STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS; III GODINA SMJER: INFORMACIONE TEHNOLOGIJE
EKSPERTNI SISTEMI SEMINARSKI RAD
Travnik, Juli 2014. 1
SVEUILITE/UNIVERZITET VITEZ TRAVNIK FAKULTET INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS; III GODINA SMJER: INFORMACIONE TEHNOLOGIJE
EKSPERTNI SISTEMI SEMINARSKI RAD
IZJAVA: Ja, Armin Ahmetovi student Sveuilita/Univerziteta Vitez Travnik, Indeks broj: 0120-11/DIT odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj rad izradio potpuno samostalno uz koritenje citirane literature i pomo profesora odnosno asistenta.
Potpis studenta: ________________
STUDENT: Ahmetovi Armin PREDMET: Menadment poslovnih informacionih sistema PROFESOR: Doc. Dr Negovan Stamenkovi ASISTENT: Altijana Mameledija, dipl.ing. 2
1. UVOD ...................................................................................................................... 3 1.1 Problem i predmet istraivanja........................................................................... 4 1.2 Svrha i ciljevi istraivanja .................................................................................. 4 1.3 Koritene metode ............................................................................................... 4 1.4 Struktura rada ..................................................................................................... 4 1.5 Hipoteza ............................................................................................................. 4 2. Opte informacije o prirodnoj i vjetakoj inteligenciji ........................................... 5 2.1. Pojam inteligencije ........................................................................................ 5 2.2. Karakteristike inteligencije ............................................................................... 6 2.3. Pojam i definicije vjetake inteligencije .............................................................. 6 2.4. Razvoj i put vjetake inteligencije .................................................................. 7 2.5. Karakteristike vjetake inteligencije ............................................................... 8 2.6. Podjela vjetake inteligencije .......................................................................... 9 2.7. Prikaz rada ekspertnog sistema ......................................................................... 9 3. ARHITEKTURA EKSPERTNIH SISTEMA ........................................................ 12 3.1. Pojam ekspertnih sistema ................................................................................ 12 3.2. Ekspertni sistemi ............................................................................................. 13 3.3. Podruje primjene ekspertnog sistema ............................................................ 14 3.4. Pitanja vezana za razvoj ekspertnih sistema ................................................... 14 3.5. Podjela prema vrsti korisnika .......................................................................... 15 3.6. Optimalnost baze znanja ................................................................................. 15 3.7. Sposobnost prihvatanja novih znanja .............................................................. 16 4. POGLED NA EKSPERTNE SISTEME ........................................................... 16 5. SAVREMENI INTELIGENTNI SISTEMI ....................................................... 18 6. ZAKLJUAK ........................................................................................................ 21 LITERATURA ........................................................................................................... 22
3
1. UVOD
Tema za ovaj seminarski rad nosi naziv Ekspertni sistemi. Osnovni gradivni element ovih sistema je znanje, a u ovim sistemima znanje ine dvije stvari, a to su injenice i heuristika ( znanje i osjeaj). injenice predstavljaju iroko distribuirane, javne I usaglaene informacije koje se kreiraju od strane eksperata u odreenoj oblasti, a heuristiku ine lina pravila prihvatljivog rasuivanja, a ona dalje karakteriu odluivanje na istom nivou kao to je sluaj I kod injenica. Kada gledamo kako se znanje prenosi od strane nekog eksperta do ekspertnog sistema moemo zakljuiti da to ide u nekoliko koraka, a najvaniji su: prikupljanje znanja I predstavljanje znanja u bazi znanja. Iz gore navedenog moemo dati definiciju ekspertnih sistema. Ekspertni sistemi su softicirani raunarski program koji se koriste ljudskim znanjima u pojedinim ili bolje reeno specifinim oblastima ekspertize da bi kao takvi mogli da rijee neke teke probleme. Ovi sistemi se najee predstavljaju kao sistemi sastavljeni iz tri fundumentalna dijela: interfejs, baze znanja i inferentne maine. Kao razlog za primjenu ovih sistema postavlja se znanje, iz svih oblasti,poslovnih i drugih djelatnosti, da bi ono postalo dostupno svima kroz primjenu raunarskih programa. Ovakav sistem nam omoguuje da u svakom trenutku zakljuivanja nam bude dostupno znanje eksperata iz odreene oblasti i zahvaljujui dananjoj brzini raunara iz ovakvog sistema i znanja koje su eksperti prenijeli u ovakav sistem mogue je u vrlo kratkom roku izvui kvalitetne zakljuke. Razlika izmeu nekih drugih vrsta sistema i ekspertnih sistema nalazi se u tome to ekspertni sistem ima jednu prednost, a to je da moe zakljuivati, objanjavati svoje zakljuke, objanjavati akcije koje vri i obezbijediti korisniku informacije o znanju koje ga zanima, a koje ekspertni sistem posjeduje. Kroz uvod u ovu temu mogli smo zakljuiti da ovakvi sistemi imaju odreenu prednost ak i nad ljudima, jer znanje koje jedan ili vie eksperata podijeli sa ovakvim sistemom ostaje tu trajno i mogue ga je mjenjati po potrebi, a znanje koje posjeduje ovjek se vrlo lako moe zaboraviti, naravno, mnogo bre ako se rijetko koristi. Jedan ovakav sistem moe zamjeniti mnogo radnih mjesta u velikim korporacijama, vladama, zdravstvenim ili kolskim institucijama, jer po svojoj strukturi i nainu na koji bi se mogao napraviti on moe ili bolje reeno mogao bi planirati plate, trokove, budet 4
gotovo cijele drave, simulirati ratne situacije, prognozirati zdravstveno stanje pacijenata itd. 1.1 Problem i predmet istraivanja Problem istraivanja ovog rada je jedan najmonijih raunarskih sistema, koji u mnogim sluajevima pomae nama ljudima u zakljuivanju, odluivanju, planiranju, kao i saznavanju i sticanju novih relevantnih znanja i informacija koje nas interesuju. 1.2 Svrha i ciljevi istraivanja Svrha istraivanja je pokazati nain na koji funkcionie, od ega se sastoji, ko je sposoban da izgradi, a ko da koristi ovakave sisteme, te kako oni danas utiu na razvoj nae planete, pa slobodno moemo rei i ire ( promjene na zvjezdama, mjesecu i drugim planetama). 1.3 Koritene metode U ovom radu emo koristiti metode istraivanja putem literature, a najvie informacija emo saznati iz knjige Ekspertni sistemi koju je napisao prof. dr ing Jaroslav e. Poliuk i koja u sebi sadri gotovo sve potrebno za ovakav rad, ali i dalje koristit emo se metodama pretrage putem interneta, najvie Wikipedie jer i ona sama po sebi predstavlja jedan od najveih ekspertnih sistema koji su javno dostupni na internetu i tu je naravno Google koji je neka vrsta ekspertnog sistema za pretragu interneta. 1.4 Struktura rada Objasniti i prouiti sve karakteristike i mogunosti ekspertnih sistema. Obraditi pojmove vezane za ove sisteme, te nakon toga obraditi strukturu i karakteristike i sve njegove kljune segmente. Cjelokupan teorijski dio bit e pojanjen slikama ovakvih sistema. 1.5 Hipoteza Glavna hipoteza: Ekspertni sistemi mogu uveliko pomoi poboljanju nae ivotne sredine i rjeavanju finansijskih i poslovnih problema.
5
Pomona hipoteza: Ekspertni sistemi moraju se podrati od strane viih organa vlasti da bi se postigao potpun efekat na kuanstva i ljudstvo.
2. Opte informacije o prirodnoj i vjetakoj inteligenciji
2.1. Pojam inteligencije U Aristotel-ovoj (384-322) knjizi Logika je ispitivano da li za neku pretpostavku moe rei da je istiniza, zato to se odnosi na druge stvari za koje se zna da su istinite. Ako se zna da su svi ljudi smrtni i da je Sokrat ovjek, moe se zakljuiti da je Sokrat smrtan. U Rene Dekrat-ovoj (1596-1650) knjizi Meditacije se razdvaja proces miljenja od fizikog svijeta. ak je i za njegovo vlastito postojanje traio potvrdu preko miljenja: Cogito ergo sum (Mislim, dakle postojim). Izraz vjetaka inteligencija se koristi od sredine pedesetih godina. Za uvoenje ovog izraza smatra se da je najzasluniji John Mac Carty. Prvi izraz vjetaka inteligencija se uo u ljeto 1956. Godine na sastanku tadanjih pet vodeih naunika iz oblasti raunarskih nauka. Sastanak je odran na Dartmouth Collegu., u Hanoveru, Novi Hemir. Ovaj izraz je uveden da bi se to vie naglasile i to lake objasnile, mogunosti buduih raunara i raunarskih programa. 1
Intelekt je oduvijek bio vezan za ovjeka, jedino ivo bie na naoj planeti koje posjeduje to svojstvo. Za pojam intelekta u literaturi se mogu nai sljedea tumaenja: Intelekt je sposobnost shvatanja znaenja, pravilno razumjevanje i bistrina uma, sposlobnost miljenja, otoumnost, pamet, itd. Jednu od relativno prihvatljivih definicija pojma inteligencije dao je profesor Christopher Evans u svojoj uvenoj knjizi Moni mikro (The Mighty Micro) (1979): Inteligencija je sposobnost sistema da se prilagodi promjenama u svijetu i to je ta sposobnost vea, odnosno profinjenija snaga prilagoavanja, sistem je inteligentniji. 2
U navedenoj definiciji se spominje sistem, to daje dosta iroko znaenje, mada se u podsvjesti misli na ovjeka. Otuda je potreban napor da se sve to premjesti i sve te karakteristike pripiu neivoj tvorevini maini. Da bi se ovaj problem donekle shvatio, potrebno je barem pokuati dati osnovne karakteristike inteligencije. Ukoliko se karakteristike inteligencije pravilno definiu, utoliko e biti lake izlaganje osnova vjetake inteligencije. 3
2.2. Karakteristike inteligencije U ovom djelu rada emo pokuati objasniti nekoliko osnovnih karakteristika inteligencije, koje su danas opte prihvaene, i to: Imitacija dijaloga, Rjeavanje svih varijanti problema, Rjeavanje netrivijalnih zadataka, Uenje, Ekstrapolacija. Konaan broj karakteristika i njihove definicije jo su daleko od dananjih saznanja i one treba da budu predmet daljih istraivanja. PRIMJER: Donoenje odluke o kupovini automobila Moe se napraviti tabela konkurentnih karakteristika dva ili vie automobila razliitih proizvoaa u istoj klasi i sa priblino jednakom cijenom. U tabeli e se nai : potronja, komfor, snaga, servis, veliina putnog i prtljanog prostora, dizajn, itd. Moe se napraviti bodna lista, gdje svaka karakteristika ima svoju teinsku vrijednost, ime se dobija sistem jednaina u kojima je uporeivanje karakteristika poznato kao proces identifikacije. Nakon identifikacije treba dobiti rjeenje, ali rjeenje, praktino nikada, nije jednoznano i definitivno. 4 Odluka je tada i sama niz odluka, odnosno proces koji nazivamo jednim imenom ekstrapolacija. 5
2.3. Pojam i definicije vjetake inteligencije Teorija i praksa vjetake inteligencije su jo u svom pionirkom dobu i vrijeme prvih otkria tek treba da doe. Potrebno je bilo drugo vremena da se pojam vjetake
inteligencije probije i odomai. Primjena metoda vjetake inteligencije e, vjerovatno, igrati znaajnu ulogu u organizacijama budunosti, u prvom redu u cilju pripremanja odluka u procesu upravljanja. Vjetaka inteligencija je nauno podruje, koje ima cilj da maine, kao to je raunar, imaju sposobnost inteligentnog ponaanja. Moe se oekivati, da e organizacije koje ovladaju ovom oblasti, znaajno poveati svoju produktivnost, odnosno obezbijediti predanost na tritima budunosti. U ovom dijelu rada emo pomenuti neke od definicija vjetake inteligencije: 6
1. Vjetaka inteligencija je nauka koja ini da maine obavljaju stvari koje bi zahtjevale inteligenciju kada bi ih obavljao ovjek. (M. Minsky, 1968.); 2. Vjetaka inteligencija je dio nauke o raunarima usmjeren na stvaranje i prouavanje raunarskih programa koji ispoljavaju svojstva koja se identifikuju kao inteligentna u ljudskom ponaanju: znanje, zakljuivanje, uenje, rjeavanje problema, razumjevanje jezika i dr. (A. Barr, 1983.); 3. Vjetaka inteligencija je disciplina kreiranja maina koje podravaju ljudsko ponaanje ili inteligenciju; maine koje su senzitivne i misle. (M. Carrico, J. Girard, J. Jones, 1989.); 4. Vjetaka inteligencija je disciplina koja izuava mehanizme inteligentnog ponaanja kroz analizu, razvoj i evaluaciju vjetakih tvorevina u koje se ugrauju ti mehanizmi. (V. Devedi, 2002.). 7
2.4. Razvoj i put vjetake inteligencije Period 1930 1940 Korjeni Formalna logika, kognitivna psihologija, ideja kompjuterizacije 1945 - 1954 Razvijeni raunari, administrativno ponaanje, kibernetika i samoorganizirajui sistemi, (Turing, A., Computing Machinery and Intelligence, Mind 49, 1950.) 1955 1960 Poetci istraivanja VI. Narastajui broj raunara, jezik obrade informacija I (IPL-I), rjeavanje optih problema, psihologija obrade informacija Godine razvoja i preusmjeravnja 1961. 1970. Rjeavanje ljudskih problema Heuristici Eliza
6 http://bs.scribd.com/doc/118050232/eKnjiga-VESTACKA-INTELIGENCIJA-2003 (20.07.2014) 7 Ibidem (20.07.2014) 8
Traganje za rjeavaocima optih problema Robotika ahovski programi DENDRAL Godine specijalizacije i uspjeha 1971. 1980. Razvoj sistema zasnovanih na znanju. MYCIN HEARSAY-II EMYCIN PROLOG Godine promjene 1982. 1992. PROSPECTOR Japanski projekti pete generacije Peta generacija raunara esta generacija programskih jezika 1992. - .... Dalja istraivanja Softverski agenti Otkrivanja znanja u BP, vjetaka inteligencija na internetu
Tabela 1. Znaajni dogaaji u historiji vjetake inteligencije 8
2.5. Karakteristike vjetake inteligencije Raunari predstavljaju jedinu tvorevinu ljudske ruke koji su u stanju da pretenduju na mogunost sticanja elemenata i karakteristika inteligencije. Pri tome treba zanemariti socioloka, kultoroloka, psiholoka i druga razmatranja i sagledavati tehnike pretpostavke za ostvarenje navedenog cilja. 9 Prema Evansovim definicijama karakteristike vjetake inteligencije, koje bi raunar morao da ima pa da, barem rudimentrarno, bude inteligentan, su: Prijem podataka, Spremanje podataka, Brzina obrade podataka, Efikasnost raunarskih programa, Promjenjljivost raunarskih programa,
Mogunost uenja, Ekstrapolicija i rjeavanje netrivijalnih zadataka. 2.6. Podjela vjetake inteligencije Danas se primjenjuje itav niz razliitih klasifikacija vjetake inteligencije najznaajnije oblasti vjetake inteligencije su: Obrada i razumjevanje prirodnih jezika, Interpretacija i raunarska obrada video oblika, Robotika, Sistemi zasnovani na znanju, u prvomredu sistemi za podrku u odluivanju i ekspertni sistemi, Softverski agenti, Otkrivanje znanja u BP, Vjetaka inteligencija na internetu. 10
2.7. Prikaz rada ekspertnog sistema Jedan od najstarijih poznatih ekspertnih sistema MYCIN razvijen je jo 1972. Godine na Univerzitetu Stanford u SAD. Ovaj ekspertni sistem razvijen je na kompjuteru PDP-11 i sadri preko 500 pravila i relacija, a predvien je kao moan alat lijenika kod dijagnosticiranja infektivnih bolesti krvi. Na primjeru MYCIN-a se moe dobro analizirati rad ekspertnog sistema. Da bi se lake pratio dijalog izmeu korisnika odnosno lijenika, i ekspertnog sistema, odnosno MYCIN-a, koriste se slijedee skraenice: KOR: lijenik korisnik, EKS: ekspertni sistem. 11
Dijalog izmeu korisnika i ekspertnog sistema Nakon ukljuivanja raunara i pozivanja ekspertnog sistema, javlja se MYCIN i poinje dijalog. 12
EKS: POZDRAVLJA VAS MYCIN, elite li instrukcije (DA ili NE)? KOR: DA
EKS: Ekspertni sistem MYCIN je predvien za konsultacije po pitanjima infektivnih oboljenja. Mislim, da Vi elite dobiti informaciju o lijeenju nekog pacijenta. Zato u Vam postaviti neka pitanja o pacijentu. Ako niste sasvim sigurni u Va odgovor, tada moete u zagradama dati koeficijent Vae sigurnosti (broj od 1 do 10). Broj 10 odgovaa apsulutnoj uvjerenosti. Ako elite izmjeniti odgovor na neko od prethodnih pitanja, dajte naredbu MIJENJATI, iza koje mora slijediti broj pitanja na koje elite izmjeniti odgovor. Ne primjenjujte esto tu naredbu, jer poslije nje sistem pristupa verifikaciji od samog poetka (makar i ne zadavao korisniku nova pitanja), to sve produuje vrijeme dobivanja rjeenjea. Kao moguu relaciju na pitanje sistema Vi moete dati sljedee informacije: 1. NEIZ (NEIZVJESNO) ako ne znate odgovor na pitanje koje Vam je dao sistem; 2. ? ako elite da Vam sistem da mogui odgovor; 3. ?? ako elite da Vam sistem da SVE mogue odgovore na zadano pitanje; 4. PR (PRAVILO) AKO ELITE DA Vam sistem pokae pravilo na osnovu koga je dao odgovor na postavljeno pitanje; 5. ZATO ako elite da Vam sistem detaljnije objasni pravila na osnovu kojih je doao do odgovora na tekue pitanje; 6. KAKO-N ako elite objanjenje kako je sistem doao do cilja N nakon pitanja ZATO; 7. U I ako elite prekit konsultacije, da bi sistemu zadali dodatna pitanja i saznanja. 13
Ako ste u toku konsultacije zaboravili doputene komande ili djelovanje, odaberite komandu POMO i sistem e Vam odmah pomoi. Kraj instrukcije. Prikaz koritenja MYCIN-a Nakon to je korisnik dobio ovakve i sline upute, moe se prei na praktini dio koritenja MYCIN-a. U narednom tekstu dan je primjer tog koritenja. EKS: Ime i prezime pacijenta? KOR: Armin Ahmetovi EKS: Pol? KOR: Muki
EKS: Starost (godine)? KOR: 24 EKS: Da li su dobijene kulture mikroorganizama iz inficiranog mjesta? KOR: Da EKS: Kakva je to infekcija? KOR: Primarna, bakterijama EKS: Molim datum prvih sistema infekcije (INFEKCIJA-1) (mjesec, dan, godina) KOR: Maj, 10, 2008 EKS: Iz kojeg je mjesta dobijena kultura? KOR: Krv EKS: Kada je dobijena ova kultura (mjesec, dan, godina)? KOR: Maj, 14, 2008 EKS: Mikroorganizam identifikovan? KOR: Ne EKS: Da li je mikroorganizam u obliku tapia, koke, itd? KOR: tapi EKS: Kako se ponaa mikroorganizam? KOR: Negativno EKS: Organizam raste anaerobno? KOR: Da EKS: PREPORUKA 1. Moja prva prepurka je sljedea: Da bi rijeili sluajeve 1,2,3,4,5,5: Propisati GENTAMYCIN Doza: 119mg (1,7 mg/kg) svakih 8 sati intramuskularno ili intravenozno tokom 10 dana. Komentar: Modifikovati dozu u sluaju nezadovoljavajueg efekta. Da bi rijeili sluaj 4; Propisati CLINDAMYICIN 12
Doza: 595 mg (8,5 mg/kg) svakih 6 sati tokom 14 dana. Nakon ovog MYCIN pita korisnika za daljnje, detaljnije, razmatranje i, eventualno, nove injenice. Ovaj mali primjer pokazuje nain komunikacije i oblik rada ekspertnog sistema. Tokom dijaloga se prikupljaju injenice, uzimaju detaljni i manje detaljni podatci i dolazi do traenog rjeenja. Nakon ovoga, odmah se postavlja pitanje koliko je ekspertni sistem pouzdan, odnosno koliko mu se zaista moe vjerovati. Vrena su brojna ispitivanja kvaliteta ekspertnih sistema, prvo MYCIN-a, a kasnije i drugih, i sva su ispitivanja dala vie nego izuzetne rezultate. 14
3. ARHITEKTURA EKSPERTNIH SISTEMA 3.1. Pojam ekspertnih sistema U praksi se esto javlja potreba za nizom specifinih znanja danih u cjelini, brzo sigurno i povezano. Drugim rijeima, eli se da u problematinim situacijama i kod donoenja sloenih odluka pomogne dobar strunjak, vrhunski specijalista ili, kako se drugaije kae, ekspert. Pomo eksperta je dobro dota u sloenim situacijama bilo koje oblasti ljudskog rada: medicini, pravu, graevinarstvu, industriji, marketingu, itd. 15
Osnovna svojestva eksperta su da: Primjeni, na optimalni nain, svoja znanja u rjeavanju problema. Pri tome se podrazumjeva uzimanje u obzir injenica i predvianje relevantnih posljedica; Objasni i obrazloi svoje odluke i prijedloge; Komunicira sa drugim ekspertima i proiruje svoja znanja, prestruktruira i reorganizuje shvatanja i znanja; Formira i naputa odreene zakljuke, to dokazuje da je pronikao u sutinu odreenih pojmova i naao nove zakonitosti koje meu njima vladaju; Odreuje najbri nain dolaska do rjeenja i njegove praktine primjene; U specifinim situacijama intuitivno (heuristiki), na osnovu svojih dosadanjih iskustava i dogaaja ocjeni gdje se nalazi rjeenje problema.
Imati pored sebe eksperta nije ni najmanje jednostavno, eksperata nema previe, nisu na raspolaganju u svakom trenutku i nisu ni jeftini. Osim toga ni jedan ekspert ne moe da posjeduje sva znanja. 3.2. Ekspertni sistemi Dananji stepen razvoja moderne informatike nauke sve vie omoguava da se stalno moe raspolagati ekspertnim uslugama. Pri tome se misli na ekspertne sisteme (ES). 16
Pod ES se podrazumjeva takva vrsta programske podrke ili softvera na raunaru, koja u veoj ili manjoj mjeri zamjenjuje ovjeka eksperta. ES je u stanju da, na osnovu unesenih podataka i ugraenih logikih algoritama (pravila zakljuivanja) i tako nastale baze znanja, efikasno pomogne korisniku u rjeavanju specifine problematike. U literaturi se moe nai veliki broj slinih definicija pojma ekspertni sistem. Tako, jedna definicija opisuje ES kao: Raunarski sistem koji ukljuuje organizovano znanje, koje se tie nekog specifinog podruja ljudske ekspertize (medicinska dijagnostika, identifikacija hemijskih jedinjena, finansijsko planiranje, geoloke prospekcije, itd.), u dovoljnom stepenu da moe da vri ulogu iskusnog i ekonomski racionalnog konsultanta u tom podruju. Za ES se moe rei da predstavljaju: Program opte namjene za rjeavanje problema, koji imitira ljudsku inteligenciju ili Intelektualnu podrku visokog nivoa, koja slui isto kao i ljudski ekspert. U sljedeoj definiciji , osim cilja, se objanjava i struktura ekspertnih sistema: Ekspertni sistemi koriste formalne naine predstavljanja znanja koje ovjek ekspert posjeduje i metode logikog zakljuivanja, da putem odgovarajuih raunarskih programa obezbjede ekspertni savjet ili miljenje o problemu za koji je korisnik zainteresovan. 17
3.3. Podruje primjene ekspertnog sistema Ekspertni sistemi imaju za cilj da obezbjede odgovore na problem koji zahtjevaju rasuivanje, prepoznavanje I poreenje oblika, akviziciju novih koncepata, zakljuivanje, ukratko, oni daju odgovor na pitanja koja zahtjevaju inteligenciju. ES se mogu efikasno primjenjivati u podruijima gdje se miljenje o problem svodi na logiko rasuivanje, a ne na izraunavanje, I gdje svaki korak u rjeavanju problema ima vei broj alternativnih mogunosti. 18
Kljuni factor za dobre performance ES je kvalitet znanja koje je u njega ugraeno. Znanje se uva u bazi znanja ES i generalno se razlikuju dva tipa znanja: Prvi tip znanja je ono znanje koje se zove injenicama danog domena, odnosno znanje koje je iroko poznato i nalazi se napisano u udbenicima, asopisima i slino; Drugi tip znanja je heuristiko znanje, ono znanje koje ovjek ekspert gradi na osnovu iskustva i koje kombinovano sa prvim tipom znanja ini ovjeka ekspertom. Osim znanja, ES zahtjeva i postupak zakljuivanja metod rasuivanja, koriten da napravi spregu izmeu znanja koje se uva u raunaru i problema koji postavlja korisnik. On, takoe, zahtjeva nain za predstavljanje znanja u raunaru, znanja koje ES treba da posjeduje, i to, prije svega, u obliku logikih struktura kojima raunar moe lako da manipulie, kao i skup odgovarajuih struktura podataka. 3.4. Pitanja vezana za razvoj ekspertnih sistema
Kod razvoja ES se javlja niz veoma krupnih pitanja, na koje treba dati odgovor. 19
Prvi problem, koji se susree kod ES, je nain predstavljanja znanja. Kako predstaviti znanje iz danog domena u obliku pogodnih struktura podataka, tako da se efikasno moe iskoristiti u rjeavanju problema?
Drugo, postavlja se pitanje kako koristiti znanje, kako projektovati mehanizam zakljuivanja da bi se znanje efikasno koristilo u rjeavanju problema? Tree, postavlja se pitanje akvizicije znanja, to jest, kako izvui znanje iz glava eksperata i staviti ga u raunar? Dali je mogue automatizovati korak akvizicije znanja i obezbjediti neposrednu komunikaciju eksperta i raunara i nesmetan prenos znanja od eksperta ka raunaru? U ovom trenutku, akvizicija znanja predstavlja kljuno pitanje u razvoju metoda vjetake inteligencije. 3.5. Podjela prema vrsti korisnika
Ekspertni sistemi se razlikuju prema vrsti korisnika. Neki ES, kao to su sistemi medicinske dijagnostike, ukljuuju znanje grupe eksperata u cilju koritenja od strane jednog eksperta iz iste grupe. Drugim rijeima, ljekari kreiraju sistem za ljekare. 20
Postoje tri osnovna tipa koritenja ES: Prvi nain, gdje korisnik trai odgovore na zadani problem Drugi nain, gdje je korisnik instruktor koji dodaje znanje u postojei ES, Trei nain, gdje je korisnik uenik koji ui od ES, na taj nain poveavajui svoje znanje. Pri tome se ES razmatra kao dio vjetake inteligencije i koristi sve tehnike primjenjene u tom podruju nauke. 3.6. Optimalnost baze znanja Treba napomenuti da ES nije prosta BP ili neka vrsta automatizovanog prirunika. Osim primjene niza podataka i logikih pravila (na primjer, poznati tip zakljuaka AKO ... -> TADA), ES takoe koriste: Dostignua iz podruja tzv. Dijalognih i prirodnih jezikih sistema, Dostignua raunarske animacije i robotike Razne naine interpretacije problema i donoenja odluka, itd.
Stvorena baza znanja RS mora postii optimum izmeu niza potpuno kontradiktornih zahtjeva da bi, barem minimalno, zadovoljila korisnika. S jedne strane broj podataka, injenica i logikih odluka mora biti to je mogue vei, a nasuprot tome vrijeme dobijanja odreenog rjeenja ili prijedloga mora biti to je mogue manje. Pri tome je potrebno odabrati najvjerovatnije rjeenje, ali predloiti i mogue alternative.
3.7. Sposobnost prihvatanja novih znanja Treba znati da ES nije previen da daje konana i neopoziva rjeenja, ve samo da pomae u njihom nalaenju. Takoe se podrazumijeva da ES mora biti sposoban da ui i prihvata nova znanja, shodno sa razvojem poduja u kome je specijalista. Ponekad ne postoji mogunost davanja konkretnog rjeenja, pa je potrebno koristiti statistiku i tzv. Heuristiku, odnosno intuitivno znanje. Pri svemu ovome treba imati u vidu i vrlo teak zahtjev to jednostavnijeg, breg i lakeg odnosa ovjek raunar, sa maksimalnim izbjegavanjem nedoumica ili nejasnih zakljuaka. ES, po potrebi, mora da pita korisnika za dodatne podatke. Ukratko, ES mora posjedovati ako ne sve karakteristike i znanja eksperta, ono barem dobar dio njih. 21
4. POGLED NA EKSPERTNE SISTEME Ekspertni sistemi zadiru u vei broj podruja nauke i tehnike, bilo direktno, bilo preko vjetake inteligencije. Na slici 4.1. su prikazana podruja koja odreuju ekspertni sistem.
Slika 1. Podruja koja odreuju ekspertne sisteme. Ekspertni sistem je veoma sloen programski paket, koji se sastoji od niza manjih programskih cjelina ili modula. Dva osnovna dijela su: Vezni modul ili interfejs, Jezgro ekspertnog sistema 22
Jezgro ES se sastoji od dva dijela i to: Baze znanja, Relacionog modula ili modula za zakljuivanje.
Vezni modul spaja eksperta i tehnologa znanja, sa jedne strane, i korisnika sa druge, sa bazom znanja i relacinim modulom. Iz tog razloga vezni modul se sastoji od dva manja modua (komunikaciona kanala) i to: Modula za zahvatanje znanja, Modula za interpretaciju znanja. Nakon povezivanja ovih modula u cjelinu, dobija se osnovna struktura ES, koja se moe prikazati slikom 3. 23
Slika 3. Osnovna arhitektura ekspertnog sistema
5. SAVREMENI INTELIGENTNI SISTEMI
Postoji veliki broj definicija inteligentnih sistema. Nijedna od definicija nije u potpunosti prihvatljiva. Razlog je u injenici da pojam inteligencije jo uvijek nije u potpunosti objanjen. Inteligencijom se bavi niz naunih disciplina, u prvom redu psihologija, filozofija, neurologija i druge (o emu je u ovom radu ve bilo govora), a u posljednjim decenijama inteligencijom, tanije reeno vjetakorn inteligencijom, se sve vie bave i raunarske nauke. Raunarske nauke prouavaju mogucnost da se pomou racunara ostvari opaanje, rasuivanje i ponaanje, odnosno da se automatizuju inteligentne akcije. Raunarskim programima je svojstveno simboliko predstavljanje znanja o nekom podruju realnog sistema, 24 odnosno stvaranje uprotene vizije realnog sistema. Raunarski programi
manipuliu preteno nenumerikim simbolima i to je jedno od osnovnih svojstava tih programa. Pri tome cesto koriste heuristiku, to im omoguava da rjeavaju probleme za ije rjeenje ne postoje algoritmi (poznati niz koraka koji vodi rjeenju problema). Heuristika je skup pravila domisljatog nagaanja, koja usmjeravaju i ograniavaju podruja traganja za rjeenjem. Grcki glagol heuriskein znai otkriti. U bazi znanja se nalazi kodirano znanje sistema, predstavljeno pomou jedne ili vie tehnika za predstavljanje znanja. Tu se na1azi logiki integrisana kolekcija meusobno povezanih elemenata znanja, koji se koriste u procesu rjeavanja problema. Radna memorija sadri podatke i injenice unijete spolja u sistem, kao i one do kojih je sistem dosao tokom rjeavanja problema. Ulaz i izlaz sistema slue za unoenje neophodnih podataka u radnu memoriju, izvjetavanje o djeliminim i konanim rjeenjima problema, pokretanje i zaustavljanje procesa rjeavanja problema, i sI. Proces rjeavanja problema poinje unoenjem u radnu memoriju podataka za definisanje poetnog stanja sistema, a zavrava se kada sistem doe u ciljno stanje. Komunikacija moe biti sa korisnikom ili sa drugim sistemima u okruenju: sistemima za upravljanje bazama podataka (SUBP), senzorima, relacijama, raznim serverima, i slino, Proces rjeavanja problema se opisuje kao rasuivanje ili zakljuivanje. 25
Inteligentni sisterni se mogu podjeliti u tri grupe: autonomni sistemi, koji samostalno planiraju i izvode akcije u realnom okruenju, sistemi za podrku, koji uestvuju u pripremi, ali samostalno ne moraju da djeluju, savjetodavni sistemi, koji posreduju u prikupljanju informacija, uz pomoc kojih je uspjenije odluivanje. Pogodnosti inteligentnih sistema su: komunikacija sa njima mora biti jednostavna i prirodna, Ekspertni sistemi (ES) se projektuju i izgrauju po nekoj od vaecih i u praksi koristenih metodologija.
Moguca metodologija razvoja ES sadrzi slijedece korake. Analiza identifikacija potencijalne aplikacije, ocjenjivanje podenosti inenjeringa znanja za datu aplikaciju;
Specifikacija
upoznavanje ta e ekspertni sistem raditi, rad sa ekspertom, ucenje 0 zadatku u cilju planiranja razvoja sistema; Razvoj konceptualni dizajn: spoznaja kako ekspert izvrsava zadatak, razvoj konceptualnog modela, implementacioni dizajn: spoznaja kako formalizmi zakljucivanja, prezentacije i kontrole mogu biti upotrebljeni u implementaciji konceptualnog modela, implementacija: slijediti implementacioni dizajn u izgradnji baze znanja, revaluacija: test sistema u cilju verifikacije da li sistem izvrava zadatke korektno; 26
Razvoj u primjeni primjena: instalisanje sistema za rutinsku upotrebu, odravanje: pronalaenje greaka, auriranje i poboljanje vrijednosti sistema.
Kroz ovaj rad smo proli mnogo toga o inteligentnim ekspertnim sistemima i nadamo se da smo mnogo toga i nauili to prije ovog rad nismo znali o ovim sistemima. Kroz rad smo zakljuili da je ovakav sistem spreman u svakom trenutku, naravno, ako se pravilno napravi, te ako se okupi dovoljan broj informacija i eksperata oko njega, dati odogovor na svako pitanje iz neke pojedine oblasti koja bi mogla zanimati korisnika ovakvog sistema. U pogledu ovih sistema mogli smo zakljuiti, a da nismo prije znali, da smo koristili mnogo inteligentnih ekspertskih sistema na internetu i nismo razmiljali o kakvim se sistemima radi. Takoe kroz ovaj rad smo zakljuili da se ovi sistemi oslanjaju na znanje, te da spadaju u sisteme pomoi kod oluivanja. Ovakve sisteme moemo najuinkovitije iskoristiti u radnjama u kojima nema odreenog algoritamskog rjeenja. Zakljuili smo takoe da ovi sistemi imaju neku vrstu prednosti u odnosu na ljude, mnogo due mogu da pamte informacije, takoe i da te informacije ureujemo po potrebi, dostupni su 24 sata na dan, a i mnogo su jeftiniji od samih eksperata iz neke oblasti. Vidjeli smo da je najvaniji postupak u razvoju ovakvih sistema prikupljanje znanja koje se naravno dodaje u ovaj sistem za dalju upotrebu. Kroz ovaj rad doli smo do zakljuka da vjerovatno ovakvi sistemi u svijetu predviaju i vremensku prognozu, detektuju probleme na telekomunikacjionim mreama i sl. Ovakav nain ispitivanja i dobivanja informacija je potpuno prihvatljiv samim time to nam sistem, ukoliko je pravilno napravljen, sam kae koliki je faktor pouzdanosti neke informacije, koja se moe kretati od 0 100 pa i ukoliko je informacija oznaena kao nepouzdana moemo dobiti povratnu informaciju od samog sistema, zbog ega je dolo do nepouzdanosti informacija, te eventualno novim pitanjima i odgovorima dobiti mnogo relevantniju informaciju. Zbog toga ovakav sistem moe da pomogne velikim korporacijama pri zapoljavanju novih radnika, da prognozira zagaenost zraka u sljedeih mjesec dana ili da nam prognozira izliv rijeke iz korita koja bi mogla potopiti nae usjeve. Naa radna hipoteza je glasila: Ekspertni sistemi mogu uveliko pomoi poboljanju nae ivotne sredine i rjeavanju finansijskih i poslovnih problema. I uspjeno je dokazana kroz ovaj rad.