Crni madak

Ovoi silno fantastidnoi, a ipak silno

jednostavnoj pripo-
viiesti,- koiu sam nakan-pr.gnijeti na papir, niti oeekuiem
nili zahtijdvam da tko vjerujb. Zaista bih bio bezuman da to
odekuierri u sludaiu edi6 mi i sama Cutila odbacuju vlastito
svicd<idenie. A ip:ak,-lud nisam
-
i vrlo
je sigurno da ne
sa"t-riam. Ati sutrra mi
je umrijeti, i danas Zelim odteretiti
iu"i" a"Su. Neposredni mi
je- namjera podastrijeti svijetg,
iedilostavno,
siileto i bez popratnih primjedbi, niz obidnih,
lvakidanjih zbivania. Svojim su me.p-oslieclicama ta zblvanJa
uZasavala
-
ta su me zbivanja mudila
-
ta su me zbivanJa
uniStitu. A ipak, neiu uznastojati da ih protumaEim..Za
mene su ona predstavijala gotovo samo stravu--- mnogima
ie neie udiniti toliko u?asna koliko baroques- Kasnije ie..se
mohda
pronaii neki um koji Ce moje tlapnje svesti na-nesto
svakida5nie
-
neki um mirniji, logidniji i znatno
4qlje
r.1z'
draZljiv o-d mojega, koii Ce
lpoznati,
y ovim dogatlajima S,to
ih iznosim s
j6z6m, tek obidan slijed vrlo naravnih uzroka
.. i posljedica.
' -Od
dietinistva biiah
poznat po popustljivosti i dovjednosti
svoie Cidi. i.tjeZnosl moga srca bija5e toliko uodljiva da je
izaiivala
porugu moiih sudrugova. Posebno sam vollo zrvo'
ii"ii,l-t"5il # *i rriaitetli ugidali nabavkom najraznolikijih
;;;l;-";;.'S
":
i *" 1.* pioudaio
-gotovo .sve..vrij
em3, i. nikad
nisam bio srethiji no kad bih ih hpnig i mrlovao'.'ra
J:-9:^1
bujnost moga inalaja rasla zajedno sa mnom' i u mo;o;
*,iz"u"o: aJUi Ui5aS6 mi jednim od glavnih izvora uZitaka.
Onima to;i su gajili sklonost prema ka,kvom vjernom i mu-
drom psul jedvi le moram potruditi da tumadim narav ilr
snasu iadoiolistva, koie te tti ta; nadin moZe osjetiti' Postoji
;;;" ito;
""teuidnoi
i poZrtvovnoj ljubaq-nijeri Sto dira
ravno u srce onoga to5i
ie
desto imio prilike
-isku5ati
ni-
itaur,o prijateljstvo i Hhku vjernost
pukog
fov,.ielca^
f
Crni rnadak
OZenih se rano, i bio sam sretan Sto u svojoj Zeni nadloh
narav veoma srodnu moioi. Zapazivii moiu
privrZenost kui'
nim mezimcima, nije pr6puStata ni jedne piilike clg pribavi
one naiugodniie vrste. DrZali smo ptice, zlatne ribice, kra'
snos p'sa; kuriiie, maloga majmuna i
jednog maika.'i'-Ovo
posliellnie
biia5e neobidno velika i krasna Zivotinja, potpuno
irna, i uprav6 zaprepastivo mudra. Govoredi o njegovoj irrte'
ligenciji,-moja je Zena, koja je u dnu du5g-bila nemalo pro
Leta praznovjerjem, desto spominjala o._no drevno vjerovan;e
u narodu.po kojemu su sve crne maake zapravo prerusene
vieStice. N-e da ie o tome ikad ozbilino razglabala
-
a i
ja
n-e spominjem tir okolnost ni
-s
kakvog- boljeg razloga nego
Sto ib sludaino, u ovom trenutku, iskrsla u sjedaniu.
Piuton
j
to UiiaSe ime madke
-
bio mi
je najmiliji
meiirilc'i drue u.igri. Sam sam ga hranio, i on me slij,edio
kamo sod sari' se
*kretao
po kudi. Tek sam ga s mukom
mosao-sDriiediti da me
prati i po ulicama.
NaSe fe iriiatelistvo
tr'ljalo tako nekoliko godina, tijekom
koiih ie rioi-a opia iud- i znaEai
-
djelovanjem onoga
tlavla Neumjerenosti u pilu - prefprpjela (stid me
je i prt'
znati) korjeiritu promjenu nagore,. Po-staiag--sam iz dana. u
dan mrzovoljniji, razdralljiviji, bezobzirniji prema. tudim
duvstvima. Dopustio sam sebi da se s.luzip neumJerenlm
riiedima eovor:eii sa svoiom Zenom. Napokon, podvrgnuo
sdm ie da[ i nasiliu. Moii-su mezimci, dakako, bili prisiljeni
osietiti
promienu-u moioi naravi. Nisam ih samo zanema'
rivao, v6C i irubo
s njima postupao. Prema Plutonu san,
i"La,iti-, za{r1ao dovoijno po5tovanja, ko-je q1e
-obuzdavalo
da ea ne zlostavliam onako kao Sto sam bez rKaKvlh oozrra
,toJt"ril"J kunide, majmuna, pa dak i psa,
\e4
bi
-mi
se
sludajno, ili iz privrienosti, na3li na putu' Ali mola me
r"rlii--iu"-vi3e o'bu;i;;i"--' i"i'toia ib
bolest nalili alko
h;i;t
:
I nip"ton dak i Phitor-r-,..koji
je sad-vec ostario,
"a-iato
postab i
ponelto razdrailliiv
--
tak i Pluton stade
["laziii,i
ptitit" tla iskusi posljeclice moje zle volje'
Jedne nbii, vrativ5i se kuCi veoma
-pijan -s- iednog
od
moiih lutania
po gradu, udini mi se da mada-k izblegava
moiu nazoriost-. Stlepah ga; kad mi- on, ustraYliln moJqm
nasilno5Cu, zubima zadade sitnu ranicu na rucr' L'emonsKo
biesnilo obuzme me istog dasa. Vi5-e s6m sebe nisam
pe
;i;;;;;: M"i"
"emaiS.tla
iusa kao da
je odjednom u-makla
iz tiiela: i vi5e no sotonska opadina, pothranjena ral(rJom,
proZL
sirako vlakno moje grade. Izvukoh iz dlepa prylutg
iroZii. rasktopih
ga, Sdepah bijednu Zivotinju za vrat-i notr-
mi6n6 ioi iziezafi iedno oko iz oEne duplje! Rumenim, ge
rim, drhiim, dok Siljezim to kleto zvjerstvo'
faa mi se s jutrori vratio razum
-
t"4
mi je san ra11io
isparenja tog nbinog razvtata
.-
odutjeh kako me obuzima
"-ipot"'uZ"s,"a
nupoii kajanje zbog zloEina koji sam podinio;
18
ali biia3e to u naiboliem sludaiu tek slaba5no i neodrecleno
duvstio, i duSa pii tirm nije bila ganuta. Ponovno se odah
neumjerenosti, te ubrzo utopih u vinu svekoliko sjeianje na
taj din.
U meduvremenu, madak se polako oporavio. lDuplja iz'
zublienog oka predstavljala
ie, istina, stravidan prizor, ali
Einit-o se-aa vi56 ne trpi nikakvu bol. Kretao se po kuii kao
obidno, ali
je,
kao Sto se moglo i odekivati, bjeZao u silnom
strahu dim-bih se ja pribliZio. Toliko mi je jos preostalo
starih duvstava da sam isprva bio rastuZen tom odiglednom
nesklono5Cu stvorenja, koje me nekoi toliko ljubilo. Ali taj
osiecai ubno ustukriu preh razdraZeno5iu. I tada naicle, kao
da mibriprema
posliedirii i neopozivi poraz, duh nastranosti.
O tom'dirhu filbzofija ie vodi brigul A ipak kao Sto sam
siguran da moia duSa Zivi, tako vjerujem da je nastranost
jeilan
od najiskonskijih- pori-va ljudskoga s;ca
- jedan od
onih neclieliivih
prvotnih dinilaca, ili duvstava, koii usmje-
ruju zna8aj dovjbka. Tko se
joS nije stotinu putd zatekao
kako dini neito opako ili budalasto, ni iz kojeg drugog raz-
losa nego zato Sto zna da ne bi smio? Ne osjeCamo Ii trajntt
sk'ionosi, uprkos razlozima zdravog rzvumar da kr$imo
-ono
Sto ie
Zakon, naprosto zato Sto poimamo da on to
jest? Ovaj
duh-nastranosti, rekoh, uzrokovao je moju konadnu prgPas-t.
Biia5e to ona nedokudiva deZnia duSe da samu sebe izieda
-"da
vr5i nasilie nad vlastitom-prirodom
-
da dini zlo samo
radi zla sama
I
koja me tjera5le da nastavim i da napokon
okonEam zlo koje ninesoh ireduZnoj Zivotinji. Jednoga-jutr.a'
Dosve hladnokrirno, nabacih mu omdu oko vrata i'objesih
-ga
o granu.ne\gg drveta-- oljesih.ga.dok su mi suze cur'
Kom currte rz ocuu, i s najgordim t<a;an;em u srcu
-
objesih
gs
Tato 5fo sam Znao da me ljubi, i zato ifo sam znao da se
iiie nidim o mene ogrijeSio
-
objesih ga
zato Sfo sam znao
da time dinih grijeh
-
smrtni grijeh, koji ie toliko ugroziti
besmrtnu mi <i-uSu da Ce se nadi
-
ako je to uopie mogu6e
-
van dosega beskrajnog milosrala
$ajpilosrdnijega
i
Nqj'
stra5nijega Boga. U noii onoga
$-ana,
kad. je-to okrutno dJelo
podinidn5, trgriuo me iz sna povik >Vatratu Zaviese olo
-moga
frreveia proZ-dirali su plamtnovi. Citava je kuga. buktala'
S velikom smo mukom moja supruga, sluga I
Ja
uspJell
umaii
poZaru. Pusto5enje
je bilo potpuno. Citavo je moje
zemaljsko bogatstvo biio izgubljeno, i otada nadalje pre-
pustio sam se o6aju.
Ne bi bilo dostojno da p'okuSam ustanoviti neki slijed
uzroka i
posliedica
-izmeclu
te katastrofe i onog okrutnog
zvierstva. Ati <ivdie iznosim lanac dinjenica, i ne Zelim ostaviti
ni"iednu iedinu inoeuiu kariku nesavr5enu. Dan poslije po'
ZarL
posititio
sam raZvaline. Zidovi su se, osim
jedne iznimke,
"ruSiii.
iznimka se sastojala od jednog pregradnog zida, ne
t 9
vrlo debelog, koji se zadrZao otprilike rla sredini,kuie,-i
na koga sd prisianjalo uzglavlje moga kreveta. Zbuka je
ovdie ir velikbi mieri oaotjela djelovanju vatre
-
Sto sam
prifisao dinjenici da je bila tek nedavno nanesena. Oko to-ga
iidi ot<upild se gusta gomila, i dinilo se- da veii
-broj
osoba
razgleda iedan njegov posebni dio s' vrlo podrobnom i na-
pet6m pi Zni om.-ni i eei ududnovato!< ,neobi dnol u i drugi
itidni izlrazi-pobudili su moju znatiilelit].,Pristupio- s.aq.-i
usledao, kao- urezan u bareljefu na bijeloj povr5ini, lik
di"vovskog matka. Dojam je bio izazuan uistinu zadudnom
viernoSCti. Oko vrata Zivotinje nalazilo se uZe.
-'-Kaa
prvi put spazih to prividenje
- jedva sam mogao i
pomisliti da 5i moglo biti ne5to drugo
-
moja zaprepastenost
i strava bili su neizmierni. Ali napokon mi u pomoi
Prlskoer
razmi5ljanje. Madak je, sjetio sam se, bio. obje5en u vrtu tik
uz kuCu. Na znak uzbune za vatru, vrt
Je
smJesta lspunrra
gomila
-
od- koje
je netko zacijelo odsjekao Zivolinju ocl
itabla i ubacio
je, kroz otvoreni
Prozor,-u
moJu ooalu' ro
ie vieroiatno bil-o udinjeno s namjerom da me probude oda
ina."Ru$enie ostalih zidova utisnul'o
je Zrtvu moje okrutnosti
u masu svjeZe razmazane Zbuke; a vapno je iz nje, u? pg-fa
plamena.i-amoniae iz leSa, izvelo zatim portret onako lcako
sam ga
Ja
vrcro.
PrEmda sam tako spremno objasnio svom razumu, ako
ne u ciielosti i svoioi iaviesti, zadudnu dinjenicu koju sam
netom iznio, ona
j-e
-ipak-
ostavila dubokog traga u
.ryoigj
ma5ti. Mjesecima
-
se
-nisam
ryoga9 -osloboditi
prividenja
madka; i iijekom toga razdoblja u duhu mi.se
.ponovno
Po-
iavilo nekoboluduvsivo koje se dinilo kao kajanje, ali to nije
6ilo. PoSao 6am tako daleko da sam dak tugovao zbog gubitka
Zivotinie. te
podeo traziti oko sebe, u onim odvratnim sre-
dinama koje sam sad redovito posjeiivao, drugog mezimca iste
vrste, i poi-reito slidna oblidjaf kojibi zauzeo njegovo mjesto.
Jcdne noi i dok sam si e<Ii o, napol a omaml j en, u nekoj
jazbini vi5e no sramotnoj, moju
iraZnju
iznenada privui-e
ireki crni predmet, koji
je-podivao na vrhu jedne od-golemih
badvi dZina, ili ruma,- Sto -adinjavahu glavni namje5taj
Pro
storije. U vrh sam te badve gledao neprestano vei nekoliko
mintita, i ono Sto me sad iznenadilo bija5e dinjenica da
ryn-ije
nisam primijetio taj predmet na njoj. PristuPih mu i dodir'
nuh sa-rukoh. Siia3e to crni ma6ak
-
vrlo velik
- jednako
tako-vel i k kao Pl uton, i potpuno nal i k nj emu u svakom
pogledu osim u
jednom. Pluton nije imao bijele dlake ni na
ied-nom
dijelu tijela; ali taj je madak imao-veliku, prem{a
ireodretlenu, mrlju bijelogaf koja je prekrivala gotovo ciielo
podrudje prsa.
^
Kako g:a dodirnuh, on smjesta ustade, podne glasno pre'
sti, protrlja mi se o ruku, naizgled presretan Sto sam ga
20
zaoazio. To ie dakle bilo upravo ono stvorenje
-za
kojim sam
trisao. Smi6sta sam
ponudio 'da ga otkupim od Krcmara;.arr
ta
"osoba
riije polagata nikakva-.praY3 n?-.ni
- ruJe nrsta
inara o
-njeriu ^-
iifaa ga ranije nije vidjela'
Nastavio sam ga milovati, i kad sam se prip*:mio
$a S:'
".;
dci;iivoiin;"a iskaie sklonost.da- me orati' Dopustio sam
ioi;
powemeno se t;gi"j"ii i tapSuei
je ilok sam se kretao'
'Kier;!';idi;-tiei,
sinji:sta se udomaiill, i odmah postala
veliki miljenik moje Zene.
Sto se mene ti6e, ubrzo osjetih kako se u meni budi ne-
rr.r6""oJpiei"a n1-"ritu. nilo
je to u-pr?y.o suDrotno od onoga
Sto sam odekivao; ari^l ie i"'am katto ili za5tb
-
njegova odi'
sledna
privrZenost m"tti isp,lttjala me znatnom odvratnoSiu
i'iffitd' i;i;[;-;
poil"pio ia duvstva odvratnosti
1 i",q1
ptli"iioS"-u gordinu mrinje. lzbiegavao sam to stvorenJe;
5trtHt"ff
:?li"'t?i."-'.-tarli""JJ'.ff
"i:"i.i"f
i'i!
il"t:?i'iL"i,itiit',iaiii"
hf *" uilo kako nisilno naudio;
ali
postupno -
vrlo postupno
-
stadoh ga promatrati s ne'
izrecivirn-
gatteniem i Sutke-bjeZati iz njegove ogavne nazoc-
nosti, kadod liuZna daha.
Ono Sto
je nedvojbeno
povedalo
-moiu
mrZniu
prema
;i,rJtiniiEiiali otmie!', onog"'i"tt"
polto
"sam
je d-onio kyii'
da
je, pop,it Plutona, i ona takotler li5ena iednos oI' zDog
te ie okolnosti meciitini-;;;-j9'-tise
omilS.ela. mojoj. Zeni'
i;i; i,t-i.;k; vec rekoh, posjddovara u velikoj mjeri-onu
iii,'frriJ3,
^8":*ti'l-
r.iii
"
lt
-tt"ioc
uit"
- Poj
a bit-na
-
bdlika, I
iliJr'6."i"itt *.iit
-i.j8;dniiih
i najdistiiih uzitaka'
S mojom odvratno3du
prema tom
4{kq,
medtutim' ka9 d1
ie iaiia" njegova priwZeirost meni'.Slijedio-
je moje
.stoPe
irp"*.SC"T5i"
j"
i"Sto ditaocu udiniti
.s-hvatlj
iv-oryt Gdje. ggd
;ih;i".;;^;"'ti5
ui-mi-se
pod stolac, ili.bi mi skoEio na krilo
;il;fieffiiit":"
oaui"tho umiljavanje' Ako bih ustao da
;k;;;di;;-Li"o[i
*i *Ja" gogi, i taio me gotovo'oborio
;;';i;,'iit- ui--i *,-"ii"Eiu*i
"se
svojif a*iq i ostrim
kandlama za moju odjeiu, uspeo na tai naern clo prsa'. u
takvim bi me trenucima,
premda sam deznuo--da gg umonm
jednim udarcem, ipak ne5to u tome priieeilo, dJelom-rcno
ipomen na moj nekada5nji zlodin, ali ponajvi5e
-
odmah
dir priznati
-
apsolutna strava pred tom zvrJerr'
Ta strava nije bila zaPravo-st-rava od tjelesg.gg zl,a
-,,-"
iiak. naSao bih se u nedoumici kako da je drugaeiie odredlm'
Gotovo se stidim priznati
-
dtr, ak i u ovoj-Cetiji zloeinca'
sotovo se stidim
-priznati
-
da
j,e strava i groza
{9J9P
il ta- Zivotinia ist'unjala bila pojdtana-jednim od najlutlih
piiviaenja koje
je mogude zamisliti. Moja mi
ie.:uPTyqa
skrenula painju, vi5e no jednom, na narav one mr{e orJele
2l
dlake o kojoj sam govorio, i koia ie
predstavliala
iedinu
vidljivu- radiku. izmettu ove nepoznite-zvijeri i one tolu
sam nekoi umorio. Citalac Ce se
prisietiti-da
ie ta mrlia.
premda velika, isprva bila vrlo ne6drehena; ali, postupnd i
spolo
-
spgro tako da to bija5e gotovo neosjetno, le se
moj razum dugo vremena borio da to odbaci kao plod ma5te
-
ona je napokon poprimila vrlo strogu odredenost obrisa.
Bio je to sad prikaz jednog predmeta-koji mogu imenovati
samo s jezom -
!
zbog toga sam iznad- svegi mrzio toga
monstruma, i strahovao, i bio bih ea se oslobodio da sam
imaa hrabrosti
-
bila je to sad, kiZem, slika jedne jezive
- jedne- grozovite stvari
-
slika VJESALA! --
oh, tog su-
mornog i stra3nog orucla uZasa i zlodina
-
oruila samrtne
muke i smrti!
I sad sam zaista zapao u toliki demer da je
to prelazilo
obldan ljudski jad.
A
-jedna
nijema iivotinii
-
kbje sam
sudruga nisko umorio
- jedna nijema iivotinia da pridinja
meni
-
meni, dovjeku, stvorenom na stiku i priliku Velikog
B9g"
-
toliko nepodnolljiva jada!
Jao! ni danju ni noiu viSE
nisam ztrao za blagoslov odmora!
|
Tijekom prvoga, to me
stvorenje nije ostavljalo ni daska samogi a za drugoga trzao
sam se, sva]<og sata, iz snova neizrecive jeze, da bih osjetio
vruCi dah te stvari na svom licu, i njenu golemu teZinu-utje-
lovljenu moru koju nisam u stanju stresti sa sebe
-koja
mi
je vjedno lelala na srcu!
Pod pritiskom muka poput ove, podlegao je i posljddnji
slaba5ni ostatak dobra u meni. Opake misli postado5e mi
jedini prisni drugovi
-
misli beskrajno mradne i opake.
Zlovolja mog uobidajenog raspoloZenja prerasla je u mrZnju
na svekolike pojave i svekoliko dovjedanstvo; dok je od izne-
nadnih destih i nesavladivih provala bijesa kojima sam se
sada slijepo prepuStao, moja strpljiva supruga, na Zalost!
trpjela ponajde5Ce i bez mrmljanja.
Jednog me dana pratila po nekom kuinom poslu u podrum
stare zgrade, u kojoj nas je naSa bijeda prisilila da obita-
vamo. Madak me slijedio niz strme stepenice i, zamalo
,rne
oboriv5i naglavce, razdraiio do ludila. Podigav5i sjekiru,
i zaboraviv3i u svom gnjevu djetinjastu grozu koja mi dotle
zadriava$e ruku, usmjerio sam na Tivotinju udarac, koji bi
se, dakako, pokazao trenutno smrtonosnim da ie pao onako
kako sam ja Zelio. Ali taj je udarac zaust.avila ruka moje Zene.
Natjeran tim mijeSanjem u bjesnilo vi5e no demonsko, izvu-
kao sam ruku iz njena stiska i ukopao joj sjekiru u mozak.
Pala je mrtva na mjestu, bez glaska.
Po3to sam izvr5io to
jezivo umorstto, smjesta sarn se latio,
i to savr5eno promiSljeno, zadatka da sakrijem truplo. Znao
sam da ga iz kuie ne mogu iznijeti, ni danju ni noiu, a da se
ne izloZim opasnosti da me susjedi primijete. Mnoge su mi
22
se osnove radale u glavi. U
jednom
sam razdoblju razmi5ljao
da sasijelem truplo na sidu5ne djelide i uni5tim ih vatrom.
U drugogr, odludio sam da mu iskopam raku u podu po
druma. Onda sam opet smi5ljao da ga bacim u zdenac u
dvoriStu
-
ili da ga spremim u, sanduk; kao neku robu, po
uobidajenom postupku, te onda pozovem nosada da ga od-
nbse iz kuie. Napokon sam nai5ao na rie5enje koje mi se
ubinilo mnogo boljim od dotada5njih. Odludio sam da ga
zazidam u pod'rumu
-
kako su, prema zapisima, redovnici u
srednjem vijeku zazidaiali svoje Zrtve.
Za svrhu poput ove podrum je bio vrlo prikladan. Zidovi
su mu bili labavo gratteni, i nedavno su bili potPuno
oZbukani grubom Zbukom, kojoj je vlaga u ozradju prije6ila
da se skrutne. StoviSe, u
jednom se zidu nalazilo ispupdenje,
uzrokovano laZnim dimnjakom ili kaminom, koje je bilo
ispunieno tako da bi izgledalo poput ostalih dijelova pod-
rrima. Uvierio sam se da na tom mjestu mogu lako razmak-
nuti cigle, umetnuti leS, i sve ponovno zazidati kao ranije,
tako da ni jedno oko ne bi moglo otkriti ni5ta sumnjivo.
I u tom se proradunu nisam prevario. Pomodu motke lako
sam uklonio -igle i, po5to sam truplo paZljivo pololio uz
unutarnji zid, podupro sam ga u
lom
poloZaju dok sam, b-ez
velike muke, pbnovno podigao cijelu gratilevinu onako kako
je izvorno izgledala. Po5to sam nabavio vap-na, pije-9ka- i
strune, uza sve moguie mjere opreTa pripremio sam Zbuku
koja qe nije mogla razlikovati od stare, i njom sam wlo-paZ'
liivo premazao novu naslagu cigle. Kad sam zavrSio, uvjerio
sam ie da
je sve kako valja. Na zidu se ni po demu nije
moglo primijetiti da ga je netko dirao. Smede
je
s poda
uklonieno s najtemeljitijom paZnjom. Pobjedonosno sam se
osvrniro i rekao sam sebi: >Dakle, ovdje, u najmanju rukq'
moi trud niie bio uzaludan.< SlijedeCi mi je korak bio da
potiaZim zvijcr, koja
je bila uzrokom tolikoj nevolji;
jer
irapokon samdwsto-nakanio da
ie
umorim.Dq qq
je mogao
suireSti u tom trenutku, o nienoi sudbini ne bi bilo nikakve
dvoibe; ali dinilo se da
ie
lukavir Zivotinju prepla5ila silina
moi
priiaSnieg
Pnieva, te se klonila da mi se pokaZe u mom
treiutnrim iaJpokSZeniu. NemoguCe
je opisati, ni zamisliti,
dubok, blaZen osjeCaj olak$anja koji mi
ie
odsutnost te
omrpZene livotinje izazvala u grudima. Nije se pojavila tije'
kom nodi
-
i talto sdm barem
jednu noi, od 'njena uvo'
ttenia u kuCu, dvrsto i mirno spavao; da, sparto, dak i s tere'
torn- umorstva ira du5i!
Pro5ao
je drugi i treCi d4, q
lnoga- lnuditelia
joS- uvijek
ne biiaSe. imovfsam stao disati kao slobodan dovjek. Mon'
struni ie u ulasnom strahu pobjegao iz ovih prostora zau'
vijek! NiUa mi se viSe nede pojaviti pred odima! Moja sreia
23
bija5e neizmjernal Grijeh mog crnog dina tek me malo uzne-
miravao. Bilo je postavljeno nekoliko upita, ali je
na sve
sprerrno odgovoreno. Do5lo je dak do pre.trage -
ali ni5ta
se dakako nije moglo otkriti. Dr1ao sam svoje budude blaZen-
s.tvo osiguranim.
Cetvrtog dana nakon umorstva, odred policajaca do5ao
je
posve neodekivano u kuCu, i ponovno stao vrlo temeljito
pretraZivati prostorije. Siguran, meclutim, u nemoguinost da
se moje skrovi5te otkrije, nisam iutio ni najmanje nelagode.
Policajci su mi naloZili da ih pratim pri njihovu traganju.
Nisu mimoi5li ni
jedan
ugao ili zakutak. I napokoir, po treii
ili detvrti put, spustili su se u podrum. Ni
jedan
mi5ii nije
mi zatreptao. Srce mi je udaralo mirno, kao u dovjeka koji
sniva u nedulnosti. Koradao sam s klaja na kraj podruma.
Prekrstio sam ruke na grudima, i lagodno Setao amo'tamo.
Policajci su bili potpuno uvjereni, te su se pripremali za
odlazak. Radost u mom srcu bija5e suvi3e jaka
da bi se
mogla obuzdati. Gorio sam od Zelje da izredem bar
jedr-ru
rijed, da pokaZem
svoju
pobjedu i dvostruko udvrstim nji-
hovo owjedodenje o mojoj nekrivnji.
>Gospodo<, prozborih napokon, dok se skupina uspinjala
stepenicama, Dpresretan sam Sto sam otklonio va5e sum.nje.
Zelim vam najbolje zdravlje, i ne5to viSe uljudnosti. Uzgred
.redeno, gospodo, ovo
je -
ovo je veoma dobro zidana kuia.u
(U toj mahnitoj Zelji da kaiem neSto neusiljeno, jedva sam
znao Sto uopde izgovaram.) >Mogao bih redi, izvanredno
dobro zidana kuda. Ovi zidovi
-
zar odlazite, gospodo -
ovi su zidovi vrlo masirmo gratleni<; i tu sam, iz puke bje-
somudnosti razmetanja, snaZno pokucao, bambusovim Stapom
koji sam drtao u ruci, todno po onom dijelu redova pigle iza
kojih
je
stajao le5 moje roclene supruge.
Ali neka me-Bog za5titi i izbavi iz kandila Sotone! Netom
je
odjek mojih udaraca utonuo u ti5inu, kad mi odgovori glas
iz nutrine groba! - plad, isprva prigu$en i isprekidan, poput
jecanja djeteta, a zatim naglo prerastao u
jedan dugadak,
glasan i neprekinut vrisak, potpuno neprirodan i neljudski
-
urlik
-
bolan krik, napola uZasnut a napola pobjedono-
san, krik Stono bi mogao odjeknirti samo iz pakla, istodobno
iz grla prokletih g njihovim smrtnim mukarha, i zlih duhova
koji uZivaju u tom prokletstvu.
Budalasto je govoriti o mojim vlastitim mislima. IzgubivSi
ravnoteZu, za'tetr:rao sam k suprotnom zidu. U
jednom je
trenutku skupina na stepenicama stajala nepomidno, obuzeta
silinom ulasa i stratropoditanja. U slijededem, tuce
je snaZnih
ruku veC trgalo zid. Sru5io se u cjelini. LeS, ved u stanju
znatnog raspadanja i oblijepljen zgru5anom krvlju pojavio
24
se uspravan pred promatradima.
-Na
njegov-oj glavi, crvenih
razjafljenih irsta i s
jednim jedinim rasplamsanim okom,
sielifa'ie ona
jeziva zvi3er koj-e me prepredenost namamila
u umoritvo, i kbje me izdajnidki glas izrudio krvniku. Zazidao
sam tog monstruma unutar grobnice!
25