Ratko Deleti:

KULTURNI I DUHOVNI RAZVOJ VASOJEVIA

~ Kada su Turci u 17. vijeku unitili manastir udikovo i grad Budimlju nestala
je kola zvana Univerza, da bi 1858. godine bila osnovana u Koutiima kod
Andrijevice i nazvana "Vasojevika univerza"


Katedra udikovske Univerze


Vasojeviki kraj je uao u legendu, u predanje, u istoriju i kulturu. Ovdje, na
gornjem toku Lima, gdje je bio nekad drevni grad Budimlja, bili su manastiri,
crkve, kole, tamparije, pisane knjige. Bili carski putevi, sjaj i zlato. O tome,
zaista govore brojni zapisi o jednom vremenu, kulturi i duhovnosti. Bilo je tu
despostvo. Najezdom Turaka sve je uniteno. Grad Budimlja je razorena,
njegove crkve i manastiri unitena tamparija i sveto zdanje udikova. Nestale
su mnoge knjige, zapisi, sjaj i bogatstvo odnio je tuin.
Ovo mjesto i jeste za priu i istoriju. I pria bi mogla da pone od davnina. Od
puteva. Kako su ovdje u doba Nemanjia ustanovljena episkopija 1219. godine
koju je zasnovao Sveti Sava. Grad Budimlja (danas dio Berana) imao je est
crkava i osam manastira. Duhovni i kulturni centar grada bio je manastir
udikova. U manastiru urevi Stupovi bilo je sjedite episkopije. "Trg
Budimlje pominje se kao kulturni centar 16. vijeka. Ovo naselje i susjedni
manastir udikovo, koji je bio metoh urevih Stupova, dali su vie zapaenih
svetenika i kulturnih radnika, od kojih su pojedini radili i u drugim
manastirima i sredinama. Spisi kazuju da je udikova do razaranja 1738.
godine obavljao prepisivanje knjiga, da je ovdje bio centar kulturnog rada i
monaki ivot u Budimskoj mitropoliji. Smjeten na skrovitom i pogodnom
mjestu, blizu ua Budimljanske rijeke u Lim, na samom ulazu u Tifransku
klisuru, manastir udikovo, sa osloncem na ureve Stupove i Trg Budimlju,
na jednoj strani, i brojne peine u podnoju Tifranske klisure koje su sluile
kao kaluerske isposnike elije, na drugoj - bio je veoma pogodan za tihi
vjerski i kulturni rad i uenje. Da je u udikovu radila monaka i prepisivaka
kola svjedoe i pisani podaci i ivo predanje koje se uva u narodu toga kraja",
pie izmeu ostalog akademik Miomir Dai u knjizi "Vasojevii od postanka
do 1860. godine".
"U Budimljanskoj upi na gornjem toku Lima, u srednjem vijeku javljaju se
dva izrazito mona kulturna i religiozna centra. Manastir udikova i urevi
Stupovi pri gradu Budimlji i budimskom trgu sa svojim metosima".
Manastir udikova je bio jedan od glavnih kulturnih i obrazovnih centara grada
Budimlje, a manastir urevi Stupovi drao je katedru Budimljanske
episkopije, kasnije mitropolije. Drugi kulturni centar bio je u gradu Zagradu i
manastiru Samogradu, nedaleko od manastira udikove, na rijeci Brzavi, zatim
crkva Svetog Tome na uu Brzave u Lim, Svetog Sra, na brdu Sr u Srevcu,
Svetog Jovana u Ivanju, Svete Trojice na Bjelasikoj Bistrici i crkvi na
Voljevcu u Zatonu. Ovdje su, kae izmeu ostalog Radomir Guberini u knjizi
"Manastir udikovo" bile prepisivake kole i biblioteke koje su bile podreene
Univerzi udikove. Bio je manastir kao saborna crkva. A gdje je odravan
sabor tu je morao biti i crkveni sud sa sjeditem sudija, gdje se sudilo za
prestupe. Tu je, izgleda bila i stolica svjetovne vlasti, "vlade" koja se u
srednjem vijeku nerijetko nazivala sudom, pa naravno tu je i stolica njenih
sudija, otuda i naziv manastir udikova, po sudskom vijeu. Dakle, udikovo
stolovanje, sudilite. "Za ovakvu pretpostavku imamo oslonac u udikovskom
spomeniku gdje se jedno selo pie udik, a istovremeno drugo pored njega
udikovo. Ovdje se, svakako, radi o sudikovom (udikovom) stolnom mjestu.
Tu je bila i kamena stolica (stolnik) to sve ukazuje na stolno mjesto kulture
ovoga kraja, pie izmeu ostalog Guberini. Dakle, manastir udikova je imao
glavnu ulogu u razvoju kulture, duhovnosti i pismenosti.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=93982&datum=2007-03-28

U manastiru radile etiri kole


~ Univerzu su pohaali veinom monasi a i mlade ne samo Budimlje i njene
okoline nego i ire

U manastiru udikova su radile etiri kole: Spisateljska, sa elnicima
episkopom Teofilom, monahom Mojsejem, jermonahom Danilom, akonom
Mihailom. Prepisivaka: sa episkopom Teofilom, jermonahom Vasilijem,
mitropolitom zetskim Gerasimom, uz koje se istiu: Marko, Luka, Ivan, Josif,
jermonah Savatije. Daskalska kola: (uiteljska), spisi kazuju dosad samo da je
bio njen predstavnik jermonah Prohomije, dok drugih imena nema. Tu je i
freskoslikarska kola na elu sa popom Strahinjom Budimljaninom, episkopom
Teofilom i monahom Jevstatijem. Zna se, o tome spisi kazuju, da su pojedinci
Univerze u manastiru udikova bili obrazovani, kao to je bio episkop Teofilo
koji se javlja kao spisatelj. On je i drao katedru udikovske (uiteljske-
daskalske) kole. O tome, svakako, postoje i podaci. Prvenstveno o radu
visokoobrazovne kole univerze iji su aci bili poznati stvaraoci, pripisivai i
fresko-pisci. Koliko se zna najstariji spomenik ove kole je Trebnik, pisan
rukom budimskog episkopa Teofila Budimljanina iz 1251. godine, koji se uva
u manastiru Svete Trojice na Breznici kod Pljevalja. Trebnik se zove i
Budimski. Teofil Budimljanin je napisao vie knjiga, molitvenika, ali nijesu
sauvani. Autor je napisao i pogovor Nomokanonu "Moraka krmija" koji,
izmeu ostalog, glasi: "Izale su na svjetlost slovenskog jezika nadahnute
Bogom ove knjige koje se zovu Nomokanom, jer bejahu ranije pomraene
oblakom mudrosti jelinskog jezika. Neke su zablistale jer bie istolkovane i
Bojom blagodau jasno sijaju, odgonei tamu neznanja i prosveujui sve
razumnom svjetlou..." "molim itaoci i prepisivai, Gospoda radi, itajte i
prepisujte sa mnogo panje, ne moete ni skratiti ni dodati, jer nema niega
netanog. Samo sam se ja greni Teofilo trudio i iz tih knjiga ispravih sve da
nemaju nikakvih greaka. Oevi i brao, molim i kleim uzdahnite pred
Gospodom o meni grenom. Godine 1252. smjerni episkop budimski Teofilo
ije je otaastvo grob".
Univerzu su pohaali veinom monasi a i mlade ne samo Budimlje i njene
okoline nego i ire. Ovdje su se kolovali i oni iz drugih krajeva a po zavretku
Univerze (uiteljske kole) odlazili u svoj kraj i irili pismenost i kulturu.
Ostalo je zapisano "Sija knjiga Paternik manastira udikovo hrama Vavedenije
Presvete Bogorodice pri rijeci Limu. Mojsije Budimljanin kao predava na
Univerzi pisac je pogovora mnogih crkvenih knjiga. Godine 1536. odlazi u
Mletke u poznatu tampariju uvenog tampara Boidara Vukovia gdje je
ostao do kraja 1538. godine. Od ovog Budimljanina imamo i sauvan jedan
zapis koji govori o Boidaru Vukoviu i tampanju knjiga u Veneciji i da je on
(Budimljanin od manastira udikove). Mojsej u svom zapisu ne podreuje
manastir udikovo Budimlji, ve Budimlju manastiru na ijem se posjedu i
grad nalazio.
Ono to znamo jeste da je Univerza radila po svim visokokolskim normama
toga doba. Ueni su crkveno-slavjanski, grki i drugi jezici, te filozofija,
Biblija, matematika, astronomija i drugi predmeti. O postajanju ove
visokoobrazovne ustanove postoje zapisi, knjige koje su pisali njeni uenici a
koje su rasute po svijetu. Mnoge od njih nalaze se u Moskvi, Beu, Londonu,
Beogradu, Parizu, Hilandaru... Ova kola je ostvarila veliki uticaj na razvoju
pismenosti, duhovnosti i crkvene knjievnosti ne samo na gornjem toku Lima
nego i ire. I poslije turske razure ostalo je pamenje kod naroda o Univerzi,
njenim uiteljima i stvaraocima.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=94090&datum=2007-03-29

Prepisivaka kola


~Pri Univerzi u manastiru udikova bila je i slikarska kola, koja se svrstava u
vrh evropskih kola toga doba i slikarstva srednjeg vijeka

U udikovi, odnosno pri Univerzi, bila je i prepisivaka kola koja je
angaovala veliki broj monaha koji su prepisivali knjige. O prepisivakoj koli
postoje mnogobrojni zapisi. Godine 1552. mitropolit budimski angauje velik
broj prepisivaa u crkvama i manastirima. Iz mnogih zapisa vidi se da su
prepisivane crkvene knjige i knjige za narod za itanje, kako stoji u nekim
zapisima. Na prepisivanju knjiga radio je u udikovi 1572. godine lino
mitropoli zetski Gerasim. Zapis o tome glasi "Spisa se sija knjiga glagoljeni
minej hrama presvete Bogorodice, glagoljemi udikova na rijeci Limu, u dan
smernog igumana kir Vasilija jermonaha i vese od gospodi bratije. Trudom
ispisah knjigu za blagoslovenije siju knjigu greni i okajani plae veseh
mitropolit zetski Gerasim..." Bila je u udikovi i bogata manastirska biblioteka.
Biblioteki fond se uveavao od poklona duebrinika manastira i pobonih
darodavaca, o emu govore zapisi. Tako je ovaj manastir, pored sakupljanja
knjiga i kolovanja kadrova, u kulturnom stvaralatvu razvijao duh kulture u
Vasojeviima. "Starac Trodosije, jermonah, 1582. godine priloi Bogu i
preistoj vavediniji udikovskoj jevanelje..." Dakle, uiteljska kola, odnosno
Univerza, pripadala je redu svetovnih kola. Ova kola na elu sa Prohomijem
(direktorom), koji je kasnije bio uitelj u svetovnoj koli u Deanima, ije je
ime u ono doba bilo poznato kao uitelja.
Pri Univerzi u manastiru udikova bila je i slikarska kola, koja se svrstava u
vrh evropskih kola toga doba i slikarstva srednjeg vijeka. Predstavnik ove
kole, odnosno njen ak, a potom uitelj bio je uveni freskopisac Strahinja
Budimljanin, koji je ivio s poetka 16. vijeka. Iako je bilo vrijeme turske
okupacije, ipak je bio uspon crkve i njenog slikarstva sve do polovine 17.
vijeka, kad crkveni ivot poinje naglo da se gasi kao i svaka umjetnost u
njemu pa i slikarstvo. Dakle, slikar Strahinja Budimljanin javlja se u vremenu
od 1591-1624. godine. Tragom potpisa koji je ostavljao na freskama u
manastirima. Za 33 godine svoga rada freskopisao je preko 10 manastira i
crkava na prostoru od Podvrha na Bjelopoljskoj, Bistrici na Limu, preko
istone Bosne i Pljevalja do Pive Patrovia u Crnogorskom primorju. Radio je
neke freske i u manastiru u Morai. O ovom ikonopiscu pisali su S. Radojii
pod naslovom "Djelatnost zografa popa Strahinje iz Budimlje", Sreten
Petkovi, akademik Miomir Dai i drugi. Strahinja je, pie Dai, od 1599. do
1600. godine radio na izgradnji ikona u manastiru Morai. Uradio je i veliki
ikonostas u glavnoj crkvi. O slikarsko budimljanskoj koli, odnosno
udikovskoj koli u drugoj polovini 17. vijeka i sve do stradanja manastira
1738. godine malo je ostalo podataka jer su Turci sve unitili. "Veina
kulturnih poslenika u Gornjem Polimlju, odnosno Gornjim Vasojeviima, kao i
na itavom prostoru dananje Crne Gore, inili su u ono doba svetenici i
monasi. Oni su se najvie bavili prepisivanjem knjiga i crkvenim slikarstvom.
Neki od njih, kao tampar Mojsije od Budimlje, zograf Strahinja i mitropolit
Pajsije, kome je peki patrijarh dvaput povjerio voenje pregovora sa papom u
Rimu, ni u kom sluaju nijesu mogli biti samo zanatlije poslom kojim su se
bavili. Svi oni, a naroito Budimljanski Pajsije, koji je imao vanu ulogu u
srpskoj crkvi, morali su imati iroko obrazovanje kulture", pie izmeu ostalog
Dai. Njihova, kao i pismenost drugih ljudi bila je na zavidnoj visini onoga
vremena. "Nema sumnje, kae dalje Dai, da je udikovska kola najvie
doprinijela sticanju elementarne pismenosti i pripremanju svetenika. O njima i
njihovim uenicima ima podataka koji govore o kvalitetu rada i njihovog
obrazovanja".

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=94198&datum=2007-03-30

Ubistvom Pajsija zamire duhovnost



Manastir udikova imao je i svoje uitelje i spisatelje u drugim crkvama i
manastirima. Na Dobroj Rijeci (Zloreici) Komska upa, u manastiru koji je
podigao Andrija Miroslavov Nemanji (Boie-Andrijevica) prepisivane su
knjige, bila biblioteka. A u manastiru Vaznesenja gospodnjeg u Koutiima,
takoe na Dobroj Rijeci, bio je i radio pop Dragolj (Dragoj) koji je napisao
nekoliko knjiga, ali podaci govore da je sauvan samo Zbornik, nazvan
Spomenik popa Dragolja. Rauna se da je njegov Spomenik (Zbornik) napisan
1336. godine. Prema pisanju Tomaa Katania on se nalazi u Beogradu. Drugi
uen monah bio je Smilj Dabiov Vasilije koji je napisao Zbornik 1344.
godine. Ovaj zapis govori o dolasku Slovena na Komove. Prema biljekama
Tomaa Katania ovaj zbornik, takoe se nalazi u Beogradu i u Arhivi Protia.
O tome pie i pop Bogdan Lalevi.
Prosvetiteljska uloga ova dva uena kaluera u manastiru Vaznesenja
gospodnjeg u Koutiima imao je za cilj opismenjavanja stanovnitva ovih
krajeva. Zapisi kazuju da je bio broj kaluera (prepisivaa) dosta veliki, a bilo
je i prilino pismenih ljudi, u to doba pominje se vlastelin Vuk, Bogdan Cecun,
koji je bio i sudija upski, te Dobratko uli, Prvo. Sve su to bili pismeni ljudi
onoga doba.
Svirepim ubistvom mitropolita Pajsija od strane Turaka zamro je svaki rad i
duhovnost. Univerza vie nije radila. Dakle 1653. godine bio je kraj udikovske
Univerze i mitropolije Budimljanske. Sve je to imalo teke posledice za
Vasojevie. Dakle, gornji tokovi Lima i Tare doivljavali su teke dane. U tim
besudnim vremenima bile su este seobe ali pruan je i otpor turskom zulumu.
Stanovnitvo Vasojevia i ostalih Brana povuklo se u planine i otuda davalo
otpor. Oko Komova bio je slobodan kraj te se narod organizovao. Godine 1736.
Rusija je objavila rat Turskoj. Arsenije Jovanovi akabenda, patrijarh peki,
pozvao je narod na ustanak. Ustanak je bio dobro pripremljen tako da su
Vasojevii oko Komova i ire stvorili slobodan prostor. Voene su stalne borbe
do konanog osloboenja Vasojevia, Brana i itave Crne Gore.
Na prostoru Komske upe, odnosno na Dobroj Rijeci (Zloreici) ponovo
oivljava duhovnost i pismenost. Dakle, na razvalinama crkava i manastira po
umama i brdima opet se pirio svetionik kulture. Knez Mireta Raiev Katani
Kovaevi uspostavlja granice plemena, uspostavlja organizacionu vlast,
donosi (pie) Vasojeviki zakon u 12 taaka. Ovaj pisani zakon sastavili su
kalueri i knezovi Katanii-Kovaevii, na Dobroj Rijeci, istaknuti branioci
slobode, a meu njima je bio poznati vojvoda Milutin Kovaevi-Katani, Uz
njega su bili pismeni ljudi, knezovi, Veljo Noviin, Laki Kastratovi i Jovo
Kolevi.
Kasnije se javlja uena glava Petar Vuli, iji se brat pominje u romanu "Junak
naeg doba" poznatog ruskog pisca Ljermontova kao Srb Vuli. Petar se
kolovao u Rusiji. "Roen je ispod Komova, imao je kao mnogi njegovi
vrnjaci burni i paeniki ivot. Bio je u Odesi, Ljevovu, na Krimu, kao i u
Kijevu gdje je i zavrio uiteljsku bogoslovsku kolu. Vraa se u Vasojevie,
ba u vrijeme kada oni diu ustanak protiv Turaka. Petar se pridruuje
ustanicima, a zatim odlazi u zaviaj (Koutie) pie Batri Marijanovi u knjizi
"Vasojeviki glavari (nekoliko portreta), "Zeta, 1929."
Petar Vuli osniva u rodnim Koutiima 1858. kolu koju je nazvao
"Vasojevika univerza". Dobila je ime po irini nastave i po ugledu udikovske
Univerze, koja je u neku ruku i njen produetak. Vuli je iz Rusije donio znatan
broj knjiga, pogotovu kolskih udbenika. Uz pomo vasojevikih prvaka uspio
je da osavremeni nastavu, da ulije volju uenicima za sluanje nastave.
Vasojevika univerza je prilagoena vremenima i datim prilikama toga doba.
kola je bila sa lijeve strane rijeke Periice u kui Petra Mikovia.
Vasojeviku univerzu pohaao je velik broj mladei, koja je sluala nastavu iz
vjeronauke, retorike, raznih vojnikih vjetina, dranja govora, a bilo je neto i
crkvenih knjiga. aci su ueni pisanju epske poezije koja je u to vrijeme bila
popularna i krijepila duh u narodu. Bila su od strane uitelja Vulia i
predavanja o patriotizmu. Uio je svoje ake govoru za ustanike mase. To je
postala stalna praksa mladei. Za Vasojeviku univerzu i njenog uitelja Petra
Vulia ulo se niz dolinu Lima, na Cetinje, i u Potarju. Veliku energiju i znanje
toga vremena nosio je Petar Vuli, to je uticalo na irenje pismenosti u
Vasojevia. Vuli je znao grki i ruski jezik. O njemu se dugo prialo kao
uenom ovjeku. U kolu je donosio knjige i uenicima itao poslanice iz
Svetog pisma. Predavanja su mu bila zanimljiva, tako da su aci zavoljeli svoga
uitelja. Mnogi koji nijesu bili aci eljeli su da uju njegove govore, prie pa
su dolazili na njegova predavanja. Svojom retorikom opijao je ljude. Bio je
uitelj-teolog "Univerze" ispod Komova. Pripadao je stojikoj grkoj koli,
isticao je vrlinu o radu i patriotizmu. Bio je slobodarski duh. Poslije izvjesnog
vremena i rada u koli, uspio je da je reformie za one prilike i da je preporui
uitelju popu Milou Vukoviu, a Petar odlazi za Prizren, potom za Sarajevo i
vraa se u umadiju, gdje umire 1888. godine, pie izmeu ostalog Batri
Marijanovi u svojoj knjizi. kola je bila i dalje u kui Mikovia. Vukovi je
nastavio da radi prema planu i programu Petra Vulia. Sve je bilo vie onih koji
su se interesovali za sticanje znanja. "Na molbu Stojana (Sima) Kastratovia,
vojvoda Mirko Petrovi sa Cetinja pomagao je Vasojeviku univerzu. Da bi
upis u kolu bio to vei, vasojeviki kapetani kolske 1861-1862. godine
sazovu kod crkve u Konjusima zbor. Po obiaju skupe se ljudi iz dvije nahije i
ponu da govore o koli i gospodarevoj poruci sa Cetinja. Na skupu je bio i
Milo Vukovi uitelj Univerze. Na tom zboru ljudi su teko shvatili ciljeve
kole. Za njih je koji su navikli na gusle i etovanje, kola bila veliki kuluk.
Ali, ipak, led je bio razbijen. Prvi aci te kole bili su, kako biljei Milo
Ostoji, vojvoda Laki Vojvodi, Mitar Baki, Jevrem Baki, Krsto Baki,
Arso Baki, Mira olev Zonji, Zeko Miletin Vukovi, Mili Miketi, Arso
Bojovi, Drago Vojvodi, Maksim Luac, Novica Dragovi, Laki uki i
drugi, istie dalje Ostoji.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=94347&datum=2007-03-31

Svojevrsna visoka kola


~ Pored Vasojevike univerze bila je jedno vrijeme i kola u Kraljima,
urevim Stupovima a potom u Konjusima i drugim mjestima

Prema prianju vojvode Lakia, Vasojevika univerza dobila je ime kao jedna
vrsta visoke kole i po neobinoj spremnosti njenog osnivaa Petra Vulia, a
kasnije i Miloa Vukovia koji je zamijenio Vulia kao uitelj. Nastavni
predmeti su bili prilino obimni. Oni su prelazili okvire utvrenih planova, kao
i mogunost slualaca. Interesantno je napomenuti da su uenici pored nastave
obavljali i razne vojnike vjebe. Sve je to bilo pod linim nadzorom uitelja.
Djeca su, a i stariji, savlaivali razne oblike gimnastike. Uili su se sastavljanju
govora, hrvanju, maevanju i anegdotskom prianju to je postala stalna praksa
ovih razigranih mladia", pie u knjizi "Mit o ognju i suncu" M. Ostoji.
Pop Milo Vukovi je bio mudar i strpljiv ovjek. Pripadao je ljudima koji su
uvali vjeru i slobodu, ime i svoj jezik. Zalagao se kao i osniva Petar Vuli da
njegovi aci potuju ovjeka, da cijene slobodu i da je brane. On takoe pie,
kao Vuli, da njegova svaka misao ostane u narodu kao poruka. Njegova je
poznata izreka: "Ako hoe da bude grana, pomoli se Bogu da bude stablo".
"Kad stoji ne zovi nikog, nego zovi nekog da ti pomogne". "Slana ne pada da
slomi stablo, no da pomori lie". "Grana ne moe biti stablo ako ima mezgre".
"Dva ira sa iste grane ne rane (hrane) dobro drvo". "Ako ima dobre oi
raspua te nee oamutiti". "Ne budi luk da potruje sav svijet, niti med da te
polie svako". "Ako ti je njiva kamena, popij vodicu pa ori". "Pas nije pas kada
laje na svakoga", "Zec ima dobre noge, a vuk i zube i noge"...
Uitelj Vukovi, takoe, kao Vuli pripadao je strunoj koli. Izvravao je
program crkveno-slavjanski. Uio se mudrosti i strpljivosti svoje vjere,
svetosavlja. Zajedno sa Petrom Vuliem uspjeli su da stvore temelj daljem
razvoju kolstva ne samo na Dobroj Rijeci nego i u itavim Vasojeviima. Jer,
Vasojevia univerza ispod Komova je pretea razvoju, osavremenjavanju
kolstva i prosvetiteljstva na ovim prostorima.
Milo Vukovi je roen u Koutiima 1835. godine, biljei Radomir Guberini.
Bio je bistar i eljan znanja. Tu njegovu karakteristiku zapazio je i iguman
Mojsije Zeevi, iz manastira urevi Stupovi kod Brana, po ijoj se preporuci
i Milo Vukovi naao u bogoslovsko-uiteljskoj koli u Srbiji. Nakon zavrene
kole jedno vrijeme bio je u pratnji igumana Mojsija Zeevia kada je bio u
Rusiji. Tada je Mojsije uspio da Miloa upie u bogoslovsku kolu u
Petrogradu, o troku Petrogradske patrijarije. Iz Petrograda se vratio poslije 12
godina. Dolaskom u rodne Koutie kod Andrijevice upoznaje se sa Petrom
Vuliem, osnivaem Vasojevike univerze, koji ga poslije nekoliko godina
postavlja za njenog uitelja. Bio je uitelj koji je irio pismenost i duhovnost u
svom kraju. Univerza u Koutiima trajala je sve do 1863. godine, koja je
odigrala znaajnu ulogu na opismenjavanju u Vasojeviima.
Oko Univerze vasojevike okupljali su se vieniji ljudi, serdari, vojvode, glasiti
junaci, ljubitelji knjige i slova. kola je sjala svojom duhovnou i
razboritou, irila je pismenost i knjigu u narodu Vasojevia, iji sjaj i ime i
danas traje.
Uitelj Milo Guberini Vukovi sahranjen je pored crkve na Borodu u
Konjusima. Na spomeniku pie: Ovdje poivaju smrtni ostaci popa Miloa
Vukovia" bez datuma roenja i smrti. Dakle, pored svakodnevne borbe za
ouvanje ivota i opstanka, ne samo od neprijatelja, nego i od drugih nedaa,
razmiljalo se o budunosti i razvoju pismenosti. I tu pod Komovima pisane su
knjige, bile biblioteke, o tome svjedoe mnogi zapsii a meu njima i zapis popa
Dmitra Prisoje: "de u potlanji Holm (Kom) vazdvie crkvu Andrija Homski
za svoeju..." Dakle, Vasojevika univerza nije uila ake samo pismenou ve
i ojstvu i junatvu, nadahnjivala ih patriotizmom i slobodarskim idejama. Bila
je polazite mnogim kulturnim i javnim radnicima ne samo Vasojevia nego
Crne Gore i Srbije.
Pored Vasojevike univerze bila je jedno vrijeme i kola u Kraljima, urevim
Stupovima a potom u Konjusima i drugim mjestima. Dalji razvoj kolstva u
Vasojeviima vezan je za razvitak kolstva u Crnoj Gori. Poznato je da su prije
dravnih kola postojale manastirske. Prva dravna kola formirana je u
Andrijevici 1863. godine. Ona je programom i organizacijom rada prevazilazila
prvobitne manastirske kole kao i Vasojeviku univerzu. Razvoj kolstva i
pismenosti sve vie dobija zamah. Stvaraju se dravne kole na prostoru
Vasojevia, odnosno Crne Gore, to predstavlja novinu u obrazovanju i
poboljanju pismenosti naroda. Svemu ovome, svakako, prethodila je
udikovska a potom Vasojevika univerza koje su ostavile dubok trag
pismenosti i duhovnosti ispod Komova i ire. I danas se pominje njen osniva
Petar Vuli, i sa ponosom istiu mjetani ispod Komova Vasojeviku univerzu.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=94545&datum=2007-04-01


(KRAJ)

Feljton u listu Dan, od 28. mart 1. april 2007.