Johann Most

Religijska kuga
1883
2
Od svih psihikih bolesti koje su se sistematski uvukle u ovjeji mozak, religijska kuga
svakako je najstranija.
Kako sve ima svoju povijest, tako ni ova zaraza nije bez svoje; samo je zaista velika teta
to njeno izlaganje nee biti ba najprijatnije.
Stari Zeus i Jupiter su bili vrlo pristojne osobnosti, da kaemo, ak dosta produhovljene, u
usporedbi sa svetom Trojicom, potomcima rodoslovnog stabla dobroga Boga, koji nimalo
ne zaostaju za prvima po svireposti i brutalnosti.
Uostalom, neemo troiti svoje vrijeme uzalud na umirovljene i zbaene bogove, jer oni
sada vie ne prouzrokuju nikakvu tetu, naprotiv, beskompromisno emo kritizirati tvorce
kie i lijepog vremena i teroriste pakla.
Krani imaju Trojicu, dok su se njihovi preci idovi zadovoljavali samo jednim boans-
tvom; a oni zajedno ine vrlo zabavno drutvo. Stari i Novi zavjet su za njih izvor svekolike
mudrosti. A, ako neko hoe upoznati ove svete spise i slatko im se nasmijati, trebao bi ih i
proitati.
Ispitajmo, isto povijesno, ova boanstva i vidjeti emo da je to sasvim dovoljno kako bi
dobili sliku cjeline. Evo, dakle, te prie ukratko:
U poetku bog stvori nebo i Zemlju. On se prvobitno nalazio usred nitavila, i zbilja je
bila alosna situacija za jedno boanstvo da tu ami. I, kako njegova zabava bjee stvaranje
svjetova ni od ega, on stvori nebo i Zemlju, kao to maioniar vadi jaja ili talire iz rukava.
Poslije stvori i Sunce, i Mjesec i zvijezde.
Neki heretici, koji se zovu astronomi, odavno su dokazali da Zemlja nije, niti je ikada
bila, centar svemira, kao i da nije postajala prije Sunca oko koga se okree. Ve uvelike
svaki kolarac zna da je Sunce zvijezda, da je Zemlja jedan od njegovih satelita, a da je
Mjesec i Zemljin i Sunev pratilac. On takoer zna da Zemlja u svemiru ne igra neku vanu
ulogu, budui da je samo zrnce praine u prostoru.
Ali, zato bi se Bog zamarao astronomijom? On radi to hoe i ruga se nauci i logici.
Zbog toga je prvo stvorio Zemlju, zatim svijetlost, pa tek onda Sunce. I Hotentot sigurno
zna da svijetlost bez Sunca ne moe postojati, ali Bog hm Bog nije Hotentot.
Pogledajmo dalje: do ove toke stvaranje bjee sasvim uspjeno, ali kao da je neto
nedostajalo sve stvari su djelovale pomalo beivotno. Tvorac je, pak, elio zabavljati se, pa
konano stvori ovjeka. Samo sada je odstupio od metode koju je prethodno primjenjivao.
Umjesto stvaranja pomou proste zapovijesti neka bude . . . , on se dade na posao: prvo
uze pare ilovae, i naini od nje po svome liku ovjeka i udahnu u njega svoj dah. Kako je
bog svemogu, pravedan, dobar, jednom rijeju prava savrenost, uvidje da je usamljenom
Adamu (tako bjee nazvao svoj proizvod) vrijeme strano dugo i (moda prisjeajui se
kako njemu samom bjee u nitavilu) stvori mu enu divnu Evu. Jamano mu iskustvo
bjee pokazalo da je za jednog boga takav rad da gnjei ilovau dosta neist, pa zbog
toga sada to uini na drugaiji nain. Moda je i vie puta pokuavao, no o tome nema ni
rijei u Bibliji: svaka njegova zamisao uvijek je bila okrunjena uspjehom. On izvadi jedno
rebro Adamovo i pretvori ga u trenu u malu lijepu enicu, u trenu kaem, jer brzina nije
arolija za boga. Povijest ne govori da li rebro Adamovo bjee zamijenjeno drugim ili se je
morao zadovoljiti onim koja mu bjehu ostala.
Moderne prirodne nauke su utvrdile da su sve ivotinje i biljke morale prei put od
nekoliko miliona godina kako bi se razvile od jednostavnih elija do svojih sadanjih
oblika. Osim toga, one su dokazale da je ovjek postao tek dugim i neprestanim razvojem
najsavreniji proizvod, a da prije nekoliko hiljada godina ne samo da nije znao govoriti i da
je u komunikaciji bio nalik ivotinji, nego vodi porijeklo upravo od ivotinja vrlo niskog
stupnja.
3
Prema tome prirodna povijest igoe boga sa njegovim stvaranjem ovjeka kao smije-
nog hvalisavca; ali od toga nema koristi. Bog ne trpi ale! Bilo da su njegove prie naune
ili ne, on zapovijeda da se u njih vjeruje, inae e vas poslati avolu (vlastitom konkurentu),
koji je vrlo neprijatan. Jer u paklu ne vladaju samo pla i krgut zuba, ve tamo bukti i
vjeiti oganj, a jedan neumorni crv vas nagriza i vi osjeate sumpor i smolu. Dakle, bestje-
lesni ovjek u paklu navodno doivljava mnoge neudobnosti. Njegovo meso koga nema
biva peeno, zubi kojih nema cvokou; on plae bez oiju i plua, crv grize njegove kosti
davno pretvorene u prainu; on bez nosa udie miris sumpora i to sve vjeito! avolska
pria! Uostalom bog, kako sam ree u svojoj kronici Bibliji jednoj vrsti autobiograje,
jeste preko svake mjere udljiv i eljan osvete; reklo bi se, despot nad despotima.
im je stvorio Adama i Evu, kojima je trebao vladati, taj osvetnik odmah izdade jedan
zakonik sa sljedeim paragrafom: Strogo je zabranjeno jesti plod drveta saznanja. Od
tada je svaki tiranin sa krunom ili bez nje, nametao istu ovu zapovijest narodu.
Ali Adam i Eva se ne pokorie i odmah bjehu prognani (kao prosti socijalisti) i osueni da
sa svojim potomcima rade najtee poslove. tovie, Evi bjehu oduzeta prava i sada postade
slukinja Adamova, kome je morala da se pokorava. Osim toga, oni su bili pod nadzorom
visoke boanske policije. Zacijelo ni Leman nije otiao tako daleko u svom despotizmu, ali
nije li bog njegov starjeina?
Boja svirepost prema ljudima, meutim, nije posluila svrsi; naprotiv, ljudi su ga sve
vie ljutili, to su se vie mnoili. Moe se zamisliti brzina tog razmnoavanja kada itamo
povijest o Kainu i Abelu. Kain najprije ubi Abela, pa ode u jednu stranu zemlju i oeni
se! Dobri bog nam ne kae gdje je ta strana zemlja i odakle je ta ena to, uostalom, nije
nikakvo udo jer u ono vrijeme bog bjee zaboravan zbog prezauzetosti drugim poslovima.
Najzad se aa prelila, te bog odlui da vodom satre ljudski rod. Izabra samo jedan par
za posljednji pokuaj. Naalost, on vie nije bio sretne ruke usprkos svojoj premudrosti,
jer Noa, starjeina preivjelih, pokaza se kao velika pijandura obuzeta svojim kerima. to
je moglo dobro izai iz takve porodice?
Ljudski rod se ponovo razmnoi i nastadoe siroti grenici. Dobri bog je pucao od
boanskog gnjeva kada je video da sve vrste njegovih kazni, kao na primjer unitenje
gradova vatrom i sumporom, nita ne pomau. Tada odlui da istrijebi sav taj olo, ali
jedan vrlo udnovat dogaaj promijeni njegovo miljenje te on odlui da ovo popravi
ovjekoljubljem.
Jednoga dana doe nekakav sveti duh. I nitko ne znade odakle je doao. Pisac Biblije
(tj. bog) rekao je da je on sam sveti duh. Prema tome mi imamo posla sa jednim bogom
u dva lica. Ovaj sveti duh uze oblik goluba i upozna se sa jednom nepoznatom enom
zvanom Marija. U momentu blagog izlijevanja on je sakri svojom sjenkom, i gle, ona
svijetu rodi sina ostavi, kako pie Biblija, potpuno nevina. Bog se tada nazva bog-otac,
jednako uvjeravajui da on nije samo isto to i sveti duh, nego i sin. to znai da otac u
stvari bjee vlastiti sin, sin vlastiti otac i, tovie, obojica bjehu sveti duh! Tako postade
Sveta Trojica.
A sada, siroti ljudski razume dobro se pripremi, jer ono to sada sledi moglo bi i konja
oboriti.
Mi znamo da je bog otac rijeio, istrijebiti ljudski rod. Tada sin (koji je bio vlastiti otac)
uze na sebe obavezu da umiri svoga oca (koji bjee u isto vrijeme i sin) i pusti da ga razapnu
oni koje htjede da spasi od istrebljenja. Ova sinovljeva rtva (koji je isto to i otac) toliko
se dopala ocu, da je objavio opu amnestiju koja je jo i danas na snazi.
Ovo je povijesni dio tzv. svetog pisma. U njemu je koncentracija besmislica i gluposti
toliko velika da oni koji ga zbog svoje imbecilnosti konzumiraju, boluju od napada najluih
4
halucinacija. Pogledajmo sada dogmu o nagradi i kazni ovjejoj na drugomsvijetu. Odavno
je nauka dokazala da dua ne moe postojati nezavisno od tijela. (Napomena; nauka na
tom podruju je veoma nategnuta) Ono to religijski arlatani nazivaju duom nije nita
drugo do dio mozga koji prima utiske od ulnih organa, a ovaj proces nuno prestaje sa
tjelesnom smru. Ali zakleti neprijatelji ovjejeg razuma bave se rezultatima naunih
ogleda samo u onoj mjeri koliko je potrebno da bi sprijeili da istina dopre do narodnih
masa.
Zbog toga sveenici propovijedaju vjeni ivot due. Ateko njoj u drugomsvijetu ako se
tijelo, u kome je stanovala, nije pokoravalo boanskimzakonima. Jer ovi nas ljudi uvjeravaju
da je bog predobar, svepravedan, ali uz to i veliki sitniar koga zanimaju i najmanje
pogreke koje zapisuje u svoju biljenicu (kakva savrena kontrola i raunovodstvo).
Osim toga, on je ponekad i komian u svojim eljama. ujte dalje:
On zahtjeva da se novoroena djeca krste hladnom vodom u njegovu ast (mada su
izloena prehladi); uiva u vrlo udnovatom zadovoljstvu da slua blejanje vjernih ovaca iz
crkvenih torova ili da mu najprivreniji sljedbenici upuuju molitve za sve vrste moguih
i nemoguih stvari; dok se on mijea u krvave ratove doputajui da ga pobjednici slave i
oboavaju kao boga ratova.
On se veoma rasrdi kada neki katolik jede meso u petak ili ne ide pobono na ispovijed.
Razjari se takoer ako je neki protestant zaboravio da ukloni kosti svetaca, sliku Bogorodice
i druge svetinje koje su propisane u katolikoj crkvi, ili ako ma koji vjernik ne putuje bar
jednom godinje na sveto mjesto i tamo mu se iskrivljenih lea i sklopljenih ruku ne moli.
Kada takav ovjek umre, neosjetljivi andar, dobri bog, mu kao kaznu odredi udarce batine
i bia, da trpi sva muenja zakona i progonstva, da osjea kao svi koji su osueni na smrt,
da iskusi bolove od tiranina muitelja, koji njemu samom izgledaju kao prijatno golicanje.
Ovaj dobri bog u svojoj ivotinjskoj svireposti, nadmauje sve najgadnije stvari na
Zemlji. Njegova tamnica se zove pakao, njegov delat je Sotona, a njegove su kazne vjene.
Ali za lake pogreke i pod uvjetom da je grenik katolik, daje pomilovanje poslije jednog
boravljenja u istilitu due, koje se razlikuje od pakla kao to se kod Prusa razlikuje
zatvor od prisilne kue . Iako i u istilitu gori vatrica, ipak, s obzirom na relativno kratko
boravljenje, disciplina nije suvie stroga. Za poinioce smrtnih grijehova kazna je bila
pakao a ne istilite. U njih spadaju i oni koji vre huljenje boga rijeju, milju i pisanjem.
Bog ne samo da ne trpi slobodnu tampu i rije, ve zabranjuje i proganja jo neizgovorene
misli koje bi mu mogle biti neprijatne. Vi, zatucani despoti i tirani svih zemalja, ovim ste
nadmaeni! Dakle ovaj bog je najvee strailo koje se moe zamisliti. Njegovo ponaanje
utoliko je gnusnije ako se uzme u obzir da je cijeli svijet, a posebno ovjeanstvo, reguliran
svemoguim boanskim provienjem. On zlostavlja ljude za djela iji je sam poticatelj!
Zemaljski tirani iz prolosti i sadanjosti puno su bolji kad se usporede sa ovim udovitem!
Ali, ako bog i dopusti ovjeku da ivi i sretno umre u skladu sa njegovim zakonima, on ga
jo gore mui, zato to je obeani raj pakleniji od samog pakla. Tamo ne postoje nikakve
elje i svi su navodno zadovoljni. Ali bez udnje i potreba nema ni nagrade, pa je boravak
na nebu bez prave radosti. Neprekidno se mora razmiljati o bogu; sviraju se uvijek iste
melodije na istim harfama; neprestano se pjevaju himne, i ovjek jednostavno ne zna
ime bi ispunio vrijeme koga ima na pretek. To je dosada najvieg stupnja. Boravljenje
u usamljenoj peini je sasvim sigurno puno bolje. Bogatai i posjednici koji imaju raj na
zemlji sa podsmijehom ponavljaju Hajneove stihove:
Raj ostavljamo pticama, anelima i glupacima.
A upravo su bogatai i posjednici ti koji njeguju boanski idiotizam i religioznu zatuca-
nost. Zapravo, to je sastavni dio njihovog poslovanja. Za klasu eksploatatora buroaziju
5
od ivotne je vanosti da narod bude zaglupljen religijom. Njena mo se uveava ili
smanjuje u proporciji sa religijskim ludilom.
to se vie ovjek dri za religiju, vie vjeruje. to vie vjeruje, manje zna. to manje
zna, gluplji je. to je gluplji, lake se vlada nad njim. to se lake vlada nad njim, lake se
eksploatira. to se vie eksploatira, bogatija je i monija vladajua klasa. to je bogatija i
monija vladajua klasa, vri je njen stisak oko gue naroda.
Ova logika je bila poznata tiranima svih vremena; stoga se oni udruuju s popovima.
Povremene arke izmeu ovih neprijatelja ovjeanstva su male porodine svae da bi se
utvrdilo pravo prvenstva. Svaki pop vrlo dobro zna da je njegova karijera okonana bez
bogatake kese. Bogatai i posjednici su svjesni da ovjek nee vie dopustiti da se vlada
nad njim i da ga eksploatiraju, im uvidi da gavranovi (popovi) malo vjeruju u crkvu kojoj
pripadaju, a vie se staraju da u glave masa uliju ideju da je Zemlja dolina suza i da ih
prisile da vjeruju u njihovu vlast, mamei ih obeanjem sretnog ivota na drugom svijetu.
Vindhorst , jezuita najvieg stepena, rekao je jednoga dana dosta otvoreno, u estini
govornikog zanosa, to zapravo ovi svjetski lupei i arlatani misle: Kada se vjera ugasi
u narodu, on nee vie moi podnositi bijedu i pobuniti e se.
Ova je fraza jasna, i treba raditi na tome da radnici shvate njenu sutinu. Ali, naalost,
mnogi od njih su toliko obuzeti pobonou da i ako uju ove stvari, ipak ih ne razumiju.
Stoga nije udno to se popovi, bolje rei crni andari despotizma, trude da upotrebe svu
svoju mo protiv opadanja interesiranja za religiju, mada se, ope je poznato, oni previjaju
od smijeha meu sobom na raun onih kojima, za dobru nagradu, propovijedaju.
Tokom prolih stoljea ovi poremeeni mozgovi su vladali masama pomou terora, bez
koga bi religijska zatucanost odavno propala. Tamnice i lanci, otrov i bodei, vjeala i ma,
zasjede i muka ubojstva, sve u ime Boga i Pravde, eto to su sredstva koja su upotrebljavana
za odranje ove gluposti, koja e biti samo mrlja u povijesti ovjeanstva. Hiljade ljudi
je baeno na lomae u ime Boga, samo zato to su se usudili da posumnjaju u sadraj
Biblije. Milioni su bili, za vrijeme dugih ratova, primorani ginuti, dok su branitelji vjere
kugom pustoili zemlju koju su ostavljali za sobom, nakon to su je ve sasvim opljakali i
spalili, samo da bi nametnuli svoju religiju. Najgora muenja su izmislili popovi i njihovi
pomonici da bi vratili u okrilje crkve one koji se nisu bojali boga. (Npr. inkvizicija nije
smjela proliti muenicima krv pa su im kidali komade mesa uarenim klijetima)
Zloincem se smatra svako tko osakati ruku ili nogu svoga blinjeg. Kako e se onda
zvati onaj tko ispire mozak blinjem i koji, kada ovaj to nee trpjeti, baca njegovo tijelo u
vatru sa najsvirepijom surovou?
Istina je da ove kreature ne mogu obavljati svoj zanat sada kao nekada i zato se oni
trude da uu u obitelj i da tamo utjeu na ene, otimaju djecu i zloupotrebljavaju kole
za svoje sramne ciljeve. Njihovo licemjerstvo se ak prije povealo no smanjilo. Poto su
shvatili da slobodna tampa ne moe ieznuti, oni su postepeno uspjeli da je podine.
Jedna stara poslovica kae: Gdje jednom pop proe, tu vie deset godina trava ne raste,
a to znai da kad se neki ovjek nalazi u popovskim kandama, onda njegov mozak postaje
nesposoban misliti, njegova inteligencija prestaje funkcionirati i pauci tamo tkaju svoje
mree. Tada je slian brljivoj ovci.
Nesretnici koji se nalaze u takvom poloaju izgubili su ivotni cilj, a jo je alosnije to
se oni pokazuju kao protivnici znanja i svjetlosti, revolucije i slobode. Zbog svoje glupe
zatucanosti uvijek su spremni pomagati novim tiranima ovjeanstva. Dakle, lijeiti ove
bolesnike, ne samo da je korisno za njih, ve se time moe ukloniti crv koji gloe narod, a
koga je neophodno unititi. A to treba uiniti ako se eli da zemlja bude dom ljudi, a ne
teren za igru avola i bogova, kao to je do sada bila.
6
Stoga istjerajmo iz mozga religijsku kugu i dolje sa popovima! Oni esto imaju obiaj rei:
cilj opravdava sredstvo. Lijepo! Posluimo se i mi ovim receptom. Na cilj je osloboenje
ovjeanstva od sveg ropstva, od drutvenog jarma, od okova politike tiranije i izlazak
iz religijskog mraka. Sva sredstva za ispunjavanje ovog najveeg zadatka trebaju biti
dozvoljena istinskim prijateljima ovjeanstva i trebaju se upotrebljavati u svakoj zgodnoj
prilici.
Svaki ovjek koji je protivnik religije, nemaran je u svojim zadacima ukoliko svakod-
nevno i svakog trenutka ne ini ono to ubija religiju. Svaki e ovjek biti slobodan od
religije im popovtina bude potpuno unitena. Zato rat, svuda rat do istrebljenja ove
crne rase. Pobunimo narod protiv razvratnika i vratimo vid zaslijepljenima! Upotrijebimo
svako oruje za ovaj cilj: ismijavajmo besmislice i neka svuda gori naa buktinja znanja
a ovo nee ostati bez posljedica. Na najlaki zadatak je da u svakoj prilici, a posebno
na skupovima gdje se rjeavaju narodni interesi, ubacimo neku aluziju na boga i religiju.
Isto tako privatno vlasnitvo i njen oruani uvar drava, moraju biti ukinuti u socijalnoj
revoluciji ono to je van revolucije, prirodno je da je reakcionarno zbog toga ni za
religiju nema mjesta u njoj. Religijsko brbljanje meu radnicima je takoer opasno.
Svako tko propovijeda religiju, moe biti samo budala ili lupe. Ove dvije vrste ljudi nee
postii svoj cilj jedino ako je nepokolebljivo uvjerenje njihovih protivnika. Oportunistika
politika u ovomsluaju ne samo da je zlo, ve je pravi zloin. Ako radnici dopuste popovima
da se mijeaju u njihove poslove, ne samo da e biti prevareni ve e jo biti izdani i
prodani. Isto tako je logino da proletarijat koji se bori protiv kapitalizma tei unitenju
njegovog mehanizma drave, a isto tako i sistematskom unitenju religije, odnosno crkve,
jer se bez svega toga on nikada ne moe osloboditi. Navesti emo nekoliko pitanja za koja
nam se ini da mogu izlijeiti budale to jest one koji su zaglupljeni religijom:
Ako Bog eli da ga poznaju i potuju, zato se ne pokae?
Ako je tako dobar kao to kau sveenici, zato ga se onda treba bojati ?
Ako sve zna, zato mu dosaujemo naim privatnim poslovima i molitvama ?
Ako je na svakom mjestu, zato mu zidaju crkve?
Ako je pravedan, zato kanjava ljude koje je sam stvorio sa mnogim slabostima?
Ako su ljudi dobri samo zahvaljujui bojoj milosti, zbog ega ih on na onom svijetu
nagrauje?
Ako je svemoan, zato doputa da hule na njega?
Ako je nepojmljiv, zato nam priaju o njemu?
Ako je poznavanje boga potrebno, zato ostaje skriven? itd., itd..
Pred ovakvim pitanjima vjernik ostaje zabezeknut. Ali svaki inteligentan ovjek mora
priznati da ne postoji nikakav dokaz o postojanju boga. tovie, nema nikakve potrebe
za boanstvom. Jedan bog unutar ili izvan prirode nije nikakva nunost, kad se znaju ova
pravila, a svako moralistiko pravdanje njegovog postojanja jo je besmislenije.
Postoji jedno veliko carstvo kojim upravlja jedan gospodar (to carstvo je ovaj svijet u
kome ivimo) iji je posao da unese pometnju u glave svojih podanika. Taj gospodar hoe
da bude ljubljen, poznat i potovan, ali se nikada ne pokazuje. Pokorni narodi znaju samo
za ideje svog nevidljivog suverena, dok su o njegovim zakonima i karakteru obavijeteni od
njegovih ministara koji i sami priznaju da je njegova volja neobjanjiva, a njegove namjere
i zamisli nepojmljive. Naredbe i zakoni koji se smatraju dunostima, sasvim su zamreni.
Ovo su rebusi koji se niti mogu razumjeti, niti podanici mogu pogoditi njihovo znaenje,
ali trebaju biti po njima kolovani.
Zakoni monarhije negiraju potrebu za objanjenjem i zato oni koji ih tumae, nikad
nisu u meusobnom suglasju; sve to govore o svom gospodaru pokriveno je kaosom
7
kontradikcija. Oni ne izgovaraju nijednu rije koja nije izmiljena i oigledna la. Govori
se da su njegove zapovijesti najvee dobro, a nema ovjeka koji se ne tui na njih. Govori
se da su mudre i jasne, a sve u njegovoj administraciji opire se zdravom razumu. Slavi se
njegova pravda, a najvei dio njegovih podanika obino je u bijedi. Kae se da je on prijatelj
reda, a u njegovoj dravi vladaju zbrka i rasputenost. Sve se navodno dogaa po njegovoj
volji, ali dogaaji rijetko kad slijede njegove prvobitne planove. Vidi sve unaprijed, a ne
zna to e se dogoditi. Ne doputa da ga nekanjeno vrijeaju, a sam vrijea svakoga. Divi
se svome znanju i savrenstvu svojih djela, a ona su neuspjena i kratkog vijeka. On stvara,
unitava, popravlja ono to je uinio i nikad nije zadovoljan svojim proizvodom.
On od svega to je stvorio zahtjeva da ga slavi; ak i ako nije postigao cilj, eli biti
hvaljen u svemu i svuda. On radi samo za blagostanje svojih podanika, ali veina ivi u
potpunoj neimatini.
Oni koje navodno pomae, veinom su nezadovoljni svojom sudbinom. Svi se podiu
protiv gospodara, ijoj bi uzvienosti trebali se diviti, iju bi mudrost i dobrotu trebali
hvaliti, pravdu odobravati, a zapovijesti vriti.
Ovo carstvo je svijet, ovaj gospodar je bog, njegovi su ministri popovi, a ljudi su podanici.
Da, lijepe li zemlje! Bog krana je zaista jedan poseban bog. Mi smo ga prozreli: on kri
obeanja, on prosipa kugu i bolesti na ljude da bi ih unitio. Bog koji stvara ljude po svojoj
slici, a koji meutim ne preuzima odgovornost za zlo, koji vidi da sva njegova djela, koja
bjehu dobra, sada ne vrijede nita, koji kanjava cijeli ljudski rod samo zbog toga to su
dva prva stvora jela zabranjen plod. Bog, koji je tako slab da ga vara jedan avo, i tako
surov kao nijedan zemaljski tiranin. Takav je bog idovsko-kranske mitologije. Stvorio
je navodno ljude savrene, a nije bio u stanju da ih sauva od grijeha. Stvorio je avola, a
nema moi da jednog radnika natjera da religiju prizna kao vrlo mudru stvar. Za religiju
on je svemogu jer je osudio milione nevinih, a zatim istrijebio sve ljude osim nekoliko,
koji stvorie poslije rasu goru od prve. Napravio je nebo za budale koje vjeruju u evanelje,
a pakao za pametne ljude koji ovo smatraju lanom knjigom.
To je bog koji je sam sebe stvorio pomou svetog duha; on sam je bio posrednik izmeu
sebe samog i ljudi; prezren i uvrijeen od svojih neprijatelja dao je da se prikuje na kri kao
slijepi mi na gredu kakve upe, a zatim je dopustio da ga zakopaju i ponovo oive iz mrtvih
i ponovo se popeo na prijestolje boanski i sjeo s desne strane svoga oca, to jest pokraj
samog sebe (!) da sudi ivima i mrtvima dokle god bude ivota. Kada se sve to uzme u obzir,
to nije bog, ve jedan nebeski arlatan. To je grozan tiranin, ija je krvava djela zabiljeila
povijest, jer je i ona takoer religija nasilja. Bjei to dalje od nas mitologijo kranska.
Bjei to dalje od nas boe koga su popovi pronali, i kojima si potreban jer bi bez tebe
brzo propali sa svojom krvavom vjerom. Dalje od nas i ti svirepo Trojstvo, sastavljeno od
oca-zloinca, sina koji je roen natprirodnim putem, i svetoga duha bludnika. Bjeite od
nas vi neasne sjenke koje poniavate ljude do stupnja ropstva i irite lai o mukama ovog
i radosti onog svijeta! Dalje i vi zatucani svetim ludilom, jer predstavljate okov za sreu i
slobodu ovjeanstva! Boga su izmislili vrlo prepredeni religijski arlatani i odravaju ga
sredstvima koja tiraniziraju i zastrauju ljude. Ali on je skoro nestao od kako je utvreno
razumom da ne postoji, a prevarene mase, rasrene zato to su tako dugo vuene za nos,
ispjevale su popovima ovakve stihove:
O, boe neka si proklet, jer mi ti se molimo na cii trpei glad; mi smo se molili, nadali
smo se tebi, a ti umjesto nagrade od nas napravi budale, gorko nas prevari i ismija!
Nadajmo se da se mase nee jo dugo zavaravati i biti predmet podsmijeha i da e doi
dan kada e raspee i svece baciti u vatru, putire i koveie pretvoriti u korisne sudove,
8
crkve u dvorane za koncerte, pozornice i skupove, a u sluaju da se za ovo ne mogu
upotrebiti, neka se pretvore u tale za konje.
Nadajmo se da e doi dan kada narod opameen nee trpjeti gadna popovska prenema-
ganja.
Ako se na ovaj nain djeluje brzo i energino, plod e biti vidljiv kad bukne socijalna
revolucija koja se blii, to jest, u trenutku kada bude spremljen no za popovske suuesnike:
birokrate, kapitaliste i kraljeve, i kada e drava, kao i crkva potpuno biti zbrisana sa kugle
zemaljske!
Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright
31. 05. 2012.
Johann Most
Religijska kuga
1883
Prvo izdanje: Johann Most, Die Gotespest, 1883. Prijevod: Socijalistika aka grupa Osloboenje (1911).
Srpsko-hrvatsko izdanje: Johan Most, Religijska kuga i drugi spisi (str. 9-27), Liber CLS, Beograd, 2005.
htp://www.anarhizam.hr/teorija-i-praksa/64-johann-most-religijska-kuga
http://anarhistica-biblioteka.net