You are on page 1of 12

Rani radovi Arianne Mnouchkine i Theatre du Soleila

Arianne Mnouchkine je francuska redateljica koja je 1960. godine osnovala Theatre de Solei
od jezgre glumaca s kojima je poela raditi. Kazalina praksa koju nalazimo kod
Mnouchkineove zaela se 1961. predstavom "Genghis Khan" da bi nakon nje, putovala dvije
godine po orijentalnim istonim zemljama. Svoje putovanje prije svega usmjerava na
prouavanje istonih kazalinih izraza. Kada govori o utjecajima na sebe priznaje neobina
iskustva vienja Balijskih plesaa u Parizu, Bunaraku (japansko kazalite lutaka), Kabuki i
Noh teatar. 1964-1965 radi na komadu Maksima Gorkog: "The petit Borgeoisie".
Mnouchkineova je poznata po inovativnim ostvarenjima i u razliitim periodima svoje gotovo
tridesetogodinje povijesti njeni radovi su inili svojevrstan otpor institucionalnom kazalitu.
Najjasniji primjer toga je njen ciklus Shakespearea ranih osamdestih koji je bio posljedica
njena interesa za azijske kazaline forme. Mnouchkineova nije dakako bila prva koja je
kriala azijske izvedbene umjetnosti i Shakespearea no inila je to na takav nain koji je
sugerirao revolucijonarizam i originalnost. Ono to kod nje nalazimo je temeljitost pristupa
svojim idejama kojim ona pokazuje neto to se naim okvirima ini negativno a o kojoj u
Francuskoj piu sa odobravanjem : ta ju je temeljitost naime dovela do toga da slovi kao
ekstremist a rije je, o "kvaliteti koja je karakterizirala sva njena najbolja dijela"1. ini mi se
da je ovdje rije o kvaliteti koju bi mi vie nazvali ne mirenjem sa osrednjou odnosno
radikalizmom.
"Artaud je bio impresioniran Azijskim kazalitem kada je Balinezijska plesna skupina
posjetila Pariz 1931. pogotovo u onome to su favorizirali fiziki teatar iznad verbalnih
aspekata kazalita. Njegova izjava "Teatar je orijentalan" bio je esto citiran. Ovaj je stav bio
poetna toka i objanjenje neobinih aspekata njenih produkcija. Koriten da bi objasnio

presudan Azijski utjecaj na oblikovanje scene i kostima. U njenim kasnijim radovima2


nalazimo kako se slui kineskom, japanskom i afrikom minkom."3
Za vrijeme rada na Mnouchkinevoom Norodomu Sihanouku glumci Theatre du Soleila gledali
su prema praizvedbi Brookove Mahabharate koja je nastajala u isto vrijeme. Brook je jedan
od nekolicine ivuih redatelja s kojima je Mnouchkineova dijalogizirala. Njihove karijere u
nekim trenucima imaju iznenaujue sline smjerove kretanja. Produkcija "Le Songe d' un
nuit d 'ete"4 iz 1968 imala je snane poveznice sa Brookovim uprizorenjem "Oluje" iste
godine fokusirajui se posebno na nemilosrdnost i okrutnost snanih podsvjesnih nagona.
Brook koji je vidio i bio impresioniran produkcijom Mdm. Mnouchkine reirati e svoju
vlastitu dvije godine kasnije. Druge redatelje ostavlja po strani tvrdei kako je njen pristup
kazalitu kreativan.
Specifinost njena teatra odlikuje se velikom koliinom rada koji proizlazi iz neposrednog
kontakta stvaraoca sa vlastitim kreativnim poljem kojega se metodiki ispituje. iroko je
poznavanje razliitih kulturalnih pristupa nastajanja kazalinog ina podredila izrazu koji se
esto oslanja na kolektivni kreativni rad. Naime, bivajui okruena kreativnim suradnicima
ona je razvijala razliite aspekte kazalinog ina. Od svojih ranih dana Theatre du Soleil jest
bio poistovjeen sa group devised radom. Idal kolektivne kreacije upuuje vie na
cjelokupni rad trupe i njezin pristup uprizorenju. Samo mali broj njezinih produkata ukljuuje
kolektivno pisanje. Mnouchkineov je rad, a samim time i Theatar du Soleil u kasnijoj fazi
nakon to je trupa snimila film o ivotu Moliere - nastaje pod jakim utjecajem visoko
kodificiranih forma Kine, Japana i Sjevero Istone Azije. Meni se ini da su oni na neki
nain prije nakon snimanja tog filma postali neka vrsta institucionalne nacionalne trupe koja
s obzirom, ponavljam, da je prepoznata kao jedini ivi nositelj tradicije Jeana Baptistea
2

Henry IV
Adrian Kiernander: Adriane Mnouchkine and the Theatre du Soleil, str 5
4
Shakespeareov "San ljetne noi"
3

dobiva toliko izvjesnu budunost da prelazi mu nadgradnju zato je meni osobno zanimljiv
period rada prije ovoga projekta. Oni su naime smatrali da i commedija dell arte, koja je oito
njima, kao to je i Molieru bila neka vrsta temeljne discipline proizlazi iz orijentalnih izvora...
Rani radovi trupe Theatre du Soleil
Le Capitaine Fracasse (1965)
U samim poecima trupa je brojala desetak lanova. Imali su probe u lokalnom judo klubu.
Predstava je imala elemente commedie dell arte. Prihvaena je mlako od strane publike i
kritike. U sljedeoj su godini putovali s njome gradiima Francuske. Sa sljedeom je
produkcijom, adaptacijom Philippe Leotarda - Arnold Weskerovoj "Kuhinji" trupa je po prvi
put osjetila uspjeh koji se kasnije poistovjeuje s njima. Tekst je donijela Martine Franck, lan
trupe i njihov slubeni fotograf. S obzirom da je Wesker napisao ovaj tekst kao odraz
vlastitog rada u kuhinji - ini se da je predstava u svemu prikazivala akcijsku dinamiku
moderne kuhinje. Predstavljala je uurbanost suvremenog senzibiliteta ivota. Ono to je
prikazivalo odmak od realnosti jest da iako je sva kuhinjska oprema bila stvarna hrane nije
bilo ve je nastajala mimom. Nije bilo ni kolaa ni povra. Toliko je glumaka igra bila vjeta
da se ovo, navodno moglo primjetiti tek nakon deset minuta. Stvorio se neobian odnos
izmeu totalnog realizma i nepostojanja stvarne hrane. Svi su znali da su lice zamaene,
posude vrue, noevi otri. Trupa je improvizirala na osjeaju hvatanja masnog, vruine.
Usred su zime, prema navodima u nezagrijanoj sobi pri temperaturi od pet ispod nitice
vjebali improvizacije na vruinu. Uvijek su radili na razvijanju situacija. Stil se predstave
mogao opisati kao transcendiran sa ritmom. Poslije prve predstave u Cirque Medrano u Aprilu
1967. produkcija je postala takorei odmah veliki kazalini uspjeh godine u Parizu, dobivala
je brojne nagrade i privlaila velik broj gledatelja. Mnogi od njih su bili iz restoranske
industrije. Kuhari su svi bili obueni sasvim klasino. Podjela je brojala 31 glumca.
Reputacija Arianne Mnouchkineova iznad svega je uveliana jasnoom i inventivnou

produkcije. Nakon ovog veliko uspjeha trupa se posvetila uprizorenju Shakespeareovog Sna
ljetne noi koji je doivio veliki uspjeh i podario trupi osjeaj vanosti u spoju sa velikim
autorom. Scenografiju je sainjavao pod obloen sa 3000 ovijih koa to je u ono doba
davalo neki utisak snovitosti. Kostimi su bili hippijevsko cirkuskog stila. Bila je to jedna
oito rasplesana i raspjevana predstava nakon koje su bili pozvani na velika gostovanja u
Italiju i Rusiju. Ono to je trupi donijelo uprizorenje Shakespearea jest odluka da se vie nee
raditi dramske tekstove. Sljedea je predstava bila uprizorenje Les Clowns. Mnouchkineova je
htjela raditi dramatizaciju popularnih legendi i narodnih pria. "Ovo je bilo odbaeno jer se za
narodne prie uvidjelo da nisu vie ivui dio popularne kulture, ve romantizirani,
estetizirani kulturni muzejski primjerci. " Ovo je dakako ovisilo o smjeru u kojem se kretala
trupa Theatre du Soleil. Mnouchkineova je tek nakon etabliranja uprizorenjima slika
Francuske revolucije 1789 koje su doivjele svjetski uspjeh i nekolicine predstava koje su je
slijedile (1793) i konano snimanje filmova o povijesnim dogaajima dola do samog sredita
svoje karijere to je, kako sam ve naveo bila filmska ekranizacija Molierovog ivota. ini se
da je trupa bila svjesna vlastitog puta koji je iao prema narodu. Prilike su vie puta bile
prilino loe, i La Cuisine se u vie navrata pokazala kao jedini siguran izvor zarade.
Obnavljali su je tri etiri puta. Prije nego to su poeli raditi 1789 dodijeljen im je prostor u
kojem i danas izvode produkcije. Jo bi, kao uvod u sljedee poglavlje spomenuo dvogodinji
rad na predstavi L Age d Or koji je izraavo suvremeni izraz karaktera koji sainjavaju
dananje drutvo. Dvije su se glavne scene odvijale na velikoj zabavi slavnih borgeious u
domu jednog arhitekta sve dok nisu saznali da se neboder u predgrau Londona sruio.
Izmeu sebe se okrivljujui za djelo drutvo je uronilo u prepirku. Strasti su se konano
smirile. Arhitekt se izgleda pomirio sa dogaajem i poeo konstruktivno sanjati gradnju nove
Venecije, zatim velianstvene zgrade okupane suncem dok vegetacija buja, a djeca se vraaju
svojim korijenima. S obzirom da je ovo uprizorenje polazilo od lica commedie dell arte,

Pantalone, koji je sjedio do arhitekta upijao je ove rijei da bi ih prenio u svoj jezik: autoceste,
shopping centri, noni klubovi, banke...

Improvizacijski proces kod Arianne Mnouchkine


Improvizacijski proces kojeg je Arianne Mnouchkine koristila jest jedan od odrednica naina
na koji nastaje kazalini in. Kroz dugotrajne improvizacije kojima je bila sklona moemo
vidjeti kako je taj proces poprimio vrlo metodine oblike. Od Lecoqa posuuje vokabular
treninga, pojmove kao to su "zajedniko pisanje", "igranje nasuprot interpretiranju", "stanje"
karaktera kao na sceni prisutno emocionalno bie. Zanimljiv je njen pristup maskama, za koje
smatra da kataliziraju glumevu transformaciju. "Maska pomae da glumac zaboravi sebe i
utjelovi drugog."5 Rad sa maskama kod Mnouchkineove pokazivao je da preko tih, kako ih
naziva boanskih objekata glumac puta da njihova bit "potee tijelom". U tom trenutku
glumac je sposoban unii u karakter bez psihologizacije ili potrebe da se identificira sa
unutarnjom psihologijom drugog. Maske ne odraavaju i ne ue o podsvjesnim
eljama ili podtekstu karaktera, ve o razumijevanju njihova mjesta u drutvu tj. odnosa do
svijeta oko njih. Maska predstavlja jednu vrstu akutne forme koja zahtijeva od glumca da je
dovri ne u jednom nego u vie znaenja. Maska je pouzdani gospodar koji otkriva sve greke
u fazi nastanka lika. Ona odraava status glumca unutar procesa stvaranja lika ili karaktera. iz
improvizacije moemo zakljuiti o potezima koje glumac u povlai u nastajanju uloge. Tako
maska sili glumca da pristupi kreativnom tjelesnom izrazu. Kada govori o poetku rada
glumca s maskom smatra da bi mogao poeti odrjeavanjem vezova koji dovodi do gubitka
osjeanja tko su oni zapravo. Kada glumci odustanu od svog sidra - pomaknu se u prostor
mirnoe, kreativnosti, otvorenosti temama i emocionalnim stanjima. Improvizacija se razvija
od ovog traganja i nastavlja kroz scene. Svjesno je odredila svoj teatar kao teatar ljudi.
Usvojila je praksu Theatre National Populaire uspostavljanja odnosa sa trgovakim
5

organizacijama, organizacijama grupa tvornikih radnika da dou pogledati uprizorenja.


"Njene produkcije su u svoje vrijeme ak usporeivane sa kazalitima klasine Grke,
Shakespeareom i njegovim suvremenicima, koji se ponekad uoavaju kao ujedinjujui za
drutvo donosei zajedniko iskustvo koje prelazi granicu slojeva drutva i davanju socijalnog
iskustva niz zajednikih referentnih, prepoznatljivih toaka. " Tokom se godine Theatre du
Soleil pretvorio iz poetnih devet u kompaniju sa vie od ezdeset aktivnih lanova.
Adrienne Mnouchkine odravala je radionice maski pri Theatru du Solei. Prvog se dana
trening koncentrirao na "radost igre" kod kojega je vjeba improvizacije zauzimala primarno
mjesto. Da bi improvizirali, glumci moraju znati tko su njihovi karakteri, gdje su i to ele.
Improvizacija poinje s glazbom. Zatim glumci ne govore, ve pokazuju emocije. Kako kae
Ga. Mnouchkine teatar je emocija pokrenuta u akciju dok su rijei emocije stavljene u
akciju. Potrebno je pronai "unutarnju glazbu" svakog karaktera, ne buku, ve glazbu. Svaki
karakter ima vlastiti ritam i lajtmotiv koji se mora razlikovati od trenutka kada glumci uu na
scenu. "Odbaciti sve stereotipne, nauene, usvojene, konvencionalne pristupe karakteru, kao i
sve pretenzije. Usuditi se, imati velikodunost da primi. Biti konkavan da bi primio i
konveksan da bi predao. "6
Kod Mnouchkineove se nalazi precizno poimanje kostima koji se posmatra kao dio glumca:
"Kostim je glumeva druga koa, i jedina koa karaktera. Nabaviti kostim je kao ponovo
pronai djetinjstvo: sreu, preruavanje, nastavljanje i transformacija. Zahvaljujui kostimu
glumac je netko drugi. "7 Kostim mora prianjati tako da prua gotovo plesnu lakou, ili kao
to nalazimo kod Brookova "Kralja Lira" sirovost konih kostima koji odaju realistino
povijesne kvalitete stamenosti, sirovosti i neranjivosti jednog vremena. I ovdje kostimi
nadopunjuju lik pruajui nam osjeaj koju jedna srednjevijekovna atmosfera zahtijeva.
S obzirom na njenu kolaboraciju sa istonjakim kazalinim praktiarima i njegovanja
6
7

Azijske izvedbene prakse ona govori o teatru kao mjestu koje nas mora izvui na
transcendentalnu ravan, nedefinirani ali osjeajno metafiziki prostor, "mjesto koje dri
ivotne sile radije nego izruuje proizvode materijalistike kulture"8. Sa druge se strane
razvijao improvizacijski pristup glumi kao igri kroz sve pomenute klasine europske forme.
"Kolektivno znai da se svatko brine o svemu. Ovo je malo s godinama zaboravljeno i svatko
je vie ili manje zavrio brinui se o svom malom prostoru. Stvari su postale etablirane na
nain da sam se bojala najgorega. No sa radom na Shakespeareu ponovo smo osjeali duh
zajednitva. Glumci su poeli raditi na superiornijim tehnikama i tako dalje. Ja ne izbjegavam
svoje obaveze. Obavljam, i to nikada nisam nijekala voenje trupe i funkciju redatelja. No to
ne znai da odluke donosim sama. Sve to ukljuuje budunost kompanije, svi izbori;
uprizorili Shakespearea ili ne naprimjer su odluene kolektivno na opim sastancima. Moje
samo poslije izvravati odluke. I principe. Postoji nekoliko osnovnih principa u Theatre du
Soleil. Jer poklanjamo panju odgovornosti ljudi nas naputaju sretni ako su stvari uinjene
dobro, razoarani i tuni ako nisu. Tako da svi moramo uiniti produkciju dobrom; potovati
publiku pripremanjem dva sata prije predstave postalo je jedno od naih pravila. Etniko
ekipe ukljuuju nekolicinu drugih osnovnih principa: jednakost plaa, ne puenje tijekom
proba. Ja samo odgovorna da bi ovi bili potovani. Ovo ponekad provocira konflikte oito."9
U posebnoj se atmosferi suvremene nezavisne glumake druine postoji potreba za
kreativnou, to prema Mnouchkineovoj nije dovoljno. Meu putujuim glumcima koji e u
svojoj povijesti biti prepoznati kao potomci Moliera postoji kontinuirani osjeaj
velikodunosti i sebinosti, raspoloivosti i rezerviranosti.
Ulazak ansambla Theatar du Soleila u svoju fiziku bazu 1970 jest Cartoucherie u Bois de
Vincenes u predgrau Pariza. Biva je to tvornica municije koju je trupa otkrila u oajnikim

8
9

Arianne Mnouchkine:"Je mats Shakespeare devant tous les autres meme Moliere" Le Nouveau F. magazine no
1. Feb. 82

pokuajima da pronae lokaciju za probe i izvoenje. Ilustrira jednu od prisutnih kontradikcija


koje obiljeavaju tupine kreativne tenzije; izolirana lokacija, predaleko da bi se ugodno pjeke
moglo doi iz centra grada. Ovo se ini kao pomalo udan izbor za trupu koja je uvijek slovila
za kazalite ljudi. S druge strane u Parikom kazalitu postoji praksa koja potjee jo iz doba
Jana Vilara i Theatre National Populaire at Chaillot kada je publika iz radnikog sloja
organizirana. Preko socijalnih udruenja na radim mjestima posjete se sklapaju u velikim
grupama. Tako veliki broj radnika prisustvuje kazalinim predstavama. Ova je tradicija
aktivno preuzeta od Theatre du Soleila koji je praksu direktno preuzeo od od Sonie
Debeauvais koja je organizirala ove tzv. collectives za Vilara.
Prednosti ove udaljene lokacije takoer postoje. Mjesto nije buno, veliki se prostor dobiva po
prilino maloj cijeni i mjesto je okrueno umovitim krajolikom. Svi ovi faktori utjeu na
posebnu prirodu trupinih radova.

Vrsta kazalinog putovanja u Theatre du Soleilu


Theatre du Soleil bio bi nezamisliv u svojoj dananjoj formi
bez vanjskog i unutarnjeg prostora, bez izdvajanja iz svakodnevnice i bez ljepote prirodnog
okruenja. Redateljski rad u Theatre du Soleilu obiljeava kolektivni izmjenini proces
istraivanja dijela, poevi od pozicije priznatog neznanja. Ovaj se oblik putovanja bez
micanja na jedan jasan nain uvrijeio:
"Zamisli da se sprema na teatarsko putovanje koje e te dovesti do nepoznatog teritorija, gdje
principi kazaline kreacije nisu uvijek potpuno jasni, gdje sa kolegama kazalitarcima iz
cijelog svijeta stvoriti novo djelo koje se tie ljudi koje si upravo poeo upoznavati. Nema
neku posebnu ulogu, a ipak ono to e postii bit e temeljeno na tvojoj sposobnosti da
shvati potrebu za kontinuiranim razvojem na putovanju, kroz fokus tvoje imaginacije i tvog
posveenja tvojim kolegama i kazalinom zanatu. Ova vrsta kazalinog ustrajanja bila je put

Arianne Mnouchkine i njezine trupe kroz zadnjih etrdesetak godina. U svrhu ustrajanja na
takvu putu postojali su neki vodei principi koje je Mnouchkineova pronala kao nuna. U rad
se ulazi se sa eljom da se pone od nule, da bi osvijestili da svaki projekt ima vlastite
zahtjeve, i da onaj koji se toga prihvati mora biti spreman istraivati i nanovo otkrivati
osnovna pravila teatarskog poziva za svaku novu kreaciju. "

Izgled dana i jo o improvizacijskom procesu


Vjebe koje glumci koriste u pripremanju zadanih predstava su dijelovi povueni iz iroke
palete kazalinih stilova svijeta. Fizike pripreme za Richarda II, na primjer, bile su visoko
gimnastike i kao takve su drale korak za atletskim stilom uprizorenja, iako su se za
Norodom, mnogo manje predstavljaku i intenzivniju predstavu koristile pripreme tihih
vjeba istezanja.
Period proba traje, to dakako nije bio sluaj u poetku nastajanja trupe danas traje est
mjeseci ili vie najdui period proba bijae osamnaest mjeseci. Ovo je komfornost koju
veina djelatnika u kazalitu moe samo sanjati. Meutim kada je predstava gotova ide na
gostovanja koja traju i po godinu dana. Tokom perioda proba, cijela trupa mora biti u
Chartoucherie u 9.00 kada se na okupljanju daju odgovornosti za taj dan. lanovi tada
provode veinu jutra upotpunjavajui njihove zadatke: ienje, odravanje ili rad na
pripremama fizikih aspekata produkcije sceni, kostimima, rekvizitima itd. Dakako da njeni
specijalizirani kreativni suradnici dio autorskog tima Theatre du Soleila stvaraju maske,
vode izradu kostima, komponiraju glazbu, piu tekstove itd itd.. Vjerovatno glumci unutar te
podjele rada nalaze svoje mjesto ve prema njihovim interesima i vjetinama. Netko se
sigurno brine i o detaljima produkcije, gostovanjima i takvim stvarima. Glumci koji su
masterirali10 neko podruje vode kreativne radionice. Prema kraju jutra glumci e obino
10

neki glumci kod Arianne Mnouchkine mogu dobiti status master actor, koji ih naspram drugim kolegama glumcima slubeno potvruje kao iskusnije, one od kojih se moe uiti i funkcijonalno - kao voitelje kretivnih
radionica

uzeti vremena da se pripreme za podnevnu probu, briljivo stavljajui minku i


eksperimentirajui sa kostimima. Tada, poslije ruka trupa se odvaja - glumci odlaze u prostor
za probe dok drugi nastavljaju raditi u drugim prostorima. Probe e trajati esto dobrano u
no, sa pauzom za ruak ukoliko rad to doputa. Mnouchkinova glumcima esto pokazuje
slike razliitih ugoaja i krajolika da bi im jasno prikazala zadatak. Slike sadravaju razliite
atmosfere, a razliite atmosfere drukije arhetipove. Arianne Mnouchkine ulazi u grupu
autora koji su kodove svijeta podvrgli vlastitoj kreaciji, i u to u najirem luku. Mnouchkinov
karakteristini termin koji koristi u metaforikoj transformaciji svakodnevnog ivota u teatar
je etat ili stanje. Pokuaj da se otkrije stanje mijenja odnosno odvlai panju sa slova na
stranici prema situaciji u kojoj je karakter smjeten. "Mnouchkineova kae glumcima da se ne
brinu oko rijei nego da misle dali im je zima ili hladno, o cirkulaciji krvi i te stvari neka
pokau publici. "11 Kada glumac pronae pravo stanje to znai da je svaki dio karakterizacije
sjeo na svoje mjesto emocionalno, fiziki i vokalno. Ove vanjske karakteristike e se slagati
da bi napravile personnage dessine, karakter ija silhouette otkriva njegove ili njezine vane
kvalitete unutar dramske situacije. Morate pokrenuti unutarnji pokret osjeaja, strasti koja
obuzima karakter. Morate napraviti njegov crte u prostoru i gesti. Kretanje glumca i kvaliteta
njegova glasa pokrenut e kakva je to priroda emocije. Sve to govori bit e nabijeno onim
posebnim elektricitetom koji jest stanje karaktera u danom momentu. Svoj koncept stanja ona
potkrepljuje kao opoziciju Theatre du Soleila naspram onoga to se moe nazvati
psiholokim teatrom gdje glumac nastoji prikriti emociju da bi izgledao to prirodnije. Tome
dodaje tvrdnju da ovaj nain prikrivanja, koji ona usporeuje sa televizijskom glumom
pretvara glumce u ive komade namjetaja. ini da bi trebalo bolje i poblie poznavati praksu
glumaca Ariane Mnouchkine da bi se naspram ovakvom stavu mogao donijeti sud. Vjerujem
da on proizlazi iz kazalinih aspekata kojima se sluila. Ovo nije udo uzmemo li da je temelj
11

Phillipe Hottier "Un tekste masque" dijalog izmeu Georgesa Bilgota i Phillipe Hottiera Theatre / Public broj
46-7, srpanj listopad 1982, str.10

10

njezina iskustva commedija dell arte i njen francuski nastavak, glumac i dramatiar
J. B. Moliere, da je ekspresivna gluma dio njihova stila itd. Promotrimo improvizaciju
zabiljeenu na jednoj od radionica maski: "Grupa polaznika radionice talijanskog podrijetla
uestvovala je sa sljedeom improvizacijom. Koristili su se maskama Pantalonea i Arlecchina
mijeajui ih sa Balijskom maskom dobrostojeeg starijeg ovjeka sa bogatom bradom i
punijim usnama. Ta maska ue na scenu pogledavajui prema nebu. Gledajui prema gore
primijeti su zvuk aviona. Iznenada avion se sputa pilotirajui nisko i brzo. Pilot Arlecchino je
oito vrag koji se usudi i njegovi su putnici namjernici Gosp. i Ga. Pantalone koji grevito
strahuju za ivot dok pajper ne sleti u polje. Pantalone sleti, drei mapu u ruci spreman da
okupira teritorij u potrazi za zakopanim blagom. Balinezijska figura bit e im vodi.
Pantalone pokazuje autokratsko miljenje koje kontrolira i dominira, no Arlecchino naginje
anarhiji. Pantaloneov glas se slama s oekivanjima i velikim apetitima. Nemogue je izbjei
oekivanja i nestrpljive vlastite interese. Balinezijska figura promatra mapu pomno je
odmjeravajui. Objanjava im da je zemlja nedavno prola kroz razarajui rat i da je, sudei
prema mapi do zakopana blaga mogue doi samo kroz veliko minsko polje. Suprunici
Pantalone su uhvaeni izmeu nagona za samoodranjem i pohlepe. Njihova snana elja
pobjeuje i kreu kroz zbrku beskrajnih problema u nadi dostizanja vlastita cilja, sa
Balinezijskom figurom koja mirno koraa sa mapom u ruci. uvi kako karakteri priaju na
talijanskom dobiva se dojam kako snano jezik pristaje maski. Svako eksplozivno uvjeravanje
napadaa ispunjeno je gotovo operativnom senzualnou. Pantaloneovi su nemilosrdni u
svojoj potrazi i potrebi da premoste ak i jedan drugoga. Arlecchino u svakom trenutku odaje
merkurijsku inteligenciju dok se opire njihovim naredbama i jo uvijek uspijeva biti posluan.
Kroz sve ovo Balinezijska figura tiho ali smisleno ih vodi u lov na divlje patke.
Mnouchkineova nalazi posveenost grupi i fizikim i emocionalnim stanjima karaktera

11

pogaajuim i pounim. Improvizacija promovira lekciju u kvaliteti energije potrebne da se


inkarnira sirovost ljudske vrste prema elji za kontrolom, moi i bogatstvu. Posebno joj se
svidilo kako se Pantalone otkriva kroz manifestiranje tenje koja govori kako je " ...sve je to
pitanje njegove moi... " Takoer je na nju ostavio utisak ekonominog glumakog koritenja
teksta i njihove sposobnosti da stvore predahe i pauze, da bi ponovno osjetili ritam. Navela je
kako akcija bez oklijevanja, zapoinjanje bez zavretaka ili sukobi bez povoda se ne mogu
prepoznati kao akcije."12

12

12