senku na zidu razdvajanja misli, putenih da izlete kroz otvoren prozor, turobnog dana u pokuaju da to postane. Odbacivi osmeh nestaje pretvarajui se u sebe nastaje, posle jutra roen, odlazi u no. Postaje, kao u ogledalu slika jutra elje rastu, svetlo su probueno. Cvrkutom rasteruju sivilo neodreenog bez oblika, dana iz kog tek treba da se rodim, u svetlu izmilelih oseanja da postojim likom, nalik zori, mirisu mora, umu lia, toploti dodira, radosti, da budem ivot! Penje se u prkos svemu, budi zvuk, pokret, uspavanu ivost, odbija prestanak i posle zalaska, izvire poput reke nestale u vrletima, ubori u venama nalazei smisao od koga gradi novi nastanak dana hranei ga svetlom nastavlja da traje novim tokom proticanja trajanja
Ratko Petrovi - Tromb ne plaim se visine, ve sedenja na ivici - nemam vie ivaca za to ne plaim se ostavljanja, ve ekanja nema vie prostora u grudima za tako neto sve se steglo u iekivanju, utrnulo tromb iekivanja koji pliva ka srcu totalno zaguenje premalo je vremena ak i da eli sad da stigne ravna linija
Sonet - Branko Miljkovi Te su rei uvek iste koje kasne gorku ljubav i svet. One su uspeni prestanak jave, al`ne san kad se izjasne sunca za no, ve neto tree, neuteni zbog ega jesmo. Izvod iz udesne basne sna. Gorke obale na kojima neumesni stojimo okrenuti svome poetku greni zbog poetka vida kada svetlost zgasne. Usnu smo oni ije zaljubljene usne trae rei bez cilja, bez izmiljenih predela. Oh, te rei kako mogu da ublae ako su od sna. Lepoto neuvela rei bez senke kad ko au sunce drimo u snu gledajui u crne vrhunce. Danas - J.L.Borhes Danas bih mogao voljeti te kao juer, kao sutra, kao svaki dan. Danas bih mogao otii daleko, puno dalje no to je vrijeme, puno dalje no to oi doseu. Danas bih mogao pruiti ruku niz krizaljku zbunjenog srca i dotai zlatnu ribicu za sreu. Danas bih napokon mogao probuditi se sretan kad sam ve tebe sanjao i tvoje usne snom ljubio! Sve bih danas mogao jer danas je dobar dan za herojski ivot obinog tempa, za ljubav i poneki poljubac to ga tamo daleko na tvoje elo smjeta povjetarac uunjavi se izme' zavjesa noen mojom eljom i srebrnom trakom mjeseca!
Sunce - Branko Miljkovi Ovo e se neizvesno kretanje zavriti Suncem. Oseam to pomeranje juga U svom srcu. Majuno podne se ruga U kamenu, varnica to e osvetliti Zvezdani sistem mog krvotoka. A dotle sve to bude nek je zbog pesme. Druga Uteha nam ne treba. To trajanje se ruga Pretnji crnog i otrovnog nekog soka. Ne, nee se otrovom to putovanje zavriti. Neki e svemir ponovo da nas stvori. Maker slepog lica i mranog srca re pravu izgovori. U kamenu spava malo sunce to e nas osvetliti. uje li zvezdani sistem mog krvotoka! Ponavljam: neki e svemir ponovo da nas stvori Maker slepog lica i mranog srca dok sunce ne progovori Nad pretnjom crnog i otrovnoh nekog soka.
Moj svet - Desanka Maksimovic Moj svet se sastoji od misli mutnih, od srca pometenoga, od onoga to u bolu dokuim, moj svet se sastoji od nedoreenoga. Moj svet se sastoji od sumnje u Boga, od prieljkivanja da ga ima negde gore, od prigovora njegovim zakonima, njegovoj volji da ovek bude stvoren. Moj svet se sastoji od nespokojstva, od prezanja pred svaim, u njemu su i skruenosti blage svojstva i pobuna to ovek proe tek to zakorai. Moj svet se sastoji od onoga to se misli kad je ponona tama, nestalniji je moj svet od dima, od tuge tii. Stotinu vasiona svet sad u meni ima i stotinu krugova istilinih.
Izjava - Czesaw Miosz Gospode Boe, volio sam dem od jagoda I tamnu slast enskog tijela Kao i ledenu votku, slea u ulju, Mirise: cimeta i klinia. Pa kakav sam ja onda prorok? Toliko je drugih S pravom bilo odabrano, vjerodostojnih. A tko da meni povjeruje? Jer vidjee Kako se bacam na jelo, kako praznim ae I pohlepno se zagledam u vrat konobariin. S manama i njih svjestan. udan veliine, Vjet da je opazim pa ma gdje bila, Pa ipak, premda ne ba otra vida, znao sam to preostaje manjima, kao to sam ja: Vaar kratkih nada, zborite oholica, Nadmetanje grbavaca, knjievnost.
Lijepo lice - Danijel Dragojevi Lijepo lice, moramo ga odmah zaboraviti, vratiti tamo odakle je dolo, u isto, u bijelo, u daleko, u njegovo vrijeme, gdje nas nema.