Mr.sc.

Olga Maga, dia

Kolegiji:
ARHITEKTONSKE KONSTRUKCIJE I i II
ZAVRNI RADOVI
OSNOVE PROJEKTIRANJA I i II
PROJEKTIRANJE U VISOKOGRADNJI

OSNOVE
GRAEVINSKE FIZIKE
-Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama
-Toplinske dilatacije
-Akustika i zvune izolacije

TOPLINSKO DIFUZNI TOKOVI

Uvod:
Klasina izgradnja s upotrebom opeke, kamena, drva i slinih
materijala, bazirana na dugogodinjoj primjeni, iskustveno je
svladavala tehniku graenja objekata te je problem toplinskih izolacija
vanjskih zidova rjeavan poveanom debljinom zidova od opeke,
38 - 51 cm, kamena 50 70 cm, raznim vieslojnim zidovima i sl.
Upotreba se betona i armiranog betona koristila za presvoenje
prostora (stropne konstrukcije) i bila kombinirana s klasinim
sistemima. Defekti na konstrukcijama pojavljivali su se u manjim
obimima (pucanje i izbacivanje uglova na objektima s armirano
betonskim stropovima i sl.).
Danas je najzastupljeniji matarijal nosivih konstrukcija armirani beton
te se defekti pojavljuju u drastinijem obliku; velike povrine zidova i
stropova bez dilatacijskih reki dovode do pucanja i oteenja
konstrukcija, nepravilno ili nedovoljno izoliranje objekata dovodi do
defekata koje je teko sanirati itd.
To je dovelo do naunog izuavanja fizikalnih procesa koji u
odreenim uvjetima nastaju na objektima, te su danas prorauni fizike
zgrade obaveza i sastavni dio svakog glavnog i izvedbenog projekta.

TOPLINSKI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA

TOPLINA je, prema kinetiko molekularnoj teoriji topline, oblik

energije vezan uz kaotino gibanje molekula.
Subjektivni osjeaj topline ovjek dobiva u dodiru s ugrijanim tijelom,
a objektivno mjerilo dobiva se promatranjem djelovanja ugrijanih
tijela na druga tijela. To se oituje u promjeni boje, volumena,
agregatnog stanja i sl.

TEMPERATURA je veliina koja karakterizira toplotno stanje nekog

tijela. Jedinica je 1 Kelvin (prije 1 stupanj Celziusa).
Meudjelovanjem dvaju tijela toplina prelazi iz toplijeg u hladnije,
dakle toplina se uvijek kree s mjesta vie temperature prema
mjestu nie temperature, sve dok se temperature ne izjednae.

KOLIINA TOPLINE u nekom tijelu to je vea to mu je vea masa i

via temperatura.
Q = c x m x t
SPECIFINA TOPLINA (c) je konstanta, a jednaka je onoj koliini
topline koja je potrebna da se 1 kg neke tvari pri danoj temperaturi
povisi temperatura za 1 K (1 C).
Jedinica za koliinu topline je J (dul) odnosno KJ
Jedinica za specifinu toplinu je c = KJ / kg K

PRENOENJE TOPLINE

S MJESTA VIE PREMA MJESTU NIE TEMPERATURE

VRI SE NA TRI NAINA:

Voenjem ili kondukcijom se toplina prenosi u krutih tijela. Dio

tijela se grije neposrednim dodirom s izvorom topline, a susjedni
dijelovi se postepeno zagrijavaju (metalni tap u vatri). Najbolji vodi
topline je srebro, a zatim ostali metali. Budui da su dobri vodii
topline i dobri vodii elektriciteta provoenje se objanjava
kretanjem slobodnih elektrona.

2. Strujanjem ili konvekcijom se toplina prenosi u tekuinama i

plinovima. Strujanje nastaje promjenom gustoa uslijed zagrijavanja.
Npr. ako vodu odozdo zagrijavamo donji se slojevi ugriju, specifina
teina postaje im manja pa se ugrijana voda die.

3. Zraenjem ili radijacijom se toplina prenosi pretvaranjem

toplinske energije izvora (zagrijanog tijela, npr. Sunce) u energiju
zraenja. Apsorpcijom (upijanjem) energije zraenja zagrijava se
drugo tijelo.

PROVODLJIVOST TOPLINE
Provodljivost topline pojedinog materijala ovisi o slijedeim
karakteristikama:
1.

O prostornoj teini. to je materijal laganiji odnosno ima vie pora

zraka to je bolji toplinski izolator (daje vei otpor provodljivosti
topline). Suhi zrak odlian toplinski izolator.

2.

O veliini pora. to su pore sitnije materijal je bolji toplinski izolator.

3.

O koliini vodene pare zraka i vlastite pare koju materijal moe

sadravati. Vlaan materijal je slabiji izolator od suhoga.
Voda je 25 puta bolji vodi topline od zatvorenog, mirnog
zraka.

DIFUZNI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA

Graevinski objekt moe se vlaiti na tri naina:
iz temeljnog tla
djelovanjem atmosferske vlage
djelovanjem difuzne vlage
Graevinski objekti klasinog graenja zatiivali su se od prva dva
sluaja. Prelaskom na novije konstrukcije poele su se pojavljivati
tete na konstrukcijskim elementima izazvane djelovanjem
unutarnje vlage iz zraka zagrijane prostorije u zimskom periodu.
Ustanovljeno je da je esto unutarnja vlaga opasnija od vanjske i da
je apsolutna koliina vlage unutarnjeg zraka zimi znatno vea od
koliine vlage vanjskog zraka.

RELATIVNA VLAGA

Zrak kod odreene temperature moe primiti samo jednu odreenu koliinu
vlage. To je maksimalna koliina vlage koju zrak moe primiti pri odreenoj
temperaturi a nazivamo ju zasienje zraka. Zrak u kojem se kreemo uvijek
sadri odreenu koliinu vodene pare. To je vlaan zrak za razliku od suhog
zraka koji ne sadri vodenu paru.
Sadraj vodene pare moemo izraziti kao pritisak te pare na jedinicu povrine.
Jedinica za pritisak, odnosno koliina vodene pare, je 1 Pa (paskal) odnosno
1kPa.
Apsolutna vlaga oznaava stvarnu koliinu vlage u zraku pri odreenoj
temperaturi.
Vlanost zraka obino izraavamo relativnom vlagom.
Relativna vlaga je omjer postojee koliine vlage u zraku i maksimalne
koliine koju zrak kod odreene temperature moe primiti.
Relativnu vlagu (vlanost zraka) izraavamo u postotcima, odnosno ona pokazuje
koji dio maksimalne koliine vlage zrak stvarno sadri.
Minimalna vlanost u prostorijama zimi 35 %.
Optimalna vlanost propisana je pravilnikom, a ovisi o vrsti i namjeni prostorije.
Za stambene i administrativne prostore optimalna vlanost i = 60%
Relativna vlaga vanjskog zraka za zimski period iznosi e = 90%

Relativna je vlaga vrlo vana u zatvorenim prostorima, jer utjee na

psiho-fizike funkcije ovjeka. ovjek lake podnosi visoke temperature
ako je zrak suh jer regulira tjelesnu temperaturu znojenjem. (Znojenjem,
odnosno isparavanjem troi se tjelesna toplina i tako tijelo hladi). Ukoliko
je zrak zasien vodenom parom on nee moi primiti dodatnu paru
stvorenu znojenjem to moe dovesti do toplotnog udara. Premali
postotak vlage u zraku izaziva nelagodu, smetnje u dinim organima te
pogodnost infekcijama. Razlog je pojaano isparavanje (tepisi,
namjetaj i dr.) koje stvara prainu, a estice praine na vruim grijaim
tijelima stvaraju amonijak i druge plinove to nadrauje sluznice i
izaziva oboljenja.
KONDENZAT nastaje kada koliina vlage u zraku pree koliinu
maksimalne vlage kod odreene temperature, mogue na dva naina:
Ako u zasieni zrak dodajemo nove koliine vodene pare viak e se
kondenzirati.
Ako zrak koji sadri vodenu paru ohladimo ispod toke rosita viak e
se kondenzirati.
ROSITE oznaava onu temperaturu do koje se vlaan zrak moe
ohladiti da se postigne njegova puna zasienost.

SVOJSTVA VODENE PARE

Vodena para nije fizikalno vezana sa zrakom, ona ima svoje

posebne zakone. Vodena para prodire sa zrakom u sve upljine i
pore graevinskog materijala, osim nepropusnih materijala a to su
metali. No gibanje pare nije uvijek vezano za strujanje zraka ili
pritisak vjetra, ve se esto ponaa kao da nema zraka.

Vodena se para u prostoriji rasporeuje jednolino dok se toplina ne

rasporeuje jednolino. Topli zrak se die pa je temperatura ispod
stropa kod normalnih stropnih visina za oko 4C via od temperature
uz pod. Zbog jednolinog pritiska pare biti e relativna vlaga
vea uz pod a manja uz strop.

Kod velike razlike u vanjskoj i nutarnjoj temperaturi (zimi 15- 30)

nastaje i znatna razlika u parnom pritisku.

Vodena para visokog pritiska nutarnje prostorije nastojat e

prodrijeti prema vanjskom niem pritisku.

DIFUZIJA VODENE PARE

je kretanje vodene pare s mjesta veeg parnog pritiska prema mjestu manjeg
parnog pritiska kroz neki materijal dok se pritisci ne izjednae.
Razni materijali daju razliit otpor difuziji vodene pare. U veini sluajeva toplinski
otpor materijala i difuzni otpor su divergentni, to znai da su dobri toplinski
izolatori loi difuzni izolatori i obrnuto. Materijal koji ima podjednake vrijednosti
toplinsko difuzne izolacije je pjenuavo staklo (foam-glass) i djelomino styrodur.
Difuzni otpor graevinskog materijala ovisi o njegovoj strukturi i koliini pora.
Vodena para ulazi u materijale difuzijom ili kapilarnim vlaenjem (materijal s vrlo
sitnim porama - kapilarama "navlai" vlagu kapilarnim djelovanjem).
PREMA PAROPROPUSNOSTI GRAEVINSKE MATERIJALE GRUPIRAMO:
Organske materije - propusni zbog velike koliine povrinskih pora te su
higroskopni (koji navlae paru).
Peene mineralne materije - propusnost ovisi o vrsti i kvaliteti (obina opeka klinker ploica). U pravilu opeka zbog svoje poroznosti lako upija vlagu ali ima
sposobnost samo-isuenja.
Graevinski materijali s dodacima veznog materijala - betoni i mortovi. Uslijed
takozvanog bubrenja betona, do kojeg dolazi ako suhi odleali beton vlaimo,
nastaje samo-brtvljenje betona to pojaava difuznu izolaciju materijala, te jake
betone i cementne mortove smatramo difuzno jaim materijalima (ukoliko nema
veih pukotina nastalih prilikom izvedbe).

PARNE BRANE
su materijali s velikim difuznim otporom odnosno difuzne
izolacije, a mogu biti potpune parne brane (metali, staklo)
ili djelomine (sintetske i sintetsko-bitumenske trake).

KAO PARNE BRANE KORISTE SE:

Metalne folije (zatiene) ili limovi (Al, Cu) albit, albifol,
alumka
Viekratni uljeni nalii i lakovi
Sintetske (PE-okiten vieslojan, PVC) ili sintetskobitumenske trake s ulocima
Asfaltni i parafinski slojevi
Neprekidane gumene trake i folije
Pjenuavo staklo (FOAM GLASS)

Parna brana

Parna brana na bazi poliamida s promjenjivim otporom

prolasku vodene pare. Ekvivalentna debljina zranog
sloja iznosi 0,2-5,0 m.

AKUMULACIJA TOPLINE
je nagomilavanje toplinske energije u konstrukcijama. Ova pojava
naroito je vana i povoljna zimi za prostorije koje grijemo. Ako
zidovi imaju sposobnost akumulacije topline tada e nakon prekida
grijanja biti u prostoriji jo dugo toplo, zidovi e odavati toplinu,
odnosno bit e sprijeeno naglo ohlaenje prostorije i stvaranje
kondenzata.
Toplina se u nutarnjim konstrukcijama zimi moe akumulirati i
pasivnim zagrijavanjem odnosno osunanjem kroz fasadne otvore.
Dobri akumulatori topline su materijali velike gustoe (mase) kao
beton, puna opeka i dr.
Toplinska akumulacija vanjskih konstrukcija ljeti je nepovoljna jer
uzrokuje poveanje ionako visokih temperatura zraka u
prostorijama.

DIJAGRAMI ZAGRIJAVANJA
RAVNOG KROVA I FASADA
OVISNO O NJIHOVOJ
ORIJENTACIJI

FAZNI POMAK I TOPLINSKO PRIGUENJE

Ljeti sunce zagrijava vanjske obodne konstrukcije graevinskog

objekta. Zagrijavanje i akumulacija topline vanjskih konstrukcija ovisi
o vrsti materijala, boji materijala, strani svijeta i temperaturi zraka.
Ravni se krov zagrijava najvie, juna fasada znatno vie od
sjeverne.
Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama biti e obrnuti od zimskih.
Toplina i vlaga prolazit e izvana unutra. Zato konstrukcije treba
proraunati i za ljetnu toplinsku stabilnost.
Toplina zagrijane fasade prenosi se na unutarnju povrinu te dolazi
do zagrijavanja prostorije. Zato je vano da konstrukcija bude takva
da do zagrijavanja unutarnje prostorije doe to kasnije (kad na
fasadi dolazi do pada temperature - predveer) odnosno da je
potreban to vei vremenski razmak - FAZNI POMAK - izmeu
poetka zagrijavanja fasade i unutarnje povrine zida.
Konstrukcija treba biti takva da je temperatura unutarnjeg zida to
manja odnosno da konstrukcija ima odreeno
TOPLINSKO PRIGUENJE.
Pravilnikom su propisane minimalne vrijednosti za fazni pomak i
toplinsko priguenje.

VENTILIRANA FASADA
IDEALNO RJEENJE OBODNOG ZIDA

VENTILIRANA FASADA
Prednosti pred klasinim konstrukcijama:
1. Fizikalno je najpovoljnija :
- montana je obloga izvrstan izolator od suneva zagrijavanja ljeti
zbog sloja ventilirajueg zraka izmeu obloge i zida.
- ne treba proraunavati ljetnu stabilnost - strujajui zrak omoguuje
odzraenje difuzne vlage iz konstrukcije.
- fasadna obloga titi konstrukciju od atmosferilija - ukoliko voda prodre
kroz fasadnu oblogu odzraiti e se u sloju ventiliranog zraka ili
otei bez navlaenja toplinske izolacije.
2. Izvedba nije ovisna o graevinskoj sezoni u klasinom smislu.
3. Izvedba je brza i relativno jednostavna (montaa).
4. Mogu se koristiti jeftini, vee-formatni toplinski izolatori koji inae trae
solidnu kinu branu esto ranjivu u upotrebi.

Styrodur
Ravago
Isover
Tervol
Okipor

http://www.styrodur.com/
http://www.ravago.com/
http://www.isover.com/
http://www.termo.si/
http://www.okipor.hr/

LJETNA I ZIMSKA TOPLINSKA KRIVULJA

VENTILIRANE FASADE

TOPLINSKE KRIVULJE
ZA TIPINE SASTAVE OBODNIH ZIDOVA

KAO TOPLINSKE IZOLACIJE KORISTE SE:

-

Mineralna, kamena i staklena vuna

STYROPOR ekspandirani polistiren EPS
STYRODUR ekstrudirani polistiren
Poliuretanska pjena PURPEN ili tvrda spuva
HERAKLIT (drvena strugotina impregnirana magnezitnim cementom)
KOMBI ploe styropor + heraklit
Pluto, slama, drvene preraevine
Izolacijski mortovi (buke) DRACOTERM, PERLIT
Lagani (plino) betoni - YTONG

KAO OBLOGE VENTILIRANE FASADE KORISTE SE:

-

plemeniti ili oplemenjeni ravni, preani ili rebrasti limovi (Al, Cu), alucobond
azbest-cementne male, srednje ili velike, ravne ili valovite ploe
indra, drvo
plastika kao armirani poliester, fiberglas, polikarbonatne ploe
kamene ploe, betonske ploe
klasini materijali kao to je opeka i opekarske ploice,
razni paneli s keramikim ploicama
staklo

TOPLINSKI MOSTOVI
Toplinski mostovi su dijelovi obodnih konstrukcija grijanih
graevina kod kojih, zbog koritenja materijala razliitih
toplinskih svojstava, moe doi do poveanog gubitka
topline, a time i mogunosti stvaranja kondenzata.
(serklai, nadvoji, ugradnja prozora, izolacija cijevi
grijanja, njihovih ventila i privrsnica ).
Toplinski mostovi na vertikalnim konstrukcijama (zidovi)
nisu dozvoljeni dok su za toplinske mostove koji se ne
mogu izbjei propisane minimalne vrijednosti koeficijenta
toplinskog prolaza.
Uz kvalitetnu toplinsku izolaciju obodne konstrukcije
zgrade, izbjegavanje toplinskih mostova preduvjet je
energetski efikasne gradnje.

Styropor
ekspandirani polistiren EPS DEMIT fasada

Styrodur
ekstrudirani polistiren temeljne izolacije, ravni
krovovi, ventilirane fasade, kompozitne fasade

Kombi ploe
stiropor kairan heraklitom
(impregnirana drvena strugotina)
- koristi se kao izgubljena oplata
za izolaciju serklaa, nadvoja,
sendvi zidova.

 DEMIT FASADA
Styropor ploe (100 cm x 50 cm) se lijepe na zid graevinskim
ljepilom i mehaniki uvruju plastinim tiplama s elinim
vijkom, a najee se polau na rubni poetni profil.
Rubni se profil postavlja najmanje 30 cm od razine tla.
Ploe se polau odozdo prema gore, a postavljaju se najprije
na uglovima zgrade.

Mineralne vune

Tvrde spuve

kamena i staklena vuna u roli

ili ploe za zidne i stropne
konstrukcije

od polistirola, poliuretana
i fenolnih smola

Kamena vuna
Kamena vuna je izolacijski materijal mineralnog porijekla za
toplinsku, zvunu i protupoarnu izolaciju u graditeljstvu,
industriji i brodogradnji. Kao sirovine za proizvodnju kamene
vune upotrebljavaju se prirodni i umjetni silikatni materijali.
Od prirodnih materijala upotrebljava se kamen diabaz i
dolomit, a u manjoj mjeri i bazalt, dok se od umjetnih
materijala koriste tzv. briketi koji se dobivaju preradom
otpada iz tehnolokog procesa uz dodatak cementa. Glavni
kemijski spojevi koji ulaze u sastav navedenih sirovina su
oksidi silicija, aluminija, kalcija, magnezija i eljeza.
Navedene sirovine transportiraju se u kupolnu pe u kojoj se
tale na temperaturi od 1500C. Za proces taljenja sirovina
kao energent se koristi koks. Moe se rei da, iako je
konstrukcija pei prilino jednostavna, procesi koji se u njoj
odvijaju su vrlo sloeni i raznoliki: sagorijevanje koksa,
procesi izmjene topline, fiziko-kemijski prijelazi materijala iz
jednog agregatnog stanja u drugo itd.
Dugovjenost Vodootpornost Paropropusnost Otpornost na mikroorganizme

TEMPERATURNA DILATACIJA KONSTRUKCIJA

Uslijed temperaturnih razlika nastalih bilo klimatskim uvjetima, bilo promjenom godinjih doba ili
sunevim zraenjem, nastaju i deformacije unutar konstruktivnih elemenata objekata. Povienjem
temperature materijal se rastee, a sniavanjem temperature materijal se stee. Nedovoljna kontrola
navedenih promjena moe dovesti do oteenja objekata, pa i do ruenja konstruktivnih sistema. esta
su oteenja krovnih rubova, fasada, pucanja materijala na spojevima, itd.
Velika razlika izmeu zimskih niskih temperatura i visokih temperatura uzrokovanih ljetnim sunevim
zraenjem donosi dodatna naprezanja u kontrukcijama.
Prema Cammereru, temperatura pojedinih dijelova konstrukcije kod temperature zraka
od 30 - 35C iznosi:
na vertikalnim bukama zidova
do 65
na elinim konstrukcijama na junoj fasadi
do 75
na crnoj bitumenskoj ljepenki (na tankoj ploi)
do 70
isto ali na debeloj ploi koja akumulira topl.
do 80
isto ali na toplinskoj izolaciji
do 90
na aluminijskoj sjajnoj foliji (samo na sjajnoj!)
do 19
na bijeloj plohi
do 24
Iz gornjih je podataka vidljivo da zagrijavanje uslijed djelovanja sunevih zraka ovisi o boji materijala (to
je boja tamnija vee je upijanje sunevih zraka i time vea temperatura materijala), vrsti materijala,
slojevima konstrukcije (ukoliko konstrukcija ne moe odavati toplinu prijenosom na drugi materijal, ili
zranim strujanjem, zagrijavanje je vee) te konano o poloaju prema djelovanju sunca - najtopliji je
krov pa jugozapadna strana, a najhladnija je sjeverna strana.

TOPLINSKE DILATACIJE (dilatare (latinski) = iriti)

Toplinske dilatacije (dilatacijske reke) imaju zadatak sprijeiti oteenja konstrukcija uslijed
temperaturnih promjena u samim konstrukcijama.
Dilatirati se mogu cijeli objekti ili dijelovi objekta pa dilatacije dijelimo na glavne i dopunske.
Glavne dilatacije:
Obino se izvode kod objekata visokogradnje na svakih 30 40 m. Reke se izvode tako da
se objekt dilatira po cijeloj visini, tako da se podijeli u samostalne konstruktivne cjeline.
Dilatacije se rade irine 3cm za zgrade do 5 m visine, a za svakih slijedeih 5 m po 2 cm vie.
Reke ne smijemo ispunjati bukom nego ih moramo jasno naglasiti. Ako dilataciju ispunimo
bukom ona e se zbog rastezanja ili stezanja otvoriti i nastati e pukotina. Da bi se
sprijeio propuh ili vlaenje kroz dilataciju zatvaraju se reke trajno elastinim kitovima,
letvicama, trakama od plastine mase, aluminija i sl. Naroito paljivo dilataciju treba
zatvoriti na ravnim krovovima, temeljima, podrumskim zidovima i sl. Temperaturne razlike
u neutralnoj osi kod ravnog krova ne bi smjele biti vee od 10 - 17 C.
Svaki statiki proraun sadri i proraun dilatacija odnosno naprezanja koja nastaju u
konstrukcijama uslijed temperaturnih promjena.
Dopunske dilatacije
Treba proraunati kod svih konstrukcija koje su podlone velikim promjenama temperature.
Dilatiranje (irenje ili stezanje) ne smije biti vee od 1 mm.

AKUSTIKA I ZVUNE IZOLACIJE

Zvuk nastaje titranjem estica materije i moe se iriti samo kroz

materijalnu sredinu, a ne prolazi kroz vakum. Izvor zvuka moe biti
zategnuta ica, membrana i slino koje svojim titranjem vre udare
na estice zraka i izazivaju pravilne promjene u zraku.

Ovakvi titraji mogu nastati u tekuinama i plinovima ali ovjek je

okruen zrakom pa prima zvuk primarno iz zraka.

Zbog tih promjena nastaju u zraku zgunjavanja i razrijeenja koja

se kroz materijal ire u obliku zvunih valova.

Brzina rasprostiranja zvuka zavisi o vrsti materijala i njegovoj

temperaturi, a razliita je za razne vrste materijala, na pr. kod 20C
brzina zvuka kroz : zrak je 342 m/sek, vodu 1460 m/sek, gumu 4050 m/sek, pluto 500 m/sek, elik 5000 m/sek.

Karakteristike zvuka :

FREKVENCIJA
je broj titraja u sekundi a mjeri se hercima. 1 Hz=1 titraj/sek.
Razliite frekvencije ljudsko uho osjeti kao razliite visine tonova. Zvuk male
frekvencije osjeamo kao duboke, a zvuk visoke frekvencije kao visoke
tonove. Ljudsko uho moe uti frekvencije od 16 do 20000 Hz (odrastao
ovjek do 16000 Hz) to nazivamo ujno podruje.
INFRAZVUK - ispod 16 Hz ovjek osjea kao potresanja
ULTRAZVUK - iznad 20.000 Hz

Graevinska fizika prouava naine zvune zatite za zvukove

koji ovjeku smetaju, a to je izmeu 100 i 3150 Hz. Osnovni
standardni ton iznosi 1000 Hz.
Za ispitivanje zvunih izolacija konstrukcija upotrebljavaju se zvuni
prijemnici koji registriraju sve frekvencije od 100 do 3150 Hz, ali se najee
upotrebljavaju prijemnici s ugraenim tercnim filterima koji registriraju
zvukove samo na slijedeim frekvencijama: 100, 125, 200, 250, 315, 400,
500, 630, 800, 1000, 1250, 1600, 2500 i 3150.

INTENZITET ZVUKA
je objektivno mjerilo jaine zvuka

to je prosjena zvuna snaga odnosno ukupna energija koju izvor zvuka

predaje okolini proputena u nekoj toci u W/m2.
ovjek kod zvuka uglavnom razlikuje visinu tona frekvenciju i
jainu zvuka - glasnou.
Ocjena jaine zvuka uhom je subjektivna pa su u fizici uvedene
objektivne mjere.
Zbog titranja estica elastine tvari nastaje u njoj zvuni tlak kojeg
mjerimo mikro barima (1b = 0,1 Pa) ili paskalima.
Omjer zvunih snaga upravno je proporcionalan omjeru kvadrata
pripadajuih zvunih tlakova.
ujno podruje zvunog pritiska nalazi se izmeu tzv. ujnog praga koji
iznosi 2 x 10-4 (0,2 Pa) i praga bola koji iznosi 2 x 102 (20 Pa).

Dakle omjer izmeu ujnog praga i praga bola iznosi 1:106, pa e omjer
zvunih snaga iznositi 1:1012 (Skala iji bi najvei broj imao 12 nula bila
bi vrlo nepogodna pa se upotrebljava logaritamska skala s bazom 10, za
logaritme brojeva od 1 do 1012 ).
Prema fiziaru Bellu skala je podijeljena na 12 dijelova, 12 B odnosno
120 dB (deciBella) 1 dB = 1/10 B.

Decibel je jedinica bez dimenzije a slui za iskazivanje omjera dvije

istorodne veliine (zvuni tlak, zvuna snaga, zvuni intenzitet).
Budui da je decibelna skala logaritamska odnosi veliina su drugaiji nego
kod drugih jedinica (cm, kg).
Primjer: zvuk od 20 dB nije 2 puta vei od zvuka od 10 dB ve je:
20 dB = 2B, a to je logaritam tj. eksponent baze 10
102/101 = 10
Dakle zvuk od 20 dB je 10 puta vei od zvuka od 10 dB.

GLASNOA ZVUKA
je subjektivna jaina zvuka odreene frekvencije izraena Phonima.
Uho je prijemnik zvuka koji radi na istom principu kao i mikrofon: zvunu
energiju pretvara u elektrinu i te impulse predaje mozgu.
Ali uho ne uje sve tonove jednako. Zvukove niskih frekvencija uho vrlo
slabo uje, srednje registrira podjednako kao mjerni instrument, a
zvukove visokih frekvencija uje slabije.
Isto tako za svaku ujnu frekvenciju postoji najnii zvuni tlak koji uho moe
uti. Objektivna jaina zvuka izmjerena instrumentom i subjektivni dojam
se razlikuju.
Na temelju ispitivanja nastale su krivulje jednake glasnoe za ujno
podruje frekvencije (Fletcher Munsonove krivulje).
Sline krivulje daju mjerai buke koji na posebnim skalama oitavaju
glasnou i intenzitet zvuka.
Prema krivuljama npr. zvuk frekvencije od 30 Hz ovjek ne uje do
intenziteta od 60 dB, to znai da je glasnoa 0 Phona.
Kod standardnog tona od 1000 Hz glasnoa i intenzitet zvuka su isti.

PHONSKE KRIVULJE ISTE JAINE GLASA ZA

ISTE TONOVE 1. GRANICA BOLA 2. PRAG BOLA

POJAVE PRILIKOM IRENJA ZVUKA

U mirnoj atmosteri kod iste temperature i vlage zvuk se pravolinijski rasprostire na sve
strane. Kod tokastog izvora zvuka (govor jednog ovjeka) zvuk se iri u vidu
koncentrinih lopti, kod linijskih izvora (eljeznica) u vidu valjkastih ljuski.
Interferencija zvunih valova - je pojaavanje, oslabljenje ili ponitenje zvunih
valova koje nastaje pri sudaranju valova raznih valnih duina (primjer sumrak).
Refleksija (odbijanje) - od jednog zvunog udarca do drugog mora proi min 1/10 sek
da bi uho osjetilo reflektirani zvuk. U zatvorenom manjem prostoru zvuk se odbija
od stijena pa ga uho osjea kao jedan pojaani zvuk (u protivnom ujemo odjek).
Difrakcija (skretanje) - ako zvuni val naie na prepreku, ovisno o istoj, moe doi do
difrakcije, zvune sjene ili, ako je mala prepreka, do refleksije.
Refrakcija (prelamanje valova) - slino zrakama svjetla i zvune zrake lome se pri
prelazu iz jedne sredine u drugu. U atmosferi zrake se lome prema gore ako je
dolje topliji zrak a prema dolje ako je dolje hladniji zrak (amci na moru ljeti, iznad
mora hladniji zrak - daleko se uje).
Apsorpcija (upijanje) - Prilikom nailaska zvunih valova na prepreku jedan dio zvune
energije e se reflektirati a drugi e apsorbirati prepreka. Koliko e apsorbirati ovisi
o vrsti materijala i frekvenciji. Omjer apsorbiranog i reflektiranog zvuka naziva se
koeficijent apsorpcije (za mramor 0,01, za mineralnu vunu 0,78).
Rezonancija - Tijelo koje titra nagoni zvunim udarcima druga tijela u svojoj blizini da
titraju ukoliko su podeeni na isti broj titraja u sek. (napnemo dvije ice gitare na
isti ton, jednu trznemo i utiamo, druga e zazvuati).

OBLICI DVORANA
GORE: S KORISNIM REFLEKSNIM STROPOM
DOLJE: SA STROPOM KOJI STVARA PAZVUK

Za direktno ozvuenje
preporuuje se h= 8cm

Refleksija zvunih
valova u prostoriji

BUKA
tetno djeluje na organizam od razdraujueg djelovanja do oteenja sluha i gluhoe;
izaziva patoloke promjene u organizmu, opekotine kod jakog zvuka (zvuna energija
pretvara se u toplinsku), ometanje rada, smanjenje radne sposobnosti.
Kod nas za sada ne postoje propisi o dozvoljenoj jaini buke pa se sluimo preporukama
ljenikih udruenja drugih zemalja prema kojima je doputeno izlaganje buci slijedee:
buka jaine
90 dB
doputeno izlaganje
8 h/dan
92 dB

6 h/dan
95 dB

4 h/dan
l00 dB

2 h/dan
105 dB

1 h/dan
110 dB

0,5 h/dan
115 dB

0,25 h/dan
Buka se se ne moe uvijek izbjei iako je dokazano njeno tetno djelovanje na organizam.
U graevinarstvu ima takoer mnogo poslova i strojeva koji stvaraju veliku buku, pa se
upotreba takvih strojeva ograniava vremenom trajanja, dobom dana, obaveznom
primjenom zatitnih mjera.
Za svaki prostor u kojem boravi ovjek propisuju se norme dozvoljene buke, pa e u
radionici one biti vee nego jednoj bolnici.
Dobar urbanistiki plan i projekt, odnosno pravilno zoniranje mirnih (stambenih) zona i zona
rada (buke) preduvijet su dobre zatite naselja od buke.

ZATITA NASELJA OD BUKE

Za proraun reima buke u gradovima propisane su norme dozvoljene buke u
pojedinim zonama razliite namjene (stambenie, poslovne, industrijske).
Sanitarnim normama razlikujemo nepromjenjivi, promjenjivi i isprekidani zvuk.
nepromjenjivi - jaina se ne mijenja vie od 5 dB i traje dulje vrijeme.
Promjenjivi - jaina se mijenja za vie od 5 dB.
Isprekidani - izmjena u trajanju od 1 ili vie sekundi.
Zvuk se u atmosferi drugaije iri nego uz povrinu zemlje; u jednolinoj atmosferi
pada jaina zvuka s poveanom udaljenosti od izvora, a dopunsko snienje zvuka
moe nastati apsorpcijom zvuka zbog vlanosti, dima, magle, refrakcije zv. valova,
kod vjetra razliitih temp. zraka i sl.
Kod irenja tokastog izvora zvuka u gradovima snienje nivoa zvunog pritiska je za
6 dB manje kod svakog udvostruenja udaljenosti od izvora zvuka, a kod linijskog
izvora 3 dB manje (Poetna udaljenost obino se uzima 7 m).
Ako nam je poznata jaina zvuka na udaljenosti od 7 m, moemo izraunati za koliko
se smanji jaina zvuka npr. na 56 m.
Tokasti izvor : 14 m - 6 dB manje, 28m - 12 dB, 56 m - 18 dB manje
Linijski izvor : 14 m - 3 dB manje, 28m - 6 dB, 56 m - 9 dB manje

Uz zemljinu povrinu dolazi do priguenja zvuka zbog prelaza zvune

energije na tlo. Najvee priguenje je iznad tla obraslog travom, grmljem i sl.
Visoko raslinje takoer apsorbira buku. Veliina apsorpcije ovisiti e o vrsti
zelenila i rasporedu istog. Npr. drvored ispod kojeg nije posaeno grmlje
slabo priguuje buku dok gusti i neprozirni nasadi dobro priguuju buku.
Raspored sadnje drvea ima velik utjecaj na priguenje buke. Ako se drvee
sadi u paralelnim pojasima svaki pojas mora biti 5 - 6 m irine s drveem
gustih kronji u pomaknutom rasporedu tako da se zvuk rasipa u prostoru
izmeu redova drvea. Ispod drvea treba zasaditi gusto zelenilo.
Priguenje zvuka u gradu moe se postii izvedbom razliitih prepreka jer
prilikom nailaska zvuka na prepreku iza nje nastaje zvuna sjena.
Iza prepreke, zbog difrakcije zvunih valova, zvuk nee biti potpuno
priguen, ali se moe bitno smanjiti.
Dakle, da bismo dobili zadovoljavajue snienje buke u gradovima
primjenjuju se razne metode zatite: izgradnja zgrada na odreenim
razmacima od izvora buke (pomoni objekti, garae, duani), sadnja zelenih
pojasa, izgradnja prepreka - ekrana ili kombiniranje ovih naina.

ZVUNE IZOLACIJE U ZGRADAMA

Klasifikacija buke u graevinarstvu:
1.
Zrana buka je zvuk koji se prenosi zrakom (govor, glazba).
2.
Udarna buka ili topot nastaje udaranjem po tvrdoj podlozi kroz
koju se prenosi na zrak.
3.
Vibracije nastaju radom strojeva koji potresaju podlogu te se kroz
nju kao i topot prenose na zrak.
Za svaku vrstu buke morati emo predvidjeti poseban nain zatite
odnosno izolacije.
Prilikom nailaska zvunih valova na prepreku dogaa se slijedee:
1.
jedan dio zvune energije reflektira se u prostoriju
2.
jedan dio (mali) pretvara se u toplinsku energiju
3.
jedan dio iri se konstrukcijom te emo zvuk dobiti u udaljenim
prostorijama objekta (ovisno o vrsti materijala)
4.
jedan dio prolazi kroz prepreku u susjednu prostoriju

ZVUNE IZOLACIJE KONSTRUKCIJA PROTIV ZRANE BUKE

Ispitivanja su pokazala (Bergerovo pravilo) da apsorpcija zida raste upravno s
njegovom teinom
zid teine u kg
10 50 100 300 500 1000
apsorpcija u dB
27 38 40 47 51
54
Iz tabele vidimo da je teina zida od cca 350-400 kg optimalna za apsorpciju
zvuka jer dvostruko i trostruko poveanje teine daje malo poveanje
apsorpcije.
Prema tome openito smatramo da konstrukcija zadovoljava u pogledu zatite
od zrane buke ukoliko ima povrinsku teinu veu od 350 kg/m2 i ako se
radi o masivnoj konstrukciji. Kod uplje konstrukcije (polumontani stropovi)
teina iste mora biti vea od 400 kg/m2.
Budui da sve vie upotrebljavamo lake pregrade u graevinarstvu takve
konstrukcije morat e se posebno ispitivati i dokazivati.
U pravilu razlikujemo jednoslojne i vieslojne pregrade. Dok jednoslojna
pregrada vibrira kao jedna cjelina, vieslojna e titrati svaki sloj sa razliitim
amplitudama, ovisno o materijalu slojeva. U pravilu dvostruke pregrade koje
se sastoje od 2 kruta materijala iste teine (2x7 cm opeka) treba izbjegavati
(ili ispuniti izolacijskim materijalom) jer meu njima dolazi do pojave
rezonancije te takav zid npr. moe imati manju vrijednost zvune zatite
nego da je izveden u jednom sloju.

Pod odreenim uvjetima moe se dogoditi da pregrada uope ne apsorbira

dio zvuka, a to se dogaa ako doe do podudarnosti zvunih valova iz
zraka i titranja same pregrade. Frekvencija kod koje dolazi do podudarnosti
valnih duina naziva se kritina frekvencija i moe se izraunati.
Kod vieslojnih pregrada osim koritenja izolacijskih materijala (mineralna
vuna, pepeo, guma) moemo postii dobru zvunu izolaciju koritenjem
pojave interferencije zvunih valova (npr. vieslojna pregrada sa zranom
upljinom u koju se ovjesi tkanina, ljepenka i sl.).
Kod konstrukcije vieslojnih pregrada vano je detaljiranje spojeva pojedinih
slojeva kao i rjeenje rubova. Ne smiju biti kruti ve elastini materijali (filc
od min. vune, lake gra. ploe i sl.)
Primjeri:
zid od opeke 25 cm (450 kg/m) dobro e apsorbirati zvuk.
pregradni zid od staklenih blokova (luxfer opeka) kod 1000 Hz i intenziteta
od 90 dB apsorbirati e 60 dB, dakle odlian izolacijski pregradni zid.
zid od bloketa 25 cm obostrano obukan zadovoljava iako ima upljine, jer
su stijenke dovoljno masivne pa ne djeluju kao membrane koje stvaraju
rezonancu.
dvoslojni zid od 2x5 cm drvolita obostrano obukan ne zadovoljava, ali ako
u 4 cm zrane upljine ovjesimo ljepenku dobijemo zadovoljavajui zid.

ZVUNE IZOLACIJE PROTIV TOPOTA

Stropne konstrukcije moraju imati zadovoljavajuu izolaciju od zrane i

udarne buke, a zidovi samo od zrane.
Udarni zvuk nastaje i iri se direktno u materiji, zato njegov dijagram ima
obrnute vrijednosti, strop mora primiti to manji intenzitet zvuka.
Za zatitu od topota izvodimo tzv. plivajue podove kod kojih podna
povrina lei na sloju izolacijskog materijala.
Pri tome treba paziti da se izolacijski materijal (mineralna i staklena
vuna, stiropor, pluto, guma) provue i bono te oko cijevi i kanala koji
vertikalno probijaju konstrukciju da se izbjegnu zvuni mostovi.
PLIVAJUI PODOVI:

s estrihom (podlogom):

cementni estrih - cem. mort ili beton MB 25 sa sitnim agregatom. Kod

veih povrina armira se krinom armaturom 3/20 cm, min d = 3,5 cm.
Magnezitni estrih
gipsani estrih 3,5 - 4,5 cm
asfaltni mastiks (bitumen + mineralni sastojci) + fino kameno brano

bez estriha - za podove u vidu brodskog poda ili parketa

PLIVAJUI POD S ESTRIHOM NA

MINERALNOJ VUNI DRVENE
STROPNE KONSTRUKCIJE

PLIVAJUI POD S ESTRIHOM ARMIRANO

BETONSKE STROPNE KONSTRUKCIJE

PLIVAJUI POD BEZ ESTRIHA DRVENE STROPNE

KONSTRUKCIJE S IVERIT ILI OSB PLOAMA NA
MINERALNOJ VUNI

IZOLACIJE OD ODJEKA U PROSTORIJI

Rjeavaju se upotrebom apsorbera na unutarnjoj strani zida kao to su vuna
(dlakavi tepisi i tapeta), pamuk, svila, min. vuna, mekani kanelirani lesonit
(celoteks), gipsane ploe i sl.
Do problema odjeka dolazi kod velikih prostora: hale tvornica s radom strojeva,
radionice i sl. Izolacija se izvodi postavom raznih apsorbera i elektronikom
regulacijom.

VIBRACIJE
Zatita od vibracija sastoji se u izoliranju izvora koji proizvodi vibracije, tako da
se stroj postavi na elastinu odnosno amortizacijsku podlogu kao pluto,
azbest, pust ili podloge od elastinih materijala kao to je guma ili metalne
opruge.