Hutba: Iskrenost

Potovani demate!

Hvala Allahu ,d.., i neka je salavat i selam na posljednjeg Boijeg poslanika

Muhammeda ,a.s., na sve njegove ashabe, ehide i na nas koji, inAllah,
slijedimo put dini islama.

Uzvieni Allah, d.., kae u Kur`ani kerimu: O vjernici, zato jedno govorite a
drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite rijei koje djela ne
prate! (Es-Saff ,2-3). Na drugom mjestu Allah, , d.., kae : Zar da od drugih
traite da dobra djela ine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu
uite? Zar se opametiti neete? (El-Bekare, 44)
Zasigurno najvanija stvar u ivotu, ne samo pojedinca, nego i zajednice, jeste
da postoji usklaenost izmeu onoga to se govori i onoga to se radi.
Zajednica u kojoj nema iskrenosti, ne moe prosperirati. Govoriti, a ne raditi po
izgovorenom jeste odlika osoba koje Allah mrzi, a ima li vee kazne za ovjeka
da ga njegov Gospodar mrzi. Allah, d.., je i sa antropolokog aspekta uredio
da rije prije nego bude izgovorena, bude pod budnim patronatom razuma koji
je pozicioniran iznad jezika, a onda na svome putu do ruku treba da proe jo i
kroz srce. Srce je svojesvrni filter naih rijei i nijjeta. Allah, d.., je omoguio
ovjeku, da njegove rijei na svome putu prema rukama, sredstvu
implementacije izgovorenog, mogu biti oplemenjene iskrenim nijjetom, ime bi
zaradili nagradu iskrenih i bili u drurtvu odabranih Allahovih robova.

Allah d.., kae: Oni koji su posluni Allahu i Poslaniku bie u drutvu
vjerovjesnika, i pravednika, i ehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost
Svoju darovao. A kako e oni divni drugovi biti!(En-Nisa, 69).

Ukoliko nae rijei u potpunosti ne budu srano tretirane, velika je

vjerovatnoa da neemo biti nagraeni za iskrenost. Lahko je govoriti, jer je
govor lahak. ovjek moe biti i iskren kada govori o nekom djelu koje eli
uiniti. Ali, moe se desiti da kraj ne bude proet iskrenou. ovjek kada ulazi u
vlast, moe imati plemenite namjere da pomogne i popravi stanje muslimana, a
da se taj nijjet vremenom promijeni. Stoga vjernik uvijek ui dovu: I reci:
Gospodaru moj, uini da umrem, (mudhale sidkin sa istinom, da svaki
poetak bude iskren)) a da si Ti zadovoljan mnome i uini da iz mrtvih
ustanem,(muhrede sidkin- sa istinom da svaki zavretak bude proet
iskrenou) a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu koja e mi
pomoi!(El-Isra, 80.) O vanosti iskrenosti govori nam i slijedei hadis
Poslanika, a.s., : Doista iskrenost (jezikom i djelom), rezultira dobroinstvom, a
dobroinstvo ovjeka uvede u dennet. ovjek govori i postupa po istini, sve dok
ne bude upisan kod Allaha kao iskren.
Najvanija iskrenost jeste iskrenost u izvravanju naih obaveza prema Allahu,
d.. ovjek izgovori ehadet, ali taj ehadet ne potvrdi djelom. Allah ,d.., na
desetine mjesta u Kur`anu navodi formulaciju :Innellezine amenu ve amilus-
salihati (Doista oni koji vjeruju i ine dobra djela), to nam govori da naa vjera
ne moe opstati bez djela, te da je odlika iskrenih i odabranih Allahovih robova
usklaenost izmeu rijei i djela. Allah, d.., kae: A Mi smo znali da se veina
njih zavjeta nee drati, i znali smo da e veinom, doista, grijenici biti. (El-
E`araf, 102). U Taberijevom tefsiru se spominje miljenje Mudahida o ovome
ajetu: Ovo se odnosi kae Mudahid na zavjet koji su dale (izrekle) nae
due, a ljudi su ga svojim nedjelima pogazili Elestu bi rabbikum, kalu bela
ehidna (Zar ja nisam va Gospodar? Da. Mi to svjedoimo.) (El-E`araf 172) .
Zato Allah, d.., kada govori o jednoj skupini beduina koji su doli Poslaniku,
a.s., kae: Neki beduini govore: Mi vjerujemo! Reci: Vi ne vjerujete, ali
recite: Mi smo primili islam!, jer u srca vaa prava vjera jo nije ula. A ako
Allaha i Njegova Poslanika budete sluali (izvravali to je nareeno-
tj.potvrivali djelom), On vam nimalo nee umanjiti nagradu za djela vaa.-
Allah, uistinu, prata i samilostan je. (El-Hudurat , 14.)
Nai dobri prethodnici su se veoma plaili da neto kau, a da to ve ne ine.
Jedne prilike, doao je jedan rob kod Hasana El-Basrija I zamolio ga: O imamu,
veeras je prvi dan ramazana. Priaj ljudima o vrijednosti oslobaanja robova,
ne bi li stekao slobodu. Hasan r.a. je utio. Nakon nekoliko dana, ponovo je rob
doao i traio od Hasana da pria ljudima o vrijednostima oslobaanja robova.
Proao je ramazan, a Hasan El-Basri, nije uopte spomenuo tu temu u svojim
vazovima. Slijedee godine, prvi dan ramazana, Hasan El-Basri je ustao i odrao
predavanje, tako da nije bilo ovjeka u damiji, koji je posjedovao roba da ga
nije oslobodio. Slobodu je dobio I rob koji je molio Hasana prethodne godine da
govori o toj temi. Na upit roba, zato tek nakon godinu dana, od njegove
molbe, pria o oslobaanju robova, Hasan mu ree: Bio sam siromaan. Kada
me Allah opskrbio, kupio sam jednog roba i potom ga oslobodio u ime Allaha.
Kako da govorim neto, to nisam uinio? Ebu Hanife, na imam, u prolazu je
uo kako jedan ovjek za njega govori: Ovo je Ebu Hanifa. On svaku no klanja
noni namaz., to tada nije bilo istina. Ebu Hanifa se toliko bojao za svoju
vjeru, da nakon tih rijei nikada nije propustio noni namaz. Jedne prilike, jedan
od nemuslimana, elei ubaciti sumnju u srce jednog uenjaka, ree mu: Zar u
vaem Kur`anu, nije sve istina? Da- ree uenjak. A zato onda Allah daje
priliku nevjernicima da unite vjernike?-upita nemusliman.
Zato to smo-ree uenjak- primili islam, ali ga nismo potvrdili djelom i time
postali iskreni vjernici I doista, danas, kada pogledamo stanje muslimana, nai
emo ih ili da nemaju djela, ili pak, djela koja ine nisu proeta iskrenou, to
na kraju rezultira sveobuhvatnom defanzivom i na vjerskom, kulturnom,
obrazovnom, vojnom i na svakom drugom polju.

Zar Allah, d.., nije rekao: A dunost Nam je bila vjernike pomoi. (Er-Rum
47). Allah, d.., pomae vjernike u svakoj situaciji i uvijek je uz njih. Na drugom
mjestu, Allah, d.., kae: Doista je Allah uvijek uz vjernike (El-Enfal 19). Zar
Allah, d.., ne kae: Ne gubite hrabrost i ne alostite se, vi e te sigurno
pobijediti, ako budete iskreni vjernici.(Ali Imran, 139.) Zar Allah, d.., nije
rekao: Allah nee vjernike s licemjerima izmijeane ostaviti, ve e loe od
dobrih odvojiti. (Ali Imran, 179.) Iz ovih asnih ajeta, vidimo da je Allah, d..,
jakost, napredak, prosperitet, avangardnost, promiljenost, povezao sa
iskrenim vjernicima, a ne muslimanima. U neusklaenosti jezika i djela, nije
samo opasnost za nau vjeru, nego je to opasnost i za sigurnost zajednice.
Poslanik, a.s., je znao da pria bez pokria moe izazvati smutnju. Tako, nakon
pohoda na pleme Benu Mustalik, Abdullah ibn Sebe` je elei izazvati smutnju
rekao: Sada e oni koji su jai izbaciti iz Medine one koji su slabiji
aludirajui na to da e muhadiri sada preoteti prvenstvo domicijelnim
stanovnicima Medine. Kada je to Poslanik, a.s., uo, naredio je svim sposobnim
mukarcima da pod punom ratnom opremom cijeli dan mariraju i treniraju za
nove potencijalne sukobe sa muricima. Naveer, nikome nije bilo do prazne
prie. Svi su od umora zaspali. Dakle, Poslanik, a.s., je bilo kakvo ubacivanje
sumnje u istinsko bratstvo muslimana zasnovano na iskrenoj vjeri, rjeavao na
nain da je muslimane uposlio da se bave korisnim stvarima, a da ostave praznu
priu. Nama danas ne fali velikih rijei. Nama danas fali velikih, na iskrenosti
zasnovanih djela. Samo tako, muslimani e doivjeti svoju vjersku, kulturnu,
ekonomsku, vojnu i svaku drugu renesansu.