Branka Bogavac: Slikarstvo je za mene oblik pobune, Slikanje

poezije
ARS br. 5-6 god. 2011.

Slikarstvo je za mene oblik pobune


Osjeam u dubini due da e Dado za kratko vrijeme dobiti istu ocjenu kao i Bekon i da e biti uzdignut na
isti znaajni nivo u umjetnikom svijetu. Reklo bi se da se ove proroke rijei Dadovog njujorkog galeriste Aberbaha
polako ostvaruju, jer mu je Pariz ve nekoloko mjeseci poklonio osobitu panju. U muzeju moderne umjetnosti u
Boburu, izloene su Dadove slike i crtei u sklopu Donacije Kordije, prvog Dadovog galeriste u Parizu; zatim tri
pariske galerije su priredile retrospektivne izlobe ranijih djela koja posjeduju. To je najprije, poznata galerija
Boduen Lebon (nedaleko od Bobura) koja pokazuje Dadove slike od 1955-61. godine. Galerija ima oko dvadesetak
slika (meu kojima Ikarov pad, Adam i Eva, Katarina Velika) i mnoge crtee. Galerija Ande-Fransua Pati, na
drugoj strani Sene, u Bulevaru Sen ermen, izlae slike iz perioda 1958-1972.takozvane velike radove, meu kojima
se nalaze slike Vegetalna policija, Kkuhinja majke erar i Mogren. Galerija Izi Brao, nedaleko od predhodne u
Latinskom kvartu, izlae Dadove crtee i kolae i kolorisane gravure iz 1978.godine, i, najzad, etvrta galerija Bobur
Dadova sadanja galerija, izlae najnovija Dadova djela: slike, crtee, skulpture i raznorazne kolae crtea i sitnijih
ivotinja kao to su leptiri, zmije, jelenci, bube i ptice. A u Muzeju Bobur u Donaciji Kordije izloeno je 47 crtea i
sedam velikih slika iz perioda 1955-68. U toj kolekciji se nalaze uvene slike Velika farma, kola, Arhitekta i
Biciklista i mnogi znaajni crtei meu kojima je dobar dio onih koje je Dado donio iz Crne Gore.
Sve ovo govori, s jedne strane, koliko je Dado znaajan slikar a sa druge koliko je on jo nepriznat i nepoznat,
jer svako njegovo djelo, a pogotovu slike, zasluuje da bude ve odavno u muzeju. Kada II SLIKANJE POEZIJE,
Pobjeda, God. XLVI, br. 8869 (11.08.1990), str. 9 *(Oba intervjua su ista, razlikuju, se u opremi teksta i uvodu,
razlike emo naglasiti)* ovjek obilazi Dadovu izlobu u Muzeju moderne umjetnosti onda se lijepo osjea, jer zna da
su te slike na pravom mjestu, ali kad ode u galeriju gdje su Dadove ogromne lijepe, jedinstvene slike, uhvati ga
tjeskoba ili tuga: kako je to mogue da su te slike jo tu?! Kako je to mogue da treba jo vremena da se vidi ko je
Dado?!
Negdje u razgovoru Dado mi je rekao da se slikar obino otkrije poslije njegove smrti. Da li e nae drutvo
dozvoliti to i sa naim slikarem Dadom koji je jo tu, meu nama, iv, a kao da nije, toliko se ne zanimamo za njega.
Da li je uopte poznato da ne postoji monografija o Dadu? Nijedna. asopis Gradac mu je posvetio dvobroj
87-88.i tako ga uinio pristupanim naoj publici, barem preko teksta. Sada se oekuje od drugih instanci da ga
Jugoslaviji priblii i preko slika. Po najnovijim vijestima, Narodni muzej i Televizija Beograd su zainteresovani da
prirede izlobu. To bi bio i jedini nain da se primi kod nas taj na jugoslovenskoj publici praktino nepoznati velikan.
Kakva je to ideja da slikar daje intervju? Slikarstvo je vrsta umjetnosti koja se vidi odmah, na licu mjesta, i tu
nema prie. Jedan filmski reditelj, pisac ili hroniar mogu da priaju o svom radu, a slikaru je govor na slici. Tu nema
da se pria. Ne bih vie mogao da pravim svoju umjetnost kad bih znao da je objasnim. Ti i sama zna da se slikarev
posao ne sastoji u govoru, kae Dado.
(Dada treba puno voljeti da bi se ovjek bavio njime, jer on sve ini da odbije ljude od sebe i mnogi se brzo
obeshrabre, ali oni koje on prihvati zaista su privilegovani)
- Dado, u tvojoj umetnosti se pojavila jedna novina: po prvi put izlae skulpture. Kako je dolo do njene
pojave?
To i sama zna: izgorio mi je atelje i nijesam mogao mjesecima da slikam pod vedrim nebom i po kii, pa sam
poeo da pravim skulpture kojima to nije smetalo, jer su napravljene od raznih cijevi i predmeta koji su se pojavili
poslije poara i kojima sam dodao ivotinjske lobanje. Da nije bilo poara ne bi ni njih bilo.
- Na jednom mjestu govori s velikim oduevljenjem o slici Sera koja se zove Kupanje u Avinjonu: To bjee
moja slika, moje remek djelo... Kad sam vidio svjetlo slike shvatio sam da u njoj ima ivota. I zakljuio si: Jedino
remek djelo i jeste svjetlo. Da li je ta slika zaista odigrala neku ulogu u tvom slikarstvu i da li je uinila da se u tebi
neto novo zane?
Ta slika je odigrala ogromnu ulogu, odluuju u. - I sam si postao majstor svjetlosti, stvorio si svoju
sopstvenu, dadovsku svjetlost. Foe kae: Svjetlost ispunjava platno, prodire prostor kod Dada. Da li je to svjetlo
teko uhvatiti? To je najtea stvar i ne moe da se uradi ni na kakav vjetaki nain. Mislim da je svjetlo organsko, to
je kao temperatura koja se razvila toliko da je neophodna, na primjer, vegetaciji da raste i da cvjeta. Dnevno svjetlo
je permanentno pozorite: promjenjivo, kratkotrajno, nestalno, trenutno. Moe se rei da svjetlost cvjeta i vene, i
cvjeta i vene, to je njen ritam. Svjetlost se upila u mene i izlila se na sliku. Ja sam jednostavno slikar svjetlosti. To je
permanentna saradnja, sauesnitvo iz davnina, ivot, jednom rijeju. Slikarstvo je u stvari pria o svjetlosti. Svjetlost
u slikarstvu je vana kao rije u poeziji.
- Sve to si rekao pokazuje koliko si pjesnik u svom domenu. Kako se ta likovna pjesma raa i da li ju je teko
prenijeti na platno?
U pravu si kad kae raa, jer stvarno se slika raa sama, u stvari slika raa slikara, a ne slikar sliku. A
poezija u slikarstvu je vanija od slikarstva. Ako umjetnost nije poezija, onda to nije umjetnost.
- Ti si u toku svog slikarskog rada neprestano evoluirao: da li osjea tu svoju unutranju evoluciju, to
bujanje?
Pa upravo samo to i postoji. To i jeste jedino osjeanje koje tjera ovjeka da radi. To je jedini nain za slikara
da slika i da mu posao oivi, jer slika je interesantna i iva za njega dok na njoj radi, a poslije ona postane predmet.
- Kad zavri sliku i preda je drugome, znai li to da si je odbacio?
Nijesam je samo odbacio, nego bacio, u stvari.
- Zato? Da li je odbacuje zato to nee da gleda na prolost? to porie period te slike?
Ne samo da odbacujem tu prolost nego neu o njoj ni da ujem. To je bilo i prolo. I to je, u stvari,
neuspjeh, kako ti ono ree. Da li je uopte umjetnost to to ja radim, ja sebi to pitanje postavljam svaki dan. Da ti ja
sad priam o svojoj umjetnosti, to bi bilo kao kad bi sad neka uobraena filmska glumica poela da pria o svojoj
roenoj ljepoti.
- Svaki stvaralac je, reklo bi se, neko na koga se sruio dar odozgo. I njegova permanentna tenja je da sebe
prevazie.
To je pokuaj prevazilaenja. I taj dio treba da bude sve vei. to su vee tekoe, sve je vei napor koji treba
uloiti, tako da je slikar gotovo pritisnut, priguen energijom koja je pretvorena u bioloki fenomen, a kako je to ista
apstrakcija, cerebralan postupak, na kraju krajeva, pojavljuje se elja za slikanjem, puno se razmilja, jer to, ipak, ne
izlazi kao dakovi cimenta, to je vrlo komplikovano, ima puno kolebanja, zamki, treba puno strpljenja, ima toliko
nerijeenih tehnikih problema koje treba rijeiti.
- Znai, tehnika jo uvijek moe da bude problem?
Tehnika je ogroman problem, nevjerovatan. Tehnika nikad nije savladana u slikarstvu. Kad pravim neku sliku
nemam nikakvu tehniku, imam vjetinu, ako hoe, koja mi dozvoljava da napravim jednu sliku, ali da bi ta slika
izgledala prava treba puno vremena.
- Koliko je vana forma?
Forma je vrlo vana. A, vidi, moda i nije toliko vana, kad pomislim da jedan ovjek moe da pretenduje da
je napravio stvarno vanu formu. Moda je samo sam in slikanja vaan. ovjek, vjerovatno, prije slikanja ima neku
predstavu to hoe, ali to zna tek kad naslika.
- Je li svakom slikaru cilj savrenstvo?
Ono to ja radim nema veze sa perfekcijom, ni ta to predstavlja, a kako se radi to je ak totalno nesavreno.
Tu su tri stvari: postupak, poruka i forma. Forma je udovina, poruka pesimistika, a slikarstvo je osrednje. Moda ti
mene mijea sa umjetnikom u klasinom smislu, to ja nijesam. Ne traim ja ono savrenstvo kako su nekad slikali
Bogorodicu koja dri dijete ili buket cvijea. Slikarstvo je za mene oblik pobune. Koje ti slike voli?
- Prolo je vie od decenije kako se intenzivno zanimam za tvoje slikarstvo. I vjerovatno pod tvojim uticajem
poela sam da se interesujem za one slikare koje ti voli a meu njima su Direr, Grinevald, Bo, Brojgel, Vic, Fuke,
Montenje. Zanimam se za tebe upravo zato to nijesi kao drugi: tvoje savrenstvo se nalazi u tvojoj neogranienoj
imaginaciji koja jo nije nala premca, a to ti sebe sam kritikuje to je tvoje pravo, samo nijesi u pravu.
Hoe rei da je komar savrenstvo?
- Ne, nego je to tvoja mata, koja napravi na jednoj slici stotinu glava i svaka je apsolutno razliita. To ne
moe porei. Zar to nije savrenstvo?
To to si sad rekla jeste meni kompliment koji mi ini zadovoljstvo, koji me raduje.
- Nije to kompliment nego ista konstatacija. Ta tvoja mata je naobuhvatna i sasvim se slaem sa Fransua
oe kad kae: Dadove slike se mogu beskrajno opisivati. Poeljeli bismo da jedan od majstora novoga romana
pokua da pronikne rijeju u neko njegovo platno dok ga ne iscrpi: da napie hiljadu strana o Poljacima (1960)...
(To je ta slika sa mnogo glava).
Ja jednostavno odbijam da pravim istu stvar, to me nervira. Ali mome radu prebacuju neujednaenost, tu
moju neobinu stranu, bizarnu... Ima ljudi koji vole tu moju razliitost, a drugi se bune. Ako pogledam slikare koji su
popularni to su oni koji rade uvijek isto, to je najsigurnije, tako su obezbijeeni.
- Nee, valjda, rei da je bolja njihova stagnacija od tvoje evolucije? Tvoja izuzetnost je, izmeu ostalog, i u
tom permanentnom traenju novog, u mijenjanju, drugim rijeima, u ponovnom raanju.
Zato sam i mijenjao trgovce, jer se moje slikarstvo mijenjalo. im bi ta promjena poela, trgovac bi nestajao
ili sam ja odlazio. Zato to nije bilo vie dijaloga. Jer se on bio navikao na jedan tip slikarstva i kad se to promijeni,
gotovo je za njega.
- Pa to mijenjanje i jeste dokaz veliine umjetnika.
Fala bogu, to me jedino i interesuje.
- Pa ipak to ponovno raanje, traenje, nije li rizik za umjetnika? Jer on ne zna hoe li nai to novo, to je za
njega, za tebe, pitanje ivota ili smrti. Evo ta kae Rinaldi, francuski knjievni kritiar: Svaki stvaralac suoen sa
svojim djelom izlae se riziku smrti koliko i toreador koga dodiruju rogovi bika.
Sasvim je tako. Naravno, treba prevagnuti u jednu drugu logiku, koja u stvari, to i nije, jer stvaranje nema
nita logino, jer je toliko sloeno, neodreeno, nejasno, to je tle koje nam izmie ispod nogu, i zbog toga u
stvaranju ima neeg uasnog, nimalo zabavnog ni umirujueg. I ta karakteristika, da je umjetnost neto zastraujue,
ini da se moe rei da je svaki stvaralaki napor samo ruan san. Nije to samo tortura, nego jo gore. Velike su
tekoe da se neto novo stvori. I to je ta druga logika.
- Znai treba neprestano odbacivati ono to se ve postiglo da bi se ilo dalje? Treba negirati?
Da, to je permanentna negacija, odricanje. Moda je to neka vrsta mazohizma koja nam omoguava da
napredujemo. Zato je toliko nevano da li u imati novca, da li e mi se pojaviti fotografija u novinama. To je toliko
sekundarno pri uporeenju sa zadovoljstvom koje mi neto znai kao, na primjer, to je bio trenutak kad sam doao
na izlobu Kordijeove donacije u Muzej Bobur i kad sam vidio da se ova slika Velika farma koju mi pokazuje, jo
dobro dri i da dobro stara. Naravno to je zadovoljstvo brzo splasnulo, jer slika nije bila okaena kako bi trebalo. Eto,
ponekad ima tih kratkih trenutaka satisfakcije u ivotu.
- Znai kontradikcija je stalna. Kako nju uspijeva da naslika?
I sam se pitam. Ne znam.
- Gledam dok slika, to je neto magino: uzme boju, stavi jedan sloj, pa drugi i slika, lik, se odjednom
promijeni.
To je to neprekidno balansiranje, prelazak iz jednog oblika u drugi. To je vrsta davljenja.
- Znai, to je negativno osjeanje? Neprijatno.
Svakako, gest je negativan, vie destruktivan, nego konstruktivan. Vie je nepovjeriljiv nego pouzadan. Gest
je ubitaan, jer treba da d smrt, a ne ivot.
- Zato ubitaan?
Jer je to jedini nain da se postigne napetost. To je neto suprotno satisfakciji. Gest nije pozitivan kao to je
to bilo nekada sa dobrim namjerama. Ono to me najvie interesuje u umjetnosti to je taj duel sa samim sobom. U
stvari, sam in rada je zanimljiv, a ne njegov cilj.
- Znai da je tvoja reakcija osveta prema sopstvenoj kontradikciji?
To je upravo tako.
- Ako se sve najbolje d platnu, ta ostaje za ivot?
Da li i jedan umjetnik uopte, moe da ivi, to hoe da pita? Slikanje nije bjeanje od stvarnosti, to je
naprotiv, vrlo zgusnuta stvarnost, potreban materijal da bi se napravila umjetnost.
- Hou da kaem da je tvoja izolovanost, samoa, u stvari, egoizam.
To i jeste vii stepen egoizma. To i jeste razlog zbog kojeg ne zadravam stvari, ne elim vie da ih vidim.
Recimo pravu rije, stid me je od mog rada, obuzima me neprijatno osjeanje.
- Od ega?!.
Pa od toga to vidim svoja osjeanja zaleena na platnu. I to izaziva tu neprijatnost.
- Ti si u stvari permanentni buntovnik: nikome ne pripada, ostao si uvijek po strani od svih pravaca, uvijek si
se stavio u pitanje, svojim radom daje lekciju onima koji se sami sebi sviaju. Svoj si put naao?
Svoj put traim i istina je sve to to kae. Samo nijesam ja jedini koji izvodi svoje kaprice.
- Pa navedi nekoga, izuzev Bejkona, koji se pobunio jo odavno, u svoje vrijeme.
Ne vidim nikoga. Prije mi se ini da ljudi rade ono to najbolje ide. Zbog materijalnih briga.
- Jesu li i drugi Crnogorci mazohisti kao ti?
Jesu i imaju zbog ega. Zemlja je pasivna, surova, izolovanost je velika, neka vrsta poluostrvske izolovanosti.
Kontakt sa spoljnim svijetom je mali, ljudi se osjeaju kao u kavezu.
- Ipak sam reljef, planinski, koji daje utisak da su nebo i zvijezde blie, pa ta samoa ini da ljudi vie
razmiljaju, postavljaju pitanja, kao to je to Njego radio, Danilo Ki, Lali, ti?
U svakom pogledu se slaem. To je mistian stav i postupak. Moje jedino bogatstvo i jeste to sam roen na
toj zemlji, neto sam kasnije stekao. Kad sam se rodio rodio sam se meu ovcama, ivinom, meu ljude toga kraja.
Nije to raj budvanskih terasa. Ja mislim na crnogorska sela gdje ljidi ive vjekovima i imaju teak ivot. Mogu tek da
preive. Bezvodnost, ponekad i sua, ljudi se liavaju mnogo ega. Znao sam sela prije rata u ijim se kuama
nalazilo ognjite nasred kue na zemlji: narod je nosio grubu odjeu. Bilo je gladi, ratova. Sjeam se kako su ljudi
provalili duan da bi uzeli brano i kako je jedan ovjek bio sav bijel od brana. To se i sad moe dogoditi. Kako je
ivot suvie skup, da ovjek ue na silu i da nastane otimaina. Na raznim turistikim prospektima se vidi raj na
zemlji, a kad ode tamo, ljudi su i gladni i bolesni. Ovo se odnosi i na tropske krajeve.
- Pogledaj ovu fotografiju koja predstavlja tvoju sliku Velika farma koja se nalazi u Boburu: na njoj ima
neogranieno mnogo figura od kojih bi svaka za sebe mogla da predstavlja jednu sliku. Ja danas ne znam slikara koji
je u stanju da smisli neto tako. Pogledaj!...
Rado. Ova slika je kao nacrtana, kao slika, a ne kao prava slikarska platna, jer nema svjetlosti. Prema
onome to sad slikam ne bih mogao da napravim neto tako.
- Zanima me upravo ta injenica: kako je dolo do toga da je na prvim slikama bilo mnogo figura, a sada je to
obino samo jedna?
To vjerovatno odgovara vitalnosti, fizikoj vitalnosti, vie nego tehnikoj. Ne moe sada sa 56 godina da
stvori sliku sa pet stotina figura.
- Ako se smanjio broj figura, to je svakako za raun nekog poboljanja na drugom planu?
Apsolutno. Kvalitet slike, materija slikarstva je superiornija. Te prve slike pravio sam mjesec-dva, a sad ove
slikam i po est-sedam mjeseci, iako je manje figura vie se radi, dobija se u ekspresiji, preciznosti: ekspresivnost je
mnogo vea nego u slikama e su nagomilane stvari. Te prve slike su raene navrat nanos, a ove sadanje slike
imaju slikarsku materiju koja je mnogo ivlja i sadrajnija.
- Na promociji knjige o tebi koju ti je posvetio Gradac, i njegov glavni urednik Branko Kuki, a koja je
odana u decembru u naem Kulturnoinformativnom centru dok je jo Vuka Ogrizovi bila direktor, Alen Boske je
rekao izmeu ostalog o tebi: Pri kraju pedesetih i na poetku ezdesetih godina otkrili smo jednog crtaa i slikara
koji se bavio ljudskim tijelom, njegovom tjelesnom i fizikom konstitucijom i odjednom smo vidjeli, postali svjesni, da
je taj nain opisivanja ovjeka bio nov. To je predstavljanje ovjeka 20.vijeka, vienog i spolja i iznutra.
Mene posebno fascinira nevjerovatna, neizraunljiva sloenost ljudskog tijela. Teko je napraviti figuru i spolja
i iznutra, a da ona ne lii ni na Pikasa ni na drugog. Ipak, slikarstvo je najvidljivije kad je figurativno zato to se
ovjek na neki nain tada gleda u njemu kao u ogledalu. Zato moje slikarstvo i deranira. A figurativno slikarstvo se
naputa zbog tegobe.
- (italac e sam zakljuiti koliko je Dado i majstor rijei. Poelimo naem slikaru da ova godina bude do kraja
njegova i da najzad njegova djela stignu u njegovu domovinu da bi ih konano vidjeli i njegovi sugraani.)



Slikanje poezije

Uvod je isti kao u prethodnom samo malo iskombinovan.
Napomena koje nema u gornjem je: Razgovor koji slijedi pravljen je pri kraju retrospektivnih izlobi, u aprilu
ove godine. Voen je na Place dItalie, u kafani Renoir, kod Dadovih prijatelja.
Prva etiri pitanja i odgovori su isti bez podnaslova,
Slijede redakcijski podnaslovi:
I -BIOLOKI FENOMEN
Narednih pet odgovora kao gore.
II podnaslov: OBLIK POBUNE
Sedam narednih odgovora kao gore.
III Podnaslov: DRUGA LOGIKA
Sedam odgovora kao gore, nema ovih odgovora poslije odgovora ... Naravno...:

- Znai treba neprestano odbacivati ono to se ve postiglo da bi se ilo dalje? Treba negirati?
Da, to je permanentna negacija, odricanje. Moda je to neka vrsta mazohizma koja nam omoguava da
napredujemo. Zato je toliko nevano da li u imati novca, da li e mi se pojaviti fotografija u novinama. To je toliko
sekundarno pri uporeenju sa zadovoljstvom koje mi neto znai kao, na primjer, to je bio trenutak kad sam doao
na izlobu Kordijeove donacije u Muzej Bobur i kad sam vidio da se ova slika Velika farma koju mi pokazuje, jo
dobro dri i da dobro stara. Naravno to je zadovoljstvo brzo splasnulo, jer slika nije bila okaena kako bi trebalo. Eto,
ponekad ima tih kratkih trenutaka satisfakcije u ivotu.
- Znai kontradikcija je stalna. Kako nju uspijeva da naslika? I sam se pitam.
Ne znam.
(Znai ovaj intervju u Pobjedi je krai za ove odgovore.)
IV posljednji podnaslov:
OVJEK U OGLEDALU
Poinje pitanjem: jesi li i drugi Crnogorci mazohisti kao ti? I do kraja je isto kao u gornjem intervjuu.
S tim to je Pobjeda izdvojila odgovor na pitanje Sam reljef, planinski... u antrefileu sa podnaslovom: Raj,
otimaina i glad

ARS br. 5-6 god. 2011.