ISUKANA SABLJA

-2-

ISUKANA SABLJA

Ebu-Muhammed el-Makdisi

Sarajevo 1427. po H. / 2006. god.

-3-

ISUKANA SABLJA

Ebu-Muhammed Asim El-Makdisi

Tretman onoga ko psuje Allaha, vjeru i Poslanika

Naslov originala Redaktor prijevoda

Ebu-Alija
Lektor i korektor

Ebu-Sara
Prevodilac

Es-Sarimul-meslul ala sabbirRabbi evid-dini evir-Resul

Ebu-Tejma ebutejma01@hotmail.com

-4-

ISUKANA SABLJA

UVOD
vala pripada Uzvienom Allahu, od Njega pomo i oprost traimo. Utjeemo se Allahu od zla naih dua i naih runih djela. Koga Allah uputi, niko ga ne moe u zabludu odvesti, a koga u zabludi ostavi, niko mu na Pravi put ukazati nee. Svjedoim da nema istinskog boanstva osim Allaha i svjedoim da je Muhammed njegov rob i poslanik. Trebamo znati da je psovanje Allaha, vjere i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedan od najveih grijeha od kojih se srca vjernika zgraavaju, srca onih koji Allaha istinski oboavaju. To djelo je jasno nevjerstvo. Ono se proirilo u nevjernikim dravama, a razlog tome su laiki zakoni koji propisuju da kazna onome ko vrijea kraljeve, vladare, njihove zakone i zabludjele pravce, bude vea od kazne predviene za one koji vrijeaju Allaha, asni Kuran i vjeru. Nije potrebno navoditi dokaze za to, jer je oito u naoj dananjici: ko opsuje kralja, presjednika ili naelnika, s njim e biti svata uinjeno, nee mu se suditi po obiaju ve e biti zgrabljen za revere i odveden od strane obavjetajne slube ili dravne bezbjednosti, a ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, ko e mu suditi, kontrolisati ili ga pozvati na sasluanje?! Kako i ne, kada u tome zlu uestvuje veliki broj onih koji su zadueni za bezbjednost i odravanje reda i mira?! Zatim, zar nije to ta demokratija i njihova trula kafirska sloboda koja doputa slobodu (ne)vjerovanja, otpadnitvo i vrijeanje

ISUKANA SABLJA svega osim taguta1, tirana, njihovih zakona i dravnih ureenja. Mi smo Allahovi i Njemu emo se vratiti... Na veliku alost nai emo da se ovaj veliki grijeh veoma proirio u naem vremenu posebno na podruju ama2, pogotovo u Jordanu i Palestini. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Kada se iskvare stanovnici ama, nestat e dobra kod vas, a uvjek e postojati potpomognuta skupina iz mog ummeta, nee im nakoditi onaj ko ih napusti sve dok ne nastupi Sudnji dan.3 Otuda, elimo ukratko pojasniti propis vezan za ovaj veliki grijeh i tretman onog ko ga ini, dokazujui jasnim dokazima iz Kurana i Poslanikovog sallallahu alejhi ve sellem, sunneta.

Tagut je ono to se oboava mimo Allaha. Postoji pet glavnih vrsta taguta: 1. ejtan, 2. Vladar nasilnik koji mijenja Allahov zakon, 3. Onaj ko sudi po onome to nije Allah objavio, 4. Onaj ko priziva poznavanje skrivenog (gajb), 5. Onaj koji se oboava mimo Allaha a zadovoljan je da bude oboavan. (nap. prev.)
2 3

Podruije Sirije, Jordana, Palestine i Libana. (nap. prev.) Ahmed, Tirmizi, Tajalisi i neki drugi.

ISUKANA SABLJA

Tretman onoga ko psuje Allaha, vjeru i Poslanika

naj, onaj ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kafir je, otpadnik od Islama, svejedno inio to iz ale ili zbilje, svejedno smatrao to doputenim ili ne, svejedno inio to u srdbi ili miru. Njegov ivot i imetak su halal, svejedno da li je bio musliman ili ne, svejedno bio zimija4 ili da je sa njim sklopljen ugovor, bio muko ili ensko. Dokazi za navedeno su brojni a mi emo spomenuti sljedee: 1. Uzvieni Allah kae: One koji Allaha i Poslanika Njegovog budu vrijeali Allah e i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu patnju pripremiti. (El-Ahzab, 57) Ajet upuuje na nevjerstvo onog ko psuje Allaha sa vie aspekata: - Allah, subhanehu ve teala, ih proklinje i na ovom i na buduem svijetu, a prokletstvo znai udaljavanje od milosti. Onaj koga Allah odbaci i udalji od Svoje milosti i na dunjaluku i na ahiretu ne moe biti osim kafir, za razliku od prokletstva Poslanika ili vjernika u smislu dove protiv nekoga na ovom svijetu, poput rijei Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Neka je Allahovo prokletstvo na onog ko uzima kamatu i onog ko mu je daje. ili Neka je Allahovo prokletstvo na kradljivca. - U ajetu se takoer spominje sramna patnja koja se ne spominje u Kuranu osim kada je kafir u pitanju, kae Uzvieni: Mi smo nevjernicima sramnu patnju pripremili... (En-Nisa, 37) Takoer: A nevjernike eka sramna patnja. (El-Mudadela, 5) to se tie onih koji nisu nevjernici poput vjernika-grjenika, kada su oni u pitanju ne spominje se sramna patnja ve se spominje silna patnja ili slino,
Zimija je jevrej ili kranin koji ivi u islamskoj zemlji i plaa dizju (danak, porez), pokorava se islamskoj vlasti, potuje Islam i ne ini irk niti obrede kufra javno meu muslimanima. (nap. prev.)
4

ISUKANA SABLJA zato to Uzvieni Allah kae: A koga Allah osramoti, niko ga ne moe potovanim uiniti. (El-Hadd, 18) Sramoenje biva poniavanjem i brukanjem i to je dodatna kazna kafirima na patnju koju ve imaju, doim vjernik moe biti kanjen, ali ne osramoen. Ovo istovremeno potvruje i to to Allah Uzvieni spominje da je sramna patnja pripremljena za nevjernike. Zato to je Allah stvorio Dehennem kao njihovo prebivalite koje nee moi niim zamijeniti niti e iz njega ikada izai: I bojte se vatre koja je za nevjernike pripremljena. (Ali-Imran, 131) Vjernici koji budu imali grijeha ne moraju ui u vatru ako im Allah oprosti, ali, ako i uu izai e nakon odreenog vremena zbog svojeg tevhida i Islama. Spomenuti ajet takoer upuuje na doputenost ubijanja onog koji vrijea Allaha i Poslanika, a dokaz tome su rijei Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg biljei Buhari i drugi: Ko e ubiti Kaba b. Erefa, uistinu on vrijea Allaha i Njegovog Poslanika?! Kab b. Eref bio je idov pod ugovorom sa muslimanima, a zatim je poeo vrijeati muslimane i njihovu vjeru, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, traio da se ubije, jer je njegovo psovanje smatrao vrijeanjem Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako je dopueno ubiti kafira pod ugovorom koji psuje Allaha, Poslanika ili Islam, onda je ubistvo kafira koji nije pod ugovorom pree. Zimija ili onaj koji je pod ugovorom ima prava koja nemaju drugi kafiri, ako se sigurnost i zatita nevjernika koji je pod ugovorom prekidaju zbog psovanja i vrijeanja Islama, isto tako se sigurnost i zatita muslimanu prekidaju zbog psovanja ili vrijaanja Islama. Na doputenost ubijanja onih koji vrijeaju Allaha i Poslanika takoe upuuje to da ih je Allah prokleo i na dunjaluku i na ahiretu, a o prokletnicima Uzvieni Allah kae: Prokleti bili! Gdje god se nau neka se pohvataju i neka se poubijaju. (El-Ahzab, 61).5 2. Uzvieni kae: O vjernici, ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovog glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao to glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primjetite. (El-Hudurat, 2), tj. pazite da vam ne propadnu djela ili bojati se da ne propadnu, jer to upropatava djela.

Vidjeti: ejhul-islam Ibn-Tejmijja, Es-Sarimul-meslul, str. 42.

ISUKANA SABLJA Ovim ajetom dokazujemo nevjerstvo onog ko psuje Allaha ili Poslanika tako to kaemo: potpuno unitenje i propadanje djela ne biva osim nevjerstvom, kae Uzvieni: A oni meu vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela bie ponitena. (ElBekara, 217) Takoer: Ako bude druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela e sigurno propasti. (Ez-Zumer, 65), za razliku od nitavnosti odreenog ibadeta zbog odsustva nekog uvjeta i sl. Ako bi se radi nenamjernog ili bezosjeajnog podizanja glasa iznad glasa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebalo bojati za onog koji to uini da mu sva djela ne budu ponitena, to se deava samo zbog djela koje izvodi iz Islama, kakvo bi onda stanje trebalo da bude sa onim ko psuje Allahovog Poslanika ili vjeru koju je donio od Allaha, ili koji psuje Allaha namjerno i svjesno!? Nema sumnje da se ovakvom ponitavaju djela i da postaje kafir, otpadnik u sluaju da se deklarie kao pripadnik Islama, i da se prekida ugovor i zatita njegovog ivota i imetka u sluaju da je pod ugovorom ili zimija. Abdullah b. Ahmed b. Hambel pripovjeda: Pitao sam oca o ovjeku koji kae drugom ovjeku, O sine toga i toga,... i ti i Onaj Koji te stvorio!. Pa je odgovorio: Taj je otpadnik od Islama. Upitah: Da li se ubija? Ree: Da, ubija se.6 3. Uzvieni kae: A ako ih upita, oni e sigurno rei: Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. Reci: Zar ste se Allahu i ajetima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne pravdajte se! Nevjernici ste postali nakon to se vjernici bili. Ako nekima od vas i oprostimo, druge emo kazniti zato to su nasilnici. (Et-Tevba, 65-66) Ajet je dokaz da je ismijavanje sa Allahom ili bilo ime od vjere ili Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kufr i otpadnitvo nakon imana. Vrijeanje Allaha je pree da bude kufr, bilo to iz ale ili namjerno. Ovaj ajet je objavljen povodom ljudi koji su izali u borbu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ismijavali se nekim ashabima. Kada je objavljen ajet, poeli su se pravdati, govorei: Samo smo razgovarali da bismo skratili putovanje, tj. samo smo se alili i igrali, nismo eljeli uiniti nevjerstvo. Nije im Uzvieni Allah na to rekao: laete, htjeli ste nevjerstvo tim djelom, ve: Ne pravdajte se, nevjernici ste postali, tj. postali ste nevjernici time, bez obzira to to niste eljeli. Iz ovog shvatamo da onaj ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postaje kafir, bilo to iz ale ili namjerno, i smatrao to psovanje doputenim ili ne.
Vidjeti: Imam Ahmed, Mesail, str. 431, ejhul-islam Ibn-Tejmijja, Es-Sarim el-meslul, str. 546.
6

ISUKANA SABLJA U tome je takoer odgovor i murdijama koji smatraju da se nevjerstvo ne moe poiniti osim s uvjerenjem, doputanjem zabranjenog (istihlal) ili poricanjem (duhud)7.8 Ako bi neko upitao: zato ih onda Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poubijao ako su poinili kufr i otpali od vjere? Odgovorit emo: ejhul-islam Ibn-Tejmijja odgovorio je na pitanje s vie aspekata: prvi, da su pribjegli pokajanju to je jedan od razloga objave ovog ajeta, a to je jasno vidljivo u ajetu: Ako nekima od vas i oprostimo, druge emo kazniti zato to su nasilnici. Oni koji su se iskreno pokajali Allah im je oprostio, a oni koji su se licemjerno i lano pokajali, bojei se kazne, takvi su se spasili samo na ovom svijetu, a na Sudnjem danu bit e sa ostalim munaficima. I zbog toga ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio i nije ih pogubio. Ovaj stav takoer zauzima i Ibn-Hazm.9 4. Predanje o ubistvu idova Kaba b. Erefa, s kojim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sklopio ugovor da ne pomae njegove neprijatelje i da se ne bori protiv njega. A kada je opsovao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on upita: Ko e ubiti Kaba b. Erefa, uistinu on vrijea Allaha i Njegovog Poslanika?! Ustade Muhmmed b. Mesleme pa ree: Allahov Poslanie, eli li da ga ja ubijem? Odgovori: Da.10 U ovom predanju opisuje se i nain njegova ubistva: bio je to klasian atentat, a ne borba izmeu dvije vojske. On je bio pod ugovorom, njegov ivot i imetak su bili zatieni, i pored toga kada je poeo vrijeati Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve
Pod pojmom duhud ulema ehli sunneta vel-demata podrazumjeva negiranje bilo kojeg temelja vjere ili bilo kojeg propisa u Islamu oko kojeg se ummet sloio ili poricanje ak jednog slova koje je izgovorio Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, prenesenog mutevatir-predajom. Da pitanje bude jasnije uzet emo za primjer ovjeka koji negira obaveznost namaza. Naime, uenjaci su jednoglasni da je to negiranje nevjerstvo i da se u obzir uzima samo opravdano neznanje: skoro prihvatanje Islama ili ivljenje meu nevjernicima ili u zabaenom mjestu, daleko od civilizacije i uenjaka. To se uzima u obzir dok se takav ovjek ne upozna sa propisom; ako i dalje bude negirao, nevjernik je. Ko eli vie detalja neka pogleda El-Mugni. (nap. rec.).
8 9 7

Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 177 i 516. Vidjeti: El-Muhalla, (11/207), Es-Sarimul-meslul, gdje su navedeni ostali aspekti.

Buharija (3031) i Muslim (1801). Vidjeti: originalno predanje u Siretu Ibn-Hiam, 3/74-84.

10

10

ISUKANA SABLJA selem, prekida se ugovor zbog kojeg je bio siguran od muslimana, a zatim biva ubijen. Istim hadisom dokazuje imam afija, rahimehullah, da se zimija kada opsuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ubija i prekida se njegova zatita. Zimija je jevrej ili kranin koji plaa glavarinu muslimanskoj dravi i pokorava se njenoj vlasti, potuje Islam i ne ini irk ili kufr javno meu muslimanima. Zato se daje prednost ubijanju onog koji nema ugovora sa muslimanima i koji nije pod zatitiom, onda kada vrijea Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili Islam. Isto vai i za onoga koji se smatra muslimanom. Ako se ubija kafir sa kojim je sklopljen ugovor, poput kranina ili idova onda kada pone vrijeati vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji u osnovi ne vjeruje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u vjeru, ve je smatra neispravnom i ne eli da je slijedi, zar da se onda ne ubija onaj koji smatra sebe pripadnikom Islama i koji zna da je to vjera istine i svjedoi da je Allah njegov Gospodar i Zatitinik i da je Muhammed Allahov poslanik, a zatim opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?! 5. Predanje koje prenosi abi od Alije, radijallahu anhu, da je neka jevrejka vrijeala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan musliman uhvatio i udavio zbog toga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije kaznio tog ashaba, niti je traio krvarinu za tu enu.11 ejhul-islam, rahimehullah, tvrdi: Ovaj hadis je dobar. abi je sreo Aliju, radijallahu anhu, i prenosi od njega. ak i da je hadis mursel,12 uenjaci dre mursel hadise koje prenosi abi ispravnim, i nije poznat
11 12

Ebu-Davud i neki drugi.

Mursel je onaj hadis u ijem je senedu na kraju isputen jedan prenosilac. Postoje tri vrste mursel hadisa: opi mursel, mursel ashaba i skriveni mursel. Opim murselom se naziva onaj hadis koji jedan od tabi'ina izravno prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne spomene ime ashaba od kojeg je uo hadis. Murselom ashaba se naziva onaj hadis koji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pria onaj ashab koji ga od njeg nije mogao izravno uti. Skrivenim murselom se naziva onaj hadis koji prenosi tabiin od ashaba sa kojim je ivio u istom vremenu, ali ga od njega nije uo, i to rijeima koje ukazuju na mogunost i da ga je uo i da nije. to znai, kao to smo vidjeli, da se u ovu vrstu mursel hadisa, po miljenju odreenog broja uleme, moe uvrstiti i spomenuto predanje od abija. Vidjeti: Mahmut Karali, Prijevod Tirmizijine zbirke hadisa, 1/2526. (nap. prev.)

11

ISUKANA SABLJA mursel hadis kojeg prenosio abi a da nije sahih. abi najbolje poznaje hadise Alije, radijallahu anhu, i uenike koji su dosljedno prenosili njegove hadise. S druge strane, predaja od Ibn-Abbasa podupire ovaj hadis.13 ejhul-islam takoer kae: Ovaj hadis je dokaz da je doputeno ubiti enu kada uvrijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dokaz za doputenost ubijanja zimije. A dozvoljeno je ubiti i muslimana i muslimanku kada opsuju Poslanika, i to je pree. Ova jevrejka je bila pod ugovorom, jer kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu ostavio je sve jevreje i one koji su bili u njoj da ive u miru i primirju i nije im naplaivao dizju. Poznato je da su nevjernice zatiene od ubistva zbog svoje prirode i ako nisu zimijke ili pod ugovorom, zato to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ubijanje ena u borbama sve dok se i one ne budu borile i ratovale. Saznajemo da ena koja psuje Allaha, Poslanika ili vjeru, ili pak vrijea nato od vjere Islama, propis joj je isti kao kod ene koja se bori i ratuje protiv Allahove, subhanehu ve teala, vjere. Predhodno predanje je dokaz za jo jedan erijatski propis: doputeno je ubiti onog ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika od strane pojedinca, ako ga ne ubije vladar ili ako ne postoji punomoan vladar muslimana koji sudi po zakonu Milostivog ili u sluaju da je vlast u rukama nevjernika koje ne zanima Allahov propis niti vrijeanje Milostivog. U predhodnom hadisu vidimo da je musliman sam ubio enu bez konsultacije s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik za to uo, nije osudio njeno ubistvo niti je naredio plaanje krvarine za nju. Nije rekao: to je nasilje prema vladaru i krenje njegovog prava, niti je to okarakterisao zloinom ili novotarijom, ve je to potvrdio i ozakonio. ejhul-islam spominje i druge dokaze koji upuuju na ovo pravno pitanje, a zatim obrazlae: ... zato to obavezno kanjavanje smru onog ko spletkari protiv vjere i naruava je, nije na stepenu onog koji se ubija radi zinaluka i slinog.14 U tome je razlika izmeu izvravanja odreene erijatske kazne nad grjenicima u drugim grijesima i izmeu erijatske kazne onog koji
13 14

Vidjeti: skraeno izdanje djela Es-Sarimul-meslul, str. 61. Vidjeti: skraeno izdanje djela Es-Sarimul-meslul, str. 286.

12

ISUKANA SABLJA vrijea Gospodara svjetova, vjeru ili Poslanika. Ako je ubistvo onoga koji psuje Allaha ili vjeru kazna od erijatskih kazni, ona je poput ubistva onoga koji ratuje protiv muslimana, a ije je ubistvo obavezno, doputeno je da bude izvreno od strane bilo koga.15 ejhul-islam jo dodaje: U veini sluajeva onaj ko vrijea Allaha ili Poslanika biva ubijen bez dozvole vladara, to jeste oskrnavljenje njegovog prava, meutim, na vladaru je da oprosti onome ko izvri obaveznu erijatsku kaznu bez njegovog znanja. Rekao sam: krenje prava vladara biva onda kada se radi o validnom vladaru muslimana koji sudi po erijatu. U suprotnom, ako ne postoji takav vladar, ve bude vladar kafir koji porobljava narod svojim kafiskim laikim zakonima, u tom sluaju ne biva krenje prava muslimana. U tome je sigurno krenje lanog nevjernikog prava taguta, prava kojeg su propisali razliita boanstva u njihovim laikim ustavima. to se skrnavljenja takvog prava tie, dobro nam dolo... zato to je to praktino sprovoenje odricanja od tirana i kafra u njihove zakone... zato uivaj i poasti se takvim krenjem zakona... Napomena: ivot onog koji vrijea Allahovu vjeru, psuje Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije svet, i njegov status je kao i status onog koji se bori protiv muslimana, bio muko ili ensko, i ma koje vjere i nacije bio. Isto tako njegov imetak pripada onome ko ga ubije od muslimana. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg biljei Buharija u svome Sahihu kae: Ko ubije neprijatelja, njemu pripada njegova oprema, tj. ko ubije kafira koji ratuje protiv islama i muslimana, njemu pripada sve ono to je taj kafir imao uza se u trenutku kada je ubijen, kao to je oprema, jahalica, odjea, nakit, oruije ili novac. Neispravno je rei da se to odnosi samo na borbu, zato to hadis ima ope znaenje bilo da ga ubije u bici, svezanog ili iz zasjede. Poenta je u sveobuhvatnosti znaenja teksta, ne samo u posebnosti povoda zbog kojeg je izreen. Ibn-Hazm u svom djelu El-Muhalla odgovara i potvruje neispravnost miljenja onih koji su htjeli krivo prestaviti ovu openitost.16

15 16

Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 268. Vidjeti: El-Muhalla 7/336, pravno pitanje br. 955.

13

ISUKANA SABLJA Spomenutom u prilog ide hadis kojeg biljei Buhari u svome Sahihu,17 od Seleme b. El-Ekvea, koji kae: Kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doe pijun od murika, zatim sjede meu ashabe da porazgovara, zatim ustade i ode. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi: Potrai te ga i ubijte! Seleme, radijallahu anhu, kaza: Ubio sam ga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodijeli mu sve to je bilo uz njega. Ovog (kafira) je ashab ubio i zaplijenio njegovu opremu, ne u bici, niti u ratu. U drugom rivajetu mimo Buharijevog rivajeta stoji, da ga je sustigao zatim natjerao njegovu devu da klekne te ga ubio, a zatim sa devom otiao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Znaj da je ovakva vrsta rizka najljepa, zato jer je ovo plijen (magnem) koji je Uzvieni Allah uinio halalom za ovaj ummet mimo prijanjih naroda. Na Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio kova, niti stolar, ve je veina njegovog dobitka i rizka bio plijen, kao to stoji u hadisu: Moj rizk je u hladu moga koplja.18 I ovo je najljepa zarada i najpotpunija, jer je takva bila i zarada naeg Resula, sallallahu alejhi ve sellem. Openito znaenje prvog hadisa upuuje na punovanost ovog propisa, ak i ako ne postoji vladar musliman. Na to upuuje postupak ashaba Ebu-Basira kada je napadao trgovake karavane i putnike skupine Kurejija, u periodu kada nije bio zvanino podreen muslimanskoj dravi, niti je mogao biti, radi jednog od uvjeta u ugovoru izmeu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kafira Kurejija.19 Dokaz tome je da Kurejije nisu traili od Allahovog Poslanika, sallallahu
17

Vidjeti: Fethul-Bari 6/168, Poglavlje o neprijatelju kada ue u islamsku zemlju bez garancije. Ahmed i Ibn-Made.

18 19

Jedan od uvjeta kojeg su murici postavili u primiriju na Hudejbiji bio je da svaki musliman koji pobjegne iz Mekke Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bude vraen muricima. Jednog dana je jedan od ashaba (Ebu-Basir) pobjegao iz Mekke i doao Allahovom Poslaniku u Medinu, a za njim su dola dva murika od Kurejija da ga vrate nazad. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dopustio da ga vrate u Mekku zbog ugovora. Ebu-Basir, radijallahu anhu, je u povratku uspio da ubije jednog a drugi je pobjegao u Mekku. Kada su uli, muslimani Mekke koji nisu mogli da dou u Medinu zbog ugovora, prikljuivali su se Ebu-Basiru koji se nalazio u brdima blizu mora. Kada bi god kakva karavana Kurejija prolazila tim putem, Ebu-Basir i muslimani koji su bili uz njega napadali bi ih iz zasjede, ubijali i zapljenjivali im imetke. Nanosili su im velike gubitke tako da su murici naposlijetku traili od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da Ebu-Basir i ostali ashabi koji su bili uz njega odu u Medinu. Vidjeti: Dr. Ekrem Dija el-Umeri, Es-Siretu enNebevije es-Sahiha, str. 451. (nap. prev.)

14

ISUKANA SABLJA alejhi ve sellem, krvarinu za njihovog ovjeka El-Amirija kojega je ubio Ebu-Basir, niti otetu za trgovake karavane i putnike skupine koje je napadao. Iako su Kurejije u tom periodu bili pod ugovorom sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ali sa Ebu-Basirom su bili u ratnim odnosima, zato to nije prestao biti traen od strane kafira, to znai ako bi im se pruila prilika, zarobili bi ga ili ubili. Skraena verzija ovog predanja zabiljeena je u Buhariji, u predaji o sporazumu na Hudejbiji, Poglavlje o uvjetima. (Uslovi u dihadu i primirjima sa neprijateljem, 5/329). Iz ovog dogaaja moemo izvui jo jednu veoma bitnu korist, a to je da treba povesti rauna o jednom vanom faktoru kada su u pitanju ovakvi postupci. A to je da takvo djelo ne povlai za sobom tetne posljedice za ostale muslimane. Ono to je inio Ebu-Basir, radijallahu anhu, nije pripisivano Allahovom Posalniku, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashabima, niti je to ita tetilo dematu muslimana. Obaveza je zbog toga izvagati erijatske koristi i tete, i odabrati pogodan trenutak i nain. Treba se takoe posluiti tajnou i ratnom varkom i svim onim to je propisano kada su u pitanju kafiri koji se bore protiv Islama. Monoteist je u naem vremenu skup, dragocjena i rijetka stvar, ne bi se trebala izgubiti radi krvi nekog nikogovia, ve treba odabrati ono u emu je vea teta za neprijatelja. A u ivotopisu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moete nai dovoljno primjera za to. Onaj ko ne bude imao snage da postupi kako smo naveli, nije mu ni u kom sluaju doputeno da sjedi, jede i smije se u lice onog ko psuje Allaha ili Njegovu vjeru, ve mu je obaveza da to sprijei jezikom, ako ne moe rukom. A ako ne bude mogao ni rijeima, neka pokae srdbu i gnjev pred njim, i neka ode sa takvog sijela iz straha da ne bude poput njega: On vam je ve u Knjizi objavio: kad ujete da u Allahove ajete nevjerstvo ine i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to ine dok ne stupe u drugi razgovor, inae, bit ete kao i oni. Allah e sigurno zajedno sastaviti u dehennemu munafike i kafire. (En-Nisa, 140) Ne treba misliti da smo na ovim stranicama obuhvatili sve dokaze koji potvruju nevjerstvo onog ko vrijea Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ne! Dokaza po ovom pitanju ima puno koji ne bi mogli stati na ovim listovima. ejhul-islam Ibn-Tejmijja, rahimehullah, je u svojoj knjizi Es-Sarimul-meslul u vezi s temom spomenuo ono to je potrebno i dovoljno da bi se njeno pravo ispunilo i obrauje je sa svih aspekata. Pa ko eli vie o ovoj temi neka se vrati na ovo fascinantno djelo, puno pouka i koristi. A onom ko trai istinu, od svega toga 15

ISUKANA SABLJA dovoljan je samo jedan dokaz, a onome koji je u iskuenje pao i koji glavu okree od vjere svoga Gospodara, pa kada bi mu sa dunjalukom punim dokaza doao, ne bi glavu podigao: A ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onoga to je uinio? Mi na srca njihova pokrivae stavljamo da Kuran ne shvate, i gluhim ih inimo; i ako ih ti na pravi put pozove, oni, kad su takvi, nikada nee pravim putem poi. (El-Kehf, 57) U ovom ajetu i slinim njemu se vidi propisanost podsjeanja, prijetnje i plaenja Allahovim ajetima onih koji su upali u ovaj teki grijeh, i to je jedna, a prijateljstvo i ljubav prema takvima i potivanje je druga stvar. Zato, Allahovi robovi, bojte se Allaha i sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj e se meleki strogi i snani brinuti, koji se onome to im Allah zapovjedi nee opirati, i koji e ono to im se naredi izvravati. (At-Tahrim, 6). I bojte se da izazovete Silnog, Gospodara nebesa i Zemlje, ratujui protiv Njegove vjere i vrijeanjem iste. A kako biste to inili kada vam Njegova dobra danonono silaze. Njegove blagodati prema vama javne bile ili skrivene, ne mogu se pobrojati niti znanjem obuhvatiti, u vremenu kada cijenite i veliate neprijatelje Njegove vjere, one koji vas poniavaju i stavljaju na teke muke, vladare nevjernike, otpadnike koji ratuju protiv Allaha i Njegovih tienika. Oni koji su erijat Allahov zanemarili i iskrivili, i koji su neprijatelje Njegove za prijatelje uzeli, prodali su i vjeru i ast i zemlju i dopustili zabranjeno. Vi udite za njima i pjevate o njihovoj slavi, a od njih ne dobijate osim muku i ponienje. Oni koji kradu dobra muslimana i jedu njihov imetak uz pomo svojih poreza, taksi i carina, koje im propisuju njihovi kafirski, laiki zakoni koje su donjeli u skladu sa njihovim interesima i strastima... Zato, boj te se Allaha, Silnog, Uzvienog i Njega veliajte i slavite i jedino Njega tevhidom oboavajte, i uinite nevjerstvo u sve ono to se mimo Allaha oboava od taguta koji druge zakone propisuju i raznih lanih boanstava: Ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, -Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna. (Jusuf, 39-40). Naa posljednja poruka glasi: hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

16