Jednu od prepreka koje smetaju da se naui umee postojanja ini i preputanje praznim,
trivijalnim razgovorima. ta to znai trivijalno? Doslovno optepristupano (od latinskog tri-
via = taka gdje se susreu tri puta); obino oznaava plitkou, izlizanost, nedostatak sposobnosti ili moralnih kvaliteta. Trivijalno bi se takoe moglo odrediti kao stav koji se dotie samo povrine pojava, a ne uzroka, niti dubljih slojeva; stav koji ne pravi razliku izmeu onog to je sutinsko i onog to nije, ili koji se odlikuje sklonou da obrne ovo dvoje. Uz to jo moemo dodati da trivijalnost proizlazi iz umalosti, ravnodunosti, obamrlosti, ili iz voenja brige o neemu to nikako nije povezano sa sredinjim ovekovim zadatkom: da bude u potpunosti roen. (...) Koliko se milijardi razgovora ovih poslednjih godina vodilo o inflaciji, Vijetnamu, Bliskom istoku, Votergejtu, izborima i tako dalje, i koliko su retko ti razgovori zalazili malo dublje od onog oiglednog strogo pristrasnog stanovita da bi zali u korene i uzroke pojava o kojima se raspravljalo. Prosto da poverujete kako su veini ljudi ratovi, zloini, skandali, pa ak i bolest nuni da bi imali o emu da razgovaraju, odnosno razlog da meusobno komuniciraju, pa makar i u ravni trivijalnosti. Ali zaista, kad su ljudska bia pretvorena u potronu robu, kakvi njihovi razgovori i mogu biti nego trivijalni? Kad bi roba u samoposluzi mogla govoriti, zar ne bi priala o kupcima, o trgovakom osoblju, o sopstvenim nadama da e biti prodata po visokoj ceni i razoarenju kad postane jasno da se uopte nee prodati?
Moda najpraznije prie potiu iz potrebe da se pria o sebi; otuda i beskrajne teme o bolesti i zdravlju, deci, putovanjima, uspesima, ko je ta radio, i o bezbrojnim pojedinostima svakidanjice za koje se ini da su vane. Kako ovek ne moe sve vreme da govori o sebi a da ne postane dosadan, mora dakle da razmenjuje tu povlasticu s drugima tako to e biti spreman da slua druge dok priaju o sebi. Prisni drutveni susreti izmeu pojedinaca (a esto i susreti udruenja i grupa svih vrsta) zapravo su male trnice gde svako