Professional Documents
Culture Documents
DRUGI
GENOCID
Nad
muslimanima
dogaa
se
na
prijelazu
iz
17.
u
18.
stoljee,
tanije
1711.
godine
uoi
Badnje
veeri.
Te
noi
je
izvrena
takozvana
"israga
poturica",
kada
je
priblino
1000
muslimana,
koliko
ih
je,
prema
mjerodavnim
dokazima,
tada
ivjelo
na
podruju
"Stare
Crne
Gore"
koja
se
sastojala
od
svega
etri
nahije
sa
sjeditem
u
Cetinju,
bilo
pobijeno
ili
izbjeglo
u
Niki
i
selo
Tudemile
kod
Bara.
Strateg,
idejni
promotor
i
agens
drugog
genocida
nad
muslimanima,
sada
na
tlu
Crne
Gore,
bila
je
opet
Crkva,
ali
ne
katolika
ve
pravoslavna.
Za
ovu
tvrdnju
postoje
dva
nepobitna
svedoanstva:
prvo,
"istraga
peturica",
ustvari
genocid
nad
muslimanima
se
dogaa
uoi
Badnje
veeri,
dakle
najveeg
i
najsvetijeg
hrianskog
praznika,
i
drugo,
taj
dogaaj,
"istraga
poturica"
je
opjevao
vladika
-
najvei
crkveni
dostojanstvenik
i
pjesnik
Petar
II
Petrovi
Njego
u
Gorskom
vijencu.
On
je
time
pruio
ideologiziranu
epsku
podlogu
i
paradigmu
za
sve
kasnije
genocide
nad
muslimanima
Srbije,
Sandaka,
Crne
Gore
i
Bosne
i
Hercegovine.
Tako
je
Njego
kao
najvei
srpsko-crnogorski
pjesnik
i
kao
vladika,
odnosno
nosilac
najvise
vjerske
i
svjetovne
vlasti,
opjevao,
posvetio
i
u
najuzvienije
djelo
pretvorio
genocid
ili
meunarodni
zloin
pod
kojim
se
podrazumjeva
svjesno,
namjerno
i
plansko
potpuno
ili
djelimino
unitavanje
nacionalnih,
etnikih,
rasnih
ili
religijskih
grupa.
Motiv
za
izvrenje
genocida
su
elje
za
pljakom
i
porobljavanjem,
rasna,
nacionalna
i
vjerska
mrnja
i
predrasude.
Svi
ti
motivi
su
opjevani
u
Gorskom
vijencu,
a
vjersku
mrnju
prema
muslimanima
Njego
izrie
rijeima
"'oda
rie
na
Cetinju"
i
tvdnjom
o
iskljuivosti
izmu
lune
(mjeseca,
op.
F.V.)
i
krsta.
TREI
GENOCID
Nad
muslimanima,
koji
e
poznati
srpski
historiar
i
diplomata
Stojan
Novakovi
oznaiti
kao
"generalno
trebljenje
Turaka
-
muslimana
iz
naroda"
dogaa
se
na
tlu
Srbije
izmeu
1804.
i
1820.
godine
kao
posljedica
Prvog
i
Drugog
srpskog
ustanka.
Naime,
od
samog
poetka
19.
stoljea
Srbija
i
Crna
Gora
su
ekstreminacijom,
progonom
i
ubistvima
muslimana,
eljele
stvoriti
svoje
nacionalne
drave
i
stalno
ih,
na
njihovu
tetu,
proirivati.
Tako
su
genocid
i
devestacija
u
odnosu
na
muslimane
konstantne
i
strateki
cilj
u
politici
Srbije
i
Crne
Gore
tokom
cijelog
19.
i
20.
stoljea.
Pored
Pravoslavne
crkve
koja
od
drugog
genocida
igra
kljunu
ulogu,
u
treem
genocidu
nad
muslimanima
njoj
se
pridruzuju
historiari
i
politiari,
naravno
uz
pjesnike
poput
Njegoa.
ETVRTI
GENOCID
Nad
muslimanima
dogaa
se
u
periodu
izmeu
1830.
i
1867.
godine,
kao
posljedica
Hati--
erifa
iz
1830.
i
njegova
aneksa
iz
1833.
godine,
kojima
je
Srbija
stekla
status
vazalne
autonomne
kneevine
unutar
Osmanskog
carstva,
ali
i
mogunost
da
protjera
muslimane
iz
Uica,
apca,
Sokola
i
Beograda,
to
je
i
uinjeno
od
1862.
do
1867.
godine.
Sve
prognane
muslimane
Porta
naseljavaju
u
Bosnu
i
za
njih
se
podiu
dva
nova
naselja
-
Gornju
i
Donju
Aziziju,
odnosno
Bosanski
amac
i
Oraje.
PETI
GENOCID
Nad
muslimanima,
uglavnom
Albancima
i
Turcima,
dogaa
se
na
tlu
Srbije
i
Crne
Gore
izmeu
1876.
i
1878.
godine.
Poslije
ustanka
u
Hercegovini,
potaknutih
i
voenih
uz
pomo
Srbije
i
Crne
Gore,
dolazi
do
Berlinskog
kongresa
(1878.
godine)
na
osnovu
ijih
odluka,
dotadanje
autonomne
kneevine
Srbija
i
Crna
Gora
stiu
potpunu
dravnu
neovisnost,
ali
i
uveliko
proiruju
svoje
teritorije.
Tako
se
Srbija
teritorijalno
proirila
nikim,
pirotskim,
toplikim
i
vranjskim
okruzima,
a
Crna
Gora
u
Hercegovini.
Iz
svi
tih
okruga
i
regija
muslimani
su
odmah
potpuno
istrijebljeni,
uprkos
injenici
da
se
Srbija,
shodno
odlukama
Berlinskog
kongresa,
obavezala
da
e
potivati
slobodu
vjeroispovijesti
muslimana.
Mada
su
predjeli
dananje
june
Srbije
tim
inom
potpuno
opustjeli
i
ostali
bez
stanovnitva,
to
je
dovelo
u
pitanje
poljoprivredu
zemlje
i
nanijelo
joj
veliku
tetu,
ipak
je
mrnja
prema
muslimanima
bila
vee
i
jaa
od
svake
koristi
i
interesa.
U
razdoblju
od
1862.
do
1878.
godine,
za
svega
esnaest
godina,
nestalo
je
nekoliko
stotina
damija,
mnoge
sahat-kule,
musafirhane,
imareti,
karavan-
saraji,
hanovi,
bezistani,
sebilji
i
kutubhane,
u
Beogradu,
apcu,
Uicu,
Sokolu,
Niu,
Pirotu
i
Vranju,
kao
to
se,
prije
nepuna
dva
stoljea,
desilo
na
tlu
Ugarske,
Like,
Korduna,
Udbine,
Dalmacije
i
Boke.
Dakle,
dva
genocida,
od
dva
razliita
dumanina,
sa
potpuno
istim
posljedicama
dogaaju
se
u
razliitom
vremenskom
periodu
za
svega
esnaest
godina.
ESTI
GENOCID
Nad
muslimanima
posljedica
je
austro-ugarske
okupacije
Bosne
i
Hercegovine.
Mada
je
Austro-Ugarska
posljednja
pravna
drava
koja
je
vladala
Bosnom
unazad
posljednjih
115
godina
i
koja
je
garantirala
svim
graanima
osnovna
vjersko-
duhovna,
fiziko-bioloka
i
materijalno-imovinska
prava,
muslimani
su
se
u
poetku
svim
raspoloivim
sredstvima
suprostavljali
Austro-Ugarskoj
okupaciji.
Oni
su
se,
odmah
poslije,
ali
u
toku
okupacije,
poeli
iseljavati
u
Tursku,
Sandak,
Kosovo
i
Makedoniju,
gde
je
tada
jo
uvijk
bila
Turska
vlast.
Tako
dolazi
do
depopulacije
i
radikalnog
smanjenja
muslimaske
populacije
u
ukupnom
stanovnistvu
Bosne
i
Hercegovine.
Prema
popisu
iz
1879.
godine,
muslimani
su
inili
skoro
39%
populacije
Bosne
i
Hercegovine,
dok
je
njihov
udio
u
bh.
stanovnistu
1910.
godine
opao
na
svega
32%.
SEDMI
GENOCID
Nad
muslimanima
Sandaka
i
Crne
Gore,
kao
i
pokuaj
nasilnog
pokrtavanja
muslimana
u
Plavu
i
Gusinju,
je
direktna
posljedica
Prvog
i
Drugog
balkanskog
rata.
To
je
bio
sedmi
genocid
nad
muslimanima
Balkana,
a
prvi
nad
muslimanima
Sandaka,
zato
to
nije
postojala
vlast
koja
bi
ih
zatitila.
OSMI
GENOCID
Nad
muslimanima
traje
od
osnutka
Kraljevine
Srba,
Hrvata
i
Slovenaca
1918.
godine
do
propasti
Kraljevine
Jugoslavije
1941.
godine.
Mada
ivoti
muslimana
u
prvoj
Jugoslaviji
nisu
imali
nikakvu
vrijednost,
ipak
su
bili
sloeni
posebno
muslimanima
Sandaka
i
istone
Hercegovine.
Tako
je
u
selu
ahovii,
u
Bjelopoljskom
srezu
u
Sandaku,
7.
Novembra
1924.
godine
oko
600
muslimana
ubijeno
bez
ikakvog
povoda,
krivnje
i
razloga.
U
Hercegovini
je
od
kraljevih
komita
tokom
devedesetih
godina
po
narudbi,
planu
i
sistemu,
bilo
preko
tri
hiljade
vansudskih
i
neotkrivenih,
a
dobro
poznatih
ubistava,
naravno
poinjenih
nad
muslimanima.
Ta
ubistva
i
zastraivanja
uticali
su
na
izmjenu
etnike
slike
istone
Hercegovine
na
tetu
muslimana,
a
u
korist
Srba
i
Crnogoraca.
DEVETI
GENOCID
Nad
muslimanima
traje
od
1941.
do
1945.
godine.
Prema
dosadanjim
istraivanjima
Kocovia,
Zerjavia,
Dedijera
i
Miletia,
sve
nemuslimana,
Drugi
svjetski
rat
je
odnio
103.000
muslimanskih
ivota
ili
8,1%
ukupne
tadanje
muslimanske
populacije.
Najvie
je
muslimana
u
tom
ratu
nastradalo
od
etnikog,
komijskog,
noa
to
ih
je
stigao
na
kunom
pragu,
u
avliji
i
na
njivi.
U
prvih
devet
genocida
muslimani
se
nikako
nisu
orujem
suprostavili
svojim
koljaima
i
zlikovcima.
Naprotiv,
od
1683.
do
1992.
godine,
dakle
punih
309
godina,
mi
smo
oekivali
da
koljai
i
zlikovci
kau:
"mi
emo
vam
oprostiti
to
vas
koljemo
i
ubudue
emo
vam
se
smilovati."
To
se
nije
nikada
dogodilo
i
to
je
bila
naa
najvea
iluzija,
zabluda
i
samoobmana.
DESETI
GENOCID
I
konacno,
DESETI,
najokrutniji
i
najvei
genocid
nad
muslimanima
u
Bosni
i
Hercegovini
traje
od
aprila
1992.
godine.
Po
mnogo
emu
je
on
izniman
od
ostalih
devet.
Okrutniji
je,
suroviji,
iri
i
dublji
po
razmjerama
od
svih
dosadanjih.
On
je
najavljen
pola
godine
unaprijed
i
sada
se,
evo,
odvija
na
oigled
cijelog
svijeta
pod
pokroviteljstvom
Ujedinjeni
Naroda,
organizacije
za