Pitanje dozvoljenosti upotrebe muzikih instrumenata moemo svrstati u klasina pitanja islamskog

prava. Skoro da ne moemo naidi na djelo iz islamskog prava ili hadisa a da u njemu nedemo nadi
pomenuto pitanje. Ovo pravno pitanje u djelima hanefijske pravne kole moemo nadi u sljededim
poglavljima

1. El-Hazru vel-ibaha, Dozvoljene i zabranjene stvari, ili Babu keraheti, Poglavlje o pokuenim i
zabranjenim stvarima.

2. U Poglavlju o iznajmljivanju (el-idare), u kojem se navodi da je zabranjeno da se iznajmi osoba koja

de pjevati uz muzike instrumente i za svoje pjevanje uzeti nadoknadu, jer je muzika haram.

3. U Poglavlju o svjedoenju (e-ehade), gdje se kao primjer navodi da se odbija svjedoenje osoba
koje pjevaju i koriste muzike instrumente.

4. U Poglavlju o otimaini (gasbu), gdje se kao primjer navodi unitenje muzikog instrumenta i pravna
posljedica tog ina.

Zloupotreba islama

Kada su u pitanju hadiska djela, onda na ovo pitanje nailazimo u komentarima hadisa koji govore o
muzici. Pitanje upotrebe muzikih instrumenata takoer je i u naem vremenu jedno od aktuelnih
pitanja oko kojeg se vode velike polemike. Nema zapreke da takvih polemika bude i dalje, ali ukoliko se
sa njima eli dokazati ispravnost stava koji se temelji na naunim dokazima.

Meutim, danas se sa ovim pitanjem u velikom broju sluajeva eli ukazati na pretjerivanje u vjeri onih
koji muziku smatraju zabranjenom. Mi demo u redovima koji slijede navesti miljenja hanefijskih
uenjaka o upotrebi muzikih instrumenata, kako bismo ustanovili da oni koji zagovaraju ovo miljenje
ne dolaze sa neim novim na ove prostore, kao to neki koji sebe pripisuju ulemanskim krugovima ele
to da dokau. Stav ostala tri mezheba (afijskog, hanbelijskog i malikijskog) po ovom pitanju identian je
stavu hanefijskog mezheba.

Ovih dana svjedoci smo manifestacija islamske duhovne muzike, koji se naravno odvijaju pod platom
vjerske tradicije Bonjaka muslimana. Naravno, erijatska argumentacija koju demo iznijeti najbolje de
pokazati i otkriti koliko takve manifestacije imaju utemeljenja sa onim pod ijim imenom se predstavljaju
i pojavljuju. Ukoliko neko eli da takve stvari ini i upranjava, udovoljavajudi svojim prohtjevima i
zaraujudi svoju dunjaluku nafaku, onda neka zna da mu je iroko polje, ali neka to onda ne ini pod
okriljem vjerske tradicije Bonjaka, jer ona sa tim nema ama ba nikakve veze. Ulema i uenjaci na ovim
prostorima u proteklim vremenima bili su ljudi koji su dostojno i dosljedno uvali svoju vjeru, i sa velikim
arom su se borili da sauvaju njene propise. O tome svjedoe, izmeu ostalog, i hiljade rukopisa iz
raznih islamskih znanosti.

Citati iz djela hanefijskog mezheba

U poznatom pravnom djelu hanefijskog mezheba El-Muhtar stoji: Sluanje muzikih instrumenata je
haram veliki grijeh. A u komentaru pomenutog djela koje se zove El-Ihtijar navode se rijei Ebu Jusufa,
uenika Ebu Hanife, r.a., koji je rekao: U kudu iz koje se uju muziki instrumenti ja ulazim bez dozvole
vlasnika kude, zato jer je spreavanje zla obaveza.

Nakon ovih rijei pisac pomenutog djela, Abdullah ibn Mahmud ibn Mevdud el-Mevsuli, rekao je:
ovjeka koji u svojoj kudi ini grijehe, imam (vladar) je obavezan da ga sprijei u tome. Ako prestane sa
injenjem pomenutog grijeha, ostavit de ga, ako ne, ima pravo da ga zatvori u zatvor ili da ga biuje.
(5/421-422.)

Kae Muhammed b. Hasan e-ejbani, uenik imama Ebu Hanife: Zabranit demo zimmiji (krdanu ili
idovu koji ivi u islamskoj dravi) sluanje muzike. (El-Muhalla, Ibn Hazm, 11/158.)

Poznati mostarski muftija Ahmed ibn Muhammed, pisac unikatnog djela Enfeu Delail, u komentaru rijei
Kudurija: Nije dozvoljeno iznajmljivanje radi naricanja i muzike, kae: I drugih vidova zabave, jer je
iznajmljivanje radi harama, haram. (L-194, Rukopis broj 966, Gazi Husrev-begova biblioteka)

Rekao je Ubejdullah ibn Mesud el-Mahbubi u svom djelu En-Nukaje, spominjudi ije se svjedoenje
odbija: I pjevaice. Mulla Ali el-Kari, komentirajudi ove rijei, kae: Jer je haram eni podizanje glasa.
(Fethu Babil-Inajeti, 3/141.)

A imam emsuddin Serhasi u svom djelu El-Mebsut rekao je: Nije dozvoljeno iznajmljivati nekoga da
pouava muzici i naricanju, jer je to nepokornost prema Allahu. (El-Mebsut, 16/41.) Na drugom mjestu
imam Es-Serhasi spominje da se odbija svjedoenje onoga koji slua muziku. (El-Mebsut, 16/132.)

Poznati hanefijski uenjak Alauddin el-Kasani u svom poznatom djelu Bedaiu Sanai rekao je: Nae
ubjeenje je da je muzika strogo zabranjena haram. (6/84.) Govoredi o stvarima koji mogu da budu
predmet za iznajmljivanje, ovaj hanefijski pravnik kae: Tako da je iznajmljivanje za stvari koje su grijeh
neispravno, zato to je to iznajmljivanje radi koristi koja se sa erijatskog aspekta ne moe smatrati
korisnom. Kao npr. da se osoba iznajmi radi igre i zabave, i da se iznajme pjevaica i narikaa radi
pjevanja i naricanja.

Zatim, imam Kasani kada navodi grijehe radi kojih nije dozvoljeno iznajmiti osobu, navodi i iznajmljivanje
da bi ubio neku drugu osobu. (4/39) Iz navedenih citata moemo vidjeti da su pravnici hanefijskog
mezheba muziku stavili na stepen velikih grijeha.

U Poglavlju o svjedoenju ovaj uenjak, kada govori ije se svjedoenje prima, navodi vie definicija.
Jedna od tih definicija jeste da je to osoba koja se kloni velikih grijeha i izvrava stroge obaveze. Poslije
toga navodi primjere grijeha zbog kojih se odbija svjedoenje ovjeka meu kojima navodi i pjevanje i
muzike instrumente! (5/402-403.)

Imam Ebu Bekr el-Merginani, spominjudi skupine ljudi od kojih se ne prihvata svjedoenje, kae: niti
od onoga koji okuplja ljude da bi im svirao, jer ih okuplja da ine veliki grijeh (el-kebireh). (El-Hidaje,
3/123, El-Bahrur-raik, 7/88.) Na drugom mjestu imam El-Merginani kae: Nije dozvoljeno iznajmiti
pjevaicu niti narikau, niti neto od stvari za zabavu, jer je to iznajmljivanje u nepokornosti Allahu. (ElHidaje, 3/238.)

Imam Bedruddin el-Ajni, u svome komentaru djela El-Hidaje, pojanjavajudi prethodno spomenute a
zabranjene stvari za zabavu, kae: kao to je frula, bubanj i slino njima. (El-Binaje, 10/282.)

Imam Muhammed Abdul-Kadir er-Razi kae: Sluanje muzike je haram, posebno u dananje vrijeme.
(Tuhfetul-muluk, 284.)

A Ibnul-Humam kae: Muzika je nepokornost i grijeenje prema Allahu. (erhu Fethil-Kadir, 7/411.)

Imam Alauddin el-Haskefi kae: Nije dozvoljeno iznajmiti svirku, jer je to nepokornost Allahu. (EdDurrul-muhtar, 9/92, sa Reddul-muhtar)

A imam Ibn Abidin kae: jer je muzika haram. (Haijetu Ibni Abidin, 6/494.) Na poetku smo
spomenuli da se upotreba muzikih instrumenata spominje takoer i u Poglavlju o gasbu (otimaini).

Unitavanje muzikih instrumenata

Ukoliko bi se muslimanu unitile svari koje mu nisu dozvoljene za dranje, kao alkohol, muziki
instrumenti i sl., da li je obaveza da se nadoknade? U hanefijskoj pravnoj koli nailazimo na dva
miljenja.

Prvo miljenje je da je obaveza pomenute stvari nadoknaditi i to je miljenje Ebu Hanife. On svoje
miljenje temelji na tome da su pomenute stvari predmeti koji mogu da se koriste i u svrhe koje su
dozvoljene, kao da se npr. od materijala od kojeg je napravljen muziki instrument napravi neka druga
stvar ija je upotreba dozvoljena.

Drugo miljenje je da nije obaveza nadoknaditi pomenute predmete, jer je njihova upotreba zabranjena,
i sa njihovim unitavanjem ostvaruje se princip nareivanja na dobro i odvradanja od zla. Ovo je
miljenje Ebu Jusufa i Muhammeda. Spominje se u djelu El-Damiu es-Sagir: Fetva se izdaje po miljenju
njih dvojice, tj. da nadoknada nije obavezna, zbog mnotva grijeenja u naem vremenu. (Fethu BabilInajeti, 3/472., Fethul-Kadir, 9/367.)

Kae mostarski muftija Ahmed ibn Muhammed u svom djelu Enfeu Delail, nakon to je spomenuo
razilaenje izmeu Ebu Hanife i Muhammeda: Kada je u pitanju nadoknada, fetva se izdaje po miljenju
njih dvojice (Ebu Jusufa i Muhammeda). (L-223, Rukopis broj 966, Gazi Husrev-begova biblioteka) Kae
Mulla Ali El-Kari: Upotreba muzikih instrumenata zabranjena je jednoglasnim miljenjem. (Fethu
Babil-Inajeti, 3/24.)

Iz svega spomenutog jasno moemo vidjeti da se muzika i muziki instrumenti u hanefijskoj pravnoj koli
ubrajaju u velike grijehe. I taj grijeh, kako god je uzrok kazne na Ahiretu, takoer je uzrok da se
svjedoenje onoga koji to ini odbija kada je u pitanju erijatski sud. Teinu ovoga grijeha lahko demo
razumjeti ukoliko uzmemo u obzir da je zasigurno velika sramota za svakog muslimana da bude od onih
ije se svjedoenje ne prima, jer je to osobina velikih grjenika!

Hfz. Devad Golo