NASTAVA SUVREMENE POVIJESTI JUGOISTONE EUROPE

Dodatni nastavni materijal

Osmansko Carstvo
Izdavai:
Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi, Solun
Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava, Zagreb
Za nakladnika: Sran Dvornik
Urednik hrvatskog izdanja: Kreimir Erdelja
Naslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials,
The Ottoman Empire, Thessaloniki 2005
Prijevod s engleskoga: ura Kneevi
Lektura: Jadranka Varoanec
Korektura: Boica Ciboci
Prijelom: Karmen Ratkovi
Naklada: 1500 primjeraka
CDRSEE Rapporteur to the Board for the Joint History Project: Costa Carras
Executive Director: Nenad ebek
Director of Programmes: Corinna Noack-Aetopulos
Project Co-ordinators: Biljana Mekovska, George Georgoudis
Sponzor hrvatskog izdanja:
Current Copy based on the Original English Edition:
Sponsors: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), the German
Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe.
Disclaimer: The designations employed and presentation of the material in this book do not imply the expression of any opi-
nion whatsoever on the part of the publisher (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe), nor on the part of
the sponsors (the US State Department, USAID, the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern
Europe). This book contains the vienws expressed by the authors in their individual capacity and may not necessarily reflect the
vienws of the CDRSEE and the sponsoring agencies.
Copyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE)
Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greece
tel.: +30 2310 960820-1, fax: +30 2310 960822
email: info@cdsee.org, web: www.cdsee.org
ISBN: 978-953-6991-14-3 (sv. 1)
ISBN: 978-953-6991-13-6 (cjelina)
NASTAVA SUVREMENE POVIJESTI JUGOISTONE EUROPE
Dodatni nastavni materijal
I . i t a n k a
Osmansko Carstvo
urednici: Halil Berktay i Bogdan Murgescu
urednica cjelokupnog projekta: Christina Koulouri
urednik hrvatskog izdanja: Kreimir Erdelja
Hrvatski helsinki odbor
Zagreb 2007.
Center for Democracy and
Reconciliation in Southeast Europe
w w w . c d s e e . o r g
4
Karta 1: JUGOISTONA EUROPA
OSMANSKO CARSTVO
5
6
Upravni odbor Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi (Center for Democra- mirenje u jugoistonoj Europi (Center for Democra-
cy and Reconciliation in Southeast Europe, CDRSEE) eli izraziti najdublju zahvalnost brojnim
suradnicima koji su svojim napornim radom omoguili sastavljanje ove serije povijesnih i-
tanki.
Osobit doprinos dala je profesorica Christina Koulouri, koordinatorica i urednica ove edicije,
bez ije upornosti, strunosti, strpljivog rada sa suradnicima, odlunosti, ali i strastvenog osob-
nog interesa, cijeli ovaj projekt ne bi bilo mogue izvesti. Neumorni rad i posveenost estero
prireivaa, profesora Halila Berktaya i Bogdana Murgescua (Osmansko Carstvo), dr. Mirele
Luminita Murgescu (Nacije i drave u jugoistonoj Europi), profesora Valerija Koleva i Christine
Koulouri (Balkanski ratovi) i Kreimira Erdelje (Drugi svjetski rat), usprkos mnogim preprekama
tijekom posljednje dvije i pol godine, rezultirao je prirunikom koji je upravo pred vama. Svi-
ma njima Odbor je zahvalan za njihovu srdanu suradnju i neumornost u radu.
Nadalje, Upravni odbor eli spomenuti i one suradnike koji su prikupljali materijal za ove itan-
ke, njih etrnaestero iz jedanaest zemalja jugoistone Europe. Najtoplije im zahvaljujemo za
sate i sate koje su proveli pretraujui grau po arhivima i knjinicama te privatnim zbirkama
kako bismo tako izabrane tekstove i ilustracije sada imali u ovoj ediciji. Osobiti dug zahval-
nosti imamo i prema onim nastavnicima povijesti koji su ocjenjivali i kritizirali ove itanke jo
tijekom rada na njima, a valja spomenuti i lanove Odbora za nastavu povijesti pri Centru za
demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi, koji u ovom projektu sudjeluju od samog nje-
gova pokretanja 1998.
Profesor Robert Stradling, profesorica Marija Todorova, profesor Peter Vodopivec i Ivan Vej-
voda dali su strune recenzije i detaljne komentare na sadraj svih etiriju naih itanki, i time
znatno pridonijeli njihovoj temeljitosti i nepristranosti.
Na kraju, veliku zahvalnost Upravni odbor duguje i osoblju Centra za demokraciju i pomirenje
u jugoistonoj Europi, koje je s vjerom suraivalo i pridonosilo ovom pothvatu od samog nje-
gova poetka pa do konanog ostvarenja.
Costa Carras,
lan Upravnog odbora
zaduen za
Zajedniki projekt za nastavu povijesti
Priznanja i zahvale
7
Glavni imbenik oivotvorenja ovoga projekta bio je entuzijazam Costasa Carrasa, a njegova
odlunost i neumorna energija omoguili su taj pionirski posao. Istinski smo mu zahvalni to
je uime Savjeta pratio i nadzirao projekt.
Ovu inicijativu Centra nazvanu ''Pouavanje moderne povijesti jugoistone Europe" veliko-
duno su podrali Agencija SAD-a za meunarodni razvoj (United States Agency for Inter-
national Development, USAID) i Ministarstvo vanjskih poslova Njemake, kojima dugujemo
zahvalnost za znatnu financijsku potporu. Pojedinci iz ovih donatorskih organizacija s kojima
smo suraivali u svakom su nam trenutku bili spremni pomoi i pruiti nam podrku. Takoer
treba spomenuti i Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije, koje je Zajedniki projekt za
nastavu povijesti podralo na samom poetku i time pripremilo teren za ove itanke. Zahva-
ljujemo i Paktu za stabilnost, iji je dalekovidi specijalni koordinator, dr. Erhard Busek, shvatio
znaaj ovoga pothvata i u njemu nas podrao.
Posebno treba spomenuti i tvrtke koje su nas podrale, i bez ijega povjerenja i velikodune
financijske potpore ovaj projekt ne bismo mogli izvesti do kraja. To su: Coca-Cola HBC, Hyatt
Regency Solun i Titan S. A. Podrka naih sponzora i donatora omoguila je ostvarenje stre-
mljenja osoblja i svih koji su radili na JHP-u.
Iznad svega, rijei najvee zahvalnosti treba uputiti Costasu Carrasu. Njegovu nadahnuu
dugujemo i samu ideju za ovaj projekt, a njegovoj posveenosti i neiscrpnoj energiji, izbor
suradnika i koordiniranje njihova rada na ovome pionirskom projektu. Stoga mu od srca za-
hvaljujemo.

Richard Schifter,
Predsjednik Upravnog odbora
Predgovor
itanke koje su pred vama rezultat su zajednikog rada preko pedeset znanstvenika i nastavnika
povijesti iz jedanaest drava jugoistone Europe. Najprije su, u proljee 2005. godine, objavljene na
engleskom jeziku, a potom je uslijedilo prevoenje: potkraj iste godine na srpski jezik, sljedee na grki,
a otprilike istovremeno s hrvatskim izdanjem bit e predstavljena i izdanja na albanskom, bosanskom i
makedonskom. U planu su jo izdanja na turskom, slovenskom, bugarskom i rumunjskom.
Oblikujui ove itanke nastojali smo zadovoljiti brojne historiografske, obrazovne i odgojne ciljeve
koji su nuni za moderno pouavanje povijesti. Kada bismo, meutim, meu njima trebali odabrati
jedan, kljuni, onda bi to bila multiperspektivnost. Na zajedniki rad, dakle, nije bio potraga za ne-
kakvim konsenzusom o spornim pitanjima zajednike prolosti pojedinih naroda/drava regije tako
zacrtan cilj bio bi besmislen i kao takav osuen na neuspjeh. Umjesto dogovorene jedne istine, instant
pripravka spremnog za konzumiranje (memoriranje), uenicima smo nastojali ponuditi zbirku povije-
snih izvora (vrijedi, dakle, jo jednom naglasiti: ovo nisu udbenici povijesti, nego itanke) od kojih e ih
neki moda i iznenaditi poneto drukijim opisom/tumaenjem dogaaja u odnosu na ono iz njihovih
udbenika. Uoit e, takoer, da se isti dogaaji ili pak isti izvori mogu interpretirati na posve razliit
nain uvrtavanjem takvih izvora nastojali smo potaknuti razvoj uenikog shvaanja da o svakom
dogaaju ili osobi mogu postojati razliite, pa i potpuno suprotstavljene perspektive, da je povijest
mnogoznana, a ne jednoznana tj. da je interpretativnost jedno od temeljnih obiljeja povijesne zna-
nosti, premda se u javnosti to njezino obiljeje ponekad pokuava prikazati spornim i problematinim.
Kao takva, pisana je povijest uvijek podlona provjeravanju, kritici i reinterpretaciji.
Sa zadovoljstvom konstatiram da se ovako koncipirana zbirka povijesnih izvora jako dobro nadopu-
njuje s postupnim promjenama u pouavanju povijesti (i hrvatskome kolstvu u cjelini) u posljednjih
nekoliko godina, posebno nakon uvoenja HNOS-a. Hrvatski udbenici, kao i dodatni materijali za po-
uavanje povijesti, u posljednjih su petnaestak godina doivjeli znaajnu preobrazbu. Poboljanja su
vidljiva ve na prvi pogled udbenici vie nisu crno-bijeli (u doslovnom znaenju), sve se vie panje i
prostora posveuje ilustracijama i povijesnim kartama, ime se vizualnim izvorima znanja, ranije zane-
marivanim, opravdano daje na vanosti. Promjene u sadraju udbenika, jasno, ovisile su o mijenjanju
nastavnog plana i programa, ali njih je na ovako ogranienom prostoru nezahvalno ocjenjivati. Ono to
je zajedniko veini udbenika jest da se, u nekima vie, a u nekima manje, uenicima nudi mogunost
uvida u rad povjesniara uvrtavanjem povijesnih izvora. Time se, meu ostalim, vei naglasak stavlja
na vjetine koje uenici trebaju usvojiti tijekom uenja povijesti, jer se bolje razumijevanje prolosti
moe postii ukoliko uenici, uz rezultate povijesnih istraivanja, ue i o procesima kojima povjesniari
do tih rezultata dolaze. Osim toga, time uenika stavljamo u ulogu subjekta u nastavi, omoguujemo
mu da istrauje, analizira i samostalno zakljuuje, a ne samo usvaja ve gotove, prireene injenice.
Nunost upoznavanja s metodologijom rada povjesniara posebno je naglaena u HNOS-u za po-
vijest: Tijekom uenja povijesti naglasak se stavlja na umijea koja uenici trebaju usvojiti, jer povijest
se moe razumjeti samo ako uenici, uz ishode povijesnih istraivanja, ue i o metodama kojima se
povjesniari slue pri pouavanju prolosti.
Naa su razmiljanja 2001. godine, kada je poeo rad na ovim itankama, ila u slinome smjeru.
Stoga bi zbirke povijesnih izvora koje su pred vama trebale, meu ostalim, posluiti i ostvarenju gore
navedenog cilja. Jo vanije, izraavam nadu da e one barem malo pomoi formiranju odgovornih,
tolerantnih graana, spremnih na razumijevanje i uvaavanje razliitosti, ukljuujui one vezane uz
interpretaciju nae (zajednike) prolosti.
Kreimir Erdelja
8
Predgovor hrvatskom izdanju
9
Prikaz projekta
Sastavljanje alternativnog materijala za nastavu povijesti u jugoistonoj Europi ambiciozan je i iza-
zovan pothvat, osobito imajui u vidu kako se zajednika prolost tumai i predaje u kolama te kakvi se
estoki sporovi o tomu vode, ne samo meu susjednim zemljama ve katkad i u okviru jedne zemlje.
Pa ipak, poslije svih analiza provedenih tijekom posljednjeg desetljea, ne samo nastavnih planova
i programa nego i stavova koji prevladavaju kod nastavnika i u javnosti, postalo je oigledno koliko je
akutna potreba za ovakvim materijalom.
Odbor za nastavu povijesti pri Centru za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi zapoeo je
rad na zajednikom projektu za nastavu povijesti 1999. godine. Nakon dviju serija seminara i zbornika
radova objavljenih poslije njih (Nastava povijesti u jugoistonoj Europi i Klio na Balkanu. Politika nasta-
ve povijesti), Odbor je uspio ustanoviti konkretne nedostatke u nastavi povijesti, u emu se pojedini
obrazovni sustavi razlikuju, kakvu ulogu u njima imaju odgovarajua ministarstva, a kakvu elje samih
nastavnika, te napokon, koliki je prostor ostavljen novim inicijativama i inovacijama.
Stoga i jest odlueno ne zaustaviti se na definiranju problema i opisivanju aktualnog stanja, nego
ii dalje, tj. formulirati konkretan prijedlog nastave povijesti koji ne bi bio proizvod znanja samo male
skupine povjesniara, ve ire mree suradnika koji su bili ukljueni u rad na zajednikom projektu za
nastavu povijesti u njegovoj prvoj fazi. Osim urednica i urednik, koji su bili zadueni za strukturu svake
knjige i za konaan izbor dokumenata, u svakoj zemlji imali smo po jednog ili dvoje suradnika koji su,
u skladu s napucima usuglaenima u prvoj fazi, birali tekstovna i vizualna povijesna svjedoanstva. Uz
to, knjige koje su sada pred vama, prvo su na nekoliko posebnih susreta odranih tijekom 2004. godine
pregledali i njihovu prikladnost ocijenili sami nastavnici povijesti. Napokon, cijeli su materijal recenzirali
sljedei strunjaci: Costas Carras, Robert Stradling, Marija Todorova, Peter Vodopivec i Ivan Vejvoda.
Od njih smo dobili vrijedne sugestije kako o razliitim aspektima povijesti jugoistone Europe, tako i o
nekim odgojnim pitanjima.
Koncipiranje projekta temeljilo se na sljedeim imbenicima:
1) razlikama u nastavnim programima i etnocentrinosti nastave, uobiajenoj u svim zemljama regije;
2) injenici da u jugoistonoj Europi promjene u udbenicima povijesti ovise o odgovarajuim ministar-
stvima, koja strogo kontroliraju nastavne programe i udbenike;
3) elji samih nastavnika da nastavu dopune materijalom koji e im biti lako dostupan;
4) uvjerenju da je nemogue sastaviti jedinstven, homogen udbenik na temu povijesti jugoistone
Europe koji bi se mogao rabiti u svim zemljama.
Zbog svega toga, smatrali smo da bi najbolje bilo napraviti tematske itanke, radne prirunike s tek-
stovnim i vizualnim svjedoanstvima koji e moi posluiti kao dopuna ve postojeim udbenicima.
Drugim rijeima, ovim itankama ne namjeravamo zamijeniti udbenike povijesti koji se trenutno rabe
u uionicama, niti one nude koherentnu povijest jugoistone Europe od 14. stoljea do dananjih dana.
One, meutim, imaju odreene spoznajne i moralne ciljeve i predlau konkretne metode i sredstva
za nastavu povijesti. One predlau pristup povijesti koji je nov prije svega po metodi, a ne toliko po
sadraju.
Christina Koulouri OPI UVOD
OPI UVOD
10
Ciljevi i izbori
Polazite za odreivanje opih i posebnih ciljeva ovoga nastavnog materijala i za konani izbor pred-
meta i materijala koje emo uvrstiti u njega bila je realna procjena stanja u nastavi povijesti i mogu-
nostima za inovaciju u njoj. Nai prijedlozi zasnovani su na novijim spoznajama historijske znanosti i na
slinim projektima reforme u nastavi povijesti, provedenima mahom u Europi. Stoga se predlau dvije
glavne promjene.
Promjene u historiografijskom pristupu
Nacionalna povijest koja se pouava u kolama ne bi trebala biti nacionalistika povijest. Znajui
da se u koli, uglavnom, pouava upravo nacionalna povijest, a da se povijest susjednih naroda
predaje s etnocentrinog stajalita, mi ne predlaemo zamjenu nacionalne povijesti nekom dru-
gom, nego promjenu naina na koji se ona pouava.
Regionalna povijest jugoistone Europe ne moe se promatrati izolirano, nego je treba prikazi-
vati kao dio europske i svjetske povijesti. To znai i da predodbu o "specifinom povijesnom
razvoju Balkana od samog poetka treba odbaciti kao stereotipnu i pristranu.
Povijest svakoga naroda zasebno, ali i povijest cijele regije, ne promatramo kao kontinuiranu, ho-
mogenu i harmoninu. U jednakoj su mjeri prikazane podjele, sukobi i razliite perspektive, kao i
zajedniki, objedinjujui elementi. Umjesto davanja lane slike harmonije, radije elimo pokazati
naine kako pouavati uenike o razlikama i sukobima.
Promjene u pedagogijskom pristupu
Povijest uimo kako bismo saznali neto o svojoj prolosti i razumjeli je. Kako se u kolama ui da
je kolektivni subjekt nacionalne povijesti nacija, nastoji se upozoriti da nacija nije jedina mogua
identifikacija. Uenike se potie da prijeu okvir nacije, da otkriju cjeline koje bi bile ire ili pak ue
od nje te da prihvate ideju o postojanju vie identiteta koji se meusobno dopunjuju. Muki ili
enski identitet, lokalni identitet, identitet navijaa ovoga ili onoga nogometnog kluba ili europ-
ski identitet svi ti identiteti mogu postojati i usporedno, iako, dakako, nemaju svi isti znaaj za
osobu koja ga nosi. Uenike se tako potie da saznaju i neto vie o sebi samima, irei horizont
prolosti i onkraj granica politike geografije.
Jo jedan bitni cilj nastave povijesti jest razvoj kritikog miljenja. Ovaj se cilj moe najbolje po-
stii koritenjem razliitih verzija svjedoenja o jednom istom dogaaju, budui da ve i samo
postojanje veeg broja svjedoenja potkopava neupitnost jedne jedinstvene i iskljuive istine.
Radom s povijesnim izvorima uenici mogu stei uvid i u prirodu povjesniareva posla. Vano je
da uenici shvate da se jedan te isti povijesni dokument moe tumaiti na vie naina, a da to ne
mora znaiti i namjerno iskrivljenje ili zlouporabu tih svjedoenja.
Kroz nastavu povijesti uenici trebaju stei sposobnost ocjenjivanja ljudskih postupaka i dono-
enje moralnih prosudbi. Razvoj kritikog miljenja, meutim, ne podrazumijeva puku sumnjia-
vost: kritiko miljenje treba pomoi stvaranju odgovornih graana sa sustavom moralnih vred-
nota, graana sposobnih da se odupru bilo kakvom obliku manipulacije.
Prilikom sastavljanja ove knjige najvanije nam je bilo da se svi narodi jugoistone Europe mogu pre-
poznati u ovim itankama. Stoga su bile nune dvije stvari:
a) da sadraj itanki bude kompatibilan s aktualnim nastavnim programima i aktualnim udbenicima;
b) da sve zemlje jugoistone Europe budu ravnomjerno zastupljene.

OSMANSKO CARSTVO
11
U interesu kompatibilnosti odabrali smo etiri teme moderne povijesti koje nalazimo u svim nastavnim
programima zemalja u regiji jugoistone Europe:
Osmansko Carstvo
Nacije i drave
Balkanski ratovi
Drugi svjetski rat.
U elji da postignemo uravnoteenu sliku, traili smo povijesne dokumente iz jedanaest zemalja, ne
obazirui se na "doprinos koji je ova ili ona zemlja dala povijesti regije i izbjegavajui svako vrijedno-
sno mjerilo. Meutim, iz sasvim razumljivih razloga, relativna zastupljenost svake zemlje u ovoj ili onoj
itanci ovisit e o samoj temi: jasno je da e o Sloveniji biti daleko vie govora u itanci o Drugom svjet-
skom ratu nego u itanci o Balkanskim ratovima. Neke pak razlike u zastupljenosti mogu se objasniti i
agilnou suradnika koje smo zamolili da trae povijesne izvore u svojoj zemlji, ali i stupnjem razvoja
na kojem se u svakoj pojedinoj zemlji nalazi historijska znanost. Naime, u nekim zemljama postoje bolje
organizirani arhivi, objavljuju se redovite publikacije u kojima se objelodanjuju povijesni dokumenti, te
postoji pristup daleko veem broju izvora. Te su prepreke, usprkos naoj prvobitnoj namjeri, ipak nemi-
novno utjecale na konanu uravnoteenost dokumenata.
etiri teme, jedna koncepcija
Dok je geografski okvir ovih etiriju prirunika jugoistona Europa, od Slovenije do Cipra, njihov je vre-
menski okvir razdoblje od osmanlijskog osvajanja Balkana do dananjih dana. Odabrane teme pokriva-
ju cijelo to razdoblje i meusobno su komplementarne. Iako se itanke vremenski nastavljaju jedna na
drugu, na nekim mjestima one se i preklapaju.
Prva itanka Osmansko Carstvo, i druga itanka Nacije i drave u jugoistonoj Europi, pokrivaju
dugo razdoblje od 14. do poetka 19. stoljea, odnosno od kraja 18. do kraja 20. stoljea. Trea itanka
Balkanski ratovi, i etvrta Drugi svjetski rat, pokrivaju kraa razdoblja, ukljuujui i dva najvea orua-
na sukoba u ovoj regiji. Prva i trea itanka imaju neto ui okvir, bave se uglavnom povijeu ove regije,
dok druga i etvrta pripadaju uglavnom europskoj i svjetskoj povijesti, iako i tu s teitem na povijesti
jugoistone Europe.
Politiku i diplomatsku povijest nismo iskljuili. Naprotiv, rat je glavna tema dviju od etiriju itanki.
Ovakav izbor temeljen je na injenici da ratovi tvore vaan element u nastavi povijesti u svim zemljama
Balkana, ali i na uvjerenju da preuivanje nekadanjih sukoba nikako ne moe biti prikladan nain iz-
gradnje mira u budunosti. Za narode jugoistone Europe ratovi ine znaajan dio njihova zajednikog
povijesnog iskustva, stoga bi bilo pogreno izostaviti ih iz projekta iji je cilj poticanje njihove kolektiv-
ne samospoznaje.
Bilo u svojem istinskom, traginom vidu, ili pak u idealiziranom herojskome, rat je uistinu bio te-
meljni dogaaj u 20. stoljeu, koji progoni sjeanja svih narataja. Spomenici, ceremonije, obljetnice
i groblja jaaju i obnavljaju ta sjeanja. Rat je bio jednako vaan i u historiografiji. U tradicionalnoj
historiografiji temeljenoj na dogaaju, rat je istodobno okosnica strukturiranja povijesnoga vremena i
dogaaj koji monopolizira pripovijedanje. Veina povijesnih prekretnica u odnosu je bilo s politikim
bilo s ratnim dogaajima. Osim toga, cijelo 20. stoljee moe se podijeliti u razdoblja upravo prema
nizu ratova: Balkanski ratovi, Prvi svjetski rat, meuratne godine, Drugi svjetski rat, poslijeratno razdo-
blje i Hladni rat, ratovi u Jugoslaviji. Za neke, zatakavanje je nekad vrijedilo kao prikladno sredstvo u
pacifistikom obrazovanju: historija nee govoriti o ratovima, nee afirmirati herojske vojne modele,
nego e se okrenuti svakodnevnom ivotu i ekonomskoj, drutvenoj i kulturnoj povijesti. Meutim,

OPI UVOD
12
kako predavati o 20. stoljeu, ili o ranijim stoljeima, a ne spomenuti ratove? Ako pak o svakodnevnom
ivotu pouavamo izvan konteksta politikih dogaaja, ideologijskih sukoba i drutvenih podjela, ne
pridonosimo li time u krajnjoj liniji preivljavanju ve postojeih stereotipa? Zapravo, pouavanje samo
o svakodnevnom ivotu i kulturi ostavlja osjetljiva pitanja otvorenima za interpretacije koje e uenici
onda potraiti (i pronai) negdje izvan kole. Upravo bi ih nastava povijesti trebala zatititi od stereoti-
pnih interpretacija prolosti proizalih mahom iz politikih i drutvenih sukoba.
Rjeenje bi mogao donijeti jedan sasvim nov pristup. O ratu se moe pouavati i tako da ga se ne
velia, i bez dosadnih detalja, brojki i datuma. O ratu se moe pouavati kao o neemu to ini sastavni
dio naega zajednikog ljudskog iskustva, moe se pripovijedati o rovovima i o pozadini, moe se pri-
povijedati kroz vizuru djece, moe se pripovijedati o gladi, siromatvu, raseljavanju, o preivljavanju i
moralnim dilemama. Upravo smo se za takav pristup odluili prilikom sastavljanja ovih itanki.
U isto vrijeme nastojali smo dati rije nijemim sudionicima povijesti, naime enama i djeci, koje se
tradicionalno ne spominju udbenici povijesti. Ako im i nije posveeno onoliko panje koliko je to pr-
votno bila namjera, to je samo stoga to u dostupnim povijesnim izvorima ene i djeca najee i imaju
tek sporednu ulogu.
Protagonisti ovih itanki su kako veliki ljudi, poznati i izvan okvira nacionalne povijesti, tako i obi-
ni, anonimni ljudi iz svih krajeva jugoistone Europe stanovnici povijesti. Kad bismo iz tekstova izbri-
sali imena ljudi i mjesta, katkad ne bismo mogli biti posve sigurni na koju se zemlju ili narod to odnosi.
U razredu bi takva vjeba mogla pokazati koliko toga zajednikog ima u naem iskustvu bez obzira na
nacionalne podjele i politike granice.
Nastojali smo upozoriti ne samo na negativne nego i na pozitivne aspekte povijesnoga iskustva,
one koji se nalaze u ljudskim trenucima prijateljstva, solidarnosti i zabave. Stoga ete u treoj i etvrtoj
itanci pronai posebna poglavlja o djelima humanosti i solidarnosti u ratnim vremenima u vreme-
nima sukoba, mrnje i sebinog samoodranja. Istodobno, nastojali smo da u samopredodbe narod
jugoistone Europe ukljuimo i negativne aspekte. Moda i jest najtei izazov pomiriti se i s negativnim,
tamnim stranama nae povijesti.
Ratovi u Jugoslaviji tijekom devedesetih godina prolog stoljea vratili su u zapadne izvjetaje mno-
ge negativne stereotipe o "posebnosti Balkana. Ova edicija itanki o novijoj povijesti jugoistone Euro-
pe djelomice nudi odgovor na takve stereotipe. Pa ipak, ovaj se odgovor ne temelji na dokazivanju da
cijela ova regija ipak ima neku svoju vrijednost. Vjerujemo da je znanje sakupljeno u ovim itankama
dovoljno da baci svjetlo na predrasude i da je u stanju pridonijeti stvaranju europske samosvijesti, iji
e dio, zahvaljujui mogunosti usporedbe, biti i ovaj prostor europskoga kontinenta.
Odluili smo se za "tradicionalni, tiskani oblik. Slijedei tradicionalne predodbe, u itankama ima
vie tekstova nego slika, to e ih moda uiniti manje atraktivnima, pa moda ak i nezgrapnima. Ipak,
mnogo je tee itati tekst napisan na nepoznatom jeziku, nego "itati sliku iz zemlje iji jezik ne razu-
mijemo. Drugim rijeima, glavni problem u komunikaciji koji postoji meu nastavnicima povijesti u
jugoistonoj Europi jesu jezine barijere. Prijevod ih meutim ukida i omoguuje nam da posluamo i
glas drugih. tovie, najvaniji aspekt konzervativnosti ne mora imati veze s medijem. Oigledno je da
se CD-ROM moe rabiti na jednako tradicionalan nain kao i tiskana knjiga, ba kao to se i na internetu
mogu nai problematine informacije koje iskrivljuju povijesne injenice i ponavljaju stereotipe i po-
jednostavljena tumaenja.
OSMANSKO CARSTVO
13
Struktura i nain uporabe
Kao to je ve spomenuto, ove se etiri itanke meusobno dopunjavaju, iako je svaka od njih samo-
stalna te se moe rabiti nevezano s ostalima.
Opa je struktura sljedea:
Opi uvod, koji je napisala glavna koordinatorica projekta, a prikazuje opu koncepciju itanke i
daje nastavnicima metodologijske naputke. Opi uvod nalazi se samo u prvoj itanci;
Kronologijski pregled dogaaja (tablica dogaaja);
Uvod, poseban za svaku itanku, koji je napisala urednica ili urednik te itanke, i u kojem je prika-
zana konkretna tema (osnovna definicija, teita rasprave, nove perspektive);
etiri do est poglavlja (tematskih cjelina) s razliitim brojem pododjeljaka. Svako poglavlje poi-
nje kraim uvodom i sadri i tekstovnu i vizualnu grau, s uvodnim ili popratnim objanjenjima,
a nakon svakoga teksta slijede pitanja;
Popis izvora, koji zapravo predstavljaju izabranu bibliografiju, relevantnu za sve zemlje regije;
Karte, dvije ili tri u svakoj itanci.
Pri odabiru grae vodili smo se naelom da svako svjedoanstvo prolosti moe posluiti kao povi-
jesni izvor. Stoga smo nastojali ovim itankama obuhvatiti to iri spektar tekstova i ilustracija kojima
bismo pokrili ekonomske, drutvene, kulturne i politike aspekte povijesnoga iskustva i omoguili to
vie asocijacija. Tekstovi su predstavljeni na osnovi istoga obrasca, to znai da svaki tekst ima naslov
i popraen je objanjenjem i pitanjima. Osim toga, u vie se sluajeva na kraju poglavlja mogu nai i
openitija pitanja. Ta su pitanja pomo nastavnicima povijesti koji ih mogu upotrijebiti u ovom obliku ili
postaviti nova. Tekstovi se mogu birati i horizontalno, odnosno, mogu se kombinirati i tekstovi iz dviju
ili triju itanke, na to katkad upuuju pitanja koja se odnose na druge itanke.
U praksi, za nastavnike povijesti mogao bi biti problem kako kontekstualizirati materijale iz neke
druge zemlje, jer to pretpostavlja znanja koja nisu stekli tijekom svojega formalnog obrazovanja. Stoga
smo se trudili da za svaki tekst ponudimo to vie informacija, a da time ne nadomjetamo inicijativu
samih nastavnika. Nastavnici se ovim tekstovima mogu sluiti na dva naina:
1) kao uvid u to kako drugi vide dogaaj s kojim su i sami nastavnici i njihovi uenici upoznati putem
etnocentrine literature,
2) kao pokazatelj da i ljudi iz razliitih nacionalnih ili etnikih skupina mogu imati sline osjeaje i
iskustva u vezi s nekim spornim pitanjem.
Znanje samo po sebi najbolje potkopava stereotipe. Predrasude i stereotipi hrane se neznanjem, to
se moe vidjeti po predodbama koje imamo o svojim susjedima ili o cijelim razdobljima nae povijesti.
utnja je najsnaniji saveznik stereotipa. Stoga je jedan od ciljeva ovih prirunika spoznajna dimenzija:
ponuditi informacije o povijesnim dogaajima u jugoistonoj Europi, ali i postaviti odreena pitanja.
Ove itanke nisu gotove jednom zauvijek: njihov je cilj ohrabriti korisnike na daljnja istraivanja, kritiku
i dijalog.
Korisnici ovih itanki prije svega mogu biti uenici viih razreda srednjih kola, dakle osobe izmeu
petnaest i osamnaest godina za koje je ovaj obrazovni materijal i oblikovan, ali se njime mogu koristiti
i studenti, kako u jugoistonoj, tako i u zapadnoj Europi. to smo due radili na sastavljanju ovoga
materijala, sve smo vie shvaali da bi mogao biti zanimljiv i povjesniarima na zapadu, koji nemaju
mogunosti za adekvatno bavljenje povijeu nae regije. Zbirka povijesnih izvora iz svih zemalja jugoi-
stone Europe na engleskom jeziku mogla bi biti od koristi akademskoj publici na zapadu, koja povijest
Balkana poznaje gotovo iskljuivo na temelju sekundarne literature.

OPI UVOD
14
etiri postaje na putu od 14. stoljea do danas
Odluili smo prvu itanku posvetiti Osmanskom Carstvu, budui da ga, premda to razdoblje ini naj-
vei dio zajednikoga povijesnoga iskustva narod jugoistone Europe, njegovi nastavljai odbacuju
kao dio svoje zajednike prolosti. Iako se o njemu poduava u svim zemljama, perspektiva je uvijek
etnocentrina ovisno o motritu predavaa. Stoga je znanje o ovome velikom carstvu koje je stoljei-
ma vladalo prostorima jugoistone Europe i istonim Sredozemljem nepotpuno i pristrano. Osmansko
Carstvo prikazuje se jednom kao napredno, potom kao nazadno, kao multikulturni raj ili kao represiv-
no, kao mjesto nacionalnog osloboenja, odnosno nacionalne propasti. Ovako sukobljena tumaenja
odraavaju se i u historiografijskim radovima na zapadu koji se odnose na ovo razdoblje.
Prikazujui Osmansko Carstvo kao zajedniku povijesnu pozadinu svih naroda jugoistone Europe
ne sugeriramo da je ono bilo nekakvo "zlatno doba harmoninog suivota svih naroda na Balkanu.
Kako je ve reeno, u zajedniko povijesno iskustvo pripadaju i sukobi i suivot. Osim toga, Osmansko
Carstvo nije bilo statino, ni uniformno. Kao i druga multietnika i multireligijska carstva, i Osmansko
Carstvo bilo je obiljeeno unutarnjim razlikama i sukobima, razvijalo se i prolazilo kroz razdoblja na-
pretka i razdoblja krize. Konano, dubljim znanjem o ovome carstvu lake emo dovesti u pitanje stere-
otip rairen na zapadu koliko i u kranskom dijelu jugoistone Europe, stereotip o njegovoj kulturnoj
"zaostalosti.
Poeli smo od 14. stoljea kada se Osmanlije prvi put pojavljuju u ovoj regiji i zapoinju osvajanje
Balkana. Prva itanka zavrava poetkom 19. stoljea. Iako to, dakako, nije i kraj Osmanskog Carstva,
to se poklapa s pojavom nacionalnih pokreta koji vode uspostavi balkanskih drava tijekom 19. i 20.
stoljea. Postupno slabljenje carstava i uspostave nacionalnih drava na njihovim ruevinama tema
su drugog prirunika, koji se vremenski dijelom preklapa s prvim, budui da poinje s 18. stoljeem.
Osmansko Carstvo spominje se dijelom i u itanci o Balkanskim ratovima. Stoga smo i sugerirali mogu-
nost horizontalnog povezivanja tekstova izmeu itanki.
Druga itanka, o Nacijama i dravama u jugoistonoj Europi, bavi se osobito osjetljivim i kontro-
verznim pitanjem. Od prvih nacionalnih pokret protiv Osmanskog Carstva, pa do ratova u Jugoslaviji,
sukobi izmeu nacija u regiji bili su kljuni za njezin povijesni razvoj. Pa i danas, vijesti o manje ili vie
vruim incidentima, ispitivanja javnoga mnijenja, ali i neki aspekti nastave povijesti, potvruju da su
nacionalne strasti i dalje ive. U tom smislu jasno je da temu koja ima sredinje mjesto u modernoj povi-
jesti ove regije nismo mogli iskljuiti. Druga se dilema ticala toke na kojoj zavrava druga itanka: da li
da to bude kraj Velikog rata, ili da odemo i u vrijeme poslije Drugoga svjetskog rata? Postojali su snani
argumenti protiv ukljuivanja 90-ih godina prologa stoljea u tu itanku, ali smo na kraju ipak odluili
da je nuno ukljuiti i ovu najnoviju fazu nacionalistikih pokreta i sukoba radi boljeg razumijevanja
sadanjice. Uostalom, neke nacionalne drave u regiji nastale su upravo tijekom te posljednje faze.
Uz te tematske kategorije druga se itanka uglavnom dri kronologijskog pristupa kako ne bismo
skrenuli u teorijska razmatranja o nacionalizmu i kako bismo pokazali: 1) evoluciju definicije nacije, 2)
zemljopisni i kronologijski okvir nacionalistikih pokreta i njihove meusobne razlike, te 3) razliite faze
u formiranju nacionalnih drava u jugoistonoj Europi. Vie od ostalih triju itanki, ova druga prikladna
je za prikazivanje razliitih perspektiva jer je njezina tema sama bit nacionalnog samoodreenja, i jer
dekonstruira predodbu o jedinstvenosti i autentinosti nacije. Najvei doprinos itanke o nacijama i
dravama jest to to naciju prikazuje kao povijesnu kategoriju, uklanjajui nepovijesne predodbe o
kontinuitetu i jedinstvu. Istodobno smjeta povijest jugoistone Europe u kontekst europske i svjetske
povijesti, budui da nacionalna drava zauzima sredinje mjesto u novijoj i u suvremenoj svjetskoj po-
vijesti.
Trea itanka, itanka o Balkanskim ratovima, mogla je biti i dio druge, pa ak i prve itanke, budui
OSMANSKO CARSTVO
15
da razmatra presudni trenutak stvaranja mnogih nacionalnih drava na Balkanu i konani pad Osman-
skog Carstva. Istodobno, bio je to u potpunosti "balkanski dogaaj, koji je, bez obzira na ishod, bio
smatran dokazom da su stanovnici Balkana sposobni sami odluivati o svojoj sudbini, bez mijeanja
europskih "velikih sila. Osim toga, Balkanski ratovi su pokazali i relativan znaaj vjera u nacionalnim
sukobima: dok se u Prvom balkanskom ratu koalicija kranskih drava borila protiv muslimanskog
Osmanskog Carstva, u Drugom balkanskom ratu protivnici uope nisu bili podijeljeni prema vjeri.
Budui da se bavi dogaajima u trajanju od dvije godine (iako su u nju ukljueni dokumenti i iz rani-
jih i kasnijih razdoblja), trea je itanka najkraa od svih. To je, ba kao i u etvrtoj, primjer kratkotrajne
povijesti u kojoj smo nastojali upozoriti, po strani od politikih i vojnih dogaaja (o kojima ionako govo-
re kolski udbenici), na razliite aspekte rata kao iskustva. Istodobno itanka nudi znanja o dogaajima
iz regionalne povijesti koji su na zapadu posluili kao dokaz "osobitosti ove regije glede nasilnosti nje-
zinih sukoba. Stoga nije sluajno to se ovakvo uvjerenje pa i uvoenje i obnavljanje termina "Balkanski
ratovi protegnulo i na ratove u Jugoslaviji devedesetih. U meunarodnom javnom mnijenju prevladao
je stav da su na Balkanskom poluotoku krvoprolie i meunacionalna mrnja endemska bolest. Stoga,
moglo bi biti korisno da se i u uionici Balkanski ratovi usporede s tzv. Velikim ratom, koji je izbio od-
mah poslije njih i koji je istinski izmijenio i samu definiciju rata.
etvrta se itanka bavi najveim dogaajem svjetske povijesti, te stoga 1) postavlja lokalnu povijest
u globalni kontekst, 2) ostvaruje moralne ciljeve nastave povijesti. Zaista, ako se uenicima povijest
predaje kako bi se formirali demokratski graani, onda nam, za tu svrhu, Drugi svjetski rat prua neke
od najboljih lekcija. Dakako, zemlje jugoistone Europe nisu mogle izbjei uasima ovoga "totalnog
rata, to se jasno vidi kroz dokumente koje dajemo. Meutim, povijest ovoga dijela Europe istodobno
nam prua mogunost da pouimo uenike o humanosti i moralnim vrijednostima, i to tako to emo
izloiti:
1) Borbu protiv faizma. Smatrali smo da, iz obrazovnih razloga, treba naglasiti otpor totalitarnoj
ideologiji i brutalnosti nacizma, uglavnom kroz pokrete otpora koji su u balkanskim zemljama bili vie
ili manje masovni. Male prie o kolektivnoj viziji u jeku najvee krize zapadne civilizacije mogle bi naim
uenicima posluiti kao uzor i pomoi im da steknu jasniju predodbu o moralnoj dimenziji ljudskih
postupaka.
2) Solidarnost usprkos vjerskim, politikim i nacionalnim razlikama. Vano je naglasiti pomo koju su
pojedinci ili ak i cijeli kolektivi pruali drugim pojedincima ili kolektivima tijekom rata u vrijeme tekih
moralnih dilema i borbe za preivljavanje.
Istodobno, iako je Drugi svjetski rat bio dogaaj od posebnog znaaja, patnja u ratu ope je mjesto.
Razaranja gradova i masovna ubijanja civila gotovo da potiru razliku izmeu fronte i pozadine. Rat na
neki nain postaje blizak i prihvaa se kao "prirodni dio politikoga i drutvenoga ivota. itanka o
Drugom svjetskom ratu pokazuje ista iskustva rata koja dijele jugoistona, srednja i zapadna Europa,
to nudi drugaiji pogled na priu o osobitoj balkanskoj brutalnosti.
S druge strane, s obzirom na vremensku bliskost teme etvrte itanke, ipak raste i opasnost od ra-
zliitog itanja i tumaenja dokumenata. Za neke zemlje jugoistone Europe vrijeme poslije Drugoga
svjetskog rata bilo je jednako bolno koliko i vrijeme samog rata, tako da je tumaenje rata obojano
i poslijeratnim iskustvima. Imajui u vidu kompleksnost i meunarodni okvir poslijeratnih dogaaja,
odluili smo etvrtu knjigu zavriti trenutkom osloboenja koje je bilo razliito u svakoj zemlji. Tako
smo mogli zadrati optimizam zbog sloma nacistike none more, a da ne ulazimo u izravne i neizravne
posljedice koje je on imao za poslijeratna drutva i u zapadnoj i u istonoj Europi. Osim toga, u razdo-
blju Hladnog rata, zemlje u regiji jugoistone Europe slijedile su razliite putove i zavrile u pripadnosti
istonoj, odnosno zapadnoj Europi (u hladnoratovskom smislu).
OPI UVOD
16
Nastavne metode
Nije bilo oevidno, niti se uzimalo kao gotova stvar, da e ove knjige biti iroko prihvaene i koritene u
uionicama. Radei na ovom projektu, imali smo u vidu cijeli niz ogranienja:
1. ogranieno vrijeme, predvieno nastavnim programima za nastavu povijesti, zbog ega ni za
inovativnost nastavnik nema dovoljno prostora;
2. sve manji interes uenika za povijest u korist drugih, "modernijih i atraktivnijih znanja kao to
su primjerice nove tehnologije;
3. nedovoljno usavravanje nastavnika kako bi obnovili svoja znanja te stekli odreene vjetine
potrebne za koritenje alternativnoga nastavnog materijala. Stoga je teko procijeniti u kojoj e
se mjeri moi u praktinoj nastavi ostvariti ciljevi naznaeni na poetku ovoga projekta.
Metoda koje nastavnici povijesti mogu primjenjivati u koritenju ovih etiriju itanki ima mnogo i ra-
znolike su, a neke od njih su ve prisutne u nastavnoj praksi. Pitanja navedena poslije svakog izvornog
dokumenta i poslije veine odjeljaka prvi su korak ka neto naprednijim nastavnim metodama poput
simulacije, insceniranja odreenih situacija, pisanja samostalnih radova i aktivnog uenja. Neke teme
pogodnije su za samostalno uenje, primjerice Drugi svjetski rat omoguuje nastavniku kombiniranje
metoda usmene povijesti s igranim i dokumentarnim filmovima. U svakom sluaju, nae itanke tre-
baju omoguiti kritiki pristup postojeim kolskim udbenicima i biti polazite za stvaranje novoga
znanja putem racionalnog i kritikog istraivanja. Uspjeh ovakvog pothvata gotovo u potpunosti ovisi
o nastavnikovoj inicijativi, znanju i metodikom pristupu.
Pa ipak, kritiki pristup postojeim udbenicima treba shvatiti na pravi nain. Udbenici variraju u
kvaliteti i nisu nita manje "autentini od itanki s izvornim materijalima. Od samog poetka treba biti
jasno da time to smo se odluili za zbirku izvornih dokumenata, radije nego da se bavimo historiogra-
fijom, nikako ne znai automatski prihvaanje objektivnosti ili autentinosti tih izvornih tekstova; cilj
nam je bio pokazati mnotvo tumaenja i stajalita koja proizlaze iz samih izvora. Drugim rijeima, ovo
je primjena komparativne metode i multiperspektivnog pristupa. Svjesni smo da na izbor nije posve
sluajan: on odraava specifina stajalita i tumaenja, na to smo skrenuli pozornost i u uvodu u svako
poglavlje.
Ove se napomene odnose i na tekstove i na ilustracije. Naravno, mladim ljudima ilustracije su sva-
kako zanimljivije, jer je zahvaljujui njima lake "zamisliti prolost. Znamo, meutim, da i slike mogu
zavarati, stoga i njima treba pristupiti jednako kritiki kao i tekstovima. itanje slika, jednako kao i
tekstova, pretpostavlja poznavanje konteksta (drutvenog, kulturnog itd.) u kojem su nastale. Nastojali
smo dati informacije o odabranim ilustracijama, premda su one najee zanimljive upravo u kombi-
naciji s tekstovima danima u tom poglavlju. Budui da prirunici pokrivaju sedam stoljea povijesti,
slike koje smo odabrali vrlo su razliitih vrsta, to zahtijeva i razliite metode analiziranja. Nastojali smo
ukljuiti razliite vrste ilustracija: fotografije, plakate, karikature, litografije, slike, ilustracije na rukopi-
sima, oglase, razglednice, potanske marke, novanice itd. Osim neizbjenih estetskih naklonosti, na
je kriterij bio mo ilustracije da doara neku situaciju. Primjerice, na osnovi slika tipinih predstavnika
odreenih drutvenih skupina u Osmanskom Carstvu moemo otkriti kakva je predodba postojala o
svemu to je "drugaije. Podsjetimo se da ono to je "drugaije nije automatski i "drugo; ak ni meu
suvremenicima kulturna razlika ne mora voditi do sukoba.

OSMANSKO CARSTVO
17
Zakljuak
itanke ove edicije saetak su intenzivnih rasprava i sporova, ali su i ugodno iznenaenje koje pokazuje
da povjesniari svojim radom mogu dokinuti granice. Trenutno, na Balkanu postoji kritina masa na-
stavnika povijesti zainteresiranih za svoj posao i spremnih za promjene. Mi se upravo i obraamo onim
nastavnicima koji tee promjenama i trae nove smjernice. Oni e moi nadalje poticati novine u podu-
avanju povijesti koje je trenutno i neporecivo u krizi u svim europskim drutvima. Najvei protivnik u
ovom pothvatu nisu politika i ideologijska reakcija, nego apatija.
I zato nam je izazov pobuditi zanimanje kod uenika za uenje o onome to se dogaalo u regiji u
kojoj se nalazi i njihova zemlja, te im pomoi u razumijevanju kompleksnosti dananjice. Utoliko ovaj
projekt nije samo znanstveni eksperiment: ovo je i odgovor na izazove koji oekuju zemlje jugoistone
Europe na njihovu putu u zajedniku budunost.
19
Uvod .................................................................................................................................................................................................... 25
Kronologija .................................................................................................................................................................................... 27
Prvo poglavlje: irenje osmanske vlasti u jugoistonoj Europi ........................................................... 41
Ia. Poeci osmanske drave u Anadoliji ............................................................................................................. 42
I-1. Orhan se eni keri tekfura od Jar Hisara ........................................................................................................... 42
I-2. Osvajanje Karaca Hisara i prvo itanje hutbe u gazi-Osmanovo ime ....................................................... 42
Ib. Osvajanje Balkanskog poluotoka .................................................................................................................. 43
I-3. Kako su sukobi meu kranskim dravama na Balkanu olakali prodor Osmanlija ......................... 43
I-4. Ferman Murata I. kojim se Evrenos-begu potvruje pravo upravljanja junom Makedonijom
(1386.) .............................................................................................................................................................................. 44
I-5. Uloga domaih suradnika u irenju osmanske vlasti na Balkanu ............................................................. 45
Sl. 1. Bajazid I. stie u pomo opkoljenom Nikopolju u noi uoi bitke s kriarima (1396.) Osmanska
minijatura (oko 1584.) ................................................................................................................................................ 46
I-6. Kako se u 14. stoljeu objanjavala pobjeda Osmanlija nad kranima: Gregory Palamas i Hans
Schiltberger .................................................................................................................................................................. 46
I-7. Krani timarnici u Arvanidu, Albanskoj provinciji (1431./1432.) ................................................................ 47
I-8. Srpski despot kao osmanski vazal (1432.) .......................................................................................................... 47
I-9. Pad Novog Brda (1455.) ............................................................................................................................................. 48
Sl. 2. Osmanska vojska pobjeuje kraj Mohaa (1526.); osmanska minijatura (oko 1588.) ......................... 49
I-10. Turska razaranja u Sloveniji, pismo habsburkog namjesnika u Kranjskoj (1491.) ............................... 49
Sl. 3. Zarobljeni stanovnici Beograda (1521.) ............................................................................................................... 49
I-11. Krani zarobljeni u Bosni (1530.) .......................................................................................................................... 50
Ic. Pad Konstantinopola osvajanje Istanbula (1453.) .............................................................................. 50
I-12. Bizantsko vienje pada Konstantinopola: Georgios Sphrantzes ............................................................... 50
I-13. Ponovno naseljavanje Istanbula pod Mehmedom II. .................................................................................... 51
Id. Stanovnitvo i vjera ............................................................................................................................................... 52
I-14. Prisilno naseljavanje (srgun) Balkana stanovnitvom iz Male Azije (potkraj 14. stoljea) ............... 52
I-15. to su Osmanlije obeale bosanskim seljacima: pismo kralja Stjepana Tomaevia (1461.-1463.)
papi Piju II. ..................................................................................................................................................................... 52
I-16. Ioasaph, pravoslavni episkop Vidinski, o prisilnom i dobrovoljnom primanju islama (14.
stoljee) .......................................................................................................................................................................... 53
I-17. Biljeka jednog kadije o sluaju djeaka bez oca koji prima islam (1636.) ............................................. 53
I-18. Molba jednog mladia da prijee na islam (1712.) ......................................................................................... 53
Sadraj
SADRAJ
20
Drugo poglavlje: Institucije Osmanskog Carstva ............................................................................................ 54
IIa. Sultan i njegovo dvor ............................................................................................................................................ 55
II-1. Titule kojima se Sulejman sluio u prepisci s Ferdinandom I. (1562.) ....................................................... 55
II-2. Odlike idealnog vladara u pjesmi koju je Cellzde posvetio sultanu Selimu II. (1566.-1574.) ........ 55
II-3. Razliita miljenja o bratoubojstvu na prijestolju: kronika Mehmeda Nerija o pogubljenju
Mustafe Nejakog (1422.) ........................................................................................................................................... 56
Sl. 4. Plan saraja Topkapi (dvora) u Carigradu ............................................................................................................. 57
Tablica 1: Dvor i osmanska sredinja uprava ........................................................................................................................ 58
Sl. 5. Carski veleposlanik na audijenciji kod osmanskog sultana ......................................................................... 58
II-4. Kako je Mustafa I. doao na prijestolje (1617.) ................................................................................................... 59
Sl. 6. Carska gozba tijekom vojnog pohoda ................................................................................................................ 59
Sl. 7. Sultan Bajazid II. (1481.-1512.) u lovu nedaleko od Plovdiva (Filibe) .......................................................... 60
IIb. Devirma ...................................................................................................................................................................... 61
II-5. Sustav devirme kako ga opisuje bivi janjiar ................................................................................................ 61
II-6. Kranska kritika devirme u itiju Georgija Novog iz Sofije (1539.) ........................................................ 61
Sl. 8. Popisivanje djece za devirmu ............................................................................................................................... 62
Sl. 9. Janjiarski aga .............................................................................................................................................................. 63
II-7. Lutfi-paa se prisjea svojega ivota od vremena kada je unovaen sustavom devirme .............. 63
IIc. Timarski sustav ......................................................................................................................................................... 64
II-8. Pravila o raspodjeli timara ....................................................................................................................................... 64
II-9. Popis prihoda koje spahija treba prikupiti od timara .................................................................................... 64
II-10. Ponovno imenovanje za posjednika srednjeg ili veeg timara .................................................................. 64
II-11. Pravila o posjednicima timara koji se nisu odazvali pozivu u rat............................................................... 65
Sl. 10. Naoruani spahija ....................................................................................................................................................... 65
IId. Ideologija zatite podanika i praksa u pravosudnom sustavu ....................................................... 66
II-12. Savjeti Murata I. Evrenos-begu pri imenovanju za upravitelja (1386.) ..................................................... 66
II-13. Ferman Mehmeda I., izdan monasima samostana Margarit, u blizini Sera (1419.) ............................. 67
II-14. Kadijina presuda u sporu izmeu jednoga kranina i jednoga janjiara (Sofija, 1618.) ................... 67
II-15. Kadijina presuda u sporu izmeu jednoga muslimana i jednoga kranina (Vidin, 1700.) .............. 67
II-16. Zajednica na otoku Mikonos odluuje protjerati kadiju (1710.) ................................................................. 68
II-17. Presuda protiv kocabai Todorakija iz Samakocuka (1762.) ......................................................................... 68
II-18. Osmanska povelja kojom se tite samostani u Bosni (1785.) ....................................................................... 69
IIe. Pokrajine i vazalne drave ................................................................................................................................. 69
II-19. Nagodba o statusu Dubrovnika, potvrena i ahidnamom Murata III. (1575.) ....................................... 69
II-20. Ahidnama Ahmeda I. za Transilvaniju (1614.) .................................................................................................... 70
II-21. Autonomija Moldavije (1716.) ................................................................................................................................. 70
II-22. Francuski putnik Flachat o posebnom statusu vlakih kneeva (1741.) ................................................... 71
Tablica 2: Tipologija teritorijalne uprave u Osmanskom Carstvu (16. stoljee) ........................................................ 72
OSMANSKO CARSTVO
21
Tree poglavlje: Vjerske institucije, zajednice i obredi ............................................................................... 73
IIIa. Muslimani .................................................................................................................................................................... 74
III-1. Natpis na portalu Sulejmanove damije u Istanbulu (polovica 14. stoljea) ......................................... 74
III-2. Dimitrie Cantemir o muslimanskim molitvama ............................................................................................... 74
Sl. 11. Damija u Izniku (Nikeja) iz 14. stoljea ............................................................................................................... 75
Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova damija) u Istanbulu (1550.-1557.) ..................................................................... 75
III-3. Kako jedan musliman objanjava vezu izmeu Alaha i kie (1779.) .......................................................... 75
Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Kurana u unutranjosti Stare damije u Jedrenu (15. stoljee) .................... 76
III-4. Muslimanska heterodoksija ale o bektaijama ........................................................................................... 76
Sl. 14. Turska gospa na devi prilikom hodoaa u Meku ......................................................................................... 76
Sl. 15. Astronomski opservatorij u Istanbulu (oko 1580.) .......................................................................................... 77
Sl. 16. Narodni junak Nasredin-hoda ............................................................................................................................. 77
IIIb. Krani........................................................................................................................................................................... 78
III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvoga pravoslavnog patrijarha poslije osvajanja
Konstantinopola (1453.) ............................................................................................................................................ 78
Sl. 17. Osmanska srebrna posuda s natpisom na grkom, koritena za pravoslavni crkveni obred
(16. stoljee) .................................................................................................................................................................. 78
III-6. Francuski putnik Pierre Lescalopier o samostanu Sv. Save u Srbiji (1574.) .............................................. 78
III-7. Pavao Alepski o moldavskim crkvama (polovica 17. stoljea) ..................................................................... 79
Sl. 18. Manastir Voronec u Moldaviji (izgraen 1488., vanjske freske 1547.-1550.) ........................................... 79
Sl. 19. Tajna veera freska iz samostana Stavronikita, Athos (Sveta gora) (1546.) ......................................... 79
III-8. Kozmas Etolski poziva krane da koluju djecu ............................................................................................. 80
III-9. Kiril Pejinovi o sukobima izmeu seljana pravoslavaca i njihovih sveenika (1816.) ...................... 80
IIIc. idovi ............................................................................................................................................................................. 81
III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Jedrena, upueno idovima u srednjoj Europi (sredina 15.
stoljea) .......................................................................................................................................................................... 81
III-11. Elijah Capsali o bogatstvu idova u Osmanskom Carstvu u vrijeme vladavine Mehmeda II. ....... 81
III-12. idovski mesijanizam: sluaj Sabbataia Zevija (1666.) ................................................................................... 82
Sl. 20. idovski lijenik francuska gravura (1568.) ..................................................................................................... 83
IIId. Religijski suivot i diskriminacija ................................................................................................................... 84
III-13. Vjerski dijalog tijekom zatoenitva Gregorija Palame (1354.) ................................................................... 84
III-14. Suivot razliitih vjerskih zajednica u osmanskim gradovima (oko 1600.) ............................................. 85
III-15. Odnosi izmeu pravoslavaca, katolika i luteranaca u Bugarskoj i Vlakoj (1581.) ................................ 85
III-16. Fetva Ebus-suuda ijitima (sredina 16. stoljea) .............................................................................................. 86
III-17. Carska naredba o zabrani "franakog prozelitizma meu Armencima u istonoj Anadoliji
(1722.) .............................................................................................................................................................................. 86
III-18. Osmanske vlasti u Bosni presuuju u sporu izmeu pravoslavaca i katolika (1760.) .......................... 87
III-19. Carska ogranienja za nemuslimane (1631.)...................................................................................................... 87
III-20. Pogubljenje nepropisno odjevenog pravoslavca (1785./1789.) .................................................................. 88
SADRAJ
22
III-21. Carska zapovijed o crkvi u Stanimaki, kraj Plovdiva, izgraenoj bez dozvole (1624.) ........................ 88
III-22. Netolerantnost krana prema ljudima koji ive u braku s osobom druge vjere (Cipar, 1636.)...... 88
III-23. Odredbe o vjerskom ivotu u Transilvaniji (1653.) .......................................................................................... 89
III-24. Zakljuak biskupskog sinoda u Stonu kraj Dubrovnika, uperen protiv idova (1685.) ...................... 89
III-25. Privilegije za jednoga idova u Dubrovniku (1735.) ....................................................................................... 90
III-26. Muenitvo sv. Kirane u Solunu (1751.) ............................................................................................................... 90
Sl. 21. Kristovo uznesenje, osmanska minijatura (1583.) .......................................................................................... 91
etvrto poglavlje: Drutveni tipovi i svakodnevni ivot ........................................................................... 92
IVa. Elita i obian svijet .................................................................................................................................................. 93
IV-1. Prezir osmanske elite prema Turcima seljacima .............................................................................................. 93
Sl. 22. Spahija ............................................................................................................................................................................ 93
Sl. 23. Akindija ........................................................................................................................................................................ 94
Sl. 24. Janjiar ............................................................................................................................................................................ 94
Sl. 25. Vojnici u Albaniji, crte Jean-Baptiste Hilaire (1809.) ...................................................................................... 94
Sl. 26. eyh-l-islam [ejh el islam] .................................................................................................................................... 95
Sl. 27. Visoki osmanski pisar ................................................................................................................................................ 95
Sl. 28. Arapski trgovac ............................................................................................................................................................ 96
Sl. 29. Trgovac iz Dubrovnika .............................................................................................................................................. 96
Sl. 30. Osmanski kroja .......................................................................................................................................................... 96
Sl. 31. Pastir ................................................................................................................................................................................ 96
Sl. 32. Ribar ................................................................................................................................................................................ 97
Sl. 33. Dervi .............................................................................................................................................................................. 97
Sl. 34. Armenski monah ........................................................................................................................................................ 98
Sl. 35. Pravoslavni patrijarh Konstantinopola ................................................................................................................ 98
Sl. 36. Veliki istanbulski rabin (kraj 18. stoljea) ........................................................................................................... 99
Sl. 37. Kranski velika (18. stoljee) ................................................................................................................................ 99
Sl. 38. uveni ajan: Ali-paa od Janjine (1741.-1822.), slika Louisa Dupra (1819.) ........................................... 100
Sl. 39. Osmanski mjenja novca ....................................................................................................................................... 100
Sl. 40. Dragoman: Pierre Jamoglu, tuma pri francuskom veleposlanstvu (1787.) ......................................... 100
Sl. 41. vedski veleposlanik (1788.) .................................................................................................................................. 101
Sl. 42. Galiot nosi svoj obrok vode .................................................................................................................................. 101
IVb. ivot na selu ............................................................................................................................................................. 102
IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u Vidinskom paaluku (1587.) ................................................................ 102
IV-3. Seljakova obveza da obrauje svoje imanje (seoski zakon iz Karamanije, 1525.) .............................. 102
Sl. 43. Bugarska kua u Trjavni (18. stoljee) ................................................................................................................ 102
IV-4. Francuski putopisac Pierre Lescalopier opisuje bugarske kue nedaleko od Ruuka (1574.) ...... 103
IV-5. Kako izgledaju i kako su odjeveni ljudi koji ive nedaleko od Plovdiva (1553.-1555.) ....................... 103
IV-6. Hrana i pie u Albaniji (oko 1810.) ....................................................................................................................... 103
OSMANSKO CARSTVO
23
Sl. 44. Soba u Arbanasima (18. stoljee)......................................................................................................................... 103
IV-7. Putovanje po bugarskim selima (1761.) .............................................................................................................104
Sl. 45. Mukarci i ene s otoka Paros sviraju i pleu ...................................................................................................104
Sl. 46. ene peru rublje izvan kue (Larisa, rano 19. stoljee) ................................................................................ 105
IV-8. Ceste i pota u Albaniji za vrijeme osmanske vlasti (oko 1800.) ............................................................... 105
IVc. ivot u gradovima ................................................................................................................................................. 106
IV-9. Opis Beograda (1660.) ............................................................................................................................................. 106
Sl. 47. Turin putuje konjem natovarenim velikim koevima za voe i povre ............................................... 107
Sl. 48. Povorka pekara u Istanbulu (1720.) .................................................................................................................... 108
IV-10. Rezidencija vlakoga kneza Constantina Mavrocordata, kako je prikazuje francuski
putopisac Flachat (polovica 18. stoljea) .......................................................................................................... 108
IV-11. Povelja ceha trgovaca mjeovitom robom u Moskopolju (1779.) ............................................................ 108
IV-12. egrtski ugovor na otoku Skiros (1793.) ............................................................................................................ 109
Sl. 49. Osmanska djeca na vrtuljku tijekom proslave Bajrama .............................................................................. 109
IV-13. Fetva Ebus-Suuda o carskoj odluci o zatvaranju kavana (3. etvrtina 16. stoljea) ........................ 110
IV-14. Kavanska pjesma iz Senja ..................................................................................................................................... 110
IV-15. Evlija elebija o beogradskoj baklavi (1660.) .................................................................................................. 110
IV-16. Jelovnik Shevki mula Mustafe (Sarajevo, druga polovica 18. stoljea) ...................................................111
IVd. ivot na granici ........................................................................................................................................................111
IV-17. Francuski putopisac Nicolas de Nicolay opisuje osmanske ratnike, "delije (1551.) ............................111
Sl. 50. Delija, osmanski ratnik (16. stoljee) ...................................................................................................................112
IV-18. Institucija bratimljenja na bosanskoj granici (1660.) .....................................................................................112
IV-19. Osmanlije trae lijenika iz Dubrovnika (1684.) ..............................................................................................113
IV-20. Pismo imuna Koziia Benje, Modrukog biskupa, papi Lavu X. (1516.) ..............................................113
IV-21. Pismo Frana Krste Frankopana Gaparu olniu (1670.) ..............................................................................113
IV-22. Pjesma o Hrvatima koji haraju po Kladui........................................................................................................ 114
IV-23. Marko Kraljevi pije vino za Ramazana ............................................................................................................. 114
IV-24. Utjecaj krana na Albance muslimanske vjere (oko 1800.) ...................................................................... 114
IVe. Pogled na ivot ena ........................................................................................................................................... 116
IV-25. "Carsko vjenanje u 15. stoljeu ......................................................................................................................... 116
IV-26. ene u Albaniji (oko 1810.) .................................................................................................................................... 116
IV-27. Solidarnost meu krankama: muenitvo sv. Filotheje (1589.) ............................................................ 116
IV-28. Statut ceha proizvoaica sapuna u Triki, u Tesaliji (1738.) .........................................................................117
Sl. 51. Ugledna Atenjanka (1648.) .....................................................................................................................................117
IV-29. Razvod braka u jednom selu blizu Sofije (1550.) ............................................................................................117
Sl. 52. Turkinja s djecom (1568.) ........................................................................................................................................ 118
Sl. 53. Turkinja u odjei za izlazak francuski crte (oko 1630.) ............................................................................ 118
Sl. 54. Djevojka iz brdskih krajeva na sjeveru Albanije (poetak 19. stoljea) .................................................. 118
SADRAJ
24
IV-30. Kadija biljei sluaj Cipranke koja se razvodi tako to prelazi na islam (1609.) ................................... 119
IV-31. Kadija biljei sluaj muslimana koji se rastaje od kranke (1610.) .......................................................... 119
IV-32. Preljub janjiara s muslimankom u Istanbulu (1591.) ................................................................................... 119
IV-33. Komentari lady Mary Wortley Montagu o osmanskim enama (1717.) .................................................. 120
Peto poglavlje: Elementi krize ...................................................................................................................................... 121
Va. "Prirodne nepogode .......................................................................................................................................... 122
V-1. Glad u Istanbulu (1758.) .......................................................................................................................................... 122
V-2. Potres u Istanbulu (1766.) ....................................................................................................................................... 122
V-3. Kuga u Bukuretu (1813.) ........................................................................................................................................ 123
Vb. Politika kriza u Istanbulu ................................................................................................................................ 123
V-4. Rjeenja za krizu osmanske drave u Koi-begovim memoarima (oko 1630.) .................................... 123
V-5. Poslanici moldavskog kneza Constantina Mavrocordata objanjavaju zato su u Istanbulu
morali podmititi mnoge ljude (1741.)................................................................................................................. 124
Vc. Ratovi, pobune i seobe ....................................................................................................................................... 124
V-6. Seljaci bjee u grad (1665.) .................................................................................................................................... 124
V-7. Pobuna Mehmed-age Bojadioglua na Cipru (oko 1680.) ......................................................................... 125
V-8. Izvjetaj papi o pobuni u iprovcima (1688.) .................................................................................................. 126
V-9. Srbi bjee u strahu od osmanske osvete (1690.): svjedoenje akona Atanasija Srbina ................. 127
V-10. Moldavska buna protiv Osmanlija (1711.) ......................................................................................................... 127
V-11. Habsburki asnik u dnevniku opisuje opsadu Dubice (1788.) ................................................................ 127
V-12. Nesigurnost putovanja kroz Albaniju (oko 1800.) ......................................................................................... 128
V-13. Kako je epavi (Topal) Ibrahim provalio u Kazanlik (1809.) ........................................................................ 128
V-14. Niz katastrofa u prii bugarskog uitelja Todora iz Pirdopa blizu Sofije (1815.-1826.) ...................... 129
Bibliografija ................................................................................................................................................................................. 131
Biljeka o koordinatorima projekta ......................................................................................................................... 135
Biljeka o suradnicima ........................................................................................................................................................ 137
Nastavnici koji su sudjelovali u seminarima ..................................................................................................... 139
Karta 2: Osmansko Carstvo i Europa 1600. godine .............................................................................................................. 140
25
Osmansko Carstvo jedna je od glavnih politikih sila koje su tijekom vrlo dugog razdoblja oblikovale
povijest jugoistone Europe. Od 14. pa sve do poetka 20. stoljea osmanska drava bila je najvea po-
litika organizacija u ovoj regiji.
No, to nije jedini razlog prouavanja osmanske povijesti jugoistone Europe. Osmansko Carstvo je
vano u kolektivnom samodefiniranju nacija jugoistone Europe. Upravo zbog injenice da su se borili
protiv Osmanlija, te se nacije smatraju dijelom kranske Europe.
Nadalje, osmanska vlast esto se okrivljuje kako za ekonomsku zaostalost, tako i za kaotinu politi-
ku situaciju koja obiljeava mnoge zemlje jugoistone Europe sve do danas. Nije nam cilj dokazivati ni
da Osmanlije jesu odgovorne za ove pojave, niti da nisu. Smatramo da emo o ovim i mnogim drugim
pitanjima moi neovisno prosuivati ako se poblie pozabavimo razliitim izvorima iz osmanskog raz-
doblja nae zajednike povijesti.
Postoji jo jedan razlog zbog kojeg se treba iznova posvetiti osmanskoj povijesti. Tijekom posljed-
njih nekoliko desetljea prouavanje Osmanskog Carstva doivjelo je neobino jak zamah, i to ne samo
u Turskoj i zemljama jugoistone Europe nego i u zapadnoj Europi, u SAD-u, pa ak i u Japanu. Povjesni-
arima su odnedavno dostupni novi izvori o kojima postavljaju nova pitanja putem starih i novih me-
toda, pa je predodba o Osmanskom Carstvu sada bogatija, detaljnija i uravnoteenija. K tome, mnogo
stvari koje su ranije vrijedile kao nesporne injenice sada su, u novim studijama, dovedene u pitanje ili
su ak odbaene.
esto se kae da je Osmansko Carstvo bilo turska drava. Istina je da su osnivai osmanske drave i
dinastije bili turskog podrijetla, ali irenjem osmanske drave novim osvajanjima, ona je s vremenom
obuhvatila mnoge narode koji su govorili razliitim jezicima i pripadali razliitim vjerama. tovie, i
samu su vladajuu klasu Osmanskog Carstva, tijekom veega dijela njegove povijesti, inili ljudi razli-
itih etniciteta. Dapae, od klasinog doba Mehmeda II. i Sulejmana pa sve do jaanja nacionalizma
u 19. stoljeu, sami pripadnici vladajue klase pod Turcima podrazumijevali su proste i nepismene
seljake iz Male Azije s kojima su nastojali imati to je mogue manje zajednikoga. Stoga predstavnici
osmanske vlasti i intelektualci svoju dravu nikad nisu zvali Turskom, nego devlet-i aliye (Visoka porta),
ili devlet-i ali-Osman (drava Osmanove loze). Jednako kao i u veini drugih srednjovjekovnih drava i
drava ranoga novog vijeka, i ovdje je lojalnost dinastiji bila vanija od etnike pripadnosti.
I pojam osmanski despotizam bio je osporavan u novijim povijesnim istraivanjima. Najvaniji ar-
gument koji obara tezu o osmanskom despotizmu jest injenica da se osmansko drutvo tijekom
svoje duge povijesti i te kako mijenjalo. Tono je da su sultani, barem tijekom klasinog doba, imali
neogranienu vlast i da su nastojali kontrolirati sve to se dogaa diljem svih osvojenih oblasti. Meu-
tim, carevinu koja se prostirala na tri kontinenta nije bilo lako kontrolirati, naroito ne onako ogranie-
nim tehnikim sredstvima kakva su postojala u kasnom srednjem vijeku i na poetku novoga vijeka.
ak i slavni sustav timara, koji je omoguavao sultanima kontrolu najznaajnijeg dijela njihove vojske,
zapravo je bio samo sredstvo kakvo se rabilo u svim razvijenijim poljoprivrednim drutvima s neto
veim teritorijem i stanovnitvom, sredstvo kojim se na lokalnoj razini postizalo ono to se, s obzirom
na nizak stupanj razvoja novane privrede, predindustrijski prometni sustav i sustav komunikacije, nije
moglo postii na razini cijele zemlje naime, prostiranje vladajue elite po cijeloj zemlji, a preko grbae
seljaka, kako bi se ouvali zakon i poredak i kako bi se osigurao prijenos svakoga proizvedenog vika
od izravnih proizvoaa u ruke same vladajue elite. Ni sultanova kontrola nad timarima niti njegov
Uvod
UVOD
26
monopol na vatreno oruje (Osmansko Carstvo moe se smatrati barutnim carstvom, jednako kao i
neke druge velike drave na poetku novoga vijeka) nisu uspjeli preivjeti krizu kakvu je donio kraj 16.
stoljea.
Nadalje, iako su sultani tvrdili da imaju apsolutnu vlast, ba kao i veina drugih samodraca u Aziji,
Europi i drugim dijelovima svijeta, morali su potovati ogranienja kakva im je nametao Sveti Boji
zakon u osmanskom sluaju erijat. Sultani su se esto ogluivali o zakon uz pomo seyh-ul-islama,
vrhovnoga vjerskog poglavara, ali to nam samo govori da su sultani i te kako bili svjesni da ipak ne
posjeduju neogranienu mo. Jednostavnije reeno, despotska vlast osmanskih sultana teorijski je
ovisila o Bogu, a praktiki o okolnostima kakve vladaju meu ljudima.
Razlika izmeu drutava i stanovnitva jugoistone Europe, s jedne, i osmanskih osvajaa/tlaite-
lja, s druge strane, okosnica je veine naih nacionalnih verzija povijesti. injenica je da je ne samo u
trenutku osvajanja nego i tijekom duge osmanske vladavine bilo mnogo sukoba i okrutnosti. Pa ipak,
cijelu povijest jugoistone Europe od 14. do 20. stoljea ne ine samo sukobi. Kao i u mnogim drugim
drutvima kojima vladaju nadnacionalna i multikonfesionalna carstva, ljudi se nisu samo opirali ve su
i traili naina da se prilagode povijesnoj situaciji, da stvore bolju budunost za sebe kao i za zajednicu
kojoj pripadaju. Katkad je u tom cilju valjalo pregovarati s vlastodrcima, a katkad i aktivno suraivati
s njima kako bi se stekle osobne ili kolektivne povlastice. To je opet moglo znaiti podreivanje vlasti,
ili naprotiv, moglo je znaiti izbor nekog oblika pasivnog ili aktivnog otpora. A to, opet, znai da je sva-
kodnevica esto bila vanija od velikih politikih pitanja. Noviji nam radovi omoguuju uvid u praktine
vidove ivota u jugoistonoj Europi za vrijeme osmanske vladavine, pokazujui zajednike obrasce iz
kojih se vide velike slinosti sa svakodnevnicom u drugim regijama Europe toga doba, vidimo da unu-
tar jugoistone Europe postoje mnoge slinosti, ali i razlike od jednog kraja do drugoga.
Usporeujui nove znanstvene radove, vidimo kako dosadanja predodba o povijesnoj posebno-
sti jugoistone Europe pod osmanskom vlau polako blijedi, a sve vie se uoavaju slinosti s drugim
regijama, ali i s drutvom u kojem trenutno ivimo. Dakako, razlike i dalje postoje, i njih ni noviji radovi
ne negiraju, ali jednostavno, njih nema toliko da bismo cijelu jugoistonu Europu u vrijeme Osmanskog
Carstva mogli proglasiti nekakvim egzotinim rezervatom. Ove razlike omoguuju nam bolje razumije-
vanje kompleksnosti drutava u prolosti i u sadanjici, a to zapravo i jest jedan od osnovnih zadataka
povijesnog znanja, u ovim prostorima i uope.
Ova itanka nastoji omoguiti nastavnicima, uenicima i znanstvenicima sagledavanje povijesti ju-
goistone Europe u vrijeme Osmanskog Carstva na nov nain. Kako bismo izbjegli preklapanja ove
knjige s drugom itankom, posveenom nacijama i dravama u jugoistonoj Europi, posljednje stoljee
Osmanskog Carstva nije ukljueno u ovu knjigu. Stoga ova itanka zavrava kasnim 18. stoljeem, uklju-
ujui samo nekoliko dokumenata s poetka 19. stoljea. Pa ak i uz ovo ogranienje, bilo je, s obzirom
na ovako malen broj stranica, gotovo nemogue prikazati sve aspekte i pojedinosti iz pet stoljea kasne
srednjovjekovne i rane novovjeke povijesti jugoistone Europe. Morali smo stoga postaviti prioritete i
initi izbor. Neke smo aspekte, ma koliko vani bili, ili u potpunosti preskoili ili smo ih samo ukratko
naznaili. U izboru izvornih dokumenata oslanjali smo se na nae suradnike i nastojali dati nepristranu
sliku, i u geografskom i u tematskom smislu. Pa ipak, znamo da e neki itatelji i/ili korisnici ove itanke
eljeti upotrijebiti i druge tekstove i ilustracije. Ako to bude tako, postigli smo jedan od ciljeva, a to je
potaknuti nastavnike, uenike, pa i povjesniare da uoe razliitosti i posvete pozornost kompleksnosti
povijesti ove regije u vrijeme osmanske vladavine.
OSMANSKO CARSTVO
27
Kronologija
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Osman I.
(1281.-1324.)
Orhan (1324-
1362.)
Oko 1300.-
1345. godine:
poetak irenja
osmanske vlasti
na sjeverozapad
Male Azije, a na
raun Bizantskog
Carstva; tijekom
ovoga razdoblja
Osmanski emirat
bori se za prevlast
s drugim Turskim
emiratima u
Maloj Aziji;
polagano
ukljuivanje
muslimanskih
znanstvenika
(ulema) u
osmanski politiki
sustav.
1302. Osman
pobjeuje Bizant
kod Bafeona.
1345. prvi
angaman
osmanske vojske
u Europi, na
strani buduega
Bizantskog
cara Ivana VI.
Kantakuzena
(1347.-1354.).
1326. osvajanje
Bruse (Burse),
nakon koje
padaju i Nikeja
(Iznik, 1331.)
i Nikomedija
(Izmit, 1337.).
1345. osvajanje
emirata Karesija,
ukljuujui i
istonu obalu
Dardanela.
Bizantski gradovi
postaju osmanski
(preteno
muslimanski);
tijekom 14. i 15.
stoljea slini se
procesi odvijaju i
u Maloj Aziji i na
Balkanu.
1339. Orhanova
damija u Bursi,
prva damija
osnove tlocrta.
1346.-1347.
kuga iz Kafe stie
u jugoistonu
Europu i pogaa
velik dio regije.
1307. demisija
sultanata
Rumskih
Selduka; Turski
emirati u Maloj
Aziji postaju
izravni vazali
mongolske
(ilhanidsk) drave
u Perziji
1335. raspad
Ilhanidskog
Carstva; osmanski
emirat postaje
neovisan.
1337.-1453.
Stogodinji
rat izmeu
Francuske i
Engleske.
1341.-1354.
graanski rat u
Bizantu.
1345.-1353.
velika epidemija
kuge, "crne smrti",
diljem Azije,
Europe i sjeverne
Afrike.
KRONOLOGIJA
28
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva

Murat I.
(1362-1389.)
1385. savez
Poljske i Litve.
Bajazid I.
(1389-1402.)
1402.-1413.
interregnum
Bajazidovi sinovi
bore se za vlast.
1354-1402. ire-
nje Osmanskog
Carstva na jugoi-
stonu Europu; ti-
jekom ovoga raz-
doblja turska po-
granina pleme-
na tek se poi-
nju integrirati u
osmanski politiki
sustav, pa su jo
uvijek esto rato-
vala u svoje ime.
Osmanlije su pri-
bjegavale razli-
itim politikim
mehanizmima
ekspanzije: skla-
pali su ugovore s
postojeim dra-
vama jugoistone
Europe (koje su
prihvaane kao
vazalske), brana
saveznitva, jed-
nostavno anekti-
rali odreene teri-
torije i svojim rat-
nicima dijelili lena
(timare), naselja-
vali Turke iz Ma-
le Azije itd. 1390-
ih sultan Bajazid
je poduzimao od-
lune korake ka
integriranju ovih
skupina u Car-
stvo, to je me-
u Turcima u Ma-
loj Aziji, ali i meu
drugima, dovodi-
lo do nezadovolj-
stava.
1371. osmanska
pobjeda nad
Srbima na rijeci
Marici.
1389. prva
bitka na Kosovu;
Osmanlije
odnose pobjedu
nad koalicijom
koju predvodi
srpski knez Lazar;
Srbija postaje
vazal Osmanskog
Carstva.
1396. bitka
kraj Nikopolja;
Bajazid I. je
porazio kriare
koje je predvodio
Sigismund
Luksemburki,
kralj Ugarske.
1402. bitka kraj
Angore/Ankare;
Timur Lenk nano-
si poraz Bajazidu
I. i zarobljava ga.
1354. osvajanje
Galipolja.
1361.-1369.
osvajanje Trakije,
ukljuujui i
Edrine (Jedrene).
Sedamdesete
i osamdesete
godine 14.
stoljea
osvajanje
Makedonije i
dijelova Grke i
Albanije.
1390.-1391.
prva osmanska
aneksija turskih
emirata na
jugozapadu Male
Azije (Saruhan,
Ajdin, Mentee,
itd.).
1396. aneksijom
Vidina Bugarska
napokon pada
pod osmansku
vlast.
1397.-1398.
Bajazid I.
dovrava
osvajanje veega
dijela Male Azije.
1402. Timur po-
novo uspostavlja
nekoliko turskih
emirata u Maloj
Aziji.
1378.-1391. Yezil
Cami (Zelena
damija), Iznik
1403.-1414.
Eski Cami (Stara
damija), Jedrene.
1355. umire car
Stefan Duan
(1331.-1355.),
slabljenje Srbije.
1370.-1405.
vladavina Timur-
Lenka.
1385. savez
Poljske i Litve.

OSMANSKO CARSTVO
29
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Mehmed I.
(1413-1421.)
Murat II.
(1421.-1451., s
prekidom 1444.-
1446.)
Postupan
oporavak
i briljivo
restauriranje
Osmanske
drave; ponovna
ali promiljena
ekspanzija i
na Balkanu i u
zapadnom dijelu
Male Azije.

Pod utjecajem
ugarskog kori-
tenja topnitva i
Osmanlije se po-
inju sluiti va-
trenim orujem,
premda ne su-
stavno.
1419.-1420.
Osmanska
osvajanja na
donjem toku
Dunava; Vlaka
postaje vazalna
drava.
1443. maarski
pohodi na
Balkanu; uspjean
ustanak Albanaca
pod vodstvom
Skenderbega
(Gjergja
Kastriota).
1444. novi
maarski pohodi
na Balkanu, poraz
kod Varne.
1419.-1420.
osvajanje
Dobrude,
Giurgiua i Turnua.
1425.-1428.
konana aneksija
jugozapadnog
dijela Male Azije
(emirata Ajdin,
Mentee, Teke,
Germijan i dr.).
1430. Solun
pada pod
osmansku vlast.
1439. Osmanlije
prvi put osvajaju
Srbiju.
1443. Osmanlije
predaju Srbiju i
Albaniju.
1416. pobuna
eika Bedredina;
porazio ga
Mehmed I.
1421.-1437.
kompleks
Muradiye u
Bursi, ukraen
keramikom iz
Tabriza.
1439. na saboru
u Firenci Bizantski
car Ivan VIII.
pristaje na uniju
Pravoslavne
crkve s Rimom,
a zauzvrat trai
kriarski rat protiv
Osmanlija.
KRONOLOGIJA
30
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Mehmed II.
(1444.-1446.,
1451.-1481.)
Osmanska drava
postaje prava or-
ganizirana carevi-
na (klasino do-
ba Osmanskog
Carstva); uspo-
stavljanje stroge
strukture dvora i
drutvene hijerar-
hije; razvlauju
se pripadnici sta-
roga plemstva,
koje je i osnova-
lo carstvo, a esto
i pogubljuju, uz
pomo kapi kula-
ra (sultanovi ro-
bovi koji su pre-
li na islam); najve-
i dio zemljinih
posjeda prelazi u
vlasnitvo dra-
ve i dijeli se kao
feud (timar); dje-
lotvorna upotre-
ba prve generaci-
je vatrenog oru-
ja (Osmansko Car-
stvo esto se na-
ziva i barutno
carstvo).
1448. druga
kosovska bitka,
Osmanlije
pobjeuju
maarsku vojsku
koju predvodi
Janos Hunydi
(Sibinjanin Janko).
1456. Janos
Hunydi
nanosi poraz
Osmanlijama kod
Beograda.
1463.-1479.
osmansko-
mletaki rat.
1473. Osmanlije
kod Otlukbelija
odnose pobjedu
nad Uzun
Hasanom;
uvrivanje
osmanske vlasti u
Anadoliji.
1453. osvajanje
Konstantinopola.
1455-1456.
Moldavija postaje
vazalna drava.
1459. konani
pad Srbije.
1460. osvajanje
Atenskog
vojvodstva,
Mistre i veeg
dijela Moreje.
1461. osvajanje
Bizantskog
Trapezuntskog
Carstva.
1463. osvajanje
veega dijela
Bosne.
1468. osvajanje
Karamanije, u
Maloj Aziji.
1470. osvajanje
Negroponta
(Eubeje).
Konstantinopol
postaje glavni
grad Osmanske
drave - Istanbul;
crkva Svete Sofije
postaje damija;
grade se saraj
Topkapi (do
1478. godine),
zatvorena trnica
(bezistan) i
nekoliko damija
(meu njima i
Fatihova damija,
1463.-1470.).
1454. patrijarh
Genadij osniva
Konstantinopol-
sku bogosloviju.
1453.
Stogodinji
rat zavrava
pobjedom
Francuza.
1455.
Gutenberg tiska
Bibliju.
1462.-1505.
vladavina Ivana
III. u Moskvi;
svojoj kneevini
pripaja druge
kneevine, Rusija
stjee neovisnost
od Zlatne horde
(1480.).
OSMANSKO CARSTVO
31
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Bajazid II.
(1481.-1512.)
Smirivanje
unutarnjih
sukoba koje
je prouzroio
'despotizam'
Mehmeda II.,
uz ouvanje
centralistike
organizacije
carstva i njezinih
prednosti.
1475. bitka
kraj Vasluja;
moldavski knez
Stefan Veliki
(1457.-1504.)
nanosi poraz
Osmanlijama.
1499.-1503.
osmansko-
mletaki rat.
1475. Osmanlije
osvajaju Kafu,
enovsku
koloniju na
Krimu; Tatarski
hanat na Krimu
postaje vazalna
pokrajina
Osmanskog
Carstva.
1479. osvajanje
veeg dijela
Albanije.
1480. Osmanlije
osvajaju Otrant,
na jugu Italije;
predaju ga 1481.
1483. osvajanje
Hercegovine.
1484. osvajanje
Hilije i Belgoroda
Dnjestarskog
(Akkermana);
Moldavija gubi
prilaz Crnom
moru.
Osvajanje
mletakih
uporita u
kontinentalnom
dijelu Grke i u
Albaniji.
1476. prva
knjiga na grkom
tiskana u Milanu
(Konstantin
Laskaris,

).
1492. Protjeriva-
nje sefardskih i-
dova iz panjolske;
vei dio njih naila-
zi na dobrodolicu
u Osmanskom Car-
stvu, pa se tu i na-
seljava; 1493. pr-
va idovska tiskara
u Istanbulu, koju
su osnovali sefar-
dski idovi izbje-
gli iz panjolske;
1493. prva sla-
venska tiskara u ju-
goistonoj Euro-
pi na Cetinju (pod
mletakim utjeca-
jem); tijekom 16.
stoljea slavenske
tiskare osnivaju se
i u Vlakoj (1508.),
Bosni, Srbiji i Tran-
silvaniji, ali vei-
na njih radi vrlo
kratko.
1469.-1492.
vladavina
Lorenza di
Medicija u
Firenci; vrhunac
renesanse.
1489. Cipar
postaje mletaki
posjed.
1492. Kolumbo
otkriva Ameriku.
1494. francuski
pohodi na
Italiju; poetak
talijanskih ratova.
1497.-1498.
Vasco da Gama
otkriva morski
put od Portugala
do Indije.
KRONOLOGIJA
32
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Selim I.
(1512.-1520.)
Sulejman I.
"Zakonodavac"
(1520.-1566.)
Energino
suzbijanje pro-
perzijskog otpora
u Anadoliji,
znatno proirenje
teritorija ka
Bliskom istoku,
ime je dodatno
ojaana islamska
sastavnica
Osmanskog
Carstva.
Vrhunac
osmanske moi;
irenje teritorija i
u Europi i u Aziji,
kombiniranjem
vojne sile i ive
diplomatske
aktivnosti;
sistematiziranje
osmanskog
zakonodavstva i
uprave.
1514. bitka
kraj aldirana,
velika pobjeda
Osmanlija nad
Perzijancima.
1516. bitka kraj
Mardj Dabika,
velika pobjeda
Osmanlija nad
Mamelucima.
1526. bitka kraj
Mohaa, velika
pobjeda nad
Ugarima.
1529. poetak
osmansko-ha-
bsburkog sukoba
u Ugarskoj; prva
neuspjena opsa-
da Bea.
1499.-1540.
osvajanje
Like i dijelova
Dalmacije.
1514.-1515.
pripajanje
istonog dijela
Male Azije.
1516.-1517.
osvajanje Sirije,
Palestine i
Egipta; osmanski
protektorat
nad Mekom i
Medinom.
1519. Alir
priznaje
osmansku vlast.
1521. osvajanje
Beograda
1522. osvajanje
Rodosa.
1534.-1535.
osvajanje Iraka.
1505. damija
Bajazida II. u
Istanbulu.
1526. Piri Re-
is (1465.-1554.) pi-
e Kitab-i-Bahriye,
"Knjigu o moru",
u kojoj saima
ukupno pomor-
sko iskustvo svo-
je epohe; 1513.
izradio je i detalj-
nu pomorsku kar-
tu, na kojoj je pri-
kazao i Sjevernu i
Junu Ameriku.
1502. osnivanje
safavidske
dinastije u Perziji;
Perzija postaje
iitska.
1517. 95 teza
Martina Luthera
u Wittenbergu,
u Njemakoj;
poetak
reformacije.
1519. Karlo
V. izabran
za rimsko-
njemakog
cara; kako je
od 1516. bio i
kralj panjolske,
Karlo V., izdanak
loze Habsburga,
postaje jedan
od glavnih
protivnika
Osmanskog
Carstva.
1519.-1522.
Magellan
krenuo na prvo
putovanje oko
svijeta.
1526. Poetak
Mogulskog
carstva u Indiji.
OSMANSKO CARSTVO
33
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
1538. uspjean
pohod Osmanlija
na Moldaviju.
1541. novi
Sulejmanov
pohod na
Maarsku.
1555.
Osmansko-
perzijski mir
u Amasiji,
stabiliziranje
istone granice
Osmanskog
Carstva.
1538. aneksija
Bendera (Tigine).
1541. osvajanje
sredinje Ugarske
(budimske)
kneevine;
Transilvanija
postaje vazalna
kneevina.
1551.-1552.
aneksija Banata.
1538. Sinan,
poznat i kao
Mimar Sinan
(1490.-1588.),
postaje glavni
carski graditelj;
osmanska
arhitektura nalazi
se na vrhuncu.

Polovicom
16. stoljea
reformacija se
iri na Maarsku
i Transilvaniju;
Saksonci
nastanjeni u
Transilvaniji
primaju
luteransku
vjeru, a velik
broj Maara
kalvinistiku.
1550.-1557.
Mimar
Sinan gradi
Sulejmanovu
damiju u
Istanbulu.
1555. prva
knjiga tiskana na
albanskom jeziku
(u Italiji): Meshari
[Knjiga sluenja],
od Dom Gjona
Buzukua.
1543. Kopernik
objavljuje
svoje djelo De
revolutionibus
orbium coelestum
(O kruenju
nebeskih tijela).
1545.-1563.
Tridentski sabor,
reforme unutar
katolianstva.
1551.-1556. Rusi
osvajaju tatarske
kanate Kazanj i
Astrahan.
1555.
Augsburki
vjerski mir u
Njemakom
Carstvu.
1556.
Abdikacija Karla
V.; habsburki
posjedi dijele se
na nasljednike
iz panjolske
i austrijske
nasljedne linije.
KRONOLOGIJA
34
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Selim II. (1566.-
1574.) "Pijanica"
Murat III.
(1574.-1595.)
Mehmed III.
(1595.-1603.)
Ahmed I.
(1603.-1617.)
Financijska kriza,
aka devalvira,
inflacija.
Ozbiljna unutar-
nja kriza Osman-
skog Carstva;
zbog dugih ra-
tova protiv Ha-
bsburgovaca i
Perzije zemlja se
nala u financij-
skim potekoa-
ma i oslabjela je
tradicionalna voj-
na organizacija,
osobito spahijska
konjica; stoga se
sve ee pribje-
gava plaenicima
(levend), a pove-
ava se zemljini
zakup (iltizam).
1571. u bitki
kraj Lepanta
mornarica Svete
lige porazila
osmansku.
1578.-1590.
iscrpljujui rat s
Perzijom.
1593.-1606.
iscrpljujui rat
protiv Svete lige,
predvoene
austrijskim
Habsburgovcima;
protu-osmanska
pobuna u
Rumunjskim
kneevinama
(1594.).
1602.-1612. rat s
Perzijom.
1606. mirov-
ni ugovor na itvi
sklopljen s austrij-
skim Habsbur-
govcima.
1566. Osmanlije
osvajaju otok
Hios.
1570.-1571.
osvajanje Cipra.
Osvajanje Azer-
bejdana i neko-
liko perzijskih po-
krajina.
Osmanlije
gube teritorije
osvojene 1578.-
1590.: to su prvi
vei teritorijalni
gubici koje
trpi Osmansko
Carstvo.
1557. obnova
Srpske
pravoslavne
patrijarije u Pei.
1567. prva
armenska tiskara
u Istanbulu.
1569-1575.
Mimar Sinan
gradi Selimovu
damiju u
Jedrenu.
1580. uvaava-
jui pritube vjer-
skih voa, sultan
zapovijeda rue-
nje opservatorija
u Istanbulu.
1583.-1586.
kompleks
Muradiye u
Manisi.
1596.-1609.
bune delalija u
Maloj Aziji.
1609.-1616.
Sultan Ahmedova
damija (Plava
damija) u
Istanbulu.
1562.-1598.
vjerski ratovi u
Francuskoj.
1566. poetak
ustanka protiv
panjolaca u
Nizozemskoj.
1587.-1629.
vladavina Abasa I.
u Perziji; vrhunac
moi dinastije
Safavida.
1588. engleska
mornarica nanosi
poraz panjolskoj
Armadi
1598. Nantski
edikt, tolerancija
francuske kalvini-
stike vjeroispo-
vijesti.
1603. umire Eli-
zabeta I. (1558.-
1603.); James Stu-
art, kotski kralj,
postaje i kralj En-
gleske, ime su
ova dva kraljev-
stva napokon uje-
dinjena.
1613. dolazak
dinastije Roma-
novih u Rusiji.
OSMANSKO CARSTVO
35
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Mustafa I.
(1617.-1618.)
Osman II.
(1618.-1622.)
Mustafa I.
(1622.-1623.)
Murat IV.
(1623.-1640.)
Ibrahim I.
(1640.-1648.)
"Ludi"

Mehmed IV.
(1648.-1687.)




Zbog pokuaja
unutarnjih
reformi, dolazi do
pobune janjiara,
koji svrgavaju i
ubijaju sultana.
Stroge mjere za
obnovu reda i
zakona.
Nakon
viegodinjih
unutarnjih
nemira, veliki
veziri iz obitelji
Koprulu (uprili)
uspijevaju
uvrstiti svoj
poloaj, ponovno
uspostaviti red u
zemlji i pokrenuti
nova teritorijalna
osvajanja.
1620.-1634. rat s
Poljskom i Litvom
oko kontrole nad
Moldavijom.


1623-1639. rat s
Perzijom; nakon
poetnih poraza
u bitkama protiv
Abasa I., ratni
pohodi Murata
IV. i mirovni
sporazum u Kasr-
i-irinu (1639.),
Osmansko
Carstvo se vraa u
granice od 1555. i
1612.

1645.-1669.
iscrpljujui rat s
Mlecima.
1656. Mehmed-
-paa uprili
imenovan velikim
vezirom i dobiva
punomo za vla-
danje carevinom.
1661. Fazel
Ahmed-paa u-
prili nasljeuje
svojeg oca na mje-
stu velikog vezira
(16611676.)
Osvajanje Krete
(zavreno tek
1669.).
1627. patrijarh
Kiril Lukaris
osniva grku
tiskaru u
Istanbulu; po
patrijarhovom
pogubljenju,
Osmanlije je
zatvaraju 1638.
1635. Revanski
paviljon u saraju
Topkapi.
1648.-1657. u-
veni osmanski ge-
ograf i povjesni-
ar Katip elebija
(1609.-1657.) pie
zemljopisnu ra-
spravu Cihann-
ma (Karta svijeta).
1665.-1666.
mesijanski pokret
Sabataja Zevija.
1618.-1648.
Tridesetogodinji
rat.
1640. poetak
engleskog
graanskog rata
izmeu kralja i
parlamenta.
1648. pobuna
Kozaka u Ukraji-
ni pod vodstvom
atamana Bogdana
Hmeljnickog; kriza
u Poljskoj i Litvi.
1655.-1660. prvi
Nordijski rat.
1661. poetak
vladavine Louisa
XIV., (francuskog
kralja 1643.-1715.);
vrhunac francu-
skog apsolutizma.
KRONOLOGIJA
36
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Sulejman II.
(1687.-1691.)

Ahmed II. (1691.-
1695.)


Nakon velikih
monetarnih i
fiskalnih reformi,
Osmansko
Carstvo ponovno
je u stanju voditi
ratove.
1672.-1676.
rat s Poljskom i
Litvom.
1683. druga
opsada Bea;
austrijsko-poljska
vojska nanosi
osmanskoj vojsci
teak poraz.
1684. osnivanje
Svete lige, koju i-
ne Austrija, Polj-
ska i Litva, Vene-
cija i Papinska dr-
ava, a od 1686. i
Rusija.


Osvajanje
Podolije.
1686.-1687.
austrijske
trupe osvajaju
Maarsku i
Transilvaniju.
1688.-1690.
Austrija
privremeno
osvaja Beograd
i druge dijelove
Srbije.
1667. veliki
potres u kojem je
Dubrovnik jako
oteen.
1690. ponovnim
osmanskim
osvajanjem
Beograda poinje
prva velika
seoba Srba s juga
Srbije i Kosova
u Slavoniju i
Maarsku.
1694. knez Kon-
stantin Brncove-
anu osniva u Bu-
kuretu Grku
kneevsku akade-
miju; u 18. stolje-
u slina se usta-
nova osniva i u
Iaiju, u Moldaviji.
1685.
u Francuskoj
opozvan Nantski
edikt.
1687. Isaac
Newton pie
Philosophia
naturalis principia
mathematica
(Matematika
naela filozofije
prirode).
1688. Slavna
revolucija u
Engleskoj,
Engleska postaje
parlamentarna
monarhija.
1689. poetak
samovlaa Petra
I. u Rusiji (1682.-
1725.).
OSMANSKO CARSTVO
37
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Mustafa II.
(1695.-1703.)
Ahmed III.
(1703.-1730.)





1695.
reorganizacija
zemljinih
posjeda, uvodi
se doivotno
vlasnitvo
nad zemljom,
tzv. malikane;
zahvaljujui tom
novom sustavu,
plemike obitelji
u provinciji jaaju
i s vremenom
stjeu velika
nasljedna imanja.
Tzv. "doba
tulipana", u
kojem dolazi do
kulturne obnove,
od pokuaja
unutarnje
reforme do
otvaranja prema
zapadu, na
emu naroito
radi Ibrahim-
paa Nevshehirli
(1718.-1730);
meutim, nakon
pobune janjiara,
Ibrahim-paa i
sultan moraju
abdicirati.
1697. u bitki kraj
Sente Austrijanci
nanose poraz
Osmanlijama.
1699. mir u
Srijemskim
Karlovcima.
1710.-1711. rat s
Rusijom.
1715.-1718.
rat s Mlecima
i Austrijom;
Osmanlije
doivljavaju
poraz, koji e
biti zapeaen
Poarevakim
mirom.
Osmansko Car-
stvo ustupa Habs-
burgovcima Ma-
arsku (sa Slavo-
nijom) i Transilva-
niju, Mlecima Mo-
reju, Liku i neke
dijelove Dalmaci-
je, Poljskoj Podo-
lje, a Rusiji Azov.
Povrat Azova.
1715.
preotimanje
Moreje od
Mleana.
1716.-1718.
Osmanlije pre-
daju Austrijanci-
ma Banat, sjever-
nu Srbiju i Olteni-
ju (zapadnu Vla-
ku).
Oko 1700.
Dimitrie Cantemir
(1673.-1723.), i
sam skladatelj,
pie raspravu
o osmanskoj
glazbi, i objavljuje
zapise 353
instrumentalna
djela.
1720. knjigu svet-
kovina (Surname-
i Vehbi), opis slav-
lja prilikom obre-
zivanja sultanovih
sinova, napisao je
pjesnik Vehbi, a s
137 minijatura ilu-
strirao ju je Levni
(1673.-1736.).
1700.-1721.
Veliki nordijski
rat, velika
pobjeda Rusije
nad vedskom
kod Poltave
(1709.).
1701.-1714. rat
za panjolsko
naslijee.
KRONOLOGIJA
38
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Mahmud I. (1730.-
1754.)


Osman III.
(1754.-1757.)

Mustafa III.
(1757.-1774.)





Politika opreznih
reformi, osobito
u artiljeriji
(zahvaljujui
francuskom
strunjaku, grofu
de Bonnevalu)
i u urbanizaciji
(vie od 60
javnih fontana u
Istanbulu).
Nemijeanja u
sukobe u Europi,
Osmansko Carstvo
uputa se u rat s
Rusijom, i tada na
vidjelo izlazi sva
njegova slabost,
to e samo
jo vie ubrzati
njegovo daljnje
opadanje;
1730.-1736. rat s
Perzijom.
1736.-1739.
rat s Rusijom
i Austrijom,
okonan
Beogradskim
mirom.
1743.-1746. rat s
Perzijom.
1768.-1774.
Osmansko-ruski
rat; ruska vojska
okupira Krim, Mol-
daviju i Vlaku, ru-
ska mornarica na-
nosi Osmanlijama
poraz na Egejskom
moru i potie po-
bune u Grkoj i na
Levantu.
1722.-1725.
poslije nemira
u Perziji,
osvajanje Gruzije,
Azerbejdana i
irvana.
1730. Osmanlije
gube Azerbejdan
i irvan, u korist
Nadira (perzijski
ah, 1736.-1747.).
Osmanlije gube
Gruziju.
Oltenija se vraa
Vlakoj, a sjeverna
Srbija pod okrilje
Osmanskog
Carstva; Rusija
ponovno dobiva
Azov.
1727. prvu
osmansku tiskaru
osniva u Istanbulu
Ibrahim Muteferi-
ka; tiskara je zatvo-
rena poslije njego-
ve smrti 1745.
1728. fontana
Ahmeda III. (izvan
palae Topkapi).
Druga seoba
Srba u Banat i
Maarsku.
1746. u Vlakoj
knez Constantin
Mavrocordat 1749.
ukida kmetstvo;
1749. slinu
reformu provodi i
u Moldaviji.
Osmanske vlasti
ukidaju Ohridsku
arhiepiskopiju i
Peku patrijariju;
Carigradska
patrijarija dobiva
crkvenu vlast nad
svim podanicima
pravoslavne vjere
koji ive u Europi.
1722.
Afganistanci
prodiru u Perziju,
kraj Safavidske
vlasti.
1726.-1730. ah
Nadir (1736.-1747.)
ponovo osnauje
Perziju.
1733.-1735. rat za
poljsko naslijee.
1740.-1786.
vladavina
Friedricha II. u
Pruskoj.
1740.-1748.
rat za austrijsko
naslijee.
1748.
Montesquieu,
L'Esprit des lois
(Duh zakona).
1751.-1780.
u Parizu izlazi
Enciklopedija, u 35
svezaka, najvee
dostignue
europskog
prosvjetiteljstva.
1756.-1763.
sedmogodinji rat.
1762-1796.
vladavina Katarine
II. u Rusiji
OSMANSKO CARSTVO
39
Osmanski
sultani
Politiki procesi Politiki i vojni
dogaaji
Teritorijalne
promjene
Drutvo i
kultura
Znaajni
dogaaji izvan
Osmanskog
Carstva
Abdulhamid I.
(1774.-1789.)
Selim III.
(1789.-1807.)










raste mo
ajana, lokalnih
uglednika, dok se
u veini provincija
postupno
raspada autoritet
sredinje vlasti.
Nastojanja da
se uz pomo
Zapada, osobito
Francuske,
ponovno ojaa
osmanska vojna
snaga; meutim,
ratovi 1787.-
1792. pokazuju
neuspjenost tih
pokuaja.
Pokuaji vojne,
financijske,
administrativne i
politike reforme
(nizam-i cedid,
"novi poredak");
reforma propada
zbog unutarnjih
nemira i
zbog otpora
konzervativnih
janjiara; u
unutranjosti
zemlje mo ajana
dostie vrhunac.
1774. Kuuk-
kajnarski
mir; Rusija
se uvruje
na sjevernim
obalama Crnog
mora i postaje
glavna zatitnica
pravoslavaca
u Osmanskom
Carstvu.
1787.-1792.
rat s Rusijom
i Austrijom,
Osmanlije trpe
teke poraze;
Francuska
revolucija i
problematina
situacija s
Poljskom
spaavaju
Osmansko
Carstvo ozbiljnijih
teritorijalnih
gubitaka.
1798.-1799.
francuski pohod
na Egipat i Siriju.
1774. Krim
prestaje biti
vazalna provincija
Osmanskog
Carstva
1775. Osmanlije
predaju Austriji
Bukovinu
(sjeverozapadnu
Moldaviju.)
1783. Rusija
anektira Krim.
1788.-1792.
Rusija anektira
Jedisan s
Otakovom.
1784. u
Istanbulu se
ponovno otvara
turska tiskara.
1772. prva
podjela Poljske.
1775-1783.
ameriki rat za
neovisnost.
1780.-1790.
vladavina Josipa
II. u Austriji.
1787. Ustav
Sjedinjenih
Amerikih
Drava.
1789. poetak
Francuske
revolucije.
1793. 1795.
druga i trea
(konana) podjela
Poljske.
41
Osmanska ekspanzija poela je oko 1300. godine sa sjeverozapada Male Azije i nastavila se sve do
kasnog 17. stoljea, tonije do 1672. godine, kada je osvojen i posljednji znaajniji teritorij, Podolje (koje
je u to vrijeme bilo pokrajina Poljske i Litve, dok danas pripada Ukrajini). Tim se irenjem jedno malo
polunomadsko stoarsko pleme pretvorilo u golem birokratizirani imperij koji se prostirao na tri kon-
tinenta.
Najvei dio jugoistone Europe osvojen je u 14. i 15. stoljeu, s tim to su neki dijelovi ili zauzeti tek
poslije (primjerice Slavonija, Banat, Cipar, Kreta), ili pak nikad nisu ni potpali pod osmansku vlast (Krf,
Slovenija, dijelovi Dalmacije i Hrvatske). Za narode u ovoj regiji osmanska vladavina predstavlja iznimno
vanu povijesnu injenicu, koja je odredila njihove ivote i u neposrednom i u dugoronom smislu.
Povjesniari su o tome imali mnoga razliita, a katkad i oprena miljenja. Veina povjesniara o tom
je procesu pisala sa stajalita nacije, iako su narodi kasnoga srednjeg vijeka rijetko doivljavali svijet na
etniki nain. Ti su povjesniari uglavnom prikazivali to doba kao niz junakih vojnih podviga, u kojima
se njihov narod hrabro borio protiv nadmonoga neprijatelja. Za njih su osmanska osvajanja katastrofa,
bilo za njihov narod, bilo ak i za cijelu europsku civilizaciju, ili pak hvale mir koji je osmanska vladavina
uspostavila. Za druge povjesniare, meutim, cijeli je taj proces osvajanja bio daleko kompleksniji. Oni
upozoravaju na to da je u njemu teko jasno razdvojiti etnike, vjerske i kulturne skupine. Tijekom toga
procesa takoer je bilo i velikih ratnih pohoda i sitnih sukoba. Na lokalnoj razini motivacije i percepcije
uvelike se razlikuju od onoga to su moderni povjesniari postavili kao otre razlike. Osmanskim vlasti-
ma je, naime, bilo jednako vano osigurati kolaboraciju, koliko im je bilo vano samo ratovanje. Juna-
tvo i portvovnost sastavni su dio ove prie u jednakoj mjeri kao i okrutnost, patnja i prijevare.
U ovom poglavlju ne kanimo dati detaljan prikaz osmanskih osvajanja i/ili otpora koji su pruali
pojedini narodi. Nakana nam je jednostavno navesti ogranien broj izvornih povijesnih dokumenata,
kako bi se uenicima pruio pogled na kompleksnost toga procesa, ali i na ivote ljudi toga vremena i
na razliite predodbe koje su imali o tim zbivanjima.
PRVO POGLAVLJE
irenje osmanske vlasti u jugoistonoj Europi
IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI
42
Ia. Poeci osmanske drave u Anadoliji
1 Tekvur ili tekfur, vlastelin, vladar manje oblasti kranske vjere u Maloj Aziji, ija e zemlja s vremenom biti integrirana u Osmansko
Carstvo.
2 Gazi(ja), ratnik, junak, borac za vjeru. Osman I., osniva osmanske drave, vladao od oko 1281. do 1324.
3 Orhan, osmanski vladar 1324-1362.
4 Murat I. - osmanski vladar (1362-1389.)
5 Sulejman-paa, najstariji Orhanov sin, poveo Osmanlije na prve pohode po Balkanskom poluotoku i osvojio Galipolje 1354.; umro
1357.
6 Dozvola seldukog sultana od Konije (Ikoniona), koji je formalno bio nadreen ratnicima iz pograninih podruja kakav je
Osman.
I-1. Orhan se eni keri tekfura
1
od Jar Hisara
Dio 13
Ovaj dio govori o tome kako su uzeli ne-
vjestu, koja bijae ki tekfura od Jar Hisara,
kome su je dali i to je s njom poslije bilo.
Osman Gazi
2
dao ju je svojem sinu Gazi- Or-
hanu
3
, nju kojoj ime bijae lfer Hatun. A
Orhan je tada ve bio hrabar mladi. [] Pa
kad osvojie ova etiri utvrenja [Bilecik, Jar
Hisar, Inegl, Aja Nikolu], donijee pravdu i
jednakost toj pokrajini. I svi ljudi [iz tih sela]
vratie se i nastanie gdje i pripadaju. ivot
je, inilo se, postao bolji no to je to bio pod
nevjernicima. Jer uvi kako ovi nevjerni-
ci sada dobro ive, ak i ljudi iz drugih po-
krajina poee dolaziti. I tako, Gazi-Osman
htjede vjenanje kako bi svojem sinu Gazi-
Orhanu doveo lfer Hatun za enu. Tako je
i uinio. lfer Hatun je gospa koja dri te-
kiju [derviki samostan] odmah pokraj Bur-
sanske tvrave, nedaleko od ulaza Kapluca
(izvor s toplom vodom). Ona je izgradila i
most preko lferina potoka. A po tom je
mostu potok dobio ime. I Gazija Murat-han
4

i Sulejman-paa5 njezini su sinovi. Obojici je
otac Orhan-Gazi. Kada je gospa umrla, sa-
hranili su je zajedno s Gazi-Orhanom unutar
zidina Bursanske tvrave.
Aikpaa-zde, str. 102

Aik-paina kronika jedna je od prvih
kronika osmanske dinastije, ali nastala
je u 15. stoljeu, dakle vie od jednog stoljea
nakon dogaaja koji se u njoj opisuju.

Zato se Orhan-Gazi oenio tekfu-
rovom keri? Zato je odluku o toj
enidbi donio njegov otac? Zamisli sebe
u Orhanovu poloaju. to su, prema Aik
-pai, glavne osobine koje jedna osman-
ska gospa treba imati?
I-2. Osvajanje Karaca Hisara i prvo itanje
hutbe u gazi-Osmanovo ime
Dio 14
Ovaj dio govori o tome kako je Gazi-Osman
uveo molitvu petkom u svoje ime i kako je
to doekano u gradu.
Kad je zauzeo Karaca Hisar, [mnoge] kue u
gradu bile su naputene. A mnogi su pristi-
zali iz Germijana i drugih krajeva. Traili su
od Gazi-Osmana da im dade dom. I tako
im ga Osman-gazi i dade. Uskoro je grad
poeo cvjetati. Mnoge crkve koje su tu bile
poee pretvarati u damije. Pa su ak i tr-
nicu izgradili. I taj se narod [kavim, to moe
znaiti i pleme] dogovori izmeu sebe da
e obavljati molitve petkom, pa ak i kadiju
zatraie. A bio je tu i jedan sveti ovjek ime-
nom Dursun Faki. On je ovom plemenu slu-
io kao imam. I oni se njemu obraahu. Tada
on ode Gazi-Osmanovu tastu Edu Baliju i
ree mu to. Ali, i prije no to je zavrio, doe
Gazi-Osman. Ovaj ga upita to isto. Osman je
razumio to pleme hoe. Gazi-Osman ree:
to god da imate to se mora uiniti, uini-
te to. Dursun Faki ree: O kane, treba nam
sultanova dozvola.
6
Gazi-Osman na to ree:
OSMANSKO CARSTVO
43
7 Bugarski oblik Muratovog imena (Murat I, 1362-1389.).
8 Ivan VI. Kantakuzen, bizantski car 1341.-1354.; bio je prinuen abdicirati, nakon ega se zaredio i postao jedan od najveih znan-
stvenika kasnog Bizantskog carstva.
9 Ivan Aleksandar, 1331.-1371.
Ja sam ovaj grad svojom osvojio sabljom.
to je sultan imao s tim da sad njega trebam
pitati za dozvolu? Isti onaj Bog koji je njemu
dao sultanat, meni je dao moju snagu i moj
kanat. A ako mi zbog ovog barjaka togod
zamjera, neka zna da sam ja nosio svoj bar-
jak u borbi protiv nevjernika. Pa ako mi kae
da je on od loze Selduka [l-i Salukvan],
ja u mu rei da sam ja sin Gka Alpa. I ako
kae da je u ove krajeve stigao prije nas, rei
u mu da je moj djed Sulejman-ah ovamo
stigao i prije njega. I tako pridobi onaj na-
rod [pleme]. Dursunu Fakiju dade zvanje ka-
dije i pravo da dri molitvu. Hutba u petak
itana je na Karaca Hisaru. Tamo proitae i
molitve za Bajram.
Aikpaa-zde, str. 102-103

U islamskoj politikoj tradiciji, ita-
nje hutbe, propovijedi koju imam
dri petkom i za vrijeme Bajrama, i to u
vladarevo ime, prerogativ je suverenosti
(neovisne vlasti). U ovoj kronici, pisanoj
u 15. stoljeu, povijesna je realnost do-
gaaja s poetka 14. stoljea iskrivljena:
u zbilji, Mongoli su sruili Selduki sul-
tanat jo 1307. godine, dakle, prije nego
se Osman uspio proglasiti suverenim.
Osim toga, nakon 1307. Osman, a poslije i
njegov sin Orhan, plaali su danak mon-
golskom ilhanatu u Perziji sve dok se ovaj
nije raspao potkraj tridesetih godina 14.
stoljea

Koje je strategije primijenio Osman
kako bi ojaao temelj svoje vlasti?
Koje nam informacije pruaju ova dva
teksta o etnikom i vjerskom sastavu sje-
verozapadne Anadolije uoi osmanskog
osvajanja?
Ib. Osvajanje Balkanskog poluotoka
I-3. Kako su sukobi meu kranskim
dravama na Balkanu olakali prodor
Osmanlija
Preivio je samo Amorat
7
, koji je bio mlad i
neobuzdan i koji se svom silom borio protiv
Bugara. Traio je od Grk da ga propuste, ali
su ga zaustavili mnogi brodovi i amci koje
je Kantakuzen
8
imao i valjano odravao kako
bi si osigurao prolaz do Galipolja. Amorat je,
kao to smo rekli, bio prisiljen krenuti preko
mora. No kada je Kantakuzen uoio da ne
moe hraniti vojnike na brodovima jer nije
bilo dovoljno kruha ni svinjetine, i to je car-
ska riznica svakim danom bivala sve prazni-
ja, to je dukata i srebrnjaka bilo sve manje,
porazmislio je o svemu ovome i poslao gla-
snike u Trnovo, bugarskom caru Aleksan-
dru,
9
i zatraio od njega pomo da nahrani
mornaricu kako bi bili u stanju uvati prolaz
do Galipolja. uvi ovo, Bugari se stadoe
rugati i ismijavati Grke, i osim tih uvreda jo
su im psovali ene i majke, i tako ih odbie.
Kad je to doznao, Kantakuzen zapade u te-
ku brigu i posla glasnike srpskim vladarima
Urou, despotu Ugljei i kralju Vukainu, ne
bi li od njih dobio pomo za svoju mornari-
cu. No i ovi, uvi to, stadoe se rugati i ismi-
javati Grke, vrijeati ih i psovati ene i majke,
i tako ih vratie natrag ne davi im nita. Kad
je to doznao, Kantakuzen se jako zabrinuo, i
nije vie znao to initi. Tad Kantakuzen po-
IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI
44
sla glasnike i bugarskom caru i srpskim vla-
darima i ree im: Niste nam htjeli pomoi,
ali alit ete zbog toga. Oni se ne obazru
na njegove rijei, nego odvratie: Kad Turci
dou do nas, mi emo se braniti. Tad Kanta-
kuzen sklopi ugovor s Amuratom, zaklee se
jedan drugom i razmijenie pisma, koja se
i dandanas uvaju, da Turci nikad ni na koji
nain nee uiniti nita naao Grcima u Ro-
maniji.
10
Turci se zaklee da e drati rije, a
Kantakuzen ih na to propusti do Galipolja.
Georgieva, Kitanov, str. 4-6


Anonimni pisac ove bugarske kro-
nike iz 16. stoljea ima vrlo neodre-
ene i nepouzdane podatke o povijesnim
dogaajima iz sredine 14. stoljea. Zapra-
vo je Ivan Kantakuzen pozvao Osmanlije,
koje je predvodio Sulejman, Orhanov sin
i Muratov stariji brat, da mu pomognu
u graanskom ratu protiv Ivana V. Pale-
ologa (1341.-1391.). U to vrijeme, Srbe je
predvodio car Stefan Duan (1331.-1355.),
koji je iskoristio graanski rat u Bizantu
kako bi osvojio neke bizantske teritorije.

Dovodi li faktografska nepreciznost
podataka kojima se slui ovaj ano-
nimni autor bugarske kronike u pitanje
vjerodostojnost njegova prikaza? Ili je
autorova namjera upotrijebiti netone
podatke kako bi naglasio odreenu po-
ruku?
I-4. Ferman Murata I. kojim se Evrenos-
begu potvruje pravo upravljanja junom
Makedonijom (1386.)
Uzvienim carskim potpisom zapovijeda se
sljedee:
Njegovu dostojanstvu, zatitniku i osnivau
provincije, ponosu meu plemenitim osva-
jaima, zapovjedniku ratnika za vjeru i istre-
bljenje nevjernih i neznaboaca, Gaziji Hadi
Evrenos-begu neka ga srea uvijek prati!
koji je zajedno s mojim bratom i gospoda-
rom Gazijem Sulejmanom proao pokrajinu
Rumeliju i osvojio zemlje. Za njegovu slubu
dodjeljujem mu: grad Gjumurgjinu, potom
grad Ser sve do Bitole i Biglite i Hrupite,
koji e od sada biti jedan sandak (s dohot-
kom od deset puta sto tisua aki
11
), a koje je
sve on zasluio svojom sabljom.
I imenovao sam te glavnim zapovjednikom
ovih zemalja i ovih boraca za vjeru i vojni-
ka, i zapovjedio ti: budi im odan gospodar.
Samo, uvaj se da te tatina ne ponese i da
kae: Ja sam otvorio i osvojio ove dijelove
Rumelije, nego bolje znaj da zemlju prvo
ima Bog, a potom Prorok. A pod zapovjed-
nitvom Boga svemonog i Proroka i njego-
va zastupnika ona je tebi dana.
Odbrani, I, str. 187-189.

Evrenos je jedan od prvih voa akin-
dija (neregularnih konjikih jedinica
koje ratuju za plijen). Ferman iz 1386. godine
svjedoi o Muratovim nastojanjima da voe
ovakvih skupina, koje su u poetku osmanske
ekspanzije mahom djelovale samostalno, in-
tegrira u dravni sustav.

Kako je Murat pokuao pridobiti
Evrenos-begovu vjernost i privoljeti
ga na poslunost?
10 U srednjem vijeku Romanija nije oznaavala dananje zemljopisno podruje Rumunjske, nego teritorij Bizantskog carstva.
11 Aka (aspra), sitan srebrni novac, u upotrebi uglavnom od 14. do 17. stoljea.
OSMANSKO CARSTVO
45
I-5. Uloga domaih suradnika u irenju
osmanske vlasti na Balkanu
Prema prihvaenoj tradiciji [rivayet iderlerki],
zemlje koje dri Sosmanoz
12
, sin Aleksende-
rosa, padaju na jedrensku stranu rijeke Du-
nav [Tuna]. Pribliavajui se Vlakoj [Eflak], s
druge strane Dunava je Vlaka, a s ove stra-
ne Sosmanozova zemlja. A ona zaista bijae
lijepa i bogata. Davala je meda i maslaca i
ovaca cijelom svijetu. I svih drugih proizvo-
da i dobrobiti imala je vie od drugih pokra-
jina. A snanih utvrenja u njoj bilo je vie
od etrdeset.
[]
Pripovijest o tome kako je Ali-paa
13
stigao
do tvrave Provadije [Pravadi]
Pria se da je Ali-paa, pokupivi vojsku,
krenuo od Jedrena ne bi li stigao u Ajdos.
elnik (subaa) Provadije, izvjesni Husein-
beg, koji je zapravo bio nevjernik, ali je bio
uven po svojoj velikodunosti, doekao je
pau i poelio mu dobrodolicu. Pruio mu
je svoje gostoprimstvo. Paa tad prijee po-
tok Kamci i stie do tvrave enek [enge];
ovdje se odmori, a sljedeeg se dana spusti
nedaleko od Provadije. Odabra tisuu bora-
ca da prate Yahi-bega, sina Temur-taovog,
i posla ovog u Provadiju s rijeima: Pokuaj
vidjeti moe li smisliti neto kako bi zau-
zeo Provadiju. Tako Yahi-beg poe i stie
do Provadije. Ulogorili su se u blizini. Bila je
zima. Padao je snijeg. Husein-beg se saa-
li nad konjima koje je htio skloniti od zime,
pa ih, ne znajui zato su uope tu, smjesti
u ta-hisar [tvravu]. im su uli u ta-hisar,
oni su se nou tajno probili u kulu, i tako
osvojie cijelu tvravu, i poslae pai nekog
Murata da mu prenese dobru vijest. Sutra je
krenuo i sam paa i stigao u Provadiju, uav-
i u tvravu i zaposjevi je, a mujezini zapje-
vae molitve i slubu Boju. A paa, nakon
to je naoruao i opremio tvravu, doe i
utabori se u Venenu [Vefen, Vefen]. Spa-
zivi ga kako dolazi, ljudi iz zamka donijee
mu kljueve utvrde. Nakon toga doneseni
su mu i predani i kljuevi Madare i umena.
Tada je paa uao u umenski dvorac i oja-
ao mu utvrde.
Ner, str. 245-247

Pisac ove osmanske kronike s poet-
ka 16. stoljea istie zasluge osman-
skih osvajaa, a izbjegava prikazati njihove
nagodbe s lokalnim monicima u istonoj
Bugarskoj; pa ipak, primjeri njihove suradnje
mogu se lako nai i u ovom izvoru.

to se dogodilo s kranskim subaom u
Provadiji nakon osmanlijskog osvajanja?
Na kakav nas zakljuak navodi ime Husein-
beg?
Je li Husein-beg izdajica ili je rtva prijevare?
Je li on velikoduan, podmitljiv ili suosjeajan
(saalio se na konje)? Ili sve to u isto vrijeme?
Usporedi djelovanja Ali-pae i djelovanja Hu-
sein-bega. Tko je od njih dvojice vjetiji politi-
ar-ratnik? Na koji nain osobnosti povijesnih
linosti utjeu na povijesne dogaaje?
12 Ivan iman, bugarski vladar (car) od Trnova (1371.-1395.), sin Ivana Aleksandra (1331.-1371.).
13 Ali-paa andarlizade, sin Halila Hajredina pae, bio je, kao i njegov otac, vojni sudac, vojni zapovjednik, a potom i veliki vezir, od
1389. pa do smrti 1407. godine. Bio je izuzetno vjet u upravnim, diplomatskim i vojnim poslovima, i sluio je, redom, trojici gospodara:
Muratu I., Bajazidu I. i Sulejmanu.
IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI
46
Sl. 1. Bajazid I. stie u pomo opkoljenom
Nikopolju uoi bitke s kriarima (1396)
Osmanska minijatura (oko 1584.)
Lewis, str. 292

Zbog ega su krani prikazani u
odjei karakteristinoj za 16. stolje-
e? Pronai jo jedan predmet na ovoj
minijaturi kojim se Osmanlije u 14. stolje-
u sasvim sigurno nisu koristile.
Kako je prikazan sultan u odnosu na druge
osobe, na primjer krane? Zbog ega su
ljudske figure tako velike u odnosu na pejsa
i graevine?
I-6. Kako se u 14. stoljeu objanjavala
pobjeda Osmanlija nad kranima
A. Gregorios Palamas (1354.)
Neki su mi od njih [Turaka] prili, zapoeli
razgovor, i kako bi nadoknadili slabost svojih
argumenata, objasnili su [nae] zatoenitvo
kao znak da naoj vjeri nedostaje temelja.
Ovi se bezbonici, omrznuti od Boga i bea-
sni, razmeu time da su Romeje
14
pobijedili
stoga to vole Boga; oni ne znaju da se ovaj
svijet dolje valja u grijehu i da veim dijelom
pripada onima koji svoje blinje ugnjetava-
ju orujem; stoga su, sve do vremena Kon-
stantina, koji je vladao istinski ljubei Boga,
idolopoklonici drali gotovo cio svijet, a ak
i poslije njega, i to za due vrijeme, a drugi
se od njih nisu razlikovali nimalo, ili tek vrlo
malo.
Phillipidis-Braat, str. 140-143

Gregorios Palamas (1296.-1359.;
proglaen svecem 1368.) bio je
jedan od vodeih pravoslavnih teologa
u 14. stoljeu. On je branio i teorijski ute-
meljio hesihazam, a bio je i arhiepiskop
Soluna. Osmanlije su ga zatvorile 1354., i
godinu dana je proveo u zarobljenitvu,
da bi potom Srbi za njega platili otkup-
ninu. Ovaj je isjeak dio poslanice koju
je Gregorios pisao svojoj brai po vjeri u
Solunu, u kojoj se sjea svoje sudbine ti-
jekom zatoenitva.
B. Hans Schiltberger (1396.)
Nevjernici kau da oni nisu osvojili kran-
ske zemlje zato to su moni i mudri, niti to
su odabrani i poboni, nego zato to meu
kranima vlada grijeh, zloba i oholost. Zato
im je svemoni Bog odredio da osvoje kr-
anske zemlje, i da ih osvoje to vie, jer kr-
ani svoje zakone nisu uskladili sa zakoni-
14 Romaioi je ime koje su za sebe i svoju dravu koristili ljudi koje e historiografija od sredine 16. stoljea nadalje nazivati Bizan-
tincima.
OSMANSKO CARSTVO
47
ma, ni s crkvenima ni sa svjetovnima, i zato
to oni sa svojim zakonima samo tee zara-
di i koristi, jer bogatai, sa svojim dvorskim
obiajima, samo ugnjetavaju siromane, ne
pomau im i ne daju im imetak i pravdu, a
takoer ne potuju ni pravila vjere koja im je
Spasitelj ostavio. Nevolje i bijedu koja im se
dogaa zapovjedio je sam Bog, zato to su
nepravedni i zli.
Schiltberger, str. 133

Hans Schiltberger sudjelovao je u
kriarskom pohodu 1396. godine i
zarobljen je u bitki kraj Nikopolja. Njego-
ve putopisne biljeke spadaju u najrani-
je zapadnjake spise o Osmanlijama.

Usporedi objanjenja osmanskih po-
bjeda s moralnog stajalita u teksto-
vima I-3 i I-6. to misli o logiko-teolo-
gijskoj argumentaciji na kojoj ovi tekstovi
poivaju? Bi li ona mogla biti relevantna i
u nae doba?
I-7. Krani timarnici u Arvanidu, Albanskoj
provinciji (1431/1432.)
153 Timar koji dri Petro, a koji je enid-
bom postao rod s pisarem Jorgijem, pa je
tako timar i dobio. Pod naim [pokojnim?]
sultanom
15
od njega je [prvi?] jeo
16
Omer
od Saruhana. Pod naim sultanom
17
timar je
dan sadanjem posjedniku, koji ima i pove-
lju naega sultana. Selo Lagos, est doma-
instava, jedna udovica. [Oekivani] prihod:
531 [aka].
Inalcik 1987, str. 59

U ranoj fazi vladavine, Osmanlije
su nastojale osigurati podrku ba-
rem jednog dijela lokalne vlastele. Tako
su uglednije velmoe postajale vazali, i
katkad su ak morali slati svoje sinove sul-
tanu na dvor kao taoce (to je, primjerice,
bio sluaj sa znamenitim Skenderbegom,
ije je pravo ime bilo Gjergj Kastrioti i
koji je bio sin Gjona Kastriotia, velmoe iz
srednje Albanije). S druge strane, Osman-
lije su kranima niega plemstva dodje-
ljivale manje timare, to vidimo i iz ovoga
popisa. Poslije, kada se osmanska vlast
uvrstila, timare su dobivali samo musli-
mani.

Obrati pozornost na injenicu u
ovom tekstu da kranin postaje po-
sjednik timara prvobitno dodijeljenog
muslimanu. Kako to objanjava? Koji se
drugi oblik suradnje navodi u ovom izvo-
ru?
I-8. Srpski despot kao osmanski vazal
(1432.)
Poslije grada Kruevca, preao sam skelom
rijeku Moravu i uao u zemlju despota Ra-
ke ili Srbije. Ono to se nalazi na drugoj stra-
ni rijeke je tursko, a ono to se nalazi s ove
strane rijeke pripada spomenutom despo-
tu, koji za to plaa danak od 50.000 zlatnika
[dukata] godinje. []
Stigao sam u grad zvani Nikodem [Neku-
dim], mjestace koje podsjea na selo, smje-
teno u vrlo lijepu i plodnu predjelu. Spo-
menuti despot Rake
18
ivi u ovom gradu
jer ima tako dobar poloaj meu umama
i rijekama, pa je pogodan za lov i lov sa so-
15 Mehmedom I. (1403.-1421.)
16 Ovdje u smislu imao je od njega koristi.
17 Muratom II. (1421.-1451.)
18 ura Brankovi, srpski despot 1427.-1456. U Smederevu, novoj srpskoj prijestolnici, izgradio je tvravu na Dunavu, i u vrlo tekim
prilikama pokuao odrati ravnoteu izmeu dviju susjednih velesila, Kraljevine Ugarske i Osmanskog Carstva.
IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI
48
kolovima. Vladara smo zatekli u polju, na
putu prema rijeci gdje lovi sa sokolovima,
zajedno sa svoja tri sina i pedesetak konja-
nika, kao i s jednim Turinom, koji je, u ime
Velikog Turina, doao zamoliti da, prema
obiaju, poalje sina i svoje ljude u vojsku.
Naime, i uz danak koji plaa, bio je duan, na
Turinov zahtjev, poslati drugog sina i tisuu
ili osamsto konjanika. Osim toga, on mu je
dao i jednu ker za enu
19
, no usprkos tome i
dalje strahuje da e mu zemlja biti oduzeta.
uo sam da su neki ljudi ovo spomenuli Tur-
inu, a da je on odgovorio da na ovaj nain
dobiva vie konjanika nego da sam dri tu
zemlju u svojim rukama, jer tada bi je mo-
rao dijeliti podanicima, a onda njemu ne bi
ostalo nita.
Le voyage, str. 129, 131

Bertrandon de la Broquire bio je
plemi iz Burgundije koji je nai-
roko proputovao istonu Europu i Bliski
istok. Srbija je tijekom gotovo cijelog
razdoblja 1389.-1459. bila vazalna drava
Osmanskog Carstva.

Kako su si Osmanlije osigurali lojal-
nost srpskog vazala? Kakve su pred-
nosti obje strane imale od takvog dogo-
vora?
I-9. Pad Novog Brda (1455.)
Odavde je car
20
krenuo i opsjeo jedan grad
koji zovu Novo Brdo, odnosno Srebrna i
Zlatna planina, i zauzeo ga je, ali uz dogovor
po kojem je stanovnicima obeao da e ih
ostaviti na njihovim imanjima i da im nee
odvoditi mlade ene i malu djecu. A kad se
grad predao, car je zapovjedio da se zatvo-
re sva vrata osim jednih. Kada su Turci uli u
mjesto, zapovjedili su svim domainima da
svaki, sa svojom cijelom obitelji, izae kroz
mjesna vrata, ostavljajui svu svoju imovinu
u kuama. Tako su to jedan po jedan i uini-
li. Car je, stojei pred vratima, odvajao mu-
ku djecu na jednu stranu, ensku na drugu,
odrasle mukarce na treu stranu u jarak, a
odrasle ene na etvrtu stranu. Tada je za-
povjedio da se zakolju svi istaknutiji mjeta-
ni. Ostali su se mogli slobodno vratiti u grad
i nikome nije bilo zabranjeno da bude na
svojem imanju. Izabrao je 320 mladia i 704
ene. ene je podijelio podanicima (nevjer-
nicima), a mladie je uzeo sebi za janjiare i
poslao ih je u Anadoliju, preko mora, gdje
su bili drani.
I ja, koji sam ovo pisao, bio sam isto tako
tamo, u tome gradu Novom Brdu, i bio sam
uzet s dvojicom brae.
Mihailovi, str. 132-133

Konstantin Mihailovi, roen oko
1435. kraj Novog Brda na Kosovu,
zarobljen je i, zajedno s drugim srpskim
djeacima, odveden u Malu Aziju. Potom
je sluio kao janjiar i postao zapovjed-
nik. Poslije je pobjegao u Poljsku, gdje je
sluio na kraljevskom dvoru, i umro na-
kon 1501. Njegovi memoari, pisani izme-
u 1497. i 1501., prvi su put objavljeni u
Pragu 1565. godine pod naslovom Janji-
areve uspomene ili Turska kronika.

Ocijeni koliko je pouzdan bio dogo-
vor izmeu Mehmeda II. i stanovnika
Novog Brda? Jesu li mjetani imali ikakvu
bolju mogunost?
Razmotri osobitu sudbinu pripovjedaa ovo-
ga teksta. Kakvi su njegovi osjeaji u vezi s
dogaajima koje opisuje?
19 ureva ki Mara postala je jedna od ena Murata II. (1421.-1451.).
20 Mehmed II. (1444.-1446.; 1451.-1481.).
OSMANSKO CARSTVO
49
Sl. 2. Osmanska vojska pobjeuje kraj
Mohaa (1526.) Osmanska minijatura (oko
1588.)
Lewis, str. 285 , str. 285

Kako su prikazani Maari? Pronai
Sulejmana I.
Usporedi ovaj prikaz sultana s onim na sl. 1.
Kako su naoruani janjiari?
I-10. Turska razaranja u Sloveniji, pismo
habsburkog namjesnika u Kranjskoj (1491.)
U cijelom svojem ivotu nisam vidio toliko stra-
hota u ovoj zemlji. Dokle god mi pogled see,
i dokle god mogu poslati sluge, a da ih ipak vi-
dim da se vraaju, svi izvjetavaju da su [Turci]
u cijelom kraju iznad marje gore: u Turjaku,
uperku, Dobrepolju, Nadlieku, Karneku,
uemberku, Suhoj krajini, Ribnici, Koevju. U
tim su krajevima spalili sve i bez sumnje poveli
i stanovnike i stoku. [] Nesretnici su ba bili
pokupili ljetinu i spremali se za vridbu. ito,
sijeno i slama, sve je u tolikoj mjeri spaljeno da
[] ljudi sad nemaju to jesti.
to se pak drugih Turaka tie, oni su se s glav-
ninom vojske ulogorili kraj Bele Crkve. Palei
i pljakom ine takvu tetu da je tuno ak i
kad se o tome pie. entjernej u polju, Hmelj-
nik, Novo Mesto, Preek, Kostanjevica, Otoec,
Mehovo, svi su ti krajevi spaljeni i opustoeni.
[] Cijela zemlja, od najzabitijih krajeva do
Ljubljane, spaljena je i opustoena. Ovdje ih
oekujemo svakoga trenutka. Neka ih Bog u
svojoj milosti odvrati od nas!
Gestrin, Kos, Melik, str. 51-52

Koje su izravne, a koje posredne po-
sljedice osmanskog haranja po Slo-
veniji? Ocijeni koje su bile tetnije po do-
mae stanovnitvo.
Sl. 3. Zarobljeni stanovnici Beograda (1521.)
Samardi, str. 128-129

Odraava li slika osjeaje zarobljenika?
Opii ukratko situaciju prikazanu na sli-
ci.
Usporedi svoj tekst s tekstom I-11.
IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI
50
I-11. Krani zarobljeni u Bosni (1530.)
Prije svega, Donja je Bosna vrlo brdovita,
na sve su strane velike ume, i osim manjeg
dijela zemlje, slabo je, osobito na granici,
obraena, zbog toga to je Hrvati i drugi e-
sto plijene. Dok je jo bila u kranskim ru-
kama, vlasti nisu doputale obraivanje te
zemlje. No otkad su je Turci osvojili, poeo
se velik dio spomenute Donje Bosne pono-
vo obraivati.
[]
Te iste veeri, nekoliko sati poslije nas, Turci
su doli u isto selo Kruicu [u srednjoj Bo-
sni] gdje smo mi noili. Vodili su dvadesetak
sirotih i bijednih krana, djece, djeaka i
djevojica, koje su otprilike prije est do se-
dam dana uhvatili. Nou, prije naega odla-
ska, dali su ih Usrefbegu, pai od Vrhbosne
21

(koliko je njemu pripalo). Ah, bijedno babi-
lonsko ropstvo! []
Koliko smo ih samo puta gledali kako stoje
pred nama s prekrienim rukama, uzdiui
i gledajui prema nebu, ne smijui s nama
govoriti. Ali kada bi se poneki od njih naao
s nama nasamo, govorio je: Ah, koliko smo
eljno oekivali da nas Kristovom pomo-
i oslobodite! Htjeli bismo rado da se pred
ovim tiranstvom preselimo u vau zemlju.
Sada, kad vidimo da ste i vi primorani po-
kloniti se turskom caru i da idete k njemu
traiti mir, izgubili smo nadu.
Odgovorili smo im sa saaljenjem i tjeili ih
nadom u bolju sudbinu. Molimo te, Boe,
da to vide svi oni ija srca ne mogu ganuti
nasilja Turaka! Tada bi doista imali saaljenja
spram ljudi koje mi drimo pravim krani-
ma, a koji, uz neopisive nevolje i velika na-
silja, ostadoe lojalni u spasonosnoj kran-
skoj vjeri.
Kuripei, str. 17-23

Putujui, kao prevoditelj habsbur-
kog veleposlanstva, do Istanbula,
Benedikt Kuripei proputovao je Bosnu i
druge krajeve Osmanskog Carstva.

Kakve su bile ekonomske posljedice
osmanskog osvajanja Donje Bosne?
Usporedi ovaj izvjetaj s izvjetajem o
pustoenju Slovenije. Pokuaj objasniti
zbog ega meu njima postoji tolika ra-
zlika.

Ic. Pad Konstantinopola/osvajanje Istanbula (1453.)
21 Vrhbosna je srednjovjekovni grad na mjestu dananjeg Sarajeva.
22 Konstantin XI. Paleolog, zadnji Bizantski car (1449.-1453.)
23 Mistras je bio glavni grad bizantske kneevine Moreje (Peloponez), koju su Osmanlije zauzele 1460. godine.
24 Osmanski velikodostojnik, upravitelj carskih tala
I-12. Bizantsko vienje pada
Konstantinopola: Georgios Sphrantzes
etvrtog travnja iste te godine [1453.] sultan
se vratio i opkolio grad s kopna i s mora svim
moguim napravama i lukavstvima. S mora
je opsjeo svih 18 milja grada s 400 malih i
velikih plovila, a s kopna s 200 000 ljudi. Iako
je na grad velik, u naoj se obrani nalo to-
no 4773 Grka i jedva 200 stranaca.
[] U utorak 29. svibnja [1453. godine], u
ranu zoru, sultan je zauzeo na grad; tom je
prilikom moj pokojni gospodar i car, Kon-
stantin
22
bio ubijen.
[] Ja sam zarobljen i propatio sam sva zla
ropstva. Napokon sam otkupljen 1. rujna
6962. [1453.], pa sam krenuo ka Mistri
23
. Moja
ena i djeca preli su u vlasnitvo nekih sta-
rijih Turaka, koji s njima nisu loe postupali.
Poslije su prodani sultanovu Mirahoru
24
, koji
je stekao veliko bogatstvo prodajom mno-
gih drugih lijepih plemkinja.
[] Moda bi netko elio znati o carskim
OSMANSKO CARSTVO
51
25 Naelno, mukata [mukataa] je porez na zemljite, ali u ovom konkretnom sluaju znai da su doseljenici morali plaati najamninu
za kue u koje su se uselili.
pripremama prije opsade, dok je sultan pri-
kupljao snage i kakvu smo pomo mi primili
od krana sa strane.
Drugi nam krani naime nikakvu pomo
nisu poslali. []
Car je iz nude pristao da se Papino ime spo-
minje i u naoj slubi, nadajui se nekakvoj
pomoi [] est mjeseci poslije, iz Rima
smo primili isto onoliko pomoi koliko i od
sultana iz Kaira.
Sphrantzes, str. 69-72

Georgios Sphrantzes bio je bi-
zantski dostojanstvenik kasnog
razdoblja, i jedno vrijeme najvii slube-
nik, uvar dravnog peata. Nakon to
je osloboen, zaredio se i napisao kro-
niku koja predstavlja jedno od najvani-
jih svjedoenja o padu Konstantinopola.
elei opravdati politike poteze Bizanta,
Sphrantzes krivnju svaljuje na katolike,
koji nisu pomogli Bizantu, zanemaruju-
i injenicu da je po sklapanju crkvene
unije u Firenci (1439.) papa uspio pokre-
nuti nekoliko kriarskih pohoda protiv
Osmanlija; s druge strane, meutim, isti-
na je da su poslije tekih poraza kraj Var-
ne (1444.) i na Kosovu (1448.) svi pokuaji
protjerivanja Osmanlija iz Europe i spaa-
vanja Bizanta prekinuti, tako da je Bizant
u vrijeme zavrnog napada Osmanlija na
Konstantinopol dobio vrlo malu pomo.

Kakva je sudbina zadesila Bizantince
koji su preivjeli pad Konstantinopo-
la? Jesu li s padom u ropstvo ukinute sve
povlastice plemia i bogataa?
Misli li da je neka drugaija politika mogla
spasiti Konstantinopol od osmanske invazije?
I-13. Ponovno naseljavanje Istanbula pod
Mehmedom II.
Ovi novi to su doli, odmah su dobili kue.
Istanbul je poeo cvjetati. Potom je tim lju-
dima nametnuto plaanje mukate
25
. To im
je bilo teko prihvatiti. Rekli su: Protjerali
ste nas iz naega doma [mlk, s naega ima-
nja]. Zar ste nas doveli ovamo da plaamo
najam za kue nevjernih? Neki su pobjegli,
ostavljajui za sobom ene i djecu. Sultan
Mehmed imao je roba imenom Kula ahin,
kojeg je naslijedio od svojega oca, i koji je
nekada bio vezir. On ree: O, velianstve-
ni care, tvoji su preci tolike zemlje osvojili, i
nikada nisu nametali mukatu. Dobro bi bilo
da ni ti to ne ini. Sultan je primio taj sa-
vjet i povukao je mukatu. Objavio je ukaz
da onaj tko dobije kuu, moe je zadrati u
vlasnitvu. Podijeljene su povelje kojima je
potvreno vlasnitvo nad kuama. Grad je
jo jednom poeo cvjetati. Poele su grad-
nje damija, konaka i kua. Grad se poeo
razvijati. Potom je sultan imao vezira koji je
bio sin nevjernika. On se vrlo zbliio sa sul-
tanom. Stari nevjernici Istanbula bili su pri-
jatelji vezirova oca. Doli su mu i rekli: to
to ini? Ovi Turci ponovo su uinili da ovaj
grad bude grad blagostanja. A gdje je tvoj
cilj? Zauzeli su zemlju koja je pripadala tvo-
jem ocu i nama. Dre je i koriste pred naim
oima. A ti si sada sultanov drubenik. Ui-
ni neto da ovi ljudi prestanu unapreivati
grad. Grad treba biti u naim rukama kao
to je bio i ranije. Vezir na to ree: Onda
emo opet uvesti mukatu. Ovi ljudi trebaju
prestati sebi graditi kue. Neka grad ostane
ruevina. Neka bude u rukama naih ljudi.
Vezir time preokrenu sultanovo srce. I mu-
kata bijae ponovno uvedena. Jednom je
od ovih zavjerenika nevjernika dodijeljen
lani muslimanski rob za drubenika. I on je
biljeio sve to bi ovaj zavjerenik nevjernik
rekao.
IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI
52
Id. Stanovnitvo i vjera
Pitanje: Tko je bio taj vezir?
Odgovor: To je bio Mehmed-paa Grk
26
.
Potom ga je sultan dao udaviti kao psa.
Aikpaa-zde, str. 193

Nakon osvajanja Konstantinopola,
1453. godine, Mehmed II. pokuao ga
je obnoviti kako bi imao glavni grad kakav
njegovo carstvo zasluuje. Njegovim urba-
nistikim planom bile su predviene palaa
Topkapi (Topkapi saraj), nekoliko damija i ra-
zne druge javne zgrade. No najvanije je bilo
da se grad ponovo napui. Da bi to postigao,
Mehmed II. pribjengao je prisilnom naselja-
vanju ljudi iz drugih gradova s osvojenih te-
ritorija, ali je pozvao i ljude iz cijeloga carstva
voljne da se nastane u Istanbulu. U Aik-pai-
noj kronici opisane su i neke napetosti do ko-
jih je to dovelo, a opisano je i nezadovoljstvo
turskog plemstva zbog toga to su i neki sul-
tanovi dostojanstvenici, mahom krani koji
su primili islam, odabrani izmeu sultanovih
robova (kul), dobili znatne povlastice.
26 Mehmed-paa Grk bio je veliki vezir 1467.-1470. Rum je turska rije za Grk
27 Pokrajina na zapadu Male Azije. Tijekom 14. stoljea je bila nezavisni turski emirat, koji je Osmanskom Carstvu pripojen 1390.,
poetkom Bajazidove vladavine..
28 Bajazid I. Munja (1389.-1402.).
I-14. Prisilno naseljavanje (srgun) Balkana
stanovnitvom iz Male Azije (potkraj 14.
stoljea)
Prema tradiciji, u pokrajini Saruhan
27
posto-
jala su nomadska domainstva [ger evler]
koja su zimu provodila u ravnici Menemen.
U tim je krajevima sultan imao monopol na
sol. Oni taj monopol nisu potovali. Glas o
tome stigao je i do sultana. Bajazid-han
28
je
tada pozvao svojega sina Erturula i kazao
mu da sva nomadska domainstva u Mene-
menskoj ravnici stavi pod jaku kontrolu i da
njegove sluge [kul, kullar] otprate sve noma-
de do ravnice kraj Filibea [Plovdiva]. Erturul
uini onako kako mu je otac zapovjedio i
posla sve nomade na Filibe; sluge su ih do
tamo otpratile i natjerale da se nastane oko
Filibea. Danas su oni narod koji uglavnom
nastanjuje zemlju oko Filibea.
Ner, str. 339

Jesu li turski nomadi s Menemena
mogli slobodno odluiti hoe li se ili
nee preseliti na Balkan?
to misli, koje je posljedice osmansko osvaja-
nje imalo po tursko stanovnitvo Anadolije?
I-15. to su Osmanlije obeale bosanskim
seljacima: pismo kralja Stjepana Tomaevia
(1461.-1463.) papi Piju II.
Turci su izgradili vie utvrda u mojoj kralje-
vini i vrlo su uljudni prema seljacima. Obe-
avaju slobodu svakom seljaku koji prijee
na islam. Jednostavan seljaki um ne moe
razabrati takvo lukavstvo i vjeruje da e ta
sloboda zauvijek trajati.
Andri, str. 15
OSMANSKO CARSTVO
53
I-16. Ioasaph, pravoslavni episkop Vidinski,
o prisilnom i dobrovoljnom primanju islama
(15. stoljee)
O, sramote! Mnogi su preli sramotnoj vjeri
Muhamedovoj: neki iz straha, neki omekani
laskanjem ili pridobiveni materijalnom kori-
u, a neki, opet, preoe neprijatelju zbog
ludosti, opinjeni njegovom obrazovanou
i otroumnou.
Bulgarska, str. 206
I-17. Kako je jedan kadija zabiljeio sluaj
djeaka bez oca koji prima islam (1636.)
Zimmi Totodori, djeak od deset godina iz
sela Orta Koj u okrugu Levkoe ree: Sada
sam za sobom ostavio lanu vjeru i poa-
en sam islamom. I uze ime Mustafa.
Jennings 1993, str. 139

Uglavnom, ljudi se popisuju prema
svojem i oevom imenu (X, sin Y-
ov). To to se u Totodorijevu sluaju oevo
ime ne spominje, vjerojatno znai da je bio
izvanbrano dijete.
I-18. Molba jednog mladia da prijee na
islam (1712.)
Tvoje velianstvo, moj veliki i milostivi Sulta-
ne, zdravlje ti elim!
Ja, tvoj rob, siromaan sam ovjek iz okoline
Ruuka. U svojem rodnom mjestu osjetio
sam elju da postanem musliman, i stoga
ti se obraam. Molim te za ast da u tvojoj
nazonosti primim islamsku vjeru. Budi tako
dobar i daj mi neto robe da se preodjenem
i neto od ega u ivjeti. Ponizno te molim
za takvu zapovijest. Zapovijest je u moi
tvojega velianstva, moj svijetli Sultane.
Tvoj rob Abdullah
Osmanski, str. 160

Navedi to su mogli biti motivi za pri-
manje islama u Osmanskom Carstvu;
pogledaj i tekstove III-13. i IV-30.
Jesu li slinosti izmeu ovih dviju vjera mo-
da olakale primanje islama?
Povei ovo s povijesnim izvorom u kojem se
pad pod osmansku vlast objanjava Bojom
kaznom za krane (I-6): je li moda osjeaj
krivnje i strah od Boje kazne bio motiv za
primanje islama?
Kakve je posljedice imalo irenje Osmanskog
Carstva po etniku i vjersku strukturu jugoi-
stone Europe?
Proces osvajanja promijenio je i samu narav stvaranja osmanske drave. Nekadanje pleme postalo je
osnivaem goleme imperije. S osmanskog stajalita novi teritoriji nametnuli su potrebu za novim nainima
vladanja i novim sredstvima kontrole, upravljanja i eksploatacije. Na te nove metode uglavnom je utjecala
islamska politika tradicija, koja se s koljena na koljeno prenosila putem ulema (muslimanski uenjaci i po-
znavatelji prava), ali takoer i mongolska i bizantska vladarska praksa i praktino iskustvo.
Osmanska drava i njezine institucije bile su umnogome hibridne tvorevine: s jedne strane postojala je
jaka veza s islamom, a s druge potreba da se razliiti podanici nemuslimani integriraju u politike strukture,
potreba suradnje s vjerskim voama drugih naroda kako bi osmanska drava uope mogla funkcionirati. S
jedne je strane ideologija sultanove neograniene moi, a s druge realna nemogunost sredinje vlasti da
prome sve prostore i sve drutvene strukture. Usprkos nepreciznim i promjenjivim pravilima o nasljeivanju
prijestolja, Osmanova dinastija odrala se na vlasti i ostala neosporena vie od est stoljea. Stroga podjela
na privatnu i javnu sferu bila je temelj organizacije osmanskog dvora. Vojni sustav imao je neka tipina sred-
njovjekovna obiljeja (ratnici se bore za vjerske ideale, za plijen ili za povlastice kakve im je nudio sustav lena,
oblikovan tako da iskoristi nedostatno pokretne gospodarske resurse), ali i neke crte karakteristine za poe-
tak novog doba (na primjer, plaena stajaa vojska; u njoj su bile spojene srednjovjekovna islamska institucija
sultanovih slugu, s jedne, i specifian sustav novaenja, s druge strane, takozvana devirma, danak u krvi:
djeaci nemuslimanske vjere uzimani su od obitelji i s vremenom bi postali pripadnici povlatene drutvene
skupine, ponosni na svoj poseban status kapikulu
29
[sluge Visoke Porte
30
]). U pokrajinama, uz vojne namje-
snike, vlast su obavljale i kadije, nii mirovni suci, birani iz redova ulema, ali su je u praktinom smislu vrile i
lokalne zajednice. To to su diljem carstva uspostavljene zajednike institucije nije znailo da su razlike meu
pokrajinama i njihove specifinosti ukinute: s neposrednom osmanskom vlau postojale su istodobno i in-
stitucije kranskih vazalnih drava. Za neke od njih faza vazalstva bila je samo uvod u potpunu aneksiju, za
neke druge pak ona je bila trajno stanje.
Osmansko Carstvo bilo je islamska drava. Poivalo je na erijatu, uenju i zakonu muslimanske vjere.
Utemeljeno na Kuranu i na sunni, obiajnom pravu (koje ine pripovijesti o Muhamedovim postupcima u
raznim prilikama); muslimansko pravo razvilo se tijekom srednjeg vijeka, ali su s vremenom na njega utjecali
i razni uenjaci (uleme). Iako je erijatsko pravo, zahvaljujui neprestanim reinterpretacijama, donekle zadr-
alo fleksibilnost, Osmanlije su mu radije dodavale zakone i odredbe koje je izricao sm sultan, neogranieni,
suvereni vladar. Za razliku od modernog prava, ovi su zakoni i odredbe zajedno inili kanune (zakonike; rije
potjee od grke rijei kanon), i nisu sustavno izvedeni iz nekoga vieg naela. Umjesto toga, zakonici su
najee kompilacije i nove formulacije stavova iz obiajnog prava, pa stoga sadre i neke lokalne obiaje jo
iz predosmanskog vremena. Premda je vlast osmanskog sultana teorijski bila neograniena, to je sultansko
pravo moralo biti u skladu s viim naelima erijatskoga, a najvii vjerski uenjak carstva, eyh-l-Islam, potvr-
ivao je da li je svaki sultanov zakon, odredba ili naredba u suglasnosti s erijatskim pravom.
DRUGO POGLAVLJE
Institucije Osmanskog Carstva
29 Kapikulu doslovce znai rob (carske) Porte. U tu kategoriju nisu spadali samo janjiari, ve i est drugih regimenti vojske kapikulu,
kao i razno osoblje na dvoru.
30 Porta ili Visoka porta je ime kojim se u Europi nekada nazivalo tursku vladu, po Carskoj kapiji kroz koju su smjeli ulaziti strani
veleposlanici.
54
Iako se u slubenoj ideologiji inzistiralo na politikoj stabilnosti i tradiciji, osmanski politiki sustav za-
pravo nije bio otporan na promjene. Narav tih promjena vrlo je kontroverzna. Neki historiari smatraju da
promjene do kojih je dolo nakon 16. stoljea zapravo predstavljaju opadanje gotovo savrene organizacije
klasinog doba. Drugi pak kau da te promjene svjedoe o prilagoavanju carstva izazovima rane mo-
derne ere, te da su usporedive s formiranjem moderne drave u drugim dijelovima Europe i Azije. Na
alost, ogranien opseg ovoga nastavnog materijala ne doputa nam osvijetliti sve aspekte politikih
promjena u Osmanskom Carstvu, ali svakako valja naglasiti da njegove ustanove nisu bile statine,
nego dinamine tvorevine. Izvorni tekstovi navedeni u ovom poglavlju kazuju nam poneto o kom-
pleksnoj naravi osmanskih politikih ustanova, budui da donose razliita, pa moda i suprotstavljena
vienja istog pitanja. Cilj im je unaprijediti sposobnost uenika da analiziraju kompleksnu narav poli-
tike vlasti.
IIa. Sultan i njegov dvor
31 Stara Perzijska prijestolnica Ktesifont, u dananjem Iraku.
II-1. Titule kojima se Sulejman sluio u
prepisci s Ferdinandom I. (1562.)
Padiah i sultan Bijelog [Sredozemnog] i Cr-
nog mora, asne Kabe i prosvijetljene Medi-
ne, svetog Jeruzalema, egipatskog prijesto-
lja najdragocjenijeg u nae doba, provincija
Jemen, Aden i Sana, Bagdada, sjedita mira,
i Basre i Lahse, i gradova Anurivana
31
, ze-
malja Alira i Azerbejdana, zemalja Zlatne
horde i tatarske zemlje, Dijarbekira i Kur-
distana i Luristana, i Rumelije i Anadolije i
Karamanije i Vlake i Moldavije i Ugarske, a
osim njih i mnogih drugih velikih i svijetlih
zemalja i krajeva []
Bayerle, str. 46-47

Pronai na karti teritorije navedene
u Sulejmanovim titulama. Koji terito-
riji nedostaju?
Kakav dojam eli vladar ostaviti kad se slui
ovakvom titulom?
II-2. Odlike idealnog vladara u pjesmi koju je
Cellzde posvetio sultanu Selimu II. (1566.-
1574.)
Tko eli biti dobar vladar
Neka mu kamen bude umjesto jastuka
Neka se odrekne udobnosti
Neka se odrekne pia
I neka nema prijatelja
Meu nezaslunima
Neka ga se neznalica kloni
Jer, kako kau, u djece nema mudrosti
Oni to su sljubljeni s dravom
to gospodare blistavim svetitem
Neka stave na kocku i glavu i ivot
Neka budu spremni boriti se u svakom
trenutku
[]
Ako i kada bude sultan
Ovoga svijeta, ist i savren
Nikada se ne smijei licu
enstvenih
Posluaj istinitu rije
Ako si pametan
Primi je i prihvati
Ako si zaista skroman [ehl-i-dil]
Pravi ovjek je onaj iji su nazori
Zreli i umjereni
Nema ni ljubomore, ni osvete
Ni bijesa u srcu njegovu
Neka se onaj tko dobro ini boji Alaha
Naeg Boga, stalno
OSMANSKO CARSTVO
55
Neka njegove oi vide razliku
Izmeu glave i repa
Neka oprosti pogreku
I previd i obian propust
Neka vidi Boga svemonog
I njegovu sveprisutnost
Neka ne bude krt
Neka ne bude pohlepan
Milostiv neka bude ak
I prema onom tko ga je uvrijedio
I uvijek neka dijeli pravdu
Prema onome to mu erijat propisuje
Neka zna istinu [ili Boga, hak]
Neka progna tiraniju
ovjek bez znanja
I nije pravi ovjek
Nema prave krvi
U ilama glupoga. []
Da ne bijae tijela sultana Selima
irokogrudnog kralja, izvora sree
Neprijatelj bi zauzeo
Zemlju s kraja na kraj
A Bog nam ne bi pomogao, ne bi
Ni nama dao da je osvojimo.
Cellzde, str. 77-78

Savjet vladaru bio je est knjievni
anr u srednjem i ranom novom vi-
jeku. Prikazivanjem idealnog vladara davao
se ideologijski okvir kojeg se suvereni vladar
teorijski trebao drati. To je osobito zanimlji-
vo znamo li da je ova pjesma bila posveena
Selimu II., pijanici koji se rijetko kada bavio
dravnim poslovima.

Koje sve odlike Cellzde pripisuje ide-
alnom vladaru? Koje ti smatra najvani-
jima?
S obzirom na ono to zna o pravom Selimu
II., to misli, kakvu je namjeru pjesnik imao,
to je zapravo mislio? Je li ironian (budui da
vladarske osobine koje navodi gotovo da pri-
lie svecu), ili samo ponizan?
II-3. Razliita miljenja o bratoubojstvu na
prijestolju: kronika Mehmeda Nerija o po-
gubljenju Mustafe Nejakog (1422.)
Njegova
32
mlaeg brata, znanog kao Musta-
fa Nejaki, kojem je otac
33
dao zemlju Hamid
34

i kojega su usvojili emiri iz Germijana
35
, iza-
zvali su neki zlonamjerni ljudi. Emiri Germi-
jana i Karamana
36
dali su mu vojnike, i on je
krenuo na Bursu. [] Kada je vijest o tome
stigla do sultana Murata, njegovi vojskovo-
e poslali su poruku arabdaru Ilijasu
37
da
ga je sultan imenovao glavnim upraviteljem
Anadolije. Poslali su mu ak i povelju. Rekli
su mu da nekako zaokupi djeaka dok oni
ne stignu. arabdar Ilijas odluio se za izda-
ju, primio njihovu poruku i ostao pripravan.
[] Sultan Murat urno je izjahao i stigao do
Iznika devetog dana nakon to je krenuo iz
Jedrena.
[] Dok je bitka trajala, Ilijas-beg zgrabi dje-
aka iz sedla. Djeak viknu: Uitelju [lala],
zato me tako dri? Ilijas mu ree: Vodim
te bratu, Murathanu. Mustafa Nejaki tad
ree: Ti si okrutni izdajnik. Ne vodi me bra-
tu, on e me ubiti. Ilijas-beg se pretvarao
da ne uje pa pognute glave preda djeaka.
Glavni zapovjednik Mezid-beg uze djeaka,
posjedne ga na veliki ratni bubanj i poljubi
ga s potovanjem. Potom ga odvede Murat-
hanu. Murat-han im odmah kaza da uine
to je trebalo. Uzeli su djeaka Mezidu, i od-
veli ga iz Iznika, do jednoga velikog smokvi-
32 Murat II. (14211451.).
33 Mehmed I. (14031421.).
34 Osmanska pokrajina na jugu Male Azije.
35 Isprva emirat, potom osmanska pokrajina u srcu Male Azije.
36 Turski emirat na jugu Male Azije, glavni suparnik Osmanskog Carstva u Anadoliji sve do 1468., kada je anektiran.
37 Uitelj Mustafe Nejakog
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
56
na drveta i tu ga udave u vodi. Kad su izvr-
ili zapovijest, poslali su ga u Bursu, kako bi
tamo bio sahranjen uz oca. Doekali su ga
graani Burse. Uzeli su tijelo i sahranili su ga
u skladu s vjerskim zakonom. Potom upita-
e arabdara Ilijasa: Zato si to uinio? On
im odgovori: Na prvi pogled, ini se kao da
sam postao izdajnik. Zapravo sam uinio
pravu stvar. Da sam ih pustio, ove dvije voj-
ske bi se sukobile i nanijele zlo cijeloj zemlji.
Bolja je pojedinana teta od ope tete. K
tome, to je stari obiaj. To nisam uinio ja.
Nakon toga, vie ga nitko od velikaa nije
potovao.
Nesr, II, str. 567-573

Neri ovu kroniku pie potkraj 15.
stoljea, tijekom vladavine Baja-
zida II. (1481.1512.), iji je prethodnik
Mehmed II. bratoubojstvo na prijestolju
pretvorio u zakon: kad doe na prijesto-
lje, svaki sultan mora ubiti svojega brata
kako bi osigurao unutarnji mir u carstvu.
Nerijeva pria o ubojstvu Mustafe Neja-
kog sadri kako slubenu argumentaciju,
tako i injenicu da se velik dio osmanskog
drutva nije slagao s tom praksom. Zbog
ovoga nezadovoljstva, od bratoubojstva
na prijestolju odustalo se poetkom 17.
stoljea (posljednji zabiljeeni sluaj odi-
grao se s dolaskom Mehmeda III. na vlast
1595. godine).

Usporedi objanjenja osmanskih po-
bjeda.
to misli, zato su se krvnici odluili ba na
ovaj nain ubiti mladog princa?
Osim navedenog opravdanja koje navodi a-
rabdar Ilijas, postoje li moda i neki drugi mo-
tivi za njegovo ponaanje?
Sl. 4. Plan saraja Topkapi (dvora) u Carigradu
Inalcik, sl. 3

Usporedi plan dvora s tablicom.
Pokuaj odrediti neke od najvanijih
slubi, i zbog ega su smjetene ba na tim
mjestima.
OSMANSKO CARSTVO
57
Tablica 1: Dvor i osmanska sredinja uprava
A. Unutranji dvor (Enderun)
38
Glavni segmenti:
Harem
Privatne odaje (has oda)
Ratna odaja (seferli oda)
Riznica (hazine)
Smonica (kiler)
Glavni dostojanstvenici:
Aga glavnih vrata (Kapi agasi)
Aga harema (Kizlar agasi)
Nadstojnik osobnih odaja
(Has oda bai)
Silahdar, nosa oruja (sulta-
nove sablje)
Osobni rizniar (hazinedar)
uhadar, skrbnik sultanove
odjee
Rikabdar, skrbnik za pridra-
vanje stremena sultanu

B. Vanjski dvor (Birun)

Glavni segmenti:
Dvorska straa (kapikulu)
39
Carska kuhinja
Carske tale
Glavni dostojanstvenici:
Janjiarski aga
Zastavnik (Mr alem)
Upravitelj carskih tala
(Mirahr)
Glavni uvar carskih vrata
(Kapici basi)
Glavni carski glasnik (avu
bai)
Glavni vrtlar (Bostanci bai)
Glavni sokolar (akiri bai)

C. Carski savjet (Divan)

Stalni lanovi:
Veliki vezir (vizir-i azam)
Veziri
40
Vojni suci (kadiasker) Ana-
dolije i Rumelije
uvar carskog peata
(nianci)
Glavni rizniar (ba defter-
dar)
Admiral (kapudan paa)
Nadstojnik pisara (reis-l-
kitab)

Inalcik, sl. 12
Sl. 5. Carski veleposlanik na audijenciji kod
osmanskog sultana

Kakve nam podatke o osmanskoj povi-
jesti i civilizaciji u 17. stoljeu daje ova
slika? Sastavi popis svih podataka koje moe
izvui iz slike, razmijeni ih s kolegicom/kole-
gom i usporedite rezultate.
Nai neku sliku na kojoj su prikazani velepo-
slanici na nekom zapadnoeuropskom dvoru
u 17. stoljeu. Usporedi slike, osobito ceremo-
niju prijema, vladarevo dranje, ponaanje
veleposlanika i geste prikazanih likova.
38 Sultanove osobne sluge. Uglavnom smjetene u treem krugu Carskog dvora. Osim ena, ljudi koji su sluili u Unutranjem dvoru
bili su ili mladii (ioglan, paevi) ili eunusi.
39 Uz janjiare, u trupe kapi kulara, carskih slugu, pripadalo je jo est elitnih postrojbi.
40 Dostojanstvenici imenovani lanovima Carskog savjeta, koji je mogao imati samo etiri, ali i vie od deset lanova. U Carskom
savjetu sudjelovao je i glavni namjesnik (beglerbeg) Rumelije, a katkad i namjesnici drugih pokrajina.
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
58
II-4. Kako je Mustafa I. doao na prijestolje
(1617.)
23. Zilkade 1026 [= 24. studenoga 1617.]
Kada je, u skladu s Bojom voljom, vjeni i
sveprisutni sultan Ahmed-han prestao vla-
dati ovim svijetom, emiri, njegovi sinovi, jo
su bili vrlo mali. A njegov brat, sultan Mu-
stafa, tek je postao momak. Tako je on, gore
navedenog dana, doao na prijestolje. Ali,
veziri i vojni zapovjednici, eici, znanstvenici
i drugi dostojanstvenici oklijevali su s uka-
zivanjem potovanja novom vladaru. Mu-
stafa-aga, aga Vrata od sree [Darssaade
aghasi], koji je u vrijeme vladavine sultana
Ahmed-hana bio vrlo utjecajan u dravnim
poslovima, i ovaj se put nije ustezao da sva-
kome dijeli zadatke, povisujui glas, obraa-
jui se glavnom pravnom savjetniku [sheyh-
l-Islam] Esat-efendiji i zamjeniku velikog
vezira [sedaret kaymakami] Sofu Mehmed-
pai da sultan Mustafa-han nije sasvim pri
pameti i razumu, te da njegovim mislima i
djelima ne treba vjerovati. Naglaavalo se,
meutim, da bi, ako bi se takvog princa u
prvim momakim godinama zaobilo u ko-
rist djeteta koje bi u tom sluaju dolo na
prijestolje, bilo teko izbjei glasine i ogo-
varanja, te bi to imalo mnogo nedostataka.
Takoer je reeno da u ovakvim vremenima
sultan Mustafa u svakom sluaju ima pravo
na prijestolje, barem s dinastikog stajalita,
te da bi osporavanje zakona o nasljeivanju
prijestolja izazvalo nezadovoljstvo u naro-
du. Nadalje, smatralo se da je njegov duev-
ni poremeaj vjerojatno posljedica dugog
zatoenitva tijekom kojeg nije smio ni s
kim razgovarati, te da e mu se, ako provede
neko vrijeme meu ljudima, razum povrati-
ti. I tako je sultan Mustafa iz nude prihva-
en za padiaha.
Peevi, str. 337

to bi mogao biti dokaz protiv Mu-
stafina dolaska na vlast?

Peevijeva kronika nita ne govo-
ri o specifinim interesima raznih
politikih frakcija, ali je vrijedna zbog
javnog argumenta koji je zagovaralo
osmansko politiko vodstvo. Naime, Mu-
stafa I. vladao je samo nekoliko mjeseci,
a 1618. godine smijenio ga je njegov ne-
ak Osman II. (1618.-1622.); kad je Osman
II. ubijen u janjiarskoj pobuni, Mustafa I.
je ponovno vraen na prijestolje tek na
nekoliko mjeseci, da bi ga napokon smi-
jenio Murat IV. (1623.-1640.).
Sl. 6. Carska gozba tijekom vojnog pohoda
Hegyi, Zimanyi, sl. 40
OSMANSKO CARSTVO
59
Sl. 7. Sultan Bajazid II. (1481.-1512.) u lovu nedaleko od Plovdiva (Filibe)
Hegyi, Zimanyi, sl. 38
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
60
IIb. Devirma
41 Originalni Osmanski sustav, s poetka 14. stoljea, za novaenje ljudi u sultanovu slubu: iz seoskih krajeva naseljenih nemusli-
manskim (kranskim) podanicima Osmanskog Carstva prisilno su novaeni djeaci. Ti su djeaci poslije odvoenja bili preodgajani, to
jest, prevoeni u islam, uili su turski i bili obuavani za razne dravne slube. Veina ih je dodijeljena kapi kularima, osobito janjiarima,
ali neki su bivali odabrani za slubu na Unutranjem ili Vanjskom dvoru. Tijekom 15. i 16. stoljea velik, a esto i najvaniji dio osmanske
politike i vojne elite sastojao se od ljudi koji su doli putem devirme, to znai da je to bio i sustav koji je omoguavao drutveni uspon.
Zbog sve veeg pritiska koji su podanici muslimanske vjere vrili na sultana u elji da ostvare vojnu i politiku karijeru, devirma je tijekom
17. stoljea polako izala iz prakse.
42 Selim I. (1512.1520.).
II-5. Sustav devirme
41
kako ga opisuje bivi
janjiar
Kad god zauzmu neku zemlju i pokore na-
rod, carski pisar dolazi odmah nakon njih i
uzima sve djeake za janjiare. Za svakoga
daje pet zlatnika (dukata) i alje ih preko
mora u Anadoliju, gdje ih dre. Tako odve-
denih djeaka je blizu dvije tisue. Ako od
neprijatelja ne uspije sakupiti dovoljan broj
djeaka, onda od svih krana u cijeloj ze-
mlji oduzimaju djeake, iz svakog sela, odre-
ujui broj, koliko koje selo treba dati, kako
bi se dostigao traeni broj djeaka. Ti djea-
ci, koji su odvedeni iz svoje zemlje, nazivaju
se ilik. Nakon smrti svaki od njih moe sav
svoj imetak ostaviti kome eli. Oni pak koji
su uzimani od neprijatelja, nazivaju se pen-
cik. Poslije smrti ovi ne mogu nikome nita
ostaviti, nego sve pripadne caru, osim ako
neki od njih svojim djelima zaslui oslobo-
enje, tada moe poslije svoje smrti dati
kome to hoe.
Mihailovi, str. 164-165
II-6. Kranska kritika devirme u itiju Ge-
orgija Novog iz Sofije (1539.)
Ovo se dogodilo za vrijeme vladavine bez-
bonog, nepravednog i zlog turskog sultana
Selima
42
. Potajno i lukavo, on je u treoj go-
dini svoje vladavine razaslao glasnike i slu-
benike u sve krajeve svojih mnogih kraljev-
stava i naredio im da s vojnicima odu tamo
gdje ima kranskih kua. Ako u kui nekog
kranina nau tri sina, dva neka uzmu za
cara, a treega neka ostave roditeljima. Ali
ako kranin ima samo jednog sina, njega
neka mu uzmu silom, za cara. Uinili su kako
im je car zapovjedio, obrezali ih prema bez-
bonikoj saracenskoj [muslimanskoj] vjeri
i uili su ih laljivoj knjizi Imamovoj. Nakon
toga car je dao zapovijed da se djeca obua-
vaju u vojnim vjetinama: za borbu i u jaha-
nju. Kad bi dostigli zrelost, car ih je obasipao
velikim poastima i zvao ih janjiarima. Oni
su bili toliko zaslijepljeni da su se ponaali
neasno ak i prema vlastitim roditeljima
majkama i oevima ubijali su krane
na najsramniji nain, pa su time bili mnogo
gori i od Saracena.
Georgieva, Tzanev, str. 126-127

Usporedi podatke koje tekstovi II-
5. i II-6 navode o broju djeaka koji
su oduzeti roditeljima, imajui u vidu da
je tijekom razdoblja o kojem se govori
u ovim tekstovima broj krana u jugoi-
stonoj Europi iznosio barem etiri mili-
juna. Objasni zato se u jednom od ovih
izvora ovaj fenomen preuveliava.
Koja je bila prednost sustava devirma za
osmansku dravu?
Je li za nemuslimanskog djeaka bilo ikakve
koristi od devirme?
OSMANSKO CARSTVO
61
Sl. 8. Popisivanje djece za devirmu
Hegyi, Zimanyi, sl. 41

Kakvu nam in-
formaciju prua
ova ilustracija? Tko
su prikazani likovi i
kako su smjeteni u
prostoru?
Kako bi trebalo razu-
mjeti njihove geste?
to misli, zbog ega
je na slici prikazano
tako mnogo ena?
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
62
Sl. 9. Janjiarski aga
Hegyi, Zimanyi, sl. 43

Opii odjeu ljudi na slici. Misli li
da je takva odjea imala odreenu
drutvenu ulogu?
II-7. Lutfi-paa se prisjea svojega ivota od
vremena kada je unovaen sustavom devir-
me
Pisac ove rasprave, najslabiji je od svih robo-
va Bojih, Lutfi-paa, sin Abdulmunov. Sul-
tanskom milou, ja, ponizni, rastao sam na
Unutranjem dvoru od vremena pokojnog
sultana Bajazida (koji sad prebiva u raju)
43
.
Na pragu ove osmanske dinastije, poslan
sam njima u Boje ime, i dok sam boravio
na Unutranjem dvoru, nauio sam mno-
ge znanosti. Kad je sultan Selim
44
doao na
prijestolje, napustio sam slubu uvara sul-
tanove odjee [uhadr] i uao u Vanjsku
slubu kao dvoranin [mteferrika], s 50 aki
dnevno. Potom su mi dodijeljena mjesta u-
vara vrata [kapc], zastavnika [mr alem], na-
mjesnika [sancakbeyi] Kastamanua, glavnog
namjesnika [beylerbey] Karamanije i Ankare,
i napokon, za vrijeme naega sultana Sulej-
mana
45
, i poloaje vezira i velikog vezira.
Kad sam ja, ponizni i nesavreni, napustio
Dvor, druio sam se s mnogim uenjacima
[ulema], pjesnicima i ljudima od kulture i
nastojao, koliko god mogu, oplemeniti svoj
karakter usvajanjem raznih znanosti.
Inalcik 1973, str. 84

Lutfi-paa (oko 1488.-1563.) bio je
veliki vezir od 1539. do 1541. Ro-
en je u Albaniji i unovaen sustavom
devirme. Poloaji koje je, redom, zauzi-
mao u sultanovoj slubi tipini su za ka-
rijeru sultanovih slugu u 15. i 16. stoljeu
(rano zapoeta karijera u Unutranjem
dvoru poslije omoguuje dobivanje do-
brog poloaja u Vanjskome, i nakon toga
jo i mogunost izravnog slanja kao na-
mjesnika u neku od pokrajina, to je, na-
elno, bilo preduvjet za imenovanje na
mjesto velikog vezira u Carskom savje-
tu). Iako su Lutfijeva osobna postignua
impresivna, ne smijemo zaboraviti da su
od vladavine Mehmeda II. pa do kraja 16.
stoljea veliki veziri mahom birani iz reda
podanika uzetih devirmom.
43 Bajazid II. (1481.1512.).
44 Selim I. (1512.1520.).
45 Sulejman I. (1520.1566.)..
OSMANSKO CARSTVO
63
Lutfi-paa se mnogo vie istie po svojim kul-
turnim sklonostima kao i po tome to je, kada
se povukao s poloaja velikog vezira, postao
znaajan autor politikih tekstova. Njegovi
spisi vani su i stoga to govore o primanju
islama: ini se da je u neko doba, nakon to je
Lutfi odveden, i njegov otac primio islam.

Pogledaj tablicu br. 1 i pronai funkcije
koje je Lutfi obnaao u sredinjoj osman-
skoj upravi a prije no to je poslan da vlada u
raznim provincijama.
to nam Lutfijev sluaj govori o mogunosti-
ma drutvenog napredovanja u osmanskom
drutvu?
Moemo li iz ovog sluaja izvui neke openi-
tije zakljuke?
IIc. Timarski sustav
II-8. Pravila o raspodjeli timara
Prihodi koji se od njih dobivaju zovu se plo-
dovi rata [ml-i mukatele]. To znai da se taj
prihod dobiva u zamjenu za sudjelovanje u
borbi protiv neprijatelja. [] to se timara
tie, dvije su vrste. Timar moe biti dodije-
ljen i zaveden [u knjige] [tezkirel] ili neza-
veden [tezkiresz]. Evo to tono znai do-
dijeljen i odobren i ne-dodijeljen: budui
da je ogranien dio [ili koliina] koju svaki
glavni namjesnik [beglerbeg] moe dodije-
liti i izdati povelju na to [berat], na kojoj e
napisati potvrdu [tezkire] o dodjeljivanju, a
povelja e potom biti odobrena na Carskom
sudu [u Istanbulu], zato su se javile te dvije
oznake, dodijeljen i odobren i ne-dodije-
ljen.
Hezarfen, str. 139

Koji je timar bio vei: onaj koji je do-
dijeljen i zaveden ili onaj koji je ne-
zaveden? to misli zato?
II-9. Popis prihoda koje spahija treba priku-
piti od timara
etrdeset mukih glava iz seljakih doma-
instava [kirk nefer reaya] i tri zemljina po-
sjeda [zemin], selo Ardic Agil, iz kojeg upi-
sani prihodi obuhvaaju ubiranje desetine
u itu [sr] i stonoj hrani [salriyye] i porez
na penicu [resmi gendm] i porez na ze-
mlju [resmi ift], porez na zemlju za seljake
s malim imanjima [resm-i bennk] i obaveze
za neenje bezemljae [resm-i cebe = resm-
i caba], kao i desetinu od vinograda [sr-i
bag], to sve zajedno iznosi 5.000 aki, kako
je u popisnom registru [defter-i mufassal]
svojom rukom zabiljeio nadzornik, a sku-
pni popis [defter-i icml] pokazuje da 3.000
aki od ovoga iznosa treba dodijeliti drug-
dje
Barkan, str. 771-772

Zato je drava tako detaljno popi-
sala porezne obaveze posjednika ti-
mara?
II-10. Ponovno imenovanje za posjednika
srednjeg ili veeg timara
au Mustafa bin Ahmed, kojem je oduzet
timar od 15.100 aki u Kajseriju, sada dobi-
va sljedee: timar od 1.600 aki u Endirliku
i drugim selima okruga (nahije) Cebel Er-
ci, timar od 2.000 aki u seocetu Gaziler i
drugim mjestima okruga Koramaz, koji je
ranije drao pokojni Abdul-Kerim; timar
od 2.000 aki od prihoda [mahsul] tvornice
boze [boza hane] u gradu Kajseriju, koja je
pripadala Abdul-Kerimu; timar od 800 aki
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
64
u selu Kenari, okruga Irmak; timar od 3.000
aki u Istefani i drugim selima Cebel Ercia;
i nekoliko drugih manjih imanja, sveukupno
15.100 aki.
Jennings 1972, str. 212

Objasni zbog ega su izvori prihoda
u veem timaru tako rasuti.
II-11. Pravila o posjednicima timara koji se
nisu odazvali pozivu u rat
Timar od 2.500 aki u Kosterskom okrugu
(nahiji) je slobodan [mahll] jer Sulejman
ove godine nije iao u pohod na Revan (Je-
revan). Propustio je da obavi i svoju dunost
[hidmet, hizmet] i izvri nadzor [yoklama]. Na
temelju pisane pohvale Muse, zastavnika
[alaybey] iz Nigde, timar je dodijeljen Ma-
hmudu, koji je imao potvrdu o imenovanju
[berat] za timar od 3.000 aki. Potvrda [tezke-
re] je poslana glavnom upravitelju [begler-
beyu] Karamanije Ibrahimu da potvrdi timar.
Dervi Mehmed, koji je posjedovao [bio mu-
tasarrif] timar od 3.000 aki u okrugu Sahra,
nije iao na Jerevan. au Mahmud preuzeo
je njegov timar, ali ni on se nije prikljuio po-
hodu, tako da je timar sad opet slobodan.
Prenesen je [tahvil] s Mehmeda na Hamzu, u
skladu s potvrdom Hasana, glavnog upravi-
telja [beglerbeya] Karamanije.
[datirano] 1. Zilkade 1025.; Ereli
Jennings 1972, str. 212

Potkraj 16. i tijekom 17. stoljea vo-
eni su sve tei ratovi protiv Austri-
je i Perzije, a s obzirom na velike udalje-
nosti, posjednici timara nisu uvijek imali
dovoljno vremena da se vrate da prikupe
danak i kontroliraju svoj feud. Zbog toga
mnogi od njih i nisu ili u rat, zbog ega
su im vlasti, u skladu sa zakonom, oduzi-
male zemlju i tako ih kanjavale za nepo-
sluh.

Koje su mjere bile poduzimane da
osiguraju slubu posjednika timara?
Usporedi osmanski sustav timara s feudalnim
sustavom.
Sl. 10. Naoruani spahija
Inalcik, sl. 25

Opii oruje i opremu spahija. Uspo-
redi ovu sliku sa slikama drugih eu-
ropskih konjanika u 16. stoljeu. Pronai
slinosti i razlike.
Da nismo dali objanjenje uz sliku, to bi prvo
pomislio/pomislila? Postoji li neto posebno
zbog ega bi odmah mogao/mogla prepo-
znati ove ljude kao osmanske vojnike?
OSMANSKO CARSTVO
65
II-12. Savjeti Murata I. Evrenos-begu pri
imenovanju za upravitelja (1386.)
Primi i upamti ovaj savjet: Treba znati da su
mjesta pokrajine Rumelije
46
udaljena jedna
od drugih. Da bi vladao njima, zadovoljio
njihove potrebe i odravao red, svakako e
trebati mnogo ljudi od maa i od pera. u-
vaj se da ne posegne za bogatstvom svojih
ljudi. [] Onaj tko zamiri na vjeru na ovom
svijetu zaboravlja se bojati Boga. Ne mije-
aj se u te stvari. Ne pouzdaj se ni u koga i
ne otvaraj se ni pred kim. Mnoge e vidjeti
da poste tijekom dana i da su na nogama
nou, iako se klanjaju idolu. Pazi se takvih.
Ne dopusti da te zavara vanjski izgled
Ako poeli staviti nekoga na svoje mjesto,
ne oslanjaj se na ono to o njemu zna odra-
nije. Moda se u meuvremenu promijenio.
Jer tijelo sina ovjejeg mijenja se od prilike
do prilike Stoga dobro pogledaj i dobro
posluaj onoga kome povjerava neki po-
sao. Vidi je li u svemu isti onakav kakav je
bio prije, i prema tome mjeri njegove rijei.
Neka se nitko ne nae uvrijeen.
Posluaj takoer i ovaj savjet: Ako namjesni-
ci koje odredi za unutranjost budu mar-
ljivi, i podanicima (raji) e biti dobro [] I
naredi svima da muslimane u dijelu kojim
upravljaju smatraju svojom braom. I neka
podanike ne dre strogo, neka im ne ine
naao i neka ih ne diraju. Neka stalno ima-
ju na umu da e doi dan kada e zapisi s
djelima poinjenima u prolosti padati kao
snijeg, da e doi dan suda. Neka se pobri-
nu za siromahe. Neka osiguraju dovoljno
sredstava za ivot. Siroti su Bogu dragi. On
e na sebe preuzeti siromatvo sirotih. On
nee gledati na one koji na ovome svijetu
imaju blago Naroito potuj ugledne lju-
de, a meu uenima Elvanu Fekihu neka
se njegovo znanje uvea! koji je imenovan
za ejh-el-islama sve Rumelije. I vodi rauna
o svojim duhovnicima (imamima) koji su na-
sljednici Prorokovih potomaka. Daj im svu
ljubav i milost, potuj ih i titi
Otvori vrata za nagrade i darove spahijama.
uvaj se kako preiroke ruke tako i krtosti.
Ne mijeaj se u postavljanje spahija, ne pri-
maj od njih ni najmanju stvar kao nagradu
za to to si ih postavio. Ne uzimaj lako. Radi
to briljivije moe. Ne razmei se svojom
hrabrou i junatvom, ali neka ti ma uvijek
bude otar. Hrani svojega konja. Neprestano
pokazuj koliko si bogat i neprestano dijeli
darove. I nemoj se uzrujati kad te prihodi od
zemlje koju si uzeo sabljom navedu da ka-
e: Oni su nedovoljni za sve moje troko-
ve! U sluaju potrebe, pii nam ovamo. Mi
emo ti bez ustezanja dati ono to imamo
ovdje. Poslat emo ti sve to moemo. []
Napisano svetog mjeseca evala, godine
788. [1386.].
Odbrani, I, str. 187-189

Koje bi skriveno znaenje moglo biti
u nekim savjetima (npr. hrani svoje-
ga konja)? Kakvu ulogu ima vjera u Mu-
ratovim savjetima?
Koga se treba pribojavati Evrenos i zbog
ega? to misli o sultanovim savjetima? Jesu
li oni uope primjenjivi u ivotu osmanskog
upravitelja?
Koji bi savjeti mogli biti od koristi i uenicima
danas?
IId. Ideologija zatite podanika i praksa u pravosudnom sustavu
46 Doslovce: zemlja Grk (Rum ili). U osmanskim tekstovima iz 14. i 15. stoljea ovo je bio naziv za europski dio Osmanskog Carstva,
i njime je upravljao glavni upravitelj (beglerbeyi). Poslije novih osvajanja, tijekom 16. stoljea, Osmanlije su po Europi osnivale i druge
administrativne cjeline, ali je pokrajina Rumelija i dalje obuhvaala vei dio Balkanskog poluotoka.
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
66
47 Gro (gurush), osmanski naziv za velike srebrnjake (talire). Budui da su se dugo rabili groevi kovani u raznim europskim zemljama
u kasnom 17. stoljeu, Osmanlije su poele kovati vlastiti gro, koji je kasnije postao obraunska jedinica, jednaka vrijednosti od 40 para
i 120 aki.
II-13. Ferman Mehmeda I., izdan monasima
samostana Margarit, u blizini Sera (1419.)
Ovo je careva volja, a razlog zbog kojeg dajemo
ovu sretnu zapovijed neka Bog svemogui d
da ona traje zauvijek jest sljedei: Moj pokojni
djed i otac htjeli su izdati zapovijedi koje se tiu
vlasnika svetih dokumenata, pustinjaka samo-
stana Margarit. Proglasili su ih nepovredivima i
njihovu su zemlju izuzeli od poreza, ukljuuju-
i vinograde i mlinove, njihove zaklade [vakifs],
ukljuujui tu i sela, zemlju, vonjake i kue, ta-
koer su izuzeli od poreza kue i ovce podani-
ka [raje] u Zuhni. Tako sam, u skladu s njihovim
zapovijedima, i ja proglasio njihov posjed nepo-
vredivim i izdao ovu svetu zapovijed. Svi su pu-
stinjaci izuzeti od plaanja haraa (ukupni porez
zajednice). Doputeno im je da i dalje posjeduju
sva spomenuta dobra kao i u prolosti. U cjelini,
ovu bi zapovijed trebalo primjenjivati na sve to
su oni posjedovali u vrijeme mojega djeda i mo-
jega oca kao i na ono to posjeduju danas.
Nitko im ne smije stati na put, usprotiviti im se
ili im smetati; nikakve promjene nisu doputene.
Oni [monasi] su izuzeti od obveze sluenja kao
glasnici, kuluenja i plaanja svih drugih poreza.
Todorova, str. 49

Razgovarajte o tome zbog ega
su monasi iz Margarita traili od
Mehmeda I. nove povlastice, iako su ih
ve bili dobili od Murata I. i od Bajazida I.
II-14. Kadijina presuda u sporu izmeu jed-
noga kranina i jednoga janjiara (Sofija,
1618.)
Ovim se potvruje da se nemusliman Ilija,
stanovnik grada Sofije, Baniorskog susjed-
stva (mahale), pojavio pred erijatskim su-
dom i prijavio janjiara Osman-bau, koji ivi
u istom susjedstvu, i u njegovoj prisutnosti
izjavio: Ovaj ovjek, Osman-baa, dri moju
enu Petkanu u svojoj kui i odbija je vratiti
iako sam ga zamolio. Osim toga, pokuava
je nagovoriti da se rastane od mene. Tako je
skriva u svojoj kui i ne eni se njome. Mo-
lim sud da ispita optuenog o ovoj stvari i
da zabiljei njegov odgovor. Poslije Ilijine
izjave, spomenuti Osman pozvan je pred
sud [kako bi dao izjavu o optubi]. Osman
je priznao da tuitelj govori istinu i doveo
je spomenutu nemuslimanku Petkanu pred
sud i vratio je njezinu muu Iliji.
Turski izvori 2, str. 119

to moe zakljuiti o poloaju ene
u tom drutvu? Zbog ega Petkanu
nitko nita nije pitao? to misli, to bi
ona rekla da je mogla sama birati?
Je li zatita podanika (raje) bila samo mrtvo
slovo na papiru?
II-15. Kadijina presuda u sporu izmeu jed-
noga muslimana i jednoga kranina (Vidin,
1700.)
Ivan, sin Nikolin iz grada Vidina, Karamanski
okrug, pojavio se pred svetim sudom u pri-
sutnosti brijaa, usta-Jumera, sina Alijeva.
Podignuo je tubu protiv njega zbog slje-
deeg razloga: Ivan je naslijedio vinograd
od 3/4 jutra u okrugu Kozlovec, koji granii
s vinogradima sljedeih ljudi: Manua, Jo-
vana pekara, Nikole, i s dravnom cestom.
Spomenuti Jumer otuio je vinograd.
Tijekom ispitivanja Jumer je izjavio da je pri-
je nekog vremena kupio sporni vinograd,
koji granii s vinogradima istih tih ljudi, i to
za 15 groa
47
od dravnog slubenika kao
dravno dobro bez vlasnika. Poslije smrti
prijanjeg vlasnika, Ivana Simiijate, koji je
OSMANSKO CARSTVO
67
umro bez nasljednika, vinograd je postao
dravno vlasnitvo. Nikola je prigovorio da
to to je Jumer rekao nije istina i pozvao je
dva svjedoka, koji su potvrdili da vinograd
doista pripada njemu. Potom je sud zapo-
vjedio optuenom da pozove svjedoke koji
e potvrditi njegov iskaz i za to mu je odre-
dio rok. Kako Jumer nije uspio pronai svje-
doke u odreenom roku, sud je predloio
da pod zakletvom izjavi da je zaista kupio
vinograd kao dobro bez vlasnika. Jumer se
sloio i zakleo se u Boga. Na osnovi toga sud
je naloio Ivanu da obustavi sve daljnje za-
konske postupke glede vinograda.
Georgieva, Tzanev, str. 293

Da si ti kadija, kako bi presudio/presudi-
la u ovom sluaju?
Je li kadija doista povjerovao Jumerovoj za-
kletvi, ili je sve bilo namjeteno? to zna o
obiaju zaklinjanja u srednjovjekovnom pra-
vu?
Jesu li kadije uvijek titili muslimane od ne-
muslimana (raje)?
Jesu li kadije uvijek donosili pravedne presu-
de? Obrazloi svoje miljenje sluei se dva-
ma navedenim tekstovima.
II-16. Zajednica na otoku Mikonos odluuje
protjerati kadiju (1710.)
Godina 1710., 9. rujna, Mikonos
Mi, dolje potpisani lanovi zajednice Miko-
nos, vidjeli smo nevolje i mete koje je na
otok pretrpio od potovanog glavnog suca
koji nas na svaki nain nastoji okriviti, i s ob-
zirom na sve klevete i sve ono to namjerava
uiniti, okupili smo se, mladi i stari, sveenici
i narod i cijela pastva Crkve nae svete Bo-
gorodice, zatitnice ovoga otoka, smatramo
opravdanim da se spomenuti sudac udalji s
otoka kako bi se okonali skandali i nevolje;
a cijela zajednica obeava da e, ako bi net-
ko imao tete od ovoga, braniti i podrati
toga ovjeka pred svakim sudom, to i po-
tvrujemo svojim potpisima.
[Potpisi]
Zerlentou, str. 67-68

Procijeni rizik kojim su se stanovnici Mi-
konosa moda doveli u opasan poloaj
time to su se pobunili protiv kadije. Koji su
stavovi stanovnika Mikonosa?
II-17. Presuda protiv kocabai Todorakija iz
Samakocuka (1762.)
Presuda zamjenika suca [naiba] okruga [na-
hije] Midye: Nakon to se predstavio, i nakon
to se pokazalo da ima pravo ubiranja cizije
(glavarine) za Istanbul i okolne podreene
okruge, hadi-Ibrahim nam je ispriao kako
je u Midijskom okrugu, koji pripada jednom
od tih okolnih okruga, u selu Samakocuk,
koje pripada Midijskom okrugu [nahiji], sta-
noviti zimija (podanik nemusliman) ime-
nom Todoraki, koji je kocabaa za zatiene
podanike (nemuslimane, raju) ovoga sela,
okupio oko sebe vie od sto i pedeset ljudi
i rekao: mi podanici Samakocuka neemo
prihvatiti pozive za ciziju, neemo dopustiti
da kroi u nae selo, pa je jo i tvrdoglavo
pruao otpor, i ak je iao tako daleko da je
udario straare koji su pratili spomenutog
tuioca, i ostajao uporan u pobuni, zbog
ega su prihodi za dravnu kasu samo dje-
lomice i nepotpuno prikupljeni. On [Had-
i-Ibrahim] me je zamolio da izdam carsku
zapovijed kojom e se prije spomenuti po-
danik (zimija) osuditi na veslanje na galiji
sve dok se ne popravi. Neka ovo bude moja
pisana zapovijed: ako iznova pokua ome-
tati plaanje poreza koje nalae Sveti zakon
[erijat], neka silom bude doveden pred moj
Carski sud [tj.u Istanbul] i potom baen na
galiju kako bi istinski bio kanjen.
Kala, str. 177
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
68
IIe. Pokrajine i vazalne drave

Imaj u vidu da se spahija nije alio
kadiji nego izravno Carskom savje-
tu u Istanbulu.

Kako su se stanovnici Samakocuka
odupirali utjerivaima poreza? Kakav
je bio sultanov stav spram tog pitanja? Je
li Todoraki imao izgleda izbjei kaznu?
II-18. Osmanska povelja kojom se tite sa-
mostani u Bosni (1785.)
Paina bujruntija [vrsta Osmanske povelje]
vama, gospodo kadije, koji se nalazite u po-
krajini Bosni, vama, zapovjednici, i vama,
sakupljai poreza, daje se na znanje na koji
su nain redovnici triju samostana [Kreevo,
Fojnica i Kraljeva Sutjeska] slobodni i izu-
zeti od bilo kakva javnog poreza, snagom
uzviene povelje i plemenitih fermana koji
se nalaze u njihovim rukama. Vi nikad ne
smijete dopustiti da ih netko, suprotno gore
spomenutoj uzvienoj povelji i drugim ple-
menitim ispravama, zlostavlja ili uznemiruje
traenjem poreza, bilo u njihovim samosta-
nima, a isto tako i kad se nalaze u odgovara-
juim zaseocima, selima ili nurijama pokraji-
ne Bosne, bili oni na cesti ili u svojem stanu.
Vi ete ih prema odredbi plemenitog ferma-
na zatiivati i braniti u svakom susretu i po-
stupat ete prema sadraju ove bujruntije,
uvajui se, to vie moete, da uinite ne-
to protivno ovome. Tako zapovijedam.
Beni, str. 303

Potkraj 18. stoljea, kada je sredi-
nja vlast u provincijama ve bila
slabija, podanici su od lokalnih vlasti e-
sto traili posebne povelje.

Usporedi povlastice navedene u tek-
stovima II-13. i II-18.
II-19. Nagodba o statusu Dubrovnika,
potvrena i ahidnamom Murata III. (1575.)
[] Svojevremeno je knezovima i vlasteli
Dubrovnika, zbog poslunosti i pokornosti,
odanosti i asti koju su pokazali u vrijeme
mojih pokojnih velianstvenih predaka,
neka Bog osvijetli dokaze [njihove veliine],
dodijeljena povelja.
[]
Svake godine e, u skladu sa starim obia-
jem, poslati dvanaest tisua pet stotina zlat-
nika [filori], koje su odvajkada slali naem
Dvoru, sjeditu slave, putem svojih poslani-
ka.
Vie poreza [haraa] od navedenih 12.500
zlatnika nee se traiti. Moji namjesnici [san-
dakbegovi], slubenici [subae], timarnici,
ukratko, svi koji stoje u sjeni moje moi, nee
initi naao njihovoj zemlji i posjedima, nji-
hovim tvravama i njima samima. Isto kao
to su njihov grad i zemlja i ranije bili sigurni
i tieni, tako e biti sigurni i zatieni i na-
dalje. Iz susjednih zemalja svatko, bio nepri-
jatelj ili prijatelj, kopnom ili morem, smije
doi u njihov grad i otii iz njega; nitko to
ne smije zabraniti niti se mijeati u to. Njiho-
vi trgovci smiju trgovati u mojim zemljama
koje su pod [Bojom] zatitom; mogu do-
laziti i odlaziti. Nitko se ne smije mijeati u
ono to im pripada (stvari, ivotinje i druga
dobra), niti ih ometati. I ne smiju im naplai-
vati cestarinu.
Biegman, str. 56-57
OSMANSKO CARSTVO
69
48 U praksi osmanske drave, ahidnama je povelja koju sultan izdaje nemuslimanskoj dravi s kojom je sklopio mir. Nju nisu dobivale
samo klasine vazalne drave, nego i Mletaka Republika, Poljska i druge. Osmanlije su dugo izbjegavale praksu formalnih bilateralnih
ugovora, izdanih i potpisanih od obje ugovorne strane; meutim, i o odredbama ahidname obje su se strane dogovarale prije nego to
bi potpisale formalni dokument.
49 Knez Transilvanije 1613.1629.
50 Bojar je bila i titula uglednika i naziv slube.

Koje je obveze imao vazalni Dubrov-
nik? to misli o posebnim odredba-
ma vezanima za trgovinu i trgovce? Jesu
li one koristile samo Dubrovanima ili su i
Osmanlije imale neke koristi od toga?
II-20. Ahidnama
48
Ahmeda I. za Transilvaniju
(1614.)
Obeavam i zaklinjem se []: dokle god spo-
menuti knez [beg] i vojni zapovjednici i drugi
velikodostojnici Gornje Ugarske budu poda-
nici moje Visoke porte, i to iskreno, s vjerom
i au, prijatelji mojih prijatelja i neprijatelji
mojih neprijatelja, dokle god budu djelovali
zajedno i u dogovoru sa spomenutim Bethle-
nom Gabrielom
49
i trudili se otjerati i satrti ne-
prijatelja koji bi s bilo koje strane mogao napa-
sti Transilvaniju, te, da bi dokazali da su odani
i pokorni, poalju ove godine, svojom voljom
i slono, svoje darove [peskes] mojoj Carskoj
Porti, prema bogatstvu i mogunostima koje
ima njihova zemlja.
Do tada u ih, zauzvrat, tititi na svaki nain od
njihovih neprijatelja, kad god se ukae potre-
ba za mojom pomoi i potporom; sve tvrave
i gradovi, kao i sve zemlje u njihovu posjedu
ostat e, odsad pa nadalje, u njihovim rukama,
i u to se nee mijeati apsolutno nitko: nijedan
glavni upravitelj [beglerbeg] ni upravitelj [beg]
koji mi slui, niti vrhovni zapovjednik [serasker]
moje vojske.
Njihovi se obiaji, poredak, pravila i vjera ni na
koji nain nee mijenjati, kao ni obiaji koje
njeguju stoljeima; nitko se ne treba mijeati
u to niti im initi naao, nego ih ostaviti da ive
mirno pod okriljem pravde. []
A od spomenute zemlje neemo traiti vee
poreze no to su ovi dosadanji.
Gemil, str. 165

Kakve je obveze imala vazalna dra-
va?
Komentiraj uvjet dokle god su prijatelji mo-
jih prijatelja i neprijatelji mojih neprijatelja.
II-21. Autonomija Moldavije (1716.)
Moldavski kneevi bili su lieni prava objave
rata, sklapanja mira, potpisivanja ugovora,
slanja glasnika kneevima susjednih zema-
lja u vezi s dravnim poslovima, iako im je
bila dana puna sloboda i gotovo iste ovlasti
donoenja zakona kao i nekad, izricanja ka-
zne, uzdizanja nekoga do poloaja bojara
50

ili oduzimanja te poasti, nametanja poreza
i ak imenovanja biskupa, i jo slinih ovla-
sti. A vlast kneza nije se protezala samo na
uglednike i stanovnike Moldavije, nego i na
turske trgovce i druge ljude raznih stalea
sve dok borave na njegovu teritoriju: njihov
ivot i smrt u njegovim su rukama [], svi
civilni i vojni velikodostojnici u njegovoj su
milosti: on daje onima koji su mu dragi, uzi-
ma od onih koji mu se ne sviaju. A u tom
inu davanja, knez se ne mora obazirati ni
na kakva pravila. [] Knez ima istu vlast ne
samo nad pripadnicima niega sveenstva
nego i nad mitropolitima, biskupima, arhi-
mandritima, opatima [egumens] i svim pri-
padnicima crkve ako su bili nepravedni ili i-
nili neto to teti narodu ili bi kovali zavjere
protiv kneza ili drave. Knez ih tada moe,
bez ikakvih prepreka i bez suglasnosti kon-
stantinopolskog patrijarha, ukloniti s polo-
aja u crkvi, ali ne i u sveenstvu i ak
ih moe, ako prilike to nalau, kazniti smru
[]. Pa ipak, on nema isto tako veliku mo
nad imutkom stanovnika Moldavije. Istina je
da se, bez obzira na visinu poreza koje je na-
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
70
metnuo zemlji, nitko nije mogao oduprijeti
njegovim zapovijedima ili pokazati nepo-
sluh, a da se ne dovede u opasnost da izgubi
glavu; meutim, i on sam je, sa svoje strane,
prisiljen prijaviti osmanskom dvoru to je
prikupio. Premda mu nitko nije mogao sudi-
ti, ako bi ga netko potkazao velikom veziru
za prolijevanje krvi nevinih, ipak bi se naao
u velikoj nevolji ako bi se cijela zemlja alila
na previsoke poreze. I ako bi se pokazalo da
je kriv, bio bi kanjen izgonom ili bi mu sva
imovina bila konfiscirana, budui da knez
moe biti osuen na smrt samo ako pove-
de bunu ili ako odbije platiti godinji hara.
Meutim, ni ova zabrana nije tako stroga da
je narod ne bi zanemarivao. Zapravo, ako se
knez darovima umilio veziru i njegovu za-
mjeniku [kethda], rizniaru [defterdar] i dru-
gima koji imaju poseban utjecaj na cara, nije
morao strepiti od pritubi bojar ili ak ita-
ve zemlje, budui da ne postoji ta stvar koju
branitelj ne bi mogao obraniti pred turskim
sudom samo ako su mu ruke pune darova.
Stoga, koliko god turska tiranija nad Molda-
vijom bila teka, ipak njezin knez moe initi
to god mu je volja, a da se nieg ne mora
plaiti: nijedan graanin ne moe se odupri-
jeti njegovoj volji a da ne bude kanjen.
Cantemir 1973, str. 127-128

Dimitrie Cantemir (1673.-1723.) u
dva je navrata bio moldavski knez
(1693. i 1710.-1711.), a nakon neuspjene
pobune protiv Osmanlija 1711. pobjegao
je u Rusiju. Budui da je vei dio mladosti
proveo u Istanbulu, postao je jedan od
najveih europskih poznavalaca Osman-
skog Carstva i napisao je, meu ostalim
radovima, povijest Osmanskog Carstva
te jednu raspravu o muslimanskoj vjeri.
Opis Moldavije napisao je na latinskom,
budui da je to djelo bilo namijenjeno za-
padnoj publici.

Slae li se Dimitrie Cantemir ili kritizi-
ra proirenje ovlatenja unutar kne-
evine moldavskih kneeva?
Ocijeni koje su dobre, a koje loe strane ivo-
ta u vazalnoj dravi, u usporedbi sa ivotom u
obinoj osmanskoj provinciji. Pokuaj odre-
diti specifine okolnosti za razliite drutvene
skupine.
II-22. Francuski putnik Flachat o posebnom
statusu vlakih kneeva (1741.)
U Bukuretu sam primijetio neto to mi je
izgledalo vrlo udno. Iako sultan raspolae
ovom kneevinom po svojoj milosti, Turci
ovdje nemaju nijednu damiju i nisu pod
kneevom vlau. Oni samo priznaju vlast
sultanova namjesnika, i jedini ih on ima
pravo kazniti. Pa ipak, stvari stoje drugaije s
Rumunjima, Grcima i drugim kranima: voj-
voda ili gospodar Vlake moe despotski
upravljati njihovim ivotom i imetkom, ako
se njegove mjere i odluke ne kose sa sulta-
novima, budui da on posve ovisi o njemu, i
svaki put kada zakasni s dankom koji dugu-
je Porti ili pak ne ispuni svoje obveze prema
njoj, mora biti spreman na svrgnue s prije-
stolja ili moda ak i na to da ostane bez gla-
ve. On je vie namjesnik nego to je vladar.
Vojvoda Constantin [Mavrocordat]
51
zasluio
je bolju sudbinu; sve bi zemlje bile sretne
kada bi imale takvog vladara.
Cltori, IX, str. 257

Kakva su ogranienja vrijedila za
Osmanlije u vazalnim dravama?
Usporedi izvore iz ovoga odjeljka s izvorima
iz odjeljka I-8.
51 Constantin Mavrocordat (1711.-1769.) bio je jedan od najistaknutijih predstavnika pravoslavne grke elite u Konstantinopolu, ta-
kozvanih Fanariota, u 18. stoljeu. Izmeu 1730. i 1769. vladao je Vlakom est, a Moldavijom etiri puta. Izuzetno obrazovan, ukinuo je
kmetstvo i poduzeo mnoge druge reforme u duhu prosvijeenog apsolutizma
OSMANSKO CARSTVO
71
Tablica 2: Tipologija teritorijalne uprave u Osmanskom Carstvu (16. stoljee)
A. Osnovne osmanske pokrajine (ejaleti, zvani takoer i live ili vilajeti)
njome upravlja vrhovni upravitelj (beglerbeg)
dijele se na nekoliko sandaka kojima upravlja sandakbeg, a koje, opet, ine nekoliko kaza, ko-
jima upravljaju kadije
vei je dio zemlje podijeljen putem timara (feuda)
primjeri: Anadolija, Rumelija, Budim, Cipar i dr.
posebne okolnosti: manje regije i zajednice koje uivaju posebne povlastice ili lokalnu samostal-
nost (primjeri: samostani na Atosu i Sinaju, nekoliko planinskih ili otonih zajednica u Crnoj Gori,
Albaniji, Grkoj i dr.)

B. Osmanske pokrajine drugog pojasa

openito, ejaleti kojima upravljaju glavni upravitelji koje imenuje sultan
uglavnom organizirane u skladu s posebnom financijskom regulacijom (sustav salyane; samo
djelomice integrirane u sustav feuda ili sasvim izvan njega)
primjeri: Egipat, Bagdad, Basra, Tunis, Jemen i dr.
posebne okolnosti: rijetko kada u ejaletima, ee na razini sandaka, vlast se mogla i naslijediti
(primjeri: Lahsa, Adana pod obitelji Ramazan-oullari, nekoliko kurdskih sandaka; Vidin u 15. i
16. stoljeu pod obitelji Mihalolu i dr.).

C. Muslimanske vazalne drave

drave koje su priznale osmansku vlast ali su zadrale svoju tradicionalnu organizaciju; ipak, sul-
tan je imao udio u imenovanju njihovih vladara
uglavnom su imale velik politiki, vojni i/ili simboliki znaaj za Osmansko Carstvo, i dobivale su
financijsku pomo u raznim oblicima
primjeri: Krimski hanat, erifat u Meki i dr.
posebne okolnosti: 1590.-1603. i Perzija je plaala danak Osmanskom Carstvu, ali nije trajno bila
njegov vazal.

D. Kranske vazalne drave

drave koje su priznale osmansku vlast, plaale sultanu danak, prilagoavale se osmanskoj poli-
tici, ali su sauvale autonomiju i tradicionalne kranske institucije (tj. nisu morale prihvatiti mu-
slimanski/osmanski zakon)
primjer: Dubrovnik, Vlaka, Moldavija, Transilvanija, Gruzija, Hios (do 1566. godine) i dr.
posebne okolnosti: neke kranske drave plaale su danak ili samo za dio teritorija (na primjer,
Venecija za Cipar 1517.-1570.; Habsburgovci za Gornju Maarsku 1533.-1593.) ili kao zatitu, kako
ne bi bile pljakane (na primjer, Poljska i Litva plaa Krimskom hanatu, a povremeno i Osmanlija-
ma), ali su zadrale politiku neovisnost

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

72
73
OSMANSKO CARSTVO
Osmansko Carstvo objedinjavalo je narode najrazliitijih vjera. Lojalnost islamu bila je kljuna legi-
timacijska osnova i za sultana i za osmanlijsku elitu, ali isto tako je bilo vano integrirati i podanike koji
nisu bili muslimanske vjere. Osim toga, vjerska raznolikost bila je daleko izraenija u jugoistonoj Europi
nego u bliskoistonim ili afrikim pokrajinama Osmanskog Carstva.
Ovo poglavlje nastoji rekonstruirati sredinju ulogu vjere u ivotu narod u jugoistonoj Europi ti-
jekom osmanske vladavine. U politikom smislu, vjera je bila presudna: drutvena struktura u Osman-
skom Carstvu temeljila se na podjeli na muslimane i nemuslimane, dok su se nemuslimanski podanici
dalje dijelili na pravoslavnu, idovsku, armensku zajednicu [millet]. Vjerske institucije bile su kljune u
artikulaciji interesa i potreba ovih zajednica. Pravoslavna crkva odravala je posebne odnose s osman-
skim vlastima, ali su i vjerski poglavari drugih vjeroispovijesti suraivali s osmanskom dravom. Pa ipak,
za veinu ljudi religija je manje bila pitanje politike i institucija, a vie stvar vjere i odnosa s Bogom.
Vjerski obiaji bili su u samom srcu svakodnevice za veliku veinu ljudi, a izvori uvrteni u ovo poglavlje
nastoje na njih baciti neto vie svjetla.
Veina tekstova dotie i vrlo kontroverzno pitanje vjerske tolerancije u Osmanskom Carstvu. Mno-
gi historiari inzistiraju na tome da je Osmansko Carstvo bilo muslimanski imperij, te da su u njemu
krani ugnjetavani po vjerskoj osnovi. Drugi historiari pak skreu pozornost na to da su se u isto to vri-
jeme i po Europi vodili vjerski ratovi i da su nekrani mogli birati izmeu pokrtavanja i iseljavanja, dok
su Osmanlije bili daleko tolerantniji, budui da su svojim podanicima kranima doputali zadravanje
vlastite vjere, i ak su prihvaali i izbjeglice drugih vjera. Iako u obama ovim stavovima ima zrno isti-
ne, oni ipak sadre jasne ideoloke implikacije i u prilinoj mjeri pojednostavljuju povijesne injenice.
Tekstovima koje navodimo u zavrnom odjeljku ovoga poglavlja nastojimo pomoi uenicima shvatiti
kompleksnost suivota razliitih religija, jednako kao i razmjere diskriminacije u osmanskoj jugoisto-
noj Europi, te postaviti sve to u komparativnu perspektivu.
TREE POGLAVLJE
Vjerske institucije, zajednice i obredi
74
VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI
IIIa. Muslimani
III-1. Natpis na portalu Sulejmanove damije
u Istanbulu (sredina 16. stoljea)
[Sultan Sulejman] blizak Bogu, velianstvenom
gospodaru i svemonom tvorcu svijeta i vlasti,
[sultan Sulejman] koji je njegov rob, silan boan-
skom snagom, kalif to zrai Bojom milou,
On koji ispunjava naredbe Tajne knjige i provodi
njezine odredbe u (svim) nastanjenim dijelovi-
ma zemlje:
Osvaja zemalja istoka i zapada, s pomou Sve-
mogueg Boga i svoje pobjedonosne vojske,
gospodar svjetskoga carstva, sjena Boja nad
svim narodima, sultan sultana Arapa i Perzijana-
ca, objavljiva sultanskih zakona [kanun], deseti
od osmanskih hakana,
Sultan, sin sultanov, sultan Sulejman-han,
[] Neka sultanat njegov potraje za sva vreme-
na!
Imber, str. 75

Objasni pretpostavljeni odnos izmeu
Boga i osmanskog vladara. Je li vladar
(i mnogi drugi vladari koji su tvrdili da njihova
vlast potjee od Boga) bio istinski vjernik ili je
samo pokuavao manipulirati svojim podani-
cima? Kakva je u tom sluaju uloga ulema?
III-2. Dimitrie Cantemir o muslimanskim
molitvama
Muhamed je zapovjedio molitve, bilo u javnosti,
bilo u privatnosti, pet puta tijekom 24 sata, []
Kad se mole, vrlo se paljivo brinu o etirima
stvarima: 1. da se operu; 2. da molitve izgovore
u odreenom vremenu, jer ako ih izgovore prije
ili poslije pravog vremena, vjeruju da e moli-
tve biti uzaludne i da se nee dopasti Bogu; 3.
da mjesto na kojem se mole bude isto, a ako
sumnjaju u njegovu istou, onda da pod noge
prostru ili mali ilim ili svoj rubac; 4. da se okrenu
prema osi sjever-jug, koju zovu kbla, a za koju
kau da gleda prema hramu u Meki. []
Molitva se sastoji od vie naklona, kleanja, do-
dirivanja tla elom, ustajanja i molitvi. []
U velikim damijama, oni svoje mjesto nikome
ne ustupaju, pa ni samom sultanu, nego svatko
ostaje neuznemiravan na mjestu koje je prvo-
bitno zauzeo. A prije no to se molitva zavri,
zabranjeno je izgovoriti ijednu rije ili uiniti i
najmanji pokret (mili Boe, koliko su oni pobo-
niji od krana, i koliko odluniji u potovanju
Boga!), pa ak i pljunuti ili zakaljati, osim ako su
nudom prisiljeni, a tada treba pljunuti u rupi,
budui da smatraju da je neprilino pljunuti ili
useknuti se na istom mjestu.
Petak. Petkom, koji se jezikom Kurana zove du-
ma (a to znai okupljanje ili dan sabora), poslije
podnevne molitve, u velikim damijama (koje
oni zovu sultanskim) propovjednici dre ue-
nje dva ili tri sata. Objanjavaju tekst Kurana na
neku temu koju su prije odabrali. K tome, lijepo
se izraavajui, dodaju neto moralno, u skladu
s okolnostima, i ukraeno stilskim figurama, tro-
pima i metaforama i drugim retorikim sredstvi-
ma. U vrijeme mira dodaju poneku rije o ispu-
njenju pravde, o tome kako se dravna uprava
brine o svojim podanicima, o Bojoj milosti i o
osujeivanju neprijatelja u njegovu kretanju i
namjerama. A ako je vrijeme rata, ili netom uoi
rat, sultan propovjednicima zapovjedi da ee
govore na nain koji bi pokazao narodu i uvjerio
ga da se u rat protiv neprijatelja kree po Bojoj i
Prorokovoj zapovijedi, ne radi zemaljskog blaga,
ne za nekakvu dobit ili slavu i ljudsku pohvalu,
nego samo zbog irenja vjere, za slavu Boju i na
korist cijeloga muslimanskog, i drugih naroda.
Cantemir 1987, str. 289-295

Ovaj isjeak potjee iz Cantemiro-
ve rasprave o muslimanskoj vje-
ri, napisane tijekom izbjeglitva u Rusiji
(1711.-1723.), u kojoj izlae ono to zna
o osmanskom drutvu, koje je upoznao
tijekom vie od dvadeset godina ivota
provedenih u Istanbulu prije 1710.
75
OSMANSKO CARSTVO

Kojih su se pravila muslimani morali pri-
dravati tijekom molitve?
Pronai jedan argument koji govori u prilog
tome da je zajednica muslimanskih vjernika
[umma] po svojoj prirodi demokratska.
Je li opravdano mijeanje politike u vjersku
sferu? Navedi argumente za i protiv. Pronai
primjere za takvo mijeanje u drugim drutvi-
ma. Ima li takvog mijeanja i u tvojem dru-
tvu?
Sl. 11. Damija u Izniku (Nikeja) iz 14.
stoljea
Lewis, str. 294

Usporedi ove dvije damije. Da nisi
imao/imala podatke o vremenu u kojem
su nastale, kako bi mogao/mogla zakljuiti
koja je starija a koja novija?
Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova damija) u
Istanbulu (1550.-1557.)
Fotografija Helen Philon
III-3. Kako jedan musliman objanjava vezu
izmeu Alaha i kie (1779.)
Kie nije bilo tri ili etiri mjeseca, stoga su se u
svim damijama u Sarajevu drale velike molitve
za kiu (dove). Ali za sve postoji neki razlog, jer
Alah ne mijenja svoju odluku, a uzvieni svijet
duha povezan je s naim. Ako kia padne, za to
postoji drugi razlog, poznat zvjezdoznancima,
pa su molitve za kiu samo simbol pokornosti i
sluba Bogu, a ne glavni razlog zbog kojeg kia
pada. Jer kad bi svaka molitva bila usliana, svijet
bi propao, a tajne nam se ne bi otkrivale. Ali, kad
se vrijeme kie priblii i netko se pomoli, narod
onda kae da je on dobar ovjek i da e mu mo-
litva biti usliana. A ja, greni siromah, uo sam
prije gotovo mjesec dana od jednog zvjezdo-
znanca da e se za mjesec dana, to znai sada,
zvijezde postaviti tako da e se dveri otvoriti,
to jest da e kia pasti i tako i bi. I tako su onda
neke neznalice poele izvoditi zakljuke, to nije
greno, ali nije ni od nekog znaaja, jer bit e
kako Alah hoe, a ne to mi hoemo ili neemo.
Baeskija, str. 235

Mula Mustafa Baeskija (1731/1732.-
1809.) cijeli je ivot proveo u Sara-
jevu. Bio je imam i hatib u Bozadi hadi-
Hasanovoj damiji, a poslije je radio kao
pisar (katib). Mula Mustafa je za sobom
ostavio kroniku, sjajan izvor grae o po-
vijesti politikog i svakodnevnog ivota
u Sarajevu, Bosni i susjednim zemljama.
U tekstu vidimo da je Mustafa, u skladu s
intelektualnom klimom u Europi 18. sto-
ljea, bio vrlo skeptian prema rairenom
praznovjerju; meutim, ta skeptinost
nije ga navela na to da posumnja u Ala-
hovu svemo.

U to, zapravo, mula Mustafa Baeskija
vjeruje? Ima li kia prirodne ili boanske
uzroke?
Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Kurana u
unutranjosti Stare damije u Jedrenu (15.
stoljee)
Hegyi, Zimanyi, sl. 90
III-4. Muslimanska heterodoksija ale o
bektaijama
Muslimanski uitelj, hoda, drao je propovijed
u damiji i opisivao Boju mo i svojstva. Bog
nije ni na zemlji ni na nebu, nije ni na desnoj ni
na lijevoj strani, nije ni nad morem ni u moru.
Ukratko, on se ne pokazuje u prostoru nego po-
stoji samo u vjernikovu srcu , govorio je hoda,
na to se jedan bektaija iz publike vie nije mo-
gao uzdrati pa ree:
O, vjernici, molim vas da me sasluate. Kad sam
vam neki dan kazao da Bog nije ovdje, rekli ste
mi da sam postao nevjernik, a sad kad vam hod-
a-efendija kae da Alah ne postoji, vi ne kaete
ni rijei.
Pitali bektaiju: Zato je svijet tako pun brda i
dolina, stijena i planina? Zbog ega nije svuda
ravan i gladak? Pa to ste oekivali od neeg
to je stvarano samo est dana? odgovori na to
bektaija.
Dursun, str. 78
Sl. 14. Turska gospa na devi prilikom
hodoaa u Meku
Hegyi, Zimanyi, sl. 62

Bektaije su osnovali vjersko brat-
stvo i pozivali se na primjer hadi
Bektaa Velija, uvenog mistika i dervia
iz 13. stoljea. Iako slubeno vrlo bliski
76
VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI
osmanskim vlastima i vrlo utjecajni meu ja-
njiarima, bektaije su bile pobornici islam-
skog misticizma (sufizma), katkad blii iitskoj
nego slubenoj sunitskoj vjeri Osmanskog
Carstva. Bektaije su pokazivale i specifino
nepotovanje drutvene hijerarhije, jedna-
ko kao i nepotovanje prema rairenim obi-
ajima i obredima to je sve nalo izraza u
bezbrojnim alama u kojima je glavni junak
anonimni bektai baba (otac ili djed), jedna
od najznaajnijih figura u turskom humoru.
Kao i u sluaju mnogih drugih elemenata
usmene tradicije, ale o bektaijama teko je
tono datirati, to govori o cijelom nizu sloje-
va drutvenog pamenja.

to misli o ovim alama? Jesu li one po-
ticale narod na pobunu protiv vjerskih
institucija, ili su to relativno bezazlene prie,
ventil za kritine pojedince? Jesu li ti poznati
i neki drugi vidovi heterodoksije u jugoisto-
noj Europi? Moe li misticizam biti subverzi-
van u odnosu na slubene vjerske institucije?
Sl. 15. Astronomski opservatorij u Istanbulu
(oko 1580.)
Lewis, str. 200 , str. 200

Koje znanstvene instrumente prepozna-
je? Koliko njih rabimo i danas? Zato su
na slici prikazani samo mukarci? Zato su svi
do jednog bradati? Je li to moda, neto tipi-
no za profesiju, ili drutveni simbol? Misli li
da se na to pitanje moe dati konaan odgo-
vor, ili to treba pripisati umjetnikovoj mati?
to misli o karti prikazanoj na ovoj slici?
Sl. 16. Narodni junak Nasredin-hoda
Hegyi, Zimanyi, sl. 75

Zna li neke prie u Nasredin-hodi?
Kako je prikazan u tim anegdotama?
Jesu li prie o Nasredin-hodi popularne i u
tvojoj zemlji? Kada su prie o njemu prvi put
objavljene na tvojem jeziku? Pitaj prijatelje ili
rodbinu to znaju o Nasredin-hodi.
77
OSMANSKO CARSTVO
78
VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI
III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog
pravoslavnog patrijarha nakon osvajanja
Konstantinopola (1453.)
Treega dana poslije pada naega grada, sultan
je proslavio pobjedu u velikom i radosnom tri-
jumfu []
Izdao je zapovijed da se izabere patrijarh, u skla-
du s obiajem i pravilima, budui da je prethod-
ni patrijarh bio umro neto ranije. Crkveni veli-
kodostojnici koji su sluajno bili prisutni i neto
malo pripadnika crkve i laika odabrali su Georgi-
ja Sholarija za patrijarha i dali mu ime Genadios.
[] Na obiaj i tradicionalna ceremonija nalau
da kranski car daruje novoga patrijarha zlat-
nim pastirskim tapom. Tako se ovaj nitkov od
sultana pokuao prikazati kao car naega grada,
imitirajui nae kranske careve: pozvao je Ge-
nadija na ruak i razgovor i doekao ga s velikim
poastima. Dugo su razgovarali i sultan mu je
mnogo obeao. Kad je dolo vrijeme da Gena-
dios krene, sultan mu je dao skupocjen pastirski
tap i zamolio da ga prihvati kao dar.
Melissenos, str. 133-135

Prije osvajanja Istanbula, Sholarij je
bio jedan od predvodnika pravoslav-
nog otpora Firentinskoj crkvenoj uniji (1439.),
kojom je bizantski car Ivan VIII. priznao pri-
mat papi kako bi dobio pomo u borbi protiv
Osmanlija.

Kakav je interes imao Mehmed II. po-
stavljanjem Genadija za patrijarha?
Sl. 17. Osmanska srebrna posuda s natpisom
na grkom, koritena za pravoslavni crkveni
obred (16. stoljee)
Muzej Benaki u Ateni
III-6. Francuski putnik Pierre Lescalopier o
samostanu sv. Save u Srbiji (1574.)
Dvadeset prvog [oujka] doli smo u malo tur-
sko mjesto Uvac. Odande smo vidjeli samostan
sv. Save, samostan srpskih monaha. Odjeveni su
u crno, govore slavenski i ive po grkim obre-
dima. Priveli su nas da poljubimo poveliku kost
ruke sv. Save. Kau da imaju cijelo njegovo tije-
lo. Vidjeli smo idove i Turke kako ljube tu kost
s istim potovanjem kao i krani i daju mnogo
milodara. Ovi pustinjaci plaaju sultanu odree-
ni hara. Na tekli [au] nam je rekao da je je-
dan zli Turin, koji je jednog dana doao sakupiti
hara, uinio monasima neko nasilje i pao mrtav
na vratima samostana. Dali su nam juhu s uljem
i porilukom, malo ribe i crnog kruha.
Samardi, str. 135
IIIb. Krani
79
OSMANSKO CARSTVO

Na koji su nain pravoslavci iskazivali
svoju pobonost? Je li to neto specifi-
no samo za pravoslavce?
Zato su i pripadnici drugih vjera ukazivali
potovanje srpskim pravoslavnim relikvija-
ma? (To je, naime, mjesto isprepletanja reli-
gija.) Zna li za neke sline primjere iz kakva
drugog kraja Europe/svijeta ili iz neke druge
epohe?
III-7. Pavao Alepski o moldavskim crkvama
(sredina 17. stoljea)
U Valuju su njegove [nekadanjeg kneza Stefana
Velikog] palae, njegova kupelj, njegovi vrtovi, a
uz to i velika i visoka crkva s kupolama visoko u
zraku. Posvuda su oko ove crkve svodovi i polu-
kruni lukovi, a na njihovoj su unutranjosti slike
i ikone svih svetaca. Kraj vrata, nad niim zidom,
naslikan je Strani sud u zlatu i lapisu lazuli [ul-
tramarin, skupocjena boja], potom Mojsije kako
izvodi Anu i Kaifu i druge idove pred naeg
Boga. Te su slike rune. Poslije njih dolaze druga-
ije slike: to su slike Turaka s bijelim turbanima
na glavama, velikim raznobojnim barunastim
ogrtaima, dugih rukava i s dugim utim velo-
vima, potom njihovih dervia, a iza njih i meu
njima su vragovi to ih progone i rugaju im se.
Sotona je sasvim naprijed, sa eirom na glavi.
Jedan od vragova mu se izruguje i zbacuje mu
eir s glave. I tako je oslikana cijela unutranjost
crkve.
Arhitektura je vrlo lijepa. Na svodu glavne ku-
pole je lice naega Gospodina Isusa Krista [].
Ispred crkvenih vrata je veliko zvono.
Crkve u ovoj zemlji sastoje se od triju dijelova:
prvi je vanjski, s vratima, i predvien je za ene;
drugi dio odijeljen je zidom i vratima, i on je
predvien za vjernike; a trei dio, takoer odi-
jeljen zidom i vratima, predvien je za kneza i
njegovu pratnju.
Calatori, VI, str. 29

Kakvu su ulogu u vjerskom ivotu Mol-
davaca imale freske s Turcima? Kako je
mogue da su takve slike postojale u jednoj
vazalnoj dravi Osmanskog Carstva? Moe-
mo li to tumaiti kao izraz vjerske tolerantno-
sti Osmanlija?
Usporedi hijerarhijsku strukturu u unutra-
njosti moldavske crkve s opisom musliman-
ske damije u tekstu III-2.
Sl. 18. Manastir Voronec u Moldaviji
(izgraen 1488., vanjske freske 1547.-1550.)
http://www.users.cloud9.net/~romania/vor/Voronet.html
Sl. 19. Tajna veera freska iz samostana
Stavronikita, Athos (Sveta gora) (1546.)
Koliopoulos-Chassiotis, str. 169
80
VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI
III-8. Kozmas Etolski poziva krane da
koluju djecu
A vi, roditelji, dajte djeci kransku obuku, nau-
ite ih itati i pisati. Uinite sve to moete kako
biste osnovali kolu, pronaite uitelja i platite
ga da vam poduava djecu, jer velik je grijeh da
ih ostavite slijepe i nepismene; ne trudite se da
im samo ostavite blago i imetak kako bi poslije
vae smrti mogli jesti, piti i sjeati vas se. Bolje e
biti da ih ostavite siromane i obrazovane nego
bogate i nepismene.
Menounos, str. 173

Kozmas Etolski (1714.-1779.) bio je mi-
sionar, osobito aktivan u zapadnoj
Grkoj i Albaniji, ali je imao i jake veze s Atho-
som (Svetom gorom). To to Kozmas inzistira
na vezi obrazovanja i pravoslavne pobonosti
tipino je za poetke prosvjetiteljstva u jugoi-
stonoj Europi.

Slae li se s onim to tvrdi Kozmas Etol-
ski, osobito sa zadnjom reenicom? Za-
to Kozmas misli da je obrazovanje tako va-
no?
Porazgovaraj s kolegicama i kolegama o tome
jesu li obrazovanje i drutveni napredak po-
vezani.
III-9. Kiril Pejinovi o sukobima izmeu
seljana pravoslavaca i njihovih sveenika
(1816.)
Vidim ih po nekim selima, sauvao me Bog, vrlo
je teko! Ne mogu rei ni da su krani ni da su
nevjernici. Jedu i piju na Veliki petak i Subotu,
uz Veliki post [], ine grijehe, psuju, tuku se,
a onda na Uskrs stanu u red za Svetu priest.
A siroti sveenik, koji mora obii osam sela, ne
zna kud bi prije. Juri od jednog sela do drugog,
s jednim ovjekom koji ide za njim i nosi Sveto
otajstvo.
ak mi je i ao nekih sirotih krana, jer mora-
ju ekati sveenika ak do podneva kako bi se
priestili. I onda viu: Sveenik kasni, zbog ovog
ili onog?! Drugi pak govore: Hajde da ga pre-
tuemo, pa da vie ne kasni. A neki, opet, koji
su malo imuniji (orbadije), kau: Ne moe
tako, ako ga prebijemo, kaznit e nas, bolje je da
se okupimo, odnesemo agi ili pai ovcu, pa tek
onda prebijemo popa i izbacimo ga, i naemo
nekoga drugog, ak i ako ivi podalje. Potom je-
dan jo bogatiji seljak (kmet) kae za tog drugog
popa: I taj naplauje previe, pustimo to. Ovaj,
dodue, kasni, ali makar uzme manje, pjeva be-
splatno i eka na novac godinama. A onaj drugi
doe po novac s Turcima ako mu smjesta ne pla-
ti. I tako jedan kae jedno, drugi kae drugo,
[] i svi psuju sveenika koji je njihov duhovni
uitelj, koji ih je krstio u ime Svetog trojstva i koji
ih je enio i koji e ih i sahraniti, koji im je i otac i
vie od roditelja. Ne dre post, hule na sveenika,
i ekaju priest do podneva. A ja greni i nedo-
stojni Kiril, koji sam greniji od svih njih i koji sam
poinio grijeh samim tim to ih optuujem, tako
sam ja, grenik, vidio njih da tako govore, vidio
i nije mi se dopalo to vidim, i stoga im rekoh:
Zato bismo mi krani ekali do podne? Zbog
ega ne bismo jednostavno nalomili kruha i na-
lili vina na kruh, i ne bismo ekali na sveenika?
A oni e: Ono to nam pop donosi nije kruh i
vino ve Kristova krv. Zato ekamo do podneva,
jer smo uli od starijih da se bez toga ne moe i-
vjeti. A ja im kaem: Tko vam je to rekao, svee-
nik? A oni na to: Ono to nam sveenik jo nije
rekao, to nije ni prelo preko njegovih usana. On
radije poe s nama na svadbu, na izlet, na ples,
u lov, na zabavu, trgovati, ali to se vjeronauka
tie, niti mi to pitamo njega, niti on nama kae.
Tako sam ja grenik vidio da je krivnja na obje-
ma stranama: na kranima stoga to ne pitaju
sveenika, i na sveeniku jer ih niemu ne ui
onoliko koliko je u stanju i koliko zna: vidim da
se ne brine o dunostima koje je preuzeo i koje
mu vise o vratu
Odbrani, II, s. 14-16
81
OSMANSKO CARSTVO

Opii vjerske osjeaje seljaka u ovom tekstu. U to oni vjeruju? U emu se njihova vjera razlikuje
od slubene?
Zato je to tako? (Zbog siromatva, neobrazovanosti, zbog toga to su dobro razmislili o pitanjima
religije?)
Zato su seljani bili tako kritini spram svojih sveenika? Je li takav njihov stav opravdan? Pokuaj
objasniti i jedan i drugi odgovor.
IIIc. idovi
III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz
Jedrena, upueno idovima u srednjoj
Europi (sredina 15. stoljea)
Brao moja i moji gospodari, nakon to sam se
pomolio Bogu da vam podari mir, elio bih vam
ispriati pod kojim su okolnostima mladi rabin
Zalman i njegov drubenik rabin David Koen
doli k meni. Ispriali su mi patnju, teu od same
smrti, kroz koju su proli i jo uvijek prolaze braa
naa, sinovi Izraela koji ive u Njemakoj: uredbe
donesene protiv njih, muenitvo, protjerivanja
kakva se odvijaju svakoga dana i zbog kojih oni
moraju lutati od zemlje do zemlje, od grada do
grada, beskrajno, bez ijednog mjesta koje bi ih
prihvatilo []
A kad su stigli ovamo u Tursku, zemlju na koju se
Boji gnjev nije obruio svom teinom, i kad su
vidjeli mir, spokoj i obilje kakvo vlada ovim ze-
mljama, i kad su vidjeli da je udaljenost izmeu
Turske i Jeruzalema mala i da se moe prijei ko-
pnenim putem, obuze ih velika radost i rekoe:
nema sumnje, kad bi idovi koji ive u Njema-
koj znali makar za desetinu blagoslova kojima je
Bog obasuo svoj narod Izraela nastanjen u ovoj
zemlji, nema tog snijega ni te kie, ni tog dana
ni te noi koje bi ih sprijeile da dou ovamo. I
zamolili su me da piem izgnanicima, idovima
nastanjenim u Njemakoj, u gradovima vapske,
Rajnske, tajerske, Moravske i Ugarske, i da im
ispriam kako je ugodna ova zemlja. [] A kad
sam shvatio da oni to ine bez ikakva osobnog
interesa, odluio sam odgovoriti na njihove mo-
lbe, jer ja bih volio dati priliku Izraelu da dobije
ono to s pravom zasluuje
Shaw, str. 31-32 , str. 31-32

Nakon velike epidemije kuge polovi-
com 14. stoljea, proganjanje idova
intenziviralo se ne samo u Njemakoj, nego
i u veem dijelu zapadne i srednje Europe.
Kombinacija vjerskih predrasuda, ekonomske
konkurencije i drutvene segregacije temelj
su progona, pa su mnogi idovi bili prisiljeni
potraiti pribjeite u sigurnijim i manje na-
seljenim zemljama, kao to su Poljska i Litva i
Osmansko Carstvo.

Moe li ijedna zemlja na svijetu biti tako
savrena kako je to opisano u ovom tek-
stu? Je li ivot (u ovom tekstu) u Osmanskom
Carstvu istinito opisan? Je li autor teksta mo-
da preutio neke bitne mane? Zato pokua-
va privui idove u Osmansko Carstvo?
III-11. Elijah Capsali o bogatstvu idova u
Osmanskom Carstvu u vrijeme vladavine
Mehmeda II.
U prvoj godini vladavine sultana Mehmeda, tur-
skog kralja [], Gospod ga je nadahnuo [...] i nje-
gov glas proe kroz cijelo kraljevstvo i proglasi:
Ovo je rije Mehmeda, cara turskog, Gospodar
neba, Bog, dao mi je kraljevstvo u ovoj zemlji i
zapovjedio mi da izbrojim njegove ljude od sje-
mena Abrahamova, sluge njegova, odabrane
sinove Jakova, i da im dam zemlju od koje e
ivjeti te da im pruim sigurno utoite. Neka
svaki od njih sa svojim Bogom doe u Konstan-
tinopol, sjedite mojeg kraljevstva, i neka sjedi
82
VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI
pod svojom lozom i svojom smokvom sa svojim
zlatom i srebrom, imetkom i stokom, nastani se
na ovoj zemlji, trguje i postane dio nje.
idovi se okupie izdaleka i izbliza, iz svih grado-
va Turske, svatko je doao iz svojega doma; za-
jednica se okupila u tisuama i desetinama tisu-
a, i Bog im pomogne s nebesa, a kralj im je dao
dobra imanja i pune kue. idovi su se sa svojim
obiteljima tu nastanili i obilato se namnoili []
Kako su se idovi bojali Boga, on im je dao bo-
gatstvo, te se tako na mjestu gdje su nekada, za
vrijeme bizantskog cara, postojale samo dvije ili
tri zajednice, idovi namnoie i brojali su vie
od etrdeset zajednica, a zemlja im nije dopu-
stila da se zajedno nasele, toliko je veliko bilo
njihovo bogatstvo. Tora, bogatstvo i ast porasli
su meu zajednicama. U zajednicama su slavili
Gospoda, izvor Izraela, poinitelja velikih uda.
Zapjevae nebesima i blagoslovie Gospoda,
sve sluge Gospodnje to stoje u kui Gospodnjoj
u veernji as.
Shaw, str. 30-31

Oigledno je da Elijahu Capsaliju, koji
pie u 16. stoljeu a opisuje dogaaje
iz druge polovice 15., nije toliko stalo do povi-
jesne tonosti koliko do naglaavanja tradici-
onalnog idovskog morala. Zato on u svojem
tekstu esto navodi mjesta iz Starog zavjeta
(na primjer, iz Knjige postanka 13:6, 34: 10,
Izlaska 1:7, 1:21, Psalama 68:27, 134:1 itd.).

Kakve je namjere imao ovaj pisac? to je
htio postii ovim tekstom?
Kako je povezao dvije vere? Kakvu ulogu
Abraham ima u islamu, a kakvu u judaizmu?
Na temelju ega bismo mogli zakljuiti da je
govor koji Elijah Capsali pripisuje Mehmedu
II. historijski netoan?
III-12. idovski mesijanizam: sluaj
Sabbataija Zevija (1666.)
[] prelazimo na sljedeu [godinu, 1666.], iz
koje emo vam ispriati kratku priu Sabbataija
Zevija, navodnog idovskog Mesije, koji se naj-
prije pojavio u Smirni i tamo se izdavao za nji-
hova Mesiju, priao im o sjaju njihova dolazeeg
carstva, o snanoj ruci Bojoj koja e ih sakupiti
iz svih krajeva svijeta. On je bio meetarev sin,
roen u Smirni, uglednik koji je teno govorio
hebrejski i arapski, ali kako je bio prognan zbog
nereda u sinagogi, lutao je neko vrijeme Grkom
i due vrijeme proboravio u Jeruzalemu, gdje je
upoznao stanovitog Natana, lukavog sofista,
koji se pak proglasio za Sabbataijeva proroka
i drsko pretkazao da e se Mesija godinu dana
od 27. dana mjeseca kisleva pojaviti pred Veli-
kim gospodinom
52
da se sve pripremi za njegov
dolazak. Kad je stigao u Smirnu i javno se stao
izdavati za Mesiju, objavio je u to ime svim i-
dovskim narodima svoju deklaraciju: No []
neki njegovi sunarodnjaci suprotstavili su mu se
kao uljezu, a on je ipak radio po svome i potom
obznanio da ga je Bog pozvao da pohodi Kon-
stantinopol, gdje e najvei dio njegova posla i
biti obavljen. Ali, im je stigao, vezir
53
je zakljuio
da je najbolje baciti ga u mrski zatvor, odakle ga
je poslije poslao na Dardanele; idovi iz najuda-
ljenijih krajeva u velikom broju pohrlie k njemu,
a on je imao dovoljno vremena da osmisli svoju
novu metodu i ritual. Kako su se idovi sve vie
i vie zaluivali njime, i kako je Veliki gospodar
u meuvremenu dobivao razne vijesti o njihovu
ludilu, on zapovjedi da mu se ovaj privede, i ree
da mu nee povjerovati sve dok ovaj ne pokae
neko udo, pa neka Sabbataija onda skinu do
gola, neka stane kao meta njegovim spretnim
strijelcima, pa ako strijele ne probodu njegovo
tijelo, on e tada povjerovati da je Sabbatai Me-
sija. No kako Sabbatai odbi proi ovo iskuenje,
morao je postati muhamedanac kako bi spasio
ivu glavu. Veina je idova odbijala povjerova-
ti u to, nego su tvrdili da je to na zemlji ostala
52 Tako su Europljani zvali osmanske sultane, a to je u to vrijeme bio Mehmed IV. (1648.-1687.).
53 Fazil Ahmed-paa uprili, veliki vezir 1661.-1676.
83
OSMANSKO CARSTVO
samo Sabbataijeva sjena i da sad hoda sijede
glave i u muhamedanskoj odori, dok su mu se
tijelo i dua vinuli u nebo, te da sad tamo borave
dok ne doe vrijeme za ostvarenje ovih uda; a
Kohami
54
iz Konstantinopola osudili su ovo vje-
rovanje i zapovjedili ovima da se vrate svojoj sta-
roj vjeri, kako ne bi bili izopeni.
Jones, II, str. 175-176 , II, str. 175-176

Koji su bili motivi Sabbataija Zevija? Je li
on doista mislio da je Mesija? to misli
o kraju njegove karijere, zato se preobratio
na islam?
Zato su idovi slijedili Sabbataija Zevija? Je li
takav pokret karakteristian samo za idove?
Zna li za neke sline mesijanske pokrete i u
povijesti svojega naroda?
to misli o nainu na koji je sultan postupio
u sluaju Sabbataija Zevija? Koji mu je bio cilj?
Je li uspio?
Sl. 20. idovski lijenik, francuska gravura
(1568.)
Nicolay, str. 182

Zato je francuski graver i putnik sma-
trao da treba prikazati idovskog lije-
nika? Jesu li i druge etnike i vjerske skupine
u Osmanskom Carstvu imale svoje lijenike?
Postoji li neka veza izmeu odjee idovskog
lijenika i injenice da su nemuslimani bili u
podreenom poloaju, kako nam to potvru-
ju i tekstovi III-19. i III-20.?
54 Stariji uglednici idovske zajednice.
84
VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI
IIId. Religijski suivot i diskriminacija
55 Petoknjije, Psalmi, Novi zavjet i Kuran.
III-13. Vjerski dijalog tijekom zarobljenitva
Gregorija Palame (1354.)
[Imam] zapoe rijeima da oni [muslimani] pri-
znaju sve proroke, pa tako i Krista, i etiri knjige
koje je Bog poslao
55
, a meu njima je i jedno Kri-
stovo evanelje. Za kraj ree []: a vi, zato vi
ne priznajete naega proroka i zato ne vjerujete
u njegovu knjigu, kad je i nju Bog poslao? Ja mu
na to odgovorih: I vi, kao i mi, imate obiaj []
bez dokaza ne priznavati i ne prihvaati nita []
Za Krista, osim njegovih mnogih velikih uda,
svjedoi i sam Mojsije i drugi proroci; i on je jedi-
ni, za cijelu vjenost, za kojeg ak i vi kaete da
je rije Boja; i jedini, za cijelu vjenost, kojega
je rodila djevica; i jedini, za cijelu vjenost, koji
je uskrsnuo na nebo i ostao besmrtan; i jedini,
za svu vjenost, za kojega se nadamo da e se
vratiti da sudi ivima i uskrslim mrtvima ja sad
kaem samo ono to i vi Turci priznajete. Zato mi
vjerujemo u Isusa i u njegova evanelja. Ali Mu-
hamed, za njega ne vidimo da njegovi proroci
svjedoe o njemu, on nije uinio nita posebno
ili vrijedno pamenja to bi nas navelo na to da
vjerujemo u njega. Zato mi ne vjerujemo ni u
njega ni u knjigu koja je njegova. Imam je bio
zabrinut tim rijeima i branio se: U evaneljima
se spominje i Muhamed, ti si skratio njegovo
svjedoanstvo. Osim toga, on je poao iz isto-
njakih daljina i doao na zapad kao pobjednik,
kao to vidi. []
[] Tono je da je Muhamed, poavi s Levanta,
doao na Pont kao pobjednik; ali on je pobije-
dio ratovima, maem, pljakom, ugnjetavanjem
i ubijanjem; nita od svega toga ne dolazi od
Boga, koji je dobar [] Nije li Aleksandar poao
sa zapada da bi napokon pokorio cijeli istok? I
mnogi su drugi, u drugim vremenima, kretali na
pohode i vladali cijelim svijetom. Ali nikome od
njih nijedan narod nije prodao svoju duu kao
to ste vi prodali svoju Muhamedu. I osim toga,
[Muhamed je], iako se u isto vrijeme koristio si-
lom i nalagao uivanje, osvojio samo dio svijeta.
A Kristovo uenje, naprotiv, iako odbacuje go-
tovo sve slasti ivotne, prigrlilo je sve krajnosti
univerzuma i vladalo meu onima koji se protiv
njega bore, i to bez upotrebe ikakva nasilja, pa
opet je uvijek pobjeivalo nasilje koje mu se su-
protstavljalo, i ta je pobjeda porazila svijet.
Na tom su mi mjestu drugi krani koji su tu bili,
osjetivi da Turke obuzima bijes, dali znak da
prekinem svoj govor. No ja, da bih unio malo ve-
drine, rekoh s blagim osmjehom: Kada bismo se
slagali na rijeima, dijelili bismo istu dogmu. Oni
koji razumiju, razumjet e i smisao onog to je
ovdje reeno. Jedan od njih na to ree: Doi e
vrijeme kad emo se svi slagati.
Phillipidis-Braat, str. 154-157, 160-161

Tijekom vremena koje je proveo u
zarobljenitvu (1354.-1355.), Grigorios
Palamas (vidi detaljnije objanjenje uz tekst
I-6.) vodio je nekoliko teolokih rasprava s
muslimanima i idovima, a meu njima su
bili Orhanov neak Ismail i jedan znanstve-
nik kojeg mu je poslao sam Orhan. U pismu
svojoj vjerskoj zajednici u Solunu Grigorios se
prisjea jo jednog razgovora s jednim ima-
mom nedaleko od Nikeje. Iako je Palamas ne-
popustljiv, on ipak spominje i neke argumen-
te koje muslimani navode protiv kranske
vjere i time svjedoi o kompleksnosti vjer-
skih odnosa na teritorijima koje su Osmanlije
osvojile.

to misli, zato su osmanski Turci sa
svojim zatoenicima razgovarali o vjer-
skim pitanjima? Kako ti izgledaju argumenti
navedeni u ovoj raspravi? Bi li se njima moglo
objasniti to to su neki ljudi primili islam kad
su Osmanlije pokorile njihovu zemlju?
85
OSMANSKO CARSTVO
III-14. Suivot razliitih vjerskih zajednica u
osmanskim gradovima (oko 1600.)
[Beograd]
Na obalama rijeke Save tri su ciganske etvrti
[mahale], a na obalama Dunava su tri etvrti u
kojima ive grki nevjernici [Romeji], kao i Srbi i
Bugari koji takoer ive u susjedstvu. Tik uz tvr-
avu je i idovska etvrt, a njezini stanovnici spa-
daju u sedam zajednica znanih kao Karaim ido-
vi. Tu je i etvrt u kojoj ive armenski nevjernici,
ali nema Franaka
56
niti Maara, takoer nema ni
njihovih konzula. Ostalo su muslimanske etvrti,
tako da Muhamedovi sljedbenici imaju najbolje,
najprostranije i najprozranije dijelove grada, u
njegovim viim ili srednjim dijelovima.
[] U Beogradu ima dvjesto sedamdeset
57
da-
mija, ali se samo sa sultanove zove petkom na
molitvu, tu su jo i vezirske damije i damije
domaih plemia i uglednika to e poslije biti
opisano.[]
[] Devet je crkava i samostana, gdje oni obav-
ljaju svoje zle obrede. Tu su hramovi grki, ar-
menski, srpski, bugarski i idovski, ali nema kua
za idolopoklonstvo Franaka ili Maara.
[]
[Sarajevo]
Crkve. Sve su crkve male, i niti jedna sa zvo-
nom. Crkve srpskih i latinskih krana u dobrom
su stanju. Franci i Grci odravaju svoje vjerske
obrede u njima. Postoji i jedna idovska sinago-
ga.
Evlija elebija, str. 195-198

Usporedi ono to Evlija elebija kae o
kranskim crkvama u Sarajevu s onim
to Pavao Alepski kae o moldavskim crkva-
ma (tekst III-7).
III-15. Odnosi izmeu pravoslavaca, katolika
i luteranaca u Bugarskoj i Vlakoj (1581.)
Stvari koje je kao zakljuak zabiljeio papinski
nuncij sasluavi neke injenice koje mu je ne-
kolicina katolikih trgovaca priopila o prilikama
u kojima ive katolici u Bugarskoj i Vlakoj. Po-
sjet Silistri i Provadiji, koji je na vladar odobrio
pismima veoma potovanog monsinjora [kardi-
nala], od Coma od 11. oujka 1581. Dana 5. pro-
sinca, predstavili su mu se trgovci iz Dubrovnika
[] koji ive u mjestu na Dunavu zvanom Sili-
stra, a koje domae stanovnitvo zove Deristor,
dva dana od Varne; zemlja se zove Dobruda, u
stara vremena zvala se Mezija, a jezik je bugar-
ski ili ilirski. Zemljom vlada sultan s druge stra-
ne rijeke, a ispred te spomenute zemlje nalazi
se Turcima vazalna Vlaka. Spomenuti Bugari su
pravoslavci, imaju svoje crkve, sveenike i bisku-
pe. Kau da katolikih obitelji ima samo deset, i
sve su Dubrovani. Oni nemaju crkve ni marljive
sveenike, ali su iz Dubrovnika, zajedno s ovima
to ive u Provadiji, koja je dva dana udaljena od
Silistre, doveli ovjeka zvanog otac Nicolo Go-
dini od Antivarija, ovjeka velike humanosti; on
ovdje slui est mjeseci i ima plau od sto talira
58

godinje.
Pitaju smiju li ii u pravoslavne crkve da se tamo
mole i prieuju u svoj svojoj usrdnosti; smiju
li se krstiti kod pravoslavnog sveenika i primiti
posljednju priest u sluaju nude, to jest smrti.
Takoer su pitali je li ispravno da se mlad katolik,
koji je ivio s mladom pravoslavkom i obeao joj
da e se oeniti njome i izroditi djecu s njom, pre-
domisli; je li mu pri tome savjest ista. Takoer
su rekli da su s one strane Dunava prema Tran-
silvaniji naili na mnoge njemake protestante
u Vlakoj koji su uvijek bili voljni priati o vjeri i
koji dijele besplatne knjige o svojoj izopaenoj
vjeri [] Silistra se nalazi na dva dana od Prova-
dije, i lei na Dunavu. U njoj ima 1500 kranskih
i neznaboakih kua. Ima osam katolikih kua,
ukupno 40 dua, sve trgovci iz Dubrovnika, a u
56 Naziv za sve ljude koji dolaze iz Zapada Europe, ukljuujui i katolike i protestante.
57 Kako je Evlija elebija i inae sklon pretjerivanju, ovaj broj je sasvim sigurno prevelik.
58 Veliki srebrnjaci iz srednje i zapadne Europe.
86
VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI
ovom asu kapelan im je brat Celestino, koji ima
plau od 2.000 aki godinje; oni su dobri kra-
ni [iako] nemaju crkve, nego Bogu slue u jednoj
sobi. Obeano im je da e smjeti podii kuicu
koja e im sluiti kao crkva; nemaju drugoga
Bojeg slubenika osim onog kapelana, koji ov-
dje slui ve tri godine i svi o njemu kazuju samo
dobro; on slui est mjeseci ovdje, a drugih est
u Trgovitu, u samostanu.
Calatori, II, str. 504

to su katolici u Bugarskoj i Vlakoj pitali
papinskog nuncija? Na kakve praktine
probleme upuuju ta pitanja? to misli, to
im je nuncij mogao odgovoriti?
III-16. Fetva Ebus-suuda ijitima (sredina 16.
stoljea)
Pitanje: Je li po Svetom zakonu [erijatu] dopu-
teno boriti se protiv sljedbenika Safavida
59
? Je li onaj tko ih ubija sveti ratnik i je li onaj tko
pogine od njihove ruke muenik?
Odgovor: Da, to je veliki sveti rat i velianstveno
muenitvo.
Pitanje: Ako je doputeno boriti se protiv njih, je
li to doputeno samo stoga to su se pobunili i
to su neprijatelji [osmanskog] sultana islamskog
naroda, ili stoga to su podigli sablju na vojske
islama, ili zbog neeg treeg?
Odgovor: Oni su i pobunjenici i na mnogo nai-
na nevjernici.
Imber, str. 86

Ebus-suud (oko 1490.-1574.) bio je
uenjak kojeg je sultan Sulejman vrlo
potovao, i bio je na poloaju vrhovnog po-
glavara i suca [eyh-el-islam] gotovo tri deset-
ljea. Njegove presude (fetve) imale su dugo-
trajan utjecaj na osmansko drutvo.

to nam ove presude otkrivaju o grani-
cama muslimanske solidarnosti?
Usporedi stav Osmanlija spram iita s ratovi-
ma koji su se u 16. stoljeu vodili izmeu ka-
tolika i protestanata.
III-17. Carska naredba o zabrani franakog
prozelitizma meu Armencima u Istonoj
Anadoliji (1722.)
Armenski patrijarh Istanbula i provincija zvani
Ivan podnio je molbu mojoj carskoj palai da
izdam zapovijed kojom e se sprijeiti hereza
franakog obreda, esta meu Armencima u
Erzurumu, Dijarbakiru i Tokatu. Stvari se polako
sreuju, ali su se neki franaki sveenici, preru-
eni u lijenike ili ve neto slino, tamo nastanili
i povezali se s bogatim i uglednim ljudima. Ne
slutei nita zlo, uglednici su im povjerovali da su
lijenici i poeli su im pomagati u svim njihovim
nakanama. Kako patrijarh kae, franaki sveeni-
ci tako neprestano izazivaju mjetane Armence i
izopauju ih ne bi li ovi prihvatili franaki obred.
On moli da se Francima zabrani boravak na tim
mjestima, bilo da se predstavljaju kao lijenici ili
neto drugo. A i nesretne podanike treba zatititi
od njihovih provokacija i ostaviti ih na miru. Zato
se ovaj carski ferman izdaje u skladu s ovom mo-
lbom.
BOA, CA 3126

to misli o tome da su i armenski patri-
jarh Ivan i sultan sve zapadnjake nazivali
Francima, bez obzira na to to hereza frana-
kog obreda zapravo pokriva i vrlo razliite
vjeroispovijesti?
59 Safavidska dinastija vladala je Perzijom 1502.1736. i uvela radikalnu iitsku verziju islama, koja je tijekom 16. stoljea bila vrlo po-
pularna meu osmanskim podanicima u Anadoliji.
87
OSMANSKO CARSTVO
III-18. Osmanske vlasti u Bosni presuuju u
sporu izmeu pravoslavaca i katolika (1760.)
Nakon to smo zrelo razmotrili ovako teku situ-
aciju, napokon smo putem posrednika najavili
svoj dolazak ehaji-begu [painom zamjeniku].
On je dopustio da ga posjetimo, pa su dekan i
novoizabrani fojniki gvardijan poli u njegovu
kuu. Od njega je, meu ostalim, morao uti ove
zadnje rijei: Ako hoete dobiti parnicu, najprije
saspite dvadeset kesa novca u dravnu blagaj-
nu (to iznosi oko 2.600 venecijanskih zlatnika).
[]
Vidjeli smo, dakle, da e naa stvar bezuvjetno
propasti ako ne dadnemo ovaj pretjerani iznos
novca. []
Stoga smo se prije suoenja s naim protivnici-
ma na sudu sastali s paom i ehajom. Obeali
smo im zbog takve i toliko potrebne obrane
dati sve to treba da bi ih se umirilo i dobilo nji-
hovu zatitu. S druge strane, grki
60
su dostojan-
stvenici nudili tom istom pai velik iznos, zaista
vei nego to je bio na, da bi im presudio prema
odredbama njihova fermana [Osmanlijska pove-
lja]. Budui da nismo imali novca, podigli smo
zajam u dravnoj riznici.
Najprije je, dakle, sudac proitao povelju protiv-
nika i razmotrio njezinu bit. Potom je sudac upi-
tao grkog mitropolita (bio je tamo zajedno s
patrijarsima) da kae to uistinu eli postii ovom
parnicom. On je odgovorio: Traim od ovih fra-
tara da me sluaju i da mi se pokoravaju u svemu
to propisuju i nareuju povelje koje je dobrosti-
vo izdao na uzvieni sultan i koje ste sada pro-
itali. Zatim je isti sudac upitao nau stranku:
ta vi navodite kao razlog da se ne pokoravate
ovome to vai protivnici od vas trae? Na taj
upit odgovorio je dekan: Ima ve gotovo tristo
godina otkako je uzvieni sultan Mehmed-han
pokorio Bosnu, a mi s Grcima nismo imali nita
zajednikog, budui da su oni jednog, a mi dru-
gog obreda, kao to se to jasno razabire iz ovoga
hatierifa i drugih isprava i povelja koje su nam
uzvieni sultani dobrohotno podijelili. Od tog
vremena nadalje, uvijek smo imali slobodu nae
latinske vjeroispovijesti []
Kad je kadija to uo, odmah je izrekao ovu pre-
sudu: Patrijarh i metropolit nemaju nikakva
prava nad vama fratrima ili nad svjetovnjacima
rimokatolicima. Oni od vas ne mogu i ne smiju
zahtijevati nikakva novanog nameta, niti bilo
ega drugog, jer ferman ne moe biti iznad ha-
tierifa. []
I tako se zavrilo ovo suenje, s kojega je me-
tropolit (Bog je tako htio) otiao posramljen. Eh,
brate, ne radi se posao kod Turaka brez jaspri
[novca]!
Beni, str. 187-190

Usporedi ovaj tekst s prethodnim tek-
stom o herezi franakog obreda: u oba
sluaja osmanske vlasti jedva da su bile svje-
sne razlika meu kranskim vjeroispovijesti-
ma. Jesu li imale slinu potekou u razliko-
vanju razliitih vjerskih struja unutar islama?
(Isto se pitanje moe postaviti i o stavu kr-
anskih vlasti spram razlika unutar islama.)
Kakvi su odnosi vladali meu dvjema kran-
skim crkvama u Bosni? Koga su one vie po-
tovale, osmanske vlasti ili srodne kranske
crkve?
to autor ovoga teksta prigovara osmanskim
vlastima, a to pravoslavnoj crkvi?
III-19. Carska ogranienja za nemuslimane
(1631.)
U skladu sa svetim zakonom [erijatom] i zemalj-
skim zakonom, krani [kafir] moraju biti prepo-
znatljivi po odjei i vanjskom izgledu kao podre-
eni. Ne smiju jahati konje, nositi odjeu od svile
i satena ili krzna i ubare. Njihove ene ne smiju
nositi odjeu slinu onoj koju nose muslimanke,
niti stavljati jamake (tanki veo kojim musliman-
ske ene pokrivaju glavu, lice do oiju i grudi) od
perzijskog platna. Meutim, od nekog vremena,
ovaj se zakon nije potivao, pa su krani i ido-
vi, uz dozvolu sudaca, poeli izlaziti odjeveni u
raskonu i skupu odjeu.
60 Ovdje u znaenju pravoslavni.
88
VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI
to se tie njihovih ena, one nisu uzmicale s
plonika da bi se sklonile pred muslimankama
kad bi ih srele na trnici. U cjelini, i mukarci i
ene nose daleko bolju odjeu nego muslima-
ni, iz ega se vidi da oni sebe uope ne smatraju
podreenima. Stoga je od iznimno velike vano-
sti da se sve zapovijedi objave jo jednom i da
se potuju.
Georgieva, Tzanev, str. 121

Zato su nemuslimani podvrgnuti tako
strogim pravilima? Zato ih krani nisu
potovali? to misli, mogu li se tako stroge
odredbe uope provesti do kraja u vjerski
mijeanoj sredini?
III-20. Pogubljenje nepropisno odjevenog
pravoslavca (1785./1789.)
Isto tako, spomenutog mjeseca [muharema],
21. dana, kad je na velianstveni gospodar [sul-
tan Abdulhamid I.] putovao preruen, ugledao
je jednog Grka nevjernika. Grk je na sebi imao
ute cipele, kaftan cvjetnog uzorka, dug ogrta
i kaput opiven krznom, kao i al. [Sultan] na to
pozva delata. Grka je trebalo objesiti, ali sultan
onda zapovjedi da mu se odrubi glava.
Taylesanizade, str. 419

Usporedi tekstove III-19. i III-20. Kakav je
zloin poinio pogubljeni Grk?
III-21. Carska zapovijed o crkvi u Stanimaki,
kraj Plovdiva, izgraenoj bez dozvole
(1624.)
Namjesnik vakufskog sela Stanimake obavjeta-
va nas u svojem pismu da su krani u tom selu
podigli veliku novu crkvu, ukrasili je mramorom
i drugim dragocjenostima, a protiv Svetog zako-
na.
Namjesnik je pokuao udovoljiti pritubama
muslimana, ali bez uspjeha, pa stoga sada tra-
i carsku zapovijed kojom bi se naloilo ruenje
spomenute crkve, budui da e samo ruenje
zadovoljiti vjerske propise koji vladaju u ovoj ze-
mlji.
Primivi to, zapovijedam da ispitate sluaj i po-
brinete se za to da se novosagraena crkva za-
ista porui, ako je doista nova, a ne neka koja
ve due postoji. Takoer vam zapovijedam da
ne dopustite nikakav protest i nikakvu nepo-
slunost protiv Svetog zakona i moje sultanske
zapovijedi.
Georgieva, Tzanev, str. 120-121

Kojim se argumentima vlast koristila
kako bi opravdala ruenje crkve u Stani-
maki?
III-22. Netolerantnost krana prema
ljudima koji ive u braku s osobom druge
vjere (Cipar, 1636.)
Milu, sin Andonija iz sela elije u Tuzlanskoj na-
hiji, kae: Dosad sam, kao i moji preci, i ja pri-
padao kranskoj grupi [miletu]. Nisam postao
musliman. Ja sam nevjernik [kafir]. Kad sam elio
obaviti na lani obred u crkvi, monasi, koji su
nam ujedno bili i sveenici, sprijeili su me da
uem rekavi: Ti si se oenio muslimankom. I
kad nestanem, vjerojatno me nee sahraniti po
nevjernikom obredu. elim potvrdu na kojoj e
se vidjeti da sam nevjernik.
Jennings 1993, str. 142

Zato je kranski monah sprijeio Milua
da ue u crkvu? to misli, to su mogli
biti razlozi tome? Jesu li opravdani? Uzmi u
obzir da se, prema muslimanskom zakonu,
muslimanke nisu smjele udati za nemuslima-
ne, dok pravoslavni kanon zabranjuje priest
osobi pravoslavne vjere koja stupi u brak s
osobom druge vjere.
89
OSMANSKO CARSTVO
III-23. Odredbe o vjerskom ivotu u
Transilvaniji (1653.)
[Dio I., odjeljak I.]
l. 2. etiri su slubene vjere, prema pravova-
ljanim uredbama zemlje, i one e odsad uvijek
biti slubene ove slubene religije su sljedee:
reformistika evangelistika (u obinom jeziku
zvana i kalvinistika), luteranska ili augustovska,
rimokatolika, unitarijanska ili anti-trinitaristika,
i njima se od sada jami slobodno ispovijedanje
njihove vjere na mjestima predvienim za to, a u
skladu sa zakonima zemlje.
l. 3. Uz etiri slubene religije, u pitanjima vjere
i religije nikakve privatne osobe, bez obzira na
drutveni poloaj, i nikakva skuptina, ne smiju
nita mijenjati ili uvoditi podjele, jer e u suprot-
nome biti proglaeni nevjernicima []
l. 4. Judaizam, poevi od drevnih vremena,
ne samo to nije spadao u etiri slubene vjere
nego je, naprotiv, bio zabranjen zakonom ze-
mlje, uz prijetnju ozbiljnom kaznom, a u ta vre-
mena oni koji su se drznuli da ne potuju zakon,
pa su proglaeni krivima, kanjavani su u skladu
sa zakonima; ovim se propisuje da e se za ovaj
prekraj kanjavati dovijeka, ba kao i ranije []
l. 8. Odlueno je da nitko ne smije silom natje-
rati zajednicu, sluge, svoje ukuane ili bilo koga
nad kim ima vlast da prijee u njegovu vjeru, bilo
nasiljem, bilo prijetnjom nasiljem, niti e zemljo-
posjednik druge vjere smjeti zaposjesti selo ili
gradsku crkvu, kako bi doveo ili nametnuo sve-
enike druge vjere ili dopustio sveenicima svo-
je vjere da dre svoju slubu Boju, i to ni u kojoj
prilici; kazna za to iznosit e 200 florina
61
[]
[Odjeljak VIII.]
l. 1. [] Narod Vlake nije popisan u ovoj ze-
mlji, niti meu povlatenim staleima niti meu
vjerama. Oni koji nisu navedeni pod slubenim
vjerama [] bit e tolerirani [] za dobrobit ze-
mlje.
Constituiile, str. 47, 49, 50, 58

Constitutiones Approbatae, ustavne
odredbe, donio je Diet (skuptina)
kneevine Transilvanije tijekom vladavine
Gyergya Rakoczija II. (1648.-1660.); njima su
zapravo sistematizirani propisi koji su u Tran-
silvaniji donoeni od 16. stoljea, katkad i
ranije. Uoite da diskriminacija nije pogaa-
la samo manjine, nego i pravoslavne Vlahe,
koji su u kneevini Transilvaniji inili veinu.
lanak 4. ne odnosi se na idove, ve na jed-
nu malu judaistiku, disidentsku kransku
skupinu, subotare, koji su se odvojili od slu-
beno priznate Unijatske crkve.

Jesu li svi stanovnici Transilvanije uivali
jednaku slobodu vjeroispovijesti? Nave-
di argumente koji govore u prilog vjerskim
odredbama u Transilvaniji u 17. stoljeu i ar-
gumente protiv.
III-24. Zakljuak biskupskog sinoda u Stonu,
kraj Dubrovnika, uperen protiv idova
(1685.)
avolji udovi, oni to su raspeli Krista, neprija-
telji kranskog imena, otimai, zaluivai, oni
to poput guja-ljutica siu uljuenu ovjeju krv,
poeli su se pred koju godinu jatiti u ovoj bisku-
piji. Smjerno se molim Bojoj pravednosti neka
ih iz nebeskih oblaka, u obliku pravednog suca,
potpuno uniti. Koliko je do nas, nalaemo svi-
ma koji podlijeu naoj brizi neka se pod prijet-
njom kazne izopenja [...] ne usude sa idovima
dijeliti stan u kuama gdje ive, niti prenoiti, niti
sluiti im u kui, bez naega pismenog dopute-
nja. Klonite se, sinovi moji, i samog razgovora s
njima, osim pri trgovanju i stvarima koje se ne
daju izbjei. Znajte da su oni neprijatelji Kristo-
va kria, a vi, jer ste udovi Kristovi, odbijajte od
sebe udove avla.
Stulli, str. 31
61 Zlatnik koji je kraljevina Maarska kovala po ugledu na firentinski novac. Meutim, u ovom tekstu ne spominje se konkretno taj
zlatnik, ve za to vrijeme uobiajena moneta kraljevine Maarske i kneevine Transilvanije.

Koje su optube protiv idova navede-
ne u ovom tekstu? Kakva su ogranienja
biskupi pokuali nametnuti idovima?
III-25. Privilegije za jednog idova u
Dubrovniku (1735.)
[] kako Simon sin Vitala Vitali jest pravi i istinski
podlonik ove Republike, i zato mu je dopute-
na svaka privilegija i milost koje uivaju ini nai
podlonici, i udei mi [elimo] da je udionik od
svijeh onijeh milosti koje uivaju nai podlonici
u kojoj mu drago strani svijeta.
Stulli, str. 41

Usporedi ove privilegije s tekstom III-24.
Kako to da u stavovima ovih dviju vlasti
postoje tako drastine razlike?
III-26. Muenitvo sv. Kirane u Solunu (1751.)
To bi janjiari radili danju. Nou bi je straar
objesio ispod pazuha, iako su joj ruke ve bile
u lancima. Uzeo bi tap koji bi mu se naao pri
ruci i tukao je nemilosrdno sve dok se ne bi
umorio, a onda bi je ostavio da visi na zimskoj
studeni, jer tada je bila zima. Jedan je kranin
to vidio, pa bi doekao pravi trenutak, i kada
bi vidio da je straara proao bijes, priao bi
mu i zamolio za dozvolu da je spuste. A sve-
tica je bila tako strpljiva, tako spokojna i tiha
da se inilo da ne pati ona nego netko drugi, i
sav njezin duh i njezina svijest bili su na nebu.
Bilo je u zatvoru i drugih krana, i idova i
nekoliko Turkinja, zatoenih zbog neasnih
radnji. I oni su takoer optuivali straara da
je nemilosrdan, da se ne boji Boga kad tako
mui enu koja mu nita naao nije uinila. A
taj kranin samo je neprestano podsjeao
straara na Boji sud (budui da se nije nima-
lo ustezao pred njim) [] Govorio je to sve ne
bi li ga umirio i sprijeio da zlostavlja sveticu.
Ali Sotona je straaru dao srce od kamena, i
koliko god ga ovi preklinjali, on ju je samo jo
vie muio. Janjiari koji su je muili, vie puta
su je htjeli natjerati da jede kako ne bi umrla.
Katkad bi joj dali groice, katkad datulje. Ali
svetica je odbijala jelo, pa su joj pokuali silom
otvoriti usta, ali nisu uspjeli.
Synaxaristis, str. 336-337

Kirana, djevojka iz sela Avusoke, neda-
leko od Soluna, opirala se osmanskom
janjiaru koji ju je htio zavesti. Kako bi je slo-
mio, janjiar ju je zatoio i muio. Odluivi se
na gladovanje, Kirana je umrla u solunskom
zatvoru 28. veljae.

Je li Kirana, kao kranka, bila u go-
rem poloaju nego to bi to bila mu-
slimanka koja se opire janjiaru?
to misli, zato su drugi zatoenici htje-
li pomoi Kirani? Jesu li vjerske razlike
tu bile ikakva smetnja? Zna li i za druge
primjere ljudske solidarnosti koja se ne
obazire na vjerske razlike? Zato se Kirana
odluila za trajk glau?
90
VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI
Sl. 21. Kristovo uznesenje, osmanska
minijatura (1583.)
Nicolay, str. 182

Kako je Isus prikazan na ovoj osmanskoj
minijaturi?
Zato? Jesi li vidio/vidjela neke druge slike s
Kristovim uznesenjem? to misli o njima?
91
OSMANSKO CARSTVO

Opa pitanja za odjeljak III-d.
Prokomentiraj ovu specifinu mjeavinu vjerske tolerancije i vjerske diskriminacije na poetku
novoga vijeka. Usporedi situaciju u Osmanskom Carstvu, u Transilvaniji i u Dubrovniku. Razlikuje li
se ona, i kako, od situacije u dananje vrijeme?
Osmanska ideologija definira drutveni status grupa po njihovu odnosu prema dravi. Osnovna
podjela bila je ona izmeu vladajuih grupa i puka obinih podanika. U vladajue grupe spadali su
vojnici (askeri), uenjaci (ulema) i pisari (atibi). Svi su oni, svako kroz svoju specifinu djelatnost, sluili
sultanu, pa su stoga bili izuzeti od plaanja poreza. Po pravilu, to su bili muslimani, ali zabiljeene su i
slube u kojima su neki od vojnih i pisarskih uglednika bili druge vjere. Puk, raja, obuhvaao je najvei
dio stanovnitva, muslimane i nemuslimane, ljude sa sela i ljude iz gradova. Osnovno im je zajedniko
injenica da su trebali plaati poreze.
Zbiljska drutvena stratifikacija bila je daleko kompleksnija. Zbog vjerskih i profesionalnih razlika,
razliitog mjesta stanovanja i etnike pripadnosti, kao i spola, starosne dobi i nejednake raspodjele bo-
gatstva, s vremenom su i unutar svake grupe nastajale razlike. Opis osmanskih drutvenih tipova samo
nagovjeuje njihove razlike, bez mogunosti pruanja potpune slike.
Ipak, glavni cilj ovoga poglavlja nije toliko opisati statine drutvene slojeve, nego osvijetliti neke
aspekte svakodnevnog ivota i odnose meu ljudima. Osobitu smo pozornost posvetili odnosima u
pograninim zonama, primjerima bespotedne borbe s istodobnim primjerima zajednikih obiaja i
uzajamne pomoi. Zavrni odjeljak posveen je ulozi ene. U to doba, ba kao uostalom i danas, ene
ine polovicu stanovnitva. Ipak su, u muslimanskom i u nemuslimanskom okruenju, bile smatrane
podinjenima mukarcima i naelno iskljuene iz javnosti. Zato o enama postoji daleko manje izvora
no to je njihov istinski povijesni znaaj. Valja imati na umu da su ene raale djecu i odgajale ih, i da su
one praktiki vodile domainstvo. Tekstovi koje navodimo u ovom odjeljku svjedoe kako diskriminaci-
ju ena, tako i naine na koje su se ene borile da se ojaaju.
ETVRTO POGLAVLJE
Drutveni tipovi i svakodnevni ivot
92
IVa. Elita i obian svijet
IV-1. Prezir osmanske elite prema Turcima
seljacima
Jednoga dana dva Turina priahu
sluei se u tom razgovoru neprilinim jezi-
kom.
Jedan od njih upita: to bi bilo
da postane gospodar,
Postane velik ovjek meu ljudima,
to bi najvie jeo za ruak,
o brate?
Juhe, ukusnog mesa ili piletine?
A ovaj drugi ree: Jeo bih mekog kruha
I svjeeg luka. To je najbolje.
A ti, to bi ti volio
ako bi postao gospodin?
Ako bi ti se ukazala prilika
A ovaj odvrati: to bih uope jeo?
Nita mi nisi ostavio.
Nema hrane bolje od one koju si ti
odabrao.
Turski narod je udan narod.
On ne zna to valja, a to ne.
Njihova usta ne znaju to je ukusno,
I njihove rijei ne vrijedi ponavljati.
Gvahi, str. 167-168

Pendnama (Knjiga pouka) je stara per-
zijska zbirka popularne knjievnosti,
koju je u prvoj polovici 16. stoljea preradio
i dopunio Gvahi, obogativi je i novim knji-
evnim materijalom. U ovom tekstu vidimo
da osmanske elite sebe uope nisu zvale Tur-
cima, nego da su taj naziv rabile za necivilizi-
rane anadolske seljake.

Koje argumente pjesnik navodi protiv
turskog naroda? Zna li za neke sline
primjere iz povijesti tvoje zemlje, je li i tu elita
prezirala obian narod?
Osmanski drutveni tipovi
Sl. 22. Spahija
Hegyi, Zimanyi, str. 55, sl. 51
Spahija: Konjanik, vojnik u konjici koji se bo-
rio u osmanskoj vojsci, i zauzvrat dobio timar ili
zeamet, zemljini posjed od kojeg je plaao da-
nak. Spahije su se uglavnom novaile iz vojni-
kih obitelji, ali je sultan mogao dodijeliti zemlju
i drugima koji bi se istaknuli u slubi. Spahije su
sluile u onim provincijama u kojima im je bio
dodijeljen timar, u jedinicama koje su vodili sul-
tanovi namjesnici, i to uglavnom od travnja do
listopada, a potom bi se vraali na timar kako bi
prikupili danak koji im je bio razrezan.
93
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 23. Akindija
Inalcik 1973, sl. 26
Akindija: Pljaka, dragovoljac u neregular-
nim konjikim trupama, turskog ili neturskog
podrijetla, koji je ratovao na neprijateljskom te-
ritoriju radi plijena. Akindije su bile vrlo vane
u irenju osmanskog teritorija u razdoblju od 14.
do 16. stoljea. U jugoistonoj Europi postojale
su etiri glavne skupine akindija; uvijek su ih vo-
dili nasljednici osnivaa: Mihalolu, Malkoolu,
Turahanolu i Evrenosolu.
Sl. 25. Vojnici u Albaniji, crte Jean-Baptiste
Hilaire (1809.)
Levenda: Plaenik, kojeg su za odreen pohod
unajmili drava ili namjesnik neke pokrajine. Le-
vende su potjecali iz raznih drutvenih slojeva,
koristili su vatreno oruje i odigrali vanu ulogu
u 17. i 18. stoljeu, budui da su za vojsku bili od
vee koristi nego zastarjele spahijske i janjiar-
ske postrojbe.
Katkad su se levende prikljuivali i privatnim voj-
skama i harali po provincijama.
Sl. 24. Janjiar
Nicolay, str. 159
Janjiar: Vojnik nove vojske, elitnih stajaih
pjeadijskih jedinica osnovanih u 14. stoljeu. Ja-
njiari su sve do 17. stoljea bili novaeni iz redo-
va ratnih zarobljenika ili djece nemuslimanskog
podrijetla sakupljene devirmom. Nakon to bi
primili islam, postali bi sultanove sluge, ali su
dobivali redovnu plau. Sluili su ili u glavnom
gradu ili u pohodima koje je vodio sultan. Od 16.
do 19. stoljea, kako im se broj poveavao, janji-
ari su smjetani ne samo u Istanbul, nego i u
manje gradove u unutranjosti. S vremenom su
se poeli baviti trgovinom ili zanatima, enili su
se i svoj imutak i status prenosili na potomke.
94
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
Sl. 26. eyh-l-islam [ejh el islam]
Hegyi, Zimanyi, str. 39, sl. 31
Alim: Uenjak, mno. ulema. Ulemu su inili
muslimani obrazovani u vjerskim kolama (me-
dresama). Kad bi zavrili kolu, mogli su postati
imami (i voditi javno bogosluenje u damiji),
hode (uitelji), muderisi (predavai u medresi),
kadije (suci) ili muftije (vrhovni sveenici i pozna-
vatelji prava). Najvii poloaj do kojeg je mogao
doi pripadnik uleme bio je poloaj vojnog suca
(kadiaskera) Rumelije ili Anadolije i glavnoga
pravnog savjetnika carevine (eyh-l-islama), ali
su alimi mogli biti imenovani i na druga mjesta,
primjerice na mjesto velikoga vezira.
95
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 27. Visoki osmanski pisar
Katib [atib]: Pisar, lan
osmanske birokracije. Katibi su
novaeni iz razliitih drutvenih
skupina, i najprije bi sluili kao
egrti, a potom kao inovnici u
carskoj kancelariji i poreznim
uredima. Sve do polovice 16.
stoljea bilo je jedva stotinu a-
tiba, a potom je njihov broj po-
rastao, zahvaljujui irenju kako
centralne, tako i provincijske
birokratske mree. Iako su rijet-
ko zauzimali neki visoki poloaj,
atibi su bili jako utjecajni.
Hegyi, Zimanyi, sl. 121
Sl. 28. Arapski trgovac
Nicolay, str. 223
Sl. 29. Trgovac iz Dubrovnika
Nicolay, str. 242
Trgovci: Osmanski trgovci uili su posao trgo-
vine ili u obitelji ili kod nekog drugog iskusnog
trgovca. Trgovali su kako s dalekim krajevima,
tako i na malo. Dok su bili na putu, kuom i do-
mainstvom upravljale su ene. Iako su slube-
no pripadali raji, obinom narodu, trgovci su se
isticali bogatstvom, ugodnim ivotom, velikim
znanjima, iskustvom i sposobnostima. Mnogi tr-
govci, muslimanske ili druge vjere, financirali su
vjerske institucije i razvoj kulture.
Sl. 30. Osmanski kroja
Hegyi, Zimanyi, sl. 133
Obrtnici: Iako su se i ljudi na selu katkad bavi-
li obrtima, obrtnici su uglavnom ivjeli i radili
u gradovima. S vremenom su se obrtnici koji
su imali svoje radionice organizirali u cehove
(esnafe), profesionalne udruge koje su regulirale
pristup u neku struku, proizvodnju i distribuci-
ju. Da bi netko postao majstor (usta), najprije je
morao raditi kao sluga, egrt (irak), i potom kao
pomonik (kalfa).
Sl. 31. Pastir
Hegyi, Zimanyi, sl. 130
96
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
Seljak: Veina osmanskih seljaka, muslimana ili
krana, ivjela je od poljoprivrede i stoarstva.
Uivali su slobodno raspolaganje svojom kuom
i pokretnom imovinom, ali su morali potovati
pravila koja su provodili seoska zajednica, vlasni-
ci timara i drava. ivot im je bio otean time to
su morali plaati porez, a nisu imali sigurne pri-
hode. Iako su se mogli obraati kadiji, uglavnom
su nastojali sporove izgladiti uz pomo seoskih
starjeina i sveenika.
Sl. 32. Ribar
Hegyi, Zimanyi, sl. 138
Mornar: Osmanlije su imale razne vrste brodo-
va, na vesla i jedrenjake, i koristili su ih kako za
rat, tako i za trgovinu i ribarenje. Veina morna-
ra potjecala je s otoka ili iz priobalnih mjesta s
dugom pomorskom tradicijom, radili su za pla-
u koju su im davali brodovlasnici ili mornarica;
stranci su takoer bili dobrodoli. Na galije su
odvoeni robovi i osuenici, a u sluaju rata vla-
sti su mobilizirale veslae i iz daljih krajeva na ko-
pnu. Osmanski pomorci plovili su cijelim Sredo-
zemljem, Crnim i Crvenim morem. Plovili su ak
i do Indonezije i istone Afrike, ali na Indijskom
oceanu nisu imali mnogo uspjeha.
Sl. 33. Dervi
Hegyi, Zimanyi, sl. 69
Dervi: Inicirani lan muslimanskog vjerskog
bratstva, sufijskog reda. Da bi postao dervi,
musliman se morao podvrgnuti obredu inicija-
cije, koji je ukljuivao mistine vjebe i asketsku
meditaciju. Dervii su ivjeli u zajednicama ili su
putovali i obavljali svoje obrede u selima i gra-
dovima. Postojalo je raireno vjerovanje da kroz
dervike obrede boanska mo silazi na zemlju.
Dervii su imali velik utjecaj na muslimansko
drutvo, znaajan je njihov doprinos osmanskoj
poeziji, glazbi i plesu, ali su se katkad pokazali i
kao glasni kritiari osmanske vlasti.
97
OSMANSKO CARSTVO
98
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
Sl. 34. Armenski monah
Hegyi, Zimanyi, sl. 74
Monah: Pravoslavni ili katoliki kranin koji je
odluio izdvojiti se iz svijeta i ivjeti po uzoru
na Isusa. Da bi postao monah, kranin je naj-
prije morao neko vrijeme provesti kao novak u
samostanu, a zatim poloiti zakletvu na poslu-
nost, siromatvo i ednost. Monasi su, po pravilu,
ivjeli u samostanima, ali su se mogli i povui u
neke udaljene, izolirane krajeve. Uglavnom su to
bili mukarci, ali bilo je i monahinja, koje su tako-
er imale svoje samostane. Osim to su se bavili
kontemplacijom i molitvom, monasi su morali
jo i odravati samostane, a bili su ukljueni i u
kulturne aktivnosti.
Sl. 35. Pravoslavni patrijarh Konstantinopola
Asdrachas, sl. 6
Sveenik: ovjek koji je zareen kako bi obav-
ljao Boju slubu u kranskim zajednicama. U
skladu s pravilima vjere, sveenik je morao do-
bro poznavati Sveto pismo; postavljao bi ga bi-
skup, ali u malo zabitijim krajevima taj se uvjet
nije uvijek potovalo. Sveenici su smatrani po-
srednicima izmeu vjernika i Boga. Oni su drali
slubu Boju (liturgiju) u svojim upama (parohi-
jama) i prieivali vjernike. Bili su vrlo utjecajni,
i esto su posredovali izmeu svojih zajednica
i osmanskih vlasti. Katoliki sveenici morali su
potovati celibat, dok su se pravoslavni smjeli
eniti.
99
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 36. Veliki istanbulski rabin (kraj 18.
stoljea)
Juhasz, str. 124
Rabin: Uitelj, naziv iz potovanja za idovskog
uitelja ili poznavatelja vjerskog zakona. Rabin je,
po pravilu, drao slubu u sinagogi i bio duhovni
uzor svojoj zajednici. Rabini su bili vrlo obrazo-
vani i bitno su utjecali na idovsku kulturu.
Uz to, oni su i posredovali izmeu osmanskih
vlasti i idovske zajednice.
Sl. 37. Kranski velika (18. stoljee)
Istoria, sv. 11, str. 137
Kranski velika: irenjem carstva, osobito u
15. i 16. stoljeu, Osmanlije su u osvojenim ze-
mljama uglavnom uklonile pripadnike vieg
plemstva, ime je nie plemstvo ostalo bez svo-
jih voa. S druge strane, osmanske vlasti su, gle-
dano dugorono, ipak ovisile o plemiima i pri-
padnicima lokalne elite, budui da bez njih nisu
mogli upoznati zemlju i njome zavladati, pa su
mnogi kranski uglednici (kodabae ili arhonti)
dobili status slian plemikom. U kneevinama
Vlakoj i Moldaviji prilike su bile neto drukije,
budui da su tamo bojari zadrali svoj status ti-
jekom cijele osmanske vladavine. Poloaj boja-
ra s poetka je bio povezan s podrijetlom i ze-
mljinim posjedom, ali su kneevi dijelili imanja
i status bojara i istaknutim vojnicima i dravnim
slubenicima. Porez su prikupljali od seljaka na-
stanjenih na njihovim imanjima, ali su ga crpili
i iz dravne slube. Od 16. stoljea nadalje, sve
100
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
je vei broj krana s drugih osmanskih teritori-
ja stupao u slubu vlakog i moldavskog kneza,
dobivao zemlju i stjecao poloaj bojara. Nita
nije vrijedilo to je lokalno stanovnitvo reagi-
ralo na to i inzistiralo na vrlinama zemljaka.
Polovicom 18. stoljea Constantin Mavrocordat
ustanovio je nekoliko kategorija bojara i vezao
ih uz razliite dravne slube.
Sl. 38. uveni ajan: Alipaa od Janjine (1741.-
1822.), slika Louisa Dupra (1819.)
Istoria, sv. 12, str. 72
Ajan: Uglednik, bogata s poluslubenim drav-
nim statusom, iji je zadatak bio da pomogne
vlastima da prikupe porez u odreenoj admini-
strativnoj jedinici. Mahom muslimani, ajani su
zakupljivali porez od drave na due razdoblje,
pa ak i doivotno, a potom bi koristili svoj po-
loaj da podanike, porezne obveznike, dovedu
u duniki odnos. Slubeno priznati u 18. sto-
ljeu, ajani su zelenaenjem i trgovinom uspjeli
doi do znaajnog imetka, pa su imali i privat-
ne vojske i stjecali sve veu mo u provincijama
carstva. Sultan Mahmud II. (1808.-1839.) uspio je
ograniiti njihovu mo.
Sl. 39. Osmanski mjenja novca
Hegyi, Zimanyi, sl. 140
Saraf: Mjenja novca. U veim gradovima,
profesionalni mjenjai, muslimani, pravoslavci,
idovi, Armenci ili katolici, koristili su to to su u
carstvu u optjecaju bili razni srebrnjaci, zlatnici
i bakrenjaci. K tome, davali su i kredite s kama-
tom, pa su esto optuivani za zelenaenje. Bo-
gati sarafi katkad su se ukljuivali u prikupljanje
poreza, i imali su znatan ekonomski i politiki
utjecaj.
Sl. 40. Dragoman: Pierre Yamoglu, tuma pri
francuskom veleposlanstvu (1787.)
Hitzel, br. 59
101
OSMANSKO CARSTVO
Dragoman: Prevoditelj, tuma (na turskom ter-
cman). Jezine prepreke stvorile su potrebu za
prevoditeljima u komunikaciji izmeu osman-
skih vlasti i stranaca. Tumai su uglavnom bili
nemuslimani, a njihove usluge mogla je trebati
osmanska drava, strani veleposlanici, ali i tr-
govci i putnici. Potkraj 17. stoljea tumai su bili
dravni slubenici i inili sastavni dio osmanske
birokracije. Najvii po poloaju bili su tumai pri
Carskom savjetu i u mornarici; sve do poetka
19. stoljea Osmanlije su na ove poloaje, po
pravilu, postavljale Fanariote, pravoslavce iz ca-
rigradske etvrti Fanar.
Sl. 41. vedski veleposlanik (1788.)
Theolin, str. 60
Veleposlanik: Nakon Mleana, koji su to uinili
u 15. stoljeu, sve vee kranske drave poslale
su u Carigrad svoje stalne veleposlanike. Oni su
imali dva zadatka: zastupati svoje drave u od-
nosima sa sultanom i izvjetavati o raznim poli-
tikim pitanjima. Neki zapadni veleposlanici do-
lazili su u Istanbul na odreen broj godina, dok
drugi nisu znali koliko e njihova misija trajati.
Uglavnom plemikog podrijetla, veleposlanici
su dobivali slubene rezidencije, uivali sultano-
vu zatitu i dobivali plau. Kako su rijetko vladali
turskim, perzijskim ili arapskim jezikom, velepo-
slanici su se morali oslanjati na tumae kad god
bi dolazili u dodir s vlastima ili s lokalnim stanov-
nitvom. Budui da su esto bili pod prismotrom
osmanske policije, radije su se druili s osobljem
veleposlanstva, kranskim trgovcima i drugim
veleposlanicima.
Sl. 42. Galiot nosi svoj obrok vode
Hegyi, Zimanyi, str. 74, sl. 83
Rob: U Osmanskom Carstvu postojalo je mno-
tvo robova: mukaraca i ena, ljudi tamne i svi-
jetle puti, lokalnih ili uvezenih, koji su obavljali
najrazliitije poslove. Kao i u drugim musliman-
skim drutvima, i ovdje je oslobaanje robova
bilo esta pojava; osim toga, rob je mogao biti
osloboen i kada bi preao na islam. Sultanovi
robovi (kul), koji su sluili na dvoru, u vojsci ili u
dravnoj upravi, bili su poseban sluaj; od 15. do
17. stoljea neki od najsposobnijih osmanskih
dravnika, ukljuujui tu i mnoge velike vezire,
novaeni su iz roblja.

Da si ti ivio/ivjela u Osmanskom Car-
stvu, kojoj bi drutvenoj skupini najvie
volio/voljela pripadati? Objasni svoj odabir.
IVb. ivot na selu
62 Nekoliko razliitih mjera zapremine, sve bizantskog podrijetla. Kao to vidimo i prema ovom tekstu, mudd se razlikovao s kraja na
kraj carevine.
IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u
Vidinskom paaluku (1587.)
Seoski poglavar [knez] i druge starjeine [primi-
kure] duni su pomoi dravnim slubenicima u
prikupljanju raznih poreza.
Knez i seoske starjeine duni su pronai i vratiti
podanike [raju] koji su pobjegli iz sela.
Za svoje usluge, knez i starjeine osloboeni su
plaanja odreenih poreza, poput haraa, ispen-
ce, poreza na ovce, desetine na itarice s obitelj-
skih njiva, desetine na mot, drugih poreza i svih
posebnih i opih poreza.
[]
Ako netko od spomenutih umre, njegova sluba
prelazi na jednog od njegovih sinova podobnih
za to.
Dokle god spomenuti dobro i vrijedno slue po-
reznicima, namjesnici [begovi] neka ih ne tlae i
ne smiju ih slati u rat mimo njihove volje.
Georgieva, Tzanev, str. 151

Zbog ega su osmanske vlasti selima
dale odreen stupanj samouprave?
IV-3. Seljakova obveza da obrauje svoje
imanje (seoski zakon iz Karamanije, 1525.)
Svaki podanik [raiyyet] koji obrauje cijelo ima-
nje mora zasijati etiri mudda
62
sjemena, mje-
reno bursanskim muddom. Neka mu se uzme
50 aki svake godine kad ne zasije njivu. Ali ako
zasije jedan mudd mjereno karamanskim mud-
dom, neka mu se uzme 25 aki, i neka mu nada-
lje nitko ne smeta. A ako podanika snae neka
nevolja, pa zbog nje vie ne bude u stanju bri-
nuti se za njivu i napusti je, njegov spahija mora
dati njegovo dobro nekom drugome i od njega
zahtijevati isto kao i od kmeta [resm-i bennk], a
ne puni iznos za imanje [resm-i ift].
Barkan, str. 751-752

Zato su osmanske vlasti vodile rauna
o tome obrauje li netko zemlju ili ne?
Kojim su sredstvima mogle privoljeti seljake
da obrauju zemlju?
Sl. 43. Bugarska kua u Trjavni (18. stoljee)
IV-4. Francuski putopisac Pierre Lescalopier
opisuje bugarske kue nedaleko od Ruuka
Dana 13. [lipnja] spavali smo u Kacelu, na brdu
na samoj granici Bugarske, da bismo potom, se-
oskim putovima, doli do Ruuka, gradia na
Dunavu, blizu Vlake.
Dana 14. lipnja zastali smo da nam se odmore
konji, budui da su bili tako iscrpljeni od puta po
brdima, umama i groznim bugarskim putovi-
ma, po krajevima tako slabo naseljenim da smo
nerijetko i mi i nai konji morali spavati pod ve-
drim nebom. Njihove kue imaju samo po jedan
102
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
kat. Prizemne su, trupci i kolci ukopani su izrav-
no u zemlju i povezani tankim tapovima, kao u
Pikardiji
63
. Zidovi su obloeni blatom pomijea-
nim sa slamom. Kue su est stopa visoke i po-
krivene slamom; na krovu je otvor kroz koji izlazi
dim iz ognjita, smjetenog u sredini kue. Ljudi
i sva njihova stoka ive zajedno pod istim kro-
vom, a kako nismo mogli podnijeti tu prljavtinu
i smrad, esto bismo no proveli pod drvetom.
Georgieva, Kitanov, str. 133

Kako je Lescalopier doivio bugarsko
selo, i osobito uvjete ivota u njemu? to
moe zakljuiti o ivotnom standardu u nje-
govoj domovini? Kakav stav ima Lescalopier
prema iteljima ruralnih krajeva Bugarske?
IV-5. Kako izgledaju i kako su odjeveni ljudi
koji ive nedaleko od Plovdiva (1553.-1555.)
U rano jutro 14. srpnja napustili smo Filipopol
[staro ime za Plovdiv] i oko etiri sata, nakon to
smo ruali, stigli smo do sela zvanog Vetren na
bugarskom, a Hisardik na turskom. To je veliko
bugarsko selo. Imaju dva sveenika, a Turaka
nema nigdje u blizini. Ljudi su naoiti i snani, i
u mnogim kuama se moglo kupiti vino, mlado
vino. Svi su prodavali okrugli kruh, sijeno, jogurt,
sir, meso i kruke.
Bugari ne smiju nositi finu odjeu: svi su odjeveni
u sive i bijele ogrtae s kapuljaama, i nemaju ni
dobre cipele ni izme, nego samo opanke od si-
rove volovske koe i dokoljenke. Njihove iljaste
kape nainjene su od bijele ohe ili od bijele ili
mrke vune. Mukarci ne nose kapute, idu samo u
kouljama ljeti i zimi. Kosu ne iaju onako kratko
kao Turci, ve im s tjemena padaju dugi uvojci,
ime pokazuju da nisu Turci. Nitko ne nosi nika-
kvo oruje, osim velikih, tekih toljaga.
Vazvarova-Karateodorova, str. 211

Koji se osmanski utjecaji na bugarske se-
ljake spominju u ovom tekstu?
IV-6. Hrana i pie u Albaniji (oko 1810.)
Glavna hrana ovih ljudi je penini ili raeni kruh,
pogae od peenog ili kuhanog kukuruznog
brana, zatim sir od kozjeg mlijeka, ria pomije-
ana s maslacem, jaja, suena riba, masline i po-
vre. Na blagdane kolju janjce i ovce, kao i ivad,
koje ima posvuda; meutim, meso ima daleko
manji udio u hrani od svega ostalog. Piju vino,
i muslimani i krani, a takoer i jako alkoholno
pie dobiveno od komine i jema, zvano rakija,
donekle slino viskiju. Ali zbog svega onoga sira,
rijetko sauvaju neto mlijeka. Uglavnom piju
hladnu vodu, i to u velikim gutljajima, ak i usred
ljeta i tijekom najteeg posla, i poslije nemaju ni-
kakvih tegoba. Kave ima u mnogim kuama, a
ponegdje i rosoglia iz Italije i likera iz Kefalonije
i s Krfa.
Broughton, str. 130-131

Usporedi ova dva teksta, jedan iz 16. i je-
dan s poetka 19. stoljea. Primjeuje li
kakve razlike?
Sl. 44. Soba u Arbanasima (18. stoljee)
63 Pokrajina na sjeveru Francuske.
103
OSMANSKO CARSTVO
IV-7. Putovanje po bugarskim selima (1761.)
Izjutra krenusmo u osam sati za Karabunari. Pu-
tem smo naili na veliku i dugaku umu. Sreli
smo najprije strau iz Fakija, a zatim onu iz Kara-
bunarija. Poneto pred selom, nali smo bunar, a
pokraj njega neku vrst nadstrenice, koja slui za
molitvu i kao zaklonite od kie, ali i kao preno-
ite. Neobino veliko blato mnogo nam je sme-
talo na tom putu, koji je imao da traje etiri sata,
a prevalili smo ga za pet sati. [...]
Karabunari je vrlo veliko selo s pet do est stotina
turskih i bugarskih kua. Lei u prekrasnoj dolini,
ravnoj i obrasloj travom i cvijeem. Presijeca ga
rjeica. Izmeu gorskog bila s jedne i breuljka-
stih kosina s druge strane, ta mi se dolina uini
iroka otprilike pola milje, a duga nekoliko milja.
im smo uli, saznali smo da su nam za stan do-
znaili kuu, blizu koje su se u jednoj kranskoj
kui, pojavile boginje, a rekli su nam, da ih po
selu ima na vie mjesta. Sam je seoski orbad-
ija, kojim imenom zovu vou janjiara, ali se
obino daje i glavaru sela, kao to je ovdje bio
sluaj, ustupio svoju kuu. Bila je to najbolja kua
u selu, a obino se nije iznajmljivala. Uvjeravae
nas da u njoj nema boginja. Svakako, zbog vee
sigurnosti, drali smo da je bolje otii izvan sela
i tamo podii atore. Preli smo nekim mostom
i uatorili se u dolini uz obronke breuljaka, koji
su je zatvarali, a s te strane su dosta niski. Kad
se uspne na te breuljke, otvara ti se najljepi
vidik to ga moe zamisliti, jer s jedne strane vi-
di gore selo, dolinu s mnogo krda i stada ovaca,
a s druge se strane iri druga velika dolina i niz
obraslih ljupkih breuljaka. Tek smo bili podigli
atore, kad se iza brda spustila jaka kia, a kad je
prestala, doli su iz sela ljudi, da nas zabavljaju
nekom divljom pjesmom i svirkom, kako bi do-
bili napojnicu.
[]
Dobral je malo bugarsko selo od oko 60 kua,
a smjeteno je u dosta velikoj dolini, meu pla-
ninama, u kojima poinje lanac Balkana, tj. Emo.
(...) Njegova Ekselencija su se nastanili u nekoj
novoj bugarskoj kui, koja je imala samo jednu
dobru, veliku, istu sobu. Ostali se smjestie,
kako su bolje mogli, po razliitim bugarskim
kuicama. Kratko vrijeme nakon naeg dolaska
dolo je nekoliko djevojica, da igraju onaj svoj
ples i pjevaju pred vratima gospodina poslani-
ka. To su ponovile vie puta, a na kraju bi uvijek
bacale po jedan rupi, najprije Njegova Ekse-
lencija, a onda nekima iz pratnje, da bi dobile
nekoliko para za napojnicu. Proetali smo, iako
mjesto nije bilo ba zgodno, i traili mogunosti,
kako bismo sutradan otputovali, ali nismo mogli
zakljuiti nita.
Sutradan izjutra pokazalo se izvrenje plana jo
teim, jer su svi mukarci iz sela pobjegli i pove-
zli sa sobom i svoje bivole, koje smo tu skupa s
kolima morali uzeti u zamjenu. Poto im se sva-
kojako zaprijetilo, sve su potekoe uklonjene.
Prisilili smo bivolska kola iz Karnabata, da prosli-
jede naprijed, a u okolici smo nali est pari bivo-
la za nae dvije koije.
Bokovi, str. 40-41, 51

Kakav je odnos vladao izmeu balkan-
skih seljaka i putnika iz inozemstva?
Koje se tegobe ivota na selu spominju u
ovom tekstu?
Sl. 45. Mukarci i ene s otoka Parosa sviraju
muzike instrumente i pleu
Istoria, sv. 11, str. 288
104
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
Sl. 46. ene peru rublje (Larisa, poetak 19. stoljea)
Istoria, sv. 11, str. 165
105
OSMANSKO CARSTVO
IV-8. Ceste i pota u Albaniji za vrijeme
osmanske vlasti (oko 1800.)
Koliko god razlokana i opasna, cesta na kojoj
sam se naao bila je glavna cesta preko Albani-
je, koja je vodila od Makedonije pa do Draa na
obali; a tom cestom, iako je sada opustjela, tije-
kom vie od dvadeset stoljea putovala je cijela
vojska odavno umrlih i zaboravljenih.
Turci nisu uinili nita za popravak ceste. Ona je
upravo onakva kakvom su je ostavili priroda i Ri-
mljani. Na jednom mjestu inilo se da se naglo
sputamo meu neke crne stijene. Krivudava sta-
za troena je kroz tolika stoljea da se u stijenju
napravio kanal, gotovo do koljena dubok.[]
On je vodio do mosta, koji su jo Rimljani podi-
gli, na jakim lukovima, pa se i danas moe rabiti
isto kako su ga rabili i oni.
Vidio sam brojne rimske mostove po Albaniji.
Neki se rabe kakvi su oduvijek; neki su dijelom
troni, daske i kameni blokovi propali su im u
potoke, a drugi su se jednostavno sruili. Jedino
nigdje nisam vidio most koji su Turci popravi-
li.[]
S Elbasanom nema redovite trgovine ili neke
druge veze. Htio sam poslati pisma. Reeno mi
je da otprilike jednom tjedno pota ide u Mona-
stir [Bitolu], ali samo ako ima dovoljno pisama;
s druge strane, putanja preko Draa, kojom se
pismo za Englesku moglo otpremiti znatno bre,
samo ako bi se moglo smjesta poslati, bila je pak
mnogo neizvjesnija, jer je i prijevoz bio mnogo
nesigurniji, i nitko ne bi mogao rei hoe li pi-
smo uope biti poslano tijekom sljedeih neko-
liko mjeseci.
Fraser, str. 242, 251-252

Zato su ceste u Albaniji bile tako loe?
Vai li to za cijelo Osmansko Carstvo ili
samo za njegove zabaenije dijelove?
Zato putnici sa zapada uvijek naglaava-
ju lou infrastrukturu u ruralnim krajevima
Osmanskog Carstva? eli li pisac ovoga teksta
sebe prikazati kao pustolova ili kao pripadni-
ka civiliziranog svijeta?
IVc. ivot u gradovima
64 Mehmed-paa Sokolovi, roen 1505. u Sokoloviima, u Bosni, odveden je kao dijete u devirmu, unovaen u osmansku vojsku,
ostvario je blistavu karijeru i etrnaest godina sluio trojici sultana kao veliki vezir (1565.-1579.). ak i prije nego je postao veliki vezir, s
uspjehom se zaloio za uspostavu patrijarije u Pei 1557. godine. Oreolu muenika dobio je zato to je 1579. ubijen pod nerazjanjenim
okolnostima.
65 Lik iz arapske mitologije koji je bio smatran preteom Slavena.
106
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
IV-9. Opis Beograda (1660.)
[] U ovom velikom gradu ima ukupno sto ez-
deset palaa koje pripadaju vezirima, njihovim
doglavnicima i drugim velikaima. (U cijelom
gradu ima sedamnaest tisua soba, budui da
je za svaku kuu prijavljeno pet do deset soba.)
[]
Osim toga, sva ova domainstva, bila ona bogata
ili siromana, imaju velike ili male kamene zgra-
de [krgir] s prizemljem i jednim katom, i pokri-
vene su crijepom. Sve su to divne kue s visokim
prozorima i balkonima, okruene poploanim
vrtovima i vinogradima. Kako su sve nanizane
jedna kraj druge, svi im prozori i balkoni gledaju
na Dunav, Savu ili na Zemunsko polje. Sve su to
krasne kue sa skladnim dimnjacima i kapijama.
[Karavan-saraji]
Ima ih est, i u njima odsjedaju putnici sa svih
strana. [Najpoznatiji] od njih je karavan-saraj
muenika [ehd] Mehmed-pae Sokolovia
64
u
Velikom bazaru, zgrada od kamena i opeke [kr-
gir] sa sto i ezdeset soba u prizemlju i na katu,
sa stajama za deve i konje, kao i s odjeljenjem
za ene [haremom]; podsjea na tvravu, s onim
svojim eljeznim vratima, ispred kojih vratari i
noni uvari najprije bubnjaju prije no to ih za-
tvore, i onda ponovo ujutro prije nego ih otvo-
re.
[Trnice]
Tri tisue i sedam stotina duana ine carski trg,
ali najsjajniji od svih je natkriveni trg [bezzzi-
stan] na enskoj trnici [Avrat bzr]. Iako to nije
kamena graevina s kupolama i eljeznim vrati-
ma, ipak je ovaj bazar divota koja je najznameni-
tija meu najljepim trnicama. []
U Dugoj trnici [Uzun rs] zastupljene su sve
zanatlije. Ona se protee od Kapidi-damije
do Ribarske trnice, a duga je tri tisue koraka.
Ovdje ima dragocjene robe donesene sa svih
strana: od indijskih zemalja i rijeke Ind preko Je-
mena i Bela i Buhare, pa do Arabije i Perzije, i sva
se ta roba moe dobiti na Dugoj trnici, a da ne
morate ni moliti, niti je preskupo platiti.
A krasni su takoer i Lonarski trg [Kazanclar
rss], Ribarski trg, Srednji trg i Bajram-bego-
va trnica, na kojoj su puka kuhinja i kavane te
Mali trg.
Svi trgovi i trnice, kao i vee ulice u raznim e-
tvrtima, poploane su okruglim bijelim kame-
nom po uzorku riblje kosti.
[Odjea]
Svi njihovi uglednici odjeveni su u samurovinu,
saten i svilu. Ljudi iz srednjih slojeva odjeveni su
u obinu ohu i kapute podstavljene lisijim kr-
znom. I siromani nose ohu i kapute (kaftane)
od pamuka. Raja nosi suknenu i vunenu odjeu
crvene i bijele boje, a na glavi nosi bosanske kal-
pake.
ene im nose ogrtae od ohe, a na pokrivene
glave stavljaju fesie. Lica su im pokrivena ve-
lom, i one eu vrlo edno.
[Jezici]
Iako su stanovnici ovoga grada preli na islam
[potur], oni svi govore srpski, bugarski i latinski
jezik, pa ak i neka narjeja bosanskog.
[]
Sva beogradska raja i slobodni graani [beraya]
su srpski nevjernici, ukljuujui tu i koijae iz Sri-
jema. Jezik im je srodan bugarskom, latinskom i
bosanskom, s tim to u njemu ima i iskvarenih
elemenata iz raznih drugih narjeja; ipak, oni su
svi dio kranskog naroda, knjiga im je Biblija, i
nju su preveli na svoj jezik. Mnogi znaju hrvatski
i francuski [galski] jezik i slovenski i talijanski, jer
su ovi srpski nevjernici prastari narod iji korijeni
seu sve do Aysa
65
tako da o Srbima i Latinima
postoje potovanja dostojne i pouzdane povije-
sti. Ipak, po gramatici njihov jezik dosta nalikuje
bosanskom. []
[Trgovina]
Ovamo godinje doe na devama i kolima po
pet do est tisua devinih i kolskih tovara robe
iz Egipta i Damaska i Tripolija i Sidona i Bejruta i
Akre i Smirne i Arabije i Perzije, i onda se ta roba
u ovom gradu otvori, pretovari i izvozi dalje u
ugarske i poljske i eke i vedske i austrijske i
bosanske i mletake i panjolske pokrajine, jer
ovaj grad je Egipat Rumelije, i svi njegovi ite-
lji su proraunati trgovci. Tisue ljudi dolo je
iz drugih zemalja i nastanilo se ovdje, jer ovo je
grad izobilja.
[] Zimi se Dunav zamrzne, napravi se ledena
kora debljine deset pedalja, i tada stotine i tisu-
e kola i saonica prelaze preko tog leda ne pla-
ajui porez za robu ili za bazar, i tada i seljaci
i slobodni ljudi iznose svoja dobra na trnicu, i
onda se tamo kupuje i prodaje, a grad Beograd
uiva u svemu tom obilju, a i sirotinja se okoristi
i stekne neto imetka.
[Svetkovine]
U to vrijeme stanovnici Beograda prireuju jed-
ni drugima velike svetkovine od po etrdeset ili
pedeset raznih jela i po deset vrsta poslastica i
alve i slatkih napitaka od prevrelog voa [hob,
hoaf], i pozivaju jedni druge u goste i na slavlja.
A ako na nekoj gozbi sluajno bude manje od
deset vrsta poslastica, onda toga ovjeka natje-
raju da pripremi jo jednu gozbu. Eto kako se u
ovom bogatom gradu ljudi zabavljaju i uivaju.
Evliya elebi, str. 195-200

Putopis Evlije elebije jedno je od
remek-djela osmanske knjievnosti
17. stoljea; meutim, valja imati u vidu da
se Evlija lako zanosi i prenaglaava neka lije-
pa obiljeja krajeva kojima putuje. Slike koje
prikazuje najee su gotovo groteskno pre-
tjerane, ali njegov putopis je usprkos tome
dragocjen stoga to nam otkriva bogatstvo
gradskog ivota.

Pokuaj u Evlijinu tekstu razdvojiti inje-
nice od matarija. Kako su Evlijin karak-
ter i njegove sklonosti utjecale na nain na
koji on prikazuje Beograd? Pokuaj na dva ili
tri mjesta zamijeniti njegovo ushienje nekim
malo trezvenijim napomenama.
U kojoj su mjeri gradovi bili etniki homoge-
ni?
Koje su bile prednosti gradskoga ivota u od-
nosu na seoski?
Sl. 47. Turin jae konja natovarenog velikim
koevima za voe i povre
Hegyi, Zimanyi, str. 155, sl. 162
107
OSMANSKO CARSTVO
108
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
Sl. 48. Povorka pekara u Istanbulu (1720.)
Hegyi, Zimanyi, sl. 158
IV-10. Rezidencija vlakoga kneza
Constantina Mavrocordata, kako je
prikazuje francuski putopisac Flachat
(polovica 18. stoljea)
Otiao sam u kneev ljetnikovac, koji, kao i nje-
gova gradska palaa, jo uvijek podsjea na ono
to mu je bila zapravo glavna namjena. To su ne-
kada, naime, bili samostani, koje su njegovi preci
poneto uljepali. Veina naih drugorazrednih
rezidencija izgleda daleko bolje, a nema nijed-
ne u naoj zemlji s namjetajem gorim od ovoga
ovdje. Pratio sam nizvodno rijeku Dmbroviu,
koja tee vrlo brzo i nikada ne presuuje. Na njoj
se nalazi mnogo mlinova. Njihov mehanizam ne
odlikuje se niim posebnim. Spominjem ih samo
stoga to ih je gospodin Andronachi uzeo kao
povod da mi, pokazavi mi one to su pokraj vra-
ta palae, kae da su vrtovi u vrlo loem stanju,
da su svi arteki bunari presuili i da ih se nitko
ne usuuje popraviti, iako bi knez platio ma koli-
ko bi zatraili. Rekao sam mu da u im dati nacrt
za crpku koja ne samo da e pokrenuti arteke
izvore, nego e i dovesti vodu u svaku prostoriju
gdje oni ele [] Izgledalo je da je knez time bio
vrlo zadovoljan i rekao mi je da e nai nekoga
da mu je to prije ugradi []
Ve i po samom izgledu njegove rezidencije mo-
gao sam stei jasnu predodbu o njegovoj hra-
brosti, ali sad sam imao priliku i diviti se njegovoj
pameti i njegovoj osjeajnosti: sve je govorilo da
ovdje ivi ovjek naklonjen umjetnosti i dobra
ukusa. Posjedovao je bogatu i izvrsno odabra-
nu zbirku knjiga; imao je i neke dragocjene slike,
nekoliko predivnih skulptura, raznovrsne napra-
ve i nekoliko veoma neobinih strojeva koje su
mu donijeli iz Njemake i Engleske. Mislim da
zasluuje da ga hvalim tako to u rei da je bio
mudar i da nije patio od predrasuda, da je bio sa-
svim nepristran. Govorio je sve europske jezike i
poznavao najvanije pisce, koje je nastojao to
bolje prouiti. Bio sam zapanjen koliko je daleko
odmaknuo u znanosti.
Cltori, IX, str. 256

Zato pisac u istom dahu kritizira lou
infrastrukturu i hvali osobine vlakog
kneza? Je li Flachat iznenaen profinjenou
svojega domaina? Zato? Dodatne informa-
cije o Constantinu Mavrocordatu moe nai
uz tekst II-2., i osobito u biljeci ispod teksta
br. 51.
IV-11. Povelja ceha trgovaca mjeovitom
robom u Moskopolju (1779.)
Prvo, gradit emo ljubav meu nama kao temelj
s kojega emo pobijediti sve neprijatelje; drugo,
majstori e uivati izuzetne poasti, jer se skr-
be o mlaima, a svatko tko ne bude potovao
majstorove zapovijedi bit e udaljen iz esnafa
kao tetan i kodljiv; [] sedmo, brat prema ko-
jem je netko nepravedan, kojeg netko vrijea ili
omalovaava nee morati drugdje traiti osvetu,
109
OSMANSKO CARSTVO
ve e biti dovoljno da samo stane pred ceh, a
ceh e ve odrediti pravinu kaznu; osmo, ako
itko bude zateen kako psuje svoje starjeine ili
vrijea asne ljude koji idu na trnicu, bit e izba-
tinan po tabanima na samoj trnici, i time e biti
nauen poslunosti; deveto, kad majstor pozo-
ve, podinjeni moraju odmah prekinuti togod
radili i krenuti za njim, a isto i kad nam brat umre,
svi moramo poi na sahranu; deseto, svaki lan
koji bude uhvaen da se zbliava s Turcima, radi
usoljene ribe, graha ili ma ega drugog, bit e
izbaen iz ceha; jedanaesto, radionice su zatvo-
rene nedjeljom, ali doputeno je stajati vani, pa
ako netko doe i neto zatrai, doputeno je dati
mu to; k tome, oni koji imaju svoje radionice, ne-
maju opravdanja stavljati svoje stvari na druga
mjesta []
Bees, str. 527-528

Koji su bili glavni ciljevi trgovaca? Kako
su ih kanili ostvariti? Jesu li se ljudi u Mo-
skopolju u tome razlikovali od drugih trgova-
ca po zapadnoj Europi?
IV-12. egrtski ugovor na otoku Skiros
(1793.)
Ovim se pismom potvruje da se Constantis
Aistratitis slae s Mastroyirakisom da mu preda
svojega neaka Stamatisa da radi za njega dvi-
je godine bez naknade, dok e ga Mastroyirakis
nauiti zanatu, hraniti ga, odijevati i obuvati. A
nakon tih dviju godina uzet e ga za pomonika,
davati mu nadnicu i dati mu alat.
Ako Mastroyirakis vrati djeaka, platit e trideset
groa za svaku godinu, a ako djeak ode prije
isteka druge godine, on od Mastroyirakisa nee
zahtijevati nita, niti mnogo ni malo, a Mastroyi-
rakis od njega moe zahtijevati da mu vrati odje-
u koju mu je dao. Ovaj dokument sastavljen je
pred pouzdanim svjedocima,
1. svibnja 1793.
Ako pak neki drugi majstor pridobije djeaka k
sebi, morat e platiti Mastroyirakisu osamdeset
groa.
Papayanis, sin Christofisov, svjedok
Yorghis Mikaros, svjedok
Ja, Papa-Ioannis, sin Angelisov, svjedok
Antoniadi, str. 176

to misli o ovom ugovoru? Je li poten
prema svim ugovornim stranama? Misli
li da je Stamatis trebao biti upitan to on misli
o tome?
Sl. 49. Osmanska djeca na vrtuljku tijekom
proslave Bajrama
Hegyi, Zimanyi, str. 149, sl. 154
IV-13. Fetva Ebus-Suuda o carskoj odluci o
zatvaranju kavana (3. etvrtina 16. stoljea)
Pitanje: Sultan, utoite vjere, u vie je prilika
zabranio kavane. Ipak, nekoliko nitkova se ne
obazire na to, ve dri kavane i ivi od njih. Kako
bi privukli to vie ljudi, uzimaju golobrade po-
monike i dre sredstva za zabavu, kao i igre,
poput aha i bakgamona. Svi gradski lopovi, ni-
tarije i beskunici okupljaju se tu i pue opijum
i hai. Povrh svega, oni piju i kavu, a kad se oma-
me, bave se igrama i lanim znanostima, i zane-
maruju propisane molitve. Prema zakonu, to je
zasluio sudac ija je dunost sprijeiti ljude da
prodaju i piju kavu, ali koji to ipak ne ini?
Odgovor: One koji se bave ovim ogavnim djeli-
ma treba u tome sprijeiti i zastraiti ih tekim
kaznama i dugom robijom. Suce koji proputaju
odvratiti ih od toga treba otpustiti.
Imber, str. 93-94

Kava je u Osmansko Carstvo dola iz
istone Afrike polovicom 16. stoljea.
U 16. i 17. stoljeu osmanske vlasti u nekoliko
su navrata zabranjivale kavu, ali bez uspjeha.

Koji su Ebus-Suudovi razlozi za zabranu
kavana?
to su Ebus-Suudove elje, a to stvarnost
ivota u velikom gradu?
IV-14. Kavanska pjesma iz Senja
Sve u Senju piva i popiva
Doli majke Desania Luke;
Ona tuna po Senju hodala,
Od mehane do mehane hoda
Sve mehane pune su Senjana.
Kad je ula u jednu mehanu,
Ali u njoj Senjanin Ivane,
S njime pije trideset Senjana.
Ivan pije vino i popiva,
Kuka majka Desania Luke,
I unila u mehanu bilu
I Ivanu Boju pomo dala.
Bog pomogo, moja stara nane,
Stara nane pobratima moga,
Pobre moga Desania Luke!
I nalio punu au vina
Pa je pruu Desania majki:
Na-de, stara, popij au vina!
Mijatovi 1974, str. 39-40

Ako zna da su mehane uglavnom bile
mjesta za mukarce, to misli, zbog
ega su Senjani pili vino s majkom Luke De-
sania: zato to je stara ili zato to je majka
njihova prijatelja? to misli o takvim kavan-
skim pjesmama kojima se velia odreen na-
in ivota?
IV-15. Evlija elebija o beogradskoj baklavi
(1660.)
Ali vie od svega, u objema zemljama rumelij-
skim, te u arapskim i perzijskim zemljama, najpo-
znatija je beogradska baklava. Ona se priprema
za razne svetkovine i carska slavlja, i moe biti
velika kao kota od kola, a savijena je od tisuu
listova [glla], i od istog je bijelog brana s ma-
slacem i bademima, a pee se u velikim peni-
cama [tennur]. Toliko je velika da ne moe stati u
obinu penicu, a dovoljna je i za tri stotine ljudi.
Beogradska baklava moe biti vrlo slatka, velika
i krhka, ali ako bacite novi, on e utonuti u nju.
Eto kako dobru baklavu tamo pripremaju. A i
poslastica od rie [zerde] s bademom, cimetom,
karanfilom i afranom takoe je ukusna, i nita
se ne moe mjeriti s njom.
Evliya elebi, str. 199

Jesi li kada kuao/kuala baklavu? Je li
ona poznata tamo gdje ivi? Razlikuje li
se od baklave koju Evlija opisuje?
110
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
IV-16. Jelovnik Shevki mula Mustafe
(Sarajevo, druga polovica 18. stoljea)
Ja, siromani pisar Shevki mula Mustafa, [...] jed-
ne noi, nakon to sam sa svojom obitelji ve-
erao, poeo sam misliti o tome to u i hou
li uope imati veerati sljedei dan. Nisam bio
bogat ovjek, zimska se zaliha potroila, ja ni-
sam imao novca. U tom razmiljanju, koje mi nije
dalo spavati, oslonio sam se na Boga, koji me je,
kao i moju obitelj, i do sada opskrbljivao. To se
dogodilo na koncu erbeina [sijenja], kada je bio
najkrai dan i sunce se nalazilo u prekretnici. I za-
ista, sljedeih dana kad sam dolazio kui, imao
sam veeru:
Prvu no guzelmu pitu i tutma,
drugu no mandru,
treu no vruu halvu i proso s medom,
etvrtu no bulgur orbu i iger evap,
petu no irden (tripice), sir i hljeb,
estu no irden, sir i hljeb,
sedmu no guzelma pitu, orbu i burek
pitu,
osmu no evap i kupusnu orbu,
devetu no tarhana orbu,
desetu no evab s vruim kukuruzom i
jedanaestu no evab s jarinom orbom, i
tako dalje.
Beeskija, str. 54

Koja se osmanska jela jo uvijek priprav-
ljaju u tvojoj zemlji? Koja si ti jeo/jela u
posljednje vrijeme?
111
OSMANSKO CARSTVO
IVd. ivot na granici
IV-17. Francuski putopisac Nicolas de
Nicolay opisuje osmanske ratnike, delije
(1551.)
Delije su pustolovi, poput lake konjice, i oni tra-
e pustolovine na najopasnijim mjestima kako
bi mogli pokazati svoju hrabrost i junatvo u
ratnim pohodima. Stoga se oni rado pridruuju
sultanovoj vojsci, i ne traei plau (slino akin-
dijama), s tim to veinu njih hrani i brine se za
njih paa, beglerbeg ili sandakbeg, i svaki od
njih ima u svojoj pratnji etu najhrabrijih i najod-
vanijih. ive u predjelima Bosne i Srbije koji gra-
nie s Grkom na jednoj i Ugarskom i Austrijom
na drugoj strani. Danas se oni zovu Srbi ili Hrvati,
ali zapravo su to Iliri.
66
[] Turci ih zovu delijama
[deli], to znai ludo hrabri ljudi. Meutim, oni
sami sebe zovu zatonicima, to na njihovu jezi-
ku znai izazivai. []
Prvog sam deliju vidio u Adrianopolu [Jedrenu].
[] Evo kako je izgledao. Donji dio njegova kaf-
tana i njegove duge vreaste hlae, koje Turci
zovu alvare, bile su od krzna mladog medvjeda
s krznom na vanjskoj strani. Na nogama je nosio
cipele ili kratke izme od utog safijana sa ilja-
stim vrhom i vrlo visoke pete, s podstavljenim
onom i dugom, irokom mamuzom. Na glavi
je imao kapu nalik onima koje nose poljski ko-
njanici ili Gruzijci, to pada na jedno rame. Kapa
je bila od arene leopardove koe. Delija bi na
prednji dio privrstio veliko orlovo pero, ne bi li
djelovao zastraujue. Druga dva pera privrstio
bi zlatnim kopama za tit, koji nosi postrance, o
boku. Za pojasom mu je sablja i bode, a u de-
snoj ruci buzdovan []
Nekoliko dana poslije, kad je otiao iz Adriano-
pola, [] vidio sam ga kako jae prelijepog tur-
skog konja, cijelog pokrivenog golemim lavljim
krznom [] Buzdovan je objesio o sedlo, a u de-
snici je drao dugako koplje []
Iz radoznalosti sam ga upitao preko tumaa ko-
jem narodu pripada i koja mu je vjera. On od-
govori mudro, i ree mi da je Srbin. [] A to se
66 Iliri su u stara vremena naseljavali zapad Balkana. U renesansnim zapisima ljudi se esto nazivaju po starosjediocima njihovih
krajeva.
112
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
vjere tie, rekao je, samo se pretvara da je s Tur-
cima, kako bi prouio njihove obiaje, jer je on
kranin, po roenju, po srcu i po svojem izboru.
A da bi me to vie uvjerio u to, odrecitirao mi
je i na grkom i na slavenskom Oena i Zdravo-
mariju.
Nicolay, str. 226-227

Usporedi ovaj opis sa slikom, i napra-
vi popis osobina jednog delije. Zbog
ega se borio u osmanskoj vojsci ako je kra-
nin? Mogu li se delije usporediti sa psima
rata, kakvih ima u svim vremenima? Navedi
neki primjer za drugo vrijeme i drugo mje-
sto.
Sl. 50. Delija, osmanski ratnik (16. stoljee)
Nicolay, str. 228
IV-18. Institucija bratimljenja na bosanskoj
granici (1660.)
[] Muslimanska vojska izvela je prekjuer mno-
ge ratne varke pred gradom Splitom. Ali, kad su
se vraali, neprijatelj im je napravio zasjedu, tu u
planini Prolog i njezinu klancu. Tu su se sukobi-
li... []
Kad su svi nai konjanici i pjeaci, skaui kao
srne po strmenom kru, stigli na bojite i kad su
nas nevjernici ugledali, odmah su na nas navalili
kao opor svinja.
[] [Muslimanska je vojska premono pobijedi-
la.]
Bilo je odsjeeno tisuu i ezdeset neprijateljskih
glava, zarobljeno sedamsto i etiri zarobljenika.
[] S nae je strane mueniki poginulo sedam-
deset junaka...
[]
Jedan krajiki borac [gazi], meutim, sakrio je
jednog kranina razbojnika u kou. Kad su toga
junaka i onoga nevjernika kojeg je on uvao pri-
javili pai, paa se rasrdio i naredio:
Odmah mi dovedite toga ovjeka i zarobljeni-
ka kojeg je sakrio.
Kad su obojica doli na stratite i kad je paa za-
povjedio:
Odmah krvnika! ovaj se junak savio oko vra-
ta svojega zarobljenika, te zapomaui i plaui
ree:
Aman, veliki veziru, ja sam se s ovim zaroblje-
nikom pobratio na bojitu, mi smo jedan drugo-
me dali vjeru. Ako njega pogubi, on e s mojom
vjerom otii u raj i to e za mene, jadnika, biti
teta; a ako ja umrem, pri meni e ostati vjera
ovoga zarobljenika s kojim sam se pobratio, pa
emo oba u pakao, te sam opet na gubitku.
On je legao na svojega zarobljenika, i nije usta-
jao s njega. Kad je odvani paa upitao:
Hej, gazije, to je ovom ovjeku?
Vojnici graniari mu odgovorie:
Kad nai junaci na ovoj krajini padnu u kran-
sko ropstvo i tom prilikom jedu i piju za stolom,
oni se pobrate s kraninom i zakunu mu se na
vjernost. Kranin daje vjeru muslimanu da e
ga u sluaju potrebe izbaviti iz nevjernikog
113
OSMANSKO CARSTVO
ropstva, a musliman, opet zada vjeru kraninu
i rekne: Ako ti padne nama u ropstvo, i ja u
tebe izbaviti od Turaka. I tako dadu jedan dru-
gom vrstu vjeru govorei: Tvoja je vjera moja,
a moja vjera je, opet, tvoja. Je li? Jest. Za-
tim liznu jedan drugom krv. Tako postanu braa
u krvi. Eto u ovom sluaju ovaj nevjernik je po-
bratim ovoga gazije. On je nekada izbavio iz rop-
stva ovoga muslimana. Sada je, eto, taj nevjernik
to je u rukama ovih ljudi postao suanj. Ako ga
njegov pobratim sakrije i ako se on spasi, onda je
on ispunio svoju zadanu rije i vjeru. Zatim bi od
njega uzeo svoju vjeru, a njemu vratio njegovu
vjeru. A ako sada ovaj kranin bude ubijen, on
ide u raj, a ovaj [musliman] ide u pakao s vjerom
nevjernika. Premda toga nema ni u musliman-
skoj ni u kranskoj svetoj knjizi, ipak je ovakav
obiaj na ovoj krajini est.
Kad su to sve kazali pai, on je rekao:
Oslobaam ih obojicu.
Na to obojica dadu petama vjetra i nestanu. Svi
mi, meutim, ostali smo zapanjeni pred ovim
razgovorom.
Evlija elebija 1996, str. 145-148

Misli li moda da je bratimljenje mudar
nain da se preivi u pograninoj obla-
sti, ili je to samo trik da bi se neko pribliio
svojem neprijatelju?
IV-19. Osmanlije trae lijenika iz
Dubrovnika (1684.)
Od mene kapetana Gabele i Neretve i ostalih aga
gabeoskih [iz Gabele] lipo i vele drago i ljubelji-
vo pozdravljenje svake asti i asne hvale i ple-
menite dike dostojnijem naim sranim prijate-
ljem i vlastel begu knezu i ostalim vlastel begom
i begzadam [vlasteli] od Dubrovnika, a zatijem
hasta [bolestan] nam je starac Abaz-aga agra-
vi ima u njemu vitar i otie doli vas od pasa amo
ne ima metra koji bi se domislio koja je bolest i
da bi ga prionio liiti zato piemo i molimo vau
milost da nam u put poaljete iz Stona heima
[lijenika] Nikolu Boljahnia...
Miovi-Peri, str. 285

Kako ivot u pograninoj zoni zamaglju-
je vjerske i politike razlike? Je li lijenik
iz Dubrovnika trebao otii i lijeiti osmanskog
agu?
IV-20. Pismo imuna Koziia Benje,
modrukog biskupa, papi Lavu X. (1516.)
Ali ako ne marite za nae jadikovke i ne sluate
nae molbe, neka tvoja Svetost zna da nas oda-
svuda pritjenjuju sve mogue nevolje. [] Nai
su, naime, ljudi prisiljeni da s Turcima sklope ka-
kav savez ili mir i da im plaaju danak. []
uo si dakle, preblaeni Oe, kakve su nae nevo-
lje i patnje. uj isto tako i ispriku za sluaj krajnje
nude. Ti pak, svemogui Boe, nedjeljivo Troj-
stvo, sveta vjero, kojoj smo do sada u najteim
progonima i tjeskobama sauvali nedirnutu i
neokaljanu vjernost, pogledaj na nau pravednu
stvar, primi nae molbe! Tebi je naime otvoreno
svako srce i nisu ti skriveni niiji tajni prohtjevi.
Vidio si, Gospode, jad tvojeg naroda i ti zna da
se ne moemo vie odrati pred licem neprijate-
lja. Na posljetku bez ikakva osjeaja krivnje otvo-
reno u rei jo i ovo: bojim se, sveti Oe, da oni
nai siromani zemljaci zbog oskudice, neimati-
ne i oaja ne budu prisiljeni da ratuju zajedno s
Turcima i da pljakaju ostale krane.
Gliga, str. 84-85

Koja je najvea opasnost koju spominje
biskup iz Modrua? to prevladava u nje-
govu pismu, briga za spas njegovih zemljaka
ili opasnost po krane izvan Hrvatske?
IV-21. Pismo Franje Krste Frankopana
Gasparu olniu (1670.)
Lipo i drago pozdravljenje moj kapitan knez ol-
ni! Hvala budi Gospodinu Bogu, da nai ljudi s
dobrim opravkom [opremom] doli jesu. Prijel
[primio] sem od glavara [vjerojatno Zrinski] list,
da taki [odmah] tamo etujem, da volje imamo
insurgavati [podizati ustanak], zato dnevom i
noju tamo budem potezal, da s tim, prvlje [to
prije] poetak uinimo. Ja sam za vsime spraven
skupa i z mojimi, i komaj [jedva] ekam da nae
kape s almami pomeamo, a tako mi Boga, da
krilaki [austrijska vojnika kapa] budu frkati po
zraku. (...)
Ovoga puta hoemo dokonjati [odluiti] i, kako
i kada imamo udariti; i ako potribno bude, hou
i sam do pae bosanskoga pojti za bolje govorit
i utvrdit duguvanje naemu poetku. Ufam se u
Boga da nam dobro hoe izajti: listor [samo] da
taki od prvce po glavi udarimo naim suprotiv-
nikom, ni asa ne damo da se plundrai [njem.
Plunderhosen = iroke hlae] sprave. Ako me
bude glavar hotel posluhnuti, na moju veru, do-
bro bude, i na se hou vse breme uzeti, ar znam,
kako i s kim putem bude potribno z Nimci bara-
tati.
Mijatovi 1999, str. 90

Ovo pismo vezano je za urotu Zrin-
skih i Frankopana. Petar Zrinski i Fran
Krsto Frankopan bili su ugledni hrvatski ple-
mii koji su ezdesetih godina 17. stoljea
bili na kljunim poloajima u Hrvatskoj pod
habsburkom vlau. Iako su se ranije hrabro
borili protiv Osmanlija, bili su nezadovoljni
namjerama Habsburgovaca da uvrste svo-
ju apsolutistiku vlast na raun privilegiranih
stalea, pa su skovali plan da se uz pomo
Francuza ili Osmanlija oslobode habsburke
vlasti. Pogubljeni kao zavjerenici 1671., Zrin-
ski i Frankopan poslije su slavljeni kao prvi
borci za hrvatsku i/ili maarsku neovisnost.

Ocijeni Frankopanovu politiku, osobito
imajui na umu da je on, samo nekoli-
ko godina prije no to je napisao ovo pismo
olniu, napisao pjesmu sa sljedeim stiho-
vima: Nu, bratja ljublena, na noge, na noge
/ turskom misecu da tlaimo roge / za veru
kransku, vitetva zlamenje / svitu na hasan,
a nam na potenje / naj nam ne budi premilo
ivljenje!
IV-22. Pjesma o Hrvatima koji haraju po
Kladui
Progovara Senjanin Tadija:
Od koliko golemih junaka
Nij ostalo pedeset drugova
Hajmo, brao, pod Kladuu ravnu
Oruovu kulu porobiti
Neka vide janjiari Turci
Eh kakvi su kotarski serdari!
to rekoe, porekli se nisu,
Pa odoe pod Kladuu ravnu
Sve do kule Oru kapetana.
Robe, nose po bijeloj kuli
I Turkinju mladu izvodie
Po Kladui zulum poinie.
Gone oni debele volove
Odagnae momke i divojke...
Dosta turskih konja odvedoe
I odoe na Ravne Kotare.
Pir inie za misec danaka,
A kako su zadobili blaga,
Mogli jesu i godinu dana.
Mijatovi 1999, str. 102

Usporedi ovaj opis s opisom Osmanlija
koje haraju po Sloveniji (tekst I-10.). Jesu
li se krani ponaali bolje od muslimana?
IV-23. Marko Kraljevi pije vino za Ramazana
Car Sulejman jasak [naredbu] uinio:
Da s ne pije uz ramazan vino,
Da s ne nose zelene dolame [duge gornje
haljine],
Da s ne pau sablje okovane,
Da s ne igra kolom uz kadune [turske gos-
poe];
Marko igra kolom uz kadune,
Marko pae sablju okovanu,
Marko nosi zelenu dolamu,
Marko pije uz ramazan vino;
114
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
Jo nagoni ode i adije
Da i oni s njime piju vino.
[]
Kad je care razumeo rei,
On poilje svoja dva aua:
Otidite, dva aua mlada,
Pak kaite Kraljeviu Marku
Da ga care na divan [razgovor] zaziva.
[]
Besedi mu care Sulemane:
Moj posinko, Kraljeviu Marko,
Ta ja jesam jasak uinio:
[]
Dobri ljudi o zlu govorie,
Na jadnoga Marka potvorie.
[]
Al besedi Kraljeviu Marko:
Pooime, care Sulemane,
Ako pijem uz ramazan vino,
Ako pijem, vera mi donosi;
Ak nagonim ode i adije
Ne moe mi ta obraz podneti
Da ja pijem, oni da gledaju,
Nek ne idu meni u meanu [mehanu, krmu].
Ako l paem sablju okovanu,
Ja sam sablju za blago kupio;
Ako igram kolom uz kadune,
Ja se, care, nisam oenio,
I ti s, care, bio neoenjen;
Ako l kalpak na oi namiem,
elo gori, s carem se govori;
to buzdovan uza se privlaim,
I to sablju na krilo namiem,
Ja se bojim da ne bude kavge,
Ako bi se zametnula kavga,
Teko onom tko j najblie Marka!
uri, str. 160-162

Zato je sultan zabranio piti alkohol?
Jesu li vjerski razlozi ovdje vaniji ili se
radi o nastojanju vlasti da zauzda neposlune
pojedince?
Kako se junak iz ove pjesme ophodi sa sulta-
nom? Otkriva li to neto o legitimnosti sulta-
nove vlasti?
IV-24. Utjecaj krana na Albance
muslimanske vjere (oko 1800.)
Njegovi kranski susjedi utjeu na Albanca mu-
slimanske vjere. On pije vino i osobito voli pivo
uspio sam donijeti jednu bocu iz Mnchena i
zaklinje se u Djevicu.
Fraser, str. 258

Kako su krani i muslimani utjecali jed-
ni na druge? Navedi i druge primjere
meusobnoga utjecaja.
115
OSMANSKO CARSTVO
IVe. Pogled na ivot ena
67 Murat II (1421.-1451.).
68 Usporedi ovaj tekst s tekstom I-8., a osobito pogledaj napomenu br. 19.
IV-25. Carsko vjenanje u 15. stoljeu
(...) Sultan Murat
67
okupi vojsku, s namjerom da
zauzme cijelu despotovu zemlju [Las-vilajet].
uvi to, despot ura Brankovi [Vlk-oglu]
68
je
ponovo poslao emisare. Poslao ih je s nebroje-
nim darovima i s porukom: Miraz [eiz] moje
keri je gotov. Poaljite ovjeka, uzmite svoju
robinju.
Pae rekoe sultanu: Ponudu treba prihvati-
ti.(...). Iz Skopja poslae Ishak begovu enu. []
Odoe ravno u Smederevo. Brankovi im je u
susret poslao supruge ne-muslimanske vlastele
i priredio im neobian doek. Uz veliko poto-
vanje dopratie ih u Smederevo. [] Popisali su
djevojin miraz. Popis su predali Uzbek agi. Kau
da je Brankovi tom prilikom izjavio: Ja miraz
nisam dao svojoj keri, caru sam ga dao. Ako mu
se svia, moe ga dati ovoj svojoj robinji; ako ne,
moe ga dati bilo kojoj drugoj svojoj robinji.
Ukratko, djevojku odvedoe u Jedrene. Car joj
nije priredio svadbu rekavi: to e svadba za
ker jednoga nevjernikog spahije.
Elezovi, str. 18

Kakvu su svrhu imali dinastiki brakovi?
Kakav je izbor kneginja uope imala u
ovoj prilici? Jesu li ene ovdje iskoritene?
Kako osmanski kroniar vidi Muratovu enid-
bu s Marom? Kakav je mentalitet pokazan u
ovom opisu?
IV-26. ene u Albaniji (oko 1810.)
Nemam neku osobitu elju govoriti o moralu
Albanaca. Oni svoje ene, koje su gotovo sve
potpuno neobrazovane i ne govore nijedan je-
zik osim svojega materinskoga, tretiraju jednako
kao i stoku, pa ih tako nekako i koriste (premda
kao stoku mnogo bolje sorte), i koriste ih za te-
ak rad, a nerijetko i kanjavaju batinama. Zai-
sta, oni prema svojim enama pokazuju prezir,
moda i mrnju, a ak ni u povremenim izrazima
naklonosti nema niega to bi i izdaleka podsje-
alo na ono to mi nazivamo njenou. Pa ipak,
svaki od njih se eni ako je ikako mogue, jer to
je znak blagostanja, a i zato to eli imati roba
u kui. Osim toga, kao i u drugim dijelovima ze-
mlje, ene nisu tako brojne kao mukarci, stoga
mlada svojem buduem muu esto uope i ne
donosi miraz, nego ga on daje njoj, i mora priku-
piti oko tisuu groa [pjastera] prije no to smije
i pomisliti na enidbu.
Broughton, str. 136

Zato su ene koje se spominju u ovom
tekstu u tako loem poloaju? to autor
teksta misli o tome? to misli, kako on zami-
lja normalan brak?
IV-27. Solidarnost meu krankama:
muenitvo sv. Filotheje (1589.)
U ta vremena [], robinje u Ateni dolazile su iz
raznih krajeva. Nema rijei koje mogu opisati
dragu pokojnu Filotheju i svu njezinu blagost i
milosre, kao ni iskuenja i opasnosti kojima se
izlagala ne bi li spasila i izlijeila ove robinje. []
etiri robinje ule su za ovu sveticu, pa kad im se
ukazala prilika, pobjegle su od svojih gospoda-
ra, koji su ih prisiljavali da prijeu na drugu vjeru,
i krenule je traiti. Ona ih je doekala sa svom
svojom brinou i ljubaznou, i pouila ih kako
da smognu hrabrosti te se suoe s opasnostima,
ali i kako da ne jadikuju nad svojim ropstvom, i
dugo ih je nastojala vratiti njihovim domovima.
Gospodari tih ena, kada su otkrili to se dogaa,
doli su Filotheji, silom je odveli od kue i doveli
pred muslimanskog namjesnika, koji ju je bacio
u tamnicu. Ova iznimna ena, koja je u tom tre-
nu bila dostojna svakog saaljenja, bila je prije
116
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
spremna rtvovati se nego odati one ene koje
su joj se obratile za pomo; eljela je potvrditi
Evanelje kroz djelovanje.
Synaxaristis, str. 325-326

Filotheja je umrla od rana 19. veljae.
Proglaena je sveticom i postala je
jednom od duhovnih zatitnica Atene.

Koji su bili Filothejini motivi? Je li nje-
zino djelo bilo po osmanskom zakonu
zloin?
IV-28. Statut enskog ceha proizvoaica
sapuna u Triki, u Tesaliji (1738.)
ene iz ceha proizvoaica sapuna Stamulo,
Vassiliki, Margarona, Archonto, Veneto, Angelo,
Pagona, Triantafyllia, Chaido i Ekaterina, dooe
pred mene, poniznog predstojnika, i pred asne
sveenike i velikodostojnike nae mitropolije u
Triki i saopie nam da prema starom obiaju
mukarcu nema mjesta u ovom cehu ili u ovom
poslu uope. Zato one jednoduno mole da se
odobri ovaj njihov dogovor i da se unese u sveti
zakonik; ako neka od njih u budunosti poeli
uvesti u ceh ker ili snahu kako bi i one pravila
sapun, platit e cehu pet groa, kao to plaaju i
drugi cehovi. Ako neka od ena umre, nitko nee
moi preuzeti alat za ovaj posao, jer njime mogu
raspolagati jedino ene iz ceha, a ako se netko sa
strane pokua baviti ovim poslom bez dozvole
ovih ena, te time pogazi dogovor i crkveni ukaz,
toga e moi kazniti i Crkva i turske vlasti, morat
e platiti deset groa cehu i petnaest Crkvi. Ovaj
ceh osnivamo kao ceh u kojem nema mukara-
ca, i on e biti pod brigom i panjom sveenika
i crkvenih velikodostojnika. Dokument sainio i
potvrdio ja, ponizni, a svjedoili asni sveenici
i crkveni velikodostojnici nae Mitropolije u Tri-
ki i unijeli u sveti zakonik godine 1738., dana 27.
srpnja.
Giannoulis, str. 45

Kojim su mehanizmima ene iz Trike ti-
tile svoje interese?
Sl. 51. Ugledna Atenjanka (1648.)
Asdrachas, sl. 71
IV-29. Razvod braka u jednom selu blizu
Sofije (1550.)
Ovim se kadijskim zapisnikom potvruje da je
nemusliman Pejo, sin Radulov, nastanjen u selu
Birimire, nedaleko od Sofije, izaao pred eri-
jatski sud u nazonosti svoje ene Stojane, keri
Nikoline, i svojom voljom dao sljedeu izjavu:
Dao sam razvod braka spomenutoj Stojani; pre-
ma naem lanom obiaju
69
, od danas ona je ra-
zvedena. Nakon to je dao ovu izjavu, potvrdila
ju je i spomenuta Stojana, ujedno optuena, i
ona je zabiljeena i po njezino elji.
[]
117
OSMANSKO CARSTVO
69 Ovdje to znai prema kranskom zakonu.
118
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT
Svjedoci: Hajdar-beg; hadija Ali, sin Sulejmana,
sudskog glasnika; Seid Kasum, sin Seida Mehme-
da, upravnika vakufa; tuma: Sinan, sin Abdula-
hov, itd.
Turski izvori, 2, str. 104

Ovaj je sluaj specifian utoliko to je
razvod legalizirao (muslimanski) ka-
dijski sud. U veini sluajeva razvod se meu
kranima moglo obaviti samo pred kran-
skim vjerskim sudom.

to misli, zato su Pejo i Stojana htjeli
da njihov razvod priznaju i kadijski i kr-
anski sud?
Sl. 52. Turkinja s djecom (1568.)
Nicolay, str. 142
Sl. 53. Turkinja u odjei za izlazak, francuski
crte (oko 1630.)
Hegyi, Zimanyi, str. 149, sl. 149
Sl. 54. Djevojka iz brdskih krajeva na sjeveru
Albanije (poetak 19. stoljea)
119
OSMANSKO CARSTVO

Pogledaj dobro kako je djevojka odjeve-
na. Primjeuje li neke specifine osman-
ske elemente? Pronai slike ena iz drugih
dijelova Europe iz istoga razdoblja i usporedi
njihove nonje.
IV-30. Kadija biljei sluaj Cipranke koja se
razvodi tako to prelazi na islam (1609.)
Husna, ki Muratova, armenska supruga, ree
pred svojim muem Mergerijem, sinom Kuluko-
vim, Armencem: On je stalno grub prema meni.
Ja ga ne elim. On to porie. Potom je Husna pri-
mila poast islama. Uzela je ime Aja, njezin mu
je bio pozvan da i on prijee na islam, ali nije
htio, pa se stoga odreuje Ajin razvod.
Jennings 1993, str. 141 1993, str. 141

to misli, je li Husna prela na islam iz
iskrenog uvjerenja ili je to samo bio na-
in da pobjegne od okrutnog mua?
IV-31. Kadija biljei sluaj muslimana koji se
rastaje od kranke (1610.)
Jusuf, sin Mehmeda iz Lefkoe, ree pred svojom
suprugom Merjemom, kerki Ilije, nemusliman-
skog podanika [zimmiye]: Moja ena Merjem je
nevjernica [kafire]. Kad sam je pozvao da prijee
na islam, nije htjela, pa sam joj tri puta rekao da
se razvodim. Tako sam ja sad razveden. I ona je
razvedena.
Jennings 1993, str. 141 1993, str. 141

Prema muslimanskom zakonu, mu-
sliman se moe oeniti nemusliman-
kom, a ona moe zadrati svoju vjeru. U
ovom sluaju, Jusuf drugu vjeru koristi samo
kao dodatni razlog kojim opravdava razvod.
Obrati pozornost na to kako je procedura ra-
zvoda jednostavna.

Je li razvod braka kod muslimana laki
nego kod krana?
IV-32. Preljub janjiara s muslimankom u
Istanbulu (1591.)
Jednostavno mi je nemogue ne ispriati priu
jedne Turkinje koja je odravala vezu s naim ja-
njiarem Mustafom. Bila je mlada i imala je vrlo
lijepo lice. Mustafa ju je jedno poslijepodne po-
zvao da se zabave, a ja sam mu ostavio slatkia
i najboljeg vina. Bilo je to, rekao bih, vrlo dobro
vino, vino iz eke. Gospoa je imala vrlo starog
mua, koji u nju nije imao povjerenja. Ne znajui
kako bi drugaije dola na dogovoreno mjesto,
i u dogovoreno vrijeme, pred sam smiraj (na
je narednik uglavnom iao na molitvu u to vri-
jeme), ona ree svojem muu da ide u kupelj.
Povela je sa sobom i dvije slukinje da joj, kao
i obino, nose odjeu u velikim bakrenim koriti-
ma pokrivenim ilimima; hodale su tik za njom i
prole ispred nae zgrade. Javna kupelj u koju je
ljepotica krenula nije bila daleko odavde, sagra-
dila ju je Ruka, ena turskog sultana, i mukarci u
nju nisu imali pristup, pod prijetnjom smrti. Pro-
lazei pokraj nae zgrade, gospoa je dala janji-
aru znak da e doi na sastanak. A nepovjerljivi
mu hodao je malo iza nje, i kad je ona ula u
kupelj, on je ostao preko puta ulaza ekajui je.
Ali tko moe doskoiti enskom lukavstvu? Kraj
nae kue prola je u zelenoj odori, ali se u kupe-
lji presvukla u odjeu koju je ponijela, slukinje
je ostavila tamo, izala u crvenoj odjei i susrela
se s naim janjiarem. On ju je lijepo doekao i
pozdravio u svojem stanu, izvrsno je zabavio, a
poslije veere izala je na stranja vrata. Po drugi
put otila je u kupelj, okupala se i vratila kui s
muem. Jednostavno se ne mogu nadiviti luka-
vosti ove ene, a janjiar i ja smo se esto prisje-
ali ove zgode i smijali se.
Mitrovic, str. 107-108
120
DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

Wenceslas Bratislav von Mitrovic pra-
tio je austrijskog veleposlanika u Ista-
nbul 1591. godine, i pokazao se osjetljivim
promatraem osmanskog drutva.

Kakav je stav ovog pisca spram prelju-
ba?
IV-33. Komentari lady Mary Wortley
Montagu o osmanskim enama (1717.)
Nikada u ivotu nisam vidjela toliko lijepe kose.
Na jednoj sam dami izbrojila ak stotinu i deset
pletenica, sve prirodnih. Valja rei i da je ovdje
ljepota ea nego u nas. Iznenaujue je vidjeti
mladu enu koja nije lijepa. One po prirodi imaju
najljepi ten na svijetu i gotovo sve imaju krupne
crne oi. Uvjeravam vas najiskrenije da se engle-
ski dvor, iako vjerujem da je najotmjeniji meu
svim kranskim dvorovima, ne moe podiiti
tolikim ljepoticama koliko ih ima ovdje pod na-
om zatitom. Uglavnom dotjeruju obrve, a i Gr-
kinje i Turkinje imaju obiaj obrubiti oi crnom
tinkturom od koje oi, iz daljine ili pri svjetlosti
svijea, izgledaju jo tamnije. Pretpostavljam da
bi mnoge nae dame bile presretne da saznaju
ovu tajnu.
[]
to se njihova morala ili dobrog vladanja tie,
mogu poput Harlekina rei da je ono isto kao i
kod vas, i da Turkinje ne grijee nita manje nego
kranke. Sada, nakon to sam malo upoznala
njihove obiaje, ne mogu ne diviti se ili uzornoj
diskretnosti ili izrazitoj gluposti onih koji su o nji-
ma pisali. Lako je vidjeti da one imaju veu slo-
bodu od nas; nijedna ena, bez obzira na polo-
aj, ne smije ii ulicom bez dvaju velova, od kojih
joj jedan pokriva cijelo lice, osim oiju, a drugi
joj od glave pada niz lea, pa im je tako cijelo
oblije pokriveno neim to se zove fereda, i
nijedna se ena ne pojavljuje bez nje. [] Zimi
je fereda od sukna, ljeti od neke lake tkanine
ili od svile. Moete zamisliti kako ih to dobro sa-
kriva: ne moete razlikovati veliku gospou od
njezine robinje, a ak i najljubomorniji mu nika-
ko ne moe prepoznati svoju enu kad je sretne,
a nijedan mukarac ne smije dodirnuti enu na
ulici ili je pratiti.
Ova neprestana makarada daje im svu slobodu
da se odaju svojim sklonostima, i to bez opasno-
sti da e biti otkrivene. [] A nemaju se ega
bojati, pa niti od mueve zlovolje, jer one koje
su bogate zadravaju sav svoj novac u svojim ru-
kama, i odnose ga sobom i poslije razvoda, uz
ono to im je mu jo duan na to dodati. []
Dodue, prema njihovu zakonu mukarac moe
imati etiri ene, ali nema primjera da je neki vrli
mukarac iskoristio tu slobodu, ili da ena ple-
menitog podrijetla to trpi. Ako se mu pokae
nepouzdanim, a to se dogaa, on dri ljubavni-
cu u odvojenoj kui i posjeuje je to je mogue
diskretnije, upravo kao i kod vas.
I tako vidi, draga sestro, da se obiaji meu lju-
dima ne razlikuju ba onoliko koliko nam to su-
geriraju nai putopisci.
Montagu, str. 70-72

Lady Montagu bila je supruga bri-
tanskog veleposlanika u Osmanskom
Carstvu. Njezina pisma ne svjedoe samo
o knjievnom daru, nego i o njezinoj otro-
umnosti i dobrom poznavanju osmanskog
drutva.

Imajui na umu i von Mitrovicevu priu
(tekst IV-32.), to misli, je li lady Monta-
gu u pravu kad kae da muslimanke zahva-
ljujui odjei mogu lake poiniti preljub?
Zbog ega lady Montagu tvrdi da su osman-
ske ene u boljem poloaju od Britanki? eli
li naprosto proturjeiti, ili moda ima i jake
argumente?
Kako su se razlikovali poloaji raznih ena u
Osmanskom Carstvu? to su glavni razlozi tih
razlika: Vjera? Drutveni poloaj? Osobno po-
naanje?
121
OSMANSKO CARSTVO
Mnogi se historiari slau s tim da je potkraj 16. stoljea Osmansko Carstvo poelo slabiti i da je nje-
govo opadanje potrajalo cijela tri stoljea, sve do konanog raspada poetkom 20. stoljea. Drugi se s
tim ne slau i smjetaju poetak opadanja bilo u 1683. godinu, s drugom neuspjenom opsadom Bea,
nakon koje je Osmansko Carstvo poelo gubiti ratove i teritorije u Europi, ili na poetak 19. stoljea,
kada se Osmansko Carstvo ekonomski i politiki poelo ukljuivati u svjetski poredak kojim je domini-
rao Zapad. No tema slabljenja Osmanskog Carstva, iako ponajvema razvijena u historijskim studijama
tijekom 20. stoljea, nije posve nov konstrukt. Ona se, naime, esto pojavljuje i u spisima iz 16. i 17.
stoljea, kada su osmanski znanstvenici tvrdili da vie nema dobrog starog poretka iz zlatnog doba
Sulejmana I. (1520.-1566.) i da je on sruen neredom i korupcijom. Historiari su nedavno dekonstrui-
rali tu predodbu, prokazavi je kao ideologijsko sredstvo u borbama osmanskih elita. Novije studije
pokazale su da je Osmansko Carstvo uspjelo prebroditi krizu s kraja 16. i poetka 17. stoljea procesom
modernizacije, jaanjem novane razmjene i birokratizacijeom drave, to je zapravo vrlo nalikovalo
evolucijama najznaajnijih europskih i azijskih monarhija ranoga novog vijeka. To onda znai da 17. i 18.
stoljee nisu bili razdoblje kontinuiranog opadanja, nego razdoblje sloene modernizacije, a u mnogo
emu ak i razdoblje rasta i razvoja.
To ne znai da u to doba nisu postojali ba nikakvi elementi krize. Ljudi koji su ivjeli u Osmanskom
Carstvu bili su, ba kao i svi drugi na poetku novoga vijeka, ma gdje ivjeli, izloeni raznim ogranienji-
ma i pritiscima. Prije svega, i sam fiziki opstanak esto je bio ugroen. Ljetina je bila podlona prirod-
nim nepogodama. Poari su unitavali i nagomilano bogatstvo i elementarna sredstva za ivot, ljude
su kosile nepoznate bolesti koje oni nisu znali i nisu imali ime lijeiti. Porezi su za mnoga domainstva
bili golem teret. Ratovi su bivali sve skuplji i slabili su osmanske financije. Kako bi poveavale svoje
prihode, osmanske vlasti bi ili poveale poreze ili bi vrile devalvaciju, ali od toga se dravni budet
nije mogao oporaviti. Privatni kapital se ubacivao u dravne tokove novca bilo prodajom poloaja ili
otvorenim davanjem mita, ali time su se stvarale i paralelne mree vlasti i utjecaja, zahvaljujui kojima
su male skupine dravnih slubenika i posrednika mogle crpiti novac kako iz dravnih izvora, tako i od
poreznih obveznika.
Ovo poglavlje pokazuje kako nastajanja pojedinih kriza, tako i nastojanja vlasti da za to nau rje-
enja. Jedna je mogunost bila obnova dobroga starog poretka, a druga traenje naina izlaska iz
osmanskog sustava. Tekstovi pokazuju razne konkretne naine na koje su ljudi reagirali na izazove ra-
zliitih kriza, ali i ozbiljnost posljedica nekih od tih reagiranja.
PETO POGLAVLJE
Elementi krize
122
ELEMENTI KRIZE
Va. Prirodne nepogode
70 Osmanska mjera za teinu 1,283 kg.
71 Nemusliman.
V-1. Glad u Istanbulu (1758.)
Te su se godine ljudi slili u Istanbul, jer je u vei-
ni krajeva vladala glad. Stoga je glad nastala i u
glavnom gradu, gdje je poelo ponestajati kru-
ha. Po nekoliko stotina ljudi stalno se okupljalo
pred vratima svake pekarnice. Uzimali bi i na-
pola peen kruh. Starci, ene i podanici [raiyye]
gladovali su. [] Stoga je narod poeo u velikim
koliinama kupovati riu. Tako je onda i rie biva-
lo sve manje. Kako se bliio post, a da muslimani
ne bi trpjeli oskudicu, u mjesecu abanu izdana
je zapovijed prema kojoj svaka osoba dobiva
dvije oke
70
rie. Meutim, zadnjeg dana mjeseca
abana nekoliko stotina zlih ena nasrnulo je na
skladite jednog zimije
71
, trgovca riom. Jedna
od njih izvukla je velik no i nasrnula na zimiju.
Zimija je pobjegao, a one su raznijele riu. uvi
za ovaj ispad, janjiarski aga Nalband Mehmed-
paa otiao je tamo sprijeiti pljaku, ali ne samo
to u tome nije uspio ve ga je rulja jo i ispso-
vala i izvrijeala. Na to je poslao velikom veziru
svojega glasnika, Kuzucu Mehmed-agu. Spome-
nuti Kuzucu Mehmed pria: Kada sam stigao
do njega i sve mu ispriao, on je upravo tada
sluao neke svirae. Nije mi dao da ga ometam.
Jednostavno mi je rekao da odvedem zamjenika
janjiarskog age na to mjesto. Tako sam i uinio.
A ene ga spazie i razbjeae se. Nakon ovoga
skandala, zapovjednik janjiara smijenjen je, a
dan poslije, njegov zamjenik [] je bio postav-
ljen na njegovo mjesto. Zahvaljujui jakim vje-
trovima, dva dana poslije pristigoe i brodovi s
riom, pa se ria opet mogla kupiti.
Semdanizde, str. 16-17

Opskrba velikog grada kakav je Ista-
nbul ovisila je o ljetini u raznim pokra-
jinama. Koliko god se vlasti trudile, nestaice
i nastupi panike bili su neizbjeni, dolazilo je
do poskupljenja i do nemira meu stanov-
nitvom, to je moglo dovesti i do politikih
poremeaja. Poetkom novoga vijeka pobu-
ne gladnih, koje su nerijetko predvodile ene,
bile su este, i to ne samo u Osmanskom Car-
stvu nego i u zapadnoj Europi.

Opii ekonomske i psihologijske meha-
nizme s pomou kojih su se ljudi u Istan-
bulu pokuavali nositi s vremenima nestai-
ca.
Zato su ene bile glavne akterke u pobuna-
ma gladnih?
Bi li svjetina opljakala skladita bogatog mu-
slimanskog trgovca riom? Bi li tada vlasti o-
trije reagirale?
V-2. Potres u Istanbulu (1766.)
[] Treeg dana, a to je bio 12. zulhide odnosno
14. svibnja, u etvrtak, [] pola sata nakon sva-
nua iznenada je dolo do velikog potresa. Bio
je toliko snaan da je narod odmah izgubio sva-
ku nadu da e ostati u ivotu, pa su ljudi ostali
gdje su se zatekli. Sve zgrade, svi ljudi i ivotinje,
sve je stradalo. Oni koji su preivjeli pokajali su
se za svoje grijehe i uvrstili u vjeri. Nakon devet
minuta, zemlja se umirila. Istanbul je bio sav u
prahu i dimu. Kad se dim raziao, pokazalo se da
je Osvajaeva damija do temelja sruena. Baja-
zidova i Mihrimahova damija bile su teko ote-
ene. Teko su oteeni i slastiarnica, prostor za
molitvu [Dua Meydani] na natkrivenom bazaru,
ba kao i trnica eirdija i bezistan. Stradali su
takoer i Stari saraj, gradske zidine, tvrava Se-
dam kula, Vezirov han, trnica roblja i druga zda-
nja od cigle i kamena, te damije i neke kue od
drveta. Propale su i neke zgrade u etvrtima Ga-
lata i skdar. ak se i za neke graevine za koje
se isprva mislilo da su kako-tako dobro prole,
poslije pokazalo da su stradale. Na Novom sara-
ju takoer su oteeni temelji i zidovi. Smrtno je
123
OSMANSKO CARSTVO
stradalo etiri tisue ljudi. Zapravo, kako Istanbul
ima oblik trokuta, potresa i poara ovdje nikada
nee nedostajati.
Semdanizde, str. 85-86

Zato su damije u Istanbulu stradale
vie od drugih zgrada?
V-3. Kuga u Bukuretu (1813.)
Mjeseca listopada smrt je poela harati u dotad
nevienim razmjerima. inilo se da e se grad
rasprsnuti, a ljudi su bjeali gdje god su ih noge
nosile. I cio grad bio je pust. Ali, to se moglo
vidjeti? Gdje god se okrenete, uli biste: Mii
se, bje u stranu, evo grobara s mrtvima, njih
osmero, ako ne i desetero, jedan na drugom, a
prati ih povorka u ritama i uplakana djeca. Nosili
bi ih tako kroz cijelu sirotinjsku etvrt, sve dok
im vie ne bi bili u stanju pomoi, a jo bi ih vie
lealo na ulici sve dok ne dou grobari i pokupe
ih mrtvakim kolima. A to se nas ivih tie, i mi
sebe smatramo ve mrtvima i hodamo smue-
ni. Onda su poeli sahranjivati jedni druge po
vrtovima, dok se i oni nisu napunili. Tamo gdje
je kuga ula, preivjelo bi samo jedno ili dvoje
od desetero njih. A ponegdje niti jedan. Bilo je i
onih koji su preivjeli bolest. Sveenici su umirali
po crkvama. Neki su i pobjegli. Crkve su ostajale
prazne, bez ikoga da dri slubu Boju, ovjeku
je srce pucalo kad ih vidi takve. Sirotinjske e-
tvrti su se praznile. Smrt je bila uasavajue pri-
sutna posvuda, od kolovoza do sijenja. A onda
je u sijenju usporila, no nisu joj umakle ni ve-
like kue, osim moda nekih vanih bojara koji
su se zakljuali u svoja dvorita i koje je uvala
vojska. A ovdje u Bukuretu, kako bih rekao, ov-
dje je bilo ljudi da sahrane mrtve, iako su katkad
psi raznosili kosti po vrtovima, gdje ih iz straha
nisu duboko ukapali. Po selima, ali i izvan njih,
psi su razvlaili i stanovnike grada i seljane, jer
tamo nije bilo nikoga tko bi ih sahranio [] U
bolnicama bi pravili brda od stotinu golih tijela,
sve mladi mukarci i ene, djeca, starci, bogatai,
siromasi, i sva su ta tijela otjecala. Onda bi isko-
pali jame i pobacali ih unutra, jedno na drugo,
Ciganina, bojara, idova i Armenca, postupajui
sa svima jednako.
Corfus, str. 340-341

Koje su nacionalne, vjerske i drutvene
razlike uope bitne u tako dramatinim
okolnostima? Kako to izgleda biti ivi mr-
tvac u gradu koji je pogodila kuga?
Na koji nain ovakve katastrofe guraju u stra-
nu elementarnu ljudskost?
Vb. Politika kriza u Istanbulu
V-4. Rjeenja za krizu osmanske drave u
Koi-begovim memoarima (oko 1630.)
Napisao sam ovu raspravu i podastro je uzvi-
enom, velianstvenom sultanu kako bi znao
razloge nevolja i promjena koje se dogaaju u
svijetu i kako bi im, Bojom milou, pronaao
lijeka. Tako e sultan moi ispraviti stvari. Prije
svega, valja znati da je osnova poretka u carstvu
i u narodu potovanje vjerskih pravila i vjerskog
zakona, erijata. Drugo, sultan se treba ljubazno
ophoditi sa svim staleima i uvaavati njihova
prava, uenjaka koji se brinu o potrebama po-
danika koje im je Bog povjerio i ratnika koji svoj
ivot polau na stazu rata [gaza]. Meutim, on
treba kazniti one koji to zasluuju i loe prema
njima postupati. Isto tako, treba potovati i uva-
ti jo uvijek vaee zakone prethodnih sultana.
Jer treba se nadati da e se na taj nain stvari
popraviti i urediti, te da e se obnoviti ugled dr-
ave. Poredak pripada sultanu.
Koi Bey, str. 19
Vc. Ratovi, pobune i seobe

U drugoj polovici 16. i tijekom 17. sto-
ljea nastao je velik broj politikih
spisa u kojima se ukazivalo na simptome po-
litike krize, ali u kojima se i predlagalo nai-
ne rjeavanja krize. Mahom su se predlagale
mjere kojima bi se vratilo dobro staro vrije-
me, tako da ovakvi savjeti i nisu imali osobito
veliku praktinu vrijednost.

Ima li Koi-begov savjet ikakve veze s
konkretnim uzrocima krize ili je opeg
karaktera? Kakav bi savjet bio djelotvorniji?
V-5. Poslanici moldavskog kneza
Constantina Mavrocordata objanjavaju
zato su u Istanbulu morali podmititi mnoge
ljude (1741.)
Vaa Visosti, grdite nas to smo dijelili darove, ali
mi bez njih nita ne bismo mogli postii; a opet,
nije pravo ni da se ne daju nikakvi darovi, jer vre-
mena su takva da su i Porta velikog vezira i oni
oko njega vrlo gramzivi, i svi su, pa i najmanji
meu njima, kao zvijeri. Kad trae neto, oni to
najprije ine zaobilazno, potom stanu grditi, ko-
ristei svu svoju mo, a potom i prijetiti, pa vam
drugo i ne preostaje. U toj carevini nema monar-
hije kakva je bila za vladavine Ibrahim-pae,
72
ali
nakon velikog vezira svaki visoki slubenik iz
Vanjskog dvora je kao neovisan vezir. Glavni
glasnik [au-baa], moan je koliko i zamjenik
velikog vezira [kethda], a i starjeina pisara [reis]
je otprilike isti. Ovi to su u pratnji velikog vezi-
ra prave su zvijeri, a i oni okolo: Haiati je onakav
kakvim ga i vi poznate, njegov zamjenik bez
okolianja govori izravno agi od harema [darisa-
det], nekadanji pisar [iazegi] Aliefendija govori
umjesto njega i sve je u njegovim rukama; Esad-
mula je kandidat za poloaj muftije, Pirizade je
blizak savjetnik, Cara Halif Efendizade je veoma
ugledan, Amegi ima veliku mo i bliskiji je s ve-
likim vezirom nego to je to isriieli s agom od
harema. Ostavimo sad po strani one koji su ma-
nje znaajni, poput auzadea, Sacirbeja i nekih
drugih koji bi te boli kao ose i ive ti rane otvorili
ako ih ne potkupi.
Murgescu, str. 165-166

Usporedi savjete koje daje Koi-beg i re-
alnost kakvu opisuju poslanici moldav-
skog kneza.
Je li podmiivanje bilo sluajnost ili sustav? Je
li se uope moglo izbjei? Za koju cijenu?
72 Ibrahim Paa Nevshehirli, Veliki vezir 1718.-1730.
V-6. Seljaci bjee u gradove (1665.)
Stanovnici sel Kokre i Goakovo u prilepskom
okrugu [kaza] izali su pred erijatski sud zajed-
no s vojvodom Ibrahimom, vojvodom prilep-
skog kotara, jednog od imanja mojega Velikog
vezira [], i objavili da su sela iz spomenutog ko-
tara slobodna i nema razloga za iije mijeanje
u tamonje poslove. Meutim, beglerbeg, san-
dakbeg i drugi slubenici, zajedno s mnogim
ljudima i konjanicima, i dalje tamo borave, pa
osim to im besplatno uzimaju hranu, primjerice
ovce, janjce, med, ulje i druge namirnice, uz to ih
i prisiljavaju da im daju novac za porez [tekalif-i
shaka], premda za to nemaju valjano ovlatenje.
Zbog svega su toga podanici [reaya] iz sela Vepr-
ani, Petani, Dunje i Kalen iz spomenutog kota-
ra, koji su tamo nastanjeni od davnih vremena,
pobjegli iz svojih sela 1662., 1663. i 1664. godine
i naselili se u selima naeg okruga. Spomenuti
vojvoda doao je k njima, no odbjegli podanici
se ipak nisu htjeli vratiti, stoga je poslao izvjetaj
u kojem trai valjanu zapovijed.
S tog se razloga ova zapovijed i izdaje, uz na-
pomenu da se od sada ovi podanici ne smiju
uznemiravati time to e se od njih traiti porez
124
ELEMENTI KRIZE
125
OSMANSKO CARSTVO
bez valjana ovlatenja; podanici koji pobjegnu iz
spomenutih sela, a ubiljeeni su u registar [def-
ter] kotara, trebaju se vratiti u stara sela i stara
mjesta i ponovo se tamo nastaniti.
Odbrani, I, str. 282-283

Zato su seljaci pobjegli iz svojega sela?
Kako su vlasti reagirale na to? Je li ta re-
akcija bila primjerena situaciji?
V-7. Pobuna Mehmed-age Bojadioglua na
Cipru (oko 1680.)
[] pria o pobuni uvenog Mehmed-age Bo-
jadioglua, koja se vjerojatno odigrala oko 1680.
Ovu sam priu uo osobno od onoga uglednog
gospodina Benot Astiera, francuskog konzula,
koji je sve do ove 1788. godine dostojno pred-
sjedao cehom francuskih trgovaca na Cipru. []
Evo prie njegovim rijeima: uo sam neto iz
narodne predaje, a stigla mi je i pouzdana vijest
iz usta jednoga postarijeg Turina, i od jednoga
Grka gotovo iste dobi; obojica su bili svjedo-
ci pobune to se odigrala na ovom otoku prije
osamdesetak godina, i potrajala cijelih sedam.
Cipar je u to doba, kao i Rodos i otoci [egejskog]
arhipelaga, bio pod vlau osmanskog admirala
[kapudan-pae]. Godinji porez [hara] za Portu
ubirao je poseban inovnik [haralija]; sredstva
za ivot [maishet] prikupljala su se za admirala,
a porez u naturi [nuzul] odlazio je za namjesnika
kojeg je [admiral] imenovao []
Age od Levkozije, koji su ubirale ove namete,
nekad jedan, nekad drugi, poeli su sa supar-
nitvom i svaama; onda su se uhvatili oru-
ja i poeli se meusobno napadati, sve dok ih
Mehmed-aga Bojadioglu nije sebi podredio,
bio proglaen za vou i potom sedam godina
predvodio pobunu. Svake je godine platio razre-
zani porez ubirau poreza kojeg je poslala Porta,
za koji je ubira dotad morao moliti, da bi ga na
kraju opet zadrao za sebe. U svim okruzima [ka-
zilik] postavio je sebi odane ljude, koji su onda
tu upravljali. A Porta, shvativi da taj Bojadio-
glu sebe vie uope ne smatra njezinim podani-
kom, poslala je na Cipar olaka Mehmed-pau
da silom ponovno uspostavi red. U Levkoziji ga
primie, ali nakon nekoliko mjeseci, kad je poku-
ao nametnuti svoju vlast nad Bojadiogluom,
pobunjenik ga natjera da ode iz Levkozije i da
se povue na imanje [itluk] Kubatoglua, gdje je
ovaj od tada ivio kao pastir, pri emu se dobro
pazilo da nikakve vijesti o njegovu sadanjem
stanju ne dou do ministarstva. Ipak, nedugo
potom, vijesti doprijee do Porte, i tada je ifu-
toglu Ahmed-paa dobio zapovijest da iz Kara-
manije prijee na Cipar, s neto vojske, oslobodi
olaka Mehmed-pau i ukloni vou pobunjeni-
ka.
Ahmed-paa je preao na Cipar i iskrcao se u
Akanthou, te krenuo ravno na Kythraiju, kako bi
odmah zauzeo mlinove, da nitko ne bi mogao
mljeti ito, pa je tako sprijeio dopremanje hra-
ne u Levkoziju, koja je bila uporite pobunjenika.
Tamo je ostao dva mjeseca, i olak Mehmed je
doao sresti se s njim. []
Grad se tako naao bez kruha, a paa, znajui da
mu je pomo blizu, iako se nitko nije usudio rei
neto na raun pobunjenika, predloi Bojadi-
ogluu da e ga pustiti povue li se; poslao mu
je putovnicu kao jamstvo. Vidjevi da paa ima
jae uporite u gradu, pobunjenik izae nou iz
grada sa skupinom uvara od povjerenja, i naj-
prije otie do Levkare, a potom do Levke, gde ga
pain zamjenik [kehaya] iznenadi, ubije dvade-
set osmoricu njegovih ljudi i zarobi jo trideset
dvojicu. [] Opkoljen sa svih strana painim voj-
nicima, Bojadioglu je u tajnosti krenuo prema
Ammochostosu, nadajui se da e se tamo moi
utvrditi, no prije no to je stigao, ovi mu zatvorie
vrata, a paini su vojnici pobili i to malo vojnika
to mu je ostalo. Sa samo estoricom pobjegao
je u Pilu, a potom u Larnaku, mislei da e odan-
de moi u Limasol, ali su ga uhvatili u okrugu Ko-
ilanon i odveli u Levkoziju, gdje ga je paa preko
noi objesio, a ujutro ga je, zajedno s njegovim
sljedbenicima koji su jo bili ivi, izloio objeena
o kuku koja mu je prolazila kroz bradu. I tako je,
nakon sedam godina, zavrila ova pobuna. Svi
Bojadiogluovi sljedbenici i nekoliko voa po-
bunjenika bili su uhvaeni i pogubljeni.
Cyprus under the Turks, str. 32-35

to je u Osmanskom Carstvu ekalo po-
bunjenike? to bi ti uinila/uinio na nji-
hovu mjestu?
Usporedi sudbinu razliitih pobunjenika u
Osmanskom Carstvu. Kakve su im bile anse
za pregovore s vlastima?
V-8. Izvjetaj papi o pobuni u iprovcima
(1688.)
Ovo to slijedi govorilo se o [katolikom] nad-
biskupu Bugarske, Ivanu Stefanu Kneeviu i o
Georgiju Pejaeviu:
Nakon to ih je car Leopold u osobnom pismu
nagovarao i hrabrio da pomognu kranskoj
stvari, spomenuti nadbiskup poslao je svojega
roaka Georgija Pejaevia s bugarskim vojnici-
ma u Karansebe i Siklovar da se susretnu s ge-
neralom Veteranijem. Na putu tamo Pejaevi se
pridruio srpskoj vojsci, te su zajedno s Vlasima
zauzeli Oravu i pogubili gotovo sve Turke.
No kada je 1688. spomenuti Georgije zajedno
sa svojim bugarskim vojnicima, etiri kapetana
iz Kolopiveca, etvoricom iz iprovaca i ostali-
ma, i zajedno s akijevim husarima htio ugasiti
ratniku baklju Thklyjevu
73
i unititi je, izdao
ih je jedan dezerter, pa je tisue Bugara ubijeno
u krvavoj bitki koja je iznenada poela nedaleko
od Kulovice, i u kojoj su pretrpjeli poraz. Posli-
je bitke, ostaci [trupa] povukli su se u iprovce
i neko vrijeme uspjeno branili grad od Thkl-
yja, ne elei ga predati, iako ih je Thkly, slu-
ei se time to je kranin, pokuao namamiti
obeavajui im ugled i bogatstvo u Transilvaniji.
Napokon, grad je zauzet munjevitim napadom:
osvojile su ga turske i tatarske horde, i sve je bilo
uniteno i spaljeno, a ljudi pobijeni. Prialo se da
je golemo blago, koje se godinama gomilalo i
uveavalo u doba mira, odneseno na vie od sto
kola. Ali nitko od tamonjih krana nije mogao
spasiti ita vie osim vlastitih ivota, i samo ih je
malo koji su u tome i uspjeli uz velike poteko-
e.
Spisarevska, str. 201-202

Poslije poraza Osmanlija pod Beom
1683., habsburka vojska zauzela je
Budim (1686.) i Beograd (1688.), stvorivi do-
jam o neminovnosti skorog kraja osmanske
vladavine u jugoistonoj Europi. Katolika za-
jednica oko iprovaca u Bugarskoj pokuala
je iskoristiti napredovanje habsburkih trupa,
ali je pobuna propala, selo je razoreno, a pre-
ivjeli su izbjegli u Vlaku i Transilvaniju.

Zbog ega su se Bugari pobunili?
Zato su Thkly i njegove kranske
trupe uguile bugarsku bunu?
V-9. Srbi bjee u strahu od osmanske
odmazde (1690.): svjedoenje akona
Atanasija Srbina
I uoe Srbi u lae. [] Bee preko deset hiljada
laa, i svi pobegoe rekom Dunavom uz vodu i
dooe pod grad Budim, koji je pod [habsbur-
kim] carem. I tako je Gospod sve tri one rane od
kojih je David samo jednu primio na svoj grad
u sadanje vreme pustio na srpsku zemlju: prvo
smrt, a zatim opet ma i smrt u vodi i ljutu glad,
tako da je srpskom narodu preostalo da jede
psee meso i meso mrtvih ljudi, koji su pomrli
od gladi. Sve je ovo bilo u moje doba i oi moje
videe, a leahu trupla pomrlih srpskih ljudi po
svim ulicama velikoga Beograda, i po svim seli-
ma njegovim i po svim putovima njegovim le-
ahu mrtvi, i nisu bili sahranjeni. Koji su jo ivi
hodali, nisu imali nikakva izgleda, ni lepote o-
veje, behu pocrneli od gladi i lica im behu kao
lica etiopska, i tako pomree i ne osta ni deseti
deo.
Agapova-Ili, str. 134-135
73 Imre Thkly, voa otpora Habsburgovcima meu ugarskim plemstvom. Sa svojim vojnicima (kurucz) borio se na strani Osman-
lija u ratu 1683.-1699.
126
ELEMENTI KRIZE

Kao i bugarski katolici iz iprovaca,
mnogi pravoslavni Srbi suraivali su s
Habsburgovcima 1688.-1689. Meutim, 1690.
Osmanlije su ponovno osvojile Beograd, pa
je velik broj Srba pobjegao, nastanio se na te-
ritorijima koji su bili pod kontrolom Habsbur-
govaca (na primjer u Slavoniji i Ugarskoj) i do-
bili su znatne povlastice.

Pokuaj razdvojiti biblijske citate od pri-
povijedanja Atanasija Srbina. to ostaje
kao nepobitna povijesna injenica?
V-10. Moldavska buna protiv Osmanlija
(1711.)
Tada knez Dumitraco [Dumitraco-vod] pozva
svoje bojare, one koji su ostali s njim, a to su kan-
celar [logoft] Nikolai Costin, magistrat [vornic]
Ioan Strudza, magistrat Iordachi Ruset i rizniar
[vistiernic] Ilie Catargiul, i ree im da je pozvao
Ruse i da oni ve prelaze rijeku Prut kraj Zaga-
rance.
Kada su to uli, bojari su se razveselili i radosno
kazali knezu: Dobro ste uinili, Vaa Visosti, jer
mi smo se bojali da ete otii Turcima, pa smo
vas, ako zaista preete Turcima, namjeravali na-
pustiti i pokloniti se pred Rusima. I svi su bili
zadovoljni. Jedino Iordaki Ruset, magistrat, ree:
Postupili ste u hitnji, Vaa Visosti, kad ste pozva-
li Ruse. Trebalo se strpjeti, Vaa Visosti, i vidjeti
kako stvar zaista stoji s njihovom snagom.
Knez Dumitraco odgovori ovako: Nisam imao
mnogo vremena za ekanje, jer sam se bojao da
e me Turci uhvatiti. Jer me ve dobar dio vas
napustio i ne dijelite sa mnom iste misli i istu vje-
ru.
I tad knez Dumitraco uzjaha konja i izae pred
Ruse na rijeci Prut []
A im ugledae Ruse, Moldavci, navikli pljaka-
ti im vide da se stvari pogoravaju, poeli su,
neki po zapovijedi, a neki i bez nje, ubijati Turke
ili ih tjerati u roblje, neke u Iai, a neke u drugim
krajevima, gdje god su ih mogli pronai, po cije-
loj zemlji. Otimali bi im sav novac, blago, konje,
odjeu, volove, ovce, med i vosak i sve to bi im
nali. Trgovine po ulicama su ispranjene, pa su
ak i djeca mogla poneto uzeti. Starije ene su
sad imale dovoljno groica, smokava i kikirikija.
A one Turke koje nisu pobili, odvedoe gole-gol-
cate knezu kao roblje. Neki od njih sakrili su se
kod prijatelja, ako su uope uspjeli stii do njih.
Poslije su Turci koji su se skrili kod prijatelja do-
bro posluili onima to su im pruili utoite.
Neculce, str. 540-542

Tijekom rusko-turskog rata 1710.-1711.
meu pravoslavnim narodima jugo-
istone Europe oivjele su nade da bi Petar
Veliki (1682.-1725.), koji je 1709. porazio ve-
ane, mogao poraziti i Osmanlije. Moldavski
knez Dimitrie Cantemir (1693. 1710.-1711.) pri-
druio se Rusima, ali nije mogao sprijeiti nji-
hov poraz u bitki kraj Staniletija (1711.).

Jesu li bojari bili posve posluni knezu ili
su imali vlastite politike interese? Uspo-
redi ovaj tekst s tekstom II-21.
to je bio razlog nasilju protiv Turaka do ko-
jeg je dolo na samom vrhuncu bune? Jesu
li svi moldavski krani odobravali to nasilje?
to su mogli biti motivi onih koji su pomagali
rtvama nasilja?
V-11. Habsburki asnik u dnevniku opisuje
opsadu Dubice (1788.)
irenje bitke za Dubicu, 22. kolovoza, bilo je jo
tee. Loudon
74
je bio iznenaen jakim otporom
koji su pruali branitelji Dubice, pa je naredio
da se grad spali. U jedanaest sati otpoela je
nemilosrdna topovska paljba, i grad je poeo
gorjeti. im su branitelji ugasili poare, dvade-
127
OSMANSKO CARSTVO
74 Zapovjednik habsburke vojske.
128
ELEMENTI KRIZE
set etvorica su se prikrala bedemima sa za-
datkom da preko njih bace zapaljivu smjesu na
drvene grede, ali branitelji su to primijetili i od-
bili ih. Bacanje zapaljivih predmeta nastavilo se
i 23. kolovoza. Da bi omeli branitelje u gaenju
poar, nastavljena je jaka topovska paljba. Du-
bika tvrava gorjela je cijele noi s 23. na 24.
kolovoza, dok su topovi bez prestanka pucali. A
onda su 25. kolovoza dvije bitnice s po tri topa
postavljene nedaleko od gradskih zidina. Paljba
je bila usmjerena na gradska vrata, i zidine du-
bike tvrave bile su unitene. No, ak ni tada
opkoljeni se nisu predali. Opsada se nastavila i
26. kolovoza, samo to su branitelji s onoga to
je od zidina jo uope ostalo odgovarali vatrom
iz puaka i topova. A onda, oko osam sati ujutro,
vatra iz tvrave utihnu. Oko devet izaao je je-
dan ovjek iz tvrave i doao u austrijski stoer
na pregovore. Zamolio je za primirje i austrijska
strana je pristala. U ime posade garnizona pred-
loi predaju tvrave, ali samo pod uvjetom da se
braniteljima obea slobodno povlaenje s im
se, meutim, austrijska strana nije sloila, nego
je traila bezuvjetnu predaju. Na to je taj ovjek
zamolio tri sata vremena, tijekom kojih e razgo-
varati s posadom, i Austrijanci su mu to odobrili.
Nakon trosatne rasprave, stigao je osmanski beg
s osmolanom pratnjom, i time je predaja tvra-
ve bila i slubeno potvrena. Dubika utvrda ili,
bolje reeno, dubika hrpa kamenja, napokon je
bila svladana, i pala je u ruke austrijskoj vojsci.
ljivo, str. 91-92

Jesu li se Osmanlije dobro borile kraj
Dubice? Zato su se onda ipak predali?
V-12. Nesigurnost putovanja kroz Albaniju
(oko 1800.)
Jednom smo prilikom doivjeli trenutak uzbue-
nja. Nali smo se na ravnu terenu, kad odjednom
iz nekog umarka iskoi pet-est do zuba nao-
ruanih Albanaca. Naa je prethodnica pritegla
uzde, okrenula konje, skinuli su puke i zauzeli
poloaj, spremni na sve. Priznajem da mi je, kad
sam ugledao ove brane kako iskau niotkuda,
ruka krenula ka depu na boku, gdje mi je bio
revolver. Vojnici su se rasporedili, spremni puca-
ti. Meutim, pokazalo se da Albanci, ma kako ra-
toborno izgledali, nisu imali nikakve zle namjere.
Vie im se svialo zapoinjati sukobe s Turcima,
no kad se pokazalo da nismo Turci, samo su se
nasmijeili, te pozdravivi odjahali dalje.
Fraser, str. 237-238

Je li iroko rasprostranjeno posjedovanje
vatrenog oruja bilo pogodno za razvoj
jugoistone Europe poetkom 19. stoljea, ili
ne? Navedi argumente za oba odgovora.
V-13. Kako je epavi (Topal) Ibrahim provalio
u Kazanlik (1809.)
U travnju 1809. odmetnici [daglii] su tako oplja-
kali grad Kazanlik,
75
pod vodstvom Ibrahima To-
pala [= epavog], koji je, uavi u grad [], oku-
pio lokalne uglednike [ayan] i starjeinu [muhtar]
podanika [raeya] da mu kau koliko poreza grad
plaa i kome. [] Topal Ibrahim im je potom re-
kao da nee unititi grad niti ga zapaliti ako istu
tu svotu skupe i za njega, te da odmah poalju
glasnika u Istanbul po ferman sultana Mahmuda
kojim e se odrediti da odsad on, Topal Ibrahim,
ubire porez za sljedeih deset godina.
[] No, kada je uzeo novac, Topal Ibrahim je re-
kao starjeini Stojanu Nikolovu: Dajem ti ovo
pismo (bilo je otvoreno) za Mustafu Bajraktara,
koji je sada vezir u Istanbulu, i ako mi za etrde-
set dana ne donese ferman, pretvorit u cijeli
grad u pepeo. Ja u ostati ovdje sa svojim ljudi-
ma i ekati do krajnjeg roka; u meuvremenu,
zapovjedi svojim ljudima da nas hrane pitama i
piletinom. Nadam se da si razumio.
[] Na dan isteka roka, Topal Ibrahim, bijesan
to mu je starjeina lagao, otiao je sam i na ulici
75 Grad na planini Balkan, u srednjoj Bugarskoj.
129
OSMANSKO CARSTVO
nabio Hrista Tomova na kolac. To je bio znak za
poetak pokolja nad kranima koji su se bili za-
tvorili u kue.
Stambolski, str. 28-30

U prvom desetljeu 19. stoljea neko-
liko vojnih zapovjednika, od kojih su
neki djelovali i kao utjerivai poreza, preuze-
lo je kontrolu nad nekim osmanskim pokraji-
nama, iskoristivi injenicu da sredinja vlast,
oslabljena ratom protiv Rusije i janjiarskom
pobunom u Istanbulu, vie nije mogla odr-
ati svoj autoritet. Ironino je da je Mustafa
Bajraktar, koji je karijeru zapoeo upravo kao
takav ajan u sjevernoj Bugarskoj i koji je 1808.
postao Veliki vezir, ve bio ubijen u Istanbu-
lu, studenoga 1808., dakle pet mjeseci prije
nego to mu je Topal Ibrahim poslao starjei-
nu Kazanlika.

Opii kvazi-legalnu metodu pljake ko-
jom se slui Topal Ibrahim. Zato nije
jednostavno napao grad i opljakao ga? Je
li Topal Ibrahim obian razbojnik ili osoba s
politikim ambicijama? Kakve su bile razlike
izmeu lokalnih monika i razbojnika?
V-14. Niz katastrofa u prii bugarskog
uitelja Todora iz Pirdopa blizu Sofije (1815.-
1826.)
Neka svatko tko ovo ita ili slua razmisli i zapita
se na to nas je Bog htio upozoriti svojom srd-
bom u nae doba, neto to se nije dogodilo od
stvaranja svijeta. Godine 1814. Bog posla kaznu
ili kugu od istoka na zapad, i polovica ljudi umre.
Bilo je zaraza kuge i prije, ali nikada nisu odni-
jele toliko ivota. Od tada pa do 1820. godine,
tijekom vladavine prokletog sultana Mahmuda
76

Bog nam je dao mir []. A oujka 1821. doao
je avao iz Janjine, zvani Alipaa, koji se pobu-
nio protiv sultana. Sultan je okupio vojsku od
500000 vojnika za borbu protiv njega, ali ga nije
mogao pobijediti, jer tvrava je bila vrlo vrsta.
Sultanova se vojska tamo due zadrala i spalila
je mnoga sela i gradove, zarobila i ubila mnoge
krane, pa je cijena brana narasla na 60 gro-
a za kile
77
. Meu siromanijima zavlada strana
glad. Nakon toga, 25. oujka, doao je jo jedan
avo u Vlaku Vlah-beg
78
koji okupi vojsku i
poe pljakati i paliti sela. Potom su iz svih kra-
jeva europske Turske [Rumelije] dole vojske za
borbu protiv njega i napokon ga slomie. Oni su
takoer spalili mnoga sela uz Dunav te zaroblja-
vali i ubijali ljude.
Potom prokleti sultan izda zapovijed, pa je pa-
trijarh Grigorije Nepita bio izvuen iz crkve ti-
jekom sluenja i objeen na drugi dan Uskrsa.
Mnogo je ljudi umrlo toga dana, neki objeeni,
a drugi zaklani: 21 episkop i crkvenjak, monasi,
sveenici, akoni. Potom su krenuli ubijati i obi-
ne krane. Sam Bog zna koliko su krana po-
bili: bilo je meu njima nekoliko Bugara, mnogo
Grka i Albanaca [Arnauta] svi pobijeni u Istan-
bulu. ene i djecu su udavili u moru.
Potom je vojska krenula iz Istanbula i dola do
Moreje, gdje su pobili mnogo ljudi po selima.
Graani Moreje pokuali su pobjei do mora i
zabarikadirati se na otoku, ali i tamo su mnogi
[...] pobijeni.
Georgieva, Tzanev, str. 356-357

Procijeni objanjenje koje Todor iz Pir-
dopa daje o mnogim nevoljama koje su
pogodile njegov kraj poetkom 19. stoljea.
Slae li se s njim?
76 Mahmud II. (1808-1839).
77 Mjera zapremine, razliita s kraja na kraj carstva: 25-400 litara.
78 Doslovno vlaki knez; nejasno je misli li se ovdje na Alexandra Ypsilantiosa, sina ranijeg vlakog kneza, koji je vodio pobunu protiv
Turaka, ili na Tudora Vladimirescua (1780-1821.), koji je 1821. predvodio vlaku revoluciju.
OSMANSKO CARSTVO
131
ibiliografija
Marija Agapova-Ili, Ilustrovana istorija Beograda,
Beograd 2002.
Metin And, Turkish Miniature Painting. Sixty-eight
Miniatures in full colour and one hundred and seven
black and white illustrations [Tursko slikarstvo minijatu- Tursko slikarstvo minijatu-
ra. ezdeset osam minijatura i 107 crno-bijelih ilustra-
cija], 4. izdanje, Istanbul 1987. ], 4. izdanje, Istanbul 1987. , 4. izdanje, Istanbul 1987.
Ivo Andri, The Development of Spiritual Life in Bos-
nia under the Influence of Turkish Rule [Razvoj duhov- Razvoj duhov-
nog ivota u Bosni pod utjecajem turske vladavine],
Durham and London 1990.
Ch. A. Antoniadi, Archeio Eggrafon Skyrou [Arhivi
dokumenata otoka Skiros], Atena 1990.
Spyros Asdrachas (ur.), H oikonomiki domi ton
valkanikon choron sta chronia tis othomanikis kyriarchi-
as [Privredna struktura balkanskih zemalja za vrijeme
osmanske vlasti, 15-19. stoljee], Atena 1979.
Akpaa-zde,Tevarih-i l-i Osman [Povijest
osmanske dinastije] (ur. Nihal Atsz), u Osmanl Tarihle-
ri, Istanbul 1945.
mer Ltfi Barkan, Trkiyede Toprak Meselesi. Toplu
Eserler 1 [Agrarno pitanje u Turskoj. Sabrana djela, I],
Istanbul 1980.
Mula Mustafa Sevki Baeskija, Ljetopis (1746-1804),
Sarajevo 1968.
Gustav Bayerle, Pashas, Beys and Efendis: a histori-
cal dictionary of titles and terms in the Ottoman Empire
[Pae, begovi i efendije: povijesni rjenik titula i termi- Pae, begovi i efendije: povijesni rjenik titula i termi-
na u Osmanskom carstvu], Istanbul 1997. , Istanbul 1997.
N. A. Bees, Bibliographische Notizen und Nachrichten
[Bibliografijske napomene i obavijesti], Byzantinisch- Bibliografijske napomene i obavijesti], Byzantinisch- , Byzantinisch-
Neugriechische Jahrbcher, 70 (1928.-1929.). , 70 (1928.-1929.).

BOA, CA 3126 (= Babakanlk Osmanl Arivi, Cev-

det Adliye 3126).
Fra Bono Beni, Ljetopis Sutjeskog samostana, Sara-
jevo 1979.
Nicolaus H. Biegman, The Turco-Ragusan Relation-
ship. According to the Firmans of Murad III (1575-1595)
Extant in the State Archives of Dubrovnik [Tursko-du- Tursko-du-
brovaki odnosi, prema fermanima Murata III. (1575.-
1595.) sauvanima u dravnim arhivama Dubrovnika],,
The Hague Paris 1967. Paris 1967.
Rugjer Bokovi, Dnevnik putovanja iz Carigrada u
Poljsku, Zagreb 1951.
Lord Broughton, Travels in Albania and Other Prov-
inces of Turkey in 1809 and 1810 1810 [Putovanja u Albaniju i
druge turske pokrajine 1809. i 1810.]. London 1855.
Bulgarska Istoricheska Biblioteka [Bugarska historij-
ska biblioteka], IV., Sofia 1931.
Dimitrie Cantemir, Descrierea Moldovei [Opis Mol-
davije], Bucureti 1973.
Dimitrie Cantemir, Opere complete [Sabrana djela]
(ur. Virgil Cndea), VIII/II, Bucureti 1987.
Cltori strini despre rile romne [Strani putnici
o rumunjskim zemljama], I-IX., Bucureti 1968.-1997.
Cellzde Mustafa, Selim-nme [Selimu u slavu] (ur.
Ahmet Uur, Mustafa uhadar), Ankara 1990.
Constituiile Aprobate ale Transilvaniei [Ustavne
odredbe Transilvanije], Cluj 1997.
Ilie Corfus, Cronica meteugarului Ioan Dobrescu
[Ljetopis zanatlije Joana Dobreskua], Studii i articole
de istorie, VIII., 1966.

LIOGRAFIJA
132
Yldrm Dursun, Trk Edebiyatnda Bektai Tipine
Bal Fkralar [ale o bektaijama u turskoj knjievno-
sti], Ankara 1976.
Vojislav uri, Antologija narodnih junakih pesa-
ma, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1954.
G. Elezovi, Turski izvori za istoriju Jugoslovena,
Beograd 1932.
Evlija elebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim
zemljama, Sarajevo 1996.
Evliya elebi Seyahatnmesi [Putovanja Evlije
elebije] (ur. Ycel Dal, Seyit Ali Kahraman, Ibrahim
Sezgin), vol. V., Istanbul 2001.
Foster John Fraser,, Pictures from the Balkans [Slike s Slike s
Balkana]. NewYork 1906. . New York 1906. 1906.
Tahsin Gemil, Relaiile rilor Romne cu Poarta
Otoman n documente turceti (1601-1712) [Turska
svjedoanstva o vezama rumunjskih zemalja s Viso-
kom portom (1601.-1712.)], Bucureti 1984.
Tsv. Georgieva, V. Kitanov, Documenti za istorijata
na bulgarskija narod prez 15-17 Vek [Svjedoanstva o
bugarskoj povijesti 15.-17. stoljea], 1, Blagoevgrad
1991.
Tsv. Georgieva, D. Tzanev (eds.), Hristomatija po
Bulgarska Istorija [Hrestomatija za povijest Bugarske],
sv. 3, Pleven 1982.
Ferdo Gestrin, Milko Kos, Vasilij Melik, Zgodovinska
itanka za 6. razred osnovnih ol [Povijesna itanja za 6.
razred osnovnih kola], Ljubljana 1971.
G. Giannoulis, Codikas Trikkis [Zakon iz Trika], Atena
1980.
Vedran Gliga, Govori protiv Turaka, Split 1983.
Gvahi, Pendnme [Knjiga savjeta] (ur. M. Hengir-
men), Ankara 1983.

Klara Hegyi, Vera Zimanyi, The Ottoman Empire

in Europe [Osmansko carstvo u Europi], Budimpeta Osmansko carstvo u Europi], Budimpeta
[1989].
Hezarfen Hseyin Efendi, Telhsl Beyn f Kavnin-i
l-i Osman [Komentari Hezarfena Huseina efendije
o saetku zakona slavne kue Osmana] (ur. Sevim
lgrel), Ankara 1998.
Frdric Hitzel (ur.), Enfants de langu et Drogmans,
Istanbul 1995.
Colin Imber, Ebus-Suud: The Islamic Legal Tradition The Islamic Legal Tradition
[Islamska pravna tradicija], Stanford 1997. Islamska pravna tradicija], Stanford 1997. pravna tradicija], Stanford 1997. pravna tradicija], Stanford 1997. , Stanford 1997. 1997.
Halil nalck, The Ottoman Empire. The Classical Age
1300-1600 [Osmansko carstvo. Klasino doba 1300-
1600.], London 1973.
Halil nalck (ur.), Hicri 835 Tarihli Suret-i Defter-i San-
cak- Arvanid [Preslika zapisnika arvanidske provincije
u godini 835. od hidre], 2. izd., Ankara 1987.
Istoria tou Ellinikou Ethnous [Povijest grke nacije],
sv. 11-12, Atena 1975.
Ronald C. Jennings, The Judicial Registers (er
Mahkeme Sicilleri) of Kayseri (1590-1630) as a Source for
Ottoman History [Sudski registri Kayserija (1590-1630.)
kao izvor za osmansku povijest] (neobjavljena dok-
torska disertacija, 1972, University of California, Los
Angeles; University Microfilms, Ann Arbor, Michigan).
Ronald C. Jennings, Christians and Muslims in Ot-
toman Cyprus and the Mediterranean World, 1571-1640
[Krani i Muslimani na osmanskomCipru i u medi- Krani i Muslimani na osmanskom Cipru i u medi-
teranskom svijetu, 1571-1640.], NewYork London , New York London London
1993.
David Jones, A complete history of the Turks [Potpu- Potpu-
na povijest Turaka], London 1719.
Esther Juhasz (ur.), Sephardi Jews in the Ottoman
Empire. Aspects of Material Culture [Sefardski idovi i Sefardski idovi i
Osmansko carstvo. Aspekti materijalne kulture], Jeru- , Jeru-
salem1990. 1990.

OSMANSKO CARSTVO
133
Ahmet Kala (ur.), Istanbul Ahkam Defterleri. stanbul
Finans Tarihi I (1742-1787) [Istanbulski registar dekreta
Carskog savjeta. Financijska povijest Istanbula, sv. I
(1742-1787)], Istanbul 1998.
Koi Bey Risalesi [Koda-begove biljeke] (ur. Ali
Kemal Akst), Istanbul 1939.
Ioannis Koliopoulos, Ioannis Chassiotis (ur.), H
neoteri kai synchroni Makedonia [Moderna i suvremena
Makedonija], sv. I, Macedonia during the Ottoman rule
[Makedonija tijekom osmanske vladavine], Atena-So-
lun n.d.
Benedikt Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bu-
garsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950.
Le voyage dOutremer, de Bertrandon de la Broquiere,
Belgrade 1950. 1950.
Bernard Lewis (ur.), The World of Islam. Faith, People,
Culture [Svijet islama. Vjera, ljudi, kultura], London Svijet islama. Vjera, ljudi, kultura], London
1997.
Siz Harry Luke, Cyprus under the Turks, 1571-1878 , 1571-1878
[Cipar pod Turcima, 1571-1878.], London 1969 (prvi
puta objavljeno: 1921).
Makarios Melissenos (Melissourgos), The chroni-
cle of the siege of Constantinople April 2 to May 29
1453, Book III, 3-13 inclusive, Chronicon Maior [Kronika
opsade Konstantinopola od 2. travnja do 29. svibnja
1453., III. knjiga, ukljuujui 3-13, Chronicon Maior], u
The fall of the Byzantine Empire. A Chronicle by George
Sphrantzes 1401-1477. [Pad Bizantskog carstva. Kronika
Georgiosa Sphrantzesa 1401-1477.] preveo Marios
Philippides, Amherst 1980.
I. Menounos, Kosma tou Aitolou. Didaches kai
viografia [Kosma iz Aitoloua, Predavanja i biografija],
Atena 1980.
Konstantin Mihailovi iz Ostrovice, Janiareve uspo-
mene ili turska hronika (ur. ore ivanovi), Beograd
1966.

Anelko Mijatovi, Uskoci i krajinici, Zagreb 1974.

Anelko Mijatovi, Zrinsko-Frankopanska urota,
Zagreb 1999.
Vesna Miovi-Peri, Na razmeu, Dubrovnik 1997.
Adventures of Baron Wenceslas Wratislaw of Mitrow-
itz. What he saw in the Turkish metropolis, Constanti-
nople; experienced in his captivity; and after his happy
return to his country, committed to writing in the year
of our Lord 1599 [Pustolovine baruna Wenceslausa Pustolovine baruna Wenceslausa
Wratislawa od Mitrowitza. to je vidio u turskoj me-
tropoli, Konstantinopolu; doivio u zarobljenitvu; te
nakon svojeg sretnog povratka u domovinu, napisano
godine Gospodnje 1599.]. S ekog izvornika doslovce
preveo A. H. Wratislaw, London, Bell & Daldy, 1862; A. H. Wratislaw, London, Bell & Daldy, 1862; London, Bell & Daldy, 1862;
grki prijevod: I Konstantinoupolis kata ton 16o aiona
(1591-1596), prev. Ioannis Ep. Dryskos, Atena 1920.
Lady Mary Wortley Montagu, The Turkish Embassy
Letters [Pisma turskog veleposlanstva] (ur. Anita Desai
& Malcom Jack), London 1994.
Bogdan Murgescu (ur.), Istoria Romniei n texte
[Rumunjska povijest u tekstovima], Bucureti 2001.
Ioan Neculce, Opere. Letopiseul rii Moldovei i O
sam de cuvinte [Djela. Moldavska kronika i nekoliko
izreka] (ur. Gabriel trempel), Bucureti 1982.
Mehmet Neri, Kitab- Cihannma [Pogled na svjet-
sku povijest] (ur. F. R. Unat & M. A. Kymen), Ankara
1957.
Nicolas de Nicolay, Dans lempire de Soliman le Ma-
gnifique (ur. Marie-Christine Gomez-Graud, Stphane
Yrasimos), Paris 1989.
Nssli, C. The Ottoman Empire Circa Year 1600.
The Periodical Historical Atlas of Europe. 2002
<www.euratlas.com>
Odbrani tekstovi za istorijata na makedonskiot narod
[Odabrani tekstovi za povijest makedonskog naroda],
I-II, Skopje 1975.

LIOGRAFIJA
134
Osmanski Izvori za Isljamizatzionnite Protzesi na
Balkanite [Osmanski izvori o islamizaciji Balkana] (ur.
Eugeni Radushev et alia), Sofia 1990.
Peevi Ibrahim Efendi, Peevi Tarihi [Peevijeva
povijest] (ur. Bekir S tk Baykal), sv. II, Ankara 1992.
A. Philippidis-Braat, La captivit de Palamas chez les
Turcs: Dossier et commentaire, Travaux et mmoires, 7 7
(1979), p. 109-222.
Radovan Samardi, Beograd i Srbija u spisima fran-
cuskih savremenika XVI-XVII vek, Beograd 1961.
Hans Schiltberger, Travel Notes [Biljeke s putova-
nja], Sofia 1971.
The Serbian Epic Ballads. An Anthology [Srpske Srpske
epske balade. Antologija]. na engleski preveo Geoffrey . na engleski preveo Geoffrey na engleski preveo Geoffrey Geoffrey
N. W. Locke, Beograd 1996. 1996.
Stanford J. Shaw, The Jews of the Ottoman Empire
and the Turkish Republic [idovi Osmanskog carstva i idovi Osmanskog carstva i
Turske Republike], Houndmills 1991.
Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1788-1812, Banja
Luka 1992.
George Sphrantzes, The fall of the Byzantine Empire
(Chronicon Minus), u The fall of the Byzantine Empire.
A Chronicle by George Sphrantzes 1401-1477 Sphrantzes 1401-1477 [Pad Bi-
zantskog carstva (Chronicon Minus), u Pad Bizantskog
carstva]. preveo Marios Philippides, Amherst 1980.
Y. D. Spisarevska, Chiprovskoto vastanie i Evropejski-
jat svjat [Ustanak u iprovcima i europski svijet], Sofia
1988.
Hristo Stambolski, Avtobiografija. Dnevnitzi. Spome-
ni [Autobiografija, dnevnici, memoari], Sofia 1972.

Bernard Stulli, idovi u Dubrovniku, Zagreb 1989.

Synaxaristis Neomartyron [Zbirka ivotopisa novih
muenika], Solun 1984.
emdanizde Sleyman Efendi, Tarih-i mrit-teva-
rih [Povijest] (ed. Mnir Aktepe), Istanbul 1978.
Taylesanizde Hafiz Abdullah Efendi Tarihi.
Istanbulun uzun drt yl (1785-1789) [Povijest efendije
Taylesanizde Hafiza Abdullaha Tarihija. etiri duge
godine u Istanbulu (1785-1789.)] (ur. Feridun Emecan),
Istanbul 2003.
Sture Theolin, The Swedish Palace in Istanbul [ved-
ska palaa u Istanbulu], Istanbul 2000.
Maria Todorova, Podbrani Izvori za Istorijata na Bal-
kanskite Narodi XV - XIX vek [Zbirka izvora za povijest
balkanskih naroda, 15-19. stoljea], Sofia 1977.
Turski Izvori za Istorijata na Pravoto v Bulgaskite Zemi
[Turski izvori za povijest prava u bugarskim zemljama]
(ur. Bistra Tzvetkova), sv. 2, Sofia 1971.
Cyryla Vazvazova-Karateodorova (ur.), Nepresa-
hvashti Izvori. Documentalni Materiali za Istorijata na
Plovdiv i Plovdivsko [Nepresuni izvori. Svjedoanstva
o povijesti Plovdiva i plovdivske regije], Plovdiv 1975.
P. Zerlentou, Systasis tou Koinou ton Mykonion [Stva-
ranje zajednice na Mikonosu], Hermoupolis 1924.
ibiliografija
Karta 2: The Periodical Historical Atlas of Europe, Chris-
tos Nussli 2002., www.euratlas.com

135
Koordinatori
Glavna koordinatorica
Christina Koulouri, predsjednica Odbora za nastavu povijesti pri Centru za demokraciju i pomirenje u
jugoistonoj Europi, predaje suvremenu povijest na Peloponeskom sveuilitu u Grkoj.
Roena je 1962. u Ateni, i doktorirala je na Sorbonni u sijenju 1990. Godine 1994. dobila je nagradu
"Nikolas Svoronos" za povijesna istraivanja i objavljene radove. Sudjelovala je u projektu Uenje i
predavanje europske povijesti 20. stoljea (1996-2000.) pri Vijeu Europe. Bila je lanica znanstvenih
odbora za odobravanje udbenike povijesti za srednje kole u Grkoj; radi kao koordinatorica projekata
za udbenike povijesti i za povijest Grkog olimpijskog odbora. Autorica je vie knjiga i lanaka o nasta-
vi povijesti, o razvoju historiografije, udbenicima, nacionalnom pamenju i nacionalnom identitetu,
te o povijesti sporta. Vanija djela: Dimensions idologiques de lhistoricit en Grce (1834-1914). Les
manuels scolaires dhistoire et de gographie, Frankfurt, Peter Lang, 1991; Sport et socit bourgeoise.
Les associations sportives en Grce 1870-1922, Paris, LHarmattan, 2000; Clio in theBalkans. The Politics
of History Education, Thessaloniki, CDRSEE, 2002 (urednica); Athens, Olympic City, 1896-1906, Athens,
IOA, 2004 (urednica).
Povijesna itanka 1
Halil Berktay, historiar, trenutno izvanredni profesor i voditelj projekta za povijest pri Fakultetu umjet-
nosti i drutvenih znanosti Sveuilita Sabanci u Istanbulu. Roen je 1947. godine. Diplomirao je eko-
nomiju na sveuilitu Yale 1968. i doktorirao iz povijesti na Sveuilitu u Birminghamu. Radio je na
Fakultetu politikih znanosti Sveuilita u Ankari, na Bliskoistonom tehnikom sveuilitu u Ankari i
na Bosporskom sveuilitu u Istanbulu. Boravio je na vie sveuilita u inozemstvu: kao stipendist Bri-
tanskog savjeta (British Council) na koledu Wolfson u Cambridgeu, u proljee 1990., kao stipendist
fonda Fulbright na Harvardu 1997. godine (u suradnji s Centrom za europske studije i Centrom za prou-
avanje Bliskog istoka), kao NEXUS-ov izvanredni profesor pri Centru za postdiplomske studije u Sofiji,
2002. 2003. Potpredsjednik je Odbora za nastavu povijesti pri Centru za demokraciju i pomirenje u
jugoistonoj Europi u Solunu, lan je osnivakog odbora i bivi potpredsjednik Helsinkog parlamenta
graana za Tursku. Takoer je i lan ureivakog odbora asopisa za prouavanje seoskog ivota, a-
sopisa za poljoprivredne promjene, asopisa za prouavanje jugoistone Europe i Crnog mora. Vanija
djela (na turskom): Republikanska ideologija i (historiar) Fuat Koprulu, Od plemena do feudalizma,
Kraj jedne ere, i (na engleskome): Novi pristupi dravi i seljacima u osmanskoj povijesti (1991., priredio
zajedno sa Suraiya Faroqhi). Trenutni istraivaki interesi su mu: historiografija, komparativni pristupi
nacionalizmima na Balkanu, poetno konstruiranje i kemalistiko redefiniranje turskog nacionalnog
pamenja meu traumama izgradnje nacije i etnikih ienja poetkom 20. stoljea.
Bogdan Murgescu, roen 1963. u Bukuretu, profesor je na Fakultetu za povijest na Sveuilitu u Buku-
retu; bio je stipendist klase Romana Herzoga pri Fondaciji Alexander von Humboldt u Berlinu (1998.
2000.) i predavao kao gostujui profesor na Sveuilitu u Pittsburgu (2002.) te na Srednjoeuropskom
sveuilitu u Budimpeti (2004.). Predsjednik je bukuretanskog ogranka i potpredsjednik nacionalnog
Rumunjskog drutva za povijesne znanosti, koordinator natjecanja iz povijesti Istoria mea Eustory i
lan izvrnog odbora mree Eustory. Objavio je brojne znanstvene radove i nekoliko knjiga o rumunj-
skoj povijesti, o osmansko-rumunjskim vezama, o ekonomskoj i socijalnoj povijesti od 15. do 20. sto-
ljea i o novijoj historiografiji. Prireiva je pet zbornika radova, meu kojima su i Rumunjska i Europa:
modernizacija kao iskuenje, modernizacija kao prijetnja (Bukuret 2000.) i Hrestomatija za rumunjsku
povijest (Bukuret 2001.).
KOORDINATORI
136
Povijesna itanka 2
Mirela Luminita-Murgescu izvanredna je profesorica na Fakultetu za povijest Sveuilita u Bukuretu;
ujedno je i izvrna direktorica Centra za povijesne, ekonomske i drutvene znanosti u Bukuretu i la-
nica Odbora za obrazovanje pri Centru za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi, sa sjeditem
u Solunu. Sudjelovala je u vie meunarodnih projekata na temu analize udbenika, povijesti obrazo-
vanja, historiografije, povijesne kulture i nacionalizma, i dobivala stipendije od Fondacije Andrew F.
Mellon, Deutscher Akademischer Austuschdienst (DAAD), francuskog Maison des sciences de l'Homme
i Europske fondacije za znanost. Uz brojne akademske radove i lanke, priredila je etiri zbornika radova
i objavila knjigu Izmeu dobrog kranina i vrlog Rumunja: uloga osnovne kole u definiranju ru-
munjskog nacionalnog identiteta (Iai 1999.) i Povijest iz kolske torbe. Pamenje i udbenici u Rumunj-
skoj devedesetih (Bukuret 2004.).
Povijesna itanka 3
Valerij Kamenov Kolev, roen 1960. u Plovdivu, magistrirao je 1986. iz povijesti i engleskoga na Sveu-
ilitu u Sofiji. Od 1988. predavao je suvremenu bugarsku povijest (1878.-1944.) na Sveuilitu u Sofiji,
a od 1999. na Nacionalnoj akademiji lijepih umjetnosti u Sofiji. Godine 2001. doktorirao je iz povijesti.
Od 1994. lan je urednitva povijesnog asopisa Minalo. lan je Odbora za utvrivanje nastavnog pro-
grama iz povijesti i graanskog odgoja pri Ministarstvu za obrazovanje i znanost. Jedan je od autora
udbenika iz povijesti za deseti razred. Glavna podruja interesa: drava i lokalna samouprava, politiki
i drutveni ivot, vanjska politika.
Povijesna itanka 4
Kreimir Erdelja, roen 1968. u Zagrebu, studirao je povijest i geografiju na Sveuilitu u Zagrebu, gdje
je i diplomirao na temu Odnos Nezavisne Drave Hrvatske prema knjievnosti i knjievnicima. Pre-
daje povijest i geografiju u osnovnoj koli u Zagrebu. Sudjeluje u pisanju udbenika povijesti. Suautor
je udbenika povijesti za sedmi i osmi razred osnovne i prvi razred srednje kole te itanke za sedmi
razred osnovne kole. Sudjelovao je i u stvaranju Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda za
povijest.
KOORDINATORI
137

Boro BRONZA,
Historiar, Banja Luka, Bosna i Hercegovina.
Helian DEMIRI,
Predava, Sveuilite Aleksandr Xhuvani, Alba-
nija.
Ljupka HRISTOVA,
Nastavnica povijesti, Republika Makedonija.
Nikola JORDANOVSKI,
Doktorand, kola drutvenih istraivanja, Vara-
va, roen u Makedoniji.
Nijazi Mustafa KIZILIREK,
Izvanredni profesor, Ciparsko sveuilite, Nikozi-
ja, Cipar.
Angelos KIRIAKUDIS,
Nastavnik povijesti, Nikozija, Cipar.
Bogdan Florin POPOVICI,
Doktorand, Povijesni institut, Bukuret, Rumunj-
ska.
Boo REPE,
Profesor, Odsjek za povijest, Sveuilite Ljublja-
na, Slovenija.
Milan RISTOVI,
Profesor, Filozofski fakultet, Beograd, Srbija.
Araks SAHINER,
Doktor historije, Upravitelj odjela za drutvene
znanosti, Istanbul, Turska.
Andrei SORA,
Urednik Povijesnog asopisa, Bukuret, Rumunj-
ska.
Vladimir Georgiev STANEV,
Doktorand, Sveuilite u Sofiji, Bugarska.
Igor STOJAKOVI,
Nastavnik povijesti i pisac udbenika, Zagreb,
Hrvatska.
Lina VENTURA,
Izvanredna profesorica, Peloponesko sveuilite,
Korint, Grka.
Suradnici
SURADNICI
138
Suradnici Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi (CDRSEE)
Nova izdanja (albansko, bosansko, hrvatsko, makedonsko)
Osoblje CDRSEE
Nenad ebek
Corinna Noack-Aetopulos
Ruth Sutton
Maria Tzelepoglou
Biljana Mekovska
Antonis Hatzigiannakis
George L. Georgoudis
uz dodatnu pomo Meri Gjiorgievske
Ranija izdanja (englesko, srpsko, grko)
Osoblje CDRSEE
Nenad ebek
Sheila Cannon
Corinna Noack-Aetopulos
Maria Tzelepoglou
Ruth Sutton
Leon Saltiell
Maria Nicolaidou
Theano Savvaoglou
Maria Mylona
139
Popis nastavnica i nastavnika povijesti, sudionika radionica
Kreimir Alajbeg, Zagreb
Arzu Ajdin, Istanbul
Marilena Berea, Bukuret
Hristo Berov, Sofija
Radu erkez, Bukuret
Emina Dautovi, Beograd
Bojana Dujkovi, Banja Luka
Irena Lilkova Garkova, Plovdiv
Entela Jorgi, Tirana
Alma Kasaruho, Tirana
Hayrettin Kaja, Istanbul
Jordanka Hristova Karageurova, Sofija
Snjeana Koren, Zagreb
Davor Konjak, Zagreb
Eliza Kiriaku, Nikozija
Angelos Kiriakudes, Limasol
Maria Kiriazi, Solun
Anastasia Kirkini-Kutula, Atena
Margita Maduni, Zagreb
Kodruta Matei, Bukuret
Valentina Maver, Ljubljana
Mire Mladenovski, Skopje
Nada Molerovik, Skopje
Sorin Oane, Ramnicu Valcea
Nuket Oren, Istanbul
Valentin Maksim Oros, Cluj
Mutlu Ozturk, Istanbul
Adrian Papajani, Tirana
Maria Filipidu, Paphos
Nicu Pohoata, Bukuret
Jelka Razpotnik, Ljubljana
Vasiliki Saka, Atena
Ljupka Smilanovska, Skopje
Nevenka Sres, Ljubljana
Angela Toader, Bukuret
Elvan Tongal, Istanbul
Fatmiroshe Xhemali, Tirana
Nenad arkovi, Beograd
Maria Zografaki, Xanthi
SURADNICI
140
Karta 2: OSMANSKO CARSTVO I EUROPA (1600.)
neovisna drava
ovisna drava
dio drave
pokrajina
narod
OSMANSKO CARSTVO OKO GODINE 1600.
grad
grad-drava
ovisni grad-drava
grad-pokrajina
sandak
c. okrug
d. vojvodstvo
gd veliko vojvodstvo
K. kraljevstvo
E. elajet
Biljeke:
Svi osmanski ejaleti ispi-
sani su velikim slovima.
Za ovisne drave, boja
oznaava pripadnost
nadreenoj dravi
Karta 2: OSMANSKO CARSTVO I EUROPA (1600.)
OSMANSKO CARSTVO
141
Christos Nssli 2002, www.euratlas.com
OSMANSKO CARSTVO
143
Ocijenite ovu knjigu!
Jako nam je vano vae miljenje kao itateljice/itatelja ove knjige kako kao ocjena naega rada, tako
i za planiranje naih buduih nastojanja. Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi (CDR-
SEE) je zajedno s brojnim kolegama i suradnicima u projekt Nastava moderne povijesti jugoistone
Europe uloio velik trud, vrijeme i vrijedne dokumente, to je rezultiralo knjigom koju drite u rukama.
Kako bismo provjerili djelotvornost ove metode, korisnost ovoga pothvata i vrijednost onoga to smo
uloili, voljeli bismo da ocijenite ovaj projekt. Molimo vas za vae iskreno miljenje, to e vam uzeti
neto vremena i truda.
Poslije itanja ove knjige, ili ak i nakon njezine upotrebe u razredu, molimo vas da odvojite malo vre-
mena, posjetite nae web stranice, pronaete odjeljak History Workbooks i popunite obrazac za ocje-
njivanje. Evaluacijski obrazac moete nai na: http://www.cdsee.org/jhp/index.html
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod
brojem 647022
ISBN 978-953-6991-13-6 (cjelina)
ISBN 978-953-6991-14-3 (sv. 1)