MLANDAR Zagreb Aleja pomoraca 15 Za nakladnika Ivana Pleji Urednici Branko egec/Ja dranka Pintari Design DesignsystemA/anja Garaj Fotografija na ovitku Mare Milin F otografija autora Gallimard Layout MEANDAR/Anita Hofman Tisak KIKA GRAF Zagreb Copyright 1963-1969 Milan Kundera ISBN 953-206-013-8 CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 821.162.3-32 = 163.42 KUNDERA, Milan Smijene ljubavi / Milan Kundera; s ekoga preveo Nikola Kri.- Zagreb: Meandar, 2000. - 233 str.; 20 cm. (Djela Milana Kundere) Prijevod djela: Smene lasky ISBN 953-206-013-8 400404069 Printed in Croatia 2000 KUNDERA SMIJENE LJUBAVI s ekoga preveo I Nikola Kril meandar Ol - o? SADRAJ Nitko se nee smijati Zlatna jabuka vjene enje Lani autostop Simpozij Neka stari mrtvi ustupe mjesto mladim mrtvima Doktor Havel poslije deset godina Eduard i Bog NITKO SE NEE SMIJATI 7. Ulij mi jo ljivovice rekla je Klara, a ja nisam imao nita protiv. Povod za otvaranj e boce nipoto nije bio izniman, ali je postojao: primio sam toga dana poprilian ho norar za posljednji dio studije, u nastavcima objavljene u strunom likovnom asopis u. Ve sama injenica objavljivanja studije zasluivala je pozornost, jer ono to sam napis ao bili su sami alci i polemike. Zato je asopis Likovna misao, ija je redakcija bra datija i opreznija, odbio moju studiju, da bi zatim bila objavljena u manjem, ko nkurentskom likovnom asopisu koji su ureivali mlai i smjeliji ljudi. Honorar mi je na fakultet donio potar, a zajedno s honorarom i neko pismo, posve beznaajno pismo. U svom tek roenu osjeanju kako sam ravan Bogu, jutros sam ga jedva proitao. Ali sada, kod kue, dok se vrijeme pribliavalo ponoi a razina tekuine u boci dnu, ponovno sam uzeo pismo koje je lealo na stolu da nam poslui za uveseljavanje . "Potovani drue, i ako doputate da vas tako oslovim, dragi kolega!" Proitao sam na gl as Klari. "Oprostite mi, molim vas, to vam piem, ja, ovjek s kojim nikada u ivotu ni ste razgovarali. Obraam vam se s molbom da budete ljubazni i proitate priloeni lanak . Osobno vas, dodue, ne poznajem, ali vas cijenim kao ovje- 9 Djela Milana Kundere ka prosudbe, misli i zakljuci kojeg su me iznenadili potpunom podudarnou s rezultat ima moga vlastita istraivanja. Bio sam uistinu zapanjen. Tako, na primjer, iako s e klanjam vaim ocjenama i usporednoj analizi, u emu moda i prednjaite, moram ipak ot voreno ukazati na injenicu da sam misao o tome kako je eka umjetnost uvijek bila bl iska narodu izgovorio prije nego to sam proitao vau raspravu. Mogao bih to, uostalo m, veoma lako dokazati, jer imam svjedoke. Sve to, meutim, spominjem samo uzgred, jer vaa rasprava..." Slijedile su daljnje slavopojke mojoj veliini, a zatim molba : bi li bio tako ljubazan da napiem recenziju njegova lanka, tj. miljenje o lanku, z a redakciju asopisa Likovna misao, koja ve vie od pola godine odbija i ne uvaava nje gov rad. Rekli su mu da e moje miljenje biti presudno, i tako sam sad ja jedini zr aak svjetlosti u dugotrajnu mraku. Gospodin Zaturecky, ije nas je pompozno prezime fasciniralo, postao je smjesta te ma naih ala; alili smo se na njegov raun, naravno, u najplemenitijoj namjeri, jer su me pohvale kojima me je obasuo, naroito u saveznitvu s izvanrednom ljivovicom, bil e posve omekale. Omekale su me tako da sam u tim nezaboravnim trenucima volio itav svijet. Naravno, od itava svijeta najvie Klaru, ve i zato to je sjedila tu, meni nas uprot, dok je ostali svijet bio skriven iza zidova moje vrovicke mansarde. I budui da trenutno nisam imao pri ruci nita ime bih mogao obdariti svijet, darivao sam K laru. Barem obeanjima. Klara je bila dvadesetogodinja djevojka iz dobre obitelji. Ma to kaem, iz dobre iz odline! Otac joj je bio direktor banke pa su ga pedesetih godina kao predstavnika krupne buroazije iselili u selo Celakovice, dosta daleko od Praga. Ki je imala lou karakteristiku i radila je kao krojaica za ivaim strojem u velikoj radionici 10 Smijene ljubavi jedne parike modne kue. Sjedio sam nasuprot njoj i nastojao pridobiti njenu naklon ost lakomislenom priom o prednostima zaposlenja koje sam joj obeao nai uz pomo prija telja. Govorio sam kako je besmisleno da tako lijepa djevojka trati svoju ljepot u nad ivaim strojem i zakljuio da mora postati manekenka. Klara nije imala nita protiv toga i proveli smo no u srei i razumijevanju. 2. ovjek prolazi kroz sadanjost vezanih oiju. Smije samo nasluivati i nagaati to zapravo doivljava. Tek poslije, kad mu skinu rubac s oiju, moe pogledati u prolost i ustanov iti to je proivio i kakvog to ima smisla. Vjerovao sam te veeri kako pijem za svoje uspjehe i nisam ni slutio da je to pros lava poetka moga kraja. I budui da nita nisam slutio, sljedeeg sam se jutra probudio u odlinom raspoloenju; i dok je Klara pokraj mene jo spokojno disala, uzeo sam lanak priloen uz pismo i proi tao ga leei, namjernom ravnodunou. Naslov je glasio MikplAle, majstor ekog crtea, a sam rad doista nije zasluivao ni oni pola sata nepo-zornosti to sam mu ih posvetio. Bio je to skup poznatih injenica, n abacanih bez imalo smisla za uzajamnu povezanost, i bez i najmanje ambicije da i m bude dodatna neka vlastita misao. Bilo je oigledno da je rije o gluposti. Uostalom, doktor Kalousek, urednik Likovne misli (inae neobino nesimpatian ovjek) potvrdio je to jo istoga dana. Telefonirao mi je na fakultet: Molim te, jesi li dobio traktat onog Zatureckog?... Onda to i n apii. Pokopalo ga je pet recenzenata, a on i dalje davi; sad si je umislio kako Djela Milana Kundere 12 si ti jedini pravi autoritet. Napii u dvije reenice da je sve skupa glupost, ti zn a kako se to radi, ima u sebi dovoljno otrova, pa emo svi biti mirni. Samo, u tom trenutku neto se u meni pobunilo; zato upravo ja treba da budem krvnik gospodina Za-tureckog? Dobivam li ja za to uredniku plau? Uostalom, dobro sam se sjeao kako je Likovna misao iz iste opreznosti odbila moj lanak, a usto je ime gosp odina Zatureckog u meni bilo vrsto povezano sa sjeanjem na Klaru, ljivovicu i jednu prekrasnu veer. I naposljetku neu poricati jer je to ljudski mogao bih na prste i zbrojiti ljude koji smatraju kako sam "jedini pravi autoritet"; pa zar da sad iz gubim i tog jednog? Zavrio sam razgovor s Kaluosekom nekom duhovitom i neodreenom opaskom, koju je on mogao protumaiti kao obeanje a ja kao izgovor, i spustio slualicu vrsto odluan da trae nu recenziju nikada ne napiem. Umjesto toga izvukao sam iz ladice list papira i n apisao pismo gospodinu Zatureckom u kome sam izbjegao dati bilo kakvo miljenje o njegovu radu, uz izgovor da su moja stajalita o slikarstvu devetnaestog stoljea ope nito proglaena izopaenima i nastranima, pa bi mu moja preporuka osobito u urednitvu Likovne misli mogla vie koditi nego koristiti. Usto sam zasuo gospodina Zaturecko g prijateljskom rjeitou koju je bilo mogue protumaiti samo kao dokaz moje naklonosti. Zaboravio sam na gospodina Zatureckog istoga trenutka kad sam pismo bacio u sand ui. Ali gospodin Zaturecky nije zaboravio mene. 3. Smijene ljubavi Jednoga dana, upravo kad sam zavravao predavanje predajem povijest slikarstva na naem fakultetu na vrata predavaonice pokucala je naa tajnica, gospoa Marie, ljubazn a postarija dama, koja mi ponekad kuha kavu i spaava me neeljenih enskih glasova ko ji me trae telefonom. Zavirila je u predavaonicu i rekla kako me eka neki gospodin . Gospode se ne bojim, pa sam se pozdravio sa sluateljima i dobro raspoloen izaao u h odnik. Tu mi se naklonio ovjeuljak u iznoenu crnom odijelu i bijeloj koulji i priopio mi, vrlo pristojno, kako je on Zaturecky. Pozvao sam gosta u jednu od slobodnih prostorija, ponudio mu da sjedne u fotelju i zapoeo nevezan razgovor o svemu i svaemu, od toga kako nas ovoga ljeta vrijeme ne slui, pa do prakih izlobi. Gospodin Za-turecky je pristojno povlaivao svakoj mojo j izjavi, ali je ubrzo poeo svaku primjedbu navlaiti na svoj lanak o Mikolau Aleu, ko ji se iznenada naao meu nama, nevidljiv, ali stvaran kao neki neodstranjivi magnet . Volio bih napisati recenziju vaeg lanka rekao sam na posljetku ali ve sam vam u pis mu objasnio kako me nitko ne smatra strunjakom za eko devetnaesto stoljee, i da sam, osim toga, jo i pomalo u svai s redakcijom Likovne misli u kojoj me dre okorjelim modernistom, tako da bi vam moja pozitivna recenzija mogla samo koditi. Oh, vi ste odve skromni rekao je gospodin Zatureckf. Vi, takav strunjak, a tako mr ano ocjenjujete svoj poloaj! U redakciji su mi rekli da sve zavisi samo od vaeg milj enja. Ako se zauzmete za moj lanak, tiskat e ga. Vi ste moj jedini spas. To je plo d trogodinjega rada i trogodinjih studija. I sad je sve u vaim rukama. 13 ?jela Milana Kundere Kako lakomisleno i od kako loega materijala ovjek gradi svoje izgovore! Nisam znao to odgovoriti gospodinu Zatureckom. Nehotice sam mu pogledao u lice i primijetio da me promatraju ne samo male, starinske, nevine naoale, nego i jedna mona, dubok a, vertikalna bora na elu. U kratkom trenutku lucidnosti osjetio sam kako mi jeza puzi niz lea. Ta bora, koncentrirana i uporna, odavala je, naime, ne samo duevne muke kroz koje je njen vlasnik proao nad crteima Mikolaa Alea, nego i iznimnu snagu volje. Izgubio sam priseb-nost duha, tako da na brzinu nisam mogao nai nikakav du hovit izgovor. Znao sam da recenziju neu napisati, ali sam znao i to kako nemam s nage patetinom ovjeuljku kazati istinu u oi. Tako sam se poeo osmjehivati i obeavati neto neodreeno. Gospodin Zaturecky mi je zah valio i rekao kako e ubrzo opet doi da se raspita. Rastao sam se s njim uz osmijeh e. Nekoliko dana kasnije, ponovno je doao. Vjeto sam ga izbjegao, ali me je sljedeeg d ana opet potraio na fakultetu. Bilo mi je jasno da je vrag odnio alu. Smjesta sam otiao kod gospoe Marie poduzeti potrebne mjere. Marenka, molim vas, ako me onaj gospodin ponovno bude traio, recite mu da sam otia o na studijsko putovanje po Njemakoj i da u se vratiti tek za mjesec dana. I da zn ate, predavanja sam dosad imao utorkom i srijedom, a sad u ih tajno prebaciti na e tvrtak i petak. Za to e znati samo sluatelji, nikome drugom nemojte o tome priati i ne unosite promjenu u raspored. Moram se povui u ilegalnost. 14 Smijene ljubavi 4. 15 Gospodin Zaturecky zaista je ubrzo ponovno doao na fakultet da me trai i bio je oaj an kad mu je sekretarica rekla da sam neoekivano otputovao u Njemaku. Ta to nije mo gue! Gospodin asistent treba da napie recenziju moga lanka! Kako je samo mogao tako otputovati?! Ne znam odgovorila je gospoa Marie ali rekao je da e se za mjesec dana vratiti. Jo mjesec dana! jadikovao je gospodin Za-turecky. A znate li moda njegovu adresu u Njemakoj? Ne znam izjavila je gospoa Marie. I tako sam mjesec dana bio miran. Mjesec je, meutim, proao mnogo bre nego to sam se nadao i gospodin Zaturecky se pono vno naao u uredu. Ne, jo se nije vratio rekla mu je gospoa Marie, a kad me je malo poslije srela, obratila mi se, oajna: Onaj va ovjeuljak opet je bio ovdje, to da mu k aem, za ime Boje? Recite mu, Marenka, da sam se u Njemakoj razbolio od utice i da lei m u bolnici u Jeni. U bolnici! vrisnuo je gospodin Zaturecky kad mu je Marenka nekoliko dana poslije to rekla. To ne moe tako! Gospodin asistent mora napisati recenziju o mom lanku! Gospodine Zaturecky rekla mu je tajnica prijekorno gospodin asistent lei teko bole stan negdje u tuini, a vi mislite samo na svoju recenziju. Gospodin Zaturecky je otiao, pokunjen, ali se za etrnaest dana ponovno naao u uredu. Poslao sam gospodinu asistentu preporueno pismo na adresu bolnice u Jeni, i pismo se vratilo! rekao j e. Poludjet u od onog vaeg ovjeuljka rekla mi je sljedeeg dana gospoa Marie. Ne lju e na Djela Milana Kundere mene, to sam mu mogla rei? Rekla sam mu da ste se vratili. Morate se nekako sami s nai. Nisam se mogao ljutiti na gospou Maire. Uinila je to je mogla, a ja se, uostalom, j o nisam osjeao poraenim. Znao sam da sam neuhvatljiv. Cijeli se moj ivot odvijao u t ajnosti. Tajno sam drao predavanja etvrtkom i petkom, a svakog sam se utorka i sri jede skrivao u vratima kue preko puta fakulteta, uivajui u pogledu na gospodina Zat ureckog koji je patrolirao ispred kole i ekao da izaem. Poelio sam staviti na glavu polucilindar i zalijepiti lanu bradu. Osjeao sam se kao Scherlok Holmes, kao maski rani Jack, kao Nevidljivi ovjek koji eta gradom... Osjeao sam se kao djeak. Ali jednoga je dana gospodinu Zatureckom dosadilo straariti pa je otro nasrnuo na gospou Marie Kada, u stvari, drug asistent dri nastavu? upitao je. Pogledajte u rasporedu pokazivala mu je gospoa Marie plou na kojoj su, u kvadratim a, bila pregledno upisana sva predavanja. To mi je poznato ostao je uporan gospodin Zaturecky samo to drug asistent nikad n e predaje ni utorkom ni srijedom. Je li moda na bolovanju? Nije odgovorila je gospoa Marie, zbunjena. Na to se ovjeuljak svom otrinom okomio na gosp ou Marie. Zamjerio joj je zbog neaurnog rasporeda. Ironino ju je upitao kako to da ne zna gdje je tko od nastavnika. Zaprijetio je da e je tuiti. Vikao je. Izjavio j e kako e tuiti i druga asistenta koji ne dri nastavu, a trebalo bi da je dri. Pitao je da li je rektor u svom kabinetu. Na nesreu rektor je bio prisutan. Gospodin je Zaturecky pokucao na vrata rektorova kabineta i uao. Desetak minuta k asnije vratio se i strogo zatraio od gospoe Marie adresu moga stana. 16 Smijene ljubavi Litomvl, Skalmkova 20 rekla je gospoa Marie. Kako to, Litomvl? Gospodin asistent ima u Pragu samo privremeni stan i ne eli da bilo kome kaem... Zahtijevam od vas da mi date praku adresu druga asistenta viknuo je ovjeuljak drhta vim glasom. Gospoa je Marie popustila i dala mu adresu moje mansarde, moga bijedna utoita, moje druge jazbine koja je trebala postati mojom klopkom. 5. Da, moje je stalno boravite u Litomvlu; tamo ivi moja majka, tamo su moji prijatelj i i uspomene na oca. Kad god mogu, bjeim iz Praga i radim i piem kod kue, u malom m ajinu stanu. Tako se i dogodilo da sam formalno zadrao majin stan kao stalno boravit e, a u Pragu se nisam potrudio ni iznajmiti bolju garsonijeru, kako to red i pri stojnost zahtijevaju, nego sam stanovao kao podstanar u maloj i potpuno odvojeno j mansardi u Vrovicama, postojanje koje sam skrivao i tajio, uglavnom zato da izb jegnem nepotrebne susrete nezavisnih gostiju s mojim raznim privremenim sustanar kama ili goama. Ne mogu porei da je upravo to razlogom to nisam uivao ba najbolju reputaciju u zgrad i. Nekoliko puta, dok sam boravio u Litomvlu, ustupio sam sobicu prijateljima koj i su se u njoj odlino zabavljali, tako da nitko u kui nije mogao cijele noi oka skl opiti. Neki stanari, koji su se nad svime time zgraali, poveli su protiv mene tih i rat koji se povremeno odraavao u ocjenama to ih je o meni pisao ulini odbor, pa ak i u jednoj albi upuenoj stambenom uredu. 17 Djela Milana Kundere U vrijeme o kojem priam, Klari je ve bilo postalo odve naporno dolaziti na posao ak odnekud iz Celako-vica, pa je poela ostajati kod mene preko noi. Najprije samo boj aljivo i iznimno, a onda je kod mene ostavila jednu haljinu, zatim nekoliko halji na i ubrzo su se moja dva odijela nala stisnuta u kutu ormara, a moja se sobica p retvorila u damski salon. Klara mi se sviala; bila je lijepa; radovalo me je to se ljudi, dok zajedno hodamo , okreu za nama; bila je najmanje trinaest godina mlaa od mene, to mi je podizalo u gled u studenata; ukratko, imao sam tisuu razloga da odrim tu vezu. Nisam, meutim, htio da se sazna kako Klara stanuje kod mene. Bojao sam se intriga i ogovaranja po kui; bojao sam se da netko ne nasrne na moga dobrog, starog stanodavca, koji j e vei dio godine provodio izvan Praga, bio vrlo diskretan i nije se mijeao u moje poslove. Bojao sam se da jednog dana, protiv svoje volje i teka srca, ne doe i ne zamoli me da, njegova dobrog glasa radi, otkaem gospoici gostoprimstvo. Klara je zbog toga dobila strogo nareenje da nikome ne otvara vrata. Toga je dana bila sama kod kue. Bio je sunan dan i na mansardi je bilo kao u kotlu . Zato je gola leala na mom kauu i ubijala vrijeme promatranjem ara na stropu. Iznenada su odjeknuli udarci na vratima. To jo nije bio razlog za uznemirenost. Moja man-sarda nije imala zvonce pa je sva tko tko bi doao, morao kucati. Klara zbog toga nije obraala pozornost na buku i ni je joj bilo ni na kraj pameti da prestane gledati u strop. Ali lupanje nije pres tajalo; naprotiv, nastavljalo se nekom smirenom, neshvatljivom upornou. Klaru je p oela hvatati nervoza; zamiljala je da pred vratima stoji ovjek koji e, kad otvori, p olako i znaajno okrenuti rever sa- 18 Smijene ljubavi koa a onda je otro napasti zato ne otvara, to krije, zato se skriva, je li prijavlje na... Obuzeo ju je osjeaj krivice, odvojila je pogled od stropa i brzo poela traiti odbaenu odjeu. Ali lupanje je odzvanjalo tako uporno da u pometnji nije nala nita d rugo osim mog kinog ogrtaa. Obukla ga je i otvorila vrata. Pred vratima je umjesto gnjevna lica isljednika, ugledala samo nekog sitnog mukar ca, koji joj se naklonio. Je li gospodin asistent kod kue? upitao je. Ne, nije kod kue. Ba teta odgovorio je ovjeuljak pristojno i poeo se ispriavati to je uznemirava. n asistent, naime, treba da napie recenziju o mom lanku. Obeao mi je to, i stvar je prilino urna. Ako dozvolite ostavio bih mu barem poruku. Klara je ovjeuljku dala papir i olovku i tako sam uveer proitao da je sudbina lanka o Mikolau Aleu samo u mojim rukama, da gospodin Zaturecky s dubokim potovanjem eka mo ju recenziju i da e me ponovno potraiti na fakultetu. 6. Dva dana poslije gospoda Marie mi je ispriala kako joj je gospodin Zaturecky prij etio, kako je vikao i otiao se aliti na nju: glas joj je drhtao i inilo se da e zapl akati. Naljutio sam se. Osjetio sam da je tajnica, koja se sve do sada smijala m ojoj igri skrivaa (iako bih se mogao kladiti da je to radila vie iz naklonosti pre ma meni nego zato to je iskreno uivala u tome) sad uvrijeena i uzrok svih neugodnos ti vidi, razumljivo, u meni. I kad sam jo tome pribrojao odavanje tajne moje mans arde, uporno 19 Djela Milana Kundere udaranje u vrata u trajanju od deset minuta i zastraivanje Klare, moja je ljutnja prerasla u bijes. I dok sam tako hodao tamo-amo po uredu gospoe Marie, bijesno grizui usne i smiljajui osvetu, otvorila su se vrata i na njima se pojavio gospodin Zaturecky. Kad me je ugledao, lice mu se ozarilo sreom. Naklonio se i pozdravio. Doao je malo prerano, doao je prije nego to sam stigao razmisliti o osveti. Upitao me je jesam li sino primio njegovu poruku. Nisam odgovorio. Ponovio je pitanje. Primio sam je rekao sam. I napisat e te recenziju, zar ne? Vidio sam ga pred sobom, boleljiva, uporna, plaljiva; vidio sam okomitu boru koja je na njegovu elu crtala liniju jedne jedine strasti; promatrao sam tu jednostavn u crtu i shvatio da je to pravac odreen dvjema tokama: mojom recenzijom i njegovim lankom, i da osim te porone, manijake crte u njegovu ivotu ne postoji nita drugo. Da postoji samo svetaka askeza. I u tom mi je trenutku palo na pamet spasonosno, pr emda okrutno rjeenje. Nadam se da vam je jasno kako poslije jueranjeg dogaaja nemamo vie o emu razgovarati rekao sam. Ne razumijem vas. Uzalud se pretvarate. Sve mi je rekla. Nema smisla da poriete. Ne razumijem vas ponovio je, sad ve odlunije, ovjeuljak. Preao sam na leerniji, gotovo prijateljski ton. ujte, gospodine Zaturecky, ja vam n ita ne zamjeram. I ja sam enskar i potpuno vas razumijem. Ni ja ne bih os-20 Smijene ljubavi 21 tavio na miru tako lijepu djevojku da sam se s njom naao sam u stanu, a ona bila gola ispod mukog kinog ogrtaa. Vi me vrijeate! problijedio je ovjeuljak. Ne, govorim istinu, gospodine Zaturecky. I to vam je rekla ona dama? Ona preda mnom nema tajni. Drue asistente, to je uvreda! Ja sam oenjen ovjek. Imam enu! Imam djecu! ovjeuljak nainio korak prema meni tako da sam morao ustuknuti. Utoliko gore, gospodine Zaturecky. Kako to mislite, utoliko gore? Mislim da je to to ste oenjeni za vas kao en-skara samo oteavajua okolnost. Te ete rijei povui! izjavio je gospodin Za-tureckf prijetei. U redu, dobro popustio sam. To to je oenjen zaista ne mora biti za enskara oteavaj okolnost. Moe, naprotiv, biti i stanovito opravdanje. Ali to sad nije vano. Ve sam rekao kako se nimalo ne ljutim na vas, kako vas shvaam. Ne razumijem samo jedno. Kako moete od ovjeka, iju ste enu pokuali zavesti, jo traiti da vam pie recenziju? Drue asistente! Tu recenziju trai od vas doktor Kalousek, urednik Likovne misli, as opisa akademije znanosti! I vi tu recenziju morate napisati! Recenziju ili enu. Ne moete traiti i jedno i drugo. Kako se to ponaate, drue? viknuo je gospodin Zaturecky u oajnikom gnjevu. udno, u tom sam trenutku zaista imao osjeaj da je gospodin Zaturecky pokuao zavesti moju Klaru. U meni je sve uzavrelo. Jo me se usuujete opomi-njati! viknuo sam. Vi , koji bi trebao da mi se ovdje pred gospoom tajnicom pokorno ispriavate? Djela Milana Kundere Okrenuo sam gospodinu Zatureckom lea i on je skren oteturao iz sobe. Tako odahnuo sam kao nakon teke, ali pobjedonosne bitke i rekao gospoi Marie. Sad, valjda, vie nee traiti od mene tu recenziju. Gospoda Marie se osmjehnula, a onda me bojaljivo upitala: A zato, u stvari, odbija te napisati tu recenziju? Zato, Marenka, to je taj njegov lanak obino lupetanje. Pa zato onda u recenziji jednostavno ne napiete da je obino lupetanje? Zato da to piem? Zato da sebi stvaram neprijatelje? odgovorio sam, i samo to sam to izgovorio postao sam svjestan kako je gospodin Zaturecky i tako ve postao mojim n eprijateljem te da je moja borba protiv pisanja recenzije besmislena i apsurdna ali, na alost, i da je to borba koju je nemogue prekinuti, nemogue zaustaviti. Gospoa me Marie pogledala s blagim osmijehom, kakvim ene promatraju djeije ludorije , a onda su se odjednom otvorila vrata i na njima se pojavio gospodin Zaturecky, podignute ruke. Ne ja vama, vi se meni morate ispriati! Viknuo je to drhtavim glasom i ponovno ne stao. 7. Vie se ne sjeam tono, moda jo istoga dana a moda nekoliko dana kasnije, nali smo u sa uiu pismo bez adrese. Poruka napisana tekim, gotovo nevjetim rukopisom, glasila je: Potovana! Doite kpd mene zbog uvrede moga mua u nedjelju. Bit u cijeloga dana \od \ue . Akp 22 Smijene ljubavi 23 ne doete, bit u prisiljena poduzeti odgovarajue mjere. Anna Zdtureckd, Praga, 3, Da limilova 14. Klara je, sva izbezumljena, poela govoriti neto o mojoj krivici. Odmahnuo sam ruko m i izjavio kako je smisao ivota u tome da se ivotom zabavljamo, i kako nam, ako j e ivot odve za to lijen, ne preostaje nita drugo nego da ga malo potaknemo. ovjek mo ra neprestano osedlavati dogaaje, te strelovito brze konje bez kojih bi se vukao po praini kao izmueni pjeak. Kad mi je Klara rekla kako ona nema nimalo volje osedl avati dogaaje, odgovorio sam joj uvjeravanjem da se s gospodinom Za-tureckym i go spoom Zatureckom nikad nee sresti i da u dogaaj, u ije sam sedlo skoio s lakoom, sam uzdati. Ujutro, kad smo izlazili iz kue, zaustavio nas je kuepazitelj. Kuepazitelj nije nep rijatelj. Jednom sam ga mudro pridobio novanicom od pedeset kruna i od tog sam vr emena ivio u ugodnu uvjerenju kako je nauio da o meni ne zna nita i da ne dolijeva ulje na vatru koju protiv mene potiu moji neprijatelji. Juer vas je trailo neko dvoje rekao je. Kakvo dvoje? Jedan nizak ovjek sa enom. Kako je izgledala ta ena? Za dvije glave via od njega. Strano energina, stroga ena. Raspitivala se o svemu. Ob ratio se Klari. Najvie o vama. Tko ste i kako se zovete. I to ste joj rekli, zaboga? promucala je Klara. Sto sam joj mogao kazati? Otkud'ja znam tko sve dolazi kod gospodina asistenta? Rekao sam joj da svaku veer dovodi drugu. Odlino rekao sam i izvukao iz depa deset kruna. Govorite tako i dalje. Djela Milana Kundere 24 Nema se ega plaiti rekao sam kasnije Klari. U nedjelju nee ionako otii i nitko t olaziti traiti. Dola je nedjelja, zatim ponedjeljak, utorak, srijeda... Nita se nije dogodilo. Eto vidi rekao sam Klari. A onda je doao etvrtak. Priao sam studentima na uobiajenom tajnom predavanju kako su mladi fovis-ti, grozniavo i nesebino razmjenjujui iskustva, oslobaali boju od njene nekadanje impresionistike deskrip-tivnosti, kad je gospoa Marie otvorila vrata i ap tom mi rekla: Dola je supruga onog Zatureckog. Nisam ovdje rekao sam. Pokaite joj raspored. Ali gospoa Marie je zavrtila glavom. To sam joj ve rekla, ali ona je zavirila u va kabinet i vidjela ogrta na vjealici. N aiao je docent Ze-leny i potvrdio da je ogrta va. I tako sad sjedi u hodniku i eka v as. Da me je sudbina znala sustavnije proganjati, moda bi od mene i bilo neto. orsokak je mjesto mojih najboljih inspiracija. Budite tako ljubazni rekao sam jednom od omiljenih studenata i uinite mi malu usl ugu. Otiite u moj kabinet, obucite moj kini ogrta i izaite u njemu iz zgrade. Jedna e vam ena pokuavati dokazati da ste vi ja, ali zadatak vam je da to ni po koju cije nu ne priznate. Student je otiao i vratio se za nekih etvrt sata. Obavijestio me je da je zadatak izvren, da je zrak ist, a ena izvan zgrade. Ovoga sam puta, prema tome, pobijedio. A onda je doao petak i Klara se poslijepodne vratila s posla, tresui se. Smijene ljubavi 25 Prijazan gospodin, koji u elegantnom salonu modne kue prima kupce, iznenada je ot vorio vrata radionice u kojoj je, s jo petnaest krojaka, za ivaim strojem sjedila i moja Klara, i viknuo: Stanuje li neka od vas u Pukinovoj 5? Klara je bila svjesna kako je rije o njoj, jer je Puki-nova 5 moja adresa, ali ju je uvrena opreznost sprijeila da se javi. Znala je da kod mene stanuje ilegalno i da se to nikoga ne tie. Pa ja joj to i govorim rekao je uglaeni gospodin kad je vidi o da se nijedna krojaica ne javlja, i otiao. Klara je kasnije saznala kako ga je n eki strogi enski glas na telefonu prisilio da pregleda popis adresa zaposlenih i e tvrt ga je sata uvjeravao kako je ena iz Pukinove 5 zaposlena upravo u toj modnoj kui. Na nau idilinu mansardu pala je sjena gospode Zaturecke. Kako joj je samo uspjelo da otkrije gdje radi? Ta u ovoj zgradi nitko nita ne zna o tebi! vikao sam. Da, bio sam vrsto uvjeren kako o nama nitko nita ne zna. ivio sam kao udak koji se z anosi da ga iza visokog zida nitko ne vidi, ali pri tome zaboravlja na jednu sit nicu na injenicu da je taj zid nainjen od prozirnog stakla. Podmiivao sam kuepazitelja kako ne bi odao da Klara stanuje kod mene, prisiljavao sam Klaru da ivi i ponaa se neupadljivo, kao ilegalac, a za to je vrijeme itava zgr ada znala za nju. Bilo je dovoljno da se jednom neoprezno upusti u razgovor sa s tanarkom s drugoga kata pa da se sazna i gdje je zaposlena. ivjeli smo ne slutei da smo odavno otkriveni. Naim progoniteljima ostalo je nepozna to jo samo Klari-no ime i jo jedna sitna pojedinost: da je kod mene stanovala nepr ijavljena. Te su dvije tajne bile za nas jedi- ?jela Milana Kundere 26 na i posljednja mogunost da i dalje izmiemo gospoi Zatureckoj koja je bitku zapoela dosljedno i metodino, tako da me je od toga hvatala jeza. Shvatio sam da je vrag odnio alu, da je konj dogaaja loe osedlan. 8. To je bilo u petak, a kad se Klara u subotu vratila s posla, opet se sva tresla. Evo to se dogodilo: Gospoa se Zaturecka sa svojim muem uputila u poduzee koje je dan ranije nazvala tel efonom i zatraila od poslovoe doputenje da s muem obie radionicu i provjeri izgled sv ih prisutnih krojaica. Drug poslovoa dodue se zaudio takvoj elji, ali gospoa Zaturecka se drala tako da je bilo nemogue odbiti je. Govorila je neto vrlo mrano o uvredi, o unitenoj egzistenciji i o sudu. Gospodin je Zaturecky stajao kraj nje, smrknut i utljiv. Odveli su ih u radionicu. Krojaice su ravnoduno podigle glavu i Klara je odmah pre poznala ovjeuljka. Problijedila je i brzo, na upadljivo neupadljiv nain, nastavila i vati. Izvolite rekao je poslovoa ironinom ljuba-znou ukoenim posjetiteljima. Gospoa Zatu y je shvatila da mora preuzeti inicijativu, pa je zapovjedila suprugu: Pogledaj paljivo! Gospodin je Zaturecky podigao smrknuti pogled. Je li neka od njih? upitala ga je aptom gospoa Zaturecka. Gospodin Zaturecky, oigledno, nije ni uz naoale mogao dovoljno jasno vidjeti velik u prostoriju, uostalom Smijene ljubavi 27 prilino nepreglednu i zakrenu gomilama tkanina i haljinama to su visjele na dugakim vodoravnim ipkama, pa jo s nemirnim krojaicama koje nisu sjedile lijepo okrenute pr ema vratima nego kojekako vrtile se, sjedale, ustajale i bezobzirno okretale lic a na suprotnu stranu. Zato je morao krenuti kroz prostoriju, nastojei da mu ni je dna ne promakne. Kad su ene shvatile da ih netko ispitivaki promatra, i to jo tako neugledan i nepri vlaan ovjek, osjetile su se povrijeenima i na neki neodreen nain ponienima, i poele s tiho protestirati podsmijehom i gunanjem. Jedna od njih, krupna, mlada djevojka, nije mogla izdrati da glasno ne kae: Trai po itavom Pragu betiju koja ga je ostavila u drugom stanju! Na suprunike se sruio buan i grub enski podsmijeh a oni su stajali usred te galame, zbunjeni i tvrdoglavi, s nekim udnim dostojanstvom. Majice dobacila je ona brbljava djevojka gospoi Zaturecky loe ste uvali svoga sin a tako lijepa djeaka ne bih uope putala iz kue! Trai dalje apnula je gospoa Zaturecka svome suprugu i on je, smrknuto i bojaljivo, k renuo dalje, korak po korak, kao da ide kroz ulicu uvreda i udaraca, ali uporno, ne proputajui ni jedno lice. Poslovoa se cijelo to vrijeme nepristrano osmjehivao; poznavao je svoje cure i zn ao je da ih ne moe ukrotiti. Zato se pretvarao da ne uje njihova dobacivanja i upi tao gospodina Zatureckog: A kako bi, molim vas, ta ena zapravo trebala izgledati? Gospodin Zaturecky se okrenuo prema poslovoi i polako, ozbiljno rekao: Bila je li jepa... bila je veoma lijepa... Klara je za to vrijeme sjedila zgrena u jednom kutu i svojim se nemirom, sputenom glavom i grozniavom Djela Milana Kundere aktivnou upadljivo razlikovala od neobuzdanih ena oko nje. Ah, kako je loe glumila n eduno, beznaajno stvorenje! A gospodin je Zaturecky bio jo samo jedan korak od nje i samo to joj se nije unio u lice... Malo je ako se sjeate samo toga da je bila lijepa rekao je pristojni poslovoa gospodinu Zatureckom. Lijepih ena ima bezbroj. Je li bila niska ili visoka? Visoka rekao je gospodin Zaturecky. Je li bila crnka ili plavua? Gospodin Zaturecky se zamislio i rekao: Plavua. Taj bi dio prie mogao posluiti kao parabola o moi ljepote. Kad je gospodin Zatureck y prvi put kod mene vidio Klaru, bio je tako zabljesnut njezinom ljepotom da je, zapravo, uope nije vidio. Ljepota je ispred nje stvorila neto slino neprozirnom za storu. Zastoru svjetlosti koji ju je skrivao kao veo. Klara, naime, nije ni visoka ni plava. Tek unutarnja snaga ljepote dala joj je u oima gospodina Za-tureckog privid tjelesne veliine. A svjetlost, kojom ljepota zr ai, dala je njenoj kosi zlatnu boju. I tako ovjeuljak, kada je konano stigao u kut prostorije, gdje se Klara u smeoj radn oj kuti grevito naginjala nad nekom rasparanom suknjom, nije prepoznao djevojku. Nije ju prepoznao jer je nikada nije ni vidio. 9. Kad je Klara prilino nepovezano i s malo dara za razumljivo pripovijedanje zavrila priu o tom dogaaju, rekao sam: Vidi, imamo sree. Ali, ona se, jecajui, okomila na mene. Kakve sree, nisu me otkrili danas, ali e me otkriti sutra. 28 Smijene ljubavi Volio bih znati kako. Doi e po mene ovamo, k tebi. Nikog neu pustiti u kuu. A to e biti ako se obrate policiji? Ili ako navale na tebe i natjeraju te da prizn a tko sam? Spominjala je sud, hoe me tuiti za uvredu asti. Zaboga, mogu im se samo narugati; ta sve je to bila samo ala i izmotavanje. Danas nije vrijeme za ale, danas se sve uzima ozbiljno: rei e da sam ga namjerno ht jela ocrniti. Zar e povjerovati, kad ga vide, da je u stanju napastvovati enu? Ima pravo, Klara rekao sam. Uhitit e te, to je sigurno. Ali sjeti se da je i Karei Havliek Borovsky sjedio u zatvoru, pa dokle je stigao. Sigurno si o njemu uila u k oli. Ne lupetaj gluposti rekla je Klara. Dobro ti je poznato kako stojim, dovoljno je da me poalju pred disciplinsku komisiju pa da mi sve upiu u karakteristiku i da s e nikad vie ne izvuem iz radionice. Uostalom, ba bih voljela saznati kako stoji stv ar s onim mjestom manekenke koje mi stalno obeava, a spavati kod tebe i tako vie ne mogu, stalno bih se bojala kad e doi po mene, i zato se danas vraam u Celakovice. To je bio prvi razgovor. Drugi sam razgovor vodio istoga dana poslije podne, nakon sastanka katedre. Sef katedre, sijedi povjesniar umjetnosti i veoma mudar ovjek, pozvao me u svoj ka binet. Da vam studija koju ste upravo objavili nee donijeti mnogo dobra to vam je, nadam se, jasno rekao je. Da jasno mi je odgovorio sam. Mnogi nai profesori misle da se vai zakljuci odnose na njih, a rektor je uvjeren da je rije o napadu na njegove stavove. 29 Djela Milana Kundere 30 Sto se tu moe rekao sam. Nita rekao je profesor ali vae je trogodinje asistentsko razdoblje isteklo i za to mjesto je raspisan natjeaj. Naravno, komisija obino daje prednost onome tko je ve d rao nastavu, ali jeste li ba sigurni da e taj obiaj biti ouvan i u vaem sluaju? Ali, sam htio o tome govoriti. Vama je dosad uvijek ilo u prilog to to ste poteno predav ali, to ste bili omiljeni meu studentima i poneto ih nauili. Samo, sad se vie ni na t o ne moete osloniti. Rektor me obavijestio kako ve tri mjeseca uope ne drite nastavu . I to bez ikakva opravdanja. Ve samo bi to bilo dovoljno da dobijete trenutni ot kaz. Objasnio sam profesoru kako nisam propustio ni jedno predavanje, da je bila rije o ali i ispriao mu itavu priu o gospodinu Zatureckom i Klari. U redu, vjerujem vam rekao je profesor ali to vrijedi to to vam ja vjerujem? itava ola danas pria o tome kako ne drite nastavu i nita pod milim Bogom ne radite. O tom e se ve raspravljalo i na nastavnikom vijeu, a juer je stvar dola i pred rektorski ko legij. Ali zato nisu najprije razgovarali sa mnom? O emu da razgovaraju s vama? Njima je sve jasno. Sad jo samo analiziraju vae dosadan je djelovanje na fakultetu i nastoje povezati vau prolost i vau sadanjost. Sto loe mogu nai u mojoj prolosti? I sami znate koliko volim svoj posao! Nikad se n isam izvlaio od obveza! Savjest mi je ista. Svaki je ljudski ivot vieznaan rekao je profesor. Prolost svakoga od nas mogue je jednako uspjeno prilagoditi biografiji omiljena dravnika kao i biografiji zloinca. Samo malo bolje pogledajte sami sebe. Nitko ne porie da ste uvijek voljeli svoj p osao, ali Smijene ljubavi niste se esto pojavljivali na sastancima, a i kad ste doli, najee ste utjeli. Nitko ni kad nije znao to u stvari mislite. Sam se sjeam kako ste nekoliko puta, kad je bil a rije o vanim stvarima, iz ista mira izvalili neku alu koja je izazvala nelagodnost u prisutnih. Ta je nelagoda, naravno, bila odmah zaboravljena, ali danas, izvuen a iz prolosti, ona iznenada dobiva svoj pravi smisao. A moda ete se sjetiti i toga kako su vas po fakultetu jurile razne ene i kako ste se pred njima skrivali. Uzmi mo, naposljetku, i va posljednji lanak o kome svatko, kome god padne na pamet, moe rei da je pisan sa sumnjivih pozicija. Sve su to, naravno, sitnice, ali dovoljno je osvijetliti ih ovim vaim deliktom o kojem ste mi upravo priali, pa da se odjedn om povezu u cjelinu koja vrlo rjeito svjedoi o vaem karakteru i stavovima. Kakav sad, zaboga delikt! viknuo sam. Izloit u pred svima stvari onako kako su se odigrale i ako su ljudi ljudi, samo e se nasmijati. To vi tako mislite. Saznat ete, meutim, da ili ljudi nisu ljudi, ili da niste znal i to su i kakvi su. Nitko se nee smijati. Ako im ispriate kako se sve odigralo, pok azat e se kako, ne samo da niste izvravali svoje obveze predviene rasporedom, to je st niste radili ono to je trebalo da radite, nego da ste ak ilegalno predavali, to jest da ste radili ono to nije trebalo da radite. Pokazat e se da ste vrijeali ovje ka koji je od vas traio pomo. Pokazat e se da va privatni ivot nije u redu, da kod va s neprijavljena stanuje neka mlada ena, to e na predsjednicu vijea ostaviti vrlo lo d ojam. Stvar e se razma-zati i sam Bog zna kakve e jo prie iskrsnuti, prie sigurno dob rodole svima koji su se nali pogoenima vaim nazorima, a stid ih je da vas zbog njih napadnu. Znao sam kako profesor nema namjeru ni straiti me, ni lagati mi, ali uvijek sam s matrao da je pomalo 31 Djela Milana Kundere 32 udak i nisam htio podlei njegovu skepticizmu. Afera s gospodinom Zatureckim poela m i se zavlaiti pod nokte, ali jo me nije bila umorila. Ta ja sam sam osedlao toga k onja i ne mogu sad dopustiti da mi istrgne uzde iz ruku i odnese me kamo se njem u svidi. Bio sam spreman nositi se s njim. A ni konj nije izbjegavao borbu. Kad sam se vratio kui, naao sam u potanskom sanduiu poziv na sastanak ulinog odbora. 10. Ulini je odbor zasijedao u nekom bivem duaniu, za dugakim stolom. Prosjedi mukarac s oalama i uvuenom bradom pokretom ruke dao mi je znak da sjednem. Zahvalio sam, sje o, a onda je isti taj ovjek uzeo rije. Obavijestio me kako ulini odbor ve due vrijeme prati moje ponaanje i vrlo dobro zna da vodim nesreen osobni ivot; to ostavlja vrl o lo dojam na moju okolinu; stanari moje zgrade ve su se jednom alili na mene kad o d buke u mom stanu nisu mogli cijele noi spavati; sve je to dovoljno da ulini odbo r o meni stvori odgovarajuu sliku. I sad se, kao vrhunac svega, ulinom odboru obra tila drugarica Zaturecka, supruga znanstvenog radnika. Trebalo je, navodno, da j o prije pola godine napiem recenziju jednoga njegova znanstvenog rada, a nisam to uinio, iako sam dobro znao da od moga miljenja ovisi sudbina spomenutog znanstveno g djela. Kakvo znanstveno djelo, molim vas! prekinuo sam mukarca s uvuenom bradom. To je na jobiniji bukuri prepisanih misli! To je zanimljivo, drue umijeala se u razgovor otprilike tridesetogodinja plavua, odj evena po Smijene ljubavi posljednjoj modi, na ijem je licu bio (vjerojatno jednom zauvijek) zalijepljen bl istav osmijeh. Dopustite da vas upitam: Sto ste po struci? Likovni teoretiar. A drug Zaturecky? Nemam pojma. Vjerojatno pokuava neto slino. Eto, vidite obratila se plavua oduevljeno ostalima. Drug u radniku iz iste struke ne vidi kolegu nego konkurenta. Da nastavim rekao je mukarac s uvuenom bradom. Drugarica Zaturecka nam je rekla ka ko vas je njezin suprug posjetio u stanu i tu sreo neku enu. Ta ga je ena poslije pred vama oklevetala tvrdnjom kako ju je pokuao seksualno napastovati. Drugarica Zaturecka raspolae, meutim, dokazima da njezin suprug nije sposoban za takvo to. Ze li saznati ime ene koja je oklevetala njezina mua kako bi mogla podnijeti tubu disc iplinskoj komisiji narodnog odbora, jer je lana optuba ugrozila egzistenciju njezi na supruga. Jo sam jednom pokuao otupiti neprimjerenu otrinu te smijene afere. Gledajte, drugovi rekao sam itava stvar nije uope vrijedna takva truda. Nema govora o nekom ugroavan ju egzistencije. lanak o kojem je rije tako je lo da ga ne mogu preporuiti za tisak, niti bi to itko drugi uinio. A ako je izmeu te ene i gospodina Zatureckog dolo do n ekog nesporazuma, to ne bi trebalo da bude povod za sastanke. O naim sastancima, drue, ti na sreu ne odluuje odgovorio mi je mukarac s uvuenom . A na tvoju sadanju tvrdnju da je rad druga Zatureckog lo, ne moemo gledati drukije nego kao na osvetu. Drugarica Zaturecka nam je dala da proitamo pismo koje si nj ezinu suprugu napisao nakon to si proitao rad. 33 Djela Milana Kundere 34 U redu, ali u tom pismu nema ni jedne rijei o tome kakav je taj rad. To je istina, ali pie kako si spreman pomoi mu; iz tvoga pisma jasno proizlazi da c ijeni rad druga Zatureckog, a sad izjavljuje da je bukuri. Zato mu to odmah nisi napi sao? Zato mu to nisi rekao u oi? Drug ima dva lica rekla je plavua. U tom trenutku se u razgovor umijeala starija ena s trajnom ondulacijom i odmah pr ela na bit stvari: Nama je, drue, potrebno da saznamo tko je bila ona ena s kojom s e gospodin Zaturecky sreo u tvom stanu. Shvatio sam kako nije u mojoj moi da oslobodim aferu od njene besmislene ozbiljno sti i da mi preostaje samo jedno: izbrisati tragove, odvui ih to dalje od Klare, o dvui ih kao to jarebica odvlai lovakog psa od gnijezda, nudei mu svoje tijelo za tije la svoje mladunadi. To je ve tea stvar izjavio sam jer se njezina imena ne sjeam. Zar ne zna ime ene s kojom ivi? upitala je ena s trajnom. Nekad sam sva ta imena zapisivao, a onda mi se to uinilo glupim, pa sam prestao z apisivati. A na pamenje se ovjek teko moe osloniti. Vi se drue, izgleda, uzorno odnosite prema enama dobacila je plavua. Moda bih se i sjetio, ali trebalo bi da razmislim. Da moda ne znate kad me je to g ospodin Zaturecky posjetio? Molim, to je bilo... rekao je mukarac s uvuenom bradom, gledajui u papire pred sobo m ... etrnaestog, u srijedu, poslije podne. U srijedu... etrnaestog... ekajte malo... rekao sam, poloio dlanove na sljepooice i zamislio se. Da, sad se sjeam. Bila je to Helena. Vidio sam kako svi napeto zure u moje usne. Smijene ljubavi 35 Helena... i kako jo? Jo? To, na alost, ne znam. Nisam je htio ni pitati. U stvari, iskreno reeno, nisam siguran da se zaista zvala Helena. Zvao sam je tako zato to je njen mu bio riokos, kao Menelaj. Upoznao sam je u utorak uveer u nekom restoranu i uspjelo mi je popr iati s njom dok je njen Menelaj otiao za ank popiti konjak. Sljedeeg je dana dola k m eni i ostala cijelo popodne. Predveer sam je morao ostaviti oko dva sata samu, je r sam imao sastanak na fakultetu. Kad sam se vratio, ispriala mi je, ogorena, kako joj je neki ovjeuljak dosaivao. Mislila je da sam se bio dogovorio s njim, pa se u vrijedila i vie nije htjela ni uti za mene. I tako, vidite, nisam stigao saznati n jezino pravo ime. Drue, ne ulazei u to je li ta pria istinita ili nije rekla je plavua meni je jedno avno neshvatljivo kako ovjek kao vi moe odgajati nau omladinu. Zar vam na ivot zaista ne prua inspiraciju ni za to drugo osim za pijanenje i zloupotrebu ena? Budite sigu rni da emo svoje miljenje o tome dostaviti nadlenim organima. Kuepazitelj nije spomenuo nikakvu Helenu ponovno se umijeala postarija ena s trajno m ali nas je obavijestio da kod tebe ve mjesec dana neprijavljeno stanuje neka dj evojka iz modne kue. Ne zaboravi, drue, da si samo podstanar! Kako ti to zamilja, da netko moe tek tako stanovati kod tebe? Sto misli, da je vaa zgrada kupleraj? Ako n am ti ne kae ime te ene, otkrit e ga dravna sigurnost! , Djela Milana Kundere 36 7 7. Tlo mi je izmicalo pod nogama. Poeo sam sve jasnije osjeati neprijateljsku atmosfe ru o kojoj mi je govorio profesor. Zasad me jo nitko nije pozivao na razgovore, a li tu i tamo mogao sam uti poneku aluziju, a s vremena na vrijeme poneto mi je, sa suosjeanjem, povjerila i gospoa Marie, u uredu kojem su nastavnici pili kavu i ni su pazili na jezik. Za nekoliko se dana trebala sastati natjeajna komisija koja j e sad sa svih strana prikupljala karakteristike i miljenja o kandidatima; zamiljao sam kako lanovi komisije itaju informaciju uline organizacije, informaciju o kojoj znam samo to da je strogo povjerljiva i da je ne mogu komentirati. U ivotu postoje trenuci kada valja prijei u povlaenje. Kada valja napustiti manje v ane poloaje ne bi li se sauvali vaniji. inilo mi se da je posljednji i najvaniji od sv ih poloaja moja ljubav. Da, u tim nemirnim danima iznenada sam postajao svjestan kako volim moju krojaicu i kako ne mogu bez nje. Tog sam se dana sastao s njom kod muzeja. Ne kod kue. Zar je moja mansarda jo uope bila dom? Zar je prostorija sa staklenim zidovima dom? Prostorija koju promatraj u dalekozorom? Prostorija u kojoj voljenu osobu morate skrivati briljivije nego ve rcanu robu? Dom vie nije bio dom. Tamo smo se osjeali kao uljezi na tuem tlu koji svakoga trenu tka mogu biti uhvaeni, koji se nervozno trzaju na svaki zvuk koraka u hodniku, ko ji neprestano ekaju da netko pokuca na vrata i nastavi uporno lupati. Klara je op et putovala u elakovi-ce, a nismo imali volje da se sastajemo u naem otuenom domu, a k ni na kratko vrijeme. Zato sam zamolio prijatelja slikara da mi katkad uveer us tupi svoj atelijer. Tog sam dana prvi put dobio klju. Smijene ljubavi 37 I tako smo se nali pod visokim krovom u Vino-hradima, u golemoj prostoriji s jedn im malim kauom i irokim kosim prozorom kroz koji se mogao vidjeti itav veernji Prag; usred gomile slika naslonjenih na zidove, usred nereda i bezbrine slikarske neist oe, odjednom mi se vratio stari osjeaj blaene slobode. Raskomotio sam se na kauu, uv rnuo otvara u ep i otvorio bocu vina. Naklapao sam neto, veselo i slobodno, i radov ao se lijepoj veeri i noi. Ali tjeskoba, koje sam se oslobodio, kao da je punom teinom pritisnula Klaru. Ve sam spomenuo kako se Klara bez ikakvih skrupula, ak kao da je rije o neemu posve prirodnome, uselila u moju mansardu. Ali sad, kad smo se privremeno nali u tuem at elijeru, osjeala se nelagodno. ak vie nego nelagodno. Ovo je poniavajue rekla je. Sto je poniavajue? upitao sam. To to moramo posuivati stan. Zato ti se ini da je poniavajue? Zbog toga to u tome ima neeg poniavajueg odgovorila je. Nita drugo nismo mogli uiniti. Da odgovorila je ali u posuenom se stanu osjeam kao neka laka enska. Zaboga, zato bi se osjeala kao laka enska u posuenom stanu, lake enske svoj posao rad e uglavnom u vlastitim a ne u posuenim stanovima. Bilo je uzaludno razumom napadati vrste bedeme iracionalnih osjeaja od kojih je, k au, umijeena enska dua. Na je razgovor od samoga poetka dobio lo predznak. Rekao sam Klari to mi je ispriao profesor, opisao sam joj to se dogaalo na sastanku ulinog odbora i pokuao je uvjeriti da emo na kraju pobijediti samo ako se budemo vo ljeli i ako ostanemo zajedno. Djela Milana Kundere 38 Klara je nekoliko trenutaka utjela, a onda je rekla da sam sam kriv za sve. A hoe li me barem izvui iz one krojanice? Odgovorio sam da e se sad moda morati malo strpjeti. Eto vidi rekla je Klara sve su to bila samo prazna obeanja, na kraju nee nita ui A sama se neu izvui, pa ak i kad bi se naao netko drugi da mi pomogne, jer u tvojom k rivicom dobiti lou karakteristiku. Dao sam Klari rije da joj afera s gospodinom Zatureckim nee nanijeti nikakvo zlo. Ipak ne shvaam rekla je Klara zato mu ne napie tu recenziju. Kad bi je napisao, sv bi se odmah sredilo. Sad je kasno, Klara rekao sam. Kad bih sada napisao tu recenziju, rekli bi da sa m rad sahranio iz osvete i jo bi vie pobjesnjeli. A zato treba da je sahranjuje? Napii pozitivnu recenziju! To ne mogu, Klara. Taj je rad nemogu! Pa to onda? Zato si odjednom postao istinoljubiv? Zar nije bila la kad si onom ovjeul jku napisao da u asopisu Likovna misao ne dre do tvoga miljenja? Zar nije bila la ka d si izmislio neku Helenu? I sad, nakon toliko lai, zar e ti nakoditi ako slae jo jedn om i pohvali lanak u recenziji? Samo tako moe stvar izgladiti. Vidi Klara rekao sam ti misli da su sve lai jednake, i na prvi pogled se ini da im ravo. A nema. Mogu svata izmiljati, praviti od ljudi budale, izvoditi kojekakve mis tifikacije i podvale, pa da se ipak ne osjeam kao laac i da imam istu savjest; te l ai, ako ih ve eli tako nazvati, to sam ja sam, takav kakav je- Smijene ljubavi sam, ja se takvim laima ne pretvaram, ja takvim laima zapravo govorim istinu. Ali postoje stvari o kojima ne mogu lagati. Postoje stvari u koje sam proniknuo, iji sam smisao, koje volim i uzimam ozbiljno. I tu ali nema mjesta. Kad bih tu lagao, izdao bih samoga sebe a to ne mogu, to nemoj traiti od mene. To neu raditi. Nismo se razumjeli. Ali ja sam uistinu volio Klaru i bio sam spreman uiniti sve, samo da mi nema to pr edbaciti. Sutradan sam napisao pismo gospodi Zatureckoj. ekat u je prekosutra, rek ao sam, u dva sata u svom kabinetu. Vjerna svojoj zapanjujuoj metodinosti, gospoa Zaturecka pokucala je na vrata tono u zakazano vrijeme. Otvorio sam i pozvao je da ue. I tako sam je konano ugledao. Bila je to visoka ena, vrlo visoka, s krupnim mravim licem seljanke, s kojeg su me gledale svijetloplave oi. Raskomotite se rekao sam, a ona je nespretnim pokretima svukla nekakav dugaak, taman kaput, suen u struku i neobina kroja, kaput koji me je, sam Bog zna zato, podsjetio na starinske vojnike i njele. Nisam htio prvi krenuti u napad; htio sam da protivnik prvi poloi karte. Kad je g ospoda Zaturecka sjela, naveo sam je pomou nekoliko praznih fraza da prva pone gov oriti. Poznato vam je zbog ega sam vas traila rekla je ozbiljnim glasom i bez imalo borbe nosti. Moj vas je suprug uvijek mnogo cijenio kao strunjaka i karakterna ovjeka. S ve je zavisilo o vaoj recenziji, a vi je niste htjeli napisati. Moj je suprug taj rad pisao pune tri godine. Njemu je u ivotu bilo tee nego vama. Bio je uitelj i sv akoga je dana putovao trideset kilometara izvan Praga. Sama sam ga prole godine p risilila da se ostavi toga i da se posveti iskljuivo znanosti. 39 Djela Milana Kundere 40 Gospodin Zaturecky nije zaposlen? upitao sam. Nije... A od ega ivite? Zasad moram sama potegnuti. Ta znanost, to je strast moga mua. Kad biste samo zna li to je on sve prostudirao! Kad biste samo znali koliko je papira ispisao! Uvije k govori kako pravi znanstvenik mora napisati tri stotine stranica da bi mu osta lo trideset. A onda se u sve umijeala ona ena. Vjerujte mi, ja ga poznajem, on to nikad ne bi uinio, to za to ga je ta ena optuila, ja u to ne vjerujem, neka to ponov i pred njim i preda mnom! Ja znam kakve su ene, moda vas voli, a vi nju ne volite. Moda je htjela probuditi u vama ljubomoru. Ali moete mi vjerovati da se moj mu nik ad ne bi usudio uiniti neto takvo. Sluao sam gospou Zaturecku i odjednom se sa mnom dogodilo neto udnovato poeo sam zabo ravljati da je to ena zbog koje u biti prisiljen napustiti fakultet, da je to ena z bog koje je pala sjena izmeu mene i Klare, da je to ena zbog koje sam izgubio toli ko dana u ljutnji i neugodnostima. Veza izmeu nje i dogaaja u kojem smo sad oboje igrali neke tune uloge, odjednom je postala nejasna, neodreena, sluajna, neduna. Odj ednom sam shvatio da je bila tek iluzija kad sam mislio kako sami osedlavamo dog aaje i upravljamo njihovim kasom; da to moda uope nisu nai dogaaji, nego da su nam od nekud izvana podmetnuti; da nikako nisu karakteristini za nas; da nismo krivi za njihov neobian tok; da nas, zapravo, nose upravljani odnekud nekim tuim silama. Uostalom, dok sam gledao u oi gospode Za-turecke, uinilo mi se da te oi ne mogu vid jeti krajnje posljedice njenih postupaka, uinilo mi se da te oi uope Smijene ljubavi ne gledaju, da one samo tek tako plove, plutaju po njezinu licu. Moda imate pravo, gospoo Zaturecka rekao sam pomirljivo. Moda ona moja djevojka zai sta nije govorila istinu, ali znate ve to je to ljubomoran mukarac. Povjerovao sam joj i na trenutak izgubio ivce. To se moe dogoditi svakome. Da, naravno rekla je gospoa Zaturecka i vidjelo se da joj je kamen pao sa srca. D obro je to to sami uviate. Mi smo se bojali da joj vi vjerujete. Ta bi ena mogla ta ko upropastiti mom suprugu cijeli ivot. Tu nije u pitanju samo njegov moralni lik . To bismo ve nekako progutali. Moj mu, naime, od vae recenzije oekuje sve. U redakc iji su ga uvjerili da sve ovisi samo o vama. Moj je mu uvjeren da bi nakon objavl jivanja lanka konano bio priznat kao znanstveni radnik. I sad, kad se konano sve ob jasnilo, hoete li mu, molim vas, napisati tu recenziju? I brzo, ako je mogue? Nastupio je trenutak da se osvetim za sve i dam oduka svom gnjevu, ali ja u tom as u nisam osjeao nikakav gnjev, i ono to sam rekao, izgovorio sam samo zato to je to bilo neizbjeno. Gospoo Zaturecka, s tom e recenzijom biti problema. Priznat u vam ka ko se sve odigralo. Ne volim govoriti neugodne stvari ljudima u oi. To mi je slab ost. Skrivao sam se pred gospodinom Zatureckim i mislio sam da e se sam dosjetiti zato ga izbjegavam. Njegov je rad, naime, slab. Nema nikakvu znanstvenu vrijedno st. Vjerujete li mi? To vam teko mogu povjerovati. To vam ne mogu vjerovati rekla je gospoa Zaturecka. Rad, prije svega, uope nije originalan. Shvatite, znanstvenik mora uvijek pronai n eto novo, znanstvenik ne moe jednostavno prepisivati ono to je ve poznato, to su drug i napisali. 41 Djela Milana Kundere Sigurna sam da moj suprug taj rad nije prepisao. Gospoo Zaturecka, itali ste taj rad... Htio sam nastaviti, ali gospoa me Zaturecka prekinula. Ne nisam ga proitala. To me je iznenadilo. Onda ga proitajte. Ja ne vidim rekla je gospoa Zaturecka. Vidim samo svjetlost i sjene, oi su mi bole sne i ve pet godina nisam proitala ni retka... Ali ne moram itati da bih znala je l i moj mu poten ili nije. To se saznaje na drukiji nain, ne itanjem. Ja poznajem svoga mua kao majka dijete, ja o njemu znam sve. I znam da je poteno sve to radi. Morao sam poduzeti ono najgore. itao sam gospoi Zatureckoj odlomke iz lanka njezina mua i usto sam joj itao odgovarajue odlomke iz djela raznih autora, misli i formul acije kojih je gospodin Zaturecky preuzeo. Naravno, nije tu bila rije o svjesnom plagijatu, nego vie o spontanu priklanjanju autoritetima prema kojima je osjeao be skrajno potovanje. Ali svatko tko bi uo usporeene odlomke, morao bi shvatiti kako r ad gospodina Zatureckog ne bi mogao tiskati nijedan ozbiljniji \ znanstveni asopi s. Ne znam koliko se gospoa Zaturecka mogla koncentrirati na moje izlaganje, koliko ga je pratila i koliko ga je razumjela, ali pokorno je sjedila u naslonjau, pokor no i posluno kao vojnik koji zna da ne smije napustiti poloaj. Trebalo mi je oko p ola sata da kaem sve to sam htio. Gospoa Zaturecka je ustala, pogledala me svojim p rozirnim oima i zamolila me bezbojnim glasom da joj oprostim, ali ja sam znao da nije izgubila vjeru u svoga mua i da je, ako je nekome neto predbacivala, predbaci vala samo sebi to nije bila u stanju suprotstaviti se mojim argumentima koji su j oj se inili mra- 42 Smijene ljubavi nima i nerazumljivima. Obukla je svoj vojniki injel i ja sam shvatio da je ta ena v ojnik, tuni vojnik umoran od dugih mareva, vojnik koji ne razumije smisao naredbi, ali e ih uvijek bespogovorno izvravati, vojnik koji odlazi poraen, ali ista obraza. 13. Tako, sad se vie nema ega bojati rekao sam Klari nakon to sam joj u Dalmatinskoj vin ariji reproducirao svoj razgovor s gospoom Zatureckom. Ja se nisam ni imala ega bojati odgovorila je Klara sa sigurnou koja me iznenadila. Kako sad to? Da nije tebe, ne bih se uope sastajao s gospoom Zatureckom! Dobro je da si se sastao s njom, jer je ono to si im uinio bilo zaista runo. Doktor Kalousek je rekao da to inteligentan ovjek teko moe shvatiti. Kad si se to srela s Kalousekom? Srela sam se rekla je Klara. I sve si mu ispriala? Zato ne? Zar je to neka tajna? Ja sad odlino znam tko si i to si. Hm. - Hoe da ti kaem to si? Izvoli. Stereotipni cinik. To si ula od Kalouseka. Zato od Kalouseka? Misli da ha to nisam sama mogla doi? Uvjeren si da te ne mogu pr ozrijeti, zar ne? Voli vui ljude za nos. Gospodinu Zatureckom si obeao da e napisati recenziju. Nisam mu to obeao! 43 Djela Milana Kundere 44 To je jedno. Drugo, meni si obeao mjesto. Kod / gospodina Zatureckog si se izvlaio na mene, kod men? na gospodina Zatureckog. Ali da zna, ja u to mjesr dobiti. Od Kalouseka? rekao sam, nastojei d rijei zvue podrugljivo. Od tebe sigurno ne! Ti ni sam nisi svje/ si posvuda prokockao sve svoje anse. A ti si toga svjesna? Ja to znam. Na natjeaju nee pro^ sretan ako te prime u nekoj galeriji kao inovnika. Md. meutim, shvatiti da je sve to tvoja vlastita greka. Ako ti smijem dati jedan s avjet, budi od sada poten i ne lai, jer laljivca nijedna ena ne moe cijeniti. Ustala je, pruila mi (oigledno posljednji put) ruku, okrenula se i otila. Tek nakon nekoliko trenutaka (usprkos mraznoj tiini koja me je okruivala) sinulo m i je kako moj sluaj ne spada u tragine, nego u komine dogaaje. I u tome sam naao stanovitu utjehu. V ...ne znaju da trae samo lov a ne plijen Blaise Pascal Martin Martin zna ono to ja ne znam. Zaustaviti bilo koju enu bilo gdje na ulici. Moram p riznati kako sam tijekom duga vremena koliko se poznajem s Martinom, imao od te njegove sposobnosti podosta koristi, jer ene ne volim nita manje od njega. Nedosta je mi, meutim, njegova vratolomna drskost. S druge strane, Martin je imao manu da je za njega katkad samo takozvano presretanje ene znailo virtuozni pothvat, koji je sam sebi svrha i na kome je esto i ostajao. Zato je imao obiaj rei, ne bez izvje sne gorine, kako je slian navalnom igrau koji velikoduno nabacuje odline lopte drugim igraima, koji zatim daju jeftine golove i skupljaju jeftinu slavu. Jedno poslijepodne, bio je ponedjeljak, ekao sam ga nakon posla u kavani na Vacla vskom trgu, razgledajui usput debelu njemaku knjigu o staroj etruanskoj kulturi. ekao sam nekoliko mjeseci da je posredovanjem sveuiline knjinice dobijem iz Njemake, pa sam je, kad je konano stigla, nosio sa sobom kao relikviju. Bio sam, u stvari, po sve zadovoljan to me Martin ostavlja da ga ekam i to mogu na kavanskom stolu mirno prelistavati toliko eljenu knjigu. Kad god razmiljam o starim antikim kulturama, hvata me nostalgija. Moda je u pitanj u, osim ostaloga, i sjetna zavist zbog sanjive, slatke sporosti tadanje 47 Djela Milana Kundere 48 povijesti epoha stare egipatske kulture trajala je nekoliko tisua godina; epoha g rke antike gotovo cijeli milenij. U tom pogledu ivot svakog pojedinca podrava ljuds ku povijest; u poetku je zaglibljen u tromu sporost, a onda postupno i sve vie dob iva brzinu. Martin je prije dva mjeseca napunio etrdeset godina. Dogaaj poinje On je bio taj koji me prekinuo u mislima. Iznenada se pojavio na staklenim vrati ma kavane i krenuo ravno prema meni rjeito gestikulirajui i pravei grimase da mi sk rene pozornost na stoli za kojim je nad alicom kave sjedila nepoznata ena. Sjeo je pored mene ne sputajui pogled s nje i rekao: Sto kae? Osjeao sam se postienim; tako sam se bio zagledao u tu moju knjiurinu da sam tek sa d primijetio djevojku; morao sam priznati da je lijepa. U istom se trenutku djev ojka uspravila i pozvala gospodina s crnom leptir-kravatom da plati. Plati i ti! naredio mi je Martin. Ve smo mislili kako emo morati trati za djevojkom, ali ona se, na sreu, zadrala ispre d garderobe. Odloila je tamo torbu a garderobijerki je trebalo dosta vremena da j e nae i poloi pred djevojku na pult. Djevojka je garderobijerki dala par komada si tna novca, a meni je Martin u tom trenutku istrgnuo iz ruke njemaku knjigu- Bit e bolje da je stavimo ovamo rekao je bravuroznom prirodnou i paljivo stavio knji gu u djevojinu torbu. Djevojka ga je zaueno pogledala, ali nije znala to da kae. Smijene ljubavi Nije zgodno nositi je u ruci rekao je Martin, i kad je djevojka pokuala uzeti tor bu, predbacio mi da sam neodgojen. Gospoica je bila medicinska sestra u provincijskoj bolnici, u Prag je dola na samo nekoliko sati i urila je na autobusni kolodvor. Bilo je dovoljno da je otpratimo do tramvajske stanice pa da saznamo sve to je bitno i dogovorimo se da u subotu otputujemo u B., u posjet toj privlanoj djevojci koja, kako je Martin znaajno nagl asio, sigurno ima neku zgodnu kolegicu. Tramvaj je stigao, predao sam djevojci torbu, a ona je htjela iz nje izvui knjigu , to je Martin irokogrudnom gestom sprijeio. U subotu emo doi po nju, rekao je, neka gospoica za to vrijeme malo ita... Gospoica se zbunjeno smijala, tramvaj je krenuo, a mi smo mahali. Sto uiniti, knjiga kojoj sam se tako dugo radovao, odjednom se nala u neizvjesnim daljinama; gledano na taj nain, stvar je bila prilino neugodna, ali neka luda opij enost prenijela me preko toga na svojim uvijek spremnim krilima. Martin je odmah poeo smiljati opravdanje za subotnje popodne i veer (jer tako je to ima mladu enu, i to je gore, voli je; i to je jo gore, boji je se; i to je najgore, strahuje nad nj om). Uspjena registracija Za nau sam ekspediciju unajmio za malo novca lijep fiat, i u subotu, u dva sata, stigao pred Majtinov stan. Martin me ekao i odmah smo krenuli. Bio je srpanj i vl adala je strahovita vruina. Htjeli smo to prije stii u B., ali kad smo u nekom selu, kroz koje smo prolazili, ugledali dva mladia samo u kupaim gaicama i sugestivno mokre kose, zaustavio 49 ?jela Milana Kundere 50 sam auto. Ribnjak je zaista bio blizu, nekoliko koraka od ceste, iza gospodarski h zgrada. Nisam vie u stanju spavati kao nekada, prethodne sam se noi zbog tko zna kakvih briga prevrtao po krevetu do tri ujutro i bilo mi je potrebno osvjeenje. I Martin je bio za to. Obukli smo kupae gaice i skoili u vodu. Zaronio sam i brzo zaplivao prema suprotnoj obali. Martin se, meutim, samo smoio i izaao iz vode. Kad mi je bilo dosta plivanj a, vratio sam se i zatekao ga u stavu napete pozornosti. Na obali je galamio opor djece, malo dalje mjesna se omladina igrala loptom, ali Martinov je pogled bio usmjeren u vrsto tijelo djevojke koja je stajala petnaestak metara od nas, okrenu ta leima, i nepokretna promatrala vodu. Gledaj rekao je Martin. Gledam. Pa to kae? to da kaem? Ne zna to rei na ovakvo neto? Treba priekati da se okrene izjavio sam. Uope ne treba ekati da se okrene. Ono to vidim s ove strane, meni je sasvim dovoljn o. U redu primijetio sam ali, na alost, nemamo vremena sada neto poduzimati. Moemo barem registrirati, registrirati! rekao je Martin i obratio se nekom djeaku koji je tu pored nas oblaio kupae gaice. Deko, zna li kako se zove ona djevojka? up ao je i pokazao na djevojku, koja je, kao u nekoj udnoj apatiji, jo stajala u isto m poloaju. Ona tamo? Aha, ona tamo. Ta nije odavde rekao je djeak. Martin se obratio djevojici, moda dvanaestogodinjoj, koja se sunala pokraj nas. Smijene ljubavi Djevojice, zna li tko je ona djevojka koja stoji tamo na obali? Djevojica se posluno uspravila. Ona tamo? Da, ona tamo. To je Manka... Danka? I Dalje? Manka Panku... Iz Traplica... Djevojka je i dalje stajala kraj vode, okrenuta leima. Sagnula se da uzme kapu za kupanje i kad se ponovno uspravila, da je navue, Martin je ve bio pokraj mene i r ekao: To je neka Manka Panku iz Traplica. Moemo krenuti. Bio je posve miran, zadovoljan i oigledno vie nije mislio ni na to drugo osim na na stavak putovanja. Malo teorije To Martin naziva registracijom. Polazi od svojih bogatih iskustava kroz koja je doao do stajalita kako i nije toliko teko zavesti djevojku koliko je teko, ako u tom pogledu postavljamo visoke kvalitativne zahtjeve, uvijek poznavati dovoljno dje vojaka koje jo nismo zaveli. Zato tvrdi da je potrebno, uvijek, bilo gdje i u svakoj prilici, detaljno regist rirati, to jest, zapisivati u biljenicu ili u sjeanje imena ena koje su nas uzbudil e i s kojima bismo jednoga dana mogli kontaktirati. Kontaktirati je ve vii stupanj aktivnosti i znai uspostavljanje veze s nekom enom, u poznavanje i otvaranje pristupa k njoj. Onaj tko se voli hvalisavo osvrtati u prolost, istie imena voljenih ena, a onaj tko gleda naprijed, u budunost, mora ponajprije voditi rauna o tome da ima dovoljno r egistriranih i kpntaktiranih ena. 51 Djela Milana Kundere 52 Poslije kontaktiranja, naime, postoji jo samo jedan, posljednji stupanj aktivnost i i ja rado istiem, da se oduim Martinu, kako su oni koji ne idu ni za im drugim, o sim za tim posljednjim stupnjem, obini bijednici i primitivci, ljudi koji me pods jeaju na seoske nogometae koji bezglavo juriaju na protivniki gol, zaboravljajui da d o pogotka (i jo mnogo pogodaka) ne vodi samo slijepa elja za pucanjem nego, prije svega, temeljita i potena igra u polju. Misli da e ikada otii u te Traplice potraiti je? upitao sam Martina dok smo se vozi . Nikad se ne zna... rekao je Martin. Bilo kako bilo rekao sam ja dan je poeo sretno. Igra i nunost Stigli smo pred bolnicu u B. odlino raspoloeni. Bilo je oko pola etiri. Pozvali smo nau sestru telefonom da doe na portirnicu. Ubrzo je stigla, u bijeloj kuti i s ka picom medicinske sestre na glavi. Zapazio sam da je pocrvenila i zakljuio kako je to dobar znak. Martin je spremno uzeo rije i djevojka nas je obavijestila da joj sluba zavrava u s edam i da je u to vrijeme saekamo pred bolnicom. Jeste li se ve dogovorili s gospoicom kolegicom? upitao je Martin, a djevojka je k imnula glavom. Doi emo zajedno. U redu rekao je Martin ali ne moemo gospodina kolegu tek tako staviti pred svren in , pred neto to ne poznaje. Dobro rekla je djevojka moemo svratiti do nje. Boena radi na internoj. Smijene ljubavi Ili smo polako kroz bolniko dvorite, a ja sam bojaljivo upitao: Je li ona debela knj iga jo kod vas? Sestra je kimnula glavom i rekla da je knjiga kod nje, ak tu, u bolnici. Kamen mi je pao sa srca i navalio sam da odmah poemo po nju. Martinu se, naravno, inilo neumjesnim to tako otvoreno dajem prednost knjizi nad en om s kojom treba da se upoznam, ali to je bilo jae od mene. Priznajem, naime, da sam onih nekoliko dana, dok je djelo o kulturi Etruana bilo i zvan moje kontrole, strahovito patio. I samo zahvaljujui vrstoj samodisciplini izd rao sam rastanak s knjigom ne trepnuvi okom, nastojei da ni po koju cijenu ne pokva rim Igru, vrijednost koje sam od rane mladosti nauio potovati i podreivati joj sve svoje osobne interese. Dok sam se ja, uzbuen, ponovno sastajao sa svojom knjigom, Martin je nastavio raz govor s medicinskom sestrom i postigao to da je djevojka obeala posuditi za tu vee r od svoga kolege vikendicu kraj nedalekog Hot-erskog ribnjaka. Svi smo bili vie nego zadovoljni, i konano smo krenuli preko bolnikog dvorita prema malenoj zelenoj zgradi u kojoj se nalazio interni odjel. U susret su nam ili jedna sestra i jedan lijenik. Doktor je bio smijean dugajlija k lempavih uiju koje su neodoljivo privlaile moj pogled, utoliko vie to me naa sestra g urnula laktom; nasmijao sam se. Kad su proli, Martin se okrenuo meni. Ti zaista i ma sree, mome. Mogu ti rei da tako zgodnu curu uope ne zasluuje. Bilo me stid priznati kako sam gledao samo u dugaliju, pa sam joj i ja odao priz nanje. U tome, uostalom, nije bilo ni trunke licemjerja. Vjerujem u Martinov uku s vie nego u svoj, jer znam da se njegov ukus oslanja na mnogo veu zainteresiranos t nego moj. Volim objek- 53 ?jela Milana Kundere tivnost i red u svemu, pa i u stvarima ljubavi, te vie cijenim miljenje strunjaka n ego amatera. Netko bi mogao smatrati licemjerjem to to samoga sebe nazivam amaterom, ja, razve den mukarac koji upravo pria o jednoj svojoj (svakako ni po emu iznimnoj) avanturi. Pa ipak ja sam amater. Moglo bi se rei da seigram neega to Marlmproivljava. Ponekad imam osjeaj kako cijeli moj poligamni ivot ne proizlazi ni iz ega drugoga nego iz imitiranja ostalih mukaraca, iako ne poriem da mi to imitiranje prua stanovito zado voljstvo. Ne mogu se, meutim, osloboditi osjeaja da u tom zadovoljstvu ostaje neto posve neobavezno, razigrano i nestalno, neto u naelu slino obilascima galerija slik a ili putovanjima po dalekim zemljama, neto to nikako nije podvrgnuto bezuvjetnu i mperativu koji sam nasluivao iza Martinova erotskog ivota. Upravo prisutnost tog b ezuvjetnog imperativa uzdizala je Mar-tina u mojim oima. Njegov sud o eni, inilo mi se, izgovara kroz njegova usta sama Priroda, sama Nunost. Zraak kunog ognjita Kad smo izali iz bolnice, Martin je izjavio kako nam sve savreno ide od ruke, a on da je dodao: Naravno, veeras moramo pouriti. Htio bih u devet biti kod kue. Pretrnuo sam. U devet? To znai da ve u osam moramo krenuti! Uzalud smo, znai, dolaz ili ovamo! Raunao sam da imamo na raspolaganju cijelu no! Zato da se razbacujemo vremenom? Kakvog je, zaboga, imalo smisla putovati ovamo samo zbog jednog sata? Sto e uiniti od sedam do osam? 54 Smijene ljubavi 55 Sve. Kao to si primijetio, osigurao sam vikendicu tako da e sve ii kao po loju. Ovi si samo o tebi, treba da djeluje dovoljno odluno. A zato, molim te, mora biti u devet kod kue? Obeao sam Jifinki. Navikla je da subotom uveer, prije spavanja, odigramo partiju an dara. Gospode Boe... uzdahnuo sam. Jifinka je juer opet imala nekih neugodnosti u uredu, pa zar treba sad ja da joj uskratim i tu malu subotnju radost? Zna, ona je najbolja ena koju sam ikada imao. Uostalom dodao je i tebi e biti drago to u Pragu ima pred sobom jo cijelu no. Shvatio sam kako nema smisla dalje raspravljati. Martinovu je brigu za mir njego ve supruge bilo nemogue potisnuti u stranu, a njegova vjera u beskrajni erotski p otencijal svakoga sata ili minute bila je nepokolebljiva. Idemo rekao je Martin do sedam imamo jo puna tri sata. Neemo gubiti vrijeme. Izmiljotina Krenuli smo irokom stazom gradskog parka, koja je ovdanjim stanovnicima sluila kao korzo. Promatrali smo djevojke koje su po dvije prolazile pored nas ili sjedile na klupama, ali nismo bili zadovoljni njihovom kvalitetom. Martin je, dodue, oslo vio dvije djevojke, upustio se s njima u razgovor pa ak ugovorio sastanak, ali zn ao sam da ne misli ozbiljno. Bilo je to samo takozvano trening kontaktiranje, ko je je Martin katkad prakticirao da ne izie iz forme. Nezadovoljni, izili smo iz parka i nastavili etnju ulicama koje su odisale malograa nskom prazninom i dosadom. Djela Milana Kundere 56 Hajdemo neto popiti, edan sam rekao sam Martinu. Pronali smo neku zgradu na kojoj se isticao natpis KAVANA. Uli smo i ustanovili da je to restoran sa samoposluivanjem, prostorija obloena keramikim ploicama, hladna i strana; stali smo u red pred ankom, kupili od neke neljubazne ene dvije ae obojene vode i odnijeli ih do stola koji je, poliven umakom, poticao na brzi odlazak. Ne obaziri se na to rekao je Martin runoa u naem svijetu ima svoju pozitivnu funkci ju. Nitko se nigdje ne zadrava, ljudi samo ure da to prije odu i tako nastaje potre bni tempo ivota. Ali mi neemo dopustiti da nas to isprovocira. Ovdje, u sigurnu ut oitu, kakvo je ovaj runi lokal, moemo razgovarati o mnogo emu. Otpio je gutljaj limun ade i upitao: Jesi li ve kontaktirao s onom medicinarkom? Naravno odgovorio sam. Pa kakva je? Opisi mi je malo detaljnije. Opisao sam mu medicinarku. To nije zah tijevalo mnogo truda, iako nikakva medicinarka nije postojala. Da, moda e me to prikazati u runom svjetlu, ali tako je: ja sam tu medicinarku izmislio. Dajem rije da to nisam uinio s nekom loom namjerom, da se pravim vaan pred Martinom ili da ga vuem za nos. Izmislio sam medicinarku jednostavno zato to vie nisam mogao odolijevati Martinovu navaljivanju. Martinovi zahtjevi u vezi s mojem aktivnosti bili su pretjerani. Bio je uvjeren kako svakoga dana susreem nove i nove ene. Vidio me drugaijeg nego to jesam i kad bi h mu iskreno priznao kako u tjedan dana ne samo da nisam osvojio nijednu novu enu , nego da nijednu nisam ni susreo, proglasio bi me licemjerom. Smijene ljubavi 57 Zato samo bio prisiljen prije tjedan dana izmisliti registraciju stanovite medic inarke. Martin je bio zadovoljan i nagovarao me da to prije izvrim kontaktiranje. I sada je provjeravao koliko sam uznapredovao. Reci, na kakvu je priblino nivou? Je li na nivou... Zatvorio je oi, lovei u mraku n eku usporedbu, a onda se sjetio nae zajednike poznanice. Je li na nivou Markete? Mnogo je bolja odgovorio sam. Ma to kae... zaudio se Martin. Na nivou je tvoje Jirine. Vlastita je ena Martinu najvie mjerilo. Moj ga je izvjetaj ispunio sreom i prepustio se sanjarenju. Uspjeno kontaktiranje U tom je trenutku u lokal ula neka djevojka u jakni i prugastim samtanim hlaama. O tila je do anka, saekala da joj ena natoi au obojene vode i prila stolu pokraj naeg nijela je au usnama i poela piti prije nego to je sjela. Gospoice rekao je Martin, okrenuvi se prema njoj mi smo ovdje stranci i htjeli bis mo vas neto pitati... Djevojka se nasmijala. Bila je prilino zgodna. Strano nam je vrue i ne znamo to nam je initi. Poite na kupanje. * U tome i jest stvar. Ne znamo gdje bismo se ovdje mogli okupati. U stvari, nigdje. Kako je to mogue? Djela Milana Kundere Postoji jedan bazen, ali taj je ve mjesec dana bez vode. A rijeka? Na rijeci radi bager. Pa gdje se onda kupate? U Hotelskom ribnjaku, ali taj je sedam kilometara daleko. Sitnica, imamo auto, trebate nas samo povesti. Kao brodovodi. Prije autovodi ispravio me Martin. Kad je ve tako, onda autovodica rekao sam. Autokonjak rekao je Martin. I to kad je gospoica u pitanju, najmanje s pet zvjezdica rekao sam ja. Jednostavno reeno, iz naega ste zvijea i trebalo bi da poete s nama rekao je Martin Djevojka je bila potpuno zbunjena naim naklapanjem i naposljetku je rekla da bi p ola, ali mora prije toga neto obaviti a zatim skoknuti po kupai kostim; ako je hoemo priekati, nai emo se tono za jedan sat na istome mjestu. Bili smo zadovoljni. Promatrali smo je kako odlazi, kako lijepo njie zadnjicom i trese crnim kovrama. Eto, vidi rekao je Martin ivot je kratak. Treba iskoristiti svaku minutu. Pohvala prijateljstvu Nakon toga vratili smo se u park. Ponovno smo poeli promatrati djevojke koje su p o dvije sjedile na klupama i dogaalo se da je poneka gospoica bila ak privlana. Nika d, meutim, nije bila privlana i njezina prijateljica. 58 Smijene ljubavi 59 Tu postoji neka udna zakonitost rekao sam Martinu. Runa se ena nada kako e bljesak jepe prijateljice i njoj neto donijeti, dok se lijepa prijateljica nada da e pored rune jae zablistati; iz toga za nas proizlazi da je nae prijateljstvo izloeno stalno m provjeravanju. Od svega najvie cijenim upravo to to na izbor nikad ne preputamo ra zvoju dogaaja, ili ak nekom uzajamnom natjecanju; izbor je za nas uvijek stvar pri stojnosti nudimo jedan drugome onu ljepu djevojku, kao dva staromodna gospodina k oji nikad ne mogu ui u prostoriju kroz ista vrata, jer ni jedan ne moe sebi dopust iti da ue prvi. Da rekao je Martin, ganut. Ti si divan prijatelj. Hajdemo na trenutak sjesti, bo le me noge. I tako smo sjedili, ugodno zavaljeni, okrenuti suncu, putajui da svijet na trenuta k pored nas prolazi nezapaeno. Djevojka u bijelom Martin se odjednom uspravio (pokrenut oigledno nekim tajanstvenim ulom) i zagledao se u gotovo pustu stazu kroz park. Pribliavala se djevojica u bijeloj haljini. Ve izdaleka, dok je jo bilo nemogue razabrati crte njezina lica i tjelesne proporcije , moglo se osjetiti kako iz nje zrai neobina, teko odrediva privlanost; neka istoa ili njenost. Kad je djevojica prila blie, zapazili smo da je posve mlada, negdje izmeu djeteta i djevojke, to nas je smjesta dovelo u stanje krajnjeg uzbuenja. Martin je skoio. Gos poice, ja sam reiser Forman, filmski reiser; morate nam pomoi. Djela Milana Kundere 60 Pruio je ruku i rukovao se s djevojicom koja ga je zaprepateno promatrala. Martin je kimnuo glavom u mom smjeru i rekao: Ovo je moj snimatelj. Ondriek rekao sam, pruajui djevojici ruku. Djevojica se naklonila. Nali smo se u nezgodnoj situaciji. Traim eksterijere za novi film, trebalo je da n as ovdje doeka asistent koji dobro poznaje ovaj kraj, ali on nije doputovao pa sa d upravo razmiljamo kako da se snaemo u ovom gradu i okolici. Drug snimatelj naalio se Martin stalno trai odgovor na to pitanje u onoj debeloj njemakoj knjizi, ali t amo ga, na alost nee nai. Spominjanje knjige koju tog tjedna nisam mogao itati, odjednom me razdrailo. teta to vi sami ne pokazujete malo vee zanimanje za tu knjigu okomio sam se na svog reise ra. Kad biste za vrijeme pripreme poteno prostudirali stvari, i kad to ne biste p reputali snimateljima, vai filmovi moda ne bi bili tako povrno raeni i u njima ne bi bilo toliko besmislica... Oprostite... obratio sam se isprikom djevojici ali neemo vas zamarati naim profesionalnim raspravama. Na je film, naime, povijesni i zadire u pitanje etruan-ske kulture u ekoj. Da, naklonila se djevojica. Knjiga je vrlo zanimljiva, pogledajte rekao sam pruajui knjigu djevojici, a ona ju je uzela s nekim gotovo pobonim strahopotovanjem. Kad je vidjela da to elim, poela j u je prelistavati. Ovdje se u blizini treba nalaziti tvrava Pchaek nastavio sam. Ona je bila sredite ekih Etruana... Ali kako emo tamo stii? Smijene ljubavi To je blizu odgovorila je djevojica, a lice joj se ozarilo jer joj je poznavanje puta do Pchaeka konano pruilo malo vrsta tla u prilino mutnoj konverzaciji to smo je s njom vodili. Zbilja? Vi znate put? upitao je Martin, pretvarajui se kako mu je laknulo. Naravno rekla je djevojica. To je oko sat daleko odavde. Pjeice? upitao je Martin. Da, pjeice odgovorila je djevojica. Ali mi imamo auto rekao sam. Hoete li biti na brodovodi? upitao je Martin, ali ja nisam nastavio s uobiajenim rit ualom sitnih viceva, jer sam kao bolji psiholog od Martina osjetio da bi nam pov rne ale u ovom sluaju mogle samo nakoditi i da je potpuna ozbiljnost nae jedino oruje. Ne bismo vam, gospoice, htjeli oduzimati vrijeme rekao sam ali ako budete ljubazn i i poklonite nam nekoliko trenutaka, toliko da nam pokaete neka mjesta koja traim o, mnogo ete nam pomoi... a mi emo vam obojica biti vrlo zahvalni. Ta naravno rekla je djevojica, klanjajui se ponovno vrlo rado... Samo da... Tek tad a smo zapazili da u ruci dri mreu i u njoj dvije glavice salate. Samo da mami odnesem salatu, nije daleko, odmah u se vratiti... Salatu, razumije se, morate mami odnijeti na vrijeme i u redu rekao sam. Mi emo p riekati. Dobro, neu se zadrati vie od deset minuta rekla je djevojica, jo jednom se poklonil i urno otila. Gospodine moj! rekao je Martin i sjeo. Sjajna je, to kae? I ja mislim. Za nju sam spreman rtvovati obje medicinske sestre. 61 Djela Milana Kundere 62 0 varljivostl prevelike vjere Prosio je, meutim, deset minuta, etvrt sata, a djevojica se nije vratila. Ne boj se tjeio me Martin. Ako je ita sigurno, onda je to da e se vratiti. Na je p stup bio posve uvjerljiv i djevojica je bila sva van sebe. Dijelio sam to miljenje pa smo ekali dalje, i kako su minute prolazile sve smo vie e znuli za tom pola-dje-vojicom, pola-djevojkom. Prolo je i vrijeme dogovoreno za sa stanak s djevojkom u hlaama od prugasta samta, ali mi smo tako bili obuzeti naom d jevojicom u bijeloj haljini, da nam ni na kraj pameti nije bilo da ustanemo. A vr ijeme je prolazilo. Cuj, Martine, mislim da vie nee doi rekao sam naposljetku. Cime to objanjava? Vjerovala nam je kao da smo bogovi. Da rekao sam i u tome je naa nesrea. Ona nam je, naime i previe vjerovala! Pa to? Jesi li moda htio da nam ne povjeruje? Moda bi to bilo bolje. Prevelika je vjera najgori saveznik. Misao me povukla, pa sam se raspriao. Ako u neto bezuvjetno vjeruje, dotjerat e svojom vjerom stvar do aps urda. Istinski pristalica neke politike nikad ne uzima ozbiljno njene sofizme ne go samo praktine ciljeve koji se kriju iza tih sofizama. Politike fraze i sofizmi nisu tu zato da se u njih vjeruje, nego treba da slue kao neki dogovoreni i zajed niki izgovor; naivni ljudi, koji ih ozbiljno shvaaju, otkrit e u njima, prije ili p oslije, proturjenosti koje e ih navesti da se pobune, i na kraju e sramno zavriti ka o heretici i otpadnici. Ne, prevelika vjera nikad ne donosi nita dobro, ne samo p oli- Smijene ljubavi 63 tikim ili vjerskim sustavima nego ni naem sustavu kojim smo htjeli osvojiti djevoj ku. Ne razumijem te ba najbolje rekao je Martin. Sve je posve razumljivo: za nju smo bili doista samo dva ozbiljna i uvaena gospod ina. Zato nam onda nije izala u susret? Zato to nam je toliko vjerovala. Predala je majci salatu i odmah joj poela oduevlje no priati o povijesnom filmu, o Etruanima u ekoj, a majka... U redu, dalje mi je sve jasno... prekinuo me Martin i ustao. Izdaja Sunce se polako poelo sputati na gradske krovove; zahladilo je i bili smo tuni. Otil i smo jo jednom, za svaki sluaj, zaviriti u restoran sa samoposluivanjem, da nas ta mo nekim udom jo ne eka djevojka u samtanim hlaama. Nije je bilo, naravno. Bilo je v e pola sedam. Otili smo do automobila; osjeali smo se, iznenada, kao ljudi protjera ni iz stranoga grada, ljudi kojima su uskraene njegove radosti. Ne preostaje nam drugo, govorili smo sebi, nego da se povuemo na eksteritorijalno tlo naega automob ila. Hajde, hajde ukorio me Martin u autu ne dri se kao na pogrebu! Za to nema nikakva razloga! Ono glavno jo je pred nama! Htio sam primijetiti kako nam je za ono glavno ostalo jedva sat vremena, zbog Ji rinke i njezine partije andara, ali radije nisam nita rekao. Uostalom nastavio je Martin dan je bio plodan: registracija djevojke iz Traplica , kontaktiranje Djela Milana Kundere 64 gospoice u samtanim hlaama; tu je sve pripremljeno, treba samo doi jo jednom! Na to nisam imao to rei. Da, registracija i kontaktiranje izvedeni su savreno. To j e bilo sasvim u redu. U istom mi je trenutku, meutim, sinulo kako osim bezbrojnih registracija i kontaktiranja Martin u posljednjih godinu dana nije ostvario nita konkretno. Pogledao sam ga. Oi su mu kao uvijek poudno svjetlucale; u tom sam trenutku osjeti o da volim Marti-na, da volim i zastavu pod kojom cijeloga ivota marira, zastavu v jene trke za enama. Vrijeme je pretjecalo i Martin je rekao: Sedam je sati. Parkirali smo nekih desetak metara od bolnikog ulaza, i to tako da u retrovizoru mogu s lakoom vidjeti sve koji izlaze. Neprestano sam mislio na onu zastavu, u prvom redu na to kako je u toj jurnjavi za enama, iz godine u godinu, sve manje rije o enama, a sve vie o samoj trci. Pod pr etpostavkom kako je rije o lovu za koji se unaprijed zna da e biti neuspjean, mogue je svakoga dana loviti neogranien broj ena i tako lov pretvoriti u apsolutni lov. Da, Martin je sve vie dolazio u situaciju koja se mogla nazvati apsolutnim lovom. ekali smo pet minuta. Djevojke se nisu pojavile. To me nije nimalo uzbuivalo. Ta bilo je potpuno svejedno hoe li doi ili nee. Kad bi naposljetku i dole, zar bismo se mogli, za samo jedan sat, odvesti s njima do uda ljene vikendice, navesti ih na intimnosti, voditi ljubav, i u osam se sati lijep o oprostiti s njima i otii? Ne, onog trenutka kad je ograniio raspoloivo vrijeme, M artin je (kao ve mnogo puta) cijelu avanturu prebacio u podruje samozavaravanja. Smijene ljubavi 65 Prolo je deset minuta. Na kapiji se nitko nije pojavio. Martin je, ogoren, gotovo viknuo: Dajem im jo pet minuta! Vie neu ekati! Martin vie nije mlad, razmiljao sam. Vjerno voli svoju enu. Zivi, u stvari, u najsr eenijem braku. To je stvarnost. Ali gle iznad te stvarnosti (i istodobno s njom) i dalje traje Martinova mladost, nemirna, vesela, mladost pretvorena u puku igru , koja vie nije u stanju preskoiti iscrtane linije igralita, zahvatiti ivot sam i pr etvoriti se u stvarnost. A budui da je Martin odani vitez Nunosti, pretvorio je sv oje avanture u nekodljivu Igru, a da toga nije bio svjestan; zato i dalje unosi u njih itavu svoju usplamtjelu duu. U redu, rekao sam sebi. Martin je zarobljenik svoga samozavaravanja, a to je sa m nom? Sto je sa mnom? Zato mu ja asistiram u toj smijenoj igri? Zato se ja, koji zna m da je sve to varka, pretvaram zajedno s njim da je ne vidim? Nisam li ja u tom e smjeniji od Martina? Zato se sad ovdje drim kao da se nalazim pred ljubavnom avan turom, kad znam da me u najboljem sluaju oekuje jedan apsolutno besmislen sat s ne poznatim i ravnodunim djevojkama? U tom sam trenutku vidio u retrovizoru kako iz bolnikog ulaza izlaze dvije mlade e ne. Iz daljine se moglo vidjeti kako na njima blistaju puder i ru, bile su upadlj ivo elegantno odjevene, i njihovo kanjenje oigledno je bilo u vezi s tim dotjerani m izgledom. Pogledale su naokolo, a zatim krenule prema naem automobilu. Martine, stvar je beznadna rekao sam, pretvarajui se da nisam vidio djevojke. Prol o je ve etvrt sata. Idemo. I pritisnuo sam pedalu gasa. Djela Milana Kundere Kajanje Naputali smo gradi B. posljednje kue ostajale su za nama i nali smo se usred polja i umaraka, ponad kojih se sputalo veliko sunce. utjeli smo. Mislio sa na Judu Ikariotskoga, za kojeg neki duhoviti autor kae da je izdao Isusa upravo zato to je bezgranino vjerovao u njega odve je nestrpljivo oekivao udo kojim Isus svim Zidovima pokazati svoju boansku mo, pa ga je predao birima ne bi li ga t ako konano isprovocirao na akciju. Izdao ga je zato to je elio ubrzati njegovu pobj edu. Jao, rekao sam sam sebi, a ja sam Martina izdao zato to sam prestao vjerovati u n jega (i u njegovu boansku mo zavoenja). Ja sam bijedna mjeavina Jude Ikariotskog i To me, koga su zvali "nevjerni". Osjeao sam kako zbog te izdaje u meni rastu osjeaji prema Martinu i kako me njegova zastava vjenog lova (koju sam stalno uo kako lepra nad nama) raznjeuje do suza. Poeo sam si predbacivati zbog prenagljenog postupka. Zar u ja sam biti u stanju rastati se s navikama koje za mene znae mladost? I hoe l i mi preostati drugo nego da ih barem imitiram i nastojim u svom razumnom ivotu p ronai oazu sigurnosti za tu nerazumnu djelatnost? Zar je vano to je to beskorisna i gra? Zar je vano to to znam? Zar u prestati igrati tu igru samo zato to je uzaludna? 66 Smijene ljubavi 67 Zlatna jabuka vjene enje Sjedio je pored mene i postupno se oslobaao potitenosti. uj upitao je je li ta tvoja medicinarka zaista takva klasa ? Kaem ti. Na nivou tvoje Jirine. Martin mi je nastavio postavljati pitanja. Morao sam mu ponovno opisati medicina rku. Moda bi mi je kasnije mogao prepustiti rekao je naposljetku. Nastojao sam ostati uvjerljivim. To e teko ii. Smetalo bi joj to to si moj prijatelj . Ima neka svoja naela... Ima neka svoja naela... rekao je Martin tuno i vidjelo se da mu je ao. Nisam ga htio muiti. Osim kad bih izjavio da te ne poznajem rekao sam. Mogao bi se posluiti tuim imenom . Odlino! Moda Formanovim, kao danas. Ne pada na fdmadije. Vie voli sportae. Zato ne? rekao je Martin. Sve se moe urediti. Nekoliko trenutaka kasnije rasprava je bila u punom jeku. Plan je iz minute u minutu dobivao sve jasnije konture i u brzo je zablistao pred nama, u sumraku to se sputao, kao prekrasna, zrela, svjetlu cava jabuka. Dopustite mi da tu jabuku sveano nazovem zlatnom jabukom vjene enje. LANI AUTOSTOP 7. Kazaljka mjeraa benzina naglo je pala na nulu i mladi je voza sportskog dvosjeda r ekao kako je to jednostavno strano koliko goriva taj auto dere. Samo da opet ne os tanemo na cesti bez benzina izjavila je (otprilike dvedesetdvogodinja) djevojka, i spomenula nekoliko mjesta na zemljovidu domovine gdje im se to ve dogodilo. Mla di je odgovorio da se ne brine, jer sve to s njom doivi, ima za njega dra avanture. Djevojka se s tim nije slagala; kad god su nasred puta ostali bez benzina, bila je to, tvrdila je, avantura samo za nju, jer se mladi uvijek sakrio, a ona je mor ala zloupotrebljavati svoju privlanost zaustaviti neki automobil, odvesti se do n ajblie crpke, ponovno zaustaviti automobil i vratiti se s punim kanisterom. Mladi je djevojku upitao jesu li vozai koji su je vozili bili tako neugodni da o svom z adatku govori kao o muenitvu. Odgovorila je (nespretno koketirajui) kako su katkad bili vrlo ugodni, ali od toga nije imala nikakve koristi, jer je bila prisiljena vui onaj kani-ster i rastati se s njima prije nego to je stigla neto zapoeti. Pravi si gad rekao je mladi. Djevojka je izjavila da nije gad ona, nego upravo on; tko zna koliko ga djevojaka zaustavlja na cesti kad se vozi sam! Mladi je u vonji zag rlio djevojku oko ramena i njeno je poljubio u elo. Znao je da ga voli i da je lju bomorna. Ljubomora, narav- 71 Djela Milana Kundere 72 no, nije nimalo ugodna osobina, ali ako se u njoj ne pretjeruje (ako je povezana sa skromnou), ima u sebi, osim neugodnosti, i neeg ganutljivog. Mladi je barem tako mislio. Obzirom da je imao samo dvadeset-osam godina, inilo mu se da je ve star i da je doivio sve to mukarac moe doivjeti sa enama. U djevojke koja je sjedila pokraj njega cijenio je upravo ono s im se u ena najmanje susretao njenu istou. Kazaljka je ve bila na nuli kad je mladi s desne strane ugledao plou koja je (crnim crteom crpke) najavljivala da je benzinska stanica udaljena pet stotina metara. Djevojka je jedva stigla izjaviti kako joj je pao kamen sa srca, a mladi je ve dao lijevi migavac i skrenuo na prostor ispred crpke. Morao je, meutim, zaustaviti au to sa strane, jer je pokraj crpke stajala velika cisterna i kroz debelo crijevo napajala crpku gorivom. Morat emo priekati rekao je mladi i izaao iz automobila. K iko e to trajati? upitao je momka u me-haniarskom kombinezonu. Pet minuta odgovori o je momak, a mladi je rekao: Znam ja tih pet minuta. Htio je ponovno ui u auto, a li je vidio kako djevojka izlazi na druga vrata. Ja u za to vrijeme skoknuti... r ekla je. A kamo to? upitao je mladi, namjerno, elei je zbuniti. Poznavali su se ve g odinu dana i djevojka se jo uvijek znala stidjeti pred njim, a on je te trenutke njezina stida mnogo volio; prije svega zbog toga to se time razlikovala od ena s k ojima je hodao prije nje, ali i zbog toga to je poznavao zakon prema kome je sve prolazno, a koji je inio dragocjenim i stid njegove djevojke. Smijene ljubavi 2. 73 Djevojka zaista nije voljela trenutke kad je u toku vonje morala (mladi je esto zna o voziti bez zaustavljanja) moliti da na trenutak zaustavi auto negdje pokraj umi ce. Uvijek je bila bijesna na njega kad je, glumei uenje, pitao zato da zaustavi. Zn ala je da je njezin stid smijean i staromodan. Ve je mnogo puta na svome poslu doiv jela da joj se kolege zbog osjetljivosti rugaju i namjerno je provociraju. Uvije k se ve unaprijed stidjela zbog toga to e se stidjeti. eznula je za tim da se u svom tijelu osjea slobodnom, bezbrinom i nesputanom, kako je to umjela veina ena oko nje . Izmislila je za sebe i poseban odgojni sustav: govorila je sebi kako svaki ovje k pri roenju dobiva jedno od milijuna ve pripremljenih tijela, kao da dobiva jednu od milijuna prostorija u nekom beskrajno velikom hotelu, da je prema tome tijel o sluajno i neosobno, samo posueni komad konfekcije. Stalno je to ponavljala, ali nije nauila tako i osjeati. Takav dualizam tijela i due bio joj je stran. Sama je i previe bila tijelo i zato se prema njemu uvijek odnosila sa zebnjom. S istom je takvom zebnjom pristupala i mladiu kojeg je upoznala prije godinu dana i s kojim je bila sretna moda upravo zato to nikad nije odvajao njezino tijelo od njezine due, pa je mogla s njim cijela ivjeti. U toj je nerazdvojivosti bila srea, samo to iza svake sree vreba sumnja, i djevojka je bila puna takvih sumnji. esto j e, na primjer, pomiljala kako su druge ene (one koje ne mui strepnja) privlanije i z avodljivije i kako mladi, koji nije skrivao da dobro poznaje taj tip ena, ponekad ode s nekom od njih. (Mladi je, dodue, izjavljivao kako ih se zasitio za cijeli ivo t, ali ona je znala da je on znatno mlai nego to misli.) Htjela je da cijeli bude njezin, Djela Milana Kundere 74 a da ona cijela bude njegova, ali esto joj se inilo kako to mu vie nastoji dati sve, utoliko mu vie neto uskrauje upravo ono to ovjeku prua povrna i plitka ljubav, to prua flert. Zato je patila to zna biti samo ozbiljna, a ne i lakomislena. Ovog je puta, meutim, nita nije muilo, ni na to slino nije ni pomiljala. Bilo joj je l ijepo. Bio je prvi dan njihova godinjeg odmora (dvotjednog odmora, koji je cijele godine bio meta svih njenih udnji) nebo je bilo plavo (cijele je godine sa strah om mislila na to hoe li nebo doista biti plavo), a on je bio pokraj nje. Pocrvenj e-la je na njegovo "A kamo to?" i bez rijei otrala od auta. Obila je stanicu koja j e osamljena stajala kraj ceste, okruena samo poljima; stotinjak metara dalje (u s mjeru njihove vonje) poinjala je uma. Krenula je prema umi i nestala iza jednoga grm a, cijelo vrijeme ispunjena istim osjeajem zadovoljstva. (I u radosti zbog prisut nosti voljena ovjeka moe se, naime, najbolje uivati u samoi. Kad bi njegova prisutno st bila neprekidna, ona bi je, zapravo, doivljavala samo kroz njenu stalnu prolaz nost, i mogla bi je zadrati samo u trenucima samoe.) Zatim je izala iz umice na cestu; s mjesta na kojem je stajala mogla je vidjeti be nzinsku stanicu, cisternu kako odlazi i sportski automobil kako prilazi crvenom tornjiu crpke. Krenula je dalje cestom, samo povremeno se osvrui da vidi pribliava l i se. Kad ga je ugledala, zastala je i poela mahati onako kako autosto-peri mau tui m autima. Automobil je usporio i zaustavio se pored djevojke. Mladi se nagnuo pre ma prozoru, spustio staklo, nasmijao se i upitao: Kamo elite, gospoice? Idete li u Bvstricu? upitala je djevojka i koketno se nasmijala. Izvolite, sjednite rekao je mladi i otvorio vrata. Djevojka je sjela i automobil je krenuo. Smijene ljubavi 3. 75 Mladiu je uvijek bilo drago kad je njegova djevojka bila vesela; to se nije ba esto dogaalo radila je prilino teak posao, u neuglednoj sredini, s mnogo prekovremenih sati, bez naknade u vidu slobodnih dana, kod kue je imala bolesnu majku... Cesto je bila umorna, a nije se isticala ni osobito dobrim ivcima ni samopouzdanjem, est o je znala podlei strepnji i strahu. Zato je s njenou brina roditelja doekivao svaki n jezin izraz radosti. Nasmijao se i rekao: Danas ba imam sree. Vozim auto ve pet god ina, ali ovako lijepu autostopericu jo nikad nisam povezao. Djevojka je bila mladiu zahvalna za svaki kompliment; htjela se jo malo grijati po d njegovim toplim zracima, pa je rekla: Lagati, oigledno, znate. - Zar izgledam kao laljivac? - Izgledate kao ovjek koji voli lagati enama rekla je djevojka, a u njezinim je rij eima protiv volje zazvuala stara strepnja. Ona je, naime, zaista vjerovala da njez in mladi voli lagati enama. Mladia je ta njezina ljubomora katkad ljutila, ali ovoga puta nije mu bilo teko da joj oprosti, jer se reenica nije odnosila na njega nego na nepoznata vozaa. Zato je odgovorio banalnim pitanjem: Smeta li vam to? Kad bih se s vama zabavljala, smetalo bi mi odgovorila je djevojka. Bila je to p rofinjena pedagoka poruka mladiu, ali kraj reenice bio je upuen nepoznatu vozau. Vas ne poznajem, i zato mi ne smeta. Na mukarcu koji joj pripada, eni uvijek smeta vie stvari nego na stranu ovjeku. (Bil a je to sad profinjena pedagoka poruka mladia djevojci.) Prema tome, budui da se ne poznajemo, mogli bismo se dobro razumjeti. Djela Milana Kundere 76 Djevojka namjerno nije htjela primiti na znanje pedagoki podtekst i zato se obrat ila iskljuivo nepoznatu vozau. Sto bismo imali od toga kad emo se i tako ubrzo rast ati? Zato? upitao je mladi. U Bvstrici izlazim. A to ako izaem s vama? Djevojka je poslije tih rijei bacila brz pogled na mladia i ustanovila da izgleda upravo onako kako ga je zamiljala u najbolnijim trenucima ljubomore. Zaprepastilo ju je kako s njom (nepoznatom autostopericom) leerno razgovara, dijelei komplimen te, i kako mu to pristaje. Zato mu je prkosno i izazovno odbrusila: A to biste rad ili sa mnom, molim vas? Ne bih morao mnogo razmiljati to da radim s tako lijepom enom rekao je mladi galantn o, obraajui se u tom trenutku vie svojoj djevojci nego liku autostoperice. Ali djev ojka je osjeala kao da ga je u toj laskavoj reenici uhvatila na djelu, kao da mu j e lukavim trikom izmamila priznanje. Na trenutak je prema njemu osjetila estoku m rnju i rekla: Niste li previe umiljeni? Mladi je pogledao djevojku; njezino je prkosno lice izgledalo kao u gru. Osjetio j e saaljenje i udnju za njezinim poznatim, obinim pogledom (o kojem je govorio da je djetinjast i jednostavan). Nagnuo se prema njoj, prebacio joj ruku preko ramena i tiho izgovorio ime kojim ju je obino nazivao, elei tako prekinuti igru. Ali djevojka se izvila i rekla: Neto ste jako nestrpljivi! Odgurnuti je mladi samo rekao: Oprostite, gospoice! i utke se zagledao u cestu pred sobom. 4. Smijene ljubavi Ljutnja i ljubomora brzo su napustile djevojku, kao to su je i obuzele. Bila je r azumna i dobro je znala kako je sve to samo igra; bilo joj je ak pomalo smijeno to je u ljubomornu bijesu odgurnula mladia i ne bi joj bilo nimalo drago da je on to primijetio. ene, sreom, imaju udesnu sposobnost da ex post mijenjaju smisao svojih postupaka. Iskoristila je, dakle, tu sposobnost i zakljuila kako ga nije odgurnu la zato to je bila bijesna, nego zato da moe nastaviti igru, koja svojom lakomisle nou tako savreno odgovara prvom danu godinjeg odmora. I tako se ponovno pretvorila u autostopericu koja je upravo odgurnula nametljiva vozaa i to samo zato da uspori osvajanje i uini ga izazovnijim. Okrenula se prema mladiu i mazno rekla: Nisam vas htjela uvrijediti, gospodine. Oprostite, vie vas neu ni dodirnuti rekao je mladi. Bio je srdit na djevojku zato to ga nije posluala i zato to je odbila biti ono to je st kad je on to poelio, a kad je djevojka nastavila igrati svoju ulogu, mladi je s voj gnjev prenio na nepoznatu autostopericu, koju je glumila; tako je odjednom o tkrio i karakter svoje uloge prestao je s komplimentima, kojima je zaobilazno ht io laskati svojoj djevojci, i poeo igrati gruba mukarca koji se u svom odnosu sa en ama slui agresivnijim sredstvima mukosti: voljom, sarkazmom, samouvjerenou. Ta je uloga bila u potpunoj suprotnosti s mladievim brinim odnosom prema djevojci. Prije nego to ju je upoznao, prema enama se odnosio doista vie drsko nego njeno, al i je uvijek bio daleko od demonski gruba mukarca, jer se nije isticao ni snagom v olje ni bezobzir- 77 4 Djela Milana Kundere 78 nou. I upravo stoga to nije bio ni slian toj vrsti mukaraca, elio je katkad biti takvi m. Bila je to prilino naivna elja, ali to se tu moe djetinje tenje odolijevaju svim m amcima zrelog duha i esto preive do duboke starosti. I tako je ta djetinja tenja br zo iskoristila priliku da se utjelovi u ponuenoj ulozi. Mladieva je sarkastina odmjerenost djevojci upravo savreno odgovarala; oslobaala ju je nje same. Ta ona je sama bila utjelovljenje ljubomore. U trenutku kad je pres tala kraj sebe vidjeti mladia koji je galantno zavodi i ugledala drugo, nepristup ano lice, njezina se ljubomora poela gasiti. Mogla je zaboraviti na samu sebe i po svetiti se svojoj ulozi. Svojoj ulozi? Kakvoj? Bila je to uloga iz loe literature. Autostoperica je zausta vila automobil ne zato da se poveze, nego da zavede mukarca u njemu; iskusna je z avodnica koja se zna sluiti svojim arima. Djevojka je uskoila u taj glupi lik iz ro mana s lakoom koja je i nju samu iznenadila i oarala. I tako su se vozili i razgovarali, nepoznati voza i nepoznata autostoperica. 5. Mladom je mukarcu u ivotu najvie od svega nedostajala bezbrinost. Put njegova ivota b io je zacrtan bezobzirno i strogo njegov posao nije zavravao istekom osamsatnoga radnog vremena, nego se uvlaio i u preostalo vrijeme kroz obaveznu dosadu na sast ancima i rad kod kue, a kroz radoznalost bezbrojnih kolega i kolegica uvlaio se i u njegov vremenom oskudan privatan ivot, koji nikad nije mogao ostati skriven pre d drugima, pa je Smijene ljubavi ve nekoliko puta postao predmetom ogovaranja i javnog naklapanja. Ni dva tjedna g odinjeg odmora nisu mu mogli pruiti osjeaj osloboenja i pustolovine; siva sjena stro gog planiranja padala je i na te dugo oekivane dane. Nedostatak smjetajnih kapacit eta u ljetnom razdoblju u naoj zemlji prisilio ga je da sobu rezervira u Tatrama jo prije pola godine, a za to mu je osim svega bila potrebna i preporuka sindikal nog odbora, ija posvuda prisutna dua tako nije ni na trenutak prestajala voditi rau na o njemu. Bio se ve odavno pomirio sa svim tim, ali mu se ipak katkad nametala strana predodb a ceste po kojoj mora ii, na kojoj ga svi mogu vidjeti i s koje ne smije skrenuti . Ta mu se predodba nametala i sada; neki udan kratki spoj uinio je da se cesta iz mate stopi sa stvarnom cestom po kojoj je vozio, i to ga je natjeralo da uini neto posve ludo. Kamo ste rekli da putujete? upitao je djevojku. U Bansku Bvstricu odgovorila je. A to ete tamo? Imam sastanak. S kim? S jednim gospodinom. Automobil se upravo pribliavao velikom raskru i voza je smanjio brzinu da bi proitao natpise na ploama koje su oznaavale pojedine smjerove, a onda je skrenuo desno. A to e biti ako ne doete na sastanak? Krivica za to pala bi na vas, pa vaa dunost bila bi da se pobrinete za mene. Oigledno niste zapazili da sam skrenuo za Nove Zamky. 79 Djela Milana Kundere 80 Zaista? Poludjeli ste! Ne bojte se, pobrinut u se za vas rekao je mladi. Igra je iznenada poprimila viu kvalitetu. Automobil se ne samo udaljavao od imagi narna cilja, Banske Bystrice, nego i od stvarnog cilja prema kojem je tog jutra krenuo, od Tatri i rezervirane sobe. Glumljeni je ivot iznenada izvrio napad na st varni ivot. Mladi se udaljavao od samoga sebe i strogo propisanog puta s koga jo ni kad nije bilo skrenuo. Ali vi ste rekli da putujete u Niske Tatre! zaudila se djevojka. Putujem kamo mi se svidi, gospoice. Slobodan sam ovjek i radim ono to elim, to mi se svia. 6. Kad su stigli u Nove Zamky, poeo se sputati sumrak. Mladi nikada prije nije bio u tom kraju i trebalo mu je vremena da se orijentira. Nekoliko je puta zaustavljao auto pitajui prolaznike gdje je hotel. Neke su ulic e bile raskopane pa se do hotela, iako je bio (kako su svi koje je pitao tvrdili ) sasvim blizu, mogli stii samo zaobilaznim putem kroz mnoge uske uliice, tako da je prolo gotovo etvrt sata dok se naposljetku nisu zaustavili pred zgradom. Hotel se nije doimao osobito privlanim, ali bio je to jedini hotel u gradu, a mladi vie n ije imao volje voziti dalje. Priekajte rekao je djevojci i iziao iz auta. Kad je iziao, bio je, naravno, opet on o to je. Nije mu bilo nimalo drago to se uveer naao negdje daleko od mjesta u koje je putovao, a jo ga je vie ivciralo to Smijene ljubavi 81 ga na to nitko nije prisilio i to to ni sam nije elio. Ljutio se na sebe i svoju l udost, a onda je odmahnuo rukom soba u Tatrama ekat e ga do sutra, a nimalo nee kodi ti ako prvi dan odmora proslavi neim nepredvienim. Proao je kroz restoran zadimljen, prepun, buan i upitao gdje je recepcija. Poslali su ga straga, iza stubita, gdje je iza staklenih vrata ispod ploe s kljuevima sjed ila postarija plavua. Uspjelo mu je, ne bez muke, dobiti klju jedine slobodne sobe . I djevojka je, kad je ostala sama, odbacila svoju ulogu. Nije se, meutim, nimalo ljutila zbog toga to se nala na nepredvienu mjestu. Toliko je bila odana mladiu da n ikada nije posumnjala u ono to je inio, i s punim mu je povjerenjem preputala svaki trenutak svoga ivota. Ipak, ponovno joj se javila misao kako ga upravo ovako, ka o sad ona, ekaju u autu druge ene s kojima se sree na slubenim putovanjima. Zaudo, ta je predodba ovaj put nije nimalo zaboljela, ak se i nasmijala tome kako je lijepo t o je ta strana ena sad ona, to je ona sad ta strana, neodgovorna i nepristojna ena, jedna od onih na koje je bila tako ljubomorna. inilo joj se da ih je ovim sve iz igrala, da je otkrila kako se moe posluiti njihovim orujem, i kako moe dati mladiu on o to mu dosad nije znala pruiti: lakou, raskalaenost, nesputanost. Ispunio ju je neo bian osjeaj zadovoljstva to je jedina u stanju biti utjelovljenje svih ena i tako (s ama, jedina) osvojiti i posjedovati svoga dragoga. Mladi je otvorio vrata automobila i djevojku odveo u restoran. Tu je otkrio, usre d buke, neistoe i dima, jedan slobodan stoli u kutu. Djela Milana Kundere 7. 82 I tako ete se sada pobrinuti za mene? upitala je djevojka izazovno. Sto volite kao aperitiv? Djevojka nije mnogo marila za alkohol; tu i tamo popila bi au vina, a najvie joj je prijao vermut. Ovaj je put, meutim, namjerno rekla: Votku. Odlino rekao je mladi. Nadam se da se neete napiti. Pa to ako se i napijem? rekla je djevojka. Mladi nije odgovorio, nego je pozvao ko nobara i naruio dvije votke i dva bifteka za veeru. Konobar je odmah donio posluavnik s dvij e aice i spustio ga pred njih. Mladi je podigao aicu i rekao: U vae zdravlje! Niste mogli smisliti neku duhovitiju zdravicu? U djevojinoj igri bilo je neega to j e sve vie drailo mladia; sad kad se naao licem u lice s njom, shvatio je kako nisu samo rijei ono to je pretvara u stranu osobu nego da se sva izmijenila, u gestama i mimici, i da ga gotovo neugodno podsjea na onaj tip ena koji je tako dobro poznavao i prem a kome je osjeao samo odvratnost. I tako je (drei aicu u podignutoj ruci) korigirao svoju zdravicu. U redu, onda diem ne u vae zdravlje nego u zdravlje vaega roda, koji tako uspjeno objedinjava bolje s trane ivotinje i gore strane ovjeka. Mislite pod tim rodom na sve ene? upitala je djevojka. Ne, mislim samo na one sline vama. Smijene ljubavi 83 Ipak ne ini mi se duhovitim usporeivati enu sa ivotinjom. U redu odgovorio je mladi drei i dalje podignutu aicu. Neu piti za va rod nego , slaete li se? Za vau duu koja se pali dok se iz glave sputa dolje u trbuh, a gasi se kad se iz trbuha ponovno popne u glavu. Djevojka je podigla svoju aicu. U redu, onda za moju duu koja se sputa iz glave u tr buh. Ispravit u se jo jednom rekao je mladi. Nazdravit u radije trbuhu u koji se sputa dua. Za moj trbuh rekla je djevojka, a njezin trbuh (kad je ve direktno spomenut) kao da je odgovorio na poziv; osjeala je svaki milimetar njegove koe. Potom je konobar donio bifteke, a mladi je naruio po jo jednu votku sa sodom (ovaj put su nazdravili djevojinim grudima), i razgovor je nastavljen u istom neobinom, frivolnom tonu. Mladia je sve vie srdilo to se vidjelo kako djevojka zna da se ponaa kao laka enska; a ako ve to tako dobro zna, pomislio je, onda to znai da to i jest . Ta nije u nju, odnekud izvana, odjednom ula neka tua dua; ovo to sad glumi, to je ona sama, to je moda onaj dio njezina bia koji drugo vrijeme dri pod kljuem i koji s e sad oslobodio zahvaljujui igri. Djevojka moda misli da igrom negira samu sebe, a li nije li upravo obrnuto? Nije li upravo kroz igru postala ono to doista jest? N ije li se igrom oslobodila? Ne, tu nasuprot njemu ne sjedi neka tua ena u tijelu n jegove djevojke, to je njegova djevojka i nitko drugi. Gledao je u nju, svjestan kako osjeaj odvratnosti u njemu postaje sve jaim. Nije to, meutim, bila jednostavna odvratnost. Sto se djevojka psihiki vie udaljaval a od njega, to je tjelesno vie eznuo za njom; prisutnost tue due uinila je da Djela Milana Kundere 84 tijelo djevojke dobije neku posebnu privlanost, kao da ga je tek ona uinila tijelo m, tijelom koje je za mladia dosad postojalo samo u oblacima njenosti, blagosti, b rinosti, ljubavi i ganutosti, tijelom koje dosad kao da je bilo izgubljeno u tim oblacima (da, kao da je bilo izgubljeno!). Mladiu se inilo kako sad prvi put vidi djevojino tijelo. Poslije tree votke sa sodom, djevojka je ustala i koketno rekla: Pardon! Smijem li upitati kamo idete, gospoice? rekao je mladi. Pikiti, ako doputate rekla je djevojka odlazei izmeu stolova prema plianom zastoru dnu dvorane. 8. Bila je vrlo zadovoljna to joj je uspjelo zaprepastiti mladia rijeju koju ma koliko bila neduna nikad nije uo iz njezinih usta; inilo joj se kako niim nije mogla bolje doarati enu koju je igrala, nego upravo koketnim naglaavanjem te izgovorene rijei. Da, bila je zadovoljna, bila je iznimno raspoloena; igra ju je ponijela, ispunjav ala je osjeajima koje do tada nije poznavala; osjeajem bezbrine neodgovornosti, pon ajprije. Ona, koja je uvijek unaprijed strepila od svakog svog koraka, iznenada se osjeti la osloboenom. Tui ivot, u kome se nala, bio je ivot bez stida, bez biografskih odreen ja, bez prolosti i budunosti, bez obveza; bio je to iznimno slobodan ivot. Djevojci je, kao autostoperi-ci, sve bilo doputeno; sve joj je bilo doputeno: rei bilo to, r aditi bilo to, osjeati bilo to. Smijene ljubavi Ila je kroz dvoranu svjesna da je prate pogledima sa svih strana; i to je bio nov osjeaj, koji do tada nije poznavala: bestidna radost zbog tijela. Do sada joj ni kad nije uspjelo da se u sebi bez ostatka oslobodi one etrnaestogodinje djevojice k oja se stidi svojih grudi i osjea se nelagodno to joj tako stre iz tijela i vide se sa svih strana. Iako je uvijek bila ponosna to je lijepa i skladno graena, stid j e uvijek na neki nain korigirao taj njezin ponos nasluivala je, posve tono, da enska ljepota funkcionira ponajprije kao seksualni izazov i to joj je bilo neugodno. e znula je za tim da se njezino tijelo obraa samo mukarcu kojeg voli, i kad bi mukarc i na ulici zurili u njezine grudi, inilo joj se da time prisvajaju dio tajnog, in timnog svijeta koji pripada samo njoj i njezinom dragom. Ali sad je bila autosto perica, ena bez sudbine; bila je osloboena njenih veza svoje ljubavi i postala je i ntenzivno svjesna svoga tijela. Osjeala ga je utoliko iza-zovnije to su oi koje su je promatrale bile manje poznate. Prolazila je pored posljednjeg stola kad joj se obratio neki pripit mukarac. Comb ien, mademoiselle? rekao je francuski, elei se pokazati kao svjetski ovjek. Djevojka ga je razumjela, isprsila se i, uivajui u svakom pokretu svojih bokova, n estala iza zastora. 9. Sve je to bila udna igra. Neobino je, na primjer, bilo to to mladi, iako se potpuno bio uivio u ulogu nepoznata vozaa, nije prestajao u autostoperici gledati svoju dj evojku. I upravo ga je to muilo gledao je svoju djevojku kako zavodi nepoznata muk arca, i jo uz gorku 85 Djela Milana Kundere 86 povlasticu da sve to vidi iz blizine, da promatra kako pri tome izgleda, da uje to govori dok ga vara (dok ga je varala, kad ga bude varala). Imao je paradoksalnu ast da sam bude objekt njezina nevjerstva. Sve je to bilo utoliko gore zato to mladi nije samo volio, nego je jednostavno oboa vao djevojku; uvijek mu se inilo da je njezino bie stvarno samo unutar granica vje rnosti i istoe, i da izvan tih granica ono jednostavno ne postoji; izvan tih grani ca djevojka bi prestala biti to to je, kao to voda iznad granice vrenja vie nije vo da. I dok je gledao kako savreno prirodno i elegantno prelazi tu sudbonosnu grani cu, u njemu je kljuao gnjev. Djevojka se vratila iz zahoda i poalila mu se: Neki mi je tip rekao 'Combien, mad emoiselle?' emu se udite? rekao je mladi. Pa i izgledate kao drolja. Mogu vam rei da mi to nimalo ne smeta! Trebali ste poi s tim gospodinom. Kako kad ste vi ovdje? Moete otii s njim poslije mene. Dogovorite se s njim. Ne svia mi se. Ali naelno nemate nita protiv toga da za jednu no promijenite vie mukaraca? Zato ne, ako su zgodni. Sto vam vie odgovara, jedan po jedan ili svi odjednom? Moe i ovako i onako rekla je djevojka. Razgovor je poprimao sve vulgarniji ton; d jevojku je to malo okiralo, ali nije mogla protestirati. I igra prijeti ovjeku gubitkom sl obode, i igra znai klopku za igraa; da sve to nije bila igra, da su za stolom sjed ili ljudi koji se doista ne poznaju, autostoperica bi se ve odavno mogla uvrijedi ti i otii. Iz igre, meutim, nema bijega: Smijene ljubavi 87 momad ne moe pobjei s igralita prije kraja utakmice, ahovske figure ne mogu pobjei s p loe, granice su igre neprijelazne. Djevojka je znala da mora prihvatiti svaku igr u upravo zato to je igra. Znala je da e igra, to dalje ode u krajnost, vie biti igra i da je to poslunije mora igrati. Uzalud je bilo prizivati razum i upozoravati l udu duu kako mora zadrati odmak od igre i kako je ne smije shvatiti ozbiljno. Upra vo zato to je sve to bila samo igra, dua se niega nije bojala, nije se branila i om amljeno joj se predavala. Mladi je pozvao konobara i platio. Zatim je ustao i rekao djevojci: Idemo. A kamo? rekla je djevojka, glumei uenje. Ne pitaj i polazi rekao je mladi. Kako vi to razgovarate sa mnom? Kao s droljom odgovorio je mladi. 10. Poli su uz slabo osvijetljeno stubite; na polukatu, ispred zahoda, stajala je skup ina pripitih mukaraca. Mladi je obgrlio djevojku tako da joj je akom pokrio dojku. Mukarci ispred zahoda su to zapazili i poeli dobacivati. Djevojka se pokuala oslobo diti, ali joj je mladi podviknuo: Miruj! Mukarci su to solidarno odobrili i uputil i djevojci nekoliko prostakih poruka. Mladi i djevojka popeli su se na prvi kat; m ladi je otkljuao vrata sobe i upalio svjetlo. Soba je bila uska, s dva kreveta, stoliem, jednim stolcem i umivaonikom. Mladi je zakljuao vrata i okrenuo se prema djevojci. Stajala je pred njim u prkosnoj pozi, s drskom ulnou u oima. Mladi ju je promatrao ?jela Milana Kundere 88 pokuavajui iza lascivna izraza otkriti dobro poznate djevojine crte koje je tako nj eno volio. Imao je osjeaj da gleda u dvije slike stavljene u isti dalekozor, u dvi je slike poloene jedna preko druge, koje se proziru jedna kroz drugu. I te su mu dvije prozirne slike govorile da je u djevojci sve, da je njena dua strano amorfna , da u njoj ima mjesta i za vjernost i za nevjeru, za izdaju i za nevinost, za i zazovno ponaanje i stidljivost. Ta mu se divlja mjeavina doimala odvratnom kao aren o smetlite. Dvije su se slike neprestano pretapale i mladi je shvatio kako se djev ojka samo izvana razlikuje od drugih djevojaka, dok je u prostranim dubinama svo ga bia jednaka drugim enama, ispunjena svakakvim mislima, osjeajima i porocima, koj i opravdavaju sve njegove tajne sumnje i ljubomore; shvatio je da je dojam kontu ra koje je omeuju kao individuu samo varka, varka kojoj podlijee onaj drugi, onaj koji gleda, on sam. inilo mu se da je djevojka, onakva kakvu je volio, tek tvorev ina njegove udnje, mate, povjerenja, i da sad stvarna djevojka stoji pred njim, be znadno strana, beznadno viseznana. Mrzio ju je. Sto eka? Svlai se rekao je. Djevojka je koketno nagnula glavu i rekla: Je li to ba potrebno? Ton kojim je to rekla uinio mu se vrlo poznatim; uinilo mu se da mu je to nekad da vno rekla neka druga ena, samo se nije mogao sjetiti koja. elio ju je poniziti. Ne autostopericu, nego vlastitu djevojku. Igra i ivot stopili su se u jedno. Igra p oniavanja autostoperice pretvorila se u izgovor za poniavanje vlastite djevojke. M ladi je zaboravio na igru. Jednostavno je mrzio enu koja je stajala tu pred njim. Gledao ju je netremice, a onda je iz lisnice izvukao novanicu od pedeset kruna. Je li dosta? upitao je, pruajui joj novac. Smijene ljubavi Djevojka je uzela novanicu i rekla: Ne cijenite me ba naroito. Pa i ne vrijedi vie rekao je mladi. Djevojka se privila uz mladia. Sa mnom ne moe tako! Sa mnom treba drukije, mora se malo potruditi! Zagrlila ga je i prinijela usne njegovima. Poloio je prst na njezine usne i blago je odgurnuo. Ljubim samo ene koje volim rekao je. A mene ne voli? Ne. A koga voli? Sto te briga. Svlai se! 7 7. Jo se nikad nije tako svlaila. Bojaljivosti, zbunjenosti, oamuenosti, sve to je uvijek osjeala dok se svlaila pred mladiem (a nije se mogla sakriti u tami) nestalo je be z traga. Stajala je pred njim samouvjerena, drska, obasjana svjetlou, iznenaena tim e to je odjednom otkrila dotad nepoznate pokrete polagana, izazovna svlaenja. Hvat ala je njegove poglede mazno odlaui komad po komad odjee, uivajui u svakom stupnju ob naivanja. A onda se odjednom nala pred njim potpuno naga i u tom je trenutku postala svjesn a da tu prestaje svaka igra; kao to je svukla odjeu tako je odbacila i pretvaranje , ostala je gola, to znai da je opet ono to jest. Mladi joj sad mora prii s gestom ko ja e izbrisati sve i poslije ega e uslijediti samo njihovo najintimnije milovanje. Stajala je tako naga pred mladiem, prestavi glumiti; bila je zbunjena a na licu jo j se pojavio osmijeh koji je zaista bio samo njen, plah i smeten. 89 Djela Milana Kundere Mladi joj, meutim, nije priao i nije prekinuo igru. Nije zapazio prisan, poznat osm ijeh, vidio je pred sobom samo lijepo i strano tijelo svoje djevojke, koju je mr zio. Mrnja je s njegove ulnosti sprala sve naslage osjeajnosti. Htjela mu je prii, a li on je rekao: Ostani gdje jesi, hou te dobro vidjeti. elio je samo jedno postupa ti s njom kao s plaenom prostitutkom, ali nevolja je bila u tome to nikad nije ima o enu koja se prodaje, pa su sve njegove predodbe o njima potjecale samo iz litera ture i pria. Obratio se tim predodbama i prvo to je ugledao bila je ena u crnom donj em rublju (i u crnim arapama) kako plee na blistavoj povrini klavira. U hotelskoj s obi nije bilo klavira, bio je tu samo stoli prislonjen uza zid, prekriven lanenim stolnjakom. Zapovije-dio je djevojci da se popne na stol. Djevojka ga je pokuala odgovoriti moleivom gestom, ali mladi je rekao: Plaena si! Kad je u mladievu pogledu zapazila neumoljivu opsjednutost, djevojka je pokuala na staviti igru, iako to vie nije ni mogla ni znala. Suznih se oiju popela na stol. S tranice etvrtaste ploe stola bile su duge oko metar, a jedna je noga bila malo kraa ; stojei na stolu djevojka je imala osjeaj da e se svakog trenutka sruiti. Zato je m ladi bio oaran golim tijelom koje se uzdizalo nad njim, a stidljiva nesigurnost dj evojke jo je vie poticala njegovu elju da joj nareuje. Htio je vidjeti to tijelo u s vim poloajima i sa svih strana, onako kako je zamiljao da su ga vidjeli, i da e ga vidjeti, drugi mukarci. Bio je grub i vulgaran. Izgovarao je rijei koje od njega n ikada prije nije ula. Htjela mu se oduprijeti, htjela je pobjei iz igre, obratila mu se imenom, ali on joj je podviknuo neka ga tako ne oslovljava. I tako se napo sljetku, zbunjena i plaui u sebi, pokorila njegovim naredbama, okretala se i sagin jala kako je elio, salutirala i njihala 90 Smijene ljubavi bokovima pleui twist. Pri jednom naglom pokretu stol-njak joj je kliznuo ispod nog u, tako da je gotovo pala. Mladi ju je uhvatio i povukao na postelju. Sjedinio se s njom. Razveselila se to e sada konano biti zavrena ta nesretna igra i t o e njih dvoje opet biti kakvi su bili, to e se voljeti kao nekad. Htjela je pripit i usne uz njegove, ali mladi joj je odgurnuo glavu i ponovio kako se ljubi samo s a enama koje voli. Glasno je zaplakala, ali joj je i to bilo ubrzo uskraeno, jer j e mladieva divlja strast postupno osvajala njezino tijelo, i to je tijelo ubrzo uu tkalo jadikovanje due. Na postelji su se ubrzo, okrenuta jedno protiv drugoga, nal a dva tijela, savreno sjedinjena, poudna i strana jedno drugom. Bilo je to upravo ono ega se djevojka cijelog ivota uasavala i to je na sve mogue naine izbjegavala mi vanje bez osjeaja i bez ljubavi. Znala je da je prekoraila zabranjenu granicu, ali je nastavila kretati se iza nje bez izgovora i predano; samo negdje daleko, u k utku svoje svijesti, osjetila je uas nad spoznajom kako nikada nije tako i toliko uivala kao upravo sada iza te granice. 12. A onda je sve zavrilo. Mladi se podigao s djevojke i povukao vrpcu koja je visjela iznad kreveta; ugasio je svjetlo. Nije htio vidjeti djevojino lice. Bio je svjes tan da je igra zavrena, ali nije imao volje uspostavljati uobiajene odnose s djevo jkom; bojao se tog povratka. Leao je u tami pokraj djevojke, ali tako da im se ti jela nisu dodirivala. Trenutak kasnije uo je tihe jecaje, a djevojina je ruka bojaljivo, djetinjasto potr aila njegovu ruku; dodirnula ju je, stegnula, ponovno je dodirnula, a onda se 91 Djela Milana Kundere 92 zauo moleivi, isprekidani glas. Obratio mu se intimno, imenom, a onda je zajeao: Ja sam ja... ja sam ja... Mladi je utio, leei nepokretno, svjestan tune besadrajnosti njezine tvrdnje u kojoj je nepoznato bilo definirano nepoznatim. Djevojka je iz jecanja ubrzo prela u glasan pla, ponavljajui bezbroj puta tu ganutl jivu tautologiju: Ja sam ja, ja sam ja, ja sam ja... Mladi je poeo prizivati u pomo saaljenje (morao ga je zvati iz velike daljine, jer g a u blizini nije bilo) da bi mogao utjeiti djevojku. Pred njima je bilo jo trinaes t dana godinjeg odmora. PRVI IN Soba za deurstva Soba za deurstva (na nekom, bilo kojem odjelu bilo koje bolnice u bilo kojem grad u) okupila je na jednome mjestu pet osoba i ispreplela njihove rijei i postupke u nevaan, ali zato veseo dogaaj. Tu su doktor Havel i sestra Albeta (oboje su deurni te noi), a nazoni su jo neki lijen ici (nali su se tu pod nekim jedva spomena vrijednim izgovorom, da bi uz nekoliko donijetih boca vina ostali sjediti s deurnima): elavi primarijus s istog odjela i privlana tridesetogodinja doktorica s drugog odjela, za koju je cijela bolnica zn ala da je primarijusova ljubavnica. (Primarijus je, naravno, oenjen i upravo je bio izgovorio svoju omiljenu sentencu , koja treba da svjedoi ne samo o njegovoj duhovitosti nego i o njegovim namjeram a: Drage kolege, najvea nesrea koja vas moe snai je sretan brak; ostajete bez i najm anje nade u razvod.) Osim etvero imenovanih, tu je i peti, ali on, zapravo, i nije tu, jer je kao najm lai poslan po novu bocu. Dalje, tu je prozor, vaan zbog toga to je otvoren i to kroz njega iz sumraka u sobu neprestano struje mirisi i toplina ljeta, zajedno s mje seinom. Tu je, naposljetku, i dobro raspoloenje koje se izraava vedrom brbljavou 95 Djela Milana Kundere 96 prisutnih, a posebno primarijusa, uvijek sklona da zaljubljenim uima oslukuje svoj e vlastite dosjetke. Iznenada, tijekom veeri (a tu, u stvari, i poinje naa pria), zapaamo stanovitu napeto st: Albeta je popila vie nego to dolikuje deurnoj sestri, i usto se poela ponaati izaz ovno, to se doktoru Havelu nije nimalo svidjelo i to ga je potaklo da prijekorno o pomene Albetu. Havelova opomena Draga Albeta, ja vas ne razumijem. Svakodnevno kopate po zagnojenim ranama, bocka te starce u smeu-rane stranjice, dajete klistire, iznosite none posude. Sudbina vam je pruila zavisti vrijednu mogunost da spoznate ljudsku tjelesnost u itavoj njenoj metafizikoj uzaludnosti, ali vaa vitalnost odbija svaku pouku. Vaa uporna elja da b udete tijelo i samo tijelo, nikako ne poputa. Vaa prsa znaju se oeati o mukarca koji stoji pet metara daleko od vas! Glava mi se vrti od krugova koje u hodu vjeno opi suje vaa neumorna stranjica. Do avola, sklonite se ve jednom! Ta su vaa prsa sveprisu tna kao sam Bog! Trebali ste jo prije deset minuta poeti davati injekcije! Doktor Havel je kao smrt. Uzima sve. Kad je sestra Albeta (primjetno uvrijeena) otila iz sobe za deurstva, osuena da bone d vije starake stranjice, primarijus je rekao: Objasnite mi, Havele, zato tako tvrdog lavo odbijate tu jadnu Albetu. Smijene ljubavi 97 Doktor je Havel otpio gutljaj vina i odgovorio: Ne ljutite se na mene zbog toga, primarijuse. Nije stvar u tome to nije lijepa i to je ve u godinama. Vjerujte da s am imao ene mnogo runije i mnogo starije od nje. Da, to je poznato; vi ste kao smrt, uzimate sve. Ali kad ve uzimate sve, zato ne u zmete i Albetu? Vjerojatno zato rekao je Havel to svoju udnju izraava tako otvoreno da to ve slii edbi. Kaete da se prema enama odnosim kao smrt. Ali ni smrt ne voli da joj se nareu je! Primarijusov najvei uspjeh ini mi se da vas razumijem rekao je primarijus. Kad sam bio jo koju godinu mlai, poznavao sam neku djevojku koja je ila sa svakim, pa sam, budui da je bila lijepa i ja poelio osvojiti je. I zamislite, odbila me je . Ila je s mojim kolegama, sa oferima, s loaem, s kuharom i momcima iz mrtvanice, sam o sa mnom nije htjela. Moete li to zamisliti. Kako da ne rekla je doktorica. Da znate naljutio se primarijus, koji je svojoj ljubavnici pred drugima govorio vi bilo je to samo nekoliko godina nakon to sam diplomirao i bio sam u punoj form i. Vjerovao sam da je svaka ena osvojiva i uspijevalo mi je to i dokazivati na re lativno teko pristupanim enama. A eto, kod te tako pristupane djevojke doivio sam neu spjeh. Koliko vas poznajem, sigurno imate i teoriju koja to objanjava rekao je doktor Ha vel. Imam odgovorio je primarijus. Erotika nije samo potreba tijela nego u istoj mjer i i potreba asti. Djela Milana Kundere 98 1 Partner kojeg ste osvojili, koji vas voli, kome je stalo do vas, predstavlja vae ogledalo, mjeru onoga to ste i to znaite. U erotici traimo sliku vlastita znaaja i van osti. Ali, u tome i jest bio problem za moju kurvicu. Ona je ila sa svakim pa je tih ogledala bilo toliko da je slika bila mnogostruka i nejasna. Osim toga, kad idete sa svakim prestajete vjerovati da bi tako obina stvar kao to je tjelesna lju bav, mogla biti od nekog istinskog znaenja. Zato ete istinsko znaenje potraiti na di jametralno suprotnoj strani. Jasnu mjeru njene ljudske vrijednosti mogao je toj kurvici pruiti samo onaj kojem je bilo stalo do nje, a ona ga je odbila. Kako se je, razumljivo, eljela sama pred sobom potvrditi kao najljepa i najbolja, odabrala je, tog jedinog ovjeka kojeg e poastiti svojim odbijanjem, vrlo strogo i paljivo. K ad je konano odabrala mene, shvatio sam da je to iznimna ast i do danas to smatram svojim najveim erotskim uspjehom. Zaista majstorski pretvarate vodu u vino rekla je doktorica. Pogodilo vas je to svojim najveim uspjehom ne smatram vas? upitao je primarijus. P okuajte me shvatiti. Iako ste asna ena, ipak nisam za vas (nemate pojma koliko me t o alosti) ni prvi ni posljednji, dok sam za onu kurvicu bio upravo to. Budite uvj ereni da me nije zaboravila i da se do danas s nostalgijom sjea toga kako me odbi la. Ispriao sam vam, uostalom, taj dogaaj samo kao analogiju na Havelovo odbijanje Albete. Smijene ljubavi 99 U slavu slobode Zaboga, primarijuse jeknuo je Havel ne elite valjda rei da ja u Albeti traim sliku voga ljudskog znaenja! To nikako rekla je doktorica zajedljivo. Ta vi ste nam ve objasnili kako Albetina izazovnost raa u vama osjeaj da vam se nareuje, a vi elite sauvati iluziju kako sami birate ene. Znate, kad ve govorimo o tome, doktorice, ipak nee biti tako rekao je Havel zamilje no. Kad sam rekao da mi smeta Albetina nametljivost, bio je to samo pokuaj da se n a duhovit nain izvuem. Istinu govorei, imao sam u ivotu znatno nametljivije ene nego t o je ona, i ta mi je njihova nametljivost sasvim odgovarala, jer je na najugodni ji nain ubrzavala stvar. Do avola, pa zato onda odbijate Albetu? viknuo je primarijus. Primarijuse, vae pitanje i nije tako glupo kako mi se u prvom trenutku uinilo, jer vidim da je na njega prilino teko odgovoriti. Ako ve treba da budem iskren, ni sam ne znam zato ne elim Albetu. Posjedovao sam runije, starije i nametljivije ene. Iz t oga proizlazi da bi trebalo da uzmem i nju. Svaki statistiar bi tako izraunao. Svi kibernetiki strojevi bi izveli takav zakljuak. A vidite, moda je upravo zato odbij am. Moda se elim suprotstaviti nunosti. Podmetnuti nogu kauzalnosti. Hirom samovolj e sruiti proraunljivost zbivanja. Ali zato ste za to izabrali upravo Albetu? uzviknuo je primarijus. Upravo zato to za to nema nikakva razloga: kad bi postojao neki razlog, bio bi un aprijed poznat i moje bi se ponaanje moglo unaprijed odrediti. Upravo Djela Milana Kundere 100 u tom nepostojanju uzroka i lei onaj djeli slobode koji nam je dan i za koji se mo ramo tvrdoglavo boriti, da bi u ovom svijetu eljeznih zakona ostalo barem malo lj udskog nereda. Gospodo kolege, ivjela sloboda! rekao je Havel i sumorno podigao au. Gdje su granice ljudske odgovornosti U tom je trenutku u sobu stigla nova boca i privukla svu pozornost prisutnih lij enika. Privlaan, visok mladi koji je stajao na vratima s bocom u rukama, bio je stai st Flaj-man, na praksi u odjelu. Spustio je (polako) bocu na stol, zatim je (dugo ) traio vadiep, prislonio ga (bez urbe) na sredinu epa i poeo (polagano) uvrtati vadie p u pluto, da bi naposljetku (zamiljeno) otvorio bocu. Sve u zagradama navedene r ijei ukazuju na Flajmanovu sporost koja nije toliko bila posljedica nespretnosti k oliko leerne samozaljubljenosti s kojom je mladi staist spokojno promatrao samoga sebe, zanemarujui nevane pojedinosti okoline. Sve o emu smo ovdje naklapali rekao je doktor Havel obine su gluposti. Ne odbijam ja Albetu nego ona odbija mene. Na alost. Ludo je zaljubljena u Flajmana. U mene? upitao je Flajman podiui pogled s boce, a onda dugim koracima odnio vadiep n a njegovo mjesto, vratio se do stola i nalio vino u ae. Dobri ste vi pridruio se primarijus Have-lu. Svi to znaju, samo vi ne znate. Od t renutka kad ste se pojavili na naem odjelu, postala je nepodnoljiva. Jo prije dva m jeseca. Smijene ljubavi Flajman je (dugo) gledao u primarijusa, a onda rekao: Ja o tome nemam pojma. Zati m je dodao: I nimalo me ne zanima. A to je sa svim onim vaim plemenitim izjavama? Sto je s onim kokodakanjem o potovan ju ena? nasrnuo je Havel na Flajmana. Nanosite Albeti bol, ali to vas ne zanima? Prema enama osjeam saaljenje i nikad im ne bih mogao svjesno nanositi bol rekao je Flajman a ono to inim nesvjesno ne zanima me, jer na to ne mogu utjecati, pa ni odgovarati za to. U tom je trenutku u prostoriju ula Albeta. Oigledno je zakljuila kako e biti najbolje da zaboravi na uvredu i dri se kao da se nita nije dogodilo. Zato je njezino dranj e bilo iznimno neprirodno. Primarijus je primaknuo stolac za nju i napunio joj au vinom. Pijte, Albetice, da zaboravite na sve muke. Vai odgovorila je Albeta uputivi mu irok osmijeh i iskapila au. Primarijus se ponovno obratio Flajmanu. Kad bi ovjek bio odgovoran samo za ono ega je svjestan, glupani bi bili unaprijed osloboeni svake krivice. Samo, dragi moj F lajmane, ovjek je duan znati. ovjek za svoje neznanje odgovara. Neznanje je krivica. Zato vas nita ne oslobaa krivice, pa izjavljujem da se prostaki odnosite prema enam a, iako vi to poriete. Podvala platonskoj ljubavi, Jeste li pronali stan gospoici Klari, kako ste joj obeali? okomio se Havel na Flajma na, sjetivi se uzaludna osvajanja stanovite (prisutnima, naravno, poznate) djevoj ke. 101 Djela Milana Kundere Nisam naao, ali ga traim. Flajman se, moram rei, odnosio prema enama kao dentlmen. Kolega Flajman ne vue ene os rekla je doktorica, ustajui u obranu staista. Ne podnosim okrutnost prema enama jer prema njima osjeam saaljenje ponovio je staist . Ali Klara vam ipak nije dala rekla je Albeta Flajmanu i nasmijala se, nimalo umjes no, tako da je primarijus ponovno bio prisiljen uzeti rije. Dala, nije dala, to uope nije tako vano kao to vi mislite, Albeta. Poznato je da su Abelarda kastrirali i da su, usprkos tomu, on i Heloise i dalje ostali vjerni lj ubavnici, ljubav kojih je postala besmrtnom. Gospoda George Sand ivjela je s Fede ricom Chopinom sedam godina kao nedirnuta djevica, a gdje je njihova ljubav! Ne bih uz te uzviene primjere htio navoditi sluaj kurvice koja mi je odala najvee priz nanje time to me je odbila. Utuvite jednom zauvijek, draga moja Albeta, ljubav mno go manje ovisi o onome na to vi neprestano mislite nego to se to ljudima ini. Ta vi sigurno ne sumnjate u to da Klara voli Flajmana! Ona ga voli, ali mu ipak ne da. Vama to zvui nelogino, ali ljubav je upravo ono to nije logino. to je u tome nelogino? nasmijala se ponovno, jednako neumjesno, Albeta. Klari je st alo do stana i zato je ljubazna prema Flajmanu, ali ne eli spavati s njim jer vjer ojatno ima nekog drugog s kim spava. Ali taj ne moe rijeiti njezin stambeni proble m. Na to je Flajman podigao glavu i rekao: Idete mi na ivce. Kao da ste u pubertetu. A to ako je u tome sprjeava stid? To vam nije palo na pamet? A to ako je bolesna i skriva to preda mnom? Ako ima ruan oiljak poslije operacije? ene znaju biti vrlo st idljive. Samo vi o tome, Albeta, teko da moete neto znati. 102 Smijene ljubavi 103 Nije iskljueno pritekao je Flajmanu u pomo primarijus da se Klara, kad se nae oi s Flajmanom, tako skameni od ljubavne strepnje da nije u stanju voditi ljubav s n jim. Zar vi, Albeta, ne moete zamisliti kako nekoga tako silno volite da upravo zb og toga ne moete spavati s njim? Albeta je izjavila da to ne moe zamisliti. Signal Na ovom mjestu moemo na trenutak staviti na stranu razgovor (koji se nastavlja u svoj svojoj nitavosti) i spomenuti kako Flajman cijelo vrijeme nastoji gledati u oi doktorici, koja mu se strano svia jo od trenutka kad ju je (bilo je to otprilike p rije mjesec dana) prvi put ugledao. Uzvienost njezinih trideset godina zasljeplji vala ga je. Dosad ju je poznavao samo povrno i ovo mu je bila prva prilika da pro vede s njom malo vie vremena u istoj prostoriji. inilo mu se da ona povremeno uzvr aa njegov pogled, i to ga je uzbuivalo. Poslije jednog takvog uzajamnog pogleda doktorica je bez ikakva povoda ustala, o tila do prozora i rekla: Vani je divno... Pun Mjesec... Usto je dobacila brz pogl ed Flajmanu. Flajman je imao sluha za takve situacije i odmah je shvatio da je to signal signa l upuen njemu. Istoga je trenutka osjetio kako mu se prsa nadimaju. Njegova su pr sa bila, naime, osjetljiv instrument, dostojan Stradi-varijeve radionice. Kad je god osjetio spontano nadimanje, bio je siguran da ono sadri neizbjenost proroanstv a, proroanstva koje najavljuje dolazak neega velikog i neobinog, neega to e nadmaiti egove snove. Djela Milana Kundere Taj ga je osjeaj ovaj put ne samo omamio, nego (u jednom kutku misli koji nije za hvatila omamljenost) i zaudio: zar njegova udnja ima takvu snagu da na njen poziv stvarnost pokorno dotri, spremna da joj udovolji? udei se toj svojoj snazi, ekao je na trenutak da razgovor postane uzbudljiviji i da sudionici prestanu obraati pozo rnost na njega. im se to dogodilo, izgubio se iz prostorije. Zgodan mlad mukarac s rukama sklopljenim u krilu Odjel u kojem se odvijao ovaj improvizirani simpozij bio je smjeten u prizemlju l ijepog paviljona koji se (s jo nekoliko paviljona) nalazio u velikom bolnikom park u. Flajman je izaao u park. Naslonio se na stablo visoke platane, pripalio cigaret u i zagledao se u nebo; bilo je ljeto, zrak je bio zasien mirisima, a na crnom je nebeskom svodu lebdio okrugli Mjesec. Nastojao je zamisliti tok buduih dogaaja: doktorica, koja mu je maloas dala znak da izae, priekat e trenutak da njezin elavko, zauzet razgovorom, zaboravi na sumnjiavos t, pa e mu vjerojatno neupadljivo dati do znanja da zbog male, intimne potrebe mo ra na trenutak napustiti drutvo. A to e biti dalje? To namjerno nije htio zamiljati. Prsa su mu nadimanjem najavljiv ala avanturu, i to je bilo dovoljno. Vjerovao je u svoju sreu, vjerovao je u svoj u zvijezdu ljubavi, vjerovao je u doktoricu. Uljuljkan samopouzdanjem (samopouzd anjem jo pomijeanim s uenjem) prepustio se ugodnoj pasivnosti. Na sebe je, naime, uv ijek gledao kao na privlanog, osvajanog i vo- 104 Smijene ljubavi ljenog mukarca, i uivao je u tome to eka avanturu, takorei, s rukama sklopljenim u kr ilu. Vjerovao je kako upravo takvo dranje izaziva ene i sudbinu. Ovom prilikom vrijedi, moda, spomenuti da je Flajman vrlo esto, ako ne i neprestano (i samozaljub-ljeno) gledao sebe, to ga je stalno udvajalo i inilo njegovu samou p rilino zabavnom. Ovaj put, na primjer, nije samo stajao naslonjen na platanu i pui o, nego je istodobno sa zadovoljstvom promatrao samoga sebe kako stoji (lijep i mlad) naslonjen na platanu i nonalantno pui. Uivao je prilino dugo u tom prizoru, do k naposljetku nije uo lake korake kako se pribliavaju od paviljona. Namjerno se ni je okrenuo. Povukao je jo jedan dim cigarete, ispustio ga i nastavio gledati u ne bo. Kad su mu se koraci pribliili, rekao je njenim, zavodnikim glasom: Znao sam da e te doi... Pianje To nije bilo tako teko pogoditi odgovorio mu je primarijus. Uvijek, naime, dajem prednost pianju u prirodi nad pianjem u neukusnim instalacijama koje nam je donije la civilizacija. Ovdje me zlatni mlaz na trenutak udesno spaja s glinom, travom i zemljom. Jer, tako je to, Flajmane, od praha sam stvoren i u prah se ovako barem djelomice vraam. Pianje u prirodi religiozni je obred kojim obeavamo zemlji da emo se jednom itavi vratiti u nju. Flajman nije rekao nita, pa je primarijus upitao: A to je s vama? Izali ste promatrati Mjesec? Budui da je Flajman i dalje uporno uti primarijus je rekao: Vi ste, Flajmane, pravi mjesear. I ja vas upra- 105 Djela Milana Kundere 106 vo zbog toga volim. Flajmanu se uinilo da mu se primarijus ruga pa je, nastojei se drati odmjereno, rekao u pola glasa: Ostavite Mjesec na miru. I ja sam izaao da se ispiam. Flajmane rekao je primarijus raznjeeno ovo shvaam kao izniman izraz naklonosti osta rjelom efu. Zatim su obojica, stojei pod platanom, obavili obred koji je primarijus s nesmanj enim patosom i sa sve slikovitijim usporedbama nazivao bogoslujem. DRUGI IN Lijep, mlad, sarkastian mukarac Zatim su se zajedno vratili kroz dugaki hodnik; prima-rijus je bratski prebacivao staisti ruku preko ramena. Staist nije ni najmanje sumnjao u to da je ljubomorni e lavac primijetio signal to mu ga je uputila doktorica i da mu se sad, svojim izlj evima prijateljstva, ruga. Nije, naravno, mogao zbaciti efovu ruku s ramena, ali zato se u njemu gomilala srdba. Tjeilo ga je samo to to je ne samo bio ispunjen bij esom, nego to je istodobno i vidio sebe kako izgleda tako srdit; bio je zadovolja n mladim mukarcem koji se vraa u sobu za deurstva, na iznenaenje sviju odjednom potp uno izmijenjen: britko sarkastian, agresivno duhovit, gotovo demon. Kad su konano uli u sobu za deurstva, ugledali su Albetu kako stoji usred prostorije i jezivo se uvija u struku, isputajui usto, poluglasno, neke otegnute zvukove. Do ktor Havel je sjedio sputena pogleda, a doktorica, da pridolice oslobodi straha, b rzo je objasnila: Albeta plee. Malo se nacvrckala dodao je Havel. Albeta nije prestajala njihati bokovima i kruiti poprsjem oko pognute Havelove gla ve. 107 Djela Milana Kundere 108 Gdje ste nauili tako lijepo plesati? upitao je primarijus. Flajman se, pucajui od sarkazma, oholo nasmijao: Ha, ha, ha, ha! Prekrasan ples! H a, ha, ha, ha! Vidjela sam to u Beu, na striptizu odgovorila je Albeta primarijusu. Zaboga, zaboga rekao je primarijus blago, glumei zgraanje. Otkad to nae sestre odla ze na striptiz? To valjda nije zabranjeno, gospodine primari-juse rekla je Albeta, kruei poprsjem o ko primari-jusa. Flajman je osjeao kako mu se u tijelu penje u, da bi provalila na usta. Vama je potr eban brom, a ne striptiz rekao je. ovjeka uhvati strah da ete nas sve silovati. Vi se ne trebate bojati, ne napadam dojenad odbrusila je Albeta, nastavljajui kruiti oko Havela. Je li vam se svidio taj striptiz? oinski se raspitivao primarijus. Svidio mi se odgovorila je Albeta. Bila je tamo neka veanka s golemim prsima, ali j a imam ljepa prsa. (Govorei to, pogladila se po prsima.) Jedna je djevojka glumila da se kupa, u samoj pjeni, u nekakvoj kadi od papira, a jedna je mulatkinja ona nirala pred itavom publikom, to je bilo najbolje od svega... - Ha, ha, ha! rekao je Flajman, dostigavi vrhunac demonskog sarkazma. Onanija, to j e upravo ono to vam je potrebno! Smijene ljubavi 109 Tuga u obliku stranjice Albeta je i dalje plesala, ali njena je publika bila, po svemu sudei, mnogo gora o d publike na bekom striptizu Havel je sjedio sputene glave, doktorica ju je promat rala s ironinim osmijehom, Flajman prezrivo, a primarijus s oinskom trpeljivou. A Albe tina stranjica, presvuena bijelom tkaninom pregae, kruila je kroz prostoriju kao sun ce, prekrasno, okruglo, ali ve ugaeno i mrtvo (uvijeno u bijeli pokrov), sunce koj e su ravnoduni i zbunjeni pogledi prisutnih lijenika osudili na alosnu suvinost. U jednom se trenutku inilo da e Albeta zaista poeti odbacivati odjeu sa sebe, pa se p rimarijus javio glasom u kojem se osjeala strepnja: Albeta, zaboga! Ta neete nam val jda ponoviti ovdje tu beku predstavu! ega se bojite, gospodine primarijus? Barem ete vidjeti kako treba da izgleda gola e na! lupetala je Albeta, a onda se opet okrenula prema Havelu, prijetei mu prsima. t o je s tobom, Haveliu? Zato se dri kao na pogrebu? Digni glavu! Je li ti netko umro? Netko ti je umro? Onda pogledaj mene! Ja sam iva! Ja nisam umrla! Ja sam jo uvijek iva! iva sam! Dok je to govorila, njezina stranjica vie nije bila stranjica nego utj elovljenje tuge, prekrasno zaokruena tuga koja plee po sobi. Prestanite s tim, Albeta rekao je Havel kao da se obraa parketu. Da prestanem? odgovorila je Albeta. Ta ja pleem samo za tebe! A sad u za tebe izves ti striptiz! Razvezala je pregau na leima i odbacila je plesnim pokretom na pisai s tol. Djela Milana Kundere 110 Ponovno se, bojaljivo, javio primarijus. Albeta, bilo bi divno da za nas izvedete s triptiz, ali na nekom drugom mjestu. Ovdje smo, kao to znate, na radnom mjestu. Veliki striptiz Ja znam to smijem, gospodine primarijus! odgovorila je Albeta. Stajala je pred nji m u svijetloplavoj slubenoj haljini s bijelom kragnicom, ne prestajui se uvijati. Stavila je ruke na bokove, povukla ih navie uz tijelo i podigla iznad glave; zati m je desnom rukom prela uz podignutu lijevu ruku, a onda lijevom rukom uz desnu; naposljetku je rukama nainila otar pokret prema Flajmanu, koji se malo uplaio i trgn uo. Klinjo, pustio si da padne na pod! prekorila ga je. Nakon toga ponovno je poloila ruke na bokove i polako ih spustila niz obje noge; kad se potpuno sagnu-la, podigla je najprije lijevu a zatim desnu nogu, zagledal a se u primarijusa i uinila nagli pokret desnom rukom. Primarijus je istodobno is pruio ruku, s rairenim prstima, i u pravom ih trenutku stisnuo u pesnicu. Zatim je stisnutu aku poloio na koljeno, a prstima druge ruke poslao Albeti poljubac. Nakon kraeg razdoblja, ispunjena samo uvijanjem i plesom, Albeta se uspravila na p rste, savila ruke u laktovima i stavila ih na lea, nastojei prstima uhvatiti to viu toku na kraljenici. Zatim je plesnim pokretima spustila ruke, pomilovala se desnim dlanom po lijevom ramenu, lijevim dlanom po desnom ramenu, i ponovno uinila valo vit pokret rukom, ovaj put prema Smijene ljubavi Havelu koji je takoer, zbunjeno i nesigurno, podigao ruku. Albeta se uspravila i poela dostojanstveno koraati po sobi; obila je svakoga od svoj a etiri gledatelja, ispruivi redom iznad svakoga svoja simbolina gola prsa. Konano je zastala ispred Havela, ponovno njiui bokovima, i polako se sagibajui spustila obje ruke niz bokove i ponovno (kao maloas) podigla najprije jednu, pa drugu nogu. Po bjedonosno se uspravila i podigla desnu ruku sa stisnutim palcem i kaiprstom. I p onovno je, gipkim pokretom, dobacila imaginarni predmet Havelu. Zatim je, uspravljena u punom sjaju svoje fiktivne golotinje, ne obraajui pozornos t na gledatelje, ak ni na Havela, nagnute glave i poluzatvorenih oiju, dugo gledal a samo u vlastito tijelo koje se uvijalo. Odjednom, posve neoekivano, njezina se gorda poza raspala; Albeta je sjela doktoru Havelu u krilo i zijevajui rekla: Umorna sam. Pruila je ruku, uzela Havelovu au i o tpila gutljaj. Doktore rekla je, obraajui se Havelu da nema neki praak za stimulac u? Neu spavati! Za vas sve, Albeta rekao je Havel, podigao Albetu iz krila i posadio je na stolac, a onda otiao do ormaria s lijekovima. Naao je kutiju jakih tableta za spavanje i p ruio dvije Albeti. Hoe li me razbuditi? upitala je. Ne zvao se ja Havel odgovorio je Havel Albetine rijei na rastanku Kad je uz gutljaj vode progutala tabletu, Albeta je ponovno pokuala sjesti Havelu u krilo, ali Havel je pomaknuo noge tako da se nala na podu. ni Djela Milana Kundere 112 Havelu je istoga trenutka bilo ao za to to je uinio, jer mu nije bilo ni na kraj pa meti dovesti Albetu u takav poniavajui poloaj. Njegovo je izmicanje bilo nesvjesni p okret prouzroen iskrenim nedostatkom elje da nogama dodiruje Albetinu stranjicu. Zato ju je sad pokuao podii, ali Albeta je uvrijeeno i prkosno ostajala svom teinom s jediti na podu. U tom se trenutku pred njom naao Flajman i rekao: Pijani ste i trebate ii spavati. Albeta ga je pogledala s neizmjernim prezirom i (mazohistiki uivajui u patetici svog a poloaja) rekla: Grubijane. Glupane. A onda je ponovila: Glupane! Havel ju je ponovno pokuao podii, ali ona se bijesno otrgla i poela jecati. Nitko n ije znao to rei, tako da je jecanje odzvanjalo u utihloj prostoriji kao solo violi na. Konano se doktorica sjetila da pone tiho zvidati. Albeta je naglo ustala i otila do vrata, a onda se, poloivi ruku na kvaku, okrenula i rekla: Grubi-jani. Grubijan i. Kad biste samo znali. Ali vi nita ne znate. Nita ne znate. Primarijus optuuje Flajmana Nakon njezina odlaska zavladala je tiina koju je prvi prekinuo primarijus: Eto, v idite, Flajmane. Tvrdite da ste sentimentalni prema enama, pa ako je to tono, kako to da vam nije ao Albete? Sto imam ja s njom? branio se Flajman. Ne pretvarajte se kako nita ne znate. Maloas smo vam rekli. Ludo je zatreskana u v as. Smijene ljubavi 113 Jesam li ja kriv za to? upitao je Flajman. Niste krivi rekao je primarijus ali zamjeramo vam to ste grubi prema njoj i muite je. Cijele je veeri gledala samo to ete vi uiniti, hoete li je pogledati, osmjehnuti joj se, hoete li joj rei neto ugodno. A vi... sjetite se to ste joj rekli. Nisam joj rekao nita tako strano branio se Flajman, ali u glasu mu se osjeala nesigu rnost. Nita tako strano? nasmijao se primarijus. Rugali ste se njezinu plesu, iako je plesala samo za vas, preporuili ste joj brom , rekli ste da je za nju samo onanija. Nita strano! A kad je izvodila striptiz, is pustili ste na pod njezinu suknju. Kakvu sad suknju? branio se Flajman. Suknju rekao je primarijus i ne pravite se budala. Na kraju ste je poslali na sp avanje, iako je trenutak prije toga popila tablete protiv umora. Ali ona je navaljivala na Havela, a ne na mene! i dalje se branio Flajman. Ne igrajte komediju rekao je primarijus strogo. A to je mogla uiniti kad vi niste obraali pozornost na nju? Provocirala vas je. I nije eljela nita osim zrnca vae ljub omore. Eh, i vi ste mi dentlmen! Ne muite ga vie, primarijuse rekla je doktorica. Okrutan je, ali jo je mlad. Arhandel koji kanjava rekao je Havel. Mitoloke uloge Da, zaista rekla je doktorica. Pogledajte ga samo ...lijep, nemilosrdan arhandel . Mi smo uope mitoloko drutvo pospano je dodao primarijus. Ti si, naime, Diana. Frigi dna, naklonjena sportu, zlobna. Djela Milana Kundere 114 A vi ste satir. Star, razbludan, brbljav uzvratila je doktorica. A Havel je Don Juan, koji jo nije star, ali na kojem se ve vide godine. Ni govora. Havel je Smrt suprotstavio se primarijus svojom starom tezom. Kraj Don Juana Ako treba da odluim jesam li Don Juan ili Smrt, moram se, premda nerado, prikloni ti primarijusovu miljenju rekao je Havel i otpio dug gutljaj. Don Juan. Ta on je bio osvaja. ak osvaja s velikim O. Veliki Osvaja. A molim vas, kako da ovjek bude osv aja na teritoriju gdje mu se nitko ne suprotstavlja, gdje je sve mogue i sve je do puteno? Era Don Juana je prola. Dananji Don Juanov potomak vie ne osvaja, on samo sk uplja. Lik Velikog Osvajaa zamijenio je lik Velikog Skupljaa, s tim to Skuplja vie uo pe nije Don Juan. Don Juan je bio lik iz tragedije, bio je optereen krivnjom. Vese lo je grijeio i rugao se Bogu. Bio je podrugljivac i zavrio je u paklu. Don Juan je nosio na pleima dramatian teret o kome Veliki Skuplja nema pojma, jer j e u njegovu svijetu svaki teret izgubio teinu. Kamenje je pretvoreno u perje. U s vijetu Osvajaa jedan jedini pogled teio je kao deset godina najmarljivije tjelesne ljubavi u svijetu Skupljaa. Don Juan je bio gospodar, dok je Skuplja rob. Don Juan je drsko krio konvencije i zakone. Veliki Skuplja posluno i u znoju lica svoga provodi u djelo konvencije i z akone, jer je skupljanje postalo sinonim dobra ponaanja, pretvorilo se u bonton i gotovo obvezu. A ja, ako sam uope optereen nekom krivnjom, onda je ona u tome to o dbijam Albetu. Smijene ljubavi Veliki Skuplja nema nita zajedniko ni s tragedijom ni s dramom. Erotika, koja je bi la ishodite katastrofa, njegovom je zaslugom poela liiti na doruak, ruak, filateliju, ping-pong, da ne kaem vonju tramvajem ili kupovinu. On je uveo erotiku u koloteinu svakodnevnice. Pretvorio ju je u kulise i daske pozornice na kojoj bi tek treba lo da se odigra prava drama. Jao prijatelji viknuo je patetino Havel moje su ljub avi (ako ih smijem tako nazvati) samo pod scene na kojoj se nita ne odigrava. Draga doktorice i dragi primarijuse, suprotstavili ste jedno drugom Don Juana i Smrt. Pukim sluajem, i posve nesvjesno, time ste otkrili bit stvari. Vidite, Don Juan se borio s nemoguim, i upravo je to vrlo ljudski. U carstvu Velikog Skupljaa, meutim, ne postoji nemogue, jer je to carstvo smrti. Veliki Skuplja je Smrt koja j e dola po tragediju, po dramu, po ljubav. Smrt koja je dola po Don Juana. U paklen oj vatri, u koju ga je poslao komtur, Don Juan je iv, ali u svijetu Velikog Skupl jaa u kome strasti i osjeaji lete kroz prostor kao paperje, u tom je svijetu on za uvijek mrtav. Ne, ne, draga gospodo doktorice rekao je tuno Havel gdje sam ja, a gdje je Don Ju an! Sto bih dao da ugledam komtura i osjetim na dui stranu teinu njegova prokletstv a, da osjetim u sebi uzvienost tragedije. Ne, doktorice, ja sam u najboljem sluaju lik iz komedije, pa ni za to vjerojatno ne mogu zahvaliti sebi, nego upravo Don Juanu, jer samo na povijesnoj pozadini njegove tragine radosti moete kako-tako sa gledati svu kominu tugu moje zavodnike egzistencije, koja bi bez te pozadine bila siva, svakodnevna, dosadna. 115 Djela Milana Kundere 116 Daljnji signali Umoran od duga govora (za vrijeme kojeg je pospanom primarijusu dva puta glava p ala na prsa), Havel je uutio. Tek nakon nekoliko trenutaka ispunjenih kako se pri stoji ganutou, javila se doktorica. Nisam ni slutila, doktore, da znate tako lijep o govoriti. Naslikali ste sebe kao lik iz komedije, kao sivilo, kao dosadu i nul u. Na nesreu, nain na koji ste govorili bio je previe uzvien. To je ona vaa prokleta rafiniranost: nazvati sebe prosjakom, ali uiniti to tako kraljevskim rijeima da na kraju ostanete vie kralj nego prosjak. Vi ste stari prevarant. Tat, Havele. Tat i u trenucima kad sebe kudite. Stari, drski prevarant. Flajman se glasno nasmijao, jer mu se uinilo ono to je prieljkivao da u doktoriinim r ijeima uje prezir prema Havelu. Potaknut njenim podsmijehom i vlastitim smijehom, priao je prozoru i znaajno rekao: Kakva no! Da rekla je doktorica prekrasna no. A Havel se igra smrti! Jeste li uope primijeti li, Havele, kako je divna no? Nije, naravno rekao je Flajman. Za Havela je ena kao ena, no kao no, zima kao lje Doktor Havel odbija se baviti nebitnim sitnicama. To ste pogodili rekao je Havel. Flajman je zakljuio da e ovaj put sastanak s doktoricom proi uspjeno: primarijus je ve bio dosta popio i inilo se da pospanost, k oja ga je u posljednjim minutama u velikoj mjeri svladala, otupljuje njegovu opr eznost. Zato je, kao uzgred, rekao: Ah, taj moj mjehur! Dobacio je jo jedan pogle d doktorici i izaao iz sobe. Plin Smijene ljubavi Dok je iao hodnikom, sa zadovoljstvom je razmiljao o tome kako je doktorica tijeko m cijele veeri ironino ismijavala obojicu mukaraca, primarijusa i Havela, kojeg je usto maloas, posve primjereno, nazvala prevarantom. Bio je zapanjen time kako se ponavlja ono emu se svaki put udio upravo zato to se ponavlja s takvom pravilnou, svia se enama, daju mu prednost pred iskusnim tipovima, to u sluaju doktorice, koja je oigledno ena s iznimno visokim kriterijima, inteligentna i pomalo (na ugodan nain) umiljena, znai velik, nov i neoekivan trijumf. U takvom je raspoloenju iao Flajman dugim hodnikom prema izlazu. Kad je stigao do v rata koja su vodila u park, iznenada je osjetio miris plina. Zastao je i omirisa o zrak. Miris se najvie osjeao kod vrata sobice medicinskih sestara. Flajman je odj ednom postao svjestan da se strahovito uplaio. U prvom je trenutku htio otrati natrag i pozvati primarijusa i Havela, ali onda j e odluio pritisnuti kvaku na vratima (moda zato to je bio siguran da su zakljuana, a ko ne i zabarikadirana). Zaudo, vrata su se otvorila. Sobu je osvjetljavala jaka stropna svjetiljka, obasjavajui krupno, nago ensko tijelo isprueno na kauu. Flajman s e osvrnuo po sobici, brzo priskoio malom tednjaku i zavrnuo otvorenu plinsku slavi nu. Zatim je otrao do prozora i irom ga otvorio. Napomena u zagradi (Moglo bi se rei da je Flajman djelovao odluno i pokazao prilinu prisebnost duha. Je dnu stvar, meutim, nije stigao dovoljno hladno registrirati. Zurio je, dodue, goto - 117 Djela Milana Kundere 118 vo cijelu sekundu u nago Albetino tijelo, ali ju je osvjetljavala jaka stropna sv jetiljka, obasjavajui krupno ono o emu mi, s pogodne distance, moemo na miru uivati: To je tijelo bilo prekrasno. Lealo je na leima, glave lako okrenute u stranu i je dnog ramena malo povijena prema drugome, tako da su dvije predivne dojke bile st isnute jedna uz drugu, zadravajui svoj puni oblik. Jedna Albetina noga bila je ispr uena, a druga blago savijena u koljenu, tako da je dolazila do izraaja izvanredna punoa bedara kao i neobina gustoa iznimno crnog trokuta.) Poziv u pomo Nakon to je irom otvorio prozor i vrata, Flajman je istrao na hodnik i poeo dozivati u pomo. Sve to je uslijedilo, odigralo se brzo i efikasno: umjetno disanje, telefo nski poziv internom odjelu, kolica za prijevoz bolesnika, predaja bolesnika deurn om lijeniku na internom odjelu, daljnje umjetno disanje, oivljavanje, transfuzija krvi i naposljetku duboki uzdah koji je najavio da je Albetin ivot nedvojbeno spaen . TREI IN Tko je to rekao Kad su iz zgrade internog odjela izali na dvorite, etvorica lijenika izgledala su is crpljeno. Primarijus je rekao: Pokvarila nam je simpozij, Albeta. Doktorica je rekla: Nezadovoljene ene uvijek donose nevolju. Havel je rekao: udna stvar, morala je pustiti plin da saznamo kako lijepo tijelo ima. Poslije tih rijei, Flajman se zagledao u Havela i rekao: Nisam vie raspoloen ni za p ie ni za duhovitosti. Laku no. Zatim se uputio prema bolnikim vratima. Flajmanova teorija Rijei njegovih kolega zvuale su Flajmanu odvratno. Vidio je u njima bezosjeajnost lj udi koji stare, grubost to je donose godine, koje se uzdiu pred njegovom mla-dou kao neprijateljski bedem. Zato mu je bilo drago to je sam i namjerno je iao pjeice elei u potpunosti proivjeti uzbuenje i dobro osjetiti njegov ukus; s ugod- 119 Djela Milana Kundere 120 nom je jezom ponavljao sebi kako je Albeta bila za dlaku daleko od smrti i da bi za njezinu smrt bio on kriv. Naravno, dobro je znao da samoubojstvo nikad nema samo jedan uzrok, da obino post oji itav splet uzroka, ali s druge strane, nije mogao pred samim sobom porei kako je jedan (i vjerojatno presudan) uzrok on sam, kako samim svojim postojanjem, ta ko i dananjim ponaanjem. Zato je sad patetino optuivao samoga sebe. Nazivao je sebe egoistom, tato zagledani m u svoje ljubavne uspjehe. Bilo je smijeno kako je dopustio da ga zaslijepi dokt oriino zanimanje. Predbacivao je sebi to je dopustio da se za njega Albeta pretvori u obian predmet, u posudu u koju je izlio svoj gnjev kad mu je ljubomorni primar ijus pokvario noni sastanak. S kojim pravom, s kojim se pravom tako ponio prema n evinoj osobi? Mladi staist, meutim, nije bio po duhu primiti-vac; svako njegovo duhovno stanje s adravalo je u sebi dijalektiku tvrdnji i negacija, tako da se i sad unutarnjem tui telju smjesta usprotivio unutarnji branitelj. Sarkazmi, upueni Albeti, bili su u s vakom sluaju neumjesni, ali sigurno ne bi imali tako tragine posljedice da Albeta n ije bila zaljubljena u njega. A moe li biti Flajman kriv ako se netko zaljubi u nj ega? Postaje li time automatski odgovoran za ponaanje te osobe? Zastao je kod tog pitanja; inilo mu se da je ono klju cjelokupne tajne ljudskog po stojanja. Cak je i u hodu zastao i s najveom ozbiljnou odgovorio samome sebi: ne, n ije bio u pravu kad je danas odgovorio prima-rijusu kako ne moe biti odgovoran za ono to ini nesvjesno. Zar moe sam sebe reducirati samo na ono to je svjesno i namje rno? Ta i ono to ini nesvjesno spada u sferu njegove linosti, a tko bi drugi i moga o biti odgovo- Smijene ljubavi 121 ran za to? Da, kriv je to je Albeta bila zaljubljena u njega; kriv je to to nije zn ao; kriv je to nije mario za to; kriv je. Za dlaku je izbjegao postati ubojicom. Primarijusova teorija Dok je Flajman ponirao u unutarnja preispitivanja, pri-marijus, Havel i doktorica vratili su se u sobu za deurstvo; za vino vie nisu bili raspoloeni. Neko vrijeme s u utjeli, a onda je Havel uzdahnuo: Sto li se to Albeti pomaknulo u glavi? Ostavite se sentimentalnosti, doktore rekao je primarijus. Kad netko izvodi takv e gluposti, nastojim da me to ne gane. Uostalom, da niste bili tvrdoglavi i da s te obavili s njom ono to bez ustruavanja obavljate s ostalim enama, do ovoga uope ne bi dolo. Zahvaljujem vam to me proglaavate uzrokom samoubojstva rekao je Havel. Da budemo precizni odgovorio je primarijus uope se nije radilo o samoubojstvu neg o o samoubilakoj demonstraciji izvedenoj tako da do katastrofe ne doe. Ako se netk o hoe otrovati, dragi doktore, onda e prije svega zakljuati vrata. I ne samo to, pal jivo e zatvoriti sve rupe da plin bude otkriven to kasnije. Samo to Albeta ne udi za smru, nego za vama. Tko zna koliko se tjedana radovala to e danas deurati s vama i od poetka veeri nasrnu la je na vas bez imalo stida. Ali vi ste ostali nedostupnim. I to ste bili nedost upniji, ona je sve vie pila i posezala za sve upadljivijim i nametljivijim sredst vima: brbljala je, plesala, htjela izvesti striptiz... Vidite, u svemu tome moda ima i neeg ganutljivog. Kad joj nije uspjelo da privue ni vae oi ni vae Djela Milana Kundere 122 ui, stavila je sve na vae ulo mirisa i pustila plin. Prije nego to e ga pustiti, svuk la se. Znala je da ima lijepo tijelo i htjela vas je prisiliti da se u to uvjeri te. Sjetite se kako je na vratima rekla: Kad biste samo znali. Ali vi nita ne zna te. Eto, sad znate, Albeta ima runo lice, ali prekrasno tijelo. Sami ste to prizna li. Vidite, ona sve to nije ni tako glupo zamislila. Moda ete konano popustiti. Moda rekao je Havel, slegnuvi ramenima. Sigurno rekao je primanjus. Havelova teorija To to ste rekli, primarijuse, prilino je uvjerljivo, ali grijeite u jednom: precjen jujete moju ulogu u ovoj igri. Uope nije rije o meni. Nisam samo ja odbijao spavat i s Albetom. S njom nije htio spavati nitko. Kad ste me danas upitali zato odbijam Albetu, odgovorio sam kojekakvim besmislicam a o ljepotama slobodnog odluivanja i slobodi koju elim sauvati. Bile su to, meutim, samo glupe dosjetke kojima sam pokuavao zamagliti istinu, istinu koja je upravo s uprotna i nije nimalo laskava odbijao sam Albetu zato to uope ne znam biti slobodan . Ne spavati s Albetom je, naime, moda. Nitko s njom ne spava, a kad bi i spavao, nikad to ne bi priznao, zato to bi mu se svi rugali. Moda je strana gospodarica i ja sam joj se ropski pokorio. Pri tom je Albeta zrela ena, i sve skupa ju je izlui valo. Posve je mogue da ju je najvie uzbuivalo moje odbijanje, zato to se za mene zn a da nisam izbirljiv. Ali meni je moda bila vanija od Albetina duevnog zdravlja. U pravu ste, primarijuse, znala je da ima lijepo tijelo i zato je na svoju situa ciju gledala kao na besmisli- Smijene ljubavi 123 cu i nepravdu, i bunila se protiv nje. Sjetite se kako je cijele veeri uporno skr etala pozornost na svoje tijelo. Dok je priala o onoj veanki na striptizu, gladila je svoja prsa i izjavila kako ima ljepa prsa nego ta vedska strip-tizeta. Sjetite se, uostalom: njezina prsa i stranjica ispunjavali su veeras ovu sobicu kao masa d emonstranata. I zaista, primarijuse, to su bile demonstracije! Sjetite se i onog njenog striptiza, sjetite se samo kako ga je proivljavala! Bio je to, primarijuse, najtuniji striptiz to sam ga ikada vidio! Strastveno se svlaila , a pri tome je i dalje ostajala zatvorena u mrskomu oklopu svoje bolnike uniform e. Svlaila se, a nije se mogla svui. I svlaila se, iako je znala da se nee svui, svlai la se zato to nam je htjela povjeriti svoju tunu i neispunjenu elju da se svue. Ona se nije svlaila, primarijuse, ona je pjevala o svom svlaenju, o nemogunosti da se s vue, o nemogunosti da bude voljena, o nemogunosti da ivi kako eli! A mi to nismo htje li sluati, sjedili smo odsutno, sputenih glava. Zar vi, romantini ljubavnice, zaista vjerujete da je htjela umrijeti? viknuo je p rimarijus, gledajui u Havela. Sjetite se rekao je Havel kako mi je za vrijeme plesa dobacila: Ja sam iva!Jasamj ouvijef{wal Sjeate li se toga? Od trenutka kad je poela plesati, znala je to e uiniti A zato je htjela umrijeti gola, to mislite? Kako to objanjavate? eljela je stupiti u zagrljaj smrti kao u zagrljaj ljubavnika. Zato se svukla, poelj ala, naminkala... I ostavila otkljuana vrata, je li? Nemojte, molim vas, uvjeravati samoga sebe kak o je zaista htjela umrijeti! Djela Milana Kundere Moda nije sasvim tono znala to zapravo eli. Znate li vi, uostalom, to elite? Tko od s to zna? Htjela je i nije htjela. Htjela je posve iskreno umrijeti, a istodobno (jednako iskreno), sauvati stanje u kojem se nalazila usred ina koji vodi k smrti i zbog kojeg se osjeala velikom. Nije, naravno, eljela da je vidimo kad bude ve sa svim crna, unakaena, u stanju raspadanja. Htjela je da je vidimo u punom sjaju, k ako odlazi u svom prekrasnom, a tako podcjenjivanom, tijelu u ljubavni zagrljaj smrti. Htjela je da barem u tom, tako znaajnom trenutku, zavidimo smrti zbog toga tijela i osjetimo udnju za njim. Doktoriina teorija Draga gospodo javila se doktorica, koja je do tada utke i pozorno sluala izlaganja obojice lijenika koliko kao ena mogu o tome suditi, obojica ste govorili logino. V ae su teorije, same po sebi uvjerljive i zadivljuju dubokim poznavanjem ivota. Ima ju samo jedan mali, mali nedostatak. Nemaju ni najmanje veze s istinom. Albeta, n aime nije eljela uiniti samoubojstvo. Ni stvarno ni demonstrativno. Nikakvo. Doktorica je nekoliko trenutaka s uivanjem odmjeravala efekt svojih rijei, a onda je nastavila: Draga gospodo, iz vas izviruje neista savjest. Kad smo se vraali s i nternog odjela, zaobili ste Abetinu sobicu. Niste je htjeli ni vidjeti. A ja sam p aljivo razgledala prostoriju dok ste Albeti davali umjetno disanje. Na tednjaku se nalazio loni. Albeta je htjela sebi skuhati kavu, ali je zaspala. Voda je prekipjel a i ugasila plamen. Obojica lijenika otili su za doktoricom u Albe-tinu sobicu, i zaista, na tednjaku je stajao loni, pa ak je u njemu bilo malo vode. 124 Smijene ljubavi 125 Samo, zaboga, zato je bila gola? zaudio se primarijus. Pogledajte rekla je doktorica pokazujui u tri kuta prostorije: na podu ispod proz ora leala je svjet-loplava haljina, s bijelog ormaria s lijekovima visio je grudnj ak, a u suprotnom kutu leale su bijele gaice. Albeta je odbacivala odjeu na razne st rane, to govori 0 tome da je htjela bar sama za sebe izvesti striptiz koji ste vi, kao strogi pr imarijus, zabranili. Kad je ostala naga, vjerojatno je osjetila umor. To joj nije odgovaralo jer se n ije htjela odrei nade u ovu no. Znala je da emo svi otii i da e Havel ostati sam. Zat o je traila tablete za stimulaciju. I tako je odluila skuhati kavu i postavila na plamenik loni s vodom. Onda je opet ugledala svoje tijelo i to ju je uzbudilo. Dra ga gospodo, Albeta je u odnosu na vas imala jednu znaajnu prednost. Vidjela je seb e, ali bez glave. Bila je, za sebe, apsolutno lijepa. To ju je uzbudilo pa je ob uzeta poudom legla na kau. Ali, san je doao bre od uivanja. Naravno sjetio se Havel. Ta ja sam joj dao prake za spavanje. To vam je i slino rekla je doktorica. Pa je li ostalo jo neto to vam nije jasno? Jest rekao je Havel. Sjetite se onih njezinih rijei: Ja nisam umrla! Ziva sam! Ja sam jo uvijel\zwa! 1 onih njezinih posljednjih rijei... izgovorila ih je tako patetino kao da se njim a oprata s nama: Kad biste samo znali! Ali vi nita ne znate! Nita ne znate! Zaboga, Havele rekla je doktorica kao da ne znate da je devedeset devet posto sv ih izgovorenih rijei obino lupetanje. Zar i sami najee ne govorite samo zato da biste govorili? Doktori su jo neko vrijeme razgovarali, a onda su svi troje izali pred paviljon; p rimarijus i doktorica su se rukovali s Havelom i otili. Djela Milana Kundere 126 Noni je zrak bio zasien mirisima Flajman je konano stigao do ulice u predgrau, u kojoj je s roditeljima stanovao u o biteljskoj kui okruenoj vrtom. Otvorio je kapiju, ali nije uao u kuu, nego je sjeo n a klupu iznad koje su rasle rue penjaice, to ih je briljivo njegovala njegova majka. Kroz no se irio miris cvijea, a rijei "kriv", "sebinost", "voljen" i "smrt" bujale su u Flajmanovim prsima i ispunjavale ga nekim posebnim uzvienim zadovoljstvom. Osjea o se kao da mu na leima rastu krila. Ponesen melankolinom sreom postao je svjestan da je voljen kao nikada do tada. Nar avno, ve mu je nekoliko ena pokazalo svoju naklonost, ali mora biti ledeno iskren prema sebi: je li to uvijek bila ljubav? Da nije ponekad podlegao iluzijama? Nij e li sebi katkad sugerirao vie od onoga to je zaista postojalo? Recimo Klara, nije li doista bila vie proraunata nego zaljubljena? Nije li stan, koji je traio za nju , bio vaniji od njega samoga? U svjetlosti Albetina ina, sve ostalo bilo je blijedo . Kroz zrak su plovile same velike rijei i Flajman je sebi govorio kako ljubav ima s amo jedno mjerilo, a to mjerilo je smrt. Na kraju svake prave ljubavi je smrt i samo ljubav, na ijem je kraju smrt, moe se nazvati ljubavlju. Zrak je bio zasien mirisima i Flajman se pitao hoe li ga ikada itko tako voljeti ka o ta runa ena? Ali to su ljepota ili runoa prema ljubavi? Sto je runoa lica prema osj u u ijoj se veliini ogleda sam apsolut? (Apsolut? Da. Bio je djeak tek nedavno baen u svijet odraslih, svijet pun neizvjes nosti. Ma koliko da je trao za djevojkama, uvijek je, prije svega drugoga, traio u tjeni zagrljaj, beskrajan, neizmjeran, zagrljaj koji bi ga iupao iz paklene relativ nosti tek otkrivena svijeta.) ETVRTI IN Doktoriin povratak Doktor Havel ve je neko vrijeme leao na kauu, pokriven lakom vunenom dekom, kad je u o kucanje na prozoru. Na mjeseini je ugledao doktoriino lice. Otvorio je prozor i upitao: Sto se dogodilo? Pustite me da uem! rekla je doktorica, i urnim koracima otila prema ulazu u zgradu. Havel je zakopao dugmad na koulji, uzdahnuo i izaao iz sobe. Kad je otkljuao vrata paviljona, doktorica je bez jkakva objanjenja ula, i tek kad se nala u sobi za deurstva i sjela u fotelju nasuprot Havelu, poela je priati kako n ije bila u stanju otii kui; tek sad osjea, rekla je, koliko je uzbuena; sigurno ne b i mogla zaspati, pa se vratila da jo malo porazgovara s Havelom, ne bi li se smir ila. Havel nije povjerovao ni u jednu jedinu rije od onoga to je doktorica ispriala i bi o je tako nepristojan (ili neoprezan) da se to jasno moglo vidjeti na njegovu li cu. Vi mi, naravno, ne vjerujete rekla je doktorica jer ste uvjereni kako sam se vra tila samo zato da spavam s vama. 127 Djela Milana Kundere 128 Doktor je uinio nijean pokret rukom, ali doktorica je nastavila: Vi umiljeni Don Jua ne! Samo se po sebi razumije, nijedna ena koja vas vidi ne misli ni na to drugo! A vi s dosadom i stisnutih zuba obavljate svoju alosnu dunost. Havel je ponovno nijeno odmahnuo rukom, ali je doktorica, nakon to je pripalila ci garetu i nonalantno otpuhnula dim, nastavila istim tonom: Ne bojte se, bijedni Do n Juane, nisam vam se dola nametati. Vi, naime, uope niste kao smrt. To su samo do sjetke naega dragog primarijusa. Vi ne uzimate sve, jer vam ba svaka ne doputa da j e uzmete. Garantiram da sam ja, na primjer, potpuno imuna na vas. I doli ste mi to rei? Pa sad, moda i to. U stvari, dola sam vas utjeiti, rei vam da niste kao smrt. Da ja ne bih dopustila da me uzmete. Havelova moralna naela To je lijepo od vas rekao je Havel. Lijepo je od vas to ne biste dopustili da vas uzmem i to ste mi doli to rei. Ja, naime, zaista nisam kao smrt. Ne samo to nisam u zeo Albetu, nego ne bih uzeo ni vas. Oho! zaudila se doktorica. Ovim, naravno, ne elim rei da mi se ne sviate. Upravo obrnuto. Stvarno? rekla je doktorica Da, jako mi se sviate. Zato me onda ne biste uzeli? Zato to meni nije stalo do vas? Ne, mislim da to nema veze s tim odgovorio je Havel. Smijene ljubavi 129 As im ima veze? Vi hodate s primarijusom. Pa to? Primarijus je ljubomoran. Primarijusa bi to raalostilo. Vi se drite takvih moralnih naela? rekla je kroz smijeh doktorica. Znate rekao je Havel u ivotu sam imao dosta natezanja sa enama pa sam nauio cijenit i prijateljstvo izmeu mukaraca. Taj je odnos, neukaljan idiotizmom erotike, zaista jedina prava vrijednost koju sam upoznao u ivotu. Primarijusa smatrate prijateljem? Uinio je mnogo za me. Za mene sasvim sigurno vie primijetila je doktorica. To je mogue rekao je Havel ali ovdje nije rije o zahvalnosti. Ja ga jednostavno vo lim. Sjajan je to momak. A do vas mu je jako stalo. Kad bih neto pokuao s vama, bi o bih hulja u vlastitim oima. Ogovaranje primarijusa Nisam oekivala rekla je doktorica da u od vas uti tako toplu odu prijateljstvu. Odj ednom vas vidim, doktore, u sasvim novoj, iznenaujuoj svjetlosti. Vi ste, suprotno oekivanjima, ne posve sposobni za tople osjeaje, nego ih (i to je ganutljivo) gaj ite prema jednom starom, sijedom, elavom gospodinu, koji je vrijedan panje samo jo kao komina figura. Jeste li ga promatrali danas? Kako neprestano izvodi? Nepresta no nastoji dokazati neke stvari u koje vie nitko ne vjeruje. Djela Milana Kundere Prije svega eli dokazati da je duhovit. Jeste li to zapazili? Neprestano brblja, zabavlja drutvo, sipa duhovitosti, doktor Havel je kao smrt, izmilja paradokse kao onaj o nesrei sretnog braka (kao da ga nisam ula ve pedeset puta!), pokuava vui za n os Flajmana (kao da je za to potrebna neka posebna duhovitost!). Kao drugo, nastoji pokazati kako je dobar kirurg. U stvarnosti, naravno, ne voli nikoga tko ima kosu na glavi, ali utoliko se vie trudi. Laskao je vama, laskao m eni, bio je oinski njean prema Albeti, a od Flajmana je pravio budalu vrlo oprezno, da to Flajman ne primijeti. I tree, i najvanije, stalno se trudi pokazati kakva je mukarina. Oajniki nastoji sakri ti svoj dananji izgled evocirajui lik koji, na alost, vie ne postoji i koga se nitko od nas ne sjea. Sigurno ste primijetili kako je vjeto izvukao onu priu o kurvici k oja ga je odbila, samo zato da moe spomenuti kako je u mladosti bio neodoljiv i t ako prikriti svoju tunu elavost. Havel brani primarijusa Sve to to ste ispriali gotovo da je istina, doktorice odgovorio je Havel. Samo, sv e to prua tek nove dobre razloge zbog kojih volim primarijusa, jer mi je sve to m nogo blie nego to mislite. Zato da se rugam njegovoj eli, kad ona ni mene nee mimoii? Zato da se rugam njegovu upornu nastojanju da ne bude ono to jest? Star se ovjek ili miri s onim to je, alostan ostatak samoga sebe, ili se s tim ne el i pomiriti. Ali to da radi, ako se ve ne eli pomiriti? Ne preostaje mu nita drugo ne go da se pretvara kako nije ono to je. Ne preostaje mu drugo nego da napornim pre tvaranjem stvara sve ono to vie ne postoji, to je izgubljeno, da izmilja, stvara i p rikazuje svoju vitalnost, dobro raspoloenje, 130 Smijene ljubavi 131 prijateljstvo. Da priziva svoju sliku iz mladosti i nastoji se stopiti s njom, d a ga ona zamijeni. U toj primarijuso-voj komediji vidim samoga sebe, svoju vlast itu budunost. Ukoliko, naravno, budem imao dovoljno snage da se oduprem rezignaci ji, koja je sasvim sigurno vee zlo od ove alosne komedije. Moda ste zaista dobro proitali primarijusa, ali ja ga takva jo vie volim i nikad mu ne bih mogao uiniti naao, iz ega proizlazi da se nikad ne bih mogao spetljati s vam a. Doktoriin odgovor Dragi doktore odgovorila je doktorica meu nama ima manje neslaganja nego to vam se ini. Ta i ja ga volim. Ta i ja ga alim, kao i vi. A zahvalna treba da mu budem vie nego vi. Bez njega ne bih ovdje dobila tako dobro mjesto. (Vi to znate kao to i svi drugi znaju, ak previe dobro!) Mislite da ga vuem za nos? Da ga varam? Da imam druge ljubavnike? S kakvim bi mu uivanjem svi to dojavili! Ne elim povrijediti ni njega ni sebe i zato sam sputanija nego to to moete zamisliti. Posve sam sputana. Drago mi je, meutim, to smo se nas dvoje konano razumjeli. Zato to ste vi jedini ovje k s kojim sebi mogu dopustiti da prevarim primarijusa. Vi ga, naime, iskreno vol ite i nikad mu svjesno neete nanijeti bol. Bit ete bojaljivo diskretni. Na vas se m ogu osloniti. S vama mogu voditi ljubav... Sjela je Havelu u krilo i poela ga ras kopavati. Stoje uinio doktor Havel? Eh, i to mi je neko pitanje... PETI IN U vrtlogu plemenitosti Poslije noi dolo je jutro i Flajman je otiao u vrt narezati buket rua. Zatim se tramv ajem odvezao u bolnicu. Albeta je leala u posebnoj sobici na internom odjelu. Flajman je sjeo pored njezina kreveta, poloio buket na noni ormari i uhvatio je za ruku da joj izmjeri puls. ' Pa kako ste, je li vam bolje? upitao je. Da, naravno rekla je Albeta. Flajman je na to rekao, glasom punim osjeaja: Djevojice, nije trebalo da izvodite takve gluposti. to mogu uzdahnula je Albeta kad sam zaspala. Stavila sam na tednjak vodu za kavu i zaspala kao idiot. Flajman je zapanjeno zurio u Albetu; takvu plemenitost nije oekivao. Albeta ga nije htjela optereivati grinjom savjesti, nije ga htjela optereivati svojom ljubavlju i sad je jednostavno negira! Pomilovao ju je po licu i ponesen osjeajima poeo joj govoriti ti. Znam sve. Ne mor a lagati. Ali hvala ti i za tu la. Shvatio je da takvu plemenitost, takvo portvovanje i takvu obzirnost nee nai ni u j edne druge ene i pre- 132 Smijene ljubavi 133 plavila ga je nesavladiva elja da se prepusti provali lude smuenosti i zamoli je d a se uda za njega. Ipak se u posljednjem trenutku svladao (za prosidbu uvijek im a vremena) i rekao samo: Albeta, Albeta, djevojice, ove rue sam tebi donio. Albeta je zaueno pogledala Flajmana i rekla: Meni? Da, tebi. Zato to sam sretan to postoji, Albeta. Moda te volim. Moda te mnogo volim. li moda e upravo zato biti bolje ako sve ostane kako je. Moda mukarac i ena mogu biti blii jedno drugome ako ne ive zajedno i samo znaju da postoje i sretni su zbog to ga to postoje i znaju jedno za drugo. I za sreu im je dovoljno samo to. Hvala ti, Albeta, hvala ti to postoji. Albeta nije nita shvatila, ali lice joj se rairilo u blaen, priglup osmijeh pun neke neodreene sree i nejasne nade. Flajman je ustao, stegnuo Albeti rame (u znak diskretne, suzdrane ljubavi) okrenuo se i otiao. Neizvjesnost svih stvari Naa lijepa gospoa kolegica, koja danas jednostavno zrai mladou, moda je zaista najto e objasnila dogaaje rekao je primarijus doktorici i Havelu kad su se svo troje sa stali na odjelu. Albeta je kuhala kavu i zaspala. Barem tako sama tvrdi. Eto vidite rekla je doktorica. Nita ne vidim usprotivio se primarijus. Naime, nitko ne zna to se zaista dogodilo. Loni je mogao biti na tednjaku i prije njezina dolaska. Ako je htjela pustiti plin , nije ga zbog toga morala uklanjati. Djela Milana Kundere 134 Ali ona sama tako objanjava stvar! primijetila je doktorica. Nakon to je odigrala svoju predstavu i poteno nas uplaila, zato ne bi naposljetku sv ela stvar na loni? Ne zaboravite da samoubojice u nas alju u ludnicu, na lijeenje. A tamo se nikome ne ide. Vi, izgleda, uivate u samoubojstvima, prima-rijuse rekla je doktorica. Primarijus se nasmijao. Htio bih jednom poteno opteretiti Havelovu savjest! Havelovo pokajanje Neista Havelova savjest osjetila je u primarijusovoj izjavi ifrirano predbacivanje , tajnu opomenu neba, pa je rekao: Primarijus ima pravo. To nije morao biti pokua j samoubojstva, ali je mogao biti. Uostalom, da budem iskren, ne bih to Albeti ni zamjerio. Recite, to je to u ivotu tako vrijedno da moemo tvrditi kako je naelno sa moubojstvo neprihvatljivo? Ljubav? Moda prijateljstvo? Garantiram da prijateljstv o nije nita manje krhko od ljubavi i da se ni na njemu nita ne moe graditi. Ili bar em ljubav prema samome sebi? Kad bi barem bila ljubav prema samome sebi! Primari juse rekao je Havel gotovo vatreno, tako da je zazvualo kao kajanje primarijuse, zaklinjem se da nimalo ne volim sebe! Draga gospodo rekla je doktorica, osmjehujui se ako e vam zbog toga svijet izgleda ti ljepim i ako e to spasiti vae due, molim, dogovorimo se... Albeta je pokuala izvri samoubojstvo, slaete li se? Smijene ljubavi 135 Happy end Besmislica odmahnuo je rukom primarijus ostavite se toga. Vi, Havele, svojim izj avama kvarite ovaj divni jutarnji zrak! Stariji sam od vas petnaest godina. Prat i me peh da ivim u sretnom braku i nikad se neu moi razvesti. A usto sam nesretno z aljubljen... ena koju volim je, na alost, ova doktorica. Pa ipak sam sretan to ivim, pametnjakoviu! Tako je, tako je rekla je doktorica neobino njeno, gledajui u primarijusa, i uhvati la ga za ruku. I meni je lijepo na ovom svijetu. U tom im je trenutku priao Flajman i rekao: Bio sam kod Albete. To je nevjerojatno a sna ena. Sve je porekla. Sve je pripisala sebi. Eto, vidite nasmijao se primarijus a ovaj Havel nas sve nagovara na samoubojstvo ! To je istina rekla je doktorica i otila do prozora. Opet e biti divan dan. Nebo je tako plavo. Sto vi kaete na to, Flajmane? Samo nekoliko trenutaka prije toga Flajman je gotovo sebi predbacivao to se tako l ukavo izvukao uz pomo buketa rua i nekoliko lijepih rijei, ali sad mu je bilo drago to se nije prenaglio. uo je doktoriin signal i odlino ga shvatio. Nit avanture veza na je na istome mjestu gdje je juer prekinuta kad je plin pokvario sastanak s dok toricom. Nije se mogao svladati i osmjehnuo se doktorici bez obzira na prisutnos t ljubomorna primarijusa. Pria je, prema tome, nastavljena tamo gdje je juer zavrena, ali se Flajmanu ipak inil o da u nju stupa mnogo stariji i mnogo jai. Iza njega je ostala ljubav velika kao smrt. Prsa su mu se nadimala i bilo je to najljepe i najsilovitije nadimanje prs a koje je ikada osjetio. Jer, ono to ga je tako slatko nadimalo, bila je smrt, sm rt poklonjena njemu, prekrasna i okrepljujua. NEKA STARI MRTVI USTUPE MJESTO MLADIM MRTVIMA 7. Vraao se kui ulicom malog ekoga grada u kome je ve nekoliko godina ivio pomiren s ne o sobito uzbudljivim ivotom, ogovaranju sklonim susjedima i monotonim grubijanstvom koje ga je okruivalo na poslu, i iao je tako odsutno (kako se ve ide sto puta prij eenim putem) da je malo nedostajalo pa da je ne zapazi. Ali zato je ona njega pre poznala izdaleka i idui prema njemu promatrala ga s blagim osmijehom, koji je tek u posljednjem trenutku, kad su se ve gotovo bili mimoili, aktivirao signalni ureaj u njegovoj memoriji i trgnuo ga iz drijemea. Nisam vas prepoznao! ispriavao se, ali bila je to glupa isprika, jer im je smjest a nametnula munu temu o kojoj bi bilo bolje ne govoriti nisu se vidjeli petnaest godina i oboje su za to vrijeme ostarjeli. Zar sam se toliko promijenila? upital a je, a on je odgovorio da nije. Bila je to la, ali ne i ista la, jer je onaj blagi osmijeh (koji je izraavao, edno i skromno, sklonost nekom vjeitom oduevljenju) dopi rao iz daljine mnogih godina posve neizmijenjen i zbunjivao ga; doaravao mu je, n aime, tako jasno nekadanji lik te ene, da je morao uloiti stanovit napor da ga poti sne i vidi je onakvom kako je u tom trenutku zaista izgledala kao ve gotovo stara ena. 139 Djela Milana Kundere 140 Upitao ju je kamo ide i za kakvim poslom, a ona mu je odgovorila da je morala net o obaviti tu u gradu i da joj sad ne preostaje nita drugo nego priekati veernji vla k za Prag. Rekao je kako se raduje to su se tako neoekivano sreli i nakon to su se sloili (sasvim opravdano) da su obje gradske kavane prepune i neiste, pozvao ju je u svoju garsonijeru, koja nije daleko i u kojoj ima kave i aja i to je najvanije u kojoj je isto i mirno. 2. Bio je to za nju od samoga poetka lo dan. Njen mu (ima ve dvadeset pet godina otkako je tu s njim, kao mlada supruga, neko vrijeme ivjela, da bi zatim odselili u Pra g, gdje je on prije deset godina umro) bio je po udnoj elji izraenoj u testamentu s ahranjen na ovdanjem groblju. Tom prilikom platila je grob deset godina unaprijed i prije nekoliko je dana sa strahom pomislila kako je rok moda istekao, da je za boravila produiti zakupninu. Najprije je htjela pisati upravi groblja, ali onda s e sjetila da je dopisivanje s inovnicima beznadan, uzaludan posao, i doputovala j e osobno srediti stvar. Put do suprugova groba znala je napamet, ali ipak joj se odjednom uinilo da je na tom groblju prvi put. Nikako nije mogla nai grob i imala je osjeaj da je zalutala . Tek je nakon izvjesnog vremena shvatila: tamo gdje je stajao spomenik od sivog pjeanika sa zlatnim slovima ispisanim imenom njezina mua, tono na istome mjestu (sa sigurnou je prepoznala oba susjedna groba) stajao je sad spomenik od crnog mramor a s nekim drugim pozlaenim imenom. Sva oajna otila je u upravu groblja, gdje su joj rekli da se nakon isteka zakupnin e grobovi automatski Smijene ljubavi likvidiraju. Predbacila im je to je nisu unaprijed upozorili na to da mora na vri jeme produiti zakup, a oni su joj odgovorili da na groblju imaju malo mjesta i da stari mrtvi treba da ustupe mjesta mladim mrtvima. Ogorena, svladavajui pla, rekla im je, da postupaju nehumano i nemaju potovanja prema ovjeku, ali onda je shvatil a da je svaki razgovor uzaludan. Kao to nije mogla sprijeiti smrt svoga mua, tako j e bila bespomona i pred njegovom drugom smru, smru "starog mrtvog", koji vie ni mrta v ne smije postojati. Vratila se u grad i njezina se tuga ubrzo poela mijeati sa strepnjom pitala se kak o e objasniti sinu nestanak oeva groba i kako e pred njim opravdati svoju zaboravno st. Na kraju ju je svladao umor; nije znala kako ubiti dugo vrijeme do polaska v laka, jer u gradu vie nikoga nije poznavala, a ni sentimentalna je etnja nimalo ni je privlaila grad se tijekom godina mnogo promijenio i nekad poznata mjesta popri mila su stran, tu izgled. Zato je sa zahvalnou prihvatila poziv starog (ve gotovo za boravljenog) poznanika koga je neoekivano srela mogla je u kupaonici oprati ruke i, sjedei u mekanom naslonjau (boljele su je noge), razgledati sobu i sluati kako i za zastora, koji je odvajao kuhinjski kutak od sobe, kljua voda pristavljena za k avu. 3. Nedavno je bio napunio trideset pet godina i upravo je tih dana zapazio kako mu se kosa na tjemenu primjetno prorijedila. To jo nije bila prava ela, ali je nije b ilo teko zamisliti (kroz kosu se nazirala koa) kao neto posve izvjesno i blisko. Bi lo je, naravno, smijeno praviti ivotni problem od prorijeene kose, ali on je bio sv jestan da 141 Djela Milana Kundere 142 e se elavou promijeniti i njegovo lice, i da e time ivot jednoga njegova lika (onog bo ljeg, oigledno) doi svome kraju. I tako je poeo razmiljati o tome kakav je, u stvari, bilanca tog njegova odlazeeg ( kosatog) lika, to je on zapravo doivio i proivio, a zapanjila ga je spoznaja da je doivio vrlo malo toga; kad je pomislio na to, osjetio je kako crveni. Da, bilo ga je stid to je ivio na zemlji tako dugo, a doivio tako malo; to je bilo jednostavno sramno. Samo, na to je u stvari mislio kad je zakljuio da je doivio malo toga? Je li mislio na putovanja, na posao, na javnu djelatnost, na sport, na ene? Mislio je naravno , na sve to, ali ipak, u prvom redu, na ene. Naime, siromatvo njegova ivota u drugi m podrujima ga je muilo, ali zbog toga nije mogao okrivljavati samoga sebe; ta nij e on kriv to mu je posao bio nezanimljiv i bez perspektive, nije kriv to nije imao novca ni kadrovsku preporuku za putovanja, pa nije naposljetku bio kriv ni za t o to je s dvadeset godina povrijedio meniskus pa se morao odrei sporta, koji je vo lio. Ali, carstvo ena bilo je za njega carstvo relativne slobode, i tu se nije im ao na to izgovarati. Tu je mogao pokazati svoje sposobnosti i ene su za njega post ale jedino pravo mjerilo gustoe ivota. Nevolja je, meutim, bila u tome to su upravo sa enama stvari nekako loe ile do dvades etpete godine (iako je bio zgodan momak) sputavala ga je trema; zatim se zaljubi o, oenio i sedam godina samoga sebe uvjeravao da je u jednoj eni mogue nai erotski b eskraj; onda se razveo, apologetika jednoenstva (i iluzija beskraja) rasplinula s e i umjesto nje pojavila se ugodna elja i smjelost u lovu na ene (na aroliku konanos t njihova mnotva). Na nesreu, ta je elja bila efikasno koena loom financijskom situac ijom (morao je bivoj supruzi plaati alimentaciju za dijete, koje je smio vidje- Smijene ljubavi 143 ti samo jednom ili dva puta godinje) i prilikama u malom gradu, u kojem je radozn alost susjeda neizmjerna kao to je izbor ena neznatan. A vrijeme je prolazilo vrlo brzo i odjednom se naao u kupaonici pred ovalnim zrca lom objeenim iznad umivaonika, s okruglim ogledalcem u desnoj ruci podignutoj izn ad glave, i zaprepateno promatrao prve znakove elavosti. Taj ga je prizor iznenada (bez ikakve pripreme) upoznao s banalnom istinom kako se proputeno ne moe nadokna diti. Obuzelo ga je kronino loe raspoloenje i ak je poinjao misliti o samoubojstvu. N aravno (a to treba podcrtati, da ga ne bismo gledali kao histerika ili glupana), bio je svjestan kominosti tih misli, i znao je da ih nikada nee ostvariti (u sebi se smijao vlastitu oprotajnom pismu: Nisam se mogao pomiriti s elom. Zbogom!), al i dovoljno je bilo i to to su se takve misli, ma koliko bile platonske, uope javlj ale. Potrudimo se da ga shvatimo: javljale su se u njemu otprilike onako kao to s e u trkaa maratonca javlja neodoljiva elja da odustane od utrke kad negdje na sred ini staze postane svjestan da e sramno (vlastitom krivnjom, zbog vlastitih kiksev a) izgubiti. I on je svoju utrku smatrao izgubljenom, i gubio je volju da tri dal je. Sagnuo se nad niski stoli i spustio jednu alicu kave ispred udobnog naslonjaa u koj em je sjedila goa, a drugu ispred kaua, na koji je zatim sam sjeo. Ima u tome neke zlobne ironije, rekao je sam sebi, to tu enu u koju je nekad bio do uiju zaljubljen i koju je pustio da ode (vlastitom krivicom, zbog vlastitih kikseva) sree upravo sad, u ovakvu raspoloenju i u trenutku kad se vie nita ne moe popraviti. Djela Milana Kundere 4. 144 Jedva da je mogla i slutiti kako na nju gleda kao na onu koja mu je izmakla; uvi jek se sjeala noi koju su zajedno proveli, sjeala se i kako je tada izgledao (imao je dvadeset godina, nije se znao odjevati, crvenio se i zabavljao je svojim djeaki m ponaanjem), a sjeala se i sebe same (imala je trideset pet godina i neka enja za l jepotom tjerala ju je u naruje tuih mukaraca, ali istodobno i iz njih; uvijek je, n aime, zamiljala da bi njen ivot trebao liiti na prekrasan ples i bojala se da se br ana nevjerstva ne pretvore u runu naviku). Da, propisala je sebi ljepotu kao to ljudi sebi propisuju moralna pravila; kad go d bi u vlastitu ivotu vidjela neto runo, padala je u oajanje. I budui da je sad bila svjesna kako poslije petnaest godina mora svom domainu izgledati starom (sa svim onim runim to starost sa sobom donosi), nastojala je ispred svoga lica rairiti neto kao zamiljenu lepezu i poela ga je zasipati pitanjima: pitala ga je kako se naao u ovom gradu, pitala ga je gdje radi, hvalila udobnost njegove garsonijere, pogled kroz prozor na gradske krovove (rekla je da pogled nije ni po emu osobit, ali da je prostran i slobodan), navela je autore nekoliko uokvirenih reprodukcija im-p resionistikih slika (to nije bilo nimalo teko, u stanovima siromanih ekih intelektual aca nai ete redovito iste jeftine reprodukcije), pa je ak ustala od stolia s ne-popi jenom kavom i nagnula se iznad malog pisaeg stola, na kome je stajao stalak s nek oliko fotografija (nije joj promaklo da meu njima nije bilo nijedne fotografije m lade ene), i upitala je li lice stare ene na jednoj od njih, lice njegove majke (p otvrdio je). I on je nju zatim upitao to je znailo kad mu je pri susretu rekla kako je doputova la "neto obaviti" u Smijene ljubavi gradu. Nije imala nimalo volje govoriti o groblju (tu na petom katu osjeala se ne samo visoko iznad krovova nego i ugodno visoko iznad vlastita ivota), ali je na direktno pitanje na kraju ipak odgovorila (sasvim kratko, jer joj je bestidno opi rno ispovijedanje uvijek bilo strano), da je tu prije mnogo godina ivjela, da je tu sahranjen njezin mu (unitenje groba je preutjela) i da ve deset godina dolazi sva ke godine na Sve svete, sa sinom. 5. Svake godine? Ta ga je spoznaja rastuila i ponovno je pomislio na pakost sudbine; da su se sreli prije est godina, kad je on doselio ovamo, moda se jo moglo neto spas iti. Na njoj jo ne bi bili tako vidljivi znakovi starosti, njezin se izgled ne bi toliko razlikovao od slike ene koju je volio prije petnaest godina. Tada bi jo bi lo u njegovoj moi premostiti razliku i obje slike (nekadanju i sadanju) vidjeti kao jednu. Sad su, meutim, bile beznadno razliite. Popila je kavu, govorila je, a on je nastojao tono odrediti stupanj njezine promj ene zbog koje mu, drugi put, izmie: lice joj je bilo naborano (uzalud je pokuavala to sakriti slojem pudera): vrat se smeurao (to visoka kragna nije mogla sakriti) , lice se opustilo, kosa posijedila (ali to je bilo gotovo lijepo!). Ipak su ga najvie privlaile ruke (njih je, na alost, nemogue uljepati puderom ili minkom); na nji ma su se pojavili spletovi plaviastih ila, tako da su se odjednom pretvorile u muke ruke. Ojadenost se u njemu mijeala s bijesom i poelio je da taj zakanjeli susret zalije a lkoholom; upitao ju je je li raspoloena za konjak (u ormariu iza zastora nala- 145 Djela Milana Kundere 6. Nije voljela razgovore o starosti i smrti, jer su starost i smrt obuhvaale tjeles nu runou, koju je smatrala odvratnom. Nekoliko je puta gotovo uzbueno ponovila, 146 ila se naeta boca) a ona mu je rekla da nije. Sjetio se da ni prije nije pila, moda zato to se bojala da alkohol ne poremeti njenu ukusnu odmjerenost. Kad je vidio njeni pokret rukom, kojim je odbila ponueni konjak, postao je svjestan da su dobar ukus, oaravajua otmjenost i blagost, koji su ga privlaili, jo uvijek prisutni u njo j, iako skriveni iza maske starosti, i da su sami po sebi jo privlani, bez obzira na to to se nalaze iza reetki. Kad mu se javila misao da se ona nalazi iza reetki starosti, osjetio je prema njo j neizmjerno saaljenje i to ju je saaljenje uinilo bliskom (tu nekad tako zanosnu en u, pred kojom mu je jezik bio kao vezan). Poelio je porazgovarati s njom kao prij atelj, da dugo razgovaraju, u sanjivoj atmosferi melankoline rezignacije. I zaist a se raspriao (govorio je prilino dugo) dok naposljetku nije stigao do pesimistinih misli koje su ga u posljednje vrijeme sve ee opsjedale. Preutio je, naravno, brige zbog prvih znakova elavljenja (kao to je i ona, uostalom, pre-utjela likvidaciju gr oba) ali one su te brige dole do izraaja u kvazifilozofskim sentencama o tome kako vrijeme prolazi bre nego to ovjek stie ivjeti ga, kako je ivot straan, jer je u njem sve obiljeeno neizbjenim nestajanjem, i u slinim izjavama. Nadao se da e goa na njih s razumijevanjem reagirati, ali to se nije dogodilo. Ne volim takve razgovore rekla je gotovo otro. Sve to ste rekli strano je povrno. Smijene ljubavi obraajui se domainu, kako su njegovi nazori povrni: ta ovjek je ipak neto vie od tije koje propada, ono to je bitno to je njegovo djelo, ono to ovjek ostavlja za sobom, to ostavlja drugima. To nije bilo prvi put da zastupa takva stajalita; prvi su jo j put pritekli u pomo kad se prije dvadeset i pet godina zaljubila u svoga budueg supruga, ovjeka devetnaest godina starijeg od nje. Nikad ga nije prestala iskreno potovati (bez obzira na sva svoja nevjerstva, za koja on ili nije znao ili nije htio znati) i nastojala je uvjeriti samu sebe da vanost i intelekt njezina mua u p otpunosti nadoknauje natezanje s tekim teretom njegovih godina. Ta kakvo djelo, molim vas! Kakvo bismo djelo mogli ostaviti za sobom? protestira o je s oporim smijehom domain. Nije se htjela pozvati na mrtva mua, iako je vrsto vjerovala u trajnu vrijednost s vega to je uinio u ivotu, pa je samo rekla kako svatko na ovome svijetu stvara neto, ma koliko skromno to bilo, i da je u tome, i samo u tome, vrijednost svakog poj edinca. Zatim se raspriala o sebi, kako radi u domu kulture jednog prakog predgraa, kako organizira predavanja i veeri poezije; govorila je (s oduevljenjem koje se n jemu inilo pretjeranim) o "svim onim zahvalnim licima publike", i odmah nakon tog a poela kako je divno imati sina i gledati kako se njene vlastite crte (neobino je slian njoj) pretvaraju u lice mukarca; kako je divno pruati mu sve to majka moe pruit i sinu, a zatim se tiho povui u pozadinu njegova ivota. Nije bilo nimalo sluajno to je poela govoriti o svom sinu, jer se on danas nepresta no javljao u njenim mislima i s predbacivanjem je podsjeao na jutronji neuspjeh na groblju; udna stvar: nijedan mukarac nikad nije joj mogao nametnuti svoju volju, ali njezin ju je vlas- 147 Djela Milana Kundere 148 titi sin zauzdao da ni sama nije znala kad i kako. Neuspjeh na groblju uzbudio j u je danas, u stvari, najvie zato to se osjeala krivom pred njim i bojala se njegov ih pred-bacivanja. Naravno, ve je odavno nasluivala kako njezin sin ljubomorno nad zire njezin odnos prema uspomeni na mua (ta upravo je on inzistirao da za Sve sve te obiu njegov grob), ne toliko iz ljubavi prema umrlu ocu, koliko iz elje da tero rizira majku i smjesti je u odgovarajue udovike okvire. Jer bilo je tako, iako on to nikad nije rekao, a ona se trudila (bezuspjeno) da to ne vidi: bila mu je odvr atna i sama pomisao da bi majka jo mogla seksualno ivjeti, bilo mu je odvratno sve ono seksualno to je u njoj ostalo (barem kao mogunost i prilika), a kako je predo dba seksualnog povezana s predodbom mladosti, bilo mu je odvratno sve ono jo mladen ako kod nje. Nije vie bio dijete i majina mladolikost (kombinirana s agresivnou mater inske brige) na najneugod-niji je nain sputavala njegove odnose s mladim djevojka ma, koje su ga poele zanimati. Htio je imati staru majku i samo od takve je prima o ljubav, samo takvu majku je volio. A ona, iako je povremeno postajala svjesna kako je on tako gura prema grobu, na kraju mu se pokorila, kapitulirala pod njeg ovim pritiskom i ak je idealizirala svoju kapitulaciju, uvjeravajui samu sebe da j e ljepota njezina ivota upravo u tom tihom povlaenju u pozadinu drugog ivota. U ime te idealizacije (bez koje bi je, uostalom, bore na licu mnogo jae pekle) povela je i sad raspravu sa svojim domainom, s tako neoekivanom strau. Domain se, meutim, nagnuo preko niska stolia koji se nalazio izmeu njih, pomilovao j e po ruci i rekao: Oprostite mi moje rijei. Znate da sam uvijek bio priglup. Smijene ljubavi 7. 149 Sukob ga nije ispunio gorinom, naprotiv, samo je jo jednom potvrdio identitet njeg ove goe; u njezinu protestu protiv pesimistinih izjava (zar to nije bio u prvom red u protest protiv runoe i neukusa?) prepoznavao je njezin nekadanji, dobro poznati l ik, i taj nekadanji lik i njihova nekadanja veza sve vie su mu ispunjavali misli. S ad je elio samo to da nita ne poremeti melankolinu atmosferu koja je tako odgovaral a razgovoru (zato ju je pomilovao po ruci i nazvao sebe priglupim), kako bi joj mogao priati o onome to mu je u ovom trenutku izgledalo najvanije o njihovu sluaju. Bio je, naime, uvjeren da je s njom proivio neto sasvim posebno, neto o emu ona nema pojma i za to e, da bi joj objasnio, i sam s mukom traiti rijei. Vie se i ne sjea kako se upoznao s njom, vjerojatno se nala u drutvu njegovih prijat elja studenata, ali zabaena praka kavanica, u kojoj su prvi put sami sjedili, osta la mu je u jasnoj uspomeni. Sjedio je nasuprot nje u pliem tapeciranoj loi, nesigu ran, utljiv, ali istodobno opijen sitnim njenostima kojima mu je iskazivala svoju naklonost. Pokuavao je zamisliti (iako nije imao smjelosti nadati se da e se te pr edodbe ispuniti) kako bi izgledala dok je ljubi, dok je svlai, dok vodi ljubav s n jom, ali to mu nikako nije uspijevalo. Da, to je bilo neobino; bezbroj je puta po kuavao zamisliti je usred tjelesne ljubavi, ali uzalud njeno ga je lice stalno pr omatralo s istim blagim, spokojnim osmijehom i nikako ga nije mogao (ni uz najvei napor mate) iskriviti u grimasu ljubavnog zanosa. Potpuno je izmicala njegovoj m ati. I to je bilo neto to se nikada vie u njegovu ivotu nije ponovilo: stajao je licem u lice s nezamislivim. Djela Milana Kundere 150 Oigledno je proivljavao ono sasvim kratko razdoblje (rajsko razdoblje) u kome mata jo nije posve zasiena iskustvom, jo nije stekla rutinu, malo zna i malo moe, pa jo po stoji i ono to je nemogue zamisliti. I ako to to je nezamislivo treba da se pretvor i u stvarnost (bez posredovanja zamislivoga, bez mosta predodbe), ovjek se osjea za skoen i hvata ga vrtoglavica. I takva ga je vrtoglavica doista uhvatila kad se na kon nekoliko sastanaka, tijekom kojih nita nije poduzeo, poela detaljno, i s neskr ivenom radoznalou, raspitivati o njegovoj sobici u studentskom domu, tako da ga je gotovo prisilila da je tamo odvede. Sobica u domu u kojoj je stanovao s kolegom (koji mu je za aicu ruma obeao da e se v ratiti tek poslije ponoi) nije bila nimalo slina njegovoj dananjoj garsonijeri dva e ljezna kreveta, dva stolca, jedan ormar, jedna bljetava arulja bez sjenila, straan nered. Pospremio je sobu, i u sedam sati (u njenu je otmjenost spadalo i to da j e dolazila na vrijeme) ona je pokucala na vrata. Bio je rujan i tek se poeo sputat i sumrak. Sjeli su na rub eljeznog kreveta i poeli se ljubiti. Smrkavalo se sve vie , a on nije htio upaliti svjetlo, jer mu je odgovaralo to ga ona ne vidi i nadao se da e mu mrak pomoi sakriti zbunjenost koja e ga obuzeti kad se bude svlaio pred n jom. (Iako je ve kako-tako znao raskopati ensku bluzu, sam se pred enama svlaio urno i stidljivo.) Ovaj se put, meutim, dugo nije usuivao otkopati joj prvo dugme (vjerov ao je da svlaenje uvijek mora zapoeti na neki ukusan i elegantan nain, koji znaju s amo iskusni mukarci, i bojao se da ne otkrije svoje neiskustvo) tako da je na kra ju ona sama ustala i s osmijehom ga upitala: Zar ne bi bilo bolje da skinem ovaj oklop? Onda se poela svlaiti, ali bio je mrak i on je vidio samo sjene njenih pokreta. I sam se na brzinu svukao i stekao Smijene ljubavi izvjesnu sigurnost tek kad su (zahvaljujui njezinu strpljenju) poeli voditi ljubav . Pri tome je promatrao njezino lice, ali mu je u tami izraz izmicao, pa ak ni cr te nije mogao razaznati. Bilo mu je ao to je mrak, ali nije mogao ni zamisliti da u tom trenutku ustane, ode do vrata i okrene prekida, pa je i dalje uzalud naprez ao oi. Nije ju mogao prepoznati, inilo mu se da vodi ljubav s nekom drugom enom, po dmetnutom ili apstraktnom, bezlinom. Zatim je sjela na njega (i tada je od nje vidio samo uspravnu sjenu) i kruei bokov ima neto je govorila priguenim glasom, aptom, pri emu nije bilo jasno govori li to n jemu ili sebi samoj. Nije razumio njezine rijei pa ju je upitao to kae, ali ona je i dalje neto aptala. Ni kasnije, kad ju je opet privukao sebi, nije razumio to govo ri. 8. Sluala je svog domaina i pojedinosti koje je ve odavno zaboravila sve vie su privlail e njezinu pozornost da je, na primjer, nosila svijetloplavi kostim od lagane lje tne tkanine u kojem je, navodno, izgledala aneoski nedodirljivo (da, sjetila se t og svog kostima); da je nosila veliki kotani ealj zataknut u kosu, koji joj je, nav odno, davao uzvieno staromodan izgled; da je u kavani uvijek naruivala aj s rumom (t o je bio njen jedini alkoholni porok) i sve ju je to ugodno odnosilo od groblja, sve dalje od prekopana groba, sve dalje od nauljanih stopala, sve dalje od doma kulture i sve dalje od sinovljeva pred-bacivanjem ispunjena pogleda. Eto, pomisl ila je, kakva sam da sam, ako u ovom ovjeku jo ivi dio moje mladosti to znai da nisa m uzalud ivjela; a odmah nakon 151 Djela Milana Kundere 152 toga dola je nova misao kako je to nova potvrda njezina stajalita da je vrijednost ovjeka u onome u emu je izvan sebe, u onome koliko ivi u drugima i za druge. Sluala je i nije se suprotstavljala kad bi je ponekad pomilovao po ruci; to milov anje bilo je u skladu s intimnom atmosferom razgovora i nosilo je u sebi neodreen ost koja je razoruavala (kome je bilo upueno, onoj o kojoj se govori ili onoj kjoj se govori?); uostalom, sviao joj se ovjek koji ju je milovao. ak joj se, rekla je s ama sebi, sviao vie nego onaj mladi prije petnaest godina ija je mladenaka nespretnos t, ako se dobro sjea, pomalo bila muna. Kad je u prii doao do trenutka u kojem se iznad njega nala njezina sjena dok je on uzaludno pokuavao shvatiti njezino aputanje, na trenutak je uutio, a ona je (naivno , kao da on te rijei zna i eli da je poslije mnogo godina podsjeti na njih kao na neku zaboravljenu tajnu) tiho upitala: A to sam to govorila? 9. Ne znam odgovorio je. I zaista nije znao; izmakla je tada ne samo njegovoj mati n ego i ulima vida i sluha. Kad je upalio svjetlo, ve je bila odjevena, sve je na nj oj opet bilo glatko, blistavo, savreno, i uzalud je traio neku vezu izmeu njezina o svijetljena lica i lica koje je maloas tek nasluivao u tami. Jo se nisu bili ni ras tali, a ve se nala u njegovu sjeanju; pokuavao je zamisliti kako je izgledalo njezin o (nevieno) lice i kako je izgledalo njezino (nevieno) tijelo dok su koji trenutak ranije vodili ljubav. Ali uzalud i dalje je izmicala njegovoj mati. Smijene ljubavi Zarekao se da e sljedei put voditi ljubav pri punoj svjetlosti. Samo, od tog sljed eeg puta nije bilo nita. Od toga ga je dana spretno i taktino izbjegavala, a on je ostao obuzet nesigurnou i bez ikakve nade; da, bilo je lijepo dok su vodili ljubav , vjerojatno, ali je dobro znao kako je nemogu bio prije toga i stidio se. Njezin o je izbjegavanje primio kao osudu i vie nije imao hrabrosti da se upornije potru di oko nje. Recite, zato ste me onda izbjegavali? Zaboga odgovorila je najnjenijim glasom to je bilo tako davno, ne znam vie... On j e, meutim, i dalje inzistirao na odgovoru, pa mu je rekla: Ne biste se trebali ne prestano vraati u prolost. Dovoljno je to to joj i protiv svoje volje moramo posveiv ati toliko vremena. Rekla je to samo zato da se nekako oslobodi zapitkivanja (a druga reenica, izgovorena s lakim uzdahom, odnosila se moda na jutarnji posjet gro blju), ali on je izjavu drukije shvatio. Uinilo mu se da ga eli, odluno i jasno, upo zoriti (na posve oiglednu stvar) da ne postoje dvije ene (nekadanja i dananja), nego samo jedna, uvijek ista ena i da je ena, koja mu je nekada davno izmakla, sada ov dje, na dohvat ruke. Imate pravo, sadanjost je vanija rekao je znaajno naglaavajui rijei i zagledao joj u lice koje se osmjehivalo, poluotvorenih usta, u kojima se bjelasao red zuba. U tom mu je trenutku kroz glavu proletjela uspomena onda, u sobi u studentskom do mu, dohvatila je zubima njegove prste i zagrizla ih tako snano da ga je zaboljelo ; njemu se pri tome pruila prilika da osjeti, i toga se sjeao do danas, kako joj s jedne strane, u gornjoj eljusti, nedostaju svi zubi (to ga onda nije odbijalo, n aprotiv, taj sitni nedostatak odgovarao je njenim godinama koje su ga privlaile i uzbuivale). Sada je, gledajui u njezina poluotvorena usta, zapazio kako su 153 Djela Milana Kundere 154 joj zubi upadljivo bijeli i da nijedan ne nedostaje, i stresao se od nelagodnost i. Slike su se ponovno poele razdvajati, ali on to nije htio dopustiti, htio je n a silu, snagom volje, spojiti ih opet u jednu, pa je rekao: Zaista niste za aicu k onjaka? Kad je s privlanim osmijehom i jedva primjetno podignutim obrvama odmahnu la glavom, on je ustao, otiao iza zavjese, izvukao bocu s konjakom, brzo je prini o ustima i otpio dug gutljaj. Zatim je pomislio kako bi po njegovu dahu mogla ot kriti to je u tajnosti uinio, pa je uzeo dvije aice i bocu i donio ih u sobu. Ponovn o je odmahnula glavom. Barem simbolino rekao je i ponudio obje aice. Zatim je kucnu o svojom aom u njenu. Da o vama govorim uvijek samo u sadanjem vremenu! rekao je. I skapio je aicu, a ona je samo pomoila usne. Zatim je sjeo pokraj nje na rub fotelje i uhvatio je za ruke. 10. Nije mogla ni slutiti, kad je pola s njim u garsonijeru, da bi moglo doi do takvog dodira i u prvom je trenutku osjetila strah; kao da je do tog dodira dolo prije nego to se stigla pripremiti (onu stalnu spremnost, kakvu poznaje zrela ena, ve je odavno bila izgubila). (Mogli bismo u tom njezinu strahu nai neto zajedniko sa stra hom mlade djevojke nakon prvog poljupca, jer ako djevojka jo nije spremna, a ona vie nije bila spremna, izmeu tog "jo" i "vie" postoji neka tajanstvena veza, kao to v eza postoji izmeu starosti i djetinjstva.) Zatim se zajedno s njom premjestio iz naslonjaa na kau, privukao je k sebi i milovao po cijelom tijelu, a ona se u njego vim rukama osjeala bezoblino mekanom (da, mekanom, Smijene ljubavi jer je njenim tijelom ve odavno prestala vladati ulnost, koja spremno daje miiima ri tam stezanja i oputanja i upravlja stotinama sitnih pokreta). Strah koji ju je u prvim trenucima obuzeo, brzo se rasplinuo pod njegovim dodiri ma i ona, ve tako daleko od lijepe zrele ene kakva je nekad bila, golemom se brzin om vraala natrag u nju, u njenu samosvijest i osjeanja, i s lakoom nalazila nekadanj u sigurnost erotski iskusne ene, a kako je to bilo dugo neprovjeravana sigurnost, osjeala ju je intenzivnije nego ikada prije. Njezino tijelo, jo maloas iznenaeno, u plaeno, pasivno, mekano, odjednom je oivjelo, poelo odgovarati domainu vlastitim dod irima; osjeala je preciznost i vjetinu tih dodira i to ju je ispunjavalo radou; ti d odiri, nain na koji je poloila obraz uz njegovo tijelo, njeni pokreti kojima joj je tijelo odgovaralo na njegove zagrljaje, sve su to bile pojedinosti koje je pono vno otkrivala, ali ne kao neto to zna i sad s hladnim zadovoljstvom primjenjuje, n ego kao neto bitno, neto s im se opijeno i oduevljeno stapa kao da joj je to rodno t lo (ah, tlo ljepote) s kojeg je bila protjerana i kome se sad slavodobitno vraa. Njezin je sin bio sad beskrajno daleko; kad ju je domain zagrlio, primijetila ga je, dodue, kao upozorenje u jednom kutku svijesti, ali on je ubrzo nestao i ostal i su sami na itavom svijetu, samo ona i mukarac koji ju je grlio i milovao. A kad je prislonio svoja usta na njezina i pokuao joj jezikom rastaviti usne, sve se od jednom promijenilo; osvijestila se. vrsto je stisnula zube (osjetila je kako se s trana masa prislanja uz nepce izazivajui osjeaj gorine, inilo joj se da su joj usta ispunjena njome) i nije se predala; blago ga je odgurnula i rekla: Ne. Zaista ne , molim vas. Radije ne. Kako on nije odustajao, uhvatila ga je za obje ruke i ponovila rijei odbijanja; z atim mu je rekla (bilo joj je 155 Djela Milana Kundere 156 teko govoriti, ali je bila svjesna da mora govoriti ako eli da je on poslua) da je ve prekasno za ljubav; podsjetila ga je na svoje godine; ako budu vodili ljubav, postat e mu odvratna i to e je boljeti, jer je ono to joj je priao o njihovu doivljaj u bilo vrlo lijepo i beskrajno vano za nju; njezino je tijelo smrtno i trono, ali ona sada zna da je od njega ostalo neto nematerijalno, neto slino zrakama koje svij etle iako se zvijezda ve odavno ugasila; nije vano to stari ako je njezina mladost ostala nedirnutom u nekome. Vi ste mi u sebi podigli spomenik. Ne smijemo dopust iti da bude uniten. Shvatite me branila se. Ne smijete. Ne, ne smijete! 77. Uvjeravao ju je kako je jo lijepa, kako se, zapravo, nita nije promijenilo, kako ov jek uvijek ostaje isti, ali je bio svjestan da je zavarava i da je ona u pravu; poznavao je odve dobro svoju tjelesnu preosjetljivost, svoje iz godine u godinu s ve otvorenije gaenje nad vanjskim deformacijama enskog tijela, koje ga je u poslje dnje vrijeme okretalo prema sve mlaima i kako je s gorinom uviao sve praznijim i gl upljim enama. Da, tu nema sumnje ako je prisili na tjelesnu ljubav, sve e zavriti o dvratnou, a ta e odvratnost oneistiti ne samo sadanji trenutak, nego i sliku davno vo ljene ene, sliku koju je uvao u sjeanju kao dragulj. Sve je to on znao, ali sve su to bile samo mislili, a misli se ne mogu oduprijet i elji koja je znala samo jedno: ena ija je neuhvatljivost i nezamislivost bila za njega izvorom patnje punih petnaest godina, ta je ena sada ovdje, konano je vidi p ri punoj svjetlosti, konano mu se prua prilika da iz njezina dananjeg tijela proita Smijene ljubavi 157 nekadanje tijelo, iz njezina lica nekadanje lice. Konano e vidjeti i njezinu (nezami slivu) ljubavnu mimiku i ljubavni gr. Uhvatio ju je za ramena i zagledao joj se u oi. Ne branite se rekao je. Nema nika kva smisla da se branite. 72 Ali ona je samo vrtjela glavom, jer je znala da nije besmisleno to se brani, ta o na zna kakvi su mukarci i kako se odnose prema enskom tijelu, zna da ni najvatreni ji idealizam ne moe ukinuti strahovitu vanost tjelesne vanjtine. Dodue, jo je imala s asvim pristojnu figuru koja je sauvala svoje nekadanje proporcije, a osobito je u haljini izgledala prilino mladoliko, ali je znala da e, kad se svue, otkriti svoj n aborani vrat i dugaki oiljak koji joj je ostao nakon operacije eluca prije desetak godina. I kako joj se vraala svijest o sadanjem tjelesnom izgledu, na koji je maloas bila z aboravila, tako su se iz dubine ulice penjale uvis, k prozoru garsonijere (koja joj se dosad doimala dovoljno visokom iznad njezina ivota), muke i strepnje dananj eg jutra, ispunjavale su sobu, prekrivale zastakljene reprodukcije, padale na na slonja, na stoli, na praznu alicu kave, a na elu te povorke kretalo se lice njezina sina; kad ga je ugledala, pocrvenila je, pobjegla nekamo duboko u sebe. E ba je g lupa, samo to je pokuala skrenuti sa staze koju je odredio za nju, i po kojoj je d osad koraala s osmijehom i puna oduevljenja, samo to je pokuala da (barem na trenuta k) pobjegne, i ve je prisiljena pokorno se vratiti i priznati da je to jedini put koji joj odgovara. Lice njezina sina gledalo ju je tako podrugljivo da je, obuz eta stidom, osjea- Djela Milana Kundere la kako pred njim postaje sve manja i manja, kako se, poniena, pretvara u oiljak n a svom trbuhu i nita vie. Njen ju je domain drao za ramena i ponavljao: Nema nikakva smisla da se odupirete! A ona je vrtjela glavom, posve mehaniki, jer pred sobom vie nije vidjela domaina n ego vlastite mladenake crte na licu sina-neprijatelja, kojeg je sve vie mrzila to s e osjeala sitnijom i ponienijom. ula je kako joj predbacuje zbog prekopana groba, i iz kaosa uzburkanih misli izronila je, bez ikakve logike, reenica koju mu je gnj evno bacila u lice: Stari mrtvi treba da ustupe mjesto mladim mrtvima, djeae! 13. Nije ni na trenutak posumnjao u to da e sve doista zavriti gaenjem, jer ni sad sam pogled na nju (pogled istraivaki i prodoran) nije bio lien stanovita gaenja, ali udno je bilo to mu to nimalo nije smetalo, naprotiv, to ga je to drailo i poticalo, kao da je gaenje ono to najvie eli; udnja za spolnim odnosom stapala se u njemu sa eljom da osjeti to gaenje, udnja da iz njezina tijela konano proita ono to tako dugo nije s mio znati, mijeala se sa udnjom da proitano smjesta odbaci kao bezvrijedno. Otkud sve to u njemu? Bio on toga svjestan ili ne, pruala mu se jedinstvena prili ka: goa je za njega bila utjelovljenje svega to nije imao, to mu je izmaklo, to je pr opustio, sve to mu je svojim odsustvom inilo nepodnoljivim dananje godine s prorijeen om kosom i alosno siromanom ivotnom bilancom. Mogao je, bio on toga svjestan ili je to tek nejasno nasluivao, sve te uskraene radosti liiti svakog znaenja i boje (upra vo nji- 158 Smijene ljubavi 159 hova strana slikovitost inila je njegov ivot tako tuno bezbojnim), mogao je otkriti da su zapravo nitavne, da su samo privid i privienje, da su tek praina, mogao im se osvetiti, poniziti ih i unititi. Nemojte se braniti ponovio je, nastojei je privui k sebi. 14. Stalno je vidjela pred sobom podrugljivo lice sina i kad ju je domain silom privu kao k sebi, rekla je: Molim vas, pustite me na trenutak! Izvila se iz njegova za grljaja; nije, naime, htjela prekinuti misao koja joj je neprestano prolazila kr oz glavu: stari mrtvi treba da ustupe mjesto mladim mrtvima i spomenici su bez i kakve vrijednosti ni njezin spomenik, koji je mukarac kraj nje u svojim uspomenam a potovao petnaest godina, ne vrijedi nita, ni spomenik njezina mua ne vrijedi nita, da, djeae, nijedan spomenik ne vrijedi nita, govorila je u sebi sinu i osvetoljubi vo promatrala kako mu se lice gri dok vie: "Tako nikad nisi govorila, majko!" Nara vno, znala je da nikad nije tako govorila, ali taj je trenutak bio pun svjetlost i pod kojom je sve poprimalo drukiji izgled. Nema nikakva razloga zbog kojeg bi trebalo da daje prednost spomenicima nad ivoto m; vlastiti spomenik ima za nju samo tu vrijednost to ga trenutno moe iskoristiti za dobro svoga prezrena tijela; mukarac koji sjedi pokraj nje joj se svia, mlad je i vjerojatno (ne, gotovo sigurno) posljednji mukarac koji joj se svia i koga moe i mati. I samo to je vano ako mu postane odvratna i ako zbog toga srui njen spomenik u svojim mislima, to joj moe biti potpuno svejedno, jer je taj spomenik Djela Milana Kundere 160 izvan nje, kao to su i njegove misli i uspomene izvan nje. A sve ono to je izvan n je, posve je nevano. Tako nikada prije nisi govorila, majko! ula je uzvik sina, al i je prela preko njega. Osmjehnula se. Imate pravo, zato da se branim? rekla je tiho i ustala, a onda poela polako raskopa vati haljinu. Do veeri je bilo jo daleko: soba je ovaj put bila ispunjena svjetlou. DOKTOR HAVEL POSLIJE DESET GODINA 7. Kad je doktor Havel polazio u toplice na lijeenje, oi njegove lijepe ene bile su pu ne suza. Suze su joj potekle koliko zbog (Havel je prije stanovita vremena poeo d obivati une napade, a ona ga nikada prije nije vidjela patiti), toliko i zbog toga to su sljedea tri tjedna rastanka probudila u njoj bolnu ljubomoru. Sto? Je li mogue da ta glumica, okruena divljenjem, prava ljepotica, toliko godina mlaa, bude ljubomorna na ve postarijega gospodina, koji tijekom posljednjih mjese ci nije izlazio iz kue a da prethodno nije gurnuo u dep boicu s tabletama protiv bo lova, koji su napadali podmuklo, iznenada. Tako je, meutim, bilo, a otkud u njoj ta ljubomora nije poznato. To nije znao ni doktor Havel, jer se i njemu inilo da je ona po svojoj pojavi daleko iznad njega; utoliko je vie bio oaran kad se prije nekoliko godina intimnije upoznao s njom i otkrio njezinu jednostavnost, odanost kunom ognjitu i nesigurnost. Bilo je to neob ino, ali ni kad su se poslije oenili, glumica kao da uope nije bila svjesna premoi s voje mladosti; bila je kao zaarana ljubavlju i zastraujuom erotskom reputacijom svo ga mua, tako da joj se i dalje inio neuhvatljivim i sklonim izmicanju, pa je bila divlje, bolesno ljubomorna na njega, iako ju je on beskrajno strpljivo (i posve 163 Djela Milana Kundere 164 iskreno) svakodnevno uvjeravao da za njega ne postoji i nee postojati druga ena os im nje. Samo uroena joj otmjenost drala je taj runi osjeaj pod poklopcem ispod kojeg je utoliko ee kljuao i tutnjao. Havel je sve to znao, katkad je zbog toga bio ganut, katkad bijesan, a katkad um oran, ali budui da voli svoju enu, inio je sve da joj olaka muke. I ovaj joj je put nastojao pomoi strano je pretjerivao opisujui svoje bolove i ozbiljnost stanja, jer je znao da je strah zbog bolesti za nju poticajan i umirujui, dok je strah od nj egova zdravlja (ispunjena nevjerstvima i zagonetnim dogaajima) naprosto unitava. C esto je u razgovorima spominjao doktoricu Frantiku koja e ga lijeiti u toplicama; g lumica je poznavala doktoricu i njezin lik, dobroudan, srdaan i nespojiv s bilo ka kvom bludnom predodbom, uvijek ju je smirivao. Kad je doktor Havel zauzeo mjesto u autobusu i pogledao kroz prozor u suzne oi lj epotice na peronu, osjetio je, iskreno reeno, olakanje, jer je njezina ljubav bila ne samo slatka nego i teka. Ali u toplicama se nije ba dobro osjeao. Mineralna vod a, kojom je morao tri puta dnevno ispirati utrobu, izazivala je bolove, bio je n eprestano umoran i kad bi u kolonadi sreo neku zgodnu enu sa strahom bi zakljuivao kako je ve star i da ga ljepotice vie ne privlae. Jedina ena koja mu je bez ogranien ja stajala na raspolaganju, bila je dobra Franti-ka, koja mu je davala injekcije, mjerila tlak, opipavala trbuh i snabdijevala ga informacijama o stanju u toplic ama i o svojoj djeci, posebno o sinu koji joj je, navodno, bio slian. U takvu je raspoloenju primio enino pismo. Ah, jao, njezina otmjenost ovaj put nij e vrsto drala poklopac pod kojim je kljuala ljubomora; bilo je to pismo puno albi i plaa ne eli mu nita predbacivati, pisala je, Smijene ljubavi ali ve noima ne moe spavati; svjesna je da ga svojom ljubavlju samo optereuje i moe z amisliti koliko je sad sretan bez nje i to moe malo odahnuti; da, shvatila je da m u je dosadna, a zna i to da je preslaba za to da mijenja njegovu sudbinu, kroz k oju e uvijek prolaziti itave kolone ena; da, sve ona to zna, ne buni se protiv toga , ali plae i ne moe spavati... Kad je doktor Havel proitao taj popis jecaja, pred oima su mu iskrsnule tri izgubl jene godine, tijekom kojih je uporno nastojao prikazati sebe kao bludnika koji s e pokajao i kao zaljubljena mua. Osjetio je kako ga obuzima beskrajan umor i naput aju sve nade. Ljutito je zguvao pismo i bacio ga u ko za smee. 2. Drugog se dana, zaudo, osjeao bolje; u ga nije muila, a osjetio je i stanovit u svako m sluaju zamjetan apetit na nekoliko ena koje je ujutro vidio kako etaju du kolonade . Taj je mali dobitak bio, meutim, poniten mnogo gorom spoznajom ene su prolazile n e primjeujui ga, za njih je bio samo jedan bolesnik vie u blijedoj povorci konzumen ata ljekovite vode. Eto, vidi, ve je bolje rekla je doktorica Fran-tika kad ga je prijepodne opipala. S amo dri dijetu kako smo se dogovorili. Pacijentice koje sree u kolona-di su, na sreu , dovoljno stare i bolesne da te ne uzne-miravaju, a to su za tebe idealni uvjet i jer ti je potreban mir. Havel je uvlaio koulju u hlae stojei pred malim zrcalom iznad umivaonika u kutu i mr zovoljno promatrao svoje lice. Zatim je vrlo tuno rekao: Nema pravo. Primijetio sa m da izmeu starca, koje su u veini, 165 Djela Milana Kundere 166 eta po kolonadi i manjina sasvim zgodnih ena. Samo to me nijedna nije ni pogledala. I da ti sve vjerujem, to ti ne bih povjerovala rekla je doktorica nasmijavi se, a doktor Havel je skrenuo pogled s tune slike u zrcalu i zagledao se u njezine vje rne oi, u kojima nije bilo ni traga nekoj sumnji; ispunio ga je osjeaj zahvalnosti , iako je znao da iz nje govori samo vjera u tradiciju, vjera u dugogodinju ulogu , u kojoj je navikla da ga s izvjesnim neslaganjem (ali ipak s ljubavlju) gleda. U tom je trenutku netko pokucao na vrata. Kad ih je Frantika otvorila, Havel je u gledao sagnutu glavu mlada mukarca. Ah, to ste vi! Potpuno sam zaboravila! Pozval a je mladia da ue u ordinaciju i objasnila Havelu: Urednik asopisa u toplicama koji te trai ve dva dana. Mladi se poeo opirno ispriavati to uznemira-va gospodina doktora u tako delikatnoj si tuaciji, a onda je (na nesreu, s pomalo neugodnom usiljenou) pokuao prijei na aljiv to n doktor ne treba da se ljuti na gospou doktoricu to je odala gdje ga moe pronai, je r bi ga on, urednik, ve pronaao, makar i u kadi s mineralnom vodom; doktor ne treb a da se ljuti ni na njega, zbog njegove drskosti, jer ta osobina nuno ide s novin arskom profesijom i bez nje ne bi mogao zaraditi ni za goli ivot. Zatim se raspria o o ilustriranom asopisu koji uprava toplica izdaje jednom mjeseno i objasnio da u svakom broju objavljuje razgovor s nekim istaknutijim pacijentom koji se lijei u toplicama; naveo je kao primjer nekoliko imena od kojih je jedno bilo ime lana v lade, drugo poznate pjevaice, a tree istaknuta hokejaa. Eto, vidi rekla je Frantika lijepe ene u kolonadi nisu pokazale zanimanje za tebe, ali zato privlai panju novinara. Smijene ljubavi To je straan pad rekao je Havel, ali je sa zahvalnou primio i tu panju, osmjehnuo se uredniku i odbio njegovu ponudu s ganutljivo prozirnom neiskreno-u. Ja, gospodine urednice, nisam ni lan vlade, ni hokeja, jo manje pjevaica. Nije mi ni na kraj pame ti podcjenjivati svoja znanstvena istraivanja, ali to su stvari koje vie zanimaju strunjake nego iroku javnost. Ali ja i ne elim intervju s vama, na to nisam ni pomislio odgovorio je mladi, spre mno i otvoreno. Ja bih elio intervju s vaom suprugom. uo sam da e doi u toplice posje titi vas. ini se da ste bolje informirani nego ja rekao je Havel prilino hladno, otiao do zrc ala i ponovno se zagledao u svoje lice koje mu se nimalo nije svialo. utke je zako pao gornje dugme na koulji, dok je mladi urednik zbunjeno stajao, gubei na oigled pr oklamiranu novinarsku drskost. Ispriao se doktorici, ispriao se doktoru i bio je s retan kad se naao izvan ordinacije. 3. Redaktor je bio vie nespretan, nego glup. Nije nimalo cijenio svoj topliki asopis, ali budui da je bio jedini urednik morao je, htio-ne-htio, raditi sve kako bi sva kog mjeseca ispunio fotografijama i popratnim tekstovima dvadeset etiri stranice lista. Ljeti to i nije bilo tako teko, jer su toplice bile pune vanih gostiju, smj enjivali su se orkestri koji su izvodili promenadne koncerte, a sitnih senzacija bilo je napretek. U hladnim i kinim mjesecima, meutim, kolonade su bile pune ena s a sela, vladala je opa dosada i nije smio propustiti nijednu priliku. Kad je pret hodne veeri uo da se u toplicama lijei suprug slavne 167 ?jela Milana Kundere glumice, one koja upravo igra u novom detektivskom filmu to ve tjednima uspjeno raz galjuje ugnjavljene goste toplica, smjesta je krenuo u potragu za njim. Ostao je postien. Nikada, naime, nije bio osobito siguran u sebe i zato je bio podaniki upuen na lju de s kojima se sretao i iz ijih je pogleda i miljenja bojaljivo procjenjivao kakav je i koliko vrijedi. Sad je zakljuio da je procijenjen kao bijedan, glup, nametlj iv ovjek, i to mu je padalo utoliko tee to mu je mukarac koji je o njemu stekao takv o miljenje bio na prvi pogled simpatian. I tako je, gonjen nemirom, telefonirao jo istoga dana doktorici da je upita tko je, u stvari, taj suprug uvene glumice i sa znao da je ne samo slavan lijenik nego i inae poznata linost; zar gospodin urednik zaista nikad nije uo za njega? Gospodin urednik je priznao da nije, a doktorica je suzdrano, ali dobroudno, rekla : Ta naravno, vi ste jo dijete. U podruju u kojem se Havel posebno istaknuo vi ste , na sreu, jo prava neznalica. Kad je, raspitujui se u drugih ljudi, saznao da je to podruje u stvari erotsko isk ustvo, na kojem je, navodno, doktor Havel bio bez konkurencije u svojoj zemlji, osjetio je stid zbog toga to je proglaen neznalicom i to je to, zapravo, i potvrdio izjavom kako za Havela nikada nije uo. A budui da je uvijek matao o tome da jednom postane znalac kao taj ovjek, bilo mu je krivo to se upravo pred njim, pred majst orom, pokazao kao nesimpatina budala. Sjeao se kako je lupetao, sjeao se svojih glu pih ala, svoje netaktinosti i pokorno se suglasio s pravednom kaznom koju mu je ma jstor odmjerio svojom odrijenom utnjom i odsutnim pogledom u zrcalu. Gradi s toplicama u kojem se pria odigrava, malo je mjesto i ljudi se u njemu susr eu nekoliko puta dnevno, eljeli to ili ne. Tako ni mladu uredniku nije bilo nimalo 168 Smijene ljubavi teko da se ubrzo susretne s ovjekom o kojem je razmiljao. Bilo je kasno popodne i i spod stupova kolonade polako se kretala gusta povorka pacijenata. Doktor Ha-vel je s grimasom odvratnosti srkao iz porculanske posude smrdljivu vodu. Mladi mu j e urednik priao i poeo se smueno ispriavati. Nije, rekao je, imao pojma da je suprug poznate glumice Havelove upravo on, doktor Havel, a ne neki drugi Havel; Havela u ekoj ima mnogo, a on, na nesreu, nije povezao glumiina supruga s uvenim doktorom o kojem je, naravno, ve davno uo mnogo toga, i to ne samo kao o medicinskom strunjak u, nego uzima sebi slobodu da to kae kao o junaku raznih pria i anegdota. Nema nikakva razloga poricati da su doktora Havela, mrzovoljnog kakav je bio, ra zveselile rijei tog mladia, a naroito napomena o priama, za koje je Havel dobro znao da podlijeu zakonima starenja i nestanka, kao ovjek sam. Ne trebate se ispriavati rekao je mladiu i, zapazivi njegovu zbunjenost, srdano ga u hvatio ispod ruke i prisilio da s njim eta kolonadom. O tome ne vrijedi govoriti tjeio ga je, ali se istodobno sa zadovoljstvom sam zadravao na njegovim isprikama i nekoliko puta ponovio: Vi ste, znai, sluali o meni? I uvijek se pri tome sretno n asmijao. Jesam potvrdio je urednik vatreno. Ali vas nisam ovako zamiljao. A kako ste me zamiljali? upitao ga je doktor Havel s iskrenim zanimanjem, a kad j e urednik neto promucao, ne znajui to kazati, melankolino je rekao: Znam. Za razliku od nas, junaci pria, legendi i anegdota nainjeni su od materije koja nije podlona razornu djelovanju starosti. Ne, ne elim rei da su legende i anegdote besmrtne; i one stare, a zajedno s njima 169 Djela Milana Kundere 170 stare i njihovi junaci, samo to stare tako da im se izgled ne mijenja, da im lik ne propada, nego samo polako blijedi, postaje proziran i na kraju se stapa s pra znim prostorom. Tako e se jednom rasplinuti i Kohn iz idovskih anegdota, i Havel-S kuplja, a isto tako i Mojsije, Palada Atena ili sveti Franjo Asiki. Ali vodite raun a o tome da e sveti Franjo polako blijedjeti zajedno s pticama koje mu sjedaju na rame, zajedno s lanetom koje mu se tare o nogu, i s maslinovim gajem koji mu pr ua hladovinu, da e itav krajolik blijedjeti zajedno s njim i zajedno s njim se pola ko pretvarati u utjeno plavetnilo, dok emo mi, dragi prijatelji, nestati na pozadi ni ironino arena krajolika, pred oima ironino ive mladosti. Havelove su rijei zbunile, ali i nadahnule mladia, pa su jo dugo zajedno etali kroz sve gui sumrak. Kad su se rastajali, Havel je izjavio kako mu je ve dosta dijetalne hrane i da bi sutra rado otiao nekamo na pristojnu veeru. Upitao je urednika hoe l i mu praviti drutvo. Mladi je, jasno, rekao da hoe. 4. Nemojte to rei gospodi doktorici rekao je Havel im je sjeo za stol nasuprot uredni ku i uzeo u ruke jelovnik ali ja imam svoje posebno shvaanje dijete; dosljedno iz bjegavam sva jela koja mi ne prijaju. Zatim je upitao mladia to eli za aperitiv. Urednik nije bio naviknut na aperitive pa je, kako mu nita drugo nije palo na pam et, rekao: - Votku. Doktor Havel ga je nezadovoljno pogledao. U votki se previe osjea ruska dua. To je istina rekao je urednik i od toga trenutka osjeao se potpuno izgubljenim. B io je slian matu- Smijene ljubavi rantu pred komisijom. Nije pokuavao rei to misli, ni raditi to eli, nego je nastojao zadovoljiti ispitivae; trudio se pogoditi njihove misli, njihove hirove, njihov u kus; elio je da ih bude dostojan. Ni za to na svijetu ne bi priznao kako obino veera skromno i loe, i kako nema pojma koje vino ide uz koje meso. A doktor Havel ga j e nesvjesno stavio na muke savjetujui se s njim pri izboru predjela, glavnog jela , vina i sira. Kad je urednik zakljuio da mu je iz gastronomije komisija dala dosta negativnih b odova, pokuao je vatrenou nadoknaditi izgubljeno, pa je ve u stanci izmeu predjela i glavnog jela poeo upadljivo odmjeravati ene u restoranu, da bi zatim s nekoliko pr imjedbi pokuao pokazati svoje iskustvo i upuenost. Ali i to je ubrzo platio. Kad j e za neku riokosu damu, koja je sjedila dva stola dalje od njih, izjavio da bi si gurno bila izvanredna u krevetu, Havel ga je, bez ikakve zle namjere, upitao na osnovi ega tako misli. Urednik je rekao neto neodreeno, a kad se doktor poeo raspiti vati o njegovim iskustvima i riokosim enama, ubrzo se zapleo u posve neuvjerljive lai i uutio. Doktor Havel se, uz urednikove divljenjem ispunjene oi, osjeao vrlo ugodno i slobo dno. Naruio je uz meso bocu crna vina, tako da je mladi potaknut alkoholom, uinio n ov pokuaj da se pokae dostojnim majstorove naklonosti raspriao se o djevojci koju j e nedavno otkrio i oko koje se ve nekoliko tjedana trudi, s velikom nadom u uspje h. Njegova ispovijed nije bila odve sadrajna, a neprirodni osmijeh, koji mu je skr ivao lice i koji je smiljenom dvosmislenou trebao da kae nedoreeno, mogao je izraziti samo jedva svladanu nesigurnost. Havel je sve to dobro vidio i pokrenut saaljenj em raspitivao se o pojedinim tjelesnim odlikama dotine djevojke, kako bi mu omogui o da se to due zadri na omiljenoj temi i da se slobodnije raspria. Ali 171 Djela Milana Kundere 172 mladi ga je i ovaj put na gotovo nevjerojatan nain razoarao odgovori su mu bili udno nejasni, pokazalo se da nije u stanju dovoljno precizno opisati ni cjelinu tjel esne arhitekture djevojke, ni pojedinosti na njoj, o psihikoj grai da se i ne govo ri. I tako se doktor Havel na kraju sam raspriao i, opijen atmosferom veeri i vino m, zasuo mladog urednika duhovitim monologom sastavljenim od vlastitih uspomena, doivljaja i dosjetki. Urednik je pijuckao vino, sluao i uz to proivljavao dva osjeaja: prije svega, bio j e nesretan bilo mu je jasno da je jadan i glup, drao se kao nespretni egrt pred po znatim i priznatim majstorom, i bilo ga je stid otvoriti usta; istodobno je, meut im, bio i sretan laskalo mu je to majstor sjedi s njim za istim stolom, to se prij ateljski zabavlja s njim i povjerava mu, diskretno, svoja mnogobrojna i dragocje na iskustva. Kako se Havelova pria otegla, mladi je poelio i sam neto rei, baciti drvce na vatru, ukljuiti se u raspravu, dokazati kako moe biti ravnopravan partner. Poeo je ponovno govoriti o svojoj djevojci i prijateljski zamolio Havela da je sutra sam pogled a i kae mu kako izgleda u okvirima njegova iskustva; drugim rijeima (trudei se govo riti leerno, upotrijebio je upravo tu rije), da je procijeni. Kako mu je to palo na pamet? Je li to bila samo sluajna ideja, posljedica vina i grozniave elje da kae neto? Ali, ma koliko ta ideja bila spontana, urednik je oekivao da mu ona donese najman je trostruku korist: dogovor o zajednikom i tajnom procjenjivanju (kolaudaciji) stvorit e izmeu njega i majstora intimne veze, uvrstit e njihovu kolegijalnost, prijateljstvo, za kojim je urednik tako eznuo; ako majstor izrekne povoljno miljenje (a mladi se tome nadao jer je sam bio potpun o oaran Smijene ljubavi spomenutom djevojkom) bit e to priznanje samom mladiu, njegovu ukusu i izboru, pa e u majstorovim oima biti unaprijeen iz egrta u kalfu, pa e i sam o sebi imati bolje miljenje nego do sada; naposljetku, i djevojka e njemu znaiti vie nego do sada, a uivanje u njenoj prisutno sti pretvorit e se iz fiktivnog u istinsko zadovoljstvo (mladi je, naime, povremen o bivao svjestan da je svijet u kojem ivi za njega labirint vrijednosti, znaenje k ojih tek maglovito nasluuje, i koje od prividnih mogu postati stvarnim vrijednost ima tek nakon to budu potvrene). 5. Kad se doktor Havel sljedeeg jutra probudio, osjetio je da ga poslije sinonje veere ponovno boli u. Kad je pogledao na sat, ustanovio je da za pola sata mora biti na terapiji i da, prema tome, mora pouriti, to je od svega u ivotu najvie mrzio. Dok s e eljao, ugledao je u ogledalu lice koje mu se nije svialo. Dan je poeo loe. Nije stigao ni dorukovati (i to je smatrao loim znakom, jer je bio pristalica usta ljenog reima) i otiao je ravno u zgradu s kupaonicama. Kroz zgradu je vodio dugaak hodnik s mnogo vrata; pokucao je na jedna, otvorila mu je lijepa plavua u bijelom ogrtau i, mrzovoljno mu predbacujui to kasni, dala mu znak da ue. Svukao se u kabin i iza zavjese i ubrzo uo kako ga maserka poziva da pouri. Njen glas bio je to dalje sve neljubazniji, to je Havela vrijealo i izazivalo ga da odgovori (na nesreu, tij ekom godina navikao je odgovarati enama samo na jedan nain!). Potpuno se svukao, u vukao trbuh, isprsio grudi i htio iskoraiti iz kabine, ali mu se taj nedostojni t rud, koji mu je kod drugih uvijek bio smijean, 173 ?jela Milana Kundere 174 istoga trenutka smuio, pa je spokojno opustio trbuh i nemarnou koju je jedino smatr ao dostojnom sebe, otiao do velike kade i legao u mlaku vodu. Maserka je za to vrijeme, ne obraajui panju ni na njegova prsa ni na njegov trbuh, okretala slavine na velikoj razvodnoj ploi, i, kad se doktor Havel naao ispruen u k adi, uhvatila ga je za desnu nogu i pod vodom mu uz taban prislonila mrk iz koga je izbijao otar mlaz. Doktor Havel, koji je bio kakljiv, trzao je nogom tako da ga je maserka morala opomenuti. Ne bi sigurno bilo teko nekim vicem, priom, ili aljivim pitanjem, razbiti hladnu ne ljubaznost lijepe plavue, ali Havel je bio previe razdraen i uvrijeen da bi pokuao net o slino. Plavua je zasluila da bude kanjena, govorio je sam sebi, a ne da joj on sad olakava situaciju. U trenutku kad mu je mrkom prelazila du slabina, a on dlanovima titio genitalije od otra mlaza, upitao je maserku to radi veeras. Ne gledajui ga, up itala je zato ga to zanima. Objasnio joj je kako stanuje sam u jednokrevetnoj sob i i kako bi volio da ona doe k njemu. Vi ste me, izgleda, zamijenili s nekim odgo vorila je i naredila mu da se okrene na trbuh. I tako je doktor Havel leao na trbuhu u kadi, podiui bradu da moe disati. Osjeao je k ako mu otri mlaz masira bedra i zadovoljno razmiljao o nainu na koji se obratio mas erki. Doktor Havel je, naime, ve odavno kanjavao drske, buntovne i razmaene ene tako da ih je u krevet dovodio hladno, bez njene rijei, gotovo utke, i da ih je isto ta ko ledeno i ispraao. Tek se nakon nekoliko trenutaka sjetio da se, dodue, maserki obratio odgovarajuom hladnoom i bez imalo njenosti, ali da je nije doveo u krevet i vjerojatno je nikad nee ni dovesti. Shvatio je da je zapravo odbijen, i da je to nova uvreda. Zato je bio sretan kad se povukao u kabinu da se istrlja runikom. Smijene ljubavi Istrao je iz zgrade i urno otiao do oglasnog ormaria kina Vrijeme. U ormariu su bile izloene tri reklamne fotografije, a na jednoj od njih njegova je ena uasnuta kleala nad mrtvacom. Doktor Havel je promatrao njeno njeno lice, izoblieno od uasa, obuzet neizmjernom ljubavlju i enjom. Dugo se nije mogao otrgnuti od ormaria, a onda je o dluio svratih do Frantike. 6. Daj mi, molim te, meugradsku, moram razgovarati sa enom rekao joj je kad je isprat ila pacijenta i pozvala ga u ordinaciju. Je li se neto dogodilo? Jest rekao je Havel. Poelio sam je. Frantika ga je s nepovjerenjem pogledala, okrenula broj meugradske centrale i zatr aila vezu s brojem koji joj je Havel doapnuo. Zatim je spustila slualicu i rekla: T i si se uelio ene? A zato se ne bih uelio? obrecnuo se Havel ljutito. Ista si kao moja ena. Vidite u m eni ovjeka kojega ve odavno nema. Smirio sam se, osamljen sam, tuan sam. Pritisnule su me godine. I mogu ti rei da to nije nimalo ugodno. Trebao bi imati odgovorila je doktorica. Ne bi toliko mislio na sebe. I mene su pritisnule godine, ali ne mislim na to. Kad promatram svog sina, kako se iz djet eta pretvara u mladia, ve se radujem tome to e ubrzo biti mukarac i nije mi ao to vri me prolazi. Zamisli to mi je sino rekao: zato postoje lijenici kad svi ljudi i tako umiru? Sto kae na to? Sto bi mu ti na to odgovorio? Doktor Havel, na sreu, nije morao odgovarati jer je zazvonio telefon. Podigao je slualicu i kad je uo enin 175 Djela Milana Kundere 176 glas odmah je udario u jadikovke kako je tuan, kako nema s kim ni porazgovarati, kako nema koga pogledati, kako nee moi sam izdrati... Iz slualice je dopirao tanak glasi, u poetku nepovjerljiv, gotovo mucav, i tek pod bujicom njegovih rijei poeo se polako otkravljivati. Molim te, doi ovamo, doi odmah ako moe! govorio je Havel u slualicu i sluao kako govara da bi rado dola, ali da ima gotovo svakog dana predstavu. Gotovo svakog dana nije svakog dana rekao je Havel i saznao da njegova supruga s utra ima slobodan dan, ali da nije sigurna vrijedi li dolaziti na samo jedan dan , ali... Kako moe rei takvo neto? arne zna kakvo je bogatstvo jedan dan u ovom kratkom ivotu i se zaista ne ljuti na mene? upitao je tanki glasi iz slualice. Zato da se ljutim? odgovorio je ljutito Havel. Zbog onog pisma. Ti si bolestan, a ja te gnjavim nekim glupim, ljubomornim pismi ma! Doktor Havel je kroz slualicu zasuo svoju enu njenim rijeima, a njegova ena je izjavi la (ve potpuno otkravljenim glasom) da e sutra doputovati. Ipak ti zavidim rekla je Frantika kad je Havel spustio slualicu. Ima sve, djevojke na svakom prstu, a uz to jo i sretan brak. Havel je pogledao u svoju prijateljicu koja je govorila o zavisti, ali od iste do brote vjerojatno nije ni znala to je to zavist, i obuzelo ga je saaljenje, jer je znao da radost koju ovjeku pruaju djeca ne moe zamijeniti druge radosti, ak i ako ne uzmemo u obzir da ta radost, optereena dunou da zamjenjuje druge radosti, ubrzo pos taje prilino zamorna radost. Smijene ljubavi Zatim je otiao na ruak, poslije ruka malo je odspavao, a kad se probudio sjetio se da ga mladi urednik eka u kavani, eljan da mu pokae svoju djevojku. Odjenuo se i iz aao. Silazei niz stube ljeilita ugledao je u predvorju ispred garderobe visoku enu ko ja je podsjeala na prekrasnog trkaeg konja. Ah, to se nije smjelo dogoditi; upravo takve ene su se, naime, Havelu strano sviale. Garderobjerka je pruila visokoj eni ka put, a doktor Havel je priskoio da ga pridri. Zena slina trkaem konju nemarno mu je zahvalila, a Havel je rekao: Mogu li jo neto uiniti za vas? Osmijehnuo se, ali ona je bez osmijeha rekla ne i brzo izala iz zgrade. Doktor Havel je to doivio kao amar i, ponovno obuzet osjeajem da je odbaen, uputio s e prema kavani. 7 Urednik je ve prilino dugo sjedio u separeu pokraj svoje djevojke (odabrao je mjes to s kojeg je mogao vidjeti ulaz), ali nikako nije bio u stanju koncentrirati se na razgovor, koji je meu njima u drugim okolnostima tekao veselo i bez zastoja. Osjeao je tremu zbogHavelova dolaska. Toga je dana prvi put pokuao pogledati djevo jku kritikim okom i dok je ona neto priala (na sreu ona je stalno o neemu priala, tako da nije primijetila mladiev unutarnji nemir) otkrio je nekoliko sitnih nedostata ka koji su naruavali njenu ljepotu. To ga je prilino uznemirilo, iako je smjesta p okuao uvjeriti samoga sebe da ti sitni nedostaci ine njenu ljepotu, u stvari, zani mljivijom, i da upravo oni ine itavo njeno bie bliim i intimnijim. Mladi je, naime, doista volio djevojku. Samo, ako ju je volio, kako je doao na tu, za nju tako poniavajuu ideju da je prikae razvratnu doktoru 177 Djela Milana Kundere 178 radi procjene? A ako mu to na neki nain i oprostimo, objanjavajui itavu stvar kao ne ku djeaku igru, zato ga je onda ta puka igra toliko uznemirivala i straila? Ne, to nije bila igra. Mladi zaista nije znao kakva je njegova djevojka, nije bio u stanju procijeniti stupanj njezine privlanosti i ljepote. Zaboga, zar je bio tako naivan i neiskusan da nije znao razlikovati lijepu enu od rune? Ne, mladi nije bio ba tako neiskusan, upoznao je ve nekoliko ena i pomalo petljao s njima, samo to je pri tome mnogo vie gledao na sebe nego na njih. Obratite pozorno st, na primjer, na ovu karakteristinu pojedinost: mladi se tono sjeao kako je bio od jeven kad je bio s nekom enom, znao je da je tada i tada imao preiroke hlae i da ga je deralo to mu dobro ne stoje, znao je da je u drugoj prilici imao na sebi bijel i demper u kome je izgledao kao elegantni sporta, ali nije imao pojma kako su bile odjevene njegove prijateljice. Da, to je bilo zanimljivo: tijekom svojih kratkotrajnih pustolovina, dugo je i p odrobno prouavao sebe u ogledalu, dok je svoje partnerice zapaao samo globalno, u cjelini. Za njega je bilo mnogo vanije kako njega vide njegove prijateljice, nego kako te njegove prijateljice izgledaju. Ovim ne elimo rei da mu je bilo potpuno s vejedno je li djevojka s kojom hoda lijepa ili nije. To je bilo veoma vano, jer n ije samo partnerica gledala njega, nego su druge oi (oi svijeta) gledale i ocjenji vale njih, a njemu je bilo veoma stalo do toga da svijet bude zadovoljan njegovo m djevojkom, jer je znao da kroz nju svijet sudi o njegovu izboru, njegovu ukusu , njegovu nivou, pa prema tome o njemu. I upravo zato to je toliko drao do miljenja drugih, nije se previe oslanjao na vlastite oi. Bilo mu je dovoljno da oslukuje gl as javnog mnijenja i da se identificira s njim. Smijene ljubavi Samo, to je bio glas javnog mnijenja u usporedbi s miljenjem majstora i strunjaka? Urednik je nestrpljivo bacao poglede prema ulazu i kad je naposljetku na staklen im vratima ugledao Havelov lik, napravio je iznenaeno lice i rekao djevojci da u kavanu, nekim sluajem, upravo ulazi vaan ovjek s kojim sljedeih dana eli napraviti in tervju za svoj asopis. Otiao je Havelu u susret i doveo ga za stol. Djevojka, na t renutak prekinuta procedurom predstavljanja, brzo je pronala izgubljenu nit svoje govorljivosti i nastavila priati. Doktor Havel, kojeg je prije deset minuta odbila ena slina trkaem konju, dugo je pr omatrao djevojicu koja je cvrkutala i sve dublje i dublje tonuo u mrzovolju. Djev ojica nije bila nikakva ljepotica, ali je bila privlana i nije bilo nikakve sumnje da bi je doktor Havel (za kojeg se govorilo da je kao smrt i uzima sve) u svako doba uzeo, i to veoma rado. Neke pojedinosti na njoj bile su karakteristine po e stetskoj dvosmislenosti oko korijena nosa imala je rasprene zlatne pjegice, koje bismo mogli proglasiti poremeajem bjeline tena, ali i obrnuto, prirodnim ukrasom; bila je vrlo krhke grae, na to bismo mogli gledati kao na odstupanje od idealnih e nskih proporcija, ali i obrnuto, kao na njenost koja enu ini posebno izazovnom upra vo zbog toga to je zadrala neto djeje; bila je strahovito govorljiva, na to bismo mog li gledati kao na zamornu brbljavost, i obrnuto, kao na dobrodolu osobinu koja om oguuje partneru da se pod svodom njenih rijei neopaeno i nekanjeno preputa vlastitim mislima. Urednik je kriom i sa strepnjom promatrao doktorovo lice i kad mu se uinilo da je ono opasno (i za njegova oekivanja nepovoljno) zamiljeno, pozvao je konobara i nar uio tri konjaka. Djevojka je protestirala i izjavila kako nee piti, da bi zatim pu stila mladia da je dugo uvjerava kako joj jedna aica nee nakoditi, i doktor Ha- 179 Djela Milana Kundere 180 vel je sumorno pomislio kako bi to estetski dvoznano bie, koje kroz poplavu rijei o tkriva svu jednostavnost svoje due, gotovo sigurno postalo njegov trei dananji neus pjeh kad bi neto pokuao s njom, jer on, doktor Havel, nekad moan kao smrt, vie nije ono to je bio. Zatim je konobar donio konjake, podigli su aice da nazdrave i doktor Havel je pogl edao u plave oi djevojke kao u neprijateljske oi nekoga tko mu nikad nee pripadati. I kad je te oi proglasio neprijateljskima, uzvratio im je neprijateljskim pogled om i odjednom vidio pred sobom bie estetski sasvim jednoznano boleljivu djevojicu, s licem poprskanim pjegama, nepodnoljivo brbljavu. Premda je ta promjena razveselila Havela, i premda ga je razveselio mladiev bojalj ivi i upitni pogled, bile su to previe sitne radosti u usporedbi s tekom mrzovoljo m koja ga je bila obuzela. Pomislio je kako nema nikakva smisla produavati taj su sret koji mu ne donosi nimalo sree, pa je brzo uzeo rije, izgovorio pred mladiem i djevojkom nekoliko prigodnih dosjetki, a zatim je izrazio svoje zadovoljstvo to j e mogao provesti nekoliko ugodnih trenutaka s njima. Rekao je da uri i oprostio s e. Kad je ve stigao do staklenih vrata, mladi se udario po elu i rekao djevojci kako j e potpuno zaboravio dogovoriti se s doktorom oko intervjua za asopis. Potrao je i stigao Havela tek na ulici. Pa to kaete? - upitao je. Havel je dugo gledao u mladieve oi kojega je nestrpljenje grijalo. Urednika je, meutim, Havelova utnja potpuno ohladila, pa se sam poeo povlaiti: Znam, nije ba ljepotica... Ne, nije ljepotica rekao je Havel. Urednik je oborio glavu. Malo previe pria, ali inae je vrlo mila. Smijene ljubavi Da, djevojica je zaista mila rekao je Havel ali mio moe biti i pas, kanarinac ili patak koji se gega po dvoritu. U ivotu, prijatelju, nije vano osvojiti to vie ena, jer je to samo vanjski uspjeh. Vano je gajiti vlastite kriterije, jer se u njima odr aava vlastita vrijednost ovjeka. Sjetite se, prijatelju, da pravi ribar baca sitne ribe natrag u vodu. Mladi se poeo ispriavati, tvrdei kako je i sam bio prilino rezerviran prema djevojci, to uostalom dokazuje i injenica da je traio Havelovo miljenje. Nije vano rekao je Havel. Neka vas to ne mui. Ali mladi se nastavio opravdavati i ispriavati, naglaavajui kako u jesen vlada u top licama nestaica lijepih ena pa je ovjek zadovoljan onim to se nae. U tom se pogledu ne slaem s vama usprotivio se Havel. Sreo sam nekoliko iznimno p rivlanih ena. Ali rei u vam neto. Postoji neto u vanjskom izgledu ene to ukus maloga da pogreno proglaava ljepotom. S druge strane, postoji istinska erotska ljepota ene , ali prepoznati tu ljepotu na prvi pogled nije mala stvar. To je umjetnost. Pruio je mladiu ruku i udaljio se. 8. Urednik je pao u strano oajanje shvatio je da je nepopravljiva budala, da je izgub ljen u beskrajnoj (da, izgledala je beskrajna, neizmjerna) pustinji vlastite mla dosti; shvatio je kako je u oima doktora Havela definitivno propao i bilo mu je p osve jasno da je njegova djevojka nezanimljiva, nevana i runa. Kad se vratio u lou i sjeo pored nje, uinilo mu se da to vide svi gosti 181 Djela Milana Kundere 182 u kavani, zajedno s konobarima koji su trkarali naokolo, i da ga svi zlobno saalje vaju. Pozvao je konobara da plati objanjavajui djevojci kako ga eka neodgodan posao , pa mora ii. Djevojka se rastuila, a mladiu se srce steglo od alosti; iako je znao da e je kao pravi ribar baciti natrag u vodu, ipak ju je u dubini due i dalje (taj no i postieno) volio. Ni sutranji dan nije unio svjetlo u njegovo sumorno raspoloenje i kad je na trgu u gledao doktora Havela u drutvu neke elegantno odjevene ene, osjetio je zavist goto vo slinu mrnji. Dama je bila upadljivo lijepa, a raspoloenje doktora Havela, koji m u je veselo kimnuo glavom, upadljivo razdragano, pa se urednik pod njegovim zrac ima osjeao jo bjednije. Ovo je urednik ovdanjeg asopisa koji se upoznao sa mnom samo da bi sreo tebe preds tavio ga je Havel ljepotici. Kad je mladi shvatio da je pred njim ena koju poznaje s filmskog platna, postao je jo nesigurniji; Havel ga je nagovarao da proeta s njima, a urednik, ne znajui to da kae, poeo im je objanjavati svoj novinarski projekt, dopunjen novom idejom da napr avi intervju s oboje suprunika zajedno. Zaboga, dragi prijatelju opomenuo ga je Havel razgovori to smo ih vodili bili su, dodue, ugodni, a vaom zaslugom i zanimljivi, ali moete li mi rei zato bi trebalo da ih objavljujemo u asopisu namijenjenom ljudima koji boluju od ui i ira na dvanaester cu? Mogu zamisliti te vae razgovore rekla je s osmijehom gospoa Havel. Razgovarali smo o enama rekao je doktor Havel. Naao sam u gospodinu uredniku izvan rednog sugovornika o toj temi, sjajnog partnera u debatama koji mi je olakao ove sumorne dane. Smijene ljubavi 183 Gospoa Havel se obratila mladiu. Nije vam dosaivao? upitala je. Urednik je bio sretan to ga je doktor nazvao sjajnim partnerom i zavist u njemu p oela se ponovno mijeati sa zahvalnou; izjavio je kako je vjerojatno on dosaivao dokto ru, jer je i te kako svjestan svog neiskustva i nezanimljivosti, ak, dodao je, sv oje nitavnosti. Ah, dragi moj nasmijala se doktorova supruga sigurno si se pravio vaan! Nije tako! branio je urednik doktora. Vi, naime, milostiva gospoo, ne znate to je to mali grad, to je to provincija u kojoj sam prisiljen ivjeti. Ali ovdje je divno! usprotivila se glumica. Da, za vas, jer ste doli na kratko vrijeme, ali ja ovdje ivim i dalje u ivjeti. Uvij ek u istom krugu ljudi koje ve poznajem kao vlastiti dep. Stalno meu istim ljudima koji svi misle jednako, a ono to misle uvijek je jednako povrno i glupo. Moram se sastajati s njima htio to ili ne, i nisam ni svjestan da im se polako prilagoa-va m. Strana je i sama pomisao da bih mogao postati jedan od njih! Strano je gledati na svijet njihovim kratkovidnim oima! Urednik je govorio sa sve veim arom, a glumica je pomislila kako njegove rijei imaj u prizvuk vjenog protesta mladosti. To ju je tako osvojilo i ponijelo da je rekla : Ne smijete se prilagoditi, ne smijete! Ne smijem potvrdio je mladi Gospodin doktor mi je sino otvorio oi. Moram po svaku c ijenu izai iz zatvorena kruga ove sredine. Iz zatvorena kruga osred-njosti, nevano sti. Izai ponovio je mladi. Izai! Razgovarali smo o tome objasnio je Havel svojoj eni kako banalni ukus maloga grad a stvara lani ideal ljepote, koji je u biti neerotski, ak antierotski, Djela Milana Kundere 184 a ne zamjeuje stvarnu, eksplozivnu erotsku aroliju. Kraj nas prolaze ene koje bi mo gle navesti mukarca na naj-vratolomnije ulne avanture, a ovdje ih nitko ne zapaa. Tako je potvrdio je mladi. Nitko ih ne zapaa nastavio je doktor jer ne odgovaraju normama ovdanjih krojaa; ero tska arolija se, naime, manifestira vie deformacijom nego pravil-nou, vie izrazitou n o neupadljivou, vie originalnou nego konfekcijskom ljepotom. Da suglasio se mladi. Poznaje Frantiku? obratio se Havel svojoj supruzi. Poznajem odgovorila je glumica. A zna i to da bi mnogi moji prijatelji dali sve to imaju za samo jednu no s njom. O vdje, mogao bih se kladiti, nitko je i ne zapaa. Evo recite, gospodine urednice, vi poznajete doktoricu, jeste li ikad zapazili kakva je to izuzetna ena? Ne, zaista nisam rekao je mladi. Nikad mi nije palo na pamet da je pogledam kao en u! Naravno rekao je Havel. Nije vam izgledala dovoljno mrava. Nedostajale su joj pje ge, nije bila brbljava. Da rekao je mladi, sav nesretan. Sino ste vidjeli kakva sam u stvari budala. Ali sigurno ste nekad zapazili kako Frantika hoda? nastavio je Havel. -Jeste li za pazili kako njene noge u hodu jednostavno govore? Gospodine urednice, kad biste u li to te noge priaju, pocrvenjeti biste, iako znam da ste iskusan zavodnik. Smijene ljubavi 9. 185 Pravi budale od ljudi koji ti nita nisu skrivili rekla je glumica svom suprugu nak on to su se rastali s urednikom. Poznato ti je da je to kod mene znak dobrog raspoloenja. I mogu ti rei da sam prvi put dobro raspoloen otkako sam doputovao ovamo. Ovaj put doktor Havel nije lagao; kad je oko podneva na stanici ugledao autobus i iza stakla svoju enu, i kad ju je kasnije ugledao kako se osmjehuje na vratima, bio je sav van sebe od sree. Protekli dani ostavili su njegove rezerve dobrog ra spoloenja netaknutima, pa je cijelog dana izraavao radost, na neki gotovo aav nain. Z ajedno su etali po kolonadi, grickali okrugle slatke ob-latne, na brzinu posjetil i Frantiku da uju najnovije informacije o izjavama njenog sina, obavili etnju s ure dnikom, opisanu u prethodnom poglavlju, i zbijali ale na raun pacijenata koji su p o lijenikom nareenju etali ulicama. Tom prilikom doktor Havel je primijetio da neki od prolaznika prate glumicu dugim pogledima, a kad bi se okrenuo, otkrivao je da stoje i gledaju za njima. Otkrili su te rekao je Havel. Ljudi su ovdje besposleni pa postaju strastveni po sjetioci kina. Smeta li ti to? upitala je glumica, koja je javnost svog zanimanja doivljavala ka o neki grijeh, jer je, kao svi istinski zaljubljeni, eznula za tihom i skrivenom ljubavlju. Naprotiv rekao je Havel i nasmijao se, a onda se dugo zabavljao pogaajui kao dijete tko e od prolaznika poznati glumicu, a tko nee, i kladei se s njom oko toga koliko e je ljudi u sljedeoj ulici prepoznati. Za glumicom su se okretali starci, seljan ke, djeca, ali nisu Djela Milana Kundere 184 a ne zamjeuje stvarnu, eksplozivnu erotsku aroliju. Kraj nas prolaze ene koje bi mo gle navesti mukarca na naj-vratolomnije ulne avanture, a ovdje ih nitko ne zapaa. Tako je potvrdio je mladi. Nitko ih ne zapaa nastavio je doktor jer ne odgovaraju normama ovdanjih krojaa; ero tska arolija se, naime, manifestira vie deformacijom nego pravil-nou, vie izrazitou n o neupadljivou, vie originalnou nego konfekcijskom ljepotom. Da suglasio se mladi. Poznaje Frantiku? obratio se Havel svojoj supruzi. Poznajem odgovorila je glumica. A zna i to da bi mnogi moji prijatelji dali sve to imaju za samo jednu no s njom. O vdje, mogao bih se kladiti, nitko je i ne zapaa. Evo recite, gospodine urednice, vi poznajete doktoricu, jeste li ikad zapazili kakva je to izuzetna ena? Ne, zaista nisam rekao je mladi. Nikad mi nije palo na pamet da je pogledam kao en u! Naravno rekao je Havel. Nije vam izgledala dovoljno mrava. Nedostajale su joj pje ge, nije bila brbljava. Da rekao je mladi, sav nesretan. Sino ste vidjeli kakva sam u stvari budala. Ali sigurno ste nekad zapazili kako Frantika hoda? nastavio je Havel. Jeste li za pazili kako njene noge u hodu jednostavno govore? Gospodine urednice, kad biste u li to te noge priaju, pocrvenjeli biste, iako znam da ste iskusan zavodnik. Smijene ljubavi 9. 185 Pravi budale od ljudi koji ti nita nisu skrivili rekla je glumica svom suprugu nak on to su se rastali s urednikom. Poznato ti je da je to kod mene znak dobrog raspoloenja. I mogu ti rei da sam prvi put dobro raspoloen otkako sam doputovao ovamo. Ovaj put doktor Havel nije lagao; kad je oko podneva na stanici ugledao autobus i iza stakla svoju enu, i kad ju je kasnije ugledao kako se osmjehuje na vratima, bio je sav van sebe od sree. Protekli dani ostavili su njegove rezerve dobrog ra spoloenja netaknutima, pa je cijelog dana izraavao radost, na neki gotovo aav nain. Z ajedno su etali po kolonadi, grickali okrugle slatke ob-latne, na brzinu posjetil i Frantiku da uju najnovije informacije o izjavama njenog sina, obavili etnju s ure dnikom, opisanu u prethodnom poglavlju, i zbijali ale na raun pacijenata koji su p o lijenikom nareenju etali ulicama. Tom prilikom doktor Havel je primijetio da neki od prolaznika prate glumicu dugim pogledima, a kad bi se okrenuo, otkrivao je da stoje i gledaju za njima. Otkrili su te rekao je Havel. Ljudi su ovdje besposleni pa postaju strastveni po sjetioci kina. Smeta li ti to? upitala je glumica, koja je javnost svog zanimanja doivljavala ka o neki grijeh, jer je, kao svi istinski zaljubljeni, eznula za tihom i skrivenom ljubavlju. Naprotiv rekao je Havel i nasmijao se, a onda se dugo zabavljao pogaajui kao dijete tko e od prolaznika poznati glumicu, a tko nee, i kladei se s njom oko toga koliko e je ljudi u sljedeoj ulici prepoznati. Za glumicom su se okretali starci, seljan ke, djeca, ali nisu Djela Milana Kundere 186 zaostajale ni one privlane ene koje je prije bio zapazio u toplicama. Havelu, koji je posljednjih nekoliko dana proveo u poniavajuoj neprimjetnosti, neo bino je ugodna ta panja prolaznika, pa je poelio da zrake radoznalosti to vie padaju i na njega hvatao je glumicu rukom oko struka, naginjao se prema njoj, aptao joj u uho njene i lascivne rijei tako da se ona, zauzvrat, poela privijati uz njega, ra zdragano podiui pogled prema njegovu licu. Pod mnogobrojnim je pogledima Havel osj eao kako mu se vraa izgubljena naoitost, kako mu razlivene crte postaju upadljive i izraajne, ponovno se ponosno radovao svome tijelu, svome hodu, itavom svom biu. I dok su tako ljubavniki zagrljeni lutali glavnom ulicom pored izloga, doktor Hav el je u prodavaonici lovakog pribora ugledao plavokosu maserku koja se juer onako ljubazno ponaala prema njemu; stajala je u praznoj prodavaonici i brbljala s prod avaicom. Hodi rekao je iznenaenoj supruzi ti si najljepe bie na itavu svijetu, ht ih ti darovati neto. Uhvatio ju je za ruku i odveo u prodavaonicu. ene koje su priale, naglo su uutjele; maserka je dugo gledala u glumicu, zatim je k ratko odmjerila Havela, onda je ponovno pogledala u glumicu pa u Havela. Havel j e to sa zadovoljstvom registrirao, ne obraajui uope pozornost na nju, i brzo pogled om preao preko izloene robe; ugledao je rogove, torbe, lovake puke, dalekozore, tapov e, brnjice za pse. Sto biste eljeli? upitala je prodavaica. Trenutak rekao je Havel; naposljetku je ispod stakla na pultu ugledao nekoliko c rnih zvidaljki, pa je pokazao na jednu. Prodavaica mu je pruila zvidaljku, a Havel j u je prinio usnama, puhnuo, zatim Smijene ljubavi 187 je pregledao sa svih strana i ponovno tiho zazvidao. Odlina je pohvalio je zvidaljk u i poloio pred prodavaicu traenu novanicu od pet kruna. A onda je zvidaljku predao s upruzi. Glumica je u poklonu vidjela oboavano muevljevo djeatvo, mangupluk, njegov smisao za besmislice i zahvalila mu prekrasnim, zaljubljenim pogledom. Havelu je, meutim, to bilo malo, pa joj je apnuo: I to je sva tvoja zahvalnost za tako lijep dar? Na to ga je glumica poljubila. ene nisu mogle odvojiti poglede od njih sve dok nisu izali iz prodavaonice. Zatim su opet lutali ulicama i kroz park, grickali oblatne, puhali u zvidaljku, s jedili na klupi i kladili se koliko e se prolaznika okrenuti. Uveer, kad su ulazil i u restoran, zamalo se nisu sudarili sa enom slinom trkaem konju. Pogledala ih je iznenaeno, neto due promatrajui glumicu nego Havela, zatim je ponovno pogledala u gl umicu, a kad joj je pogled drugi put skrenuo na Havela, nehotice mu je kimnula g lavom, i Havel se naklonio, i nagnuvi se prema supruzi apatom je upitao voli li ga . Glumica ga je zaljubljeno pogledala i pomilovala po licu. Onda su sjeli za stol, naruili skromno jelo (jer je supruga strogo pazila na Have lovu dijetu), pili crno vino (jedino to je Havel smio piti), i Havelovu suprugu j e iznenada svladala raznjeenost. Nagnula se prema muu, uhvatila ga za ruku i rekla da je taj dan bio za nju jedan od najljepih u ivotu. Povjerila mu je kako je tugo vala kad je odlazio u toplice, ponovno zamolila da joj oprosti za ludo, ljubomor no pismo, i zahvaljivala mu to je telefonirao i pozvao je da doe; vrijedilo bi put ovati k njemu i kad ne bi bili zajedno vie od jedne minute. Zatim je poela govorit i o tome kako je za nju ivot s njim ispunjen stalnim nemirom i nesigurnou, kao da j oj Havel neprestano i vjeno Djela Milana Kundere 188 izmie, ali da je upravo zato za nju svaki dan nov doivljaj, nova zaljubljenost, no v poklon. Otili su zajedno u Havelovu jednokrevetnu sobu i glumiina radost ubrzo je dostigla vrhunac. 10. Dva dana poslije, doktor Havel je ponovno otiao na takozvanu subakvalnu masau, i o pet je stigao sa zakanjenjem jer, istinu govorei, nikada nigdje nije stizao na vri jeme. Ponovno je naiao na plavokosu maserku, samo to ga ona ovaj put nije doekala s mrknuta, naprotiv, osmjehivala se i oslovila ga gospodine doktore, po emu je Have l zakljuio da je otila u prijemnu kancelariju i proitala njegov bolesniki karton ili se raspitala kod drugih. Doktor Havel je sa zadovoljstvom registrirao tu promje nu i poeo se svlaiti iza zavjese u kabini. Kad ga je maserka pozvala i rekla da je kada puna, izaao je samouvjereno, istaknutog pupka, i s uivanjem legao u vodu. Maserka je okrenula slavinu na razvodnoj ploi i upitala ga je li njegova gospoa su pruga jo u toplicama. Havel je rekao da nije, a maserka je upitala hoe li gospoa su pruga opet igrati u nekom lijepom filmu. Havel je rekao da hoe, a maserka je podi gla njegovu desnu nogu. Kad ga je mlaz vode pokakljao po tabanu, maserka se nasmi jala i rekla kako gospodin doktor oigledno ima vrlo osjetljivo tijelo. Razgovaral i su dalje i Havel je primijetio da je u banji dosadno, na to se maserka nasmijal a i posebno naglaavajui rijei rekla kako gospodin doktor sigurno zna organizirati iv ot tako da se ne dosauje. A kad se nagnula nad njega, prelazei mu mrkom preko prsno g koa, Havel joj je rekao da ima Smijene ljubavi 189 lijepe grudi iz poloaja u kojem se nalazio dobro je vidio njihovu gornju polovinu na to je ona odgovorila da je gospodin doktor sigurno vidio i ljepe. Iz svega toga Havel je izveo jasan zakljuak kako je kratak posjet njegove ene potp uno izmijenio njegov lik u oima te zgodne, miiave djevojke, da je odjednom postao p rivlaan, magian, pa i neto vie od toga njegovo tijelo postalo je za nju, nedvojbeno, prilika da se tajno zblii s poznatom glumicom, da postane ravna slavnoj eni za ko jom se svi okreu. Havel je shvatio da mu je odjednom sve doputeno, da mu je unapri jed sve utke obeano. Samo, kako se to ve dogaa, kad je ovjek zadovoljan i osjea se ravan Bogu, obino je sk lon odbijati prilike koje mu se pruaju i tako potvrditi svoju zasienost. Havelu je bilo dovoljno to je razbio neljubaznu nepristupanost plave djevojke, to mu se obeal a slatkim glasom i pokornim pogledom, to mu se gotovo nudila i nimalo nije eznuo z a njom. Zatim se morao okrenuti na trbuh, podii bradu iz vode i pustiti da ga ponovno od vrata do pete izmasira otrim mlazom. Taj poloaj, inilo mu se, bio je poloaj pokore i pobone zahvalnosti; mislio je na svoju enu, na to kako je lijepa, na to koliko je voli i koliko ona voli njega, na to da je ona njegova sretna zvijezda koja mu d onosi naklonost sluaja i vrsto graenih gospoica. Kad je masaa zavrena i on se uspravio da izie iz kade, maserka mu se poprskana sitn im kapima znoja, poslije svega inila tako zdravom, sonom i lijepom, a njezine su g a oi gledale tako posluno i odano, da je poelio nakloniti se u smjeru gdje se, negd je u daljini, nalazila njegova ena. inilo mu se da tijelo mlade maserke stoji na v elikoj ruci njegove ene i da mu ga ona poklanja kao neki znak privrenosti, kao nek i ljubavni dar. Iznenada Djela Milana Kundere mu se uinilo da bi odbiti taj dar, odbiti tu njenu panju, znailo grubo uvrijediti vl astitu enu. Zato se osmjehnuo oznojenoj djevojci i rekao da danas ima slobodnu vee r za nju; ekat e je u sedam sati kod Vrela. Djevojka je pristala i Havel se umotao u veliki runik. Kad se odjenuo i zaeljao kosu, ustanovio je da je iznimno dobro raspoloen. Poelio je s nekim proaskati pa je svratio do Frantike, kojoj je njegov posjet dobrodoao, jer je i ona bila odlino raspoloena. Priala je zbrda-zdola, o svemu i svaemu, ali se st alno vraala na temu koju su naeli pri posljednjem susretu govorila je o svojim god inama, i nejasno formuliranim reenicama isticala kako ovjek ne smije kapitulirati pred brojem godina, kako godine nisu uvijek smetnja i kako je to pre-divan osjeaj kad se ovjek uvjeri kako se mirne due moe mjeriti s mlaima. A ni djeca nisu ba sve zjavila je odjednom, bez ikakva povoda, a onda se ispravila: Ne, ja volim svoju djecu. Ti zna koliko ih volim, ali na svijetu postoje i druge stvari... Frantikina razmiljanja nisu ni na trenutak prela granicu neodreenosti i apstrakcije; neupuen bi ih sluatelj posve sigurno proglasio pukim naklapanjem. Havel, meutim, n ije bio neupuen sluatelj i odmah je prozreo ono to se krilo iza tog brbljanja. Zakl juio je da je njegova srea samo karika u itavom lancu sree, a kako je po prirodi bio velikoduan, njegovo se dobro raspoloenje udvostruilo. 77. Da, doktor Havel je pogodio urednik je jo istoga dana potraio doktoricu koju je nj egov majstor toliko hvalio. Ve poslije prvih reenica otkrio je u sebi iznenaujuu 190 Smijene ljubavi smjelost i rekao joj kako mu se ona svia i da bi se htio sastati s njom. Doktoric a je uplaeno promucala da je starija od njega i da ima djecu, to je jo vie ohrabrilo urednika. Rijei su mu same navirale: rekao je kako doktorica posjeduje skrivenu ljepotu koja vrijedi daleko vie od banalne vanjske privlanosti; pohvalio je njezin hod i rekao kako joj noge kao da govore dok hodaju. Dva dana kasnije, one iste veeri dok je doktor Ha-vel zadovoljno iao prema Vrelu, iz daljine zapazivi vrsto graenu plavuu koja ga je ekala, urednik je nestrpljivo koraa o gore-dolje po svojoj tijesnoj mansardi. Bio je gotovo siguran u uspjeh, ali se utoliko vie bojao neke greke ili sluaja koji bi ga mogli pokvariti; svakoga je asa otvarao vrata da pogleda niz stubite; naposljetku ju je ugledao. Pomnjivost kojom se gospoa Frantika odjenula i naminkala, potisnula je daleko u poz adinu svakodnevni lik ene u bijelim hlaama i bijeloj kuti; uzdrhtalu mladiu se inilo da njezina erotska arolija, dosad samo nasluivana, sada stoji pred njim gotovo be stidno obnaena, i iznenada ga je svladala neka potovanjem potaknuta bojaljivost. Da je svlada, zagrlio je doktoricu ve na vratima i poeo je strastveno ljubiti. Uplaen a tom naglou, Frantika ga je zamolila neka je pusti da sjedne. Pustio ju je, ali jo j je odmah sjeo uz noge i poeo joj preko arapa ljubiti koljena. Zavukla mu je prst e u kosu i pokuala ga blago odgurnuti. Obratimo pozornost na ono to mu je govorila. Najprije je nekoliko puta ponovila " morate biti.dobri". Kad je mladi odgovorio "da, da, bit u dobar", i pri tome pomic ao usne dalje po otroj tkanini, rekla je "ne, ne, to ne, to ne". Kad je stigao jo vie, poela mu je iznenada govoriti ti uzviknuvi: "Ti si divljak, oh, kakav si ti di vljak!" 191 Djela Milana Kundere 192 Tom je izjavom sve odlueno. Mladi vie nije nailazio ni na kakav otpor. Bio je pones en sam sobom, ponesen brzinom svoga uspjeha, ponesen doktorom Havelom, iji je gen ij bio tu uz njega i proimao ga, bio je ponosan nagim tijelom ene koja je leala u l jubavi sjedinjena s njim. elio je biti majstor, elio je biti virtuoz, elio je pokaz ati ulnost i vatrenost. Lako se podigao iznad doktorice, strastveno odmjeravao nj eno isprueno tijelo i mrmljao Lijepa si, prekrasna, prekrasna si... Doktorica je objema rukama pokrila trbuh i rekla: Ne treba da mi se ruga... Ne luduj, ne rugam ti se, divna si! Nemoj me gledati rekla je, privlaei ga k sebi, da ne vidi. Rodila sam dvoje djece, zna! Dvoje djece? rekao mladi, ne shvaajui. Na meni se to vidi, ne smije me gledati. Te su njezine rijei donekle zakoile njegov poetni polet i samo s naporom mu je uspj elo sauvati potrebno uzbuenje; da bi mu to bolje ilo od ruke, pokuao je opojnost stv arnou, koja mu je izmicala, nadoknaditi rijeima, pa je aptao doktorici u uho kako je divno to lei tu s njim naga, potpuno naga. Drag si, strano si drag rekla je doktorica. Mladi je i dalje ponavljao rijei o nago m tijelu doktorice i pitao je da li i nju uzbuuje to to potpuno naga lei s njim. Pravo si dijete rekla je doktorica. Da, uzbuuje me. Ipak je, nakon nekoliko trenu taka, dodala kako ju je ve toliko lijenika vidjelo golu da joj je to gotovo svejed no. Vie lijenika nego ljubavnika rekla je, nasmijala se i poela priati o tekim poro ma. Ali vrijedilo je rekla je na kraju. Imam dvoje divne djece. Divne, divne! Smijene ljubavi Teko stvoreno uzbuenje ponovno je napustilo urednika, ak mu se uinilo kako sjedi u k avani i pria s doktoricom uz alicu aja. To ga je ogorilo, poeo ju je ponovno milovati vatrenim pokretima i ponovno joj je pokuao sugerirati neke vie ulne predodbe. Kad s am posljednji put doao k tebi, jesi li znala da emo voditi ljubav? A ti? elio sam to rekao je urednik. Strano sam to elio! U rije "elio" uloio je beskr ast. Ti si kao moj sin nasmijala mu se u uho doktorica. I on bi sve htio. Ja ga uvije k pitam: 'A ne bi elio sat s vodoskokom?" I tako su vodili ljubav; gospoa Frantika se napriala kao nikad. Kad su poslije sveg a sjeli jedno uz drugo na kau, goli i umorni, doktorica je pomilovala urednika po kosi i rekla: Ima ubu kao on. A tko to? Moj sin. Ti stalno misli na svog sina rekao je urednik bojaljivo protestirajui. Zna ve kako je rekla je ponosno. To je mamin sin, mamin sin. Zatim je ustala i poela se oblaiti. I odjednom, u toj momakoj sobici, obuzeo ju je osjeaj da je mlada, da je posve mlada djevojka, i to je bio opojan, predivan osjea j. Kad je pola, zagrlila je urednika, a oi su joj bile vlane od zahvalnosti. 193 ?jela Milana Kundere 12. 184 Nakon prekrasne noi, Havelu je svanuo i prekrasan dan. Za dorukom je izmijenio nek oliko znaajnih rijei sa enom slinom trkaem konju, a u deset sati, kad se vratio s ter apije, u sobi ga je ekalo enino pismo, puno ljubavi. Zatim je otiao u povorci pacij enata proetati du kolonade; drao je porculansku posudu ispred usta i sav blistao od zadovoljstva. Zene, koje su prije prolazile ne primjeujui ga, sad su ga uporno pr atile pogledima, tako da je osjeao potrebu uzvratiti im lakim naklonom. Kad je ug ledao urednika, veselo mu je klimnuo glavom. Posjetio sam jutros doktoricu rekao je i prema izvjesnim znakovima, koji ne mogu promaknuti dobru psihologu, ini mi se da ste postigli uspjeh! Mladi je vie od svega elio povjeriti se svom majstoru, ali ga je tok dogaaja prethod ne veeri pomalo zbunjivao. Nije bio siguran je li ta veer bila tako zanosna kako b i trebala biti, pa nije znao bi li ga toan i istinit izvjetaj u Havelovim oima uzdi gao ili ponizio. Razmiljao je to da mu povjeri, a to ne. Kad je, meutim, ugledao Havelovo lice kako blista od veselja i bestidnosti, nije mogao drukije nego uzvratiti mu slinim tonom, veselim i bestidnim, pa je poeo oduevl jeno hvaliti enu koju mu je Havel preporuio. Priao je o tome kako mu se svidjela im ju je prvi put pogledao oima osloboenim malograantine, priao je kako je odmah pristal a doi k njemu, i o tome s kakvom ju je udesnom brzinom osvojio. Kad mu je doktor Havel poeo postavljati razna pitanja i potpitanja, kako bi sagle dao sve nijanse opisana dogaaja, mladi se u svojoj ispovijedi, htio ne htio, sve v ie i vie pribliavao stvarnosti dok naposljetku nije izjavio kako je sve u svemu vrl o zadovoljan, ali ga je poma- Smijene ljubavi 195 lo zbunjivala konverzacija koju je vodio s doktoricom dok su se voljeli. To je doktora Havela vrlo zanimalo pa je natjerao urednika da mu ponovi dijalog od rijei do rijei, prekidajui njegovu priu oduevljenim uzvicima "Ta to je divno! To j e divno!", "Ah, ta vjena majica!" i "Prijatelju, kako vam zavidim!" U tom se trenutku pojavila pred njima ena slina trkaem konju. Doktor Havel ju je po zdravio dubokim naklonom, a ona mu je pruila ruku. Ne ljutite se ispriavala se mal o sam zakasnila. Ne smeta rekao je Havel Divno sam se zabavljao s prijateljem. Oprostit ete mi, mo ram zavriti razgovor s njim. Zatim se, ne isputajui ruku visoke ene, okrenuo uredniku. Dragi prijatelju, to to st e mi ispriali premauje moja oekivanja. Shvatite, naime, da je zabava samog tijela, koja se odvija u potpunoj utnji, strahovito jednolina; jedna ena se u njoj poistovj euje s drugom, i tako ih sve zaboravljamo. A ljubavnim se radostima predajemo u p rvom redu zato da ih pamtimo! Da se kao svijetle toke spoje u blistavu dugu koja e spojiti nau mladost s naom starou! A odravaju vjeni plamen naih uspomena! I znajte, ijatelju, da je jedna jedina rije, izgovorena tijekom te posve obine scene, moe osv ijetliti tako da ostane nezaboravna. O meni priaju da sam skuplja ena, a ja sam, u stvari, prije svega skuplja rijei. Vjerujte mi, jueranju veer neete nikada zaboraviti i budite sretni zbog toga. Kimnuo je glavom mladiu i, drei za ruku visoku enu slinu trkaem konju, polako se udalj io niz etalite. EDUARD I BOG 7. Priu o Eduardu najzgodnije je zapoeti u seoskoj kuici njegova starijeg brata. Brat je leao na kauu i govorio Eduardu: Slobodno se obrati toj babi. Ona je, dodue, prav a svinja, ali vjerujem da i u takvim stvorenjima postoji neto to se zove savjest. Upravo zato to je meni, u svoje vrijeme, napravila onu svinjariju, bit e joj moda d rago ako joj dopusti da na tebi iskupi svoje stare grijehe. Eduardov je brat bio uvijek isti dobriina i lijenina. Sigurno se isto tako izleavao na kauu u svojoj studentskoj mansardi kad je u njoj, prije mnogo godina (Eduard je tada bio djeak) prespavao i prehrkao dan Staljinove smrti. Sljedeeg je dana doao , nita ne slutei, na fakultet i ugledao kolegicu Cechaekovu, kako u pompozno ukoenoj pozi stoji usred predvorja kao kip tuge; tri je puta obiao oko nje, a onda je pr asnuo u smijeh. Djevojka, uvrijeena, proglasila je smijeh svog kolege politikom pr ovokacijom pa je brat morao napustiti fakultet i otii raditi na selo, gdje je od tada stekao kuu, psa, suprugu, dvoje djece, pa ak i vikendicu. U toj je seoskoj kui leao sad na kauu i govorio Eduardu: Nazivali smo je kazneni bi radnike klase. Ali to se tebe zapravo ne tie. Danas je to ve ena u 199 Djela Milana Kundere 200 godinama, a obzirom da je uvijek voljela mlade momke, sigurno e ti izii ususret. Eduard je tada bio jo vrlo mlad. Bio je upravo zavrio pedagoki fakultet (isti koji njegov brat nije mogao zavriti) i traio je mjesto. Posluao je bratov savjet i sljed eega dana pokucao na vrata direktorske kancelarije. Ugledao je visoku, koatu enu s c iganski crnom, masnom kosom, crnim oima i crnim maljama ispod nosa. Njena ga je r unoa oslobodila treme koja ga je, mladog kakav je bio, jo hvatala pred enskom ljepot om, tako da mu je uspjelo s njom razgovarati slobodno, ak ljubazno i udvorno. Dir ektorica je s oiglednim zadovoljstvom prihvatila njegov ton i nekoliko puta izjav ila, s gotovo pretjeranim oduevljenjem: Potrebni su nam mladi ljudi. Obeala je da e udovoljiti njegovoj molbi. 2. I tako je Eduard postao uitelj u malom ekom gradu. To ga nije ni posebno radovalo, ni alostilo. Uvijek je nastojao razdvajati vano i nevano, a svoju uiteljsku je karij eru svrstavao u kategoriju nevanoga. Ne zato to bi uiteljski posao sam po sebi bio nevaan, ili to bi mogao ivjeti i bez njega (naprotiv, u tom je pogledu za njega bio vrlo vaan, jer je znao da se drukije ne bi mogao uzdravati), nego ga je smatrao ne vanim s obzirom na vlastitu linost. Taj poziv nije sam izabrao. Izabrala ga je pot ranja, izabrale su ga karakteristike, svjedodbe iz srednje kole, prijemni ispiti. M ehnizam, to su ga pokretale te sile, na kraju ga je (kao to transporter izbacuje v reu na karoseriju kamiona) iz srednje kole izbacio na pedagoki fakultet. Upisao se bez mnogo volje (fakultet Smijene ljubavi 201 je bio praznovjerno obiljeen bratovim neuspjehom), ali se naposljetku prilagodio. Shvatio je, meutim, da e njegov poziv biti jedna od sluajnosti u njegovu ivotu. Da e mu biti zalijepljen kao lana brada, koja izgleda smijeno. Samo, ako je ve dunost neto nevano (i smije-' no), moda je vano ono to nije dunost; d je u novoj sredini ubrzo pronaao mladu djevojku, koja mu se uinila vrlo lijepom, pa joj se poeo posveivati istinskom ozbiljnou. Zvala se Alice i bila je, kako se, n a svoju alost, ve na prvim sastancima uvjerio, veoma suzdrana i edna. Mnogo je puta pokuao, dok su uveer etali, obgrliti je preko leda tako da joj straga dodirne desnu dojku, ali ona ga je svaki put uhvatila za ruku i odgurnula je. J ednoga dana, kad je opet pokuao izvesti taj eksperiment, a ona mu (opet) odgurnul a ruku, zastala je i upitala ga: Vjeruje li u Boga? Svojim profinjenim sluhom Eduard je osjetio da je to pitanje posebno intonirano i odmah je zaboravio na dojku. Vjeruje li? ponovila je Alice pitanje, a Eduard se nije usuivao odgovoriti. Nemojm o mu zamjeriti to nije imao hrabrosti biti iskren; bio je prilino osamljen u novoj sredini, a Alice mu se previe sviala da bi je izgubio zbog jednog pogrenog odgovor a. A ti? upitao je da dobije na vremenu. Ja vjerujem rekla je Alice, zahtijevajui da joj odgovori. Do tog mu trenutka nikad nije palo na pamet da vjeruje u Boga, ali je shvatio da to ne smije priznati, naprotiv, da bi mogao iskoristiti priliku i sklepati od v jere u Boga lijepa drvena konja u ijoj bi se utrobi, po antikom primjeru, mogao ne primijeen provui kroz djevoj- ?jela Milana Kundere inu obranu. Samo to Eduard nije bio u stanju djevojci jednostavno rei da, vjerujem u Boga; nije, jednostavno reeno, bio cinik i bilo ga je stid lagati; gruba, direk tna la bila mu je odvratna; ako je la neophodna, htio je da i u njoj ostane to blie istini. Zato je odgovorio, neobino zamiljeno: Ni sam ne znam, Alice, to da ti kaem. Naravno, vjerujem u Boga, ali... nainio je st anku, a Alice ga je iznenaeno pogledala. elim biti potpuno iskren prema tebi. Smij em li biti posve iskren? Mora biti iskren rekla je Alice. Inae nikakva smisla ne bi imalo da budemo zajedno . Ozbiljno? Ozbiljno rekla je Alice. Ponekad me proganjaju sumnje rekao je Eduard tihim glasom. Ponekad posumnjam pos toji li zaista. Ali kako moe sumnjati u to? gotovo je kriknula Alice. Eduard nije odgovorio, a nakon nekoliko trenutaka razmiljanja pala mu je na pamet poznata misao: Kad vidim oko sebe toliko zla, esto se pitam je li mogue da postoj i Bog koji sve to doputa. To je zazvualo tako tuno, da ga je Alice uhvatila za ruku. Da, svijet je zaista pu n zla. To ja i previe dobro znam. Ali upravo zato mora vjerovati u Boga. Bez njega bi sve te patnje bile uzaludne. Nita ne bi imalo smisla. Ja tada uope ne bih mogl a ivjeti. Moda si u pravu rekao je Eduard zamiljeno i u nedjelju otiao s njom u crkvu. Umoio j e prste u kropionicu i prekriio se. Zatim je bila misa, pjevalo se, a on je zajedn o s ostalima pjevao crkvenu pjesmu, melodija koja mu je bila poznata, ali ne i r ijei. Umjesto propisanih rijei birao je jednostavno razne samoglasnike, a ton je 2 02 Smijene ljubavi hvatao uvijek djeli sekunde poslije ostalih, jer je i melodiju znao tek priblino. Ali zato je u trenutku, kad bi se uvjerio u tonost tona, putao da mu glas zazvui sv om snagom, pa je prvi put u ivotu postao svjestan da ima lijep bas. Zatim su svi poeli moliti Oena, a neke su stare ene kleknule na kameni pod. Nije mogao odoljeti p orivu, pa je i sam pao na koljena. Kriao se irokim pokretima ruke ispunjen divnim osjeajem da moe raditi neto to nikad u ivotu nije radio, to ne moe raditi ni u razred ni na ulici, nigdje. Osjeao se savreno slobodnim. Kad je sve zavrilo, Alice ga je pogledala blistavim oima. Moe li jo rei da sumnja u govo postojanje? Ne mogu rekao je Eduard. Stajali su na irokom stubitu ispred crkve, a Eduard je u sebi pucao od smijeha. Na nesreu, upravo je u tom trenutku naila direktorica kole i vidjela ih. 3. To je bilo loe. Moramo, naime, spomenuti (za one kojima nije poznata povijesna po zadina dogaaja) da u to vrijeme ljudima nije bilo zabranjeno ii u crkvu, ali da je ipak bilo prilino opasno posjeivati je. To nije nimalo teko shvatiti. Oni koji su izvojevali revoluciju gaje u sebi velik i ponos koji se zvao stajati na pravoj strani fronta. Kad, meutim, proe deset-dvan aest godina od revolucije (kako je to otprilike bilo u vrijeme u kome se odigrav a naa pria), linija fronta se pone ras-plinjavati, a s njom i njena prava strana. Z ato nije nikakvo udo to se nekadanji zagovornici revolucije osjeaju prevarenima i poi nju na brzinu traiti nadomjestahjron-ta; zahvaljujui vjeri mogu (kao ateisti nasup rot vjernici- 203 Djela Milana Kundere 204 ma) ponovno stajati u punom sjaju na pravoj strani i tako sauvati dragocjeni pato s nadmoi na koju su navikli. Samo, da kaemo istinu, taj nadomjestak fronta dobro je doao i onima drugima, i vje rojatno nee biti preuranjeno ako otkrijemo da je meu njih spadala i Ali-ce. Isto k ao to je direktorica eljela stajati napravo/strani, tako je Alice eljela stajati na suprotnoj strani. U dani-' ma revolucije je, naime, nacionalizirana trgovina nj ezina oca i Alice je mrzila one koji su to uinili. Problem je bio kako izraziti t u mrnju. Da uzme no i krene osvetiti oca? To u ekoj nije obiaj. Alice je pronala bolju mogunost da demonstrira svoje suprotstavljanje -poela je vjerovati u Boga. I tako je Gospodin Bog pritekao u pomo objema stranama (koje ve zamalo nisu izgubi le svaki razlog da se postavljaju jedna protiv druge), a Eduard se njegovom zasl ugom naao izmeu dvije vatre. Kad mu je u ponedjeljak ujutro u zbornici prila direktorica, osjeao se vrlo nesigu rnim. Nije se, naime, nikako mogao pozvati na prijateljsku atmosferu njihova prv og razgovora, jer se od tog vremena (bilo zahvaljujui svojoj naivnosti, bilo svoj oj nemarnosti) nije naao s njom da nastave zapoetu konverzaciju. Zato mu se direkt orica s punim pravom mogla obratiti s upadljivo hladnim osmijehom na licu. Sino smo se sreli, zar ne? Da, sreli smo se rekao je Eduard. Ne shvaam kako moe mlad ovjek ii u crkvu nastavila je. Eduard je u neprilici slegnuo ramenima, a direktorica je zavrtila glavom. Mlad ovjek! Svratio sam razgledati barokni interijer crkve rekao je Eduard, naavi izgovor. Ah, tako rekla je direktorica ironino. Nisam znala da vas tako zanima umjetnost. Smijene ljubavi 205 Taj razgovor Eduardu nije bio nimalo ugodan. Sjetio se kako je njegov brat tri p uta obiao svoju kolegicu, a onda prasnuo u smijeh. Uinilo mu se da se obiteljske s cene ponavljaju, i uplaio se. U subotu se telefonom ispriao djevojci i rekao da nee doi u crkvu jer je prehlaen. Neto si jako osjetljiv predbacila mu je Ali-ce u ponedjeljak, a Eduardu se uinilo kako njezine rijei zvue bezosjeajno. Zato joj je poeo priati (tajanstveno i neodreeno, jer ga je bilo stid priznati da se boji i zato se zapravo boji) o neprilikama ko je ima u koli i o stranoj direktorici koja ga bez ikakva razloga progoni. Htio je u njoj izazvati saaljenje i suosjeanje, ali Alice je rekla: Moja efica je, naprotiv , sjajna ena i poela uz kikotanje prepriavati traeve to ih je ula na radnom mjestu. uard je sluao njezin veseli glas i postajao sve utueniji. 4. Dame i gospodo, to su bili tjedni iskuenja! Eduard je strahovito eznuo za Alice. N jeno ga je tijelo uzbuivalo, a upravo mu je to tijelo bilo nedostupno. Muenje mu j e donosila i scena na kojoj su se odigravali njihovi sastanci ili bi po sat-dva lutali mranim ulicama, ili bi ili u kino; jednolinost i neznatne erotske mogunosti j edne i druge varijante (tree nije bilo) navele su Eduar-da na zakljuak da bi kod A lice vjerojatno postigao vie kad bi se s njom susreo u nekoj drugoj sredini. Jedn om joj je spomenuo, drei se posve neduno, kako bi preko subote i nedjelje mogli otii na selo kod njegova brata koji ima vikendicu u umovitoj dolini kraj rijeke. Oduev ljeno joj je opisivao prirodne ljepote, ali ga je Alice ( u svemu drugom naivna i povjerljiva) s lakoom proitala Djela Milana Kundere / 206 i odbila. Otpor mu, naime, nije pruala sama Alice. Suprotstavljao mu se (uvijek b udan i na oprezu) sam Bog. Taj je Bog bio stvoren iz jedine ideje (drugih elja i misli nije imao) zabranjiva o je izvanbranu ljubav. Bio je to prema tome, prilino smijean Bog, ali to nije razl og da se smijemo djevojci. Od deset zapovijedi to ih je ovjeanstvu objasnio Mojsije , ak devet uope joj nije ugroavalo duu Alice nije bilo ni na kraj pameti da ubija, d a uskrati potovanje svom ocu ili da poeli enu blinjega svoga; samo jedna zapovijed n ije za nju bih sama po sebi razumljiva, nego ju je osjeala kao istinski teret i d unost bila je to uvena sedma zapovijed: ne sagrijei bludno. Zato se, ako je htjela nekako ostvariti svoju vjeru, dokazati je i potvrditi, morala usredotoiti upravo na tu sedmu zapovijed. Tako je od neodreena, rasplinuta, apsolutna Boga stvorila za sebe Boga koji je bio posve odreen, shvatljiv i konkretan: bio je to Bog nevin osti. Molim vas, gdje zapravo poinje blud? Svaka ena sama odreuje tu granicu, prema nekim tajanstvenim kriterijima. Alice je rado doputala da je Eduard ljubi, a poslije b ezbroj njegovih pokuaja, konano se pomirila i s tim da joj miluje grudi, ali je ne gdje na sredini tijela recimo priblino u ravnini pupka, povukla strogo i beskompr omisno crtu ispod koje se prostiralo podruje svetih zabrana, podruje Mojsijeve zap ovijedi i gnjeva Gospodnjega. Eduard je poeo itati Bibliju i prouavati osnovnu teoloku literaturu; odluio je savlad ati Alice njenim vlastitim orujem. Alice, draga rekao joj je poslije ako volimo Boga, nita nam nije zabranjeno. Ako e znemo za neim, to se dogaa s njegovim odobrenjem. Krist je htio samo to da se svi upravljamo ljubavlju. Smijene ljubavi Da rekla je Alice ali ne onom na koju ti misli. Ljubav je samo jedna rekao je Eduard. To bi tebi, naravno, odgovaralo rekla je Alice samo to je Bog uveo izvjesne zabra ne kojih se moramo pridravati. Da, starozavjetni Bog rekao je Eduard ali ne i kranski Bog. Kako to? Bog je samo jedan primijetila je Alice. Da rekao je Eduard samo to su ga starozavjetni Zidovi shvatili drukije nego mi. Do Kristova dolaska ovjek se morao, prije svega, pridravati odreenog sustava bojih zap ovijedi i zakona. Kakav je bio u sebi, to nije bilo vano. Krist je, meutim, sve te razne zabrane i nareenja smatrao neim vanjskim. Za njega je bilo najvanije kakav j e ovjek u sebi. Ako se ovjek upravlja svojom unutarnjom strau i vjerom, sve to uini do bro je i Bogu se svia. Zato je sveti Pavle rekao: "istome je sve isto." Pitanje je samo jesi li ti taj isti rekla je Alice. A sveti je Augustin nastavio je Eduard rekao neto slino: "Ljubi Boga i radi to ti s e svia." Shvaa li to, Alice? Ljubi Boga i radi to ti se svia! Samo to se meni ne svia ono to se tebi svia odgovorila je Alice i Eduard je shvatio da je njegov teoloki juri ovaj put pretrpio neuspjeh. Zato je rekao: Ti me ne voli. Volim te. I zato neu da radimo ono to ne smijemo. Kao to smo ve rekli, bili su to tjedni iskuenja. A Eduardove su muke bile tim vee za to to njegova enja za Alice ni izdaleka nije bila tek enja tijela za drugim tijelom; naprotiv, to ga je tijelo vie odbijalo, to je vie 207 Djela Milana Kundere 208 eznuo i tugovao, i to je vie traio i njezino srce. Na nesreu, ni njezino tijelo, ni njezino srce, nisu htjeli ni uti za njega, bili su podjednako hladni, podjednako uvueni sami u sebe i podjednako dovoljni sami sebi. Eduarda je u Alice najvie draila upravo ta nepokolebljiva odmjerenost njezina dranj a. Iako je inae bio sasvim trezven mlad ovjek, poeo je sanjariti o nekom ekstremnom postupku koji e pokolebati njezinu nepokolebljivost, a budui da je bilo odve riska ntno provocirati je ekstremnim svetogrem ili cinizmom (emu ga je narav privlaila), morao je odabrati upravo suprotne (pa prema tome i mnogo tee izvodljive) krajnost i koje bi proizlazile iz njenih vlastitih stajalita, ali bi ih potencirale tako d a se osjeti postienom. Jasnije reeno, Eduard je poeo pretjerivati s pobonou. Nije prop utao ni jedan odlazak u crkvu (enja za Alice bila je jaa od straha pred moguim neugod nostima) i tamo se ponaao kao da obavlja pokoru svakoga se asa bacao na koljena, d ok se Alice pored njega molila i kriala stojei, jer se bojala da ne podere arape. Jednog joj je dana predbacio zbog te odve suzdrljive pobonosti. Citirao joj je Isus ove rijei "Nee svatko tko mi se obraa s Gospode, Gospode, ui u carstvo nebesko." Zam jerio joj je da joj je vjera formalna, vanjska, plitka. Zamjerio joj je to se dri tako komotno. Zamjerio joj je to je previe zadovoljna sobom. Zamjerio joj je to ne vidi nikoga osim sebe. I dok je tako govorio (Alice nije bila spremna na takav napad i slabo se branila ), odjednom je ugledao ispred sebe kri star, zaputen metalni kri sa zahr-alim Kristo m od lima, koji je stajao na uglu ulice. Demonstrativno je pustio ruku djevojke, zastao i (iz protesta protiv njezine ravnodunosti i u znak poetka nove ofenzive) poeo se kriati, upadljivo i prkosno. Nije, Smijene ljubavi meutim, stigao provjeriti kako je to djelovalo na Alice, jer je u istom trenutku ugledao na suprotnoj strani ulice direktoricu kole. Gledala je u njega, Eduard je shvatio da je izgubljen. 5. Njegove su se slutnje obistinile kad ga je direktorica dva dana kasnije zaustavi la na hodniku i ne sniavajui glas obavijestila ga da e ga sutra, u dvanaest sati, ek ati u svojoj kancelariji. Treba da porazgovaramo s tobom, drue. Eduarda'je obuzela strepnja. Uveer se sastao s Alice da, kao uvijek, proetaju sat- dva ulicama, ali pri tome vie nije onako otvoreno izraavao svoju pobonost. Potiten, e lio joj je povjeriti to ga je snalo, ali nije se usuivao, jer je znao kako je sprem an da se za spas nevoljenog (ali neophodnog) posla sutra bez oklijevanja odrekne svog Gospodina. Zato joj nita nije rekao o zloslutnom pozivu, pa mu ona nije ni mogla pruiti neku utjehu. Sljedeeg je dana uao u direkciju kole u stanju potpune duev ne praznine. U prostoriji su ga oekivala etiri suca direktorica, nadstojnica, jedan Eduardov ko lega (sitan, s naoalama) i neki nepoznat gospodin (sijede kose), kojem su se osta li obraali s "drue inspektore". Direktorica je ponudila Eduarda da sjedne i rekla mu kako su ga pozvali na sasvim prijateljski i nesluben razgovor, jer ih, navodno , sviju uznemirava njegovo ponaanje u izvankolskom ivotu. Govorei to, pogledala je u inspektora, a ovaj je u znak suglasnosti kimnuo glavom; zatim je skrenula pogle d prema uitelju s naoalama, koji ju je cijelo vrijeme pozorno promatrao i, im je uh vatio njen pogled, poeo govoriti kao navijen; govorio je o tome kako 209 Djela Milana Kundere elimo odgajati zdravu omladinu, slobodnu od predrasuda, i da smo odgovorni za nju jer joj sluimo (mi uitelji) kao primjer; upravo zbog toga ne moemo u naoj ustanovi trpiti bogomoljce; tu je misao razvijao nadugo i nairoko, i naposljetku izjavio k ako je Eduardovo ponaanje sramota za itavu ustanovu. Samo nekoliko minuta ranije, Eduard je bio uvjeren da e se svog nedavno pronaena B oga odrei i priznati kako je odlazak u crkvu i to to se kriao na javnome mjestu bil a tek lakrdija. Ali sad, kad se naao suoen sa stvarnou, osjeao je da to ne moe uiniti ta ne moe ovim ljudima, tako ozbiljnim i istinski zabrinutim, rei da su zabrinuti jednostavno zbog jednog nesporazuma, zbog obine gluposti; shvatio je da bi se na taj nain drsko narugao njihovoj ozbiljnosti, a osjeao je i to kako oni sada od nje ga oekuju samo izmotavanja i izgovore, koje su unaprijed spremni odbaciti. Shvati o je (odjednom, nije bilo vremena za duga razmiljanja) kako je u ovom trenutku na jvanije da se to vie dri istine, odnosno, bolje reeno, da se dri predodbi koje su oni njemu stvorili. Ako eli donekle korigirati te predodbe, mora im u stanovitoj mjer i izii u susret. Zato je rekao: Drugovi, smijem li govoriti iskreno? Naravno rekla je direktorica. Zato smo vas i pozvali ovamo. I neete se ljutiti? Samo vi govorite hrabrila ga je direktorica. Dobro, onda u vam priznati rekao je Eduard. Ja zaista vjerujem u Boga. Pogledao je u suce i uinilo mu se da su svi sa zadovoljstvom odahnuli; samo se na dstojnica okomila na njega: U dananje vrijeme drue? U dananje vrijeme? Eduard je nastavio: Znao sam da ete se ljutiti kad vam kaem istinu. Ali ja ne mogu lagati. Nemojte zahtijevati od mene da vam laem. 210 Smijene ljubavi Direktorica je (blago ) rekla: Nitko ne eli da laete. Dobro je to govorite istinu. Samo mi, molim vas, recite kako moete vjerovati u Boga, vi, mlad ovjek? Danas, kad letimo na Mjesec! ivcirao se uitelj. Ja tu nita ne mogu rekao je Eduard. Ja ne elim vjerovati u njega. Zaista ne elim. Kako to ne elite, a vjerujete? umijeao se u razgovor (neobino ljubaznim tonom) sije di gospodin. Ne elim vjerovati, a vjerujem ponovio je Eduard tiho svoje priznanje. Uitelj se nasmijao. Ali to je proturjeno! Drugovi, onako je kako vam ja kaem nastavio je uitelj s naoalama. Eduard je nastavio: Povijest se ovjeanstva razlikuje od prapovijesti po tome to su ljudi sami uzeli u ruke svoju sudbinu i Bog im nije potreban. Vjera u Boga vodi u fatalizam rekla je direktorica. Vjera u Boga spada u srednji vijek rekao je Eduard, na to je neto rekla direktori ca, pa uitelj, pa opet Eduard a onda inspektor, i svi su se slono i harmonino dopun javali, dok, naposljetku, uitelj s naoalama nije planuo, prekinuvi Eduarda. Pa zato se onda kria na ulici kad sve to zna? Eduard ga je beskrajno tuno pogledao, a zatim rekao: Zato to vjerujem u Boga! Da priznao je Eduard. Jest. To je proturjenost izmeu znanja i vjere. Znanje je jed no, a vjera neto drugo. Priznajem da nas vjera u Boga vodi u mra-njatvo. Priznajem da bi bilo bolje da Boga nema. Ali to mogu kad ovdje u sebi... pokazao je prstom na srce osjeam da postoji. Molim vas, drugovi, ja vam govorim onako kako je, misl im da je najbolje da vam sve 211 Djela Milana Kundere 212 priznam, jer ne elim biti licemjer, hou da znate kakav sam doista rekao je i ostao sjediti sputene glave. Uitelj nije imao pamet nimalo duu od tijela: nije znao da i najdosljedniji revoluc ionari gledaju na nasilje samo kao na nuno zlo, i da samo preodgajanje smatraju i stinskim korisnim za revoluciju. On sam, koji je preko noi prihvatio revolucionar ne poglede, nije uivao neko naroito potovanje direktorice i nije ni nasluivao da u t om trenutku Eduard, koji se stavio svojim sucima na raspolaganje kao teak, ali ip ak realan objekt preod-gajanja, vrijedi tisuu puta vie nego on. I obzirom da to ni je znao, obrnuto se okomio na Eduarda izjavljujui da ljudi koji nisu u stanju ras krstiti sa srednjovjekovnom vjerom spadaju u srednji vijek, pa im u dananjoj koli nema mjesta. Direktorica ga je pustila da dovri, a onda je objavila svoje miljenje: Ne volim ka d se skidaju glave. Drug je nastupio iskreno i rekao nam sve kako je, a to moram o cijeniti. Zatim se obratila Eduardu. Drugovi su, naravno, u pravu kad kau da bo gomoljci ne mogu odgajati nau omladinu. Recite nam, to vi predlaete? Ne znam, drugovi rekao je Eduard, sav nesretan. Ja mislim ovako rekao je inspektor. Borba izmeu starog i novog vodi se ne samo iz meu klasa, nego i u svakom pojedincu. Takva borba vodi se i u naem drugu. On razum om shvaa, ali ga osjeaji vuku natrag. Morate pomoi drugu u toj borbi, da njegov raz um pobijedi. Direktorica je klimala glavom, a zatim je rekla: Osobno u voditi rauna o njemu. Smijene ljubavi 6. 213 Eduardu je, prema tome, uspjelo otkloniti onu najne-posredniju opasnost; sudbina njegove uiteljske egzistencije nala se u rukama direktorice same, kako je to ugla vnom sa zadovoljstvom zakljuio sjetio se, naime, izjave svog brata da je direktor ica uvijek voljela mlade momke i uza svu neuravnoteenost svog mladenakog samopouzd anja (as potisnutog, as pretjeranog) odluio je da bitku dobije tako to e osvojiti nak lonost svoje gospodarice i kao mukarac. Kad ju je po dogovoru nekoliko dana kasnije posjetio u njezinoj kancelariji, pok uao je nametnuti leerniji ton razgovora i koristio je svaku priliku da ubaci ponek u intimniju napomenu, ili sitni kompliment, ili da naglasi, diskretno i dvosmisl eno, neobinost svog poloaja poloaja mukaraca u rukama ene. Nije mu, meutim, bilo dop no da sam odreuje ton razgovora. Direktorica je s njim razgovarala ljubazno, ali krajnje suzdrano, raspitivala se to ita, a zatim nabrojala nekoliko knjiga koje bi mu preporuila kao literaturu; oigledno, spremala se za dugotrajan rad na oblikovan ju njegovih misli. Njihov kratki susret zavrio je pozivom da je posjeti kod kue. Suzdranost direktorice uinila je da Eduardovo samopouzdanje naglo splasne, pa je u njezinu garsonijeru uao pokoran i bez namjere da je zavodi svojim mukim arima. Poz vala ga je da sjedne u fotelju, obraajui mu se od samoga poetka vrlo prijateljskim tonom; upitala je ime da ga ponudi, moda kavom? Nije za kavu, rekao je. Onda moda n eko pie? Gotovo se zbunio. Ako imate konjak... promucao je, i odmah se uplaio da n ije rekao neto pristojno. Direktorica je, meutim, Djela Milana Kundere ljubazno odgovorila: Ne, nemam konjak, imam samo malo vina... i donijela polupraz nu bocu sadraja koji i je jedva bio dostatan za dvije ae. Zatim je rekla kako Eduard ne smije u njoj gledati neku inkvizitoricu; ta svatko ima puno pravo da se u ivotu dri onoga to smatra ispravnim. Naravno, druga je stva r (dodala je odmah) je li ovjek u takvu sluaju podoban za uitelja ili nije; zato su morali (premda nerado) pozvati Eduarda i porazgovarati s njim, i bili su (barem ona i drug inspektor) veoma zadovoljni to je govorio iskreno i nije se izmotavao . Kasnije je jo dugo razgo- > varala s inspektorom o Eduardu i zakljuili su da ga z a pola godine ponovno pozovu na razgovor, a do tog e vremena direktorica bdjeti n ad njegovim razvojem i pomagati mu. Ponovno je istaknula kako mu eli prijateljski pomoi, da nije inkvizitor ni policajac. Zatim se sjetila uitelja koji se onako otr o okomio na Eduarda, i rekla: On ima i sam putra na glavi i zato je uvijek sprem an spaljivati druge. I nadstojnica svuda pria o vama kako ste drsko ostali pri sv om uvjerenju. Ne mogu je razuvjeriti, tvrdi da bi vas trebalo izbaciti iz kole. J a se ne slaem s njom, iako se ne trebamo uditi njenom stajalitu. Ni ja ne bih volje la da mi djecu odgaja netko tko se javno kria na ulici. Tako je direktorica, kroz neprekidnu bujicu rijei, izloila Eduardu kako privlane mo gunosti svoje milosti, tako i prijetee mogunosti svoje strogosti, a zatim je, da bi pokazala kako je rije doista o prijateljskom susretu, skrenula na druge teme gov orila je o knjigama, odvela Eduarda do biblioteke, topila se nad Rolandovom Zaara nom duom i ljutila se to je nije itao. Zatim ga je upitala kako se osjea u koli, a na kon njegova konvencionalnog odgovora poela sama dugo i opirno priati rekla je kako je zahvalna sudbini za posao koji radi, kako 214 Smijene ljubavi voli rad u koli, jer je time to odgaja djecu, u stvari, sasvim neposredno i konkre tno u dodiru s budunou, i kako samo budunost moe opravdati sve one patnje ("da, to mo ramo priznati") kojih ima toliko oko nas. Kad ne bih vjerovala da ivim za neto vee nego to je moj vlastiti ivot, mislim da uope ne bih mogla ivjeti. Te rijei iznenada su zazvuale neobino istinito i nije bilo posve jasno eli li se to direktorica ispovijediti ili je to poetak oekivane ideoloke rasprave o smislu ivota. Eduard je odluio shvatiti te rijei kao izraz intimnosti pa je upitao tihim, diskr etnim glasom: A va ivot, sam po sebi? Moj ivot? ponovila je. Na licu joj se pojavio gorak osmijeh i Eduard ju je u tom trenutku gotovo alio. B ila je nekako ganutljivo runa crna kosa bacala je sjenu na izdueno koato lice, a crn e malje ispod nosa poprimile su izgled brkova. U jednom je trenutku sagledao svu sumornost njezina ivota promatrao je ciganske crte lica, koje su odavale strastv enost, mislio je na runou koja je onemoguavala da se ta strastvenost zadovolji. Zam iljao je s kakvom se strau pretvarala u ivi kip tuge zbog Staljinove smrti, kako je strastveno sjedila na tisuama sastanaka, kako se strastveno borila protiv malog I susa, i bilo mu je jasno da su sve to bila samo tuna erzac-korita njezine udnje, k oja nije mogla tei kuda je htjela. Eduard je bio mlad, a njegova mo suosjeanja neok rnjena. S razumijevanjem je gledao direktoricu, ali ona, kao da se zastidjela to g trenutka nehotine utnje, brzo je ojaala glas veselom intonacijom i nastavila: To, Eduarde, uope nije vano. Ta ovjek nije na svijetu zbog sebe samoga. Uvijek ivi z a neto. Zagledala mu se u oi. Vano je samo za to ivi. Za neto stvarno ili za neto eno. Bog, to je lijepa 215 Djela Milana Kundere izmiljotina. A budunost ovjeanstva, Eduarde, to je stvarnost. I za tu sam stvarnost i vjela, za nju sam sve rtvovala. Izgovorila je te reenice s takvim zanosom da je Eduard ponovno osjetio ono sponta no, isto ljudsko razumijevanje to se maloas probudilo u njemu; uinilo mu se kako je glupo da tu lae drugom ovjeku (blinji blinjemu) u oi i da mu taj trenutak povjerljiva razgovora prua priliku da konano prekine s nedostojnim (uostalom, i prilino tekim) izigravanjem vjernika. Ta ja se u potpunosti slaem s vama pourio > ju je uvjeriti. I ja dajem pred nost stvarnosti. A moju pobonost nemojte uzimati odve ozbiljno. Smjesta je shvatio kako ovjek nikada ne smije dopustiti da ga ponese izdajniki val osjeaja. Direktorica ga je zaueno pogledala, a onda rekla s izrazitom hladnoom: Nem ojte se pretvarati. Sviali ste mi se zbog vae iskrenosti. A sad pravite od sebe net o to niste. Ne, Eduardu nije bilo doputeno skinuti religiozni kosim koji je stjecajem okolnos ti obukao; brzo se pomirio s tim i pokuao popraviti lo dojam. Ne, zaboga, nisam im ao namjeru izvlaiti se. Ja, naravno, vjerujem u Boga, to nikad ne bih porekao. Ht io sam samo rei da isto tako vjerujem u budunost ovjeanstva, u napredak i te stvari. Ta kad ne bih vjerovao u to, kakvog bi smisla imao sav moj uiteljski rad, zato bi se raala djeca, zato bismo uope ivjeli? Bio sam uvijek uvjeren da i sam Bog eli da d rutvo napreduje, da ide k sve boljem ivotu. Uvijek sam mislio da ovjek moe vjerovati i u Boga i u komunizam, da je to mogue objediniti. Ne nasmijala se direktorica s majinskom autoritativnou. Te se dvije stvari ne mogu objediniti. Znam rekao je Eduard tuno. Ne ljutite se zbog toga na mene. 216 Smijene ljubavi Ne ljutim se. Vi ste jo mlad ovjek i tvrdoglavo se drite onoga u to vjerujete. Nitko vas ne moe razumjeti bolje od mene. Ta i ja sam bila mlada kao vi. Znam to je mla dost. I ta mi se vaa mladost svia. Simpatini ste mi. Naposljetku je na povrinu izbila prava stvar. Ni prije ni poslije, nego upravo ta da, i u pravom trenutku. (Taj trenutak nije on odredio, naprotiv, moglo bi se rei da je trenutak iskoristio njega za svoje vlastito ispunjenje.) Kad je direktori ca rekla da joj je simpatian, odgovorio je, prilino suzdrano: I vi meni. Zaista? Zaista. Molim vas, ja stara ena... pobunila se. To nije istina morao je rei Eduard. Jest, istina je rekla je direktorica. Uope niste stari, to je besmislica morao je rei, vrlo odluno. Mislite? Moram rei da mi se sviate. Nemojte lagati. Znate da ne smijete lagati. Ne laem. Lijepi ste. Lijepa? direktorica se pretvarala da ne vjeruje vlastitim uima. Da, lijepi ste rekao je Eduard, i kad se uplaio oigledne neprihvatljivosti svoje t vrdnje, pourio ju je uvrstiti. Ta vaa crna kosa... Strano mi se svia. Volite crnokose ene? upitala je direktorica. Strano rekao je Eduard. A zato nikad niste svratili do mene cijelo ovo vrijeme otkad ste u koli? Imala sam osjeaj da me izbjegavate. 217 Djela Milana Kundere Ustruavao sam se rekao je Eduard. Svi bi rekli da vam podilazim. Nitko ne bi povj erovao da navraam k vama samo zato to mi se sviate. Ali sad se ne morate ustruavati rekla je direktorica. Sad je zakljueno da se povre meno sastajete sa mnom. Gledala ga je ravno u zjenice svojim velikim smeim oima (moramo priznati da su sam e po sebi bile prekrasne) i na rastanku ga lako pomilovala po ruci tako da je ta j aavi mladi ovjek otiao ushien s osjeajem pobjednika. 7 Eduard je bio siguran da je neugodna afera okonana u njegovu korist i otpratio je sljedee nedjelje Alice u crkvu drsko i bezbrino; i ne samo to, otiao je u crkvu, i spunjen samopouzdanjem, jer je (bez obzira na nae saaljive osmijehe) tok svoje pos jete direktorici u mislima doivljavao kao blistav dokaz svoje muke privlanosti. Uostalom, upravo je te nedjelje u crkvi primijetio da se Alice nekako promijenil a im su se sastali, uhvatila ga je ispod ruke, i tako ga drala i u crkvi; dok se p rije uvijek drala skromno i neupadljivo, ovaj se put cijelo vrijeme osvrtala i os mijehom i lakim naklonom pozdravila bar deset poznanika. To je bilo sasvim neobino i Eduard nikako nije mogao shvatiti o emu se radi. Kad su se dva dana kasnije sastali da proetaju mranim ulicama, Eduard je sa zaprep atenjem zakljuio kako su njezini poljupci, nekad tako neugodno formalni, postali v laniji, topliji i strastveniji. Kad su na trenutak zastali ispod uline svjetiljke, ustanovio je da ga gledaju dva zaljubljena oka. 218 Smijene ljubavi Da zna, volim te rekla mu je Alice iz ista mira i odmah mu rukom pokrila usta. Ne, ne, ne govori nita, stidim se i ne elim nita uti. Krenuli su dalje i ponovno zastali i Alice je rekla: Ja sad konano sve razumijem. Razumijem zato si mi predbacivao da sam previe komotna u svojoj vjeri. Eduard, meutim, nita nije razumio, pa nita nije ni rekao. Kad su krenuli dalje, Ali ce je rekla: A ti mi nita nisi rekao. Zato mi nita nisi rekao? A to sam ti treba rei? upitao je Eduard. Da, takav si ti rekla je tiho, ali s oiglednim oduevljenjem. Drugi bi se pravili v ani, a ti uti. Ali ja te upravo zato volim. Eduard je poeo nasluivati o emu je rije, ali je ipak upitao: O emu to govori? O onome to ti se dogodilo. A odakle ti to zna? Kakvo pitanje! To svi znaju. Pozvali su te, prijetili su ti, ali ti si im se nas mijao u lice. Niega se nisi odrekao. Svi ti se dive. Ali ja o tome nikome nisam priao! Ne budi naivan. Takve se stvari odmah razglase. Ta nije to sitnica. Gdje danas m oe nai ovjeka koji ima barem i trunke hrabrosti? Eduard je znao da se u malom gradu svaki dogaaj brzo pretvara u legendu, ali ipak nije slutio da i njegov nevani doivljaj, znaenje kojeg nikad nije precjenjivao, im a u sebi takvu legendotvornu snagu; nije bio dovoljno svjestan koliko je njegov sluaj dobrodoag njegovim zemljacima koji, kako je poznato, ne cijene dramatine hero je (koji se bore i pobjeuju), nego upravo muenike, jer u njima nalaze utjeno opravd anje za vlastitu lojalnu pasivnost, jer im njihova sudbina potvruje da ivot prua sa mo jednu alternativu: biti posluan ili stradati. Nitko 219 Djela Milana Kundere nije spominjao da e Eduard na kraju stradati i svi su to s divljenjem i zadovoljs tvom prenosili dalje, dok se Eduard, posredovanjem Alice, nije naposljetku naao p red prekrasnom slikom vlastita raspea. Primio je to hladnokrvno i rekao: Zaboga, to to se niega nisam odrekao, pa to je neto samo po sebi razumljivo. Tako b i svatko postupio! Svatko! jeknula je Alice. Pogledaj oko sebe, kako se ljudi ponaaju! Kakve su kuka vice! Odrekli bi se vlastite majke! Eduard je utio, utjela je i Alice. Ili su, drei se za ruke, a onda je Alice aptom rekl a: Uinila bih sve za tebe! Neto takvo Eduardu jo nikad nitko nije rekao; takva reenica bila je neoekivan dar. E duard je, naravno, znao da je to i nezasluen dar, ali je odmah rekao sebi da, kad mu ve sudbina uskrauje ono to je zasluio, ima puno pravo zadrati nezaslueno. Zato je rekao: Za mene vie nitko nita ne moe uiniti. Kako to? apnula je Alice. Izbacit e me iz kole, a oni koji danas govore o meni kao o heroju, nee ni prstom ma knuti. Siguran sam samo u jedno: ostat u potpuno sam. Nee ostati sam rekla je Alice, vrtei glavom. Ostat u rekao je Eduard. Nee ostati! gotovo je viknula Alice. Svi su me se odrekli. Ja te se nikad neu odrei! - rekla je Alice. Odrei e se rekao je Eduard tuno. Neu te se odrei rekla je Alice. Ne, Alice rekao je Eduard ti me ne voli. Ti me nikad nisi istinski voljela. To nije istina apnula je Alice, a Eduard je sa zadovoljstvom primijetio da su joj oi vlane. 220 Smijene ljubavi 221 Ne voli me, Alice, to ovjek lako osjeti. Uvijek si se hladno odnosila prema meni. Tako se ne ponaa ena koja voli. Ja to savreno dobro znam. A sad prema meni osjea saalj enje, jer zna da se spremaju da me unite. Ali ne voli me i ja ne elim da sama sebi t o sugerira. Ili su dalje, utke, drei se za ruke. Alice je tiho plakala, a onda je odjednom zaist a i jecajui rekla: Ne, to nije istina, ne smije tako misliti, to nije istina. Istina je rekao je Eduard, i budui da Alice nije prestajala plakati, predloio joj je da u subotu otputuju na selo. Njegov brat ima vikendicu u prekrasnoj dolini p okraj rijeke, rekao je, u kojoj e moi biti sami. Alice, lica mokrog od suza, samo je nijemo kim-nula glavom. 8. To je bio utorak i kad je u etvrtak direktorica ponovno pozvala Eduarda u svoju g arsonijeru, otiao je na sastanak veselo i samouvjereno, jer nije nimalo sumnjao u to da e arolija njegove linosti definitivno razbiti crkvenu aferu i pretvoriti je u oblai dima, u nita. Ali tako je to u ivotu ovjek misli da igra svoju ulogu u nekoj igri ne slutei da su na pozornici neprimjetno promijenili kulise i da se, ne znaj ui, naao u nekoj drugoj predstavi. Ponovno je sjedio u naslonjau nasuprot direktorice; izmeu njih se nalazio stoli, a na njemu boca konjaka i dvije aice. I upravo su taj konjak i aice bili nove kulise, po kojima bi pronicljiv mukarac trezvena duha smjesta zapazio da se vie uope ne rad i o crkvenoj aferi. Naivni Eduard bio je, meutim, toliko opijen samim sobom, da to u poetku jednostavn o nije zapazio. Djela Milana Kundere 222 Veselo se ukljuio u uvodnu konverzaciju (uopenu i sadrajno neodreenu), iskapio ponuen u aicu i posve se bezazleno dosaivao. Nakon pola sata, ili moda nakon jednog sata, d irektorica je neupadljivo prela na osobne teme raspriala se o sebi, a iz njenih je rijei trebalo da pred Eduardom izraste ena kakvom se eljela prikazati; razumna ena srednjih godina, ne odve sretna, ali ipak dostojanstveno pomirena sa svojom sudbi nom, ena koja ni za im ne ali i ak se hvali time to nije udana, jer samo tako moe u po tpunosti uivati u zrelom ukusu samostalnosti i radovati se slobodi, koju joj prua njen lijepi stan, u kome se dobro osjea i u kome vjerojatno ni Eduardu vie nije ne ugodno. Ne, ba mi je ugodno rekao je Eduard glasom u kojem se osjeala strepnja, jer se upr avo u tom trenutku prestao osjeati ugodno. Boca konjaka (koju je nepromiljeno zatr aio pri posljednjoj posjeti i koja je s tako zloslutnom spremnou stigla na stol), et iri zida garsonijere (koji su zatvarali prostor to je nekako postajao sve tjesnij i, sve skueniji), monolog direktorice (koji se sve vie okretao oko osobnih tema), njezin (opasno uporan) pogled, sve je to uinilo da je naposljetku poeo shvaati kako je dolo do promjene predstave; shvatio je da se naao u situaciji razvoj koje je n eopozivo predodreen; postao je svjestan da njegovu egzistenciju u koli ne ugroava n enaklonost direktorice, nego upravo obrnuto, da je ugroava fizika odvratnost to je osjea prema toj mravoj eni s maljama ispod nosa, koja ga sad tjera da pije. Grlo mu se steglo od strepnje. Posluao je direktoricu i otpio gutljaj, ali strepnja koja ga je obuzela bila je t ako jaka da alkohol uope nije djelovao. Zato je direktorica nakon nekoliko aica leb djela visoko iznad uobiajene trezvenosti, a iz njezinih Smijene ljubavi je rijei odzvanjala neka gotovo prijetea egzaltiranost. Zavidim vam samo na jednom govorila je. Sto ste tako mladi. Vi jo ne moete znati to je to razoarati se, to je to ostati bez iluzija. Svijet je za vas jo uvijek pun lj epote i nade. Nagnula se preko stolia prema Eduardu i u enjivoj utnji (s grevitim osmijehom) uprla u njega svoje strano velike oi, dok je on sebi govorio kako e ta veer, ako mu ne poe za rukom da se napije, zavriti za njega velikom sramotom. Zato je napunio aicu konj akom i brzo je iskapio. Ali i ja ga elim takvim vidjeti, takvim kao vi! nastavila je direktorica, a onda se uspravila, isprsila grudi i rekla: Recite da nisam dosadna enska! Recite da nisam! Obila je oko stolia i uhvatila ga za ruku. Recite da nisam! Niste rekao je Eduard. Hajdemo plesati rekla je, pustila Eduardovu ruku, brzo otila do radija i poela okr etati gumb dok konano nije pronala neku plesnu muziku. Zatim je s osmijehom stala iznad Eduarda. Eduard je ustao, privukao direktoricu na prsa i poeo je voditi po sobi u ritmu gl azbe. Direktorica mu je na trenutke njeno sputala glavu na rame, a onda bi je s tr zajem podigla da ga pogleda u oi, ne prestajui pjevuiti melodiju uz koju su plesali . Eduard se osjeao tako nelagodno da je nekoliko puta prekidao ples i otpio gutljaj konjaka. Vie od svega elio je da jednom doe kraj tom munom, beskonanom koraanju, ali se ujedno bojao toga, i jer je znao da e ono to e uslijediti poslije plesa biti jo m unije, jo nepodnoljivije. I tako je nastavio kroz tijesnu sobu voditi enu koja je pj evuila, ne prestajui (sa strepnjom) pratiti na sebi eljeno djelovanje alkohola. Kad mu se konano 223 Djela Milana Kundere 224 uinilo da su mu misli pomalo pomraene alkoholom, privukao je direktoricu desnom ru kom vrsto uz svoje tijelo, a lijevu joj ruku poloio na grudi. Da, uinio je upravo ono od ega je cijelu veer strahovao; bio bi dao ne znam to da to ne mora uiniti, i ako je to na kraju ipak uinio onda je, vjerujte, to uinio samo z ato to je bio prisiljen situacija u kojoj se naao na samom poetku veeri bila je, nai me, tako autoritativna da je bilo mogue usporavati joj tok, ali je bilo nemogue za ustaviti ga. Kad je Eduard poloio ruku na direk-toriine grudi, samo se pokorio nar eenju apsolutno neizbjene nunosti. Posljedice njegova postupka su, meutim, premaile sva oekivanja. Kao na neku maginu z apovijed, direktorica se poela uvijati u njegovim rukama, a onda je naglo poloila svoju dlakavu gornju usnu na njegova usta. Zatim ga je povukla na kau i, divlje s e uvijajui i glasno uzdiui, ugrizla ga za usnu, a na kraju i za vrh jezika, to je Ed uarda veoma zaboljelo. Izvila mu se iz ruku, rekla "Priekaj!" i pobjegla u kupaon icu. Eduard je liznuo prst i ustanovio da mu jezik lako krvari. Ugriz ga je bolio tak o da je teko dostignuto pijanstvo nestalo i grlo mu se opet steglo od strepnje i pomisli na ono to ga eka. Iz kupaonice se ulo buno itanje i pljuskanje vode. Dohvatio je bocu s konjakom, prinio je ustima i otpio dug gutljaj. U tom se trenutku pojavila na vratima direktorica u prozirnoj spavaici (na grudim a gusto ukraenoj ipkom) i polako pola prema Eduardu. Zagrlila ga je, a onda se odma kla i s prijekorom rekla: Zato si jo obuen? Eduard je skinuo sako i gledajui u direktoricu (zurila je u njega krupnim oima) bo rio se s jednom jedinom milju da e njegovo tijelo najvjerojatnije sabotirati sve n apore njegove volje. Nastojei nekako potak- Smijene ljubavi nuti svoje tijelo, rekao je nesigurnim glasom: Svucite se potpuno! Naglim pokretom, oduevljeno poslunim, zbacila je sa sebe spavaicu i otkrila tanko b ijelo tijelo u sredini kojeg se isticao, sumorno usamljen, gust crni trokut. Pol ako je krenula prema njemu, a Eduard je s uasom postajao svjestan onog to je, uost alom, odavno znao: njegovo tijelo bilo je potpuno sputano strahom. Poznato mi je, gospodo, da ste tijekom godina navikli na povremenu neposlunost vl astita tijela i da vas vie ne moe zbuniti. Ali shvatite da je Eduard tada jo bio ml ad! Svaka sabotaa njegova tijela dovodila ga je u stanje krajnje panike i svaki t akav sluaj shvatio je kao nepopravljivu sramotu, bez obzira na to je li se odigra o pred nekim lijepim licem ili pred licem runim i kominim kakvo je bilo lice direk torice. A ta direktorica bila je jo samo korak od njega tako da je, uplaen i ne zn ajui to da radi, odjednom promucao (posve nesvjesno, vie instinktivno nego iz lukav stva): Ne, ne, zaboga, ne! Ne, to je grijeh, to bi bio grijeh! Rekavi to, naglo se povukao. Ali direktorica mu se i dalje pribliavala, mrmljajui dubokim glasom: Kakav grijeh! Nema tu nikakva grijeha! Eduard se povukao iza okrugla stolia za kojim su maloas sjedili. Ne, to ne smijem uiniti, ne smijem! Direktorica je odgurnula naslonja koji joj je stajao na putu i nastavila se pribl iavati Eduardu, ne skidajui s njega pogled krupnih, crnih oiju. Nema tu nikakva gri jeha! Nema nikakva grijeha! Eduard je obiao stoli i naao se ispred kaua; direktorica je bila samo korak od njega . Sad vie nije imao kamo pobjei, i u tom bezizlaznom poloaju priteklo mu je u pomo m oda golo oajanje, savjetujui mu da joj naredi: Klekni! 225 Djela Milana Kundere 226 Pogledala ga je ne shvaajui, ali kad je vrstim (premda i oajnim) glasom ponovio "Kle kni!", pala je pred njim na koljena i oduevljeno mu obgrlila noge. Skloni te ruke! viknuo je. Skloni ih! Ponovno ga je ne shvaajui pogledala. Sklopi ruke! Jesi ula? Sklopila je ruke. Moli se naredio je. Kleala je sklopljenih ruku i odano ga promatrala. Moli se da nam Bog oprosti! prosiktao je. Kleala je sklopljenih ruku, gledala ga krupnim oima i Eduard je ne samo postigao eljenu odgodu nego se, promatrajui je s v isine, poeo oslobaati nelagodna osjeaja da je njen plijen, i osjetio je kako mu se vraa samopouzdanje. Odmaknuo se da je vidi itavu i ponovno joj naredio: Moli se! Ali ona je i dalje utjela, pa je viknuo: I to glasno! I doista, mrava, naga ena je poela, kleei pred njim, izgovarati rijei molitve: Oe n i jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, neka doe kraljevstvo tvoje... Govorei to, gledala je uvis prema njemu, kao da je on sam Bog. Promatrao ju je sa sve veim zadovoljstvom; pred njim je kleala direktorica koju poniava podreeni; pred njim je kleala naga revolucionarka, poniavajui se molitvom; pred njim je kleala i m olila se ena, poniena golotinjom. Ta ga je trostruka slika pokore opijala i iznenada se dogodilo neto neoekivano nje govo je tijelo odustalo od pasivna otpora; Eduard je bio uzbuen! U trenucima dok je direktorica izgovarala "ne uvedi nas u napast", brzo je zbaci o sa sebe odjeu, a kad je rekla "amen", naglo ju je podigao s poda i odvukao na k au. Smijene ljubavi 9. To je bilo u etvrtak, a u subotu su Eduard i Alice otputovali na selo, kod Eduard ova brata. Brat ih je srdano doekao i dao im klju od vikendice, koja nije bila dale ko. Ljubavnici su otili i cijelo popodne lutali po umama i livadama. Ljubili su se i E duard je sa zadovoljstvom ustanovio da zamiljena crta u visini pupka, koja je dij elila podruje nevinosti od podruja bluda, vie ne vrijedi. U prvom je trenutku htio i rijeima potvrditi taj dugo oekivani dogaaj, ali se odmah uplaio i shvatio da mora u tjeti. Zakljuio je ini se, posve tono; do neoekivana preokreta u Alicinu dranju dolo je nezav isno od njegova dugotrajna nagovaranja, nezavisno od njegovih argumenata, nezavi sno od bilo kakvog logikog razmiljanja; naprotiv, zasnivao se iskljuivo na vijestim a o Edu-ardovu muenitvu, pa prema tome na zabludi, i iz te je zablude izveden posv e nelogino. Naime, razmislimo zato bi Eduardova muenika odanost vjeri trebala da ima za posljedicu da Alice sama prekri Boji zakon? Ako ve Eduard nije izdao Boga pred istranom komisijom, zato bi ga sad ona izdala pred Eduardom? U takvoj je situaciji mogla svaka glasno izgovorena misao ukazati djevojci na ne loginost njezina dranja. I tako je Eduard razumno utio to, uostalom, nije bilo nimal o upadljivo, jer je sama Alice govorila za oboje, bila je vesela i nita nije ukaz ivalo na to da je preokret to joj se odigrao u dui dramatian ili bolan. Kad se smrklo, otili su u vikendicu, upalili svjetiljku, namjestili postelju, pol jubili se, a nakon toga Alice je zatraila od Eduarda da ugasi svjetlo. Kroz prozo r je, meutim, dopirala svjetlost zvijezda pa je Eduard morao, na Alicinu molbu, z atvoriti prozorske kapke. U potpunoj tami Alice se svukla i predala mu se. 227 Djela Milana Kundere 228 Koliko se samo vremena Eduard radovao ovim trenucima ali zaudo sad, kad se sve os tvarilo, jednostavno vie nije imao osjeaj da se radi o neemu tako vanom kako bi se t o moglo zakljuiti po duini ekanja; sve mu se inilo tako jednostavnim i samo po sebi razumljivim, da je tijekom ljubavnog ina bio gotovo dekoncentriran i uzalud je od sebe tjerao misli koje su mu se rojile u glavi; sjeao se neugodnosti koje je zbo g nje doivio u koli, pa je umjesto zahvalnosti za njeno predavanje osjetio samo elj u za osvetom i gnjev. Ljutilo ga je s kakvom sad lakoom i bez grinje savjesti izda je svog Boga nevinosti, kojem je nekad tako fanatino sluila; ljutilo ga je to nita n a ovome svijetu, nikakva udnja, nikakva promjena, nikakav dogaaj ne moe poremetiti njezino spokoj-stvo; ljutilo ga je to sve proivljava bez ikakvih unutarnjih sukoba , samouvjereno i lako. I kad ga je ta ljutnja sasvim obuzela, pokuao ju je voljet i divlje i gnjevno, izmamiti iz nje neki glas, uzdah, neku rije, neki jecaj, ali bez uspjeha. Djevojica je tiho leala i, usprkos svim njegovim nastojanjima, njihov o je milovanje zavrilo isto tako tiho i nedramatino. Kad je sve bilo zavreno, sklupala mu se na prsima i odmah zaspala, dok je Eduard j o dugo leao budan, svjestan da ne osjea nikakvu radost. Nastojao je zamisliti Alice (ne samo fiziki izgled ve, ako je to uope mogue, njeno bie u cjelini) i odjednom je shvatio da je vidi rasphnutu. Zastanimo malo kod ove rijei; Alice, kako ju je Eduard dosad vidio, bila je, uza svu svoju naivnost, vrsto i odreeno bie divna jednostavnost njezine pojave savreno j e, inilo se, odgovarala prostodunoj jednostavnosti njezine vjere, a njezina je jed nostavna sudbina bila uvjerljivo obrazloenje njezina dranja. Sve do sada Eduard ju je vidio kao cjelovito, monolitno bie; mogao joj se Smijene ljubavi 229 smijati, mogao ju je proklinjati, mogao joj je postavljati zamke, ali ju je mora o (htio ne htio) potovati. Sad je, meutim, nenamjerno postavljena zamka lane vijesti uzdrmala cjelovitost nje zina bia i Eduardu se inilo da su njezini pogledi bili tek neto prilijepljeno za nj ezinu sudbinu, da joj je sudbina tek neto prilijepljeno za tijelo; vidio ju je ka o sluajni spoj tijela, misli i ivotnoga toka, neorganski spoj, umjetan i labilan. Zamiljao je Alice (dok je ona duboko disala na njegovu ramenu) i vidio je tijelo posebno, a misli posebno; tijelo mu se svialo, misli su mu se inile smijenima, a sv e zajedno nije inilo bie; vidio ju je kao liniju povuenu na bugaici, bez obrisa, bez oblika. Njezino mu se tijelo doista svialo. Kad je Alice ujutro ustala, prisilio ju je da ostane naga, a ona, iako je jo sino zahtijevala da zatvori kapke, jer joj je smet ala i blijeda svjetlost zvijezda, ubrzo je potpuno zaboravila na svoj stid. Edua rd ju je promatrao (veselo je skakutala traei paketi aja i kekse za doruak), a Alice je, kad ga je trenutak kasnije pogledala, primijetila da je zamiljen. Upitala ga je to mu je. Eduard joj je odgovorio da poslije doruka mora otii do brata. Brat je pitao Eduarda kako mu je u koli, Eduard je odgovorio da mu je uglavnom do bro, a brat je na to rekao: Ona Cechaekova je svinja, ali ja sam joj ve odavno sve oprostio. Oprostio sam joj jer nije znala to ini. Htjela me unititi, a pomogla mi je da pronaem pravi ivot. Kao poljoprivrednik vie zaraujem, a dodir s prirodom me uva od skepse kojoj podlijeu sta novnici gradova. I meni je ta baba donijela, u stvari, neku sreu rekao je zamiljeno Eduard i ispriao bratu kako se zaljubio u Alice, kako se pretva rao da vjeruje u Boga, kako su mu sudili, kako je Cechaekova odluila da ga Djela Milana Kundere preodgoji, i kako mu se Alice konano podala smatrajui ga muenikom. Nije ispriao samo to kako je natjerao direktoricu da moli Oena, jer je zapazio neslaganje u bratovi m oima. Uutio je, a brat je rekao: Vjerojatno imam mnogo mana, ali jednu nemam. Nikad se nisam pretvarao i svakome sam uvijek u oi rekao to mislim. Eduard je volio brata i njegov ga je prijekor povrijedio; pokuao se opravdati i p osvaali su se. Na kraju je Eduard rekao: Znam, brate, da si otvoren ovjek i da dri do toga, ali postavi sebi jedno pitanje: zbog ega bi trebalo govoriti istinu? Sto nas obavezuje na to? I zato istinoljubivo st smatramo vrlinom? Zamisli da si sreo luaka koji tvrdi da je riba i da smo svi mi ribe. Hoe li se svaati s njim? Hoe li se svui pred njim kako bi mu pokazao da nema erja? Hoe li mu rei u oi to misli? Hajde, reci! Brat nije odgovorio, pa je Eduard nastavio: Kad bi mu rekao samo istu istinu, sam o ono to zaista misli o njemu, upustio bi se u ozbiljan razgovor s luakom pa bi se i sam pretvorio u luaka. A tako je i sa svijetom koji nas okruuje. Kad bih mu tvrd oglavo govorio istinu u oi to bi znailo da ga shvaam ozbiljno. A shvaati ozbiljno net o tako beznaajno, znai postati i sam beznaajan. Ja, brate, moram lagati ako ne elim ozbiljno shvaati budale i tako sam postati jedan od njih. 10. Bila je nedjelja popodne i ljubavnici su se vraali u grad; sjedili su sami u kupe u (djevojica je opet veselo avrljala) i Eduard se sjetio kako se ne tako davno nad ao da e 230 Smijene ljubavi u neobaveznoj Alice nai ivotni smisao koji mu redovne obaveze nikad nee pruiti, i s tugom postajao svjestan (kotai vlaka su idilino udarali o spojeve ina) kako je ljub avna avantura to ju je doivio s Alice beznaajna, nitavna, ispletena od sluajeva i grea ka, bez ikakve vanosti i smisla; sluao je njezine rijei, promatrao geste (stezala m u je ruku) i pomislio kako su to znakovi lieni svakog znaenja, moneta bez pokria, u tezi od papira, da ih moe uzeti ozbiljno koliko i Bog molitvu gole direktorice, i odjednom mu se uinilo da su, zapravo svi ljudi s kojima se u novoj sredini sreta o, tek crte razlivene na bugaici, bia s promjenjivim stajalitem, bia bez vrste biti. Ali jo gore, jo mnogo gore je bilo (pomislio je) to to je on sam bio tek sjena svih tih ljudi-sjena, to je naprezao sve svoje umne snage samo da im se prilagodi i p odrava ih, i to se, ak i kad im se prilagoavao s unutarnjim smijehom, neozbiljno, i kad je pokuavao potajno im se rugati (i tako opravdati svoje prilagoa-vanje), u bi ti nita nije mijenjalo, jer i zlonamjerna imitacija ostaje imitacija, jer i sjena koja se ruga ostaje sjena, podreena i uvjetovana, bijedna i prazna. To je bila poniavajua situacija, to je bila strano poniavajua situacija. Kotai vagona idilino su udarali o spojnice ina (djevojica je avrljala) a Eduard je rekao: Alice, jesi li sretna? Aha rekla je Alice. Ja sam oajan rekao je Eduard. Jesi li poludio? upitala je Alice. Nismo smjeli to uiniti. To se nije smjelo dogoditi. Sto ti je sad udarilo u glavu? Ta sam si to htio! Da, htio sam rekao je Eduard i to je bila moja velika graka koju mi Bog nikad nee oprostiti. Bio je to grijeh, Alice. 231 Djela Milana Kundere 232 Sto je s tobom, zaboga? rekla je djevojica posve mirno. Ta sam si neprestano govo rio kako Bog prije svega eli ljubav! Kad je Eduard uo kako Alice expost mirno prihvaa njegove teoloke sofizme pomou kojih je prije kratkog vremena tako bezuspjeno ratovao s njom, svladao ga je bijes. Go vorio sam to da te iskuam. A sad sam ustanovio koliko si vjerna Bogu! A onaj tko je u stanju izdati Boga, sto puta lake moe izdati ovjeka! Alice je i dalje spremno nalazila odgovore, ali bi bilo bolje da ih nije nalazil a, jer je njima samo raspirivala Eduardov osvetoljubivi bijes. Eduard je govorio i govorio, i nije prestajao govoriti (upotrijebio je ak i rijei odvratno i odvrat na putenost) dok njezino smireno i njeno lice nije reagiralo jecajima, suzama i p laem. Zbogom rekao joj je na eljeznikoj stanici i ostavio je uplakanu. Tek kod kue, nekol iko sati kasnije, kad se ohladio od tog udnog bijesa, shvatio je u potpunosti to j e uinio. Zamislio je njezino tijelo koje je tog jutra nago poskakivalo pred njim, i kad je postao svjestan da e ga izgubiti, da je sam i vlastitom voljom otjerao od sebe to divno tijelo, nazvao je samoga sebe idiotom i dolo mu je da samome seb i opali dva-tri amara. Ali to je bilo, bilo je, i nita se vie nije moglo popraviti. Uostalom, moramo, istine radi, rei da je pomisao kako to divno tijelo odlazi izaz ivala, dodue, u Eduardu odreenu tugu, ali da se on relativno brzo pomirio s tim gu bitkom. Ako ga je do prije kratkog vremena muila i izluivala potreba za tjelesnom ljubavlju, bila je to nevolja koja neko vrijeme prati svakog doseljenika. Takvih tekoa Eduard vie nije imao. Jednom tjedno je posjeivao direktoricu (navika je oslob odila njegovo tijelo poetnih nelagodnosti) i bio je odluan da je posjeuje dok se nj egov Smijene ljubavi poloaj u koli potpuno ne razjasni. Osim toga, sa sve je veim uspjehom lovio i druge ene i djevojke. Posljedica jednog i drugog bila je da je poeo sve vie cijeniti tre nutke kada je bio sam; zavolio je usamljenike etnje koje je ponekad povezivao (mol im da na ovo obratite posebnu pozornost) s posjetima crkvi. Ne, ne bojte se, Eduard nije poeo vjerovati u Boga. Nemam namjeru svoju priu kruni ti takvim upadljivim paradoksom. Ali se Eduard, iako je bio gotovo siguran da ne ma Boga, ipak rado i s nostalgijom preputao predodbama Svevinjega. Bog, to je sama bit, dok Eduard nikad (a od sluaja s direktoricom i Alice prolo je ve mnogo godina) nije pronaao nita bitno ni u svojim ljubavima, ni u svom uiteljsko m poslu, ni u svojim mislima. Bio je previe pronicljiv da bi se zavaravao kako vi di bit u nebitnom, ali i previe slab da ne bi tajno eznuo za biti. Ah, dame i gospodo, tuno je ivjeti ako ovjek nita i nikoga ne moe uzimati ozbiljno! I zato je Eduard eznuo za Bogom, jer je samo Bog osloboen neugodne obaveze da se p ojavljuje i moe samo biti: samo on ini (on sam, jedini i nepostojei) bitnu antitezu ovog nebitnom (i utoliko vie stvarnog) svijeta. I tako je Eduard povremeno odlazio sjediti u crkvi i zamiljeno zuriti u kupolu. R astanimo se s njim upravo u takvom trenutku: popodnevni su sati, crkva je tiha i prazna. Eduard sjedi na drvenoj klupi i pati zbog toga to Boga nema. I upravo u tom trenutku njegova je tuga tako velika da iz njegovih dubina, iznenada, izranj a pred njim stvarno, ivo Boje lice. Pogledajte! Da! Eduard se osmjehuje! Osmjehuje se, a njegov osmijeh izraava sreu... ffe Zadrite ga, molim vas, u sjeanju tako, i\^m osmijehom. V 233 DJELA MILANA KUNDERE Djela na ekom Sala, 1965, roman Smijene ljubavi, 1963-1969, pripovijetke ivot je drugdje, 1970, roman Oprotajni valcer, 1971, roman Knjiga smijeha i zaborava, 1978, roman Nepodnoljiva lakoa postojanja, 1984, roman Besmrtnost, 1989, roman Djela na francuskom Jacques i njegov gospodar, 1971, drama Umijee romana, 1986, esej Iznevjerene opor uke, 1993, esej Polaganost, 1995, roman Identitet, 1996, roman