Analitika filozofija

Analitika filozofija
Analitika filozofija je opi naziv za stil filozofije koji je zapoeo dominirati u zemljama engleskog govornog podruja u 20. stoljeu. U SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu pretena veina sveuilinih odsjeka za filozofiju se samoidentificiraju kao analitiki odsjeci. Zbog ove irine teko je identificirati relevantne filozofske tvrdnje koje bi bile zajednike cijeloj analitikoj filozofiji. Naziv analitika filozofija moe oznaavati samo obiteljsku slinost meu nesuglasnim filozofskim pogledima ili povijesnim linijama utjecaja. Ako se moe napraviti iroka generalizacija, analitika filozofija je definirana njezinom naglasku na jasnosti i argumentu esto postignuto modernom formalnom logikom, analizom jezika i uvaavanjem relevantnih znanstvenih rezultata i oslanjanjem na iste. Povijesni korijeni analitike filozofije se mogu saeto opisati u trima openitim idejama:
Analitika filozofija ima svoje pobornike i u Hrvatskoj od kojih su

Prvo, pozitivistiko stajalite da nema posebnih moda najpoznatiji na Filozofskom fakultetu u Rijeci, u Zagrebu je Goran vob (na slici), pojedinano najpoznatiji vjerojatno Neven filozofskih istina i da je predmet filozofije logiko Sesardi i Nenad Mievi. razjanjenje misli. To je nasuprot tradicionalnom fundacionalizmu, zapoevi od Aristotela, koji gleda filozofiju kao posebnu znanost, najviu, koja istrauje temeljne razloge i principe svega. Kao rezultat analitiki filozofi su esto smatrali svoje istraivanja sukladna sa ili podreena onima u prirodnim znanostima. Drugo, stajalite da logiko razjanjenje misli se samo moe postii analizom logikog oblika filozofskih tvrdnji. Logiki oblik tvrdnji je nain prikazivanja tih tvrdnji (esto koristei gramatiku i simbole formalnih logikih sistema) da prikae svoju slinost sa ostalim tvrdnjama toga tipa. Ali, analitiki se filozofi nairoko ne slau o tonom logikom obliku svakodnevnog jezika. Tree, odbijanje velikih filozofskih sistema nautrb velike pozornosti na detalje. Meu nekim analitikih filozofima (ali ne meu svima) to odbijanje velike teorije je dobilo oblik obrane zdravog razuma i svakodnevice protiv pretenzija metafiziara.

Povijest
U ranom 20. stoljeu engleski filozofi Bertrand Russell i G. E. Moore su koristili konceptualnu analizu da kritiziraju tada dominantni oblik hegelijanizma, odbijajui njegov idealizam i opskurnost. Njihov pristup je bio osnaen kretanjem pozitivistiko orijentiranih kontinentalnih filozofa u zemlje engleskog govornog podruja u prvoj polovici stoljea. Analitika filozofija poslije 2. svjetskog rata kasnije je otila u nekoliko smjerova ukljuujui odbacivanje formalne analize nautrb detaljnog prouavanja prirodnog jezika, istraga logikih temelja jezika i obnovljen interes u etike implikacije analitike metode.

Analitika filozofija

Nadmonost logike
Gottlob Frege i Edmund Husserl su bile kljune figure u filozofiji matematike ranog dvadesetog stoljea. Husserlova Filozofija Matematike, inspirirana uenjima Karla Weierstrassa, pokuavala je pokazati da koncept kardinalnog broja, dobiven od konkretnih inova grupiranja objekata i njihovih brojanja, je temelj aritmetike. Husserlov pristup je bio strogo osuen kao psihologizam u jednoj recenziji Fregea koji je imao pogled da matematika i logika imaju svoju valjanost neovisnu od prosudbi i mentalnih stanja pojedinih matematiara i logiara. Fregeovo vlastito djelo Begriffschrift (Pojmovno pismo) je razvilo koncepte specifinog oblika moderne logike koritenjem ideja smisla i znaenja. Frege je dalje razvio svoju filozofiju logike i matematike u Temeljima aritmetike (Die Grundlagen der Arithmetik) i Osnovnim zakonima aritmetike (Die Grundgesetze der Arithmetik) gdje daje alternativu psihologistikom konceptu broja. Bertrand Russell i Alfred North Whitehead su pokuali pokazati da je matematika svediva na fundamentalne logike principe. Njihova Principia Mathematica (1919 1913) je ohrabrila mnoge filozofe da se ponovno zainteresiraju za razvoj simbolike logike. To je zauzvrat doprinijelo evoluciji logikog pozitivizma koji je koristio formalna logika orua da podupre empiristiki iskaz naega svijeta. Filozofi kao Rudolf Carnap i Hans Reichenbach sa ostalim lanovima Bekog Kruga smatrali su da istine logike i matematike su tautologije i da tautologije zajedno sa provjerljivim empirijskim tvrdnjama konstituiraju cijeli svemir smislenih sudova; sve ostalo je, strogo govorei, besmisleno (u to spada npr. tvrdnje etike, estetike i teologije). Inzistiranje Karla Poppera na ulozi falsifikacije u filozofiji znanosti je bila reakcija na logiki pozitivizam.

Formalizam i prirodni jezici

Dio analitikog pristupa je razjanjenje filozofskih problema prouavanjem jezika koji ih izraava. Dvije glavne struje prolaze kroz tu tradiciju: formalizam i prirodni jezici. Prva struja eli razumjeti jezik, i stoga filozofske probleme, koritenjem formalne logike tj. eli formalizirati nain tvorbe filozofskh tvrdnji. Ovaj pogled je preuzet u mnogim formulacijama, ukljuujui simboliku logiku, koja pretpostavlja primarnu vanost smisla i reference u stvaranju znaenja, kao i teorem nekompletnosti Kurta Gdela, teorija odreenih opisa Bertranda Russella, teorija falsifikacije Karla Poppera i semantika teorija istine Alfreda Tarskija. Druga struja eli razumjeti filozofske ideje brinim i temeljitim prouavanjem prirodnog jezika koji ih izraava esto sa naglaskom na vanosti zdravog razuma u ophoenju sa tekim konceptima. Te se dvije struje isprepleu, ponekad nepomirljivo u opoziciji, ponekad identine. U slavnom sluaju, Wittgenstein je zapoeo u formalistikoj struji ali zavrio u struji prirodnog jezika.

Formalizam
Logiki atomizam
Analitika filozofija ima svoje korijene u Fregeovom razvoju logike predikata. To je dozvolilo mnogo veem broju reenica da se prikau u logikom obliku. Bertrand Russell ju je posvojio kao svoj glavni filozofski alat; alat za kojeg je on smatrao da moe pokazati ispodpovrinsku strukturu filozofskih problema. Na primjer hrvatska rije je se moe analizirati na tri naina: u 'maka je ivotinja': je predikacije kae da 'x je P': P(x) u 'neki auto je crven': je isto tako izraava predikaciju, tvrdi se postojanje odreenih klasa predmeta koje stoje u odnosu koordinacije. TO je egzistencijalni sud, simboliki izraen: x(A(x) & C(x)) u 'avion je zrakoplov': je ovdje stoji kao predikat identiteta, je x isto kao y: x=y Russell je namjeravao rijeiti razliite filozofske probleme primjenjivanjem metode analize obogaene konceptualnim aparatom suvremene simbolike logike, razvitku koje je i sam puno doprinio.

Analitika filozofija Svoju analitiku metodu Russell je primjenio u svrhu rjeavanja razliitih filozofskih problema. Jedan od tada znaajnijih problema je bio problem referencije ne postojeih predmeta. Russell je uzeo primjer reenice: 'Sadanji kralj Francuske je elav.'Ova reenica je oito kriva, jer Francuska nema kralja. to bi znailo da negacija ove reenice treba tvoriti istinitu reenicu. No, negacija ove reenice glasi 'Sadanji kralj Francuske nije elav.'-to je isto tako ne istinito. U Russellovo vrijeme postojala je teorija referencije po kojoj sve nae rijei referiraju na nekakve objekte, tako se smatralo da u prije spomenutom primjeru izraz 'sadanji kralj Francuske' oito ne referira na neto to postoji u naem svijetu (egzistira), nego se uzimalo da ono postoji na neki drugi nain (subzistira). To referiranje na subzistentne entitete (koji postoje objektivno, samo na drukiji nain od svakidanjih objekata koje moemo percipirati) je omoguilo ubrajanje svakojakih udnih predmeta u nau ontologiju (poput okruglih kvadrata, drvenih eljeza i tome slino. Russell se nije slagao s tom teorijom, smatrao je da ne postoje takvi subzistentni predmeti na koje nae rijei referiraju. U tu svrhu razvio je svoju teoriju odreenih opisa. Prema toj teoriji izrazi poput 'sadanji kralj Francuske, 'pegaz', 'zmaj' itd. su zapravo skriveni opisi. Prema Russellu reenicu 'Sadanji kralj Francuske je elav' bi trebali protumaiti na sljedei nain: Postoji tono jedna osoba koja je kralj Francuske i ta osoba je elava (simboliki zapisano: x[(Kx & y(Ky y=x)) & Bx]).Kad je ta reenica iskazana kao egzistencijalna tvrdnja onda moemo vidjeti da nam ne treba obvezivanje na postojanje subzistentnih predmeta. Jer negacija prethodne reenice glasi 'ne postoji takva osoba koja je kralj Francuske i koja je ujedno elava.Drugim rijeima svojom teorijom odreenih opisa Russel je omoguio smisleno govorenje o ne opstojuim predmetima, bez da se obvezujemo na njihovo postojanje.

Tractatus
Kao mladi austrijski vojnik, Ludwig Wittgenstein je proirio i razvio Russellov logiki atomizam u jedan opsean sistem u kratkoj knjizi Tractatus Logico-Philosophicus. Argument unutar nje predlae da je svijet postojanje odreenih stanja stvari i da se ta stanja stvari mogu prikazati jezikom predikatne logike prvog reda. Stoga se slika svijeta moe nainiti iskazivanjem atomskih injenica u atomskim propozicijama i meusobnim povezivanjem sa logikim operatorima. Jedan od sredinjih pokreta u analitikoj filozofiji je blisko povezan sa ovom tvrdnjom iz Tractatusa: 5.6 Granice mojeg jezika znae granice mojeg svijeta. Ovaj stav je jedan od razloga za blisku vezu filozofije jezika i analitike filozofije. Jezik, prema ovom pogledu je glavno ili moda jedino orue filozofa. Za Wittgensteina i mnoge analitike filozofe, filozofija se sastoji od razjanjavanja kako jezik moe biti uporabljen. Nada je da kada jezik bude koriten jasno, filozofski problemi e se poeti rastapati. Wittgenstein je mislio da je dao zadnje rjeenje svim filozofskim problemima i stoga je postao kolski profesor. Ipak, kasnije se vratio neadekvatnosti logikog atomizma i jo dalje proirio filozofiju jezika sa onim to je postala njegova posmrtna knjiga Filozofska istraivanja.

Prirodni jezik
Reakcija protiv idealizma
G. E. Moorov slavni dokaz vanjskog svijeta se sastojao od toga da je podignuo ruku i izjavio "ovdje je jedna ruka." Jo je uvijek znatna literatura koja se tie kako bi Moorov dokaz trebao raditi, dok neki kritici tvrde da jednostavno trai pitanje protiv skeptika. Bez obzira, Moorov dokaz je bio vaan i karakteristian za analitiku filozofiju zbog njenog oslonca na zdravom razumu i njenim ciljem spaavanja fenomena predreflektivnih zdravorazumskih prosudbi. Moore je reagirao na britanski posthegelovski idealizam, na kojeg je on gledao da gradi spekulativne metafizike sisteme na temelju nesigurnih filozofskih principa.

Analitika filozofija

Filozofija obinog jezika

Filozofija obinog jezika je bila povezana sa filozofima kao Austin, Ryle, Searl i uenjima kasnog Wittgensteina. Mnogi rani analitiki filozofi su smatrali da jezik sakriva logiki oblik reenice i da bi filozofi trebali prikazati taj logiki oblik sistematiziranjem uporabe ili ak konstruiranjem idealnih jezika. U kontrastu, filozofi obinog jezika se drali da jezik ve odraava velik broj suptlinih razlika koje su ostale neotkrivene u formulaciji tradicionalnih filozofskih problema. Dok kole kao logiki pozitivizam su usredotoene na logike izraze, pretpostavljeni da su univerzalni i odvojeni od kontigentnih faktora (kao kultura, jezik i povijesni uvjeti), filozofija obinog jezika naglaava uporabu jezika od strane obinih ljudi. Moe se onda tvrditi da filozofija obinog jezika je vie sociolokog utemeljenja jer se bitno usredotouje na uporabu jezika unutar drutvenog konteksta. Filozofija obinog jezika je esto bila koritena da eliminira filozofske probleme, prikazujui ih kao posljedice fundamentalnog nerazumijevanja glede svakodnevne uporabe vanih lingvistikih izraza. Stvarno, to je oito kod Ryla (koji je pokuao se rijeiti "Descartesovog mita") kao i kod Wittgensteina, meu ostalima.

Semantika prirodnog jezika

U kasnim 60-ima i dalje, bio je rastui interes za formalnim semantikim tretiranjem prirodnih jezika, ali bez pretpostavka logikog pozitivizma u kojem obliku mora biti taj semantiki tretman. Donald Davidson je bio najpoznatija figura u tom trendu. Davidson je drao da lingvistika teorija bi trebala uzeti oblik konanog skupa pravila koja bi dala istinosne uvjete za svaku potencijalnu reenicu jezika.

Logiki pozitivizam i logiki empirizam

Logiki pozitivizam je bio dominantni trend u analitikoj filozofiji tijekom prve polovice dvadesetog stoljea. Pozitivisti su gledali na filozofiju sa jednom vrlo uskom ulogom. Za njih, filozofije se tie razjanjenje misli radije nego da ima svoj vlastiti predmet. Pozitivisti su tipino zauzeli neku inaicu verifikacionizma prema kojemu svaka smislena neanalitika tvrdnja je sposobna da bude provjerena pomou jo osnovnijih tvrdnji o iskustvu ili promatranju. To je dovelo do toga da su logiki pozitivisti odbacili mnoge tradicionalne probleme filozofije, osobito metafiziku i ontologiju, kao besmislene. Iako doktrina logikog atomizma Bertranda Russella nije smatrana dijelom logikog pozitivizma, imala je utjecaj na logiki pozitivizam te su dijelili odreene stavove. Mnogi od ranih pozitivista su bili lanovi Bekog kruga i tijekom tog vremenskog razdoblja Tractatus Ludwiga Wittgensteina je smatran inspirativnim dijelom od strane lanova Bekog kruga. Postupno je logiki pozitivizam gubio utjecaj u poslijeratnom razdoblju, iako suvremeni analitiki filozofi nastavljaju prouavati glavna djela pozitivista. Richard Rorty je esto identificirao kljuna djela povezana sa nestankom pozitivizma kao Wittgensteinova Filozofska Istraivanja, Quinove Dvije dogme empirizma i Sellarsov Empirizam i filozofija uma, iako to ne mora odraavati konzensus kod povjesniara analitike filozofije.

Filozofija uma i kognitivna znanost

Detaljniji lanak o temi: Filozofija uma Motivirani interesom pozitivista za verifikacionizam, biheviorizam je bila glavna teorija u filozofiji uma prvih 50 godina 20. stoljea. Behavioristi su tvrdili ili da tvrdnje o umu su jednake tvrdnjama o ponaanju ili dispozicijama da se ponaa na odreeni nain ili da mentalna stanja su jednaka u ponaanju ili dispoziciji da se ponaa. Kasnije je behaviorizam postao manje popularan, u korist razlinog fizikalizma i funkcionalizma, teorije koje su indentificirale mentalna stanja sa modanim stanjima. Tijekom tog razdoblja teme u filozofiji uma su esto bile u bliskom kontaktu sa problemima u kognitivnoj znanosti kao modularnost ili uroenost. Napokon, analitika filozofija je imala puno filozofa koji su bili dualisti i noviji oblici dualizma svojstva su se ponovno pojavili sa Davidom Chalmersom kao najpoznatijim predstavnikom.

Analitika filozofija

Etika u analitikoj filozofiji

Kao nuspojava usredotoenja na logiku i jezik u ranim godinama analitike filozofije, tradicija je inicijalno malo mogla rei o etici. Meu ranim analitiarima je bio stav da je ta disciplina nesistematina i samo izraavala osobne stavove o kojima bi filozofija mogla malo ili nita rei. Wittgenstein u Tractatusu radi opaske da vrijednosti ne mogu biti dio svijeta i ako su uope neto, moraju na neki nain biti nad svijetom ili izvan svijeta i da stoga jezik koji opisuje svijet ne moe nita rei o njima. Jedna interpretacija tih opaski je nala izraz u doktrini logikih pozitivista da tvrdnje o vrijednosti - ukljuujui sve etike i estetike prosudbe - su, kao metafizike tvrdnje, doslovne besmislene i stoga nekognitivne; tj. nisu mogue da budu istinite ili neistinite. Socijalna i politika filozofija, estetika i razliite ue specijalizirane grane kao filozofija povijesti su bile na margini analitike filozofije u jednom razdoblju. U 50-ima poele su se pojavljivati rasprave o tome da li - i ako da, kako - su etike tvrdnje nekognitivne. Charles Stevenson je podravao ekspresivizam a R. M. Hare je zagovarao pogled zvan univerzalni preskriptivizam. Phillipa Foot je doprinjela sa nekoliko eseja napadajui te pozicije i kolaps logikog pozitivizma kao kohezivnog istraivakog programa je doveo do ponovnog interesa za etiku. Moda najutjecajnija u tom podruju je bila Elizabeth Anscombe iju znamenitu monografiju "Namjera" je Donald Davidson nazvao "najvaniji rad o akciji od Aristotela" i koja je nairoko smatrana kao remek djelo moralne psihologije. Omiljena studentica i bliska prijateljica Ludwiga Wittgensteina, njezin lanak iz 1958. "Moderna moralna filozofija" uveo je izraz "konsekvencijalizam" u filozofski rjenik, objavio da "je-trebao bi" pristup etici je slijepa ulica i doveo do uskrsnua etike vrline.

Analitika filozofija religije

Kao i sa etikom, rana analitika filozofija je izbjegavala prouavanje filozofije religije, smatrajui predmet dijelom metafizike i beznaajnim. Kolaps logikog pozitivizma obnovio je interes za filozofijom religije, pozivajui filozofe kao Williama Alstona, John Mackiea, Alvina Plantingu, Roberta Merrihewa Adamsa i Anthonya Flewa ne samo da uvedu nove probleme, ve i da ponovno otvore klasine kao priroda uda i argumenti za i protiv postojanja boga. Plantinga, Mackie i Flew raspravljali su o valjanosti obrane slobodnom voljom kao nain da se rijei problem zla. Alston, hrvajui se sa posljedicama analitike filozofije jezika, radio je na prirodi religijskog jezika. Adams je radio na odnosu vjere i morala. Analitika filozofija religije je isto bila zaokupljena Ludwigom Wittgensteinom i njegovom interpretacijom filozofije religije Srena Kierkegaarda. Koristei primjedbe (koje e kasnije biti izdane kao Filozofska Istraivanja, Kultura i vrijednost i ostala dijela) filozofi kao Peter Winch i Norman Malcolm su razvili fidestiku interpretaciju Wittgensteina. Reagirajui na tu interpretaciju, Kai Nielsen i D.Z. Philips su postali najpoznatiji filozofi o Wittgensteinovoj filozofiji religije.

Politika filozofija
Sadanja analitika filozofija politike puno duguje Johnu Rawlsu koji je u seriji radova od 50-ih pa nadalje (najpoznatiji "Dva koncepta pravila" i "Pravda kao potenje") i svojoj knjizi iz 1971. Teorija pravde proizveo sofisticiranu i dobro opravdanu obranu liberalne socijalne drave. Uskoro poslije toga je uslijedila knjiga Rawlsovog kolege Roberta Nozicka Anarhija, drava i utopija - obranu libertarijanizma slobodnog trita. Isiah Berlin je imao znaajni utjecaj na analitiku politiku filozofiju sa svojim predavanjem naziva Dva koncepta slobode.

Analitiki marksizam
Drugi zanimljivi razvoj u areni politike filozofije je pojavljivanje kole poznate kao analitiki marksizam. lanovi te kole su htjeli primjeniti tehnike analitike filozofije sa alatima modernih drutvenih znanosti kao teorija racionalnog odabira za razjanjenje teorija Karla Marxa i njegovih nasljednika. Najpoznatiji lan te kole je oxfordski profesor G. A. Cohen, ije djelo iz 1978. Teorija povijesti Karla Marxa:Jedna obrana se openito smatra postankom te kole. U toj knjizi Cohen je pokuao primjeniti orua logike i lingvistike analize za pojanjenje i

Analitika filozofija obranu Marxove materijalistike koncepcije povijesti. U ostale poznate analitike marksiste spadaju ekonomist John Roemer, drutveni znanstvenik Jon Elster i sociolog Erik Olin Wright. Svi ti ljudi su pokuali nadograivati na Cohenovom radu sa koritenjem modernih metoda drutvenih znanosti, kao teorija racionalnog odabira, da nadopune Cohenovu uporabu analitikih filozofskih metoda u interpretaciji Marksistike teorije. Cohen sam bi se kasnije sukobio sa Rawlsovom politikom filozofijom u pokuaju da pokrene socijalistiku teoriju pravde koja je u kontrastu sa tradicionalnim marksizmom i teorijama Rawlsa i Nozicka. Detaljnije, pokazuje prema Marxovom principu: Od svakoga prema njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama.

Komunitarizam
Komunitaristi kao Alasdair MacIntyre, Charles Taylor, Michael Walzer i Michael Sandel pokreu kritiku liberalizma koja koristi analitike tehnike da izolira kljune pretpostavke liberalnih individualista kao Rawls i tada preispituju te pretpostavke. Detaljnije, komunitaristi preispituju liberalne pretpostavke da se pojedinac moe gledati kao potpuno autonoman od zajednice u kojoj ivi i bio je odgojen. Umjesto toga oni predlau koncept individualca koji naglaava ulogu koju zajednica igra u oblikovanju njegovih vrijednosti, mislenih procesa i stavova.

Analitika metafizika
Jedan veliki raskid sa ranom analitikom filozofijom je oivljavanje metafizikog teoriziranja u drugoj polovici dvadesetog stoljea. Filozofi kao David Lewis i David Armstrong su razvili sloene teorije na domenu tema kao univerzalije, kauzacija, mogunost i nunost i apstraktni objekti. Meu razvojima koji su donijeli do oivljavanja metafizikog teoretiziranja je Quinov napad na analitiko-sintetiku distinkciju za koju se openito smatra da naruava Carnapovu distinkciju pitanja postojanja koja su unutar nekog okvira i ona koja su izvan njega.

Daljnje itanje
London Philosophy Study Guide [1] nudi mnoge sugestije za to se moe itati, ovisei o uenikovom poznavanju materije: Frege, Russell, i Wittgenstein [2]

Vanjske poveznice
Analytic Philosophy; Internet Encyclopedia of Philosophy [3] Conceptions of Analysis in Analytic Philosophy; Stanford Encyclopedia of Philosophy [4] Europsko drutvo za analitiku filozofiju [5] Hrvatsko drutvo za analitiku filozofiju [6] http://plato.stanford.edu/Stanford encyclopedia of Philosophy http://www.u.arizona.edu/~chalmers/biblio/others.html

Analitika filozofija

References
[1] [2] [3] [4] [5] [6] http:/ / www. ucl. ac. uk/ philosophy/ LPSG/ http:/ / www. ucl. ac. uk/ philosophy/ LPSG/ FRW. htm http:/ / www. iep. utm. edu/ a/ analytic. htm http:/ / plato. stanford. edu/ entries/ analysis/ s6. html http:/ / www. dif. unige. it/ esap/ http:/ / www. ffri. hr/ ~hdaf/ eng/

Article Sources and Contributors

Article Sources and Contributors

Analitika filozofija Source: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=2468018 Contributors: Bornae, Branka France, Chomsky2093, Croq, Donatus, Horao, Kubura, MayaSimFan, Petrica Kerempuh, Popy, Roberta F., Tycho Brahe, WIVAki, Ygraine, Zlatno Pile, 3 anonymous edits

Image Sources, Licenses and Contributors

Datoteka:Svob_01.jpeg Source: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Svob_01.jpeg License: Public Domain Contributors: User:Roberta F. Slika:Vista-xmag.png Source: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Vista-xmag.png License: GNU General Public License Contributors: Cpro, Rocket000, Sasa Stefanovic, 1 anonymous edits

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported http:/ / creativecommons. org/ licenses/ by-sa/ 3. 0/