Bela Hamvas

FILOZOFIJA VINA
PREVEO Ivan Ladislav Galeta
ZA TISAK PRIREDIO Stanko Andri
Zagreb, 1993.
Na koncu ipak ostaju samo dvojica,
Bog i vino.
Odluio sam napisati molitvenik za ateiste. U naem vremenu siromatva, osjetio sam saaljenje
prema tim patnicima i ovime im elim pomoi.
S teinom zadatka sam raistio. Znam da ovu rije, Bog, ne bih smio ni izustiti. O njemu bi se
trebalo govoriti nekim drugim imenima, kao to je na primjer poljubac, ili zanos, ili kuhana
unka. Ja sam pak za glavnu rije odabrao vino. Otud je nastao naslov knjizi "Filozofija vina", kao i
njeno geslo: "Na koncu ipak ostaju samo dvojica, Bog i vino".
Okolnosti prisiljavaju na opsjenarstvo. Ope je poznato kako su ateisti oholi ljudi, dostojni
saaljenja. Dovoljno im je da primijete ime Bog pa da knjigu smjesta tresnu o pod. Taknemo li ih u
tu fiks-ideju, spopast e ih bjesnilo. Mislim, ako budem govorio o jelu, piu, duhanu ili ljuba vi,
budem li se, dakle, koristio skrivenim imenima, moglo bi im se doskoiti. Jer oni su ne samo
uobraeni, nego i jednako toliko glupi. Ovaj oblik molitve, na primjer, oni uope ne poznaju.
Misle da se samo u crkvi moe moliti, mrmljajui popovske rijei.
Ateisti su nai siromasi duhom. To su djeca naeg vremena kojoj je pomo najpotrebnija.
Siromasi duhom, s tom razlikom da gotovo i nemaju nade u Kraljevstvo nebesko. Mnogi su se u
prolosti na njih srdili i protiv njih se borili. Takav nain ja u cijelosti osuujem. Da se borimo?
Zdrav ovjek da se bori s hromima i slijepima? Upravo stoga to su bogalji treba im prilaziti s
blagonaklonou. Ne samo da ih se ne smije nagovarati, oni ak ne smiju ni primijetiti to im se
dogaa. Budui da su zaostali u razvoju, trebalo bi ih ak smatrati djecom slaba razuma, bez
obzira to oni mnogo dre do njega, mislei da je ateizam savreno znanje. Zato se u prolosti s
njima vodila tolika borba? U prvom redu, ini mi se, zbog toga to bi ateizam - kao nepotpun
smisao i izobliena ud - ostao izvan cjelokupne linije ivota, ako ne bi negdje pribavio
nadoknadu. A u emu je ta nadoknada? U pretjeranoj aktivnosti. Njome ateizam nuno vodi
nasilju, i zbog toga to vodi nasilju, ateisti su morali osvojiti svjetovnu vlast. I osvojili su je. Oni
koji su se borili protiv njih zapravo su im zavidjeli. Po mom je sudu to bilo pogreno. Jer kada su
ateisti vidjeli kako im se zavidi, uobrazili su se.
Promijenio sam taktiku. Nije bilo naroito teko. Trebalo je samo obnoviti istinu. A istina je da
im se nema na emu zavidjeti. Na emu zavidjeti bogaljima, ako i jesu toliko moni? Na emu
zavidjeti kljastima, gluhima, priglupima i suludima? Zavidjeti im znailo bi dati im za pravo:
znailo bi eljeti ono to im je u posjedu.
Tako sam, dakle, promijenio taktiku. Umjesto da se s njima borim i da ih pokuavam obratiti, ja
ih naprosto saaljevam. I to nije samo trik. Ne elim im nita oduzeti. Ba naprotiv, elim im
neto pruiti, nedostatak ega ih ini tako slabim, siromanim i - zato ne rei -smijenim.
A za injenicu da se s njima mnogo raspravljalo postoji i drugi razlog. Mnogi su, naime,
pomislili da ateisti nisu vjernici. O tome, jasna stvar, ne moe biti ni govora. ovjek bez vjere ne
postoji. Ateisti nisu bez vjere, oni samo - u skladu sa svojim alosno manjkavim smislom i
izoblienim ustrojem - vjeruju u kominu vjeru. I ne samo to vjeruju, ateisti su svi odreda
bogomoljci. Kaem svi, jer jo nisam sreo ni jednog ateista koji ne bi bio zatucaniji ak i od one
smrdljive starice koja ispred crkve prodaje svoje jeftine knjiice o udotvornoj mokrai svetog
Hormonya. Svetac ateistike vjere nije, naravno, sveti Hormony, ve je to Ein-stein, a udotvornu
mo nema mokraa ve ultraseptil. Ime ateistikog bogomoljstva jest materijalizam. To
vjerovanje obuhvaa tri dogme: due nema - ovjek je ivotinja - smrt je propast. Sve se te tri
dogme stapaju u jednu, a ta je: ateisti se uasno boje Boga. Boehme za njih kae da ive u Bojoj
srdbi. Nita drugo ne poznaju do gnjevnog Boga: zbog toga se skrivaju i lau. Misle, ako kau:
nema Boga, nee se vie bojati. Ali umjesto toga jo se vie boje.
Ateist je, dakako, uobraen ovjek, on ni ne eli biti neto drugo; ne tei pokornosti i ljubavi,
drugim rijeima - tako je nemoan da im ne moe teiti. Radije ustrajava u svom strahu koji
porie, drhti i skriva se i lae, i postaje sve oholiji. Iz tog neutjenog komara, u kojem se skupa
kuhaju poricanje, strah, la, skrivanje, oholost i bogomoljstvo, proizaao je ateizam kao
nadomjestak religije.
Iz svega se ovoga sada sasvim jasno vidi da se ateiste ne moe silom uvjeravati; i ne samo da je
to nemogue, ve je i nedopustivo. Jer su oni zabludjeli, ispunjeni strepnjom i
samoobmanjivanjem, s njima se mora vrlo oprezno postupati. Na svu sreu, dua nije poput tijela.
Rodi li se tko kao bogalj, gluhonijem, ili za ivota bude osakaen, ljudska mo tu nita ne moe
izmijeniti. Svijet due je drukiji. Svatko se raa sa cijelom duom i njezina se cjelovitost nikada
ne moe izgubiti. Duhovni nedostatak svatko moe izlijeiti. Tome ak nije potrebno ni udo.
Molitvenik za ateiste! I to takav u kojem se ne smije ni naslutiti da pouava molitvi.^Velika
stvar. Zbog toga, kao to kae Nietzsche, govoriti se smije samo ovako: cinino i bezazleno.
Okorjelo i rafinirano, gotovo opako pametno; a istodobno ista srca, vedro i jednostavno kao pjev
ptice.
Iskoristio bih ovu prigodu da uputim nekoliko rijei pijetistima, toj mranoj ateistikoj sekti.
Pijetizam nije nita drugo do prerueni ateizam. Obini je materijalist bijedna dua, ni
inteligencija mu nije jaa strana, ponekad mu je i srce sasvim tupavo, i stoga, kao to sam ve vie
puta kazao, treba ga smatrati takvim bogaljem koji se silom dri svoje vlastite manjkavosti, a svoju
nezgrapnu bit smatra nekim velikim postignuem.
Pijetist je zapravo isto takav bezboac kao i materijalist, samo to mu je povrh toga i savje^t loa
pa zato preuzima na sebe izvanjske elemente prave religije. Pijetist bi od ovjeka zahtijevao da ivi
na posijama i vodi, od najljepih bi ena traio da etaju u loe skrojenim haljinama, smijeh bi
zabranio, a sunce prekrio crnim velom. Pijetist je antialkoholiar. Dobro znam da se ve sablaznio
i nad mojim geslom: kakvo li je to huljenje! Sablaznio se to sam se usudio kazati da se Bog nalazi
i u kuhanoj unki. Neka se samo smiri. Bit e tu jo i neobinijih stvari. Obeavam da u mu
pokloniti posebnu pozornost i da neu propustiti ni jednu jedinu priliku da ga sablaznim jo i
vie. Ateista treba tedjeti jer je glup i neuk i ogranien i prost. Pijetist ne moe raunati na takvu
obzirnost. Neka zna, budnim u ga krajikom oka vazda motriti, i to mu lice poprimi sveaniji
izraz, to u se vie smijati. I to njegova srdba bude jaa, moje e veselje biti vee, tovie - neu
mu rei ni zato.
TRI
Ova knjiga nuno mora biti razdijeljena u tri dijela. Nuno zbog toga jer se svaka dobra knjiga
sastoji od tri dijela, odnosno jer je trostrukost savrena razdioba, a i stoga to vinu pripada broj tri;
sve bi to moralo doi do izraaja u ovoj podjeli.
Prvi dio jest metafizika vina. Nije mi samo cilj, ve i ast da u tom odjeljku poloim temelje za
sve budue filozofije vina. Kao to Kant svakoj nadolazeoj filozofiji iskazuje presudne misli, koje
se mogu prihvatiti, ili im se moe suprotstaviti, ali ih se vie nikada ne moe mimoii niti ih
smatrati neizreenim, tako i ja u ovom dijelu elim izloiti trajnu ideju metafizike vina i njezin
univerzalni znaaj.
Znam da sam rijeju metafizika prestupio preko doputene granice. Sama rije, meutim, ostaje
prikrivena. Nema je ni u naslovu. To je prinuda kojoj ne mogu izbjei, jer ateisti ve i prema
filozofiji osjeaju nepovjerenje, ali je ipak ta rije najvie to jo uvijek mogu podnijeti. Metafizika
ve u tolikoj mjeri vrijea njihovo bogomoljstvo da kada bih, na primjer, knjizi dao naslov
"Metafizika vina", oni je se ne bi usudili ak ni otvoriti.
Prvi dio govori o vinu kao o nadnaravnoj stvarnosti. Drugi o vinu kao o prirodi. Po svom
karakteru ovaj je dio opisni. Bavi se vinogradima, vrstama groa, vrstama vina, odnosom zemlje i
vina, vode i vina, s posebnim osvrtom na naa, ali uzimajui u obzir i uvenija inozemna vina.
Trei dio jest vinski obred. Predmetom je istraivanja toga dijela: kada ovjek treba piti, kada
ne? - kako piti? -gdje piti? - iz ega piti? - sam? - u dvoje? - s mukarcem ili enom? Govori se o
vinu i radu, o vinu i etnji, o vinu i kupanju, o vinu i spavanju, o povezanosti vina i lju-bavi.
Sadrava pravila koja se odnose na to kojom prilikom treba piti pojedino vino, koliko, uz koja jela,
na kojim mjestima i u kojem omjeru.
Ovaj dio nikako ne kani biti iscrpan. tovie, kani uputiti na bezgranino bogatstvo mogunosti
pijenja, te ve sada poziva svakog da ovaj obred dopunjava sve novijim i novijim poglavljima.
Ova trostruka podjela stoji u vrstoj vezi i s tri velika razdoblja svjetske povijesti vina.
Intelektualna isto-vjetnica metafizikome odjeljku jest pretpotopno razdoblje, kada ovjeanstvo
jo uvijek nije poznavalo vino, ve je o njemu samo sanjalo. Novo razdoblje svjetske povijesti vina
poinje kada je Noa zasadio prvu lozu. A tree doba, u kojem sada mi ivimo, zapoelo je u asu
pretvorbe vode u vino. Povijest e dosei svoj kraj kada iz izvora i bunara bude teklo vino, kad iz
oblaka vino bude padalo i kad se jezera i mora u nj pretvore.
SVIJET USTA
U majinoj smo utrobi pupanom vrpcom povezani sa svijetom. Nakon to se rodimo, povezani
smo ustima. Meu osjetilima oko je apstraktno; s predmetom koji vidi oko nikada se ne moe
stupiti u neposredan dodir niti se s njime moe srasti. Uho priputa stvari ve neto blie. Ruka ih
ak hvata. A nos ve udie njihova hlapljenja. Usta, pak, to zaele uzimaju u sebe. I tek onda
spoznajem to je neto kada to i okusim. Usta su izvor neposrednog iskustva. Dijete to dobro zna;
kada se s neim eli upoznati, uzima to u usta. ovjek to kasnije zaboravlja. Tek onda saznajem
tko je ovaj ovjek kada sam mu se obratio izuenom rijeju; iskustvo o eni pribavio sam istom
onda kada sam je poljubio; uiniti neto svojim posjedom mogu tek tako da to pojedem. Od
svijeta oka, svijeta uha, ak i od svijeta ruke, svijet usta je puno neposredniji; zbog toga je i religi-
ozniji; blii je, naime, stvarnosti. Stoga postoji duboka srodnost izmeu jedenja i uenja, kao to
kae Novalis. Zemlja nam je svima majka, ona nas sve hrani i kroz svoja usta mi srastamo s onim
to nam ona prua.
Usta imaju tri djelatnosti: govore, ljube i jedu. O govoru sada, naalost, moram utjeti; takoer i
o poljupcu, mada ne drage volje. Recimo samo ovoliko: ustima sam neposredno srastao sa
svijetom, i u toj mojoj sraslosti mogue su ove tri djelatnosti: ili dajem, ili uzimam, ili dajem i
uzimam. Rijeju dajem; jelom uzimam; poljupcem i dajem i uzimam. Smjer je rijei prema van,
smjer je jela prema unutra, a poljupca i van i unutra, to jest krug. Jedna od djelatnosti, naravno, ne
iskljuuje druge dvije, tovie - potie ih, jer kada me zemlja hrani, tada mi i govori, odnosno ui
me, i ljubi me, a kada poljubim lijepu enu, hranim se njome i ona mnome, uimo jedno drugo i
govorimo jedno drugom, najee neto takvo za ega je dubinu rije premalo.
Hraniti se opet moemo na tri naina. ovjek jede i pije i die. Upueni u drevna znanja
tradicije znaju kako je jelo vrsto povezano s tijelom; o piu znaju da je njegova intelektualna
istovjetnica svijet due; disanje je pak duhovna hrana. Kako bi svoje duhovno bie uinili to
intenzivnijim, ene koriste mirise a mukarci pue.
Dosad je bilo rijei o trostrukoj djelatnosti usta, zatim
o tri naina hranjenja. Sada sam stigao do tree razdiobe trojstva i to, kako se ovdje radi o filozofiji
vina, do tri pratekuine. Tri pratekuine jesu hladna, topla i sredi-nja.Hladno i toplo ne odnose
se na temperaturu, ve na unutarnje svojstvo tekuine. Tri su tople tekuine: aj (kava), ulje i
vino. Takoer i tri hladne: voda, pivo i mlijeko. U sredini je samo osnovna tekuina: krv.
USTA
Govor
(duhovno)
1
Hrana
(materijalno)
1
Poljubac
(duevno)
1
1
Tekuine (pie) (duevno)
Disanje
(duhovno)
Jelo
(materijalno)
1
J,P
l0
v Sredinje Hladno
(duevno) (duhovno) (materijalno)
- AJ (KAVA) VODA
UL
JE KRV pivo
VINO MLIJEKO
Kada bi netko na temelju tradicije htio izgraditi smisaone istovjetnosti, mogao bi to uiniti
ovako:
KRV Sunce nedjelja c crveno zlato 1
VODA Mjesec ponedjeljak a bijelo srebro 2
PIVO Mars utorak g ljubiasto eljezo 4
AJ (KAVA) Merkur srijeda f uto iva 7
ULJE Jupiter etvrtak d plavo kositar 6
MLIJEKO Venera petak e zeleno bakar 5
VINO Saturn subota h crno olovo 3
Ova nam tablica pokazuje kako smisaona istovjetnica tekuina ima sedmostruku vezu, i to s
planetarna, s danima u tjednu, sa sedam tonova, sedam duginih boja, sedam kovina i sedam
brojeva. Kao to se vidi, dan vina jest subota, planeta mu je Saturn, boja crno, kovina olovo, ton h
a broj tri.
Ovaj nain pojedincima izgleda neobino, to je to, tri iSatum i olovo? Strpljenja; sve e se to za
nekoliko asaka pokazati mnogo zanimljivijim nego to obeava.
HIJERATIKE MASKE
Da sam postao enom, strasno bih i s ljubavlju pripravljao jelo. Uvjeren sam da bi moji sendvii
bili nadaleko uveni jer oblike i harmoniju boja limuna, lososa, sardine, unke, jaja i perina nitko
ne bi znao uskladiti s toliko astoljublja i s toliko domiljatosti. Pladanj to bih ga pripravio za
popodnevni aj bio bi ljepi od onoga to bi ga Ruysdael umio naslikati. Boce kompota, eer,
krupica i tarana stajali bi mi u ostavi poredani kao vojnici ili nanizane balerine. Moj ormar s
bijelim rubljem bio bi racionalan i egzaktan poput biblioteke.
Ovako, poto sam mukarac, ovu strasnu pedanteriju volim iivljavati u pripremanju tablica.
Moja je predrasuda da red nije samo lijep ve i koristan. Red je za mene kada sve stoji na svom
mjestu. Na taj sam nain nainio i tablicu s planetarna, brojevima, tekuinama i bojama. Pokuao
sam staviti vino na ono mjesto koje mu u stvarnosti pripada. Ali to je mjesto tek trebalo odrediti.
Pedanti su ljudi koji su suludo obuzeti kutijama i katuljicama te su mnoge dane kadri provesti u
njihovu neprestanom rasporeivanju, po veliini, boji i obliku, da bi ih zatim ponovo grupirali ve
prema tome jesu li od drveta, kovine ili papira, sve dok na koncu ne pronau savreno
zadovoljavajui sustav. Ovaj red, naravno, kao
to ve rekoh, nema samo estetiko znaenje, ve mu je i intelektualno-ekonomski znaaj zaista
velik (tu rije, intelektualno-ekonomski, nisam napisao za obrazovanog itatelja ve za raun
scijentifista).
Red, kaem, nije potpuno besmislen. Ne samo zato to mu svi mi ljudi imamo obiaj pridavati
naroitu va-nost. To je zasad drugorazredno. Ono na to bih elio upozoriti jest sljedee: prema
nauku sakralne znanosti, ovoj je strastvenoj pedanteriji znak i planeta upravo Satum, o kojemu je
maloprije bilo rijei. Gospodar onog razdoblja kada je svaka stvar i bie bilo na svom mjestu, pa se
zato ivjelo u neporemeenom blagostanju. Krivo sam rekao. Zlatno doba nije povijesno razdoblje
nego stanje, i zato opstoji u svim vremenima; jedino ovisi o tome postoji li netko tko e ga
oivotvoriti. Satum je simbol velikog praiskonskog rajskog poretka. Zato se ta planeta vee s
brojem tri koji je broj mjere. Takoer i s vinom, koje izdie ovjeka iz ovog poremeenog svijeta,
da bi ga se ponovo smjestilo u stanje zlatnog doba.
Ostale planete iz tablice, brojevi, tekuine, tonovi, boje i kovine - takoer su simboli. Ovaj
sveukupni prikaz nije nita drugo doli egzaktno stvoreni svijet, poput kataloga ili ormara s bijelim
rubljem. Red je klju svijeta, kae Satumom obuzeti strastveni pedant. Ako dovedem stvari u red,
ako sve bude na svom mjestu, uspostavit e se smisao svijeta. Svaka filozofija jest pokuaj
uspostave smisla. A onda se dogaa neto posve neobino. Da, posve neobino: iz svega ovoga,
naime, slijedi da veina stvari koje nam izgledaju razliitim na koncu postaju privid. Sve je jedno.
Hen panta einai, kae Heraklit. Jedino to nam se one, ovako razbacane, ine razliitim. Zapravo je
svaka stvar druga i drukija pojava onoga Jednog. Maska. Sve to mogu vidjeti i uti, pojesti i
popiti, zamisliti i uhvatiti, sve to, ba sve je hijeratika maska onog jedinstvenog Jednog. Ton c
ista je onakva maska kao i dim duhana, pjesma je isto takva maska kao i olovo, krv, etvrtak ili
uto. ija maska? Tko je taj Jedan? Boehme kae da avao nema lica ve krinke.
I time biva izreena osnovna misao filozofije vina. to je vino? Hijeratika maska. Neto to je
iza. Neto to posjeduje neogranien broj maski, i istodobno ivi iza maske Merkura, zlata, tona /
i crvene boje, to je u istom asu knjiga, govor, smijeh ene, naoale ili peena patka.
Iz ovog, naravno, slijedi neto posve drugo, i zbog daljnjeg je razumijevanja to potrebno
naznaiti. Ako je konano hen panta einai, odnosno sve je jedno, znai da se sve nalazi u svemu. U
krvi postoji nedjelja i zlato i ton e. To je onda takva ljestvica u kojoj, kada zazvui bilo koji ton,
cjelokupni se glasovni sustav oglasi harmoninije i snanije ovisno o srodnosti tonova,
rasprenijim ili prikrivenijim nainom, ili kao poluton ili podglas, i svi zvukovi odjednom ponu
pjevati.
JEDNA AA VINA: ATEISTIKI SALTOMORTALE
Svako umovanje treba zapoeti osjetilima, kae Baader. Uvidjevi razumnost njegova savjeta, ja
sam filozofiju vina zapoeo s ustima. Jer sve ono to o vinu mogu spoznati oko i uho beznaajno je
prema onome to mogu usta. Usta znaju o vinu da je hijeratika maska, i znaju ija hijeratika
maska.
Na ovom mjestu, na ovoj osnovi i s ovime u svezi, potrebno je oito zauzeti stav u prilog
neposrednome, a protiv apstraktnoga ivota. Apstraktni ivot ivi samo oima i najvie uima. Ne
ivi ustima. Oko i uho su stoga egzoteriki organi.
ovjek apstrakcije, meutim, nema povjerenja ak ni u oi ili ui. Voli koristiti ovu izreku:
osjetilna obmana, naznaujui tako stvari kao da nas osjetila, bilo svojom bijednom
bespomonou, bilo pak hotiminim promi-ljajem, varaju. Apstraktni ovjek, nadalje,
nadoknauje osjetilni svijet izmiljajui jezovite utvare, bezbojno, bezmirisno, bezoblino,
bezokusno i bezglasno nita. Od toga, pak, naroito u posljednje vrijeme, stvara znanost, moral,
zakone, dravu. Naravno, to god on uinio, od toga uvijek ostaje samo nita.
Apstrakni ivot teorijski je organiziran svijet koji se ne izgrauje na stvarnim osjetilnim
iskustvima, ve na
takozvanim principima. U modemom dobu poznajemo dva takva apstraktna ovjeka: jedan je
scijentifist, drugi puritanac. Ne treba ni rei da su obojica podvrste ateista.
'Obiljeje je scijentifista da ne poznaje ljubav, ve seksualni nagon; on ne radi, nego proizvodi;
ne hrani se, nego troi hranu; ne spava, nego obnavlja svoju bioloku energiju; ne jede meso,
krumpir, ljive, kruke, jabuke, kruh s medom i maslacem, nego uzima kalorije, vitamine, ugljine
hidra te i bjelanevine; ne pije vino, nego alkohol; svakog tjedna mjeri svoju tjelesnu teinu, ako
ga zaboli glava pije osam vrsti prakova, kada od mota dobije proljev tri lijeniku, raspravlja o
produavanju ljudskog ivota, pitanje higijene smatra nerjeivim jer etkicu za nokte moe oprati
sapunicom, sapunmoe oprati vodom, a vodu ne moe oprati niim.
Scijentifist je bezopasniji, nespretniji i kominiji tip ateista. )Puritanac je pak agresivan ovjek.
Njegovoj agresivnosti nemalu snagu daje to to on misli kako je pronaao jedini pravi nain
ivljenja. Netko moe biti puritancem i ako je materijalist, i ako je idealist, buddhist ili talmudist,
jer puritanizam nije pogled na svijet nego temperament. Tome treba dodati jo dvije stvari: slijepu
vjeru u stanovite utvrene principe te mranu ogranienost i suludu i podmuklu borbenu
spremnost u ime tih istih principa. Istinsku snagu puritancu daje to to je on oajni ateist. Svaku
bi enu koja je ljepa od prosjeka poslao na lomau; isto bi tako svaki masni zalogaj bacio
svinjama; onoga tko se smije osudio bi na doivotnu robiju; nita ne mrzi vie od vina, to jest,
ustvari, niega se toliko ne boji kao vina.
Puritanac je apstraktni ovjek. Bezduan.'Kod ateista je uvijek vei problem sa srcem nego s
pameu. Puritanac je istinski duevni bolesnik. Najkrvavije bitke i najstranije revolucije svjetska
povijest moe zahvaliti jedino puritancima. I sve to zbog toga to je on, jadnik, umjesto Boga
otkrio princip. I on to zna. Zna i da je oajan. Vidi kako to dalje ne ide, ali ipak to i dalje ini!)
Kada bi jedan jedini put prisustvovao svinjokolji, temeljito se najeo svjeeg peenja, krvavica,
svjeih kobasica, uz to kiselih paprika u octu, luka, utipaka s pekmezom od kajsija, i popio dvije
boce seksardija, mogao bi se spasiti. Ali ne postoji sila koja bi ga mogla na to nagnati.
Ta spoznaja, kako ivot ima samo onda smisla ako se rtvuje, raa se sa svakim. ivot se, dakle,
ostvaruje rtvovanjem. Trijezan i ozbiljan ovjek sam od sebe razrjeava taj zadatak kada svoj
ivot stavlja na raspolaganje Bogu. Ateist se, meutim, boji. Izbezumljen je od straha to se i on
mora rtvovati. I rtvuje se, ali ne prirodnim nainom Bogu kao Abel, ve nekoj besmislenoj
gluposti; samome sebi? Da je bar tako! Nasladi. Vlasti. Bogatstvu. Makar da je nepromiljeno, to se
jo ipak moe na neki nain razumjeti. Puritanac, meutim, sebe rtvuje principu. ovjeanstvo! -
kae on. Hi: Sloboda! Ili: Moral! Moda: Budunost! Progres! to su to sloboda i budunost i
humanizam? Nadomjesci Boga. I to se krije iza tih ludorija koje su po svojim razmjerima uasna
samoodricanja? Nitko drugi doli on sam, oajan ovjek. Znade da to ne ide, ali on to ipak i dalje
radi. Zna da je nesretna budala, i svejedno u tom ustrajava. I otud je strog, otud razdraljiv, otud
borben, otud mraan i otud nasilan jer je oajan. Ne ide, ah on to i dalje radi. Ipak radi i dalje.
Zna, ali si ne eli pomoi i zbog toga postaje sve oajniji, jo oajniji, jo apstraktniji, jo
razdraljiviji, jo kominiji, jo podmukliji, sumnjiaviji i mraniji. On svejedno i dalje u tome
ustrajava. Nesretnik.
Scijentifistom se nije potrebno tako puno baviti. Sa svojim muicama i praznovjerjima, on je u
stvari neduan ovjek. S puritancem, naprotiv, treba postupati vrlo oprezno. Po mome sudu tu
postoji samo jedan lijek. Vino. Ba kao iza pijetista. Jer puritanac je pijetist koji ve postaje
teroristom; a pijetist je pak puritanac koji cmizdri. Pijetist koluta oima i poboan je. Potajno
skuplja bestidne slike, kada ga ne gledaju pije ponajvie rakiju jer to dri veim grijehom, te zato
pada u jo vei ponor. Pijetist ivi tako da mu od srama zidovi sobe neprekidno plamte crvenim
plamom. Sobe puri tanca su samrtniki ute, jer on se ne smije odati ak ni kada je sam. Samo
iznutra! O, jadnie, kakva te milost moe spasiti ako ne vino?
ESHATOLOKA DIGRESIJA
Ljudi obino vjeruju kako je svakoj nevolji uzrokom grijeh. Pod grijehom razumiju kada netko
lae, krade, vara, otima, ubija i bludnii. Njihovo neznanje ide sve dotle da protiv tako pojmljenog
grijeha donose veoma bune zakone, u kojima prijete ak i vjealima. Iako su ti zakoni ve
tisuljetni, jo uvijek nisu poluili nikakve uinke.
Protiv takva opeg uvjerenja ja ovdje prosvjedujem. Potaknut temeljnim promiljanjem,
izjavljujem: uzrokom nevolji nije grijeh. Njezin se uzrok nalazi mnogo dublje. Utemeljen je u
loem ponaanju. A grijeh je samo njegova posljedica.Smatram da je time ovo podruje zakona i
morala,prema apostolu Pavlu, razjanjeno, i izvor svake ljudske djelatnosti elim utemeljiti u
njenom ishoditu, u religiji. To ne inim od svoje volje, i ne zato to bih tu misao ja razotkrio. Ne.
To je bila, kao to kaza jedan na suvremenik, povlastica eshatologa u uzvienim trenucima pri
utemeljenju religija. A ja to inim stoga to su po mom vlastitom iskustvu zakon i moral samo
naizgled ukidali grijeh, doim nasuprot nikada nisu ni jednu jedinu nevolju uspjeli izlijeiti.
Korijen grijeha, po tome i izvor zla, mnogo je dublji od onoga to bi moral i zakoni mogli dosei.
Kaznenim zakonom zapeaeni grijesi posljedica su loeg religioznog ponaanja. Ve sam rekao, a
sada u to ponovo naglasiti: svakome je potrebno neko vjerovanje i ovjek bez vjere ne postoji.
Ako netko ne vjeruje u dobru religiju, vjeruje u lou. A meu svim loim religijama ateizam je
najgori.
Ali ono bitno tek slijedi. Loa religija nije posljedica loeg ponaanja. Ne. Loa religija jest loe
ponaanje samo. To loe ponaanje rasadnikom je svega zla i ishoditem svakog grijeha.
Ishoditem u prvome redu moralnih pogreaka kao to su tatina, zavist, pohlepa, bezonost,
razmetljivost, neukus. Ali isto tako i onih grijehova koji potpadaju pod udar krivinog zakona:
kraa, prijevara, ubojstvo.
Takozvani grijesi samo su krajnje posljedice loe vjere. Ali i takozvane moralne pogreke samo
su posljedice. Posljedice ega? Loe religije. to dakle treba uiniti? Donijeti stroge zakone?
Nikako! Oni se ionako ve odnose na simptome, a ne na uzroke. Poticati moralnu disciplinu?
Prigrliti askezu? Samoodricanje? Ne i sto puta ne. Jer i to su samo posljedice. Valja promijeniti
ponaanje. Lou religiju uiniti dobrom. Tomu ne poduavaju krivini zakonici, ni pravnici i suci,
ni kraljevi, ni sveenici, ni moralisti, ni satiriari, a ni junaci kreposti, ni propovjednici, ni
misionari, ve jedino eshatolozi u stvaralakim trenucima utemeljivanja religija.
Neka se zato nitko ne udi kako veliku ulogu zauzima zlo u ljudskom ivotu. Zlo je u stvari
jedini zadatak koji valja razrijeiti. ovjek je u prapoetku poinio svoj prvi grijeh. Sada ve
znamo i kakav je to grijeh bio. On nije neto to bi se moglo protiviti krivinom zakonu. Ne bi ga
se moglo osuditi ni prema najstroemu udoreu. Zato? Zato to je prvi grijeh ujedno bio i
najdublji grijeh, a najvee zlo je proisteklo iz loe vjere i loeg ponaanja. U tom trenutku ovjeka
je uhvatio gr. Biblija ga naziva prvim grijehom. Taj gr, koji se dogodio u temelju naeg bia, svi
mi otada nosimo u sebi. Jer taj je potres nasljedan. Budui nas nae vlastito ponaanje stalno
razdrauje, mi bezglavo tragamo za razrjeenjem. Ni opi potop nije ga mogao isprati. Ali se zato,
zajedno s dugom, pojavilo i pie iskupljenja. Ja vino poimam kao jedan od najveih inova
milosra. Vino oslobaa. Imamo vino! U stanju smo, dakle, razrijeiti taj prokleti gr. Vino nas
vraa u iskonski ivot, u raj, i pokazuje nam kamo emo prispjeti na kraju svjetskog blagdana.
Ovaj most izmeu prvog i posljednjeg dana ovjek moe podnijeti samo u nesvijesti. Ta nesvijest
je vino.
ULJA
Vino je hijeratika maska. Neko je to znao svaki ovjek, kao i svi narodi. Odgonetka maske je u
tome to oslobaa od gra. Dionysos lysios
m
, govorili su Grci. Vinski Bog Otkupitelj. Time sam
naravno samo najopenitije dotakao stvar. Drugim rijeima, kazao sam da vino ima boje lice. Ali
znajmo, nema uopenog vina, kao to nema ni uopenog ovjeka. Postoji Ivan, Pavao, Bartolomej,
Dragutin, Ljudevit, zatim postoji Sara, Barbara, Ana, Magda. Isto tako i omloko, panon-
halmsko, arako, kikereko vino. tovie, vino svakog pojedinog godita, svakog gospodara, svake
bave. Sve to pripada jednom jedinom boanstvu. Ali svako pojedino vino ima i posebnog genija.
Sve su to maske. A masku prepoznaju usta. Postoje tako nadareni ljudi, tako zaudni kuai, koji
su kadri raspoznati ove vinske genije kao to se prepoznaje smrt. O naelima prepoznavanja ovo
neka bude dovoljno, tek toliko koliko amo bezuvjetno pripada.
Prema velikoj tablici hijeratikih maski, sjeamo se da vino spada u tople tekuine, najblii su
mu srodnici voda iulje. Sada uope nije prigoda da progovorimo o vodi, jer je ona, ako je to
mogue, neto vee i od samog vina. O ulju recimo samo toliko koliko je neophodno za
razumijevanje vina.
(1) Dioniz osloboditelj" (gr.). Op. prir.
Svatko, pretpostavljam, zna da se vino pravi od groa. Groe je pak biljka. Biljka je
najudesnije stvorenje svijeta. Virginia VVoolf kae kako vie voli ljude nego biljke. Kada bi se
mene postavilo pred to pitanje, ne bih bio u stanju tako brzo dati odgovor. I kada razmislim o
tome kako savrenu usuglaenost sa svijetom mogu dosegnuti samo u umama, vrtovima i
livadama, valjda bih se prije odluio za biljku nego za ovjeka.
U stanju prapoetnog stvaranja, u Raju, biljke su uvale najnjenija i najmirisnija ulja duhovnog
svijeta. Svaka je biljka zapravo genij, odnosno aneo, i taj se mali boanski lik moe raspoznati ili
po boji, ili po cvijetu, ili po plodu, ali ne neposredno ve samo apstraktno, onako kako je oko u
stanju spoznati. O biljci neposredno iskustvo moe imati samo nos, jer nam jedino ivotvomo ulje
moe izraziti ono to je u njenoj biti. Miris je tajna bia biljke. Jo od djetinjstva, za vrijeme svojih
etnji, s biljkama sam se upoznavao tako to sam prstima mrvio otrgnute listove i zatim ih dugo
mirisao. Ponekad to i danas inim, ali ne nalazim vie nove i nepoznate mirise. Poznajem mentu,
majinu duicu, trubeljiku, rumarin, bosiljak, celer, hajduku travu, krizantemu, o da, i lovor,
poznajem takoer i onu, srcu mi najdrau malu vilu, arobnu lavandu. S ponosom mogu za sebe
rei da nema biljke u naem podneblju, a moda i na podruju Sredozemlja, kojim sam toliko puta
prolazio, kojoj osobno ne bih poznavao genija.
Kada sam se ve ovdje zatekao, ne elim propustiti priliku da upozorim puritance i pijetiste na
nekoliko veoma vanih stvari. Oni ene poznaju samo apstraktno, oima i uima, te otud o njima
jedva da imaju neposredno iskustvo. Vrlo rijetko se usuuju doi do dodira. Ukoliko se netko za
ovaj fenomen ozbiljnije zanima, neka proita odgovarajue dijelove knjiga D. H. Lawrencea, i tek
e tada moi naslutiti kakvo mu iskustvo moe pruiti ruka na enskom tijelu. Ja se pak usuujem
i od Lawrencea poi daljeJTvrdim da, upravo kao i u sluaju biljke, tajna ene jest u mirisu njena
tijela. Taj miris, ovako s razmaka, iz apstraktne udaljenosti, izgleda dosta jedno vrsno. Ali kad
ovjek pristupi blie i usredotoi se na pojedinosti, tek tada moe razabrati kakva je razlika, na
primjer, izmeu mirisa vrata, posebno onog dijela ispod same kose, i zgloba ili ramena. ensko
tijelo sadri beskrajno vie ulja i ba zbog toga je lake, jedinstvenije, genijalnije, naposljetku i
duhovnije od mukog tijela. Rascvjetalost enskih oblika neposredna je posljedica bezgraninog
bogatstva arobnih ulja. Da, onaj tko bi po mogunosti htio stei vie neposrednog iskustva o
uljima, taj ni u kojem sluaju ne bi smio iz toga izostaviti enu. Udahnemo li miris enskih usana,
pred nama e se razotkriti sve to je u njemu: lukavost, brbljavost, izazovnost, zavodljivost,
slatkoa, nesvjestica, zanos, vatra, vrtlog, blistanje, zloa, otrov, podlost, udnja. Sve su to maleni
geniji koji kipte u mirisu usana.
to se tie mojeg osobnog iskustva, ja ponajvie uvaavam tri zone. Jedna su usne, o kojima sam
ve govorio, naroito krajiak usana, koji je od sredine puno zainjeniji. Druga je unutarnji pregib
koljena. Moda u izgovoriti glupost ako kaem da je upravo na tome mjestu ena ponajvie ena.
Zbog ega, to ne znam. Tu, u jamicama unutranje strane pregiba koljena, isparavaju se arki
mirisi ulja. Trea i najmirisnija zona, zainjena najarobnijim uljima, nalazi se iznad koljena s
unutarnje strane gornjeg dijela noge, ondje gdje je koa najmeka i najglaa. Njeno sredite je
otprilike etiri do pet prstiju od unutarnje strane koljena. esto sam, nakon pojedinog velikog
mirisnog doivljaja, donosio odluku kako bi trebalo napisa ti cijelu knjigu o tom najmirisnijem
djeliu univerzuma, jedva veliine dlana, koji je najizdanije zainjen uljima. Na tome se mjestu
bie ene potpuno oslobaa. Usudio bih se rei i to da upravo tu osjeam stupanj njene erotike
inteligencije kao i njezin karakter. Outjevi taj miris, prepoznajem koliko je duhovnog ljubavnog
ulja u njemu i kakvim plamenom plamti, koliko svijetli, koliko je topao, kakav mu je dim: bijel,
ljubiast, plav, ruiast, ut ili zlatan.
Ljude koji sebe i ivot uzimaju ozbiljno nije potrebno upozoravati na ovu znanost. Oni to
ionako znaju. Ona je namijenjena pijetistima i puritancima. Opominje ih da siu s apstraktnog
puta te ponu uzimati stvari mnogo ozbiljnije. Uvidjet e da nema ene (osim ako i ona nije
apstraktna, uglavnom zato jer nije lijepa, pa stoga svejedno ispada iz igre, jadnica) koja ne bi
primila s blagonaklonou ovako na njoj izvedeno istraivanje, i to bi ono bilo podrobnije, dublje,
due i temeljitije, to bolje. Nakon svega ovoga, sada se ve lako moe zakljuiti to mi je namjera
rei o vinu. Svako je vino jedinstveno. U svakom vinu (vrsti, goditu, podneblju, tlu, dobi) ivi
neponovljiv i nepatvoren osobni genij. Njegov materijalizirani lik jest ulje. Njegova maska. Svaki
dio enskog tijela ima zaseban miris i on se ne moe s drugima pobrkati. Zato? Jer u svakom od
njih prebiva uvijek drugi mali demon. Vino je uljem sadrajno duhovno pie. U svakom vinu ivi
mali aneo koji ne umire kada ga ovjek ispije, ve se pridruuje neizmjernom mnotvu malih vila
i anela. Ovaj dolazei
mali genij biva doekan pjesmom i obasipan cvijeem od onih koji su ve otprije unutra. A mala
vila postaje oarana i od uitka gotovo izgara. Tada u ovjeku poinje bujati taj plam i postupno
ga obuzima. Protiv toga borba je uzaludna. I stoga ja kaem: jedna aa vina ateistiki je salto
mortale.
POGOVOR METAFIZICI. APOLOGIJA
Sve ono to sam o metafizici vina elio rei ovime zakljuujem. Na temelju drevnog iskustva,
naznaio sam vinu najblie spoznajne istovjetnice, zatim sam razlikom izmeu apstraktnog i
neposrednog ivota izrazio elemente koji se tiu osjetilnog iskustva usta. Uspostavio sam teoriju o
hijeratikim maskama i oznaio vinu njegovo mjesto u svijetu. Stoljeima se ovo vie nee moi
mijenjati. Svatko tko bude pisao o vinu bit e primoran da se ponovo vraa ovim utvrenim
injenicama. S teorijom o boanstvenosti vina i njegovu geniju izgradio sam most prema prirodi.
Ali prije negoli stanem opisivati prirodu vina, elja mi je jo neto rei onima kojima sam i
namijenio ovu knjigu.
Znam ve kako se svaki ateist kod prvih reenica ove knjige sablaznio nad drskim tonom kojim
sam ga se usudio osloviti. Svakim daljnjim itanjem njegova je nelagoda postajala sve vea i na
pojedinim mjestima ovaj toliko omalovaavajui ton gotovo si vie nije mogao dopustiti. Na kraju
je bio prisiljen pomiriti se s time da pisac ove knjige nije nadmoan nego ohol. Ali odmah se u
njemu probudila sumnja: s kojim pravom ga ova knjiga naziva siromanim duhom? Otkud njoj
smionost da ga saaljeva, da ga naziva glupanom, idiotom, bogaljem, tovie budalom? Kojeg li
bezobrazluka, koristiti se tonom pouavanja! Kakva li je to samo drskost, pouavati ga i govoriti s
njime kao s kakvim pukokolcem!
Najvie ga je razljutilo to to je oekivao sladunjave propovijedi, a umjesto toga je dobio neto
sasvim suprotno.
No, molim, ako je to stvarno tako kako kae ateist, tada ja smjesta molim itatelja za oprotaj,
jer mi nije bila namjera vrijeati ga. Stoga mi dopustite da se ispriam te
- s navedenim optubama u vezi a sebi u obranu -iznesem dvije stvari.
Prvo: ni u kojem sluaju nisam imao namjeru koristiti nadmeni ton, jer to vjera zabranjuje.
Nadmenost je samo prividno nadmona. Takvo ponaanje vjera ne doputa. Mislim da ono to je
ateist osjetio kao nadmenost ustvari nije bila ona, ve je to sasvim sigurno bila prava nadmo. Ali
nju, naprotiv, nisam bio sklon prikrivati. Ovdje je, dakle, rije o stvarnoj nadmoi, i to ne samo
moje moi u odnosu na njegovu, nego i svakog ovjeka prave vjere u odnosu na onog ija je vjera
loa.
Ovime sam doista izrekao veoma vanu tvrdnju. Ona je ve odavno morala biti postavljena, i ja
ne znam zato je ve nisu postavili drugi, od mene kudikamo vei znalci. A ta tvrdnja znai da je
ovjek prave vjere u svim okolnostima nadmoan ovjeku loe vjere. Nadmoan u pogledu
inteligencije, osjeaja, srca, ozbiljnosti, a po mom otkriu: kod njega je i mnogo vee uivanje u
neposrednom ivotu.
ovjeku prave vjere nije potrebno da nadmenou iskazuje svoju superiornost. Samim svojim
poloajem ionako je u neizmjernoj prednosti. Trebalo je naposljetku reiito da kranstvo nije
umjetna, nego stvarna nadmo.
I naglasiti: ono to postoji u svim smjerovima od pamtivijeka, postojat e i nadalje.
U krajnjoj liniji, ne mogu ba razumjeti gdje je ta toliko puta naglaena premo ateista, osimu
gore spomenutom sluaju nasilnog preuzimanja svjetovne vlasti. U zagradi: na to da e se ova
vlast dugo odrati ne dajem ni prebijene pare. Kako li se samo mogla proiriti ta zabluda da su oni
po inteligenciji, ivotnom uivanju, misaonosti, praktinom iskustvu, duhovnoj sabranosti i
ovjenosti iznad religioznog ovjeka? Moda tu nikada i nije bilo rijei o nadmoi, ve o obinom
bestidnom prostatvu, kojim se eljelo srameljivog vjernika zastraiti. Naravno, slava je trajala
samo do ovog trenutka. Sve dok se nije pojavio netko koga se ne moe zastraiti. Sada, kada se to
razotkrilo, situacija e se jamano vrlo brzo izmijeniti.
Druga toka moje obrane je sljedea: ja da sam ateista izvrgnuo ruglu? Prikazao ga kao glupana?
Nazvao ga bogaljem? Njega i nije potrebno initi smijenim, jer on to jest. Niti ga je potrebno
prikazivati glupim. Posrijedi je stvar ije se razoblienje pred javnou nije moglo vie odlagati. Do
sada je ateist svojom nasilnom bezonou isebinom podmuklou, s puno novca i na sva usta,
sam
0 sebi irio vjerovanje da je on neogranieni gospodar svijeta, najpametniji ovjek, trijumfalan i
snaan i spretan
1 nepobjediv. Sada se ispostavlja da od svega toga nema nita. Ba naprotiv.
Uviam kako li je samo ateistima gorka spoznaja ove injenice. Ovdje se protiv toga ne moe
nita. Jedino to je u mojoj moi jest da jo vie razotkrijem ovo neutjeno stanje pred njihovim
oima i uputim ih na ispravan put.
S tim pouzdanjem u svoj pothvat, otpoinjem drugi dio knjige.
VINO I IDILA
Jedno od mojih najveih iskustava s putovanja bilo je da postoje vinske i rakijske zemlje. Prema
tome, postoje vinski narodi i rakijski narodi. Vinski narodi su genijalni; a rakijski, ako i nisu
ateistiki, u najmanju ruku naginju idolopoklonstvu. Veliki vinski narodi su Grci, Dalmati,
panjolci i Etruani, a istinske vinorodne krajeve imaju Talijani, Francuzi i Maari. Ti narodi
nemaju takozvanu povijesnu ambiciju; niti su si utuvili u glavu da e osloboditi ostale narode, ako
treba i kundacima. Vino ih titi od apstrakcije. Vinski narodi ne ive u povijesnoj stvarnosti ve u
batini zlatnog doba. Takvo je ponaanje jedno od bitnih sastavnih elemenata vina, posljedica je
idilinog ulja. Sve su vinske zemlje, kao i svi vinski krajevi, idiline. Proetaj kroz vinograde
Aracsa i Csopaka, uspni se na Badacsony ili Brdo Svetog Jurja, o Somlou da i ne govorimo, proskii
se kroz kikereke i engedske vrtove, svakako e stei nedvojbena iskustva. Meu povrinama
vinograda protjeu mekani travnati putovi, poput tihih potoka. Pred ulazima u podrume ogroman
orah, i za najvrelijih ljeta tu je hladovina. To su takvi predjeli da, kada bi se ovjek bilo gdje
zaustavio, sjeo, nastanio se - mogao bi re: ostajem ovdje. I tu bi ga moda, a da to ne bi ni
primijetio, zatekla smrt.
O tim sam stvarima meditirao na Szigligetu i ustanovio, za svoju osobnu upotrebu, onu prastaru
i jednostavnu podjelu: postoje ravniarska i postoje brdska vina. Ravniarsko vino je izdanije,
tenije ali i skromnije, siromanije uljima. U biti, to nije pokuda. Znai samo da se ja s takvim
vinom ne bih rado oenio. Bio bih nesretan zbog stalnog nedostatka uzbudljivih ulja. Ali onom
tko nerado podnosi vee napetosti - to takoer zavreuje uvaavanje - mogu je suivot i s
takvim vinom.
0 svemu sam tome razmiljao na arobnom Szigligetu, gore na breuljku. Poda mnom vrtovi,
malo dalje Balaton, pored mene vino u ploci, pa kada bi mi meditacija poela zapinjati, malo bih
gucnuo. Ovakvo neto raa se skupa s ovjekom. Volim brdska vina koja nastaju pored vode.
Voda je praelement u kojemu sam se rodio i stoga u svemu elim njenu prisutnost. Zato Hegyalja
lei podalje od mene, blii su mi Badascony, kao i Csopak i Aracs. Izuzeci, naravno, i ovdje
postoje. To je ponajprije Somlo. Jer vatreno omloko vino rodi na vulkanu. Pokraj Somloa nema
vode. On se izdie iznad prostrane ravnice iima oblik krune. Meu svim naim vinima od
omlokog za mene nema dalje. Odmah u rei i zbog ega.
Razlikujemo plavokosa (bijela) i tamnokosa (crna) vina; zatim muka (suha) i enska (slatka);
razlikovati se moe ak i sopran, alt, tenor, bas, jednoglasna i vieglasna, kao i simfonijska vina.
Ali ja ih obiavam dijeliti na solarna (suneva), lunarna (mjeseeva) i astralna (zvjezdana) vina. Na
vina se, inae, mogu vrlo jednostavno primijeniti svakovrsna razlikovanja. Postoji, na primjer,
logiko i mistiko vino, slikovno i zvuno, protono zdesna ulijevo i slijeva udesno, i tako dalje u
beskraj. Svako vino uvijek iznova postavlja ovjeka pred novi zadatak razlikovanja. Dakle, za mene
je omloko vino onaj solami bariton, simfonino svijetlo muko vino, koje sadri duhovna ulja
vrhovnog stvoritelja te je meu naim vinima jedinstveno u koncentraciji istoe. Stoga mislim da
je svako vino doista drutveno, i da prava svojstva pokazuje tek kada se pije u drutvu, ali je
omloko naprotiv pie usamljenika. Toliko je ispunjeno uljem stvaralakog zanosa da ga je
prikladno piti samo u dubokoj, dokraja smirenoj i uravnoteenoj samoi. U omlokom vinu (rije
je o izvornom, iskonskom, sada ve rijetkom vinu, gotovo bijelom zlatu, suhom, vatrenom vinu iz
Somloa) elim rei jo i to da, premda svako malo ozbiljnije brdsko vino vie odgovara dobi iznad
etrdeset godina negoli mladosti, ovo vino jest vino staraca. Vino mudraca, onih ljudi koji su
konano stekli uzvieno znanje, vedrinu. Ovu posve osobnu stvar iznijet u samo zato jer mi je
bila jednim od najvrednijih postignua sigligetske meditacije: u hijeratikoj masci omlokog vina
najjae sam osjetio blizinu one dozrele mudrosti i vedrine, krepke stvaralake opojnosti koja je
stvorila ovaj svijet.
GROE, VINO, DRAGI KAMEN, ENA
Jedna je od vanih osobenosti ta da se groe i vino ne proimlju. Ne proizlazi uvijek od finog
groa i najbolje vino. Ovdje nije rije o plemenki, komercijalnom, takozvanom delikatesnom
grou, koje po mom sudu nikada nije bilo kadro izraziti neto bitno. elim govoriti o
plemenitom alfuz aliru, kraljici vinograda gospoi Matthias, tovie o otonelu, o kralju svih
vinograda - crnom hamburkom mukatu. Izuzev otonel-mukata, vie-manje sva ostala groa
nisu tako pogodna za vino. Od groa manje prikladnog za jelo pripremaju se dobra vina. U
Somlou sam kuao grozd s drevnog omlokog okota. Onako za oko bio je lijep, gotovo potpuno
svjetlozelen, velik, okruglih prozirno staklenastih i opalnih bobica, ali o okusu nemam nita
izuzetnog rei. Na Sredozemlju sam dosta esto doivio da se iz neuglednog groa pripremaju
dobra vina. Jednom sam se zaista zaprepastio. Na okotu samo nekoliko rijetkih grozdova s
bobicama jedva veliine graka. Zar je to groe bolesno, zapitao sam. Probao sam ga, bilo je
dosta slatko, s udnim okusom surogata kave. Kora debela i tvrda. Dalmatinac se nasmijao. Donio
je vino i ponudio me. Istog mi je trena sinulo u glavi koliko je pijenje erotinije od jedenja. Ono je
najblii srodnik ljuba vi. Vino je bilo poput tenog dugog poljupca.
Sada bih elio govoriti o mojoj najljepoj vinskoj meditaciji. Ona se zbila u berenjskim vrtovima,
kraj podruma gdje sam sjedio na kamenoj klupi ispod velikog oraha, s pogledom pruenim na
jezero. Nasuprot Badacsony i Gulacs, breuljci Revfiilopa i Szigliget. Bilo je vrelo poslijepodne.
Cijelo sam se dopodne kupao, zatim sam ruao i nakon kratkog odmora iziao sam itati. Ali
knjiga je pored mene ostala leati netaknuta, a ja sam samo uivao u ljetu. Groe je na okotima
ve dozrijevalo. Ovdje rizling. Tamo silvanci. Ondje otelo. Burgundac, medeno bijelo, porto:
zaista neobino, tada sam pomislio kako je sve ovo mnotvo skrivenih pojava jedinstveno Jedno, a
vrijednost im je upravo u tome to je svaki od njih neponovljiv on sam i nitko drugi. Groa su i
vina poput dragog kamenja. Jedinstvene pojave Jednog. Poeo sam usporeivati smaragd, rubin,
topaz, ametist, kameol, dijamant s njihovim odgovarajuim vinima. Ne mogu porei da mi je u
ovoj djelatnosti od izuzetne pomoi bila ena. Kao i uvijek i u svemu, kad god bih razmiljao o
beskrajnim raznolikostima duhovnih bitnosti. Ni drago kamenje nije nita drugo nego ene i
djevojke, incognito poruke, zadravajui samo jednu osobinu svoje ljepote, blistavu dra. To im je
arolija. Ali tu aroliju ne bismo smjeli uzeti kao opsjenu, ve kao prirodnu magiju. U njima je to
stvarno bie. Bit. Kad bih imao tu sposobnost, izdvojio bih, primjerice, iz jedne lijepe djevojke
duhovno bie i proiavao ga, saimao, destilirao, cijedio, kristalizirao, sve dok ne dobijem
neprolaznu saetu bit. Na kraju bi se od svake lijepe ene mogao napraviti dragi kamen. Ili vino -
ali tada je ne bi trebalo kristalizirati ve otapati. Dragi bih kamen koristio tako to bih ga optoio
zlatom i osnovu mu upijao oima. A vino, naravno, tako to bih ga popio. Psalam kae: kuajte i
vidite. Svakako bi bilo najbolje kada bih dragi kamen mogao preobraziti u enu, nauivati se u
njoj, zatim je opet pretvoriti i popiti, i na kraju iznova ostaviti nikada istroenim dragim
kamenom. Bio bi mi safirom i ametistom i biserom i dijamantom i smaragdom i topazom, enom i
vinom.
Moja glavna postavka anatomije zanosa glasi: ljubav je korijen svakog zanosa. Vino je tekua
ljubav, dragi kamen je kristalizirana ljubav, ena je ivo bie ljubavi. Dodam li tome cvijee i
glazbu, tada doivljavam kako ljubav titra u bojama, pjeva i mirie i ivi, i mogu je pojesti i popiti.
Dragi kamen, kau alkemiari, nije nita drugo do isto duhovno bie koje je ivjelo u
iskonskom univerzumu, aneo, ali kada je ovjek pao u grijeh, povukao ga je sa sobom u
materijalnost. Ono se preobrazilo u kamen. I kao kamen, jo uvijek je zadralo onu blistavu
istou. Ova postavka potvruje moju teoriju o tome da u vinu i grou zapravo ive duhovna ulja
i da su ona geniji.
Sjedio sam tako i meditirao u berenjskim vrtovima, i kada sam o zalazu sunca krenuo kui,
uspio sam to plodno poslijepodne zavriti izrazito vedrim naglaskom. Kraj puta sam zapazio
hibridne vinograde. U prvom sam se trenu zaprepastio. Ama koje li je ovo vrste dragi kamen?
Istog sam asa shvatio kako je vino sveukupan svijet i kako svojom sveukupnou, ba kao i ena,
isto tako daje mjesta zlu, podlosti, sumranom paklu, a i treba ga dati. Hibridno groe, i od njega
pripravljeno jetko i smrdljivo vino, nije nita drugo do nespretno isprobavanje kako bi i on, avao,
napravio vino. Nikad od toga neuspjeliji pokuaj! Hibridno vino je pie puritanaca, pijetista,
usidjelica, neenja, grabljivaca, krtaca, zavidnika i podlaca. Kada mu zdrav ovjek osjeti miris,
epi nos, kada ga okusi, izbezumljeno poinje pljuvati i dere se sve dok ne ispere usta nekakvim
normalnim piem. Kaem, avao je pozavidio vinskom umijeu Stvoritelja i odluio da i sam
napravi vino. U sve je to utrpao sebinu gramzivost, osvetoljubivost, otrov, drskost, kreveljenje,
kukaviku podmuklost, kominu obogaljenost, sva nezgrapna ulja, i uinio ga nevjerojatno
plodnim. Hibrid zaista daje dvadeset puta vei urod groa od plemenitog okota. Ali kome?
Gramzivcu i krtcu, onima kojima je vano da ga ima mnogomno-gomnogo.
Mene nee prevariti, dobacio sam okotu, odnosno onome koji ga je stvorio. Znam, i to pripada
vinu, da smrdi i bude paklensko. To si ti. Tvoj genij je vjetica. A dragi kamen mokrani kamenac.
Kada se rascvjetava, na tvoj amonijaki smrad skupljaju se muhe zunzare. Ti si ateistiko groe.
Krenuo sam kui, razmiljao sam o tome koje u vino piti za veerom. Poslije mi je jo neto
palo na pamet. Ovo se potonje vino i ne tie groa, jer se i ne pripravlja od njega. Radi se o
krivotvorenome vinu. O prozimo--eerasto-sirupastoj zbrki, najordinamijem nasrtaju od kojeg
je stranija samo lana, naminkana, cmizdrava, nepodnoljiva, podmukla, poudna, pohlepna i
histerina enska.
KATALOG VINA (skica)
Ako doivim duboku starost i u toj uzvienoj kasnoj dobi steknem i onu ljupku vedrinu
mudrosti za kojom toliko eznem, nainit u iscrpni katalog maarskih vina
- jer to nainiti, bez golemog iskustva i jo vee draesne svjeine zrelog znanja, gotovo da i nije
mogue. Nadam se da u dospjeti do tog uzvienog stanja i da u svojim zadnjim godinama vie
neu imati elju da u zadnjem depu ita prokrijumarim na onaj svijet; da nikome neu zavidjeti
na zalogaju u ustima i na eni u zagrljaju; da vie nee biti skrivene osvete ni dugovanja, niti u
morati tugovati za proputenim stvarima. Tada, da, ba tada u napisati veliki katalog vina, s
usklaenim okusima, mirisima, uljima, dragim kamenjem, enama, krajolicima i podnebljima i
vrstama, i pronai u jelo, najprikladnije godinje doba, pa jo i doba dana u koje se moe piti uz
glazbu i njoj srodnog pjesnika. Ovaj moj sadanji pokuaj, katalogiziranje najvanijih vina, samo je
predradnja buduem velikom pothvatu. Nita nije konano ni zavreno, a ovo naroito moe biti
samo nedozrela skica. Ja sam naime za ovako veliku temu jo uvijek premlad.
Poinjem vinima s pijeska.
Kekemetskom je vrijeme pijenja ljeto i rana jesen. Moe se piti cijelog dana, uz rad, uz jelo, u
drutvu, ak
i uz doruak. Najbolje je uz kartanje, ali ne kod suvie ozbiljne igre. Taroku odgovara samo
opako ili arako, s dosta mineralne vode i to one iz Paradija, rosulje ili firedske kisele vode.
Kekemetsko je vino najbolje kada je staro dvije do tri godine. Mlado vino je suvie itko, doim
starije gubi na svjeini.
Vrijeme pijenja kikerekog vina je od svibnja do rujna. Uz lagano meso s varivom od povra.
Jednom sam ga pio uz varivo od mahuna i to je bilo najbolje. Valja ga piti ista, najbolje u manjem
drutvu (est do sedam osoba, pomijeani mukarci i ene). Zahtijeva glazbu. Ne trpi samou.
Privlana snaga mu je u ljupkoj mekoi, koje poblia obiljeja jo uvijek nisam uspio ralaniti.
engedsko vino (njemu je srodno ono iz Soltszent-imrea koje strunjaci cijene vie od
prethodnog) enstvenije je i popustljivije. To je vino srednjeg razreda. Dobro podnosi masnija jela.
Ima zaudnu sposobnost poticanja na brze odluke. Stoga, kad pije engedsko vino, pazi, ne
prenagljuj ni u emu!
oltvadkertsko vino je razuzdanije i bunije. Jednoglasno vino, vino za krme, voli hladna jela,
kobasice, luk. Vrijeme pijenja mu je kasna jesen, kada je vani magla, pada kia, duboko je blato.
Meu mladim vinima ovo je najbolje.
Nije mi ni na kraj pameti potcijeniti ga zato to je vino krme. Dapae. Krma je za civilizaciju
jedna od najvanijih ustanova, mnogo vanija, na primjer, od parlamenta. S jedne se strane rane
nanose, a s druge lijee.
O vinima s pijeska zasada toliko. Jo jednom naglaavam, nema u njima velike zamrenosti. Nije
ih teko raspoznati. Astralna im je oznaka jednostavna: kada ovjek pije vino s pijeska, ono ga
ispunjava sitnim zvjezdicama i ta sitna zrnca poinju svoj ples u ovjekovoj krvi poput oivjela
Mlijenog puta. Meu pojedinim vrstama pjeskovitih vina nema bitne razlike. Svejedno je li to
rizling, kadarka, mukat, otelo, medeno bijelo.
Vino s pijeska je lijek za jednostavnije rane ivota. Ako u krmi zapazi ovjeka izmuenog od
bjesomune i zlobne ene, taj pije vino s pijeska. Ako je to ak, melankolian s tajnovite tuge, taj
pije isto vino. Ako vidi neobrijano lice u zguvanoj koulji, i taj pije vino s pijeska. I dobro ini.
Brdsko je pak vino samo za teke bolesti, kada se netko, recimo, hvata u kotac s grijesima
i eli u sebi pobijediti bespomonost pred smru. Ponajprije pak onda kada ovjek boluje od
boljke idealizma: ivi u vjeri kako je razrijeio svoj ivot ako znade stvari. Nije dosta znati. Treba
ostvariti. Vino je veliki ostvaritelj.
Nekoliko vina iz Fejermegye, Somogya, Banata i Po-tisja ine prijelaz izmeu vina na pijesku i
brdskih vina. Jedno od najkarakteristinijih u ovoj skupini jest ono iz Domoszloa, koje je knez
blagih breuljaka i poluravnica. Bogato sam iskustvo ostvario s fonjodskim i berenjskim vinima.
Tu je ve razlika meu vrstama zaista velika. Postoje rijetka vina koja se mogu neogranieno piti
uz kartanje, postoje sveanija vina ireg dna, ijispavljujua vina. Meu njima ima sirovih i tvrdih.
Uz jelo je svako dobro. Odlino podnose masna jela, no uz slatka tijesta nisu dovoljno dobra. Kada
je mogue, uz plemenitije meso radije pijem drugo. Na ovome mjestu moj e veliki katalog
prozboriti i o bezgraninim mogunostima prijelaznih vina.
4U


Brdska vina:
Poinjem s enekim. Lijepo opremljeno vino. U njemu je sve to je neophodno njegovoj
pojavi. Zahvaljujui tome, dobar je domain, ugodan kao drutvo, esto puta duhovit. Kod
enekog vina sve znaajnija postaje starost, to je starije , to je vatrenije, kao i sve pravilno
sazrijevajue due. Najbolje je uz pogaice i sendvie.
Mlado morsko vino
<2)
ponekad moe prevariti svojom slinou s vinima polubrdovitih
pristranaka. Tek mu se u dobi od pet-est godina poinje buditi snaga. Ali ne agresivna. Ima
potpuno individualnu i mineralnu aromu.
Vilanjsko je vino elegantno, za kavalire i za dame. to se mene tie, za balove bih preporuio
jedino vilanjsko. Izuzetno je pogodno za zaruke. Draesno, bez sklonosti strogom humoru, ime
je, razumije se, daleko od mudre vedrine opakog, ali vilanjsko nikada ne eli biti opako, a
opako ne eli ii na bal. Svoje prednosti vilanjsko vino iskazuje kada je ovjek svjee okupan,
obrijan i presvuen od glave do pete. Posebno kad je u fraku ili smokingu, dame dekoltirane.
Pobuuje upravo toliko uzbuenja koliko je potrebno za plesae. Suzdrano je, fino i dobro
odgojeno. Uz sitno pecivo i sendvie s kavijarom je izvrsno.
Sada bih elio govoriti o vinima s Balatona, posebno o onom dijelu koji se protee izmeu
Almadija i Revfulopa. To se podruje moe podijeliti na pet okruja: Almadi-Felsoors-Alsors-
Balatonkoves; Csopak; Aracs-Fiired; Dorgicse s okolicom; Revfulop s okolicom. O razlikama o
rangu unutar ovoga okruga gotovo se i ne moe govoriti. Sve zavisi od godita, poloaja
vinograda, od ozbiljnosti i savjesnosti gospodara koji ga
(2) Tj. vino iz Mora (grad u sjeverozapadnoj Maarskoj). Nap. prir.
obraduje. Srce me vuSeopakome, ali ne bih zaobiao ni ergicko, a ni za kakav se novac ne bih
odrekao arakoe
tlhan
i
sko
g- Poglavito gorke ile tihanjskoga. Otkrio sam ga s jednim prijateljem dok
smo, pecajui oko poluotoka, traili odgovarajue pie uz arana i smua.
10 je to poseban opatijski vinograd, polegnut na sjeveroistonom proplanku, i na kraju krajeva
nitko nije znao otkud tom vinu taj gorkoilni okus. Tko jednom kusa smua na maslacu uz salatu
od rajice s gorkoilnim tihanjskim vinom, prije e zaboraviti neku sliku iz Louvrea nego taj
doivljaj. Sada bih ponajmanje mogao smetnuti s uma revfilepsko vino. To je istinsko vino
prijateljstva i braka, vjerno, tiho, spokojno, malo govori ali stoga vise misli, smijei se, utljivo je i
harmonino Bilo je vrijeme kada sam preko cijele zime pio opako pjenuavo, pomalo
ukastoruiasto pie koje svojim zlatnim cutilom dostojnim divljenja stoji izmeu slatkih
i kiselih vina. Primijetio sam da mu je mjera tono tri i pol decilitra. To sam iskuao i s drugima,
i nije bilo ovjeka kome to takoer ne bi odgovaralo. Tri i pol decilitra od ovog Vina! Takvo je
opako. Vino egzaktno kao dva puta dva su etiri.
Almadsko vino podnosi lake rukove i popodnevno spavanje. Firedsko je romantino. Arako je
arobno i jednostavno. Meu njima, dergiko je najlukavije. Od vina za klijeti, revfilepsko je
najistinitije. Prije svega, vino za klijeti meni znai slijedee: ponajee u rujnu, kada ovjeku
kasno poslijepodne pristigne blizak prijatelj tada se sjedei u klijeti s njime pije iz vrlo malih aa,
ali cesto. Preporuujem ga i pri pisanju pjesama. Kod ljubavnog pisma, ovisno o naravi odnosa,
dakako, uvijek drugo, odgovarajue; za strastvenu ljubav samo seksardsko.
Da, seksardsko. Sve do svog boravka u tom kraju, o njemu nisam imao nikakvu istinsku
predodbu. Ali kada sam ugledao meu kronjama skriven grad s uzviicom povrh njega, s
vinogradima to se gube u daljini, kada sam udahnuo od njegova zraka, otada znam da ovakvo
vino moe nastajati samo tu. Seksardsko je izrazito ensko vino, najtonije bi ga se moglo
usporediti s dvadesetsedmo- ili dvadesetosmogodi-njom enom, u njenoj punoj snazi i ljepoti, na
vrhuncu ljubavne spoznaje, savreno osloboenom, zadivljujueg okusa i nepojmljivo slatke vatre.
Seksardsko je svadbeno vino. Ono uzdie mladu u braku. Potpuno i isto Venerino vino. Mlado
seksardsko vino nikada nemoj mijeati, a staro nemoj nikada piti isto, osim ako ne eli vlastitu
propast.
I healjsko vino smatram enskim, i to kraljicom vina. Ne bih mogao zamisliti da ga pijem
svakodnevno, iako se ne smatram obinim ovjekom. Cio svijet znade da healjsko vino krase
svojstva koja se ne mogu nai nigdje drugdje. U vinima se moe bez ostatka uivati samo ondje
gdje nastaju. To je sasvim prirodno: najsavrenije je voe tek ubrano sa stabla, jer upravo
prijenosom, pri transportu, iz njega nestaju ona osvjeavajua i najplemenitija ulja. Ali osebujnost
ovog vina, kako kau, ne moe naruiti ni prekooceanski prijevoz. Najpogodniji nain pijenja:
nakon velikih rukova i veera, u malim aama. Na svadbi, prije razlaza gostiju; na putovanju,
kao blagoslov Svetog Ivana putnicima. Kako kome odgovara, samotak ili samorodno, slatko ili
suho. Ovo je vino javnih druenja. Sjajno je u pauzi koncerata, u meuinovima opera, ve i zbog
toga jer je jedno od najmuzikalnijih vina. Ako je nekoga obuzela tajanstvena
bolest, neka pije healjsko vino. Ako ena zaeli imati ponosno dijete i kraljevsko bie u utrobi,
neka pije edaljsko vino. Ukoliko je umjetnik dovrio svoje djelo s uspjehom, neka to proslavi pijui
ovo vino.
O jegarskom, posebno crnom vinu, ovdje samo toliko da se moze piti u svakoj prilici te da je
podjednako savreno i za blagdana, objeda, u dvoje, u samoi. Po mom je sudu jegarsko vino
uvijek bilo povezano s herojskim strastima. Kada ga pijem, istog se asa preda mnom poinju
javljati slike velikih herojskih pothvata.
Na koncu o badaonjskom i senterheskom. Oba su muka u svim svojim podvrstama. U
njima su sve nijanse mukarca, od samodopadnog narcisa do asketa; od kraljevske otmjenosti do
bohemstva. Velika stvar. Jer svako je brdo cjelokupni univerzum. Ovdje rode sve vrste poevi od
rajnskog i talijanskog rizlinga pa do samotoka. Nadaleko su uvene vrste sirkebarat i kek-
nj
^ ^
St

jeCim razlikama izme

u badaonjskog i senterheskog vina predavat u cio semestar na
vinskoj katedri Univerze, kada budem tamo izabran. Ovo je kolski primjer po emu dva velika
vina mogu nalikovati , u cemu se jedno od drugoga mogu razlikovati. Badaconjsko vino je kao
umjetnik svjetskoga glasa a senterhesko kao umjetnik koji nikada nije provirio iz svoje sobe, a
ipak je stvorio vea djela od onog kojeg slave. Obojica sadre veliinu; jedna bi se mogla nazvati
impijskom, a druga kineskom Tao-veliinom. udno je kako se izmeu ova dva vina nisam u
stanju odluiti
ekstomnzborpadnenasenterhesko,popijem au
badaonjskog i ono mi postaje blie; u nj se pak zaklinjem samo dotle dok se iznova ne vratim
senterheskom Uostalom, sto me spreava da budem i Kinez i Grk?
HARMONIJE USTA
Obrednu znanost o vinu treba zapoeti poglavljem o harmoniji usta. To je u znanosti o vinu
isto to i harmonija u glazbi. Treba upamtiti da je osnovna harmonija usta troznana. jelo, pie i
duhan. Kakvo jelo, kakvo pie, kakav duhan, kako se slau, kako meusobno ne podnose ili
uzdiu, ele ili ponitavaju. Postoje zabranjeni koraci, kao u glazbi usporedna kvinta i oktava.
Dakle, postoje neskladnosti koje treba razrijeiti. Uopeno se moe rei da je jelo tjelesni in,
osnova; da je pijenje duevni in; da je puenje duhovni in. Uvijek treba zapoeti s jelom, zavriti
dimom. Napominjem, nepua za mene pripada ateistikoj sekti. Geslo ovog poglavlja jedna je od
besmrtnih izreka Upaniada: Brahmanov najvii oblik jest hrana.
Najjednostavnija je podloga vinu dimljena slanina s kruhom i zelenom paprikom.
Najjednostavnija, istodobno i klasina, kojoj veliina, sve dok bude vina, nee nestati. Neto slino
toj podlozi poznajem samo na ]
U
S
U
' gdje je ona, razumije se, prilagoena naravi junih vina:
peena riba, kruh, masline. Ako uz to jo ima ovjeg sira, mogu rei, tjednima bih mogao boraviti
u takovu isposnitvu. Tu sam podlogu esto iskuavao, i uvijek vrlo uspjeno. im bih pristigao
vlakom, moj bi me prvi korak vodio prema moru. Ispio bih gutljaj iz njega u znak strasnog
ljubavnog zajednitva za tu godinu. Tada bih krenuo prema prodavaonici i kupio dvije dobro
uzrasle kombre, ili dvije mille in bocca veliine dlana, masline, cipla bijelog kao snijeg i komad
sira. Ovako opremljen, potraio bih najugodniju konobu. Nikada se nisam prevario. Tamo otkud
se oglaavala najvea galama, upao bih unutra. Male su se konobe obino nalazile u podrumima s
tijesnim silazom. Unutra polumrak ispunjen vinskim parama. U sumraku bi me doekivale
blistave oi i galama. Odmah su razabrali da sam stranac i pozdravili me zanosom vina. Mornari,
vojnici, radnici, seljaci. Neki su me zagrlili kao starog prijatelja. Propitkivali me odakle dolazim,
ne skrivajui zadovoljstvo to sam ba ovamo upao. Vino? Ajoj! Odmah neka ga kuam. (Kuajte i
vidite!) Desetak aa pruali su k meni. A ja sam najprije izvadio ribu, pojeo nekoliko maslina,
ekajui najedniji trenutak. I evo! Dananjim danom i drugi strastveni brak - s vinom.
Ali ovdje, kod kue, zadovoljan sam i slaninom i zelenom paprikom. Meso, kruh i svjee povre.
To je osnovno pravilo. Ostalo je samo njegovo proiavanje i zamrivanje. I konano: meso, kruh
i svjee povre. ak
i kada je rije o deset vrsti jela, tri vrste peenja, salatama, etiri vrste kolaa. Kada se poslije
etvrte i pete ae smirim, moe uslijediti duh. Prihvaam se duhana, smotam jednu i pripalim.
Nezaboravi: Brahmanov najvii oblik jest hrana.
Prije svega o kruhu. Na jugu jedu zasljepljujue bijeli kruh. Kako uz njega ide vino znadu samo
oni koji su to
i probali. S kruhom u jednom depu, s plokom vina u
drugom, sjedim na pramcu broda, osjeam svjei vjetar
na licu oblivenom slanim zrakom. Kod nas mi vie prija
raeni, posebno kad je mekan i topao, i kada se slanina na
njemu malo otopi, tada mi nije nita vie potrebno ve
piti. Jednom sam u Aracsu to isprobavao tijekom cijele
godine. Vie puta, naizmjenice s Ijepinom. Ljepina i
enjak s arakim vinom! Ljekarei ispod kruke bio
sam spreman primiti najvie duhovne vrednote. Osim
raenog kruha i penini u rado pojesti u bilo kojem
trenutku, i ne smeta mi ako malo odstoji dan-dva u
podrumu. Umjesto paprike, dobar je i luk, i rajica kao salata ili kao voe.
Kada govorimo o sloenijim, naroito o kuhanim jelima, prije svega je potrebno prikazati kri
okusa. On je ovakav:
SLANO
SLATKO
GORKO
KISELO
To su etiri strane svijeta okusa. Prije svakog pijenja
potrebno je obratiti pozornost na ovaj prikaz i uskladiti
jela prema vinu. Zbog ega jela prema vinu? Zato to je
vmo duevno stanje i time pojava vieg rada, doim je
hrana tjelesna, to znai pojava u osnovi. Dobro upamti
ovaj knz okusa i kada pije uvijek misli na nj. Nikada se nee prevariti.
U svakom sluaju, vino najvie voli ribu. Hladnu ili toplu, kuhanu ili peenu, suenu ili dimljenu,
ili konzerviranu; bilo u maslinovu ulju, bilo u rajici, ili pak kao patetu, svejedno, samo neka je
riba. Riba ne oduzima nita od okusa vina. Usudio bih se rei da je riba
vinu dopunsko jelo, kao to je plavome uto, crvenome zeleno.
Nisam u stanju ni zamisliti kakav misterij poiva u osnovi ovoga. No, jedino znam, kada sam
bezbroj puta nakon objeda svjeih srdela temeljitije popio i u vrelini ljeta drijemao u krevetu,
kaem - bezbroj puta sam osjetio kako se u ovjekovoj utrobi zbivaju sasvim neobine stvari. Glad
je mrak eluca. Hrana mu jesvjetlo. Prije obroka je, dakle, mrak i kada ovjek uzme prvi zalogaj, to
je ravno onom misteriju "Neka bude svje-tlost". Riba potone u eludac i svjetlost zablista. Sada
pristie vino, duevna iluminacija. Moe li pojmiti
hrana"
6
' ^ ^
Brahmanov na
i
vii
<*1* jest'
Unaem podneblju, ribi odgovara svjee, eventualno dimljeno svinjsko meso. Svjeu svinjetinu
mogu zamisliti je ino na kolinju. Kuhano meso, jetra, djelie glave prsne lijezde, meso s kostiju,
dobro posoljeno, sa zalogajem kruha i kiselom paprikom valja progutati. A onda moe doi vino.
Sve to sam do sada izrekao osnove su znanosti armonije usta. Veliki otmjeni rukovi i sloenije
kombinacije okusa takoer poivaju na ovim osnovnom zakonima. Posebno bih ovdje elio
naglasiti tri velika poglavlja: jedno govori openito o mesu, drugo o
tijestima, tree o pijenju vie vrsta vina na sveanim ruko vima.
to se tie podjele mesa u odnosu na vino: postoji kuhano meso i peeno meso. Kuhano je
slabije vrije-dnosti. Peena su mesa openito trovrsna: meso uope (govee, svinjsko, telee, ovje
i tako dalje), meso peradi te meso divljai (jelen, srna, zec, divlja patka, fazan, jarebica i tako
dalje). Ono to sam ve kazao, i pri tom stavu ostajem i dalje, najznaajnija i najopenitija podloga
vinu jest svinjsko meso. Osim njega moe se uzeti u obzir i tovljena guska peena u vlastitoj
masti, u kolovozu i rujnu, s crvenim zeljem, s okruglicama od krumpira i u svemu tome peena
jabuka koar ka. To bi se jelo, dok mu traje sezona, trebalo dvotjedno ponavljati. Prije njega juha
od rakova, a poslije torta od moke ili krem-torta od ljenjaka. Uz to treba piti dvije ili tri vrste
vina, i to: mladu laganu ruicu, polustaro badaonjsko ili opako, i na kraju rajnski rizling iz Brda
Svetog Jurja. Pred crnu kavu
sva kako samorodno iz Ruszta, ili au dvogodinjeg om-
loskog. Rjea je - ali istinski visokog reda - podloga vinu slaninom nadjeveni jelen, ili smea lea,
ili mlai vepar. Posebno bih svima preporuio ovo potonje. Prilog moe biti bilo koji, ali prema
mojim iskustvima uz to ide najbolje rumeno peeno tijesto uvaljano u krupicu. Salata ima biti
mijeana. Takvo jelo vrlo dobro podnosi vino, posebno ona zahtjevnija, jegarsko, morsko, pa
idergiko i tihanjsko.
Toliko zasada na brzu ruku o mesu. Okupljenom mukom drutvu, ljeti ili u ranu jesen na
verandi, za podlogu piu mogao bih iskljuivo preporuiti samo jedno jelo. Mijeano mljeveno
meso peeno u tijestu na maslacu. Sastav mesa: jedan dio dimljena slanina narezana na kockice,
dva dijela svinjsko meso, jedan dio ovetina, jedan dio meso peradi, jedan dio jetrica od guske,
jedan dio mozak. Malo bibera, luka, perina i narezanog zelenja. Ne kodi ni estragon. Posluivati
mlako. Mnogigavole dok je sasvim toplo, i ja pripadam takvima.
(3) Neka jabuka debele kore; zovu je i lederica, prema njem. Lederapfel. Nap.prir.
Tijesta su dvovrsna, kuhana i peena. Ona se opet dijele na slatka i slana. Od prvih, kao podloga
vinu, najpogodniji su rezanci sa varcima i sirom (mogu i valjuci, ali tada samo s prenim
lukom), ali bogato preliveni vrhnjem, a treba paziti da su varci svjee topljeni i da je u mast bilo
dodano mlijeko. Bez toga bi vrijednost jela ostala polovina. Osim ovoga, u obzir mogu doi i
zapaprene krpice u zelju sa linjacima u krupici. Svako se tijesto ima svjetlucati od masti.U
posebnom bih poglavlju govorio o dopola kuhanu i peenu tijestu, i meu njima o vjenom kralju
tijesta, krpicama sa unkom. Tijesto se prokuha, napola masnu mljevenu unku pomijea se s
jajima i sve to se uvije u tijesto s maslacem oblika nabujka te se pee dok ne postane hrskavo
rumeno. Ovo jelo valja jesti preliveno s beamel ili tartar umakom, a uza nj u svakom sluaju valja
piti polustari (pet-estogodinji) burgundac ili porto.
Meu slatkim peenim tijestima odavna su se iskazala, te to se mene tie s njima nikada nije
bilo problema, ona rahla s maslacem, kao i biskviti. Meu slatkim kuhanim tijestima najozbiljnije
mogu preporuiti okruglice od krumpira s pekmezom od ljiva, ali prije svega okruglice sa
ljivama.
Raspored vina na velikim vievinskim objedima obino odreuje narav sveanosti. U jesen, s
njenim obiljem peradi, divljai i riba, uz predjelo (ribu) treba piti vino s pijeska. Ako je posluen
smu, moe mukat. Ako je riba s majonezom, onda pitka i mlada ruica. U svakom sluaju,
drugo predjelo neka budu jetrica od peradi s riom, grakom, gljivama i perinom. Ovome jelu
pristaje samo resko crno vino, to je barem jedino to bih mogao trpjeti u vlastitoj kui. Meso valja
jesti postupno, prema
njegovoj teini. Isto tako treba i piti. Kod tijesta jeporedak obrnut. Prvo neka bude teko, a ostala
sve laka. Nasuprot vinu koje se pije od lakeg prema teem. I na samom kraju, vrlo staro
senterhesko, a kada je ve svatko pomislio kako stvarno nastupa razlaz, neposredno pred kavu
jos samo pola ae starog suhog samorodnog
O duhanu ne kanim mnogo govoriti. Nakon obilnog ruka, prvi dim neka bude cigara, i to
kubanska ili havanska. Drugi debela albanska cigareta, zlatnouta, od one ljute vrste. Trei moe
biti laganija grka ili srbijanska. Poslije skromnijeg objeda, u svakom sluaju bih najprije mogao
preporuiti cigaru. Manji prijateljski ruckovi doputaju etiri vrste cigareta: egipatsku, englesku,
srbijansku i srednje jaku maarsku. Pri osamljenom pijenju valja puiti lulu, ovisno o raspoloenju
mirisnog engleskog duhana ili onog verpeletskog Openito sam zapazio kako oni koji s dosta
velikom panjom postupaju pri izboru jela i vina, harmoniji duhana poklanjaju vrlo malo
pozornosti. Ta bi nesmotrenost morala kad-tad nestati. Kada bi nas ispravno usmjeravali, puenje
duhana uz razliita jela i vina odavno i vec ilo ureeno propisima. Od sadanje ateistike
v takvo
to
je, naravno, uzaludno oekivati.
* Postoji samo jedan zakon pijenja: bilo kada, bilo gdje i bilo kako. Ozbiljnom vremenu,
ozbiljnom ovjeku i ozbiljnom narodu to je sasvim dovoljno/ Danas se, naalost, taj zakon jako
zloupotrebljava. Priali su mi, na primjer, kako je netko u ljetni sumrak, ispred klijeti, pio
senterhesko vino i pri tome itao novine. Da mi to nije kazao ovjek kojemu se moe
vjerovati, posumnjao bih da lae. U ljetni sumrak, ispred klijeti piti senterhesko vino jest
najsveaniji ivotni trenutak. Za tu prigodu treba prekriti stol utim ili ruiastim vezenim
stolnjakom, staviti u vazu cvijee, i to ciniju ili suncokret, i itati nekog od najveih pjesnika,
Pindara, ili Dantea, ili Keatsa. Onog koji nije u stanju prepoznati ovakav trenutak trebalo bi
smatrati izgubljenim ovjekom.
P ostoji jo nekoliko ovakvih oitih primjera. Dok su za trajanja sveane veere, uz mladu
tovljenu gusku, pili seksardsko vino, jedan je od gospode odrao zdravicu velikom upanu. Ovo je
danas ve, naalost, mogue. Isto tako su mi priali da je u jednom selu vien biljenik kako uz
varivo s kobasicom pije staro panonhalmsko. Ako je to istina, onda je biljenik bio ili slabouman
ili ateist. Ja sumnjam u ovo posljednje.
Zakon ljubavi jednak je zakonu pijenja: bilo kada, bilo gdje i bilo kako. No, kako ovdje tako i
ondje, vane su sve
okolnosti. Narav vinu odreuje godinje doba i doba dana. Postoji lijeno vino, koketno vino,
priljivo vino tragino vino. Najvea je neosjetljivost, na primjer, piti dramatino vino za vrijeme
ugodnog obiteljskog ruka, sti je takav neukus piti na slubenoj sveanosti pohotno vino. Ako si
sam i na otvorenom, uvijek trai perspektivu; vino voli povienost i vidik, i voli gledati odozgo.
O si pak u sobi, prekrij stol, jer samo barbarin pije
s
votanog platna, nesretnik, ali ne zato to
nema vezeni stolnjak, vec zato to nema srca. U svakom sluaju najprije jedi, barem nekoliko
oraha, ljenjaka ili badema. Na tom uljevitom plodu okus vina e se sam po sebi razgaliti. Kasno
ujesen neka ti je uvijek na stolu kestenje, bilo kuhano, bilo peeno, bilo u kakvu kolau, i k tomu
pij resko mlado vino. Ne zaboravi krizantemu! Moe uta, svjetloljubiasta ili bijela, svejedno,
samo neka
bude tu. Kesten, krizantema i mlado vino - dobro zapamti!
Pijenje vina, istina, nema svoju muzu; ako je i nema ^
aV
0
znade piti samo onaj u ijem je odgoju
ona imala" udjela, tko stalno ita pjesnike, u najmanju ruku slua glazbu - ako je ve ne sklada,
tko uiva u slikama. Takav ovjek tono zna odabrati vrijeme za posao, za etnju, za spavanje, za
razgovor, za itanje, i samo on zna kako idu ljubav i vino: bilo gdje, bilo kada i bilo kako.
Inae ne trpim pedanteriju. Ona je nespojiva s vinom i jubavlju. Onaj tko voli vino i ene, taj je
bohem. Ljudi reda su apstraktni i optereeni brigama. Uvijek neto s najveom pozornou
sreuju, u bjesomunom strahu kako to nece biti u stanju ponovo pronai. to e im
wurwf;r
B
^
tinaierrfa,ivr
--v
i

-jesefm IZT'Z"
,,
1

StaviticRlul
ii
c
-
da
t
u
m
taai g jemcan jednostavno su nepodnoljivi
KS5Sr=r==s:
v*. . ijepim parabolama i hinerbnla-.
i hiperbolama, vjerujem. Vino
Kau,
gubio je ravnoteu pa tetura. Ne
voli ovo lelujavo gibanje. Pogleda i sam h a opijenog ovjeka. Prava je i Ja
Vm

m

jalne
SOane
paraMi^
y
Pi S
naroda oituje u kretn
VinSkih
1
raki
J
skih

cjelokupnom nafta tT jf?'
S
'
ea
'
ima

naroda
m
uza i naioda ba^ ^
Voda je praelement. Najprije: voda se pretvara u vino-a zatim: vino u krv. Voda je materija,
vino dua, a krv je duh. Iz materije dua, iz due duh, ovu dvostruku pretvorbu svi moramo na
zemlji proivjeti.
Toj bi se ozbiljnoj i krupnoj opstojnosti djelovanje moralo oitavati i u vidljivoj stvarnosti. Piti
vino ima jedan jedini zakon: bilo gdje, bilo kada i bilo kako. U ovjeku bi se ponovo trebao
probuditi stari instinkt da se to pijenje uini dostojanstvenim, pitanje je kako?
samo:
Prije svega neto o aama. Da li da izreknem veliku tugu svog ivota? Bilo gdje se nalazio, kod
kue ili u tuim, za rukom bi se uvijek dogaalo isto. Pojedem juhu i zatim, u spomen na zakon
predaka, popijem etrdeset kapi. etrdeset kapi nakon juhe jest takvo mudro pravilo kakvog se
nikada neemo moi odrei.
ahm bi slijedilo meso s povrem, prilogom i salatom. Najpogodnije vrijeme za pijenje je nakon
veeg dijela rugog jela. Tada e dosee svoj vrhunac. A aa:
ma
lena! Nisam jo nikada naiao
na au od tri i pol do e-
tm decilitra, u kojoj bih mogao briljivo pripremiti
mjeavinu kuanih vina, i u danom je trenutku iskapiti do dna.
r

Vec znam kako e na to reagirati pojedinci. Kazat e-
zato s, ne natoijos jedno,,,. E, p
eemu p

barbar,na, ko,, prema najhitnijim stvarima nema nimalo osjeaja. Dvije ae nisu jedna aa; ako li
se prekine zanos pijenja, nestaje ono Sto je u njemu najvanije, na duak. Kada bih elio piti iz
dvije aSe, onda bih ih i s avio pred sebe. Ali ja, naprotiv, elim piti iz jedne i to u jednom dahu -
upravo toliko koliko odgovara mojoj
i,
n,ezina duina
i
e
Iri i pol do etiri decilitra Ni manje n, vise. Potpuno je istovjetna do dna
iskapljenoj casi. Uzalud objanjavam?
Preci su nam i tu bili mudriji. Pred sebe su stavljali
pehar i svatko je iz njega pio koliko je god htio. to se
pak ovoga tice, jedini moj prigovor je to se iz pehara
moe piti samo isto vino ili samo jedna mjea W Ja
ponekad nakon drugog ili treeg pijenja zaelim promjenu.
Neodlomm zadatkom smatram izradbu aa od eta cijela i dvije-tri desetine decilitra koje bi se
na cijeloj emlji, a posebno u gostionicama, uvele u uporabu. To je, otpnhke, onolika koliina pia
koju popije ovjek u najveim trenucima ei. I to je mjera. Dananji ateisti,
naravno, prema ovome nemaju nikakva osjeaja. Uzalud
je i traiti takvo to od ljudi bez srca. Ili onih prokletih deset dekagrama! Deset dekagrama za
mene je od svega premalo, od mesa, od salame, sira, slatkia. Petnaest je opet previe. A
ogranieno pak ateistiko drutvo ni e ustrojeno na dvanaest i pol dekagrama. Zar se onda jo
treba uditi to je sve izvmuto naopako?
Vino odreuje veliinu
casi, a ne aa vinu. To je temelj
moga zahtjeva. Zapravo, u svakoj pravoj kui, gdje
se
cijeni vino, trebalo bi biti najmanje dvadeset vrsta aa, poevi od pola decilitra (za samotok)
pa sve do poldrue litre. Jedna bi se vrsta trebala koristiti dopodne, a druga poslije podne. Ako je
rije o poduem zajednikom savjetovanju, svaki dobiva vr od litre i pol i pije kako mu najvie
odgovara. Za manju raspru pogodna je i manja asa. Ovisno o vrstama vina i mjeavinama,
mogunosti su gotovo neiscrpne. Sve treba povjeriti ukusu. Uz kartanje ide drukija aa nego za
kuni koncert. Naravno, za sedmice drukija nego za tarot. Isto tako valja misliti na akvocu stakla
ae, posebno na debljinu. Moete li zamisliti nekoga kako pije senterhesko vino iz debele
ae?
Pod pitanje kako piti? pripada i to u kakvu je drutvu
najboijepjti OsnovnojepraviJo;piti. sijogdje,bibkada^
bilo kako. Neka uvijek narav vina odreuje broj pilaca Vrlo je malo univerzalnih vina koja bi
ovjeanstvo moglo piti za kakav veliki blagdan, recimo za Svjetski dan mira. Za takvu prigodu, od
naih bih vina mogao preporuiti ono iz Somloa. Pomalo zaudo, jer je to vino vino usamljenika.
Svjetski mir je danas samo zanos usamljenog ovjeka.
U veem drutvu, od dvadeset do trideset osoba, neka se uvijek pije mlado vino. Najnia
kategorija (aci) iskljuivo vino s pijeska; najvia (umjetnici) opako ili aracko. Manje drutvo
eneko. Dva-tri ovjeka badaconjsko. Zaljubljeni uvijek seksardsko. Istinsko staro vino neka
piju samo prijatelji, iz malih aa, kako bi mogli vie puta nazdravljati.
elio bih jo podijeliti pravo graanstva i vinskome natjecanju. Jedno bi od njih, dakako, bilo
koliko tko moe popiti. Od ovog je pak mnogo znaajnije rjeavanje
To se dade primijeniti i u veem drutvu. Stotinu vrsta vina stoji natoeno u bocama, jedino
iri zna koje vino sadrava pojedina boca, iz kojeg je kraja i koliko je staro. Onaj tko meu tim
vinima najvieputa pogodi odakle je, koliko je staro i koje je vrste, dobiva lovorov vijenac. Sve bi se
to moglo izvesti pod jo stroim uvjetima, u mraku tako da natjecatelj ne vidi ak ni boju vina.
Onoga koji bi tu pobijedio mirne bi se due trebalo, sve do smrti snabdijevati vinomiz nekog
glasovitog vinorodnog kraja'
GDJE PITI?
Kada bi mi prila ena te me upitala kako se postaje lijep, odvratio bih joj: izii na sunce, draga
moja. Lijepo moze biti samo ono to je na suncu. Pogledaj te svoje pokrivene dijelove tijela, kao
slijepci su. Skine li s njih odjeu, nenavikli na svjetlo samo bespomono mirkaju. Tuna su takva
oslijepljela bedra, i nema stvari tako dostojne saaljenja kao to je taj lijepi, barunasti trbuh koji
je dran u mraku. Nisi li ve vidjela na kupanju enu koja se jo uvijek nije usudila razotkriti ni
skinuti koulju prve brane noi? Kako su samo poudni, kako razbludni ti dijelovi tijela koje
stalno prekriva mnogo odjee. Sunca! Sunca svakom malenom djeliu, kako bi otvorio oi,
osamostalio se, postao svjestan sebe. Svjestan sebe i edan, jer to dvoje je jedno. Moi se razotkriti
i ostati skriven. Trbuh prekriven mrakom, kada se nae na suncu, ne moe se, jadnik, odjednom
zastidjeti pa se uasava, i nita ne moe tako pokvariti tek kao takav zaboravljeni dio koji se
otkrio. Sunca! Zbacite odjeu, izloite se svjetlu i bit ete poput kipova boginja! Ali nemojte misliti
da je ovaj moderni kult golotinje, da je ta crveno preplanula put lijepa. To je samo zavaravanje. E
da bi bila lijepa, etaj svakog dana deset minuta razo-djevena, po mogunosti pred mukim
ogledalom. Tada ces spoznati da se u tami ne smije ivjeti. Isto tako nad
tobom ne smije vladati nesvjesno. Valja se osloboditi. Ne smije ivjeti ivotom bez svjetla. Sunca!
Sunca! Zapara e iz odjee izvjetriti i ti e postati mirisna, kao more. Kao vino.
?
Piti moe bilo gdje, samo se nikada nemoj skrivati. Ako se skriva, postat e poput bedra one
ene koja ak ni koulju nije svukla prve brane noi. Bit e podmukao i slijep. Moe piti gdje
god eli, ali svugdje budi svjestan sebe i edan, jer to dvoje je jedno. Ljeti pij u vrtu pod drvetom,
ili na verandi, a ako je velika ega, u hladovini sobe ili podruma. Budi bezbrian. U tami se ne
smije ivjeti. Uvijek kai: sada pijem vino. Nemoj pred sobom to poricati i nevolja e sama od sebe
nestati. Nemoj piti poput pijetista ili puritanca, koji usred deranja govore: ne jedem, ne jedem.
Sve to zaeli, uini. Ne odrii se, naroito ne ljubavi. Ni vina. Bude li tako ivio, moe sjesti na
rub ceste, dohvatiti ploku i piti, i dobro e postupiti. U zimi pij kraj pei, u kuhinji, vani na
brijegu, u gostionici, ili za pisaim stolom. Moe jo piti i na uglu ulice, onako ovla potegnuti iz
boce, napamet, kako se to kae. Isto tako moe piti i u svojoj samakoj sobi, u postelji i u kadi za
kupanje. I sve je to u redu.
RES FORTISSIMA
4>

(PIJETISTIMAIPURITANCIMA)
ene i mukarci, stari i mladi pomijeani, njih dvadesetak, nalaze se u podrumu slinoj
prostoriji. Ta je izmijeanost veoma vana. U brojnom se drutvu jedva moe zabavljati ako nema
starih. Oni su najsmioniji u izraavanju i najnestaniji. Onaj koji je cijelog ivota pravilno pio, u
starosti ga je vino ve potpuno oslobodilo.
Pred vratima podruma, ispod dva oraha, stol prekriven arenim stolnjakom, na njemu
kobasice, slanina, unka, ogroman kruh, pogaice sa cvarcima. Tu je zelena i paradajz paprika,
ljuta i blaga, kako tko voli. Kraj debla oraha stoje boce s mineralnom vodom. Deset koraka
podalje, ve gori vatra i mukarci izrauju ranjeve. Peenje slanine. Domain nastavlja presudne
dogovore s vijeem staraca, trojicom najstarijih i najiskusnijih vinopija. Stvar nije jednostavna. S
kojim vinom zapoeti. Drutvo je odluilo neka to bude najpitkije mlado kiselkasto vino. Stari je
to obiaj, teko se od njega moe odstupiti. Lanjski mukat je prvoklasan, oglaava se jedan starac.
Udara u glavu, kae drugi. ene e prerano poludjeti, miljenja je domain. Nikada ne moe biti
dostatno rano, dodaje najmudriji.
Silaze u podrum i izvlae mukat. Plemenit i ist mukat otonel, najue vrste, zelenkasto
blijeteih
(4) Najjaa, vinja stvar" (lat.) Nap. prir.
vragolastih oiju. Pored njega, bava puna slatkaste
kadarke. Malinovac, ree jedan matori, okusivi je
jezikom. Ali i njome napune nekoliko boca. Trea vrsta je
prologodinji rajnski rizling. Kuaju ga redom i samo
utke klimaju glavama. Kuajte i vidite, veli Psalam. S
nijemim tovanjem nalijevaju boce i sva tri vina iznose na stol.
Sada slijedi prva aa. Jedan je od suknjolovaca ipak enama natoio mukat, to zauujue mirisno pie, koje su
one pohlepno ispijale. I kada su se latili peenja slanine, ene su ve zadigle suknje do koljena, djevojke zacakljenih
oiju zabacile glave, a usne im nabubrile.
To je ono o emu elim govoriti. O strahovitoj moi vina koju sam primoran, htio to ili ne htio, nazvati kurvarstvom.
Nemojte se, prijatelji moji i prijateljice, uplaiti te rijei. Uope, kada je vino posrijedi, nemate se ega bojati.
Zamislite to bi bilo kada bi naim enama nedostajala ova temeljna ivotna stvarnost. Zamislite da nisu izazovne,
da ne ele nikoga zavesti, da nisu ko-ketne, da vas nikada ne upozoravaju nestrpljivim vrelim glasom da je trenutak
da ih razodjenete? to bi bilo? Kao i svaka velika stvar, po mom iskustvu, tako je i ova dvovrsna: dobra ili loa.
Loa pripada ateizmu. Usudio bih se i ovako izraziti: to je enski ateizam. Loe kurvarstvo. arobnijeg od dobrog
kod ene uope i ne poznajem. Najdublja je to tama ene, najvea opasnost.
To u njoj moe biti najpokvarenije, i upravo stoga, ako je dobro, neto to gotovo dodiruje granicu svetosti.
Pogledaj dobro ovu mladu enu s neuredno rasputenom kosom, svaka joj je kretnja zaobljena kao
grudi, kao bedra. Zaobljena glazba, ali od mirisa i okusa.
usajte i vidite, kae Psalam. Kada se smije, njen glas je apoteoza. Oi iskre. Proirene joj nosnice
podrhtavaju. Djevojka zanosa, ona je zaboravila na loe kurvarstvo, minku, kinurenje,
zlonamjerne i proraunate drai.' Sada je najmirisnija i poljubac joj je najvatreniji. Vie ne moe ni
govoriti, samo zamuckuje, to joj je, vidi se, dosadno, i usne su joj se napuile kao u dojeneta, ali
ne zbog mlijeka. Sva je neistoa u njoj sagorjela. Kada stucne, takav joj glas kaplje s usana da bi
mu ovjek poelio polizati svaku kap. Raupanom glavom mahnito razmahuje, baca se u travu,
iri ruke. Suknja joj se zadigla, ne primjeuje to ni ona, ni ostali.
Grci su znali da je to sakralno kurvarstvo najdublje ice zene. Ali kada su one, opijene sobom,
igrale u brdima svoje pomamne plesove, za velikog Dionizova blagdana, mukarcima je pristup u
njihovu blizinu bio zabranjen. Koga bi ipak pronale, toga bi Menade raskomadale. Jer kurvarstvo
se samo svojim niim, rumeno usijanim stanjem, vee za ljubav. A kada to usijanje dosegne ve
svoju bjelinu, to s mukarcem nema ni a ve veze. Onda je to ve strasni odnos samo-zrtvovanja.
rtva. To jest religija.
Od ove religije smije se initi ljubav. I treba se. Ponajvie tako govorimo mi, mukarci, koji bi
bez ove enske vatre cijeli svoj ivot drhturili. Stoga to moramo objaviti i enama objasniti da je
sve to samo zbog nas. Dakako, ima ena koje e povjerovati, a ima i onih koje e se samo
nasmijati. Kaem, iz te se religije smije initi jubav. Ali sklapati poslove, osvajati vlast,
iskoritavati ovu sakralnu vjetinu kako bi ena njome pribavila
haljine, nakit i novac, to se ne smije. Rei u i to se ponajmanje smije: nije doputen pijetizam i
puritanizam. Pretvoriti je u strogost i predrasude, sablazan i lani stid, surovi moral stisnutih
zuba, neuropatsku pedanteriju, muiavost, angrizavost, histeriju, oholo i tato samooboavanje.
Vino u sebi sadrava sva ona crveno i bijelo usijana ulja plemenite pa i neplemenite
kurvamosti, i ako ena pije vino, samo e se po sebi oitovati emu je naklonjena.
uo sam kako priaju na brdu Somlou: jedan je maarski grof otputovao u Indiju u lov. Bio je
radin gost i prije negoli se oprostio, pozvao je domaina u Madarsku. I doista, jo iste godine,
rada ga je i posjetio.
I tako jedne zimske veeri, uz prijateljsko pijuckanje, razotkrio je grofu bol svoga srca. Netom se
bio oenio, uzeo jednu mladu lijepu enu, a on, premda nije imao ni tndesetpet godina, izgubio je
svoju mukost. Zalud je obilazio sanatorije. Zalud pozivao lijenike svjetskog glasa. Zalud uzimao
tablete, kure, injekcije; izgubljena se mukost vie nije dala povratiti. Jadna ena ve bijae pala u
melankoliju, a jadni rada nalazio se na rubu ludila. Maarski grof nije izustio ni rijei, samo je
pozvao kljuara da donese omlokog vina. Zatim je naredio da se u radinoj sobi uvijek nae
omlokog vina, i kada se opratao s gostom iz Indije, poklonio mu je jedan sanduk istog vina.
Prolo je samo nekoliko tjedana, a iz Indije stie brzojav. Samo ovoliko: Zahvaljujem, prijatelju.
Molim jo deset sanduka omlokog".
VITA ILLUMINATIVA (Posljednja molitva)
Konana pouka anatomije zanosa glasi: zanos je u odnosu na obinu svijest stanje bezgranino
vieg reda, i zapravo je zaetak budnosti. Sve to je u ivotu lijepo, veliko, ozbiljno, ugodno, isto.
To je via svjesnosL Istinska trijeznost. Entuzijazam, kako su nekada govorili, iz kojeg izvire
umjetnost, glazba, ljubav i istinsko' promiljanje. To je ono iz ega proizlazi istinsko vjerovanje.
Prava religija je vjera zanosa; a loa religija je vjera svakodnevne pameti, ateizam. Klju za vita
illuminativu nalazi se u naim rukama; bolje reeno, tu u bavama i bocama. Od vina moemo
nauiti to je zanos, to je via trijeznost, to je prosvijetljeni ivot.
Bezbroj puta smo iskusili i kod sebe i kod drugih: ako smo napravili kakvu veliku glupost, to
smo uvijek uinili stoga to smo htjeli biti jako pametni. Pametni, ali ne dovoljno. Ne toliko da
bismo pamet izbacili kroz prozor. Proraun nam se nije ostvario. Premda sam bio toliko pametan!
Moram vam, prijatelji i prijateljice moje, odati tajnu: prorauni se ni nemaju namjeru ostvariti,
nikada. I ba to je osobina raunice, i to je ovjek pametniji raunica mu postaje sve
nepouzdanija. to initi? Pa naravno! to initi! Pa maloprije rekoh. Treba
biti trijezan. Istinski trijezan, to jest zanesen. Treba piti vino.
(5) Prosvijeeni (prosvijetljeni) ivot" (lat.) Nap. prir.
Koliko god konzekvencije svega ovoga izgledale krajnje smiono, ja ipak nemam namjeru
zaustaviti se ovdje. Postavljam, naime, pitanje: to je taj nemir koji je veoma nalik bolesti, ta
razdraujua ogranienost, uzburkana strka - danas je nazivaju nervozom - koja je toliko
svojstvena ateistima? Bez vjere je ivot nemogu. Stara tvrdnja, ali neoboriva. Postoji prava vjera i
postoji kriva vjera. I to je sve. ovjek vjeruje ili u Boga ili u nado-mjestke. Nadomjesci mogu biti
vrlo raznovrsni: nazivaju ih principima, svjetonazorima, diktaturom, napretkom, humanizmom.
Kod ena: tatinom, oholou, samo-oboavanjem, odijevanjem, histerijom, muiavou. Ime
dananjeg surogata religije jest: materijalizam. Zato se ba tako zove, ostaje zagonetno. Ako je
itko materijalist, dragi moj, onda sam to ja, ja koji se molim punjenoj paprici i okruglicama od
ljiva, ja koji sanjam o mirisima to izviru enama iza uha, koji oboavam drago kamenje, ivim u
poligamiji sa itavim zvjezdanim sustavom i cvijeem, i koji pijem vino - vino, ujete li me? Kao
svugdje, i ovdje se stvar zasniva na onome: dobro ili loe.
Ja pripadam dobrom. O materiji loih materijalista imam nehotian dojam da to i nije materija
nego cement. Niti se moe popiti niti pojesti, niti polizati, niti s njom spavati. To je truplo
materije, taj odvratni teki prah, to glupavo sivilo, simbol svakodnevne pameti, ta masa liena
zanosa, ta zla i hladna raunica (koja se nikada ne ostvaruje), suta apstrakcija, ta ateistika
materija. *
E sad, ja postavljam pitanje: to je uzrokom nemiru dananjih ateista? Rei u. Ateizam je
zapravo bolest. Bolest apstraktnog ivota. Za nju postoji samo jedan lijek: neposredan ivot.
Zaljubiti se u prvu lijepu enu, i
to vrlo brzo, mnogo jesti, etati u cvijeu, ivjeti u borovoj umi, sluati glazbu, uivati u slikama
i piti vino, vino, vino, vino piti. Zaista, prava je vjera dar koji ivi samo u dobrom ovjeku, a u
neistoi se isparava i razrjeava. To je rekao jedan na veliki suvremenik u naroito
prosvijetljenom trenutku. Upravo je ta neistoa uzrokom ove sumanute i uznemirene strke,
razorene, bezobline, prazne i jadne djelatnosti dananjih ateista. Vjerujte, za tu bolest postoji
jedan jedini lijek, vino. Primite k znanju, jadni moji uenici, ne samo da ste bogalji, ne samo glupi,
idioti, prosjaci ivotnog iskustva i ne samo bolesnici, nego ste k tome i neisti. I to je prvotni
uzrok vaeg velikog nemira. Stoga se osjeate nesretnima, to i jeste. Prava vjera, neposredan
ivot, ista savjest, smirenost, razum i srea ne ive u neistu ovjeku. Zbog toga ste nervozni i
sebini, apstraktni i nesretni, neisti za veliko prosvjetljenje. Vina! Opet vam ponavljam samo to:
pijte vina! A zatim e sama od sebe slijediti elja za poljupcima, branjem cvijea, za prijateljstvom,
pravim dubokim snom, za smijehom, i umjesto novina ujutro ete itati pjesnike.
Znam, mnogima e ovo to govorim izgledati sablanjivo i glupo. Poznajem one koji tako
govore. Oni su i pred dvije tisue godina psovali apostola Pavla: idovima na sablazan, Grcima
glupo. I danas je to idovima (puritancima i pijetistima) sablanjivo, a Grcima (scijentifistima)
glupost. Nemojte misliti, prijatelji moji, da ete me nadmudriti; nemojte mislit, zato to sam
religiozan, da sam glup, pun mrnje, mraan i podmukao ovjek, koji samo onda smije polizati
slatke zalogaje kada ga nitko ne gleda. Ne, takav nisam ja, takav je pijetist kojeg sam upravo
razotkrio i koji s pravom vjerom nema nikakve veze. I on je ba isti onakav ateist kao i puritanac i
scijentifist. Jedan je idov, drugi je Grk. Nisam ni glup ovjek niti sam mraan i podmukao, nisam
ni pun mrnje prema svijetu. Sada si se i sam mogao u to uvjeriti. I znaj, svi su ljudi prave vjere
takvi. Otud svaki takav ovjek zna da je ova dvijetisuljetna optuba o sablazni i gluposti -
zapravo ludost bez dna.
Sad u vam pak rei i neto drugo: nije ovo sablazan i glupost kako se ja ponaam, ve kako se vi
ponaate. Optubu ne elim uzvratiti, ona e se i sama okrenuti prema vama, idovima i Grcima,
dakle apstraktnima, dakle ateistima. Ne mogu vie podnositi kako svijet nasjeda lanim glasinama
koje se ire o religioznim ljudima i vjeruje kako su oni tuni, licemjerni, usukani i laljivi, a religija
da je sablazan i glupost. Kako li je samo moglo zavladati to praznovjerje koje trese svijetom?
Vi, ateisti, ivite tim glupim nainom i sablanjivo, ali se ja poradi toga neu uzrujavati niti u
vas psovati. ak ne traim od vas ni da se bilo ega odriete, jadne due, ionako ste u velikoj
bijedi. Naprotiv, ba vas potiem: ne odriite se niega. Jedite, ljubite, uivajte, i povrh svega pijte
i pijte i pijte.
Ne elim vam manje, ve vam elim samo vie. Shvaa? Magare! Punim sam srcem govorio, i
to scijentifistima i puritancima i pijetistima. I ako sam vas u nekoliko navrata propisno izgrdio,
shvatite to najozbiljnije i nemojte se radi toga ljutiti. Bio je to blaspheme de l'amouT>, kao to
vele Francuzi. ovjek psuje samo
(6) Huljenje iz ljuba vi" (franc.) Nap. prir.
onog koga voli. Shvati, moj ateistiki prijatelju, vjeru ne nazivaju uzalud neim to neposredno
stoji u vezi s Bogom. Uistinu boanska stvar, koja i ne zna drugo doli voljeti, ak i neprijatelja. Ne
kaem da od toga ulja ima u meni previe, ali znam da sam svoj stijenj stavio u nj i njegovo svjetlo
mi je svijetlilo pri pisanju ove knjige. Dobro upamti (mogu zamisliti preneraena lica puritanaca
koja na ovo priglupo bulje), iako je posljednji as, jo uvijek nisi potpuno izgubljen. Tu se ne radi
o prokletstvu izvana, nego ti sama sebe dri u prokletstvu. Sve, dakle, ovisi o tebi. Svaka se dua
raa cijela i ona svoju cjelovitost ne moe izgubiti. Budi mudar, povrati svoju cjelovitost. Pij! Ono
to ti ja nudim jest ulje istoe, ulje zanosa. Pij, a ostalo e ve donijeti vino.
VINO TEKSTA uvod u metaphysicu sensualis
Okolnosti su takve da o Beli Hamvasu moramo govoriti kao
0 nepoznatu piscu. to se mene tie, sluajno sam ga otkrio prije tri godine. U asopisu Oko od 28. lipnja 1990.
jedna je velika stranica donosila kratki Hamvasev tekst i opsenu kronologiju njegova ivota i knjievnog djela koju
je priredio Antal Dul, oboje u prijevodu Ladislava Galete, tog vjerojatno prvog Hamvaseva poklonika u Hrvatskoj.
Kratki tekst o kojemu je rije nosio je naslov Uina naega Gospodina" i bio stanovit spoj ogleda i pripovijetke.
Smjesta me je oduevila ljepota te minijature. Iz nje, sjajno napisane, zraila je neka religiozna spokojnost. Uina"
poinje ovom konstatacijom: Lipanj je crveni mjesec." Dalje govori o lipanjskom vou i nainima kako ga valja
jesti. U jednom asu primjeuje: ali tueno vrhnje jagodi ipak daje pogrean okus".
1 onda odjednom ovakva reenica: Pogrean okus, nepravilno vrednovanje, uzrokom su nepravilnog ivotnog
ustroja, i zbog toga to treba izbjegavati".
U posljednjoj etvrtini prie pojavljuje se njen glavni junak, na Gospodin. On je vinogradar. Poslije
popodnevne vone uine (oko etiri sata), ustaje i s motikom i karama odlazi u vinograd, kako bi otkinuo
nepravilne izdanke, povezao oputenu lozu i iskopao korov ondje gdje naie na nj".
itajui Uinu naega Gospodina", stalno osjeamo da njen autor zna mnogo vie od onoga to kae. Da zna sve.
I upravo tom svojom blagotvornom nedoreenou Uina" djeluje na nas. Ona je djelo mudrosti.
Tu odredbu ne treba shvatiti toliko kao pohvalu, koliko kao
oznaku anra.
2.
Uina" donosi samo jedan tehniki termin Hamvasove filozofije: ,,u grijeh zapali ovjek" (maarski bunbeesett
ember). Dakako da to razumijevamo tek kasnije, kad nastavimo sustavno itati Hamvasa. Dakle, u Uini" se veli:
ovjek koji je pao u grijeh stavlja jagode prelivene vrhnjem u hladnjak i neprirodno ih hladi. Od toga bi se trebalo
potpuno ograditi. Ispod stanovite temperature voe gubi od svog okusa, kao to gubi i vino. Pravilna temperatura je
podrumska, ili, to je isto, jagode valja spustiti u bunar u keramikoj posudi - metalna posuda je za to neprikladna - i
drati ih ondje nekoliko sati.
U ogledu Rolanda Barthesa itanje Brillat-Savarina"
1
, koji e nam (kao i knjiica Le Plaisir du texte) leati na
stolu dok budemo pisali ovaj niz zapaanja, ima jedan ulomak koji bi se lako mogao odnositi i na Belu Hamvasa.
Ragrantna je slinost izmeu anegdote koju Barthes opisuje i ove iz Uine", koja govori o sudbinskoj razlici
izmeu hlaenja u hladioniku i hlaenja u podrumu ili bunaru. Navodimo ulomak u cijelosti:
U tvrdom, suhom stanju prehrambena tvar ima razliite vrijednosti. Na primjer prirodno zrnje kave: moete ga
tui ili mljeti. B.S. mnogo vie voli prvu metodu pretvaranja u prah, i zbog toga odaje priznanje Turcima (zar se ne
kupuju vrlo skupo drveni muar i tuak koji su dugo sluili za usitnjavanje zmja?). O prednosti jednoga postupka
pred drugim B.S. kao mudrac daje eksperimentalne i teorijske dokaze. Ali nije teko pogoditi 'poetiku' te razlike:
mljevenje proizlazi iz mehanike; ruka nalijee na mlinac kao sila, a ne kao umijee (dokaz je tome to se runi
mlinac sasvim naravno pretvorio u elektrini); mlinac tako proizvodi - u neku ruku apstraktno - prainu kave, suhu i
bezlinu tvar; nasuprot tome tuena kava proizlazi iz cjeline tjelesnih kretnji (pritiskanje, okretanje na razliite
naine), i te se kretnje izravno prenose najplemenitijom, najljudskijom meu tvarima, drvetom. (...) U malom
sukobu to suprotstavlja tueno mljevenom treba prema tome proitati odbljesak velikog mita koji danas vie nego
ikad mui tehni-cizirano ovjeanstvo: o savrenstvu orua (suprotstavljenog stroju), o nadmoi obrtnikoga nad
industrijskim, jednom rijeju: o enji za Prirodnim."
3.
Pronalazei i itajui u nas po asopisima prevedene napise Bele Hamvasa, vodio sam biljeke. U nekima od njih
nastojao sam biti skeptian.
- Ne ostavlja ravnodunim.
- Ponekad iritira.
- Ponekad neodoljivo podsjea na Chestertona.
- Pitam se kako je izgledao: debeo, trbuast, velike dobroudne glave i pronicljivih oiju? (Pogreno, kao to
sam kasnije ustanovio.)
- Toliko je rjeit i vjet da bi nas mogao uvjeriti u bilo to, pa ak i u suprotno od onoga to mislimo da cijelo
vrijeme tvrdi. U stvari, to nije najtonija formulacija. U stvari, u prostoru njegove retorike, sve to se uope moe
tvrditi jest ispravno i istinito.
Biti izreen i biti istinit - jedna te ista stvar.
Gdje sam to osjetio blizinu Chestertona? U Filozofiji vina" ondje gdje se govori o nadmoi prave vjere u
odnosu na lou". A ta tvrdnja znai da je ovjek prave vjere u svim okolnostima nadmoan ovjeku loe vjere,
nadmoan po inteligenciji, osjeajima, srcu..."
Isto to reeno je i na jednom mjestu Chestertonova romana ovjek koji je bio etvrtak". Junak romana shvaa da
je, pred opasnim protivnicima, njegova jedina snaga, i to nepobjediva, u injenici da je on u pravu, a oni u krivu:
Ovo mu prizva u sjeanje onu stranu i neoborivu istinu iz 'Pjesme o Rolandu': Paiens ont tort et Chretiens ont
droit,
2
koja u starom nazalnom francuskom nosi zveket i jeku tekog gvoa."
Osim te arogantne vjere u svoju stvar (a moe li snana vjera ne biti arogantna?), Chesterton i Hamvas dijele i
sklonost paradoksu: to jest paradoksalnom obliju istine. Tu paradoksalnu istinu oni prihvaaju s mirom koji nas
zaprepauje (i koji je moda, ponekad, proraunat da nas zaprepasti). Oni nam poruuju: istina nije paradoksalna
sama po sebi, nego zato to su nae okorjele predodbe izopaene, naopake, okrenute naglavce. Stoga, pri susretu s
pravom istinom, mi doivljavamo tu dezorijentaciju koju zovemo paradoksom. Dvojicu autora podjednako zabavlja
da nas podvrgavaju tom eksperimentu, tim vjebama iz vrtoglavice. U ogledu Rene Guenon i metafizika drutva"
Bela Hamvas pie:
Prema zapisima, Inkama je bilo zabranjeno dotaknuti neki predmet ako ovaj nije bio od zlata. Zlatni pribor za
jelo, tanjur, alica, tap, balak maa, topuz, prijestolje, kope, igla, dugme, sandale, sve od zlata. O luksuzu tu nema
ni govora.
O razmaenosti jo manje."
I neto dalje:
Za profanog ovjeka koji bi drao kod sebe zlato svi su smatrali da ini svetogre i u Kini, Indiji, Egiptu, Peruu,
i u staroj Kaldeji. Sasvim je bilo prirodno to je morao umrijeti."
U Unicornisu" nalazimo anegdotu o autentinom gostioniaru koju bi mirne due mogao potpisa ti i Chesterton.
Samimo ovo zapaanje u jednu formulu. Kod Hamvasa, Europljanin", Zapadnjak", scijentist", to jest onaj-
ko-ji-je-u-zabludi = itatelj.
5.
to to zvui heretino, dakle primamljivo, u naslovu Filozofija vina"? Vino je prastara inspiracija ekstatikoj,
kao i komikoj misli; ne i analitikoj. Spojiti u naslovu poeziju i vino bilo bi gotovo banalno. Nasuprot, u filozofiji
vina" dva lana sintagme kao da se uzajamno nagrizaju.
Uinit emo neto ugodno: sabrati odreen broj citata starine. Stari Zavjet je prema vinu krajnje nepovjerljiv.
Jao onima to ve jutrom na uranku estokim se piem zalijevaju i kasno nou sjede vinom raspaljeni", kae Izaija
(5; 11).
Izreke (23; 31-33) na primjeru vina predouju smrtonosni mehanizam kunje:
Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u ai svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, a na kraju ujeda kao
zmija i aca kao guja ljutica. Oi e ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti."
Za starozavjetne mudrace, vino je laljivac. Ono je zamka koju valja pretvoriti u oruje. idovi ga prepredeno
nuaju svojim neprijateljima. Jeremija (25; 15-29) opisuje vienje pehara vina kojim e napojiti sve narode i njihove
vladare, i u kojemu e se nalaziti ma Jahvine osvete. Istu udnovatu metaforu preuzima Ivanova Apokalipsa (14;
10): opaki e piti vino Boje srdbe koje stoji natoeno, isto, u ai njegova gnjeva".
Alkej, Anakreont i drugi Grci opjevali su blagodati vina; nema sumnje da su se njime i opijali. Horacije u
Poslanicama"
(I; 19; 6) ironino prenosi uvrijeeno miljenje da su pjesnici
pijanice:
Hvalei vino izdao se vinopija Homer" (Laudibus arguitur
vini vinosus Homerus).
Kod Alkeja se javlja misao da je vino zrcalo due i prijatelj istine, koju e ovjekovjeiti latinska poslovica In vino
veritas. Ta najlapidamija i najpoznatija izreka o vinu koju su nam ostavili stari Rimljani nije filozofska nego prije
juridika. Vino razvezuje jezik; pijana glava ne lae; to trijezan misli (ali razborito preuuje), to pijan
(lakomisleno) govori. Ipak, danas smo skloni navoditi In vino veritas kao da je posrijedi neka metafizika istina,
aksiom neke poganske religije s kojom rado oijukamo, ne prestajui pritom biti dobrim kranima.
Druga latinska poslovica sadri neodoljivu ekonomsku argumentaciju: Sine Cerere et Liberofriget Venus, to jest:
bez jela i pila (vina) nema ni ljubavnog ara. Vino je afrodizijak. Istodobno, ono je i nepente, sredstvo zaborava (pa
tako i zaborava ljuba vi). Tibul, u Elegijama" (III, 6), s tom se potonjom eljom obraa bogu vina: Svijetli Bakho,
(...) esto je tvojom zaslugom jenjala poraena ljubav". U europskom srednjovjekovlju, vino je podijeljeno izmeu
sakralnog i profanog, uzvienog i niskog. Venite, adoremus (Doite, poklonimo se ), zaziv iz liturgijske pjesme
Velikog tjedna, ima i ovu neliturgijsku inaicu: Venite, apotem us (Doiteda popijemo"). U jednome od
pjesmotvora iz ciklusa o Tristanu i Izoldi (Folie de Bern) javlja se nestano tumaenje zgode u Kani Galilejskoj (te,
nakon Posljednje veere, najznaajnije novozavjetne dogodovtine s vinom): Ali neka taj Bog koji vlada uvijeke i
koji je Arhitrikliniju bio toliko valjan svadbeni pehamik da mu je vodu pretvarao u vino, taj Bog neka mi sada poda
snage...
(stihovi 353-356). Srednjovjekovlje je patilo od loe savjesti. Brojna su pozivanja na dogaaj u Kani, u nesagledivoj
apologetici vina.
Ne moemo zanemariti Arape, koji su stvorili najraskoniju enofilsku poeziju. Kranin Al-Ahtal (640-710) opisuje
bezizgledni dvoboj izmeu vinopije i vina:
Savladan je u nadmetanju s piem opojnim,
Jedva podie glavu nad peharom mirisnim." (Pijanac)
Ibn Al-Mu'taz (861-908) zapaa da je rumeno vino, oblikovano prikladnom aom, zapravo isti plamen:
,,A aa u naim rukama
Bila je kao baklja plamtea" (Vino ljubavi).
Glasoviti bezboni pjesnik iz drevnog Niapura, Omar Hajjam (1048-1122), eli da u smrti bude jo savrenije
ispunjen vinom no to je to bio za ivota:
Ako kad od mog praha naprave vr lonari,
Neka mi i on uvijek pun istog vina bude!" (Rubaije, C230). Ta izvanredna metafora nije mogla promaknuti jo
ponekom pjesnikom geniju. Tako Japanac Otomo No Tabito (665-731) pie:
Pod svaku cijenu Zato ba ovjek biti?
Riova vina
Vr bit bi sjajno bilo,
S vinom u porama svim." (Pohvala riovu vinu)
Treba primijetiti da obje pjesme upuuju na jasan religijski kontekst: Hajjamovo omiljeno lonarstvo od gline
pokojnih svojevrsna je parodija iskonskog Lonara (to jest Boga); Otomo se ali na raun budistikog nauka o
reinkarnaciji (ali dua se ne moe inkarnirati u neivoj stvari!).
Takoer treba uoiti i bitnu razliku: Japanac nigdje na kae da je vr nainjen od ljudskog praha; nasuprot tome,
kontinuitet
/ U


due za Perzijanca nuno podrazumijeva i stanovit materijalni kontinuitet.
Ovdje emo se zaustaviti. Nae zanimanje neemo proiriti izvan granica asne starine. Kao i znalaki uivatelj
vina, starom dajemo prednost pred novim.
6.
Ne znam je li dovoljno jasno: ovo nije napis o vinu. Do samog vina ne dopiremo. Bavimo se govorom o vinu.
Sveti Augustin je prvi nedvosmisleno povezao govor i vino. Izriui pohvalu svome uitelju, milanskom biskupu
Ambroziju, taj umni Otac je rekao:
Njegove su propovijedi tada revno pruale tvome narodu snagu tvoje penice i veselje tvoga ulja i trijeznu
opojnost tvoga vina." (Ispovijesti", V; 13)
To je djelomice parafraza pojedinih mjesta u psalmima (45; 8: ,,i stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem
radosti80; 6: dokle e nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama"; 81; 17: ,,a svoj narod hranio bih penicom
najboljom i sitio ga medomiz peine"). No, kljuni izraz je prepoznatljivo Augusti-nov: trijezna opojnost vina"
(sobria viniebrietas). Koji je smisao tog oksimorona? Poziv na potivanje mjere. Trijezni razum koji jo uvijek
uokviruje, obuzdava, nadzire pijanstvo. Uzorno kransko vino krijepi, ali ne omamljuje, razveseljuje, ali ne
raspojasava, opaja, ali ne opija. U Augustinovoj pohvali, ispravne i mudre rijei bojeg ovjeka hrana su i pie za
duhove onih koji ga sluaju. Retorika i gastronomija tu se meusobno pribliavaju. Prepoznajemo strukturalnu
srodnost dvaju zakonodavstava (retorika je takoer jedan nmos, kao i onaj eluev ili trbuhov).
Pribliavanje jezika i vina eljeli bismo vidjeti ak i u samoj nutarnjoj strukturi te lijepe Augustinove formule.
Ona je paradoksalna. Ba kao to je i kod vina paradoksalno to da je u isto vrijeme oporo i slasno, peckavo i ugodno:
ono je sladogorki uitak. Vino je dakle u sebi paradoksalno te otud potie i paradoksalnu misao. Kao daljnji
argument u prilog tome naelu navodimo izraz to ga je skovao Albije Tibul u spomenutoj elegiji (III, 6): blagi boj
s vinom" (vini certamen mite). Kontekst je ovakav:
Ako li tko odbije blagi boj s vinom,
neka ga voljena prevari skrovitom nevjerom".
{aut si Cjuis vini certamen mite recusat, fallat eum tecto cara puella dolo.)
Izraz certamen mite ve je, dakle, sam po sebi proizvod vinske alkemije, formula vinske retorike, vinom
nadahnuta dosjetka.
7.
Jedna kasnoantika legenda koja govori o svetom Grguru Nazijanskom (oko 330-390), na zanimljiv nain
povezuje dvije funkcije ustiju, hranjenje i govor. Taj glasoviti propovjednik i teolog, poznat kao kranski
Demosten", zavjetovao se 382. godine da e korizmeno etrdesetodnevlje proboraviti ne izustivi ni rijei.
Suzdravanje od hrane proireno je, u tom neobinom trapljenju, suzdravanjem od govora. Usta su potpuno
obuzdana, umrtvljena, gotovo mumificirana: suha su, blijeda, nijema, uvenula; iz njih ne izlaze rijei, u njih ne ulazi
hrana, ona - to se podrazumijeva - ne razmjenjuju poljupce; jednom rijeju, ona su, uzeta sama za sebe, najtonija
slika svetosti.
Metafora se proiruje sama od sebe: uzdravanje od govora za darovita je i strastvena govornika podjednako
teka kunja kao i etrdesetodnevni post za ljubitelja dobre kuhinje. Post i utnja posve su priblieni, isprepleteni, i
mi pomiljamo da se u danim okolnostima to dvoje doista moe pobrkati: onaj tko niti jede niti govori ne zna vie
to je to. Odsutnu hranu i odsutne rijei njihova odsutnost izjednaava. U izrazu posna utnja (koji nalazimo u
naslovu Grgurove elegije) nasluujemo tu nerazluivu zdruenost dviju stomatikih aktivnosti: taj izraz ima neto od
imena nekog jednostavnog asketskog jela, nekakva posnog kolaa.
Primjer to nam ga prua anegdota o svetom Grguru Nazijanskom gotovo je savren. On identificira dva
suzdravanja, post i utnju. Ta istovjetnost upuuje na onu drugu: istovjetnost govora i hrane; ali istodobno daje
naslutiti da ova potonja istovjetnost nee biti tako uzorna. Kao to pie Bela Hamvas, hrana ulazi a rijei izlaze.
Dodue, i rijei ulaze, ali ne kroz usta; kao to i hrana izlazi, ali to vie nije hrana.
8.
Otvaramo ovaj odjeljak samo zato da bismo napomenuli kako je na neki nain ipak prirodnije, ili oekivanije, da
post bude popraen govorom, a ne utnjom, tovie, obilnim govorom, u kojemu usta kojima je uskraena hrana kao
da pronalaze neku vrstu nadoknade.
Takvu reakciju na post mogli bismo nazvati baroknom. Kao to e patnju s lakoom transformirati u uitak,
pjesnik barokne pobonosti sklon je da post prikae kao neto raskono.
Antun Kanili u Svetoj Roaliji" pie:
Kad se suho postim, ah, to ja uivam!
Ja se s postom gostim, kripim, naslaivam."
Vie je no oito da rijei ovdje zauzimaju mjesto iz kojega je hrana odsutna. Rasko posta rasko je rjeitosti
kojom ga barok doarava. Pjesnik se naslauje svojim rijeima; i doista, kada su one u pitanju, on nije nikakav
posnik nego prije uzvanik gozbe.
U svojoj lucidnosti, on ak jasno vidi da ga pjesma hrani. U stihovima koji dolaze neto nie to je explicite
izreeno (dodue, pjesma tu dopire od ptice, ali to nita ne mijenja na stvari): Glas ptice neznane jest namisto lika
I pia i hrane starcu od tri vika."
9.
Moje studentske godine oznaene su majinim prijekorima da troim na knjige novac koji bih morao potroiti za
hranu; da si otkidam od usta kako bih se zatrpavao knjigama. Dakako da ti prijekori nisu bili kadri ita promijeniti,
no stanovit su uinak ipak postigli: to dalje, knjige sam sve vie kupovao sa svijeu o njihovoj hranjivoj prirodi.
To jest, moje ophoenje s knjigama poprimilo je neka obiljeja ophoenja s hranom. Zadovoljstvo njihova
pribavljanja postajalo je nalik onome kada se osiguravamo hranom: redovito obilazimo trnicu, biramo ovo i ono, s
raznim vreicama i omotima odlazimo kui. Za neko vrijeme smo bezbrige. Pritom sam sadraj knjiga ne igra
znaajniju ulogu. Metafora se ne odnosi na sadraj, nego na samu strukturu ponaanja.
Pa ipak, u odreenom trenutku metafora se poela preslikavati u sebe samu (kao oko koje odraava ono to oko
sebe opaa). Iz nepoznatog razloga poele su me zanimati knjige koje govore o hrani: Fosterovo Jelo iza
samostanskih zidina", Apicijevo De recocjuinaria, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja"... Nije mi vise bilo
dovoljno da uivam hranei se tekstom; sada je trebalo da i taj tekst (=hrana) govori o hrani. Drugim rijeim,
srednjovjekovni recepti ili samoniklo voe nisu me zanimali sami po sebi: oni su bili tek slike koje mi neposredno
predouju, u dokraja saetom obliku, moj odnos prema tekstu kao prema jestvini.
Zato sam si dopustio da ispripovijedim prethodnu osobnu epizodu? Zato to ona pokazuje da je o vinu, kao i o
hrani, mogue govoriti na dva posve razliita naina. Jedan neprestano imenuje svoj predmet, i oito je da se njime
bavi. Drugi ga i ne spominje, ali je ipak oito da na nj upuuje. I jednom i drugom nainu pristaje naslov kakav je
Filozofija vina". Ustvari, on najbolje pristaje sprezi obaju naina. Vidjeli smo kako oni prelaze jedan u drugi: kako
neizreena aluzija pronalazi svoje oitovanje, i kako je to oitovanje samo slika neegopenitijegi neodreeni jeg;
tako sedakle taj krugzatvara. Upravo je to sluaj u Hamvasevoj Filozofiji vina". Vino je za nju imenica i struktura.
Nije dovoljno govoriti o vinu, hrani ili ljubavi da bi se pribavili analogni uici; kao to uope nije neophodno
govoriti
o svemu tome kako bi se ti uici prizvali. Tekst posjeduje vlastitu logiku i vlastita sredstva za proizvodnju uitka.
Upravo taj proizvod, uitak, povezuje i pribliava sve te razliite djelatnosti.
Tekst Bele Hamvasa ima sve odlike tenog, hranjivog i ukusno zgotovljenog teksta. Ponajprije, taj tekst
neprestano organizira sebe sama, tematizira vlastitu kompoziciju, pospjeujui tako svijest o sebi kao o tijelu. Sve
to je u njemu reeno reeno je u za to najpovoljnijem trenutku, ili, radije, na za to pripravljenom mjestu. Ne postoje
iznenaenja; tonije, postoje samo ugodna iznenaenja" kakva i oekujemo od dobrog objeda. Nita nam ne moe
promaknuti jer se svaka stvar u vie navrata najavljuje i zatim ponavlja, u razliitim inaicama. Tekst nam sam
priznaje da su mu klasifikacije tajna strast: doista, svakog asa nailazimo na ta dvostruka ili mnogostruka ravanja i
grananja. U svijetu smo tvorca koji oboava razvrstavati. Hrane" se dijele na tjelesne, duevne i duhovne; tekuine
na tople, hladne i srednje; (vinska) povijest na tri eona; narodi i zemlje na vinske i rakijske; religije na dobre, loe i
najloije; ensko tijelo u tri erotske toke; itditd. Pri Hamvasevu zgotovljavanju teksta, naelo mjere igra veliku
ulogu. Moralistiki traktati pravilno se izmjenjuju s pounim anegdotama, sugerirajui nutarnju strukturu kolaa s
groicama i ljenjacima, ili pak onu francuske salate: ljepljivi umak povezuje vre i u sebe zatvorenije sastojke.
Hamvasev tekst nam ostavlja dojam da se nova pitanja mogu otvarati unedogled; da nita nije definitivno
rijeeno. Tako u ovoj uzgrednoj primjedbi:Sada uope nije prigoda da se progovori o vodi, jer je mogue da je ona
neto vee i od samoga vina." Svaku bezupitnost Hamvas pretvara u pitanje; upravo su te bezupitnosti njegovo tajno
blago; on ih razbija kao kokosove orahe, kako bi otkrio njihovu zapretanu dragocjenost. O svakoj se stvari moe
pitati: to uope neto jest? O svakoj se stvari moe govoriti; a ako je sve razgradivo, onda je, drugim rijeima, sve
jestivo.
11.
Ne zadovoljava nas sasvim Barthesova analiza analogije izmeu pohote i gastronomije". Analogija i nije tako
slaba kako se njemu uinilo. Iekivanje i pripremanje uitka, obiljeeno krizom, uzbuenjem, usredotoenou, u
dva su sluaja zauujue podudarni: u kritinim trenucima gladi, oba uivatelja pridaju nadolazeem uitku
neusporedivu vrijednost, pred kojom se sve ostalo povlai i tamni. Predmet elje nadvisuje i zasjenjuje sve, i nema
cijene koju za nj, u tom velikodunom pijanstvu, ne bismo bili spremni platiti. Trenutak prvog doticaja ustiju (jezika,
nepca) s hranom odgovara poetku koitalnog sladostraa. Ovo je potonje sladostrae bez sumnje intenzivnije od
gastrikog (gaster, ovdje, u irem smislu, oznaava sveukupnost hranidbenog aparata ukoliko je ovaj opskrbljen
osjetilima), kao to je i njegov prestanak asovitiji, za razliku od gastrikog koje jenjava postupnije. Pa ipak se tu
vie radi o kvantitativnoj, nego o strukturalnoj razlici. Prije ili kasnije hranjenje dovodi do zadovoljne i smirene
sitosti, koja vrlo tono odgovara postkoitalnoj nezainteresiranosti. I jedno i drugo mogu ak biti primijeani
stanovitom dozom gaenja ili odbojnosti prema doskoranjem predmetu elje, a svakako sadre znaajnu mjeru
ravnodunosti u pogledu njega. (Iz iskustva tvrdim da postoje psihofizika stanja, odreena tjelesna kondicija, kada
se iva glad i estoka potreba za hranom u posve kratkom roku, po posve orgazmikom modelu, nakon samo dva-tri
zalogaja pretvara u izrazito gaenje i zazor.) Oito je da model elja-uitak-sitost (=ne-elja) podjednako dobro
opisuje i spolno i gastriko uivanje. Razlike su pitanje kvantiteta. Nije iskljueno da do takve slinosti (ovih ipak
poprilino razliitih tjelesnih aktivnosti) moe doi
i uslijed uzajamne kontaminacije, posredstvom ivljene metafore, to jest - da je ta slinost rezultat meusobnog
pribliavanja: ukratko, da je ona historijska. Mehanizmi uivanja zacijelo se stvaraju (i uporabljuju, to je
nerazluivo) udruenim snagama svih naih hedonikih podruja.
12.
Barthes razlikuje dvije zamisli vina: vino kao droga i vino kao anti-droga. Prva je zamisao, primjerice,
Baudelaireova; unutar takve zamisli najblii srodnik vinu jest hai: oboje slue posve individualnom uitku, eda bi
na koncu i taj individuum razgradili, rasplinjujui ga u ne-ja. Druga se zamisao vina pripisuje Brillat-Savarinu; vinu-
antidrogi najblii je srodnik hrana. Takvo je vino drutvena institucija. Ono ne potkopava ja, koje se za skupnog
objeda neprestano potvruje u komunikaciji. Pa ipak i takav zajedniki objed s vinima ini se da mora zavriti u
svojoj negaciji; Ibn Ar-Rumi (836-896) ima ove stihove:
Pili smo tako bez prestanka,
Dok se i najrjeitijem jezik ne zaveza". (Pijanka")
S hranom se takvo to ne dogaa. U hrani se uiva drubeno jer taj uitak ne muti svijest; tovie, uivatelj trai od
sustolnika neku vrst potvrde, potpore i ohrabren ja, koje im i sam zauzvrat velikoduno prua. Sustolnici se
meusobno potiu i podjaruju
3
.
Hamvas kae: Ja vino shvaam kao jedan od najveih inova milosra... Vino nas vraa u iskonski ivot... Ovaj
most izmeu prvog i posljednjeg dana ovjek moe podnijeti samo u nesvijesti. Ta nesvijest je vino."
Drugim rijeima, vino je narko tik. Istodobno, ono je i sredstvo okupljanja i zajednitva. Za Hamvasa je vino oboje,
ve prema sorti: omloko je vino usamljenika", kikereko, naprotiv, ne trpi samou". Vilanjsko je vino za balove
i zaruke. Pijenje senterheskog, pak, samo je po sebi sveanost: granica izmeu drutvenog i osobnog, skupnog i
samotnog, tu se brie. Kinez Li Tai-Pe (701-762; Hamvas ga uvrtava u svoju strunu bibliografiju") genijalno je
prikazao taj paradoks u poznatoj pjesmi pod naslovom Tri prijatelja":
,,U ardaku zelenom sam sjedim i pijem vino,
Vina piti ne valja mi samom! -
Zar nema nikog tko e piti sa mnom?
Tad prie mjesec, pozdravlja me bratski.
I drugi prijatelj se javi: moja sjena,
Mjesec i sjena! Zaista dva dobra,
mirna druga, a ne piju ni kapi! (prev. Zlatko Gorjan)
13.
Imena maarskih vina to ih Hamvas razvrstava i sistematizira prosjenom su hrvatskom itatelju uglavnom
nepoznata. Utoliko bolje, dometnut emo odmah. Ta udnovata imena zvue nam pomalo fantastino: to su imena
vina iz basnoslovne zemlje Vinlandije; utoliko su prikladnija da stvore savren fiktivni sustav.
Filozofiju vina" moemo itati i kao (moralistiki) roman: njegovi su junaci Pijetist, Ateist, Puritanac, Scijentist
(i jedno Ja). Hamvasev pokuaj da od tih izopaenih duhova stvori psiholoki i filozofski sistem uvelike podsjea na
Francuza La Bruyerea i njegove Znaajeve". Treba usporediti mjesta poput: Pijetist je zapravo isto takav bezboac
kao i materijalist, samo to mu je povrh toga i savjest loa..." Ili: Scijentifist je bezopasniji, nespretniji i kominiji
oblik ateizma. Puritanac je pak agresivan ovjek..."
14.
Prema Hamvasu, bezbocima je zajedniko da instinktivno zaziru od vina. Vino je strailo za ateiste (svih boja).
Ono je, kako smo vidjeli, droga Zlatnog Doba.
Posve nasuprot modernoj zapadnoj filozofiji koja smrt (ili Smrt) proglaava svojim stoernim interesom, jedinim
predmetom Hamvaseve filozofije jest ivot. Sinonim za ivot s velikim glasi: Zlatno Doba. Kako ponovo
uspostaviti poredak Zlatnog Doba - to je temeljno pitanje koje zaokuplja Hamvasevu misao.
to doista podrazumijeva pod pojmom Zlatno Doba -Hamvas nas ostavlja u nedoumici. U eseju Rene Guenon i
metafizika drutva", prikljuujui se autoru navedenom u naslovu, on nauava povratak Zlatnog Doba kao neku
vrstu Sudnjeg dana. Tradicija, koja je jedini ispravni put i znai apsolutnu sintezu", poela se gubiti u VI. stoljeu
prije Krista;
trenutno ivimo u doba njenog najjaeg za tamnjenja (kali-yuga). Dublje se potonuti ne moe. Put stie do kraja i
sada se treba vratiti na izvore. Povratka nee biti za sve."
U Filozofiji vina" Hamvas kae da je sve to samo metafora. Govorei o Saturnu (koji je planeta vina), Hamvas
tumai to je on: Gospodar onoga razdoblja kada je svaka stvar i svako bie bilo na svome mjestu, i zato se ivjelo
u neporemeenom blagostanju. Pogreno sam rekao. Zlatno doba nije povijesno razdoblje vec stanje, i zato opstoji u
svim vremenima, i jedino ovisi o tome postoji li netko tko e ga oivotvoriti." Oito je da obje teorije o Zlatnom
Dobu zapravo podjednako odgovaraju istini. Racionalizacija ne obesnauje mit. to, dakle, moemo znati o Zlatnom
dobu? Ono to je udaljeno tisuama godina zapravo se nalazi na dohvat ruke. Ono to se ini na dohvatu ruke
zapravo je udaljeno tisuama godina.
15.
Hamvaseva hijerarhija osjetila (u kojoj oku pripada najskromnije, ustima najznaajnije mjesto) zapravo je
motivirana ekstatikom eljom: eljom za identifikacijom sa svijetom. Raspriti sebe u svijet ili svijet pripustiti u
sebe: usta su u toj razmjeni najpropusniji organ. Rastopiti se. Stopiti se. Biti Jedno, ono jedino Jedno koje jest.
Sveto je sve to jest, to stvarno jest", kae Hamvas u ogledu Antiki i moderni pejza".
Vino je, vidjeli smo, lijek, sredstvo izbavljenja; otud je jasno da mu nema mjesta u Zlatnom Dobu. ovjek
Zlatnog Doba ne pije vino jer sam jest vino; ne trai zanos jer sam jest zanos. Biti to to pije: formula koja pri
svakom pijenju obnavlja Zlatno Doba u malom. Svjetska povijest vina ima tri razdoblja. Prvo je pretpovijest, u
njemu nema vina - to je definicija Zlatnog Doba. Druga poinje od Noe, pronalazaa vina, i traje do Kane
Galilejske. Otada ivimo u treem dobu. Njegov kraj znait e povratak na poetak, ieznue vina, povratak
Svevinu.
Jedna pjesma arapskog mistika Omara Ibn Al-Farida (1181-1235) govori o pijanstvu koje prethodi vinu:
Gosti, im zapeaene posude vinske ugledaju,
Pijani su, a da pie ni okusili nisu.
U spomen ljubljenog bia vina smo pili
i opili se prije no to su stvoreni vinogradi." (Mistino vino)
16.
Heraklitovo evTiavtaeivai (unurnomniasunt,sve]ejedno), prema Hamvasu, jest najvea misao koju se uope
moe misliti. Umovi kao Platon, Leibniz, Kant, nisu je bili kadri dosegnuti ili prihvatiti; Heraklit, Lao Ce i
Nietzsche jesu. U Hamvesevu ogledu Poetica metaphysica" saznajemo da se filozofija i religija nalaze ispod te
misli, da znae njenu dekadenciju. Od ljudskih moi tu misao nije izgubila jedino umjetnost. Poezija.
Sve je jedno: biti kadar misliti tu misao. Ne kao da se sve stvari zbrajaju da bi u konanome iznosu dale to Jedno.
Jer onda bi svaka pojedina stvar izgledala beznaajno i bila gotovo nita; a zbrajanjem niega ne moe se dobiti
Jedno. Jedno se ne moe razbiti na dijelove. Ono se ne sastoji od dijelova. Pojedine stvari nisu dijelovi, nego
neokrnjene cjeline. Ako je sve Jedno, onda su sve stvari od Jednoga nainjene, i Jedno se nalazi u svim stvarima. U
Filozofiji vina" Hamvas kae: Ako je konano hen panta einai, odnosno sve je jedno, znai da se sve nalazi u
svemu". Svaka stvar upuuje na sve ostale. Svijet beskrajnih analogija.
U poglavlju Groe, vino, dragi kamen, ena", Hamvas sanja o alkemijskoj vjetini koja bi mu omoguila da
razliita vina pretvara u odgovarajue drage kamenove, a ove opet u lijepe ene. Jer sve su te stvari jedno.
Kada bih imao tu sposobnost, izdvojio bih ne primjer iz jedne lijepe djevojke njeno duhovno bie i proiavao
bih ga,
saimao, destilirao, cijedio, kristalizirao, sve dok ne bih dobio V neprolaznu saetu bit. Na kraju bi se od svake
lijepe ene mogao napraviti dragi kamen. Ili vino, ali tada je ne bi trebalo kristalizirati, ve rastapati."
Pjesnika metafora obavlja te sanjane transmutacije. Ona je posljednje pribjeite drevnog znanja o Jednom, i
njegove primjene koju zovemo alkemijom. Perzijski pjesnik Rudaki (oko 880-954), u savrenoj suglasnosti s
navedenim Hamvasevim recima, posvetio je vinu sljedee stihove:
Kako je crveno to pie! Tko ga pogleda,
Taj se koleba je li to rubin ili vino?
Tvar je ista u objega, samo je oblik drugi:
Jedno se smrzlo a drugo rastopilo..."
B. 'Hamvas


BILJE^KA.0 PISCU
One koje zanimaju potanji podaci o ivotu i knjievnom djelu Bele Hamvasa upuujemo na pregled Antala Dula
(u novinama za kulturu Oko br. 13/28. lipnja 1990, str. 36; prev. L. Galeta). Ovdje emo navesti samo najosnovnije.
Bela Hamvas roenje 23. oujka 1897. u Eperjesu. Djetinjstvo je proveo u Bratislavi (koja je u sastavu tadanje
Ugarske). Nakon mature, 1914, odlazi na sjevernu (rusku) frontu. Ondje biva ranjen i ivano uzdrman. Poslije
raspada Austro-ugarske monarhije obitelj seli u Budimpetu. U pitanju je nacionalni ponos: otac nije htio poloiti
prisegu vjemosti ehoslovakim vlastima i obitelj je protjerana. Bela zavrava filozofski fakultet (maarski i
njemaki jezik), studira glazbu, zarauje za ivot kao novinar Hfrlapa". Od 1927. zaposlen je u Gradskoj knjinici.
Prvi brak, s Ilonom Angyal, traje od 1928. do 1935. Iste (1935) godine osniva knjievno drutvo i asopis Sziget"
(Otok ), zajedno s Karolyom Kerenyijem. Izlaze ukupno tri broja asopisa. 1937. sklapa brak s Katalin Kemeny. U
2. svjetskom ratu ponovo dospijeva na frontu, 1945. bomba mu unitava stan skupa s knjinicom i rukopisima. Od
1920, kada objavljuje prve tekstove, pa sve do 1947. njegovo knjievno djelovanje je relativno slobodno. Objavljuje
po asopisima. 1943. izlazi mu Nevidljiva povijest", prva (i posljednja) objavljena knjiga eseja" (K. Kemeny).
Nakon to je 1945. odbio Hamvasev prijedlog za suradnju na izdavanju niza eseja, Gyorgy Lukacs 1947. kritizira
knjigu Revolucija u umjetnosti - apstrakcija i nadrealizam u Maarskoj" koju su zajedno napisali Bela Hamvas i
Katalin Kemeny. Hamvas pada u nemilost. 1948. gubi namjetenje u knjinici. Od tada ivi kao poljodjelski
nadniar, kasnije kao pomoni radnik na izgradnji hidroelektrane na gornjem toku
Tise. Za vikend dolazi kui, 'zamjenjuje knjige', a zorom u ponedjeljak se vraa napren tekim ruksakom. Tijekom
vie od jednog desetljea, u rane jutarnje i kasne veernje sate, ovako pie najznaajniji dio svoga ivota, i u pogledu
opsega
i u pogledu zrelosti" (K. Kemeny). 1964. umirovljen je definitivno. etiri godine kasnije (7.11.1968) umire od
izljeva krvi u mozak.
Bela Hamvas ostavio je za sobom golem opus, veimdijelom jo uvijek neobjavljen: romane (najvaniji
Karneval, napisan 1948-51, objavljen 1985), novele (Teko je ne pisati satiru, nap. 1929-31), eseje (Knjiga
lovorovog luga, 1930; Archai, 1932-45; Oda XX. stoljeu, 1945; Filozofija vina, 1947; Silentium, 1949; Scientia
sacra I, II, 1943-63; Patmos I-III, 1959-66); prijevode i studije (Upaniade, Konfucije, uang Ce, Enoh, Egipatska
knjiga mrtvih, Boehme, Sefer J'cira, Zen, sufijski tekstovi, Murasaki), aforizme i fragmente (Unicornis - summa
philosophiae normalis, 1948), antologije (Velika galerija predaka, 1943-60; Anthologia humana-mudrost pet tisua
godina, obj. 1946). Nismo ni izdaleka nabrojali sve.
Hamvaseva udovica Katalin Kemeny, koja danas uva jo neobjavljene Hamvaseve rukopise, svoj tekst ivot i
knjievno djelo Bele Hamvasa" zakljuuje ovim rijeima:
Vjerojatno je sve ovo i bilo suvino rei o njemu, dovoljno je bilo samo ono to je zapisao o svom zamiljenom
uitelju u djelu Unicornis: 'Uveer bi obino izlazio u osamljenike etnje, a kada bi se vratio kui, neto bi napisao,
pjesmu, nekoliko reenica, moda jednu jedinu rije'.
Jer on je tako ivio - doista tako."
S.Andri
Sadraj
9 FILOZOFIJA VINA
19 Tri
23 Svijet usta
29 Hijeratike maske
35 Jedna aa vina: ateistiki saltomortale
43 Eshatoloka digresija
49 Ulja
59 Pogovor metafizici. Apologija
65 Vino i idila
71 Groe, vino, dragi kamen, ena
79 Katalog vina (skica)
93 Harmonije usta
107 Kada piti, kada ne?
113 Kako piti?
121 Gdje piti?
125 Res fortissima (pijetistima i puritancima)
133 Vita Illuminativa (posljednja molitva)
143 Najvanija struna literatura (kronolokim redom)
145 Kazalo stvari
155 Pogovor:
VINO TEKSTA - uvod u metaphysicu sensualis (S. Andri)
193 Biljeka o piscu
195 Hamvas na hrvatskome (do ove knjige)
Maarski prozaik, erudit i filozof Bela Hamvas (1897-1968) posljednjih
godina napokon ulazi u arite zanimanja, nakon to je prethodno bio desetljeima
preuivan i nepoznat domaoj i inozemnoj kulturnoj javnosti. Iz raznolikog i
naslovima bogatog Hamvaseva opusa naroito se izdvajaju: golemi roman
"Karneval (dovren 1951); zbirka novela "Teko je pisati satiru (1931); zbirke
eseja "Knjiga lovorovog luga (1930), "Archai (1945),"Scientia sacra I, II (1944,
1963), "Patmos I-III (1963, 1964, 1966); antologije "Velika galerija predaka"
(1960) i "Antologija humana - Mudrost pet tisua godina" (1946); studije o
Upaniadama, Konfuciju, Cuang Ceu, Enohu, Egipatskoj knjizi mrtvih, Jakobu
Bohemeu itd.
"Filozofija vina" napisana je 1947, a objavljena 1988. godine
Tekst koji se sada prvi puta samostalno objavljuje pisan je virtuoznim i
silovitim stilom, s mnogo nepatvorenog uvjerenja i nita manje ironije i
neodoljivog arma.
S.Andri
92
1

V. Gordogan" br. 34-35/1991., str. 65., prev. eljka orak
2

Franc. Pogani su u krivu, a krani u pravu''.
3

Je li takvo to uope potrebno, pitat e tko. Rekao bih da jest. Samotniko objedovanje moe pobuditi neka neoekivana, uznemirujua pitanja
koja se tiu same prirode hrane. U trenucima dok jedenjem otpoinjemo proces svoje identifikacije s hranom, iz nje vrebaju neke sitne
udovinosti. Zadatak je skupnog objedovanja da takvu opasnost preduhitri i onemogui u korijenu. Drugi zadatak sastoji se u stvaranju
atmosfere orgije, orgije hranjenja. Uitak se dijeli, priznaje, opaa kod drugih, pospjeuje.