Vjera u srcu, na jeziku i djelima

Hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika i
Allahova miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe, naše bosanske
šehide, kao i na sve one koji su nosili šehadet u svome srcu i sa njim umirali.

Draga braćo, cijenjeni džem'ate

Zumirajući stanje srca, vjerujem da ćemo se zapitati, svako ponaosob, kakvi smo muslimani i šta je
nama vjera: sredstvo ili cilj, oruđe do ostvarenja interesa ili mjera prema kojoj svakodnevno
podešavamo vlastiti život? S obzirom da je vjeri djelo kruna, da se vjera djelom potvrđuje, s obzirom
da nije vjernik potpuni onaj koji samo vjeru u srce nastanjuje i jezikom potvrđuje, zapitajmo se ko je
zapravo pravi vjernik. To što mi kažemo da smo muslimani jeste lijepo i to je ispravan i nužan put
prema postizanju punine vjere, ali verbalni iskaz, uz puko prihvatanje i mehaničko izvršavanje
islamskih obaveza, nije dovoljan i sve to nije samo sebi svrha. Izgovarajući kelime-i šehadet ulazi se u
islam, a svi ostali obredi (zekat, hadž, post) u funkciji su izgradnje što potpunijeg insana koji u svojoj
nutrini postiže mir, harmoniju i zadovoljstvo Allahovom odredbom i životom. Zato kažemo da je
vjerovanje stanje srca, odnosno stalne svjesnosti o Allahu. Allah dž.š u Kur'anu kaže: „Neki beduini
govore:

‘Mi vjerujemo!’ Reci: ‘Vi ne vjerujete, ali recite ‘Mi se pokoravamo!’ jer u srca vaša prava
vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće
umanjiti nagradu za djela vaša. Allah, uistinu, prašta i samilostan je.“ (El-Hudžurat, 14)

U ovom primjeru vidimo da su arapski beduini primili islam, ali su još uvijek ostali površni muslimani,
jer vjera nije ovladala njihovim srcima.

Vjernik vjeruje u Božiju odredbu, ali uprkos čvrstom vjerovanju u Kader i sudbinu, vjernik se ne
koleba, ne dvoumi, ne čeka. Poslanik govori Ibn Abbasu r.a.: „Poučit ću te nekoliko stvari pa ih
upamti. Čuvaj Allaha i On će tebe čuvati. Čuvaj Allaha naći ćeš Ga pred sobom. Kad tražiš pomoć, od
Allaha traži, a kad utočište tražiš, kod Njega traži i znaj, kada bi se cijelo čovječanstvo sastalo da ti
neku korist donesu, ne mogu ti donijeti ništa osim ono što je Allah odredio, i kada bi se svi sastali da ti
štetu kakvu učinu, ne mogu ti naštetiti ništa osim ono što je Bog odredio. Pera su uzdignuta i stranice
osušene“. (Muslim) Mi u te ispisane stranice ne možemo zaviriti, to su stranice naše sudbine. Vjernik,
čovjek, ne može znati šta ga čeka sutra, ali vjernik zna šta na njega čeka sad i ne dvoumi, ne oklijeva,
hoće li ispuniti svoju zadaću, izvršiti svoju obavezu. Vjernik se ne koleba kada nastupi namaz, ne
koleba se kad treba dobro djelo učiniti, ne koleba se kada zlo u društvu vidi hoće li se protiv njega
boriti, jer vjernik zna da se vjera djelom potvrđuje.
Vjernik vjeruje da Allah nad svim bdije, zna vjernik da Gospodar zna šta tajimo i šta javno iskazujemo,
B
jer Gospodar je “el-‘Alīm” (‫ – )أﻟ َﻌ ِﻠ=ﻢ‬Koji sve zna, te tako samo Gospodar zna ko je istinski i pravi
vjernik a na nama je draga braćo da se trudimo da svakog dana budemo što bolji vjernici.

Molim Uzvišenog Allaha da učini da mi budemo jedni od istinskih i pravih vjernika i da na tom putu
ustrajemo, i da Gospodar bude zadovoljan s nama. AMIN!

Kahrić Harun