VI 1,1-12, 22
[...] koja [...] svrha [... : nakon ...] nas [...] apostoli. Otplovismo [...]
tijela. [Drugi] nisu utjeli tjeskobu u [svojim srcima]. I u srcima svojim,
mi bijasmo kao jedan. Sloili smo se ispuniti slubu koju nam je Gos-
podin dodijelio. I obvezasmo se jedan drugome.
Poli smo do mora u pogodan as, koji nam je Gospodin poslao. Na-
osmo na obali usidren brod, spreman za ukrcaj, i sa mornarima se do-
govorismo o naem dolasku na brod. Voljom Bojom, oni bijahu izuzet-
no prijazni prema nama. I nakon to smo se ukrcali, plovili smo cijeli
dan i cijelu no. Vjetar je tad napuhao jedra, i to nas je odvelo do male-
noga grada usred mora.
I ja, Petar, raspitah se o imenu tog grada meu graanima koji su
stajali u pristanitu. 2 [Jedan ovjek] meu [njima] mi odgovori, [i re-
e, "Ime] ovoga [grada jest Naseobina, to jest] Temelj [...] ustrajnost."
I voa [meu njima drao je] palminu granu na rubu [pristanita]. Na-
kon to smo pristali i iskrcali se [sa] svojom prtljagom, [pooh] u grad
da se raspitam o smjetaju.
I pojavi se ovjek opasan suknenim povezom kojeg je krasio zlatni
pojas, a na prsima [mu] bijae svezana marama koja mu se protezala
preko ramena, i pokrivala mu glavu i ruke.
Gledao sam u tog ovjeka, jer bijae prekrasan u liku i tijelu. Samo
sam etiri dijela njegova tijela mogao vidjeti: tabane, dio prsa, dlanove
na rukama i njegovo lice. Samo sam ovo mogao vidjeti. U lijevoj je ru-
ci drao korice poput (onih) na mojim knjigama, a u desnoj drveni tap.
Glas mu bijae zvonak dok je polako izgovarao, viui kroz grad, "Bi-
seri! Biseri!"
Pomislih, uistinu, da je on iz tog grada, i rekoh, "Brate moj i prijate-
lju!" 3 [On mi odgovori, i ree, "Dobro] si rekao, '[Brate moj i] prijate-
lju'. to je to to [eli] od mene?" Rekoh mu, "Da te [pitam] o smje-
taju za mene [i] moju brau, jer smo stranci u ovome gradu." On mi re-
e, "Iz ovog razloga i rekoh maloas, 'Brate moj i prijatelju', jer i ja
sam stranac ovdje, kao i vi."
I rekavi ovo, on povie, "Biseri! Biseri!" Bogatai iz tog grada uli
su njegov glas, i izvirili iz svojih soba. I neki su provirili iz odaja u svo-
jim kuama, a drugi sa prozora na katu. I nisu vidjeli (da bi) ita od nje-
ga (mogli dobiti), jer, nije imao torbu na leima, niti ikakav zaveljaj
ispod svojih halja. I, s prijezirom, odbie ak i svratiti pozornost na nj.
A on sam nije im se otkrio. I vratie se u svoje odaje, i rekoe, "Ovaj
nam se ovjek ruga".
A siromani [tog grada] zauli su njegov 4 [glas, i sjatili se] oko ov-
jeka [koji prodaje bisere. I rekoe mu], "Molimo te, [pokai nam] biser,
[kako bismo ga vidjeli] svojim (vlastitim) oima. Jer, mi smo siroma-
ni, i nemamo toliko [...] cijena da ga platimo. Ali [pokai nam] kako bi-
smo mogli rei prijateljima svojim da [smo vidjeli] biser svojim (vlas-
titim) oima." On im odgovori, i ree, "Ako je mogue, doite u moj
grad, pa u vam ga ne samo pokazati, nego i pokloniti."
Siromani tog grada, uvi ovo, rekoe, "Budui da smo prosjaci, mi
znamo da nitko ne daje biser prosjaku, ve (se) obino daje kruh i no-
vac. Veliku bi nam ljubaznost ukazao da nam pokae biser, da ga vi-
dimo, kako bismo svojim prijateljima s ponosom rekli da smo vidje-
li biser, (vlastitim) oima" -jer, takvo to ne via se meu siromani-
ma, naroito ne meu prosjacima (poput njih). On odgovori, (i) ree
im, "Ako je mogue, doite u moj grad, pa u vam ga ne samo pokaza-
ti, nego i pokloniti." I sirotinja i prosjaci obradovae se zbog 5 ovje-
ka [koji poklanja].
[I ljudi upitae Petra] o tekoama. Petar odgovori [i ree] ono to
je uo o [tekoama] na putu. Jer, oni su [tumai] tekoa u svom po-
slanju.
On ree ovjeku koji prodaje ovaj biser, "elim znati tvoje ime i te-
koe na putu do tvog grada, jer mi smo stranci i sluge Boje. Neophod-
no je da u svakome gradu irimo rije Boju, u skladu." On odgovori i
ree, "Ako pitate za moje ime, ime mi je Lithargoel, to znai svijetao
kamen, nalik gazeli."
"A to se puta do grada (tie), o kojem si me pitao, rei u ti o tome.
Nitko ne moe krenuti tim putem osim onoga tko je ostavio sve to ima
i svakodnevno postio. Jer, brojni su pljakai i divlje zvijeri na tom pu-
tu. Onoga tko sa sobom nosi kruh na taj put, crni psi ubijaju zbog kru-
ha. Onoga tko nosi skupo ruho ovoga svijeta sa sobom, razbojnici ubi-
jaju 6 [zbog] ruha. [Onoga tko nosi] vodu [sa sobom, vukovi zbog vo-
de ubijaju], budui da su nje edni. [Onoga tko] je eljan [mesa] i povr-
a, lavovi jedu zbog mesa. [Ako] izbjegne lavovima, bikovi ga prodi-
ru zbog povra."
I kada sam [ovo] uo, ja u sebi uzdahnem. "[Velike] su potekoe na
putu! Kada bi nam bar Isus dao snage da njime kroimo!" On me pogle-
da budui da mi je lice bilo tuno, i ja uzdahnem. On ree, "Zbog ega
uzdie, ako uistinu zna ovo ime 'Isus' i vjeruje u njega? On je velika
mo koja daje snagu. Jer, i ja isto vjerujem u Oca koji ga je poslao."
Ja mu odvratih, "Koje je ime mjesta kamo ide, tvog grada?" On mi
ree, "Ime moga grada je 'Devet dveri'. Zahvalimo se Bogu to ne zabo-
ravljamo da su deseta u glavi." Nakon ovoga, ja pooh od njega u miru.
I upravo kad sam kanio poi i pozvati svoje prijatelje, ugledah va-
love i visoke zidine kako okruuju grad. Ostao sam zadivljen prizorom
kojeg vidjeh. I ugledah starca koji je sjedio, i upitah ga je li ime ovog
grada uistinu 7 [Naseobina]. On [..., "Naseobina...]." I ree mi, "[Istinu
zbori], jer mi [ivimo] ovdje zbog toga [to ustrajemo]."
[Odgovorih mu], "Pravo [...] su ga ljudi imenovali [...], jer gradove
nastanjuju svi oni [koji] su podnijeli svoje suenje, i iz njih dolazi dra-
gocjeno kraljevstvo, zbog toga to ustraju usred apostazija i tekoa ko-
je donose oluje. I bit e zato naseljeni gradovi svih onih koji ustraju pod
teretom jarma vjere, i oni e biti ukljueni u kraljevstvo nebesko."
Pourio sam da dozovem svoje prijatelje kako bismo poli u grad u
koji nas je on, Lithargoel, uputio. I u vrstoj vjeri ostavismo sve kako
nam je i rekao. Uspjesmo izbjei razbojnicima, jer nisu na nama mog-
li pronai ruha. Uspjesmo izbjei vukovima, jer nisu kod nas nali vo-
de za kojom su eali. Uspjesmo izbjei lavovima, jer nisu u nama na-
li udnju za mesom. 8 [Uspjesmo izbjei bikovima ... nisu uspjeli pro-
nai] povra.
I velika nas radost [obuze i] pomirljiva bezbrinost, [poput one] na-
ega Gospodina. [Poinusmo] ispred dveri, razgovarajui jedan s dru-
gime o [onome] to nisu iskuenja ovoga [svijeta]. Nastavismo radije u
promiljanju vjere.
I dok smo razgovarali o razbojnicima koje smo uspjeli izbjei na
putu, ugledasmo Lithargoela, koji bijae izmijenjen, kako nam prila-
zi. Imao je lik lijenika, budui da je ispod ruke nosio kutiju s melemi-
ma, a mladi ga je naunik pratio nosei torbu punu lijekova. Nismo ga
prepoznali.
Petar mu se obrati i ree, "eljeli bismo da nam uini uslugu, bu-
dui da smo stranci, i da nas odvede do Lithargoelove kue prije ne-
go se spusti veer." On ree, "Drage u vam je volje pokazati, ali, izne-
naen sam to znate ovog dobrog ovjeka. Jer, on se ne otkriva svako-
mu, budui da je on sin velikog kralja. Otpoinite malo, kako bih mo-
gao otii i izlijeiti ovog ovjeka, a potom u se (vratiti)." Pourio je i
ubrzo 9 se (vratio).
I ree Petru, "Petre!" A Petar se uplai, jer, kako je on znao da je nje-
mu ime Petar? Petar odgovori Spasitelju, "Kako to da me poznaje, kad
me zove imenom?" Lithargoel odgovori, "elim te upitati, tko ti je dao
im Petar?" On mu ree, "Isus Krist, sin ivoga Boga. On mi je dao to
ime." On odgovori i ree, "Taj sam! Prepoznaj me Petre." I on otpusti
svoje ruho, kojim bijae ogrnut - ono u koje se preodjenuo zbog nas -
otkrivajui nam u istini tko je.
Padosmo niice na zemlju pred njim, i stadosmo mu se klanjati. Bi-
lo nas je jedanaest uenika. On je ispruio svoju ruku i pokazao nam da
ustanemo. Ponizno smo s njime govorili, glava pognutih jer ga ne bija-
smo vrijedni. Rekosmo mu, "to poeli, to emo uiniti. No, daj nam
snage da uvijek moemo vriti volju tvoju."
On im dade kutiju s melemima i torbu koja je bila u rukama mladog
naunika, i zapovjedi sljedee 10, "Vratite se u grad iz kojeg ste doli,
koji se zove Naseobina. I ustrajte i dalje u tome da pouavate sve one
koji su povjerovali u moje ime, budui da sam ja izdrao sve poteko-
e vjere. Dat u vam vau nagradu. Sirotinji toga grada dajte to im tre-
ba za ivot, dok im ja ne dam ono to je bolje, ono to sam rekao da u
vam pokloniti."
Petar odgovori i ree, "Gospodine, pouio si nas da odbacimo svijet
i sve to je u njemu, i zbog tebe smo ga se mi odrekli. Ono to nas (sad)
brine jest kruh svagdanji. Jer, gdje da naemo to ime bismo se pobri-
nuli za sirotinju kako si nam zapovjedio?"
Gospodin odgovori i ree, "O, Petre, neophodno je da shvati para-
bolu koju sam ti rekao! Zar ne shvaa da moje ime, koje propovijeda,
nadilazi sva bogatstva, i da mudrost Boja nadilazi svo zlato, i srebro,
i drago kamenje?"
I dade im torbu s lijekovima i ree, "Lijeite sve bolesne u gradu,
koji vjeruju 11 [u] moje ime." Petar se skanjivao da mu se opet obra-
ti, i dade znak onome pored sebe, Ivanu, "Ti sad govori." Ivan odgo-
vori i ree, "Gospodine, bojimo se pred tobom mnogo govoriti. No, ti
si taj koji od nas trai da se bavimo ovom vjetinom, a nitko od nas ni-
je uio za lijenika. Kako emo onda znati lijeiti tijela kao to si nam
zapovjedio?"
On im odgovori, "Dobro zbori, Ivane, jer ja znam da lijenici ovo-
ga svijeta lijee ono to pripada svijetu. Lijenici due, meutim, lijee
srce. Lijeite prvo tijela, kako bi kroz stvarne moi lijeenja njihovih ti-
jela, bez ovozemaljskih lijekova, oni mogli vjerovati u vas, da isto tako
posjedujete i moi izljeenja bolesti srca."
"S bogataima iz tog grada, meutim, onima koji nisu smatrali shod-
nim ni da me pogledaju, onima koji se s ponosom naslauju nad svojim
bogatstvom, s takvima 12 ne veerajte u njihovim [kuama], niti im bu-
dite prijatelji, kako ne bi utjecali na vas. Jer, mnogi u crkvi pristrani su
prema bogatima, budui da su i sami greni, pa doputaju grijeh i drugi-
ma. No, sudite im pravino, kako bi se vaa djela slavila, i kako bi mo-
je ime bilo slavljeno u crkvama." Uenici mu odgovorie, "Da, doista,
to je ono to nam prilii da inimo."
I padoe niice na zemlju i poklonie mu se. On im pokae da usta-
nu, a potom ih napusti u miru.
Djela Petrova
i dvanaestorice apostola
GROM: SAVRENI UM (VI,2)
Uvod:
GEORGE W. MACRAE
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Tekst po svemu sudei ima dva naslova: "Grom" nije sintaktiki povezan sa "Sa-
vrenim umom" ve je razdvojen dvotokom. U tekstu o njemu nema spomena (osim
ako se ne rekonstruira "[savreni] um" na 18,9)
Sadraj teksta Grom: Savreni um jedinstven je u itavoj knjinici Nag Hamma-
di, i veoma je neobian. Posrijedi je otkrivenje dano od enske osobe koja, osim u na-
slovu, nije specificirana. Djelo ne posjeduje jasnu strukturalnu podjelu, nego je napi-
sano u prvom licu, kombinirajui tri vrste izjava: objave u prvome licu jednine, upo-
zorenja o nunosti obraanja pozornosti na govornika, prijekori upueni onima koji
ne sluaju i ne ljube itd. Najistaknutije obiljeje teksta je da su samoobjave esto anti-
tetike, pa ak i paradoksalne. Paralelizam oblika upuuje na to da su one izvorno bi-
le dio himnike strukture.
Isti se anr (diskurs otkrivenja) moe pronai u brojnim drugim izvorima. U djelu
O podrijetlu svijeta (II,5) 114,7-15, nebeska Eva iznosi himniku samoobjavu, veo-
ma slinu onoj u Gromu (13,19-14,9), a tragovi iste grae, dodue ne u obliku samo-
objave, pojavljuje se u slinom kontekstu u Hipostazi Arhonata (II,4) 89,14-17. Zna-
ajno je da se taj odlomak iz Groma u djelu ne ponavlja, dok se mnoge druge samo-
objave u Gromu pojavljuju nekoliko puta, ponekad u razliitim oblicima. U nekim dru-
gim tekstovima iz zbirke Nag Hammadi, kao primjerice u Trimorfnoj Protenoji (XIII,1), i
poduem zavretku Ivanovog apokrifa (II,1: 30,11-31,25), nalazimo primjere samo-
objava u prvome licu jednine, no van antitetikog konteksta. Postoje tri zanimljive
paralele Gromu, po sadraju ili/i stilu, van korpusa djela iz Nag Hammadija. Jedan je
primjer poznata "Himna Kristova" iz Djela Ivanovih 94-96, u kojoj Krist pjeva o se-
bi u nizu antiteza i kontrasta, no bez uporabe formule "ja sam". Drugi je primjer odlo-
mak iz mandejske Ginze R, Knjige VI, takozvane "Knjige Dinanuktove", za koju se
openito smatra daje jedan od starijih dijelova Ginze. U njoj duh Evat izgovara for-
mulu koja sadri antiteze sline, no ne i istovjetne, onima iz Groma: "Ja sam smrt, ja
sam ivot. Ja sam tama, ja sam svjetlost. Ja sam zabluda, ja sam istina, itd." Trei je
primjer niz odlomaka iz drevne indijske knjievnosti, u kojoj Boanstvo daje kontrast-
ne ili kontradiktorne izjave bilo u prvom (Bhagavad-Gita IX, 16-19), ili drugom i tre-
em licu jednine (Atharva-Veda X, viii, 27-28; Svetasvatara Upanishad IV, 3). Ti prim-
jeri ukljuuju kako osobne ("Ti si ena, ti si mukarac"), tako i neosobne kategorije
("Smrt sam i besmrtnost, ono to nije i ono to jest").
U pogledu religijskih tradicija zastupljenih u zbirci Nag Hammadi, Grom je te-
ko klasificirati. On ne sadri jasne kranske, idovske ili gnostike naznake, te ne
pretpostavlja niti jedan poseban gnostiki mit. Postoje slinosti u tonu i stilu sa mud-
rosnim himnama iz biblijske mudrosne knjievnosti, a samoobjave su sline aretolo-
kim natpisima o Izidi. No, ako su viestruke izjave u tim djelima namijenjene istica-
nju univerzalnosti Izidine ili Boje mudrosti, moda su antitetike izjave sadrane u
Gromu nain isticanja nezemaljske transcendencije otkrivatelja.
(George W. MacRae)
Znanstvenici su esto pretpostavljali da je Grom gnostiki tekst, unato oprezu
Georgea MacRea. U skladu s time, isticalo se da enski lik valja shvatiti vie kao spoj
likova vie i nie Sofije koje nalazimo u gnostikoj literaturi. Pretpostavljalo se, isto
tako, da je enski lik Eva, kakvom je shvaaju gnostiki zapisi iz zbirke Nag Hamma-
di (vidi gore) i drugi tekstovi.
Ukljuimo li u razmatranje naslov teksta, enski lik koji govori naziva se Grom (u
grkom je jeziku ta rije enskoga roda), lik koji se mora shvatiti u kontekstu naslo-
va: Savreni um. U grkom mitu, hebrejskoj Bibliji, kao i u drugim izvorima, grom
dolazi od najvieg boga (Grci su ponekad Zeusa nazivali "Gromovnikom"). Grom je
nain na koji bog obznanjuje svoju prisutnost na zemlji. U ovom traktatu, Savreni je
um alegorija Groma, a odnosi se na prodiranje boanskoga u svijet (1,1-2). Razumi-
jevanje Savrenog uma vezano je uz stoiku koncepciju kozmike Pneume, aktivno-
ga, razumnoga elementa u svim stvarima, nainjenog od zraka i vatre. Smatralo se da
taj element proima sve podjele i dihotomije u ovome svijetu, te da je do odreenog
stupnja odgovoran za sve to se u svijetu dogaa. U svojoj manifestaciji kao razum,
mogao je, isto tako, poduiti one koji sluaju o putu u istinski ivot. (O slinoj ulozi
Groma vidi 20,26-27; 21,20-32.) Ovaj traktat, meutim, nije stoiki, budui da go-
vori o moi iznad Savrenog uma (1,1). No, zbog svoje koncepcije o prisutnosti bo-
anskoga u svim aspektima svijeta, on nije niti gnostiki, to znai da i dalje odolije-
va klasifikaciji.
(Douglas M. Parrot)
GROM: SAVRENI UM
(VI 13, 1-21,32)
Grom: Savreni um
Ja poslana sam iz moi,
I dola sam k onima koji me promiljaju,
Pronali su me oni koji za mnom tragaju.
Pogledajte me, vi koji me promiljate,
I vi to sluate, poujte.
Vi koji na me ekate, uzmite me k sebi.
I ne isputajte me iz vida.
I neka me va glas ne mrzi, niti nek ui vae to ine.
Nemojte za me ne znati, nigdje, nikada. Budite na oprezu!
Nemojte za me ne znati.
Jer ja sam prva i posljednja.
Ja sam aena i obeaena.
Ja sam kurva i svetica.
Ja sam supruga i djevica.
Ja sam <majka> i ki.
Ja sam dio svoje majke.
Ja sam nerotkinja
I mnogi su sinovi njezini.
Ja sam ona ije je vjenanje velianstveno,
I ja sam ona koja nije uzela mua.
Ja sam primalja i ona koja ne raa.
Ja sam utjeha svojih poroajnih boli.
Ja sam mladoenja i mlada,
I mu je moj onaj koji me zaeo.
Ja sam majka svoga oca,
I sestra svoga mua,
A on je moj sin.
I robinja sam onoga koji me pripremio.
Vladarica 14 sam potomstvu svome.
No, on je taj koji [me zaeo] prije vremena roenja.
On e biti moj potomak,
I moja je mo od njega.
Ja sam potpora njegove moi u mladosti njegovoj,
[a] on je meni potpora u mojoj starosti.
I to je volja njegova, meni je stvarnost.
Ja sam neshvatljiva tiina
I ideja koje se prisjea esto.
Ja sam glas iji je zvuk mnogostruk
I rije koja se viestruko javlja.
Ja sam izraz svoga imena.
Zato me ljubite vi koji me mrzite
I mrzite one koji me ljube?
Vi koji me poriete, priznajete me,
A vi koji me priznajete, poriete me.
Vi koji o meni govorite istinu, o meni laete,
A vi koji ste o meni lagali, govorite istinu o meni.
Vi koji me znadete, ne poznajete me,
Oni koji me ne znaju, nek me upoznaju.
Jer, ja sam znanje i neznanje.
Ja sam sram i drskost.
Ja sam besramna; ja sam posramljena.
Ja sam snaga i ja sam strah.
Ja sam rat i mir.
Pripazite na me.
Ja sam ona koja je osramoena, i uzviena.
Pozornost svratite na moju 15 bijedu i moje bogatstvo.
Ne budite oholi prema meni kada me bace na ovu zemlju,
[i] nai ete me u [onima koji] tek dolaze.
Ne traite me na gnojitu
Ne odlazite ostavljajui me odbaenu,
I nai ete me u kraljevstvima.
I ne traite me kada sam izopena i meu onima koji su
obeaeni i odbaeni,
Ne ismijavajte me.
I ne odbacujte me meu one koji su nasilno poklani.
Ali ja, ja sam suosjeajna i ja sam okrutna.
Budite na oprezu!
Ne mrzite moju poslunost
I ne ljubite moju samokontrolu.
U mojoj me slabosti ne zaboravite,
I ne bojte se moje moi.
Jer, zato prezirete moj strah
I proklinjete moj ponos?
No, ja sam ona koja postoji u svim strahovima
I snaga u drhtanju.
Ja sam ona koja je slaba,
I dobro mi je na ugodnome mjestu.
Ja sam nerazumna, i mudra.
Zato me mrzite u svojim vijeanjima?
Bit u tiha meu onima koji su tihi,
I pojavit u se, i govoriti. 16
Zato ste me zamrzili, Grci?
Zar zbog toga to sam barbar meu barbarima?
Jer, ja sam mudrost Grka
I znanje barbara.
Ja sam sud Grka i barbara.
[Ja] sam ona iji je odraz velianstven u Egiptu
i ona koja nema odraza meu barbarima.
Ja sam ona koju posvud mrze
I koju posvuda vole.
Ja sam ona koju zovu ivot,
A vi ste pozvali Smrt.
Ja sam ona koju zovu Zakon,
A vi ste pozvali Bezakonje.
Ja sam ona koju ste progonili,
I ona koju ste uhvatili.
Ja sam ona koju ste rasprili,
A vi ste me sakupili.
Ja sam ona pred kojom bijaste posramljeni,
A prema meni vi ste besramni.
Ja sam ona koja ne svetkuje,
I ona ije su svetkovine brojne.
Ja, ja sam bezbona,
I ona sam iji je Bog velik.
Ja sam ona koju promiljate,
A vi ste me prezreli.
Ja sam neuka,
A oni od mene ue.
Ja sam ona koju ste prezreli,
A vi o meni razmiljate.
Ona sam od koje ste se sakrili,
I meni se vi otkrivate.
I kad god se sakrijete,
Ja u se otkriti. 17
Jer, [kad god] se vi [otkrijete],
Ja [u se sakriti] od vas.
Oni koji imaju [...] tome [...] nerazumno [...].
Uzmite me [... razumijevanja] iz patnje,
I uzmite me k sebi iz razumijevanja [i] patnje.
I uzmite me k sebi iz mjesta koja su neugledna i ruevna,
I otmite od onih koji su dobri, makar i u runoi.
Iz srama, uzmite me k sebi besramno;
I iz besramnosti i srama, izgrdite moje dijelove u sebi.
I priite mi, vi koji me znate
I vi koji znate moje dijelove,
I postavite velike meu mala prva stvorenja.
Doite u djetinjstvo,
I ne prezirite ga to je maleno i neznatno.
I ne odbacujte veliinu u nekim dijelovima iz neznatnosti,
Jer neznatnosti se poznaju po veliinama.
Zbog ega me proklinjete i tujete?
Ranili ste me i imali ste milosti.
Ne odvajajte me od prvih 18 za koje ste [znali].
[I] ne izopujte, [niti] se od ikoga okreite
[...] okrenuti vas i [... upoznati] ga neete.
[...].
to je moje [...]
Ja znam one koji su [prvi], a oni poslije njih mene [poznaju].
Alija sam um [...] i poinak [...].
Ja sam znanje propitkivanja o sebi,
I pronaeno onih koji za mnom tragaju,
I zapovijed onih koji za me pitaju,
I mo moi u svome znanju
O anelima, koji na moj nalog bijahu poslani,
I o bogovima u njihovim dobima mojim savjetom,
I o duhovima svakog ovjeka koji sa mnom postoji,
I o enama koje u meni prebivaju.
Ja sam ona koja je tovana i slavljena,
I koja je s gnuanjem prezrena.
Ja sam mir,
I rat je zbog mene doao.
I ja sam stranac i graanin.
Ja sam tvar i ona koja nema tvari.
Oni koji nisu sa mnom povezani, za me ne znaju,
A oni koji su u mojoj tvari, oni su koji me znaju.
Oni koji su mi blizu za me ne znaju,
A oni koji su od mene daleko, oni su
me upoznali.
Na dan kada sam 19 [vam] blizu,
[vi] ste [od mene] daleko,
[a] ja kad [sam daleko] od vas,
tada sam vam [blizu].
[Ja sam ...] unutar.
[Ja sam ...] od prirode.
Ja sam [...] stvaranja [duhova].
[...] zahtjev dua.
[Ja sam] kontrola i nekontrolirana.
Ja sam jedinstvo i rasap.
Ja sam trajnost, i ja sam nestajanje.
Ja sam ispod,
I k meni se oni uspinju..
Ja sam sud i razrjeenje.
Ja, ja sam bezgrena,
I korijen grijeha iz mene potjee.
Ja sam pouda u (vanjskoj) pojavnosti,
I u meni postoji unutranja samokontrola.
Ja sam sluanje koje je svakom dostupno,
I govor koji se ne moe razumjeti.
Ja sam nijema i ne govorim,
I iznimna je raznovrsnost mojih rijei.
ujte me u blagosti, i nauite o meni u grubosti.
Ja sam ona iji se krik uje,
I ja sam baena na lice zemlje.
Ja pripremam kruh i svoj um iznutra.
Ja sam znanje o svom imenu.
Ja sam ona iji se krik uje,
I ja sluam. 20
Ja se pojavljujem i [...] hodam u [...] znamen moje [...].
Ja sam [...] obrana [...].
Ja sam ona koja se zove Istina,
I opaina [...].
Slavite me [...] i apuete protiv [mene].
Vi [koji] ste pobijeeni,
Sudite onima (koji su vas pobijedili) prije nego oni
vama presude,
Jer, u vama postoje sud i pristranost.
Ako vas ovaj osudi, tko e vas osloboditi?
Ili, ako vas on oslobodi, tko e vas moi zadrati?
Jer, ono to je u vama ono je to je izvan vas,
A onaj koji vas izvana oblikuje
Isti je onaj koji vam je oblikovao nutrinu.
I to vidite izvan sebe,
Vidite u sebi;
To je vidljivo i to je vae ruho.
Poujte me, vi koji sluate,
I uite iz mojih rijei, vi koji me znate.
Ja sam sluanje koje je svakom dostupno,
I govor koji se ne moe razumjeti.
Ja sam ime zvuka
I zvuk imena.
Ja sam znak pisma
I znak podjele.
I ja [...].
[...] 21 svjetlost [...].
[...] koji sluate [...] vama
[...] velika mo.
I [...] neu pomaknuti ime.
[...] onome koji me stvorio.
I izgovorit u njegovo ime.
Gledajte tada u njegove rijei
I sve zapise koji su dovreni.
Svratite pozornost, vi koji sluate
I vi, aneli, i vi koji ste poslani,
I vi duhovi koji ste ustali iz mrtvih.
Jer ja sam ona koja sama postoji,
I nemam nikoga tko bi meni sudio.
Jer, mnogo je lijepih oblika koji postoje u
Nebrojenim grijesima,
I razuzdanosti,
I sramotnim strastima,
I prolaznim zadovoljstvima,
Za koje se (ljudi) dre sve dok se ne otrijezne
I ne odu do svojega poivalita.
I mene e ondje nai,
I ivjet e,
I nee ponovo umrijeti.
KONANO UENJE (VI,3)
Uvod:
GEORGE W. MACRAE
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Trei traktat u Kodeksu VI nema jasne veze ni s onima koji mu prethode, ni sa
onima koji mu slijede. Rije je o izrazito metaforikom prikazu porijekla, stanja i ko-
nane sudbine due. Uzevi u obzir sadraj djela, moemo ga smatrati kolekcijom ili
zbirkom vie objanjenja o porijeklu due, njezinom padu, i pobjedi nad materijalnim
svijetom. U 25,26 dolazi do prekida, i pripovijest se vraa do Oevog svijeta, gdje je
(kako se ini) i poela, i od 26,20 nadalje nekoliko je dijelova koji sadre tvrdnje u pr-
vome licu mnoine. tovie, veliki broj proirenih metafora uspjeno objanjavaju isti
fenomen, stanje due u svijetu, iako se neke kljune metafore, poput onih o hrani, li-
jeku i branome odnosu, javljaju na razliitim mjestima u djelu. Neke od tih metafora
vrlo su uobiajene u knjievnosti rimsko-helenistikog razdoblja, kao to je primjeri-
ce mladoenja i ivot nalik atletskom natjecanju, dok su neke vrlo osebujne i gotovo
bez premca u svojoj sloenosti, poput one o ribaru i trgovcima tijelima.
Konano uenje ne sadri tipine gnostike kozmogenske mitove - osim ako se
na njih ne aludira u odlomcima koji su danas izgubljeni zbog nekih starijih praznina u
tekstu - ali se ini da djelo pretpostavlja ope gnostiko, odnosno, antikozmiko, dua-
listiko shvaanje sudbine due u materijalnom svijetu. Postoji niz paralela s ostat-
kom djela iz knjinice Nag Hammadi, naroito sa Evaneljem po Filipu (II,3), Egze-
gezom due (II,6), Silvanusovim uenjem (VII,4) i hermetikim traktatima iz Kodeksa
VI, kao i sa Corpusom Hermeticumom. Meutim, nita u Konanom uenju ne upu-
uje na to da je rije o hermetikom djelu. Ono se izrazito razlikuje od djela De ani-
ma iz prvih stoljea kranstva, bilo Tertulijanovih ili njegovih izvora, bilo Porfirije-
vih ili Jamblihovih, utoliko to je u potpunosti nefilozofsko po svom obliku i izriaju.
Izuzev nekoliko izraza kao to su "evanelisti", "sluanje propovijedi" i slinih, nema
nieg izrazito kranskog u djelu, a ne postoji niti ikakvih naznaka oslanjanja na i-
dovsku misao, kao u tolikim drugim traktatima iz Nag Hammadija.
Trag njegovog porijekla, iako prilino nesiguran, moda se moe pronai u reci-
ma 33,4-34,34, koji sadre polemiku protiv nerazumnika, koji se razlikuju i od "nas"
s kojima se autor identificira, i od pogana, za koje se bar, uzevi u obzir njihovo ne-
znanje, moe pronai neko opravdanje. Pomislili bismo da je rije o kraninu ko-
ji grdi idove zbog njihovog propusta da uju poruku koja im je bila propovijedana,
no ne postoji nikakvih jasnih aluzija bilo na kranska, bilo na idovska vjerovanja
ili obrede. Zbog naglaavanja zle naravi materijalnoga svijeta, nebeskoga porijekla
due, i spasonosne uloge otkrivenoga znanja, Konano uenje se ini gnostikim dje-
lom. No, nedostaje mu nota samouvjerenosti i pouzdanja, gotovo oholosti, koja karak-
terizira mnoga neosporno gnostika djela. Dua je u neprestanoj opasnosti da poklek-
ne pred "neprijateljem", ili pred varavom privlanosti materijalnoga, i ona nepresta-
no mora odravati budnost.
(George W. MacRae)
Od kad je George W. MacRae napisao ovaj tekst, poduzeti su brojni napori da se
tonije odredi skupina odgovorna za nastanak traktata. Neki spore da su uistinu po-
srijedi gnostici, koji su gnostiki mit u traktatu obradili samo u onolikoj mjeri koli-
ko je bilo potrebno. Neki, pak, tvrde da se temeljna razlika izmeu gnostika i tradici-
onalnih krana moe vidjeti u 33,4-34,34, gdje se gnostiki "tragai" suprotstavljaju
"nerazumnim" kranima, koji su "pronali" put, u sterilnoj varijanti religije slijepog
vjerovanja. Drugi vjeruju da je traktat nastao meu kranskim srednjim platonistima
drugog stoljea, pronalazei u tekstu brojne odjeke novozavjetnih knjiga, te ukazujui
na tipino srednjoplatonistiku doktrinu dvije due (duhovne i razumske). Sam tekst,
meutim, ne potkrepljuje nijednu od ove dvije, u osnovi antitetike, pozicije da bi se
opravdalo naputanje oprezne procjene koju je iznio MacRae.
(Douglas M. Parrott)
KONANO UENJE
VI 22, 1-35,24
[...] na nebu [...] u njemu [...] svatko se ukazuje [...] skrivenim nebe-
sima [...] ukazuje, i pojavio se [pred] nevidljivim, neizrecivim svjetovi-
ma. Iz ovih je dola nevidljiva dua pravednosti, srodnik, srodno tijelo
i srodni duh. I kada silazi, i kada je u Pleromi, ona se od njih ne odvaja,
ve je oni vide, i ona vidi njih u nevidljivim svjetovima.
Njezin ju je mladoenja potajice uzeo. I prinio ju je njezinim ustima
da je jede poput hrane, i nanio je rije na njezine oi poput lijeka, kako
bi umom svojim vidjela, i opazila svoj rod, i nauila o svome korijenu,
i kako bi se mogla vrsto primiti za granu s koje je isprva potekla, i ka-
ko bi mogla primiti to je njezino i odrei se [tvari].
[...] 23 on [je obitavao ...] imajui [...] sinove. Sinovi [...] istinski, oni
koji iz njegova sjemena [potekoe], sinove od ene zovu "svojom bra-
om". Ovako je upravo i duhovna dua, nakon to je baena u tijelo, po-
stala bratom pohoti, i mrnji, i zavisti, i materijalnoj dui. Tijelo je, sto-
ga, postalo iz udnje, a udnja je nastala iz materijalne tvari. Iz ovog je
razloga dua postala njihovim bratom.
A postoje, opet, i oni drugi, bez moi koju bi naslijedili od muko-
ga, ve koji nasljeuju samo od svoje majke. Kad god, dakle, dua po-
eli naslijediti skupa sa tima drugima -jer, oni posjeduju ohole strasti,
ivotna zadovoljstva, zavisti pune mrnje, tatinu, besmislice, optube
24 [...] za nju [... blud], on je odbacuje [i smjeta] je u javnu kuu. Jer,
[...] za nju [razvrat]. [Ostavila je] skromnost iza sebe. Jer, smrt i ivot
pred svakoga su postavljene. I to god od toga dvoga on poeli, sam e
izabrati.
Ona e potom zaglibiti u razvrat, i opijanje vinom. Jer, vino je raz-
vratnik. I ona se zato ne sjea svoje brae i svog oca, jer obmanjuju je
uitak i slatki darovi.
Napustivi znanje, ona je zaglibila u zvjerstvo. Jer, bezumna osoba
je kao zvijer, ne znajui to prilii, a to ne prilii govoriti. No, brian
sin, s druge strane, batini od svog oca sa zadovoljstvom, a otac se nje-
gov raduje zbog njega, jer, zbog njega mu svi iskazuju potovanje, bu-
dui da on nastoji udvostruiti ono to je primio. Stranci [...].
[...] 25 da se izmijea sa [...]. Ako misao poude ude u kreposnog ov-
jeka, on je [ve] postao oneien. A prodrljivost se njihova ne mo-
e mijeati sa umjerenou. Jer, ako se sjeka izmijea sa penicom, ni-
je sjeka ta koja je oneiena, ve penica. I zato to su izmijeane, ni-
tko nee htjeti kupiti njezinu penicu, budui da je oneiena. I nago-
varat e je, "Daj nam ovu sjeku!", vidjevi penicu umijeanu u njoj,
sve dok je ne dobiju i bace sa svom ostalom sjekom, i ta se sjeka po-
tom mijea sa drugom tvari. No, isto sjeme dri se u skladitima koja
su sigurna. Ovo smo, dakle, rekli.
Prije nego to je ita nastalo, Otac je sam postojao, prije nego to su
se svjetovi nebeski pojavili, i svijet ovozemaljski, i kraljevstvo, i kne-
evina, i vlast, i sile. 26 [...] pojavilo [...] i [.... I] nita nije nastalo bez
njegove volje.
On je, dakle, Otac, poeljevi otkriti svoje [bogatstvo] i svoju sla-
vu, iznjedrio ovu veliku borbu na ovaj svijet, poeljevi stvoriti borce,
i poeljevi da svi oni koji se bore ostave iza sebe stvari koje su nasta-
le, i da ih prezru uzvienim, neshvatljivim znanjem, i pohrle do onoga
koji postoji. / dakle, bilo mu je dosadno, ko' to rekoh .. - p.p. /
A (to se) onih koji se s nama bore tie, onih koji su nam protivni-
ci to se s nama bore, mi emo pobijediti njihovo neznanje svojim zna-
njem, budui da smo mi ve spoznali Nedokuivoga iz kojeg smo po-
tekli. Mi nemamo nita u ovome svijetu, kako nas vladar svijeta, koji je
nastao, ne bi mogao zadrati u svjetovima nebeskim, onima u kojima
postoji sveopa smrt, okruena pojedinanim 27 [...] svjetovnim. Isto ta-
ko, [mi smo] osjetili stid zbog svjetova, iako ne pokazujemo za njih za-
nimanje kada nam ine [zlo]. I ne obraamo na njih pozornost kada nas
proklinju. I kada nas posramljuju, mi ih gledamo, i ne odgovaramo.
Jer, oni ine to to ine, no mi idemo u gladi (i) ei, pogleda uprtog
u nae prebivalite, u mjesto u koje pogled upiru i svijest naa i ono to
nas vodi, i ne primamo se za stvari koje su nastale, ve se odmiemo od
njih. Naa srca su u onome to postoji, iako smo bolesni, (i) slabi, (i) u
boli. No, velika je snaga skrivena u nama.
Naa je dua doista slaba, zbog toga to prebiva u kui bijede, dok
joj tvar zadaje udarce po oima, sa eljom da je uini slijepom. Iz ovog
razloga ona slijedi rije i nanosi je na svoje oi poput lijeka, <otvaraju-
i> ih, i odbacujui 28 [...] misao o [...] sljepoi u [...] nakon toga, kada
je ova opet u neznanju, ona je u potpunosti [zatamnjena] i materijalna.
Zbog toga dua [...] rije svakog sata, da je nanese na oi poput lijeka,
kako bi mogla vidjeti, i kako bi svjetlost mogla zaslijepiti neprijateljske
sile koje se s njome bore, i kako bi ih mogla oslijepiti svjetlou svo-
jom, i okruiti ih njezinom prisutnou, i uiniti da padnu od nesanice,
kako bi nastupila srano, svom svojom snagom, i ezlom svojim.
I dok je neprijatelji posramljeno gledaju, ona hrli gore u svoju rizni-
cu - koja je u njezinom umu - u svoje sigurno skladite, jer, nita od
onoga to je nastalo nije je ugrabilo, niti je primila stranca u svoj dom.
Mnogi se njeni roeni bore protiv nje dan i no, ne poivajui 29 ni da-
nju ni nou, budui da su robovi pohote svoje.
Iz ovog razloga mi ne spavamo, niti zaboravljamo da su mree potaj-
no rairene, i da ekaju da nas uhvate. Jer, ako se uhvatimo u mreu, ona
nas usisava u svoja usta, dok voda preko nas tee i udara nas u lice. I bit
emo povueni u mreu, i neemo se moi iz nje izvui, jer vode su vi-
soko iznad naih glava, i teku odozgo nadolje, uranjajui naa srca u du-
boki kal. I neemo se moi iz njih osloboditi. Ljudoderi e nas se do-
epati, i prodrijeti nas, radujui se poput ribara koji baca svoju udicu u
more. On u more baca svaku vrst hrane, jer svaka riba ima svoju hranu.
I osjetivi miris hrane, riba ga slijedi. No, kada proguta hranu, udica u
njoj sakrivena kai se na nju i izvlai je silom iz dubokih voda. Nijedan
ovjek ne moe uhvatiti ribu iz dubokih voda, 30 ve jedino zamka koju
ribar postavlja. Lukavo je namamivi hranom, on izvlai ribu na udici.
Na isti ovaj nain i mi postojimo na ovome svijetu, poput ribe. Ne-
prijatelj nas uhodi, vrebajui poput ribara sa eljom da nas ugrabi, ra-
dujui se to e nas progutati. I on [postavlja] raznovrsnu hranu ispred
naih oiju, (stvari) koje pripadaju ovome svijetu. On eli da poelimo
neto od toga, i da okusimo samo malo, kako bi nas epao prikrivenim
otrovom, izvukao nas iz slobode i bacio u ropstvo. Jer, kad god nas on
uhvati jednom hranom, <mi> nuno poelimo i ostalu. Ta hrana napo-
sljetku postaje hrana smrti.
Ovo je hrana koju avao postavlja vrebajui na nas. Prvo, on ubriz-
gava bol u vaa srca dok ne osjetite u njima bol zbog malih stvari u ovo-
me ivotu, i on <vas> tad grabi svojim otrovima. Nakon toga (on ubriz-
gava) elju za tunikom kojom biste se 31 diili, i ljubav za novcem, po-
nos, tatinu, zavist koja raa novu zavist, ljepotu tijela, laljivost. Naj-
vee meu ovima su neukost i lagodnost.
Sve ovo neprijatelj ini zamamnim i prostire pred tijelom, elei da s
jednom od ovih privue um due i potpuno je zaslijepi, poput udice ko-
ja ju u neznanju vue, obmanjujui je dok ne uvidi zlo, i ona nosi plo-
dove tvari, i samu sebe kalja, hrlei ka svemu za ime udi, pohlepno,
dok je tjelesna zadovoljstva vuku u neukost.
No dua - ona koja je ovo okusila - shvatila je da su slatke strasti pro-
lazne. Nauila je to je zlo: udaljila se od toga i promijenila svoje dra-
nje. Nakon toga ona prezire ovaj ivot zbog njegove prolaznosti. I trai
hranu koja e je uvesti u ivot, 32 i ostavlja iza sebe varljivu hranu. I ui
o svojemu svjetlu, i svlai sa sebe ovaj svijet, dok je njezino istinsko ru-
ho iznutra zaodijeva. Njezina je svadbena halja na nju poloena u ljepo-
ti uma, a ne u ponosu tijela. I ona ui o vlastitoj dubini, i hrli u svoj tor,
dok njezin pastir stoji kraj vrata. I za svu sramotu i prijezir koji je primi-
la u ovome svijetu, ona prima deset tisua puta toliko milosti i slave.
Dala je svoje tijelo onima koji su joj ga njoj dali, i oni su se posra-
mili, a trgovci tijelima sjeli su i zaplakali, budui da vie ne mogu trgo-
vati s tim tijelom, a osim njega nemaju nikakve (druge) robe. Mnogo
su truda uloili dok nisu oblikovali tijelo ove due, sa eljom da zadaju
udarac nevidljivoj dui. I posramili su se zbog svog djela; pretrpjeli su
gubitak onoga u to su uloili velik trud. Nisu shvatili da ona posjedu-
je nevidljivo duhovno tijelo, i mislili su, "Mi smo njezini pastiri koji je
hrane". No, nisu shvatili da ona poznaje 33 drugi put, koji je njima skri-
ven. Ovome ju je njezin istinski pastir pouio.
No oni - koji su neuki - ne trae Boga. Oni ne pitaju o svojemu pre-
bivalitu, koje postoji u pokoju, ve ive kao zvijeri. Oni su opakiji od
pogana, jer se, prije svega, ne pitaju o Bogu, a njihovo ih tvrdo srce vu-
e nadolje u okrutnost. tovie, ako nau nekoga tko pita o svom spase-
nju, njihovo tvrdo srce smiljat e kako da naudi tom ovjeku. I ako on
ne prestane propitkivati, oni ga u svojoj okrutnosti ubijaju, mislei da
su za se uinili dobro djelo.
Oni su uistinu avolji sinovi! Jer, ak i pogani daju milostinju, i zna-
ju da Bog koji je na nebesima postoji, Otac univerzuma, uzvien nad
njihovim idolima kojima se klanjaju. No, oni nisu uli rije, da bi im va-
ljalo pitati o putevima njegovim. Nerazuman ovjek, stoga, uje zov, no
ne zna nita o mjestu u koje ga se zove. I nije pitao prilikom propovije-
di, "Gdje je hram u koji bih poao da se poklonim svojoj nadi?"
to se njegove nerazumnosti tie, on je gori od pogana, jer poganin
znade kojim putem da poe do svog hrama od kamena, koji e nestati,
i on oboava svog idola, i srce je njegovo ka njemu upravljeno, jer on
je njegova nada. No, ovome nerazumnome ovjeku rije je bila propo-
vijedana, uei ga, "Trai i pitaj o putevima kojima ti je poi, jer nita
drugo toliko dobro ne postoji." Posljedica toga je da tvrdoa srca zada-
je udarac njegovom umu, zajedno sa silom neznanja i demonom zablu-
de. Oni ne doputaju umu njegovom da se uzdigne, budui da se izmo-
rio traei naina da naui o svojoj nadi.
No, razumska dua, koja se (isto) izmorila u potrazi - ona je nauila
o Bogu. Teak je trud uloila ispitkujui, izdrala je napore tijela, i no-
ge svoje izmorila slijedei evaneliste, uei o Nedokuivome. Ona je
pronala svoj uzlaz. Poinula je u onome koji poiva. Povukla se u bra-
nu odaju. Jela je s trpeze za kojom je eznula. Besmrtnu je hranu kuala.
Nala je ono za ime je tragala. Otpoinula je nakon sveg truda, i svjet-
lost koja na nju sija vie ne gasne. Njoj pripada slava, i mo, i otkrive-
nje za sve vijeke vjekova. Amen.
Konano uenje
POJAM NAE VELIKE MOI (VI,4)
Uvod:
FRANCIS E. WILLIAMS
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Pojam Nae Velike Moi kransko je gnostika "povijest spasenja". Poevi s po-
stankom, ona biljei djelovanje Boje pravde i milosti u sukobu dobra i zla, i zavr-
ava s konanim blaenstvom. Traktat je, neuobiajeno za gnostika djela, "apoka-
liptian", odnosno kulminira u dramatinom opisu svretka svijeta. Ipak, neke tipi-
ne gnostike znaajke i ovdje su prisutne, kao na primjer karakteristino gnostiki ot-
klon od vjerovanja u sveope uskrsnue, te vjerovanje u nemogunost spasenja bilo
ega materijalnog.
"Naa velika mo" iz djela jest vrhovni Bog. On je transcendentan i "iznad svih si-
la" - ukljuujui i starozavjetnog Boga, "Oca tjelesnosti". On se, meutim, ipak upli-
e u tijek povijesti; on je taj koji gradi korablju i spaava Nou od potopa.
Ve se u prvih nekoliko redaka traktata jasno daje do znanja da ovjekovo spa-
senje ovisi iskljuivo o poznavanju nae velike moi. Budui da je naslov vjerojatno
preuzet iz prvoga retka, moe ga se shvatiti kao "razumijevanje nae velike moi", ili
ak "znanje o naoj velikoj moi".
Na nain karakteristian za apokalipsu, traktat cijelu povijest dijeli u tri "eona".
Prvi, "eon tjelesnosti" zavrava s potopom. U drugome, "psihikom eonu" pojavljuje
se objavitelj. Posrijedi je, oito, novozavjetni Krist, iako autor djela izbjegava to ime,
kao to izbjegava i eksplicitno spomenuti da je objavitelj razapet.
Drugi eon zavrava ratom izmeu zlih aneoskih vladara - "Arhonata" - pojavom
lika antikrista, i nestankom svijeta u plamenu. Iako vatra prodire tvar, ona proia-
va due; zajedno sa "svecima", proiene due ive zauvijek u "neunitivom eonu"
velike moi.
Iako je na prvi pogled poruka traktata jasna, u pojedinostima je on poesto zago-
netan. Neki likovi poznati iz ostatka gnostike teologije - kao to je, primjerice, "Maj-
ka" - spominju se tek uzgred, i ne igraju nikakvu znaajniju ulogu u pripovijesti. Neki
se dogaaji ponavljaju, ili se javljaju na neoekivanim mjestima - tako se, na primjer,
moe shvatiti da je vatra dvaput unitila svijet. Prijelazi izmeu pojedinih epizoda ne-
oekivani su i nagli; isto kao i promjene u licu zamjenice, glagolskom licu i glagol-
skom vremenu. Na nekim je dijelovima, kao posljedica toga, tekst jedva razumljiv.
Neki se problemi jednostavno mogu rijeiti paljivim iitavanjem, budui da je,
prema novim tumaenjima, traktat jedna, samodostatna cjelina. Drugi istraivai, me-
utim, dre da je tekst pretrpio i vie od jedne redakture, ili da su mu, u najbolju ruku,
pridodane brojne biljeke. U svakom bi sluaju valjalo razjasniti je li se u nekim dije-
lovima djelo nadograuje na izvornu, idovsku apokalipsu.
I sam jezik traktata, mjeavina sahidikog i subakmimikog dijalekta koptskog,
zahtijeva objanjenje. Mogue je daje pisar koji je govorio sahidiki jednostavno po-
kuao prevesti subakmimiki spis na svoj vlastiti dijalekt. Neki, meutim, smatraju
da je jezik traktata "proto-sahidiki", starija varijanta koptskoga jezika od, primjeri-
ce, sahidikog Novog zavjeta.
Pitanja o datumu i mjestu nastanka traktata isprepliu se sa pitanjima o jeziku na
kojem je sastavljen i njegovoj literarnoj pozadini. Ako se ispostavi daje jezik proto-
sahidiki, tad je datum nastanka traktata vjerojatno raniji. U tekstu se, meutim, jas-
no spominje anomejska hereza; tko je sklon vjerovati da taj navod potjee od izvor-
nog autora, da, drugim rijeima, nije naknadno dodan, djelo e smjestiti u etvrto sto-
ljee n. e.
Sline dvojbe poprilino oteavaju tono odreenje porijekla teksta. Ako tvrdnja
da se "Rije pojavila prvo na istoku" potjee od izvornog autora, mogue je da je mjes-
to nastanka djela negdje u Maloj Aziji. Ako su, pak, navedene rijei naknadno doda-
ne, manje je razloga da ovu pretpostavku drimo moguom.
POJAM NAE VELIKE MOI
36, 1-48, 15
Mo Razumijevanja
Pojma (ili: Misli) Nae Velike Moi
Onaj tko spozna nau veliku mo postat e nevidljiv, i vatra ga nee
moi prodrijeti. No, ona (vatra) proistit e i unititi sve to posjeduje-
te. Svatko onaj u kojem se moj lik pojavi bit e spaen, od dobi od se-
dam dana do stotinu i dvadeset godina. (Oni) koje sam naveo da sakupe
sve to je palo, - sve spise o naoj velikoj Moi, kako bi ona (Mo) mog-
la upisati tvoje ime u nae veliko svjetlo - i da bi njihova djela i misli
njihove mogle biti zakljuene, kako bi bile proiene i rasprene, i uni-
tene, i sakupljene na mjestu u kojem nitko ne vidi. No, vi ete me vidje-
ti, i vi ete pripremiti svoja prebivalita u naoj velikoj Moi.
Spoznajte kako je ono to je otilo nastalo, kako biste znali na koji
nain razabrati ono to ivi da postane: kakve je pojavnosti taj eon, ili
37 kakve je vrste, ili kako [e] nastati. [Zato] ne pitate kakva ete vrs-
ta postati, (ili) bolje, kako ste nastali?
Razaberite kakve je veliine voda, da je ona neizmjerna i neshvatlji-
va, i u svome poetku kao i na kraju. Ona podrava zemlju; ona se die
u zrak gdje su bogovi i aneli. No, u onome koji je uzvien iznad svih
ovih postoji strah i svjetlost, i u njemu su moji spisi otkriveni. Dao sam
ih kao pomo stvaranju tjelesnih stvari, jer nemogue je ikome stajati
bez Njega, niti je mogue eonu da bez njega ivi. On je taj koji posje-
duje ono to je u njemu, razabirui (ga) u istoi.
Pogledajte potom Duh, i spoznajte gdje on jest. On je sebe dao ljudi-
ma, kako bi mogli primiti od njega ivot svaki dan, budui da on ivot
svoj ima u sebi; on ga daje svima.
Tama, skupa sa Hadom, uzela je vatru. I ona (tama) otpustit e iz se-
be ono to je moje. Njezine oi nisu mogle podnijeti moju svjetlost. Na-
kon to su se duhovi i vode razmaknuli, 38 nastalo je ono to je ostalo:
itav eon stvaranja, i njihove <moi>. Vatra je iz njih proizala, i Mo
je dola usred moi. I moi su poeljele vidjeti moj lik. I dua je posta-
la kopija njega (mog lika).
Ovo je djelo koje je nastalo. Pogledajte kako ono, prije nego e na-
stati, ne vidi, jer je eon tjelesnosti nastao u velikim tijelima. I odreeni
su im dugi dani stvaranja. Kada su sami sebe oneistili i uli u tijelo,
otac tijela, voda, osvetio se. Uvidio je da je Noa poboan (i) vrijedan -
a otac tjelesnosti je taj koji dri anele u pokornosti. I on (Noa) propo-
vijedao je pobonost stotinu i dvadeset godina, i nitko ga nije sluao.
Nainio je drvenu korablju, i koga je pronaao, uao je u nju. I dogo-
di se Potop. 39 I Noa se tako spasi sa sinovima svojim. Jer, da ovje-
ku nije bilo namijenjeno ui u korablju, vode potopa ne bi ni dole. Na-
um njegov i namjera, na ovaj je nain bila spasiti bogove, anele i si-
le, uzvienost sviju njih, i hranu, i nain ivota. I on ih izvede iz eona
(i) othrani na trajnim mjestima. I pokrenu se osuda tijela. Samo se dje-
lo Moi othrvalo.
Slijedi psihiki eon. On je malen, i izmijean s tijelima, jer, zaet e
u dui (i) tako (je) oskvrnuti. Prvo oskvrnue stvaranja iznalo je sna-
gu. I zaelo je svakojako djelo: mnoga djela gnjeva, bijesa, zavisti, zlo-
be, mrnje, klevete, prijezira i rata, lai i zlih savjeta, tuge i uitka, nis-
kosti i oskvrnua, patvorenosti i bolesti, zlih osuda onih koji ih dono-
se jer tako ele.
Pa ipak, vi spavate, 40 snivajui snove. Probudite se i vratite, kuaj-
te i jedite istinsku hranu! Proirite rije i vodu ivota! Okanite se zlih
udnji i pohote, i (uenja) anomenaca, zlih krivovjerja koje nemaju ute-
meljenja.
Majka vatre bila je jalova. I nadvila je vatru nad duu i zemlju, i spa-
lila sva prebivalita koja su u njoj. I njezin pastir ieznu. Kad vatra,
tovie, ne nae (nita drugo) da spali, ona samu sebe unitava. I ako
ona (vatra?) postane bestjelesna, bez tijela, ona e paliti tvar dok sve ne
proisti, - i svu opakost. Jer, kada ne nae nita drugo da spali, okrenut
e se protiv same sebe, da se uniti.
I tada, u tom eonu koji je psihiki, nastat e ovjek koji poznaje ve-
liku Mo. On e (me) primiti, i spoznati. I majino e mlijeko piti. I go-
vorit e u parabolama; objavit e eon koji dolazi, 41 kao to je i govo-
rio u prvome tjelesnom eonu kao Noa. to se rijei njegovih tie, rije-
i koje je izrekao, on je govorio u svima njima, u sedamdeset i dva jezi-
ka. I rijeima je svojim otvorio vrata nebesa. I posramio je vladare Ha-
da; uskrsnuo je mrtve, i unitio njegovo kraljevstvo.
Nasta velika uznemirenost, i arhonti upravie svoj gnjev protiv nje-
ga, sa eljom da ga predaju vladaru Hada. I prepoznae tad jednoga od
njegovih sljedbenika. Vatra preuze njegovu (Judinu) duu. On ga je
predao, budui da ga nije poznavao. I oni ga se doepae. Sami su se-
be osudili, i predali ga vladaru Hada. Predali su ga Sasabeku za devet
bronanih novia. I on se pripremio da poe dolje, i posrami ih. Vla-
dar Hada ga potom uze. 42 I spozna da priroda njegovog tijela ne moe
biti uhvaena da bi ga se pokazalo arhontima. I on ree, "Tko je ovo?
to je to? Njegova je rije ponitila zakone eona. On je iz Logosa mo-
i ivota." I on je pobijedio mo arhonata, i oni svojim djelovanjem ni-
su bili kadra njime zagospodariti.
I arhonti stadoe tragati za onime to je prolo. Nisu znali da je to
znak njihovog raspada, i (da) se eon mijenja. Sunce je zalo usred dana;
dan postade no. I zli se duhovi uznemirie. Nakon ovoga, on e uzai,
i pojavit e se znak eona koji dolazi. Eoni e se rastoiti.
A oni koji znaju sve ovo to je s njima raspravljano, biti e blagoslov-
ljeni. I oni e to otkriti, i biti blagoslovljeni, jer, spoznat e istinu. Vi ste
nali pokoj u nebesima.
Mnogi e ga slijediti, i propovijedati u mjestima gdje su roeni. 43
Svuda e ii; i zapisivat e njegove rijei po <svom> nahoenju.
Evo, eoni su proli. Kakve je veliine voda eona koji nestade? Kak-
ve su veliine eoni? Kako e se ljudi pripremiti, i kako e se ustoliiti, i
kako e postati neunitivi eoni?
No, najprije, nakon ove propovijedi - on je taj koji objavljuje drugi
eon, kao i prvi. I prvi je eon vremenom nestao. On je stvorio prvi eon i
bio u njemu dok ovaj nije iezao, nakon to je propovijedao stotinu i
dvadeset godina. To je savreni broj koji je visoko uzvien. Granicu za-
pada on je opustoio, i unitio je istok.
Potom sjeme tvoje, i onih koji ele slijediti na uzvien Logos i nje-
govu objavu -. I bijes arhonata je izgarao. Bili su posramljeni zbog svo-
je propasti, bjesnili su, i bili su gnjevni na ivot. <Nestajali> su grado-
vi; ruile se planine. I arhont je, skupa sa 44 arhontima zapadnih pred-
jela, doao na istok, do mjesta gdje se Logos prvi put pojavio. Zemlja
je zadrhtala, i gradovi su se potresli. Ptice su jele, i bile ispunjene svo-
jim mrtvima. Zemlja je alovala skupa sa naseljenim svijetom; oni po-
stadoe pusti.
I kada je doao kraj vremena, opakost je ustala u svoj svojoj snazi,
sve do konanog kraja Logosa. I ustade arhont zapadnih predjela, i sa
istoka on e vriti svoj naum, i pouavati ljude svojoj opakosti. On eli
potpuno unititi sav nauk, rijei mudrosti, jer ljubi lanu mudrost. Na-
srnuo je na staro, sa eljom da uvede opakost i uzvisi svoj poloaj. Nije
u tome uspio, jer ruho mu bijae previe ukaljano. Ispuni ga tad gnjev.
Pojavio se, i poelio uzii do tog mjesta.
Vrijeme se stalo pribliavati svome kraju. Promijenila se vladavina
njegova. I doao je as kada je dijete poodraslo. I kada je stasalo, 45 ar-
honti poslae oponaatelja do tog ovjeka kako bi spoznali nau veliku
Mo. Iekivali su znak od njega, i on im posla veliki znak. Vladao je
cijelom zemljom i svima onima koji su pod kapom nebeskom. Prijesto-
lje svoje postavio je na kraju zemlje, jer "ja u te <uiniti> bogom ovo-
ga svijeta." On e izvesti velika uda. Oni e se tad od mene okrenuti,
i krenuti krivim putem.
Ljudi koji e ga slijediti (oponaatelja) uvest e obrezivanje. I on e
osuditi one koji nisu obrezani, koji su (istinski) narod. Jer, mnoge je
propovjednike prethodno bio poslao da za njega propovijedaju.
Kada mu istekne vrijeme kraljevanja zemaljskog, nastupit e proi-
avanje dua, jer je opakost od vas snanija. Sve moi mora zadrhtat e
i ona e se isuiti. Svod nee vie kiiti rosom. Potoci e presuiti. Ri-
jeke nee vie tei 46 do svojih izvora. I nestat e vode iz svih poto-
ka na zemlji. Isuene e se dubine rastvoriti. Zvijezde e narasti, i sun-
ce e se ugasiti.
Ja u napustiti ovu zemlju sa svima koji me spoznaju. I oni e ui u
neizmjernu svjetlost, (gdje) nitko nije od tijela, i gdje ih pohota prvog
ne moe obuzeti. Oni e biti nesputani (i) sveti, jer nita ih nee vui
nadolje. Ja sam u ih tititi, budui da su zaodjenuti svetim ruhom, ko-
je ne dotie ni vatra, ni tama, ni vjetar, ni vrijeme, niti ih primorava da
sklope oi.
On e tada doi kako bi ih sve unitio. I oni e biti kanjeni dok ne
postanu isti. Razdoblje, koje im je dodijeljeno u moi i koje je za njih
odreeno, trajat e tisuu etiristo i ezdeset godina. Kada ih vatra sve
proguta, i kada ne nae nita drugo to bi mogla prodrijeti, ona e sa-
ma od sebe nestati. Tada e [...] biti dovreno 47 [...] [druga] mo [...]
milost e doi [...] kroz mudrost [...] I svodovi e tad [pasti] dolje u du-
bine. Sinovi tvari e nestati; i prestat e, time, postojati.
Due e se tad pojaviti, one koje su svete kroz svjetlost Moi, koja je
uzviena nad svim silama, neizmjerna, sveopa, ja i svi oni koji me zna-
ju. I oni e biti u eonu krasote eona suda, budui da ve jesu u mudrosti,
i da im je dodijeljena slava koja je neshvatljivo jedinstvo; i oni ga vide
voljom njegovom, koja je u njima. I svi su oni postali poput odraza u
njegovoj svjetlosti. Svi su zasjali, i nali pokoj u njegovome pokoju.
I on e otpustiti due koje su kanjene, i one e tad biti u istoi. I
ugledat e svece i zavapiti, "Smiluj nam se, o Moi koja si iznad svih
moi." Jer 48 [...] i stablo opaine koje postoji [...] na njega svoje oi. [I
oni] ga ne trae, jer ne trae niti nas, niti nam vjeruju, ve su djelovali
u skladu sa stvaranjem arhonata i drugih vladara. No, mi smo sve ini-
li u skladu s roenjem tijela, u stvaranju arhonata, koji jest zakon. I na-
stali smo u nepromjenjivom eonu.
Pojam Nae Velike
Moi
PLATON, DRAVA 588A-589B (VI,5)
Uvod:
HOWARD M. JACKSON
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Traktat VI,5 koptska je verzija dijela (588A-589B, a ne, kao ranije, 588B) Sokra-
tove parabole u devetoj knjizi Platonove Drave, u kojoj se ljudska dua usporeuje
sa trihotomnim hibridom razliitih sila: hibridom koji se sastoji od zvijeri sa mnogo
glava, koja predstavlja prizemne strasti; lava, koji predstavlja plemenitiju strast, hrab-
rost; i ovjeka, koji predstavlja onaj krajnji element, razum. Ekscerptiranje parabole u
zasebno djelo, moda izvorno za potrebe kakve filozofske antologije, moe se objas-
niti njezinom velikom popularnou meu kasnoantikim autorima, prije svega neo-
platonistima koji iz nje esto navode ili se na nju pozivaju. Neto je tee bilo procije-
niti u kolikoj se mjeri koptska verzija razlikuje od grkoga originala. Da su posrijedi
znaajne razlike od onoga to je Platon zapisao, dokazuje injenica da prvi urednici
ovoga traktata (1971. godine) nisu ni prepoznali ovo djelo kao njegovo. Razilaenje
se pokualo objasniti na dva naina. Prvo je objanjenje da je rije o slabom prijevo-
du (Schenke, koji je prvi, 1974. godine, prepoznao traktat kao Platonov, te Brashler).
Drugo je objanjenje da je posrijedi gnostika redaktura grkoga originala, redigirana
verzija koja je kasnije prevedena na koptski (Orlandi). Naravno da ova objanjenja ni-
su meusobno iskljuiva, i da je istina moda negdje u sredini (Jackson i Painchaud).
Dodatni je element zacijelo i nemogunost koptskog jezika da izrazi sloenost i finese
Platonova stila. Nema jednoznanog odgovora na pitanje tko je bio gnostiki redak-
tor, budui da su mnoge kasnoantike skupine koje su negirale pojavni svijet i bile
sklone askezi tovale Platona i koristile zajedniku terminologiju. Moda su u pitanju
hermetici, budui da nekoliko hermetikih traktata (VI,6,7,8) slijedi iza ovoga, a to bi
znailo da su tekstovi VI,5-8 do koptskoga prevoditelja moda doli u grupi. S dru-
ge strane, gnostiki tekstovi prethode tekstu VI,5, a opetovane aluzije na, primjerice,
"lik" i reference u 50,24-33 na slabosti ovjeka (ili [prvobitnog] ovjeka) u pogledu
likova zle zvijeri i lava, i njegovog prvotnog pada u njihove ralje, skupa sa uputom da
odbaci i zgazi likove, sugeriraju tipino gnostiki okvir, tonije, manihejski.
PLATON, DRAVA 588A-589B
VI 48, 16-51,23
"Budui da smo dospjeli do ove toke u raspravi, prisjetimo se jo
jednom prvih stvari koje su nam reene. Vidjet emo da on kae, 'Do-
bar je onaj kojem je u potpunosti uinjena nepravda. I pravo je da se on
slavi.' Nije li mu tako prigovarano?"
"To je svakako pravi nain!"
I ja rekoh, "Govorili smo, dakle, budui da je on rekao da i onaj tko
ini nepravdu i onaj tko ini pravdu imaju mo."
"Kako?"
"Rekao je, 'Lik koji nema oblija razumnost je due', tako da onaj
tko ovo kae 49 razumije. On [...] ili ne? Mi [...] je za me. No svi [...]
koji im rekoe [...] vladar, ti su postali prirodna stvorenja - ak i Hime-
ra i Kerber, i svi ostali ranije spomenuti. Svi su oni sili i odbacili obli-
ke i lik. I svi su oni postali jedan lik. Reeno je, 'Radi!' Jedan je lik po-
stao lik sloene zvijeri sa mnogo glava. Ponekad je to, tovie, lik divlje
zvijeri. Tada je on sposoban odbaciti prvi lik. I svi ti grubi i teki obli-
ci emaniraju iz nje uz veliki napor, jer, uobliuju se uz oholost. Isto ta-
ko, svi ostali koji su im nalik uzimaju oblik kroz rije. Jer, to je sad je-
dan lik. Lik lava jedna je stvar, a lik ovjeka druga. 50 [...] jedan [...]
jest [...] od [...] pridruuje. A ovaj [...] mnogo sloeniji [od prvog]. I
drugi [je malen].
"Uoblienje."
"Pridrui, dakle, jedan uz drugi, i stvori iz njih jedan -jer, postoje tri
- kako bi rasli skupa, i da su svi u jednom liku izvan lika ovjeka, po-
put onoga koji nije sposoban vidjeti stvari koje su unutar njega. On vi-
di samo ono to je izvanjsko. I oito je u kojem je stvorenju njegov lik,
i da je on uoblien u ljudskom liku.
"Govorio sam s onim koji je rekao da nema koristi od toga da se ov-
jeku ini nepravda. Onaj tko ini nepravdu od toga uistinu nema nikak-
ve koristi, ni blagodati. No, korisno mu je sljedee: da odbaci svaki lik
zle zvijeri i izgazi ga likom lava. No, ovjek je slab u tom pogledu. I sve
to ini slabo je. Kao posljedica toga, on biva odvuen na mjesto gdje
s njima provodi vrijeme. 51 [...] I on [...] njemu u [...]. On tako postie
[...] neprijateljstvo [...]. I u borbi, oni jedno drugo prodiru. Da, tako je
on govorio svakom onom koji hvali djelo nepravde."
"Znai li to da nema koristi za onoga koji govori pravino?"
"I ako ini te stvari i govori u njima, one se vrsto dre u ovjeku.
Naroito zbog toga on nastoji skrbiti se za njih, i hraniti ih kao to po-
ljodjelac svaki dan hrani svoje povre. No divlje zvijeri spreavaju nji-
hov rast."
RASPRAVA O OSMOM I DEVETOM (VI,6)
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Iako mu je naslov izgubljen, ovaj je traktat identificiran kao hermetiki zbog upo-
trebe imena Trismegistus i Hermes, te velike slinosti sa ve poznatim hermetikim
traktatima. Naslov je izvuen iz samoga djela, iz fraze koja se pojavljuje u 53,24-26.
U formi dijaloga, u djelu se opisuje proces kojim duhovni vodi (mistagog) uvodi
iskuenika u mistino iskustvo.
Osmo i Deveto oznaavaju osmu i devetu sferu koje okruuju zemlju. U drevno se
doba vjerovalo da su prvih sedam sfera mjesta gdje se nalaze sunce, mjesec i planeti,
nie sile iji utjecaj na ljudski rod nije nuno dobrohotan. Osma i deveta sfera, stoga,
oznaavaju poetak boanskoga svijeta, razine izvan kontrole niih sila. Nakon smr-
ti, dua bi putovala kroz sedam sfera, i po uspjenom putu dosegnula osmu i devetu
sferu, razine na kojima bi iskusila istinsko blaenstvo. Isto tako, osma i deveta sfera
mogu oznaavati i vie stupnjeve duhovnoga razvoja. Mogue je da traktat podrazu-
mijeva postojanje jo jedne sfere, vie, desete sfere, gdje prebiva sam Bog, iako to ni-
je potpuno jasno.
Traktat zapoinje uvodnom raspravom (52,2-53,21) u kojoj iskuenik dobiva odob-
renje mistagoga da zatrai iskustvo Osmog i Devetog, a potom ga i formalno zamoli
(53,24-27). Uvoenje u samo iskustvo poinje poukom, a ona kulminira paljivo sro-
enom molitvom, koju moda izgovaraju oba sudionika (53,28-57,25). U samoj sri
molitve nalazi se zamolba za vizionarskim iskustvom (57,3-9). Nakon zagrljaja isku-
enika i mistagoga, iskuenik ulazi prvo u Osmo, a potom u Deveto (58,22-60,1).
Mistagog potom upozorava iskuenika da bude tih, i pouava ga kako nastaviti put
mistinog iskustva (60,1-10). Traktat zavrava iskuenikovom himnikom zahvalom,
i napucima o zapisivanju i uvanju prikaza iskustva (60,10-63,32).
Traktat pretpostavlja odreeni stupanj duhovnog razvoja; nita se o tome konkret-
no ne spominje u samome djelu, no jasno je da su potrebne dvije stvari da bi netko bio
spreman za iskustvo Osmoga i Devetoga: postizanje istoe ivota u skladu s mjeri-
lima boanskoga zakona (56,27-57,1), i protjerivanje neukosti ovladavanjem znanja
koje se moe pronai u odreenim knjigama (54,6-18).
Da bi iskuenik savladao posljednja dva stupnja inicijacije, potrebno je da mista-
gog ve posjeduje iskustvo, i tako postane utjelovljenje univerzalnoga uma, koji je
Deveto (58,1-22). Iskuenik tad ulazi u Osmo, prepoznajui prisustvo univerzalno-
ga uma, odaziva se na nain da se pridruuje zboru Osmoga, i pjeva tihu himnu u sla-
vu univerzalnoga uma. On dosee Deveto tek kada iskusi jedinstvo sa univerzalnim
umom, i primi potvrdnu viziju, u kojoj mu zbor Osmoga pjeva (59,24-60,1).
Ovaj i druge hermetike traktate vjerojatno su koristile male grupe posveene taj-
nome znanju i mistinom iskustvu, pri emu bi oni koji su bili napredniji pouavali i
vodili neofite, i pri emu su se upranjavali odreeni obredni rituali (molitve i himne
nalazimo kroz cijeli hermetiki korpus). Traktati su pritom sluili kao osnova za ras-
prave, i kao tekstovi za individualnu meditaciju.
Dokaz da je Rasprava o Osmom i Devetom sastavljena u Egiptu nalazimo u refe-
rencama na grad Diospolis, kao i u hijeroglifima i licima bogova i ivotinja koje nala-
zimo u dijelu koji poinje retkom 61,18. Nazivanje mistagoga Hermesom i Trismegis-
tusom takoer upuuju na Egipat. Mogue je da je djelo nastalo u drugome stoljeu,
budui da posjeduje odreene slinosti sa misli srednjoplatonista Albina.
RASPRAVA O OSMOM I DEVETOM
VI 52, 1-63,32
"[Oe moj], juer si obeao [da e uvesti] moj um u osmo, i kasni-
je u deveto. Kazao si da je takav po predaji poredak."
"Sine moj, poredak je uistinu takav. No, obeanje je dano u skladu
s ljudskom prirodom. Jer, kada sam obeao, rekao sam, 'Ako ima na
umu svaki od koraka.' Nakon to sam primio duh iz moi, stao sam dje-
lovati i za tebe. I doista, u tebi postoji razumijevanje; u meni, mo kao
da je postala bremenita. Jer, kada sam zaeo od vrela koje je k meni tek-
lo, na svijet sam donio ivot."
"Oe, dobro si zborio, no, iznenaen sam tvrdnjom koju si upravo
izrekao. Jer, rekao si, 'Mo koja je u meni -.' "
On ree, "Donio sam je na svijet (mo), kao to se na svijet dono-
se djeca."
"Tad ja, oe, imam mnogo brae, ako se i mene ubraja u potom-
stvo."
"Tono, sine moj! Broj ovih dobrih 53 [...]. I [...] u svakom trenutku.
Neophodno je, stoga, sine moj, da prepozna svoju brau i iskae im
potovanje kako se dostoji i prilii, jer oni su doli od istoga oca. Po-
zvao sam sve narataje, i imenovao ih, jer oni su potomci kao i ovi si-
novi."
"Oe, imaju li oni dan?"
"Sine moj, oni su duhovni. Oni postoje kao sile koje podiu druge
due. Zato i kaem da su oni besmrtni."
"Rije tvoja je istinita; od sada je vie neu pobijati. Oe, otponi
govor o osmom i devetom, i ukljui i mene sa braom mojom."
"Pomolimo se, sine moj, ocu univerzuma, sa braom tvojom, koja su
moji sinovi, kako bi on podario duh krasnorjeivosti."
"Oe, kako oni mole, kada su udrueni s naratajima? Bit u poslu-
an, oe."
54 [...] "No, [nije...]. Niti [je] [...]. No, on je [s] njome zadovoljan. I
valjalo bi da upamti napredak koji si primio putem mudrosti iz knjiga.
Sine moj, usporedi sebe sa najranijim godinama ivota. Ti si, poput dje-
teta, postavljao besmislena, nerazumna pitanja."
"Oe moj, napredak moj i predspoznaja koju sam primio iz knjiga,
koje nadilaze nedostatak - ovo su stvari koje su meni najpree."
"Sine moj, kada shvati istinu svoje tvrdnje, nai e svoju brau,
koja su moji sinovi, kako s tobom mole."
"Oe, ne shvaam nita drugo osim ljepote koja mi je dola iz knjiga."
"Ovo to zove ljepotom due, duevna je izgradnja koja je u tebi bi-
la postupna. Neka razumijevanje u tebe ue, i ti e pouavati."
"Razumio sam, oe moj, svaku od knjiga. A naroito 55 [...] koja je
u [...]."
"Sine moj, [...] u hvalama [onih] koji su [ih] uznosili."
"Oe, od tebe u primiti [mo] iz govora kojeg e iznijeti. Reeno
nam je oboma da molimo, oe moj."
"Sine moj, ono to nam prilii jest moliti se Bogu, svim svojim
umom, i svim srcem svojim, i duom svojom, i moliti ga da se dar
osmoga do nas prui, i da svaki od nas primi iz njeg ono to je njegovo.
Tvoja je zadaa, dakle, da razumije; moja je da budem sposoban pre-
nijeti govor iz vrela koje tee prema meni."
"Pomolimo se, oe: Zazivam te, tebe koji vlada kraljevstvom moi,
ija rije dolazi poput roenja svjetla. I rijei su njegove besmrtne. One
su besmrtne i nepromjenjive. On je taj ija volja rada ivot za oblike u
svakome mjestu. Njegova priroda tvari daje oblik. On 56 pomie due
iz [osmoga i] anele [...] one koji postoje. Njegova se providnost prua
do svakoga [...] svakog raa. On je taj koji [...] eon medu duhovima. On
je sve stvorio. On, koji je samodostatan, za sve se brine. On je savren,
nevidljiv Bog kojem se govori u tiini - njegov lik pomie se kada ga
se usmjeri, i on upravlja - silna mo, koja je uzviena iznad velianstva,
koja je bolja od onih (onih) potovanih Zoxathazo a oo ee ooo eee oooo
ee oooooo ooooo oooooo uuuuuu oooooooooooo ooo Zozazoth.
"Gospodine, podari nam mudrost iz svoje moi koja se do nas pru-
a, kako bismo sami sebi opisali viziju osmog i devetog. Ve smo na-
predovali do sedmog, budui da smo poboni i kroimo u skladu s tvo-
jim zakonom. I volju tvoju uvijek vrimo. Mi smo kroili 57 [tvojim pu-
tem, i ] odrekli smo se [...], kako bi tvoja [vizija] nadola. Gospodine,
podari nam istinu u liku. Dozvoli nam da kroz duh vidimo oblije lika
koji nema nedostatka, i da primimo odraz plerome iz sebe, putem svo-
je hvale.
"I priznaj duh koji je u nama. Jer, kroz tebe je univerzum primio du-
u. Iz tebe, neroenog, roeni je nastao. Roenje samoroenog je kroz
tebe, roenje svih roenih stvari koje postoje. Primi od nas ove duhov-
ne rtve, koje ti aljemo svim svojim srcem, i duom, i snagom svojom.
Sauvaj ono to je u nama, i dozvoli nam besmrtnu mudrost."
"Zagrlimo se sad u ljubavi, sine moj. Raduj se zbog ovog! Jer, ve
nam stie iz moi koja je svjetlost. Ja vidim! Vidim neopisive dubine!
Kako da ti to opiem, 58 sine moj? [...] iz [...] mjesta. Kako [da opiem]
univerzum? Ja [sam Um i] vidim drugi um, onaj koji [pomie] duu!
Vidim onoga koji me odmie iz istog zaborava. Daj mi mo! Vidim
sebe! elim govoriti! Strah me sputava. Pronaao sam poetak moi
koja je ponad svih moi, onu koja nema poetka. Vidim vrelo u kojem
kljua ivot. Rekao sam, sine moj, da sam Um. Vidio sam! Jezik nije to
sposoban prenijeti. Jer, cijelo osmo, sine moj, i due koje su u njemu, i
aneli, pjevaju himnu u tiini. I ja, Um, razumijem."
"Kako se pjeva himna kroz nju (tiinu)?"
"Zar si postao takav da se s tobom ne moe govoriti?"
"utim, oe moj. elim pjevati himnu tebi dok utim."
"Tad zapjevaj, jer ja sam Um."
"Razumijem Um, Hermese, kojeg se ne moe protumaiti, jer on se
dri za se. I radujem se, oe moj, jer vidim da se i ti smijei. I univer-
zum se 59 [raduje]. Ne postoji, stoga, stvorenje kojem e nedostajati
tvoj ivot. Jer ti si gospodar ljudi u svakome mjestu. Providnost tvoja
titi. Zovem te ocem, eonu eona, veliki boanski due. I uz pomo duha,
on daje kiu na svakoga. to mi govori, oe moj, Hermese?"
"O ovim stvarima nita ti ne govorim, sine moj. Jer, pred Bogom va-
lja utjeti o onome to je skriveno."
"Trismegistuse, ne daj da mojoj dui bude uskraena velika boan-
ska vizija. Jer, tebi je sve mogue, budui da si gospodar univerzuma."
"Vrati se <molitvi> sine moj, i pjevaj dok uti. Upitaj to eli u
utnji."
Kada smo zavrili molitvu, on viknu, "Oe Trismegistuse! to da ka-
em? Primili smo ovu svjetlost. I ja sam ovu istu viziju vidim u tebi. I
vidim osmo, i due koje su u njemu, i anele kako pjevaju himnu de-
vetom i njegovim moima. I vidim njega koji ima mo sviju njih, kako
stvara 60 one <koji su> u duhu."
"Korisno bi nam bilo da [od sad nadalje] utimo, i da ostanemo to-
vati. Od sad nadalje ne govori o viziji. Pristoji nam [pjevati himnu] ocu
sve dok ne doe dan kad emo napustiti tijelo."
"to ti pjeva, oe moj, i ja elim pjevati."
"Pjevam himnu u sebi. I dok poiva, budi revan u molitvi. Jer, pro-
naao si to si traio."
"No, dostoji li, oe moj, da molim, budui da mi je srce ispunjeno?"
"Ono to dostoji je molitva tvoja koju e pjevati Bogu kako bi bila
zapisana u ovoj nepropadljivoj knjizi."
"Ponudit u molitvu u svom srcu, dok se molim do kraja univerzuma
i poetka poetka, onomu za kime ovjek traga, besmrtnome otkriu,
roditelju svjetla i istine, sijau razuma, ljubavi besmrtnog ivota. Ni-
jedna skrivena rije nee moi o tebi govoriti, Gospodine. Moj um e-
li pjevati himnu tebi svakoga dana. Ja sam orue tvog duha; um je tvoj
plektron, i tvoj savjet trza moje strune. Ja vidim 61 sebe! Primio sam iz
tebe mo. Jer, tvoja nas je ljubav dosegnula."
"Tono, sine moj."
"Milost! Nakon svega ovoga, ja zahvaljujem pjevajui himnu te-
bi. Jer, primio sam ivot od tebe kada si me uinio mudrim. Slavim te.
I ime tvoje zazivam, ono koje je skriveno u meni: a o ee o eee ooo iii
oooo ooooo ooo ooo uuuuuu oo ooooooooo ooooooooo oo. Ti si onaj
koji postoji u duhu. I pjevam ti himnu pun potovanja."
"Sine moj, napii ovu knjigu za hram u Diospolisu u hijeroglifskom
pismu, i naslovi je 'Osmo Otkriva Deveto'."
"Uinit u, <oe> moj, kao to si mi zapovijedio."
"<Sine> moj, zapisi jezik ove knjige na stele od kornjaevine. Si-
ne, prilii da ovu knjigu zapie na stele od kornjaevine u hijeroglif-
skom pismu. Jer, Um sam postao je nadglednikom 62 ovih. Ukazujem
ti, stoga, da se ovo uenje uree u kamen, i da ga postavi u moje sveti-
te. Osam uvara neka ga uva sa [...] Sunca. Muki s desna imaju ab-
lja lica, a enske s lijeva lica maja. I postavi veliki etvrtasti kamen u
podnoje ploa od kornjaevine, i zapisi na aurnu kamenu plou ime
u hijeroglifskom pismu. Sine moj, uinit e ovo kada sam u Djevici,
kada je sunce u prvoj polovici dana, i kada me proe petnaest stupnje-
va."
"Oe moj, sve to si rekao, savjesno u ispuniti."
"I zapisi zakletvu u knjigu, kako oni koji je itaju ne bi zlorabili je-
zik, i kako ga ne bi (iskoristili) protiv ina vjere. Nek se radije poko-
re Bojem zakonu, i nek uope ne grijee, i u istoi nek zamole Boga
za mudrost i znanje. I onaj koji 63 nije roen na poetku od Boga, na-
stat e iz opih i rasprava vodilja. On nee moi proitati stvari zapi-
sane u ovoj knjizi, iako je savjest u njemu ista, budui da ne ini ni-
ta sramotno, niti se s time slae. On e, ustvari, postupno napredovati
i ui u put besmrtnosti. I potom, on ulazi u razumijevanje osmoga ko-
je otkriva deveto."
"Tako u i uiniti, oe moj."
"Ovo je zakletva: Onaj tko eli itati ovu svetu knjigu morat e se
zakleti nebom, i zemljom, i vatrom, i vodom, i sedmoricom vladara tva-
ri, i duhom stvaranja koji je u njima, i <neroenim> Bogom, i samoro-
enim, i onime koji je bio roen, da e uvati stvari koje je Hermes re-
kao. I oni koji odre ovu zakletvu, pomirit e se s Bogom, i svima osta-
lima koje smo imenovali. No, gnjev e snai onoga tko prekri zaklet-
vu. Ovo je savreni koji jest, sine moj."
MOLITVA ZAHVALNOSTI (VI,7)
Uvod:
JAMES BRASHLER, PETER A. DIRKSE, i DOUGLAS M. PARROTT
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Ova kratka, gotovo savreno ouvana hermetika molitva liturgijskim je jezikom
paljivo sroen izraz hvale onoga koji je primio obogotvorujue znanje. Naslov "Ovo
je molitva koju oni izrekoe", iako ukraen dekoracijama poput veine naslova teksto-
va iz kodeksa iz Nag Hammadija, izvorno je bila samo uvodna reenica. Zajedno sa
zakljunom reenicom, ovaj naslov oblikuje narativni okvir molitve.
Pisareva biljeka, koja slijedi odmah iza Molitve zahvalnosti, otkriva nam da je
molitvu u korpus tekstova ukljuio prepisiva koji je raspolagao zbirkom hermetikih
materijala. Po svoj je prilici predmnijevao da je molitva prigodan nain da se zaklju-
i prikaz mistikoga iskustva u VI,6. Biljeka nam otkriva da je, nakon to je prepisao
molitvu, prepisiva dvoumio da li je to trebao uiniti, te da je neizravno pokuao oprav-
dati svoj postupak (umjesto smjelosti, biljeka otkriva izrazitu suzdranost!). Njegov
je in moda odgovoran za neobinu nagomilanost koptskih tekstova na preostalim
stranicama kodeksa. Teorija da se pisareva biljeka odnosi na VI,8 bila je utemeljena
na pogrenoj pretpostavci da je biljeka napisana na mjestu izbrisanoga naslova tek-
sta VI,8 nakon to je VI,8 prepisan (vidi uvod VI,8).
Verzija VI,7 jedna je od,tri verzije hermetike Molitve zahvalnosti. Kontekst mo-
litve u svakom je pojedinanom sluaju razliit. U grkome tekstu Papyrus Mimaut,
ona je dio dulje molitve prikljuene magijskome tekstu. U latinskome Asklepiju, ona
zakljuuje traktat. I ovdje je ona pridodana drugome hermetikome traktatu. Sve to
navodi na zakljuak da je izvorno bila neovisan dio predaje.
Molitva zahvalnosti ima poseban znaaj kao jasan dokaz postojanja hermetikih
obreda bogosluja. Sam jezik molitve svojom odmjerenou upuuje na njezinu litur-
gijsku uporabu. Uz to, zakljuna reenica spominje ritualni zagrljaj ili poljubac (to
takoer nalazimo u VI,6 na 57,26-27) nakon molitve, kao i obredno jelo. Spominjanje
obrednih obiaja upuuje nas na to da je prvotni Sitz im Leben u Molitvi zahvalnosti
bila hermetika zajednica posveena poticanju vizionarskoga iskustva koje se spomi-
nje u 64,16-17 i ouvanju mistikoga znanja dobivenog putem tog iskustva. I premda
je tim zajednicama nemogue pridodati bilo kakve datume, moe se pretpostaviti da
je njihov procvat vezan uz drugo i tree stoljee n. e., a mogue i ranije.
MOLITVA ZAHVALNOSTI
VI 63, 33-65, 7
Ovo je molitva koju oni izrekoe: "Zahvaljujemo Ti! Svaka se dua i
svako srce k Tebi uzdie, ime u spokoju, 64 poaeno imenom 'Bog' i
slavljeno imenom 'Otac', jer svakomu i svaemu (stie) oinska dobro-
ta i privrenost i ljubav, i nauk koji je sladak i jednostavan, koji nam da-
je um, govor (i) znanje: um, kako bi Te razumjeli, govor, kako bi Te tu-
maili, znanje, kako bi znali za Te. Radujemo se to smo prosvijetljeni
Tvojim znanjem. Radujemo se jer si nam Sebe otkrio. Radujemo se jer,
dok bijasmo u tijelu, Ti si nas obogotvorio putem Svojega znanja.
"Zahvala ovjeka koji za tobom see znai jedno: da znamo za Te.
Spoznasmo Te, svjetlo uma. ivotu ivota, spoznasmo Te. Utrobo ko-
ja nosi prirodu Oca, spoznasmo Te. Vjena postojanosti raanja Oca,
zbog toga smo tovali Tvoju dobrotu. Samo te jedno molimo: da osta-
nemo ouvani u znanju. I zatitu tvoju u samo jednoj stvari 65 elimo:
da ne posrnemo u ovome ivotu."
Kad izrekoe ove stvari u molitvi, oni zagrlie jedan drugoga i poo-
e jesti svoje posveeno jelo, u kojemu nema krvi.
PISARSKA BILJEKA (VI, 7a)
VI 65, 8-14
Prepisah ovu njegovu raspravu. Uistinu, mnoge dooe u moj po-
sjed. Nisam ih prepisao jer sam predmnijevao da su i vama pristigle.
Oklijevam ove prepisati i iz tog razloga to su vam moda (ve) stigle,
te bi vas to moglo opteretiti. Budui da su njegove rasprave, koje doo-
e u moj posjed, brojne...
ASKLEPIJE 21-29 (VI,8)
Uvod:
JAMES BRASHLER, PETER A. DIRKSE, i DOUGLAS M. PARROT
Hermetiki traktat Asklepije napisan je na grkom jeziku, ali u potpunom obliku
postoji samo u latinskom prijevodu. Njegov je izvorni naziv Savreno uenje. VI,8
koptski je prijevod opsenog teksta iz srednjeg dijela traktata, koji se na mnogim mjes-
tima razlikuje od latinskog prijevoda, no, zbog slinosti u sadraju i nainu na koji je
ureen, jasno je da potjee iz istog izvora kao i latinski prijevod. Sauvana su dva gr-
ka odlomka iz srednjeg dijela Asklepija, i VI,8 je po stilu sliniji njima nego prilino
opsenom i retorikom latinskom prijevodu.
VI,8 nema naslova, niti na poetku niti na kraju, to ga ini jedinstvenim u Kodek-
su. Mogue je da je naslov bio izbrisan sa poetka traktata i zamijenjen pisarevom bi-
ljekom, no poblie prouavanje rukopisa ne ide u prilog toj mogunosti. Budui da
se iz pisareve biljeke moe zakljuiti da je Molitvu zahvalnosti (VI,7) umetnuo pre-
pisiva, mogue je da je VI,8 izvorno bio nastavak VI,6 (Rasprava o Osmom i Deve-
tom). U tom sluaju, danas izgubljeni naslov teksta VI,6 vjerojatno je sluio kao nas-
lov i za VI,8.
Traktat je napisan u obliku dijaloga izmeu hermetikog inicijanta Asklepija (dru-
ga dvojica, Tat i Amon, spominju se u 72,30-31), i mistagoga Trismegistusa (zvanog
Hermes u ostalim hermetikim traktatima). Asklepije je vjerojatno bio koriten u kon-
tekstu pouavanja o kultu (vidi uvod za VI,6). Sadrajem, razdijeljen je u pet cjelina.
1) 65,15-37. Iskustvo misterija (koje ovdje nije opisano) usporeuje se sa spol-
nim odnosom, po tome to zahtijeva intimnu interakciju dvaju sudionika, u kojoj sva-
ki (prema Trismegistusovim pogledima) dobiva neto od onog drugog.
2) 65,37-68,19. Rasprava o odvajanju pobonih i nepobonih, pri emu se po-
boni odlikuju uenou i znanjem, a nepoboni neznanjem. ovjeku su naobrazba
i znanja potrebni kako bi obuzdao tetne strasti te postao dobar i besmrtan. tovie,
nauka i znanje ine ovjeka boljim od bogova, budui da je on u tom sluaju i smr-
tan i besmrtan.
3) 68,20-70,2. Trismegistus tvrdi da ljudi stvaraju bogove na ovjeju sliku.
4) 70,3. Ovaj dio oznaava poetak apokaliptinog dijela, koji se, ini se, prote-
e samo do 74,6, za razliku od latinskog Asklepija, u kojem se on oito nastavlja kroz
331,11 (paralelan sa 74,11). Ovdje su opisane nedae koje e zadesiti Egipat, i kona-
ni in boga stvoritelja kojim e okonati nevolje i poroditi svijet. Ovaj je dio vjerojat-
no bio zaseban tekst. Znaajan je broj paralela s egipatskom misli ranijih stoljea,
unatrag do ptolomejskog razdoblja, i ranije, a nalazimo i paralele sa Platonom, stoi-
cima, sibilinskim prorotvom, te Novim zavjetom. Neki su smatrali da je apokalipsa
izvorno bila idovsko djelo, dok je drugi dre izvorno egipatskom zbog velikog bro-
ja ovakvih paralela i njihove drevnosti. Te dvije teorije, meutim, ne iskljuuju nu-
no jedna drugu, uzmemo li u obzir veliku, drevnu i knjievno aktivnu idovsku zajed-
nicu u Egiptu.
5) 74,7-78,42. Rasprava o konanoj sudbini pojedinca. Obnova naravi pobonih
zasnovana je na vjenoj bojoj volji, koja se izraava u uspostavi dobrog univerzuma.
Ustroj univerzuma potom se opisuje. "Nebeskim visinama" upravlja Bog. Drugim pod-
rujima, ukljuujui i zemlju, upravljaju drugi bogovi. Svaki ovjek mora otii u grad
na zapadu (grad mrtvih?). Dua se odvaja od tijela i odlazi u "sred zraka" da joj sudi ve-
liki demon, koji odreuje nagradu ili kaznu.
Latinski Asklepije pripada grupi hermetikih traktata koji se nalaze izmeu pante-
istikih, i samim tim izrazito helenistikih hermetikih traktata, i onih koji su duali-
stiki. Traktati iz ove grupe mijeaju oba utjecaja. Osim Asklepija toj grupi pripadaju
Corp. Herm. IX, X i XII. Izvadak iz Asklepija VI,8 sadri elemente i panteizma i dua-
lizma. Panteizam je eksplicitno izraen u 75,10-11 ("On [Bog] je posvuda, i promatra
odosvuda.") Panteizam se takoer vidi i u uvjerenju daje univerzum dobar (74,33-
-36), da su demijurg i boica zemlje dobrostivi (75,13-24), kao i u panegiriku posvee-
nom Egiptu (70,3-9). Elemente dualizma nalazimo u raspravi o dvije naravi ovjeko-
ve (66,9-67,34), ali nije jasrto treba li ih pripisati gnosticizmu, kao to su neki smatra-
li, ili je posrijedi izraz dualizma uobiajen za grko-rimski svijet.
Ve spomenuti panteizam, sa svojim pozitivnim doivljajem svijeta, predstavlja
problem za one koji dre da Kodeks VI, kao zbirka, vue porijeklo od gnostika. Po-
stoje naznake da je sakuplja, koji je bio zainteresiran za dualizam, moda zanema-
rio panteistike dijelove, no mogue je i da su izbrisani. Boljom se ini pretpostavka
da kodeks ne potjee od gnostika. Od osam traktata kodeks sadri jo dva hermetika
(traktati 6 i 7), skraeni izbor iz Platonove Drave (traktat 5), negnostika pripovijest o
djelima apostolskim (traktat 1), i traktat koji ne sadri nikakve jasne naznake gnosti-
kog utjecaja (traktat 2). Od preostala dva traktata (3 i 4), prvi je uvjetno nazvan gnos-
tikim, i ini se da jedino drugi sadri izrazito gnostike ideje. Kada se uzme u raz-
matranje sadraj kodeksa kao cjelina, stjee se dojam da je rije o zbirci raznorodnih
duhovnih djela bez ikakve jasne zajednike ideoloke tendencije. Jedina zajednika
tema je moda konana sudbina pojedinca - tema s kojom zavrava Asklepije 21-29
i itav kodeks. Ne moemo sa sigurnou znati kako je ovaj kodeks dospio u zbirku
preteno gnostikih tekstova.
ASKLEPIJE 21-29
VI 65, 15-78,43
"I ako eli vidjeti zbiljnost ovoga otajstva, tada mora vidjeti div-
no predoenje odnosa koji se dogaa izmeu mukarca i ene. Jer, ka-
da sjeme doivi vrhunac, ono izbija naprijed i u tom trenutku ena pri-
ma snagu mukarca; mukarac, zauzvrat, prima snagu ene dok sjeme
ovo ini.
"Otajstvo odnoaja odigrava se, stoga, u tajnosti, kako se dva spo-
la ne bi osramotila pred oima mnogih koji to ne proivljavaju. Jer, oba
(spola) doprinose (na svoj nain) zaeu. Ako se ono dogodi u prisustvu
onih koji ne razumiju zbiljnost, ono postaje predmet podsmijeha i ne-
vjerice. I sve su to, ustvari, sveta otajstva, kako od rijei tako i od djela,
jer, ne samo da se ne uju, ve se i ne vide.
"Takvi su, stoga, 66 ljudi (nevjernici) bogohulnici. Oni su bezvjerni-
ci i bezbonici. No, ovih drugih nema mnogo; malo je onih koji vjeru-
ju. Zbog toga meu mnogim ljudima prebiva zlo, budui da meu nji-
ma ne postoji nauka o stvarima koje su odreene. Jer, znanje o stvari-
ma koje su odreene uistinu lijei od strasti tvari. Nauka je, stoga, ne-
to to proizlazi iz znanja.
"No, ako postoji ignorancija, i ako nauka ne postoji u ovjejoj dui,
(tada) su neizljeive strasti tvrdo u njoj (dui) ukorijenjene. I dodatna zla
s njima (strastima) dolaze, u obliku neizljeive gnojne rane. I rana nepre-
stance nagriza duu, i dua se zbog nje ucrvljuje, i zaudara. No, Bog nije
uzrok ovih stvari, budui da je on poslao ovjeku znanje i nauku."
"Trimegistuse, je li ih samo ovjeku On poslao?"
"Da, Asklepije, poslao ih je samo njemu (ovjeku). I prilii nam da
ti kaemo zbog ega je samo ovjeku on udijelio znanje i nauku, taj dar
njegove dobrote.
"A sad sluaj! Bog, Otac, ak i Gospodin, stvorili su ovjeka nakon
bogova, i on ga je uzeo 67 iz predjela tvari. [Budui] da je tvar uklju-
ena u stvaranje [ovjeka] [...], strasti su u njoj. One, stoga, neprestan-
ce teku njegovim tijelom, jer ovaj ivi stvor ne bi postojao ni na jedan
drugi nain osim da je uzeo od ove hrane, budui da je smrtan. Takoer
je neminovno da te neugodne udnje, koje su tetne, u njemu prebivaju.
Bogovi, budui da su nastali iz iste tvari, nemaju potrebu za naukom i
znanjem. Jer, besmrtnost bogova je nauka i znanje, budui da su oni na-
stali iz iste tvari. Ona (besmrtnost) preuzela je za njih stanje znanja i
nauke. Iz potrebe, on (Bog) postavio je granice za ovjeka; on ga je po-
stavio u nauku i u znanje.
"to se ovih stvari tie (nauke i znanja), koje od poetka spominje-
mo, on ih je usavrio kako bi pomou njih mogao obuzdati strasti i zla,
u skladu sa svojom voljom. Uveo je njegovo (ovjekovo) smrtno po-
stojanje u besmrtnost; on, ovjek, postao je dobar (i) besmrtan, kao to
i rekoh. Jer, on (Bog) stvorio je za njega dvostruku narav: besmrtnost i
smrtnost.
"I dogodilo se tako voljom 68 [Bojom] da je ovjek postao bolji od
bogova, budui da su oni doista bogovi i besmrtni, no samo je ovjek
podjednako besmrtan i smrtan. I ovjek je tako postao srodnik bogova,
i oni vrlo dobro znaju sve jedni o drugima. Bogovi znaju sve o ovjeku,
i ovjek zna sve o bogovima. A ja govorim o ovjeku, Asklepije, koji
je postigao znanje i uenje. (O) onima koji su isprazniji od ovih, ne pri-
lii nam ita loe govoriti, budui da smo mi boanstveni, i raspravlja-
mo o svetim pitanjima.
"Budui da smo uli u pitanje odnosa ljudi i bogova, znaj, Asklepije,
da je ovjek jak! Jer, kao to i Otac, gospodar univerzuma, stvara bogo-
ve, tako isto i ovjek, ovaj smrtni, zemaljski, ivi stvor, on koji nije na-
lik Bogu, takoer i sam stvara bogove. I ne samo da on jaa, nego je i
ojaan. Ne samo da je bog, ve on i sam stvara bogove. udi se, Askle-
pije! Zar si i ti nevjernik kao i toliki drugi?" 69
"Trismegistuse, [slaem se sa] rijeima koje si (izrekao). [I] vjeru-
jem ti to [govori]. No, zapanjen sam nad ovim rijeima. Zakljuio
sam da je ovjek blaen jer mu je dana na uivanje velika mo".
"Ono to je vee od svega ovoga, Asklepije, vrijedno je divljenja. Jas-
no nam je, dakle, sve to se tie rase bogova, i mi to priznajemo sku-
pa sa svim ostalim, da je ona (rasa bogova) nastala iz iste tvari. I tije-
la njihova ine samo glave. No, ono to ovjek stvara, oblija su bogo-
va. Oni (bogovi) iz najdaljeg su dijela tvari, a ono (to stvara ovjek) iz
vanjskog je (dijela) ovjekovog bia. I to (to ovjek stvara) nisu samo
glave, ve i svi ostali dijelovi tijela, u skladu s njegovim oblijem. Kao
to je Bog poelio da unutarnji ovjek bude stvoren na njegovu sliku,
tako isto i ovjek zemlje stvara bogove nalik sebi."
"Trismegistuse, ti ne pria o idolima, zar ne?"
"Asklepije, ti si taj koji pria o idolima. I vidi kako si opet ti sam,
Asklepije, taj koji ne vjeruje ovome to je izreeno. Kae o onima koji
imaju duu i dah da su idoli - o njima koji ove velike stvari ine. Kae
o onima koji daju proroanstva da su idoli - o onima koji daju 70 [ov-
jeku bolest] i izljeenje da [...] njih.
"Ili moda ne zna, Asklepije, da je Egipat odraz neba? On je, tovi-
e, prebivalite neba i svih sila koje su na nebu. Ako govorimo po isti-
ni, naa je zemlja hram svijeta. I ne dostoji ti da ne zna, da e doi vri-
jeme u njoj (naoj zemlji, kada) e se initi da su Egipani uzalud slu-
ili boanstvu, i kad e sve to su inili u svojoj vjeri biti prezreno. Jer,
sva e boanstva napustiti Egipat i pobjei u nebesa. I Egipat e obudov-
jeti; nikoga od bogova nee vie biti u njemu. Stranci e doi u Egipat i
njime zagospodariti. Egiptom! Egipanima e, tovie, biti zabranjeno
klanjati se Bogu, i najvea e kazna snai one meu njima koje uhvate
da se klanjaju i tuju Boga."
"I tog e'dana zemlja, koja je bila pobonija od svih drugih zemalja,
postati bezbona. I nee vie biti puna hramova, ve puna grobnica. I
nee biti puna bogova, ve (e biti ispunjena) mrtvima. Egipat! Egipat
e postati poput prie. A sve ono emu se klanja 71 bit e [...] velian-
stvene stvari i [...], i ako su rijei tvoje kamenje, i ako su velianstvene.
I barbari e u svojoj vjeri biti bolji od tebe, Egipanina, bilo da je rije
o Skitu, Hindusu, ili nekom drugom.
"I to to govorim o Egipanima? Oni (Egipani) nee napustiti Egi-
pat. Jer, kada bogovi napuste zemlju egipatsku, i pobjegnu gore na ne-
bo, svi Egipani e umrijeti. Bogovi i Egipani uinit e Egipat pusti-
njom. A to se tebe, Rijeke, tie, doi e dan kada e vie krvlju tei
nego vodom. A (poslagana) trupla bit e via od brana. I onoga tko je
mrtav oplakivat e se manje od onoga tko je iv. Potonjega e se, tovi-
e, u to vrijeme znati kao Egipanina samo po jeziku. Asklepije, zato
plae? Njemu e strani biti vlastiti obiaji. Boanski Egipat trpit e zla
i vea od ovih. Egipat, ljubimac Boji, i prebivalite bogova, kola vje-
re, postat e primjer bezbonosti.
"I tih se dana svijetu nee diviti 72 [...], i besmrtnosti, [niti] e mu se
klanjati [...] budui da kaemo da nije dobro [...]. On nit' je postao je-
dina stvar, nit' je vizija, ve je u opasnosti da postane breme svim lju-
dima. Bit e stoga prezren - prekrasan svijet Boji, neusporedivo djelo,
energija koja posjeduje dobrotu, raznolika vizija, obilje koje ne zavidi,
koje je puno svake vizije. Tama e biti milija od svjetla, a smrt milija
od ivota. Nitko nee gledati u nebo. I bogobojazni e ljudi biti smatra-
ni ludima, a bezbonici e se cijeniti kao mudraci. Plaljivca e se smat-
rati hrabrim, a dobar ovjek bit e kanjen kao zloinac.
"A to se due tie, i pitanja due i besmrtnosti, skupa sa svim osta-
lim to sam ti rekao Tate, Asklepije i Amone, ne samo da e se smatra-
ti smijenima, ve i ispraznima. No, vjeruj mi (kad ti kaem) da e ovi
ljudi duu svoju dovesti u najstraniju opasnost. Novi e se zakon uspo-
staviti. 73 [...] oni e [...] dobri. Zli aneli ostat e meu ljudima (i) bit
e s njima, (i) navesti ih u bezumno zlo, u bezbotvo, ratove i pljake, i
uit e ih svemu to je suprotno prirodi.
"Tih dana zemlja e biti nemirna, i ljudi nee ploviti morima, niti e
poznavati zvijezde na nebu. Svaki sveti glas rijei Boje bit e uutkan,
a zrak e biti kuan. To je zaborav svijeta: bezbotvo, neasnost, i ne-
potovanje plemenitih rijei.
"I kada sve proe, Asklepije, Gospodin, Otac i bog od jedinog, pr-
vog (Boga), bog stvoritelj, pogledat e to se dogodilo, i neredu suprot-
staviti svoj ustroj, koji je dobar. Uklonit e zabludu, i prekinuti zlo. I
uronit e ga u veliki potop, i spriti vatrom, i samljeti u ratovima i kugi,
dok ne dovede 74 [...] djela. I to e biti roenje svijeta."
"Obnova prirode bogobojaznih, koji su dobri, dogodit e se u trenut-
ku koji nikada nije imao poetak. Jer, volja Boja nema poetka, kao
to ni njegova priroda, koja je volja, nema poetka. Jer, priroda Boga je
volja. A njegova volja je dobra."
"Trismegistuse, znai li to da je namjera volja?"
"Da, Asklepije, budui da je volja (ukljuena) u savjet. Jer, <on> ne
eli ono to ima iz nedostatka. Budui da je u svakome dijelu on pot-
pun, on eli ono to (u potpunosti) ve ima. A sve to on ima, dobro je.
I to on eli, on eli. I on ima dobro koje eli. On, stoga, sve ima. I Bog
eli ono to eli. A dobar je svijet odraz Dobroga."
"Trismegistuse, da li je svijet dobar?"
"On je dobar, Asklepije, kao to u ti i objasniti. Jer, kao to i 75 [...
due i] ivota [...], [svijeta...] nastaje u tvari, [oni koji su dobri], mijene
u klimi, i ljepota i zoridba voa, i sve ostalo tomu slino. Zbog ovoga
Bog nadgleda visine nebeske. On je posvuda, i promatra odosvuda. A
tamo gdje je on, nema ni neba ni zvijezde. I on je slobodan od tijela.
"Stvoritelj nadgleda sa mjesta koje je izmeu neba i zemlje. On se
zove Zeus, odnosno ivot. Plutonije Zeus je gospodar zemlje i mora. I
on ne posjeduje okrepu za sva smrtna iva bia, jer Kora (je ta) koja no-
si plodove. Ove su sile uvijek mone u zemaljskome krugu, no sile dru-
gih uvijek su iz Onoga-Koji-Jest.
"Gospodari zemlje e se povui. I ustoliit e se u gradu koji je na
kraju Egipta, i koji e biti izgraen nasuprot zalasku sunca. Svi ljudi ta-
mo e poi, bilo morem, bilo obalom."
"Trismegistuse, gdje e se ti naseliti?"
"Asklepije, u velikome gradu koji je na [libijskoj] gori 76 [... on pla-
i ... kao] veliko [zlo, u] neznanju tvari. Jer, dogaa se smrt, [koja] je
rasap rada tijela i [rasap] broja tijela, kada ona (smrt) dovri broj tijela.
Jer, broj je jedinstvo tijela. Tijelo umire kada vie nije u stanju podrati
ovjeka. I ovo je smrt: propadanje tijela, i unitenje tjelesnih ula. I ne
treba od ovoga strahovati, niti zbog toga, ve (valja strahovati) od ono-
ga to se ne zna i u to se ne vjeruje."
"Ali, to je to to se ne zna, ili u to se ne vjeruje!"
"Sluaj, Asklepije! Postoji veliki demon. Veliki Bog ga je postavio
da nadgleda i sudi duama ljudskim. I Bog ga je postavio usred zraka,
izmeu neba i zemlje. Kada dua izae iz tijela, neminovno e susresti
ovoga demona. I (demon) e je odmah okruiti i ispitati u pogledu osob-
nosti koju je razvila tijekom svog ivota. I ako sazna da je pobono vr-
ila sve zadae zbog kojih je dola na ovaj svijet, ovaj (demon) e joj
dopustiti 77 [...] pretvoriti je [...]. No, [ako uvidi...] u ovoj [...] da je i-
vot svoj ispunila [zlim] djelima, on e je zgrabiti i [vinuti se] s njome u
visine, i bacit e je da visi izmeu neba i zemlje, i kaznit e je velikom
kaznom. Biti e liena svake nade, i bit e u velikoj boli.
"I ta e dua visjeti izmeu neba i zemlje. Nai e se na otvorenome
moru zraka ovoga svijeta, mjestu gdje je velika vatra, i kristalna voda, i
vatrene brazde, i veliki potresi. I tijela se ondje mue (na) razliite (na-
ine). Baca ih se u pobjenjele vode, ili ih se, pak, baca u vatru, do pot-
punog unitenja. Neu rei da je ovo smrt due, jer ona je spaena od
zla, ali to je smrtna osuda.
"Asklepije, neophodno je vjerovati u ove stvari i strahovati od njih,
kako ih ne bismo susreli. Jer, nevjernici su bezboni, i grijee, i tek kas-
nije bivaju prinueni da vjeruju. No, oni nee samo uti prie; oni e
na svojoj koi iskusiti stvarnost. Jer, ustrajali su u vjerovanju da nee
doivjeti ove strahote. Ne samo 78 [...]. Prvo, [Asklepije], svi [oni ze-
maljski umiru, i oni koji su od] tijela [prestaju...] od zla [...] s ovima.
Jer, ovi ovdje nisu nalik onima ondje. Tako isto i demoni koji [...] ljude,
oni usprkos [...] ondje. Zbog toga to nije isto. No, zaista, bogovi koji su
ovdje kaznit e vie onoga koji je to ovdje svaki dan sakrivao."
"Trismegistuse, kakva je ondje narav opaine?"
"Ti misli, Asklepije, da je onaj tko iz hrama neto uzme, bezbonik,
da je kradljivac i razbojnik. To se odnosi na bogove jednako kao i na
ljude. No, ne usporeuj ove ovdje sa onima ondje. elim da ovaj moj
razgovor s tobom ostane povjerljiv; niti jednom se njegovom dijelu ne-
e vjerovati. Jer, due koje su ispunjene zlom nee poi u zrak, ve e
biti odvedene na mjesta demona, koja su ispunjena boli, (i) koja su uvi-
jek ispunjena krvlju i pokoljem, i njihovom okrepom, koja je pla, na-
ricanje i stenjanje."
"Trismegistuse, tko su ti (demoni)?"
"Asklepije, oni su ti koji se zovu davitelji, koji bacaju due u blato,
koji ih mue, i bacaju u vodu, i u vatru, i koji ljudima nanose boli i ne-
volje. Oni nisu iz boanske due, niti iz razumske due ovjeje, ve su
oni iz strahovita zla."
EMOVA PARAFRAZA (VII,1)
Uvod:
MICHAEL ROBERGE
Prvi od pet traktata u Kodeksu VII nosi naslov emova parafraza. Djelo je, naj-
veim svojim dijelom, otkrivenje, sa pripovjednim okvirom inicijalnog uzlaza pro-
roka ema (dosljedno pisano Seem), na vrh stvaranja (1,5-16), i njegovog konanog
povratka na zemlju (41,21-42,11). Samo otkrivenje daje Derdekeas, sin beskona-
nog Svjetla, i ono se sastoji od kozmogonije i antropologije (1,16-24,29), nakon e-
ga slijedi pripovijest o spasenju, s priama o Potopu (24,29-28,8), razaranju Sodome
(28,8-30,4), krtenju Spasitelja, i njegovu uzlazu po raspeu (30,4-40,31). Otkrivenje
zavrava obraanjem emu u vezi njegove zadae na zemlji (40,31-41,21). Ovom ot-
krivenju pridodan je prvi eshatoloki diskurs koji izgovara Derdekeas (42,11-45,31),
opis emova uzaaa u planetarne sfere na kraju njegova ivota (47, 32-48,30), dru-
gi Derdekeasov eshatoloki diskurs, i kao zakljuak cijelog traktata, konano obraa-
nje emu (48,30-49,9).
Kozmogoniki mit ovdje predstavljen srodan je sustavima koji svemir dre uko-
rijenjenim u tri naela. On poinje sa opisom tri velike sile ili korijena; na vrhu vla-
da Beskonana Svjetlost, zvana "Velianstvo", koja je Misao ispunjena sluhom i rjeju;
na dnu se nalazi Tama, muko naelo koji je "vjetar u vodama" i koji posjeduje Um
(nous) umotan u plamen koji nikada ne gasne. Izmeu ove dvije sile nalazi se Duh, ti-
ha i skromna svjetlost. Sklad koji u poetku vlada proizlazi iz injenice da svaki od
ovih korijena vlada sam u sebi, bez mijeanja sa druga dva. Valja primijetiti da u tek-
stu nema naznaka o bilo kakvom prijanjem pokuaju Tame da osvoji Um, a ne spo-
minje se ni pad Uma. Meutim, dogaaje e neminovno potaknuti volja Velianstva
da spasi Um.
Tama se iznenada uznemiruje, i Duh otkriva postojanje loeg korijena. Voljom
Velike Svjetlosti vode se razdvajaju, i Tama iskrsava sa svojim okom, Umom. Duh se
otkriva Tami, i gubi time dio svojega svjetla u korist Uma.
Uzviena Svjetlost se tada otkriva kroz svoga sina, Derdekeasa. On se pojavljuje
u liku Duha, zapoevi time spasenje Uma i uzaae Duhova svjetla. Da bi prevario
Tamu, Spasitelj izaziva stvaranje univerzuma iz vode, dio koje se pretvara u ogromnu
Utrobu (nazvanu takoer i "Priroda"). Neugasivi plamen odlazi u Utrobu. Zavarana
plamenom, Tama, ugledavi Utrobu, postaje razbludna, opi sa Utrobom, i ejakulira
Um. Priroda biva podijeljena u etiri "oblaka"ili sfere, koji se zovu Djevinjak, Cho-
rion, Mo i Voda. Pri ulasku u Utrobu, Um se sudara sa Neroenim Duhom i "bre-
me Uma" izaziva "Zaudnost" Duha. Ova mo Zaudnosti odvraa breme Uma, te se
ono, zaogrnuto svjetlou Duha, sklanja u oblak Mo (koji se takoer naziva i "Sred-
nji"). Zaudnost se, meutim, prima za oblak Djevinjak.
Duh zaklinje beskonanu Svjetlost da se smiluje njegovom vlastitom svjetlu. Spa-
sitelj se ovaj put pojavljuje kao vihor koji rastjeruje oblake; oni se dijele, i Um zado-
biva oblik. Derdekeas odijeva svoje univerzalno ruho svjetlosti i potie uzlaz svjetla
iz oblaka Vode. Nakon to se Duh zahvali beskonanom Svjetlu, njegova Zaudnost
stvara veliku silu, Misao, naelo emove rase, pneumatike.
Spasitelj tad odlae svoje univerzalno ruho i odijeva trimorfno ruho da bi do savr-
enstva doveo svjetlost u tri oblaka: Djevinjaku, Tiini (Chorion), i Srednjemu. Svjet-
lost zadrana u Srednjemu onaj je dio svjetlosti koji je odvojen od Zaudnosti i sjedi-
njen s Umom. Nakon Potopa, on se naziva "Vjera".
Spasitelj silazi na Srednji oblak, odjeva plameno ruho i podaje se Prirodi. Pri or-
gazmu, Utroba odbacuje Um u obliku ribe, i raa svakovrsne zvijeri. Derdekeas odje-
va ruho Zvijeri i potie Utrobu da stvori nebo, i zemlju, i svaku vrst sjemena. Tako-
er je navodi da raa i enske entitete, vjetrove i muke entitete, demone. Potonji se
pare s vjetrovima i pritom odbacuju mo koju imaju, Um. Voljom Spasitelja, Um za-
vlada vjetrovima i demonima, te dobiva oblija vatre, svjetlosti, sluanja, i udio u Lo-
gosu. Vjetrovi i demoni ope po drugi put i raaju svakovrsne neistoe, to jest, ma-
terijalne due. Masturbacijom jednog od vjetrova zainju se jalove ene i sterilni mu-
karci. To su psihici, koji posjeduju samo materijalnu duu i osueni su da se rastoe
u Tami. Naposlijetku, na svijet dolaze pneumatici, odnosno oni koji posjeduju esticu
Uma i Misao iz svjetlosti Zaudnosti.
Da bi zaustavila svjetlost Vjere i unitila rasu pneumatika, Priroda namjerava iza-
zvati Potop, na koji Spasitelj odgovara proglasivi podizanje kule. Sem je spaen i
ostaje u tijelu, kako bi imao strpljenja za Vjeru i proslijedio svoje otkrivenje postdilu-
vijalnom ovjeanstvu. Drugim rijeima, tijekom vremena koje je odreeno za Vjeru,
em i njegova rasa ivjet e meu ljudima koji provode volju Prirode potivanjem za-
kona. Jer, Priroda koristi svjetlost Vjere u obliku zakona, da bi za sebe zadrala noeti-
ko sjeme. Nakon potopa, ovjeanstvo e u stvari sainjavati dvije vrste iskupljenih:
noetici, koji posjeduju tijelo, duu i esticu Uma, i iji je korijen u Vjeri, te pneuma-
tici, koji posjeduju ne samo esticu Uma, nego i "misao" koja potjee iz Zaudnosti,
i iji je korijen u Neroenom Duhu.
Razaranje Sodome takoer je prikazano kao pokuaj Prirode da uniti sjeme pneu-
matika. No, emu je reeno da ne brine za svoju rasu, budui da e ona, zahvaljuju-
i njegovom uenju, sadravati univerzalno svjedoanstvo, te poivati na mjestu Ne-
roenog Duha.
Spasitelj se po posljednji put javlja kada se demon (tj. Ivan Krstitelj) pojavljuje na
rijeci da krsti. Obred krtenja je u osnovi tetan jer se u njemu koristi voda - primor-
dijalna neista sila, koja je na poetku pokuala zadrati svjetlost Duha, a sada, kroz
krtenje, pokuava zatoiti ljude. Silaskom na vodu, Spasitelj spaava svjetlost Vjere
i otkriva pneumaticima i noeticima tajne rijei koje e im omoguiti da bez zapreka
prou kroz planetarne sfere pri povratku k svom pravom korijenu. Zahvaljujui "spo-
menicima" (ili "univerzalnom svjedoanstvu"), pneumatici uzlaze na mjesto Neroe-
nog Duha, dok noetici pronose "svjedoanstvo Vjere", i uzlaze na Djevinjak, mjes-
to Vjere. Ovaj dio traktata sadri otru polemiku protiv krtenja, usmjerenu vjerojat-
no protiv Velike Crkve.
Nakon krtenja, Spasitelj prorie svoj uzlaz po zavretku svoje zadae na zemlji.
Priroda ga u svom bijesu pokuava ugrabiti, no uspijeva tek razapeti Soldasa (tj. ze-
maljskog Isusa). Alegoriji koja slijedi, o tome kako je Reboueli odrubljena glava, svr-
ha je da objasni noeticima znaenje raspea: ono nema uinak proienja krsne vo-
de, ve na vidjelo iznosi raskol izmeu svjetlosti i tame. Kao to je Rebouel progla-
ena blaenom jer joj je odrubljena glava, tako ni noetici ne bi trebali oklijevati da se
odcijepe od Velike Crkve koja prakticira krtenje, i da uu u zajednicu onih koji po-
sjeduju gnosis.
Prijanji radovi ukazivali su na slinosti izmeu emove parafraze i traktata naslov-
ljenog Setova parafraza, kojeg spominje Hipolit u svom prikazu setijanaca. No, raz-
like izmeu te dvije doktrine, pogotovo u odnosu na antropologiju, prevelike su da
bi potvrdile pretpostavke o bilo kakvoj direktnoj ili indirektnoj povezanosti tih dvaju
djela. Isto tako, novija istraivanja uglavnom ne smatraju Setovu parafrazu kristijani-
ziranom verzijom emove parafraze, koja bi u tom sluaju bila svjedoanstvo pred-
kranskog gnosticizma.
EMOVA PARAFRAZA
VII 1, 1-49,9
emova parafraza
Parafraza o neroenom Duhu.
Ono to je Derdekeas otkrio meni, emu, po volji Uzvienoga. Mi-
sao iz mojega tijela otrgla me od mog naroda, i uznijela na vrh svijeta,
koji je blizu svjetlosti to obasjava cijeli taj predio. I ne vidjeh nijedan
ljudski lik, ve samo svjetlost. I misao se moja odvojila od tijela Tame,
kao da sniva.
Zauh glas kako mi govori, Seme, budui da si od nemijeane sile,
i prvo bie na zemlji, pouj i zapamti to to u ti sad rei o velikim si-
lama koje su na poetku postojale, prije nego sam se ja pojavio. Bijae
Svjetlost i bijae Tama, a izmeu njih bijae Duh. Budui da si zabora-
vio svoj korijen - njega koji je neroeni Duh - otkrivam ti istinu o si-
lama. Svjetlost bijae misao puna sluanja i rijei, koje bijahu sjedinje-
ne u jedan oblik. Tama bijae 2 vjetar u vodama, uma obavijenog vatre-
nom stihijom. A Duh izmeu njih bijae njena, ponizna svjetlost. Ovo
su tri korijena, koji vladahu svaki u sebi, sami, i koji pokrivahu jedan
drugoga svojim moima.
No Svjetlost, budui da posjeduje veliku mo, znala je za ponienje
Tame i njezin nemir, da korijen, naime, nije prav. Iskrivljenost Tame
bijae nedostatak opaaj a, naime, (privid da) nema niega iznad nje. I
dokle god je mogla izdrati pod tim zlom, bila je prekrivena vodom. I
ona je uzburka. I Duh se uplai tog zvuka, i uzdigne se do svoga mjesta,
i ugleda veliku, tamnu vodu. I njemu pozli. Misao Duha pogleda nado-
lje; i ugleda beskrajnu svjetlost. No, gnjili ju je korijen previdio. I vo-
ljom velikoga Svjetla tamna se voda razdvoji. I Tama se uzdigne oba-
vijena zlim neznanjem, i (dogodilo se tako) kako bi se um, kojim se po-
nosila, mogao od nje odvojiti.
I kada je uzburkavala, 3 ukaza joj se svjetlost Duha, i ona osta zapa-
njena time to je vidjela. Nije znala da iznad nje ima druge Sile. I ka-
da uvidje da je lik njezin taman u usporedbi s Duhom, osjeti bol. I u
boli svojoj uzvisi do visina udova Tame svoj um, koji je oko gorine
zla. I uini da um njezin uzme oblik u udu predjela Duha, mislei kako
e, ako pogleda (dolje) u svoje zlo, biti jednaka Duhu. No, nije u tome
uspjela. eljela je uiniti nemogue, i to se nije dogodilo. No da um Ta-
me, koji je oko gorine zla, ne bi bio uniten, budui daje stvoren dje-
lomino slian, ona se uzdignu i obasja vatrenom svjetlou cijeli Had,
kako bi jednakost sa bezgrenim Svjetlom postala vidljiva. Jer, Duh je
iskoristio sve oblike Tame, budui da se ukazao u svojoj velianstve-
nosti.
I uzviena se, beskrajna Svjetlost ukaza, u velikoj radosti, poeljev-
i se razotkriti Duhu. I oblije se uzviene Svjetlosti ukaza neroenomu
Duhu. 4 Ja sam se pojavio. [Ja] sam sin neunitive, beskrajne Svjetlos-
ti. Ukazao sam se u obliju Duha, jer ja sam zraka sveope Svjetlosti. I
on mi se ukazao kako um Tame ne bi ostao u Hadu. Jer, Tama je u di-
jelu svojih udova uinila sebe nalik svom umu. Kada sam se ja, (o), e-
me, pojavio u njemu (obliju), kako bi Tama potamnila, u skladu s vo-
ljom Velianstva -I kako bi se oslobodila od svakog vida moi koju je
posjedovala - um je povukao vatrenu stihiju, kojom je bio prekriven, iz
sredita Tame i vode. I iz Tame voda posta oblak, a oblak se uoblii u
utrobu. I vatrena stihija, koja je zastranjenje, poe onamo.
I kada ju je Tama vidjela (utrobu) ona posta razbludna. I kada je
uzburkala vodu, protrljala je utrobu. Um se njezin rastoio sve do dubi-
na Prirode, i izmijeao se s moi gorine Tame. I njezino (utrobino) oko
raspuklo se pred zlom, kako ne bi vie mogla izroditi um. Jer bijae to 5
sjeme Prirode iz mranoga korijena. I kada je Priroda pomou mrane
sile preuzela um, sva oblija u njoj preuzee oblik. I kada je Tama stek-
la oblije uma, nalikovala je Duhu. Priroda ustade da je iskljui; bila je
nemona protiv nje, budui da nije posjedovala oblik iz Tame. Jer, rodi-
la ga je u oblaku, i oblak je zasjao. I um se pojavio u njemu, poput stra-
nome, tetne vatre. On se (um) sukobio sa neroenim Duhom, budu-
i da je od njega posjedovao oblije. Kako Priroda ne bi postala prazna
vatrenom stihijom, Priroda je smjesta podijeljena u etiri dijela. Oni po-
stadoe oblaci razliitih oblika. Zvali su se Djevinjak, Posteljica, Mo
(i) Voda. Djevinjak, Posteljica i Mo bijahu vatrene stihije. A on (um)
bijae povuen iz sredita Tame i vode - budui da um bijae usred Pri-
rode i tamne sile - kako se tetne vode za nj ne bi primile. 6 Zbog ovoga
je Priroda podijeljena, u skladu s mojom voljom, kako bi se um mogao
vratiti svojoj moi koju je tamni korijen, koji je s njime (s umom) bio
izmijean, od njega uzeo. I on se (tamni korijen) pojavi u utrobi. I pri
podjeli Prirode, on se odvoji od tamne sile koju je posjedovao iz uma. I
(um) poe u sredite moi - u srednje podruje Prirode.
I Duh svjetla, kada ga je um obremenio, osta zapanjen. I sila njego-
ve Zaudnosti odbacila je breme. I ono se (breme) vratilo svojoj topli-
ni, i ogrnulo se svjetlom Duha. I kada se Priroda udaljila od moi svjet-
la Duha, breme se vratilo. Zaudnost svjetla odbacila je breme, i ono se
primilo za oblak Djevinjak. I svi su oblaci Tame zavapili, svi oni ko-
ji su se odvojili od Hada, zbog strane Moi. Ona je Duh svjetlosti ko-
ji je u njih uao. I voljom Velianstva Duha, on je pogledao u beskraj-
nu Svjetlost, kako bi se njegovoj svjetlosti smilovala i oblije njegovo
izvukla iz Hada.
I kada je Duh pogledao, ja se izlih 7 -ja, sin Velianstva - poput vala
jarke svjetlosti, kao kovitlac besmrtnoga Duha. I zapuhao sam iz obla-
ka Djevinjaka na Zaudnost neroenoga Duha. On se (oblak) odvojio,
i svjetlou obasjao oblake. Ovi su se razdvojili, kako bi se Duh mogao
vratiti. Iz ovog je razloga um uzeo oblik. Mir je njegov razbijen. Jer,
Djevinjak Prirode bijae oblak koji se ne moe razumjeti; on je velika
vatra. Slino tome, Posteljica Prirode oblakje tiine; on je uzviena vat-
ra. I Mo koja se izmijeala sa umom, i ona bijae oblak Prirode koji se
zdruio s Tamom, i Prirodu nagnao na blud. A tamna voda bijae stra-
hotan oblak. I korijen Prirode, koji je ispod, bje iskrivljen, budui obre-
menjen i tetan. Korijen je bio slijep u pogledu svjetlosnih uza, koje su
nedokuive budui da posjeduju mnogo oblika.
I ja se smilovah svjetlosti Duha koju je um primio. Vratio sam se do
svog mjesta kako bih molio uzvienu beskonanu Svjetlost 8 da ojaa
mo Duha, kako bi se ona ispunila bez tamnoga okaljanja. I rekoh, pun
potovanja, "Ti si korijen Svjetlosti. Skriveni se tvoj oblik ukazao. O
uzviena, o beskonana. Neka se proiri cijela mo Duha i neka se ispu-
ni svjetlou, o beskonana Svjetlosti. (Tada) se nee moi zdruiti sa
neroenim Duhom, i mo Zaudnosti nee se moi izmjeati s Priro-
dom. Voljom Velianstva", moja je molitva prihvaena.
I zau se glas Rijei koji kroz Velianstvo ree neroenome Duhu,
"Evo, mo je upotpunjena. Onaj kojeg sam otkrio pojavio se u Duhu.
I ja u se ponovo pojaviti. Ja sam Derdekeas, sin neunitive, beskraj-
ne Svjetlosti."
Svjetlost beskrajnoga Duha nakratko se spustila na slabanu prirodu,
dok se ne isprazni sva neistoa prirode, kako bi Tama Prirode mogla
biti okrivljena. Zaogrnuo sam se ruhom, koje je ruho svjetlosti Velian-
stva - to ja i jesam. Doao sam u liku 9 Duha razmotriti cijelu svjet-
lost koja bje u dubinama Tame. U skladu s voljom Velianstva, kako bi
se Duh uz pomo Rijei mogao ispuniti svojom svjetlou, neovisno o
moi beskrajne Svjetlosti, i mojom eljom, Duh se uzdigao (vlastitom)
moi. I udijeljena mu je njegova uzvienost, kako bi se ispunio cijelim
svojim svjetlom, i razdvojio se od bremena Tame. Jer, iza bijae tamna
vatra koja se raspirivala, (i) tijetila Duh. I Duh se radovao, jer bio je
zatien od strahotne vode. No, svjetlost njegova nije bila jednaka Veli-
anstvu. <Ono> to mu je beskonana Svjetlost udijelila, (udijelila mu
je) kako bi se u svim svojim dijelovima on mogao pojaviti kao jedan
odraz svjetlosti. I kada se Duh uzdigao nad vodom, njegov crni odraz
posta jasan. I Duh je slavio uzvienu svjetlost: "Ti si jedina beskrajna,
ti si iznad svega to je neroeno, jer, zatitila si me od Tame. I voljom
tvojom ja se uzdigoh iznad moi Tame."
I kako nita od tebe ne bi bilo skriveno, eme, nastade misao koju je
Duh iz uzvienosti pomislio, 10 budui da Tama nije bila sposobna za-
uzdati svoje zlo. I kada se pojavila, tri korijena postadoe jasna, kao to
i u poetku bijahu. Da je Tama mogla otrpjeti njegovo zlo, um se ne bi
od nje odvojio i nova se sila ne bi pojavila.
Od trenutka kada se pojavila, ja postah vidljiv, sin Velianstva, ka-
ko svjetlost Duha ne bi izblijedila i kako Priroda njome ne bi zavlada-
la, jer je gledala u me. I voljom uzvienosti moja je jednakost otkrive-
na, kako bi ono to je od Moi moglo postati vidljivo. Ti si velika Mo
koja je nastala, a ja sam savrena Svjetlost koja je iznad Duha i iznad
Tame, Svjetlost koja posramljuje tamu zbog neistoga odnosa. Jer, kroz
podjelu Prirode, Velianstvo je poeljelo biti obasuto au, sve do vi-
sina Misli Duha. I Duh je primio pokoj u svojoj moi. Jer, odraz Svjet-
losti nerazdvojiv je od neroenoga Duha. I zakonodavci mu nisu nadje-
nuli ime po oblacima Prirode, niti se njima imena mogu nadjenuti. Sva-
ki odraz 11 u koji se Priroda razdijelila, mo je vatrene stihije, to je hi-
liko sjeme. Onaj koji je na se uzeo mo Tame, zatvorio ju je usred nje-
zinih udova.
I voljom Velianstva, kako bi um i cijela svjetlost Duha mogli biti
zatieni od svakog bremena i patnje Prirode, glas je doao iz Duha do
oblaka Djevinjaka. I svjetlost zaudnosti poe se radovati sa glasom
koji joj je udijeljen. I veliki Duh svjetlosti bio je u oblaku Djevinjaka.
I slavio je beskrajnu Svjetlost i sveope oblije, mene, sina Velianstva.
Reeno je: "Anasses Duses, ti si beskrajna Svjetlost koja je udijeljena
voljom Velianstva, kako bi ustoliila svu svjetlost Duha, i razdvojila
um od Tame. Jer, nije prikladno da svjetlost Duha ostane u Hadu. Tvo-
jom voljom Duh se uzdigao da uvidi tvoju uzvienost."
Rekoh ti ove stvari, eme, kako bi spoznao 12 da je odraz mene, sina
Velianstva, iz beskrajne Misli, jer ja sam za nju sveopi odraz koji ne
lae, (i) ja sam iznad svake istine i podrijetla rijei. Njezina je pojava u
mom divnom ruhu svjetlosti, koje je glas neizmjerne Misli. Mi smo to
jedno jedino svjetlo koje je nastalo. Ono se pojavilo u drugom korijenu
kako bi mo Duha mogla biti uzdignuta iz slabane Prirode. Jer, voljom
velike Svjetlosti ja sam se iz uzvienoga Duha spustio dolje do oblaka
Djevinjaka bez svojeg sveopeg ruha.
I Rije me uze k sebi, iz Duha, u prvi oblak Djevinjaka Prirode. I
zaogrnuh se ovim, za koje me Velianstvo i neroeni Duh uinie vri-
jednim. I trostruko jedinstvo mog ruha pojavilo se u oblaku voljom Ve-
lianstva, u jedinstvenom obliku. 1 lik se moj prekri svjetlou mog ru-
ha. I oblak se uznemiri, jer nije mogao podnijeti moj lik. I odbaci prvu
mo, onu <koju> je uzeo od Duha, njega koji ga je obasjavao od poet-
ka, prije nego to se <ja> Duhu pojavih u rijei. Oblak 13 ih ne bi mo-
gao oba podnijeti. I svjetlost koja je izala iz oblaka prola je kroz tii-
nu, sve dok nije dola do srednjeg podruja. I voljom Velianstva, svjet-
lo se s njime pomijealo, <to jest> s Duhom koji postoji u tiini, njime
koji je odvojen od Duha svjetlosti. Odvojen je od svjetlosti oblakom ti-
ine. Oblak se uznemirio. On je taj koji je pruao utoite plamu vatre.
Ponizio je tamnu utrobu kako ne bi vie mogla otkriti drugo sjeme iz
tame. Zadrao ih je u srednjem podruju Prirode, na njihovu mjestu, u
oblaku. Oni su se uznemirili jer, nisu znali gdje se nalaze. Jer, jo uvi-
jek nisu posjedovali sveope razumijevanje Duha.
I kada sam se molio Velianstvu, prema beskrajnoj Svjetlosti, da se
kaotine sile Duha uskomeaju, i da tamna utroba postane jalova, i da se
lik moj pojavi u oblaku Djevinjaka, kao da sam umotan u svjetlost Du-
ha koja je prije mene pola, i voljom Velianstva i kroz molitvu doao
sam u oblak kako bi kroz moje ruho - koje je od moi 14 Duha - plero-
ma rijei mogla donijeti mo udovima koji su je posjedovali u Tami.
Jer, zbog njih sam se pojavio na ovom beznaajnom mjestu. Jer, ja
pomaem svakome kome je dano ime. Kada sam se pojavio u oblaku,
svjetlost Duha poela je bjeati od strahotne vode, i (od) oblaka vatre
koji su se odvojili od tamne Prirode. I dadoh im vjeno tovanje kako
se ne bi opet upustile u te neiste navade.
I svjetlost koja bje u Djevinjaku uznemiri se od moje moi, i pro-
e kroz moje srednje podruje. I ispuni se sveopom Misli. I kroz ri-
je svjetlosti Duha vratila se u svoj pokoj. Primila je oblik u svome ko-
rijenu i zasjala bez nedostatka. I svjetlost koja je s time nadola iz tii-
ne, pola je u srednje podruje i vratila se do mjesta. I oblak je zasjao.
Iz njega se pojavi neugasiva vatra. I dio koji se odvojio od zaudnosti
odjenuo se zaboravom. Bijae zavaran vatrom Tame. I udar njegova za-
uenja stresao je i odbacio breme 15 oblaka. Ono je bilo zlo, budui
okaljano. I vatra se izmijeala sa vodom, kako bi vode postale tetne.
I uznemirena Priroda smjeta je ustala iz tihih voda. Jer, njezin uzlaz
bio je sramotan. I Priroda uze za se mo vatre. Postala je snana zbog
svjetlosti Duha koji je u Prirodi. Njezin se odraz pojavio u vodi u obli-
ku strahotne zvijeri sa mnogo lica, koja je dolje iskrivljena. I svjetlost
se spustila dolje u kaos, ispunjen izmaglicom i prahom, kako bi nako-
dila Prirodi. I svjetlost Zaudnosti, koja je u srednjem podruju, dola
je k njoj nakon to je odbacila breme Tame. I radovala se kada je Duh
ustao. Jer, pogledao je iz oblaka dolje na tamne vode nad svjetlosti, ko-
ja je bila u dubinama Prirode.
Ja se, stoga, ukazah kako bih ugrabio priliku da se spustim dolje do
donjeg svijeta, do svjetlosti Duha koji je bio obremenjen, kako bi ga
zatitio od zla bremena. I zbog toga to je pogledao nadolje do tamnih
podruja, svjetlost se jo jednom uzdigla 16 kako bi utroba opet mog-
la ustati iz voda. (Ona) utroba dola je mojom voljom. Oko se luka-
vo otvorilo. I svjetlost koja se pojavila u srednjem podruju, (i) koja se
odvojila od Zaudnosti, poinula je u njoj i zasjala na nju. I utroba vid-
je stvari koje prije nije vidjela, i obradova se u svjetlosti, iako ne bijae
njezina - ona koja se pojavila u srednjem podruju, u njezinoj opakosti,
kada je ona (svjetlost) zasjala na nju. I utroba vidje stvari koje prije ni-
je vidjela i bje dovedena do voda. I pomisli da je dosegla mo svjetlos-
ti. Nije znala daje odraz Svjetlosti uinio njezin korijen jalovim, i da je
k njemu (korijenu) ona pohrlila.
Svjetlost se zaudila, ona koja bijae u srednjem podruju, koja je
poetak i kraj. I njezina je misao uprla pogled ravno gore do uzviene
Svjetlosti, i zavapila, "Gospodine, smiluj mi se, jer svjetlost moja i trud
zastranili su. Ako me tvoja dobrota ne ustolii, ja ne znam gdje sam." I
kada ju je Velianstvo ulo, smilovalo se.
I ja se ukazah u oblaku Djevinjaku, u tiini, 17 bez svog svetog ru-
ha. Voljom sam svojom slavio svoje ruho koje posjeduje tri oblika u
oblaku Djevinjaku. I obuhvati me svjetlost koja bje u tiini, ona koja
je iz radosne Moi. Odjenuo sam ga. I dva njegova dijela pojavila su se
kao jedan oblik. Drugi se dijelovi nisu pojavili zbog vatre. Izgubio sam
mo govora u oblaku Djevinjaka, jer njegova vatra bje strahotna, uzdi-
ui se bez poniznosti. I kako bi se moja uzvienost i rije mogle poja-
viti, svoje drugo ruho postavih u oblaku tiine.
I pooh u srednje podruje i odjenuh svjetlo koje je u njemu, koje bi-
jae utonulo u zaborav i odvojilo se od Duha zaudnosti, jer je odbacilo
breme. Mojom voljom nita smrtno nije mu se ukazalo, ve mu je Duh
udijelio same besmrtne stvari. I rekao je u misli Svjetlosti, ai eis ai ou
phar dou ia ei ou: doao sam u velikom miru kako bih mir pruio svojoj
svjetlosti u njezinom korijenu, i kako bih je izveo iz 18 tetne Prirode.
I voljom Velianstva, skinuh potom svoje ruho svjetlosti. I odjenuh
drugo ruho vatre koje nema oblika, koje je iz uma moi i koje je odvo-
jeno, i za me pripremljeno, u skladu s mojom voljom, u srednjem podru-
ju. Jer, srednje ga je podruje prekrilo tamnom moi kako bih ja doao i
odjenuo ga. I pooh dolje u kaos spasiti svetu svjetlost iz njeg. Jer, bez
moi Tame ne bih se mogao suprotstaviti Prirodi. I otpoinuh u njenom
nepominom oku, koje bijae svjetlost iz Duha. Jer, Duh je za me to pri-
premio kao ruho i pokoj. Kroz mene on je pogledao dolje u Had, i udi-
jelio na odreeno vrijeme Prirodi svoj glas.
Moje ruho vatre, u skladu s voljom Velianstva, polo je dolje do
onoga to je snano, i do neistih dijelova Prirode koje je prekrivala
mo tame. I ruho je moje protrljalo Prirodu u njezinu pokrovu. Njezina
neista enskost bijae snana. I gnjevna utroba doe 19 i uini um su-
him, i nalik ribi koja posjeduje kap vatre, i mo vatre. I kada je Priroda
odbacila um, ona se uznemiri i zaplae. I povrijeena i u suzama, odba-
ci mo Duha (i) postade kao ja. A ja sam se ogrnuo svjetlou Duha, i
otpoinuo sa svojim ruhom zbog vida ribe.
I kako bi se djela Prirode mogla osuditi, budui da je ona slijepa,
mnoge ivotinje izaoe iz nje u skladu sa brojem brzih vjetrova. Sve
oni nastale su u Hadu u potrazi za svjetlou uma koji je poprimio oblik.
Nisu mu se mogli suprotstaviti, i ja sam se radovao njihovu neznanju.
Pronali su me, mene, sina Velianstva, ispred utrobe koja ima mnogo
oblika. Poprimio sam oblik zvijeri i zamolio da nebesa i zemlja nasta-
nu, kako bi se cijela svjetlost mogla uzdii. Jer, ni na jedan drugi nain
mo Duha ne bi mogla biti spaena iz uza, osim da joj se ukaem u liku
ivotinje. Iskazala mi je, stoga, milost 20 kao da sam njezin sin.
Zbog moje molbe, Priroda se uzdigla budui da posjeduje mo Du-
ha i Tame, i vatru. Jer, odbacila je sve svoje oblike. I kada ih je odbaci-
la, zapuhala je na vodi. I stvoreno je nebo. I iz pjene neba nastade zem-
lja. I mojom voljom nastanu sve vrste hrane, u skladu sa brojem zvije-
ri. I rodi se rosa iz vjetrova zbog vas i onih koji e po drugi put biti ro-
eni na zemlji. Jer, zemlja je posjedovala mo vatrene stihije. I rodila je
stoga svakojako sjeme.
I kada su stvoreni nebo i zemlja, moje ruho vatre uzdiglo se usred
oblaka Prirode (i) zasjalo na cijeli svijet, sve dok se Priroda nije usui-
la. Tama koja bje u njezinom (zemljinom) ruhu odbaena je u tetne vo-
de. I srednje podruje oieno je od Tame. No utroba je bolno alovala
zbog svega to se dogodilo. Uvidjela je u svojim dijelovima to je vo-
da, kao u zrcalu. I kada je (to) vidjela, upitala se kako je nastala. I osta-
la je, stoga, udovicom. Isto tako bijae 21 zauena (to) to nije u njoj.
Jer, oblici su jo posjedovali mo vatre i svjetlosti. Ona (mo) ostala je
kako bi bila u Prirodi sve dok joj se sve moi ne oduzmu. Jer, kao to je
svjetlost Duha dovrena u tri oblaka, neophodno je takoer da mo ko-
ja je u Hadu bude dovrena u pravi as. Zbog milosti Velianstva do-
ao sam joj iz vode po drugi put. Obradovala se mojemu licu. I njezino
je lice bilo ozareno.
Rekoh joj, "Neka sjeme i mo izau iz tebe i dou na zemlju." I po-
sluala je volju Duha kako bi bila unitena. I kada su se vratili njezini
oblici, oni su trljali jedni s drugima jezike; i opili su; i rodili su vjet-
rove, i demone, i mo koja je iz vatre i Tame i Duha. No, oblik koji je
ostao sam odbacio je od nje zvijer. Ona nije opila, ve je samu sebe tr-
ljala. I rodila je vjetar koji posjeduje mo iz vatre, i Tame, i Duha.
I kako bi 22 demoni takoer postali slobodni od moi koju su posje-
dovali kroz neisti odnoaj, utroba je bila s vjetrovima nalik vodi. I ne-
isti je ud bio sa demonima, u skladu s primjerom Tame, i na nain na
koji se ona trljala s utrobom od poetka. I nakon to su oblici Prirode
bili zajedno, oni su se jedan od drugoga odvojili. Odbacili su mo, za-
panjeni nainom na koji su obmanuti. alovali su vjenim alom, i pre-
krili se svojom moi.
I kad sam ih posramio, uzdigao sam se sa svojim ruhom u mo i -
koja je iznad zvijeri koja je svjetlost, kako bih Prirodu natjerao u oaj.
Um koji se pojavio u Prirodi Tame, (i) koji je bio oko srca Tame, za-
vladao je kada sam to poelio nad vjetrovima i demonima. Dao sam mu
oblije vatre, svjetlosti, i pozornosti, i dio lukave rijei. Dana mu je,
stoga, veliina kako bi bio jak u svojoj moi, neovisan o moi, neovi-
san o svjetlosti Duha i odnoaja Tame, kako bi, na kraju vremena, ka-
da 23 Priroda bude unitena, on mogao poinuti na uzvienome mjestu.
Jer, jasno e postati daje bio vjeran, budui daje prezreo blud Prirode s
Tamom. Snana mo uma nastala je iz uma i neroenog Duha.
No vjetrovi, koji su demoni iz vode, i vatre, i tame i svjetla, vrili
su odnoaj sve do propasti. Iz ovog su odnoaja vjetrovi primili u svo-
ju utrobu pjenu iz uda demona. Zaeli su mo u svojoj utrobi. Od disa-
nja, utrobe vjetrova stisnule su se jedna uz drugu sve dok nije doao as
poroda. Sile su tad do vode, i mo je roena, kroz disanje koje potie
raanje, usred ina. I svi oblici raanja primili su u njoj oblik. Kada se
pribliio as raanja, svi su se vjetrovi skupili iz vode koja je blizu zem-
lje. I rodili su svaku vrst bluda. I mjesto gdje je sam vjetar otiao bijae
zasieno bludnou. Neplodne su ene nastale iz toga, i jalovi mukar-
ci. 24 Jer, kako su roeni, tako i raaju.
Zbog vas, lik Duha pojavio se na zemlji i u vodi. Jer, vi ste poput
Svjetlosti. Vi posjedujete dio vjetrova i demona, i misao iz svjetlosti
moi Zaudnosti. I sve to je ona iz utrobe svoje donijela na ovaj svijet
nije bilo za nju dobro, ve u znaku muke i jauka, zbog lika koji se u va-
ma pojavio iz Duha. Jer, vi ste uzvieni u svojim srcima. Blaenstvo je,
Seme, ako je nekome dan dio, i ako on otie iz due da (ode) do mis-
li Svjetlosti. Jer, dua je breme Tame, i oni koji znaju od kuda je doao
korijen due, moi e traiti i Prirodu. Jer, dua je djelo bluda i (pred-
met) prijezira za misao Svjetlosti. Ja sam taj koji je otkrio sve o ono-
me neroenom.
I kako bi se ispunio grijeh Prirode, nainio sam utrobu, koja je uzne-
mirena, ugodnom - slijepa mudrost - kako bih je unitio. I kad sam to
poelio, 25 ona se urotila s vodom Tame, i Tamom, kako bi povrijedi-
la svaki oblik vaeg srca. Jer, voljom svjetla Duha oni su vas okruili;
okovali su vas Vjerom. I kako bi se njezin plan izjalovio, on posla de-
mona da bi plan njezine opakosti mogao biti objavljen. I on je prouzro-
io poplavu, i unitio vau rasu, kako bi uzeo svjetlost i uzeo od Vjere.
No, ja sam smjesta objavio kroz usta demona da e toranj niknuti sve
do estice svjetlosti koja je ostavljena u demonima i njihovoj rasi - ko-
ja je voda - kako bi demon bio zatien od vrtoglavog kaosa. I utroba je
ovo sve osmislila u skladu s mojom voljom, kako bi se mogla potpuno
izliti. Toranj je iznikao kroz demone, i Tama se uznemirila zbog svog
gubitka. I opustila je miie utrobe. Demon koji je imao ui u toranj bio
je zatien, kako bi rase mogle nastaviti i kako bi stekle suvislost kroz
njega. Jer, on posjeduje mo iz svakog oblika.
Vrati se, stoga, 26 o, eme, i raduj se zbog svoje rase i vjere, jer bez
tijela i potrebe, ona je zatiena od svakog tijela Tame, i svjedoi o sve-
tim stvarima uzvienosti koja je otkrivena u njihovoj misli, mojom vo-
ljom. I oni e otpoinuti u neroenom Duhu bez ala. No ti, eme, ti si
zbog ovoga ostao u tijelu izvan oblaka svjetlosti, kako bi ostao s Vje-
rom. Vjera e ti doi. Njezina e misao biti uzeta i dana tebi, sa svijeu
o svjetlosti. Rekao sam ti sve ovo za dobrobit tvoje rase iz oblaka svjet-
losti, i slino u ti rei o svemu; otkrit u ti potpuno, kako bi ti mogao
otkriti onima koji e drugi put doi na zemlju.
O, eme, uznemirenost koja je mojom voljom nastala, nastala je ka-
ko bi Priroda postala prazna. Jer, gnjev Tame je poeo jenjati. O, e-
me, usta Tame zatvorila su se. U njoj se vie ne pojavljuje svjetlo koje
je obasjalo svijet, u skladu s mojom voljom. I kada je Priroda rekla da
je njezina elja ispunjena, vode su tad progutale sve oblike 27 u svom
oholom neznanju. Ona (Priroda) okrenula je svoju tamnu vaginu, i izba-
cila iz nje mo vatre koja zbog ina Tame bijae u njoj od poetka. I
uzdigla se i zasjala na cijeli svijet umjesto pravednika. I svi njezini obli-
ci otposlali su mo nalik plamenu vatre sve do neba, kao pomo iskva-
renome svjetlu, koje je samo sebe uzvisilo. Jer, oni su bili udovi vatre-
ne stihije, a ona nije znala da je samu sebe ozlijedila. Kada je odbacila
mo koju je posjedovala, ona ju je izbacila iz svojih genitalija. Demon
obmane bio je taj koji je uzburkao utrobu u svakom obliku - .
I u svojemu neznanju, kao da ini veliku stvar, ona je udijelila po
zvijezdu svakom demonu i vjetru. Bez vjetra i zvijezde, nita se na ovo-
me svijetu ne dogaa. Jer, oni pune svaku mo nakon to su puteni iz
Tame, i vatre, i moi, i svjetlosti. Na mjestu gdje su se njihova Tama i
njihova vatra izmijeale, zvijeri su roene. I ljudska bia nastala su na
mjestu Tame, vatre, moi 28 uma, i svjetlosti. Budui da je iz Duha, mi-
sao Svjetlosti, moje oko, ne postoji u svakome ovjeku. Jer, prije nego
to je nadoao potop od vjetra i demona, kia je dola ovjeku. I, kako
bi mo koja je u tornju mogla biti roena, i kako bi mogla otpoinuti na
zemlji, Priroda, koja je bila uznemirena, poeljela je nanijeti zlo sjeme-
nu koje e biti na zemlji nakon potopa. Poslani su im demoni, i vjetrovi
iz drugog smjera, i breme anela, i strah proroka, i osuda govora, kako
bih te poduio, o Seme, od kakve je sljepoe tvoja rasa zatiena. Ka-
da ti otkrijem sve to je izgovoreno, pravednik e tad zasjati nad svije-
tom u mojemu ruhu. I no i dan e se razdvojiti. Jer, pourit u dolje do
svijeta da uzmem svjetlost toga mjesta, svjetlost koju Vjera posjeduje.
I pojavit u se u onima koji steknu misao svjetlosti Duha. Jer, zbog njih
se moja velianstvenost ukazala.
Kada se ona pojavi na zemlji, o eme, [na] mjestu koje e biti 29 na-
zvano Sodoma, uvaj (tad) ovo to u ti otkriti. Oni istoga srca okupit
e se oko tebe zbog rijei koju e otkriti. Jer, kad se pojavi u svijetu,
tamna Priroda protrest e sve protiv tebe, skupa s vjetrovima i demoni-
ma, kako bi unitili to uenje. No ti objavi brzo graanima Sodome taj
univerzalni nauk, jer oni su tvoji lanovi. Demon ljudskoga oblika otii
e iz tog mjesta mojom voljom, budui da je neuk. On e uvati ovo to
je izgovoreno. No, stanovnici Sodome, u skladu s voljom Velianstva,
svjedoit e univerzalnom svjedoanstvu. Poivat e sa istom svijeu
u tom mjestu svog pokoja, koje je neroeni Duh. I kada se to dogodi,
podla e Priroda nepravedno do temelja spaliti Sodomu. Jer, zlo nee
odustati kako bi tvoja velianstvenost mogla otkriti to mjesto.
I demoni e tad 30 otii s Vjerom. I on e se pojaviti na etiri mjesta
u svijetu. I kada se Vjera pojavi u posljednjem obliju, njezin e lik tad
postati oit. Jer, prvoroeni je demon koji se pojavio u zajednici Priro-
de s mnogim licima, kako bi se vjera mogla u njemu pojaviti. Jer, kad
se on pojavi u svijetu, zle strasti e ustati, i potresi, i ratovi, i glad, i hu-
ljenja. Cijeli e se svijet zbog njega uznemiriti. On e traiti mo Vjere
i Svjetlosti; i nee je nai. I demon e se pojaviti na rijeci da krsti nesa-
vrenim krtenjem, i da nametne svijetu muku okova vode. No, neop-
hodno mi je da se pojavim u udovima misli Vjere, kako bih otkrio ve-
liinu svoje moi. Odvojit u to od demona koji je Soldas. A svjetlost
koju on posjeduje od Duha ja u izmijeati sa svojim nepobjedivim ru-
hom, kao i s onim kojeg u otkriti 31 u tami, zbog vas i zbog vae rase
koja e biti zatiena od zle Tame.
Znaj, o Seme, da bez Elorchaios, Amoias, Strophaias, Chelkeak,
Chelkea i Aileou nitko nee moi proi ovim zlim podrujem. Za me to
je spomenik da sam pobijedio zla podruja. I uzeo sam svjetlost Duha
iz strahotne vode. Jer, kada se dani demona primaknu kraju, onoga ko-
ji krivo krsti -j a u se pojaviti u krtenju demona, da otkrijem ustima
Vjere svjedoanstvo onima koji joj pripadaju. Svjedoim o tebi, Iskro
koja ne gasne, Osei, izabranice Svjetla, oko neba, i Vjero, prva i posljed-
nja, Sofijo, Saphaia, Saphaina, pravedna Iskro, neisto svjetlo. A ti,
istok, i zapad, i sjever, i jug, gornji i donji zrak, i sve sile i vladari, 32
vi ste u Prirodi. A ti, Moluchtha, i Soch, vi ste iz svakog ina i neistog
nastojanja Prirode. I doi u tad od demona dolje do vode. I vrtlozi vo-
de i plamenovi vatre ustat e protiv mene. I izdignut u se iz vode, ogr-
nuvi svjetlo Vjere, i vatru koja ne gasne, kako bih mojom pomoi mo
Duha mogla prijei, ona koju su vjetar, demoni i zvijezde bacile u ovaj
svijet. I sav blud u njima e biti ispunjen.
Konano, eme, ti si ugodan u misli svjetlosti. Ne dopusti da tvoja
misao ima ita sa vatrom i tijelom Tame, to je neisto djelo. Ovo to te
uim, pravilno je.
Ovo je parafraza: - Jer, zaboravio si da je od nebeskog svoda tvo-
ja rasa bila zatiena - Elorchaiaos je ime velike Svjetlosti, mjesta iz
kojega sam doao, Rijei kojoj nema ravne. I oblije je moje asno ru-
ho. Derdekeas je ime ove Rijei u 33 glasu Svjetlosti. Strophaia je bla-
goslovljen pogled, koji je Duh. A Chelkeach, moje ruho koje je dolo
iz Zaudnosti, ono je koje je bilo u oblaku Djevinjaka koji se pojavio,
kao trimorfni oblak. Chelkea je moje ruho koje ima dva oblika, koje je
bilo u oblaku tiine. Chelke je moje ruho, koje mu je dano iz svakog
podruja; dano mu je u jednom obliku iz uzvienosti, ono koje je bilo u
oblaku u srednjem podruju. I zvijezda Svjetlosti koja je spomenuta u
mom nepobjedivom ruhu koje sam nosio u Hadu; ona (zvijezda Svjetlos-
ti) milost je koja nadilazi misao i svjedoanstvo onih koji su svjedoci. I
svjedoanstvo koje bijae spomenuto: Prvo i Posljednje, Vjera, Um vjet-
ra Tame. A Sophaia i Saphaina u oblaku su onih koji su odvojeni od vat-
rene stihije. Pravedna Iskra oblak je svjetlosti koji je zasjao meu vama.
Jer u njemu (oblaku svjetlosti) moje e se ruho spustiti dolje u kaos.
No, 34 neista svjetlost koja se pojavila u Tami (i) koja pripada tam-
noj Prirodi, jest mo. I gornji zrak i donji zrak, i sile i vladari, demo-
ni i zvijezde, svi oni posjeduju esticu vatre i svjetlosti iz Duha. Mo-
luchthas je vjetar, jer bez njega nita se ne raa na zemlji. On ima obli-
je zmije i jednoroga, i s trupa njegovog stre viestruka krila. Sve osta-
lo je utroba, koja bijae uznemirena. Ti si blagoslovljen, eme, jer rasa
je tvoja zatiena od tamnog vjetra s mnogo lica. I oni e prenijeti uni-
verzalno svjedoanstvo i (biti svjedocima) neistim djelima <Prirode>.
I postat e uzvieni kroz ostatak Svjetlosti.
O, eme, nitko tko nosi tijelo nee moi ovo ispuniti. No, kroz sjea-
nje moi e to razumjeti, kako bi, kad mu se misao odvoji od tijela, ove
stvari mogle biti otkrivene. One su otkrivene tvojoj rasi. O, eme, teko
je onome tko nosi tijelo [ovo] ispuniti, kao to ve i rekoh. 35 I malen
je broj onih koji e to ispuniti, onih koji posjeduju esticu uma i misao
svjetlosti Duha. uvat e svoj um od neistog djela. Jer, mnogi od rase
Prirode potrait e sigurnost moi, no, nee je nai, niti e moi izvriti
volju Vjere. Jer, oni su sjeme sveope Tame. A oni koji to nau, mno-
go e patiti. Vjetrovi i demoni e ih mrziti. Okrutni su okovi tijela. Jer,
gdje vjetrovi, zvijezde i demoni izbace iz moi Duha, (njihovo) e im
se pokajanje i svjedoanstvo ukazati, i milost e ih odvesti do neroe-
nog Duha. Oni koji se pokaju nai e svoj pokoj u dovrenju i Vjeri, u
Djevinjaku. To je Vjera koja e ispuniti ono to je ispranjeno. No, oni
koji ne sudjeluju u Duhu svjetlosti i Vjeri, rastoit e se u [Tami], mjes-
tu do 36 kojeg pokajanje nije dolo.
Ja sam otvorio vjena vrata koja bijahu zatvorena od poetka. Onima
koji ude najbolje od ivota, i onima koji su vrijedni pokoja, on ih je ot-
krio. Udijelio sam opaaj onima koji uviaju. Otkrio sam im sve misli
i nauk pravednika. I nisam uope postao njihovim neprijateljem. Kada
sam istrpio gnjev svijeta, izaao sam kao pobjednik. Nijedan od njih ni-
je me znao. Vatrene dveri i beskrajan dim otvorili su se protiv mene. I
svi vjetrovi ustadoe protiv mene. I gromovi i munje ustat e protiv me-
ne, i sruit e na mene svoj gnjev. A to se mene u skladu s tijelom tie,
oni e vladati nad njima ovisno o vrsti.
I mnogi koji nose greno tijelo, poi e dolje do tetnih voda, kroz
vjetrove i demone. Oni su okovani vodom. A on e lijeiti beskorisnim
lijekom, i vodit e sve na krivi put, i bacit e svijet u uze. A oni koji ine
po volji Prirode, njihova e uloga [...] 37 dva puta na dan vode, i oblika
Prirode. I nee im biti udovoljeno, kada ih Vjera uznemiri kako bi se-
bi uzela pravednike.
O eme, neophodno je da Rije pozove misao, kako bi uze moi Du-
ha mogle biti spaene od strahotne vode. Blaenstvo je ako je nekome
udijeljeno da razmatra uzvienoga, i da spozna uzvieno vrijeme i oko-
ve. Jer, voda je beznaajno tijelo, i ljudi se ne putaju, budui da su oko-
vani vodom, kao to je od poetka svjetlo Duha okovano.
O eme, njih obmanjuju mnogostruki demoni, i oni misle da e se
kroz krtenje neistom vodom, koja je tamna, slabana, jalova (i) uzne-
mirujua, rijeiti grijeha. Oni ne znaju da su od vode do vode uze, i za-
bluda, i bludnost, zavist, ubojstvo, preljub, lano svjedoenje, krivovjer-
je, pljaka, udnja, nesuvislost, gnjev, gorina, velika [...]. 38 Mnoge
su, stoga, smrti koje terete njihovu misao. I proriem to onima koji ima-
ju srca. Oni e se ustegnuti od neistog krtenja. A oni koji uzmu srce
iz svjetlosti Duha nee imati veze s tim neistim postupkom. I njihovo
srce nee zgasnuti, niti e proklinjati. A voda - <niti> e ih se tovati.
Jer, gdje je proklinjanje, tamo je nedostatak. A sljepoa je ondje gdje je
tovanje. Ako se izmijeaju sa zlima, oni e postati prazni u tamnoj vo-
di. Jer, gdje se spominje voda, ondje je Priroda, i kletva, i la, i gubitak.
Samo u neroenome Duhu, gdje je uzviena Svjetlost poivala, voda se
ne spominje, niti se moe spomenuti.
Ovo je moje ukazanje: kada istekne vrijeme koje mi je dodijeljeno
na zemlji, odbacit u od sebe ovo svoje [ruho vatre (?)]. I 39 pojavit e
se moje neusporedivo ruho, i isto tako sva moja ruha koja sam stavio
u oblake koji su od Zaudnosti Duha. Jer, zrak e izderati moje ruho.
Ono (moje ruho) zasjat e i razgrnuti sve oblake, sve do korijena Svjet-
losti. Spokoj je um moj i moje ruho. I moje preostalo ruho, ono s lije-
va i ono s desna, zasjat e straga, kako bi se pojavio odraz Svjetlosti. I
moja ruha kojima sam se ogrnuo u tri oblaka, posljednjeg dana e po-
inuti u svom korijenu, u neroenome Duhu, budui da su bezgrena,
kroz podjelu oblaka.
Ukazah se, stoga, bezgrean, zbog oblaka, budui da su nejednaki,
kako bi zlo Prirode moglo biti okonano. Jer, ona me u to vrijeme poe-
ljela uhvatiti u klopku. Kanila je privrstiti (na kri) Soldasa, koji je ta-
man plamen, koji je prisustvovao [...] zablude, 40 kako bi me uhvatila u
klopku. Pobrinula se za svoju vjeru, budui umiljena.
I svjetlost se u tom trenutku kanila odvojiti od Tame, kad se zau
glas u svijetu kako govori, "Blaeno oko koje te vidjelo, i um koji je
podrao Velianstvo kada sam to poelio." I uzvieni e rei, "Blaena
je Rebouel meu enama, jer samo si ti vidjela." I ona e sluati, a oni
e odrubiti glavu eni koja ima opaaj, kojoj e se otkriti na zemlji. I
mojom e voljom ona svjedoiti, i odustati od svakog oholog nastojanja
Prirode i kaosa. Jer, ena kojoj e tad odrubiti glavu, jest jasnoa moi
demona, koja e neumoljivo krstiti sjeme Tame, kako bi se ono (sjeme)
moglo izmijeati sa bludom. Ona zae enu, koja se zove Rebouel.
Pogledaj, eme, kako su se sve stvari koje sam ti rekao ispunile. [I...
i stvari koje] ti 41 nedostaju, u skladu s mojom voljom, tebi e se uka-
zati na mjestu na zemlji, kako bi ih otkrio onakve kakve jesu. Ne daj
umu svome da ima ita s tijelom. Ove sam ti stvari rekao glasom vatre,
jer uao sam usred oblaka, i govorio sam u skladu sa svaijim jezikom.
Ovo je moj jezik kojim sam ti govorio. I on e ti biti oduzet. Ti e go-
voriti glasom svijeta na zemlji. I on e ti se ukazati u pojavnosti i glasu
tvog oblika i glasa, i svega to sam ti rekao. Nastavi dalje s Vjerom sja-
ti u dubinama svijeta.
I ja, em, probudio sam se kao iz dugog sna. Bijah zadivljen kada
sam primio mo svjetlosti i cijelu njezinu misao. I nastavio sam s vje-
rom koja je sjala sa mnom. Pravednik nas je pratio s mojim nepobjedi-
vim ruhom. I sve to je rekao da e se na zemlji dogoditi, dogodilo se.
Priroda je predana Vjeri, kako bi je ona (Vjera) mogla svrgnuti, i kako
bi ona (Priroda) mogla stajati u tami. Ona je rodila 42 veliki preokret
dok je lutala nou i danju, ne nalazei odmora s duama. Ovo je ispu-
nilo njezino djelo.
Radovao sam se tada u misli Svjetlosti. Doao sam iz Tame, i iao u
Vjeri ondje gdje su oblici Prirode, sve do vrha svijeta, do stvari koje su
pripremljene.
Tvoja je Vjera na zemlji cijeli dan. Ona okruuje Prirodu obdan i
obno, kako bi sebi uzela pravednika. Jer, Priroda je obremenjena i
uznemirena. Nitko nee moi otvoriti oblike Utrobe osim samog uma
kojem su povjerena njihova oblija. Jer, strahotna su njihova dva obli-
ka Prirode, od kojih je jedno slijepo.
No, oni koji imaju slobodnu savjest bjee od nesuvislosti Prirode.
Oni e svjedoiti univerzalnome svjedoanstvu; i svui e sa sebe bre-
me Tame; i zaodjenut e se Rjeju Svjetlosti; i nee biti ostavljeni 43
na beznaajnome mjestu. I ono to posjeduju od moi uma dat e Vjeri.
Bit e prihvaeni bez ala. I vatrena stihija koju posjeduju bit e postav-
ljena u srednje podruje Prirode. I njih e primiti moja ruha, ona koja
su u oblacima. Ona su ta koja vode njihove udove. Otpoinut e u Du-
hu bez patnje. I zbog ovoga se na zemlji Vjera pojavila samo na krat-
ko, dok joj Tama ne bude oduzeta, i dok se ne otkrije njezino svjedo-
anstvo, koje sam ja otkrio. Oni koji dokau da su iz njezinog korijena,
svui e Tamu i vatrenu stihiju. Zaogrnut e se svjetlou uma, i postat
e svjedocima. I sve to sam rekao mora se dogoditi.
Kada vie ne budem na zemlji, i kada se povuem u svoj pokoj, ve-
lika, zla zabluda snai e svijet, i mnoga zla u skladu s brojem oblika
44 Prirode. Nastupit e zla vremena. A kad se era Prirode priblii svo-
me unitenju, tama e zavladati zemljom. Broj e biti malen. I demon
oblija vatre doi e iz moi. On e podijeliti nebo, (i) poinut e u du-
binama istoka. I cijeli e se svijet zatresti. I obmanuti svijet bit e ba-
en u pomutnju. Mnoga e mjesta biti poplavljena zbog zavisti vjetrova
i demona koji imaju besmisleno ime: Phorbea, Chloerga. Oni su ti koji
upravljaju svijetom svojim uenjem. I oni na krivi put vode mnoga sr-
ca zbog svog nereda i svog bluda. Mnoga e mjesta biti poprskana krv-
lju. Pet rasa prodirat e svoje sinove. No predjeli juga primit e Rije
Svjetlosti. Oni koji su iz zablude svijeta i sa istoka -. I demon e doi iz
trbuha zmije. On se 45 skrivao na pustome mjestu. Mnoga e uda ui-
niti, i mnogi e ga prezirati. Vjetar e doi iz njegovih usta u obliku e-
ne. Njezino e ime biti Abalphe. On e vladati svijetom od istoka pre-
ma zapadu.
Priroda e tad imati posljednju priliku. Zvijezde e nestati s neba.
Usta zablude otvorit e se kako bi zla Tama postala jalova i tiha. I pos-
ljednjeg dana oblici Prirode bit e uniteni svjetovima i svim njihovim
demonima; postat e tamne bezoblinosti kakve su isprva i bile. I slat-
ke vode koje bijahu obremenjene demonima nestat e. Jer, gdje god si-
le Duha prou, tamo su moje slatke vode. Druga djela Prirode nee biti
vidljiva. Izmijeat e se s beskrajnim vodama Tame. I svi njezini oblici
nestat e iz srednjeg podruja.
Ja, Sem, ispunio sam ova djela. I moj um poeo se odvajati od tijela
Tame. Moje 46 vrijeme je isteklo. Moj je um postavio besmrtan spome-
nik. I rekoh, "Slaem se s tvojim spomenikom kojeg si mi otkrio: Elor-
chaios, i ti Amoiaiai, i ti Sederkeas, i bezazlenost, Strophaias, i ti Chel-
keak, i ti Chelkea, i Chelke, i Elaie, vi ste besmrtni spomenici. Svjedo-
im ti, vjena Iskro, tebi koja si oko neba i glas svjetlosti, i Sophaia, i
Saphaia, i Saphaina, i pravedna Iskra, i Vjera, prvi i posljednji, gornji
zrak i donji zrak, {a ti Chelkeak, i Chelke, i Elaie, vi ste besmrtni spo-
menici. Svjedoim ti, vjena Iskro, tebi koja si oko neba i glas svjetlos-
ti, i Sophaia, i Saphaia, i Saphaina, i pravedna Iskra i Vjera, prvi i pos-
ljednji, gornji zrak i donji zrak,} i sve sile i vladari koji ste na svijetu. A
ti neisto svjetlo, i istok i zapad, i jug i sjever, vi ste podruja 47 nena-
seljenoga svijeta. I ti isto Moluchtha, i Essoch, vi ste korijen zla, i sva-
kog djela, i neistog napora Prirode."
Ovo su stvari koje sam ja ispunio dok sam svjedoio. Ja sam em.
Onog dana kada sam izaao iz tijela, kada je um moj ostao u tijelu, pro-
budio sam se kao iz dugog sna. I kada sam ustao iz bremena svog tije-
la, rekoh, kao to je Priroda ostarjela, tako je isto i s danom ovjean-
stva. Blaeni oni koji su znali, dok bijahu usnuli, u kojoj je moi poi-
vala njihova misao.
I kad su se Plejade rastvorile, ugledah oblake kojima u proi. Oblak
Duha je poput istoga berila. Oblak djevinjak je poput sjajnoga smarag-
da. Oblak tiine je poput procvalog amaranta. Oblak srednjeg podruja
je poput istoga hijacinta. I kada se pravednik ukazao prirodi - dok Pri-
roda bijae gnjevna-ona je osjetila bol i dopustila je 48 Morphai da po-
sjeti nebesa. Pravednik posjeuje tijekom dvanaest razdoblja, kako bi ih
mogao posjetiti tokom jednog razdoblja, kako bi njegovo vrijeme bre
isteklo, a Priroda postala jalova.
Blaeni su oni koji se uvaju naslijea smrti, bremenitih voda Tame.
Jer, nee ih se moi brzo pobijediti, budui da one ure izai iz zablu-
de svijeta. I ako ih se pobijedi, drat e se od njih podalje, i bit e mu-
ene u tami, dok ne doe kraj vremena. Kada doe kraj vremena, i ka-
da Priroda bude unitena, njihove misli odvojit e se od Tame. Priroda
im je bila breme samo kratko vrijeme. I oni e biti u neizrecivom svjet-
lu neroenoga Duha bez oblika. I takav je um, kao to sam od poetka
i govorio.
Stoga, eme, idi u milosti i nastavi u vjeri na zemlji. Svaku mo
svjetlosti i vatre ja u dovriti 49 zbog tebe. Jer, bez tebe one nee bi-
ti otkrivene dok ti otvoreno o njima ne progovori. I kada ne bude vi-
e na zemlji, one e biti dane onima koji to zavreuju. I pored ove obja-
ve neka govore o tebi na zemlji, budui da e naslijediti zemlju bezbri-
nu i ugodnu.
DRUGA RASPRAVA VELIKOG SETA (VII,2)
Uvod:
JOSEPH A. GIBBONS
Druga rasprava velikog Seta dijalog je otkrivenja kojeg je navodno vodio Isus
Krist pred auditorijem "savrenih i nepropadljivih", to jest, gnostikih vjernika. Osim
u naslovu, ime Set ne pojavljuje se drugdje u tekstu, iako je namjera moda bila po-
istovjetiti Seta sa Isusom Kristom. Jednostavno i saeto, rasprava podastire istinitu
priu o nebeskom Zboru koji Spasitelja alje na zemlju, o njegovu silasku, susretu sa
svjetovnim silama i prividnom uskrsnuu, te o povratku Pleromi. Prii o Spasitelju
pridodana je opomena Spasiteljevim sljedbenicima i obeanje buduega blaenstva.
Kao to Spasitelj kae gnostikim vjernicima na zavretku svog izlaganja: "Poivajte
stoga sa mnom, srodne moje due i brao moja, zauvijek."
Nema nikakve dvojbe da je Druga rasprava velikog Seta djelo istodobno kran-
sko i gnostiko. Kranski su elementi utkani u samu sr teksta: rasprava prihvaa No-
vi zavjet, ili barem njegove dijelove, i predstavlja se kao otkrivenje Isusa Krista. Ras-
pee, tovie, ima sredinju ulogu u raspravi; ono se, u stvari, opisuje u tri odvoje-
ne scene. S druge strane, Druga rasprava velikog Seta takoer je i izrazito gnostika:
znanje je sredstvo spasenja. Bog ovog svijeta zao je i neuk, te se moe poistovjetiti s
Bogom Starog zavjeta; uz to, sve su njegove sluge obine krivotvorine i predmeti pod-
smijeha. Tumaenje raspea ono je gnostika Bazilida, koje nalazimo kod hereziologa
Ireneja: imun iz Cirene razapet je umjesto Isusa koji se tomu smije.
Svrha Druge rasprave velikog Seta jasno je polemika. itav prvi dio (49,10-59,18)
opisuje istinsku povijest Isusa Krista, te, suprotno ortodoksnom kranstvu, naglaa-
va njegovu doketsku muku. Drugi dio rasprave (59,19-70,10) odbacivanje je tvrdnje
da je ortodoksna crkva ona istinska. Unato suenjima i progonima koje je oito po-
taknula ortodoksna crkva, oni neuki patvoritelji "koji misle da napreduju u ime Kris-
ta", gnostiki e vjernici uivati istinsko bratstvo na zemlji, i zablistati u radosti i je-
dinstvu vjenoga ivota.
DRUGA RASPRAVA VELIKOG SETA
VII 49, 10-70, 12
I savreno Velianstvo poiva u neizrecivu svjetlu, u istini majke
sviju njih, i sviju vas koji me doseete, mene samoga koji sam savren,
poradi Rijei. Jer, ja postojim uza svu velianstvenost Duha, koji je na
prijatelj i nama slian, budui da donosim rije slave naega Oca, kroz
njegovu dobrotu, kao i misao koja ne propada; Rije koja je u njemu -
u ropstvu emo s Kristom mrijeti - i vjenu i neoskvrnjenu misao, ne-
shvatljivo udo, pismo neizrecive vode koja je naa rije. Ja sam taj koji
je u vama, i vi ste u meni, kao to je Otac u vama u 50 nevinosti.
Okupimo se u zbor. Posjetimo ono to je stvorio. Poaljimo nekoga
onamo, kao to je on posjetio Enoje, donja podruja. I rekoh ove stvari
itavu mnogobrojnom zboru radosnog Velianstva. itava se kua Oca
Istine radovala to sam onaj koji je od njih. Iznjedrio sam misao o Eno-
jama, koje nastadoe iz neoskvrnuta Duha, o silasku na vodu, odnosno,
na donja podruja. I svi oni imali su jedan um, budui da je iz jednoga.
Povjerili su mi to, jer bijah voljan. Doao sam kako bih razotkrio slavu
sebi slinima, i srodnim duhovima.
Jer, one koji su bili u svijetu pripremala je volja sestre nae Sofije
- one koja je bludnica - zbog nevinosti koja nije bila izgovorena. I od
Svekolikosti ona nije traila nita, kao ni od uzvienosti Zbora ili Ple-
rome. Budui da je bila prva, dola je 51 kako bi pripremila monade i
mjesta za Sina Svjetla, i pomagae koje je uzela od donjih elemenata,
kako bi izgradila za njih tjelesna prebivalita. No, zaivjevi u praznoj
slavi, oni bijahu uniteni u svojim prebivalitima, budui da ih je pri-
premila Sofija. I spremni su primiti ivotvornu rije neizrecive Monade
i uzvienosti zbora svih ustrajnih, i onih koji su u meni.
Posjetio sam tjelesno prebivalite. Izbacio sam onoga koji je u nje-
mu prije bio, i uniao. I uznemirilo se itavo mnotvo arhonata. I sva
tvar arhonata, kao i sve roene moi zemlje, bijahu uzdrmane kada je
ugledalo oblije Slike, budui daje bilo izmijeano. A ja sam bio u njoj,
ne nalikujui onome tko je u njoj prvi bio. Jer on bijae 52 zemaljski
ovjek, a ja, ja sam iz predjela iznad nebesa. Njih ne odbih ni da posta-
nem Krist, no nisam im se otkrio u ljubavi koja je iz mene proizlazila.
Otkrio sam da sam stranac predjelima odozdo.
I nastade velika uznemirenost na cijelome zemaljskome podruju,
strka i bijeg, a to se dogodi i arhontima. I neki su se uvjerili, kad su vid-
jeli uda koja sam izveo. I svi ovi, s rasom koja je sila dolje, bjee od
njega koji je s prijestolja pobjegao Sofiji nade, budui da je ona rani-
je dala znak o meni i onima koji su uz mene - onima od rase Adonaja.
I drugi takoer pobjegoe, kao od Kozmokratora i onih koji su s njima.
jer su meni donijeli svaku (vrst) kazne. I razmiljali su to sa mnom da
uine, mislei da je ona (Sofija) cijela uzvienost, i lano svjedoei,
tovie, protiv ovjeka i cijele veliajnosti 53 zbora. Nije im bilo mo-
gue znati tko je Otac Istine, ovjek Uzvienosti. No, oni koji su primi-
li ime zbog doticaja s neznanjem - koje (je) razgaranje i tijelo - stvoriv-
i ga kako bi unitili Adama kojeg su nainili, da prikriju one koji su na
isti nain njihovi. Oni, arhonti, oni iz mjesta Yaldabaothova, otkrivaju
kraljevstvo anela, za kojime je ovjeanstvo tragalo, kako ne bi spo-
znali ovjeka Istine. Jer Adam, kojeg su oblikovali, njima se ukazao.
I strahovit je drhtaj potresao cijelo njihovo prebivalite, kako se ane-
li koji ih okruuju ne bi pobunili. Jer, bez onih koji su pjevali hvale -j a
nisam uistinu umro, kako njihov arhaneo ne bi ostao prazan.
I aneli tada zaue glas Kozmokratorov: "Ja sam Bog i nema drugo-
ga doli mene." No ja sam se veselo nasmijao kad zauh njegovu praz-
nu slavu. I on nastavi, "Tko 54 je ovjek?" I itava se aneoska vojska,
koja je vidjela Adama i njegovo prebivalite, stade smijati njegovoj ma-
lenkosti. I tako je njihova Enoja odstranjena iz nebeskoga Velianstva,
to jest, ovjeka Istine, ije su ime vidjeli, budui da je njegovo prebiva-
lite maleno, a oni su maleni (i) nerazumni u svojoj praznoj Enoji, to e
rei, u svojemu smijehu. Bijae to za njih zaraza.
itava uzvienost Oinstva Duha poivala je u svojim predjelima. I
ja sam onaj koji je s njime bio, budui da imam Enoju jedne emanacije
vjenih i neoskvrnutih, nemjerljivih neshvatljivosti. Postavio sam ma-
lu Enoju u svijet, uznemirivi ih i uplaivi itavo mnotvo anela i nji-
hova vladara. I poharao sam ih vatrom i ognjem zbog svoje Enoje. I sve
to se uz njih vezivalo bijae izvedeno zbog mene. I izbie nemiri i bor-
be oko Serafina i Kerubina, jer e slava njihova izblijediti, 55 i pomut-
nja oko Adonaja, na obje strane i u njihovu prebivalitu - do Kozmo-
kratora i onoga to ree "Zarobimo ga"; drugi pak "Naum se svakako
nee ostvariti". Jer, Adonaj me poznaje zbog nade. U lavljim sam ralja-
ma bio. I naum njihov koji su za me smislili da oslobode svoju Zablu-
du i nerazumnost - ja sam osujetio. I nisam bio povrijeen. Oni koji su
ondje bili, kaznili su me. A ja nisam uistinu umro, ve samo prividno,
kako me ne bi izvrgli sramu, jer ovi su moj rod. Sprao sam sa sebe sra-
motu i nisam pokleknuo u njihovim rukama. Umalo sam se predao stra-
hu, i po njihovu sam pogledu i misli <patio>, kako nikada ne bi prona-
li nijednu rije koju bi o njima mogli izgovoriti. Jer, smrt moja, za ko-
ju misle da se dogodila, njih je (zadesila), u njihovoj zabludi i sljepo-
i, budui da su svoga ovjeka pribili do svoje smrti. Njihove me Eno-
je nisu 56 vidjele, jer bijahu gluhe i slijepe. No, inei te stvari, oni sa-
mi sebe osuuju. Da, vidjeli su me; i kaznili su me. Drugi je netko, nji-
hov otac, ispio u i ocat; to nisam bio ja. Udarili su me trskom; drugi
je netko, imun, ponio kri na svojim ramenima. Ja sam bio drugi ko-
jemu su stavili krunu od trnja. No, ja sam se radovao u visinama, iznad
svega blaga arhonata i potomstva njihove zablude, njihove prazne sla-
ve. I smijao sam se njihovu neznanju.
I potinio sam sve njihove moi. Jer, kada sam siao, nitko me nije
vidio. Mijenjao sam svoj oblik, prelazei iz jednoga u drugi. I kada sam
se, stoga, naao pred njihovim vratima, poprimio sam njihovo oblije.
Tiho sam pored njih proao, promatrajui mjesta, niti uplaen niti po-
sramljen, jer bijah neoskvrnjen. I razgovarao sam s njima, mijeajui
se s njima kroz one koji su moji, i sa arom gazio one koji su 57 prema
njima grubi, i gasio plamen. I sve sam to inio kako bih ispunio ono to
sam elio ispuniti, po volji Oca koji je gore.
I Sina Velianstva, koji bijae skriven u donjim predjelima, mi uzni-
jesmo na visinu gdje i ja <bijah>, u svim ovim eonima s njima, koju (vi-
sinu) nitko nije vidio niti upoznao, gdje je vjenanje ruha vjenanoga,
novoga a ne staroga, i koja nee nestati.
Jer, to je nova i savrena nebeska brana lonica, kao to otkrih (da)
postoje tri puta: neoskvrnuto otajstvo u duhu ovoga eona, koje ne ie-
zava, niti je iz dijelova, niti se o njemu moe govoriti; ve, ono je ne-
podijeljeno, univerzalno i trajno. Jer dua, ona s visina, nee govoriti o
zabludi koja je ovdje, niti se premjestiti iz tih eona, budui da e se pre-
mjestiti kada postane slobodna i kada se ispuni plemenitou svijeta, i
stane 58 pred Oca snana i neustraiva, uvijek izmijeana sa Nousom
moi (i) oblika. Sa sviju e me strana oni gledati bez mrnje. Jer, budui
da me vide, oni bivaju vieni (i) mijeaju se s njima. Budui da me nisu
izvrgli sramoti, ni njih se sramoti ne izvrgava. Budui da me se ne boje,
bez straha e proi kroz sva vrata i postat e savreni u treoj slavi.
Moj je odlazak na otkrivenu visinu to to svijet nije prihvatio, mo-
je tree krtenje u otkrivenom odrazu. Kada su pobjegli od vatre sedam
Vladara, i kada je zalo sunce moi arhonata, tama ih je uzela. I svijet
pade u bijedu kada su njega bacili u lance. Pribie ga na drvo sa etiri
mjedena avla. Veo svoga hrama on je vlastitim rukama rastrgao. I ka-
os zemlje poeo je podrhtavati, jer usnule due odozdo bijahu oslobo-
ene. I one ustadoe. I ponosno stadoe kroiti, odbacivi 59 svoje gor-
ljivo sluganstvo neznanju i neuenosti pored mrtvih grobnica, posta-
vivi novoga ovjeka, budui da su spoznali savrenoga Blagoslovlje-
nog od vjenoga i neshvatljivog Oca i beskonanu svjetlost, mene, bu-
dui da sam ja doao svojima i sa sobom ih sjedinio. Rijei su suvine,
jer naa Enoja bijae s njihovom Enojom. Znali su, stoga, o emu go-
vorim, jer posavjetovali smo se o unitenju arhonata. Izvrio sam, sto-
ga, volju Oevu, koji jest ja.
Nakon to smo poli iz svoga doma, i sili na ovaj svijet, i zaivje-
li u ovome svijetu u tijelima, mrzili su nas i progonili, ne samo nezna-
lice, ve i oni koji misle da napreduju u ime Krista, budui da su prazni
u neznanju, i ne znaju tko su, poput nijemih ivotinja. Progonili su one
koje sam ja oslobodio, budui da ih mrze - oni koji bi, da zaute, pla-
kali i bespomono jecali jer 60 me nisu u potpunosti upoznali. Umjes-
to toga, sluili su dvojici, ak i mnotvu gospodara. No, vi ete iz sve-
ga izai kao pobjednici, iz rata i bitke, zle podjele i gnjeva. U estitos-
ti nae ljubavi, mi smo neduni, isti (i) dobri, jer um Oca mi imamo u
neizrecivu otajstvu.
Bila je to ludost. Ja sam svjedok da je to bila ludost, jer arhonti ne
znaju da je to neizrecivo jedinstvo neoskvrnute istine, koje postoji me-
u sinovima svjetlosti, i koje su oni oponaali, proglasivi nauk mrtvo-
ga ovjeka i lai, kako bi nalikovali slobodi i istoi savrenoga zbora
(i) <ujedinivi> se uz pomo svoga nauka sa strahom i ropstvom, svje-
tovnim brigama, i napustivi tovanje, bivajui malima (i) neukima, bu-
dui da ne posjeduju plemenitost istine, jer mrze onoga u kojemu jesu,
a ljube onoga u kojemu nisu. Oni nisu poznavali 61 Znanje o Uzvie-
nosti, koje je odozgo i (iz) vrela istine, i nije iz ropstva i zavisti, straha
i ljubavi ka svjetovnoj tvari. Jer, ono to nije njihovo i to jest njihovo,
oni koriste neustraivo i slobodno. Oni ne ude jer imaju vlast, i (ima-
ju) od sebe zakon nad svime.
No oni koji je nemaju, bijedni su, oni, to jest, oni koji nemaju njega.
I ude za njim, i zavode one koji su kroz njih postali poput onih koji po-
sjeduju istinu svoje slobode, jednako kao to su kupili nas da bismo im
sluili, vezani brigom i strahom. Taj je ovjek rob. A onoga koji je si-
lom i strahom zatoen, Bog uva. No, plemenitost Oinstva nije uva-
na, jer on uva samo onoga koji je od njega, bez rijei ili spona, budu-
i da je sjedinjen s njegovom voljom, on koji pripada samo Enoji Oin-
stva, kako bi ga uinio savrenim i neizrecivim kroz 62 ivu vodu, da
bude s vama u mudrosti, ne samo u izgovorenoj rijei, ve i u djelu i
ispunjenoj rijei. Jer, oni savreni su dostojni da se na ovaj nain ustoli-
e i sjedine sa mnom, kako meu njima ne bi bilo nikakve nesloge, ve
prijateljstvo. Sve ispunjavam kroz Dobroga, jer to je jedinstvo istine, da
nemaju nikakvih neprijatelja. No, svatko tko unosi razdor - a taj se ne-
e nauiti nikakvoj mudrosti jer unosi razdor i nije prijatelj - neprija-
telj je sviju. No, onaj tko ivi u skladu i prijateljstvu i bratskoj ljubavi,
prirodno a ne hinjeno, potpuno a ne djelomice, taj je uistinu udnja za
Ocem. On je univerzalan, i savrena ljubav.
Adam bijae predmet podsmijeha, budui da je bio laan ovjek ko-
jeg je nainio Hebdomad, kao da je postao jai od mene i moje bra-
e. Mi smo u pogledu njega neduni, jer nismo grijeili. Smijali su se
i Abrahamu, Izaku i Jakovu, budui da bjehu lani oevi, jer im je ime
dao Hebdomad, kao 63 da je postao jai od mene i moje brae. Mi smo
u pogledu njega neduni, jer nismo grijeili. Smijali su se i Davidu, jer
mu se sin zvao Sin ovjeji, budui da je bio pod utjecajem Hebdoma-
da, kao da je postao jai od mene i drugih iz moje rase. No mi smo u pog-
ledu njega neduni; mi nismo grijeili. I Solomonu su se smijali, jer je
mislio da je Krist, postavi ohol kroz Hebdomada, kao da je postao ja-
i od mene i moje brae. No mi smo u pogledu njega neduni. Ja nisam
grijeio. Smijali su se i dvanaestorici proroka, jer su doli kao opona-
atelji pravih proroka. Oni su nastali kao lane tvorevine kroz Hebdo-
mada, kao da je postao jai od mene i moje brae. No, mi smo u pogle-
du njega neduni, jer nismo grijeili. Mojsije, vjerni sluga, bijae pred-
met podsmijeha, budui da je nazvan "Prijatelj", jer oni koji me nikada
nisu poznavali izopaeno su svjedoili o njemu. Ni on, ni oni prije nje-
ga, od Adama do Mojsija i Ivana Krstitelja, nitko od njih nije poznavao
mene niti 64 moju brau.
Jer, oni su slijedili aneoski nauk prema kojemu su potivali zakone
o prehrani i trpjeli gorko ropstvo, budui da nikada nisu znali istinu, ni-
ti e je ikad saznati. Velika je zabluda nadvijena nad njihove due, zbog
ega im je nemogue ikada pronai Nous slobode kako bi ga upoznali,
dok ne upoznaju Sina ovjejeg. to se mog Oca tie, ja sam onaj kojeg
svijet nije poznavao, i zbog toga je on (svijet) ustao protiv mene i moje
brae. No mi smo u pogledu njega neduni; mi nismo grijeili.
Arhont bje predmetom podsmijeha jer je rekao, "Ja sam Bog, i nema
veeg od mene. Ja sam sam Otac, Gospodin, i nema drugoga osim mene.
Ja sam zavidan Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu treega i etvr-
toga narataja." Kao da je postao jai od mene i moje brae! No, mi smo
u pogledu njega neduni, po tome to nismo grijeili, budui da smo sa-
vladali njegov nauk. Njegova slava tako bijae isprazna. A on se ne sla-
e sa naim Ocem. I tako smo, kroz nae bratstvo, savladali njegov na-
uk, budui da je bio ohol u ispraznoj slavi. I on se ne slae sa naim
Ocem, jer bijae predmetom podsmijeha i 65 sud i lano proroanstvo.
O, vi koji ne vidite, ne vidite vlastitu sljepou, to jest, ono to nije
bilo poznato niti je ikada bilo poznato, niti je ikada bilo poznato o nje-
mu. Oni nisu sluali u vrstoj pokornosti. I nastavili su, stoga, suditi iz
zablude, i podigli svoje okaljane i krvnike ruke na njega, kao da uda-
raju zrak. A nerazumni i slijepi su uvijek nerazumni, uvijek robovi za-
konu i zemaljskome strahu.
Ja sam Krist, Sin ovjeji, onaj od vas koji je meu vama. Zbog vas
mene preziru, kako bi vi sami mogli zaboraviti razliku. I ne postani-
te ene, da ne biste rodili zlo i (njegovu) brau: zavist i razdor, ljutnju
i gnjev, strah i podvojeno srce, i ispraznu, nepostojeu udnju. No, ja
sam za vas neizrecivo otajstvo.
Tada, prije uspostave svijeta, kada se itav Zbor okupio na podruju
Ogdoada, 66 kako bi se posavjetovao o duhovnom vjenanju koje je u
jedinstvu, ime je on ivom rjeju usavren na neizrecivim mjestima,
neoskvrnuto je vjenanje ispunjeno kroz Isusova Mezota, koji ih nasta-
njuje i posjeduje, koji obitava u nepodijeljenoj ljubavi za moi. I okru-
ujui ga, ukazuje mu se kao Monada sviju njih, misao i otac, budui da
je jedan. I on stoji pokraj njih sviju, budui da je sam doao kao cjeli-
na. I on je ivot, budui da je doao iz Oca neizrecive i savrene Istine,
(oca) ovih koji su ovdje, jedinstva mira i prijatelja dobrih stvari, ivota
vjenoga i neoskvrnute radosti, u velikome skladu ivota i vjere, kroz
ivot vjeni oinstva, majinstva i sestrinstva, i razborite mudrosti. Oni
su se sloili sa Nousom, koji se protee (i) protezat e se u radosnom je-
dinstvu, i pouzdanje i 67 vjerno slua. I on je u oinstvu, i majinstvu,
i razboritom bratstvu, i mudrosti. I to je vjenanje istine, i spokoj neis-
kvarljivosti, u duhu istine, u svakome umu, i savrena svjetlost u neizre-
civom otajstvu. No to nije, niti e se dogoditi meu nama u bilo kojem
predjelu ili na bilo kojem mjestu u razdoru i krenju mira, ve (u) jedin-
stvu i mjeavini ljubavi, koji su usavreni u onome koji jest.
To se isto dogodilo na mjestima pod nebom, zbog njihova pomire-
nja. Oni koji su me poznavali u spasenju i nepodijeljenosti, i oni koji su
postojali za slavu oca i istine, nakon to bjehu odvojeni, stopili su se u
jedno kroz ivu rije. I ja sam u duhu i istini majinstva, kao to je i on
ondje bio; ja sam meu onima koji su sloni u prijateljstvu vjenih pri-
jatelja, koji uope ne poznaju neprijateljstvo, ni zlo, nego su ujedinje-
ni 68 mojim Znanjem u rijei i miru koji postoji u savrenstvu sa svima
i u svima njima. A oni koji su uzeli moj oblik, uzet e oblik moje rije-
i. Doista, oni e doi u vjenoj svjetlosti, i (u) meusobnom prijatelj-
stvu u duhu, budui da su u svakom pogledu (i) nepodijeljeno znali da
je ono to jest Jedno. I svi su oni jedno. I uit e, stoga, o Jednom, kao
to je (uio) Zbor i oni koji u njemu prebivaju. Jer, otac sviju postoji,
neizmjeran (i) nepromjenjiv: Nous, i Rije, i Podjela, i Zavist, i Vatra.
I on je posve jedan, bivajui Sve sa svima njima u jednome nauku, jer
svi su oni iz jednoga duha. O, vi koji ne vidite, zbog ega niste isprav-
no shvatili otajstvo?
No, arhonti oko Yaldabaotha bijahu nepokorni zbog Enoje koja je
otila od svoje sestre Sofije i sila dolje k njemu. I sklopili su, stoga, sa-
vez sa onima koji su bili s njima u mjeavini 69 vatrenoga oblaka, ko-
ji bijae njihova Zavist, te ostalima koje su iznjedrila njihova stvorenja,
kao da su nanijeli tetu plemenitom zadovoljstvu Zbora. I otkrie sto-
ga mjeavinu neznanja u tvorevini vatre, zemlje i krvnika, budui da su
maleni i neuki, usudivi se u neznanju initi takve stvari, i ne razumije-
vajui da je svjetlost zdruena sa svjetlou, tama s tamom, pokvarivo
sa propadljivim, a nepropadljivo sa neiskvarivim.
Rekoh vam ovo sada - ja sam Isus Krist, Sin ovjeji, koji je uzvi-
en iznad nebesa -, o savreni i neiskvarivi, zbog neiskvarivog i savre-
nog otajstva i neizrecivoga. No, oni misle da smo ih objavili prije ute-
meljenja svijeta, kako bismo, kada izronimo iz mjesta na svijetu, mogli
ondje otkriti svoje simbole neiskvarivosti iz duhovnoga jedinstva do 70
znanja. Vi to ne znate, jer vas zasjenjuje oblak puti. No, ja sam prijatelj
sam Sofije. Ja sam bio u njedrima oca od samoga poetka, na mjestu si-
nova istine i Uzvienosti. Poivajte stoga sa mnom, srodne moje due i
brao moja, zauvijek.
Druga rasprava
velikoga Seta
OTKRIVENJE PO PETRU (VII,5)
Uvod:
JAMES BRASHLER
Otkrivenje po Petru je kranski gnostiki tekst napisan pod pseudonimom, koji
sadri pripovijest o otkrivenju koje je doivio apostol Petar, a koje je protumaio Isus
Spasitelj. Progon Isusa model je za razumijevanje dijela ranokranske povijesti ko-
ji se odnosi na ugnjetavanje vjernog gnostikog kruga od strane "onih koji sebe nazi-
vaju biskupima i akonima".
Spis pripada knjievnom anru otkrivenja, i podijeljen je u tri vienja koja se pri-
pisuju Petru. Vienja tumai sam Spasitelj, koji djeluje kao aneoski tuma, lik koji
se esto javlja u apokaliptinoj knjievnosti. U nizu proroanstava koja zapravo odra-
avaju prole dogaaje, rana kranska crkva opisana je kao podijeljena na razliite
frakcije koje se suprotstavljaju gnostikoj zajednici. Svijet je za besmrtne due (gnos-
tike) neprijateljsko okruje, koje izvana moda nalikuju smrtnim duama (negnostici-
ma), no iznutra se od njih razlikuju po svojoj besmrtnoj biti. Obdareni znanjem o svo-
me nebeskome porijeklu, gnostici ude za povratkom nebeskomu Sinu ovjejem,
koji e doi kao eshatoloki sudac, kako bi sudio tlaiteljima i osvetio gnostike.
Tekst rabi formu otkrivenja u svrhu predstavljanja gnostikog shvaanja kran-
skih predaja o Isusu. Tradicionalni je materijal vjeto protumaen u skladu s gnosti-
kom teologijom. Iz prvog vienja, koje opisuje neprijateljski nastrojene sveenike i
narod kako se sprema ubiti Isusa (72,4-9), protumaen je na nain iz kojeg izvlaimo
zakljuak da je bilo barem est neprijateljskih skupina, nazvanih "slijepci koji nema-
ju vodia". Veina tih skupina bila je iz ortodoksne sljedbe, no neke je od njih bolje
shvatiti kao suparnike gnostike sekte. Druga scena (81,3-14) opisuje Petrovo vie-
nje Isusova raspea. U svome tumaenju, Isus pravi razliku izmeu vanjskog tjeles-
nog oblika i ivog Isusa; potonji stoji u blizini i smije se svojim neukim progonitelji-
ma. Trea scena (82,4-16) odgovara Isusovu uskrsnuu u ortodoksnoj predaji, no pro-
tumaena je gnostikom terminologijom kao ponovo sjedinjenje duhovnog tijela Isu-
sova s intelektualnom svjetlou nebeske plerome.
Znaenje Otkrivenja po Petru je viestruko. Ono prije svega predstavlja drago-
cjen izvor gnostike kristologije, koja Isusa smatra doketskim otkupiteljem. Gledite
gnostike zajednice, ukljuujui njezin odnos prema Petru kao svojemu utemeljitelju,
druga je kljuna tema ovoga djela. Od velikog su znaaja identitet gnostike skupine
kojoj je tekst namijenjen, te razmjer kontroverzije izmeu rastue ortodoksije i here-
ze, koju otkrivenje predvia. ini se da je Otkrivenje po Petru napisano u treem sto-
ljeu, kada je razlika izmeu ortodoksije i hereze postala izraenija.
OTKRIVENJE PO PETRU
VII 70, 13-84, 14
Otkrivenje po Petru
Dok je Spasitelj sjedio u hramu, u tristotoj (godini) saveza i spora-
zuma desetog stupa, i budui da je bio zadovoljan brojem ivoga, ne-
propadljivoga Velianstva, on mi ree, "Petre, blagoslovljeni oni gore,
koji pripadaju Ocu koji je otkrio ivot onima iz ivota, kroz mene, jer
ja sam (ih) podsjetio, njih koji su izgraeni na onome to je snano, da
mogu uti moju rije i razluiti rijei nepravde i krenja zakona od pra-
vednosti, jer 71 su iz visine sve rijei ove plerome istine, prosvijetlje-
ne od onoga kojeg su kraljevstva traila. No, oni ga nisu pronali, niti
su mnogi narataji proroka spominjali. On se sada pojavio meu njima,
u onome koji se pojavio, koji je Sin ovjeji, koji je uzdignut iznad ne-
besa, strahujui od ljudi sline biti. No ti, Petre, postani savren, u skla-
du sa svojim imenom, sa mnom, onim koji te izabrao, jer tebe u uiniti
temeljem za ostale koje sam pozvao u znanje. Budi, stoga, snaan pred
lanom pravednou - onaj koji te pozvao, pozvao te da ga spozna na
ispravan nain, to je vrijedno truda i zato to su ga odbacili, i zbog sna-
ge njegovih ruku i nogu, i zato to su ga okrunili oni iz srednjeg predje-
la, i zbog tijela njegova sjaja koje donose u nadi 72 da e za asnu na-
gradu sluiti -jer, on e te iskuati tri puta ove noi."
Dok je to govorio, ja vidjeh sveenike i narod kako tre prema nama
s kamenjem u rukama, kao da im je namjera ubiti nas; i obuze me strah
da emo umrijeti.
I on mi ree, "Petre, mnogo sam ti puta kazao da su oni slijepci ko-
ji nemaju vodia. eli li spoznati njihovu sljepou, pokrij dlanovima
(svoje) oi - haljom svojom - i reci to vidi."
Uinivi kako mi je rekao, nita nisam mogao vidjeti. I rekoh, "Nit-
ko (tako) ne vidi."
I on mi ree, "Uini tako jo jednom."
I obuze me tad strah pomijean s radou, jer vidjeh novo svjetlo,
snanije od svjetlosti dana, kako se sputa na Spasitelja. Rekoh mu to
sam vidio.
On mi ree, "Podigni svoje ruke i sluaj to 73 sveenici i narod go-
vore."
I ja posluah sveenike koji su sjedili sa pisarima. Mnotvo je klica-
lo glasovima svojim.
Kada je od mene to uo, on mi ree, "Nauli svoje ui i sluaj to go-
vore."
I ja ponovo posluah. "Oni te slave".
Kada sam to rekao, Spasitelj kaza, "Rekao sam ti da su ti (ljudi) slije-
pi i gluhi. No, sada sluaj ono to ti govore u otajstvu, i upamti. Ne go-
vori to sinovima ovoga doba, jer, oni e te huliti u ovo doba, budui da
te ne poznaju, no, slavit e te u znanju.
"Mnogi e isprva prihvatiti na nauk. I okrenut e se opet od njih po
volji Oca njihove zablude, jer su uinili kako je htio. U svome sudu on
e ih otkriti, to jest, njih, sluge Rijei. No, oni koji se s njima 74 pomi-
jeaju postat e njihovi uznici, budui da nemaju outa. A nedunoga,
dobroga, istoga oni guraju ka trudbeniku smrti, i u kraljevstvo onih ko-
ji slave Krista u obnovi. I oni slave ljude koji ire la, one koji e doi
poslije tebe. Oni e odavati poast imenu mrtvog ovjeka, mislei da e
tako postati isti. No, okaljat e se i pasti u ime zablude, past e u ruke
zlog, lukavog ovjeka i viestruke dogme, i past e pod vladavinu kri-
vovjerja.
"Jer neki e od njih huliti istinu i objaviti nauk zla. I govorit e zlo
jedni protiv drugih. Neki e biti imenovani: (oni) koji stoje u snazi ar-
honata, ovjeka i gole ene koja je viestruka i podlona mnogim pat-
njama. A 75 oni koji budu tako govorili pitat e o snovima. I kau li da
je san, doao od demona, dostojan njihove pogreke, bit e im dan gu-
bitak umjesto nepropadljivosti.
"Jer, zlo ne moe roditi dobrim plodom (usp. Lk 6, 43). Mjesto odak-
le dolazi svaki od njih stvara ono to mu je slino; jer, nije svaka dua
od istine i besmrtnosti. Svakoj dui ovoga doba dodijeljena je primjere-
na smrt, zato to uvijek biva robom, budui da je stvorena za svoje ud-
nje i njihovo vjeno unitenje, u kojemu jesu i iz kojega jesu. One (du-
e) ljube stvorenja tvari koja s njima dolaze.
"No, besmrtne due nisu takve, o, Petre. Doista, sve dok ne doe tre-
nutak, (besmrtna e dua) nalikovati smrtnoj. No, ona nee razotkriti
svoju prirodu, daje ona sama 76 besmrtna, i da misli o besmrtnosti, vje-
rujui i elei se odrei tih stvari.
"Jer, ljudi, ako su mudri, ne beru smokve s trnja ili trnovita grmlja,
niti groe s drae (usp. Lk 6, 44). S jedne strane, ono to uvijek nasta-
je nalazi se u onome iz ega dolazi, dolazei iz onoga to nije dobro,
to postaje za nju (duu) unitenje i smrt. No, ta (besmrtna dua) koja
nastaje u Vjenome, nalazi se u Onome od ivota i u besmrtnosti ivo-
ta kojoj nalikuju.
"Stoga se ono to postoji nee rastoiti u ono to ne postoji. Jer, glu-
hi i slijepi drue se sa sebi slinima.
"No, drugi e se odvratiti od zlih rijei i varljivih otajstava. Neki ko-
ji ne razumiju otajstvo govore o stvarima koje ne razumiju, no, hvalit e
se da je otajstvo istine samo njihovo. I u nadutosti svojoj 77 pozavidjet
e besmrtnoj dui koja je postala zavjetom. Jer, svaka vlast, vladavina
i mo eona eli biti s njima u stvaranju svijeta, kako bi ih oni koji nisu,
budui da su zaboravljeni od onih koji jesu, mogli slaviti, iako nisu bili
spaeni niti su ih oni odveli na Put, vazda sa eljom da postanu nepro-
padljivi. Jer, ako besmrtna dua prima mo u umnome duhu -. No, oni
se smjesta udruuju s jednim od onih koji su ih zaveli.
"A mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su zablude, svoju e
bludnju i svoje zakone usmjeriti protiv mojih istih misli, gledajui iz
jednog (kuta), mislei da dobro i zlo potjeu iz istog (izvora). Oni trgu-
ju 78 mojom rjeju, i grubu vjeru promiu. Rasa besmrtnih dua uzalud
e ui u to, sve do moje Parusije. Jer, oni e izai iz njih - i moje opro-
tenje njihovih grijeha u koje su pali kroz neprijatelje svoje, koje sam
otkupio iz ropstva u kojem bijahu, kako bih im dao slobodu da stvaraju
slian dio u ime mrtvoga ovjeka, koji je Hermas, od prvoroenog do
nepravednosti, kako u svjetlo koje postoji maleni ne bi povjerovali. No,
oni od te vrste radnici su koji e biti baeni u vanjsku tamu, daleko od
sinova svjetlosti. Jer, niti e ui, niti e onima koji gore uzlaze dati svo-
je doputenje za njihovo osloboenje.
"Meu njima ima i onih koji pate, mislei da e usavriti 79 mud-
rost bratstva koje uistinu postoji, koje je duhovno bratstvo onih sjedi-
njenih u priesti, kroz koju e se otkriti vjenanje nepropadljivosti. Srod-
na rasa sestrinstva pojavit e se kao preslika. To su oni koji tlae svo-
ju brau, govorei im, 'Kroz ovo na Bog ima milosti, budui da nam
kroz ovo dolazi spasenje', ne znajui za kaznu onih koje zadovoljstvom
ispunie oni koji su to uinili malenima koje su vidjeli, (i) koje su za-
robili.
"A bit e i onih koji su izvan naeg broja i koji sebe nazivaju bisku-
pima i akonima, kao da su svoju vlast od Boga primili. Oni se klanja-
ju svojim vladarima. Ti su ljudi presuena korita."
No, ja rekoh, "Obuzeo me strah kada si rekao da 80 maleni, s nae-
ga gledita, oni lani, da postoji mnotvo, koje e zavesti mnotva i-
vih i unititi ih meu sobom. A kada budu izgovarali tvoje ime, vjero-
vat e im se."
Spasitelj ree, "Za vrijeme koje im je, razmjerno njihovoj bludnji,
odreeno, oni e vladati nad malenima. A kada bludnja okona, onaj
koji ne stari, koji je od besmrtnog razumijevanja, postat e mlad, i oni
(maleni) vladat e nad onima koji su njihovi vladari. Korijen njihove
bludnje bit e iupan, i on e ga posramiti i uiniti ga vidljivim u svoj
njegovoj besramnosti. Takvi e, o, Petre, postati nepromjenjivi.
"Doi, stoga, i nastavimo s izvrenjem volje nepropadljivoga Oca.
Jer, evo, dolaze oni koji e im suditi, i oni e ih posramiti. No, mene
oni ne mogu dotaknuti. A ti e, o, Petre, stajati meu njima. Ne boj se
zbog kukavtine svoje. 81 Njihovi e umovi biti zatvoreni, jer im se ne-
vidljivi suprotstavio."
Kako je to rekao, vidjeh kako ga naizgled zarobljavaju. I rekoh, "to
to vidim, o Gospodine? Tebe su uhvatili, a ti me dri. Tko je ovaj koji se
zadovoljno smije na drvetu? Udaraju li noge i ruke nekog drugoga?"
Spasitelj mi ree, "Onaj kojeg vidi na drvetu kako se zadovoljno
smije, to je ivi Isus. No, ovaj u ije ruke i noge zabijaju avle, njegov
je tjelesni dio, njegova zamjena koja je osramoena, koja je nastala na
sliku njegovu. No, gledaj u njega i u me."
No, kada sam pogledao, rekoh, "Gospodine, nitko te ne gleda. Po-
bjegnimo odavde."
No on mi ree, "Rekao sam ti: 'Ostavi slijepce na miru!' Pogledaj
kako ne znaju to govore. 82 Jer, umjesto moga sluge, osramotili su si-
na njegove slave."
I vidjeh nekoga kako nam se pribliava, njemu nalik, ak i onome
koji se smijao na drvetu. I on bijae <ispunjen> Duhom Svetim, i on bje
Spasitelj. Oko njega bijae velika, neizreciva svjetlost, i mnotvo neiz-
recivih i nevidljivih anela koji ga blagoslivljae. I kada sam ga pogle-
dao, onaj koji slavi bi otkriven.
I on mi ree, "Budi jak, jer ti si onaj kojemu su dana ova otajstva, ka-
ko bi ih spoznao kroz otkrivenje, da je onaj kojega su razapeli prvoro-
eni, i dom demona, i kamena posuda (?) u kojoj prebivaju, od Elohi-
ma, od kria koji je pod Zakonom. No, onaj koji stoji kraj njeg, ivi je
Spasitelj, prvi u njemu, kojeg su zarobili i oslobodili, koji stoji radosno
promatrajui one koji su ga povrijedili, koji su meu sobom podijeljeni.
83 On se smije njihovoj sljepoi, znajui da su roeni slijepi. I doi e,
stoga, onaj koji je osjetljiv na patnje, budui da je tijelo zamjena. No,
ono to su oslobodili bilo je moje netjelesno tijelo. Jer, ja sam razum-
ski Duh koji je ispunjen jarkom svjetlou. Onaj kojeg si vidio da mi se
pribliava naa je razumska Pleroma, koja sjedinjuje savrenu svjetlost
s mojim Duhom Svetim.
"To to si vidio otkrit e onima druge rase, koji nisu iz ovoga do-
ba. Jer, nee biti asti u smrtnim ljudima, nego samo (u) onima koje je
izabrala besmrtna tvar, koja je pokazala da je kadra sadrati onoga koji
daje svoje obilje. I kaem, stoga, 'Svakomu tko ima, dat e se jo pa e
obilovati' (Mt 25,29). No, onomu tko nema, to jest, ovjeku ovoga mjes-
ta, koji je posve mrtav, koji je udaljen iz zasada stvaranja onoga to je
roeno, 84 za kojeg, ako se pojavi onaj od besmrtne biti, misle da ga po-
sjeduju - bit e oduzeto i dodano onome koji jest. Budi, stoga, hrabar,
i ne strahuj. Jer, ja u biti s tobom, i nitko te od tvojih neprijatelja nee
nadvladati. Mir s tobom. Budi jak!"
Kada je (Isus) rekao ove rijei, (Petar) doe k sebi.
Otkrivenje po Petru
SILVANOVO UENJE (VII,4)
Uvod:
MALCOLM L. PEEL I JAN ZANDEE
etvrti traktat Kodeksa VII, Silvanovo uenje, jasno odraava eklektiki duh dru-
gog i ranog treeg stoljea. Autor djela, poput ostalih obrazovanih krana, smatrao je
odbacivanje grene poganske misli nunim, no istovremeno je naao shodnim preuze-
ti ono najbolje iz te misli, kako bi Vjeru uinio jasnijom i uvjerljivijom. Nastali tekst,
rijedak primjer kransko-helenistike mudrosne knjievnosti, pokazuje izuzetnu sin-
tezu biblijskih i kasnoidovskih ideja sa srednjoplatonikim i kasnostoikim antropo-
lokim, etikim i teolokim konceptima. Ta sinteza ima didaktinu svrhu: da bi se pri-
opila mudrost Kristova koja savjetuje suzdran i "tih" ivot, koji omoguava ovje-
ku biti Bogu "ugodan", te naposljetku - pomae mu "postati nalik Bogu".
Za razliku od ostala etiri traktata iz Kodeksa VII, Silvanovo uenje nije gnosti-
ko djelo, te ak sadri i neke antignostike polemike. Ono izriito ustvruje, primje-
rice, da je sve to je stvoreno stvorio Bog putem svoje "ruke", Krista, te se, za raz-
liku od gnostikih dualista, Stvoritelja (demijurga!) nikad ne bi smjelo nazvati "neu-
kim", usprkos autorovom pesimizmu glede meusobnih odnosa (97,30-98,10). to-
vie, umjesto doketskog vienja Krista, autor ustvruje da je Spasitelj "trpio boli"
za nae grijehe, "umro" za "otkup" naih grijeha, i dao svoj ivot za druge, prigrliv-
i "ovjeanstvo". U pogledu antropologije, iako autor prihvaa trodjelni pogled na
ovjeka ("um", "dua", i "tijelo") koji je slian gnostikom, on se otro s njima razi-
lazi po pitanju ovjekovog "spasenja po prirodi". Svako ljudsko bie, tvrdi tekst, po-
sjeduje i boanski "razum", i "um", to znai i mogunost da bude spaen; Bog e-
li spasenje za sve.
Mogue je da je razlog zbog ega je Silvanovo uenje ukljueno u dominantno
gnostiku zbirku spisa iz Nag Hammadija njegova prilino stroga i poneto asketska
etika. Tekst savjetuje samosvladavanje i borbu protiv prizemnih strasti i neistih mis-
li koje neprijatelj, Sotona, potie u ovjeku. Bog je ovjeku jedini prijatelj, jer je svi-
jet varljivo mjesto puno bola i patnji. tovie, kroz ivot treba ii "trijezno", a "blud",
kao i "poudu" strogo valja izbjegavati. ovjek se pogotovo treba boriti protiv Soto-
ne, neprijatelja, koji pred ovjeka stavlja kunje pod lukavim krinkama, i ije zle sile
ele izjesti ljudski ivot. Takva asketska, vrsta etika vjerojatno se svidjela gnostici-
ma, kao i neki drugi koncepti u tekstu, primjerice "brana odaja" (94,27-29).
Svoj knjievni anr Silvanovo uenje duguje idovskoj i helenistiko-idovskoj
mudrosnoj literaturi; iako su na autora utjecaj izvrili i kiniko-stoika dijatriba i he-
lenistiki himniki stilovi. Utjecaj sa idovske strane, meutim, jasno je naznaen dos-
lovnim prenoenjem citata iz kanonskih i apokrifnih (npr. 112,37-113,7 - Mudr 7,
25-26) mudrosnih djela.
Sadraj prvoga dijela Silvanovog uenja vie je helenistikog i filozofskog karak-
tera. Drugi je dio po svom stilu jasno kranski i biblijski.
U uvodu (84,15-99,4) autorova je glavna briga stanje due. Kako bi se sprijeilo
da ju nastane i savladaju niske strasti i iracionalni porivi (simolino opisani kao "raz-
bojnici" i "pobjenjele divlje zvijeri"), itatelja se opominje da "um" (nous) mora bi-
ti njegovo "vodee naelo", a "razum" (logos) njegov "uitelj". U terminologiji i na-
glascima jasno su vidljivi odjeci antropologije i etike kasnog stoicizma i srednjeg pla-
tonizma.
U drugome dijelu traktata, meutim, (99,6-118,7) naglasak je stavljen na spase-
nje due koje omoguava Otkupitelj-Objavitelj Krist, Sin Boga Svemogueg. Na sa-
mome poetku, jasni su odjeci platonske rasprave o "Jednome i mnogima", koncept
koji autor koristi kako bi objasnio zato su Krist i Bog, nalik "umu" u ovjekovu tije-
lu, istovremeno prisutni svuda, ne nalazei se ni na jednome mjestu. Takva "topolo-
ka teologija" pretpostavlja prilino antignostiku nedualistiku kozmologiju, i impli-
citno opovrgava panteistiku teologiju stoicizma. itatelja se na kraju upuuje da po-
trai Kristovu pomo u prosvjetljenju "razuma", i bijegu od vlasti zlih sila, u proienju
svog ivota i u traenju vjenih darova njegove mudrosti i Bojeg puta (117,5-118,7).
to se pitanja autorstva Silvanova uenja tie, poznato je nekoliko istaknutih ranih
krana koji su nosili ime "Silvan", meutim, bilo zbog toga to su djelovali kasni-
je, ili zbog toga to se njihovo uenje bitno razlikuje od sadraja ovoga traktata, ma-
lo je vjerojatno da je ijedan od njih njegov autor. ini se da je ipak posrijedi uobia-
jena metoda kranske apokrifne knjievnosti, gdje su autori pripisivali svoja kasnija,
anonimna djela istaknutim imenima iz novozavjetnog kanona. "Silas" ili "Silvan" bio
je istaknuti lan jeruzalemske crkve, suputnik Petrov (Dj 15,2240; 16, 19-29; itd.),
i vjerojatno osoba u ije pero Petar govori u 1 Pt 5,12. U pitanju je, dakle, jo jedno
djelo iz zbirke Nag Hammadi obiljeeno utjecajem koji see sve do Petra i Pavla (usp.
Molitva apostola Pavla, Otkrivenje po Pavlu, Djela Petrova i dvanaestorice aposto-
la, Otkrivenje po Petru i Petrova poslanica Filipu). Po pitanju autorstva Silvanovog
uenja, moramo ustvrditi (kao to je to uinio Origen po pitanju autora Poslanice He-
brejima) da "istinu (samo) Bog znade!"
U datiranju teksta ogranieni smo na dokaze koje pronalazimo u samome djelu,
iako su neki datumi pronaeni u kartonai koja se upotrijebila za ojaavanje konog
omota Kodeksa VII. Ti nam datumi sugeriraju da je rukopis zakopan u blizini drevne
Chenoboskije otprilike u treoj etvrtini etvrtog stoljea. Iz samoga teksta doznaje-
mo da je autor bio dobro upuen u sve znaajnije podjele starozavjetnih i novozavjet-
nih kanona; on, takoer, poznaje i stupanj razvoja crkvene doktrine o Kristovom "si-
lasku u Pakao"; kristologija "Logosa" i "Mudrosti" iz teksta slina je kristologiji alek-
sandrijskih otaca, Klementa iz Aleksandrije i Origena; na koncu, prisutne su i bliske
paralele izmeu misli kasnog stoicizma (prije svega, Marka Aurelija) i srednjeg plato-
nizma (naroito Albina), s onima autora Silvanova uenja. Zajedno, ti dokazi upuuju
na kasno drugo, do rano tree stoljee n. e. kao vrijeme nastanka djela.
Mnoge paralele izmeu ovoga teksta i Filona, Izreka Sekstovih, Klementa iz Alek-
sandrije, Origena, pa ak i Atanazija, dodatno podcrtavaju njegove bliske veze sa oni-
me to je postalo poznato kao aleksandrijska teologija. Teologija, kristologija, koz-
mologija, antropologija i etika ovoga teksta, sve upuuju na Aleksandriju, Egipat kao
najvjerojatnije mjesto nastanka.
Zakljuak (118,8-9) koji je naknadno dodan, vjerojatno od strane pisara, okruen
je magijskim znakovima vezanima uz oznaku "ichthys" ("riba") za Krista, akrostih i-
je je znaenje "Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj". Znakove je vjerojatno dodao prepisi-
va kao odgovor na impresivnu kristologiju ovoga teksta koju je prepisivao. Za njega,
Krist je uistinu "udo nad udima"!
SILVANOVO UENJE
VII 84, 115-118,7
118,8-9
Silvanovo uenje
Izbacite djetinjastost iz ivota, i skupite snagu uma i due, pojaajte
svoju borbu protiv svih ludosti ljubavnih strasti i obinog zla, i ljubavi
za hvalom, i naklonosti prema svai, i protiv mrske ljubomore i gnjeva,
i bijesa i udnje za pohlepom. uvajte svoje tabore, oruja i koplja. Na-
oruajte sebe i sve vojnike, koji su rijei, i zapovjednike, koji su savje-
ti, i um 85 svoj kao vodee naelo.
Sine moj, izbaci sve razbojnike kroz svoja vrata. uvaj svoja vrata
zubljama, koje su rijei, i pronai e kroza sve ovo miran ivot. Onaj
koji to ne uva, postat e poput osvojenog i opustoenog grada. I sve e
ga divlje zvijeri gaziti, jer, misli koje nisu dobre, zle su i divlje zvijeri.
Grad e tvoj biti pun razbojnika, i nee nai mir, ve samo sve vrste
pobjenjelih, divljih zvijeri. Onaj Opaki, tiranin, gospodar je sviju ovih.
Upravljajui njima, on (Opaki) ispod je gustoga blata. I cijeli grad, ko-
ji je tvoja dua, nestat e.
Udalji se od ovih stvari, bijedna duo. Dovedi vodia svoga i uite-
lja. Um je vodi, no razum je uitelj. Oni e te izvesti iz unitenja i svih
opasnosti.
Posluaj, sine, moj savjet! Ne okrei neprijatelju svome lea, i ne-
moj bjeati, ve ih, [snaan], progoni. 86 Ne budi ivotinja koju ljudi
progone; ve budi ovjek, i sam progoni zle, divlje zvijeri, kako te ne
bi savladale i izgazile kao mrtvog ovjeka, kako ne bi nestao zbog nji-
hove opakosti.
O, bijedni ovjee, to e uiniti ako padne u njihove ruke? Zati-
ti sebe kako ne bi pao u ruke neprijatelja. Prihvati ova dva prijatelja,
razum i um, i nitko te nee savladati. Neka Bog obitava u tvome tabo-
ru, neka Duh njegov uva tvoja vrata, i neka um boanskoga titi zidi-
ne. Neka sveti razum bude zublja u tvome umu, plamom prodirui dr-
vo koje je svo od grijeha.
Ako ovo uini, sine moj, pobijedit e sve svoje neprijatelje, i oni
nee moi zaratiti protiv tebe, niti e se moi oduprijeti, niti e ti sta-
ti na put. I ako ih pronae, prezret e ih, jer oni poriu istinu. Oni e
ti se obraati, [laskom] i zavoenjem, ne zbog toga to [strahuju] 87 od
tebe, ve zato to strahuju od onih koji prebivaju u tebi, uvara boan-
stva i uenja.
Sine moj, prihvati obrazovanje i nauk. Ne bjei od obrazovanja i na-
uka, ve s radou prihvati pouku. I kada primi obrazovanje, uini to
je dobro. Krunu obrazovanja ispleti kao svoje vodee naelo. Ogrni se
svetim uenjem kao haljom. Dobrim vladanjem oplemeni um svoj. Do-
segni trijeznost dobre discipline. Mudro sebi samome sudi. Ne skrei s
puta moga uenja, niti budi neuk, kako ljude svoje ne bi poveo na krivi
put. Ne bjei od boanskoga i uenja koje je u tebi, jer onaj koji te po-
uava veoma te ljubi. Batinit e od njega vrijednu trijeznost. Izbaci iz
sebe ivotinjsku prirodu, i ne dozvoli niskoj misli da u te ue. Jer ... ti
zna put koji ja poduavam.
Ako je dobro vladati nad [nekolicinom], kako ti dri, [koliko] li ti je
tek bolje 88 vladati nad svima, budui da si ti uzvien nad svim kongre-
gacijama i svim ljudima, istaknut u svakome pogledu, i boanski raz-
um, jer si savladao svaku mo koja ubija duu.
Sine moj, eli li itko biti rob? Zbog ega se onda mui?
Sine moj, ne boj se nikoga osim Boga, Vinjega. Odbaci od sebe vra-
ju lanost. Prihvati svjetlost za svoje oi, i odbaci od sebe tamu. ivi u
Kristu i blago e u nebesima stei. Nemoj postati kobasica (nainje-
na) od mnogih stvari koje su beskorisne, i ne postani vodi svojoj sli-
jepoj neukosti.
Sine moj, sluaj moj nauk koji je dobar i koristan, i okonaj taj te-
ak san. Napusti zaborav koji te ispunjava tamom, jer da nisi sposoban
to uiniti, ne bih ti ove stvari rekao. Krist je doao kako bi ti dao taj dar.
Zbog ega slijedi tamu, kad ti je svjetlost dostupna? Zbog ega pije
ustajalu vodu, kad ti je svjea voda dostupna? Mudrost [te] doziva, 89 a
ti udi za bezumljem. Ne ini svojom voljom sve te stvari, ve to ini
ivotinjska priroda koja je u tebi.
Mudrost te doziva u svojoj dobroti, i govori, "K meni doite svi, o
nerazumnici, kako biste primili dar, razumijevanje koje je dobro i veli-
anstveno. Dajem vam ruha visokih sveenika, koje je istkano od sva-
ke (vrste) mudrosti." Jer, to je zla smrt, ako ne neukost? to je zla ta-
ma, ako ne prisnost sa zaboravom! Odbaci svoj nemir, i uzdaj se u Bo-
ga. Ne poeli zlata ni srebra koji su beskorisni, ve se mudrou odje-
ni kao ruhom, na glavu stavi krunu znanja, i sjedi na prijestolje opaaj a.
Jer, to je tvoje, i primit e ih opet jednom na visinama.
Nerazuman se ovjek bezumljem odijeva kao haljom, i kao ruhom
tuge on je zagrnut sramom. Kao krunu svoju on stavlja neukost, i sje-
da na prijestolje [neznanja]. Jer, dok god [nema razuma] u njemu, 90
on samog sebe vodi na krivi put, budui da je voen neukou. I on ko-
raa putem udnje za svakom strau. On pliva u udnji za ivotom, i
on tone. On misli da ima koristi od toga to ini, no to je, u stvari, bes-
korisno. Bijednik koji kroz sve ovo prolazi, umrijet e, jer ne posjedu-
je um, kormilara. On je poput lae koju vjetar baca amo-tamo, i poput
putenog konja bez jahaa. A taj (ovjek) treba svog jahaa, koji je raz-
um. Bijednik je na krivi put zastranio jer nije posluao savjet. I tri su ga
nesree bacale amo-tamo; smrt je postala njegov otac, neukost majka, a
zli savjeti - oni mu postadoe kao braa i prijatelji. Nerazumnie, neka
ti ao bude samoga sebe.
Od sada se, sine moj, vrati svojoj boanskoj prirodi, i odbaci od [se-
be] ove zle, varljive prijatelje! [Prihvati] Krista, [istinskog prijatelja],
91 kao dobrog uitelja. Odbaci smrt od sebe, koja ti je postala ocem, jer,
smrt nije niti postojala, nit e na kraju postojati.
Budui da si odbacio od sebe Boga, svetog Oca, istinski ivot, Vrelo
ivota, dobio si smrt za oca i neukost za majku. Oni su tebi oteli istin-
sko znanje.
Vrati se, sine moj, svom prvom Ocu, Bogu, i Mudrosti svoje maj-
ke, iz koje si nastao na samome poetku, kako bi se mogao boriti protiv
svih neprijatelja svojih, Sila Neprijateljevih.
Posluaj, sine moj, ovaj savjet. Ne protivi se oholo svakom dobrom
miljenju, ve stani na stranu boanskog razuma. uvaj svete zapovi-
jedi Isusa Krista, i vladat e nad svakim mjestom na zemlji, i bit e
slavljen od anela i arhanela. Oni e postati prijatelji tvoji, i sudruzi u
sluenju Bogu, i za te e biti mjesta [gore na nebesima].
Ne 92 alosti i ne uznemiruj ono boansko [koje je] u tebi. No, ako
se skrbi za nj, i ako trai od njega da ostane ist, i da stekne mo sa-
mosvladavanja, kako duevnog, tako i tjelesnog, postat e prijestolje
mudrosti, i onaj koji pripada Bojem kuanstvu. On e ti udijeliti veli-
ku svjetlost kroz nju (mudrost).
No, prije svega, spoznaj svoje roenje. Spoznaj sebe, to jest, od ko-
je si tvari, od koje rase, i od koje vrste. Znaj da si nastao od tri rase: od
zemlje, od oblikovanog, i od stvorenog. Tijelo je nastalo od zemlje, i
zemaljske tvari, no oblikovano, zbog due, nastalo je iz misli o Boan-
skome. Stvoreno, meutim, to je um, koji je nastao u skladu sa slikom
Boga. Boanski um tvar svoju dobiva od Boanskoga, no dua je ta ko-
ju on (Bog) oblikovae za njihova srca. Mnijem da ona (dua) posto-
ji kao ena onoga to je nastalo u skladu sa slikom, no tvar tijela nasta-
la je od zemlje.
[Ako] se izmijea, stei e tri 93 dijela dok pada iz vrline u sla-
bost. ivi u skladu s umom. Ne misli o onome to pripada tijelu. Primi
snagu, jer um je snaan. Ako padne iz ovoga drugoga, postao si muko-
-ensko. Ako odbaci od sebe tvar uma, koja je Misao, odrezao si muki
dio i okrenuo sebe enskome dijelu. Postao si psihik, budui da si pri-
mio tvar oblikovanoga. Ako odbaci i najmanji dio ovoga, kako ne bi
opet stekao ljudski dio - no, prihvativi za se ivotinjsku misao i oblije
- postao si tjelesan, budui da si uzeo ivotinjsku prirodu. Jer, ako je te-
ko nai psihikog ovjeka, koliko li je tek teko nai Gospodina!
Noj a kaem da je Gospodin duhovan. ovjek je dobio oblik od tva-
ri Boga. Boanska dua djelomice je iz Ovoga (Boga); ona je, tovie,
djelomice i od tijela. Prizemna dua navikla je da se okree s jedne stra-
ne na drugu [...], kojom zamilja istinu.
[Dobro] je za tebe, o ovjee, 94 da se okrene ka ljudskoj, umjesto
ivotinjskoj prirodi - mislim na tjelesnu (prirodu). Preuzet e oblije
onoga dijela prema kojem samoga sebe okrene.
Rei u jo i ovo; za ime udi? Jesi li poelio postati ivotinja ka-
da si doao u ovu vrst prirode? Okreni se radije istinskoj prirodi ivota.
Jer, ivotinjska priroda vodit e te k rasi koja je od zemlje, no razumna
priroda vodit e te na razumske puteve. Okreni se k razumskoj prirodi,
i odbaci od sebe prirodu koju zemlja rodi.
O, ustrajna duo, budi trijezna i otresi sa sebe opijenost svoju, koja
je djelo neukosti. Ako ustraje ivjeti u tijelu, ti prebiva u priprostosti.
Kada si ula u tjelesno roenje, ti si bila roena. Doi, i ui u bivanje u
branoj odaji! Budi prosvijetljena u umu!
Sine moj, ne plivaj ni u kakvim vodama, i ne dozvoli sebi da bude
okaljan stranim vrstama znanja. Zasigurno znade [da] 95 nakane Ne-
prijatelja nisu malobrojne, i (da) su varke njegove mnogovrsne? Naro-
ito je od noetikog ovjeka oteta umnost zmije. Prilii ti da se slae sa
umnou (ovih) dviju: sa umnou zmije, i sa nevinou golubice - ka-
ko on (Neprijatelj) ne bi u te uao pod krinkom laskavca, kao pravi pri-
jatelj, i rekao ti, "Ja ti dobro savjetujem".
Ti nisi prepoznao njegovu lanost kada si ga primio kao istinskog
prijatelja. Jer, on baca u tvoje srce zle misli pod krinkom dobrih, i lice-
mjerje pod krinkom istinske mudrosti, lakomost pod krinkom oprezne
umjerenosti, astohleplje pod krinkom onoga to je prekrasno, hvali-
savost i ponos pod krinkom velike trijeznosti, i bezbotvo kao [veliku]
pobonost. 96 Jer, onaj koji kae, "Ja imam mnogo bogova", bezboan
je. I on lano znanje baca u tvoje srce, pod krinkom tajanstvenih rijei.
Tko moe shvatiti njegove misli i sredstva, koja su raznovrsna, kada je
on Velik Um za one koji ga ele prihvatiti kao kralja?
Sine moj, kako e shvatiti naume ovoga ili njegov savjet koji ubija
duu? Jer, sredstva i naumi opakosti njegove mnogobrojni su. I promis-
li o njegovu ulasku, to jest, kako e ui u tvoju duu, i u kojem e ru-
hu u tebe ui.
Prihvati Krista, koji te moe osloboditi, i koji je preuzeo naine ovo-
ga, kako bi ga kroz njih varkom mogao unititi. Jer, to je kralj kojeg
ima, koji je uvijek nepobjediv, protiv kojega se nitko nee moi bori-
ti ili rije rei. Ovo je tvoj kralj i tvoj otac, i nema nikoga nalik njemu.
Boanski uitelj je s [tobom] 97 zanavijek. On je pomaga, i on dolazi
zbog onoga to je u tebi dobro.
Ne sudi zlobno, jer svaki zao ovjek teti svome srcu. Samo e neraz-
borit ovjek sebe unititi, no mudar ovjek znade svoj put.
Nerazborit ovjek ne pazi kada govori otajstvo, no mudar ovjek ne-
e izlanuti bilo koju rije, ve e praviti razliku meu onima koji je slu-
aju. Ne spominji nita u prisutnosti onih koje ne zna.
Imaj puno prijatelja, no nemaj savjetnika. Ispitaj prvo svog savjet-
nika, i ne tuj nikoga tko laska. Njihova rije je, svakako, slatka poput
meda, no srce je njihovo puno kukurijeka. Jer, kad god naizgled posta-
nu pouzdani prijatelji, oni e se lukavo okrenuti protiv tebe, i bacit e
te dolje u blato.
Nikome ne vjeruj kao prijatelju, jer cio ovaj svijet je postao podao, i
svaki [ovjek] se mui [zaludu]. Jer, niti jedna od stvari 98 ovoga svije-
ta nije korisna, ve se uzalud dogaa. Ne postoji nitko, ak ni brat, koji
je pouzdan, jer svatko ide samo za svojom koristi.
Sine moj, nikoga ne smatraj prijateljem, a ako ve i stekne prija-
telja, ne povjeravaj mu se. Povjeri se samo Bogu, kao svom ocu i kao
prijatelju. Jer, podlost je posvuda, i cijela je zemlja puna patnje i boli -
stvari od kojih nema koristi. Ako eli mirno proivjeti svoj ivot, s ni-
kime ne prijatelju). Ako i ima prijatelja, vladaj se kao da ih nema. Bu-
di Bogu ugodan, i nikoga drugog nee trebati.
ivi sa Kristom, i on e te spasiti, jer on je istinsko svjetlo i sunce i-
vota. Jer, isto kao i sunce, koje je vidljivo i daje svjetlost za oi tijela, i
Krist prosvjetljava svaiji um, i svaije srce. (Ako) zao ovjek, koji je u
tijelu, ima zlu smrt, kakvu li tek ima onaj iji je um slijep! Jer, slijepci
[ine stvari] 99 zbog kojih se doimaju kao da im um nije zdrav. Oni se
ne raduju stjecanju svjetlosti Kristove, koja je razum.
Sve to je vidljivo, preslik je onoga to je skriveno. Kao i vatra ko-
ja gori u mjestu, a da na tome mjestu nije sputana, tako je isto i sa sun-
cem koje je na nebu, i ije zrake dopiru na svako mjesto na zemlji. Sli-
no tomu, Krist ima jedno bie, pa ipak prua svjetlost do svih mjesta.
Na isti taj nain on govori naim umovima, poput svjetiljke koja gori
i sve oko sebe osvjetljava. (Bivajui) u dijelu due, ona prua svjetlost
svim dijelovima.
Govorit u sada o onome to je jo uzvienije od ovoga: um, u pogle-
du stvarnoga bivanja, u jednome je mjestu, to znai da je u tijelu; no u
pogledu misli, um nije na jednome mjestu. Jer, kako moe biti na jedno-
me mjestu, kada promilja svako mjesto?
No, moemo spomenuti i ono to je jo uzvienije od ovoga: nemoj
misliti u srcu svome da Bog postoji [na] jednome mjestu. Jer, ako kae
da je [Gospodin] svekolikosti 100 na jednome mjestu, tada pristoji re-
i da je to mjesto uzvienije od onoga tko u njemu prebiva. Jer, ono to
sadri, uzvienije je od onoga to biva sadrano. Ne postoji mjesto koje
se zove bestjelesno. Ne valja rei da je Bog tjelesan. Jer, posljedice to-
ga (bile bi) da tjelesnome pripiemo i porast i smanjenje, no i to da on
(Bog), koji je tome podloan, nee ostati nepropadljiv.
Nije teko spoznati Stvoritelja svih stvorenja, ali nemogue je poj-
miti Njegovo lice. I nije samo ovjeku teko shvatiti Boga, ve je to
isto teko i svim boanskim biima, anelima i arkanelima. Neophod-
no je Boga znati kakav on jest. Ne moe Boga spoznati nikako druk-
ije nego kroz Krista, koji je slika Oca, jer ta slika otkriva istinsko li-
ce koje odgovara onome to je otkriveno. Kralja se ne spoznaje druki-
je nego kroz sliku.
Promisli o ovim stvarima o Bogu: on je na svakome mjestu, a isto-
vremeno nije niti najednome mjestu. [U pogledu moi] 101 on je, daka-
ko, na svim mjestima; no u pogledu boanstvenosti, on nije ni na jedno-
me mjestu. Mogue je, dakle, malo spoznati Boga. U pogledu njegove
moi, on ispunjava svako mjesto. No u uzvienosti njegova boanstva,
njega nita ne sadrava. Sve je u Bogu, no Bog nije ni u emu.
to znai spoznati Boga? Bog je sve to je u istini. No, u Krista je
nemogue gledati, kao i u sunce. Bog vidi svakoga; njega nitko ne vidi.
No, Krist bez ljubomore i prima i daje. On je Svjetlost Oca i on svjetlost
daje bez ljubomore. Na taj nain, on prua svjetlost svakome mjestu.
I sve je Krist, on koji je sve batinio od Postojeega. Jer, Krist je za-
misao nepropadljivosti, i on je Svjetlost koja neokaljana sja. Sunce (sja)
na svako neisto mjesto, a da samo ipak ne biva okaljano. Tako je isto
i s Kristom: ak i [ako je u] nedostatku, [on] je bez nedostatka. ak i
[ako je roen], 102 on je (ipak) neroen. Tako je s Kristom: ako je u
jednu ruku on shvatljiv, u drugu je ruku on neshvatljiv, u pogledu svog
stvarnog bia. Krist je sve. Onaj tko ne posjeduje sve, ne moe spozna-
ti Krista.
Sine moj, nemoj se ni usuditi rei rije o ovome, i ne svodi Boga sve-
kolikosti samo na umne predodbe. Jer, on (Bog) koji osuuje, ne mo-
e biti osuen od onoga koji osuuje. Uistinu, dobro je pitati i spoznati
tko Bog jest. Razum i um muka su imena. Neka onaj tko poeli zna-
ti o Ovome tiho i s dubokim potovanjem upita. Jer, nije mala opasnost
govoriti o ovim stvarima, budui da zna da e ti biti sueno na teme-
lju svega to kae.
I shvati ovime da onome tko je u tami nee biti mogue vidjeti nita
ako ne primi svjetlost, i pomou nje ne povrati svoj vid. Ispitaj samoga
sebe kako bi vidio ima li svjetlost u potpunosti, da bi, bude li upitao
o ovim stvarima, mogao spoznati kako da pobjegne. Jer, mnogi trae u
tami, na slijepo, elei razumjeti, budui da za njih nema svjetla.
Sine 103 moj, ne dopusti umu svom da gleda nadolje, ve ga radije
pomou svjetlosti upravi ka stvarima koje su gore. Jer, svjetlost e vaz-
da odozgor dolaziti. ak i ako je on (um) na zemlji, neka promilja o
onome to je gore. Prosvijetli um svoj svjetlou nebeskom, kako bi se
njoj mogao vratiti.
Ne odustaj od kucanja na vrata razuma, i koraaj ustrajno putem Kris-
tovim. Koraaj njime, kako bi mogao primiti poinak za svoj trud. Ako
drugim putem krene, od toga nee biti koristi. Jer, svi oni koji koraaju
irokim putem, na koncu e zavriti dolje, u prokletstvu kala. Jer, Pod-
zemni je svijet irom otvoren za duu, i mjesto prokletstva je ogromno.
Prihvati Krista, ui put. Jer on je patio, i trpio boli za tvoje grijehe.
O ustrajna duo, u kakvoj neukosti postoji! Tko je tvoj vodi u ta-
mu? Koliko je oblija Krist preuzeo zbog tebe? Iako je bio Bog, (na-
li su ga) 104 kako medu ljudima ide kao ovjek. On je siao u Podzem-
ni svijet, i oslobodio djecu smrti, djecu koja su tegobno radila, kao to
i kae sveta knjiga Boja. I on je zapeatio (samo) srce (Podzemnoga
svijeta). I on je u potpunosti slomio njegove (od Podzemnoga svijeta)
lukove. I kada su ga sile vidjele, one su pobjegle, kako bi te on izvukao,
o bijedna duo, iz Ponora, i kako bi za te umro, otkupljujui grijehe tvo-
je. On te oslobodio snanoga stiska Podzemnoga svijeta.
Ti sama, (koliko god to bilo) teko, daje mu osnovni pristanak, (ma-
kar kao) natruhu, da te s radou uzdigne gore. Osnovni izbor, koji je
poniznost srca, dar je Krista. Skrueno srce prihvatljiva je rtva. Ako se
ponizi, postat e izuzetno uzvien; ako samoga sebe uzvisi, biti e
izuzetno ponien.
Sine moj, uvaj se zla, i ne dopusti Duhu Opakosti da te baci dolje u
Ponor. Jer, on je lud i ogoren. On je zastrauju, i on svakoga baca do-
lje u blatnu jamu.
Velika je i dobra stvar ne ljubiti blud, niti uope misliti na jadnu tvar
105, jer misliti na nju znai smrt. Niti za jednog ovjeka nije dobro da
padne u smrt, jer dua naena u smrti nee imati razum. Bolje je uope
ne ivjeti nego stei ivotinjski ivot. uvaj se kako ne bi gorio u vatra-
ma bluda, jer, mnogi koji su u vatru baeni, sluge su njezine, koje ti ne
prepoznaje kao neprijatelje.
O sine moj, svui sa sebe staro ruho bludnosti, i odjeni ruho koje je
isto i sjajno, kako bi u njemu bio prekrasan. I kada odjene ovo ru-
ho, dobro ga uvaj. Oslobodi se svih uza kako bi stekao slobodu. Ako
odbaci od sebe udnju, ije su varke mnogovrsne, oslobodit e se gri-
jeha poude.
O duo, posluaj moj savjet. Ne postani brlog zmijski ili lisiji, niti
jama puna guja i otrovnica, niti obitavalite lavova, niti utoite za ba-
ziliske. Kada ti se dogode ove stvari, o duo, to e uiniti? To su sile
106 Neprijatelja. Sve to je mrtvo, ui e u te kroz njih (sile). Jer, oni se
hrane svime to je mrtvo i neisto. Dokle god su one u tebi, hoe li ita
ivo ui u tebe? ivi e te aneli prezreti. Bila si hram, (no) od sebe si
nainila grobnicu. Prestani biti grobnicom, i postani ponovo hram, ka-
ko bi estitost i boanstvenost u tebi prebivali.
Zasvijetli svjetlom koje je u tebi, i ne ugasi ga. Jer, nitko ne pali svje-
tiljku da dozove divlje zvijeri ili njihovu mladunad. Uzdigni mrtve ko-
ji su umrli, jer oni su ivjeli i umrli za te. Podari im ivot. Oni e pono-
vo ivjeti.
Krist je Stablo ivota. On je Mudrost. Zato jer je Mudrost, on je isto
tako i Rije. On je ivot, Mo, i Vrata. On je Svjetlost, i Aneo, i Boji
Pastir. Sebe povjeri njemu, koji je zbog tebe postao sve.
Pokucaj na sebe kao na vrata, i koraaj u sebi kao da ide ravnim pu-
tem. Jer, bude li iao putem, nee moi zastraniti. 107 Ako pokuca
na ovu (Mudrost), pokucat e na skrivena blaga.
Budui da je on (Krist) Mudrost, on nerazboritog ovjeka ini mud-
rim. Ona (Mudrost) sveto je kraljevstvo i sjajna halja. Jer, ona (Mud-
rost) zlato je koje te iznimno asti. Mudrost Boja postala je nerazbori-
ta zbog tebe, kako bi te mogla uzdignuti, o nerazboriti ovjee, i uiniti
te mudrim. I ivot je umro za tebe, kada je on (Krist) bio nemoan, ka-
ko bi kroz svoju smrt on mogao dati ivot za tebe koji si umro.
Povjeri sebe razumu i udalji se od ivotinjskoga. Jer, ivotinja koja
ne posjeduje razum tako se i oituje. Mnogi misle da posjeduju razum,
no ako ih pozornije promotri, njihov je govor ivotinjski.
Prui sebi zadovoljstvo iz istinskog trsa Kristovog. Zadovolji sebe
istinskim vinom od kojeg nema opijenosti niti bludnje. Jer, ono (istin-
sko vino) oznaava kraj opijanja, budui da je u njemu ono to prua ra-
dost dui i umu kroz Duh Boji. 108 No prije svega, nahrani svoju mo
razuma, prije nego otpije od njega (istinskog vina).
Ne probadaj sebe maem grijeha. Ne pali sebe, o bijednice, vatrom
poude. Ne predaj se kao zarobljenik barbarima, niti se predaj divljim
zvijerima koje ele po tebi gaziti. Jer, to su lavovi koji zagluuju rikom
svojom. Ne budi mrtav kako ne bi po tebi gazili. Bit e ovjek! Mogu-
e ti je savladati ih pomou razuma.
ovjek koji nita ne ini, nije vrijedan (da se naziva) razuman ovjek.
Razuman ovjek boji se Boga. Onaj koji se boji Boga ne ini nita drsko.
Onaj koji pazi da ne uini nita drsko, onaj je koji se dri svog vodeeg
naela. Iako ovjek koji postoji na zemlji, on sebe ini nalik Bogu.
Onaj koji sebe ini nalik Bogu, onaj je koji ne ini nita to nije vri-
jedno Boga, u skladu s izrekom Pavla, koji je postao nalik Kristu.
Jer, tko iskazuje silno potovanje Bogu ne elei da ini stvari koje
su Bogu ugodne? Pobonost je ono to je iz 109 srca, a pobonost od sr-
ca (obiljeje) je svake due koja je bliska Bogu.
Dua koja je lan Bojeg kuanstva, ona je koja je ostala ista. I dua
koja je prigrlila Krista ista je dua. Njoj je nemogue zgrijeiti. Gdje je
Krist, ondje je grijeh jalov. Pusti Krista da ude u tvoj svijet, i nek uniti
sve sile koje su te snale. Neka ue u hram koji je u tebi, kako bi izba-
cio sve trgovce. Pusti ga da prebiva u hramu koji je u tebi, kako bi po-
stao za njega sveenik i levit, i uao u istou.
Blaena si duo ako ovoga nae u svom hramu.
Blaena si jo vie ako mu slui.
Onoga tko skrnavi hram Boga, Bog e unititi. Ti ostavlja sebe
otvorenim, o ovjee, kada izbaci ove iz svog hrama. Jer, kad god ne-
prijatelji ne vide Krista u tebi, oni e ui u tebe, naoruani, s namjerom
da te satru.
Sine moj, ukazivao sam ti o ovim stvarima mnogo puta 110, kako bi
uvijek uvao svoju duu. Nisi ti taj koji e njega (Krista) izbaciti, ve
e on tebe izbaciti. Jer, ako od njega bjei, past e u jo vei grijeh.
Ako od njega bjei, postat e hrana neprijateljima. Jer, svi oni koji su
niski, bjee od svog gospodina, i (ovjek) prizeman u vrlini i mudrosti
bjei od Krista. Jer, svaki ovjek koji je (od njega) odvojen, pada u ra-
lje divljih zvijeri.
Spoznaj tko je Krist, i neka ti on postane prijatelj, jer to je vjeran prija-
telj. On je, isto tako, Bog i uitelj. I on, budui da je Bog, postao je ovjek
zbog tebe. On je taj koji je slomio eljezne reetke i bronane zasune
Podzemnoga svijeta. On je taj koji je napao i sruio sve ohole tirane. On
je taj koji se oslobodio lanaca i uzdignuo bijedne iz Ponora, i alobnike
iz Podzemnoga svijeta. On je taj koji je ponizio ohole sile; koji je poniz-
nou posramio oholost; koji je bacio snane i hvalisave u slabost; koji
je prezreo ono to je 111 smatrano au, kako bi poniznost radi Boga
mogla biti visoko uzviena; on je taj koji je prigrlio ovjeanstvo.
Pa ipak, boanska Rije je Bog, onaj koji uvijek strpljivo s ovje-
kom trpi. On je elio dovesti poniznost u uzviene. On (Krist), koji bje-
e uzvien ovjek, postao je nalik Bogu, ne zato da bi doveo Boga do-
lje k ovjeku, ve da bi ovjeka uznio do Boga.
O velika dobrostivosti Boja! O Kriste, Kralju koji si otkrio ov-
jeku Uzvieno Boanstvo, Kralju svih vrlina, Kralju ivota, Kra-
lju vjekova koji si Uzvien na nebesima, pouj rijei moje, i opros-
ti mi!
On je, tovie, oitovao veliku ljubav za Boanstvo.
Gdje je ovjek (koji je) mudar ili moan u umnosti, ili ovjek koji
mnogo toga znade zbog toga to poznaje mudrost? Neka onda govori
mudro; doista, nek se hvasta! Jer, svaki je ovjek postao nerazborit i go-
vorio je iz svog (vlastitog) znanja. No, on (Krist) sputao je savjete luka-
vih ljudi, i nadvladao je one koji su po vlastitom miljenju mudri.
Tko moe otkriti savjet Svemogueg, ili govoriti o Boanstvu, ili to
tono objaviti? 112 Ako nismo znali razumjeti savjete drugova svojih,
tko od nas moe shvatiti Boanstvo ili boanstva nebeska? Ako jedva
nalazimo stvari na zemlji, tko e traiti stvari nebeske? Velika Mo i
Velika Slava uinile su svijet znanim.
I ivot Nebeski eli sve obnoviti, kako bi izbacio sve to je slabo,
i u svakom crnom obliku, i kako bi svatko zasjao u nebeskome ruhu, i
oitovao zapovijed Oevu, (koja) je nadasve velianstvena, kako bi on
(Krist) mogao okruniti one koji se ele dobro boriti. Krist, budui sudac
borbe, taj je koji je svakoga okrunio, pouavajui svakoga borbi. Onaj
koji se prvi borio, primio je krunu, dobio posjed, i ukazao se, dajui
svjetlost svakomu. I svi smo mi obnovljeni kroz Duha Svetoga i Um.
O Boe Svemogui, kako da Te slavim? Nikome nije bilo mogu-
e Boga slaviti kako dolikuje. Ti si taj koji je slavu iskazao Rijei
svojoj, kako bi svakoga spasio, o Milostivi Boe. Onaj koji je iz
Tvojih usta doao, i iz tvog srca ustao, Prvoroeni, Mudrost, Pro-
totip, Prvo Svjetlo.
Jer, on je svjetlost iz 113 Boje moi, on je emanacija iste slave
Svemoguega. On je zrcalo bez mrlje djela Bojeg, i on je slika njego-
ve dobrostivosti. On je Svjetlost Vjene Svjetlosti. On je oko koje gleda
nevidljivog Oca, vazda sluei i oblikujui, po volji Oevoj. On sam bje
zaet od Oca iz njegova zadovoljstva. On je neshvatljiva Rije, i on je
Mudrost i ivot. On ivot daje, i hrani sva iva bia i sile. Kao to dua
daje ivot svim udovima, on s moi vlada svime, i svima ivot daje. On
je svakomu poetak i kraj, uvajui ga i pratei. On pati zbog svakoga,
i raduje se, i isto tako aluje. U jednu ruku, on aluje za one kojima je
dodijeljena kazna, no isto tako, on pati zbog svakoga kojeg je mukotrp-
no pouavao. No, on se i raduje nad svakim koji je u istoti.
uvaj se, stoga, kako ne bi pao u ruke razbojnicima. Ne dozvoli snu
na oi svoje, niti umor vjeama svojim, kako bi bio spaen, kao gazela
iz mree, kao ptica 114 iz zamke.
Bori se u velikoj borbi dokle god borba traje, dok sve sile u te gleda-
ju - ne samo oni sveti, ve i sile Neprijatelja. Jao tebi ako bude pobije-
en pred svima onima koji te gledaju! No, ako se bori, i pobijedi sile
koje se protiv tebe bore, veliku e radost donijeti svima svetima, i ve-
liku alost neprijateljima svojim. Sudac (ti) tvoj pomae u potpunosti,
budui da on eli da izae kao pobjednik.
Sluaj sine moj, i dobro nauli ui. Uzdigni sebe kada ostavi svog
starca iza sebe, poput orla. Strahuj od Boga u djelima svojim, i slavi
ga u svojim dobrim djelima. Ti zna da je svaki ovjek, koji Bogu nije
ugodan, sin nesree. On e pasti dolje u Ponor Podzemnog svijeta.
O strpljenje Boje, koje sa svakime jesi, koje eli da svatko onaj
tko je postao rtva grijeha bude spaen!
Nitko ne moe sprijeiti njega (Boga) da ini ono to eli. Jer, tko je
snaniji od njega da bi ga mogao sprijeiti? On je taj koji dotie zemlju,
i ini da ona zadrhti. On je taj koji ini da iz planine dim prokulja. On
je taj koji je takvo veliko more sakupio, 115 kao u svoju konu trobu, i
izvagao sve vode na svojim vagama. Ruka je Gospodinova jedina koja
je stvorila sve ove stvari. Ta ruka Oca jest Krist, i ona sve oblikuje. Po-
mou nje, sve je nastalo, budui da je ona postala majka svega. Jer, on
je uvijek Sin Oca.
Razmisli o ovim stvarima o Bogu Svemoguem koji navijek posto-
ji: on nije uvijek bio kralj strahu da bi bio bez boanskoga sina. Jer, svi
prebivaju u Bogu, (to jest), stvari koje su nastale putem Rijei koja je
Sin, kao slika svoga Oca.
Bog je blizu; on nije daleko. Sve boanske granice pripadaju Bo-
jem kuanstvu. Ako se boansko, stoga, s tobom u bilo emu djelomi-
no sloi, znaj da se sve Boansko s tobom slae. No ovo boansko nije
zadovoljno ni sa im to je zlo. Jer, ono pouava sve ljude onome to je
dobro. To je ono to Bog dade ljudskoj rasi, kako bi, iz tog razloga, sva-
ki ovjek mogao biti izabran pred anele i arhanele.
Bogu ne treba da ikoga stavlja pred kunju. 116 On znade sve stvari
prije nego to se dogode, i on poznaje stvari skrivene srcu. Sve je nje-
mu otkriveno, i sve je u njegovoj prisutnosti. Neka nikad nitko ne kae
da je Bog neuk. Ne valja staviti Stvoritelja svih bia u neukost. Jer, ak
i stvari koje su u tami, pred njim su poput (stvari u) svjetlosti.
Nema, dakle, nikog drugog tko je skriven, osim Boga. On se svako-
mu otkriva, a ipak, on je vrlo skriven. On se otkriva zbog toga to Bog
sve zna. I ako to ne ele potvrditi, njihovo e ih srce ispraviti. On je skri-
ven zbog toga to nitko ne moe dokuiti ono to je Boje. Jer, nemogu-
e je shvatiti i dokuiti savjet Boga. Teko je, tovie, shvatiti ga, i teko
je nai Krista. Jer, on je taj koji na svakome mjestu prebiva, a da istovre-
meno ni na jednome mjestu nije. Jer, nitko tko to eli nee moi spoznati
Boga kakav on zapravo jest, niti Krista, niti Duha, niti zbor anela, ak
niti arhanele 117, kao niti prijestolja duha, ili uzviena gospodstva, ili
Veliki Um. Ako ne spozna [sebe], nee moi spoznati niti ove.
Otvori za se vrata, kako bi mogao spoznati Onoga koji jest. Pokucaj na
sebe, kako bi se Rije za te mogla otvoriti. Jer, on je Vladar Vjere i Otar
Ma, postavi sve za svakoga, budui da eli imati milosti za svakoga.
Sine moj, pripremi se za bijeg od svjetskih vladara tame, i ovoga zra-
ka koji je pun sila. Ako ima Krista, pokorit e cijeli ovaj svijet. Ono
to e za se otvoriti, ti e otvoriti. Ono na to e za se pokucati, ti e
na to pokucati u svoju korist.
Pomozi sebi, sine moj, i ne ini stvari od kojih nema koristi.
Sine moj, proisti prvo sebe izvana, kako bi mogao proistiti ono to
je unutra.
I ne budi poput trgovaca Rjeju Bojom.
Iskuaj prvo sve rijei prije nego ih izusti.
Ne udi za slavom koja je varljiva, niti 118 za hvalisanjem koje e
te unititi.
Prihvati mudrost Kristovu, (koji je) mudar i blag, i uvaj ovo, sine
moj, znajui da od puta Bojeg uvijek ima koristi.
Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj (Ichthus),
udo nad udima
TRI SETOVE STELE (VII,5)
Uvod:
JAMES E. GOEHRING
Tri Setove stele pruaju nam rijedak uvid u obredne obiaje setijanske gnostike
zajednice. Ovi su gnostici identificirali svoje uenje sa prvotnim Bojim otkrivenjem
Adamu, otkrivenjem koje je Set kasnije prenio svojim potomcima. Vjekovima izgub-
ljena i zaboravljena, ova je setijanska gnoza bila potom nanovo otkrivena. Oni ko-
ji su primali to obnovljeno otkrivenje sebe su smatrali "ivom i nepokolebljivom ra-
som" (118,12-13), istinskim modernim potomcima Seta (otud i moderna oznaka seti-
janskog gnosticizma). Tri Setove stele predstavljene su kao dio ovog obnovljenog ot-
krivenja, koje je ovdje pripisano Dositeju, navodnom utemeljitelju gnosticizma iz Sa-
marije.
Tekst, u kojemu nema znakova kranskog utjecaja, mnogo duguje idovskoj i neo-
platonistikoj tradiciji. U Postanku, Set oznaava novi poetak nakon traginog suko-
ba izmeu Kajina i Abela (Post 3,25-5, 8). Postavljen od Boga da zamijeni Abela, on
je sin nalik ocu svome Adamu, kao to je i Adam nalik Bogu, i upravo su u njegovo
vrijeme "ljudi poeli zazivati ime Gospodnje". Prema idovskom povjesniaru iz pr-
vog stoljea Josipu (Ant. I,67-71), Setovi su potomci slijedili njegov put bogobojaz-
noga ivota punih sedam narataja, no potom su i oni polako otklizili u nemoralnost i
izopaenost. Tijekom tog vremena, meutim, oni su ouvali i pridonijeli znanju koje
je Adam prenio Setu. Upozoreni na prijetnju boanskoga suda vodom i vatrom, sau-
vali su to znanje za budue narataje na dvije stele, jednoj od kamena koja bi pretrpje-
la potop, i jednoj od opeke koja bi preivjela vatru.
Ta predaja objanjava prisutnost ovog teksta na stelama koje se pripisuju Setu
(usp. Zostrijan 130,1-4 i Evanelje po Egipanima 68,10-23). Promjena sa izvorne
dvije stele iz idovske predaje na tri, nastala je pod utjecajem neoplatonistikog kon-
cepta boanske trijade. Tri stele ili himnike molitve u ovome tekstu upravljene su
trostrukoj prirodi boga: Samoroenome Sinu, mukoj djevici Barbelo (majci) i Ne-
roenome Ocu.
Ekstatino nebesko putovanje motiv je koji se esto javlja u setijanskome gnosti-
cizmu. Setijanski traktati Zostrijan i Alogen, primjerice, opisuju takva putovanja, i to
upravo onih vidovnjaka po kojima su traktati i naslovljeni. Ova svjedoanstva, meu-
tim, biljee samo ono to je vidovnjaku otkriveno prilikom njegova uzlaska; boan-
ska se trijada spominje tek usputno, kao, na primjer, u Zostrijanovom navodu "Pri-
druili im se i blagoslovili Kalyptos eon, djeviansku Barbelo i Nevidljivi duh. I po-
stadoh potpuno savren." U Tri Setove stele ovi su blagoslovi i himnike molitve za-
biljeene u cijelosti.
Budui da se Alogen moe protumaiti kao drugo ime za Seta, mogue je da oba
traktata slave uspomenu na uzlaz utemeljitelja svoje zajednice do boanske trijade.
Dok Alogen, meutim, iznosi ono to je vidovnjaku otkriveno kao moralna pouka, Tri
Setove stele uvaju njegove invokacije kao prototip koji ima sluiti iduim narataji-
ma setijanske zajednice u njezinom liturgijskom predoenju njegova uzlaska. Iako su
himnike molitve u traktatu predstavljene kao Setove molitve, koritenje prvog lica
mnoine u tekstu (npr. 124,17-18) otkriva nam da su se molitve koristile u zajedni-
kom bogosluju. Tekst je Hansa Martina Schenkea naveo na pretpostavku o postoja-
nju setijanskog otajstva uzaaa. Tri cjeline samoga teksta korespondirale bi pritom
sa tri stupnja ili tri razine vjernikova uzaaa do trostruke prirode boga, budui da se
u zakljuku traktata ustvruje da se s treeg vraa ponovo na drugi, a potom prvi.
Neoplatonistika se filozofska terminologija obilno koristi u tekstu, pogotovo bo-
anska trijada Postojanje-ivot-Um. Ista se terminologija takoer nalazi u srodnim
traktatima Zostrijan, Alogen i Marsanes, koji zajedno sainjavaju skupinu setijanskih
gnostikih tekstova kou su usko vezani uz neoplatonizam. I Zostrijan i Alogen spomi-
nju se u Porfirijevom ivotu Plotinovom kao tekstovi koje je Plotin pobijao u svojim
predavanjima "Protiv gnostika" 265-266 g. n. e. Taj nam, stoga, datum moe pomo-
i pri vremenskom odreivanju ovog stupnja razvoja setijanskog gnosticizma, a i da-
tuma nastanka traktata Tri Setove stele. Mjesto nastanka manje je sigurno, iako nas fi-
lozofska narav samoga teksta upuuje na Egipat i Aleksandriju.
Postoje dva tumaenja za pisarevu biljeku na kraju traktata (127,28-32), po koji-
ma je ona ili dodana samom tekstu Tri Setove stele, ili kodeksu kao cjelini.
TRI SETOVE STELE
VII 118, 10-127,27
127, 28-32
Otkrivenje Dositejevo o tri stele Setove, Oca ive i nepokolebljive
rase, koje on (Dositej) vidje i shvati. I nakon to ih je proitao, on ih je
upamtio. I dao ih je izabranima, kako su ondje zapisani.
Mnogo sam se puta pridruio moima u slavi, i postadoh stoga vrije-
dan neizmjerna velianstva.
One su (stele) kako slijedi:
Prva
Setova stela
Blagosiljam te, Oe Geradama(s), ja, kao sin tvoj (vlastiti), Emma-
cha Set, kojeg si zaeo bez zaea, kao blagoslov naega Boga; jer, ja
sam tvoj (vlastiti) Sin. I ti 119 si um moj, Oe. I ja, ja posijah i zaeh:
[no] ti si [vidio] velianstva. Ti si stajao neieziv. Blagosiljam te, Oe.
Blagoslovi me, Oe. Zbog tebeja postojim; zbog Boga ti postoji. Zbog
tebe ja sam s njime. Ti si svjetlost, jer ti vidi svjetlost. Ti si otkrio svjet-
lost. Ti si Mirotheas; ti si moj Mirotheos. Blagosiljam te kao Boga; bla-
gosiljam tvoju boanstvenost. Velik je i dobar Samoroeni koji posto-
jae, Bog koji ve postojae. Doao si u dobroti; ukazao si se, i otkrio
dobrotu. Izustit u ime tvoje, jer ti si prvo ime. Ti si neroeni. Pojavio
si se kako bi nam otkrio one vjene. Ti si onaj koji jesi. I ti si, stoga, ot-
krio one koji uistinu jesu. Taj si onaj kojeg glas izgovara, no umom se
tebe slavi, tebe koji svagdje vlada. I osjetilni svijet tebe poznaje, zbog
tebe i sjemena tvojega. Ti si milostiv. 120
Ti si od druge rase, a mjesto je njezino iznad druge rase. Ti si, dakle,
od druge rase, a [mjesto je] njezino iznad druge rase. Ti si od druge ra-
se, jer ti si drukiji. I milostiv si, jer si vjean. I mjesto je tvoje iznad ra-
se, jer ti si razlog rasta sviju njih; i zbog sjemena moga. Jer, ti si taj ko-
ji ga poznaje, da je mjesto njegovo u raanju. No, oni su od drugih ra-
sa, jer oni su drukiji. A mjesto je njihovo iznad drugih rasa, jer je mjes-
to njihovo u ivotu. Ti si Mirotheos.
Blagosiljam mo njegovu koja mi je podarena, koja je uinila da mu-
kost koja uistinu jest postane trostruko muka; on koji je razdijeljen u
pentadu, on koji nam je dan u trostrukoj moi, on koji je zaet bez za-
ea, on koji je nastao iz onoga to je izabrano; zbog onoga to je poniz-
no, on je izaao.
Ti si Otac kroz Oca, rije iz zapovijedi. Blagosiljamo te, Trostru-
ko Muko, jer ti si Svekolikost sjedinio kroz sve njih, jer, ti si nam dao
mo. Ustao si iz jednoga; iz jednoga si doao; jednome si doao. [Ti] si
spasio, ti si spasio, ti si nas spasio, o nositelju krune, ti koji krunu da-
je! 121 Na vjenost te blagosiljamo. Blagosiljamo te, kada smo spae-
ni, kao savrena stvorenja, zbog tebe savreni, oni koji su [postali] sa-
vreni s tobom koji si potpun, koji upotpunjuje, savren kroz sve ove,
koji si posvuda isti.
Trostruko Muko, ti si postojao. Ti si ve postojao. I posvuda ti bje
razdijeljen. I nastavio si biti jedan. I koje si elio, ti si spasio. No, ti e-
li da spaeni budu svi koji su vrijedni.
Ti si savren! Ti si savren! Ti si savren!
Prva
Setova stela
Druga Setova
stela
Velik je prvi eon, muka djevianska Barbelo, prva slava nevidljivo-
ga Oca, ona koja se zove "savrena".
Ti si prva vidjela onoga koji uistinu prapostoji budui da je ne-bie. I
iz njega i kroz njega ti si vjeno prapostojala, ne-bie iz nedjeljive, tro-
struke [moi], ti moi trostruka, [ti] velika monado iz iste monade, 122
ti izabrana monado, prva [sjeno] svetoga Oca, svjetlo iz svjetlosti.
Blagosiljamo te, stvoriteljice savrenstva, stvoriteljice eona. Ti si
[vidjela] one vjene, jer oni su iz sjenke. I postala si brojiva. I pronala
si, i nastavila si biti jedna; postavi izbrojiva u podjeli, ti si trostruka. Ti
uistinu jesi triput, ti jedna od jednoga. I ti si iz sjene njega, ti Skrivena,
ti koja si svijet razumijevanja, znajui one koji su od jednoga, da su iz
sjene. I oni su tvoji u srcu.
Zbog njih si ti podarila mo vjenima u bivanju; podarila si mo bo-
anstvu u ivotu; podarila si mo znanju u dobroti; u blaenosti, poda-
rila si mo sjenkama koje se izlijevaju iz jednoga. Podarila si mo (ovo-
me) u znanju; drugome si podarila mo u stvaranju. Podarila si mo
onome koji je jednak i onome koji nije jednak, onome koji je slian, i
onome koji nije slian. Podarila si mo u raanju, i (podarila) si oblike u
[onome to] postoji za druge. [... Ti si] podarila mo 123 ovima. - On je
onaj Skriveni [u] srcu. -I [ti si] dola njima, i [iz] njih. Ti si podijeljena
[meu njima]. I postala si velika muka [noetika] Prvoukazana.
Boanski Oe, boansko dijete, stvoritelju mnogostrukosti u skladu
s podjelom sviju koji uistinu jesu, ti si se svima njima ukazao u rijei. I
sve njih ti posjeduje bez raanja i zbog sebe vjeno si neunitiva.
Spasenje nam je dolo; od tebe potjee spasenje. Ti si mudrost, o,
znanje; ti si istinitost. Zbog tebe postoji ivot; od tebe ivot potjee.
Zbog tebe um postoji; od tebe um potjee. Ti si um, ti si svijet istinitos-
ti, o trostruka moi, o trostruka. Ti uistinu jesi triput, eon eona. Samo ti
isto vidi prve vjene i neroene.
No, prve su podjele nalik podjelama tvojim. Sjedini nas kako si i ti
sjedinjena. Poui nas [onome] to vidi. Podari [nam] mo kako bismo
124 bili spaeni u ivot vjeni. Jer [svaki] od [nas] sjena je tebe, kao to
si i ti sjena [onog] prvog prapostojeeg. Posluaj nas. Mi smo vjeni.
Posluaj nas savrene pojedince. Ti si eon eona, potpuno savrena ko-
ja je ustoliena.
Ti si ula! Ti si ula!
Ti si spasila! Ti si spasila!
Zahvaljujemo! Vazda te blagosiljamo! Slavimo te!
Druga Setova
stela
Trea Setova stela
Radujemo se! Radujemo se! Radujemo se!
Vidjeli smo! Vidjeli smo! Vidjeli smo onog uistinu prapostojeeg,
da uistinu postoji, da je prvi prapostojei.
O Nepojmljivi, od tebe potjeu oni vjeni i eoni, svesavreni koji su
ustolieni, i savreni pojedinci.
Blagosiljamo te, ne-bie, postojanje koje si prije postojanja, prvo bi-
e koje si prije bia, Oe boanstvenosti i ivota, stvoritelju uma, tebe
koji daje dobrotu, koji blaenstvo daje!
Svi te blagosiljamo, tebe koji znade, blagoslovom [uznoseim], (te-
be) 125 zbog kojega [svi ovi jesu.... uistinu,...], koji tebe zna [kroz] te-
be samoga. Jer, nitko ne bje prije tebe. Ti si jedini i ivi [duh]. I [ti] zna
njega, jer onaj koji tebi pripada, svugdje je. Mi ga ne moemo izraziti.
Jer, svjetlost tvoja sja nad nama.
Zapovijed nam daj kako bismo te vidjeli, kako bismo bili spaeni.
Znanje o tebi spasenje je sviju nas. Zapovijed nam daj! Kada nam zapo-
vijed dade, mi smo spaeni! Uistinu smo spaeni! Umom smo te svo-
jim vidjeli! Ti jesi svi oni, jer sve njih ti si spasio, onaj koji nije spaen,
niti je kroz njih spaen. Ti, ti si nam zapovjedio.
Ti si jedan. Ti si jedan, kao to postoji jedan (koji) e ti rei: Ti si je-
dan, ti si jedini ivi duh. Kako da ti ime damo? Mi to ne umijemo. Jer,
ti si postojanje sviju njih. Ti si ivot sviju njih. Ti si um sviju njih. [Jer]
ti [si onaj u kojem se svi oni] raduju. 126
Zapovjedio si da svi ovi [budu spaeni] kroz rije [...] slava koja
bje prije njega, Skrivenoga, blagoslovljenog Senaona, [njega koji] sebe
[zae], [Asi]neu(s)a. [...Jephneu(s), Optaon, Elemaon velika mo, Emou-
niar, Nibareu(s), Kandephor(os), Aphredon, Deiphaneus, ti koji jesi me-
ni Armedon, zaetnik moi, Thalanatheu(s), Antitheus, ti koji jesi u se-
bi postojao, ti koji jesi prije samoga sebe - i nakon tebe, nitko vie ni-
je uao u djelovanje.
I kako da te blagoslovimo? Mi nemamo tu mo. No, mi ti zahvalju-
jemo, i ponizni smo pred tobom. Jer, ti si nam zapovjedio, kao onaj ko-
ji je izabran, da te slavimo koliko nam to moi nae doputaju. Vazda
te slavimo. Iz ovog te razloga slavimo, kako bismo bili spaeni vjenim
spasenjem. Blagoslovili smo tebe, jer imamo mo. Bili smo spaeni, jer
tvoja je volja da to uinimo.
To smo i uinili. [...] ne kroz [... 127 eon. ...], onaj koji bijae [...],
mi i oni koji [...]. Onaj koji e ove pamtiti i vazda slaviti, postat e sa-
vren meu onima koji su savreni i nedohvatni, onkraj svega. Jer, svi
njih slave pojedinano i zajedno. I nakon svega, oni e utihnuti. I, kao
to bje odreeno, oni e uzai. Nakon tiine, oni e sai sa treega. Oni
blagosiljaju drugo; nakon toga prvo. Put uzlaza put je silaska.
Znaj stoga, kao oni koji ive, da si stigao. I pouio si sebe stvarima
beskrajnim. Divi se istini koja je u njima, i otkrivenju.
Tri Setove stele
Ova knjiga pripada oinstvu.
Sin je taj koji ju napisa.
Blagoslovi me, O oe. Blagosiljam te
O oe, u miru.
Amen.
ZOSTRIJAN (VIII,;)
Uvod:
JOHN N. SIEBER
Zostrijan, otkrivenje u formi nebeskoga putovanja, najvee je djelo u Kodeksu
VIII i jedno od najduih u knjinici Nag Hammadi. Naalost, Kodeks VIII pretrpio je
velika oteenja prije nego je prije nekoliko desetljea pronaen i konzerviran, te je
zbog toga gotovo svaka stranica Zostrijana nepotpuna, dok su od nekih stranica sau-
vani samo fragmenti. Velik je dio teksta, dakle, za nas izgubljen. Meutim, usprkos
ovim potekoama, Zostrijan ostaje vrlo zanimljiv primjer naina na koji su neki gnos-
tici kombinirali mitoloki pogled na svijet i njegovo filozofsko tumaenje, utemelje-
no na Platonovoj misli.
Knjiga poinje pozivom glavnoga lika Zostrijanu da napusti ovaj svijet i krene na
putovanje kroz nebesa, s ciljem ouvanja gnoze. U drevno se doba Zostrijana povezi-
valo sa rodoslovljem poznatog perzijskog maga Zaratustre. Sam poziv iskazan je na
autobiografski nain. Duboko depresivnome i ve spremnom na samoubojstvo u pus-
tinji, Zostrijanu se iznenada ukazuje aneo i zove ga ususret gnozi. On naputa svo-
je tijelo i ostavlja ga na zemlji, uzlazi s anelom, i prolazi kroz nie predjele nebes-
koga kraljevstva. Na svakoj razini njega se kroz krtenje uvodi u gnozu koja mu on-
dje biva otkrivena.
Nastavljajui putovanje, Zostrijan susree niz aneoskih vodia, i ispitujui ih,
od svakoga od njih prima gnozu o razliitim nebeskim eonima kroz koje je proao.
Znanje se najveim dijelom sastoji od uenja imena stanovnika nebeskoga svijeta, i
objanjenja njihovih meusobnih odnosa. Po zavretku nebeskog putovanja, Zostri-
jan jo jednom silazi u fiziki svijet, gdje zapisuje gnozu za izabrane, sveto sjeme Se-
tove. Traktat zavrava kratkom no neobino zanimljivom homilijom, u kojoj Zostri-
jan upuuje svoje itatelje da napuste ovaj porobljivaki svijet i da potrae spasenje
kroz gnozu.
Mitoloka gnoza u Zostrijanu postulira visokog boga zvanog trostruko moan Ne-
vidljivi Duh, iz kojeg je sve ostalo emaniralo. Fiziki svijet i oni koji ga nastanjuju
predstavljaju najniu i najneukiju razinu. Izmeu tog svijeta i Duha nalazi se gotovo
beskrajan sustav eona zvan Barbelo, koji se tumai kao "misao" Duha. Sama Barbe-
lo podijeljena je u tri sastavna eona: najvii eon zove se Kalyptos (skriveni ili zastrti
eon), u sredini se nalazi Protophanes (prvi vidljivi ili prvoukazujui eon), a na dnu je
Autogen (samostvoreni ili samoroeni eon). Svaki od tih eona ima svoj vlastiti sustav
bia zvanih svjetlosti, slave, aneli, vode itd.
Filozofsko nagnue ovoga traktata jasno je iz upotrebe pitanja, kategorija i pojmo-
va znanih nam iz neoplatonistike Plotinove kole. Zostrijanu nikada ne ponestaju pi-
tanja o tome kako je taj promjenjiv svijet nastao iz nepromjenjiva izvora, ili zbog ega
postoje razliite vrste dua, ivotinja ili ljudi. Odgovori njegovih aneoskih uitelja
jasno daju do znanja da je svaki sloj svemira oblikovan po uzoru na sloj koji je iznad
njega, i da je svaki idui sloj manje savren od svog uzora. Naroiti se interes iskazu-
je za identificiranje tri eona Barbelo sa filozofskom trijadom postojanja, uma i ivo-
ta. Zbog ove i nekih drugih pojedinosti gotovo je nedvojbeno da je ovaj traktat isto-
vjetan onome koji se spominje kod Porfirija (Vit. Plot., 16), kao jedno od lanih ot-
krivenja koja su kruila u Plotinovo vrijeme, pobijanje kojih je on dao u zadatak svo-
me ueniku Ameliju.
U svojoj je filozofiji i mitologiji Zostrijan slian trima traktatima iz zbirke Nag
Hammadi: Tri Setove stele (VII,5), Marsanesu (X,1) i Alogenu (XI,3). Postoje tako-
er i neke mitoloke veze, naroito u pogledu imena u Autogenovu sustavu, sa nekim
vie kranskim djelima kao to su Evanelje po Egipanima (III,2 i IV,2) i Ivanovim
apokrifom (11,7 et al.) te sa Neimenovanim tekstom iz Kodeksa Bruce.
Izuzmemo li nekoliko aluzija na Novi zavjet i kranstvo u postojeem tekstu, ne
ini se da se autor Zostrijana posebno zanimao za kranstvo. On odbacuje 'naine
onih drugih', svojih protivnika, ali nejasno je je li rije o kranima ili platonistima,
ili moda nekoj drugoj skupini. Njegova upotreba liturgijskih formula, krtenja i ma-
gijskih nizova samoglasnika upuuje na to da je knjiga moda koritena za obrede ili
kontemplativne vjebe neke gnostike zajednice, no na osnovu zapisa kranskih he-
reziologa, nemogue nam je identificirati tu skupinu.
ZOSTRIJAN
VIII 1, 1-132,9
[...] od [...] svjetova [...] ive zauvijek, ove sam ja [...] Zostrijan [...]
i [...] i Iolaos, kada bijah u svijetu za ovakve nalik meni i [one] koji e
doi nakon mene, ive izabranike. Kako Bog ivi, [...] istinu istinom, i
znanje i vjenu svjetlost.
Nakon to napustih tjelesnu tamu u sebi, i duevni kaos u umu, i en-
sku udnju [...] u tami, nisam je vie upotrijebio. Kada sam pronaao
beskrajan dio svoje tvari, prekorih mrtvo stvorenje u sebi i boanskoga
Kozmokratora outilnog (svijeta) snanom propovijedi o Svekolikosti
onima sa stranim dijelovima.
Iako sam iskuao njihov put jedno kratko vrijeme nakon to me nu-
nost zaea dovela otkrivenome, ne bijah nikada njime zadovoljan, i
uvijek sam se od njega odvajao, jer ja nastadoh putem svetog [...], a
ipak izmijean. Kada sam doveo u red svoju bezgrenu duu, okrijepih
2 tad svoj umni [...] i [...] u [...] mog Boga [...] [...] ja, uinivi [...] ja-
am u duhu svetome vie od boga.
Dogodilo se to dok sam pokuavao dovesti se u red, [i] ja ugledah
savreno dijete [...] [...]. S njime koji [...] mnogo puta i na mnogo nai-
na [on] mi se ukazao kao brini otac, dok sam traio mukoga oca sviju
(koji su) u misli, outu, (u) obliku, rasi, [podruju ...], (u) Svekolikost
koja sputava i koja je sputana, (u) tijelu, pa ipak bez tijela, (u) biti, tva-
ri i [onima koji] pripadaju svima ovima. S njima je, i bogom neroenih
Kalyptosom, i moi koja je [u] svima njima postojanje izmijeano.
(O) postojanju: kako oni koji postoje, budui da su iz eona onih ko-
ji postoje, (dolaze) iz nevidljivog, nepodijeljenog i samoroenog duha?
Jesu li to tri neroene slike, porijekla boljeg od postojanja, koje posto-
jae prije sviju [njih], a postavi [svijet...]? Kakvi su oni tomu suprotni
i svi oni 3 [...] dobri, on i opravdanje. Kakvo je njegovo mjesto? Koje je
njegovo porijeklo? Kako onaj od njega postoji za njega i sve ove? Kako
[je nastao] u jednostavnosti, razlikujui se [od] sebe samoga? Postoji li
on kao postojanje, oblik i blaenost? Dajui snagu, je li on ivotom iv?
Kako je postojanje koje ne postoji nastalo iz postojee moi?
Promiljao sam o ovim pitanjima u nastojanju da im naem odgo-
vora; u skladu s obiajima mog naroda, uporno sam ih postavljao bogu
svojih oeva. I slavio sam ih sve, jer moji oevi i oevi mojih oeva ko-
ji su traili bijahu nali. I nisam odustao u potrazi za poivalitem vrijed-
nog duha mog, budui da jo nisam bio vezan uz outilni svijet. I tad,
duboko izmuen i potiten malodujem koje mi bje pratiteljem, naoh
u sebi smjelosti za oajniki in, i odluih se predati mukoj smrti u ra-
ljama divljih pustinjskih zvijeri.
Preda mnom stajae aneo znanja vjene svjetlosti. On mi ree, 'Zos-
trijane, zbog ega si s uma skrenuo, kao da si neuk o velikima i vjeni-
ma 4 koji su na nebu? [...] ti [...] [...] kae isto tako [...] da si sad spa-
en, [...] [...] u vjenoj smrti, niti [...] [...] one za koje zna kako bi [...]
spasio druge, [naime] izabranike mog oca? [Mnije li] da si otac [svog
naroda ...] ili da je Iolaos tvoj otac, [...] aneo boji [...] tebe putem sve-
tih ljudi? Doi, i proi kroz svaki od ovih. Vratit e se [kasnije] nji-
ma, kako bi propovijedao ivoj [rasi...] i kako bi spasio one koji su vri-
jedni, i okrijepio izabrane, jer, borba eona je velika, a vrijeme na ovo-
me svijetu je kratko'.
Kada [mi] je ovo rekao, spremno i rado pooh gore s njim u veliki
oblak svjetlosti. Tijelo svoje ostavih na zemlji da ga uvaju slave. Bijah
spaen iz cijeloga svijeta i trinaest eona koji su u njemu, i od njihovih
aneoskih bia. Oni nas nisu vidjeli, no njihova arhonta uznemiri [na]
prolazak, jer oblak svjetlosti 5 [...] bolji je od bilo kojeg [ovozemalj-
skog ...]. Njegova je ljepota neizreciva. Snagom svojom on prua svjet-
lost [vodei] iste duhove kao spasitelj duhova i umna rije, a [ne] po-
put onih na zemlji [...] sa promjenjivom tvari i uznemirujuom rijei.
Spoznah tada da je tamu u meni rastjerala mo, budui da je sadra-
vala cijelu svjetlost. Bijah ondje krten, i primih ondje sliku slava. Po-
stao sam nalik njima. Napustio sam nematerijalnu [zemlju] i proao
kraj preslika eona, nakon to sam se ondje sedam puta oprao [u] ivoj
[vodi], jedanput za svaki [od] eona. I nastavio sam sve dok nisam [ugle-
dao] sve vode. I uzaoh do Izgnanstva koje doista postoji. Uzaoh do
Pokajanja koje doista postoji [i bijah] ondje krten etiri puta. Prooh
kroz 6 esti eon. Uzaoh do [...] zastah ondje nakon to sam vidio svjet-
lost iz istine koje doista postoji, iz svog samoroenog korijena, i velike
anele i slave, [...] broja.
Krstile su me u [ime] boanskoga Autogena sile koje su [nad] ivim
vodama, Michar i Micheus. Proistio me veliki Barpharanges. Tada mi
se [otkrie] i zapisae me u slavi. Zapeatili su me oni koji su nad tim
silama, [Michar] Mi[ch]eus, Seldao, Ele[nos] i Zogenethlos. I postadoh
aneo koji vidi korijen, stojei u prvome eonu koji je etvrti. Duama
sam blagoslovio boanskoga Autogena i pretka Geradamasa, [oko] Au-
togena, prvog savrenog [ovjeka], i Seta Emm[acha Seta], sina Ada-
masova, [oca] [nepokolebljive rase ...] i [etiri] [svjetla ...] [...] Miro-
theu, majku [...] [...] i Prophaniu [...] svjetlosti i De-[...] 7 [...]
Iste me sile [krstie] i po drugi put u ime boanskoga Autogena. I po-
stadoh aneo muke rase, stojei u drugome eonu koji je trei, sa sino-
vima Setovim, blagoslivljajui svakoga od njih.
Iste me sile krstie po trei put u ime boanskoga Autogena. I posta-
doh sveti aneo, stojei u treem eonu koji je drugi. Sve sam ih blago-
slovio.
[Svaka] me od tih sila krstila i po etvrti put. Postadoh savreni [an-
eo], [stojei] u etvrtom eonu [koji je prvi], [blagoslivljajui svakoga
od njih].
Potraih tada [...] rekoh [...] ja [...] od [...] ja [...] [...] zbog ega [...]
[...] sa moi [...] o njima na drugi nain, u iskazima 8 ljudi? Jesu li to
njihove moi? Ili, jesu li oni ti, ali im se imena meusobno razlikuju?
Postoje li due drukije od dua? Zbog ega se ovjek od ovjeka razli-
kuje? Zato i na koji su nain oni ljudi?'
Veliki vladar s visina, Authrounios, ree mi, 'Pita li o onima kraj
kojih si proao? I o ovoj nematerijalnoj zemlji, zbog ega ona posjedu-
je svoj kozmiki predloak? I o kopijama eona, koliko ih je, i zbog ega
[ne] pate u boli? I o Izgnanstvu i Pokajanju i svemu od [eona] stvoreno-
me, i svijetu koji [...] uistinu [...] tebi, o [...] meni, njima [...] niti [...] ti
[...] nevidljivi [duh ...] i [...] od [...] [...] [...] [...] i [...] [...] kada ja [...]
9 Veliki vladar s visina, Authrounios, ree mi, 'Nematerijalna je zem-
lja nastala iz jedne rijei, pa ipak, roenima se i propadljivima ona ot-
kriva svojom neunitivou. to se dolaska velikih sudaca tie, (oni do-
oe) kako ne bi okusili outa i bili ukljueni u stvaranje, i kada su do-
li i vidjeli kroza nj djela zemaljska, osudili su njegova vladara na smrt,
jer on bijae predloak za taj svijet, [...] i porijeklo tvari zaete od izgub-
ljene tame.
Kada je Sofija pogledala [...] njih, ona je stvorila tamu, kad je [...
ona] je pokraj [...on je] predloak [...] biti [...] oblik [...] liku [...] ja [...]
Svekolikost [...] [...] [...] tama [...] [...] kae [...] sile [... eona] [stvara-
nja] da vidi bilo kojeg od vjenih. 10 On vidje odraz. Po odrazu kojeg je
u njem vidio, on je stvorio svijet. Odrazom odraza on je stvarao svijet,
a tad je ak i odraz koji pripada vidljivoj stvarnosti njemu oduzet. No,
Sofiji je dano mjesto poinka u zamjenu za njezino pokajanje. U njoj,
stoga, ne bijae ranijeg odraza, prethodno istog u svojoj biti.
Nakon to su ve kroza nj nastali, on iz zamiljaja svoga stvori osta-
le, jer, lik Sofijin uvijek se gubio budui da joj lice bje varljivo. No, Ar-
hont [...] i stvori tijelo koje [...] u pogledu velikog [...] dolje [...] kada
vidjeh [...] k srcu [...] [...] on, imajui [...] [...] [...] [...] [...] savren kroz
[...] [...] [...] kroz njega, kada je 11 [otkrio] unitenje svijeta svojom [ne-
promjenjivou]. Kopije eona postoje na sljedei nain. Oni nisu dobi-
le oblik niti jedne moi. Oni posjeduju vjenu slavu, i obitavaju na mjes-
tima suda svake od moi.
No kada due obasja svjetlost koja je u njima i model koji u njima
esto nastaje bez patnje, ona ne pomilja da je vidjela [...] i vjene [...] u
blaenome [...] svaka pojedina [...] svaka [...] svjetlost [... svega], i ona
[...] cjelinu, i ona [...] i [...] i ona [...] ona koja [...] [...] [...] [...] pokaja-
nja. [Due] 12 smjetene su u skladu sa moi koju u sebi posjeduju, [...]
kopije proizvode one nie. Oni koji prime model svojih dua jo uvijek
su u svijetu. Oni su nastali nakon odlaska eona, jedan po jedan, i oni se,
jedan po jedan, premjetaju iz preslike Izgnanstva do Izgnanstva koje
uistinu postoji, iz preslike Pokajanja, do Pokajanja koje uistinu postoji,
[i iz] preslike Autogena do [Autogena] koji uistinu postoji. Ostatak [...]
dua [...] postoji u [...] svi [...] od eona [...] [...] i [...] [... kroz] [...] [...]
[...] [...] [...] ovih [...] 13 [blagoslovili] boga koji je na nebesima, veli-
ke eone, neroenog Kalvptosa, velikog mukog Protophanesa, savreno
dijete koje je uzvienije od boga, i oko njegovo, Pigeradamasa.
Zazvao sam Dijete Djeteta, Ephesecha. On stade preda me i ree,
'Anele od boga, sine od oca, [...] savreni ovjee. Zbog ega me zo-
ve i pita o stvarima koje zna, kao da si o njima [neuk]?' Rekoh, 'Pi-
tao sam o mjeavini [...] ona je savrena i daje [...] postoji mo koja [...
one] u kojima mi primamo krtenje [...] ta su imena [drukija ...] i zbog
ega [...] od onoga [...] u [... iz] drugih [...] ljudi [... drukiji] [...] [...] [...]
14 On ree' [Zost]rijane, pouj o ovima [...] jer prvi [...] porijekla su
tri, budui da su se pojavili u jednome iz eona Barbelo, ne poput nekih
porijekla i moi, niti kao (jedno) porijeklo i mo. U svakom su se pori-
jeklu oni pojavili; oni su ojaali svaku mo; i pojavili su se iz onoga to
je uvelike bolje od njih samih. Ovo (troje) su Postojanje, Blaenost i i-
vot. [...] [...] njihovi pratioci [...] u [...] a to se tie [...] imenovavi [...]
vie nego [...] i [...] savreno [...] iz [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...]
15 A voda svakoga od njih [...]; stoga [...] vode su savrene. Voda i-
vota pripada ivotnosti u kojoj si sada krten u Autogenu. U [vodi] Bla-
enosti koja pripada Znanju ti e biti krten u Protophanesu. To je vo-
da Postojanja [koja] pripada Boanstvu, Kalyptosu. Voda ivota [po-
stoji u odnosu na ...] moi; koja pripada Blaenstvu u odnosu prema bi-
ti; koja pripada [Boanstvu] u odnosu prema [Postojanju ...]. No svi ovi
[...] vlasti i [...] oni koji [...] vodu koja [postaje ista ...] [...] u skladu s
[... kada oni] napuste [...] [...] [...] [...]
[...] 16 Postojanje jer je [on] u njem. [On] nije samo [prebivao] u
Misli, ve je isto tako [...] njima da je on taj koji jest [Bie] na sljedei
nain. Kako ovaj svijet ne bi bio beskonaan i bezoblian, on je posta-
vio [...] nad njime; no kako bi [on] postao neto, oni istinski mladi pro-
li su ga s onime to je njegovo, [dakle] Postojanjem. On je sa [sinom]
smjeten, s njime kojega trai, njime kojega okruuje [...] svagdje [...]
iz istine [...] uzima njega koji [...] postoji [...] djelovanju [...] ivot [...]
njegova rije isto tako [...] ovi su za kojima [...] oni postae [...] [...] [...]
[...] [...] [...]
[...] 17 i mo je sa Biti i Postojanjem Bia, kada voda postoji. No,
ime u kojem se peru rije je vode. Prva savrena voda trostruke moi
Autogena ivot [je] savrene due, jer ona je rije savrenoga boga dok
nastaje [...], jer, Nevidljivi Duh vrelo je sviju njih. Ostali su, dakle, iz
[znanja ...] kao njegova oblija. [No] onaj koji sebe poznaje [...] kakve
vrste i kakve [...] iv u jednome trenutku [...] ivi sa [...] on je [...] i-
vot, u [...] postaje [beskrajan ...] njegov [... njegovo] [vlastito ...] ime
[...] [...] [...] [...] 18 on uistinu postoji. On je taj budui da sebe ograni-
ava. Oni prilaze vodi u skladu s njegovom jedinstvenom moi i obli-
jem poretka.
Veliki muki nevidljivi Um, savreni Protophanes, posjeduje svo-
ju vlastitu vodu kao to e [i vidjeti] kada dospije na to mjesto. Isto
je tako i sa neroenim Kalyptosom. U skladu sa svakim od njih posto-
ji djelomina tvorevina s prvim oblikom, kako bi na ovaj nain oni po-
stali savreni; jer, samoroeni eoni etiri su savrene tvorevine. Stvore-
nja svesavrenih [...] njih kao savrena stvorenja. I [...] eon [...] Autoge-
na [...] za sve [...] [savreni] muki [...] za sve [...] [savreni bog ... tro-
struko] muki [...] [savreni] stvor [...] u [...] [...] [...] [...] [...] [...] 19 sa-
vreni, oni koji postoje u skladu s oblikom, rasom, Svekolikosti i djelo-
minom razlikom. Tako je isto i sa putem uzlaska, koji je uzvieniji od
savrenih i Kalyptosa.
Autogen je glavni arhont svojih vlastitih eona i anela kao svojih di-
jelova, jer oni koji su etiri stvorenja pripadaju njemu; oni zajedno pri-
padaju petome eonu. Peti eon postoji u jednom; etiri [su] peti, dio po
dio. No ova [etiri] u potpunosti su posebna [jer oni] imaju [...] isto je
tako [...] sa [trostruko mukim] stvorom [...] jer on je [...] od [...] boga,
nevidljivog [Protophanesa] [... muki] um [...] koji postoji [...] [...] [...]
[...] [...] [...] 20 ivi i savreni dijelovi.
(O) Svekolikosti i svesavrenoj rasi, i onom koji je uzvieniji od sa-
vrenih i blagoslovljenih. Samoroeni Kalyptos je prapostojao, budu-
i da je on porijeklo Autogena, bog i praotac, uzrok Protophanesa, otac
udova koji su njegovi. Kao boanskog oca, njega se predspoznaje: no
njega se ne zna jer on je mo i otac od sebe. On je, stoga, [bez oca]. Ne-
vidljivi Trostruko Moan, Prva Misao [sviju ovih], Nevidljivi Duh [...]
jest [...] i Bit koja [...] i Postojanje [...] postoje [postojanja] [...] blae-
ni [...] [...] svi ovi [...] [...] [...] [...] [...] 21 postoje u njima, [i] oni [...] u
drugima [...] od sviju njih u mnogim mjestima. Oni su u svakom mjes-
tu koje on voli i eli, pa ipak, oni nisu niti na jednome mjestu. Oni mo-
gu posjedovati duh, jer oni su bestjelesni, a ipak, bolji od bestjelesnih.
Oni su nerazdjeljivi od ivih misli i moi istine, sa onima koji su ii
od ovih, budui da su u odnosu na njega oni ii, i nisu kao tijela koja
su na jednome mjestu. Povrh svega, njima je prijeko potrebna Svekoli-
kost, ili njezin dio. Put uzlaza, stoga, [...] jest ist [...] svaki [...] sebe i
[...] [...] njih [...] [...] [...] [... prije svega] [...] 22 pojedini eoni.
A [on ree], 'Na koji nain, dakle, on moe sadravati vjeni model?
Opa umnost dijeli se kada samoroena voda postane savrena. Tko po-
znaje njega i sve ove, on je tad protofanika voda. Ako se udrui sa svi-
ma ovima, on je tad voda koja pripada Kalyptosu, iji je lik jo uvijek
meu eonima. Kako bi se razumjela zasebnost svih njihovih dijelova,
oni su [...], oni od Svekolikost! gdje se nalazi znanje. Oni su se [odvo-
jili] od onoga kojeg su znali, i jedno od drugoga. Svekolikost i svi ovi,
kada [...] peru u [pranju] [Autogena] on [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...]
23 on [mu] se ukazuje, to jest, kada netko spozna kako postoji za njega
i (kako) je povezan sa drugovima svojim, on se tad oprao u vodi Proto-
phanesa. I ako u razumijevanju porijekla ovih, kako su se svi pojavili iz
jednoga izvora, kako se svi koji se spoje i razdvoje, i kako oni koji su
razdvojeni postaju ponovo spojeni, i kako se dijelovi [udruuju sa] sve-
ukupnosti i [vrstama - tko] ovo razumije, oprao se u vodi Kalyptosa.
U skladu sa svakim od mjesta, za svakog postoji dio vjenih [i] uzla-
zak [...] i dok [...] ist i jednostavan, on je uvijek [...] jedan od [...] [uvi-
jek] ist za jednostavnost. On je ispunjen [...] [u...] Postojanju i duhu
svetome. Nita 24 njegovo nije van njega. On [vidi] svojom savrenom
duom one koji pripadaju Autogenu; svojim umom, one koji pripadaju
Protophanesu. On ui od Kalyptosa putem moi duha iz kojeg su doli
u mnogo boljem otkrivenju Nevidljivog Duha. I pomou misli koja je u
tiini, i pomou Prve Misli (on ui) o Trostruko Monom Nevidljivom
Duhu, budui da tad postoji iskaz i mo tiine koja je proiena u ivo-
tvornome duhu. (On je) savren i [...] savreni i svesavreni.
Slave, stoga, koje su iznad ovih, [ivotvorci] su koji su krteni u isti-
ni i znanju. Bdije se nad onima koji su vrijedni, no nad onima [koji] ni-
su iz ove rase [...] i idu [...] ovi koji [...] [...] u petome, budui [...] [...]
kopija [...] eona [...] naime, pranje, no ako svue svijet sa sebe 25 i stavi
na stranu [znanje], i (ako) je on taj koji nema prebivalita ni moi, tad,
budui da slijedi put onih drugih, on je isto tako i suputnik, no ako nije
poinio grijerrjer mu je znanje bilo dovoljno, on se nee uznemiriti ka-
da se kaje, i u ovima se, uz to, tad dodjeljuju pranja.
(to se tie) (puta ...) do samoroenih, onih u kojima si svaki put do-
sad krten, (put) kojim postaje vrijedan vidjeti [savrena ...] bia: ono
je znanje o Svekolikosti, budui da je nastalo od sila samoroenih, ono
to se stjee prolaskom kroz svesavrene eone. Kada primi tree pra-
nje [...], nauit e o [...] doista [...] u [tom] mjestu.
Ta imena su sljedea: budui daje on jedan, oni [...] je poput [...] ka-
da [je nastao ...] postoji i [...] rije koju su [izrekli...] 26 Ovo je ime ko-
je uistinu postoji skupa sa [onima] unutar nje. Oni koji postoje postoje
u [...]... nalikuje. Njegovo nalikovanje vrsti (jest) u onome to je njego-
vo. On to vidi, razumije, ulazi u nj, (i) uzima svoj lik iz njega. (Oni mo-
gu) naglas zboriti i uti zvuke, no nisu kadri sluati, budui da su soma-
tini i utilni. Stoga, kao to ih mogu sadravati tako ih sadravajui,
tako je i on slika koja je [...] na ovaj nain, nastavi u outu [od] rijei
koja je bolja od materijalne prirode, no nia od umne biti.
Ne budi zapanjen razlikama izmeu dua. Kada one misle da su raz-
liite i [ne nalikuju] [...] onih koji [...] i da [...] naglas [...] on, budui
izgubljen [...] njihove [due] [...] tijela, i da [...njegovo] vrijeme, on [...]
elju, 27 njihove due postoje kao [...] njihovo tijelo. to se onih koji su
potpuno isti tie, postoje etiri [...] koje oni posjeduju; no onih [u] vre-
menu je devet. Svaki od njih od druge je vrste, drukijih obiaja. Njiho-
va oblija razlikuju se zbog razdvojenosti, i kao takva ona postoje.
Druge besmrtne due povezuju se sa svim ovim duama zbog Sofi-
je koja je pogledala nadolje; jer, postoje tri vrste besmrtnih dua: prva,
one koje su ponijele korijen do Izgnanstva jer im je nemogue raati,
(to) je mogue samo onima koji slijede put drugih, bivajui jedina vrs-
ta koja [...]; kao druga, one koje postoje [u] Pokajanju koje [...] grijeh,
budui da je dovoljno [... znanje ...] budui nove [...] i on posjeduje [...]
razliitost [...] one su zgrijeile sa drugima [i] 28 pokajale su se sa dru-
gima [...] njih samih, jer [...] vrste su koje postoje u [...] sa onima koje
su poinile sve grijehe, i pokajale se. One su ili dijelovi, ili su to poe-
ljele vlastitom odlukom. Njihovih je, stoga, est eona, u skladu sa mjes-
tom koje je dolo ka svakoj od njih. Trea (vrsta) su due samoroe-
nih, jer one posjeduju rije neizrecive istine, one koje postoje u znanju
i [moi] iz njih samih, i [ivota] vjenog. Meu njima razlikujemo eti-
ri, kao i meu anelima koji postoje: one koje ljube istinu; one koje se
nadaju; one koje vjeruju da posjeduju [...]; one koje su [...]. One posto-
je, budui da je on [...] samoroenih [...] on je taj koji pripada [savre-
nom ... ivotu]; druge su [...] [...] znanje [...] etvrte su one koje [pripa-
daju] besmrtnim [duama...]
29 etiri Svjetla poivaju [ondje] na sljedei nain. [Armozel] je u
prvome eonu. (On je) obeanje boje, [...] istine i spajanja due. Oro-
iael, mo (i) prorok istine, nalazi se iznad drugoga. Daveithe, vienje
znanja, nalazi se u treem. Eleleth, gorljiva elja i priprema za istinu,
nalazi se u etvrtome. etiri postoje jer su izrazi istine i znanja. Oni po-
stoje, iako ne pripadaju Protophanesu ve majci, jer ona je misao savr-
enog uma svjetlosti, kako bi besmrtne due same mogle primiti zna-
nje. [...] kod ovih, Autogen [...]rse[...]oas, ivot [...] sve on je rije [...]
neizreciva [...] istinu onaj koji kae [...otkrivenje] o [...] da postoji kao
[...] postoji gore u [...] 30 [...udrueni] u svojemu sjedinjenju u svjetlos-
ti, i misli u njegovu [...].
Budui da je Adamas, savreni ovjek, oko Autogena, njegovo je
znanje to koje shvaa da je boanski Autogen rije savrenog uma isti-
ne. Sin Adamov, Set, dolazi svakoj od dua. Kao znanje, on je za njih
dostatan. ivo [sjeme], dakle, nastaje iz njega. Mirothea je [...] boan-
skoga Autogena, [...] iz nje i [...], budui da je ona misao savrenoga
uma zbog svojega postojanja. Kakvo je ono? Ili, postoji li ona? [...] ona
postoji? Boanski je Autogen, stoga, rije i znanje, i znanje [... rijei].
Stoga [...] Adama[s ...] [jednostavnih] kada se ukazala [...] mijene dua
[...] ona sama jest [...] [...] savrena.
to se tie [savrenoga ...] aneoska bia 31 [...] [postaje tad] [due]
[umiru...] [... svijet...] [...] preslici [...] uistinu [...] koji [postoji] [...] po-
kajanje [...] na ovo mjesto [...] koje postoji [...] eoni, ako [...] i ona ljubi
[...] ona stoji u [...] eonu, posjedujui Svjetlo [Ele]leth [...] postaje [...]
boji prorok. [No] ako se nada, ona tad uvia. I [...] rasa [...] ona stoji
u [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] 32 [...] ona je izabrana [...] [...] [...]
svjetlost Arfmozel].
[...] tko [...] [blagoslov] u [moi...] kojoj stoji [...] svjetlost koja [...]
i bez mjere [...] eon je velik [...] [...] oni sami [...] iz savrenoga [...] ta
mo [...] mogla, i [...] mogla [...] due njegove [...] outilno [...] ne s [...]
[...ve] si ti [...] pojedinano [...] ondje, budui da nita [...] njega [...]
koje on [...] [...] [...] [...] [u...] 33 i [...] na svakog [...] svaki [...] [...] bez
oblika [...] [...] i ovaj [...] i ovaj [predloak ...] [...] i neki [...] vjeni, ni-
ti [...] sve [...] raste iz ovog [...] on je svjetlost [...] jer, nedostajao mu je
[...] savreni um [...] nepodijeljen [...] savreno svjetlo [...] i on je u [...]
Adamas [...] Autogen [...] i on ulazi [...] um [...] boanski Kalyptos [...]
znanje [...] no [...] dua [...] [...] [...] [...] [...] 34 [...] postojanje [...] ona
posjeduje [...] [...] druge moi i [...] i neke tree [...] ukazuju [...] koje
[...] [...] dua [...].
I eoni [...] prebivalite [...] dua i [...] bogova [...] vii od boga [...]
samoroenih [...] Autogen [...] prvi [...] aneo [...] nevidljiv [...] neki
[...] dua i [...] eoni [...] a duama [...] aneo [...] [...] [...] [...] [...] [...] 35
ona [...] vjena [...] vremena. I [...] [...] i ako [...] naime, dua [...] po-
staje [aneo...], i [...] svijet [...] anela i [...] onaj sveti [...] i eon koji [...
Autog]en ima [...] ih, [...] [...] arhont [...] oni posjeduju [...] razlika koja
[...] ona nije, da kazuje [...] [...] i [...] boanski Autogen [...] to postoji
[...] uje [...] Autogen [...] [...] [...] [...] [...] [...] 36 [...] ima [...] postoja-
nje [...] ivot [...] postoji, u pogledu [...] rijei [...] dijete [...] muko za
stvaranje [...] [...] nevidljivog duha [...] u savrenome [...] [...] i porijek-
lo [...] ljubav i [...] od Barbelo [...] i [...] [...] um [...].
Ova su dva [...] misao [...] iz [...] u Barbelo [...] i Kalyptosu [...] svi
ovi [...] djevica [...] ona [se ukazuje] u [...] i [...] [...] [...] [...] 37 u tome
[...] moi [...] [ona nije] iz [njega, ve...] (jest) iz moi onoga [... uisti-
nu ... postoji], ona [...] je njegova [...] budui da su prvi [...] njega [...]
i on je [...] on sam [...] daje mu dovoljno [...] njemu [...] sve, on prua
[...] kroz [...] jer, [zbog] njega neki [...] kako bi mogli [...] i onaj koji [...]
njega [...] nepodijeljen [...] Barbelo [...] kako bi mogao [...] blaenost
[...] [...] sve [...] on dolazi [...] [...] [...] [...] 38 [...] savrenog [uma...] i
on [...] savren duh [...] savren, on ivi zanavijek [...] njemu, i [...] on
postoji [...] od [...] to je [rije] iz [...] koja je u [...] sviju njih [...] vjena
[...] [...] u trostruko [monome] u [...] [...] oni koji [su savreni] [...] Pro-
tophanes [...] um, no [...] ist [...] i on [...] slike [...] ukazuje [...] i [...]
[...] njega [...] [...] [...] [...] [...] [...] 39 [...] [...], naime [...] [...] [...] zbog
njega oni [...] oznaujem to [...] on je jednostavan [...] jer, on je [...] dok
postoji [...] to se drugoga [...] to jest, [...] potrebit.
U pogledu [...] trostruko-mukog [...] uistinu postoji od [...] znanja
uma[...] oni koji postoje [...] koje je on [...] uistinu postoji [...] i [...] [...]
i ona [...] drugo [...] savren koji [...] ukazuju [...] u njemu da [...] Ka-
lyptos [...] [...] [...] [... vrste ...] [...] [...] 40 [...] [...] [...] [...] druga vrsta
[...] znanje [...] [Protophanes ...] [muki...] on je [...] postojanje [...] ne-
roeni, oni {...] tree [...] [... on] je [...] znanje i [...] postoje zajedno [...]
svesavreni [...] blaeni, budui da ne postoji [...] [...] [...]bog [...] s nji-
me [...] [...] savreni [...] od [...] Kalyptosa [...] [...] [...] [...] [...] 41 [...]
zna [...] o [...Protophanesu ...] [...] um [...] sile [...] sve [...] i on [posto-
ji] [...] ovo znanje.
[...] boanski, Autogen. Boanski [Autogen] [...] dijete [...] trostru-
ko muko, ovo muko [...] jest [...] i vrste [...] savren, jer ne posjeduje
[...] u [...] znanje poput onoga [...] bie stvorenja [i] jedinstveno znanje
stvorenja [...] u skladu sa svime [...] savreno. No, muko [...] um Ka-
lyptosa, [no] [...] boanski Kalyptos [...] i mo [...] sviju ovih [... uisti-
nu ...] [...] [...] [...] [Protophanes ...] [...] 42 [Protophanes ...] [...] um [...]
[...] ona pripada svima [...] neroenim [...] ljudima [...] oni s onime koji
[...] i onaj koji [...] koji prebiva [...] [...] u opaajnome [svijetu...] on je
iv sa onim mrtvim [...] [...] svi [...] postiu spasenje [...] tog mrtvog.
I nisu svi od njih trebali spasenje [...] prva, ve su oni sigurni i vr-
lo ponizni. (O) ovjeku onih koji su mrtvi: njegova dua, [um] njegov
i njegovo tijelo [mrtvi su]. Patnje [...] oeva [...] tvar [...] vatre [...] [...]
[...] [...] [...] 43 ona prelazi. I drugi je ovjek besmrtna dua u onima ko-
ji su mrtvi. Ako se brine za sebe, tada, [kad trai] ono to je korisno [u
skladu ...] svakim od njih, [tada] ona proivljava tjelesne patnje. Oni
[...] i ona [... jer] ima vjenoga boga, udruuje se s demonima.
O ovjeku u Izgnanstvu; kada u sebi on otkrije istinu, on je daleko
od djela drugih koji [krivo] postoje, (i) posru. (O) ovjeku koji se kaje:
kada se odrekne djela svojih, i poeli ono to postoji zbog besmrtnoga
uma i besmrtne due, on prvo [...] ispituje o tome, ne o postupcima, ve
o njihovim djelima, jer od njega on [...] [...] i [...] postie [...] 44 i da je
onaj koji e biti spaen isti onaj koji trai njega i um njegov, i koji na-
lai svakoga od njih. O, koliko moi on ima! I ovjek koji je spaen ni-
je spoznao kako ovi [...] postoje, no on sam uz pomo rijei koja postoji
[...] primio je svaku [...] na svakome mjestu, postavi jednostavan i je-
dan, i tek je tada on spaen, budui da moe proi kroza sve [ove]. On
postaje [...] sve ove. I ako ponovo [poeli], on ih naputa, i povlai se u
sebe [samoga]; on postaje boanstven ako pronae okrilje u Bogu.'
Kada ovo zauh, blagoslovili ivoga i neroenoga Boga u istini, i ne-
roenoga Kalyptosa, i Protophanesa, nevidljivi, muki, savreni Um, i
nevidljivo trostruko-muko Dijete, [i] boanskoga Autogena. 45 I re-
koh djetetu djeteta Epheseka koje bijae sa mnom, "Moe li me mud-
rost tvoja pouiti o rasprenju ovjeka koji je spaen, i (o) onima koji su
s njime izmijeani, i tko su oni koji s njime sve dijele, kako bi ivi iza-
brani mogli znati?"
I dijete djeteta Epheseka ree [mi...] otvoreno, "Ako se u sebe povu-
e mnogo puta, i ako nastane sa znanjem drugih, Um i besmrtno [Pori-
jeklo] nee razumjeti. Ono tad ima nedostatak, [...] okree se, nita ne-
ma i odvaja se od njega, i postoji [...], i nastaje uz pomo stranoga [po-
ticaja ...], umjesto da postane jedno. On, stoga, nosi mnoga oblija. Ka-
da se odvrati, on nastaje traei ono to ne postoji. Kada k njima padne
u misli svojoj, i spozna ih na drukiji nain budui da je nemoan, osim
ako 46 nije prosvijetljen, on postaje proizvod prirode. On zbog toga na-
staje u roenju, ne govorei, zbog boli i beskrajnosti tvari. Iako posje-
duje vjenu i besmrtnu mo, on je sputan [kretanjem] tijela. On oivlja-
va i [uvijek] ostaje sputan okrutnim uzama koje ga reu, svakim zlim
dahom, sve dok ne [ustane] i dok ne pone dolaziti k svijesti.
Sile su, stoga, postavljene radi njihova spasenja, i svaka je od njih u
svijetu. Meu samoroenima, odgovarajui svakom od [eona], postoje
slave kako bi onaj koji je u [svijetu] uz njih bio siguran. Slave su savr-
ene misli koje se javljaju u silama. One ne nestaju, budui da su pred-
loci za spasenje, pomou kojih svatko biva spaen. On prima predlo-
ak (i) snagu od svake od njih, i sa slavom kao pomagaem on e otii
iz svijeta [i eona...].
Ovo 47 su uvari besmrtne due: Gamaliel i Strempsouchos, Akra-
mas i Loel, i Mnesinous. [Ovo je] besmrtni duh, Yesseus- Mazareu[s]-
Ye[s]sedekeus. On je [...] djeteta [...] ili, dijete djeteta, i [...]. No Ormos
je [...] od ivoga sjemena i Kam[...]el duhotvorac. Pred [njima] stoje
Seisauel, Audael i Abrasax, mirijade - Phaleris, Phalses [i] Eurios, u-
vari slave - Stetheus, Theo[pe]mptos, Eurumeneus i Olsen. U svemu
njima pomau Ba[...]mos, [.]son, Eir[.]n, Lalameus, Eidomeneus i Aut-
hrounios. Suci su Sumphthar, Eukrebos i Keilar. Samblo je batinik.
Aneli koji vode oblake oblaci su Sappho i Thouro."
I kada mi je ovo rekao, on mi ispripovijeda o onima koji se nalaze u
samoroenim eonima. Svi oni bijahu 48 vjena Svjetla, savrena zbog
toga to su pojedinano savreni. I za svakoga od eona ja vidjeh pripa-
dajuu zemlju, ivu vodu, [zrak nainjen] od svjetlosti, i vatru [koja] ne
plamti, jer svi su [oni...] jednostavni i nepromjenjivi, jednostavna i vje-
na [iva bia], posjedujui [...] mnogih vrsta, stabla mnogih vrsta koja
ne usahnjuju, [i] kukolje ove vrste i sviju ovih: nepropadljivi plod, i-
ve ljude i svakojake vrste, besmrtne due, svakojake oblike i vrste uma,
istinske bogove, anele koji postoje u velikoj slavi, nepropadljivo tije-
lo, neroeno roenje i trajan out. Bijae ondje, takoer, i onaj koji pa-
ti, iako je njemu nemogue patiti, jer on je mo iz moi.
49 [...] [...] mijena [...] nepropadljiva [...] ovih [...] sviju [...] oni su
[...] oni [...kroza sve] njih [... postoji] u [... postoji] [...] nastaje [...]
(izgubljeni reci) 50 od [...] [jednostavan ...] savreni [...] vjeni [...] eoni
[...] i [...] primaju mo [...] i njihovi [...] u [...] za [...] [...] ne [...] (izgu-
bljeni reci).
51 [...] u [...]thorso[...]s [...] tiina [...] on je [...] [...] on je bog [...]
blagoslovismo [...] Geradama[s]a [... majku] [...] [...] ona je slava [...]
naa [...] majka [...] i Pleistha [majka] anela, sa [sinom] Adamovim,
Se[t]om [Emma]cha Setom, ocem nepromjenjive [rase...] i [...] etiri
Svjetla, Arm[moselom], [Oria]elom, Daveithe, Elelethom. [Svaki od
ovih] blagoslovljen je imenom. I vidjesmo samostojnu [slavu], trostru-
ko [...] trostruko muko [...] velianstvo, i rekosmo "Ti si jedini, ti si
[jedini], ti si jedini, dijete 52 [djeteta] Yato[...] postoji [...] [...] [... ti si]
jedini, ti [...] Samelel [...] Telmachael[...]omothem[...] muko [...] [...]
on stvara [...] samostojnu [slavu...] poeljeti moe njega koji [...] svesa-
vren [...] svekolikosti. Akron[...] trostruko muko, a a [...] o o o o o b +
i r e i s e [...] ti si duh iz duha; ti si svjetlost iz svjetlosti; ti si [tiina...] iz
tiine; [ti si] misao iz misli, sin [boga] od boga, sedam ... [...] ... govori-
mo sad [...] 53 [...] [...] [...] [...] rije [...] [...] [...] i [...] [...] [...] nije vri-
jeme [...] nevidljiva Barbelo [...] [...] trostruko muki Prones, i ona ko-
ja pripada svim slavama, Youel.
[Kada sam] krten peti [put] u ime Autogena, od svake od ovih moi,
postah boanstven. Stajao sam na petome eonu, pripremi sviju [ovih],
(i) vidjeh sve ove koji pripadaju Autogenu koji uistinu postoji. Bijah kr-
ten pet 54 puta [...] i [...] od [...] zareu[s]a od [...] koji [...] savren [...] i
uzviena [...] slava, ona koja pripada [...] [...] bogu, [...] ukazuje [...] sa-
vren koji je udvostruen [...] ona koja pripada svim vrstama [...] mu-
ke, samostojna slava, majka [...] slava, Youel, i [etiri] Svjetlosti [ve-
likoga] Protophanesa, Um, Selmen, [i one] s njime, bogo[objavitelje]
Zach[thosa] i Yachtosa, Sethe[usa] i Antiphan[te]sa, [Sel-] dao i Ele[-
n]nosa [...] 55 [...] [...] idu [...] [...] njihova [...] oblija [...postoje] kao
[...] iz [...], jer [...] vide [...] [...] eon [...] vie [...] Svjetlost [...] vie sla-
va [...] ovi koji slijede u skladu su sa [svakime] od eona: iva [zemlja]
i [iva] voda, i zrak sainjen od svjetlosti, i rasplamsala vatra koja ne
moe [gorjeti], i iva bia, i stabla, due [i] umovi, i ljudi [i] svi oni koji
su [s njima], no nema bogova [ili] moi ili anela, jer svi su oni 56 [...]
i [...] i [...] postoje [...] sve [...] sve [...] [...] sve [...] [...] budui da su oni
[...] i budui da su oni [...].
[...] i [...] [i] oni [...] njega, Autogena. [Ja] primih oblije [sviju]
ovih. Eoni Autogena otvorie se, (i) [velika Svjetlost] proizae iz njih
[...] iz eona [trostruko] mukog, i oni ih stadoe [slaviti]. etiri eona po-
eljela su u [...] eonu [...] ustroj [...] postoji jedinstveni [...] A E[phe-
sek], dijete djeteta [...] 57 [...] [...] [...] [...] [...Yesseus] Maza [reus Yes-
sede]keus [...] [...] iz [... peat...] na nj [...] i Gabrijel [...] [...] peat [...]
etiri rase.
I preda me doe ona koja pripada [slavama], muki i [djevianski
...] Yoel. Promiljao [sam] o krunama, (a) ona mi ree, "Zbog ega [je]
duh tvoj promiljao [o] krunama i [peatima] na njima [...] krune su ko-
je krijepe svaki [duh ...] i svaku duu, i peati koji su [na] trostrukim ra-
sama i [...] nevidljivi duh 58 su [...] [...] [...] [...] i [...] [djevianski ...]
[...] i [...] [...] trai [...] [...] u [...] [u] njima [...] [...] i [...] [...] on je [okri-
jepio] i peati [...] rase, oni su koji pripadaju Autogenu, i Protophane-
su i Kalyptosu.
[Nevidljivi je] Duh duevna i umna mo, onaj koji posjeduje i zna-
nje i predspoznaju. On je, stoga, sa [Gabrielom] duhotvorcem [kako bi],
kada daje duh sveti, njega mogao zapeatiti krunom, i okruniti ga, [ima-
jui] bogove [...] 59 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] duh [...] onoj [...]
[...] oni postoje [...] i nisu [u] njima bili kako bi [postali] jednostavni, i
kako [ne bi] bili udvostrueni [ni po kojemu] ustroju. [Ovi] su, dakle,
jednostavni, savreni stvorovi. [...] i svi ovi [...] od eona [...] njega, svi
ovi [...] koji postoje na mjestu [...] svesavren, zahtijevao je veliku [...]
da ih vidi, jer [...] 60 [...] [...] [...] savreni [...] [...] [...] [...] svaku [...]
postoji [...] on je [...] [uje] ga [...] [...] i [...] u misli [...] prva misao [...]
budui [...] je u moi, ona je savrena [...] prilii ti da [...] o svemu, i [...]
one koje e sluati kroz misao o onima viima od savrenstva, i isto ta-
ko one koje e [spoznati] u dui savrenih."
[Kada] je ovo izrekla, ona [me krstila] 61 [...] [...] [...] [...] [...] [...]
[...] prvog [... i] ja primih mo [...] [...ja] primih oblik [...] primih [...]
[...] koja postoji nad mojom [...] primih duh sveti, [ja] nastadoh u [istin-
skome] postojanju. I odvede me potom u veliki [eon], gdje (je) savre-
ni trostruko-muki. I ja vidjeh nevidljivo dijete u nevidljivoj Svjetlosti.
I krstila me potom opet u 62 [...] [...] [...] [...] [...] njezin [...] [...] [i] ja
[...] mogao sam [...] [...] uzvienog [...] i savrenog [...].
Yoel, koja pripada svim [slavama], ree mi, "[Primio] si sva [kr-
tenja] u kojima prilii [biti] krten, i postao si [savren] [...] sluanje
[...] svekolikosti. Sad [zazovi] nanovo Salamexa i [...] i svesavrenoga
Ar[...] Svjetlosti [eona] Barbelo i neizmjerno znanje. Oni e otkriti 63
[...] [...] nevidljiv [...] [...] [...] [...] koji [...] [...djevica] Barbelo [i] Nevid-
ljiv [trostruko] moni Duh."
[Kako] je Youel, koja pripada svim slavama, ovo [izrekla], ona [me
spusti] i ode, i stane pred Protophanesa. I ja potom [...] nad svoj duh,
molei se usrdno velikoj Svjetlosti u misli. I stadoh zazivati Salamexa
i Se[...]en i svesavrenog [...]e. I vidjeh slave koje su vee od moi, [i]
primih od njih pomazanje. Mogao sam 64 [...] u svojoj [...] i [...] [...].
[...] prekrila je [...] sve [...] Salamex [i] oni [koji] su [mi] sve otkrili,
rekavi, "Zostrijane, [ui] o stvarima o kojima si pitao. [...] i [on je] je-
dan [koji] postojae prije [sviju] ovih koji uistinu postoje, [u] neizmjer-
nom i nerazdjeljivom Duhu [...] [...] Svekolikost koja [postoji] u njemu,
i [...] [...] i ta koja nakon njega. Samo je on taj koji je prelazi [...].
65 [...] [...] [...] [...] [...] svi ovi [...] on je [...] [...] prvi [...] [...od] misli
[...] o svakoj moi [...nadolje] [...] on je ustolien [...] postoji, on [prela-
zi] na put do mjesta [...] i beskrajno. On je daleko uzvieniji od svakog
onog koji je nedokuiv, pa ipak, on daje [...] veu od bilo kojeg tijela,
(i) ii je od svakog neutjelovljenog, ulazei u svaku misao i svako ti-
jelo, [budui da je on] moniji od svega, svake rase i vrste, kao njihova
Svekolikost. 66 [...] postoji [...] [...] [...] [...] za djelomino [...] [...] dio
[...] [postoji] u [...] znati njezinu [...] [... on je] iz onoga [...] koja uisti-
nu postoji, koji (je) od Duha koji [uistinu] postoji, on sam [...] jer to su
moi [...] Postojanja [...], i ivota, i Blaenosti.
U Postojanju on postoji [kao] jednostavna glava, njegova [rije] i
vrste. Neka onaj koji e ga nai nastane. Postojei u ivotu, on je iv
[...] 67 [...][...] [posjedujui] znanje [...] zna sve ove [...] njega samo-
ga [...] jer bog [...] osim ako [...] sam, i on [...][...] u njemu [...][...] jedi-
ni [...][...] jer on postoji kao [...] [u] onome to je njegovo, koje [posto-
ji] kao oblik oblika, [...] jednost [...]. On postoji kao [...] budui da je u
umu. On je u njemu, i nikuda on ne izlazi, jer on je jedinstveno savren,
jednostavan duh. [Budui] da je to njegovo mjesto, i [...], unutar njega
i Sveukupnosti on nastaje. On je taj koji postoji, onaj koji 68 [...] [...] i
[...] i [zatitnik] u njemu.
ivot [...] i djelovanje netvarnog [...] [...], koja u njemu postoji, u
njemu [postoji] [...] postoji zbog [njega ...] blaen i [...] savren, i [...]
koja postoji u [...] koja uistinu postoji. Blagoslovljen je oblik djelovanja
koje postoji. Primajui Postojanje, on prima mo, [...] savrenstvo [...]
odvojen zauvijek. Tada on postaje savren. On, dakle, postoji kao savr-
en, budui da je neodjeljiv od svoga vlastitog predjela, jer, nita prije
njega nije postojalo, izuzev [savrene] jednosti.
(Stranice 69-72 su prazne; mogue je da su bile numerirane.)
73 postojanje [...] [...] ona je spasenje [...] [sve...] i on [...] [...] mo-
i, niti e [...] [...] njega, ako on [...] njega njemu, svi ovi [...] [...] jer on
[koji] [...] u postojanju [...] ovaj, on u potpunosti [postoji] kao ivot, i
u Blaenstvu on posjeduje znanje. Ako razumije [slave], tad je on sa-
vren; no ako razumije [dvije] ili jednu, on je opijen, jer primio je [od]
njega. Zbog [njega] postoje oni sa duom i oni bez due; zbog njega
(postoje) oni koji e biti spaeni; zbog njega (postoje) oni koji e [ne-
stati] budui da nisu od njega [primili]; zbog [njega] (postoje) tvar i ti-
jela; zbog njega (postoje) ne- 74 [...] [zbog] njega [...] svaka [...] zbog
[...] [...] ovoga [...] koji [pra]postoji i on [...][...] [jednostavna] glava, je-
dinstven duh [...] on je [...], i [...] postojanje, oblik, [...] [...] njega.
[U skladu sa] Djelovanjem, to jest [...] ivotom, i u skladu sa savr-
enstvom, to je razumska mo, ona je [...] Svjetlost. U jednome trenut-
ku to troje postoji, i u jednome se trenutku kreu. Na svim mjestima, i
niti na jednome mjestu neizrecivi koji se ne moe imenovati [...] i sve
njih stvara. [...] postoji iz njega [...] poivajui u njemu [...] u njezinu
savrenstvu on nije primio iz [svakog] oblika 75 zbog njega [...] [...] [...]
bilo to [...] [...] [...] [...] u postojanju [...] prebiva u [...] ivota. No, Bla-
enost (je) u savrenstvu i [znanju].
Svi [ovi] prebivaju [u] nedjeljivosti Duha. Zbog znanja [...] je [bo-
anstvo] i [...] i blaenstvo, ivot i znanje, dobrota, jednost i jedinstve-
nost. Ukratko, svi ovi (su) istoa neplodnosti [...] postojae prije nje-
ga [...] svi ovi i 76 [...] njegov [...] [...] u [...] [...] [...] [...][...] eon, [...] u
[...] neplodnosti, on [...] on je uvijek [...] njega, kada ga je ugledao [...].
Zbog toga to [je] jedan, on je jednostavan. Zbog toga to je Blaen-
stvo u savrenosti, [...] jedan, savren i [blaen]. Zbog toga to je bila
potrebita njegova [...] bila je potrebita toga od njega, jer on [ju] je slije-
dio svojim znanjem. Izvan njega njegovo znanje prebiva; ono prebiva u
onome koji sebe ispituje, razmiljanje i [...] 77 [...] potrebit [...] [...] [...]
jednostavan [...] [...] i [...] on [...] [...] ovo, ona [...] [...] pleromu [...] ko-
ju za sebe nije eljela.
Ona posjeduje [...] njega van [savrenstva], ona je razdijelila, jer ona
je u savrenstvu svesavrena, i postoji kao misao. U odnosu na njega
[ona] je raanje koje ga slijedi, i kao ona iz njegove neizrecive moi,
ona posjeduje prvu mo i prvu jalovost nakon njega, jer, u odnosu na
sve ostalo prvi eon 78 [...] [...] [...] [sve...] [...] [...] [...] [...] i njega [...]
njega spozna, on uistinu postoji kao eon [...] i u Djelovanju [...] mo i
[...] ona nije poela [...] vremena, ve se [ukazala] iz vjenosti, postoje-
i u vjenosti prije njega. I ona bje zatamnjena velianstvom njegovim
[...]. Ona je postojala, gledajui u njega i radujui se to je ispunjena dob-
rotom njegovom, [...] no kada je [...] 79 [...] [...] [...] [...] [...] [...] ona
[...] [...] prvo postojanje [...] netvarno i da [...]. Ono se [iz] nerazdjelji-
voga kree ka Postojanju u djelovanju, i [umnome] savrenstvu i umno-
me ivotu, koje bijae Blaenstvo i Boanstvo.
[Cijeli] Duh, savren, jednostavan i nevidljiv, postao je jedinstvo u
Postojanju i djelovanju i jednostavnoj trostrukoj [moi], nevidljivi duh.
odraz onoga to uistinu postoji, onoga 80 [...] [...] [...] [...] [...] onoga
koji uistinu [postoji] [...] postoji u [...] ona, budui odraz [...] u preokre-
tu [...] mo da se udrui sa njegovom [...] ona je, vidjevi [...] koje je po-
stojalo [...] svesavren [...] taj, jer on [...] prapostojae i [...] poivaju u
svima ovima, on [...] prapostojae, znan kao trostuko moan.
Nevidljivi Duh nikada nije [bio] neuk. On je uvijek znao, i uvijek je
bio savrenstvo [i] blaenstvo [....] 81 Ona je postala neuka [...] i ona
[...] tijelo i [...] obeanje [...] svjetlost [...] [...] ona postoji [...] [...] kako
vie ne bi nastala niti postala izvan savrenstva. Ona je znala sebe sa-
mu i njega. I ustavi, ona je poinula zbog njega, jer ona bjee [iz] nje-
ga koji uistinu postoji, {ona bjee iz njega koji uistinu postoji}, i sviju
njih. Ona, stoga, samu sebe poznaje, i njega koji prapostojae.
Slijedei ga, oni su nastali u postojanju {oni su nastali u postojanju},
pojavljujui se kroz one 82 [koji pra]postoje. I [...] kroz [...] budui da
su se pojavili [...] dva [...] pojavili su se [... onaj] koji ga ve zna, kao
vjeni prostor, budui da je postao njegovo drugo znanje, znanje njego-
va znanja, neroeni Kalyptos. [Oni] su stajali nad njime koji uistinu po-
stoji, jer ona je znala za njega, kako bi oni koji ju slijede mogli nastati
posjedujui svoje mjesto, i kako oni koji nastanu (iz nje) ne bi bili prije
nje, ve kako bi postali sveti (i) jednostavni. Ona je shvaanje boga 83
koji pra[postoji. Ona] je poivala [...] jednostavnome [...] spasenje [...]
[...] on [...] [...] svjetlost koja bje predspoznaja]. Ime joj je bilo Barbe-
lo, budui (da je misao); trostruka [rasa] (koja je) muka, djevianska
(i) savrena, i njezino znanje, kroz koje je ula u postojanje, kako oni ne
bi [...] nju dolje, i kako vie ne bi nastala kroz one koji su u njoj, i one
koji ju slijede. Ona je, zapravo, jednostavna kako bi mogla spoznati bo-
ga koji prapostojae, budui da je nastala kao dobar (stvor) od njega,
jer je [...] 84 [...] neplodnost [...] tree [...] dva [...] ovog naina [...] [...]
i muki [...] [...] [...] i [...] neplodnost [...] [...] ona je druga [...] ona po-
stojae [...] prva od stvarnosti [koja] uistinu postoji [...] [...] blaenost
[...] [Duha] Nevidljivog, znanje [...] prvom postojanju u jednostavno-
sti nevidljivog Duha, i jednosti. U toj je istoj jedinstvenosti on nalik, i
[...] vrstama. I onaj koji [...] postoji [...] 85 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...]
i zna [...] i [...] i [savrenstvo] i [...] stvara i [...] prvoga Kalyptosa [...]
sve njih, postojanje i djelovanje, boanstvo, rasu i vrste.
No, jesu li moi jedno? Na koji je nain on jedan, to jest, ne djelo-
mian, ve (jedan od) onih iz Sveukupnosti? to je jednost koja je jed-
nost? Je li on iz [...] djelovanja [...] ivota i [...] [...]. i [...] 86 [...] [...]
[...] [...] [...] [...] [...] moi [...] kao [...].
[...] opaajan [...] [...] svesavren [...] [...] ona ree, [...] "Ti si velik,
Aphr[edone]. Ti si savren Neph[redone]." Njegovu postojanju ona ka-
e, "Ti si velik Deiphaf...]. Ona [je] njegovo djelovanje, ivot i boan-
stvo. Ti si velik, Harmedone [...], koja pripada svim slavama, Epiph[a- i
njegovo blaenstvo, i savrenstvo jedinstvenosti [...] svega [...]" 87 [...]
[...] [...] [...] [...] [...] [...] zauvijek [...] umna [... savrena] [djevica Bar-
b]elo kroz jednostavnost blaenosti trostruko monog Nevidljivog Du-
ha. Ona koja je znala njega, znala je sebe. A on, budui da je onaj koji
je svugdje, budui da je nepodjeljiv, imajui [...] ima [...] i ona je spo-
znala [sebe kao] njegovo djelovanje [...] i on je spoznao [...] znanje [...]
unutar 88 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] blagoslovi [...] [...] Be[rithe-
us, Erignaor], Or[imeni]os, Ar[amen], Alphl[ege]s, Elilio[upheus], La-
lamenu[s], Noetheus [...] uzvieno je tvoje ime [...] je snano. Onaj tko
(to) spozna, sve znade. Ti si jedan, ti si jedan, Siou, E[...], Aphredone,
ti si [eon] eona savrenog, uzvienog, prvoga Kalyptosa [...] djelovanja,
i [...] on je [...] njegov odraz [...] njega, on [...].
89 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [... postojanje] [...] i on [...] [...]
[...] u [...slavi] [...] slava [...] [...] u [...] [...] [...] [...] eon [...] [...] [...] 90
[...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] postoji [...] [...] [...] i [...] [...] [...] [bla-
en ...] [...] [savren...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] 91 [...] [...] [...] [...]
[...] [...] [...] [...] [...] bog [...] [...] [...] [...] prvi [...] i sile [... svesavre-
ni], oni su [...] sviju njih, i [sviju] njih uzrok, [...] Barbelo [...][...] njega
i [...] sviju njih [...] on, budui da ne [...] i njegov [...] postaje [...] no 92
[...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [!...][...] [...] i [...] u [...] u
skladu s [misli] koja uistinu [postoji...] koja postoji kao [...] ime [...] [...]
Kalyptos [...] [...] trostruko [...] [...] no [...] 93 njega imenuje.
Svi ovi nastadoe iz njega, iz njega koji je ist. Ako zbog njega sla-
vite, i ako [...] postojanje [...] njegove [...] [...] jednostavan [...] [...] [...]
on e [...] [...] da onaj [... spozna] njega [...] [...] savren, budui [... sa-
vren] i [...] [...] savren [...] [...] njegov [...] [...] njega [...] [...] 94 nije
ju mogao vidjeti. Nemogue je, stoga, primiti njega na ovaj nain, u ve-
lianstvenoj istoi kao savrenu glavu, [njega koji] je u [...] [...] koja
[...spoznaje] u pogledu [...] kae [...] [...] [...] koja [...] [...] [...] koja [...]
jer [...] [...postoji] skupa [...] i [...] [...] [...] [...] [...] [...] niti [...] 95 razli-
ke izmeu ovih i anela, i razlike izmeu njih i ljudi, i razlike izmeu
njih i postojanja. I [...] [...] [...] i [out] [...] [...] [...] uistinu [...] za [...]
[outilni] svijet [...] poput [...] postojanja [...] za [...] i [...] [...] (izgublje-
ni reci) 96 prii e mu u znanju. On prima mo, no onaj koji je udaljen
od njega, stoji u poniznosti."
I ja rekoh, "Zbog ega su nastali suci? to [...] je [patnja] [...] jer [...]
i [...] [...] [...] no [...] [...] kroz [...] koji [...] pati [...] kroz [...] [...] [...]
postoji [...] ona prebiva [...][...][...] (nedostaje otprilike etiri retka) 97
muki, budui da je ona znanje trostruko monog nevidljivog velikog
Duha, odraz [prvoga] Kalyptosa, [blaenstvo] u [nevidljivome] Duhu,
[...] [...] [...] Jer [...] on zna[...] [...] [...] [...] ispunjava [...] ona se ukazu-
je [...] znanje [...] ona stoji [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike est re-
daka) 98 [...] savreno jedinstvo potpunoga jedinstva, i kada je podije-
lila Svekolikost [...] iz Svekolikosti [...] postojanje i [...] [...] misli [...]
[...] [...] [out] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] (nedo-
staje otprilike pet redaka) 99 [...] [postojanje ...] [...] u [...] kojemu [...]
znanje [...] [...] [...] [...] ona blagosilja [...] [...] [...] [...] [...] koja [...] [...]
i [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike est redaka).
100 [...] [...] [...] [...] [...] Arm[ozel] [...] [...] jest [...] [kroz...] mo
[...] [...] [...] [...] koja [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprili-
ke etiri retka) 101 [...] nevidljiv [...] [...] taj [...] [...ovo] je [...] [...] [...]
oblik [...] [...][...] [...] [...] [...] [...] Kalyptos [...] nerazdjeljiv [...] [...]
[...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike etiri retka) 102 [...] koja postoji
[...] [...] [...] [...] i [...] [...] [...] [...] [...] on [...] [...] [...] [...] i [...] oni [...]
[...] [...] [...] [...] neki [...] [...] [...] (nedostaje otprilike etiri retka) 103
[...] porijeklo [...] [koja] uistinu postoji [...] [...] postoji [...biti] [...] i [...
ovo] je [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] oni [...] ne [...] [...] ovo [...] [...] [...]
[...] (nedostaje otprilike est redaka)
104 [...] ona se ukazuje [...] ovih koji [...] [...] [...] i [...] ovo [...] [...]
[...] vidi [...] [...] [...] [...] [...] [...] on [...] uistinu [...] [...] da [...] i [...]
[...] [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike etiri retka) 105 oni su ko-
ji [stoje...] eonu [...] prii [...] [...] koji postoji u [...] on u jednu ruku
[...] [...] on [...] onaj [...] porijeklo [...] [...] i [...] on [...] tvar [...] jedin-
stven [...] [...postoji] [...] [...] [...] koji [...] i [...] (nedostaje otprilike e-
tiri retka) 106 [...] i on postoji [...] on je [...] i [...] znak [...] [...] [...] ni-
ti od [...] [...] on [...] koji [...] [...] [...] i [...] [...] broj [...] ivi [...] u skla-
du s [...] koji [...] [...] [...] [...] [...] koji [...] [...] [...] (nedostaje otprilike
etiri retka) 107 njih [...] [...] i [...] postojanje [...] [...] i [...] postoji kao
[...] odraz [...] prvoga [...] [...] prvi [...] [...] [...] [...] on [...] [...] [...] [...]
[...] [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike est redaka) 108 [...] nisu, pru-
ajui [...] [...] on koji postoji [...] [...] svi i on [...] mnotvo [...] stvara-
nju [...] i [...] [...] [...] [...] [...] u [...] ovih [...] [...] [...] ivih [...] [...] [...]
[...][...] u [...][...]
(Stranice 109-112 su izgubljene)
113 i aneli i demoni, umovi i due, iva bia i drvee i tijela i oni
koji bijahu prije njih: oni od jednostavnih elemenata i jednostavnoga
porijekla, i oni koji su u [...] neizmijeanoj pomutnji, zraku [i] vodi i zem-
lji i broju i sjedinjenju, pokretu i [...] i poretku i dahu, i svemu ostalo-
me. One su etvrte moi koje su [u] etvrtome eonu, one [koje] su u [...]
i [...] savrenom od [...] moi [...] moi [...] [...] [...] aneli anela, due
dua, iva bia ivih bia, stabla [stabala...] [...] i [...] [...] [...] 114 nje-
gove vlastite.
Postoje oni koji su kao roeni, i oni koji su iz neroenoga raanja, i
oni koji su sveti i vjeni, i oni nepromjenjivi u smrti, i unitenje u ne-
unitivosti; a postoje i oni koji su poput Svekolikosti; postoje oni [koji
su] rase, i oni koji su [u] svijetu i poretku; postoje oni u [neunitivosti],
i postoje prvi [koji postoje], i drugi [u] svima njima. [Svi] oni [koji] su
od njih i [oni koji] su [u] njima, i [od] onih koji ih [slijede] [...] [...] oni
[...] i etvrti eoni stajae [...] [...] postojei [...] [...] [...] 115 u njima, bu-
dui da on bijae posvuda raspren. Oni se ne gomilaju jedni protiv dru-
gih, ve su, naprotiv, oni ivi, postojei u sebi, i u slozi jedni s drugima,
budui da dijele isto porijeklo. Oni ive u skladu, jer svi su oni u jedno-
me eonu Kalyptosa, [...] razliiti u moi, jer oni postoje u skladu sa sva-
kime od eona, povezani sa onime koji je do njih dosegnuo.
No, Kalyptos je jedan eon; on ima etiri razliita eona. U skladu sa
svakime od eona oni imaju moi, ne nalik prvim i drugim (moima), jer
ove [su] vjenosti, [ve] se one razlikuju [...] i poredak i slava [...] ko-
ja postoji [u...] etiri eona i [...] koji prapostojae [...] bog [...] [...] oni
su [...] [...].
116 Svi oni postoje u jednome, obitavajui zajedno, pojedinano
usavreni u drugarstvu, i ispunjeni eonom koji uistinu postoji. Posto-
je meu njima oni (koji) prebivaju u biti, i oni (koji) su bit u dranju ili
[patnji], budui da su oni u drugome zbog nemogunosti stvaranja ne-
stvorenoga, koji uistinu postoji. Kada su nestvoreni nastali, mo je nji-
hova nastala; bestjelesna bit postoji sa neiezivim [tijelom]. I [nepro-
mjenjivi] koji [uistinu] postoji. Budui da se [kroz] mijenu mijenja, [...]
u unitivoj vatri postoji sa [svima] [ovima...] [...] onaj [...] 117 on posto-
ji. Sva iva bia ondje obitavaju, postojei pojedinano, (a ipak) zdru-
eni. Znanje znanja ondje je skupa sa poecima neznanja. Kaos je on-
dje, i savreno mjesto za sve njih, i oni su strani. Istinska je Svjetlost
(ondje), a isto tako i prosvijetljena tama, zajedno sa onime koji ne po-
stoji uistinu - [on] uistinu ne postoji. [...] ne-bie koje uope ne postoji.
No, iz Dobroga potjee dobro i sve to je ugodno i boansko; (on je taj)
iz [kojega] dolazi Bog, i onaj koji [...], onaj koji je uzvien. Jer [...] u di-
jelu [...] oblik i Bog koji [...] i onaj [...] [...] bog [...] [...] svi ovi [...] [...]
tama [...] [...] 118 i rasa. On se ni sa ime nije izmijeao, ve on ostaje
sam u sebi, i poiva u svojoj bezgraninoj granici. On je Bog onih koji
uistinu postoje, vidovnjak i objavitelj Boga.
Kada je okrijepila njega koji ju [je znao], eon Barbelo, znanje Nevid-
ljivog Trostruko Monoga Savrenog Duha, kako bi [...] njoj, i ree,
"On [...] ivot. Ja sam iv u [...]. Ti, Jedna, ti si iva. On je iv, [on] ko-
ji je tri. Ti si ta kojaje tri, koja su tri [udvostruena] e e e. Prvi od se-
dam [...] trei [...] drugi [...] e e e e a a a a a a a [...] [...] dva, no on [e-
tiri...] [...] znanje [...] [...].
[...] 119 dio? Kakva vrsta uma, i kakva vrsta mudrosti? Kakva vrsta
razumijevanja, kakva vrsta uenja? Njegova Svjetla zovu se (ovako):
prvo [je Arme]don, i ona kojaje s njim, [...]; drugo je Diphane [...i] ona
koja je s njim, Dei- ph[a...]; tree je [Malsed]on i ona koja je s njim [...];
etvrto je [...]s i ona koja je s njim, Olmis.
Kalyptos postoji posjedujui [...] s njegovim Oblikom. On je svi-
ma njima nevidljiv kako bi ih okrijepio [...] [...] on postoji u [...] sve-
savren jer [posjeduje] etiri postojea [...] [...] niti u skladu s [...] sam
[...B]arbelo [...] [...] [...] 120 njega znaju, i onog koji je iznad drugoga.
Prvi od eona jest Harmedon, otac-slava. Drugo Svjetlo (je) ono kojeg
[on] ne [zna], no sva [stvorenja], mudrost [...] postoji u etvrtome eonu
koji je otkrio [sebe], i sve slave. [Tree] Svjetlo (je) onaj [...] ne njega,
kao rije svih [oblika] i druga [slava], razumijevanje, [onaj koji je] tre-
i [eon]. etiri su u Malsedonu i [...] niosu. etvrto Svjetlo je ono koje
[...] svih oblika koji postoje [...] uenje i slava [...] i istina [etiriju eo-
na], Olmis [...] i [...] [...] [...] 121 peto.
Prvi (je onaj) koji je drugi, odnosno, svesavreni Kalyptos, jer eti-
ri Svjetlosti postoje. Kalyptos je taj koji je donio podjelu, i oni postoje
zajedno. I svi oni koji znaju te koji postoje kao slave, savreni su. Onaj
[...] znade sve o svima njima, svesavren je. Iz njega je svaka mo, sva-
ka, i cio njihov eon, jer sve one dolaze k njemu, i dolaze iz njega, iz
moi sviju njih (i) izvora sviju njih. Kada je saznao [za njih], on posta-
de [...] eon i mo stvaranja. [...] drugi eoni [u...] [...] [...] [...] 122 posta-
la Barbelo, on postaje prvi eon, zbog vjenosti Nevidljivog Duha, dru-
ge moi stvaranja.
Ovo su sve slave: bezgranini Aphredons, [...] neizrecivi, objavitelji,
svi [...] nepromjenjivi, objavitelji slave, dvaput objavljeni Marsedons,
bezgranini Solmises, samoobjavitelji koji su [puni] slave, oni koji [e-
kaju na] slavu, blagoslovitelji, M[arse-] dons, Kalyptoi koji [...] granice
[...] do granica [...] oni koji postoje [...] [...] [...] [...] (nedostaje jedan ili
dva retka) 123 deset tisua slava u njima.
On je, stoga, savrena slava kako bi, kad god se pridrui (drugima)
i prevlada, on postojao savren. Stoga, ak i ako on ue u tijelo i smrt
(koja dolazi) od tvari, oni ne primaju veu poast zbog vlastite svesavr-
enosti, iz koje su svi ovi potekli, budui da su savreni, skupa sa svima
onima koji su s njime. I doista, svaki od eona u sebi ima deset tisua eo-
na, kako bi, postojei skupa, on postao savreni eon.
On postoji u [Blaenstvu] Trostruko [Monog] Savrenog Nevidlji-
vog [Duha ...] tiina [...] koji posta prvi [...] i znanje [...] [...] [...] 124
cjelini, tiina drugog znanja, prva misao u volji Trostruko Monog, bu-
dui da je zapovjedio da ga se spozna, kako bi postao svesavren i savr-
en u sebi. Po jednostavnosti i blaenosti on je znan. [I ja primih] dob-
rotu od tog sljedbenika eona Barbelo, koji sam od sebe postaje. [...] ni-
je mo, ve ona koja pripada njemu.
Eoni koji uistinu postoje, postoje u tiini. Postojanje je nedjelovanje,
a znanje o samoustolienome Kalyptosu, neizrecivo je. Doavi [iz] et-
vrtoga, [...] misao, Proto[phanes], kao Savreni Muki [Um] [...] [...]
125 on je njegov odraz, njemu jednak u moi i slavi, no po poretku on
je uzvieniji od njega, (iako nije uzvieniji) u eonu. Poput njega, i u nje-
mu ive (i) prebivaju svi ovi (udovi), zajedno u jednome. Skupa sa eo-
nom u eonima, on je etverostruko razliit od sviju ostalih ondje.
No, Kalyptos doista postoji, i s njime je ona koja pripada slavama,
Youel, muka djevianska slava, kroz koju se vide svi svesavreni. Oni
koji pred njim stoje trostruko su [...] dijete, trostruko [...], Autogen [...].
On je [...] u jednome [...jednome] koji prevladava nad [...], postojei u
[...] 126 deset tisua puta.
Prvi eon u njemu, iz kojeg je prva Svjetlost, (jest) Solmis i objavitelj
Boga, budui da je on od beskrajne vrste u eonu Kalyptosa i Doxome-
dona. Drugi eon (jest) Akremon, neizrecivi, skupa sa drugom Svjetlo-
u Zachthosom i Yachtosom. Trei eon je Ambrosios, kreposnik, sku-
pa sa treom Svjetlou Setheusom i Antiphantesom. etvrti eon je bla-
goslovitelj [...] rase sa etvrtom Svjetlou [Seldaoom] i Elenosom.
[...] njega [...] [...] Am[edon] [...] 127 phoe zoe zeoe ze[...] zosi zo-
si zao zeooo zesen zes- en - stvorenja i etiri koja su osmerostruka, i-
vi su. eoooo eaeo - ti koji si prije njih, i ti koji si u svima njima. Oni su
unutar savrenog mukog Armedona Protophanesa sviju njih koji za-
jedno prebivaju. Budui da su svi postojali kao savreni, Djelovanje
sviju njih ukazalo se kao boanski Autogen.
On postoji u eonu, budui da unutar njega postoje etiri razliita sa-
moroena eona. Prvi eon u njemu prva je Svjetlost [Harmoze]l-Orneos-
-Euthrou- nios. [On] se zove [...][...]. Drugi [eon] kao [druga Svjetlost
jest] [Oraiael ...]-udas[...]os, Ap[...] 128 Arros[...]. Trei (eon) tree
Svjetlosti (jest) Daveithe-Laraneus- Epiphanios-Eideos. etvrti (eon)
kao etvrta Svjetlost (jest) Eleleth-Kodere- Epiphanios-Allogenios. Svi
ostali koji su u tvari, bijahu (ondje) ostavljeni. Zbog znanja o uzvie-
nosti, smionosti i moi, oni nastae, i naoe utjehu. Zbog toga to nisu
spoznali Boga, oni e nestati. Evo, Zostrijane, uo si sve o neukosti bo-
gova, i ono (to) je anelima beskrajno."
Osmjelih se, i rekoh, "Htio bih [jo] znati o Trostruko Monome Ne-
vidljivom Savrenom Duhu: kako postoji za sebe, [kako ini da] sve
[...] koji uistinu postoji [...] stoje [...][...] i [...][...][...] 129 vrlo [...] oni
[me] spustie (i) ostavie.
Apophantes i Aphropais, Djevianska svjetlost, doe preda me i
odvede me u Protophanes, veliki muki savreni Um. I vidjeh sve njih
kako postoje u jednome. Pridruih im se, (i) blagoslovili Kalyptos eon,
djeviansku Barbelo i Nevidljivi duh. I postadoh svesavren, i primih
mo. Zapisan bijah u slavi, i zapeaen. I primih ondje savrenu kru-
nu. I pooh do savrenih stvorenja, i svi me oni stadoe ispitivati, i slu-
ati svu uzvienost moga znanja. Radovali su se, primajui mo. I kada
sam opet siao do eona Autogena, primih istinski lik, ist, (a opet), prik-
ladan outilnome (svijetu).
Siao sam do eona preslika, a potom se spustih ovdje 130 na nemate-
rijalnu zemlju. I ispisah tri ploice, pa ih ostavih kao znanje za one koji
e doi poslije mene, za ivue izabrane. Spustih se potom do outilno-
ga svijeta i zaogrnuh se svojim likom. Budui da je bio neuk, ojaah ga
(i) krenuh na put propovijedajui istinu svima. I nisu me vidjeli niti an-
eoska bia, niti arhonti, budui da sam porekao mnotvo [osuda] koje
me dovedoe nadomak smrti.
No, probudio sam mnotvo koje bje u bludnji, govorei im, "Spoz-
najte one koji su ivi, i sveto sjeme Setovo. I ne [iskazujte] mi neposluh.
[Probudite] ono boanstveno ka Bogu, i okrijepite svoju bezgrenu, iza-
branu duu. Ostavite smrt, i tragajte za nepromjenjivom moi raanja,
[Ocem] svega. On vas poziva, a oni vas kude. Iako oni zlo s vama po-
stupaju 131, on vas nee napustiti.
Ne krstite sebe smru, niti se, umjesto onima jaima, preputajte
onima koji su od vas slabiji. Klonite se ludila i uza enskosti, i izaberi-
te za se spas mukosti. Niste ovdje da patite; ve da se oslobodite svo-
jih uza.
Oslobodite se, i ono to vas je sputavalo nestat e. Spasite sebe, ka-
ko bi due vae bile spaene. Dobri vam je otac poslao Spasitelja i dao
vam snage. Zbog ega oklijevate? Traite ako ste traeni; ako ste po-
zvani, sluajte, jer vremena nema mnogo.
I ne zastranjujte. Eon eona onih ivih velik je, ali (je ista takva) i [kaz-
na] za one koji ne vjeruju. Mnogi vas okovi, i brojni muitelji okruu-
ju. 132 Bjeite, prije nego vas smrt sustigne. Gledajte u Svjetlost. Bje-
ite od Tame. Ne zastranjujte na put svog unitenja.
Zostrijan
Zostrijanova proricanja Istine
Bog Istine
Uenja Zaratustrina
PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII,2)
Uvod:
MARVIN W. MEYER
Petrova poslanica Filipu obuhvaa najvei dio Kodeksa VIII. Smjetena odmah
poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu zapoinje podnaslovom (132,10-11),
izvuenim iz poslanice koja tvori prvi dio teksta. Poput nekoliko drugih tekstova iz
knjinice Nag Hammadi (Otkrivenje po Jakovu, Rasprava o uskrsnuu, Eugnostos),
Petrova poslanica Filipu jednim je svojim dijelom poslanica. Osim tih poslanica iz
knjinice Nag Hammadi, druga su pisma takoer bila u uporabi u gnostikim krugo-
vima (primjerice, Ptolomejevo Pismo Flori, i pisma Valentina, Monoima Arabljani-
na, a moda i Marcionova). Budui da je cijela velianstvana epistolarna predaja sa-
tkana oko Pavla i pavlinske kole, tako se i ova, neto skromnija zbirka pisama, pri-
pisala Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove poslanice ukljuuju, uz Petrovu poslanicu
Filipu, katolike Petrove poslanice sadrane u Novome zavjetu, Epistula Petri ("Pet-
rovu poslanicu"), u uvodu u pseudo-Klementove, te moda i jo jednu Petrovu po-
slanicu poznatu samo iz kratkih navoda Optata iz Milevisa. Od tih poslanica, osobito
je zanimljiva pseudo-Klementova Petrova poslanica Filipu. Ona nije znaajna samo
kao dio zbirke tekstova koji se odnose na Petra, ve i zbog toga to svjedoi o Petro-
vom autoritetu. Na zavretku poslanice, Contestatio zapoinje naznakom o primatelju
- Jakovu Pravedniku - koji je proitao i odgovorio na poslanicu, slino kao i Filip u
Petrovoj poslanici Filipu (133,811). Ne treba, meutim, poistovjeivati Petrovu po-
slanicu Filipu niti sa jednom od ovih poslanica koje se pripisuju Petru, budui da ona
predstavlja novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.
U svom sadanjem obliku, Petrova poslanica Filipu oito je kransko-gnostiki
tekst. U cjelini uzevi, nju bi valjalo promatrati kao dio predaje o Petru; Petar je vo-
a, glasnogovornik, propovjednik meu apostolima, te ga se moe opisati kao vou
vlastite skupine uenika (139,10). Jedini apostol koji se poimence spominje jest Fi-
lip, koji je spreman prihvatiti Petrovu vlast i ije mjesto u tekstu treba naglasiti visoki
Petrov autoritet. Apostoli se, sa svojim voom, Petrom, okupljaju na Maslinskoj gori,
i primaju ondje pouku od uskrslog Spasitelja. Vrativi se u Jeruzalem, apostoli pod-
uavaju u hramu, bave se iscjeliteljstvom, a kasnije, ispunjeni duhom svetim, kreu
na svoj put propovijedanja. Ne samo uloga Petra, ve i itav okvir pripovijesti upuu-
ju na to da je Petrova poslanica Filipu po nekim znaajkama istovjetna prvom dijelu
(o Petru) Djela apostolskih (1-12).
Nedvojbeno je daje autor Petrove poslanice Filipu crpio iz kranske predaje. Po-
stoje, naime, mnoge slinosti izmeu ovog teksta i prve polovice Djela apostolskih,
ukljuujui prizore, teme i izraze koji su prisutni u oba teksta. Slian im je ak i knji-
evni anr - pripovijest o Petru i apostolima, koja sadri otkrivenja, liturgijske i pou-
ne elemente - iako je u sluaju Petrove poslanice Filipu pripovijest nazvana Petro-
vim pismom. Nadalje, autor Petrove poslanice Filipu poznaje, osim Lukine grae, i
druge kranske predaje. Spasiteljevo drugo otkrivenje (136,16-137,4) nalikuje Iva-
novoj himni Logosu (Iv 1, 1,18), no mogue je da te sluajnosti nisu toliko znaaj-
ne. Nadalje, tradicionalna kerigmatika formula u kredu mise (139,15-21) upuuje na
slinu formulu koju esto susreemo u ranokranskoj knjievnosti (paralele u Iv 19
osobito su bliske kredu iz Petrove poslanice Filipu), a malo "ukazanje" iz Petrove po-
slanice Filipu (140) slino je "ukazanju" kod Ivana (Iv 20, 19-23). Autor ovoga tek-
sta takoer spominje i prethodna Spasiteljeva otkrivenja (135,5-6; 138,2-3, 22-24;
139,11-12), rijei koje je Isus navodno izgovorio dok je bio u tijelu. Moda se ta ot-
krivenja utjelovljenog Spasitelja odnose na nauk koji je sadran u kanonskim evane-
ljima, a "etiri rijei" u 140,25 mogle bi se shvatiti kao etiri evanelja koja imaju bi-
ti odaslana na etiri strane svijeta. (Hans-Gebhard Bethge sugerira da je izvoran tekst
u 140,25 moda glasio "etiri smjera", to je naknadno moda modificirano u "etiri
rijei".) Autor Petrove poslanice Filipu oito je bio upoznat s ranokranskim teksto-
vima, elei uspostaviti kontinuitet s tom starijom predajom.
Gnostiki su elementi jasno vidljivi u pripovjednom okviru Petrove poslanice Fi-
lipu, osobito u gnostikom "dijalogu", Spasiteljevu otkrivenju danom kao odgovor na
pitanja apostola. Prva etiri odgovora (135,8-137,13) u najboljem su sluaju margi-
nalno kranska, iako im je dana legitimnost otkrivenja uskrsnuloga Gospodina. Pr-
vi odgovor (135,8-136,15), koji podastire skraenu verziju mita o majci, uope ne sa-
dri kranske elemente. On, tovie, odraava vrlo pojednostavljenu verziju mita, te
je slian mitu o Sofiji iz Ivanova apokrifa, i Irenejevim barbelo-gnosticima (Haer.
1.29.1-4), kako po terminologiji, tako i po opoj konstrukciji. Ova etiri odgovora
otkrivenja predstavljaju gnostiko gledite o padu u nedostatak i postizanju ispunje-
nja, te o zatoenitvu i borbi gnostika u svijetu. Toj su skupini odgovora pridodani jo
jedno pitanje i odgovor (137,13-138,3), u kojem se rabe razliiti pojmove i usredoto-
uje se na ivot i zadau apostola. Iako gnostiki poput ostalih odgovora, ovaj posljed-
nji odgovor ipak iskazuje neke kranske teme, i slui kao ilustracija glavnog intere-
sa Petrove poslanice Filipu - patnje vjernika.
Uz pitanja i odgovore u gnostikom dijalogu, gnostiku orijentaciju odaje i osta-
tak grae sadrane u tekstu. Dvije molitve okupljenih apostola (133,17-134,9) sadr-
e tradicionalne izraze i teme uobiajene u kranskim molitvama, no spominjanje
svjetlosti i slave ini ih naroito primjerenima gnostikim kranima. Jednako tako,
opis uskrsnulog Isusa kao svjetlosti i glasa (134,9-14; 135,3-4; 137,17-19; 138,11-
-13,21-22) predstavlja prvobitni nain opisivanja ukazanja uskrsnuloga Gospodina
(Mk 9, 2-8; 2 Pt 1,16-19; Dj 9,1-9; 22,4-11; 26,9-18; 1 Kor 15; Otk 1,12-16), no
meu gnostikim kranima takvi su teofanijski opisi bili osobito cijenjeni.
U kratkoj Petrovoj propovijedi (139,9-140,1 [?]) gnostike su tendencije jo jas-
nije izraene. Prvi dio propovijedi svakako je u okvirima tradicionalnog kranskog
vjerovanja (139,15-21), i za Isusa se koriste tradicionalni nazivi ("Gospodin Isus",
"Sin", "tvorac ivota naeg"), no kredo se tumai u skladu s kransko-gnostikom
teologijom autora Petrove poslanice Filipu. Isus je patio od prvog trenutka svoje in-
karnacije, ali kao onaj "kojemu je ova patnja strana" (139,21-22). Kristologijska ten-
zija nastavlja se i u dijelu kad propovijed naglaava i stvarnost Isusovih patnji, i sla-
vu njegove boanstvenosti. Suprotno patnjama prosvjetitelja Isusa, nastavlja propo-
vijed, njegovi e sljedbenici patiti zbog "grijeha majke" (139,23). Ova faza podsjea
na predaju o padu majke Eve, te se, po kransko-gnostikom autoru, odnosi na maj-
ku koja se esto naziva Sofija u drugim verzijama mita. Ona se takoer naziva "maj-
kom" i u 135,12, a njezin tragian pad smatra se izvorom ljudskih patnji. Naznaka o
"grijehu majke" moda predstavlja jo jednu dodirnu toku izmeu likova Eve i Sofi-
je u gnostikoj knjievnosti.
Mogue je, stoga, postaviti openiti okvir knjievne povijesti Petrove poslanice
Filipu. Na temelju paralela s Ivanovim apokrifom i djelima Irenejevim, pretpostavlja
se da je Petrova poslanica Filipu napisana krajem drugoga ili poetkom treeg stolje-
a. Sudei po prisutnosti grkih posuenica i idioma, autor teksta vjerojatno je pisao
na grkom jeziku. On je, ini se, bio kranski gnostik dobro upoznat s kranskom
predajom, i tu je predaju rabio i tumaio na kransko-gnostiki nain. Konstruiran
je i gnostiki dijalog, iako je taj dijalog prije govor otkrivenja koji se temelji na Kris-
tovim odgovorima na pitanja apostola. U njega je ukljuen gnostiki materijal koji je
nekranskog ili tek marginalno kranskog porijekla; materijal je usvojen kao otkri-
venje uskrsnulog Krista. Na temelju kranskih i gnostikih predaja s kojima je bio
upoznat, autor je sastavio pripovijest koja je usredotoena na otkrivenje. Sama je po-
slanica stavljena na poetak pripovijesti kako bi se naglasio Petrov autoritet, i Petrova
poslanica Filipu tek je naknadno dobila svoj sadanji naslov. Konano, grki je tekst
preveden na koptski, te ukljuen u Kodeks VIII knjinice Nag Hammadi.
Prema izvjetajima Jamesa M. Robinsona i Stephena Emmela, druga koptska ver-
zija Petrove poslanice Filipu nalazi se u papirusnom kodeksu koji do danas, meutim,
jo nije objavljen, niti je dostupan za prouavanje.
PETROVA POSLANICA FILIPU
VIII 132, 10-140, 27
Pismo Petrovo koje on
posla Filipu
"Petar, apostol Isusa Krista, Filipu, naem ljubljenom bratu i naemu
sudrugu apostolu, i brai koja su s tobom: budite pozdravljeni! Znaj,
brate na, [da] smo primili zapovijedi od naega Gospodina i Spasitelja
itavoga svijeta da se okupimo, i poduavamo i propovijedamo o spa-
senju koje nam je obeao 133 na Gospodin Isus Krist. No, ti si od nas
bio odvojen, i nisi elio da se okupimo i sloimo kako bismo objavili
radosnu vijest. Da li bi se, stoga, sloio, brate na, da doe u skladu sa
zapovijedima naega Boga Isusa?"
Kada je Filip primio i proitao ove rijei, otiao je Petru, u radosti.
Petar je potom okupio i ostale. I oni pooe na goru koja se naziva "mas-
linska (gora)", mjesto gdje su obiavali sastajati se sa blaenim Kris-
tom, dok je ovaj bio u tijelu.
I kada su se apostoli okupili, i pali na koljena, poee se moliti, go-
vorei: "Oe, Oe, Oe svjetlosti, koji posjeduje nepropadljivosti, usli-
i nas, kao [to si] [bio zadovoljan] svojim svetim djetetom Isusom Kris-
tom. Jer, on je postao nae svjetlo 134 u tami. Uslii nas."
I ponovo su molili, govorei: "Sine ivota, Sine besmrtnosti koji si u
svjetlosti, Sine, Kriste besmrtnosti, Otkupitelju na, daj nam snage, jer
nas ele ubiti."
I pojavi se tad velika svjetlost, i planina zasja zbog onoga koji se
ukazao. I glas ih dozva, govorei: "ujte moje rijei, kako bih vam mo-
gao govoriti. Zbog ega me pitate? Ja sam Isus Krist koji je s vama do-
vijeka."
Apostoli tad rekoe: "Gospodine, eljeli bismo znati o nedostatku eo-
na i njihove plerome." I: "Zbog ega nas se zadrava u ovome prebivali-
tu?" Dalje: "Kako smo ovdje doli?" I: "Kako emo otii?" I: "Kako to
da imamo 135 vlast smionosti?" [I]: "Zato se moi bore protiv nas?"
I glas iz svjetlosti im odgovori, "Sami ste svjedoci da sam vam o
svemu tome govorio. No zbog nevjerice vae, rei u to opet. U pogle-
du [nedostatka] eona, taj je [nedostatak] nastao kada se pojavila nepo-
kornost i nerazboritost majke, bez zapovijedi velianstva Oca. Ona je
poeljela uzdignuti eone. I kada je govorila, Oholi ju je slijedio. I kada
je za sobom ostavila dio, Oholi ga se doepao, i on je postao nedosta-
tak. To je nedostatak eona. Kada je Oholi uzeo dio, on ga je posijao, i
nad njega postavio moi i vladare. I zatvorio ga je u eone, koji su mrtvi.
I sve moi svijeta radovahu se to su roene. 136 No, one nisu poznava-
le preegzistentnoga [Oca], budui da su mu strane. No, ovome su dale
mo, i sluile ga u slavi. I zbog te slave moi, Oholog obuze ponos. Po-
stao je zavidan, i poelio nainiti sliku na mjestu [slike], i oblik na mjes-
tu oblika. I naredio je moima u svojoj vlasti da naine smrtna tijela. I
one postadoe iz krive slike, iz slinosti koja bijae izronila.
Nadalje, o pleromi: ja sam onaj koji je poslan u tijelu, zbog sjeme-
na koje je palo. I ja sam siao u njihovu smrtnu tvorevinu. No, nisu me
prepoznale, i mislile su da sam smrtnik. I govorio sam s onime koji mi
pripada, i on me sluao, kao to i vi danas sluate. I dao sam mu vlast,
kako bi mogao ui u nasljedstvo svoga oinstva. I uzeo sam 137 [...] oni
bijahu ispunjeni [...] u njegovu spasenju. I budui da je on bio nedosta-
tak, postao je pleroma.
Zbog ovoga ste vi zadrani, zbog toga to mi pripadate. Kada sa se-
be svuete ono to je iskvareno, tada ete postati prosvjetitelji meu smrt-
nicima.
I (zbog toga) ete se sa zlim silama boriti, jer [one], za razliku od
vas, nemaju spokoja, i ne ele da budete spaeni."
Tada apostoli ponovo poee moliti, govorei, "Gospodine, reci nam:
Na koji emo se nain boriti protiv arhonata, budui da su arhonti iznad
nas?"
I glas ih dozva iz ukazanja, govorei, "Ovako ete se protiv njih bo-
riti, jer, arhonti se bore protiv unutarnjeg ovjeka. A vi ete se protiv
njih boriti ovako: Okupite se i propovijedajte svijetu spasenje i obea-
nje. I naoruajte se snagom moga Oca, i nek se zna za vau molitvu. A
on, Otac, on e vam pomoi, kao to vam je pomogao kada je mene po-
slao. 138 Ne bojte se, [ja sam s vama dovijeka,] kao to sam ve i rekao,
dok sam bio u tijelu." I nebesa tad proparaju munje i gromovi, i ono to
se pred njima na tom mjestu pojavilo, uzdignu se u nebo.
I apostoli stadoe zahvaljivati Gospodinu, i blagoslivljati ga svim
blagoslovima. I vratie se u Jeruzalem. Na putu su jedan s drugime go-
vorili o svjetlosti koja im se ukazala. I netko spomenu Gospodina, i re-
e, "Ako je on, Gospodin na, patio, koliko li emo onda mi (patiti)?"
Petar odgovori, "On je patio zbog [nas], stoga je nuno da i mi pa-
timo zbog svoje malenkosti." I glas im se javi, govorei, "Mnogo sam
vam puta rekao: neophodno je da patite. Neophodno je da vas dovedu u
sinagoge i pred upravitelje, kako biste patili. No, onaj koji ne pati i ne
139 [...] [...] Oca [...] kako bi mogao [...]."
I apostole obuze [velika] radost, i oni stigoe u Jeruzalem. I otioe
do hrama, i ondje stadoe pouavati o spasenju, u ime Gospodina Isusa
Krista. I cijelo mnotvo izlijeie.
Petar otvori svoja usta, i ree uenicima svojim, "[Je li] nam na Gos-
podin Isus, kada je bio u tijelu, sve pokazao? Jer, on je siao. Brao,
sluajte moj glas." I ispuni ga duh sveti. Ovako je govorio, "Prosvjetitelj
na, Isus, siao je i bio razapet. I nosio je krunu od trnja. I grimiznu je
halju odjenuo. Bio je [razapet] na drvetu, i pokopan u grob. I ustao je iz
mrtvih. Brao, Isusu je strana ta patnja. No, mi smo ti koji su patili zbog
grijeha majke. I zbog ovoga, on je inio sve poput nas. Jer, Gospodin
Isus, Sin neizmjerne slave Oca, tvorac je naeg ivota. Brao moja, ne
pokorimo se onima bez zakona, i hodajmo u 140 [... I] Petar [tad okupi
i druge], i ree, ["O, Gospodine Isuse] Kriste, koji nam daje pokoj, po-
dari nam duh razumijevanja, kako bismo i mi mogli initi uda."
I Petar i ostali apostoli tad [ga] ugledae, i ispunie se svetim du-
hom. I svaki od njih poeo je iscjeljivati. Razioe se kako bi propovi-
jedali rije Gospodina Isusa. Okupili su se, i jedan drugoga pozdravi-
li, "Amen."
Isus se tad pojavi, i ree im, "Mir [svima] vama i svakome tko vjeru-
je u moje ime. Kada otiete, neka s vama bude radost, i milost i mo. I
ne bojte se, jer, ja sam s vama dovijeka."
I apostoli se razioe jedan od drugoga, u etiri rijei, kako bi propo-
vijedali. I pooe, opunomoeni od Isusa, u miru.
MELKISEDEK (IX,7)
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Ovaj je traktat jedini spis u korpusu Nag Hammadi koji spominje, ak imenuje, ta-
janstvenog "sveenika Boga Preuzvienog" kojeg, prema Post 14,18 (usp. Ps 110,4)
susree patrijarh Abraham. Naslov djela djelomino je sauvan na jednome od frag-
menata koji ine prvu stranicu Kodeksa IX. Kodeks je, na nesreu, u vrlo loem sta-
nju. U potpunosti je ouvano samo 19 redaka (od otprilike 745) traktata Melkisedek,
a niti metodom rekonstrukcije na osnovu pretpostavke nije mogue bilo obnoviti vi-
e od 50 posto teksta. Budui da ne postoji drugi primjerak ovoga traktata, ostaje nam
vrlo nesavren prikaz njegova sadraja, tako da to to je ouvano podlijee i vie nego
jednoj interpretaciji. Sve to treba imati na umu prilikom itanja ovoga djela.
U pogledu knjievnog anra, ovaj je traktat otkrivenje, tonije "otkrivenje Melki-
sedekovo", kojeg Melkisedeku navodno dadoe nebeski posrednici, a koje on potom
prenese privilegiranoj nekolicini. itatelj se implicite poziva da sebe promatra kao jed-
noga od privilegiranih, i da sudjeluje u ovim posebnim otkrivenjima.
Traktat se sastoji od tri glavna dijela:
I. 1,1 (?)14,5: Traktat, ini se, poinje Melkisedekovim obraanjem Isusu Kris-
tu, no ubrzo slijedi tree otkrivenje, koje Melkisedeku prenosi nebeski posrednik, ime
kojeg je rekonstruirano kao "Gamaliel" (5,18). Znaajan dio ovoga otkrivenja ini
proroanstvo o poslanju, smrti i uskrsnuu Spasitelja, Isusa Krista, upueno "sveeni-
ku Boga Preuzvienog" (12,10-11; usp. Post 14, 18). Ono takoer sadri i jedan izu-
zetan odlomak u kojem se predvia dolazak docetikih heretika koji e porei tjelesnu
stvarnost Isusova dolaska, smrti i uskrsnua (5,1-11). Sam Melkisedek igra ulogu u
ovome otkrivenju, budui da mu je obeano mjesto visokog sveenika (5,11-17). Pr-
vo otkrivenje zavrava proroanstvom konane pobjede nad smru (14,8-9).
II. 14,15-18,11 (?): Melkisedek nakon toga radosno ustaje i izvodi nekoliko ritu-
alnih inova, iz kojih doznajemo neto o obrednom ivotu zajednice za koju je spis u
cjelini i namijenjen: molitve zahvalnosti, krtenje, primanje sveenikog imena, i pod-
noenje duhovnih rtvi. Ovaj liturgijski odlomak ukljuuje i podui niz invokacija,
koje zapoinju sa frazom "ti si Svet", a koje su upuene pripadnicima nebeskoga svi-
jeta (16,16-18,7; usp. 5,27-6,10). Ono to je ovdje naroito zanimljivo jest da se vei-
na imena ovih boanskih bia - Barbelo, Harmozel, Oroiael, Daveithe, Eleleth, i dru-
ga - pojavljuje u traktatima koji se vezuju uz setijanski gnosticizam, kao npr. u Iva-
novu apokrifu.
III. 18,11(?)27,10: Drugi niz otkrivenja prenosi Melkisedeka u budunost, usre-
dotoujui se opet na raspee i uskrsnue Isusa Krista. Ovaj put, meutim - ako je na-
a rekonstrukcija fragmentarnoga teksta tona - Melkisedeku je dano na znanje da je
Kristova duhovna pobjeda nad neprijateljima ustvari pobjeda samog Melkisedeka!
Ovaj traktat, dakle, nudi cijeli niz zanimljivih pojedinosti, od naroitog interesa po-
vjesniaru religija; onje prava mjeavina idovskih, kranskih i gnostikih predaja. Sam
lik Melkisedeka potvrda je za to: on nije samo drevni "sveenik Boga Preuzvienog"
kojeg poznajemo iz Biblije, ve isto tako i eshatoloki "visoki sveenik" i "sveti ratnik".
Dodatnu svjetlost nam po tom pitanju bacaju neki idovski apokaliptini tekstovi kao,
primjerice, fragmenti o Melkisedeku u Kumranu (11 Qmelch) i 2 (Slavonik) Enoch*.
U ovome je traktatu pojava Melkisedeka na kraju vremena vezana uz ivot Isusa
Krista: njegovo roenje, smrt i uskrsnue. Drugim rijeima, Isus Krist jest Melkise-
dek! Temelje te ideje moemo nai u tumaenju Heb 7,3. Ideja da je Melkisedek "Sin
Boji" (odnosno, istovjetan Isusu Kristu) proirila se, tovie, u nekim ranokran-
skim krugovima, naroito u Egiptu.
Moe li se ita konkretno rei o religijskoj zajednici za ije je potrebe ovaj traktat
napisan? Iza Sv. Epifana, biskupa iz Salamisa na Cipru iz etvrtoga stoljea, ostaje
nam zapis o kranskoj sekti iji su lanovi sami sebe zvali "Melkizedekijanci" (Haer.
55). Usporedba Epifanova zapisa sa Melkisedekom otkriva dovoljno zajednikih ele-
menata, koji upuuju na to da je potonji tekst doista mogao nastati u grupi "melkise-
dekovaca", elemenata kao to su, primjerice, velianje sveenikog poslanja Melki-
sedekovog, te kristologija koja inzistira na Kristovoj istinskoj ljudskosti. (Melkisede-
kovci nisu bili gnostici.)
to je, meutim, sa gnostikim znaajkama koje su jasno prisutne u tekstu? Prim-
jerice, ve spomenuta boanska imena iz gnostike mitologije, potom fragment teo-
gonikog mita (9,1-10), gnostiko tumaenje prie o Raju (9,28-10,11), te spominja-
nje "djece Setove" (5,20). Jedno od moguih objanjenja jest da je ranija verzija tek-
sta prola gnostiku redakturu: posljednji je redaktor bio gnostik koji je Melkisedeka-
-Krista poistovjetio sa gnostikim spasiteljem Setom, i koji je odgovoran za uvrtava-
nje svih tih gnostikih elemenata u tekst. Konani oblik Melkisedeka proizvod je, dak-
le, setijanskog gnosticizma. Mogua su, naravno, i neka druga objanjenja.
Traktat Melkisedek izvorno je napisan na grkom, po svoj prilici u Egiptu. Datum na-
stanka je vjerojatno tree stoljee, no mogue je da je djelo nastalo i ranije (ili kasnije).
MELKISEDEK
IX 1, 1-27, 10
Melkisedek
Isus Krist, Sin [Boji...] iz [...] eona, kako bih [prenio] svim eonima,
i [kako bih] u svakome od eona [iznio] prirodu eona, kakva ona jest, i
* Ovaj rukopis poznat kao 2 Enoch (ili: Henok) otkriven je 1886. u arhivima beogradske
Narodne biblioteke, a otkrio gaje profesor Sokolov. 2 Enoch obino se naziva "Slavonik Enoch"
(vidi: http://yourgoingtohell.com/enoch.html.)
kako bih odjenuo prijateljstvo i dobrotu kao ruho, o brate [...] i [...] nji-
hov kraj [...]. I on e [im otkriti] istinu [...] u [...] izreci (izrekama) [... 2
isprva] u parabolama [i zagonetkama ...] ih objaviti. Smrt e [zadrhta-
ti] i razgnjeviti se, i ne samo ona, ve i [sudruzi] njezini, arhonti koji
gospodare svijetom, [i] kraljevi i vladari, enski bogovi i muki bogo-
vi, zajedno sa arhanelima. I [...] svi oni [...] vladari svijeta [...] svi oni,
i svi [...], i svi [...].
I rei e [... o] njemu, i o [...] i [...] oni e [...] skrivena [otajstva...] 3
iz [...] Sveukupnosti. Oni e [...] ovo, [odvjetnici] e ga brzo [pokopa-
ti]. I nazvat e ga "ovjekom bezbonim, [okaljanim], koji gazi zakon".
I [treega] dana on [e ustati iz] mrtvih [...4 svetim uenicima. I] Spa-
sitelj [e im otkriti svijet] koji daje ivot [Sveukupnosti].
[No], oni koji su na nebesima izrekoe [mnoge] rijei, zajedno s oni-
ma na zemlji [i onima] ispod zemlje. [...]. 5
[to] e se dogoditi u njegovo ime. Rei e o njemu, [tovie], da je
neroen, iako je bio roen, (da) ne jede, iako jede, (da) ne pije, iako pi-
je, (da) je neobrezan, iako bje obrezan, (da) je bestjelesan, iako je bio
doao u tijelu, (da) nije patio, <iako> je patio, (da) nije ustao iz mrtvih,
<iako> je iz mrtvih ustao.
[No], [istinu] e govoriti sva [plemena i] svi [narodi] koji primaju
od [tebe], o [Melkisedek], Sveti, [Visoki Sveenice], savrenu nadu,
[i] [darove] ivota. [Ja sam Gamaliel] koji je [poslan] [...] zboru Setove
[djece], koji su iznad [tisua] tisua, i [mirijada] mirijadi eona [...] su-
tina [eona a] ba [...] aiai ababa. O boanski [...] [... prirode... o Majko]
eona, [Barbelo, o prvo]roeni od eona, 6 velianstveni Doxomedone,
Dom[...] o uzvieni, Isuse Kriste, o glavni zapovjednici svih svjetlosti,
vi [sile] Armozele, Oroiaele, Daveithe, Elelethe, i ti, ovjee od svjet-
losti, besmrtni Eonu Pigeradamase, i ti, dobri boe dobrostivih svjeto-
va, Mirocheirothetou, kroz Isusa Krista, Sina Bojeg. To je onaj kojeg
navjeujem, utoliko to je [posjetio Onoga koji] uistinu postoji, [me-
u onima koji] postoje [...] ne [postoji], Abel Baruch - [kako] bi ti [bilo
dano] znanje [o istini...] da je on [od] rase Visokog Sveenika, [koji je]
iznad [tisua od tisua], i [mirijada] mirijadi eona. Zli [duhovi] ne zna-
ju niti za njega, niti za svoju (vlastitu) propast. I ne samo (to, ve) sam
doao i zato da vam [otkrijem] istinu [koja je] meu [braom]. Sebe je
on ukljuio [meu] ive, [ponudivi rtvu] skupa sa tvojim [potomci-
ma]. I u [rtvu] ih je on [ponudio] Svekolikosti. [Jer, nije] stoka [to] to
e ponuditi [za grijehe] 7 nevjernitva, [i za] neukost, [i sva] zla [djela]
koja e [uiniti...]. I oni [ne] doseu Oca Svekolikosti [...] vjeru [...] da
prime [krtenje...] vodama [...]. 8 Jer, [vode] koje su iznad [...] koji pri-
maju krtenje [...]. Ve primite [to krtenje koje je] s vodama koje [...]
dok on dolazi [...krtenje], dok oni [...] mole za [potomstvo] 9 arhona-
ta i [svih] anela, skupa sa sjemenom <koje> je izniklo [iz Oca] Sve-
kolikosti [...] cijele [...] iz [...] stvoreni su [bogovi, i aneli], i ljudi [...]
iz [sjemena] svih [priroda], onih na [nebesima i] onih na zemlji, i [onih]
ispod [zemlje...] prirode enskih [...] meu onima koji su u [...] sputani
bijahu s [...]. [No to] [nije] istinski Adam, 10 [niti] je to istinska Eva.
[Jer, kada su jeli] sa drveta [znanja], oni su porazili [Kerubina] i Se-
rafina [plamenim maem]. Oni [...] koja bijae Adamova [...] vlada-
ri svijeta i [...] ih iz [...] nakon to iznjedrie [...] potomstvo arhonata i
[njihove ovozemaljske posjede], koji pripadaju [...] svjetlost [...]. I en-
ski i [muki], oni koji postoje sa [... skrivenim] od svake prirode, [i oni
e se odrei] arhonata [... 11 koji] primaju od njega [...]. Jer, [oni] su
vrijedni [...besmrtnoga], i [velikog...] i [velikog] [...i] velikog [...] sino-
vi [ovjeji... uenici... slika] i [...] iz [svjetlosti ...] koja je sveta. Jer,
[...] od [poetka ...] sjeme [...]. 12
No, neu govoriti [...] jer mi [smo braa koja] su dola iz ivoga [...].
Oni e [...] na [...] Adamovi [...Abel], Enoh, [Noa ... ti], Melkisedek,
[Sveenice] Boga [Preuzvienog ...] oni koji [...] ene [...].
[...] 13 ta dvojica koja su izabrana nee ni [u] jednome trenutku, [ni]
na kojemu mjestu biti osueni, gdje god da su roeni, niti [od strane]
neprijatelja svojih, niti od prijatelja svojih, [niti od stranaca], niti od
[svojih] roenih, (niti) od [bezbonih], niti od bogobojaznih. [Sve e]
neprijateljske prirode [...] njih, bilo [onih koji] su oitovani, bilo onih
[koji] nisu [oitovani], skupa sa onima [koji prebivaju] na nebesima, i
onima koji su [na] zemlji i onima koji su ispod zemlje. Oni e pokrenu-
ti [rat...] svakoga. Jer, [...] bilo u [...] mnogi [...]. I ovi na [...] svatko e
[...]. Ovi e [...] sa svakim udarcem [...] 14 slabosti. I ovi e biti zatoe-
ni u druge oblike, [i] kanjeni. [Ove] e Spasitelj [uzeti, i] oni e sve na-
dii, [ne] ustima svojim ili rijeima, ve pomou [...] to e za njih biti
[uinjeno. On e] unititi Smrt.
[Rijei ove] za koje dobih ukaz da otkrijem, i ti otkrij, [kao to sam
to i ja (uinio)]. No, ono to je skriveno, nikome ne otkrivaj, osim ako
ti [ne bude otkriveno] da (tako uini)."
I [smjesta se] uzdignuh, [ja, Melkisedek], i poeh [...] Boga [...] da
mi prilii [radovati se ...] dok on [djeluje ...] ivi [...rekoh], "Ja [... i ja]
neu odustati, od [sada pa dovijeka], o Oe [Svekolikosti, jer] ti si se
nada mnom smilovao, i 15 [ti si poslao] anela svjetlosti [...] iz svojih
[eona... da] otkrije [...] kada je on doao, on je [uinio] [da ja ustanem]
iz neznanja i (iz) oploivanja smrti u ivot. Jer, ja imam ime, ja sam
Melkisedek, Sveenik [Boga] Preuzvienog; ja [znam] da sam ja taj ko-
ji je uistinu [nalik] istinskome Visokome Sveeniku Boga Preuzvienog,
i [...] svijeta. Jer, nije mala [stvar koju] Bog [...] sa[...] dok [...]. I [... an-
eli koji prebivaju na] zemlji [...] [rtva] je [...] koju Smrt zavara. I ka-
da je [umro], ona ih je sputala prirodama koje ih [vode na krivi put]. Pa
ipak, on je ponudio 16 rtvu [...] stoku [...] dao ih [Smrti, i anelima], i
[...] demonima [...] ivu rtvu [...] ponudio sam sebe tebi kao rtvu, za-
jedno sa onima koji su moji, samo tebi, (o) Oe Svekolikosti, i one ko-
je voli, koji su iz tebe potekli, tebe koji si svet (i) [iv]. I <u skladu>
sa [savrenim] zakonima, svoje u ime izrei kad primim krtenje, [sa-
da] (i) dovijeka, (kao ime) meu ivima (i) sveta [imena], i (sad) u [vo-
dama], amen.
[Ti si Svet], [ti] si Svet, ti si Svet, o [Oe Svekolikosti], koji uistinu
postoji [...] ne postoji, [Abel Baruch ...] za sve vijeke vjekova, [amen].
[Ti] si Svet, [ti si Svet, ti] si Svet [...] pred [... za sve vijeke] vjekova,
[amen]. [Ti] si Sveta, [ti] si Sveta, [ti si Sveta, Majko] eon(a), Barbelo,
za sve vijeke vjekova, [amen. Ti si Svet], ti si Svet, ti si Svet, [Prvo]-ro-
eni od eona, Doxomedone. [... 17 za sve vijeke] vjekova, amen. [Ti si
Svet, ti si Svet], ti si Svet. [... za sve vijeke vjekova], amen. [Ti si Svet,
ti si Svet], ti si Svet. [...] [prvi] eonu, [Harmozele, za] sve vijeke vjeko-
va, [amen. Ti si Svet], Ti si Svet, [ti si Svet], glavaru, svjetlosti [eona],
Oriaele, za [sve vijeke vjekova], amen. Ti si Svet, [ti si Svet, ti si Svet],
glavaru [eona], ovjee svjetlosti, [Daveithe], za sve vijeke [vjekova,
amen]. Ti si Svet, [ti si Svet, ti si Svet, glavaru najvei Elelethe,...] eo-
na [... za sve vijeke vjekova], amen. [Ti si Svet], [ti] si Svet, Ti si Svet,
dobri [boe] 18 [dobrostivih] rijei,... Mirocheirothetou, za] sve vijeke
vjekova, [amen]. Ti [si Svet, ti si Svet, ti si Svet], glavaru Svekolikosti,
Isuse Kriste, [za sve vijeke vjekova], amen.
[...]. Blaeni [...] ispovijed, [i...] ispovijeda ga [...] sada [...] tada on
postaje [...] strah [i...] strah i [...] nemir [...] okruuje [ih...] na mjestu
[koje sadrava] beskrajnu tamu [u sebi, i] mnoge [...] pojavljuju [...] on-
dje [... pojavljuju ...]. 19 I [...] bijahu ogrnuti [...] sve i [...] nemirima.
Oni dadoe [...] rijei njihove [...] i rekoe mi, [... Melkisedek, Svee-
nice] Boga [Preuzvienog ... oni] progovorie kao da [... njihovih] usta
[...] u Svekolikost [...] na krivi put [...] 20 s njegovim [...] tovanjem
[i...] vjerom [i...] molitvama njegovim. I [...] oni koji [su njegovi...] pr-
vo [...]. Oni nisu marili da je [sveenika sluba] koju obavlja, [koja]
je od [... u] savjetima [...] Sotone [...] rtva [...] nauci njegovi [...] ovo-
ga eona [... koji] postoji [u...] vodi [na stranputicu ...] 21 i neki [...] dao
ih [... i] trinaest [...] 22 bacio [ga ... kako bi] mogao [... jer] smjesta [...
pomou ... na tlu]. [... (str. 23 nedostaje gotovo u potpunosti) 24 koji je
iznad ...] 25 mene. I [...] vi ste udarili na me, i bacili me, [...] truplo. I
[na kri ste me pribili], od tree ure [na veer Sabata], do [devete ure]. I
nakon [svega ovog ja ustadoh] iz [mrtvih ...], izaoh iz [...] u mene. [...]
moje oi [vidjee ... nisu] nikoga pronale [...] 26 [me] pozdravi [...]. I
rekoe mi, "Budi [jak, Melkisedek], uzvieni [Visoki sveenice] Boga
[Preuzvienog, jer arhonti], koji [su neprijatelji] tvoji, prouzroie rat; ti
si ih [nadvladao, i] oni nisu nadvladali tobom], izdrao si, i unitio ne-
prijatelje svoje [...] njihovih [...] poivat e, u bilo kojem [...] koje je i-
vo (i) sveto [... oni koji] su se digli protiv njega u [...] tijelu.
[... 27 sa] rtvama] inei ono to je dobro, postom postei.
Ova otkrivenja ne otkrij nikome tko je u tijelu, budui da su ona bes-
tjelesna, osim ako ti ne bude otkriveno (da tako uini)."
I kako su braa koja pripadaju narataju ivota ovo izrekla, bijahu
uznesena (do onih predjela koji su) iznad svih nebesa. Amen.
MISAO NOREJE (IX,2)
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Sastavljen od svega 52 retka, ovaj je traktat jedan od najkraih u korpusu tekstova
iz Nag Hammadija. Stranice rukopisa u kojemu je naen oteene su, no ono to je od
teksta ostalo sauvano omoguilo je rekonstrukciju cijeloga traktata. Koptski je tekst,
meutim, na mjestima vidno iskvaren, i na pojedinim je mjestima (oznaenima u pri-
jevodu iljatim zagradama) bilo neophodno vriti ispravke.
Traktat u rukopisu nema naslova. Naslov koji mu je ovdje pridodan fraza je izvu-
ena iz samoga teksta koja se javlja na kraju traktata (29,3). Njemaki znanstveni-
ci koriste alternativni naslov: "Oda Noreji", koji definira knjievni anr ovoga spi-
sa: oda ili himna.
Himnike znaajke koje nalazimo u tekstu ukljuuju parallelismus membrorum,
ponavljanje, i uravnoteenu strukturu, obje karakteristine za semitsku poeziju. No-
reja, meutim, ne zadovoljava zahtjeve grke poezije, jer u izvornome grkom tek-
stu, ija je koptska verzija ovdje prevedena, ne nalazimo nikakve tragove tradicional-
ne grke metrike.
Traktat se moe podijeliti u etiri dijela:
I. 2,11-20: Traktat poinje invokacijom boanske trijade koju sainjavaju Otac,
Majka i Sin, osnovne prvotne trijade koju nalazimo u setijanskome gnosticizmu. Ne-
shvatljivi Otac prvotni je Um, ovdje takoer nazvan i Adamas (28,30; 27,26), ija je
Misao (ennoia) prvotna duhovna Majka. Njihov je sin Um (nous), koji se takoer na-
ziva Logos (27,18) i Autogen (28,6).
II. 27,21-28,12: Invokacija se jasno pripisuje Noreji: "Noreja bijae ta koja [ih je
zazvala]" (27,21-22). Njezin vapaj za odrjeenjem rezultira njezinim obnavljanjem u
boanskome svijetu, njezinom istinskom mjestu (=Pleromi), 27,23; 28,22).
III. 28,12-23: Prebivajui u pleromi, Noreja takoer ima spasiteljsku ulogu u ire-
nju "rijei ivota" (28,13-14).
IV. 28,24-29,5: Norejin vlastiti spas potpomognut je zauzimanjem "etiri sveta
pomagaa" (28,27-28), likova kojajasno prepoznajemo kao etiri "svjetla" iz setijan-
skog gnosticizma: Harmozela, Oroiaela, Daveithe i Eleletha (usp. npr. Melkisedek IX
6,3-5). Njezina "misao" (29,3) gnoza je koja svom njezinom duhovnom potomstvu
donosi konani povratak boanstvu. Noreja, stoga, spaavajui druge, spaava sebe.
Iz svega to je reeno, nema dvojbe da je Noreja gnostiki tekst u punom tehni-
kom znaenju tog pojma. Njega se opravdano prikljuilo meu one gnostike teksto-
ve koji se klasificiraju kao setijanski, u smislu da dijele bitne znaajke zatajnog gnos-
tikog sustava koji je prigodno oznaen kao setijanski. (Hans-Martin Schenke glavni
je zagovara ovakve klasifikacije, koja se odnosi na sljedee tekstove iz korpusa Nag
Hammadi: Ivanov apokrif, Hipostaza Arhonata, Evanelje po Egipanima, Otkrive-
nje po Adamu, Tri Setove stele, Zostrijan, Misao Noreje, Marsanes, Alogen i Trimor-
fna Protenoja) Setijanski sustav ukljuuje sljedee kljune elemente: 1) gnostiku
trijadu Oca, Majke i Sina; 2) etiri "svjetla" koja su podreena Sinu; i 3) lik Seta i/ili
njegovog enskog pandana, Noreje. Sve te elemente nai emo u ovome traktatu.
U tekstu ne postoje nikakve jasne indikacije kranskog utjecaja, a idovski utje-
caj koji nalazimo pripada ranijim formulacijama setijanskog sustava koje se u njemu
reflektiraju.
Najzanimljivija znaajka Noreje spasiteljski je lik koji se u njoj pojavljuje, sama
Noreja. Taj se lik javlja u mnogim djelima gnostike knjievnosti, setijanske i neseti-
janske, dok pisanje njezinog imena u znatnoj mjeri varira: Noreja, Orea, Noraia, Ora-
ia, Horaia, Nora, Noria, Nuraita, Nhuraita. U toj je knjievnosti ona predstavljena kao
ki Adama i Eve, sestra-ena Setova, ili kao ena Noe ili ema. Ponekad se prikazu-
je i kao rtva silovanja od strane zlih arhonata, kao u Hipostazi Arhonata (II,4), tek-
stu koji je u bliskoj vezi sa Norejom. Komparativna analiza gnostikih tekstova, sku-
pa sa odreenim predajama iz idovske hagade koje govore o kajinitskoj eni Naa-
mah (usp. Post 4, 22), pokazuju da je Noreja gnostiki derivat lika Naamah. U grko-
me se jeziku njezino ime izvorno pisalo Horaia, to je semantiki ekvivalent idov-
skoga Na 'amah ("ugodna, ljupka").
Noreja je, dakle, u ranijim idovskim predajama figurirala kao nestana djevojka,
Naamah, koja ljubuje sa palim "sinovima Bojim" (Post 6, 2). U Hipostazi Arhona-
ta dobivamo potpuno drukiju sliku Noreje, koja je ondje predstavljena kao neokalja-
na djevica i duhovni pomaga (gnostikome) ovjeanstvu (II 91,34-92,2; usp. Post
2, 18). Takvom je Noreja prikazana i u ovome traktatu. Iz Noreje je, tovie, potpuno
izostavljen spasiteljski lik Seta; Noreja je ta kojaje gnostiki "spaeni spasitelj". Kao
takvu, moemo je smatrati simbolikim ekvivalentom Sofiji ("mudrosti"), kao i sim-
bolom gnostike due kojoj je potrebno iskupljenje i povratak boanstvu.
Nemogue je sa potpunom sigurnou odrediti mjesto porijekla ovoga traktata, no
vjerojatno je rije o Siriji ili Egiptu. Vjerojatan datum nastanka kasno je drugo ili rano
tree stoljee. Autor djela ostaje nepoznat, no Noreja pripada onim traktatima iz zbir-
ke Nag Hammadi za koje postoji mogunost da je gnostiki autor ustvari bila ena.
MISAO NOREJE
IX 27, 11-29,5
Oe Svekolikost!, [Enojo] Svjetlosti [koja prebiva u visinama iznad
donjih (predjela), Svjetlosti koja prebiva [u] visinama, Glasu Istine,
estiti Nouse, nedohvatljivi Logose, [neizrecivi] Glasu, [neshvatljivi]
Oe!
Noreja bijae ta koja [ih je zazvala], i oni su je [uli], (i) primili na
njezino mjesto zanavijek. Podarie joj ga u Ocu Nousa, Adamasu, kao
i glas Svetih, 28 kako bi poinula u neizrecivoj Epinoji, i kako bi bati-
nila prvi um koji <bijae> primila, i kako bi otpoinula u boanskome
Autogenu, i kako bi (i) ona samu sebe mogla stvarati, kao to je i nasli-
jedila [ivoga] Logosa, i kako bi bila zdruena sa svim Neiezivima, i
[besjedila] sa umom Oca.
I [ona poe] besjediti rijei [ivota], i osta u [prisustvu] Uzvienoga,
[posjedujui ono] to je primila prije nego je svijet nastao. [Ona ima]
[veliki um] Nevidljivoga, [i ona asti] slavom Oca <svoga>, [i] prebiva
u onima koji [...] unutar Plerome, i ona vidi Plerome.
Doi e dan kada e [vidjeti] Pleromu, i nee vie biti u nedostatku,
jer ima etiri sveta pomagaa koji se za nju zauzimaju kod Oca Sveko-
likost!, Adamasa. On je taj 29 koji je u svakome od Adama, posjedujui
misao Noreje koja besjedi o dvama imenima koja ine jedno ime.
SVJEDOANSTVO ISTINE (IX,3)
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Zbog fragmentarnosti samoga rukopisa ovaj je traktat, naalost, loe ouvan. Izgub-
ljena je gotovo polovica teksta, no iz onoga to je ouvano ipakje bilo mogue rekon-
struirati dovoljno za relativno dobar uvid u sadraj traktata.
Mogue je daje naslov djela izvorno stajao na kraju traktata (kao to je sluaj i sa
jo dvadeset i jednim tekstom iz korpusa Nag Hammadi); ako je tomu tako, tada je on
bio dio posljednjeg folia u kodeksu, koji je danas izgubljen (str. 75-76). Naslov koji
je danas u opoj uporabi odredili su urednici, na temelju samog sadraja djela ("rije
istine", 31,8; "istinsko svjedoanstvo", 45,1), i on podcrtava autorovu glavnu namje-
ru; uspostavu "istinske" vjere i religijske prakse, uz istovremeno raskrinkavanje lai
"krivo vjernih" protivnika.
I doista, jedna je od najzanimljivijih znaajki ovoga traktata to konano upozna-
jemo i drugu stranu u teolokim prepirkama, za koje smo ve znali iz djela hereziolo-
ga eklezijasta. Autor je kransko-gnostiki polemiar, strogog enkratitskog pogleda
na svijet i ivot. Kao najvee svoje protivnike on doivljava katolike krane-ekle-
zijaste. Iznenauje, meutim, da autorove polemike otrine nisu poteeni niti nje-
govi gnostiki sudruzi, oni, naime, iji se nain ivota i obredna praksa razlikuju od
njegove vlastite.
Traktat se sastoji od dva glavna dijela. Prvi dio ini homilija o istini nasuprot la-
nosti, koja je upravljena kransko-gnostikoj zajednici (29,6-15,6), a ija je svrha
osnaiti uvjerenja autorovih sudruga gnostika, i upozoriti ih na zablude suparnike
(katolike) kranske zajednice. Drugi dio (45,6 - do kraja) sainjavaju razliiti doda-
ci, ukljuujui i pomnije razrade tema spomenutih u gore navedenoj homiliji. U ovo-
me se dijelu javlja i polemika protiv drugih gnostika.
I. Homilija poinje uvodom u kojem se autor obraa onima obdarenima duhov-
nim sluhom. Potom slijedi napad na Zakon, koji je za autora teksta saet u zapovi-
jedi o razmnoavanju. Polemika nastavlja napadima na one koji prigrljuju mueni-
tvo u uvjerenju da e postii "tjelesno uskrsnue" (31,22-38,27). Spolno "okaljanje"
(39,5), odnosno brak i prokreacija, energino se kritizira (38,27-41,4), pri emu se
Isusovo roenje od djevice koristi kao znak da bi krani trebali voditi kreposni i-
vot (40,5-7). Vrhunac je homilije opis ivota arhetipskog gnostika: njegovo odrica-
nje od svijeta, i ulazak u kraljevstvo vjenosti (41,4-44,30). Sveani zavretak sai-
ma "istinsko svjedoanstvo": samospoznaja je znanje o Bogu i ona vodi ka "kruni ko-
ja ne blijedi" (44,30-45,6).
II. Dodaci su se nalazili u dijelu Kodeksa IX koji je pretrpio znatna oteenja, pri
emu je dosta tekstova izgubljeno. Bez obzira na to, jasno je da se polemiki ton izra-
en u homiliji sastoji od gnostikog midraa o zmiji iz Postanka 3 (45,23-19,10). On
pripovijeda priu o Raju, i to na nain da je zmija prikazana kao objaviteljica ivo-
ta i znanja, a Bog (Stvoritelj) kao zao i neuk demon. Graa je vjerojatno utemeljena
na ranijem izvoru, a autor Svjedoanstva istine dodao je nekoliko urednikih zahvata,
ukljuujui i alegorijsko tumaenje zmije kao simbola za Krista (49,7).
Drugi zanimljivi dio djela, naalost u vrlo fragmentarnom stanju, sastoji se od po-
lemika protiv uenja nekih drugih gnostika, na primjer Valentina (56,2-5), Bazilida i
njegova sina Izidora (57,6-8), te simonita (58,2-3). Pretpostavlja se da je autor Svje-
doanstva istine doivljavao te uitelje i zajednice heretikima na osnovu njihove eti-
ke i obrednih praksi. Valentinitima se, primjerice, kritika upuuje zbog njihova kori-
tenja sakramenta krtenja (55,7-9); krtenje vodom se u Svjedoanstvu istine opeto-
vano osuuje (66,7-24; usp. 30,18-30). Simonite se, pak, kritizira zbog enidbe i ra-
anja djece (58,2-4), to se odnosi i na sljedbenike Valentina i Bazilida.
Ukratko, ovaj je traktat od poetka do kraja ispunjen polemikama uitelja koji je
iskreno vjerovao daje njegova verzija kranske vjere i prakse jedina istinska, pam-
fletiara ija je mrnja spram "hereze" gotovo istovjetna onoj Ireneja, Hipolita ili Ter-
tulijana. Njega, ustvari, moemo smatrati zrcalnim odrazom velikih hereziologa Crk-
ve, pravim predstavnikom druge strane.
Tko je bio taj ovjek? Po onome to doznajemo iz samoga traktata, on je vjerojat-
no bio iz Aleksandrije, i na njegovo su gnostiko kranstvo uvelike utjecale razne
aleksandrijske gnostike tradicije, posebice valentinizam. On je, meutim, odbacio
odreene znaajke valentinske doktrine i prakse. U zapisima Klementa iz Aleksan-
drije pronalazimo opis gnostikog uitelja koji odgovara opisu autora ovoga djela:
njegovo ime je Julius Cassianus. Taj je ovjek "otiao iz Valentinove kole" (Strom.
III,93) i prigrlio strogi enkratizam, osuujui brak i spolni odnos. Od svih heretika i-
ja su nam imena znana iz antikih izvora, Julius Cassianus je najizgledniji kandidat za
autorstvo Svjedoanstva istine.
ak i u sluaju da Julius Cassianus nije njegov autor, gotovo je sigurno da je djelo
nastalo u Aleksandriji, potkraj drugog ili poetkom treeg stoljea.
SVJEDOANSTVO ISTINE
IX 29, 6-74, 30
Govorit u onima koji znaju da ne sluaju svojim tjelesnim uima,
ve uima svoga uma. Mnogi su traili istinu i nisu je mogli nai; jer,
bijahu proeti starim duhom farizeja i pisara Zakona. To je proimanje
grena udnja anela, demona i zvijezda. to se samih farizeja i pisara
tie, oni pripadaju arhontima, koji [nad njima] imaju vlast.
Nitko tko je pod Zakonom nee moi pogledati u istinu, jer nee mo-
i sluiti dva gospodara. Jer, jasno je da je Zakon okaljan; 30 no, ne-
okaljanost pripada svjetlosti. Zakon nalae svakomu da uzme mua ili
enu, da raa i da se mnoi poput pijeska na dnu mora. No strast, koja
je njima uitak, sputava due onih koji su roeni na ovome mjestu, one
koji skrnave i one koji su oskvrnuti, kako bi Zakon kroz njih bio ispu-
njen. I oni pokazuju da pomau svijetu; oni se [okreu] od svjetla, oni,
koji ne mogu [proi kraj] arhonta [tame] dok ne plate i zadnji [novi].
No, Sin ovjeji [doao] je iz Nepropadljivosti, i okaljanje mu [bija-
e] strano. Doao je [na] ovaj svijet rijekom Jordan, i tok Jordana smje-
sta se [okrenuo]. I Ivan je bio svjedokom Isusova [silaska]. Jer, on bi-
jae taj koji vidje [mo] koja je sila na rijeku Jordan; i on je znao da je
doao kraj vladavini tjelesnog razmnoavanja. Rijeka Jordan mo je ti-
jela, to jest, outa 31 ugode. Voda Jordana udnja je za tjelesnim spaja-
njem. Ivan je arhont utrobe.
A Sin ovjeji ovo nam otkriva: prilii vam da prihvatite rije isti-
ne. Onaj tko je savreno prihvati -. No, onome tko je [u] neznanju, te-
ko je umanjiti djela [tame] koja je poinio. Oni koji su [spoznali] Ne-
propadljivost, [meutim], mogli su se oduprijeti [strastima...] Rekoh
vam, "Ne gradite [niti] se okupljajte na [mjestu] razbojnika, ve raaj-
te plodove Ocu."
Nerazboriti - mislei [u] svojim srcima [da] ako priznaju, "Mi smo
krani", samo rjeju (a ne) i svojom moi, kada se predaju neukosti,
ljudskoj smrti, ne znajui gdje idu, 32 niti tko je Krist, mislei da e iv-
jeti, kada su (uistinu) u bludnji - oni hrle ka kraljevstvima i vladarima.
Oni svravaju u njihovim kandama zbog neukosti koja je u njima. Jer,
(kad) bi samo rijei koje nose svjedoanstvo bile dovoljne za spasenje,
cijeli bi svijet to proao [i] bio spaen. [No, na ovaj su nain oni privuk-
li] bludnju k sebi. [... oni] ne [znaju] da e same sebe [unititi]. Kada bi
[Otac] poelio [ljudsku rtvu, on bi bio [tat].
Sin [ovjeji] ogrnuo se njihovim prvoroenima; on je siao u Had i
uinio mnoga vrijedna djela. Mrtve koji ondje bijahu, on je uskrsnuo; i
vladari svijeta i tame postadoe zavidni, 33 jer nisu u njemu mogli pro-
nai grijeha. No, on je isto tako iskorijenio njihova djela medu ljudima,
kako bi hromi, slijepi, oduzeti, nijemi (i) demonima opsjednuti primi-
li svoje ozdravljenje. I on je hodao po vodama mora. Iz ovog je razlo-
ga on [unitio] svoje tijelo iz [...] koje je [...]. I [postao je...] spasenje [...
njegova smrt... svima ...] koliko ih je [tek mnogo! Oni su] slijepi [vo-
dii, poput uenika]. Oni se ukrcae [na brod, (i), na oko trideset stadi-
ja [vidjee Isusa kako hoda] po [moru. Ovi] su [isprazni] muenici, bu-
dui da svjedoe samo sebi samima. A ipak, oni su bolesni, i nisu se u
stanju 34 uzdignuti.
No, kada se "usavre" (muenikom) smru, ovo je misao koja im se
javlja u umu: "Ako se prepustimo smrti u ime Imena, bit emo spae-
ni." To se ne rjeava na taj nain. I posredstvom lutajuih zvijezda oni
tvrde da su "usavrili" svoj [jalov] "put", i [...] kau, [...]. No ovi [...]
oni su [se predali...]. I oni nalikuju [...] njih. Oni ne posjeduju rije ko-
ja da je [ivot].
[I] neki kau, "Posljednjega dana svakako [emo] ustati 35 [u] uskrs-
nuu." No, oni ne [znaju to] govore, jer posljednji je dan [kada] oni
koji pripadaju Kristu [...] zemlju koja je [...]. Kada se [vrijeme] primak-
lo svome kraju, on je unitio [njihovog arhonta tame ...] dua (due)
[... on je stajao ...] oni upitae [ime su to bili] sputani, [i kako bi se]
mogli [toga osloboditi]. I [dooe do toga da su] sami sebe [spoznali],
[to jesu], ili tonije, gdje su [sada], i kakvo je to [mjesto 36 u] kojemu
e otpoinuti od vlastitog bezumlja, [i doi] u znanje. [Ove] e Krist
uznijeti do [visina], budui da su se [odrekli] nerazboritosti, (i budui)
da su napredovali do znanja. A oni koji [posjeduju znanje ...] velikom
[... uskrsnuu ...on je] spoznao [Sina ovjejeg], odnosno, [on je] spo-
znao [sebe. I to] je savreni ivot, [da] ovjek [sebe] spozna putem Sve-
kolikost!.
[Ne] oekujte, stoga, tjelesno uskrsnue, 37 koje [je] unitenje, [i
ono (tijelo) nije svueno sa onih koji] grijee [oekujui] [uskrsnue]
koje je prazno. [Oni] ne [znaju] mo [Boga], niti [razumiju tumaenje]
svetih spisa, [zbog svoje vlastite] neodlunosti. [Otajstvo] o kojem je
[Sin ovjeji besjedio ...] kako bi [...] unitio [...] ovjeka koji [... knji-
gu] koja je napisana [...] jer [oni] su [...blagoslovljeni ...] u [njima, i
oni] obitavaju pred [Bogom pod jarmom svjetlosti. Oni koji ne] posje-
duju [rije koja daje ivot] u svojim [srcima, umrijet e]; i u misli [svo-
joj] oni su se oitovali [Sinu] ovjejem, u skladu sa [svojim] djelima i
svojom [bludnjom ...] 38 ove vrsti. Oni [...] budui da on razdvaja [...] i
oni [ne] razumiju [da Sin] ovjeji dolazi iz njega.
No [kada su doli do] [...] rtvu, oni umiru [na] ljudski [nain], i
[predaju] se [...] smrt [...] oni koji [...] njih je mnogo [...] svaki [...] iskriv-
ljuje [...] dobiva [...svome] umu. [Oni koji ga primaju] u [estitosti], i
[moi], i svim svojim znanjem, [oni su koje] e on uznijeti [do] visina,
u [ivot] vjeni.
[No], nad one koji [ga] primaju u [neznanju], nad [njima] e zado-
voljstva 39 koja su okaljana nadvladati. Takvi su ljudi obiavali [govo-
riti], "Bog je stvorio [udove] da ih koristimo, da [rastemo] u okaljanju,
kako [bismo] uivali." I oni ine da [Bog] sudjeluje s njima [u] djelima
ove [vrste; i] oni [ne] stoje postojano [na] zemlji. [Takvi nee ni dotak-
nuti] nebo, [ve ...] mjesto e [...] etiri [...] koja ne gasne [... rije ...] na
[rijeci Jordan] kada je doao [do Ivana], kada [bijae krten]. Duh [Sve-
ti] [saao] je k njemu [kao] golubica [...] osim nas samih da je [bio] ro-
en od djevice, [i] da je doao u tijelu; on [... 40] primivi mo. [Jesmo]
li i mi roeni iz djevianskoga stanja [ili] zaeti od rijei? Mi smo, bo-
lje reeno] ponovo [roeni] iz [rijei]. Ojaajmo, stoga, [sami sebe] kao
kreposnici u [...].
Muki prebivaju [...] djevice pomou [...] u rijei [...]. No, rije [...] i
duh [...] jest Otac [...] za ovjeka [... poput Izaije, koji je pilom prepiljen
(i)] postao dvoje. [Tako isto i Sin ovjeji dijeli] nas [pomou rijei]
kria. Ona [odvaja dan od] noi i [svjetlost od] tame i propadljivo [od]
nepropadljivoga, i ona [odvaja] muke od enskih. No, Izaija je vrsta 41
tijela. Pila je rije Sina ovjejeg, koja nas odvaja od bludnje anela.
Nitko ne poznaje Boga istine, ve jedino onaj koji napusti sve to je
od ovoga svijeta, (i), dotaknuvi skute svoga ruha, odrekne se cijeloga
svijeta. Takav sebe postavlja kao [mo]; on je, na svaki [nain], nadvla-
dao u sebi udnju. On je [...] i okrenuo se njemu [...] ispitavi isto ta-
ko [...] postajui [...] um. I [on... iz] njegove due [...] [...] on posjedu-
je [...] na koji nain [...] tijelo koje [...] na koji nain [...] iz njeg, i koli-
ko [moi on posjeduje]? I tko je taj koji ga je sputao? I tko je taj koji e
ga osloboditi? I to je svjetlost? I to je tama? I tko je taj koji je stvorio
[zemlju]? I tko je Bog? [I tko] 42 su aneli? I to je dua? I to je duh?
I gdje je glas? I tko je taj koji besjedi? I tko je taj koji uje? Tko je taj
koji bol zadaje? I tko je taj koji pati? I tko je taj koji je zaeo propadlji-
vo tijelo? I to je to vlast? I zbog ega su neki hromi, neki [slijepi], ne-
ki [...], neki [...], neki bogati, [a] neki siromani? I zbog ega su [neki
bespomoni, neki] razbojnici? [...] on, imajui [...] dok je ponovo [...]
borei se protiv [misli] arhonata, i sila i demona, ne doputajui im da
odahnu. [No], on se borio protiv njihovih strasti [...] osudio je 43 njiho-
vu zabludu. Duu je svoju proistio od grijeha, koje je poinio rukom
koja je strana. Ustao je, u sebi samome estit, jer on postoji izmeu to
dvoje. I kada je primio mo, okrenuo se prema desnome, i uniao u isti-
nu, odrekavi se svega to pripada lijevome, bivajui ispunjen mudro-
u, savjetom, razumijevanjem i uvidom, i sa vjenom moi. [I] on je
razvrgao svoje uze. [One koji su] oblikovali cijeli svijet, on je osudio.
[No, oni nisu] pronali [...] u njemu skriveno.
[I on zapovjedi] samome sebi; [poe samoga sebe] spoznavati i go-
voriti vlastitim [umom], koji je otac istine, o neroenim eonima, i o dje-
vici koja je svjetlost iznjedrila. I on razmilja o moi koja je potekla [ci-
jelim] svijetom, 44 i koja i njega obuzima. On je uenik svoga uma, ko-
ji je muki. U sebi samome on je utihnuo, sve do dana kada e zavrije-
diti biti primljen u visine. On od sebe odbacuje brbljanje i raspravlja-
nje, i ustraje u ovome svijetu; trpi pod njima, i ustrajno podnosi svo zlo.
I sa svakime on je strpljiv; svakoga on smatra sebi ravnim, i od svako-
ga se on udaljava. I to netko [poeli, on] mu to [donosi, kako bi] po-
stao savren [(i) svet]. Kada [...on] [ga] je shvatio, sputavi ga [...] i on
bi ispunjen [mudrou. On] je postao svjedok istine [...] mo, i otiao
je [u] Nepropadljivost, mjesto odakle je i potekao, ostavivi svijet koji
ima pojavnost [noi, i] one koji okreu [zvijezde u] njemu.
Ovo je, dakle, istinsko 45 svjedoanstvo: Kada ovjek spozna sebe i
Boga koji je iznad istine, on e biti spaen, i samoga e sebe on okruni-
ti neiezivom krunom.
Svijet je rodio Ivana kroz enu, Elizabetu; svijet je rodio Krista kroz
djevicu, Mariju. Koje je (znaenje) ovoga otajstva? Ivan je roen iz
utrobe koju je vrijeme iznurilo, no Krist je roen iz utrobe djevice. Ka-
da je zaela, ona je rodila Spasitelja. I bila je, tovie, nakon toga opet
djevica. Zbog ega, onda, vi [grijeite], i ne tragate za ovim otajstvima
koja su zbog nas unaprijed u duhu zamiljena?
U Zakonu je o ovome zapisano da je Bog zapovjedio Adamu, "Od
svakog [stabla] slobodno jedi ploda, [no] od stabla koje je usred Raja ne
jedi, jer, onoga dana kada od njega bude jeo, umrijet e." No, zmija
bijae mudrija 46 od svih ivotinja rajskih, i uvjeri Evu, rekavi, "Ono-
ga dana kada kua plod stabla koje je usred Raja, oi tvoga uma e se
otvoriti." I Eva je posluala, i ispruila svoju ruku; ubrala je plod sa dr-
veta i jela; dala je i svome muu koji bijae s njome. I oni smjesta spo-
znae da su goli, i uzee smokvina lia i stavie ga oko pasa.
No, Bog s veeri doe, i pojavi se usred Raja. Kada ga je Adam ugle-
dao, on se skrio. I Bog ree, "Adame, gdje si?" Ovaj odgovori, i re-
e, "Pod stablom sam smokve." I tog trenutka Bog [spozna] da je ovaj
jeo sa stabla za koje mu je zapovjedio, "Ne jedi s njega." I on mu ree,
"Tko je taj 47 koji te pouio?" I Adam odgovori, "ena koju si mi dao."
I ena ree, "Zmija je ta koja me pouila." I on prokle zmiju i nazva ju
"avlom". I ree, "Evo, Adam posta nalik nama, poznajui dobro i zlo."
I ree tad, "Izbacimo ga iz Raja, kako ne bi uzeo ploda s drveta ivota,
i jeo, i ivio zauvijek."
No, kakav je ovaj Bog? Najprije je pakosno zabranio Adamu da jede
sa drveta znanja, a potom je rekao, "Adame, gdje si?" Taj Bog ne posje-
duje predznanje; (jer), ne bi li u tom sluaju znao od poetka? [I] kas-
nije je on rekao, "Izbacimo ga odavde, kako ne bi jeo sa drveta ivota,
i ivio zauvijek." Uistinu, pokazao je daje pakostan i kivan. I 48 kakav
je to Bog? Velika je sljepoa onih koji itaju, a nisu ga spoznali. On je
rekao, "Ja sam ljubomoran Bog; sruit u grijehe otaca na djecu sve do
treeg (i) etvrtog narataja." I rekao je, "Uinit u da im srca otvrdnu, i
umovi oslijepe, kako ne bi mogli spoznati ni shvatiti ono to je reeno."
Ovo je on rekao onima koji u njega vjeruju [i] koji mu slue!
[Na jednome] mjestu Mojsije pie, "[On] uini avla zmijom <za>
[one] koje ima u svome stvaranju." Isto tako, u knjizi koja se zove
"Knjiga Izlaska" zapisano je (usp. 7, 8-12): "Protiv [vraara] se bo-
rio, kada sve bijae puno [zmija] zbog njihove [opakosti; i tap se], ko-
ji bijae u ruci Mojsijevoj, pretvori u zmiju, (i) ona proguta zmije vra-
arske."
Isto tako, zapisano je (Br 21,9), "On napravi zmiju od bronce (i) po-
stavi je na stup 49 [...] koja [...] jer [onoga koji e pogledati] u [ovu zmi-
ju] od bronce, nitko [nee unititi], a onaj koji e [vjerovati u] ovu bron-
anu zmiju [bit e spaen]."
Ovo je Krist; [oni koji] su u njega povjerovali, [primili su ivot]. Oni
koji nisu povjerovali [umrijet e].
to je, dakle, ova [vjera? Oni] ne [slue ... i vi ...] mi [... 50 i] vi [ne
razumijete Krista duhom svojim kada kaete], "Mi [vjerujemo] u Kris-
ta." [To] je [nain] na koji Mojsije pie u svakoj knjizi. [Knjiga] stva-
ranja Adamovog [napisana je za one] koje je [Zakon stvorio]. Oni slije-
de Zakon [i] potuju ga, [i...] skupa sa [...]. (str. 51-54 gotovo u potpu-
nosti nedostaju)
[..., " ... 55] Ogdoad, koji je osmi, i kako bismo primili [mjesto] spa-
senja." [No, oni] ne znaju to spasenje jest, ve ulaze u [nesree] i [...]
smrt, u [vode]. To [je] krtenje [smrti koje vide ...] u smrt ulaze [...i] to
je [...] prema [...] 56 dovrio je uenje Valentinovo. On sam besjedi o
Ogdoadu, a uenici njegovi nalikuju uenicima Valentinovim. Oni sa-
mi, tovie, [...] napustiti dobro, [no] oni se [klanjaju] idolima [...] izre-
kao je [mnoge rijei, i] napisao mnoge [knjige...] rijei [... 57 one su]
jasne u svoj zbrci u kojoj jesu, [u] prividu ovoga svijeta. Na to mjesto
[oni] odlaze skupa sa svojim znanjem, [koje je] isprazno.
Izidor, [sin njegov], nalikovae [Bazilidu]. On je isto tako [...] mno-
go, i [on...] no nije [...] ove [...] drugi uenici [...] slijepi [... no on] im je
pruio [... uitke ...] 58 oni se [ne] slau jedan [s] drugime. Jer, [simo-
niti] uzimaju [ene] (i) raaju djecu; no [...] klone se njihove [...] priro-
de [...] [strasti...] kapi [...] pomazuju [ih ...] koje mi [... oni se slau je-
dan],sa [drugim ...] njime [...] oni [...] 59 osuda (osude) [...] ovih, zbog
[...] njih [...] krivovjernici [...] raskol(i) [...] i muki [...] su mukarci [...]
pripast e [vladarima svijeta] tame [...] [svijeta ...] oni su [...] [arhonti
... mo(i)...] osuuju [ih ...]. No [...] rije(i) [...] 60 besjedi, dok oni [...]
postaju [...] u vatri [koja ne gasne ...] bivaju kanjeni.
[No, ovi] koji su [od narataja] Sina [ovjejeg, otkrili su] [...] [...u]
svim [stvarima ...]. No, [teko je] [...] pronai [onoga ...] i [dvoje ...].
Jer, [Spasitelj je rekao svojim] uenicima, [...] jednoga u [ ... 61 i] on
ima [...] mudrost, i [savjet i] razumijevanje, i [umnost], i znanje, [i
mo], i istinu. [I on ima] [...] odozgor [...] mjesta gdje [Sin ovjeji...]
mo [...] uva od [...] 62 on znade [...] razumije [...] njega vrijedni [...]
istinit [...] stran [...]. No [...], skupa sa [...] zlom, u [...] on je primio [kr-
tenje ...], a oni koji [... (str. 63-64 nedostaju) 65 u] snu [...] srebra [...].
No [...] postaje [bogat...] meu [vladarima ...]. No, ezdeseti [...] stoga
[...] svijet [...] oni [...] zlata [... oni] misle, [...] mi smo osloboeni 66 od
tijela. [...] ne okreu ga ka [...] Isusu [...] poetak [...] sin [...] iz [... koji
je] predloak [... svjetlosti...] kako bi pronaao iz [...] okaljanja koje [...
oni] ne hule [...67 njih], niti ondje ima [uitaka] ili udnji, niti [oni mo-
gu] njima upravljati. Njima bi priliilo da postanu isti i neokaljani, ka-
ko bi svakome mogli [pokazati] da [su oni] od [narataja] Sina ovje-
jeg, jer oni su ti kojima je Spasitelj bio svjedokom.
No, [oni koji su] iz sjemena [Adamovog] oituju se [djelima svojim
koja su] njihov [rad]. Oni nisu odustali od [zle udnje ...]. No neki [...]
psi [...] aneli, jer [...] koje oni raaju [...] doi e [...] s njihovim [...]
kreu dok [... onog] dana kada e raati [djecu]. I ne samo to, ve ima-
ju odnoaje i dok jo doje. 68
No, drugi su zapleteni smru [...]. Na <sve> su strane [rastrgani], (i)
u zlom Mamonu oni nalaze svoje zadovoljenje. Novac posuuju [za ka-
matu]; [gube vrijeme]; i ne rade. No, onaj koji je [otac] [Mamona (isto)
je tako] i otac spolnoga odnosa.
Onaj koji je sposoban odrei ih se, pokazuje time [da] je [od] nara-
taja [Sina ovjejeg], (i) on ima mo da [ih] okrivi. [... on] obuzdava
[...] ud(ove) u [...] u opakosti [i on ini] ono vanjsko nalik [unutarnjem.
On je nalik] anelu koji [... mo ...] izrekao. No onaj [...]. I povukav-
i se [...] on utihnu, odbacivi brbljanje i raspravljanje. 69 No onaj [ko-
ji je] pronaao [ivotvornu rije, i koji] je spoznao [Oca Istine, naao je
pokoj]; on vie ne [trai], budui da je [naao]. I kada je pronaao, on
je [utihnuo]. Malo je toga on rekao onima koji [...] svojim razumskim
umom [...].
Postoje neki koji, uavi u vjeru, primaju krtenje na osnovu toga to
se kroza [nj] nadaju spasenju, koje oni zovu "[peat"], ne [znajui] da
su [oevi] ovoga svijeta oitovali to [mjesto. No] on sam [znade da] je
zapeaen. Jer, [Sin ovjeji] nije krstio niti jednoga od svojih uenika.
No [... da su oni koji] su krteni krenuli prema ivotu, svijet bi se ispraz-
nio. I oevi krtenja bili bi oskvrnuti.
No, krtenje istine neto je posve drugo; ono se pronalazi odrica-
njem svijeta. [Oni, meutim, koji] kau [samo] jezikom svojim [da su]
se odrekli svijeta, [lau], i oni e doi u strahotno [mjesto], i u njemu
e biti ponizni. Kao i oni kojima je dano da budu osueni, [i oni e] to
dobiti!
U svojim su postupcima oni opaki! Neki se od njih odaju 70 [klanja-
nju] idolima. [Drugi] postaju utoita [demonima], [kao] to to [bijae]
i kralj David. On bijae taj koji je postavio temelje Jeruzalema; a sin
njegov Solomon, kojeg zae u [preljubu], bijae onaj koji je uz pomo
demona izgradio Jeruzalem, budui da je primio [mo]. Kada je [dovr-
io izgradnju, zatoio] je demone [u hram]. [Bacio ih je] u sedam upo-
va punih vode, i oni, naputeni, provedoe ondje mnoge [godine]. Kada
su Rimljani [uli] u [Jeruzalem], otkrili su te upove, [i demoni] pobje-
goe iz upova, nalikujui onima koji bjee iz tamnice. I upovi [posta-
doe] (od tog dana) isti. [I] od tada, [oni prebivaju] u ljudima koji su
[u] neznanju, [ostavi] na zemlji.
Tko je, dakle, [David]? I tko je Solomon? [I] to je temelj? I to je
zid koji opasuje Jeruzalem? I tko su demoni? I to su upovi puni vo-
de? I tko su Rimljani? Ovo su [tajne ...] 71 nosi pobjedu nad [... Sin]
ovjeji [... neoskvrnut...] i on [...] kadaje [...]. Jer, [...] veliki [...] ovoj
prirodi [...] oni koji [...] sve u [...] blaeni i oni [... nalik] salamandru.
[On] pada u razjarenu vatru iji je plam strahotan; on pada u [pe ... 72]
pe [...] granica [...] kako bi vidjeli [...] i mo [...] rtva. Velika je rtva
[...no] u [...] povrh [...]. I [Sin] ovjeji [...] oitovao se kroz pjenua-
vi vrutak [besmrtnosti. 73 ...] on je ist, [i on] je [...]. Slobodan ovjek
[nije] kivan. On je odvojen od svakoga, od [svake drskosti, i] kivnosti,
i [moi] koja je velika [...] uenik je [...] predloak zakona [...] ovih [...]
jedino [...] postavie ga ispod [...] uenje [...] njegovo uenje, rekavi,
"[ak i ako] [aneo] sie sa neba, i stane propovijedati protivno onome
to smo vam mi propovijedali, neka je proklet", (usp. Gal 1, 8) ne do-
putajui [...] due koja [...] slobodu [...]. Jer, oni su jo nezreli [...] ni-
su kadri [uvati] ovaj zakon koji poiva na ovim krivovjerjima - iako to
nisu oni, ve sile Sabaotha - pomou 74 [...] uenja [...], budui da bi-
jahu kivni na [... zakon(e)] u Kristu. Oni koji e [...] mo [...] dosegnu-
ti e [...] [dvanaest] sudaca [...] njih [...] vrutak [besmrtnosti...] kako bi
[... dobro ...] cijeli svijet. [...] neprijatelji ondje. On je samoga sebe krs-
tio, i [...] postao boanstven; vinuo se [u nebo], i oni ga nisu dohvatili.
[...] ondje [neprijatelji... budui da im nije bilo mogue] vratiti ga dolje.
Ako svaki [...] prima neznanje, sluajui one koji pouavaju po uglovi-
ma, uz rezbarije i lukave obmane, nee moi [...].
MARSANES (X,1)
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Kodeks X danas postoji samo u fragmentima, u kojima je ouvano manje od polo-
vice njegova izvornog sadraja. Kodeksi X i XII dva su rukopisa iz Nag Hammadija
koja su pretrpjela najvee tete. Za razliku od Kodeksa XII, meutim, fragmenti Ko-
deksa X predstavljaju knjievnost koju nikad ranije nismo susreli; drugim rijeima, ne
postoji niti jedna druga kopija traktata koji su u njemu sadrani. Ne moemo pouzda-
no znati koliko je velik Kodeks X izvorno bio, budui da iz fragmenata dobiven poda-
tak o 68 ispisanih stranica predstavlja apsolutni minimum; izvorni je Kodeks vrlo la-
ko mogao imati i vie od 90 stranica.
Ne moe se sa sigurnou rei je li Kodeks X sadravao samo jedan traktat, iako je
to, sudei po sauvanim fragmentima, najvjerojatnije sluaj. Ukraeni ostaci slova iz
naslova traktata pronaeni su na malenom fragmentu posljednje stranice (69). Iz tih je
tragova rekonstruirano Ime "Marsanes", te je, stoga, ovaj tekst tako i naslovljen.
Marsanes je ime gnostikoga proroka znanog iz jo dva izvora: nenaslovljeni trak-
tat naen u Kodeksu Bruce naziva Marsanesa i Nikotheosa "savrenim ljudima" ko-
ji su imali vienja boanskog bia zvanog "trostruko moni", emanacije vrhovnoga
Oca (Kodeks Bruce, Nenaslovljeni traktat, pogl.7). Epifan iz Salamisa spominje me-
u prorocima koje su "arhontski" gnostici tovali "izvjesne Martiadesa i Marsianosa,
koji bijahu odvedeni u nebo, i vraeni nakon tri dana" (Haer. 40.7.6). ("Marsianos"
je grka varijanta imena "Marsanes".) Vrlo je vjerojatno da je autor Kodeksa Bruce
imao pristup Marsanesu, a traktat je vjerojatno kruio i meu "arhonticima" koje spo-
minje Epifan.
U pogledu anra ovaj je traktat otkrivenje, konkretno, "otkrivenje po Marsanesu".
Mogue je da je "Marsanes" ime koje je preuzeo sam gnostiki autor (mar na sirijsko-
me znai "gospodar"), ili da je autor pripisao svoje djelo poznatom gnostikom pro-
roku. Bilo kako bilo, tekst sadri otkrivenja i opise vizionarskih iskustava, te nekoli-
ko parenetinih odlomaka u kojima autor opominje i ohrabruje svoje itatelje. Tekst
je namijenjen lanovima gnostike zajednice koji su ve inicirani (vidi npr. 2,19-21;
3,4-9).
Neoplatonistiki filozof iz treeg stoljea Porfirije spominje u biografiji svog veli-
kog uitelja Plotina odreene "sektae koji su napustili drevnu filozofiju" (tj. platoni-
zam). Ti su sektai bili gnostici, s kojima su pripadnici Plotinove kole ponekad dola-
zili u doticaj. Porfirije izvjetava kako su ti ljudi "napisali otkrivenja Zaratustrina, Zos-
trijanova, Nikotejeva, Alogenova, Mezosova, i drugih" (Vit. Plot. 16). Od ovih otkri-
venja koje spominje Porfirije dva su nam danas dostupna u koptskoj verziji iz knjini-
ce Nag Hammadi: Zostrijan (VIII,1) i Alogen (XI,3). Marsanes je, to se samoga sa-
draja tie, u bliskoj vezi sa ova dva teksta.
Previe je ovoga traktata danas izgubljeno da bi se ita sa sigurnou moglo re-
i o njegovom sadraju, makar i okvirno. Prvih deset stranica, meutim, relativno je
dobro ouvano, i sadri grau o gnostikom iskustvu uzlaska, ukljuujui i raspra-
vu o razliitim razinama stvarnosti, simboliki nazvanih "peati". Ove razine prote-
u se od "zemaljske" i "materijalne" stvarnosti, koju karakterizira tjelesno postojanje
(2,16-21), do predjela nevidljivog Trostruko Monog, Nebivajueg Duha, i nepozna-
tog Tihog (4,12-23).
Drugi po redu najbolje ouvani dio nalazi se u sredini kodeksa (str. 24-42), i sa-
dri grau o mistinim znaenjima slova alfabeta, i njihove povezanosti kako s ljud-
skom duom, tako i sa imenima bogova i anela iz zodijakog predjela i ostalih ne-
beskih sfera.
Graa na kraju kodeksa iznimno je fragmentarna, no postoje natruhe vizionarsko-
ga iskustva i spominjanja nebeskih posrednika koji "govorahu poput anela" (63,4).
Jednome od ovih doznajemo i ime; Gamaliel (64,19), aneo koji se pojavljuje u nizu
setijansko-gnostikih izvora, ukljuujui i djelo Melkisedek (IX,1:5,18). U ovome se
dijelu traktata takoer spominje i svojevrsni obred krtenja (55,20; 66,1-5). Traktat
zavrava rijeima ohrabrenja onima "koji e [ga] spoznati" (68,17, misli se najvjero-
jatnije na Svevinjeg Oca; usp. 1,11-25).
Marsanes je klasificiran kao setijanski spis temeljem nekih pojedinosti koje se
odnose na setijansko-gnostiki sustav (kako objanjava Hans-Martin Schenke). U
ouvanim se fragmentima Set nigdje ne spominje, no objaviteljska uloga Marsanesa
upuuje nas na zakljuak da je upravo on utjelovljenje Seta spasitelja.
U tekstu nema naznaka kranskih elemenata ili utjecaja, a postojei idovski ele-
menti mogu se objasniti pretpovijeu samoga teksta, tj. setijanskim gnostikim sus-
tavom na osnovu kojeg je nastao.
Marsanes pripada onoj skupini setijansko-gnostikih traktata u korpusu Nag
Hammadi na koju je platonistika filozofija izvrila snaan utjecaj. U tu skupinu jo
svrstavamo i Tri Setove stele (VII,5), Zostrijana (VIII,1) i Alogena (XI,3). I u pogle-
du metafizike, i u opisu obreda, Marsanes u stvari predstavlja vrstu platonizma koja
dobro prianja uz.misao sirijskog neoplatonistikog filozofa Jambliha iz Halkide (cca.
250-325 n. e). U Marsanesu, i kod Jambliha, tvar nije zlo; ona je, naprotiv, sposobna
za spasenje (vidi 5,14-26). Radikalni dualizam, tako karakteristian za rane gnostike
tekstove, ovdje je ve definitivno oslabio. U Marsanesu, kao i kod Jambliha, silazak
due u tvar ne smatra se padom, ve demijurkom funkcijom, stoje doktrina uteme-
ljena na Platonovoj raspravi o dui i njezinu silasku u Timeju (41a-42b). U Marsane-
su silazak lika nazvanog "Samoroeni" (Autogen) predstavlja simbolian silazak du-
e, njezinu demijurku funkciju (5,27-6,16). Sline ideje nalazimo u i Jamblihovom
poznatom traktatu O tajnama Egipta (De mysteriis VIII.3).
to se tie aluzija na obrede, Marsanes se moe usporediti s varijantom kasnoga
platonizma unutar kojeg je evala teurgija. Teurgija (theourgia: "djela [erga] bogova
[theoi]") religijski je ritual kojem je glavni cilj pomoi ljudskoj dui pri njenom po-
novnom uzlasku. Kaldejska proroanstva, zbirka poezije otkrivenja iz drugog stolje-
a, klasik je teurgije, no Jamblih je zacijelo najvei tuma i teoretiar teurgije meu
filozofima. Prouavanje iznimnog njegovog djela o religijskim ritualima, De mysteri-
is, otvara neke zanimljive mogunosti za pristup enigmatinim ritualnim aluzijama u
Marsanesu. Marsanes bi, stoga, mogli promatrati kao djelo u kojem gnostika teur-
gija ima kljunu ulogu.
Primjere zaokupljenosti Marsanesa ritualnim pronalazimo u grai o "trinaest pe-
ata" (2,12-4,23), to je vjerojatno vezano uz gnostiki ritual uzlaska. (Usp. Tri Se-
tove stele, koje sadre molitve i invokacije koje su se koristile pri takvim ritualima).
Graa o slovima alfabeta i nazivima bogova i anela (str.19-40) takoer je vezana uz
ritual uzlaska, i vjerojatno je ukljuivala ritualni pjev i posebne naputke koji su trebali
pomoi dui pri njezinom uzlasku. Zagonetno spominjanje "votanih likova" i "sma-
ragdnih oblija" (35,1-3) podsjea nas na Jamblihovu raspravu u uporabi kamenja, bi-
ljaka i slinog u teurgijskim ritualima (De mysteriis V.23). ak i ve spomenuto krte-
nje (55,20; 66,1-5) moemo shvatiti kao dio rituala uzlaska. (To je vjerojatno sluaj i
sa krtenjem u Zostrijanu; vidi npr. VIII 5,14-7,22.)
Traktat Marsanes vjerojatno je napisan tijekom treeg stoljea. Postoji snano
uporite za pretpostavku da je njegov gnostiki autor bio podrijetlom iz Sirije, gdje je
vjerojatno i ivio. Lako je mogue da je djelovao u bilo kojoj od sredozemnih zemalja
i gradova, Rimu ili Egiptu moda, no najizglednije je da je to ipak bila Sirija. Izvorna
je grka verzija prenijeta kasnije u Egipat i prevedena na koptski.
MARSANES
X 1, 1-68, 18
[...] i [nagradu]. Oni [spoznae]; i naoe ga istoga srca, (i) ne bi-
jahu zlom pogoeni. Oni koji su vas primili, bit e nagraeni za svo-
ju ustrajnost, i on e otjerati sva zla od njih. [No] neka nitko od nas ne
osjeti al, [i] neka ne pomisli u svome srcu da veliki Otac [...]. Jer, on
uva Svekolikost [i] brine se za sve njih. I [on] im je pokazao svoju [...].
Oni koji [...] 2 isprva.
I ja uspostavih trinaesti peat, skupa sa samim vrhom znanja i ne-
dvojbenou svega ostalog. Prvi, drugi i [trei] svjetovni su i materijal-
ni. O ovima sam vas ve [pouio], kako biste [...] tijela svoja. I utilna
e [mo] [...] one koji e poinuti, i bit e sigurni [od] strasti i podje-
le jedinstva.
etvrti [i] peti, koji su iznad, ve ste spoznali [... boanski]. 3 On po-
stoji nakon [...] i priroda [...] to jest, onaj koji [...] tri. I [ja sam vam re-
kao] o [...] u treem [...] ta [dva. Rekoh] vam o tome, [da je] netjele-
san [...] i nakon [...] u [...] svakome [...] koji [...] va [...]. [Peti, s obzi-
rom] na obraenja onih koji su u meni, i s obzirom na one koji prebiva-
ju u tome mjestu.
No esti, u pogledu samoroenih, u pogledu bestjelesnog bia koje
djelomice postoji, skupa sa onima koji postoje u istini Svekolikosti [...]
za razumijevanje i kao jamstvo. I [sedmi], u pogledu samoroene mo-
i, koja je trea [savrena...] 4 etvrtom, u pogledu spasenja [i] mudros-
ti. I osmi, u pogledu uma koji je [muki, koji] se pojavio [u poetku],
i (u pogledu) bia [koje je bestjelesno], i [shvatljivoga] svijeta. Deve-
ti, [...] moi [koja] se pojavila [u poetku]. Deseti, [u pogledu Barbelo],
djevice [...] Eona. [Jedanaesti] i [dvanaesti] govore o Nevidljivome ko-
ji posjeduje tri moi, i Duhu koji nema bivanje, pripadajui prvoj Nero-
enoj. Trinaesti govori o Tihome koji nije [spoznat], i prvenstvu [ono-
ga koji] nije istaknut.
Ja sam onaj koji je [shvatio] ono to uistinu postoji, [bilo] djelomice
ili [u cjelini], u skladu s razlikom [i istovjetnou], da oni postoje [od
poetka u] mjestu koje je 5 vjeno, <odnosno> svi oni koji su nastali bi-
lo u bivanju ili izvan bivanja, oni koji su neroeni, i boanski eoni, za-
jedno s anelima, i due u kojima nema lukavtine, i [ruha] dua, obli-
ja onih jednostavnih. I [nakon toga oni] su se izmijeali sa [...] njima.
No, [...] cijelo bivanje [...koje] oponaa [bestjelesno bivanje], i nju ko-
ja nije od tvari. I cijelo okaljanje [konano bje spaeno], zajedno sa be-
smrtnou one koja je prethodila. Promiljao sam, i dosegao granice u-
tilnoga svijeta, <i spoznao sam>, kada sam promiljao je li u bilo kojem
pogledu utilni svijet [vrijedan] potpunog spasenja.
[Jer], nisam prestao besjediti [o] Samoroenom, o [...] postao [...] 6
dio po dio, itavo mjesto. On je siao; i ponovo je siao <iz> Neroeno-
ga koji ne posjeduje bivanje, koji je Duh. Onaj koji postojae prije sviju
dosee [boanskog] Samostvorenog. Onaj koji posjeduje [bivanje] trai
[...] i on postoji [...i] on je poput [...] i iz [...] dijelei [...] ja postah [...]
za mnoge, budui da je jasno da je on mnoge spasio.
I nakon svega ovoga, ja sam tragao za kraljevstvom Trostruko Mo-
noga, koje nema poetka. Odakle je doao i ispunio cijelo mjesto svo-
jom moi? I na koji su nain postali neroeni, budui da nisu roeni? I
koje su razlike izmeu [eona? I] to se onih koji su neroeni tie, koliko
[ih je]? I na koji se nain [oni razlikuju] jedan od drugoga? 7
Kada sam pitao o ovim stvarima, uvidio sam da je on djelovao iz tii-
ne. On postojae od poetka, medu onima koji uistinu postoje, koji pri-
padaju Onome koji postoji. Postoji i drugi, koji postojae od poetka,
koji pripada Onome koji djeluje unutar Tihoga. I tiina [...] njemu dje-
luje. Jer, to se ovoga [...] on [djeluje iz] [tiine koja pripada] Neroe-
nome meu [eonima, i] od poetka on ne posjeduje [bivanje]. No, sna-
ga njegova <jest> u Trostruko Monome, Onome koji je neroen [pri-
je] Eona, ne posjedujui [bivanje]. I mogue je vidjeti nadmo tiine Ti-
hoga, odnosno, nadmo snage Trostruko Monoga. I Onaj koji posto-
ji, koji je tih, [koji je] iznad [neba...], otkrio [Trostruko Monoga, Pr-
vo-] Savrenoga.
[Kada je on...] 8 moima, one se obradovae. Oni koji su u meni, bi-
jahu usavreni skupa sa svima ostalima. I svi su oni blagoslovili Tro-
struko Monoga, pojedinano, njega koji je Prvo-Savreni, i [blagoslo-
vili] su ga u istoi, [svagda] slavei Gospodina [koji postojae] prije
Svekolikosti, [...] Trostruko Moan. [...] njihovo tovanje [...] ja sam,
[a ja u i dalje pitati] kako su oni postali tihi. I razumjet u mo kojoj
ast iskazujem.
Trea mo Trostruko Monoga, kada ga je opazila, ree mi, "uti,
kako bi spoznao; tri, i stigni prije mene. No, znaj da je Ovaj bio [tih],
i daje primio razumijevanje." Jer, [mo se za me] brine, [vodei] me u
Eon koji] je Barbelo, muka [Djevica]. 9
Iz ovog razloga Djevica postade muka, jer bijae odijeljena od mu-
koga. Znanje je bilo izvan njega, budui da njemu pripada. I ona koja
postoji, ona koja je traila, (njega) posjeduje, kao to i Trostruko Moni
posjeduje. Ona se povukla od njih, od [ove] dvije [moi], budui da ona
postoji [izvan] Velikoga, budui da ona [...] koji je iznad [...] koji je tih,
[koji ima] tu [zapovijed] da bude tih. Znanje njegovo, njegova hiposta-
za i djelatnost, stvari su o kojima je mo Trostruko Monoga besjedila,
<rekavi>, Svi smo se mi u sebe povukli. [Postadosmo] tihi, [i] i kada
smo [ga] spoznali, [to jest] Trostruko Monoga, [mi] smo mu se poklo-
nili; mi [...; mi] ga blagoslovismo [...] nad nama." [...].
[...] nevidljivi [Duh] 10 pohitao je do svoga mjesta. I cijelo mjesto
bi otkriveno; cijelo se mjesto rastvorilo, sve <dok> nije dosegao gornji
predio. I potom je opet otiao; uinio je da cijelo mjesto obasja svjet-
lost, i svjetlost je obasjala cijelo mjesto. I [vama] bje dan trei dio [du-
ha] moi Onoga [koji posjeduje] tri [moi]. Blagoslovljen je [...]. On re-
e, "O [vi koji prebivate na tim] mjestima, neophodno vam je [da spo-
znate] one koji su uzvieniji od ovih, i otkrijete ih moima. Jer, ti e
postati [izabranik] sa izabranima [posljednjih] dana, [kad] nevidljivi
Duh [pohita] gore. I ti [sam], pohitaj s njime [gore], budui da posjedu-
je veliku krunu koja [...].
No, dana [...] dozvat e [...] pohitati gore [...] i utilni [...] vidljivi
[...] i oni [...] (str. 11-12 nedostaju) 13 out. On je vjean, ne posjedu-
jui bivanje, u Onome koji jest, koji je tih, u Onome koji je od poet-
ka, [koji] [ne] posjeduje bivanje [...] dio [...] nedjeljiv. [...] u obzir [...
deveti ...] 14 ja [sam prebivao] meu eonima koji bijahu roeni. I, ka-
ko mi je dozvoljeno, naao sam se meu onima koji nisu [roeni]. No,
ja sam prebivao u [velikome] Eonu, kako sam [...]. I [...] tri moi [...]
Onoga koji [posjeduje] [tri] moi. [Tri moi... 15] Tihi i Trostruko Mo-
ni. [...] onaj koji ne posjeduje dah. I stadosmo [...] u [...] uosmo [...]
dah [...16 koji] ne posjeduje dah, [i on] postoji u [...potpunosti]. I vidjeh
[...] njega velikoj [...] oni su znali [za njeg...] granica [...] i [ja...] sam
[...] 17 djelatan je [...] zbog ega, [dakle], znanje [...] neuke, i [...] on se
izvrgava opasnosti [...] da postane [... zbog ...]. Ovi [...]. No, neophod-
no je da [...] nema oblik [...] ovome [...] postoji prije [...] misao [...od]
poetka [...] onaj koji [...] 18 ovi [...] pogledae [...] u devet [...] koz-
miki hebdomad [...] na dan [...] zanavijek [...] i [... nakon] mnogo [lje-
ta...] kada ugledah [Oca, ja sam ga] spoznao, i [...] mnogi [...] djelomi-
no [...] zanavijek [...] oni materijalni [...] svjetovni [...] iznad [...] i uz to
[...] 19 on [...] iz [...] u one koji [...] njih u [...] imenovao [ih. A] (to se)
imena njihovih tie, [budite] svjedoci [da ste] nii od [njihove...] i nji-
hove [hipostaze].
I [uz to, kada ...] 20 skriveno [...] trea [mo]. Blaena Vladarica re-
e [...] meu njima i [...], ona, na primjer, koja [ne posjeduje ...]. Jer, ni-
je slava [...] niti onaj koji [...]. Jer, onaj koji [...]. Jer, [...] 21 i [znaci Zo-
dijaka ...] i [...] i [...] koji nemaju [...] dobiva za [... prevrat...]. No, due
[...] ondje [...] tijela ovoga [...] due nebeske [...] oko [...] oblika [...] ko-
ji je [...] 22 oni koji [...] ondje [... sva oblija ...] njih [...] svi oblici [...]
oblici, kako bi [... i] postali [...] sami [...] i [...] ivotinja [...] i [...] (str.
23-24 nedostaju) 25 ondje.
No moi njihove, koje su aneli, u oblicima su zvijeri i ivotinja. Ne-
ki su od njih [polimorfni], i suprotno [prirodi] imaju imena koja [...].
Oni su [podijeljeni] i [...] u skladu sa [... i...] u [obliku...]. No oni koji su
[oblici] zvuka, u skladu sa treim potjeu iz bivanja. I to je sad reeno
O ovima, dovoljno je, budui da smo (ve) govorili o njima.
Jer, [ova] se podjela opet dogaa u tim predjelima, [na nain] ko-
ji [od poetka] spominjasmo. Meutim, dua, s druge strane, ima druk-
iji (drukije) oblik<e>. Dua postoji [u ovome] obliku, to jest, (dua)
je svojom voljom nastala. Oblik je [drugi] 26 dio oblika sfere, dok [ga]
prvi doputa, eeiou, samoroena dua, aeeiouo. Druga shema, eeiou,...
onima [koji posjeduju] dva zvuka (dvoglasi), od kojih je prvi smjeten
nakon njih [...] svjetlost.
[Obuzdavaj] sebe, primi nepropadljivo sjeme, nosi plod, i ne budi
privren posjedima svojim.
No, znaj da oksitonon postoji medu samoglasnicima i dvoglasima
koji su uz njih. No, [kratki] su podreeni i [...] su [...] njih. Oni koji [...]
budui da su srednji [...]. Zvui [poluvokala] 27 nadmoni su bezgla-
snim (suglasnicima). I oni koji su dvostruki, nadmoniji su poluvokali-
ma koji se ne mijenjaju. No, aspirate su bolje od bezglasnih neaspirata
(suglasnika). I oni koji su u sredini [prihvatit] e njihov spoj, u kojem
oni jesu; oni su neuki o stvarima koje su dobre. Oni (samoglasnici) spo-
jeni su sa [onima u sredini] koji su manji. [Oblik] po [oblik], <oni sa-
injavaju> nazivlje [bogova] i anela, [ne] zbog toga to su izmijeani
meusobno, u skladu sa svakim oblikom, ve samo (zato) jer dobro dje-
luju. Nije se dogodilo da je volja <njihova> otkrivena.
Ne [grijei], i ne usudi se nas navesti na grijeh.
No, sada [u] ti rei [o tri... oblika] due. Trei [oblik due] jest [...]
28 oblika sfere, i nakon njega, od jednostavnih samoglasnika: eee, iii,
ooo, uuu, ooo. Dvoglasi su sljedei: ai, au, ei, eu, eu, ou, ou, oi, ei, ui,
oi, auei, eueu, oiou, ggg, ggg, ggg, aiau, [eieu], eu, oiou, ou, ggg, [ggg],
aueieu, oiou, eu, tri puta za muku duu. Trei oblik je oblika sfere.
Drugi oblik, koji je prije njega, ima dva zvuka. Trei oblik muke due
(sastoji se) od jednostavnih samoglasnika: aaa, eee, eee, iii, ooo, uuu,
ooo, ooo, ooo. [I] ovaj je oblik drukiji [od] prvoga, no oni jedan dru-
gome [nalikuju], i stvaraju neke [obine zvukove nalik ovima: aee]oo.
I 29 od ovih (nastaju) dvoglasi.
Tako je isto sa etvrtim i petim. to se njih tie, oni ne smiju otkriti
cijeli sadraj, ve samo ono to je bjelodano. O njima vi bijaste poue-
ni, kako biste ih uvidjeli, da i oni mogu traiti i saznati [to] jesu, bilo
sami [...] ili jedan s drugim, ili da [otkriju] sudbine koje od poetka bi-
jahu odreene, bilo s obzirom na sebe same, ili na ovog drugog, kao to
jedan s drugim [oni] postoje u zvuku, bilo djelomino ili prividno.
[Njima je] naloeno da se prepuste, ili [dio] njihov biva stvoren i pri-
vidan. (Njima zapovijedaju) ili [dugi] (samoglasnici) ili oni [dvostruke
vremenske vrijednosti, ili] [kratki (samoglasnici)] koji su mali [...] 30
ili oksitone, ili oni srednji, ili baritone.
I suglasnici postoje sa samoglasnicima, i pojedinano im se zapovi-
jeda, i oni se pokoravaju. Oni sainjavaju nazivlje anela. Suglasnici su
samodostatni, i kako se mijenjaju, <oni> se pokoravaju skrivenim bo-
govima, pomou ritma, visine, tiine i poticaja. [Oni] prizivaju poluvo-
kale, koji im se svi [jednoduno] pokoravaju; jer, jedino [nepromjenji-
vi] dvostruki (suglasnici) postoje u suivotu sa poluvokalima.
No, aspirate [i inaspirate], i [srednji] sainjavaju [bezglasne (suglas-
nike). I... oni] se spajaju [jedni s drugima, i] oni se odvajaju 31 jedno
od drugoga. Njima se zapovijeda, oni se pokoravaju, i oni sainjavaju
neuko nazivlje. I oni postaju jedan, ili dva, ili tri, ili [etiri], ili pet, ili
est, sve do sedam, bivajui [jednostavnoga] zvuka, <zajedno> sa oni-
ma koji [imaju] dva [zvuka],... mjesto [sedamnaest suglasnika. Meu]
prvim imenima, neka su manja. I budui da ona nemaju bivanje, ona su
ili jedan nain bivanja, [ili] dijele prirodu uma koji [je muki] (i) ko-
ji je [srednji].
A ti takve [postavi] meu one koji nalikuju jedni drugima [sa] sa-
moglasnicima [i] suglasnicima. Neki su bagadazatha, begedezethe,
[begede] zethe, [bigidizithi, bogo] dozotho, [buguduzuthu], bogodozotho.
[A] ostali [...] ba[bebebibobubo]. 32 No, ostali su drukiji: abebebi bob,
kako bi ih mogao [sakupiti], i odvojiti se od anela.
Nekoliko je uinaka ovoga. Ona prva, koja je dobra, iz trijade je.
Ona [...] ima potrebu za [...] njihovim oblicima. Dijada i monada nie-
mu ne nalikuju, no one su prve postojale. Dijada, budui razdvojena,
razdvojena je [od] monade, [i ona] pripada hipostazi. No, tetrada je pri-
mila [elemente], i pentada je primila slaganje, a [heksada] je samu sebe
usavrila. [Hebdomad] je primio ljepotu, [a] ogdoad [je primio ...] spre-
man [...] izuzetan. 33 A [dekada] je otkrila cijelo mjesto. No, jedanaest
i [dvanaest] skrenuli su [...] nemajui [...] ona [je via...] sedam [... ime-
(na)...] zaklinje da [...] poinju ih [odvajati] pomou oznake [i] toke,
[onaj koji se ne slae] sa onim koji je [neprijatelj].
Stoga [...] bivanja [...] [slova...] u [34 svetome] ili u skladu sa [ve-
zom], skupa postojei, [i] <oni> postoje jedni s [drugima] u stvaranju
ili [raanju. I] u skladu sa [...] [stvaranjem] oni nemaju [...] ove [...] je-
dan [...] govorei u zagonetki.
Budui da u outilnome svijetu postoji hram [koji mjeri] sedam sto-
tina [lakata], i rijeka koja [...] unutar [...za]navijek, oni [...] tri [...] do
etiri [...] peata [...] oblaci 35 [i] vode, i [oblici] votanih likova, [i] ne-
ka smaragdna oblija.
to se ostalih tie, o njima u te [pouiti]. Ovo je stvaranje imena.
Ona koja [ne bjee] stvorena [...od] poetka [...] u pogledu [...] vreme-
na, kada su [sputani], kada rasprostrti, a kada [umanjeni]. No, posto-
ji blaga [rije], i postoji druga rije, koja [je blie] bivanju [...] na ovaj
[nain...]. I on [...] razliku [...] i [...] 36 sve i [...] [nepodijeljena] bia i
mo [...] sudjelujui u [radosti] odvojeno i [...] bilo da [...] mo [...on]
postoji [u] svakome mjestu [...] ih uvijek. [On] prebiva sa onima tjeles-
nima i bestjelesnima.
Ovo je rije hipostaze koju bi valjalo [...] na ovaj nain. Ako [...] s
njihovim [...] pomaui [onima koji uznemiruju] [...] oituje [...] tko 37
ga poznaje, on e mu [doi].
Postoje rijei od kojih su neke [u paru, no ostale] postoje [odvoje-
no...i] one [...] ili one koje [...] ili u skladu s [onima koje] traju. I [ove]
postoje ili odvojene od [njih], ili spojene jedna s drugom, ili same sa so-
bom, bilo da su dvoglasi, ili jednostavni [samoglasnici], ili svaki [...] ili
[...] ili [... postoje] upravo kao [... postoje ...] [suglasnici...] 38 oni po-
stoje pojedinano, dok se ne podijele i ne udvostrue. Neki imaju mo
[...] u skladu sa [slovima koja su suglasnici ...] postanu [...] sebe same
[...] i tri(put) [za] samoglasnike, i dvaput [za] suglasnike, [i] jedanput za
cijelo mjesto, i sa neznanjem za [one koji] su podloni promjeni [...koji]
postadoe [...] zajedno sa [cijelim mjestom ...] naposljetku.
I [...] svi oni [...oni] su 39 skriveni, no otvoreno su izgovoreni. Oni
nisu stali neotkriveni, niti su stali a da nisu imenovali anele. Samoglas-
nici se [spajaju] sa [suglasnicima, bilo] izvana [ili] iznutra, [...] oni re-
koe [... pouiti te ...] opet [zanavijek. Prebrojani bijahu] etiri puta, (i)
bijahu triput [stvoreni], i oni postadoe [...].
Iz ovoga nam je razloga uslijedila dostatnost; jer, svakome prilii da
stekne mo kako bi plodove nosio, i da nikada klevetu ne baca [na] otaj-
stva [...] [...].
Jer, [...] koje [je...] due [...] znaci Zodijaka [...] 40 nova hipostaza.
I nagrada koja e svakome uslijediti jest spasenje.
No, posve suprotno snai e onoga tko poini grijeh. [Onaj koji] sam
[poini] grijeh [...] bit e [u... u...] kako bi, prije nego ispita onoga ko-
ji <...> mogao drugome [rei] [o] uzvienoj moi i boanskome zna-
nju, i moi kojoj se ne moe odoljeti. No, ti e ispitati tko je vrijedan
da ih on otkrije, znajui da [oni] koji poine grijeh [...] dolje u [...] dok
[...Oca ...] 41 ono to dolikuje. Ne poeli dati mo utilnome svijetu.
Zar me ne sluate, vi koji ste primili spasenje iz shvatljivoga svijeta?
No, (to se) ovih <rijei> tie - pazite - i ne [...] ih kao [...razumije ...]
on uzima [...ostatak], o njima [u govoriti]. [Savrenstvo...] kako bi se
moglo poveati [...] tko poini grijeh [...] utjelovljene due nisu ih razum-
jele. Oni koji su na zemlji, kao i oni koji su izvan tijela, vie su nego
aneli. Mjesto o kojem [govorismo] u [svakoj] raspravi ovi [...] zvijez-
de [...] knjige [...] bilo da su ve [...] u [...] blagoslovljen je [...] 42 bi-
lo da promatra dva, ili sedam planeta, ili dvanaest znakova Zodijaka, ili
u trideset i [est] Dekana [...] su [...ovi doseu] do [...] i [ti] brojevi, bi-
lo [oni na nebu] ili oni na zemlji, zajedno sa onima koji su ispod [zem-
lje], u skladu sa vezama i podjelama izmeu njih, a ostali [...] dijelo-
vi [u skladu s rodom i] u skladu sa [vrstom... oni] e [se pokoriti budu-
i da] ona ima mo [...] iznad [...oni postoje] uz [...] 43 svaki [...] tijela
[...] mjesto [...boanska Barbelo ...] 44 otkriti ih [...] na ovaj [nain...]
ovaj [... shvatljivi aneli], dok ona [...] shvatljivi [... iznad ...] spaen(i)
iz [...] njih [...] 45 svijeta [...] i [... svijet...] oni nastadoe [...] oni koji
[...] 46 jest [...] poput [...] glasa [...] ime(na) [i... za]navijek [... ime(na)
...]. (nedostaju str. 47-54).
[...] 55 (nakon) tiine, [rekoh], "Kai [mi, ...] koja je to [mo ...]
oprati [... itav narataj...] 56 uvelike [...] mnogo [...] on jest [...], i [...]
svi [...] u [... 57 znanju...] ustrajati [...] veliki [...] jer [ja postadoh ...] 58
kost(i) [...] u [zemaljskome ... (str. 59-60 nedostaju) 61 koji je] pod [...]
kerima tvojim [...] jer, kao to [...] kraljevstvo [...]. No ovaj [...] svaku
[...] 62 u onome koji [...] nije. [I...]
Jer, [...] koji [... vas nije] znao [...] jer [... djelomice ...] 63 u [...] osta-
tak dolje [...] zemlji. I oni [govorahu] poput anela [...] on bijae nalik
divljim [zvijerima].
I on ree, [... do] vijeka [...] iz [...] broja [...] ja vidjeh [...] i njegov
[...] [glas ...] i [...] njegov 64 [...] jer [vidjeh] sve [svjetlosti] oko [sebe,
kako plamte] u vatri. [I...] mene meu njih [...] aneli [koji...] kraj me-
ne. [I...] [onaj ...] Gamailel, [onaj] koji zapovijeda [duhovima] koji [...]
65 aneli [...] koji primie [sve njih ...] sa kojima [... i] on me [uze] [...
okona ...] udove [njezine] [...] [nevidljiv ... sud ...] baen [...] svatko
[... koje se nalazi... vrelu] [besmrtnosti...] ivi [...] dva [... tiho ... bo-
govi)] 66 peru je od [... Boji...] onaj kojeg su [zapeatili] bje ureen
[peatom] nebeskim. [...] njegovome [...] veliki [...].
I ja [vidjeh ... neizmijeane...] one koji [...] 67 oni e postati [...] Bo-
ga [...] ena [...] dok je u [mukama poroajnim ...], kada raa, [...] sa
[...] svim [...] ono [...] ljudi [...] i [...] ene [i mukarci ove vrste ... ni-
tko] <od> onih [koji] zemljom [hodaju] nije [znao] da [...] svakoga [...]
njih, [i oni e se] njima smilovati, [zajedno sa] onima roenima, jer ovi
e [platiti...] Bog [...] [...] eon(i) [...] 68 s onima koji e [...] koji su [...]
Boga [...] od [poetka...] u [...] strahu [... ime(na)... otajstva] u [...] Bo-
gu [...] oituje [...] oni koji e [ga] spoznati.
[M]arsanes
TUMAENJE ZNANJA (XI,1)
Uvod:
ELAINE H. PAGELS
Tumaenje Znanja prua nam jedinstven uvid u naine na koje su gnostiki ui-
telji koristili tekstove Novoga zavjeta za potrebe vlastite sljedbe. Neke znaajke sti-
la i strukture upuuju na zakljuak da je tekst homilija koja se koristila prilikom obre-
da bogosluja. Struktura ove rasprave prati uobiajen slijed bogosluja, u kojima, na-
kon itanja iz evanelja, slijedi itanje iz djela apostolskih (odnosno, djela apostola
Pavla). Slino tomu, na poetku Tumaenja Znanja javlja se odlomak iz Mateja kojim
se tumai Spasiteljevo uenje i pasija; u odlomku koji slijedi (14,15-21,34) nailazimo
na dijelove iz Prve poslanice Korinanima, te po svoj prilici i iz Poslanice Rimljani-
ma, Poslanice Koloanima, Poslanice Efeanima i Poslanice Filipljanima, u kojima se
crkva tumai kao "tijelo Kristovo".
Autorova je glavna briga bila obratiti se zajednici koja je rastrgana zaviu i mr-
njom oko pitanja duhovnih darova. Neki lanovi odbijaju dijeliti svoje duhovne da-
rove sa drugima; drugi zavide onima koji su primili takve darove, to posjeduju mo
vienja ili javnog govorenja, i tako se istiu u kongregaciji. Neki, pak, preziru druge
koje smatraju ignorantima (to jest, one kojima nedostaje gnosis); ti drugi osjeaju se
uvrijeeno i ponieno.
Glavna briga autora Tumaenja Znanja jest ispraviti ovu podijeljenost. Prisjetiv-
i se kako je Spasitelj poduavao jednost Oca (9,28-29), i kako je "veliki Sin" drago-
voljno prihvatio ponienje zbog svoje "male brae" (14,28-29), on ovdje crkvi upuu-
je lekciju iz jedinstva i poniznosti. On prvo podsjea kako je crkva primila iskupljenje;
Spasitelj je prekinuo "stare uze duga" koje su u ropstvu drale one "osuene u Ada-
mu" (14,34-36, usp. Kol 2,14) i proglasio umjesto njih "Oev proglas" (14,29-31),
nudei oprost od grijeha i oslobaanje od smrti (14,36-38). Od 13,20 do 21,35 autor
rabi Pavlovu metaforu o tijelu i njegovim udovima (usp. Rim 12,4-8; 1 Kor 12,12-31)
i kombinira je sa slikom Krista kao Glave tijela, koje je crkva (usp. Kol 1,18; 2,19; Ef
4,15-16), kako bi podsjetio udove da svi oni sudjeluju u "istome tijelu" i "istoj Glavi".
Usprkos raznovrsnosti darova (usp. 1 Kor 12,4), svaki od udova sudjeluje u istoj milos-
ti (16,18-24; usp. Rim 12,6); ista mo koja daje snagu govorniku, omoguuje slua-
telju da razumije to ovaj govori (16,31-38). Oni koji prime manje darove ne trebaju
se aliti, nego radovati to takoer sudjeluju u tijelu (18,28-38; 1 Kor 12,14-26). Oni
koji prime vee darove, kao stoje znanje (gnosis; usp. 1 Kor 12,8) ne trebaju prezirati
ostale kao manje vrijedne ili ignorante (17,25-26). Posve suprotno, "ignoranti ste ako ih
mrzite" (17,27), jer oni koji iskazuju mrnju i ljubomoru spram drugih, daju svojim sta-
vom do znanja da su jo uvijek slini ljubomornom i ignorantskom demijurgu. Ovakvi
stavovi odaju njihovu ignoranciju Boga (15,30-33), istinskoga Oca, i njegova Sina.
Pojaavajui Pavlovu sliku crkve kao duhovnog organizma, autor proiruje me-
taforu na biljku koja ima korijenje, grane i plodove, "korijenje koje je meusobno
isprepleteno, a njihovi plodovi su nepodijeljeni" (19,31-33). Budui da korijenje po-
stoji zbog plodova i zbog sebe, "postanimo nalik korijenju, budui da smo jednaki"
(19,36-37). Tekst zavrava upozorenjem na progone (20,20-38) i opomenom da se
grijeh mora nadii; oni koji ga nadiu, primit e "krunu pobjede, jer nau Glavu sam
Otac slavi." (21,30-34).
Autor, koji sebe svrstava meu pripadnike te crkve, koristi zavjetne tekstove i poj-
move rane kranske ortodoksije, no on istovremeno rabi i valentinijansku teologiju
kako bi ove objasnio i protumaio svojim itateljima. Ovaj uitelj zamilja da bi crk-
vu kojoj se obraa trebali sainjavati i psihiki i pneumatiki krani; mogue je da
je ovu homiliju uputio objema skupinama, ili malenom krugu izabranih. Tumaenje
Znanja predstavlja znaajan primarni izvor za razumijevanje kako su neki gnostiki
krani - konkretno neki valentinijanski krani - shvaali ulogu crkve u svjetlu Isu-
sova nauka i Pavlovih poslanica.
TUMAENJE ZNANJA
XI 1, 1-21,35
[... oni poee] vjerovati zbog [znamenja, i] udesa [i izmiljotina.
Oblije] koje je nastalo kroz [njih slijedilo] ga je, no zbog [prijekora] i
ponienja, [prije nego su primili razumijevanje] vienja, [oni su pobjeg-
li, a da nisu] uli [da je Krist] pribijen na kri. [No na] narataj bje-
i budui da jo ni [ne vjeruje da je Krist iv. Kako bi] vjera [bila] sve-
ta (i) ista, [i kako ne bi ovisila o] sebi, ve [bila] zasijana u [njemu,
ne] govorite, "Otkuda [ovo] strpljenje kojom se vjera mjeri?", jer sva-
tko ide [za onime] u to vjeruje, i ne bi za time [iao] kada ne bi vjero-
vao. No, velika je to stvar za ovjeka koji ima vjere, budui da nije ne-
vjernik, kakav je svijet.
Svijet je [mjesto] nevjere i [mjesto smrti]. I smrt [postoji kao 2 ...
oblije, i oni] nee vjerovati. Sveta je stvar vjera [da se vidi oblije].
Ono to je suprotno, [nevjerovanje je u oblije]. Ono to e im on udije-
liti [bit e] im [potporanj]. Njima nije bilo mogue [dosei] nepropad-
ljivost [...] [postati...] slobodni [... one koji] bijahu poslani [...]. Onaj
koji je tjeskoban, [nee vjerovati]. On ne moe dovesti [veliku crkvu],
budui da je ona sastavljena od [malih skupova.]
On postaje [emanacija] traga. Isto tako, oni [o] obliju kau da ga se
razumijeva [pomou njegova traga]. Ustroj [shvaa pomou] oblija, no
Bog [shvaa pomou] udova svojih. [On ih je znao] prije nego to bija-
hu zaeti, i [oni e njega spoznati]. I onaj koji je [zaeo sve] njih [ispr-
va, bit e] u njima. On e [nad njima vladati]. Jer, [neophodno] je [sva-
kome 3 ...] Spasitelj [je otiao], jer je tako valjalo. I Rije, tovie, ko-
ja ga [uze] za mua [nije ignorantska, ve tjelesna]. I [on] je taj koji po-
stoji [kao slika], budui da i [on postoji], kao i ona koja nas [rodi]. [I
ona je uinila] da on spozna [da] je ona Utroba. To [je] njezino udo,
[to] ini da mi nadiemo [strpljenje. No, i ovo je] udo: on [ljubi ono-
ga koji] prvi bijae [dopustio] djevici [...]. I prilii [...] njoj [...] do smrti
[...udnju] da ini 4 [...]. I [ona] mu stoga [dopusti] na [svoj put]. On bi-
jae [prvi koji je usmjerio] na pogled [na ovu] djevicu, [koja je raspe-
ta] na [kri] na tim [mjestima. I] mi vidimo [da je] njezina voda ta [ko-
ju] je vrhovni vladar [udijelio] onome [koji] nosi znamen. [To je] voda
[besmrtnosti koju] mu velike [sile] [udjeljuju dok je on] dolje [u prilici]
njezina [mladog sina. Ona nije] zbog njega [stala]. Ona [...][...] on posta
[...] u [...] rije koja [se ukazala], [...] rije koja se ukazala [...]. On [nije
...5 ...] u [...] kroz [...] doao sa tih mjesta. [Neki] putem [padoe]. Dru-
gi [padoe na stijene]. Neke druge on je [posijao u trnje]. Nekima dru-
gima [dao je da piju ...] i sjenka. Evo [...] on [.... I] ovo je [vjena stvar-
nost] prije nego izau due onih koji su ubijeni.
No njega su na tom mjestu progonili, tragom kojeg je ostavio Spasi-
telj. I on bi razapet, i on umre - ne vlastitom [smru, jer] on [uope] ni-
je zasluio umrijeti [za] crkvu smrtnika. [Njega su pribili], kako bi ga
[oni] mogli zadrati u crkvi. [On joj je s poniznou] odgovorio, budu-
i da je [na taj nain] on patio dok je patnju [trpio]. Jer, Isus je zbog nas
oblije 6 [...] ovo [...] cijeli [ustroj] i [...velika] gorina [svijeta ...] nas
sa [...] zbog tatova [...] [robovi ...dolje] do Jerihona [...] oni [primie ...].
Jer, [... dolje] do [onih koji] e ekati, dok [ih] itav nedostatak ne ap-
ne, do [konane] stvarnosti koja je [njihova] sudbina, budui da nas je
on dolje [doveo], sputavi nas u zamke tijela. Budui da je tijelo privre-
meno prebivalite koje je dom vladarima, ovjek u njemu, [nakon] to
je zatoen u lanost, [pade] u veliku [patnju. I], primoravi [ga] da im
slui, oni su ga sputali da slui snagama. Oni su raspolutili Crkvu, ka-
ko bi naslijedili 7 [...] mo da [...] i [...] i [...] [dotaknuvi ...] prije [...]
ljepota je ta koja e [...] poeljela [... i] biti sa [...] borei se [jedan pro-
tiv drugoga ...] poput drugih [...] djevica [...] da uniti [...] ranu [...] no
ona [...ona ini] sebe [nalik] [...] nju budui da su udarili [...] nepropad-
ljiv. Ovaj [...] da ostane [...] djevica. [...] njezina ljepota [...] vjernost
[...].i stoga [... nju ...]. On je pohitao [...] nije istrpio [...] oni preziru [...].
Jer, kada je Majka [8 ...] Majka [...] neprijatelja svog [...] uenju [...] si-
le [...] priroda [...] vidje djevicu [...] njemu nije mogue [...] prvo [...]
suprotno. No kako je on [...] djevicu [...] nije mogao [...] on [posta ...]
ubie [ga ...] iv [...] smatrao njezin [...] bolji od ivota [...] budui da
je znao da ako [...] svijet stvorio [...] kako bi [ga] uzdigao [...] iz [...] do
predjela [...onih] kojima vladaju [...]. No [...] otposlae ga [...] on pre-
biva u njemu [...] Ocu Svekolikosti [...] biti vie njoj [...] njemu. On [9
...] poput [...] u [...] on [posjeduje] njih [...] njih [...] svak [e biti] vrije-
dan [...] uzme i [...] uitelju bi se valjalo skriti [kao da je bog] [koji] e
prigrliti [djela] njegova, i njih unititi. Jer, [on] je govorio s Crkvom, i
[postao] njezin uitelj besmrtnosti, i [unitio] ohole [uitelje], [poua-
vajui] je da [umre].
[I ovaj je uitelj stvorio ivu] kolu, jer [taj uitelj ima] drugu kolu:
dok nas [ona pouava] [mrtvim] spisima, on nas je, naprotiv, potaknuo
da [se udaljimo] od [zasienja] svijeta; bili smo poueni svojoj smr-
ti kroz njih.
Ovo je nauk: Ne zazivaj zemaljskoga oca. Otac tvoj, koji je na ne-
bu, jedini je otac. Ti si svjetlost svijeta. Oni su moja braa, i sudruzi
moji koji vre volju Oevu. Jer, od kakve ti je koristi da dobije svijet,
ako prepusti duu svoju? Kada smo bili u mraku, zazivali smo mno-
ge "oeve", budui da smo ignorirali pravoga Oca. I ovo je velika mi-
sao o [svim] grijesima 10 [...] uitak. Mi smo poput [...] njemu da [...]
duu [...] ljudi koji [...] [prebivalite]. [to] je [vjera koju daje] gospo-
dar, koji ga je [oslobodio velike ignorancije i [tame ignorantskog oka?]
On ga je podsjetio na dobre stvari njegova [Oca], i rase. Jer, on [mu] je
rekao, "Svijet nije tvoj; [ne dri] oblik koji je u njemu korisnim; [(od
njega), naprotiv, nema koristi], i on je [kazna]." Primi sad [uenje ono-
ga koji bje] prekoren - probitak i [korist] za duu - [i] primi [oblik nje-
gov. Taj] oblik postoji u prisustvu [Oca], rije i uzvienost, kako bi ga
upoznao prije nego zastrani dok si u ovome tijelu osude. Tako isto i ja
postadoh malen, kako bih te kroz poniznost svoju mogao uzdii u visi-
ne, odakle si pao, baen u ovu jamu. Ako vjeruje u me, ja u te uznije-
ti u nebo pomou ovoga oblika kojeg vidi. Na svojim u te ramenima
ponijeti. Ui kroz rebro odakle si i doao, i sakrij se od zvijeri. Breme
koje nosi nije tvoje. Kad god ide 11 [...] iz njegove slave [...] isprva.
Zbog toga to [je ubrojen] meu one enske, [san je iznio] [sabat] koji
je svijet. Jer, kada je [ubrojen] sa Ocem, san je izveo [sabat] i [odlazak]
iz [svijeta zvijeri]. Jer, [svijet] je od [zvijeri], i on je [zvijer]. I onaj koji
bje izgubljen, [pribrojen je] onome lukavome, a [on je] od [zvijeri] koje
dooe. I [njega] su odjenuli u ruho osude, jer ona koja je enska [nije]
imala drugog ruha u koje bi [odjenula] svoje sjeme, osim onoga koje je
sama iznjedrila na sabat. Jer, nijedna zvijer ne postoji u Eonu. Otac ne
dri sabat ve potie Sina, i kroz Sina on sebi priskrbljuje Eone. Otac
posjeduje ive razumske elemente koje na [udove] moje on stavlja kao
ruho. ovjek 12 [... to] je ime. [... On] je [sebe] otposlao, i [onoga ko-
ji je prekoren. Onaj koji bijae] prekoren izmijenio je ime (svoje) i, [za-
jedno sa onim to e biti] nalik prekorenome, on se [pojavio] u tijelu. I
[onaj ponieni nije] opremljen. On [nema] potrebu za [slavom koja] ni-
je njegova; on ima svoju vlastitu [slavu] s [imenom], koje je Sin. On je
doao, kako bismo mi postali veliajni [kroz] ponienoga [koji] prebiva
na [mjestima] ponienja. I kroz [njega koji bijae prekoren, mi prima-
mo [oprost] za nae grijehe. I kroz njega [koji] bijae prekoren, i onoga
koji je [iskupljen], mi primamo milost.
No, tko [je taj] koji je iskupio onoga koji je prekoren? To je emana-
cija imena. Jer, kao to tijelo nema potrebu za imenom, takvo je isto i
tijelo Eona kojega je Mudrost otposlala. Ono je primilo velianstvo ko-
je silazi, kako bi Eon mogao ui u onoga koji je prekoren, i kako bismo
mi pobjegli od sramote trupla, i bili obnovljeni u tijelu [i] krvi 13 [...]
sudbine. On [...] i Eona [... oni] su prihvatili Sina [iako je on] bio potpu-
na tajna [... svakome] od svojih [udova ...] milost. [Kada je zavapio], on
je odvojen od Crkve, kao [dijelovi] tame iz Majke, dok su [stopala] nje-
gova ostavljala tragove, spaljujui put uzlaska do Oca.
No, [kako je i na koji nain] ona postala [njihova Glava]? Ona je na-
inila [prebivalite kako bi donijela] svjetlost [onima] koji u njemu pre-
bivaju, da vide Crkvu koja [uzlazi]. Jer, Glava je sebe samu izvukla iz
jame; ona se sagnula na kriu, i pogledala dolje u Tartar, kako bi oni ko-
ji su dolje mogli pogledati ka nebu, kao kada, primjerice, netko u [ne-
koga] pogleda, i kada lice onoga koji je dolje pogledao pogleda prema
gore. Isto je tako i Glava pogledala s [visina] svojih dolje u udove svo-
je, i udovi su nai [poli] u visine, ondje gdje je Glava. A kri je [trpio]
udarce avala zbog udova, samo zato da bi oni mogli 14 [...] imaju [...]
budui da bijahu [nalik ...] robu. Kraj [je ovakav: Onaj] na kojeg je ona
pokazala [usavrit] e onoga na koga ona pokae. I sjeme koje preosta-
ne, [trpjet e] sve dok se Svekolikost ne odvoji i [uzme] oblik.
I ukaz e tako biti ispunjen, jer, kao to i ena koja poast prima dok
ne umre [ima] vrijeme u svoju korist, [tako e isto] i ona roditi. I ovaj
potomak primit [e tijelo] koje mu je dodijeljeno, [i postat e savren].
On je plemenite [prirode, budui] da Sin Boji u [njemu] prebiva. I ka-
da primi Svekolikost, to god bude posjedovao <progutat e> vatra, bu-
dui da prezire i razbjenjuje Oca.
Kada je veliki Sin poslan svojoj maloj brai, on je posvuda razglasio
proglas svoga oca, prkosei Svekolikost!. I uklonio je stare uze duga,
uze osude. Ovo je njegov proglas: Oni koji su dopustili biti poroblje-
ni, osueni su u Adamu. Oni bijahu [izvedeni] iz smrti, i primie oprost
za grijehe svoje, i bijahu iskupljeni 15 [...] budui da smo vrijedni [...]
i [...] no, ja kaem [...] i ovi [...]. Jer, [...] vrijeanje [...] Boga. I Otac
[...] Krist se udaljio [od] sviju ovih, budui da on ljubi [udove] koji pri-
padaju, svim svojim srcem. [Onaj koji je ljubomoran] njih navodi jedne
protiv drugih, no ako nije ljubomoran, on [nee] biti udaljen od [drugih
udova i], onog dobrog to vidi. [Kada imamo] brata [koji] nas smatra
samome sebi ravnima, mi slavimo [onoga koji nam] milost svoju [pru-
a]. I prilii [svakome] od nas da [uiva] u daru od [Boga, i] da ne bude
ljubomoran, budui da znamo da je onaj koji ljubomoru osjea, (samo-
me) sebi prepreka na [putu], budui da samo sebe s darom on unitava,
i da je ignorant Boga. Valjalo bi mu radovati se, biti zadovoljan, i ui-
vati u milosti i dareljivosti. Tko ima dar proricanja, neka ga bez okli-
jevanja s drugime podijeli. Ne pristupaj bratu svome s ljubomorom, ni-
ti 16 [...] izabrani budui da su [...] prazni dok [bjee ...] ispali iz svojih
[...] ignoranti su da [... na taj nain oni] posjeduju [...] ih u [...] kako bi
bezuvjetno [promiljali] o stvarima o kojima eli [da razmiljaju], dok
o tebi [misle]. Brat tvoj ima svoju milost: [Ne] omalovaavaj sebe, ve
se [raduj i] duhom pjevaj hvale, [i] moli za njega [kako bi] mogao dije-
liti milost koja u njemu [prebiva]. I ne smatraj ga [strancem], ve radi-
je kao nekoga tko je tvoj, kojega je svatko od <sudruga> tvojih primio.
[Ljubei] Glavu koja ga posjeduje, ti posjeduje onoga iz kojeg dolaze
izljevi ovih darova meu tvoju brau.
Napreduje li netko u Rijei, ne zadravaj ga u tome, i ne govori:
"Zbog ega on govori, a ja ne govorim?", jer, ono to on govori (i) tvoje
je, a ono to razabire Rije, i ono to je izgovara, ista je mo. [Rije 17
... oko] ili [samo ruka, iako su] [jedno] tijelo. [Oni koji nam pripadaju]
svi zajedniki slue [Glavi]. I svaki [od udova smatra je] udom.
Ne mogu svi postati [samo] stopalo, ili samo oko, ili [samo ruka, bu-
dui] da ti udovi ne [ive sami]; oni sami umiru. Mi [znamo da za njih
to znai smrt]. Zbog ega, onda, [ljubite] udove koji su mrtvi, [umje-
sto onih] koji su ivi? Kako znate [da je netko] od [brae] ignorant? Jer,
[vi] ste ignoranti kada [ih mrzite], ili kada ste na njih ljubomorni, bu-
dui da [neete primiti] milost koja u [njima] prebiva, tako nevoljki da
ih pomirite sa darovima Glave. Valja vam zahvaljivati zbog udova svo-
jih, i [moliti] da i vama bude udijeljena milost kakva je njima udijelje-
na. Jer, Rije je bogata, dareljiva, i dobrohotna. Ona daje darove lju-
dima svojim bez ljubomore, u skladu sa 18 [... pojavili u svakome] od
udova [...] samome [...] budui da se oni [jedan s drugime] ne bore zbog
svojih razlika, [ve] zajedniki, [jedan s drugim] oni rade, [i ako] jedan
od njih [pati, svi e] patiti zbog njega, a [kada jedan] bude spaen, [svi]
su sa njime spaeni.
I [ako] doekaju [odlazak] iz (zemaljskoga) sklada, oni e [doi u
Eon]. Ako znaju dijeliti [u] istinskome skladu, kakvi li su tek oni ko-
ji potjeu iz [jedinstvene] jednosti? Valja im se pomiriti jedan sa drugi-
me. Ne optuujte Glavu svoju to vas nije odredila za oi, nego za pr-
st. I ne budite ljubomorni na ono to je proglaeno okom ili akom, ili
stopalom, ve budite zahvalni to ne ivite van tijela. Vi, tovie, ima-
te onu Glavu zbog koje postoji i oko, i aka i stopalo, i svi drugi dijelo-
vi. Zbog ega prezirete 19 onoga koji je postavljen za [...] eli [...] vi ste
oklevetali [...] neprigrljava [...] nemijeano [tijelo...] izabrano [...] pro-
pasti [...] Eona [...] sii [...] [izvukao] nas iz [Eona koji postoje] na tom
mjestu. [Neki] postoje u [vidljivoj] Crkvi - oni koji postoje u [Crkvi]
ovjekovoj - i [jednoglasno] oni navjeuju [jedan drugome] Pleromu
[njihova eona]. I neki postoje [za smrt u] Crkvi u koju idu - njoj za koju
su oni [smrt] - dok su drugi za ivot. Oni su, stoga, ljubitelji obilja i-
vota. I svi ostali [ustraju] zbog svog vlastitog korijena. On plodove no-
si koji su poput njega, budui da je korijenje meusobno isprepleteno
i plodovi su njihovi nepodijeljeni, najbolji. Oni ih posjeduju, postoje-
i za njih, i jedno za drugo. Postanimo, stoga, korijenje budui da smo
jednaki 20 [...] tom Eonu [...] oni koji nisu nai [...] iznad [...] dohvaa
ga [...] budui [...] vau duu. On e [...] dadosmo mu tebe [...]. Ako je
proisti, [ona u] meni [ivi]. Ako je ogradi, tad [ona pripada] avlu.
[ak] i ako [ubije] njegove sile, [on e] biti s tobom. Jer, [dua] je mrt-
va, pa ipak su [o njoj odluivali] vladari i [silnici].
Na to misli kada si duh? Ili, [zbog ega] ljude [ove] vrste progo-
ne do smrti? Moda nisu zadovoljni biti s duom, pa je trae? Jer, lju-
di Boji svako mjesto za njih [zabranjuju], dokle god u tijelu postoje. I
ako ih ne vide, budui da oni (ljudi Boji) ive duhom, oni se razdvajaju
kao da ih mogu pronai. No, kakva im je od toga korist? Oni su bezum-
ni, ludi! Oni istrauju oko sebe! Oni kopaju zemlju! 21 [...] njega [...]
sakrije [...] postoji [...] proisti [...] meutim, [...] nakon Boga [...] nas
ugrabi [...] no, mi koraamo [...]. Jer, ako su grijesi [mnogobrojni, koli-
ka] li je tek [ljubomora Crkve] Spasiteljeve. Jer, [svatko] je sposoban za
[obje (vrste)] sagrjeenja, [naime, grijeh koji ini upuenik], i (grijeh)
obinoga ovjeka. To je [jo] uvijek jedinstvena [sposobnost] koju oni
posjeduju. A mi, mi smo usvojitelji Rijei. Ako protiv [nje] zgrijeimo,
mi tad grijeimo vie nego pogani. No, ako nadiemo svaki grijeh, pri-
mit emo krunu pobjede, jer nau Glavu sam Otac slavi.
Tumaenje Znanja
VALENTINIJANSKO TUMAENJE (XI,2)
te
O POMAZANJU, O KRTENJU A i B
i
O EUHARISTIJI A i B
Uvod:
ELAINE H. PAGELS
Valentinijansko tumaenje valentinski je teoloki prikaz porijekla stvaranja i pro-
cesa iskupljenja, konkretno u okviru mita o Sofiji. Ovaj traktat tako podastire jedini
izvorni valentinijanski prikaz tog mita: Tripartitni traktat (1,5) druga je verzija mita,
u kojoj Logos zauzima mjesto Sofije.
Autor zapoinje djelo obeanjem da e otkriti "svoje otajstvo", a pripovijest slije-
de molitve i blagoslovi krtenja i euharistije. Ovo nas navodi na zakljuak da je Va-
lentinijansko tumaenje sluilo kao svojevrsni tajni katekizam za iskuenike koji su
se uvodili u gnozu. Po otkrivenju otajstva, iskuenik je prolazio pomazanje, krtenje i
euharistiju, po gnostikom shvaanju tih sakramenata.
Uz sam mit o Sofiji i sakramentnih obreda, postoji i trea zanimljiva znaajka Va-
lentinijanskog tumaenja: ono iz prve ruke prua dokaz o polemikama izmeu razlii-
tih valentinijanskih teologa. Hereziolozi nam potvruju da se gnostiki uitelji uglav-
nom nisu slagali u tumaenju fundamentalne doktrine; Valentinijansko tumaenje po-
tvruje istinitost Tertulijanove tvrdnje da se valentinijanski krani "meusobno ne
slau po mnogim pitanjima, ak ni sa svojim utemeljiteljima" (Praescr. 42). Irenej,
Hipolit, i drugi, spominju nekoliko takvih pitanja oko kojih se razilazilo, i to na prim-
jeru pripovijesti o Sofiji: pitanje tumaenja prapoetnog izvora (na koji je nain on
monadian ili dijadian), pitanje Granice (koja je njezina svrha), te muke Sofijine (to
joj je bilo uzrokom). I dok crkveni oci zauzimaju razliite pozicije oko ovih toaka,
autor Valentinijanskog tumaenja dotie se svake od njih, dovodei neka gledita u
pitanje, i zagovarajui neka druga.
Valentinijanski se teolozi, prije svega, nisu slagali po pitanju je li primordijalni
korijen svekolikosti monada ili dijada. Po Ireneju, sam Valentin i sljedbenici njego-
va uenika Ptolomeja smatrali su da je prvotni izvor dijada koju sainjavaju Otac Sve-
kolikosti i njegova druica, Tiina, Majka svega (Haer. 1.11.1). Nasuprot tomu, au-
tor ovoga djela tvrdi daje Otac jedan i jedinstven, monada; Tiina, daleko od toga da
je Oeva dijadika sizigija, predstavlja jednostavno stanje spokoja u kojem Otac po-
iva u svojoj izvornoj samoi.
Autor Valentinijanskog tumaenja raspravlja potom i o funkciji Granice: on sam
dri da Granica sadrava etiri moi, dok drugi valentinijanci pridaju Granici samo
dvije od te etiri moi. Po njegovu tumaenju, Granica je isprva odvojila muku Sofi-
jinu od plerome, i tako zatitila i potvrdila eone od povrede njezinoga prijestupa. Gra-
nica isto tako uva Sofiju od toga da bude apsorbirana u Oca, i, konano, ona odvaja
od nje njezinu muku, te i nju potvruje.
Tree sporno pitanje izmeu valentinijanskih teologa pitanje je tumaenja Sofiji-
ne patnje. Prema Ireneju, neki su valentinijanci tvrdili da je Sofija, poinivi svoj pri-
jestup u pleromi, samo izraavala nehotiminu udnju svih eona za bliom povezano-
u s Ocem (Haer. 1.2.2); drugi su, pak, izraavali stav da se ona svjesno i drsko po-
kuala uzdii iznad stanja meuovisnosti u kojem je bila sa svim ostalim eonima, drz-
nuvi se oponaati samoga Oca (Haer. 1.2.3). Autor Valentinijanskog tumaenja bli-
i je potonjem stavu, da je Sofija svjesno povrijedila sklad plerome, da bi se kasnije
pokajala i vratila Ocu.
Tekst nastavlja pripovijest i opisuje kako se Sofija, nakon patnje u izopenosti, po-
kajala i primila Krista, koji je siao kako bi postao njezina boanska druga polovica.
Taj boanski ponovni susret demonstrira volju Oca da se "nita ... u pleromi ne doga-
a izuzev sizigije" (tj. da sva bia izuzev njega moraju stajati u meusobnoj ovisnos-
ti); i pokazuje kako e sve "biti u jedinstvu i pomirenju".
U dodatku djelu nekoliko je liturgijskih fragmenata valentinijanskog slavljenja kr-
tenja i euharistije. Zbog te, kao i gore navedenih injenica, izvjesno je da nam je ot-
krie ovoga teksta pruilo jedinstvenu priliku za istraivanje razliitih oblika valenti-
nijanske misli i obrednih obiaja.
VALENTINIJANSKO TUMAENJE
XI 22, 1-39, 39
[...] ui [...] obilje [...] oni koji [... izrei u] otajstvo svoje [onima
koji su] moji, i [onima koji e biti moji]. Oni su, tovie, ti koji su [spo-
znali njega], Oca, to [jest, Korijen] Svekolikosti, [Neizrecivoga koji]
prebiva u Monadi. [On prebiva sam] u tiini, [a tiina je] spokoj, budui
da, na koncu konca, [on jest] Monada, i nikoga ne [bje] prije njega. On
prebiva [u Dijadi] i u Paru, a Par njegov je Tiina. I on posjeduje Sve-
kolikost koja u njemu prebiva. A to se Namjere i Ustrajnosti, Ljubavi
i Postojanosti tie, one doista jesu neroene.
Nastade Bog: Sin, Um i Svekolikost, to jest, ak je i Misao njego-
va proklijala iz Korijena Svekolikosti, budui da ovoga (Sina) on ima
u Umu. Zbog Svekolikosti on je prihvatio stranu Misao, budui da ne
bje nieg prije njega. Iz tog je mjesta on koji je pokrenuo 23 [...] iknuo
[izvor]. To [je] Korijen [Svekolikosti] i Monada bez ikoga prije njega.
Drugi je [izvor] u Tiini i samo s njime on [govori]. [etvrti] je onaj
[koji] je samoga sebe ograniio [u] etvrtome: prebivajui u tristoez-
desetome, on je prvo sebe iznjedrio, u Drugome [on] je otkrio volju
svoju, [a] u etvrtome on se proirio.
Budui da je sve ovo zbog Korijena Svekolikosti nastalo, [uimo] u
njegovo otkrivenje i dobrotu njegovu, i silazak njegov i Svekolikost, to
jest, u Sina, Oca Svekolikosti, i Um Duha; jer, on je ovoga posjedovao
prije nego 24 [...]. On [je] [izvor]. On je [taj] koji sejavlja u [Tiini], [on
je] Um Svekolikosti koji prebiva uz [ivot]. Iz njega proizlazi Svekoli-
kost i [sama] hipostaza Oca, to jest, [on je] [Misao] i njegov silazak.
Kada je to poelio, Prvotni se Otac u njemu otkrio. Budui da je, na
koncu konca, zbog [njega] otkrivenje postalo dostupno Svekolikosti, ja
zovem Svekolikost "udnja Svekolikosti". I on je toliko promislio Sve-
kolikost - da ja tu misao zovem "Monogenes". Bog je stvorio Istinu,
onu koja slavi Korijen Svekolikosti. On je, stoga, taj koji je sebe otkrio
u Monogenesu, i u njemu on je otkrio Neizrecivoga 25 [...] Istinu. [Oni]
su vidjeli da on [prebiva] u Monadi [i] Dijadi [i] Tetradi. [On] je prvo
stvorio [Monogenes i Granicu]. A Granica [odvaja] Svekolikost [i po-
tvruje Svekolikost], budui da [...] stotinu [...]. On je [Um ...] Sin. [On
je] potpuno [neizreciv] Svekolikosti, i on je potvrda i hipostaza Sveko-
likosti, [tihi veo], [istinski] Visoki Sveenik, [onaj koji ima] mo da ude
u Sveto od Svetoga, otkrivajui slavu Eona, i raajui <miomirisna>
obilja. Istok 26 [... to je] u [njemu]. On je [taj koji je sebe otkrio kao]
prvotno [utoite] i riznicu [Svekolikosti]. I on je bio uz Svekolikost,
[on], koji je uzvieniji [od] Svekolikosti. Ona je, pak, [poslala] Krista
[da je uspostavi], kao to uspostavljena bijae [prije njezina] silaska. [I
o njemu ona ree]: [... On nije oitovan, ve nevidljiv] [onima koji su
unutar Granice]. I on posjeduje etiri moi: mo odvajanja, mo potvr-
de, mo koja oblik daje [i mo koja stvara tvar]. [Mi sami] svakako bi
opazili njihovu prisutnost, i vrijeme, i mjesta koja su oblija potvrdila,
budui da imaju 27 [...] sa ovih [mjesta ...] ljubav [...] emanirana je [...]
itava Pleroma [...]. Ustrajnost uvijek [ustraje], i [...] isto tako [...] vri-
jeme [...] vie [... to jest], dokaz ove [velike ljubavi].
emu onda [mo odvajanja], mo potvrde, mo koja stvara tvar i
mo koja oblik daje, kao to to drugi [rekoe]? Jer, o Granici [oni] ka-
u da posjeduje dvije moi, <odvajanje> i [potvrdu], budui da odva-
ja [Dubinu] od Eona, kako 28 [...] Ove, [...] [Dubine ...]. Jer, [... jest]
oblik [...] Otac [Istine ... kau] da Krist [...] Duh [...] Monogenes [...]
ima [...].
[Izuzetno nam je vano i] neophodno [traiti], mnogo revnije i
[ustrajnije], svete spise i [one koji] objavljuju pojmove. Jer, o [ovima]
stari kau, "[Oni] od Boga bijahu objavljeni." Spoznajmo, stoga, nje-
govo neizmjerno bogatstvo! [On je elio 29 ... sluenje ...] on [nije] po-
stao [...] njihovog ivota [... oni] postojani [gledaju u svoju knjigu] zna-
nja i [paze na pojavnost ovoga drugoga].
[Ta] Tetrada [iznjedrila je Tetradu koju sainjavaju] Rije, [ivot,
ovjek i] Crkva. [Onaj Nestvoreni] iznjedrio je Rije i ivot. Rije je
[za] slavu Neizrecivoga, dok je ivot za slavu [Tiine], ovjek je za
svoju vlastitu slavu, a Crkva je [za] slavu Istine. To je, dakle, Tetrada
roena u skladu sa [oblijem] Nestvorene (Tetrade). I Tetrada je roena
30 [... Dekada (tj. deset)] iz [Rijei i ivota], a Dodekada (tj. dvanaest)
iz ovjeka, dok [Crkva posta] Triakontada (tj. trideset). tovie, onaj
[iz Triakontade] [Eona, onaj je koji nosi plod] iz [Triakontade]. [Oni]
ulaze [zajedno, no] dolaze [pojedinano, bjeei] od Eona [i Nezadri-
vih. I] oni Nezadrivi, [kada su ga] ugledali, [stadoe slaviti Um], bu-
dui [da je on Nezadrivi koji postoji] u [Pleromi].
[No Dekada] iz Rijei i ivota iznjedrila je dekade kako bi Pleromu
uinila stotinom, a Dodekada iz ovjeka i Crkve [rodila] je i [stvori-
la] Triakontadu kako bi uinila da [tri] stotine i ezdeset postane Plero-
ma godine. I godina Gospodnja 31 [... savrena ...] savren [...] u skladu
sa [... Granicom] i [...] Granica [...] veliina koja [...] [dobrota ...] nje-
ga. ivot [...] pati [...] licem [...] u prisustvu [Plerome ...] koje on po-
eli [.... I] on poeli napustiti Trideseto - budui da je [sizigija] ovje-
ka i Crkve, to jest, Sofija - kako bi nadiao [Triakontadu i] donio Ple-
romu 32 [...] njegov [...] no [... i] ona [...] [Svekolikosti ...] no [...] ko-
ji [...] Svekolikost [...]. On je stvorio [...] misli i [...] Pleromu putem Ri-
jei [...] njegova tijela. Ovi su, dakle, [Eoni] koji su njima nalik. Nakon
to je [Rije] ula u nj, kao to ve rekoh, i [onaj koji biva] sa Nezadr-
ivim [iznjedri] 33 [...] prije nego [...] iznjedri [...] sakrije od [...] sizigi-
ja i [...] pomak i [...] iznese Krista [...] [...] i sjeme [...] kria, budui da
[... otisak] rane od avala [...] savrenstvo. [Budui da je] savren oblik
[koji e] uzai u [Pleromu], on nije pristao na patnju, [no bje] zadran
[...] Granicom, to jest, sizigijom, budui da njezin ispravak nee doi
ni od koga drugog doli od njezinoga Sina, koji sam jest punoa boan-
stva. On sam poelje u tijelu napustiti sile, i sii. I ovu (patnju) Sofija
je trpjela nakon to se sin njezin iz nje uzdigao, [jer], znala je da prebi-
va u 34 [...jedinstvu] i [obnovi. Njih] zaustavie [...] braa [...] ove. [...]
nije [...] ja postadoh [...]. Doista, tko [su] oni? [...], s jedne strane, za-
dravi je [..,], a s druge, [...] sa [...] nju. Oni [su, tovie, isti oni koji]
me vidjee, oni koji [... oni] koji promiljae [...] [smrt]. Oni bijahu za-
drani [...] nju, i ona se pokaja, [i] potrai Oca [istine], govorei, "Isti-
na je da sam se [odrekla] svoga mua. [Ja sam], stoga, onkraj potvrde, i
zasluujem svu (patnju) kojom patim. Prebivala sam u Pleromi, stva-
rala Eone i nosila plodove sa muem svojim." I spoznala je to jest, i
to je uinila.
I oboje su tako patili; oni kau da se smijala jer je ostala sama i opo-
naala Nezadrivoga, no on kae da se ona [smijala] zato jer se udalji-
la od mua svog. 35 [...] I doista, [Isus i] Sofija otkrie [stvorenje]. Bu-
dui da je sjeme Sofijino nepotpuno [i] bezoblino, Isus [je oblikovao]
ovakvo stvorenje, nainivi ga od sjemena uz Sofijinu pomo. Budui
da su oni sjeme i [bez oblika], on je siao [i iznjedrio] tu pleromu [eo-
na] koja je na tom mjestu, [budui da su ak i nestvoreni] od tih [Eona]
iz predloka [Plerome] i [nezadrivoga] Oca. Onaj Koji Jest Nestvoren
[iznjedrio je predloak] nestvorenih, jer iz nestvorenoga Otac stvara
oblike. No, to je stvorenje sjena prapostojeeg. Isus je stvorio to stvore-
nje, iz patnje koja je okruivala sjeme. I on ih je meusobno razdvojio,
i bolje patnje on je unio u duh, a one loije u tijelo.
Prva meu [svim] tim patnjama 36 [...] niti [...] njega, [budui da je]
Pronoja uinila da ispravak iznjedri sjene i slike [onih koji od] poetka
postojae, i [onih koji] jesu, [i] onih koji e tek biti. To [je, dakle], raz-
rjeenje iz vjerovanja u Isusa, zbog [onoga koji] je ispunio Svekolikost
sa [oblijima i] slikama [i sjenama].
Nakon to je Isus to stvorio, [on dalje stvori] za Svekolikost one ko-
ji su iz Plerome i sizigije, to [jest], anele. Istovremeno sa [slaganjem]
Plerome, mu njezin stvori anele, budui da on jest u volji Oevoj. Jer,
to je volja Oeva: ne dozvoliti da se ita dogodi Pleromi izuzev sizigije.
Volja je oeva i ovo: uvijek nositi i raati plodove. To da ona pati, ni-
je, dakle, bila volja Oeva, jer ona sama u sebi prebiva, bez svoga mu-
a. Neka sad 37 [...] jedan drugoga [...] Drugi [...] sin onog drugog [...]
jest Tetrada svijeta. [A] Tetrada je iznjedrila [plod] kao da je Pleroma
[svijeta] Hebdomad. I [on] je uao u [slike] i [oblija i anele] i [arhan-
ele, boanstva] i [sveenike].
Kada je [sve ovo] Pronoja [uinila] [...] Isusa koji [...] sjeme [...] Mo-
nogenesa [...]. Oni doistajesu i [duhovni] i tjelesni, nebeski i zemaljski.
On im naini to mjesto, i takvu kolu za nauk, i za oblik.
I ovaj Demijurg stade, s jedne strane, stvarati ovjeka na sliku svo-
ju, a s druge u skladu s onima koji postojae od poetka. Ovakvo je
prebivalite ona koristila za sjeme, naime, 38 [... odvaja ...] Boga. Ka-
da su [...] zbog ovjeka, [budui] da je [avao] doista od boanskih bi-
a. On se pokrenuo i ugrabio cijeli [trg] dveri, i [istjerao] svoj [vlastiti]
korijen iz [tog] mjesta [u tijelo] i [strvine tjelesne], jer [njega okruuje]
[ovjek] Boji. [Adam] je njega [zasijao]. I on, stoga, dobi sinove ko-
ji [bijahu gnjevni jedan na drugoga. I] Kajin [ubije] svoga brata Abela,
jer [Demijurg] je u [njih] svoj duh dahnuo. I nasta borba meu aposta-
zom anela i ovjeanstvom, oni s desna protiv onih s lijeva, oni s ne-
besa protiv onih sa zemlje, duh protiv tijela, avao protiv Boga. I an-
eli poeljee keri ljudske, i sioe dolje u tijela kako bi Bog prouzro-
io potop. I on gotovo poali to je svijet stvorio 39 [... mu] i [Sofija i
Sin njezin], i aneli, [i sjeme]. No, sizigija je [potpuna], i Sofija, i Isus, i
[aneli], i sjeme, [slike su] Plerome. Demijurg je, tovie [sjenu nadvio
nad] sizigiju i Pleromu, Isusa i [Sofiju], [anele] i sjeme. [Onaj koji je
potpun slavi] Sofiju; slika [slavi] Istinu. [A] slava [sjemena] i Isus, iz
[Tiine su i] Monogenesa. [I aneli] od mukih, i [oni sjemeni] od en-
skih, svi [su] Plerome. I kad god Sofija [prima] svog mua, i kada Isus
prima Krista, i sjeme, i anele, tad Pleroma sa radou prima Sofiju, i
Svekolikost ulazi u jedinstvo i pomirenje. Jer, zbog ovoga su Eoni na-
rasli; budui da znaju, da se i promijene, oni se ne mijenjaju.
O POMAZANJU
XI 40, 1-29
[...] u skladu sa [...] vrsta [...] njega vidi. I dolikuje [ti sada] poslati
Sina svoga Isusa, i dati nam pomazanje, kako bismo mogli gaziti [zmi-
je], i [glave] korpiona, i [sve] sile avolske, budui da je on pastir [sje-
mena]. Kroz njega mi [smo] tebe [spoznali]. I mi te [slavimo]: [Slava]
budi tebi, Oe [Sina, Oe] u Sinu, Oe [u] svetoj [Crkvi i] svetim [an-
elima]! Od sada, pa [dovijeka], on postoji u vjenosti Eona, zanavijek,
sve do [nedosenih] Eona Eona. Amen.
O KRTENJU A
XI 40, 30-41,38
[Ovo] je potpun saetak znanja kojeg nam (saetak) otkri Gospodin
na Isus Krist, Monogenes. Ovo je potrebno i neophodno, kako bismo
u tome mogli koraati. Postoje one od prvoga krtenja 41 [... Prvo] kr-
tenje [jest zaborav] grijeha [...] <koji>ree, [...] Krista, [koji je] jednak
[... u] njemu. [...]. Jer, [...] Isusa [...]. Prvo je [krtenje], dakle, zaborav
[grijeha. Mi] smo [kroz] njega roeni [u] one s desna, [to jest], u [nepro-
padljivost koja je] Jo[rdan. No] to je mjesto zemaljsko. I [bijasmo tako
otposlani] [iz svijeta] u Eon. Jer, tumaenje Ivana je Eon, dok je tuma-
enje onoga to [je] Jord[an] silazak, koji je [napredovanje prema go-
re], to [jest, odlazak na] iz ovoga svijeta [u] Eon.
O KRTENJU B
XI 42, 1-43, 19
[... iz] svijeta [u Jordan], i iz [sljepoe] ovoga svijeta [u vid] Boji,
iz [tjelesnoga] u duhovno, [iz] fizikoga [u] aneosko, iz [stvorenoga]
u Pleromu, [iz] svijeta [u Eon], iz [ropstva] u sinstvo, [iz] zamrenosti,
[jedan u drugoga], iz [pustinje u] nae selo, iz [hladnoe u] toplinu, [iz
...] u [...], i mi [...] u [...] bijasmo prenijeti [iz] sjemenih [tijela u tijela]
savrenoga oblika. I [doista], ja uoh kao primjer [ostatka] zbog koje-
ga nas je Krist [spasio] u [drugarstvu] njegova Duha. I on nas [iznjedri],
nas koji smo [u njemu, i] due e nam, od sada, [biti] savreni duhovi.
[Ono] ime nas je obdarilo [prvo] krtenje 43 [... nevidljivo ... koje]
je njegovo, budui [... govori] o [...].
0 EUHARISTIJI A
XI 43, 20-38
Zahvaljujemo [se] tebi [i slavimo euharistiju], o Oe, [prisjeajui
se zbog Sina tvog [Isusa Krista da su] doli [...] nevidljivi [...] tvoj [Sin
...] njegova [ljubav...] [znanju...] oni ine volju tvoju, [sada i] dovije-
ka. Oni su potpuni [u] svakom duhovnom daru i [svakoj] istoi. [Sla-
va] budi tebi, kroz Sina tvoga [i] potomka Isusa Krista, [od sad], pa za-
navijek. Amen
O EUHARISTIJI B
XI 44, 1-37
[...] u [...] [rije] o [...] onaj sveti je [...] hrana i [pie ...] Sin, budui
da si [...] hranu [...] nama [...] u [ivotu ...] on se [ne hvasta ...] to jest
[...] Crkva [...] ti si ist [...] ti si Gospodin. [I kada] umre ist, bit e
ist kako bi ga [...] svatko onaj koji ga [vodi] do jela i [pila]. Slava bu-
di tebi zanavijek. Amen.
ALOGEN (XI,3)
Uvod:
ANTOINETTE CLARK WIRE
Traktat Alogen rasprava je otkrivenja, u kojemu izvjesni Alogen prima boanske
posjete i vizije, te ih biljei za svoga "sina" Mesosa. Na fiktivnu narav ovog ponovlje-
noga Alogenova obraanja Mesosu upuuje samo ime Alogen, to znai "stranac", ili
"od druge rase", koje je u ono doba esto oznaavao Seta ili predstavnika Setove du-
hovne rase. itatelja se tako potie da se identificira s Mesosom i ui od Alogena ka-
ko nadvladati strah i neznanje koje je u poetku i on sam osjeao, te kako u konani-
ci uzai u potpuno ostvarenje duhovnog jastva unutar boanskog.
Iako se Alogen predstavlja kao jedna rasprava otkrivenja, mogue ju je podijeliti
na dva dijela. Prvi dio (45,1-57,23) naglaava pet otkrivenja enskog boanstva You-
el Alogenu. Njezina su otkrivenja kompleksni mitoloki opisi boanskih moi, osobito
onih eona Barbelo. Drugi dio (57,24-69,19) filozofskim jezikom opisuje Alogenov
uzlaz kao progresivno otkrivenje nebeskih prosvjetitelja. Posljednja faza, "prvotno ot-
krivenje Nepoznatoga", razotkriva transcendentnog Boga kao nevidljivoga, neuhvat-
ljivoga, neshvatljivoga, kao "duhovnu, nevidljivu Trostruku Mo" koja je "najbolja
od najboljih" te postoji, paradoksalno, kao "nebivajue Postojanje".
Razlike izmeu ta dva dijela rasprave Alogen mogu se objasniti ili razliitim izvo-
rima kojima se sluio autor, ili namjerom jednoga od autora. Teorije o porijeklu po-
kuavaju ustanoviti odakle potjeu odreene predaje i kako su se tako brzo razvile.
Mitologiju o Barbelo iz prvog dijela nalazimo takoer i u Ivanovom apokrifu (BG
8502,2; NHC II,1; III,1; IV,1), gdje se ona povezuje s pripovijeu o Sofiji koja je u
svemir unijela nedostatak. Alogenov Barbelo-gnosticizam, poput onog u Zostrijanu
(VIII,1) i Tri Setove stele (VIII,5), ne zanima kako je zlo poelo, nego se usredoto-
uje na pozitivno otkrivenje boanske stvarnosti. Drugi dio Alogena slian je Ivano-
vom apokrifu po opirnom opisu transcendentnoga Boga, kojim se navodi sve to Bog
nije, no Alogen se i tu odvaja od predaje, u istom smjeru kao i Zostrijan i Tri Seto-
ve stele, predstavljajui to znanje kao obred uzlaska, na nain hermetikog gnosticiz-
ma (Corp. Herm. I,24-26 i NHC VI,6). Autor je oito preuzeo i barbelovski gnostici-
zam i filozofski monizam iz iste ope predaje kao i Ivanov apokrif, koristei i jedno i
drugo u istu svrhu.
Pretpostavljajui da se itatelj ve oslobodio od zla, pisac u osobi Alogena nastav-
lja svoj nebeski put, hvalei boansko, ulazei u blagoslov znanja, ivotnost ivota
i, konano, u postojanje koje je nepostojanje. Hermetiki obredi uzlaska povremeno
spominju ivot zajednice, a u Tri Setove stele na svakoj se razini uzlaska u hvali Bogu
koristi prvo lice mnoine. Ovdje se, meutim, naputci daju jednoj osobi, itatelju, te bi
ih se moglo smatrati naputcima za samopomo u individualnoj potrazi za Bogom.
Zbog navoda neoplatoniara Porfirija kako je Plotin napao izvjesne gnostike ko-
ji su "iznosili otkrivenja Zaratustre, Zostrijana, Nikoteja, Alogena, Mesosa, i osta-
lih" (Vit. Plot. 16), ovaj je traktat privlaio veliku pozornost. Ako se taj navod doista
odnosi na djelo naslovljeno Alogen i njemu bliske spise (Zostrijan VIII,1 nosi ifri-
ran podnaslov "Rijei Zaratustrine"), kao to mnogi vjeruju, on tad upuuje na neto
drugaiji odnos gnostika prema kasnijem platonizmu nego to se to obino pretpostav-
lja. Ne samo da su gnostici oito posudili mnoge filozofske teme od platonizma, ve
su i platonisti i neoplatonisti oito smatrali gnostike kole suparnikima. Iako je Plo-
tin u svojoj raspravi protiv gnostika uinio sve kako bi ismijao njihov dualizam, kult i
argon, najvei su mu izazov predstavljali upravo monoistiki gnostici Alogenova ti-
pa. Upravo oni otkrivenju pripisuju istine za koje je Plotin bio uvjeren da potjeu od
Platona; upravo oni vjeruju da kroz znanje o sebi postaju nadmoni nebeskim tijeli-
ma (En. II.9.5-11). Ostaje, meutim, pitanje jesu li gnostici izvrili povratni utjecaj na
neoplatonizam, a osobito jesu li ti gnostiki tekstovi moda izvor trijade postojanje-
-ivot-misao, koja nije bila prisutna u neoplatonizmu prije Prokla, odnosno petog sto-
ljea (Theol. 101-03).
Aleksandrijsko porijeklo izvorno grkog teksta Alogena koji je nastao nedugo po
300. godini n. e., uinilo gaje dostupnim za grki opticaj i koptski prijevod prije nego
to je poetkom petog stoljea smjeten u knjinicu Nag Hammadi.
ALOGEN
(XI 45, 1-69, 20)
[...] budui da su [savreni i da ive] svi [zajedno, sjedinjeni s
umom], uvarem [kojeg sam im dodijelio, koji] te poduio. [I mo koja
postoji] u vama esto se [irila kao rije] iz Trostruko Monoga, [Ono-
ga od onih] koji [uistinu] postoje s [Neizmjernom], vjenom [Svjetlo-
u] Znanja koje se pojavilo, mukom djevianskom [Mladou, prvim]
meu Eonima od jedinstvenog trostruko [monog Eona], trostruko Mo-
noga koji [uistinu postoji], jer kada [je utihnuo, proirio <se>], a [kada
se proirio], postao je [savren i] primio je [mo] od sviju [njih]. On po-
znaje [sebe i savrenog] Nevidljivog [Duha]. I on [nastade u] Eonu koji
zna da ona zna Njega. [I] ona postade Kalyptos, djelujui u onima koje
poznaje. On je savren, nevidljiv, noetiki Protophanes-Harmedon. Da-
jui mo stvorenjima, onaje Trostruko Muko. A budui da je sama 46
[... iako pojedinci, oni su sjedinjeni], s druge strane, [budui] da je [ona
njihovo] postojanje, ona sve njih [vidi] kako uistinu <postoje>. [Ona]
sadri boanskog Autogena.
"Kada je [spoznala] svoje [Postojanje] i kada je ustala, [donijela je]
Ovoga, budui da je on sve njih vidio kako, poput [njega], pojedinano
postoje. A [kada oni] postanu poput njega, vidjet e boanskog Trostru-
ko Mukog, mo koja je [vea od] Boga. [On je] [Misao] sviju koji za-
jedno [postoje]. Ako [ih promilja, on] promilja velikog mukog [...]
noetikog Protophanesa, [slijed] njihov. Kada to vidi, [on takoer vidi i
one koji uistinu postoje], i slijed [onih koji su] zajedno. A kada [ove vi-
di], vidio je [Kalyptos]. I ako [vidi] jednog od skrivenih, tada vidi Eon
Barbelo. A to se [Njegova] neroenog potomka tie, [vidi] li tko kako
on [ivi 47... uo je zasigurno o obilju] svakoga od njih.
O nevidljivom, duhovnom Trostruko Monom sad posluajte! [On
postoji] kao Nevidljivi koji je svima neshvatljiv. On sve njih [u sebi]
sadri, jer, svi [oni] postoje zbog [njega]. On je savren, on je [vie] od
savrenog, i on je blagoslovljen. [On je] uvijek [Jedan] i [on] postoji
[u] svima njima, onaj neizrecivi kojemu se ime ne moe nadjenuti, [Je-
dan] koji postoji kroz [sve njih] - i tko [ga] prepozna, [taj nee poelje-
ti] nita to [postojae] prije njega meu onima [koji posjeduju] posto-
janje svoje, jer [on je] [izvor iz kojega su svi potekli. On je prije savr-
enstva. On je prije svake] boanstvenosti, [i] svake blagoslovljenosti,
budui da je izvor svake moi. On <je> netvarna tvar, budui da je Bog
nad kojim nema boanstva, ije nadilaenje veliine i <ljepote> 48 [...
mo. Njima nije nemogue] primiti [otkrivenje] tih stvari, ako se sjedi-
ne. Budui da [pojedinac] ne moe pojmiti Sveopega, [koji obitava] na
mjestu uzvienijem od savrenog, oni poimaju pomou Prve [Misli] -
ne (samo) Bivanje, [ve] on udjeljuje Bivanje zajedno sa mogunou
Postojanja. On sve [sebi prua], jer, je on taj koji e postati kada [sebe]
spozna. On je [Taj] koji je [uzrok] i izvor Bivanja, i nematerijalno [ma-
terijalno, i] neizbrojiv [broj i bezoblian] oblik, i nemo i mo, i netvar-
na tvar, i kretanje bez kretanja, i nedjelujue djelovanje. [Pa ipak, on
je] davatelj [dobara i] boanstvenosti iz boanstva - no, kad god spo-
znaju, oni sudjeluju u prvoj ivotnosti, i nepodijeljenu djelovanju, hipo-
stazi Prvoga iz Onoga koji uistinu postoji. Drugo 49 je djelovanje [...]
meutim, [...]. On je obdaren blagoslovljenou i dobrotom, jer, [ka-
da ga] se prepozna kao onoga koji nadilazi neogranienosti Nevidljivo-
ga Duha [koji] u njemu [postoji], ona (neogranienost) ga njemu (Ne-
vidljivom Duhu) okree, kako bi spoznao to je u njemu, i kako on po-
stoji. I on je postao budue spasenje za svakoga, kao toka polaska za
sve one koji uistinu postoje, jer kroz njega je njegovo znanje ivjelo,
budui da on znade to on jest. No oni nita nisu iznjedrili osim samih
sebe, ni moi, ni poloaja, ni slave, ni eona, jer oni su svi vjeni. On je
ivotnost i Umnost, i Onaj Koji Jest. Jer, Onaj Koji Jest stalno posje-
duje svoju ivotnost i Umnost, a {ivot posjeduje} ivotnost posjedu-
je ne-Bivanje i Umnost. Umnost posjeduje ivot i Onoga Koji Jest. I tri
su jedan, iako su tri.
I kada sam uo o tim stvarima, [Mesose], sine moj 50, mene obuze
strah, i ja se okrenuh mnotvu [...] misao [... daje] mo [onima koji] su
sposobni spoznati te stvari otkrivenjem koje je mnogo [vee]. Iako tje-
lesan, i ja to bijah kadar spoznati. Od tebe sam uo o tim stvarima, kao i
o nauku koji je u njima, budui da je misao u meni prepoznala [ono to
je] neizmjerno i nespoznatljivo. Strahujem, stoga, da je moj nauk mo-
da postao neprikladan.
Potom mi se, sine moj, Mesose, ponovo obratila Ona najslavnija,
Youel. Dala mi je otkrivenje i rekla, "Nitko ne moe uti [ove stvari],
izuzev velikih sila, o, Alogene. Dana ti je velika mo, kojom te Otac
Svekolikosti, onaj Vjeni, obdario prije nego si ovdje doao, kako bi
prepoznao one stvari koje je teko prepoznati, i kako bi spoznao ono
to je mnotvu nepoznato, i kako bi pobjegao (u sigurnost) Onoga koji
je tvoj, koji je prvi spaen i kojemu spasenje nije potrebno. 51 [...] tebi
oblik [i otkrivenje] nevidljivoga, duhovnog Trostruko Monog, izvan
kojeg [prebiva] nepodijeljeno, netjelesno, [vjeno] znanje.
"Kao i svi Eoni, i Eon Barbelo postoji, i sadri vrste i oblike onih ko-
ji uistinu postoje, slike Kalyptos. I obdaren njihovom umnom Rjeju,
on nosi noetikog mukog Protophanesa kao sliku, i djeluje u stvore-
njima, bilo umjenou, vjetinom ili djelominim nagonom. On sadr-
i boanskog Autogena kao sliku, i on znade svakoga od ovih. On dje-
luje odvojeno i zasebno, nastavljajui ispravljati neuspjehe iz prirode.
On je obdaren boanskim Trostruko-Mukim, spasenjem sviju njih, uz
pomo Nevidljivoga Duha. On je rije iz savjeta, [on] je savrena Mla-
dost. I ova hipostaza je 52 [...].
[... moja je dua malaksala], i ja pobjegoh, veoma uznemiren. Okre-
nuh se sebi, [i] ugledah svjetlost kako me [okruuje], i Boga u sebi, i
postadoh boanstven.
I Ona najslavnija, Youel, ponovno me pomaza, i dade mi mo. I re-
e, "Budui da je tvoja poduka zavrena, i budui da si spoznao Dobro
u sebi, posluaj sad o Trostruko Monom, to e uvati u velikoj tii-
ni, kao veliko otajstvo, jer o tome se ne govori nikome, osim dostojni-
ma, onima koji su sposobni uti; i nije prikladno neupuenome nara-
taju pripovijedati o Svekolikom koji je uzvieniji od savrenog. No, ti
<to> posjeduje zbog Trostruko Monog, Onog koji postoji u blaen-
stvu i dobroti, Onog koji je za sve njih odgovoran.
"U njemu je iznimna veliina. Jer, to je Onaj u 53 [...] od [Prve Misli,
koja] ne naputa [one koji prebivaju] u razumijevanju, [znanju i shvaa-
nju. I] Taj se nepomino kretao u onome to upravlja, kako ne bi poto-
nuo u bezgranino zbog drugog djelovanja Umnosti. I on je u sebe uao,
i pojavio se, sveobuhvatan, Svekolik, uzvieniji od savrenog.
"To to on prethodi znanju, nije do mene. I premda ga nije mogu-
e posve pojmiti, on (ipak) biva spoznat. Razlog tome je trea utnja
Umnosti, i drugo nepodijeljeno djelovanje koje se pojavilo u Prvoj Mis-
li, to jest, Eonu Barbelo, zajedno sa Nedjeljivim od djeljive slinosti,
Trostruko Monim, i netvarnim Postojanjem."
[Potom] se pojavila mo, pomou djelovanja koje miruje, i koje je ti-
ho, iako izgovara ovakav zvuk: zza zza zza. No kada je ona ula mo, i
ona je bila ispunjena 54 [...] ti si [...], Solmis! [...] po ivotnosti, [koja
je tvoja, i] prvom djelovanju koje potjee od boanstva: Ti si velik, Ar-
medone! Ti si savren, Epifane!
"I u skladu s tvojim djelovanjem, druga mo i Umnost koja potje-
e iz blagoslovljenosti: Autoer, Beritheus, Erigenaor, Orimenios, Ara-
men, Alphleges, Elelioupheus, Lalameus, Yetheus, Noetheus! Ti si ve-
lik! Tko [tebe] poznaje, poznaje Svekolikog! Ti si Jedan, ti si Jedan,
Onaj koji je dobar, Aphredone! Ti si Eon Eona, Onaj koji vjeno jest!"
I stade slaviti Svekolikoga, govorei: "Lalameus, Noetheus, Senaon,
Asin[eus, ...]riphanios, Mellephaneus, Elemaoni, Smoun, Optaon, Onaj
Koji Jest! Ti si Onaj Koji Jest, Eon Eona, Neroeni, koji si uzvieniji
od neroenih, Yatomenos, ti sam za kojeg su zaeti svi neroeni, Onaj
Neizreciv! 55 [...] znanje."
[I kada sam] to uo, [vidjeh slave savrenih] stvorenja [i] onih sve-
savrenih, koji zajedno [postoje], i [one svesavrene koji] bijahu prije
savrenih.
[I opet mi] Ona koja je najslavnija, Youel, ree, "O, Alogene, u [ne-
spoznatljivom znanju] ti zna da [Trostruko Moni] postojae prije [sla-
va.] One ne postoje [meu onima koji postoje]. One ne postoje [za-
jedno] s onima koji postoje, [niti (s) onima koji] uistinu postoje, [nego
sve one] postoje kao [boanstvenost], i blagoslov, i postojanje, [i kao]
netvarnost i nebivajue [postojanje]."
[I ja je tad] zamolih za [otkrivenje]. A naj[slavnija] Youel mi ree,
"[O, Alogene], naravno, [Trostruko] Muki je iznad tvari, pa ipak, [da
je netvaran 56...] oni koji postoje [zajedno] s naratajem onih koji [uis-
tinu] postoje. [Samoroeni postoje] s [Trostruko Mukim].
"[Trai li uz savreno] traenje, tada e spoznati [da je Dobro] u te-
bi; tada e spoznati i [samoga sebe], (kao) onoga koji [potjee od] Bo-
ga [koji uistinu prapostojae]. [Jer], nakon [stotinu] godina [doi] e ti
otkrivenje Njega, putem [Salamexa] i Semena i [...] Svjetlosti [Eona]
Barbelo. Isprva nee znati vie od onoga [to prilii] da spozna, ka-
ko tvoja vrsta ne bi [ispatala]. I ako tad [primi] ideju [o Njemu], bit
e ispunjen rijeju u potpunosti. Tada [e postati boanstven] i [savr-
en. Ti ih prima] [...] 57 traenje [...] Postojanje [...] ako ita [spozna-
je], [spoznaje ga] upravo onaj koji je spoznat. I tko shvati i spozna, po-
staje vei od onoga koji je shvaen i spoznat. No, sie li u svoju priro-
du, on je tad manji, jer netjelesne prirode nisu povezane ni sa kakvom
veliinom; imajui tu mo, one su svugdje i nigdje, budui da su vee
od svake veliine, i manje od svake siunosti."
I kada je Ona koja je najslavnija, Youel, ovo izrekla, odvojila se od
mene, i napustila me. No, ja nisam oajavao zbog rijei koje sam uo.
Bio sam pripremljen, i stotinu sam godina promiljao. Neizrecivo sam
se radovao, budui bijah u velianstvenoj svjetlosti i na blagoslovlje-
nom putu, jer oni koje sam bio dostojan vidjeti, kao i oni koje sam bio
dostojan uti, oni (su) koje same velike moi 58 [...] [Boga].
Kada je isteklo stotinu godina, bijah blagoslovljen vjenom nadom
ispunjenom dobrim znacima. Vidio sam dobrog boanskog Autogena;
i Spasitelja, koji je mladoliko, savreno Trostruko Muko Dijete; i nje-
govu dobrotu, noetikog savrenog Protophanesa-Harmedona; i blago-
slovljenu Kaliptos; i prvotno porijeklo blagoslova, Eon Barbelo ispu-
njen boanstvenou; i prvobitno porijeklo onoga koji je bez porijekla,
duhovnog, nevidljivog Trostruko Monog, i Svekolikog koji je uzvie-
niji od savrenog.
I kada bijah konano uznijet vjenom Svjetlou iz ruha koje sam
nosio, i kada sam bio uznesen na sveto mjesto ije se oblije ne mo-
e svijetu razotkriti, tada sam, s velikim blagoslovom, vidio sve one o
kojima sam uo. I svima sam njima ja pjevao hvale, i 59 [stao] u svoje
znanje, [oslonivi se] na znanje Svekolikih, Eona Barbelo.
I vidjeh [svete] moi, uz pomo [Svjetlosti] kreposne muke Barbe-
lo, koje mi [rekoe da] u moi iskuati sve to se zbiva u svijetu: "O,
Alogene, pogledaj kako tvoj blagoslov tiho postoji, blagoslov kojim
spoznaje svoje istinsko jastvo i, traei sebe samoga, povuci se u i-
votnost koju e vidjeti kako se kree. I iako je tebi nemogue posto-
jati, ne strahuj; poeli li postojati, ui u Postojanje, i vidjet e ga ka-
ko stoji i poiva nalik Onome koji uistinu poiva i koji sve ove obuhva-
a u tiini i nepominosti. I kada primi njegovo otkrivenje pomou pr-
voga otkrivenja Nepoznatoga - Onoga o kojem je, ako ga se i spozna,
bolje biti neuk - i kada te na tom mjestu obuzme strah, povuci se u po-
zadinu zbog djelovanja. A kada na tom mjestu postane savren, umi-
ri se. U skladu s predlokom koji je u tebi, znaj 60 [da] je u tim (stvari-
ma) sve oblikovano prema tom predloku. Ne raspruj se dalje, kako bi
mogao postojati, i ne poeli [djelovati], kako se ne bi odvojio od nedje-
lovanja onog Nepoznatoga koje je u [tebi]. Ne nastoj ga [spoznati], jer
je to nemogue; no, ako ga pomou prosvijetljene misli ipak spozna,
budi o njemu neuk."
Sluao sam te rijei koje su oni izgovarali. U meni je bila mirnoa
tiine, i uo sam Blagoslov pomou kojeg sam spoznao <svoje> istin-
sko jastvo.
I traei <sebe>, povukao sam se u ivotnost, i stopio s njome. I stao
sam, ne vrsto, ve u tiini. I vidjeh vjeno, umno, nepodijeljeno kreta-
nje koje se odnosi na sve bezobline sile, (koje je) neogranieno ogra-
nienjem.
I kada sam poelio vrsto stati, povukao sam se u Postojanje koje
sam pronaao kako stoji i miruje, na sliku i oblije onoga to mi bija-
e povjereno otkrivenjem Nedjeljivoga i Onoga koji poiva. Bijah ispu-
njen otkrivenjem pomou prvoga otkrivenja 61 Nespoznatljivoga. [Ia-
ko] sam o njemu bio neuk, [spoznao] sam ga i od njega primio mo.
Trajno osnaen, spoznao sam Onoga koji u meni postoji, i Trostruko
Monog, i otkrivenje njegove nesadrajnosti. [I] pomou prvoga otkri-
venja Prvoga (koji je) njima nespoznatljiv, Boga koji je onkraj savren-
stva, vidjeh njega i Trostruko Monog koji u svima njima postoji. Tra-
io sam neizmjernog i Nespoznatljivog Boga - onaj koji i spoznat osta-
je posve nepoznat - Posrednika Trostruko Monog, koji postoji u miro-
vanju i tiini, koji je nespoznatljiv.
I kada bijah siguran u te stvari, moi Svjetlosti rekoe mi, "Prestani
ometati nedjelovanje koje je u tebi traganjem za onime to je neshvat-
ljivo; radije sluaj o njemu, koliko je to mogue pomou prvoga otkri-
venja i otkrivenja."
"On je neto to postoji u smislu da postoji i da e postati, ili da dje-
luje ili zna, iako ivi bez Uma, ili ivota, ili Postojanja, ili Nepostoja-
nja, neshvatljivo. 62 I on je neto to je zajedno sa njegovim pravim bi-
em. On nije ostavljen, kao da daje neto to je iskuano, ili proieno
[ili to] prima ili daje. On se ni na koji nain ne umanjuje, [niti] svojom
eljom, niti kada daje ili prima kroz drugoga. [On] nema vlastitih elja,
niti elja drugoga; to na njega ne utjee. On nita ne daje od sebe, kako
se ne bi umanjio u drugom pogledu; iz toga mu razloga nisu potrebni ni
Um ni ivot, niti bilo to drugo. On je iznad Svekolikih u svojoj samoi
i nespoznatljivosti, to jest, nebivajuem postojanju, budui daje obda-
ren tiinom i spokojem, kako ga ne bi umanjili oni koji nisu umanjeni.
"On nije niti boanstvenost, niti blagoslov, niti savrenstvo, nego je
(ta trijada) nespoznatljiv njegov entitet, ne onaj koji je njegov vlastiti;
on je onaj drugi, vei od blagoslova, i boanstvenosti, i savrenstva. Jer,
on nije savren, nego neto drugo 63 to je od toga mnogo vee. On ni-
je neogranien, niti ga drugi ograniava. On je neto [mnogo vee]. On
nije tjelesan. On nije bestjelesan. On nije velik. [On nije] malen. On ni-
je broj. On nije [stvorenje]. On nije neto to postoji, neto to ovjek
moe spoznati, ve je on neto drugo od sebe samoga, mnogo vee, i
nespoznatljivo.
"On je prvotno otkrivenje i znanje o sebi, budui da samo on sebe
poznaje. Kako nije jedan od onih koji postoje, nego neto drugo, on je
vei od najveih, ak i u usporedbi s onim to je njegovo i s onim to
nije njegovo. On ne sudjeluje u dobima niti u vremenu. On nita ni od
koga ne prima. On se ne moe umanjiti, niti ne-umanjiti, i on sam nita
ne umanjuje. Samoga sebe on spoznaje, kao neto toliko nespoznatljivo
da nadilazi najvee meu nespoznatljivima.
"On je obdaren blaenou, savrenstvom i tiinom - ne <blaeno-
u>, niti savrenstvom - i spokojem. (Ova su svojstva) tog entiteta nje-
ga koji postoji, koji se ne moe 64 [spoznati], koji poiva. To su entite-
ti njega, svima njima nespoznatljivoga.
"Njegova ljepota daleko nadilazi ljepotu [onih] dobrih, te im je, sto-
ga, on posve nepoznat. I kroz sve njih, on je u svima njima, i ne samo
kao svoje nespoznatljivo znanje. On je sjedinjen s neznanjem koje ga
vidi. Bilo da <netko vidi> u kojem je pogledu on nespoznatljiv, ili da ga
vidi onakvim kakav jest u svakom pogledu, ili da kae da je poput zna-
nja, taj je zgrijeio protiv njega, i takvom e biti sueno, budui da nije
spoznao Boga. Nee mu suditi Onaj kojega se nita ne tie, i koji nema
elja, nego e taj (suditi) sebi samome, budui da nije pronaao porijek-
lo koje uistinu postoji. On je bio slijep, odvojen od oka otkrivenja koje
poiva, (onoga) koje je pokrenuto, (onoga) od Trostruke Moi Prve Mis-
li Nevidljivoga Duha. Taj, dakle, postoji iz 65 [...] neto [... je vrsto
postavljeno na ...], ljepota i [prva pojava] mirnoe, i tiine, i spokoja, i
neizrecive veliine. Kada se on pojavio, njemu nije bilo potrebno vri-
jeme, niti <je uzeo svoj dio> vjenosti. Jer, on je sam neizmjerno neiz-
mjeran. On se ne pokree kako bi mirovao. On nije postojanje da bi u-
tio udnje. U pogledu prostora, on je tjelesan, no sam po sebi on je bes-
tjelesan. On posjeduje nebivajue postojanje. On postoji za sve njih u
sebi, bez ikakvih elja. No, on je jo vii vrh veliajnosti. On je uzvie-
niji od svoje mirnoe, jer 66 [... on] je njih vidio, i [dao im mo], iako
oni uope ne pomiljaju na Njega, niti onaj koji od njega prima prima
mo. Nita njega ne pokree u skladu s Jednoom koja miruje. Jer, on
je nespoznatljiv; on je neogranieno mjesto bez zraka. Budui da je ne-
ogranien, nemoan i nepostojei, on ne daje Bivanje, nego sve njih sa-
dri u sebi, mirujui, izvan onoga koji stalno postoji, budui da se poja-
vio Vjeni ivot, Nevidljiv i Trostruko Moni Duh, koji je u svima nji-
ma koji postoje. On sve njih okruuje, i vei je od sviju. Sjena 67 [...]
on [bijae ispunjen moi. I] stajao je [pred njima], dajui im mo, i sve
ih je on ispunio."
O ovome svemu ti si svakako ve uo. Ne trai vie, nego idi. Mi ne
znamo ima li Nespoznatljivi anele ili bogove, niti sadri li Onaj koji
poiva u sebi bilo to osim mirnoe, to on sam jest, kako se ne bi uma-
njio. Ne prilii dalje troiti vrijeme u traganju. Bilo je prikladno da (sa)-
zna, i da oni razgovaraju jedan s drugime. No, primit ete ih 68 [... i
ree mi], "Zapii [ono to] u ti [rei] i ono na to u te podsjetiti, zbog
onih koji e poslije tebe biti dostojni. Ovu e knjigu ostaviti na plani-
ni, i zazvat e uvara: 'Doi, Strahotni'."
Kako je (te rijei) izrekao, on se odvojio od mene. No, ja bijah ispu-
njen radou, i napisah ovu knjigu koja mi je dana u zadatak, kako bih
ti, Mesose, sine moj, otkrio (stvari) koje su mi objavljene. Prvi sam ih
put primio u tiini, i stajao sam, pripremajui se, u samoi. To su stvari
koje su mi otkrivene, o, 69 sine moj, [Mesose ... objavi ih, o], Mesose,
sine moj, kao peat svih [knjiga] Alogenovih.
Alogen
HIPSIFRONA (XI,4)
Uvod:
JOHN D. TURNER
Hipsifrona, to znai "visoko umna" ili moda "ona uzviene misli", etvrta je i
posljednja rasprava Kodeksa XI koptske knjinice iz Nag Hammadija. Od samoga
su djela ouvana etiri vea i dva manja fragmenta donjih dijelova vanjske i unutar-
nje margine dva lista papirusa, koja su, po svoj prilici, izvorno sadravala cjelokupan
tekst. Rukopis pisara istovjetan je onome iz Alogena, mnogo dueg i bolje ouvanog
traktata iz istog Kodeksa, premda nema drugih zamjetljivih veza izmeu ova dva spi-
sa. Hipsifrona je, za razliku od drugih tekstova iz Kodeksa XI, napisana na standar-
dnom sahidikom koptskom dijalektu. Naslov iznad teksta glasi "Hipsif[rona]"; dru-
gi dio naslova rekonstruiran je na osnovu ponavljanja unutar samoga teksta. Budui
da zakljuak djela vie ne postoji, ostaje neizvjesno je li se naslov nalazio i ispod
teksta.
Osim to je sam spis u loemu stanju, o sadraju djela ne doznajemo mnogo niti
iz njegova kriptikog naslova. Incipit "Knjiga (ili svitak) [o stvarima] koje Hipsifrona
vidje [otkrivene] u mjestu [njezina] djevianstva" ne pomae mnogo. Iako se spomi-
nje razgovor vie osoba, ne ini se da je tekst dijalog. Prije bi se reklo da je posrijedi
govor Hipsifrone, koja pripovijeda kako je primila odreena otkrivenja tijekom svog
uzlaska iz "mjesta svoga djevianstva" u svijet. Jedini lik kojeg Hipsifrona spominje
jest Phainops, "onaj bljetava pogleda", koji, kako se ini, gospodari nad vrelom krvi,
iz kojeg dahom svojim stvara vatru.
Mogli bismo nagaati, i rei da Hipsifrona predstavlja neki oblik personificirane
misli visokog boanstva koja naputa svoje obitavalite u sferi transcendentalnog, gdje
ne postoje razlike izmeu spolova, i silazi dolje u zemaljski svijet, gdje upravo nasta-
je ovjeanstvo. Ondje ona susree Phainopsa, vjerojatno u samom trenutku stvaranja
ovjeanstva, kako oblikuje "[ovjeka iz oblija] krvi" u svom vatrenom vrelu krvi.
Usprkos nedovoljnoj ouvanosti teksta, ono to je sauvano moemo svrstati u
grupu gnostikih tekstova koje oznaavamo setijanskima. Sto se samog imena Hipsi-
frona tie, mogue je da je rije o setijanskome liku Eleletha, nazvanog Phronesis u
Hipostazi Arhonata (93,8-97,21), jednome od etvorice iluminatora iz setijanske pre-
daje, ije ime moda vue korijen iz aramejske rijei 'illith', "visoki". Mogue je da
je ta rije, pri prijenosu u grki, postala hipsifrona.
Vrelo krvi moglo bi se odnositi na nebeskoga Adamasa, ili na nebeski arhetip Ada-
ma, opisanog u O podrijetlu svijeta (108,2-31) kao "onaj prosvijetljeni krvavi" (igra
rijei na hebrejskom, 'adam, "ovjek", dam, "krv"). U tom sluaju, Hipsifrona bi bila
Iluminator Eleleth, koji je u nekim setijanskim tekstovima opisan kao dom Sofije i ne-
kih "pokajnikih dua", dok se u drugima (Trimorfna Protenoja, Evanelje po Egipa-
nima) smatra odgovornim za ono to se obino pripisuje Sofiji: za in stvaranja demi-
jurga Yaldabaotha. Eleleth/Hipsifrona bi isto tako bila odgovorna i za nastanak Ada-
masa, slike Boga po kojoj je stvoren zemaljski Adam. Hipsifrona je, u svakom slua-
ju, lik slian liku Sofije koja je sila i bila obnovljena. Phainops, "onaj sjajnoga lica",
moglo bi u tom sluaju biti ime ili prosvijetljenoga arhetipskog Adamasa, ili, budui da
je jasno naznaena razlika izmeu njega i "vrela krvi", ime vatrenog anela Sabbaotha,
brata zlog demijurga kojeg je iz svoga daha stvorila Zoe, ki Pistis Sofije, u nastoja-
nju da zatoi demijurga (Hipostaza Arhonata, 95,5-96,4). Iako se, dakle, u samome
djelu za navedene likove ne rabe tradicionalna setijanska imena, mogue je da je Hip-
sifrona u vrlo bliskoj vezi sa drugim setijanskim tekstovima.
HIPSIFRONA
XI 69, 21-72, 33
Hipsifrona
Knjiga [o stvarima] koje Hipsifrona vidje [otkrivene] u mjestu [svo-
ga] djevianstva. [Ona slua] brau svoju [...] Phainops i [...] i oni go-
vore [jedan s drugime] u [otajstvu].
Ja [bijah prva po] poloaju [...] 70 nastah [u mjestu] svoga [djevi-
anstva] i spustih se dolje u [svijet]. Oni koji prebivaju u [mjestu] mo-
ga [djevianstva] rekoe mi tad [o] njima.
I kad sioh [u svijet], oni mi rekoe, ["Evo], Hipsifrona [se povukla]
izvan [mjesta svoga] djevianstva." I onaj [koji] je uo, Phainops, [ko-
ji die] u [njezino vrelo] krvi, rasprostre se za nju.
[I] ree, ["Ja sam Phainops...] 71 grijei [...] udnja [...broj] samo
[ljudskih] ostataka, ili kako bih vidio [ovjeka, oblije od krvi, ili...] od
[...vatre] i [... u] rukama njegovim.
A [ja, ja mu rekoh], ["Phainops] nije za me [doao]; on [nije] zastra-
nio. [... vidi] ovjeka [...] njega [...] 72. Jer, [...] to ree [...] Phainops
ovo [...].
I kada ga ugledah, on mi [ree], "Hipsifrono, [zbog ega prebiva]
izvan mene? [Slijedi me] i ja u ti rei [o njima]." I ja ga stadoh slijedi-
ti, budui da bijah u [velikome] strahu. I on mi [ispripovijeda] o vrelu
[krvi] koje [biva otkriveno] iz vatre [...] on ree [...].
IZREKE SEKSTOVE (XII,1)
Uvod:
FREDERIK WI SSE
Prije otkria fragmentarne koptske verzije u Kodeksu XII knjinice Nag Hamma-
di, Izreke Sekstove bile su poznate iz latinskog, sirijskog, armenskog i gruzijskog pri-
jevoda, kao i iz dva rukopisa na izvornom grkom jeziku. Izuzmemo li nekoliko pat-
ristikih citata, ova je koptska verzija daleko najstarije svjedoanstvo ove zbirke mud-
rih izreka. Sam tekst ini se kao vjeran i dosljedan prijevod sa grkog, i blii je kri-
tikom tekstu Henryja Chadwicka (The Sentences of Sextus; A Contribution to the
History of Early Christian Ethics, Texts and Studies 5, Cambridge: The University
Press, 1959), nego to su to dva grka teksta, ili druge verzije. Samim tim, njegova je
vrijednost za studij teksta i sadraj dokumenta od izuzetnoga znaaja.
Od otprilike trideset i devet izvornih stranica traktata, sauvano je tek deset. Mo-
gue je, stoga, pretpostaviti da koptska verzija nije sadravala vie od 451 izreke ko-
liko ih ima u Rufinovom latinskome prijevodu. Numeracija izreka slijedi Chadwicko-
vo izdanje.
Iako je veina izreka nekranskoga porijekla, one su uivale veliku popularnost u
kranskim krugovima, pa i ne udi njihova prisutnost meu tekstovima iz Nag Ham-
madija. Izreke dijele asketski svjetonazor sa mnogim drugim spisima iz zbirke. to-
vie, dominantan asketski ton cjelokupne zbirke Nag Hammadi upuuje na pomisao
da su sastavljai i korisnici ovih knjiga moda pripadali ranijem monakom pokretu u
Egiptu. Za dodatnu raspravu o moralnom uenju Sekstovih izreka, itatelj se upuu-
je na Chadwickovo izdanje.
IZREKE SEKSTOVE
XII 15, 1-16, 28; 27, 1-34,28
(157) jest [znak] neukosti.
(158/159) [Ljubi] istinu, a la [rabi] poput otrova.
(160) [Neka] pravi trenutak prethodi rijeima tvojim.
(161/162) [Govori] kada ne prilii [biti tih], no [o] stvarima koje
zna [govori] (samo) [kada] to prilii.
(163a) [Rije] koja u krivi as dolazi, [odlika] je zlog uma.
(163b) Ne [rabi] rijei [kada] prilii djelovati.
(164a) Ne poeli [govoriti] prvi u [gomili].
(164b) [Premda je govor] vjetina, vjetina je i [utnja].
(165a) [Bolje] je biti poraen [govorei istinu], nego pobijediti [uz
pomo obmane].
(165b) [Tko] pobijedi uz pomo [obmane], [izgubio] je od istine.
(165c) [Neistinite rijei] [odlika] su zlih ljudi.
(165d) Do velike [nevolje mora prvo doi] da bi la [postala nuna].
(165e) [Kada je prisutan] netko dok govori [istinu], ak i ako [la-
e, ne grijei].
(165f) Ne obmanjuj [nikoga, a naroito] onoga koji trai [savjet].
(165g) [Ako govori] poslije [svih (drugih), bolje e vidjeti] to je
korisno.
(166) [Vjeran] je onaj koji prednjai u svim [dobrim djelima]. 16
(167) Mudrost vodi [duu] do mjesta [Boga].
(168) [Istina nema drugog] roda [izuzev] mudrosti.
(169) Narav [koja vjeruje ne] moe [postati sklona] laganju.
(170) Plaljiva [i ropska] narav [ne] moe sudjelovati u vjeri.
(171a) Ako [vjeruje, ono] to dolikuje govoriti [nije vrednije od]
sluanja.
(171b) Kada [si] sa ljudima od vjere, [radije sluaj nego] govori.
(172) ovjek koji [ljubi] uitke [u svemu] je beskoristan.
(173) Kada nema [(govora o) grijehu, ne govori] ni u emu (to je)
od [Boga].
(174) Grijesi [ignoranata] sramota su za one koji su ih [pouavali].
(175) Oni zbog kojih se [ime Boje] huli, [mrtvi su] pred Bogom.
(176) [Mudar ovjek] slijedi Boga u dobrim djelima.
(177) [Neka tvoj ivot] potvrdi [rijei tvoje pred onima koji] ih uju.
(178) Ono to [ne valja initi], ni ne pomiljaj [initi].
(179) [Ne ini ono to ne] eli [da ti se] i samome [dogodi].
(180) [to je] sramotno [initi, takoer je] (nedostaju str. 17-26) 27
(307/308) [Mudar je] onaj [koji preporua Boga] ljudima, [i Bog] vi-
e dri do mudrih ljudi nego do vlastitih [djela].
(309) [Poslije] Boga, nitko nije tako slobodan kao mudar ovjek.
(310) [Sve] to Bog posjeduje, i mudar ovjek ima.
(311/312) Mudar ovjek uivat e u [kraljevstvu] Bojem; zao ov-
jek ne eli predspoznaju Boga.
(313) Zla dua bjei od Boga.
(314) Sve to je loe neprijateljsko je Bogu.
(315) Umom reci da je ono to misli u tebi, ovjek.
(316) Ondje gdje ti je misao, ondje je i tvoja dobrota.
(317) Ne trai dobrotu u puti.
(318) Onaj koji [ne] ini zla dui, ne ini (to) ni ovjeku.
(319) Nakon Boga, potuj [mudrog] ovjeka, [jer on] je sluga [Boji].
(320) [Uiniti] tijelo svoje [due] bremenom zove se [ponos], no bi-
ti kadar [obuzdati] ga 28 [obzirno] kada [se za tim ukae potreba, pred-
stavlja] blaenost.
(321) [Nemoj biti] kriv [za] svoju vlastitu smrt. Ne osjeaj [gnjev
spram onoga] koji te izbaci [iz] tijela i ubije.
(322) Ako netko na zao nain izbaci [mudrog ovjeka] iz njegova ti-
jela, on mu [ini] dobro, [jer] ovaj tad biva osloboen svih uza.
(323) Strah od [smrti] ini ovjeka alobnim zbog ignorantnosti due.
(324) <Bilo bi bolje> da ma koji ubija ovjeka nikad ne nastane; no
ako i nastane, reci umom svojim da on ne postoji.
(325/326a) Onaj koji kae, "Ja vjerujem", ak i ako godine prove-
de hinei, nee postii svrhu, ve e pasti; kakvo ti je srce, (takav) e ti
biti i ivot.
(326b) Pobono srce daje blaeni ivot.
(327) Onaj tko zlo kuje protiv drugoga, [on je] prvi [...].
(328) [Ne dozvoli] da te nezahvalan ovjek odvrati od toga da ini
[dobro]. 29
(329) [Nikad ne reci] umom svojim da su [stvari] koje je netko zatra-
io, a ti ih smjesta dao, vrednije od onoga koji ih je primio.
(330) [Veliko] e dobro uivati, ako [potrebitome] dade od srca.
(331) Uvjeri nerazumnog brata [da ne] bude nerazuman; ako je lud,
zatiti ga.
(332/334) Gorljiv budi u nastojanju da svakoga pobijedi u razbori-
tosti; budi samodostatan.
(333) Ne moe zadobiti razumljenje ako najprije ne zna da <ga>
posjeduje. Ova se izreka na sve odnosi.
(335) Udovi tijela teret su za svakoga tko ih ne koristi.
(336) Bolje je sluiti drugima, nego primorati druge da ti slue.
(337) Onaj kojeg Bog nee izvui iz tijela, neka samome sebi ne na-
mee breme.
(338) Ne dri do onoga od ega potrebiti nemaju koristi, [niti] slu-
aj takve misli.
(339) Onaj koji daje [neto bez] potovanja, ini teku krivdu.
(340) Ako preuzme [skrb nad] siroadi, bit e otac mnoge djece,
(i) 30 ljubljen od Boga.
(341) Onoga [kojega slui] iz [asti], slui za plau.
(342) Ako si [dao] ono to ti je na ast..., nisi dao ovjeku, ve za
svoje vlastito zadovoljstvo
(343/344) Ne [izazivaj] bijes gomile. [Znaj] to sretnome ovjeku
prilii [initi].
(345) Bolje je umrijeti [nego] zbog neumjerenosti trbuha dopustiti
da ti dua potamni.
(346) Umom (svojim) reci da [je] tijelo ruho due; uvaj ga, stoga,
istim, budui da je nevino.
(347) togod dua uini dok je u tijelu, ona ima svjedoka kada sta-
ne pred sud.
(348/349) Neisti demoni polau pravo na okaljanu duu; vjernoj (i)
dobroj dui zli demoni ne mogu stati na put koji je vodi do Boga.
(350) Ne daj rije Boju svakome.
(351) One [koji su] [slavom] iskvareni ne umiruje [uti] o Bogu.
(352/353) Nije mala [opasnost] [govoriti] istinu o Bogu; [ne govori
31 nita o] Bogu prije nego si od [Boga] nauio.
(354/356) [Ne] govori s bezbonikom [o] Bogu; ako si [zbog] neis-
tih djela okaljan, [ne] govori o Bogu.
(357) Istinska je [rije] o Bogu rije Boja.
(355) O rijei Bojoj govori kao da pred Bogom govori.
(358) Ako je um tvoj uvjereni bogo-ljubac, tad govori o Bogu ko-
me god poeli.
(359) Neka tvoja pobona djela prethode svakoj rijei o Bogu.
(360) Ne poeli s gomilom govoriti o Bogu.
(361) Ne govori toliko o Bogu (koliko) o dui.
(362) Bolje je prodati duu, nego iriti nasumice rije o Bogu.
(363a) Moe zaeti tijelo bogoljubnog ovjeka, ali ne moe vlada-
ti onime to to tijelo govori.
(363b) I lav vlada nad tijelom [mudrog ovjeka]; i tiranin sam vla-
da [nad njime].
(364) Ako ti tiranin 32 prijeti, [tad pogotovo] imaj Boga na umu.
(365) [Onaj tko iri] rije Boju [ljudima kojima] ona nije zakonita,
[izdajnik] je Boga.
(366) Bolje je utjeti o rijei Bojoj, nego olako govoriti.
(367/368) Onaj tko govori lai o Bogu, lae Bogu; ovjeka koji o
[Bogu] ne moe rei nita istinito, Bog naputa.
(369) [Nemogue] je spoznati Boga ako ga ne tuje.
(370) Tko uini nekomu zlo, ne moe tovati Boga.
(371) Ljubav ovjekova poetak je njegove bogolikosti.
(372) Onaj koji se skrbi za ljude molei se za njih - to je istina Boja.
(373/374) Na volju je Boga da spasi koga eli; s druge strane, na vo-
lju je pobonog ovjeka da preklinje Boga da spasi sve ljude.
(375) Kada se moli i Bog ti to uslii, reci tad umom svojim da [si 33...].
(376a) [ovjek koji] je vrijedan Boga, Bog je meu [ljudima], i sin
[je] Boji.
(376b) Oba postoje; i onaj koji je velik, i onaj koji je uz njega.
(377/378) Bolje je nita ne posjedovati nego posjedovati mnoge stva-
ri a ne dati potrebitima; Bogu e se takav moliti, a on mu nee dati.
(379) Ako iz sveg svojeg srca da kruha gladnome, taj dar je malen,
no u Bojim je oima tvoja dobra volja velika.
(380) Tko misli da nikoga nema u prisutnosti Boga, taj nije dostatno
ponizan spram Boga.
(381) Onoga koji se umom svojim nastoji pribliiti Bogu koliko god
mu je to mogue, taj Boga uistinu asti.
(382) Bogu nita ne treba, no on se raduje nad onima koji daju potre-
bitima.
(383) Punovjerni ne govore mnogo, no djela su njihova brojna.
(384) Punovjeran ovjek eljan uenja, onaj je koji radi za istinu. 34
(385) [Ispravi...] tetu kako bi [...].
(386) [Ako] nikomu ne uini zla, ni od koga nee strahovati.
(387) Tiranin nee moi oduzeti sreu.
(388) to valja uiniti, s voljom to uini.
(389a) to ne valja initi, ni na koji nain ne ini.
(389b) Radije sve obeaj umjesto da kae, "Ja sam mudar."
(390) Kad neto dobro radi, umom svojim reci da [je] Bog taj ko-
ji to radi.
(391) Nije mudar nitko tko <gleda> samo u zemlju i u stol.
(392) Ne treba tovati filozofa koji je vanjsko tijelo, ve onoga koji
je filozof u skladu sa unutarnjim ovjekom.
(393) uvaj se laganja: postoji onaj koji obmanjuje, i postoji onaj
koji biva obmanut.
(394/395) Spoznaj tko je Bog, i tko je taj koji misli u tebi; dobar je
ovjek dobro Boje djelo.
(396) Kukavni su oni zbog kojih se [rije] huli.
(397) Smrt [nee] unititi (str. 35. do kraja nedostaju).
FRAGMENTI (XII,3)
Uvod:
FREDERIK WISSE
Nemogue je sa sigurnou ustvrditi potjeu li dva fragmenta koja slijede iz istoga
traktata. Budui da ne postoji naslov, i da je sauvan samo malen njegov dio, sam trak-
tat ostaje nam nepoznanica, no pretpostavlja se da je rije o etikome uenju u religij-
skom kontekstu. U tekstu se koristi prvo lice jednine i mnoine, a govornik se obraa
"svome Ocu", to upuuje na Isusa. On sebe i svoje sljedbenike suprotstavlja 'drugi-
ma', stavljenima ovdje u tree lice mnoine, koji ive bezbonim ivotima i ine zla
djela. Nita u fragmentu ne upuuje da je traktat gnostiki. Ovaj je koptski tekst ne-
dvojbeno prijevod sa grkog.
FRAGMENTI
XII 1A, 6-29
IB, 6-29
2A,24-29
2B, 24-29
(Fragment 1A) [...] nas kao to [prilii...] jedan drugoga, no [...] puk
da primi [...] oni govore zlo [...] ive bezbono [...] [...] zla djela ine da
[...] dobra djela, i oni [...] ine to to ine [...] stranci. Postoje [...] ine
to to ine [...] djela koja [... mi] sami inimo [... djela] onih [...] zla dje-
la [...] koja emo [...] djela koja [...] koja [...] svatko [...]
(Fragment 1 B) [...]. Ja govorim [...] spozna [Boga...] dao im [...] blud-
nji. No [...] oni su vrijedni [...] u Bogu [...]. I oni ve posjeduju [...] ne-
znanje [...] pravednosti [...] ovi bijahu vrijedni [...]. On [...] moj Otac
koji [...] njima nije otac [...] drim da [...] ovo koje [...] kaem opet [...]
oprataju [...] izgovorili [...] to [...]
(Fragment 2A) [...] filozof [...] oni nisu kadri da [...] filozof [...] svijet [...]
(Fragment 2B) [...] nju [...] njega zae [...] misli da [...]
TRIMORPNA PROTENOJA (XIII,1)
Uvod:
JOHN D. TURNER
Trimorfna Protenoja ("Trooblina [Boanska] Prva Misao") po svom je obliku
barbelitska rasprava koja je prola kako setijansku, tako i kransku reviziju. Nastala
je po svoj prilici kad i Ivanov apokrif (sredina drugog stoljea n.e.), kojemu nalikuje
na nekoliko zanimljivih naina, te se odlikuje brojnim paralelama sa etvrtim evan-
eljem, naroito sa njegovim prologom.
Temelj Trimorfne Protenoje niz je samopotvrujuih aretalogija u prvom licu jed-
nine, u kojima Protenoja objanjava svoj boanski identitet i ulogu u stvaranju i spa-
senju svijeta. Ovo je ukljueno u uvodnu aretalogiju (35,1-32), koja identificira Pro-
tenoju kao boansku Prvu Misao, nakon ega slijede tri sline aretalogije u istome sti-
lu, od kojih su druga i trea naslovima odvojene u zasebne pod-traktate: Prvo, Prote-
noja je Glas Prve Misli koja isprva silazi kao svjetlost u tamu, kako bi dala oblik svo-
jim palim udovima (35,32-36,27; 40,29-41,1). Drugo, Protenoja je Govor Misli koja
silazi kako bi dala snage svojim palim.udovima, udjeljujui im duh ili dah (42,4-27;
45,2-12; 45,21-46,3). Tree, Protenoja je Rije ili Logos Misli koja silazi u obliju
sila, preuzima ljudski oblik, uvodi prosvjetljujui obred krtenja nazvan Pet Peata, i
vraa svoje udove u svjetlost (45,5-6; 47,5-22; 49,15-22; 50,9-12,18-20).
Teko je ne primijetiti veliku slinost izmeu ovoga teksta i due verzije Ivanova
apokrifa (11,1: 30,11-31,25), i to ne samo u pogledu jezika i strukture koje nalikuju
Ivanovoj uvodnoj pripovijesti o silasku Logosa, ve i u pogledu aretologija u prvome
licu jednine o tri silaska Protenoje, koju takoer nalazimo na kraju Ivanova apokrifa
Mogue je da ta dva djela imaju zajedniko porijeklo.
Glavna tripartitna aretalogija proirena je u est narativnih doktrinalnih umetaka
(36,27-40,29; 41,1-42,2; 42,27-15,2; 46,7-47,5; 47,22-49,15; 49,22-50,9), od ko-
jih tri, naruavajui svojim tumaenjem u treem licu ujednaen stil Protenojinog go-
vora, funkcioniraju kao "otajstva" koja Protenoja, navodno, prenosi svojim sinovi-
ma svjetlosti.
Korijene ideje trostrukog silaska boanske Prve Misli u ovaj svijet, moemo nai
u helenistiko-idovskim mudrosnim kolama, koje su zaslune za personifikaciju li-
ka boanske mudrosti, i razvoj mita o njezinoj ulozi u stvaranju svijeta i kasnijem pro-
svjetljenju ovjeanstva, to nalazimo u 1 Enohu 42, Sirahu 24, Mudrosti 7-8, i kod
Filona. ini se da su dva Sofijina neuspjena silaska u 1 Enohu 42, i onaj uspjean u
Sirahu 24, spojeni u ovome djelu u sveukupno tri silaska u donji svijet, od kojih dva
rezultiraju tek djelominim oslobaanjem, dok trei za posljedicu ima konano bue-
nje i spasenje onih koji suje primili. Slino je strukturiran i Ivanov prolog, koji je, iako
nije barbelitski, vjerojatno rezultat sline mudrosne misli. Tri silaska otkrivenja tuma-
ila su se kao jedinstveni prilog barbelita, i to u pogledu prvotne boanske trijade Oca,
Majke i Sina, u pogledu teorije postupnoga otkrivenja, gdje u svakom narednom uka-
zanju objavitelja otkrivenje dobiva na jasnoi i konanosti (Glas, Govor i Rije), i tre-
e, uz vezivanje konanog silaska sa likom Logosa, koji donosi konano prosvjetlje-
nje u obliku transcendentaliziranoga obreda krtenja, nazvanog Pet Peata.
Evidentno je da je Trimorfna Protenoja naknadno kristijanizirana. Tri glose koje
identificiraju Autogenova Sina sa Kristom u prvome dijelu (37,[31]; 38,22; 39,6-7)
vjerojatno potjeu iz tradicionalnog barbelitskog teogonijskog materijala kojeg susre-
emo i u Ivanovu apokrifu i kod Ireneja, Haer. 1.29., oko kojega je autor izgradio prvi
narativni umetak. Ove kranske glose nastale su moda radi izjednaavanja kran-
ske oznake za Krista, monogenes, i, kako se ini, predkranskog oznaavanja treeg
lana barbelitske trijade Otac-Majka-Sin, Samoroenog (autogenes) Sina.
Trei dio traktata pripovijeda o tajnom silasku Protenoje kao Rijei, preruene u
likove vladara, sila i anela, i kulminira njezinim otkrivenjem u ljudskome obliku, no,
ini se, uz dodatak kasnije, tendenciozne kristoloke interpretacije. U treem dijelu na
svjesno se docetiki nain polemizira o tradicionalnim kristolokim nazivima Krist,
Ljubljeni i Sin Boji (tj. "Sin Arhigenetora"), i sugerira se da su ti neprikladni nazivi
za ovjeka Isusa nastali u okrilju apostolske crkve. Drugim rijeima, implicira se da
je apostolski Isus ustvari Krist zlih arhonata; da je apostolski ljubljeni ustvari Ljublje-
ni arhonata; apostolski Sin Boji Sin neukog stvoritelja svijeta; a apostolski Sin ov-
jeji obino ljudsko bie meu sinovima ovjejim.
Zanimljivo je da se poante veine tih reinterpretacija kristologije apostolske crkve
u Trimorfnoj Protenoji temelje na nekim kljunim odlomcima iz Evanelja po Iva-
nu. Klju za razumijevanje povezanosti ova dva teksta po svemu sudei lei u injeni-
ci da je Trimorfna Protenoja nastajala u barem tri faze. Prije svega, tu je izvorna tri-
jada Protenojinih aretolokih samopotvrenja kao Glasa, Govora i Rijei, koja je vje-
rojatno nastala tijekom prvog stoljea, nastavljajui se na idovsku mudrosnu tradici-
ju, ili moda na slinu Protenojinu aretalogiju iz Ivanova apokrifa; ovdje ne nalazi-
mo nieg konkretno gnostikog, kranskog, setijanskog ili barbelitskog. Ovome su,
potom, bilo od strane istoga ili razliitih autora, dodani razliiti pripovjedni doktrinal-
ni odlomci, utemeljeni na tradicionalnoj barbelitskoj teogonijskoj grai kakvu nala-
zimo i u Ivanovom apokrifu, i kod Ireneja, Haer. 1.29. Nakon to je u ovome obliku
jedno vrijeme kruila kao blagi kransko-barbelitski tekst, Trimorfna Protenoja pro-
la je i kroz konanu, treu fazu nastanka, koja je ukljuivala pripojenje namjerno po-
lemike kranske grae (konkretno, kranske po uzoru na Ivana), u aretologiju tre-
ega dijela. Treu razvojnu fazu Trimorfne Protenoje moglo bi se vremenski smjesti-
ti u period kada su se vodile rasprave oko tumaenja kristologije u etvrtome evane-
lju, o kojima svjedoe novozavjetna Ivanova pisma, to e rei u prvu etvrtinu ili pr-
vu polovicu drugoga stoljea.
TRIMORFNA PROTENOJA
XIII 35, 1-50, 24
[Ja] sam [Protenoja], Misao koja [prebiva] u [Svjetlosti. Ja] sam kre-
tanje koje obitava u [Svekolikosti, ona u kojoj] Svekolikost postoji, [pr-
vo]roena meu onima koji su [nastali, ona koja postojae] prije Sve-
kolikosti. [Ona (Protenoja) zove se] trima imenima, iako sama prebiva,
[budui da je savrena]. Ja sam nevidljiva u Misli o Nevidljivome. Ot-
krivam se u (stvarima) neizmjernim, neizrecivim. Ja sam neshvatljiva, i
prebivam u neshvatljivome. U svakome se stvorenju ja kreem.
Ja sam ivot svoje Epinoje, koja prebiva u svakoj Moi i svakom
vjenom kretanju, (u) nevidljivim Svjetlostima i u Arhontima, i Ane-
lima, i Demonima, i svim duama koje prebivaju u [Tartaru], i (u) svim
materijalnim duama. Ja prebivam u onima koji su nastali. Ja se kreem
u svakome, i rujem u sve njih. Ja hodam uspravno, a one koji spavaju ja
[budim]. Ja sam vid onih koji u snovima obitavaju.
Ja sam ona Nevidljiva u Svekolikosti. Ja savjetujem one koji su skri-
veni, budui da poznajem Svekolikost koja u tome postoji. Ja sam nad
svime bezbrojna. Neizmjerna sam, neizreciva, a ipak, kad [zaelim, ja]
se otkrivam svojom voljom. Ja [sam glava] Svekolikosti. Ja postojim
prije [Svekolikosti, i] ja jesam Svekolikost, budui da [postojim u] sva-
kome.
Ja sam Glas [koji tiho govori]. Ja postojim [od poetka, i prebivam]
u Tiini [koja okruuje svakoga]. 36 I [skriveni Glas] u [meni prebiva],
[u] neshvatljivoj, neizmjernoj [Misli, unutar] neizmjerne Tiine.
Ja [sioh u] sredite podzemnoga svijeta i zasjah [dolje u] tamu. Ja
bijah ta koja je izlila [vode]. Ja sam ta koja je skrivena usred [blistavih]
voda. Ja sam ta koja je postupno iznjedrila Svekolikost svojom Misli.
Ja sam ta koja je ispunjena Glasom. Iz mene je nastala Gnoza. [Ja] pre-
bivam u onima neizrecivima i nespoznatljivima. Ja sam opaaj i zna-
nje, i ja izgovaram Glas putem misli. [Ja] sam istinski Glas. Ja vapim
u svakome, i oni ga (glas) prepoznaju, budui da je sjeme u [njima]. Ja
sam Misao Oca i kroz mene protjee Glas, to jest, znanje o stvarima
vjenim. Ja postojim kao Misao za [Svekolikost] - spojena sa nespo-
znatljivom i neshvatljivom Milju - i ja se otkrih - da, ja - meu oni-
ma koji me prepoznaju. Jer, ja sam ona koja je spojena sa svakim, pu-
tem skrivene Misli i uzvienoga <Glasa>, Glasa, ak, iz nevidljive Mis-
li. I on je nemjerljiv, budui da prebiva u Nemjerljivome. On je otaj-
stvo; njega je [nemogue sputati] zbog [Neshvatljivoga]. On je nevid-
ljiv [svima onima koji su] vidljivi u Svekolikosti. [On je Svjetlost] ko-
ja u Svjetlosti prebiva.
Mi sami smo ti [koji] su se [odvojili od] vidljivoga [svijeta], budu-
i da [smo spaeni] skrivenom [mudrou] 37 neizrecivog, nemjerlji-
vog [Glasa]. I onaj koji je u nama skriven, danak svoga ploda plaa Vo-
di ivota.
Sin koji je u svakome pogledu savren - Rije, to jest, koja je potek-
la iz tog Glasa; koji je potekao iz visina; koji u sebi skriva Ime; koji je
Svjetlost - on (Sin) je otkrio vjene stvari, i sve nepoznato bi time spo-
znato. I on je otkrio sve to bijae teko protumaiti, i sve tajne, a oni-
ma koji prebivaju u Tiini Prve Misli, njima je propovijedao. I sebe je
on otkrio onima koji prebivaju u tami, i pokazao je sebe onima koji obi-
tavaju u ponoru, neizrecive je tajne ispripovijedao onima koji prebiva-
ju u skrivenim riznicama, i neponovljiv je nauk prenio onima koji po-
stadoe Sinovi Svjetlosti.
Glas koji je potekao iz moje Misli postoji u obliku tri nepromjenji-
vosti: Otac, Majka, Sin. Postojei opaajno kao Govor, on (Glas) u se-
bi skriva Rije obdarenu svakom <slavom>, i ima tri mukosti, tri mo-
i, i tri imena. Oni postoje kao Tri - koji su etverokuti - po-
tajno, u tiini Neizrecivoga.
[On] sam taj je koji je nastao, to [jest, Krist. A] ja ga pomazah kao
slava Nevidljivoga [Duha] sa [dobrotom]. [Tri] ja [sama] ustoliih [u]
vjenoj [slavi] nad [Eonima u] ivoj [Vodi], to [jest, u slavi koja ga
okruuje], 38 njega koji je prvi dosegao Svjetlost tih uzvienih Eona, i
u toj velianstvenoj Svjetlosti on nepokolebljivo opstoji. I stajao [je] u
svom vlastitom Svjetlu koje ga okruuje, to jest, Oko Svjetlosti koja ve-
liajno sja na me. On je ovjekovjeio Oca svih Eona, mene, Misao Oca,
Protenoju, to jest, Barbelo, [savrenu] Slavu [neizmjernog] Nevidlji-
vog koji je skriven. Ja sam Slika Nevidljivog Duha, i kroza me je Sve-
kolikost dobila oblik, i (ja sam) Majka (kao i) Svjetlost koju ona posta-
vi kao Djevicu, ona koja se zove Meirothea, neshvatljiva Utroba, neukro-
tiv i neizmjeran Glas.
I Savreni Sin otkri sebe svojim Eonima koji potekoe iz njega, i on
ih otkri, i uzvelia, i dade im prijestolja, i ostade u slavi kojom je sa-
moga sebe uzveliao. Oni blagoslovie Savrenoga Sina, Krista, jedi-
nog roenog Boga. I oni ga stadoe slaviti, govorei, "On jest! On jest!
Sin Boji! Sin Boji! On to jest! Eon Eona, promatraju' Eone koje za-
e! Jer, ti si zaeo voljom vlastitom! [Mi] te, stoga, slavimo: ma mo oo
o eia ei on ei! [Eon] [Eona!] Eon kojeg je dao!"
[Bog koji bje zaet] dade im tada (Eonima) mo [ivota na koju se
mogu osloniti] i [on ih] ustolii. Prvi Eon on ustolii [nad prvim]: Ar-
medon, Nousa[nios, Armozel;] drugoga on ustolii [nad drugim eo-
nom]: 39 Phaionios, Ainios, Oroiael; treeg nad treim Eonom: Mel-
lephaneus, Loios, Daveithai; etvrtog nad etvrtim; Mousanios, Amet-
hes, Eleleth. Te Eone zaeo je Bog koji sam bje zaet-Krist-i ovi Eo-
ni primie i dadoe slavu. Oni su se pojavili prvi, uzvieni u svojoj mi-
sli, i svaki Eon dao je mirijade slava u velikim, nedohvatljivim svjetlo-
stima, i svi su oni zajedno blagoslovili Savrenoga Sina, Boga koji bje
zaet.
Tad nastade rije iz velikoga Svjetla Eleletha, i ree, "Ja sam Kralj!
Tko pripada Kaosu, a tko podzemnome svijetu?" I u tom se trenutku
pojavi njegova Svjetlost blistava, ispunjena Epinojom. Kako Sile Sila
nisu pale preklinjui pred njega, smjesta nastade veliki Demon koji za-
vlada nad najniim predjelima podzemnoga svijeta i Kaosa. On nema
niti oblik niti savrenstvo, ve naprotiv posjeduje oblik slave onih koji
su zaeti u tami. Njegovo je ime "Saklas", to jest "Samael", "Yaldaba-
oth", onaj koji je uzeo mo; koji ju je ugrabio od one koja je nevina (So-
fije), koja je sala, od nje od koje je on (Yaldabaoth) izvorno nastao.
Kada je Epinoja od [Svjetlosti] shvatila da je [on (Yaldabaoth)] za-
molio Svjetlost (da mu da svjetla), za novi [poredak, iako Yaldabaoth
bijae ispod] Epinoje, ona ree, "Udijeli [mi novi poredak da] za me po-
stane [prebivalite, kako ne bi zanavijek prebivala] u neredu." [I pore-
dak] itave kue 40 slave [sloi se] nad njenom rijeju. I blagoslov na-
stade za nju, i vii ga poredak posla k njoj.
I veliki Demon stade stvarati eone nalik istinskim Eonima, stvaraju-
i ih svojom vlastitom moi.
I otkrih tad potajno svoj Glas, i rekoh, "Stani! Uzdri se, (ti) koji ga-
zi tvar; jer, ja, evo, silazim dolje u svijet smrtnika zbog batine moje
koja je na tom mjestu jo od vremena kada je nadvladana nevina Sofija,
ona koja je sila, kako bih osujetila ciljeve njihove koje odreuje onaj
kojeg je otkrila." I svi se uznemirie, svi koji prebivaju u kui neukoga
svjetla, i ponor zadre. I Arhigenetor neznanja zavlada nad Kaosom i
podzemnim svijetom, i stvori ovjeka na moju sliku. No, on niti je znao
da e taj za njega postati smrtna osuda, niti je prepoznao mo u njemu.
I ja se spustih, i sioh dolje u Kaos. I bijah [sa] svojima koji su ondje.
[Ja sam skrivena] u njima, i dajem im mo i oblik. I [od prvog dana] do
dana [kada u udijeliti silnu mo] onima koji [su moji, otkrit u se] oni-
ma koji su [uli moja otajstva], 41 to jest, [Sinovima] Svjetlosti.
Ja sam njihov Otac, i ja u vam otkriti otajstvo koje ni jedna usta ot-
kriti ne mogu, otajstvo neizrecivo: Sve sam uze sa vas skinula, i lance
Demona podzemnog svijeta razbila, lance koje mi udove steu, sputa-
vajui ih. I sruila sam visoke zidove tame, i uvane dveri ovih koji mi-
losti nemaju ja sam razbila, i reetke na njima svinula. I tko je zla Sila,
i onaj koji po vama udara, i onaj koji vas zaustavlja, i Tiranin, i Protiv-
nik, i onaj koji je Kralj, i koji je Neprijatelj, sve sam to objasnila onima
koji su moji, koji su Sinovi svjetla, kako bi sve njih osujetili i bili spa-
eni iz svih tih uza, i kako bi unili u mjesto iz kojega potekoe.
Ja bijah prva koja je sila zbog batine moje koja ostaje, to jest, Du-
ha koji (sada) prebiva u dui, (no) koji potie iz Vode ivota i iz uranja-
nja otajstava, i ja progovorih, zajedno sa Arhontima i Vladarima. Jer,
spustila sam se bila ispod njihovih jezika, i ispripovijedala svoja otaj-
stva svojima vlastitima - skriveno otajstvo - i uze i vjean zaborav bi-
jahu dokinuti. I plod sam u njima zasijala, to jest, Misao o nepromjenji-
vome Eonu, i kui mojoj, i o njihovu [Ocu]. I spustih se [meu one koji
su moji] od poetka, i [dooh do njih i prekinuh] konope koji [su ih po-
robljavali. I] svi oni zasjae tad u meni, i 42 ja pripremih [predloak] za
ta neizreciva Svjetla koja su u meni. Amen.
Besjeda Protenojina: [Jedan]
Ja sam Glas koji se pojavio iz moje Misli, jer ja sam "Ona koja je si-
zigetina", budui da je moje ime "Misao Nevidljivoga". Budui da se
zovem "nepromjenjiv Govor", ja se zovem "Onaj koji je sizigetian".
Ja sam jedina, budui da sam neoskvrnuta. Ja sam Majka Glasa i go-
vorim na mnoge naine, upotpunjujui Svekolikost. U meni znanje pre-
biva, znanje o <stvarima> vjenim. Ja sam ta [koja] govori u svakome
stvorenju, i Svekolikost mene zna. Ja bijah ta koja je uznijela Govor
Glasa do uiju onih koji su me spoznali, to jest, do Sinova Svjetlosti.
Dola sam sad po drugi put u prilici ene i s njima sam govorila. I
pripovijedat u im o dolasku kraja Eona, i pouit u ih o poetku Eo-
na koji dolazi, onoga koji se ne mijenja, onoga u kojem e se pojavnost
naa izmijeniti. Bit emo proieni u tim Eonima iz kojih sam sebe ot-
krila u Misli oblija svoje mukosti. Meu one sam konano dola koji
su vrijedni u Misli mojeg nepromjenjivog Eona.
Otkrit u vam otajstvo ovoga Eona, i rei vam o silama koje su u nje-
mu. Roenje zove: [sat] raa sat, [dan raa dan]. Mjeseci uinie [mje-
sec] znanim. [Vrijeme] je naslijedilo vrijeme. Ovaj je Eon 43 na [taj]
nain dovren, i bio je procijenjen, i (bio) je kratak, jer on bje prst ko-
ji je oslobodio prst, i zglob koji je od zgloba odvojen. I kada su veliki
Vladari saznali da je nastupilo vrijeme ispunjenja - dok su se poroajne
muke (vremena) bliile, bliio se i trenutak unitenja - svi elementi za-
drhtae, zaljuljae se temelji podzemnoga svijeta i svodovi Kaosa, veli-
ka vatra planu meu njima, i uzdrhti zemlja i kamen, poput trske na vjet-
ru. I predjeli Sudbine i svi oni koji ih nastanjuju uznemirie se od silne
grmljavine. I prijestolja Sila uznemirie se zbog prevrata, i Kralj njihov
bi prestravljen. I oni koji idu za Sudbinom platie za svoj pristup putu, i
rekoe Silama, "Kakav je ovo nemir, i ovaj potres koji nas je snaao iz
Glasa <koji pripada> uzvienome Govoru? Dom se na zatresao, i i-
tav je na put uzlaska uniten, i put kojim idemo i koji nas vodi gore, do
Arhigenetora naega roenja, prestao je za nas postojati." I Sile odslo-
vie, rekavi, "I na je to gubitak, a ne znamo tko je za njega odgovo-
ran. No, ustanimo sad, i poimo k Arhigenetoru, da njega to upitamo."
I sve se Sile skupie i pooe gore k Arhigenetoru. [I rekoe] mu, "Zbog
ega se sada ne razmee kako si [se ranije razmetao]? Nisi li [nam re-
kao], 'Ja sam Bog [i ja sam] va Otac 44, ja sam taj koji vas [zae], i ne-
ma drugoga doli mene'? A, evo, Glas se pojavio koji pripada nevidlji-
vome Govoru [Eona], za kojega mi ne znamo. I nismo prepoznali ko-
me pripada, jer Glas taj koji smo uli nama bje stran, i nismo ga prepo-
znali; nismo znali otkuda dolazi. A on je doao, i strah nam u srca po-
sijao, i oslabio udove u rukama naim. I zbog toga mi plaemo, i gor-
ko sad jadikujemo! A to se budunosti nae tie, pobjegnimo prije ne-
go to smo silom zatoeni i povueni dolje u njedra podzemnog svijeta.
Jer, ve se pribliilo slabljenje naih uza, i vremena je sve manje, i dani
su sve krai, i vrijeme je nae dolo kraju, i pla naega unitenja pribli-
io nam se kako bi bili odvedeni do mjesta koje prepoznajemo. Stablo
nae, koje smo uzgojili, nosi plod neznanja; lie njegovo smrt je ko-
ja u njima prebiva, i tama prebiva u sjenama njegovih grana. U lanosti
i poudi mi smo ga obrali, ovo (stablo) kroz koje je neuki Kaos postao
nae prebivalite. Jer, evo, ak i on, Arhigenetor naega roenja, s ko-
jim se hvastamo, ak ni on nije znao ovaj Govor."
Posluajte me sad, o Sinovi Svjetlosti, posluajte Govor Majke va-
e milosti, jer postadoste vrijedni otajstva skrivenog od (poetaka) Eo-
na, kako biste ga [mogli primiti]. Jer, svretak se ovoga Eona [i] zlog
ivota [pribliava i svie 45] poetak [Eona koji dolazi], koji [se nika-
da nee mijenjati].
Ja sam androgina. [Ja sam Majka (i) Otac, budui da sama sa sobom
[opim]. [Opila] sam sa sobom i [sa onima koji] me [ljube], [i] samo
zbog mene postoji Svekolikost u [svoj snazi]. Ja sam Utroba [koja da-
je oblik] Svekolikosti, raajui Svjetlost koja [sja] u svoj divoti. Ja sam
Eon koji [dolazi. Ja sam] ispunjenje Svekolikosti, to jest, Me[iroth]ea,
slava Majke. Ja aljem [uoblieni] Govor u ui onih koji me znaju.
I ja vas pozivam u uzvieno, savreno Svjetlo. I kada uete u to
(Svjetlo), slavit e vas oni [koji] slavom uznose, i oni koji su na prije-
stolju vas e na prijestolja posjesti. Primit ete ruha od onih koji ruha
pruaju, i Krstitelji e vas krstiti, i postat ete velianstveno veliajni,
kakvi ste i isprva bili, dok bijaste u <Svjetlosti>.
U svakome se ja skrivam, i otkrivam [se] u njima, i svaki um ko-
ji me trai za mnom je udio, jer, ja sam ta koja je dala oblik Svekoli-
kosti kada ona oblika nije imala. I ja sam oblike njihove izmijenila u
(druge) oblike, sve dok Svekolikost nije dobila svoj oblik. Iz mene po-
tee Glas, i ja sam ta koja je dah udahnula u one koji su moji. I posla-
la sam u njih vjeni sveti Duh, i uzala sam, i unila u Svjetlost svoju.
[Uzaoh] tad do svoje grane, i smjestih se [ondje meu] Sinove [svete]
Svjetlosti. I [povukoh] se u njihovo prebivalite 46 koje [...] posta [ve-
liajno ... Amen].
[O Sudbini: Dva]
Ja sam [Rije] koja prebiva [u] neizrecivom [Glasu]. Ja prebivam u
neoskvrnutoj [Svjetlosti], i Misao [se otkrila] opaajno kroz [uzvieni]
Govor Majke, iako je muki potomak taj [koji je], nalik temelju, [moj
potporanj]. I on (Govor) postoji od poetka u temeljima Svekolikosti.
No, u Tiini skrivena postoji Svjetlost, i ona je prva potekla. Dok ona
(Majka) sama postoji u Tiini, ja sama sam Rije, neizreciva, neokalja-
na, neizmjerna, nepojmljiva. Ona (Rije) skriveno je Svjetlo koje nosi
Plod ivota, izlijevajui ivu Vodu iz nevidljivog, neoneienog, ne-
izmjernog Vrela, to jest, neponovljiva Glasa Majine slave, slave sina
Bojeg; muku Djevicu zbog skrivenoga Uma, to jest, Tiinu skrivenu
od Svekolikosti, neponovljivo, neizmjerno Svjetlo, izvor Svekolikosti,
Korijen itavoga Eona. Temelj koji silnoj Slavi pripada taj je koji po-
dupire svaki pokret Eona. To je Temelj svakoga temelja. To je Dah Si-
la. To je Oko Triju Postojanosti, koje postoje kao Glas zbog Misli. I to
je Rije zbog Govora; ona bje poslana kako bi prosvijetlila one koji pre-
bivaju u [tami].
Evo, [otkrit u] vam sad [svoja otajstva], budui da ste vi moja su-
[braa, i vi ete] spoznati sve njih [...]. 47 [Svima sam njima ispripovi-
jedala otajstva svoja] koja postoje u [nepojmljivim], neizrecivim [Eoni-
ma]. Pouila sam ih [otajstvima] putem [Glasa koji postoji] u savrenoj
Umnosti, [i] ja postah temeljem Svekolikosti, i [dadoh im snage].
Drugi sam put ja dola u [Govoru] svoga Glasa. I dala sam oblik oni-
ma koji oblik [uzee], sve do svoga kraja.
Trei put otkrih sebe [u] atorima njihovim kao Rije, i otkrih im se
u njihovu obliju. I svaiju sam halju odjenula, i u njima se skrivala, i
[oni] nisu spoznali njega koji me osnauje. Jer, ja prebivam u svim Vla-
darima i Silama i u Anelima, i u svakom pokretu [koji] postoji u svoj
tvari. I u njima sam se skrivala sve dok se [brai] svojoj nisam otkrila. I
nijedna me od njih (Sila) nije znala, [iako] sam ja ta koja u njima djelu-
je. I, budui da su ignoranti, one [miljahu] da su one same stvorile Sve-
kolikost, ne znajui [svoj] korijen, mjesto iz kojega su izrasle.
[Ja] sam Svjetlost koja prosvjetljava Svekolikost. Ja sam Svjetlost
koja se raduje [u svojoj] brai, jer ja sam u ovaj svijet smrtnika sila
zbog Duha koji postoji [u] onome to je [silo] (i) koji je potekao [iz]
nevine Sofije. [Ja sioh] i oslobodih [...] i [pooh] do 48 [...] kojeg je
[ranije imao, i ja mu dadoh] Vode [ivota, koja skida] sa njeg Kaos [ko-
ji je u] najtamnijoj [tami] itavoga [ponora], to jest, misao o [tjelesnom]
i psihikom. Sve to ja sam prigrlila. Sve to svukoh sa njega i odjenuh ga
u sjajnu Svjetlost, to jest, u znanje o Misli Oinstva.
I odvedoh ga potom onima koji daju ruho - Yammonu, Elasso,
Amenai - i oni ga [prekrie] ruhom koje je ruho iz Svjetlosti; i odvedoh
ga potom Krstiteljima, i oni ga krstie - Micheus, Michar, Mn[e]sino-
us - i uronie ga u izvor [Vode] ivota. I odvedoh ga potom onima ko-
ji na prijestolju sjede - Barielu, Nouthanu, Sabenaju - i oni ga posjedo-
e na prijestolje slave. I odvedoh ga do onih koji slave - Ari om, Elien,
Phariel - i oni ga obdarie slavom Oinstva. I oni koji grabe zgrabie -
Kamaliela. [...]anen, Samblo, sluge velikih, svetih Prosvjetitelja- i oni
ga uzdigoe do svjetlosnoga [mjesta] njegova Oinstva. I on [primi] Pet
Peata iz [Svjetlosti] Majke, Protenoje, i bi mu [dozvoljeno] da sudje-
luje u [otajstvu] znanja, i [on postade Svjetlost] u Svjetlosti.
I [... 49 ja] u njima prebivah [u liku svakoga] od njih. I [Arhonti] su
mislili [da sam ja] njihov Krist. Doista, ja [u] svakome [prebivam]. I u
onima u kojima [sam se otkrila] kao Svjetlost, [ja izbjegoh] Arhontima.
Ja sam njihov ljubljeni, [jer] na tom mjestu ja preodjenuh sebe u Sina
Arhigenetora, i bijah kao on sve do ispunjenja njegova ukaza, to jest
neukost Kaosa. I meu Anelima ja otkrih sebe u njihovu obliju, i me-
u Silama ja bijah jedna od njih, no meu Sinovima ovjejim ja bijah
Sin ovjeji, iako sam Otac sviju.
I sakrivala sam se meu njima sve dok se nisam otkrila meu udovi-
ma svojim, koji su moji, i pouila ih o neizrecivim odredbama, i (o) bra-
i. No, one su neizrecive svim Vladarima, i svakoj vladajuoj Sili, osim
Sinovima Svjetlosti, to jest, odredbe Oeve. To su slave koje su uzvie-
ne nad svim slavama, to jest, [Pet] Peata upotpunjenih Umnou. Onaj
koji posjeduje Pet Peata ovih imena, svukao je sa sebe ruho neukosti i
odjenuo sjajnu Svjetlost. I nita se nee ukazati onomu koji pripada Si-
lama Arhonata. Meu takvima tama e se rastoiti i [neukost] e umri-
jeti. I misao stvorenja koje [je raspreno] predstavit e jednu jedinu po-
javu, i [tamni Kaos] e se rastopiti i 50 [...] i [...] neshvatljivi [...] unu-
tar [...] dok se ne otkrijem su[brai svojoj] u svome [vjenome kraljev-
stvu]. I ja sam im objavila neizrecivih [Pet Peata kako bih mogla] u
njima prebivati, i kako bi oni prebivali u meni.
A ja, ja se ogrnuh Isusom. I uznijeh ga sa kletoga drveta, i ustoliih
ga u prebivalitima njegova Oca. I oni koji nadgledaju njihova prebi-
valita nisu me prepoznali. Jer ja, ja sam nezadriva, zajedno sa Sjeme-
nom svojim, a Sjeme moje, koje je moje, ja u [postaviti] u Svetu Svjet-
lost u nedokuivoj Tiini. Amen.
Rasprava o Ukazanju: Tri
Trimorfna Protenoja, u tri dijela
Sveti Spis koji Otac napisa
u savrenome Znanju
EVANELJE PO MARIJI (BG 8502,1)
Uvod:
KAREN L. KING
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Postojei tekst Evanelja po Mariji moe se lako podijeliti u dva dijela. Prvi dio
(7,19,24) iznosi dijalog izmeu (uskrslog) Spasitelja i uenika, pri emu On odgova-
ra na njihova pitanja o tvari i grijehu. Oslanjajui se na egzegezu Poslanice Rimljani-
ma 7, kao to pokazuje Anne Pasquier, Spasitelj ustvruje da grijeh nije moralna, ve
kozmoloka kategorija; on nastaje zbog neprikladnog mijeanja materijalnog i duhov-
nog. Na koncu svega, sve e biti vraeno svom pravome korijenu. Zavravajui izla-
ganje, Spasitelj ih pozdravlja, i upozorava da se uvaju onih koji bi ih mogli zavesti
na krivi put, dajui im u zadatak da idu i propovijedaju evanelje o kraljevstvu. Po
njegovu odlasku, meutim, uenike u njihovoj alosti izjedaju dvojbe i nemir. Marija
Magdalena ih tjei i okree njihova srca prema Bogu, potiui ih da razmisle o Spa-
siteljevim rijeima.
Drugi dio teksta (10,1-23; 15,1-19,2) sadri Marijin opis posebnog otkrivenja ko-
je joj je dao Spasitelj. Na Petrov zahtjev, ona uenicima pripovijeda o stvarima koje su
im bile skrivene. Temelj njezina znanja njezino je vienje Gospodina i razgovor koji
je s njime nasamo vodila. Na ovom mjestu, na alost, nedostaju etiri stranice teksta,
te nam je poznat samo poetak i kraj Marijina otkrivenja.
Samo otkrivenje izloeno je u obliku dijaloga. Prvo pitanje koje Marija upuuje
Spasitelju jest na koji se nain doivljava vienje. Spasitelj odgovara da dua gleda
umom koji se nalazi izmeu due i duha. Ovdje se tekst prekida, i na mjestu gdje se
nastavlja (15,1), Marija pripovijeda o Spasiteljevu otkrivenju vezanom uz uzdizanje
due iznad etiri moi, pri emu su one najvjerojatnije sutinski izrazi za etiri mate-
rijalna elementa. Prosvijetljena dua, osloboena svojih spona, uzdie se iznad etiri
moi, nadvladava ih svojom gnozom, i postie vjean, tih poinak.
Nakon to Marija dovrava prepriavanje svog vienja, Andrija i Petar suprotstav-
ljaju joj se po dva pitanja. Kao prvo, kae Andrija, taj je nauk stran. Kao drugo, propit-
kuje Petar, bi li Spasitelj te stvari doista otkrio eni, zatajivi ih svojim mukim ue-
nicima. Levi opominje Petra neka se prema eni ne odnosi kao prema neprijatelju, te
priznaje da ju je Spasitelj ljubio vie od ostalih uenika. On poruuje uenicima da
bi se zbog takvih rijei trebali stidjeti, i da bi im valjalo umjesto toga, prema Spasite-
ljevim naputcima, krenuti u svijet i propovijedati. Uenici smjesta odlaze na svoj put
propovijedanja, i tekst time zavrava.
Marijin sukob s Petrom, motiv koji nalazimo i u Evanelju po Tomi, Pistis Sofiji te
Evanelju po Egipanima, odraz je tenzija koje su bile prisutne u kranstvu drugoga
stoljea. Petar i Andrija predstavljaju ortodoksna stajalita svojim poricanjem znaa-
ja ezoterinog otkrivenja, i odbacivanjem vjerodostojnosti ene kao uitelja. Evane-
lje po Mariji energino se suprotstavlja tim stajalitima u svom opisu Marije Magda-
lene. Ona je Spasiteljeva ljubljena, posjednica znanja i nauka koji je nadmoan ono-
mu javne apostolske predaje. Njezina je nadmonost utemeljena na vienju i osobnom
otkrivenju, kao i u njezinoj sposobnosti da u uenike rastrgane dvojbom ulije snage i
okrene ih Gospodinu.
Tekst pripada anru gnostikog dijaloga, no, bio je takoer klasificiran i kao ot-
krivenje, i to zbog nekoliko znaajki koje nalazimo i u drugim tekstovima tog anra:
zbog dijaloga otkrivenja, vienja, skraene kozmogonije, opisa svjetova onkraj ovo-
ga i uzlaska due (iako nebesko putovanje kao takvo izostaje), posljednjih naputaka,
te kratkog narativnog zakljuka. Potekoe u odreivanju anra djelomice proizlaze iz
injenice da je tekst proao sekundarnu redakturu. Znanstvenici se uglavnom slau da
su dva gore opisana dijela teksta izvorno bile odvojene i zasebne (usmene ili pismene)
pripovijesti, koje su umjetno spojene u postojeu cjelinu. Uloga Marije na kraju prvo-
ga dijela i neslaganje izmeu uenika predstavljaju narativnu vezu.
Evanelje po Mariji izvorno je napisano na grkom jeziku, tijekom drugog stolje-
a. Naalost, dva postojea primjerka Evanelja po Mariji veoma su fragmentarna.
Stariji tekst sastoji se od samo jednog, loe ouvanog lista koji je ispisan na grkom
jeziku, i koji potjee s poetka treeg stoljea (P. Rylands III 463 [22:16,1-19,4]). Du-
i je tekst sadran u koptskom kodeksu iz petog stoljea (P. Berolinensis 8502,7), iako
je i on prilino fragmentaran. Od ukupno osamnaest stranica, sauvano je samo osam
(7-10 i 15-19). Premda se tekst grkoga fragmenta znatno razlikuje od koptske ver-
zije, on se ipak podudara s koptskim stranicama 17-21 i 18-19, zbog ega se ne mo-
e smatrati novim materijalom.
EVANELJE PO MARIJI
(BG 7, 1-19,5)
[...] (str. 1-6 nedostaju) hoe li tvar biti [unitena] ili ne?" Spasitelj
ree: "Sve prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u drugima i
jedni s drugima, i sve e se ponovno vratiti svome korijenu. Jer, priro-
da tvari vraa se (korijenu) svoje vlastite prirode. Tko ima ui da uje,
neka uje."
Petar ga upita: "Budui da si nam sve objasnio, reci nam jo i ovo:
to je grijeh svijeta?" Spasitelj ree: "Nema grijeha, nego vi grijeite
kada inite stvari poput preljuba, koji se naziva 'grijehom'. Iz tog je raz-
loga Bog doao meu vas, u (sutinu) svake prirode, kako bi je vratio
njezinim korijenima." Ree jo i ovo: "Zato [oboljevate] i umirete, jer
[...] 8 onoga koji [...Onaj koji] razumije, neka razumije. [Tvar je rodila]
strast kojoj nema ravne, koja je proslijedila iz (neega) protivnog pri-
rodi. Tada se u cijelome tijelu pojavio nemir. Zato vam kaem 'Budi-
te hrabri', a ako se obeshrabrite (neka vas) ohrabri prisutnost razliitih
oblika prirode. Tko ima ui da uje, neka uje."
Kada je blagoslovljeni to izgovorio, sve ih je pozdravio, rekavi:
"Mir s vama. Primite moj mir. Ne dajte da vas na krivi put zavedu oni
koji kau: 'Gledaj ovdje!' ili 'Gledaj ondje!' Jer, Sin ovjeji je u va-
ma. Slijedite ga! Tko ga trai, nai e ga. Idite, stoga, i propovijedajte
evanelje o kraljevstvu. Ne 9 smiljajte drugih pravila uz moja, i ne do-
nosite zakone poput zakonodavaca, kako vas isti ne bi ograniili." I ka-
da je to rekao, on otie.
No, oni se raalostie, i zaplakae, govorei, "Kako da odemo meu
neidove i propovijedamo evanelje kraljevstva Sina ovjejega? Ako
nisu potedjeli njega, kako e potedjeti nas?" Tada ustane Marija, po-
zdravi ih i ree brai svojoj, "Ne plaite i ne tugujte, i ne budite neodlu-
ni, jer njegova e milost biti s vama i tititi vas. Radije slavimo njego-
vu veliinu, jer on nas je pripremio i uinio ljudima." Kada je Marija to
rekla, njihova se srca okrenue Dobru, i oni poee raspravljati o [Spa-
siteljevim] rijeima. 10
Petar ree Mariji, "Sestro, znamo da te uitelj ljubio vie od ostalih
ena. Reci nam, po sjeanju svojemu, koje su bile rijei Spasitelja - ri-
jei koje ti zna (a) mi ih ne znamo, niti smo ih uli." Marija odgovo-
ri, "to je od vas skriveno, ja u vam objaviti." I poe im pripovijeda-
ti sljedeim rijeima: "Ja", ree, "ja sam vidjela Gospodina u vienju, i
rekla mu, 'Gospodine, danas sam te vidjela u vienju.' On mi odgovo-
ri, i ree, 'Blagoslovljena ti koja se nisi uplaila kada si me vidjela. Jer,
gdje je um, ondje je blago.' Upitah ga, 'Gospodine, vidi li onaj koji ima
vienje <pomou> due <ili> duha?' Spasitelj mi odgovori i ree, 'On
ne vidi ni duom ni duhom, ve umom koji [je] izmeu njih - to je [ono]
to vidi vienje i to je [...].' (stranice 11-14 nedostaju)
"[...] 15 to. I poeli ovo, 'Ja te nisam vidio kako silazi, no vidim te
sada kako uzlazi. Zato lae, kada mi pripada?' Dua odgovori, 'Vid-
jela sam te. Ti mene nisi vidio, i nisi me prepoznao. Sluila sam ti kao
ruho, a ti me nisi poznavao.' Kada je to rekla, otila je u velikoj radosti.
"Ponovno je dola treoj moi zvanoj neznanje. [Ona (mo)] upita
duu, 'Kamo ide? Zatoena si u zlu. No, ti si svezana; ne sudi!' A dua
ree, 'Zato ti sudi meni, iako ja nisam sudila? U uzama sam bila, iako
nisam u uze bacala. Nisam bila prepoznata. No, spoznala sam da Sve-
kolikost nestaje, kako zemaljske, tako i 16 nebeske (stvari).'
Kada je dua nadvladala treu mo, vinula se gore i vidjela etvr-
tu mo, (koja) je imala sedam oblika. Prvi je oblik tama, drugi udnja,
trei neznanje, etvrti ushit smrti, peti kraljevstvo tijela, esti nerazum-
na mudrost tijela, sedmi gnjevna mudrost. To je sedam [moi] gnjeva.
One upitae duu, 'Odakle dolazi, ubojico ljudi, ili, kamo ide, osvaja-
u prostora?' Dua im ovako odgovori, "Ono to me vee, ubijeno je, a
ono to me okruuje nadvladano je. udnja je moja okonala, a nezna-
nje umrlo. U [svijetu] bijah osloboena 17 od svijeta, [a] u vrsti od ne-
beske vrste, i (od) okova zaborava koji je prolazan. Od sada, ja u seza-
ti do kraja vremena, do kraja doba, i eona, u tiini.'"
Kada je Marija to izgovorila, ona utihnu, jer, Spasitelj nita vie ni-
je bio rekao. No, Andrija se obrati brai, i ree, "Recite to (vam) dra-
go o onome to je ispripovijedala, no ja osobno ne vjerujem da je Spa-
sitelj to izrekao. Jer, taj nam je nauk stran." Petar takoer progovori o
istom pitanju. Ispitivao ih je o Spasitelju: "Je li on doista razgovarao sa
enom, bez naeg znanja (i) u tajnosti? Zar emo je posluati? Zar je nju
ljubio vie od nas?" 18
Marija tad zaplaka i ree Petru: "Petre, brate moj, to misli time?
Zar misli da sam sve to u svome srcu zamislila, ili da laem o Spasite-
lju?" Levi se obrati Petru, i ree, "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vi-
dim da se prema eni odnosi kao prema neprijateljima svojim. Ako ju
je Spasitelj uinio dostojnom, tko si ti da je odbacuje? Spasitelj je za-
sigurno dobro poznaje, i zato ju je ljubio vie nego nas. Neka nas bu-
de stid, i prigrlimo sad savrenoga ovjeka kao to nam je zapovjedio, i
propovijedajmo evanelje ne smiljajui nikakvih drugih pravila ni za-
kona uz one koje je Spasitelj postavio." Kada je 19 [...] i oni odoe objav-
ljivati i propovijedati.
Evanelje
po Mariji
DJELO PETROVO (BG 8502,4)
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Djelo Petrovo kazuje pripovijest o tome kako je boanskim uplivom ouvana kre-
post Petrove keri, i spaena Ptolomejeva dua. Radnja Djela Petrovog odvija se u ne-
djelju (mjesto se ne spominje), na dan kada je, kako se ini, Petar obiavao vriti is-
cjeljenja. Na izazov jednoga iz gomile promatraa, Petar uz pomo Boje moi lijei
svoju ker od paralize, da bi je odmah potom vratio u isto stanje (128,7-131,9). Pet-
rova pripovijest, koja sainjava ostatak Djela Petrovog, poinje objanjenjem kako je
njegova ker postala oduzeta. Kada je stasala do spolne zrelosti, djevojka je bila to-
liko privlana da je bogati Ptolomej izgarao od udnje daje oeni. Njezina je majka
odbila dati blagoslov, nakon ega ju je Ptolomej oteo. Uzmu li se u obzir idovski za-
koni, Ptolomejeva je svrha vjerojatno bila silom izvui od njezinih roditelja dopute-
nje da ju oeni (vidi Dt 22, 28-29). Petrove molitve prouzroile su njezinu oduzetost
prije nego ju je Ptolomej imao prilike obljubiti, i njezino je djevianstvo tako ouva-
no (131,12-135,17). Ptolomej je oslijepio od tuge, no od samoubojstva ga je odvrati-
la vizija, pomou koje je spoznao svu svoju krivnju. Vizija ga potom upuuje ka Pet-
ru, gdje mu se vid povratio, i gdje mu je dua konano progledala (135,17-138,10).
Nakon toga, on je ivio uzornim ivotom, i poslije smrti ostavio Petru i njegovoj ke-
ri komad zemlje. Petar je zemlju prodao, a zaradu darovao sirotinji (138,12-139,17).
Petar naglaava pouku da se Bog brine za one koji su njegovi, i cijela pripovijest za-
vrava tako to se, razdijelivi kruh sirotinji, Petar povlai u svoj dom.
Iako u tekstu nije spomenuto gdje se radnja odigrava, vjerojatno je rije o Jeruza-
lemu, budui da se spominje Petrov dom (141,6), u kojem ivi sa svojom enom i ke-
ri (135,1-6). Druga je mogunost Rim, no dolje spomenuta Djela Petrova biljee pre-
daju po kojoj se on u Rim ipak uputio sam. Dodajmo jo i to daje zakon koji je posri-
jedi, kao stoje i spomenuto, vjerojatno idovski.
Djelo Petrovo vjerojatno je bilo dijelom inae izgubljenog poetka tree u nizu
apokrifnih pripovijesti poznatih pod nazivom Djela Petrova. Postoje mnoge koncep-
tualne i knjievne slinosti izmeu Djela Petrovog i ostatka Djela Petrovih, a posto-
ji li dovoljno bliska veza izmeu Djela Petrovog i spisa Djela Petrova i dvanaestori-
ce apostola (VI,1) iz zbirke Nag Hammadi, tek treba vidjeti.
Koncepcijski, naglasak Djela Petrovog umjereno je enkratitski. Brak se, sam po
sebi, ne osuuje (Petar je, primjerice, oenjen i ivi sa enom). Ono to se osuu-
je jest Ptolomejeva pouda, koja ga vodi sve do pokuaja da silom oskrnavi kran-
sku djevicu (137,1-11). Enkratizam se, stoga, u ovome traktatu sastoji od zagovara-
nja rigoroznog samosvladavanja vlastite spolnosti, to je stajalite koje je bilo uobia-
jeno meu kranima drugog stoljea. Nema sumnje, meutim, da je nedostatak bilo
kakvog oitovanja o poanti same pripovijesti ostavilo dosta prostora i za ekstremni-
ja tumaenja.
Postoje pretpostavke da je to to je Djelo Petrovo ukljueno u kodeks meu tri izra-
zito gnostika traktata, rezultat pisareva nastojanja da ispuni stranice nakon to je ve
prepisao prva tri traktata, te da ga je Djelo Petrovo privuklo svojom prigodnom du-
ljinom i enkratitskim obiljejima. Ipak, uzmemo li u obzir koliinu eksplicitno gnos-
tikog materijala koji je bio dostupan, postavlja se pitanje zbog ega bi pisar izabrao
djelo koje s gnosticizmom ima tek djelomine veze. Na urednika je moda utjecao
prethodni traktat, Sofija Isusa Krista, koja u svom zakljuku, nakon to Krist naputa
svoje uenike, ustvruje kako oni nakon toga "poee propovijedati Evanelje Boga,
vjenog Oca" (129,5-9), te je moda pomislio da bi pripovijest o apostolskom djelo-
vanju bila prikladna. No budui da je u opticaju bilo mnogo slinih tekstova, vjerojat-
no postoje dodatni razlozi za izbor ovog traktata.
Djelo Petrovo izabrano je moda zbog svog izuzetnog alegorijskog potencijala
za gnostike. Ptolomej moe u tom smislu posluiti kao alegorija due, ija ju strast
za stvari svjetovne (predstavljene ljepotom Petrove keri) odvlai u neznanje (alost
i sljepoa), i smrt, koju u ovom sluaju spreava pojava svjetlosti istinskoga znanja
(U Djelu Petrovom, vizija svjetlosti i glasa Kristovog [136,17-137,17]), koje uklanja
njegovu sljepou (138,7-10). Oduzetost Petrove keri moda je predstavljala mo bo-
anskoga znanja nad silama ovoga svijeta; i, naravno, lik keri moe se protumaiti
i kao lik pale Sofije. (Za sline gnostike ideje u BG, usp. Sofija Isusa Krista [BG,5]
103,10-106,9; 117,13-126,16.) Mogue je, dakle, da su gnostikog sastavljaa ovoga
kodeksa ka ovome tekstu privukla ba ta dublja znaenja.
Djela Petrova datiraju se na kraj drugoga stoljea, to znai da je Djelo Petrovo
tada ve vjerojatno postojalo, iako je mogue daje kao samostalan tekst kruio i ra-
nije od tog datuma.
DJELO PETROVO
BG 128, 1-141,7
Prvog dana u tjednu, dana Gospodnjeg, gomila se okupila i dovela
Petru mnoge koji bjehu bolesni, kako bi ih on izlijeio. I jedan iz gomile
se osmjeli, i ree Petru, "Petre, evo, svjedoci smo da si mnogim slijepci-
ma pomogao da progledaju, i gluhima da opet uju, i hromima da pro-
hodaju. Pomogao si slabima, i dao im snage. No, zbog ega nisi pomo-
gao djevici, keri svojoj, koja je izrasla u krasoticu, i koja vjeruje 129
u ime Gospodnje? Jer, evo, jedna strana njezinog tijela potpuno je oba-
mrla, i ona oduzeta lei u kutu. Vidjesmo kako si mnogima pomogao,
no ker vlastitu ti si zanemario."
Petar se nasmijei, i ree im, "Sine moj, samo Bog zna zbog ega
njezino tijelo nije zdravo. Znajte i to da Bog nije bio slab ili nemoan
da prui svoj dar mojoj keri. No, kako bi se due vae uvjerile, i kako
bi ovi koji su ovdje imali vie vjere, -". 130 On tad pogleda ker svoju
i ree joj, "Ustani sa svog mjesta! I neka ti nitko osim Isusa u tomu ne
pomogne! Ustani i hodaj, izlijeena, pred svim ovim (ljudima)! Doi k
meni!" I ona usta, i krenu ka njemu. I gomila se stade radovati zbog to-
ga to se dogodilo. Petar im ree, "Evo, srca su se vaa mogla uvjeriti
da Bog nije nemoan u pogledu bilo ega to od njeg traimo". I oni se
stadoe jo vie radovati i hvaliti Boga.
I Petar tad ree 131 svojoj keri, "Idi do svoga mjesta, sjedi, i postani
opet bogalj, jer je to za tebe i za mene dobro". Djevojka se vrati na mjes-
to, i sjedne, i postade opet kakva je i prije bila. I gomila stade plakati, i
preklinjati Petra da je uini zdravom. Petar im ree, "Jer Gospodin ivi,
ovo je dobro za mene i za nju. Jer, na dan kada mi se ona rodila, primio
sam vienje u kojem mi Gospodin ree, 'Petre, rodilo ti se danas veli-
ko iskuenje 132. Jer, ova (ker) ranit e mnoge due ako njezino tijelo
ostane zdravo.' No, mislio sam da mi se vienje izruguje.
"Kako je djevojka dosegla dob od deset godina, mnoge je due stala
dovoditi u napast. I ovjek bogat posjedima, Ptolomej, nakon to vid-
je djevojku kako se s majkom svojom kupa, posla po nju, kako bi je
uzeo za svoju enu. No, majka njezina nije na to pristala. I on posla po
nju mnogo puta. I nije mogao odustati [...] (stranice 133-134 izgublje-
ne su. Smisao ovih stranica, meutim, mogue je izvui iz konteksta uz
pomo kratke biljeke Augustinove, iz njegove rasprave uperene pro-
tiv Adimanta, u kojoj on spominje apokrifno djelo 'o keri Petrovoj ko-
ja posta bogalj zbog molitve njezinog oca'. ini se dakle, da je Ptolo-
mej u svojoj strastvenoj udnji oteo djevojku, kanei je silom obljubiti,
kada je ona iznenada postala oduzeta, Bojom pomoi za koju je Petar
molio u svojoj molitvi.) 134
"[Sluge] 135 Ptolomejeve [vratile] su djevojku, spustile je pred ku-
u, i otile. I kada smo ja i majka njezina to uli, poosmo do nje i vid-
jesmo kako je cijela strana njezinog tijela, od nonih prstiju do glave,
oduzeta i sasuena. Podigosmo je sa tla, i zahvalismo Bogu to je nju
koja mu slui potedio oskvrnua, [i] okaljanja, i [unitenja]. To je raz-
log zbog ega je djevojka do dana dananjeg takvom ostala.
"No, valjalo bi nam jo ispripovijedati to se dalje dogodilo sa Pto-
lomejem. 136 Srce njegovo bijae slomljeno, i on je tugovao obdan i
obno zbog toga to mu se dogodilo. I zbog svih suza koje je isplakao,
on naposlijetku oslijepi, i stade pomiljati da se objesi. No, u devetu
uru toga dana, dok je sam bio u svojoj spavaoj sobi, [on] ugleda ve-
liko svjetlo kako obasjava cijelu kuu, i zau glas kako mu 137 govo-
ri, 'Ptolomeju, Bog nije dao tijela da se ona kvare i skrnave. No, bilo je
potrebno, budui da si vjerovao u me, da ne oskvrne moju djevicu, ko-
ju si trebao prepoznati kao sestru svoju, budui da sam jedan Duh ja po-
stao za vas oboje. Ustani sad, i pohitaj ka kui Petra apostola, i vidjet
e moju slavu. On e ti sve objasniti.'
"I Ptolomej nije oklijevao. Zapovjedio je svojim slugama 138 da ga
vode, i k meni dovedu. I kada je doao, ispripovijedao mi je sve to mu
se dogodilo u moi Isusa Krista naeg Gospodina. I progledao je tad
oima svoga tijela, i oima due svoje. Mnogi se nadaju u Kristu. On im
je mnogo dobra uinio, i udijelio im je dar od Boga.
Nakon toga Ptolomej umre. Napustio je ovaj ivot i otiao svome
Gospodinu. 139 I u oporuci svojoj, komad je zemlje pripisao na ime
moje keri, budui da je zbog nje povjerovao u Boga i bio spaen. I ja
preuzeh poslove koji su mi povjereni. Prodao sam zemlju, i sam Bog
zna, niti ja, niti ker moja {zemlju prodavi} nismo zadrali nita od ta-
ko zaraenih novaca, ve sam cijelu svotu ja udijelio sirotinji.
"Znaj, zato, o slugo Krista Isusa, da Bog 140 [uva one koji] su nje-
govi i za svakoga od njih priprema ono to je dobro. A mi, mi mislimo
da nas je Bog zaboravio. Budimo, brao, stoga skrueni i budni, i mo-
limo se. Boja e se dobrota spustiti na nas odozgo - a mi emo je do-
ekati." I svima njima Petar stade kazivati nauk. Slavei ime 141 Kris-
ta Gospoda, on im razdijeli kruh, a kada ga je razdijelio, on ustade i ue
u svoju kuu.
Djelo Petrovo
Pogovor
RICHARD SMITH:
MODERNI ZNAAJ GNOSTICIZMA
"Gnostici su se isticali kao najuglaeniji, najueniji i najbogatiji
meu svima koji su sebe zvali kranima", ustvrdio je Edward Gibbon
krajem osamnaestog stoljea. Zbog ega bi Gibbon izrekao ovakvu la?
U izvorima koji su mu bili dostupni, temelja za takve tvrdnje nije bilo.
Gibbon se, meutim, u zloglasnom petnaestom poglavlju Propasti i pa-
da Rimskog carstva ipak suzdrava od vjekovnog neprijateljstva spram
gnostika. U svom duhovitom, malicioznom - danas bi rekli i revizionis-
tikom - stilu, Gibbon gnostike prikazuje s takvom nepristranou, da
njegovo poglavlje postaje, ako ve ne reklama za tu herezu, onda ba-
rem subverzija ortodoksije. Mnoge njegove pakosne primjedbe o ranoj
kranskoj crkvi kasnije su izbaene, no najgore rijei koje on upuuje
gnosticima odnose se na njihova "uzaludna znanja", koja su "uzviena
ali nerazumljiva". Daleko od predodbe ruitelja tradicije, ove je Gib-
bonove gnostike lake zamisliti kako svojom prisutnou poauju je-
dan od salona Madame Geoffrin.
Moda bi i drugi filozofi takoer pozdravili njihovo prisustvo, jer,
uzevi u obzir prosvjetiteljske napade na kranstvo, izvjesno je da bi
antiki dualistiki heretici rane crkve dobili potporu. Metodu, ili moda
slijed bitke (Gibbonovi Memoari govore o bacanju strijele i oglaava-
nju uzbune), Gibbon otkriva kada, izraavajui mu svoju sklonost, hva-
li sveca zatitnika prosvjetiteljstva, Pierra Baylea. Bayle "uravnoteu-
je lane religije na svojoj vagi skepticizma, sve dok se suprotne kolii-
ne meusobno ne ponite". Bayleov Povijesni i kritiki rjenik nije sa-
dravao natuknicu o gnosticima ili gnosticizmu (potpuno novu rije u
njegovo doba), nego je sve stare dualiste podveo pod zajedniki pojam
'manihejci'. Manihejski pokret predstavljao je posljednji procvat gnos-
ticizma, preivjevi nekoliko preseljenja prije konanog rasplamsaja u
srednjovjekovnoj junoj Francuskoj, nakon ega ga je uguila kriarska
vojna. Sve dok u osamnaestom stoljeu nije oivio interes za drevne sek-
te koje danas nazivamo gnostikima, termin 'manihejski' koristio se za
sve dualistike hereze.
Izraz je koristio i Voltaire, takoer Bayleov pristaa. Candide opisu-
je avanture nekolicine luckastih optimista u pokvarenom svijetu; u svi-
jetu u kojem su kranski sveenici meu najpodlijim njegovim stvo-
renjima. Petar Gay je tu knjigu ak nazvao "objavom rata kranstvu".
Ipak, usred sveg tog kaosa, Voltaire uvodi i jedan suutan lik; putuju-
eg uenjaka Martina, koji se Candidu predstavlja kao "Manihejac".
Kada Candide ustvrdi da na svijetu vie nema Manihejaca, Martin mu
odgovara, "Ja ne mogu drukije misliti. Kada pogledam nau kuglu, ili
tonije kuglicu, pomislim da ju je Bog prepustio nekom zlobnom bi-
u." Dogaaji iz pripovijesti kao da potvruju Martinovu ocjenu. Bay-
le je ustvrdio da gnostika vjerovanja u nekoliko vjenih bia, od kojih
su neka dobra, a neka zla, i koja su u vjenome sukobu, nisu "toliko ne-
vjerojatna" za "ljude koji razmiljaju i zakljuuju." Voltaire u svojem
Filozofskom rjeniku, u kojem razmatra gnostike i manihejce, kae da
"zamisliti dva svemogua bia kako se bore" nije "trivijalna" ideja. On
lukavo opisuje Bazilidov mit o "stvaranju svijeta od strane najniih bo-
jih anela, koji su, budui da nisu bili vjeti, to uinili ovako kako vi-
dimo." U pripovijetki Platonov san, Voltaire pripovijeda mranu verzi-
ju prie o stvaranju svijeta, kojega je stvorio nesposobni zloduh Demo-
gorgon. Dualistike su prie, ini se, odgovarale Voltaireovom vlasti-
tom osjeaju za sukob. U njegovim djelima postoji, kao to to ustvru-
je Roland Barthes, "svojevrsna manihejska borba izmeu gluposti i in-
teligencije." Ili, kako je u jednome dahu rezimirao David Hume, "Glu-
post, Kranstvo i Neznanje."
Prosvjetiteljski pisci blagonaklono su ocrtali gnostike, budui da je
njihovoj antiortodoksnosti odgovaralo gnostiko krivovjerje. Oni su na-
glaavali dualistiku kritiku svijeta, no ignorirali su dualistiko obea-
nje transcendentnog bijega. Philosophes su, dakle, stvorili verziju gnos-
tika koja je, poput njih samih, bila sekularna. Budui da je dananji
svijet batinik takvog sekularnog naina miljenja, procjena modernog
znaaja gnosticizma na pravi nain poinje tek u osamnaestom stolje-
u. No, zanimanje za neortodoksno, ezoterino i okultno, postojalo je,
svakako, i u ranijim stoljeima. Iza takvih je prouavanja u doba rene-
sanse, primjerice, stajao duh istraivanja i osvajanja. Razliite tradicije,
hermetike i kabalistike, prisvajane su i prilagoavane kranstvu. Fi-
cino, Agrippa, Dee, i Bruno, svi su oni sebe smatrali kranima, koji, uz
to, nisu uope iskazivali zanimanje za drevne gnostike. Filozofi osam-
naestog stoljea su pod pojmom gnosticizam podrazumijevali protutra-
diciju, i koristili su ga poput oruja u svojem obraunavanju sa posto-
jeom tradicijom.
"Iskreno ali razumno prouavanje" (rijei s kojima Gibbon otvara
poglavlje o kranstvu), koje je u mnogim sluajevima bila samo relati-
vistika poza, uglavnom se izgubilo u iduim naratajima. Ironija je za-
nemarena, a sam Razum poeo se smatrati apsolutistikim, i kao takav,
prijetnjom ljudskoj imaginaciji. William Blake imenovao je svog nepri-
jatelja u poemi Milton:
... ova Newtonovska Utvara
ovaj Voltaire i Rousseau: ovaj Hume i Gibbon
... ovjekova Mo Razuma
Ovo je lano Tijelo: Inkrustacija preko mojeg Besmrtnog Duha; Samosvoj-
nost, koju treba svui i unititi...
Ja dolazim u Samounitenju i u raskoi Inspiracije
Vjerom u Gospodina istjerati Racionalnu Demonstraciju
Inspiracijom istjerati trule dronjke Sjeanja
Bacona, Lockea i Newtona istjerati iz Albionova pokrova
Skinuti mu ovo prljavo ruho, i ogrnuti ga Imaginacijom
To je nova upotreba dualistikog jezika. Za Blakea, spasenje je bilo
slobodan izraz njegove vlastite vizionarske imaginacije. Samo nekoliko
mjeseci prije svoje smrti, napisao je prijatelju da se nalazio "vrlo blizu
dveri smrti... no, ne u duhu i ivotu, ne u stvarnom ovjeku, u imagina-
ciji, koja zauvijek ivi. U tome ja sam sve jai i jai, dok ovo budalas-
to tijelo propada." Tijekom svoga ivota, Blake je izrazio ovu viziju u
poetskim mitovima izrazito gnostikog karaktera. Zao demijurg iz ovih
pjesama, kojeg on naziva Urizen, vieznaan je lik umnogome kom-
pleksniji od stvoritelja fizikog svijeta, Jehove. On je isto tako i "princ
Svjetlosti", Sotona i "Prosvjetljenje", kao to i njegovo ime (tvoj Raz-
um) govori. On je za Blakea zao jer njegova kreacija ograniava (Ho-
rizont, kako implicira njegovo ime), a njegov je glavni simbol "zlatni
estar". Kao bradata figura u Blakeovu poznatom djelu "Drevni dani",
Urizen se naginje iz vjenosti i posee sa svojim estarima u tamni bez-
dan, da izmjeri, razdijeli i utamnii. U etiri Zoe Blake opisuje stvara-
nje svijeta slikama koje oponaaju i parodiraju, poput nekih gnostikih
tekstova, i Knjigu postanka i Platonovog Timeja:
... Prvo Arhitekt boanski svoj plan
Razotkriva, udesne skele podignute svuda oko beskraja
etverokutno zdanje uzdignuto u nebesa, linijom uokvireno...
udesno zlatno Zdanje; s mnogo prozora i mnogo vrata
I mnogo razdjela koji vode iz ili u nepoznati beskraj
Skuena u prozorske okvire, nepokretna, unutar zida i stropova
Nebesa bijahu zatvorena, i duhovi oplakivahu svoje ropstvo dan i no
Kada zavrava stvaranje, Urizen, kao i Yaldabaoth, tvrdi, "Nisam li
ja Bog. Tko je jednak meni."
I tad zapoe sijati sjeme koje je opasao oko slabina
Pojasom sjajnim, i njegova se suknja ispuni besmrtnim duama
Zavijajui i plaui, poletjee due iz Urizenovih snanih ruku
Ovaj zao tvorac kojeg Blake opisuje u njegovim kasnijm pjesma-
ma pomae rijeiti neke nejasnoe iz pitanja koja je postavio u "Tigru":
"Koji vjeni dlan, i kad, stvori taj tvoj strani sklad?" Nije poznato gdje
je William Blake itao ili uo o gnosticima, no neki njegovi pogledi
svakako ih svjesno prizivaju. Kao i gnostici, on odvaja pravog Boga
od prirode, a tvorca prirodnog svemira smatra zlim. Crabb Robinson,
Wordsworthov prijatelj, esto je razgovarao sa Blakeom, i biljeio to u
svoj dnevnik. Raspravljajui o Wordsworthovim "elokventnim opisima
prirode", Blake je rekao Robinsonu da Wordsworth ne vjeruje u Boga,
"jer Priroda je djelo avolsko". Kada je Robinson napomenuo da Knji-
ga Postanka kae kako je Bog stvorio zemlju, Blake je "prilino dosljed-
no ponovio gnostiku doktrinu", i uutkao ispitivaa.
Harold Bloom, suvremeni tuma romantiarske tradicije, usporeu-
je Blakeovog Tigra sa Melvilovim Moby Dickom. Obje ivotinje pred-
stavljaju prirodu, a "priroda je smrt". Priroda je "naminkana kao blud-
nica", napisao je Melville, "boja uzviena, istinoljubiva pjesnikinja
Priroda". Za Ahaba je materijalni svijet "samo maska", kozmetika iza
koje lei smrt, poput bijelog pokrova, poput albino kita. U kratkoj pjes-
mi koju je nazvao "Fragmenti izgubljene gnostike pjesme", Melville
tradiciji svojstven izvjestan oblik gnosticizma." Njegov glavni prim-
jer je gnostika tendencija kod W. B. Yeatsa. Yeatsovi stihovi usvaja-
ju dualizam, i dramatiziraju sukob izmeu razliitih aspekata jastva. U
pjesmama kao to je "Dijalog jastva i due", dva govornika, tvrdi Blo-
om, "upravo supneuma [psyche gnostike formulacije. Mjesto gnosti-
kog stranog ili onostranog pravog Boga kod Yeatsa zauzima imagina-
cija, koja je kod njega blia gnostikoj transcendency i nego romanti-
kom uzvienom."
Ako sama imaginacija prezre zemlju
i intelekt njena lutanja tu i tamo i do drugih stvari,
izbavi od zloina smrti i raanja.
Ovaj unutarnji antitetiki sukob smionije je izraen u pjesmi "Plo-
vidba u Bizant":
Nek mi se srce, puno enje, zatre,
Jer ivi vezano u zvijeri koja mre,
I samo ne zna to je. Uzmite me,
Umijeu vjenosti nauite me.
Iz prirode kada odem neu vie nikad
Tjelesni oblik uzet od prirodna lika.
Yeatsova poznata, vrlo neobina pjesma "Drugi dolazak" historizi-
ra ovu antitezu i predvia dolazak zemaljskog duha koji oznaava no-
vo, postkransko doba.
Jamano, otkrivenje nam se blii;
Jamano, Drugi Dolazak se blii.
Drugi dolazak! Tek izrekoh rijei,
Kad golema mi slika iz Spiritus Mundi
Zabljeti zjene...
... al sada znadem-
Dvadeset stoljea se kamenoga sna
Budi u zipci, to ih je odnjihala
Da vide moru. I kakva surova zvijer,
Kad konano joj kucnuo je as,
Sad pue prema Betlehemu da se rodi?
Kako bismo trebali protumaiti ove kompleksne slike? Boji li se Ye-
ats, ili je samo zadivljen? Zar je dvadeset stoljea kranstva ustvari bi-
la nona mora? Koliko moemo doznati iz antiteze "znati" i "spavati"?
Mnogo. San divlje zvijeri podsjea na "Urizena koji lei u tvrdom snu".
Konano, Yeats je ureivao Blakeove pjesme za izdavanje. Tu promje-
nu doba Yeats je zabiljeio tako to je zapisivao ono to je njegova e-
na izgovarala u medijskom transu, i objavio to kao "Viziju". Antikr-
anski ton najvjerojatnije ima veze sa njegovom povezanou s razlii-
tim okultnim grupama dok je ivio u Londonu, te lanstvom u Herme-
tikom redu Zlatne Zore, kojim su kruili egzotini religijski tekstovi,
ukljuujui i gnostike tekstove.
Ono to su Yeats i Zlatna Zora itali kao "gnostike" esto su bili gr-
ko-rimski magini tekstovi. On je takoer itao i gnostike izvore iz
knjiga koje je objavljivao njegov dugogodinji poznanik G. R. S. Mead.
Mead je svoj ivot posvetio objavljivanju prijevoda gnostikih izvora
na engleski, u onoj mjeri u kojoj su oni bili dostupni na prijelazu sto-
ljea. S knjigama poput Fragmenata zaboravljene vjere on je promi-
cao zanimanje za takve teme u neznanstvenim krugovima. Mead i Ye-
ats upoznali su se kao lanovi ezoterine grupe Teozofskog drutva, ko-
je se sastajalo u Londonu u stanu Madame Blavatsky 1880-tih.
Upravo je Madame Blavatsky prva proglasila gnostike preteama
okultnog pokreta. U njezinom programu odvajanja spekulativnog ue-
nja u ezoterino i egzoterino, u istinu i religiju, gnostici su bili oita
opozicija onome to je nazivala "crkvenou". Ona je gnostike, u svom
univerzalnom slobodno asocijativnom stilu, saela u jednu veliku okul-
tnu sintezu:
Prema ofitima, Ialdabaoth, tvorac materijalnog svijeta, bio je prisiljen na-
staniti se na planetu Saturn. est duhova emaniralo je iz Ialdabaotha, koji, sva-
ki sa svojim ocem, obitavaju na sedam planeta... Ovih sedam planeta identini
su hinduistikim Sapta-lokas, sedam mjesta ili sfera, ili viim i niim svjetovi-
ma; oni predstavljaju kabalistikih sedam sfera. Sa ofitima oni pripadaju niim
sferama. Monogrami ovih gnostikih planeta takoer su i budistiki, a ovi po-
tonji razlikuju se, premda neznatno, od uobiajenih astrolokih "kua".
Ovaj odlomak iz djela Otkrivena Isis, tipini je primjer naina na
koji je Blavatsky prilazila gnosticima. Ona je smatrala da unutar svake
vjere postoji ezoterina tradicija koja nauava svoju "tajnu doktrinu".
"Gnoza, ili tradicionalno tajno znanje, u svakom je vremenu i na svako-
me mjestu uvijek imalo svoje predstavnike", napisala je. Takovu ezote-
rinu tradiciju unutar kranstva predstavljaju gnostici, no "snana je i
okrutna elja da se unite i posljednji tragovi starih filozofija, na nain
da im se izokrene znaenje, iz straha da njihove vlastite dogme ne bi vi-
e s pravom njima bile pripisivane, koja prisiljava katoliku crkvu da
provede takav sustavan progon u pogledu gnostika. Avaj, avaj!"
H. P. Blavatsky i njezino Teozofsko drutvo objavili su knjigu o taj-
nim tradicijama. Veina ezoterikih pokreta, od tog vremena do danas,
nalazi gotovo nemoguim osloboditi se njenog (ponekad nesvjesnog)
utjecaja. Nekoliko suvremenih grupa koje se nazivaju gnostikima pri-
je prizivaju tajnu ali sveproimajuu "gnozu", nego to se pozivaju na
drevne gnostike sekte. To se prije svega odnosi na La Asociacion Gnos-
tica, koja je vrlo rairena u Latinskoj Americi, te na Ecclesiu Gnosticu
ije je sjedite u Los Angelesu.
Uistinu, u naem su se stoljeu gnostiki motivi esto prisvajali. Psi-
holog C. G. Jung kontinuirano u svojim djelima spominje gnostike, a
esto su ga i fotografirali kako nosi "svoj gnostiki prsten". Njegov du-
gogodinji interes bio je konano nagraen 1952. godine, kada mu je
Jungov Institut u Zurichu kupio i za roendan darovao novootkriveni
gnostiki rukopis na papirusu. Taj "Jungov kodeks" danas je Kodeks I
knjinice Nag Hammadi. Jung je o gnosticima toliko pisao iz jednostav-
nog razloga to su mu se sviali. U Psiholokim tipovima on tako pie
o "daleko superiornijem [u usporedbi sa Crkvenim] intelektualnim sa-
drajem gnoze, koji u svjetlu dananjeg mentalnog razvoja nije nima-
lo izgubio, ve upravo znaajno dobio na vrijednosti." On dalje nastav-
lja hvaliti njezin "prometejski i kreativan duh ... u gnosticizmu nalazi-
mo ono to je nedostajalo u stoljeima koja su uslijedila: vjeru u uin-
kovitost individualnog otkrivenja i individualnog znanja. Ovo je uvje-
renje ukorijenjeno u ponosnom osjeaju ovjekove povezanosti s bogo-
vima, koja nije podlona niti jednom ljudskom zakonu, i koja je toliko
nadmona da moe ak i bogove pokoriti, istom moi gnoze."
Godine 1916., prije nego je napisao svoja glavna djela, i tijekom raz-
doblja kada je vjerovao daje njegova kua puna parapsiholokih feno-
mena, Jung je - pod pseudonimom Bazilid, imenom aleksandrijskog
gnostika iz drugog stoljea - napisao vizionarsko djelo nazvano Sedam
Propovijedi Mrtvima:
U noi su mrtvi stajali uz zid i plakali:
Znanje bi imali od boga. Gdje je bog?
Je li bog mrtav?
Bog nije mrtav. Sada, kao i uvijek, on ivi.
Ovo je bog kojega vi ne poznajete, jer ljudski ga je rod zaboravio.
Zovemo ga imenom njegovim, ABRAXAS.
Abraxas stajae iznad sunca i iznad avla.
Nevjerojatna vjerojatnost, nestvarna stvarnost.
Da je pleroma bivanje posjedovala, Abraxas bi bio njezino oitovanje.
Mrtvi veliku graju podigoe, jer bijahu krani.
No, Jungov Basilides nastavlja s propovijedi:
Abraxas je zaeo istinu i la, dobro i zlo, svjetlost i tamu, istom rijeju i istim
inom.
Zbog toga je Abraxas uasan.
On je ljubav u ubojstvo ljubavi.
On je svetac i njegov izdajnik,
On je najsjajnije svjetlo dana, i najcrnja no ludila.
Ranih 1950-ih, dr. Jung se branio od napada Martina Bubera. Pred-
met diskusije bilo je cijelo Jungovo djelo, no Buber je osobito podmuk-
lo upro prstom u "njegov maleni opus o Abraxasu", upuujui Jungu
kritiku da je prekoraio granice psihologije i uao u religiju, smjeta-
jui Boga u nesvjesno (umjesto u Buberov transcendentni "Ti"). Ovaj
bog jastva, prigovorio je, "gnostiki je bog koji u sebi ujedinjuje dobro
i zlo." Jung je to shvatio vrlo ozbiljno. "Zbog ega se toliko panje pri-
daje pitanju jesam li ja gnostik?" Ispriao se to je "ikad napisao pjes-
mu, grijeh svoje [41-godinje] mladosti... Ja sam psihijatar", odgovorio
je, "ija je glavna zadaa da biljei i tumai svoj empirijski materijal, da
istrauje injenice i uini ih openito razumljivijima." Jungova "empi-
rijska" obrana kasnije se zakomplicirala opisom nastanka Septem Ser-
mones iz njegove autobiografije: "Sva moja djela, sva moja kreativna
aktivnost, proizali su iz mojih poetnih fantazija... Sve to sam kasni-
je u ivotu postigao, u njima je ve bilo sadrano, iako s poetka samo
u obliku emocija i slika."
Paradoksalni Abraxas iz rane pjesme predstavlja stoga ono "ja", ko-
je e Jung sljedeih etrdeset godina razmatrati kao "complexio op-
positorum". Samospoznaja se postie svjesnom asimilacijom onog ne-
svjesnog, ukljuujui i tamnu "sjenovitu" stranu, pri emu je cilj "potpu-
nost". Iz tog je razloga Junga i privlailo gnostiko inzistiranje na zlu
kao aktivnom principu, za razliku od nepotpunog kranskog vienja
zla kao privatio boni, lienost dobra. "Gnostici su", pie on, "temelji-
to razmotrili problem zla", citirajui potom poznato Bazilidovo pitanje,
"Odakle dolazi zlo?" Njihov je odgovor bio suprotstaviti "dobrom, sa-
vrenom, duhovnom Bogu, nesavrenog, tatog, neukog i nesposobnog
demijurga." U djelu Aion, Jung izvodi efektan psihoanalitiki preokret
tog mita. "Neuki demijurg koji zamilja da je najvie boanstvo ilustri-
ra zbunjenost ega u trenutku kada od sebe vie ne moe skrivati spoz-
naju da ga je s prijestolja svrgnuo vii autoritet... onu neizrecivu cjeli-
nu, koja se sastoji od zbroja svjesnih i nesvjesnih procesa, antiteze sub-
jektivne ego-psihe, koju sam nazvao jastvo." Jung protee ovo tumae-
nje do tvrdnje da je "za gnostike - i to je njihova prava tajna - psiha po-
stojala kao izvor znanja ... mnogi gnostici nisu bili nita drugo do psi-
holozi." C. G. Jung je svoj rad doista promatrao kao "kariku u Aurea
Catena" (Zlatnom lancu) koji spaja gnosticizam, filozofsku alkemiju, i
modernu psihologiju nesvjesnog. Lanac je bio razbijen u prosvjetitelj-
stvu sa "vrajim razvitkom, antikranstvom i racionalistikom samosvi-
jeu". Tradiciju je obnovio Freud koji je uveo klasine gnostike moti-
ve seksualnosti i zlog oinskog autoriteta. Izostavio je, meutim, "dru-
gi bitan aspekt gnosticizma: primordijalnu sliku duha kao drugog, vieg
boga koji je ovjeanstvu dao orue za duhovnu transformaciju, enski
princip." Jung to nadoknauje reintegriranjem ovih motiva, stvarajui
na taj nain verziju psihikog jedinstva koje ne samo da se podudara s
njegovim itanjem gnostika, nego je njime i inspirirano. Jungova psiho-
logija prikazuje verziju jastva koje je fragmentarno, kao i mnogi gnos-
tiki tekstovi, i poput njih pronalazi sliku boanskog u tim fragmenti-
ma. Meutim, za razliku od gnostikih tekstova, Jungovska psihologija
ne promatra spasenje kao odvajanje tog boanskog fragmenta od ovo-
zemaljskog, i njegovo preseljenje u boansko. Jung, naprotiv, itav taj
dualistiki mit smjeta unutar psihe. Rezultat toga je ono to potvruje i
sam Jung, "ja, tovie, naginjem upravo obrtanju dualizma."
U dvadesetom je stoljeu mnogo pisaca oslikavalo upravo ovaj psi-
hologizirani gnosticizam. Roman Demian Hermana Hessea, objavljen
1925., nastao je neposredno nakon to se Hesse podvrgnuo jungovskoj
analizi. Likovi i dogaaji u romanu tvore alegoriju jungovskih arheti-
pova. Najjai lik, Demian, brie sve dobne, spolne i etike razlike; on
je "nepojmljivo razliit". Demian glavnome junaku pripovijeda "depri-
mirajue" gnostike revizije Biblije, kako bi mu pokazao da "ljudi od
karaktera u biblijskim priama esto izvlae deblji kraj batine." Poput
(jungovskog) gnostika, Demian tjera junaka da nadie svoje ogranie-
no vienje stvarnosti. "Tko se eli roditi, mora razoriti jedan svijet", ka-
e on, i poletjeti Bogu, Bogu ije je "ime Abraxas, koji u sebi sjedinjuje
sve boanske i avolske elemente." Da Demian ustvari predstavlja je-
dan aspekt junakovog vlastitog jastva, razjanjava se pred kraj romana,
zamagljivanjem razlike izmeu onog "drugog" i onog "unutranjeg".
U mistinoj, homoerotskoj viziji, dva se lika stapaju u jedan. Hesseov
sljedei roman, Stepski vuk, opisuje ovjeka koji obitava u "ovom stra-
nom svijetu ... bezdomnom Stepskom vuku, samotniku." Stepski vuk,
s aluzijama na najintenzivnije slike drevnog gnosticizma, vidi "cjelinu
ljudskoga ivota kao nasilan, zlosretan pobaaj praiskonske majke, div-
lju i zloguku katastrofu prirode." U sukobu sa "prirodom" (koju Hesse
smatra "burujskom konvencijom") nalazi se "duh ... koji stremi Bogu."
Stepski vuk postupno otkriva da je taj sukob mnogo sloeniji, te da se
ne radi o dvije, ve o tisuama dua koju u njemu stvaraju buku, "ka-
os mogunosti i nagona". Kao odgovor na svoja nastojanja, Stepski vuk
dobiva vrlo psihologiziranu, modernu poruku. "ezne za tim da napus-
ti ovaj svijet i da prodre u svijet onkraj vremena. Zna, naravno, gdje
lei sakriven ovaj drugi svijet. Samo unutar tebe postoji ta druga stvar-
nost..."
Ovi romani Hermana Hessea rane su verzije anra koji je tijekom
ovog stoljea bio izuzetno vaan: prie o sukobu izmeu vanjskoga svi-
jeta i unutarnje stvarnosti, koji biva otkriven putovanjem kroz predje-
le psihologije. Ne udi da se neka od ovih djela mogu, stoga, itati kao
"gnostika". Neka od njih, poput Uputa za silazak u Pakao Doris Les-
sing, upravo razorna u svojoj kritici normalnoga ivota. Umjesto pro-
micanja bilo kakvog pokuaja integracije ka cjelovitoj linosti, njezin
roman valorizira junakove podvojene psihike fantazije na raun njego-
vog mentalnog "zdravlja". Unutranje putovanje vodi njezinog junaka
u mitoloke zemlje, u svemir, i nazad na zemlju - njegov "silazak u pa-
kao" - kao glasnika bogova. Borba lika da sadri i sauva ovu realnost,
usprkos drogama i ok terapiji kojoj ga podvrgavaju psihijatri, opisana
je klasinim gnostikim metaforama (i sa tipinim gnostikim obrati-
ma) spavanja i buenja, zaboravljanja i sjeanja.
Iako radikalnost njihova dualizma varira, svi ovi psiholoki teksto-
vi dijele ideju da se smisao ne moe pronai u vidljivom svijetu. Smje-
tanjem smisla u ljudsku psihu, i time implicite zanemarujui bilo kak-
vo transcendentno lociranje smisla, ova su djela nedvojbeno moderna.
I ostale su se vrste "imanentnog" spasenja takoer opisivale kao "mo-
derni gnosticizam". Pruiti opiran opis modernog gnosticizma - koji
u svoj opseg ukljuuje i psihologiju - bila je glavna zadaa politikog
filozofa Erica Voegelina. Zapoevi 1952. sa Novom znanou politi-
ke, te razraujui kasnije ideju u mnogim drugim knjigama, kao to su
Znanost, i Politika i gnosticizam, Voegelin odreuje "bit modernite-
ta kao rast gnosticizma". On gnosticizam shvaa kao "iskustvo svije-
ta kao stranog mjesta ... grozu od postojanja, i elju da se od toga po-
bjegne." Umjesto spasenja odozgo kao kod drevnih gnostika, moderni
gnosticizam, po Voegelinu, obeaje spasenje u budunosti, do kojeg e
doi zbog neminovnosti povijesnog procesa. Za to radikalno "imanent-
no" spasenje, bez transcendentalnih prodora, on krivi osamnaesto sto-
ljee, upuujui naroito grubu kritiku Condorcetu i Voltairu. Voege-
lin nastavlja, poput nekog rastrojenog biblijskog proroka, slijediti i ocr-
njivati tijek modernog gnosticizma: Comte, "prvi visoki sveenik nove
religije, pozitivizma"; hegelijanizam (iako je Ferdinand Christian Baur
jo 1835. ukazivao na slinosti izmeu njemakog idealizma i gnosticiz-
ma, nazivajui ga filozofijom religije, "rastuom samospoznajom bo-
anstva putem ovjeka"); marksizam, "samospasenje ovjeka, intelek-
tualna prijevara"; komunizam, "ljeviarski gnosticizam"; nacionalsoci-
jalizam, "desniarski gnosticizam"; totalitarizam, "kraj gnostike po-
trage za civilnom teologijom"; progresivizam, "scijentizam i imanentis-
tiki ponos varijantama spasenja u obliju fizike, ekonomije, sociolo-
gije, biologije, i psihologije". Sve to skupa Eric Voegelin naziva gnos-
ticizmom, pozivajui na "guenje gnostike trulei i obnavljanje snaga
civilizacije", te zakljuuje da "sudbina lei u ravnotei."
Voegelinova djela mogli bi nazvati smijenima da nije bilo njihova
snana utjecaja na podruje politike znanosti. Akademici iz razliitih
disciplina okupljali su se na konferencijama koje su nosile nazive kao
to je "Gnosticizam i Modernitet", gdje su, primjerice, raspravljali o te-
mi "Gnosticizam Lincolnove politike retorike". Nakon to se upoznao
sa Voegelinovom verzijom gnosticizma, knjievni kritiar Cleanth
Brooks nazvao je roman Lancelot Walkera Percyja "modernim gnosti-
cizmom". Glavni lik u ovoj knjizi, Lancelot Lamar, hvata svoju enu i
ker usred orgije sa grupom entuzijasta droge i seksa iz Hollywooda. U
napadu pravednikog bijesa, Lancelot odluuje uzeti stvar u svoje ruke
(imanentno spasenje), i spaliti svoju kuu, skupa sa svim ljudima koji
su se u njoj nalazili. ini se kako je Voegelinov utjecaj dokinuo razlike
izmeu "gnosticizma" i onoga to nazivamo "apokalipticizam".
Voegelin je gnosticizam prikazao kao pokuaj da se sva zla i nevo-
lje ovoga svijeta rijee obeanjem revolucionarnog novog kraljevstva.
Ironina nadopuna ovakvom prikazu, uz odavanje priznanja sloenosti
i protuslovljima drevnih sekti, injenica je da je odbacivanje ovoga svi-
jeta i oslobaanje od njega samo jedan od gnostikih stavova. Asket-
sko povlaenje je samo jedan etiki odgovor na antikozmiki dualizam,
no on je karakteristian za veinu tekstova iz Nag Hammadija ("Mrzi-
telji svijeta" bio je naslov lanka u asopisu Time o ovom prevodila-
kom projektu). Suprotno stajalite bilo bi preputanje zemaljskim gri-
jesima i uicima, budui da su oni, na koncu konca, strani i nekvarlji-
vi. Ovaj stav, koji se ne moe pronai u tekstovima iz Nag Hammadi-
ja, ali o kojem svjedoe neki antiki opisi gnostikih sekti, nadahnuo je
nekoliko romana Lawrencea Durrella. etiri njegova romana koja tvore
Aleksandrijski kvartet tematiziraju gnostiko "tajno drutvo" koje pred-
vodi "homoseksualni jarac", imenom Balthazar. "Udovoljavaj si, ali
plemenito" Baltazarova je doktrina, za koju tvrdi da je jedinstvena za
Aleksandriju, "grad sekti i evanelja. Na svakog asketu Aleksandrija je
uvijek iznjedrila i jednog religijskog razvratnika -Karpokrata [gnostik
iz drugog stoljea], Antonija [kranski redovnik] - koji je bio spreman
zaglibiti u ula tako duboko i istinski, kao bilo koji pustinjak u svoj um
... Posebnost je Aleksandrinaca da trae pomirenje (izmeu ekstremne
senzualnosti i intelektualnog asketizma). To je razlog zbog ega smo
mi histerici i ekstremisti. To je razlog zbog ega smo nevjerojatni lju-
bavnici." Jedan lik, Justine, igra ulogu ovozemaljske gnostike boice
Mudrosti, "naginjui se nad prljavim sudoperom u kojem lei fetus [po-
put] bijedne Valentinove Sofije." Zar smo mi, pita se ona, "djelo inferi-
ornog boanstva, demijurga, koji je krivo za sebe vjerovao da je Bog?
Kako vjerojatno to zvui!" Justine citira Baltazara, koji pak citira E. M.
Forstera. Forsterova knjiga Aleksandrija: Povijest i vodi bila je glavni
izvor za Durrellovo shvaanje gnosticizma, sa njegovim traginim spo-
jem fizike ljubavi i teologije. Evo Forsterove draesne verzije mita o
Valentinu: "On zamilja prvotnog Boga, sredite boanskog sklada, ko-
ji je sebe oitovao u obliku parova mukaraca i ena. Svaki je par infe-
rioran u odnosu na svoga prethodnika, a Sofija, ena u trinaestom pa-
ru, najnesavrenija je od sviju njih. Ona nije svoju nesavrenost poka-
zala kao Lucifer, pobunom protiv Boga, nego prearkom eljom da se
s njime sjedini. Propala je kroz ljubav ... i svemir je oblikovan iz njezi-
ne agonije i kajanja." U svojim kasnijim romanima, poput Monsieura,
Durrell opisuje jo jednu modernu sektu egipatskih gnostika. U Momi-
eru je meusoban ljubavniki odnos rodova i geometrija dovoljno slo-
en da parira bilo kojoj antikoj gnostikoj kozmogoniji. "udi me",
napisao je Durrellov dugogodinji prijatelj, moderni apostol iskustva,
Henry Miller, "da nije dolo do nikakve obnove ove sekte." Forster je
pokuao dati odgovor: "Ona je bila pesimistina, matovita, ezoterina
- tri velike prepreke uspjehu."
Jedna interpretacija drevnoga gnosticizma, spojena sa procjenom
njezine relevantnosti u modernome dobu, osvojila je mnoge znanstve-
nike gnostikih studija. Hans Jonas je 1920-tih bio uenik i filozofa
Martina Heideggera, i strunjaka za Novi zavjet, Rudolfa Bultmanna,
ime mu se otvorila jedinstvena mogunost da, kao bultmanijanac, su-
djeluje u istraivanju drevnih gnostikih izvora, a kao heidegerijanac, u
istraivanju filozofije egzistencijalizma. Tijekom svoje duge karijere, Jo-
nas je esto sukobljavao ove dvije teme. Veza meu njima bio je duali-
zam. "Gnosticizam je", tvrdi Jonas, "bio najradikalnije utjelovljenje dua-
lizma koje se ikad u povijesti pojavilo. On predstavlja rascjep izmeu
jastva i svijeta, otuenje ovjeka od prirode, metafiziku devalvaciju
prirode, kozmiku osamljenost duha, i nihilizam zemaljskih normi."
On je "trajna paradigma ljudskoga poloaja". Isto tako, "bit egzistenci-
jalizma je takoer odreeni dualizam, otuenje izmeu ovjeka i svije-
ta." Egzistencijalizam takoer obuhvaa "obezvreivanje pojma priro-
de". Gnosticizam, dakle, posjeduje "analognu suvremenost". U knjizi
Gnostika religija, Jonas se usredotouje na jednu odreenu sliku koja
se koristila u davnini, a koja se rabi i danas za opis "samoiskustva po-
stojanja", sliku "biti baen". U Heideggerovom Bitku i vremenu nala-
zimo: "Ova znaajka Daseinova Bivanja ... mi to nazivamo "baenost"
(Geworfenheit). Taj pad u neutemeljenost lanog Bivanja, obiljeen je
kunjama, umirenjem, otuenjem ...." Jonas to usporeuje sa poznatom
drevnom valentinskom formulom da je sloboda znanje o, izmeu osta-
log, "tome gdje smo baeni". Ovu je usporedbu on nainio prije nego
to su postali dostupni prijevodi knjinice Nag Hammadi, koji opisuju
kako su Yaldabaoth i arhonti "bacili" ovjeanstvo u tvar i smuenost.
Jonas isto tako struno ukazuje i na razlike: "Gnostiki je ovjek baen
u antagonistiku, protuboansku, i stoga protuljudsku prirodu, a mode-
ran ovjek u onu ravnodunu". Moderna verzija je nihilistinija, "duali-
zam bez metafizike". Baenost je, meutim, u oba sustava "egzistenci-
jalni model iz prolosti", s tim da ne postoji model autentine egzisten-
cije u budunosti, tvrdi Jonas. Autentino postojanje, sloboda, ivi "je-
dino u krizi izmeu prolosti i budunosti, na otrici odluke, egzistenci-
jalnoj sadanjosti trenutka."
Hans Jonas prua uvjerljive argumente zbog kojih nam se slinosti
izmeu drevnog gnosticizma i modernog egzistencijalizma odista ine,
u najmanju ruku, "analognima". Trebali bi, ipak, imati na umu neobi-
nu injenicu da je Albert Camus ustvari osuivao gnosticizam. Gnosti-
cizam je, tvrdi on u Pobunjeniku, pomirljiv. On mijenja tijek metafizi-
ke pobune razvijajui teoriju o zlom, inferiornom bogu protiv kojega
usmjerava svoj napad, veliajui superiornog boga. "Veliki broj eona
koje je izmislio Valentin", primjerice, "ekvivalenti su posrednim istina-
ma koje pronalazimo u helenizmu. Njihov je cilj smanjiti apsurdnost in-
timnog odnosa izmeu ovjeanstva koje pati, i neumoljivog boga."
Spoj egzistencijalistikog otuenja i moderne verzije vizionarskog
romantizma dao je gnosticizmu snaan literarni izriaj. Jacka Kerouaca
i Allena Ginsberga, kolege studente na Sveuilitu Columbia 1940-ih, s
gnosticizmom je upoznao njihov profesor Raymond Weaver. John Ty-
tell, povjesniar narataja bitnika, pokazao je daje u Kerouacovom ro-
manu Doktor Sax jasno izraen interes za gnostike teme. Ova mitska
sanjarija ("Sjeanje i san izmijeani su u ovom ludom svemiru") prika-
zuje doktora Saxa, "Kralja Anti Zla", i njegova nastojanja da spasi svi-
jet od "Velike Svjetske Zmije zla", kojoj su "usta drijelo smrti". Zmi-
ja sa "Ijuskavim gipkim hrptom" zapravo je "nezaboravna bujica zla, i
bijesa, i Sotone"; a doktor Sax; u "svome eiru mekana oboda" (poput
Ahabovog - Kerouacov profesor je bio strunjak za Melvillea), po svi-
jetu trai "trave za koje je znao da e ih jednog dana usavriti u alkemij-
sku, skoro otrovnu umjetnost... koja e ubiti Zmiju." Vrhunac radnje
nona je mora koja, ini se, u sebi sadri cijeli inventar likova s obje
strane borbe izmeu dobra i zla. Allen Ginsberg takoer upotrebljava
gnostike figure kako bi uobliio svoju mrnju prema zlu u svijetu. U
svom protestu protiv nuklearnog oruja, pjesmi "Plutonijska oda", ko-
ju je napisao 1978., nakon to je proitao Jonasovu knjigu o gnosticiz-
mu, on se suoava sa "Radioaktivnom Nemezom .. odreenom za pla-
net Smrti". Gmsbergova pjesma u formi egzorcistikog napjeva zaziva
planetarne arhonte gnostika:
Pozdravljam vau strahotnu prisutnost vjeno uzvienu, boansku,
Sabaot, Jehova, Astapheus, Adonaj, Elohim, Iao, Ialdabaoth, Eon od Eona ro-
en neuk u Bezdanu Svjetlosti,
odrazi Sofije svjetlucaju kroz galaksije, vrtlozi zvjezdane pjene tanke poput
srebra Einsteinove kose!
Gnostike motive pronalazimo i u znanstvenoj fantastici, tom najvi-
zionarskijem od svih modernih knjievnih anrova. Povjesniar Willi-
am Irwin Thompson pronalazi gnostiki mit u filmu ovjek koji je pao
na zemlju Nicholasa Roega i u romanu Hodoae ene Henderson.
Obje prie govore o likovima iji boravak na ovome planetu predstav-
lja traginu odvojenost od njihovog pravog doma. Bolno otueni, oni
se bore da kroz sjeanje povrate identifikaciju sa svojim viim porijek-
lom. Superman je takoer, iako mu ne nedostaje dom, stranac na ovo-
me planetu, koji se bori protiv sila zla. Dobro i zlo u "Mitu o Superma-
nu", napisao je Umberto Eco, "jasno su podijeljeni u podruja manihej-
ske nepobitnosti." No, gnosticizam je ipak najsvjesnije koriten u znan-
stveno-fantastinim romanima plodnoga pisca Philipa K. Dicka. U Va-
lisu, objavljenom 1981., godinu dana prije Dickove smrti, glavni lik do-
ivljava susret sa boanstvom, koje "ispaljuje podatke u njegovu gla-
vu pomou zrake ruiastog svjetla". Boanstvo je "Um", ali Um je po-
dijeljen protiv sebe, na dva suprotna principa, kao i izofreni glavni lik
romana. "Od gubitaka i boli Um je postao poremeen", kae on. "I mi
smo, stoga, kao dio svemira, Mozga, djelomino poremeeni." Ovaj
lik, koji se zove Horselover Fat (Konjoljubac Debeli), vodi sljedei raz-
govor sa svojim psihoterapeutom:
"Vjerujete li da je ovjek stvoren na boju sliku?"
"Da," rekao je Debeli, "ali na sliku stvaralakoga boanstva, a ne pravoga Boga."
"to?"
"To je Yaldabaoth", ree Debeli. "Ponekad se naziva i Samael, slijepi bog.
On je poremeen."
"O emu ti dovraga govori?"
Debeli govori o tekstu O porijeklu svijeta iz prvog izdanja Knjini-
ce Nag Hammadi objavljenog 1977., koju Dick citira i na drugim mjes-
tima u romanu. "Ludi slijepi tvorac i njegov zeznuti svijet", objanje-
nje su, po Dicku, za ovaj "iracionalni, aavi, psihotini" svemir. Ti-
jekom romana, Debeli pokuava dosegnuti, onkraj iracionalnog boga
(i onkraj vlastite izofrenije), istinskoga Boga. Ovaj znanstveno-fanta-
stini roman i njegov nastavak, Boanska Invazija, pripovijedaju koz-
miku priu u kojoj su mentalne psihoze pozornica drame ludila i in-
teligencije, i gdje se fragmenti boanstva gube i prisjeaju sebe u ljud-
skim umovima. Mogue je da su tekstovi Nag Hammadija nadahnuli
ove romane, ali gnosticizam nikad nije tako jednostavan. "Konjoljubac
Debeli / Horselover Fat" viejezina je igra rijeima koja oznaava au-
torovo vlastito ime, i Philip K. Dick je tvrdio da je Valis autobiograf-
sko djelo, te da je, poput svog lika, doivio susret sa ruiastom zrakom
1974. godine. Objavljivanje knjinice Nag Hammadi samo je potvrdi-
lo njegovo otkrie.
Prilino srameljivo inkorporiranje tekstova iz Nag Hammadija u
znanstveno-fantastini roman nalazimo u romanu Bijeg na Lucifer:
Gnostika fantazija Harolda Blooma iz 1979. U njemu, reinkarnirani
Valentin i njegovi drugovi lete na planet zvan Lucifer. Citirajui na-
e gnostike tekstove, junaci otpoinju estoku borbu protiv Saklasa,
demijurga kojem se klanjaju u njegovu "Saklaseumu". Bloom, mnogo
uspjeniji kao knjievni kritiar, kasnije je priznao da Bijeg na Lucifer
izgleda kao spoj Waltera Patera i Ratova zvijezda. No, isto bi se to mog-
lo rei i za mnoge gnostike tekstove.
Harold Bloom najvie prisvaja gnosticizam u svojim teoretskim dje-
lima knjievne kritike. On opisuje svoj nain tumaenja knjievnih tek-
stova kao "valentinski pristup", to jest, "antitetian i revizionistiki na-
in itanja." U nizu knjiga koji poinje sa Anksioznou utjecaja iz
1973., on prouava "tjeskobu koja blokira kreativnost" kada se pisac
suoi sa svojim velikim predasnicima. "Za Yeatsa" je, primjerice, pre-
tea "Duh Blakea". Bloomov je argument da knjievni utjecaj uvijek
proizlazi iz "namjerno iskrivljenog pogrenog itanja... ina kreativnog
ispravljanja, iskrivljenja, izopaenog, hotiminog revizionizma ija je
namjera ukloniti prethodnika, da bi se stvorio prostor za sebe." Tekst
je, stoga, "psihiko bojite", gdje se utjecaj bori da se pomakne unazad.
Bloomov model za to je "gnosticizam, religija zakanjelosti". "Valen-
tin", tvrdi on, "figurativno se nastavlja, ili ak ide protiv autoriteta svo-
jih pretea, ne bi li obrnuo svoj odnos prema Bibliji i Platonu, pridru-
ujui se utvrenoj ranijoj istini koju su oni navodno iskrivili". Godi-
ne 1982., u Agonu, Bloom "pogreno tumai" svoje gnostike pretee, i
tvrdi da su oni posljednja kola knjievne kritike. "Gnosticizam je bila
prva, i najmonija dekonstrukcija, budui da je ponitio sve genalogi-
je, izmijeao sve hijerarhije, alegorizirao sve mikrokozmike i makro-
kozmike odnose, i odbacio svaki prikaz boanstva kao nereferencija-
lan". Bloomova tvrdoglavost i entuzijazam mogu doista zapanjiti ita-
telja. "Okani se Heideggera i uzmi Valentina", usklikuje on. Ako nje-
gova kreativna pogreka primi korijena, moi e se izmjeriti stupnjem
nae nesposobnosti da itamo ove stare tekstove a da ne osjeamo utje-
caj Harolda Blooma na njih.
Pretvaranjem itanja u aktivnost na tekstu, ili tonije, premjetanjem
znaenja u intertekstualne odnose izmeu tekstova, Bloom je raspravu
o gnosticizmu pomaknuo iz moderne u postmodemu situaciju. Knjiga
Postmodernipreokret Ihaba Hassana iz 1987., crpi iz Blooma i mnogih
drugih teoretiara za raspravu o "Novom gnosticizmu", kojeg karakte-
rizira dematerijalizacija postojanja. "Novi gnosticizam ne vraa se izrav-
no antikim kultovima", pa ipak, njega su "drevni gnostici, autori stras-
tvene subjektivnosti, ve bili zamislili." Suvremena filozofija i knjiev-
na kritika su usred "gnostikog putovanja u subjektivnost, koje ostavlja
tekstove iza sebe i nestaje u svjesnosti." Nai vlastiti mentalni konstruk-
ti, tvrdi Hassan, nae su znanje. Ljudska bia postaju "gnostika stvo-
renja koja sama sebe tvore, odreujui svoj svemir vlastitim simboli-
ma", a kao primjere on navodi znanstvenu fantastiku i fantasy knjiev-
nost. Kao i u sluaju starih gnostika, tradicionalni kodovi vie ne odre-
uju na smisao. Tradicionalni kanon tekstova vie ne posjeduje autori-
tet. Hassan u naoj kulturi vidi "golemu, revizionistiku volju" na dje-
lu, uznemirujuu, i heterogenu, i citira poznati Jean-Francois Lyotardov
zapovjedni zov postmodemizmu: "Objavimo rat totalitetu".
Ovo postmoderno uvaavanje gnosticizma, ini se, odista ima sli-
nosti sa antikim sektarijanstvom i revizionistikim mitologiziranjem.
Ihab Hassan smatra "imanentnost" jednom od glavnih znaajki "no-
vog gnosticizma", osobinom kako modeme, tako i postmoderne teorije.
Zbog toga, kako je rekao Charles Jencks opisujui postmodernu umjet-
nost i arhitekturu, mi koristimo osobne izmiljene mitologije, i meta-
fore koje nemaju zajedniki metafiziki sadraj. Anatole France (pisac
koji sam nikad nije svrstan u modernizam) u svom je romanu Pobuna
anela iz 1924. godine elokventno parafrazirao motiv imanentnog gnos-
tikog spasenja:
Bog davnina izgubio je posjed nad Svojim zemaljskim carstvom, i svako
umno bie na ovoj kugli Njega ili prezire ili Ga ne poznaje. No, zato bi bilo
vano to to ljudi nisu vie pokorni Yaldabaothu, ako je njegov duh jo uvijek
u njima; ako su oni, poput Njega, ljubomorni, nasilni, svadljivi i pohlepni, du-
mani umjetnosti i ljepoti? Zato bi bilo vano to su oni odbacili okrutnoga
demijurga? Unutar sebe, unutar sebe samih mi moramo napasti i unititi Yal-
dabaotha.
Koliko nam ovi pokuaji da shvatimo moderni, ili postmoderni zna-
aj gnosticizma pomau da razumijemo drevne tekstove? Ili oni moda
krivo rabe dokaze? Dokazi su, u svakom sluaju, proturjeni, kao to
ustvruje James M. Robinson u prvim reenicama uvoda ove knjige.
Istaknuto je i to da niti jedan tekst iz knjinice Nag Hammadi ne upo-
trebljava za sebe naziv "gnostiki". Neki antiki izvori potvruju da su
odreene sekte same sebe nazivale "gnostikima", no veina sekti ko-
je bismo danas nazvali gnostikima to nije inila. Mogli bismo primije-
titi i to da se poznati gnostiki herezijarsi u ovoj knjinici spominju sa-
mo na jednome mjestu (u Svjedoanstvu istine), i to kao protivnici, ko-
je se, ak, napada kao heretike! S objavljivanjem knjinice Nag Ham-
madi prouavanje drevnoga gnosticizma postalo je problematino, kao
i sam njegov znaaj. esti pokuaji da se gnosticizam etimoloki defi-
nira (dolazi od grke rijei gnosis, znanje), ostali su bez uspjeha. Bi-
lo bi, stoga, uputnije izbjegavati generalizacije, i jednostavno se diviti
raznovrsnosti izvora. Oni sami prije su rezultat ovozemaljskih proble-
ma nego teolokih debata. Kada su se javili problemi kakav stav zauze-
ti po pitanju autoriteta tradicije naspram otkrivenih tumaenja, a kakav
po pitanju hijerarhijske unifikacije naspram sektarijanstva, zbog svoje
nepopustljivosti u oba pogleda, i sekte i sami tekstovi bili su odbaeni,
a "gnosticizam" je postao simbol hereze. Sva su se interpretativna pri-
svajanja gnosticizma pozivala na ovaj element razliitosti; gnostici kao
antikrani, kao vizionari, kao ezoterici, kao simbolisti psihe, kao otu-
eni, kao nasilni krivi tumai i revizionisti.
Dostupnost velikog broja izvornih tekstova u posljednje vrijeme
otvorila je put za nove rasprave, za nove naine promatranja ovih an-
tikih sekti koje nazivamo gnostikim. Svojom neobinou i potica-
njem odnosa tradicije i imaginacije, ovi nam tekstovi zaokupljaju pa-
nju. Ako se kulture definiraju ne svojim smirenim sreditima, ve svo-
jim perifernim sukobima ukljuivanja i iskljuivanja, onda je gnostici-
zam, to god pod tim smatrali, vie od obinog kurioziteta iz staretinar-
nice. U svjetlu homogenizacijskih tendencija nae kulture, on stoji kao
trajno svjedoanstvo razliitosti.