PROPIS O OSTAVLJANJU NAMAZA

ejh Muhammed Salih El Usejmin

Prevod: Emir Demir

Izdava: Mektebetu El Guraba

e-mail: ehlisu@yahoo.co.uk

Sarajevo, Avgust 2006 godine.

UVOD Zahvala pripada Allahu, od Njega pomo i oprost traimo, i Njemu se kajemo. Utjeemo se Allahu od zla na ih dua, i naih loih djela. Koga Allah uputi, niko ga nee zavesti, a koga zaved de, niko ga nee uputiti. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, Koji sudruga nema, i svjedoim da je Muhamm med Njegov rob i Poslanik. Neka je salavat i selam na njeg ga, njegovu porodicu, ashabe, i sve one koji ih slijede po dobru do Sudnjega dana. Mnogi muslimani su danas omalovaili i zapostavili namaz, ak su ga neki u potpunosti ostavili. Ovo je jedno od velikih pitanja kojim su mnogi ljud di danas iskuani, a uenjaci i imami u novijem i starijem dobu se razilaze oko njega, elio sam, prema svojim mogu nostima, napisati neto o ovoj temi. Govor je saet u dva poglavlja: Prvi: Propis o onome koji ostavlja namaz. Drugi: Posljedice odmetnitva zbog ostavljanja namaza. Molimo Allaha, Subhanehu ve Teala, da nam dadne uputu u ovom pitanju.
2

PROPIS O ONOME KOJI OSTAVLJA NAMAZ Ovo je jedno od velikih naunih islamskih pitanja. Uenjaci prvih i zadnjih generacija su se razili oko njega. Imam Ahmed ibn Hanbel je rekao: Onaj ko ostavlja namaz ini nevjerstvo koje ga izvodi iz Islama. Bit e ubijen ako se ne pokaje, i ne bude klanjao.
(veliki grjenik), a nije nevjernik.

Ebu Hanife, Malik, i afija, su rekli: On je fasik

Potom su se razili, a Malik i afija kau: Bit e ubijen shodno erijatskoj kazni (ne zbog nevjerstva), dok Ebu Hanife kae: Bit e kanjen kaznom koja ne dosee stepen smrtne kazne. Poto oko ovog pitanja postoji razilaenje, obaveza ga je vratiti Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegovog Poslanik ka, sallallahu alejhi ve sellem, jer Uzvieni kae, u prevodu znaen nja ajeta: -Ma u emu se razilazili, treba da presudu da Allah. To vam je, eto, Allah, Gospodar moj u Njega se ja uzdam i Njemu se obraam. (E-ura, 10) -O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha, i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rjeenje ljepe. (En-Nisa, 59) Govor onoga koji se razilazi ne biva argument protiv njegovog suparnika, jer svaki od njih smatra da zastupa ispravno miljenje. Nijedan od njih nemaju prednost po
3

kojoj bi bili prihvaeni. Stoga je obaveza povratiti se na presudu meu njima, a ona se ogleda u Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako ovo razilaenje povratimo Knjizi i Sunnet tu, vidjet emo da oba ova izvora ukazuju na nevjersto onoga koji ostavlja namaz, tj.: Nevjerstvo koje izvodi iz Vjere.. DOKAZI IZ ALLAHOVE, AZZE VE DELLE, KNJIGE : Uzvieni u suri Et-Tevbe kae, u prevodu znaenja ajeta

-Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braa su vam po Vjeri. (Et-Tevbe, 11) Azze ve Delle, kae, u prevodu znaenja ajeta: -A njih smjenie zli potomci, koji namaz napustie i za poudama pooe; oni e sigurno zlo proi; -ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro inil li, njima se nee nikakva nepravda uiniti, oni e u Denn net ui. (Merjem, 59-60) Dokazivanje drugim navedenim ajetom se ogleda u injenici da je Allah, Azze ve Delle, o onima koji zapostav vljaju namaz, i koji slijede strasti rekao: Osim onoga ko se pokaje i povjeruje., a to ukazuje da prilikom zapostavljanja namaza i slijeenja strasti nisu bili vjernici. Dokaz u prvom ajetu Et-Tevbe 11, se ogleda u injen nici da je Allah, Subhanehu ve Teala, za potvrdu bratstva izmeu nas i idolopoklonika postavio tri uslova:
4

1. pokajanje od irka. 2. klanjanje namaza. 3. davanje zekata.

Ako se pokaju od irka, a ne budu klanjali namaz, i ne budu davali zekat nisu naa braa. Ako budu klanjali namaz, a ne budu davali zekat opet nisu naa braa. Bratstvo u Vjeri ne prestaje osim kada ovjek u pot tpunosti izae iz Vjere, tj., ne prestaje velikim grjeenjem ili injenjem malog kufra. Zar ne vidi rijei Uzvienog u ajetu koji govori o ubistvu, u prevodu znaenja ajeta: -O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodna, i rob za roba, i ena za enu. a onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikoduno postupe, a neka im on dobroinstvom uzvrati. (El-Bekare, 178) Uzvieni je namjernog ubicu uinio bratom ubijenog, iako je namjerno ubistvo jedan od najveih grijeha. Uzvien ni kae, u prevodu znaenja ajeta: -Onome ko namjerno ubije vjernika kazna e biti - Dehennem, u kome e vjeno ostati; Allah e na njega gnjev Svoj spustiti, i proklee ga, i patnju mu veliku prip premiti. (En-Nisa, 93) Zar ne vidi rijei Uzvienog kada govori o dvije skup pine vjernika izmeu kojih nastupi borba, u prevodu znaenja ajeta: -Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak uini nasilje drugoj, onda se borit te protiv one koja je uinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepris 

strasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli. (El-Hudurat, 9) -Vjernici su samo braa, zato pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.
(El-Hudurat, 10)

Uzvieni je potvrdio bratstvo izmeu skupine koja nastoji da izmiri, i zaraenih skupina, iako je borba protiv vjernika nevjerstvo, kao to je potvreno u vjerodostojnom hadisu kojeg prenose El-Buhari i drugi od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Vrijeanje muslimana je veliki grijeh, a ubistvo nevjerstvo.
(Buhari, Kitabu imanu, 48; Muslim, Kitabu imanu, 64)

Meutim, to je nevjerstvo koje ne izvodi iz Islama, jer da izvodi iz Vjere, ne bi i dalje vailo bratstvo po vjerovan nju. asni ajet ukazuje na produetak bratstva po vjerovan nju bez obzira na meusobnu borbu. Iz ovoga se zna da je ostavljanje namaza nevjerstvo koje izvodi iz Vjere, jer da je veliki grijeh ili mali kufr, ne bi prestalo vjersko bratstvo, kao to ne bi prestalo ni ubistvo vjernika i borba protiv njega. Ako neko upita: Da li smatrate da je nevjernik onaj koji izostavlja davanje zekata, kao to se to shvata iz ajeta iz sure Et-Tevbe? Rei e se: Oko nevjerstva onoga koji izostavlja dav vanje zekata postoje navodi nekih uenjaka, a o tome govor ri i jedna od dvije predaje imama Ahmeda. Meutim, kod nas je pree miljenje da nije nevjern nik, nego e takav biti kanjen velikom kaznom koju Uzvi 

eni pominje u Svojoj Knjizi, a spominje je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u svome Sunnetu. U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kae se da je Vjerovjes snik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo kaznu za onoga koji uskrauje davanje zekata. Na kraju kae: Zatim e vidjet svoj put, ka Dennetu ili ka Vatri. Imam Muslim je ovu predaju u potpunosti prenio pod naslovom: Grijeh onoga koji uskrauje zekat, a to je dokaz da on nije nevjernik, jer da je nevjernik ne bi imao puta ka Dennetu. Zato, verbalnom izraaju ovog hadisa se daje pred dnost nad smislom koji se shvata iz ajeta iz sure Et-Tevbe, jer, kao to je poznato iz pravila metodologije islamskog prava, verbalnom izraaju se daje prednost nad smislom koji se shvata iz erijatskog teksta.

DOKAZI IZ SUNNETA
1. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Izmeu ov vjeka i izmeu idolopoklonstva i nevjerstva, stoji ostav vljanje namaza.
(Muslim u knjizi o vjerovanju od Dabira ibn Abdullaha, br.82)

se da je rekao: uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: Sporazum izmeu nas i njih je namaz. Ko ga ostavi postao je nevjernik.
(Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn Made)

2. Od Burejede ibn El-Hasiba, radijallahu anhu, prenosi

Pod nevjerstvom se ovdje misli na nevjerstvo koje izvodi iz Vjere, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, namaz uinio znakom razlikovanja izmeu vjernika i nev vjernika. Poznato je da se nevjerstvo razlikuje od Islama.


Ko ne bude imao ovog sporazuma (ugovora) spada meu nevjernike.

anha,

prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Bit ete namjesnici, pa ete prepoznavati i negir rati njihova djela koja se kose sa Islamom. Onaj ko prep pozna, bit e ist, a ko negira bit e ispravan. Meutim, grijean je onaj ko bude zadovoljan i ko bude slijedio!? Rekoe: Hoemo li se boriti protiv njih? Ree: Ne, sve dok klanjaju. (Muslim, Poglavlje o namjesnitvu, 1854)
4. U Sahihu Muslimu, takoer, iz hadisa Avfa ibn Malika prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Vae najbolje voe su oni koje volite i koji vas vole, koji na vas donose blagoslov, a vi na njih. Najgore vae voe su oni koje vi mrzite i koji vas mrze, i koje vi proklinjete, a i oni vas. Rekoe: Allahov Poslanie, hoemo li se protiv njih boriti sabljom? Poslanik ree: Ne, sve dok meu vama obavljaju namaz.
(Muslim, Poglavlje o najmesnitvu, 1885)

3. U Sahihu Muslimu od Ummu Seleme, radijallahu

Iz ova dva posljednja hadisa uzima se dokaz o borb bi protiv namjesnika sabljom, ako ne klanjaju namaz. Nije dozvoljeno boriti se protiv namjesnika osim kada poine jasno nevjerstvo. U tome nam je dokaz od Allaha Uzvienog zbog rije i Ubade ibn Samita, radijallahu anhu, u kojima se kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poz zvao, pa smo mu dali prisegu. Od zavjeta koje je od nas uzeo su bili i ovi: dali smo mu prisegu na poslunost i pokornost u moi i nemoi, potekoama i olakicama, i kada se drugima bude davala prednost nad nama, i da se neemo boriti protiv onih u ijim rukama je vlast.=


Rekao je Poslanik: Osim da vidite jasno nevjerstvo u kojem vam je od Allaha jasni dokaz.
(El-Buhari, Poglavlje o smutnjama, 7055-7056; Muslim, Poglavlje o namjesnitvu, 1709)

Prema tome, njihovo ostavljanje namaza, kojeg je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uslovio, i borba protiv njih bivaju nakon otvorenog nevjerstva u kojem nam je od Allaha jasni dokaz. U Allahovoj Knjizi i Sunnetu Poslanika ne navodi se da ostavljanje namaza nije nevjerstvo ili da je onaj ko ga ostavlja vjernik. Krajnje to se moe navesti jesu tekstovi o vrijednosti tevhida, tj., svjedoenja da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i nagrada za to. Svi tekstovi su ogranieni sadrajima kojima se ne eli ostavljanje namaza ili se nav vode o posebnim situacijama kada ovjek ima opravdanje za ostavljanje namaza, a moda su i openiti pa se tumae kroz dokaze koji govore o nevjerstvu onoga koji ostavlja namaz. Dokazi nevjerstva o onome koji ostavlja namaz su specifini, a specifinom pravilu se uvijek daje prednost nad generalnim. Ako neko kae: Zar nije dozvoljeno protumaiti teks stove koji ukazuju na nevjerstvo onoga koji ostavlja namaz kao negiranje obaveznosti namaza? Rei emo: Nije dozvoljeno, jer tu postoje dvije zab brane: Prva: ponitavanje opisa kojeg je Zakonodavac uzeo u obzir i vezao propis za njega.


Zakonodavac je vezao propis o nevjerstvu za ostav vljanje namaza, a ne za nijekanje. Bratstvo u vjeri je nazna io kao posljedicu obavljanja namaza, bez iznoenja potvrd de o njegovoj obaveznosti. Uzvieni nije rekao: Ako se pokaju i potvrde obav veznost namaza... Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako er nije rekao: Izmeu ovjeka i izmeu irka i nevjerstva stoji nijekanje obaveznosti namaza., ili: Sporazum izme u nas i njih je priznanje obaveznosti namaza. Ko negira obaveznost namaza, postao je nevjernik. Da su to Allah, Azze ve Delle, i Njegov Poslanik, sallaeljeli rei, predstavljalo bi zastranjivan nje od pojanjenja s kojim je doao asni Kuran.
llahu alejhi ve sellem,

Uzvieni, Azze ve Delle, kae, u prevodu znaenja ajeta: -A ta e biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dov vedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve, i kao uputu i milost i rados snu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (En-Nahl, 89) Uzvieni, Azze ve Delle, obraajui se Svome Vjerovjes sniku, sallallahu alejhi ve sellem, kae, u prevodu znaenja ajeta: -.. jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Kuran da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili. (En-Nahl, 44) Druga: uzimanje u obzir opisa kojeg Zakonodavac nije uinio vezanim za propis. Nijekanje obaveznosti pet namaza nalae nevjerstvo onoga koji nema opravdanja zbog neznanja, svejedno klan njao namaz ili ne.
10

Kada bi osoba klanjala pet dnevnih namaza i izvrav vala sve ono to se smatra uslovima, sastavnim dijelovima, obavezama i pohvalnim djelima u namazu, ali negira obav veznost bez opravdanja, bila bi nevjernik bez obzira to ga ne izostavlja. Zato, putem ovih navoda se oituje da je neispravno tumaenje tekstova o ostavljanja namaza u smislu njegov vog nijekanja. Istina je jedino, da je onaj koji ostavlja namaz nevjern nik koji izlazi iz Vjere, kao to se to jasno prenosi u pred daji Ibn Ebi Hatima u njegovom Sunenu od Ubade ibn Es-Samita, radijallahu anhu, da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je oporuio: Nemojte Allahu pripisivati nita. Nemojte ostavljati namaz namjerno, jer ko ga ostavi namjerno izaao je iz Vjere. Takoer, kada bi mi protumaili ove tekstove u smis slu negiranja obaveznosti, posebno spominjanje namaza kroz erijatske tekstove ne bi imalo nikakvog smisla ni koristi. Ovaj propis je generalan za zekat, post, hadd. Ko ostavi jedan od ovih propisa, negirajui njegovu obav veznost, postao je nevjernik, osim ukoliko ima opravdanje zbog neznanja. Kao to nevjerstvo onoga koji ostavlja namaz zahtijev va argument koji se slua i crpi iz predaje, isto tako zahtijev va i teoretski razumski argument. Kako osoba moe imati vjerovanje kada ostavlja nam maz koji je stub Vjere, i o kojem postoji poseban podstrek koji kod svakoga pametnoga vjernika nalae da ga izvr ava i da ga blagovremeno obavlja. Prijetnja onome koji izostavlja namaz nalae svakom pametnom vjerniku da se
11

uva njegovog izostavljanja ili zapostavljanja. Ostavljanje namaza uz postojanje ovih zahtijeva iza sebe ne ostavlja vjerovanje kod onoga koji naputa namaz. Ako neko kae: Zar nije mogue da se pod nevjers stvom o onome koji ostavlja namaz misli na nevjerstvo nijekanja blagodati, a ne na ono koje izvodi iz Vjere, ili se misli na mali kufr, kao kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Dvije stvari kod ljudi su nevjerstvo: nijekan nje rodoslovlja i naricanje nad mrtvim. Takoer, rekao je: Vrijeanje muslimana je veliki grijeh, a borba protiv njega nevjerstvo. i slino. Kaemo: Ova mogunost i teoretisanje nisu ispravni iz nekoliko razloga: Prvi: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je namaz postavio kao granicu izmeu nevjerstva i vjerovanja, vjernika i nevjernika. Granica precizira ono to je posebno odreeno i razgraniava ga od ostalog. Ove dvije granice su razliite i jedna u drugu ne mogu ui. Drugi: Namaz je jedan od stubova Islama. Opis onog ga koji ga ostavlja kao nevjernika iziskuje da se to nevjers stvo odnosi na ono koje izvodi iz Islama, jer se njime rui jedan od stubova Islama, za razliku od onoga koji se ne naziva nevjernikom kada poini neko djelo kufra. Trei: Postoje i drugi tekstovi koji ukazuju na nevjers stvo onoga koji ostavlja namaz, tj., nevjerstvo koje ga izvod di iz Vjere. Zato je potrebno nevjerstvo protumaiti prema onome to je u skladu sa tim tekstovima. etvrti: Izraz kufra je razliit. O ostavljanju namaza rekao je: Izmeu ovjeka i izmeu irka i kufra.
12

Odreeni an el nalae da se pod kufrom misli na stvarno nevjerstvo za razliku kada se ova rije navede kao neodreena ili kada doe kao glagol nevjerovati. Tada ukazuje da je dotino djelo dio kufra, ili da je ovjek poin nio nevjerstvo u ovome djelu, ali ne znai da je apsolutni kufr koji izvodi iz Islama. ejhul-Islam Ibn Tejmijje komentariui rijei Pos slanika, sallallahu alejhi ve sellem: Dvije stvari kod ljudi su nevjersto..., kae: Ove dvije odlike su nevjerstvo koje se nalazi kod ljudi. Obje odlike su nevjerstvo i svrstavaju se u djela nevjerstva. Ona se nalaze kod ljudi. Meutim, nee svaki onaj kod koga se nae jedan od ogranaka kufra postati nevjernik sa apsolutnim nevjerstvom, sve dok kod njega ne nastupi pravo nevjerstvo. Isto tako, svaki onaj kod koga se nae ogranak imana nee postati vjernik sve dok se kod njega ne nau temelj i sutina imana. Postoji razlika izmeu kufra sa odreenim lanom el, kao kada Poslan nik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Izmeu roba i izmeu kufra i irka stoji ostavljanje namaza, i izmeu kufra bez odreenog lana el. (Iktidaus-siratil-mustekim, 70) Kada je jasno, shodno ovim dokazima, da je onaj koji ostavlja namaz nevjernik i da ga to nevjerstvo izvodi iz Vjere onda je ispravno miljenje ono koje je zastupa imam Ahmed ibn Hanbel, a to je jedno od miljenja imama af fije, kojeg spominje Ibn Kesir u svome Tefsiru prilikom tumaenja rijei Uzvienog, u prevodu znaenja ajeta: -A njih smjenie zli potomci, koji namaz napustie i za poudama pooe; oni e sigurno zlo proi.
(Merjem, 59)

Ibnul-Kajjim u Knjizi o namazu, spominje da je to jedno od dva miljenja u mezhebu imama afije, i da ga je imam Et-Tahavi prenio od samog afije.
13

Ovo miljenje zastupa velika veina ashaba, a vie njih je i spominjalo njihov koncenzus o tome. Abdullah ibn ekik kae: Ashabi Allahovog Poslan nika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu smatrali da je ostavljanje ijednog djela nevjerstvo osim namaza. (Tirmizi, El-Hakim) Poznati imam Ishak ibn Rahivejh kae: Vjerodos stojno se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sell lem, da je onaj koji ostavlja namaz nevjernik. To je bilo miljenje uenjaka jo od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, do dananjeg dana, tj., da je nevjernik onaj koji ostavlja namaz namjerno bez opravdanja sve dok ne iza e njegovo propisano vrijeme. Ibn Hazm spominje predaju od Omera, Abdurr rahmana ibn Avfa, Muaza ibn Debela, Ebu Hurejre, i drugih ashaba da su rekli: Ne znamo da se iko od ashab ba ovome suprotstavljao. To je od njega prenio El-Munziri u knjizi, Et-Tergibu vet-terhib (1/445-446). Potom je naveo jo vei broj ashaba kao to su: Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas, Dabir ibn Abdullah, i Ebu Ed-Derda. Rekao je: A i od ostalih mimo ashaba, kao to su Ahmed ibn Hanbel, Ishak ibn Rahivejh, Abdullah ibn Mubarek, En-Nehaji, El-Hak kem ibn Utejbe, Ejjub Es-Sihtijani, Ebu Davud Et-Tajalis si, Ebu Bekr ibn Ebi ejbe, Zuhejr ibn Harb i drugi. Ako neko kae: Kakvi su to dokazi kojima su argum mentirali oni koji ne smatraju da ostavljanje namaza izvodi iz Vjere? Odgovor je: U tim dokazima se ne navodi da onaj koji ostavlja namaz nije nevjernik, tj., da je vjernik, da nee ui u Vatru ili da e u Dennet, i slino.
14

Ko porazmisli o tim dokazima, uvidjet e da ne izlaze iz pet okvira koji se ne suprotstavljaju argumentima onih koji kau da je ostavljanje namaza nevjerstvo. Prvo: Svi hadisi su slabi i ne govore o tome na jasan nain. Oni koji ih navode su htjeli vezati se za njih, ali to nisu bili u mogunosti. Drugo: U njima uope nema argumenta za ovu tem matiku o kojoj govorimo. Poput argumentacije nekih koji navode ajet, u prevod du znaenja ajeta: Allah nee oprostiti da Mu se neko drug gi smatra ravnim, a oprostie manje grijehove od toga, kome On hoe. (En-Nisa, 48) Znaenje rijei Uzvienog jeste: to je manje od toga., a ne to je mimo toga, sa dokazom da onaj bude smatrao lanim ono s ime je doao Allah i Njegov Pos slanik, sallallahu alejhi ve sellem, postao je nevjernik, njegovo nevjerstvo mu nee biti oproteno, a ipak njegov grijeh nije irk. Kada bismo se pomirili sa injenicom da se rije i: ono to je manje od toga., odnose na ono: to je mimo toga., to bi znailo da je generalno pravilo specifino odreeno tekstovima koji ukazuju na nevjerstvo mimo irka, a nevjerstvo koje izvodi iz Vjere je grijeh koji nee biti oproten, pa makar ne bio irk. Tree: Generalno pravilo posebno pojanjeno hadisim ma koji ukazuju na nevjerstvo onoga koji ostavlja namaz. Poput rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadis su koji prenosi Muaz ibn Debel: Svakog roba koji posvjedoi da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik Allah e ga zabraniti Vatri.
(El-Buhari, Muslim)

15

Ovo je jedna od verzija, a sline se navode u hadisim ma Ebu Hurejre, Ubade ibn Es-Samita, Osmana ibn Malik ka, radijallahu anhuma. etvrto: Generalno pravilo ogranieno tekstom, tako da je njime nemogue potvrditi ostavljanje namaza. Poput Poslanikovih rijei u hadisu Utbana ibn Malika: Allah je zabrnio Vatri onoga ko kae La ilahe illallah, elei time iskreno Allahovo Lice. (El-Buhari, Muslim) Takoer, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Muaz kae: Svakoga onoga koji posvjedo i da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istinski iz svoga srca, Allah e ga zabraniti Vatri. (El-Buhari) Posebno ograniavanje donoenjem dva ehadeta sa iskrenom namjerom i istinoljubivou srca, sprjeavaju poj jedinca da ostavi namaz, jer svaka osoba koja to potvruje i koja je iskrena mora biti potaknuta svojom istinoljubivou i iskrenou na obavljanje namaza. To je neminovno. Namaz je stub Vjere i veza izmeu roba i njegova Gospodara. Ako je ovjek iskren u traganju za Allahovim Licem neophodno mora initi ono to ga vodi ka tome i izbjegavati sve zapreke koje stoje na tom putu. Takoer, onaj koji svjedoi da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, iskreno iz svoga srca nem minovno ga njegova iskrenost mora potai na izvravan nje namaza, iskreno se obraajui Allahu, i slijedei time Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To je zapravo nuna posljedica iskrenog svjedoenja. Peto: Predaje koje su navedene kao ograniene, a gov vore o stanju kada je opravdano izostavljanje namaza.
16

Poput hadisa kojeg prenosi Ibn Made od Huzejf fe ibn El-Jemana u kojem navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Islam e iezavati kao to iezava boja na odjei... U nastavku se kae: Ostat e grupacije ljudi, starci koji e govoriti: Zatekli smo nae pretke na ovim rijeima: Nema drugog boga osim Allah ha, pa ih i mi izgovaramo. Sile mu je rekao: Kako e im koristiti La ilahe illallah, a oni ne znaju ni ta je nam maz, ni post, a ni sadaka? Huzejfe se od njih udaljio pa ga je on upitao tri puta. Svaki put bi se Huzejfe od njega udaljio. Trei put mu se pribliio rekavi: Sile, spasit e ih od Vatre. Tri puta.
(Ibn Made, 4049; El-Hakim, 4/473; El-Buvejsiri sahih)

Ovi koje su rijei La ilahe illallah, spasile od Vatre imaju opravdanje zbog ostavljanja Islamskih propisa zato to ih ne poznaju. Ono to su izvrili je vrhunac onoga to mogu izvriti. Njihovo stanje uveliko slii stanju onih koji su umrli prije propisivanja propisa, ili prije nego to ih budu u mogunosti initi, kao npr., onaj koji umre nakon izgovaranja ehadeta prije nego to bude mogao praktikov vati pravila, ili pree na Islam u nevjernikoj zemlji i umre prije nego to bude mogao doi do znanja o erijatskim propisima. Rezime: Argumentacija onih koji ne smatraju nevjern nikom onoga koji ostavlja namaz ne moe oponirati argum mentaciji onih koji to smatraju, jer su prvi argumentirali ili slabim predajama koje nisu sasvim decidne u pogledu ove tematike, ili u njima uope nema nikakvoga dokaza, ili su te predaje ograniene odreenim opisom sa kojim se ne navodi ostavljanje namaza, ili su ograniene stanjima u kojima je opravdano izostavljanje namaza, ili su generaln na pravila koja su specifino odreena dokazima njegovog proglaavanja nevjernikom.
17

Poto je nevjerstvo onoga koji izostavlja namaz jasno putem postojeeg ispravnog dokaza, koji nema vaeeg oponenta, obavezno je da se nuno posljedino na takvoga odnose propisi nevjernitva i otpadnitva. POSLJEDICE OTPADNITVA ZBOG OSTAVLJANJA NAMAZA Kao posljedica otpadnitva dolazi nekoliko ovosvjetskih i onosvjetskih propisa: Prvo: Ovosvjetski propisi:
1. Prestanak starateljstva. Onome koji ostavlja namaz nije dozvoljeno dati pod starateljstvo ita to Islam uslovljav va. Prema tome takav se nee postaviti za staratelja svojim malodobnoj djeci, nee udati nijednu svoju kerku, i dr.

Nai Islamski pravnici su u dugim i saetim knjigam ma govorili: Dunost je da staratelj bude musliman kada udaje muslimanku. Rekli su: Nevjernik nema pravo star rateljstva nad muslimankom. Ibn Abbas, radijallahu anhu, kae: Nema braka osim sa razboritim starateljem. Najvea i najuzvienija razboritost jeste vjera Islam, a najneuraunjivljija i najnia je nevjers stvo i otpadnitvo od Islama. sljeuje muslimana niti musliman nasljeuje nevjernika, zbog hadisa Usame ibn Zejda, radijallahu anhu, da je Vjerov vjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Musliman nee nas slijediti nevjernika, a ni nevjernik muslimana.
(El-Buhari, 6764; Muslim, 1614)

2. Prestanak nasljeivanja roaka. Nevjernik ne nas -

18

3. Zabrana ulaska u Mekku i njen Harem, jer Uzvi eni kae, u prevodu znaenja ajeta: O vjernici, mnogoboci su sama pogan, i neka vie ne dolaze na hadd asnom hramu poslije ovogodinjeg hadda. (Et-Tevbe, 28) 4. Zabrana jedenja mesa ivotinja koje je otpadnik zak -

klao, kao to su deve, krave i bravat, i sl., za iju je dozvol ljenost uslov klanje. Jedan od uslova klanja je da onaj koji kolje bude musliman ili kitabija (idov ili kranin). Klanje otpadnika, idolopoklonika, i medusije nije priznato. El-Hazin u svome Tefsiru kae: Usaglasili su se oko zabrane mesa ivotinja koje su zaklane od strane medus sija i ostalih murika iz reda Arapa, oboavaoca kipova, i onih koji nisu imali nebeske objave. Imam Ahmed kae: Ni za koga ne znam da je rekao suprotno, a da nije sljed dbenik novotarije.
5. Zabrana klanjanja denaze poslije smrti. Zabranjen no je donositi za njega dovu, te traiti oprost i milost. Uzvi eni kae, u prevodu znaenja ajeta, Et-Tevbe, 84; i Tevbe, 113:

-I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obav vljati, niti sahrani njegovoj prisustovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru. -Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce, makar im bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u Dehennemu biti. -A to je Ibrahim traio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obeanja koje mu je dao. A im mu je bilo jas sno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun saaljenja i obazriv. (Et-Tevbe, 114)

19

Upuivanje dove za oprost i milost onima koji su umrli u nevjerstvu, bez obzira na povod, smatra se prel laskom granica i jednom vrstom ismijavanja sa Allahom, te izlaskom iz okvira puta Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernika. Kako moe onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan, moliti za oprost i milost za onoga ko je umro u nevjerstvu, a takav je neprijatelj Uzvienog Allaha, kao to Uzvieni kae, u prevodu znaenja ajeta: - pa Allah je, doista, neprijat telj onima koji nee da vjeruju. (El-Bekare, 98) Uzvieni je u ovom asnom ajetu pojasnio da je nep prijatelj svim nevjernicima. Dunost je vjerniku odrei se svakog nevjernika, jer Uzvieni kae, u prevodu znaenja ajeta: -A kad Ibrahim ree ocu svome i narodu svome:N Nemam ja nita s onima kojima se vi klanjate, ja se klan njam samo Onome koji me je stvorio, jer e mi On, doista, na pravi put ukazati. (Ez-Zuhruf, 26-27) Uzvieni kae, u prevodu znaenja ajeta: Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo nita, a ni sa onima koj jima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odriemo, i neprijateljstvo i mrnja e izmeu nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali! (Mumtehine, 4) Time ostvaruje slijeenje Poslanika, sallallahu alejhi ve jer Uzvieni kae, u prevodu znaenja ajeta: -.. i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadda:Allah i Njegov Poslanik ne priz znaju mnogoboce. Pa ako se pokajete, to je za vas bolje; a ako se okrenete, znajte da Allahu neete umai! A nevjern nike obraduj kaznom nesnosnom! (Et-Tevbe, 3)
sellem,

20

Jedna od najvrih spona vjerovanja je, da voli u ime Allaha, da mrzi u ime Njega, da prijateljuje u ime Njega, da neprijateljuje u ime Njega kako bi tvoja ljubav, prezir, prijateljstvo i neprijateljstvo bili u skladu sa Allahovim, Azze ve Delle, zadovoljstvom.
6. Zabrana sklapanja braka sa muslimankom, jer, prema erijatskim tekstovima i koncenzusu uenjaka, onaj ko ostavlja namaz je nevjernik, i njemu nije dozvoljena ena muslimanka. Uzvieni kae, u prevodu znaenja ajeta: -O vjernici, kada vam vjernice kao muhadirke dou, ispitajte ih, - a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo -, pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vra ajte nevjernicima: one njima nisu doputene, niti su oni njima doputeni. (El-Mumtehine, 10)

U El-Mugniju od Ibn Kudame El Makdesija (6/592) stoji: Nema razilaenja meu uenjacima oko zabrane ena i mesa priklanih ivotinja drugih mimo sljedbenika Knjige. On kae: Zabranjeno je oeniti otpadnicu bez obzira koju je vjeru nanovo prihvatila, jer za nju nije pot tvren i ne priznaje se vaei propis o sljedbenicima dugih vjera u koje je prela. U El-Mugniju u poglavlju o otpadnitvu (8/130) kae: Ako se otpadnik oeni, njegova enidba nije ispravna, jer se ne moe potvrditi. Ono to je zapreka za priznavanje braka zapreka je i za njegovo sklapanje, kao to je brak nev vjernika sa muslimankom. U hanefijskoj knjizi,Medmeul-enhur (1/203), stoj ji: Nije dozvoljeno da otpadnik ili otpadnica ikoga oeni, zbog postojeeg koncenzusa ashaba o tome.

21

Vidi kako je jasno naglasio zabranu enidbe sa otpadnicom i da otpadnikova enidba nije ispravna. ta e se desiti ako otpadnitvo nastupi poslije sklapanja bra noga ugovora? U El-Mugniju (6/298) stoji: Ako jedan od suprunik ka poini otpadnitvo prije spolnoga odnosa brak je tada direktno razvrgnut. Jedno drugo nee naslijediti. Ako otpadnitvo bude poslije spolnog odnosa onda imaju dvije predaje: Prva kae da treba ubrzati rastavu, a druga da je treba zadrati do isteka prieka poslije razvoda. U El-Mugniju (6/639), takoer, stoji: Razvrgnue braka zbog otpadnitva prije spolnoga odnosa je miljenje koje zastupa veliki dio uenjaka. Oni su za to iznijeli argum mentaciju. Takoer, navodi se da razvrgnue braka biva diretkno ako se otpadnitvo desi poslije spolnoga odnosa, prema miljenju Malika i Ebu Hanife. afija zastupa da je potrebno saekati istek prieka. Prethodni navodi nam nalau da su sva etvorica imama saglasni oko razvrgnua braka zbog otpadnitva jednog od suprunika. Ako je otpadnitvo prije spolnog odnosa brak se odmah razvrgava, a ako je poslije onda Malik i Ebu Hanife takoer smatraju da se brak odmah prekida, dok pravac imama afije nalae ekanje od isteka prieka. Od imama Ahmeda prenose se dvije predaje koje su identine prethodnim miljenjima. Na str. 640. stoji: Ako oba suprunika poine otpad dnitvo vaei propis za njih je kao kada bi jedan od njih poinio otpadnitvo. Ako se otpadnitvo desi prije spoln nog odnosa ubrzat e se rastava, a ako se desi poslije spoln nog odnosa postavlja se pitanje da li e se ubrzati ili e se saekati istek prieka shodno dvijema predajama.
22

Ovo je pravac afija. Potom je preneseno od Ebu Han nife da se shodno pravilu istihsana, ovaj brak ne razvrg gava, jer se njihova vjera ne razlikuje, to je, ustvari, slino sluaju kada bi oboje preli na Islam. Zatim je pisac djela El-Mugni, Ibn Kudame opovrgao njegovu analogiju. Kada je jasno da brak otpadnika nije vaei, svejed dno radilo se o braku mukarca ili ene, to nalau dokazi Knjige i Sunneta, oituje se, shodno semantikim dokazim ma Kurana i Sunneta, i miljenjima veine ashaba, da je onaj koji ostavlja namaz nevjernik. Takoer, oituje se da brak mukarca koji ne klanja, a oenjen je enom muslimankom, nije ispravan i njegova mu ena tim branim ugovorom nije dozvoljena. Ako se pokaje Allahu, i vrati Islamu dunost mu je obnoviti brani ugovor. Isti propis se odnosi i na enu koja ne klanja. Ovi propisi se razlikuju od propisa o braku nevjern nika dok su u nevjerstvu, kao npr., da nevjernik oeni nev vjernicu, a zatim supruga pree na Islam. Ako pree na Islam prije spolnog odnosa brak se razvrgava, a ako pree poslije spolnog odnosa brak se nee razvrgnuti nego e se saekati, pa ako mu pree na Islam prije isteka prieka (ideta), onda ona i dalje ostaje njegova ena. Ako se priek zavri prije njegovog prelaska na Islam on vie nema pravo nad njom, jer je brak razvrgnut. Nevjernici u doba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prelazili su na Islam sa svojim suprugama. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrivao je njihove brane ugovor re, osim ako bi izmeu njih postojala rodbinska veza koja se kosila sa Islamom, npr., da oba suprunika budu vatrpok klonici, a izmeu njih blia rodbinska veza. Kada bi preli na Islam rastavio bi ih zbog postojanja povoda zabrane.
23

Ovo erijatsko pitanje nije poput pitanja kada mus sliman postane nevjernik zbog ostavljanja namaza, a zat tim oeni enu muslimanku. Muslimanka nije dozvoljena nevjerniku, shodno erijatskim tekstovima i koncenzusu, to je identino sluaju kada bi osoba bila u osnovi nev vjernik, a ne otpadnik od Islama. Ako bi nevjernik oenio muslimanku, brak bi bio neispravan. Dunost ih je rastav viti. Ako bi preao na Islam i elio joj se vratiti ne bi imao pravo na to osim da naine novi brani ugovor.
7. Propis o djeci onoga ko ostavlja namaz, a majka im je muslimanka to se tie majke, ta djeca su njena u svakom sluaju. Prema miljenju onih koji ne zastupaju nevjerstvo onoga koji ostavlja namaz takva djeca se u svakom sluaju pripis suju suprugu koji ostavlja namaz, jer je njegov brak isprav van. Ali, prema miljenju onih koji zastupaju nevjerstvo onoga koji ostavlja namaz, a ono je kako smo prethodno pojasnili ispravno, gleda se sljedee: -Ako suprug ne zna da je njegov brak neispravan ili u to nije uvjeren, djeca mu pripadaju i prisipuju mu se, jer je njegov spolni odnos dozvoljen prema njegovom uvjerenju. Takav spolni odnos se gradi na sumnji, a kada je izgraen na sumnji, onda mu se pripisuje potomstvo. -Ako suprug zna da je njegov brak neispravan i uveren je u to, onda mu djeca nee biti pripisana, jer su stvorena od vode onoga koji smatra da je njegov spolni odnos sa enom koja mu nije dozvoljena zabranjen.

Drugo: Posljedini ahiretski propisi otpadnitva lica i lea: (El-Enfal, 50-51)

1. Meleki otpadnike prekoravaju i udaraju njihova

24

-A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima due uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: Iskusite patnju u ognju. To je za ono to ste rukama svojim priprem mili, jer Allah nije nepravedan robovima Svojim! njima i pripadaju: -Sakupite nevjernike i one koji su se s njima druili i one kojima su se klanjali, mimo Allaha, i pokaite im put koji u Dehennem vodi. (Es-Saffat, 22-23)
znaenja ajeta, El-Ahzab, 64-66:

2. Bit e proivljeni sa nevjernicima i muricima, jer

3. Vjeni boravak u Vatri, jer Uzvieni kae, u prevodu

-Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuk ktali pripremio, u njemu e vjeno i zauvijek boraviti, ni zatitinika ni pomagaa nee nai. Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorie: Kamo sree da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika sluali! Ovdje zavravamo na govor o ovom velikom erij jatskom pitanju kojim su iskuani mnogi ljudi.Vrata pokaj janja su otvorena onome ko eli da se pokaje. Zato, brate muslimanu, pouri pokajati se Allahu, Azze ve Delle, iskren no to uini, pokaj se za ono to je prolo, vrsto odlui da se ne vrati tome i mnogo budi pokoran Uzvienom. -.. ali onima koji se pokaju i dobra djela ine, Allah e njihova rava djela u dobra promijeniti, a Allah prata i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela in nio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio. (El-Furkan, 70-71) Molim Allaha, Azze ve Delle, da nam dadne razbor ritost, i da nas sve uputi na Pravi put, na put onih kojima je Allah dao Svoje blagodati od vjerovjesnika, iskrenih, ehida, i dobrih ljudi, a ne na put onih na koje se rasrdio i koji su zalutali.
25

Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru. (Et-Tevbe, 5) Na ovaj asni ajet i druge sline njemu oslonio se Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, u pokretanju rata protiv onih koji su se ustezali u davanju zekata. U dvije vjerodos stojne zbirke, u Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, navodi se predanje od Allahov vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Nare eno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoe da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, i da obavljaju namaz i daju zekat.
(Tefsir Ibn Kesir)

*(

Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braa su vam po vjeri. (Et-Tevbe, 11) Enes, radijallahu anhu, je rekao: Njihovo je pokajanje: naputanje poslunosti kipovima, a prihvatanje pokornosti prema njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata. (Tefsir Ibn Kesir) Na Dan kada bude nepodnoljivo i kada budu poz zvani da licem na tle padnu pa ne budu mogli, (Kalem, 42) U oba Sahiha se nalazi hadis koji prenosi Ebu Seid el Hudri, koji kae: uo sam Allahovog Poslanika, sallall lahu alejhi ve sellem, kako kae: Na Sudnjem danu e na Gospodar razotkriti Sak-Nogu, i svaki vjernik i vjernic ca e Mu uiniti seddu, izostat e onaj ko je na ovom svijetu inio seddu licemjerno, lano i zbog reputacije. Takav e pokuati uiniti seddu, ali e mu lea ovrs snuti, tako da nee moi obaviti seddu. Ovaj hadis prenose i drugi. (Tefsir Ibn Kesir)
26

oborenih pogleda i sasvim ponieni bie nevjernici, - a bili su pozivani da licem na tle padaju dok su ivi i zdravi bili. (El-Kalem, 43) Nevjernici e biti na Sudnjem danu kanjeni zbog njihove oholosti na ovom svijetu, odnosno bit e kanjeni zbog svog ponaanja nakon to su na dunjaluku bili pozvan ni da ine seddu, a oni su se tome suprostavljali uprkos svom zdravlju i sposobnosti da to uine. Na ovaj nain e biti kanjeni i na onom svijetu nee imati nikakve moi i snage. Kada se Uzvieni Gospodar razotkrije u pravom sjaj ju, svi istinski vjernici e Mu uiniti seddu, a to nee moi uiniti ni jedan nevjernik niti licemjer, kao to to nisu inili na ovom svijetu.. Na ovaj nain e se razotkriti vjernik od nevjernika. (Tefsir Ibn Kesir) Nije vjerovao nije klanjao, nego je poricao i lea okretao. (El-Kijame, 31) Ovo je prikaz nevjernika koji je na dunjaluku srcem poricao Istinu i svim svojim biem izbjegavao injenje djela. U njemu nema nikakvog dobra ni skrivenog, a ni vidljivog. (Tefsir Ibn Kesir) )
*(preneseno iz Tefsira Ibn Kesira)

27