Komentar Deset Uzroka Koji Vode Allahovoj Ljubavi

KOMENTAR
DESET UZROKA
KOJI VODE ALLAHOVOJ
LJUBAVI
- kao to ih je nabrojao imam Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah -
Priredio
Abdu-l-'Aziz Mustafa
Uvod
Hvala Allahu. Njemu zahvalu donosimo, od Njega pomo i oprost molimo.
Allahu se utjeemo od zla u nama samima i naih loih djela. Koga Allah na pravi
put uputi, niko ga u zabludu ne moe odvesti, a koga On u zabludi ostavi niko ga
na pravi put ne moe uputiti.
Svjedoim da nema boga osim Allaha Jedinog kojem nita nije ravno.
Svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Neka je salavat
i selam na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe.
A zatim:
Nadam se da te je, potovani itaoe, obuzela srea i da si bio ispunjen
radou poput one kojom su bili obuzeti ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, nakon to mu je neki ovjek postavio pitanje i on mu odgovorio
na njega, tako da su im se prsa razvedrila, a due zasijale (zbog tog odgovora).
Zna li o kojem se pitanju i odgovoru radi?
Posluaj!
Buharija i Muslim u svojim "Sahihima" biljee da je Enes ibn Malik,
radijallahu anhuma, rekao:
"Dok smo ja i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izlazili iz
mesdida, sreo nas je neki ovjek na vratima mesdida i upitao:
"O Allahov Poslanie, kada e nastupiti Sudnji dan?"
"A ta si pripremio za njega?" upita ga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem.
(Enes kae:) "Kao da je ovjek htio odustati. Zatim ree:
"Nisam pripremio za njega puno namaza, ni posta, ni sadake, ali ja volim
Allaha i Njegovog Poslanika."
"Ti si sa onim koga si zavolio." ree Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem.1
U jednoj drugoj predaji Enes, radijallahu anhu, kae:
"Nakon islama se nismo niemu vie obradovali kao Vjerovjesnikovim,
sallallahu alejhi ve sellem, rijeima: "Ti si sa onim koga si zavolio."2
Zato su se ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, toliko
obradovali ovom hadisu? Oni se ak niemu vie nakon islama nisu obradovali
kao tome! Zna li, brate, zato?
Oni su se obradovali, jer su znali da iskrenom ljubavi prema Uzvienom
Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ovjek dostie stepen
kojeg rijetko dostigne djelima.
ovjekova djela esto prate potekoe, propusti i manjkavosti. Ali ako
ovjek u svome srcu uvijek bude imao iskrenu ljubav prema Allahu i Njegovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, onda mu to nadomjeuje manjkavosti
njegovih djela i uzdie ga na visoke stepene koje moda ne bi dosegao svojom
ambicijom ili bi bio nemaran prema tome da zavrijedi te stepene.
Ljubav unaprijeuje malo djelo. Daje bereket (blagoslov) u malom
naporu. Stoga ni onaj koji e svojim dobrim djelima druge nadmaiti, ni onaj ija
Biljei ga Buharija, hadis br. 6171, "Fethu-l-Bari", 10/573. Biljei ga i Muslim, hadis br. 2639
(4/2033), tekst hadsa je njegov.
2
Biljei ga Muslim hadis br. 2639 (4/2033)
1
e dobra i loa djela podjednako teka biti, ni onaj ko je nemaran ne moe

uspijeti bez nje.
Stoga prenosilac hadisa, Enes ibn Malik, kae: "Ja volim Allaha, Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i Omera. Nadam se da u biti sa
njima, mada nisam radio koliko oni."3
Ljubav je, dakle, jedna velika i dragocjena stvar. Ona je jo neto.
Ona je, kao to Ibn-l-Kajjim, rahimehullah, kae:
"Stepen za kojeg su se natjecali oni koji su eljni natjecanja, ka kojem su
se usmjerili trudbenici, ijoj su spoznaji hitali oni koji su u svemu htjeli biti prvi,
zbog kojeg su izgarali oni koji vole (Allaha).
Na povjetarcu njenog duha plove pobonjaci. Ona je neophodna hrana
srcu i dui. Radost oima. Ona je ivot, pa ko nemadne ljubavi, on spada u grupu
mrtvaca. Ona je svijetlo kojeg ako neko izgubi, onda luta u moru tmina. Ona je
lijek kojeg ako neko nemadne, onda njegovo srce napadaju sve bolesti.
Ona je slast koju ako neko ne postigne, onda cjelokupan njegov ivot
predstavlja brige i bolove
Tako mi Allaha, otili su oni koji su je imali zasluivi poasti i ovoga i
onoga svijeta, jer su oni uvijek imali veliku sreu uz Onoga kojeg su voljeli.
Allah je odredio, onoga dana kada je odredio sudbine stvorenja Svojom
voljom i krajnjom mudrou, da je ovjek sa onim koga voli.
O, kako je samo velika blagodat onima koji vole (Allaha)!
Tako mi Allaha, neki ljudi su pretekli one koji urno idu dok su na
postelji spavali. Oni su daleko pretekli konjanike dok su na svome putu stajali!
"Ko e mi za putovanje poput tvoga vodi biti,
polagahno ide, a prvi stigne!"4
Meutim, to ne znai da je ljubav odvojena od djela ili da onaj koji voli ne
treba biti pokoran onome koga voli.
Ne! Svako djelo koje se uradi bez ljubavi, nema duha, tako i svaka ljubav
na koju se poziva bez rada, nema iskrenosti u njoj. ak svaki iman (vjerovanje)
bez ljubavi i djela, nema sutine.
Ibn Tejmijje, rahimehullah, je rekao:
"Ljubav prema Allahu, ne nego ljubav prema Allahu i Njegovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja jednu od najveih dunosti
vjerovanja, njegov osnovni temelj, najznaajnije pravilo, pa i temelj svakog djela
koje spada u domen vjere i vjerovanja. Isto kao to je vjerovanje osnov svakog
govora koji spada u domen vjere i vjerovanja.
Svaki pokret u svijetu koji postoji proizlazi iz ljubavi bilo da se radi o
pohvalnoj ljubavi ili pak o pokuenoj.
Sva imansko vjerska djela proistiu iz pohvalne ljubavi. Temelj pohvalne
ljubavi je ljubav prema Allahu, subhanehu ve te'ala. Tako svako djelo koje
proizilazi iz pokuene ljubavi kod Allah se ne smatra dobrim. Sva imansko
"Sahihu Muslim", hadis br. 2639 (4/2033).

"Medaridus-salikin bejne menazili "ijjake na'budu ve ijjake neste'in" od imama emsuddina ibn
Kajjima El-Devzijje, komntare na njega napisao Muhammed Hamid El-Fukki, 3/6-7, izdava
Mektebetus-sunneti-l-muhamedijje, Kairo.
3
4
vjerska djela proistiu samo iz ljubavi prema Allahu. Allah ne prima nikakvo
djelo osim onog kojim se eli Njegovo lice."5
Ljubav prema Uzvienom Allahu u vjerovanju i njegovim stepenima je
poput stabljike koja vee plodove "pa nakon spoznaje ljubavi nema stepena, a da
nije njen plod i pratilac poput enje, druenja, zadovoljstva, niti ima stepena
prije ljubavi, a da nije njen uvod poput tevbe, sabura, zuhda i dr."6
Ne moe se dostii stepen ljubav ljestvama imana ako se prije toga
(ovjek) ne popne ljestvicama (prekama), niti se uzdignuti iznad nje, osim
nakon to se doe do nje.
Ako neko od nas hoe da dokae iskrenost svoje ljubavi ili da dostigne
osnovu te ljubavi ili eli da se uzdigne na njenim ljestvicama, onda mora raditi.
Ako hoe da se uspne sa stepena Allahove ljubavi na stepen onoga koga
Allah voli, to e postii radom.
Pred sobom, dragi itaoe, ima studiju koja se bavi komentarom deset
uzroka koje je naveo imam emsuddin ibnu-l-Kajjim El-Devzijje, rahimehullah,
u svojoj vrijednoj knjizi "Medaridu-s-salikin". On navodi da oni vode tome da
Allah zavoli Svoga roba.
Sebe i tebe vidim kao osobe koje su krajnje potrebne da zastanu kod njih i
dobro ih promotre kako iz njih mogli uzeti opskrbu za put i za ono to slijedi
nakon puta za vjenu kuu.
Smatram, dragi itaoe, da si eljan da tamo sebi izgradi budunost.
Da, budunost tamo. Prava budunost je tamo, dok je ovdje imaginarna i
zagonetna.
Poni od sada da je gradi bez obzira bio mladi ili starac, muko ili
ensko.
Zaponi graditi ili iznova poni graditi za tu buduost. Budi marljiv u
traenju raznih naina da pripemi zalihe za tamo. Dan i no su dvije riznice koje
se ovdje pune, a tamo otvaraju.
Budi marljiv prilikom punjenja tih riznica dokazima ljubavi, iskrenosti i
pokornosti.
Ne zaboravi prilikom toga zatraiti pomo od Allaha. Neka ti stalno na
umu budu rijei Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Doao mi je moj Gospodar" tj. u snu: "i rekao mi: "Muhammede, reci:
"O Allahu, molim Te za Tvoju ljubav i ljubav onoga koji Te voli i za djelo koje e
me odvesti do Tvoje ljubavi."7
"Medmu'u-l-fetava" ejhu-l-islama Ahmeda ibn Tejmijje. Sabrao i priredio Abdur-Rahman ibn

Muhammed ibn Kasim, 10/48-49, izdava Daru 'alemi-l-kutub, Rijad.
6
"Muhtesaru minhadi-l-kasidine", str. 322, skraenu verziju je nainio ejh Ahmed ibn Abdu-rRahman ibn Kudame El-Makdisi, a verifikaciju tog djela uradio Abdullah El-Ensari.
Napomena: Tekst knjige je od imama Abdur-Rahmana El-Devzija, zbog toga se u toku studije
stalno obraamo na njega.
7
Biljei ga Ibn Huzejme u djelu "Et-tevhid", str. 218-219, Et-Taberani u djelu "El-Kebir", 20/216,
Ahmed, 5/423 i Et-Tirmizi hadis br. 3233 i kae: "Hasen sahih." Albani ga je ocjenio
vjerodostojnim u djelu "Sahihu-t-Tirmizi", 2582 (3/98).
5
Prvi uzrok
Uenje Kur'ana s razmiljanjem i razumjevanjem njegovih znaenja, ta se njima
eli rei, poput knjige koju ovjek naui napamet i tumai je kako bi shvatio ta
je njen autor njome htio rei
Uenje Kur'ana s razmiljanjem i razumjevanjem njegovih znaenja, ta se

njima eli rei, poput knjige koju ovjek naui napamet i tumai je kako bi
shvatio ta je njen autor njome htio rei
Od uzroka koji vode ka Allahovoj, azze ve delle, ljubavi je skrueno
uenje Kur'ana uz razmiljanje i razumjevanje (njegovih ajeta).
Nije udno da blizina s Allahovom Knjigom bude jedno od najveih
dobrih djela koja vode ka Allahovoj ljubavi.
Mada je Uzvieni Allah Svojom mudrou htio da nae vjerovanje u Njega
bude vjerovanje u ono to se ne vidi, On, subhanehu, je isto tako htio da Njegovo
obraanje nama i Njegov govor nama bude pojavna (vidljiva) stvar. Tako mi
vidimo Njegov govor napisan u niscima redaka, ujemo ga kad se ui i uticaj
njegovih rijei na srca se uvijek obnavlja.
Prijanje dobre generacije su to osjeale kada bi uile Kur'an. Oni su ga
primali poput onoga koji je odsutan u tuini, pa primi pismo od voljene osobe
koje je s enjom iekivao.
Hasan ibn Alijj, radijallahu anhu, kae:
"Oni prije vas su smatrali Kur'an pismima od njihovog Gospodara. Zbog
toga su o njima razmiljali nou i nedostajala su im danju."8
To je, ako malo bolje pogledamo, jedna velika i divna stvar da se Bog,
Veliki, Uzvini, Vlasnik moi, slavaljen neka je, posebno obratio ovom slabom i
malom ovjeku Svojim pismom, Svojim govorom i ukazao mu ast da Mu se
obraa i da Ga doziva.
Ibnu-l-Devzi, rahimehullah, kae:
"Onaj koji ui velianstveni Kur'an treba da gleda kako je Uzvieni Allah
bio milostiv prema Svojim robovima tako to je znaenja Svoga govora dostavio
njihovom nivou razumjevanja. Treba da zna da ono to ita nije ljudski govor.
Treba da se prisjeti veliine Onoga koji govori, slavljen neka je On, i razmilja o
Njegovom govoru."9
To je davanje poasti ovjeku. Bilo koja poast prema ovom stvorenju nije
joj ravna.
Ibnu-s-Salah, rahimehullah, je rekao:
"Uenje Kur'ana je poast koju je Allah dao ljudskom rodu. Prenosi se da
melecima to nije dato i da se oni trude da uju njegovo uenje od ljudi."10
Ta poast uenja Kur'ana postaje potpunija kada je ono iskreno, jer je
iskrenost, kao to kae imam En-Nevevi, rahimehullah: "Prva stvar koju mora
posjedovati ua Kur'ana, pa treba da se u sebi prisjeti da on doziva Uzvienog
Allaha."11
Pogledaj, brate muslimanu, kako ti je Allah, neka je uzvien i svet, dao
pravo da Ga doziva. Znaj da ti je time dao tajnu Svoje ljubavi. Kur'an je dokaz
Njegove ljubavi.
"Et-tibjan fi adabi hameleti-l-Kur'an" od imam Muhibuddina En-Nevevija, str. 28, izdava

Mektebetu-l-Menar, Jordan.
9
"Muhtesaru mihhadi-l-kasidin", str. 46.
10
"El-itkan fi 'ulumi-l-Kur'an" od hafiza Delaluddina Abdur-Rahmana Es-Sujutije, 1/291, izdava
Daru-t-turas, Kairo.
11
V. "Et-tibjan fi adabi hameleti-l-Kur'an" od imama En-Nevevija, str. 38.
8
Poto Kur'an upuuje na Allaha i na ono to Allah voli, onda je, svakako,
Njegova ljubav put pomou kojeg srce i razum stiu do spoznaje Allaha i onoga
to On voli. Time se dolazi do spoznaje Allahovih svojstava i imena, onoga to
Njemu prilii i onoga od ega je On ist, onoga ta je naredio i onoga ta je
zabranio od detaljno pojanjenih propisa koji vode Njegovoj ljubavi i Njegovom
zadovoljstvu.
Jedan od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je
zavrijedio Allahovu ljubav uei jednu suru s razmiljanjem i lubavlju prema njoj.
To je sura "El-ihlas" ("Kul huvallahu ehad") u kojoj se opisuje Milostivi, delle ve
'ala. On ju je stalno uio u svome namazu, pa kad je upitan o tome rekao je:
"Jer ona predstavlja opis Milostivog i ja volim da je uim."
Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Obavijestite ga da ga Allah voli."12
Onaj ko zavoli Kur'an mora zavoliti i Allaha, jer se Njegov opis nalazi u
njemu, a i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer ga je on dostavio.
Abdullah ibn Mes'ud je rekao:
"Onaj ko voli Kur'an, voli Allaha i Njegovog Poslanika."13
Nema sumnje da je jedan od najveih pokazatelja ljubavi prema Kur'anu
trud da se on shvati, da se o njemu i njegovim znaenjima razmilja, kao to je
dokaz slabosti te ljubavi ili njenog nepostojanja okretanje od razmiljanja o
njemu i njegovim znaenjima.
Uzvieni Allah, korei munafike (licemjere) zato to ne razmiljaju o
Kur'anu, kae:
"A zato oni ne razmisle o Kuranu? Da je on od nekog drugog, a ne od
Allaha, sigurno bi u njemu nali mnoge protivrjenosti."14
Razmiljanje o Kur'anu lijei bolesti srca. On prodire u srca i lijei ih od
njegovih bolesti, isti ih od njegovih mrlja (prljavtine) i odgovara na sumnje i
navraanja na zlo koja u njih ubacuju ejtani u vidu ljudi i dinna.
to se munafika tie, zbog toga to se oni okreu od razmiljanja o njemu i
od traenja upute iz njega, njihova srca su bolesna od sumnji i strasti, kao to
Allah, subhanehu, kae:
"Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava; njih eka
bolna patnja zato to lau"15, dok u jednom drugom kiraetu stoji: " zato to to
laju smatraju."16
Kada je Uzvieni Allah pozvao njih i sve ostale ljude da razmisle o
Kur'anu, pozvao ih je ljeku za njihova srca od tih upropotavajuih bolesti.
"A zato oni ne razmisle o Kuranu?"17
Kurtubi kae:
Biljei ga Buharija, hadis br. 7375, "Fethu-l-Bari", 13/360. Biljei ga i Muslim, hadis br. 813,
1/557.
13
Biljei ga Et-Taberani u djelu "El-kebir", eser br. 8657. El-Hejsemi, u djelu "El-mudme'u", kae:
"Njegovi preonosioci su pouzdani."
14
Kur'an, 4:82.
15
Kur'an, 2:10.
16
Po prvom kiraetu ue Kufljani (Hamza, Asim i El-Kesa'i), a po drugom ostali. Pogledaj djelo
"Et-tebsiretu fi-l-kira'atis-seb'i" od imama Mekkija ibn Ebi Taliba, str. 418, izdava Ed-daru-sselefijje, Indija.
17
Kur'an, 4:82.
12
"Kori munafike zato to ostavljaju razmiljanje o Kur'anu i njegovim

znaenjima."18
Ne razmiljanje se smatra pokuenim, jer onaj ko ne razmilja o Kur'anu,
kao da ne vodi brigu o stanju svoga srca, ne interesuje ga njegova ispravnost i
istota, niti razmilja o posljedicama toga i blioj i daljnoj budunosti, dok onaj
koji razmilja o Allahovoj Knjizi misli na sve to i sagledava posljedice svega toga.
To je, u osnovi, cilj razmiljanja.
Imam Er-Razi kae:
"Razmatranje i razmiljanje predstavljaju sagledavanje posljedica i onoga
emu one vode."19
Razmiljanje o Kur'anu je put do spoznaje njegovih znaenja i
razumjevanja njegovih ciljeva koji predstavljaju osnovu vjerskih obaveza.
Spoznaja vjerskih obaveza (dunosti) je vadib. Vadib je i raditi po toj
spoznaji. Zbog toga je i razmiljanje o Kur'anu jedna od vjerskih dunosti
(obaveza).
Kurtubi kae:
"Ovaj ajet i rijei Uzvienog: "Kako oni ne razmisle o Kuranu, ili su im na
srcima katanci!"20, upuuju na obaveznost (vudub) ramiljanja o Kur'anu kako bi
se spoznalo njegovo znaenje."21
Obavezna spoznaja znaenja Kur'ana putem razmiljanja i upoznavanja
napora onih koji su o njemu razmiljali i pouili se propisima koji su sadrani u
njemu, te su napisali razne vrste tefsira, ta spoznaja olakava upoznavanje
(drugih) sa njim nakon to se (on lino) upozna sa njim, pouavanje drugih
njemu, nakon to ga on naui.
To je drugi visoki stepen za one koji vole Kur'an i razmiljaju o njemu.
Oni su postali najbolji u najboljem narodu.
Ako je Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, ummet najbolji ummet
kao to Allah, subhanehu, kae: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada
pojavio"22, onda su najbolji u tom ummetu, najbolji meu najboljima, oni koji
znaju Kur'an i razmiljaju o njegovim znaenjima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je potvrdio da su oni najbolji
u hadisu koji je jasan, a iji je lanac prenosilaca pouzdan. Od njega ga prenosi
Zu-n-nurejn, Osman ibn 'Affan, radijallahu anhu, koji kae:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Najbolji od vas su oni koji naue Kur'an i druge njemu pouavaju."23
Oni su najbolji meu najboljima, posebni meu posebnima, kao to
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom drugom hadisu kae:
"Allah, azze ve delle, ima dvije vrste sljedbenika meu ljudima", pa je upitan:
"Ko su oni, Allahov Poslanie?"
Djelo "El-dami'u li ahkami-l-Kur'an", poznatije kao "Tefsiru-l-Kurtubi" od Ebu Abdillaha

Muhammeda ibn Ahmeda El-Ensarija El-Kurtubija, 5/290, izdava El-hej'etu-l-misrijjetu li-lkutub", Bejrut.
19
Djelo "Et-tefsiru-l-kebir", poznatije kao "Tefsiru-r-Razi" od Fahruddina Er-Razija, 10/156,
izdava El-kutubu-l-'ilmijje", Bejrut.
20
Kur'an, 24:47.
21
"Tefsiru-l-Kurtubi", 5/290.
22
Kur'an, 3:110.
23
Biljei ga Buharija u svome "Sahihu", hadis br. 5027, "Fethu-l-Bari", 8/692.
18
"To su sljedbenici (uai) Kur'ana. Oni su Allahovi sljedbenici i Njegovi

odabranici." odgovori on.24
Ta prednost nad svim ostalim ljudima i posebnost uaa Kur'ana, je ono
na emu im se zavidi i to zbog toga jer onaj kome Allah dadne Kur'an i uini da
ga zavoli, on e se njim uspeti na visoke stepene u ibadetu kada ga bude uio i
postupao po njemu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Nema zavisti osim prema dvojici: prema ovjeku kome je Allah dao
Kur'an, pa ga on ui u nonim i jutarnjim asovima i prema ovjeku kome je
Allah dao imetak kojeg on djeli u nonim i jutarnjim satima."25
Oni kojima se na tome zavidi su oni koji ga ue i uvaju njegove propise.
to se tie onih koji ga ue, ali se ne pridravaju njegovih propisa, Kur'an
je dokaz protiv njih, a ne njima. Molimo Allaha da nam oprosti. Oni nisu daleko
od kazne ako se ne pokaju.
to se tie onih koji napamet znaju Kur'an i koji ga uvaju uei ga i
postupajuu po njegovim propisima, na njih se odnosi sljedei eser26:
"Allah nee kazniti srce koje napamet zna Kur'an."27
Kako bi pamenje Kur'ana bilo to potpunije, neophodno je razmiljanje o
njemu.
Bereket ove knjige je pohranjen u njemu poput zakopanog blaga, kojeg
mogu izvaditi samo oni koji razmiljaju.
Uzvieni Allah kae:
"Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijeima
njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili."28
Imam El-Bekka'i, prilikom tumaenja ovog ajeta, je rekao:
"Tj. neka pogledaju u svretak svakog ajeta i emu on vodi. Neka
pogledaju skrivena znaenja na koja upuuje cjelokupno razmiljanje o njihovom
vanjskom znaenju.
Onaj ko bude zadovaljan da se ogranii samo na uenje napamet njegovih
slova, je poput onoga koji ima kamilu koja daje puno mlijeka, a ne muze je, poput
onoga koji ima plodnu kobilu, a ne koristi je za rasploda. Onda i prilii da on
bude onaj koji e zapostaviti njegove granice (propise), i tako oigledno propast
doiviti."29
Ako hoe da doivi veliki uspjeh, onda neka bude od onih koji ga istinski
ue. Uzvieni kae:
"Oni koji Allahovu Knjigu itaju i molitvu obavljaju i od onoga ime ih Mi
opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja nee
Biljei ga Ibn Made u svome "Sunenu" kao hadis koji prenosi Enes ibn Malik (hadis br. 215),
1/78. Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu Ibn Made", 178. Biljei ga i Ahmed u
svome "Musnedu", 3/127-128, 242, i Hakim (1/556).
25
Biljei ga Buharija u svome "Sahihu", hadis br. 5026, "Fethu-l-Bari" (8/691). Biljei ga i Muslim
u svome "Sahihu", hadis br. 810, "erhu-n-Nevevi" (1/558). Tekst hadisa je preuzet od Muslima.
26
Eser je ono to se prenosi od ashaba i tabiina od govora ili djela. Kod veine muhaddisa
(uenjaka u hadisu) eser je sinonim hadisu. (op. prev.)
27
Ed-Darimi biljei ovaj eser od Umame El-Bahilija kao mevkuf. Eser br. 3319 (2/524).
28
Kur'an, 38:29.
29
"Nuzumu-d-durer fi tenasubi-l-ajat ve-s-suver" od Burhanuddina ibn Ibrahima ibn Omera ElBekka'ija (16/3375), izdava Daru-l-kitabi-l-islamijj, Kairo.
24
nestati da ih On prema onome to su radili nagradi i jo im iz obilja Svoga da, jer

On mnogo prata i blagodaran je."30
Trgovina koja nee propasti je nagrada koju mora postii.31
Nita od toga ne moe biti osim uz razmiljanje. Ibnu-l-Devzi,
rahimehullah, kae:
"Razmiljanje je cilj koji se eli postii uenjem (Kur'ana). Ako ne moe
doi do razmiljanja osim ponavljajui ajet, onda neka ga ponavlja. Ebu Zerr,
radijallahu amhu, prenosi da je Vjerovijsenik, sallallahu alejhi ve sellem, proveo
no u namazu ponavljajui ajet: "Ako ih kazni, robovi su Tvoji, a ako im
oprosti, silan i mudar ti si."32
Temimu-d-Dari, radijallahu anhu, je no proveo u namazu uei jedan
ajet, a to su rijei Uzvienog:
"Misle li oni koji ine zla djela, da emo s njima postupiti jednako kao sa
onima koji vjeruju i dobra djela ine, da e im ivot i smrt biti isti? Kako loe
rasuuju!"33
Isto tako ga je na nonom namazu uio Er-Rebi'i ibn Husejm34,
rahimehullah.
Onaj koji ui Kur'an treba da radi sebe potrai odgovarajue pojanjenje
svakog ajeta, da to razumije, pa kada budio uio rijei Uzvienog: "On je nebesa i
Zemlju stvorio"35, da spozna Njegovu veliinu i da posmatra Njegovu mo u
svemu to vidi.
Kada bude uio: " Kaite vi Meni: da li sjemenu 36 koje ubacujete"37, neka
razmisli o zametku iju su djelovi slini kako se djeli na meso i kosti, vene i
nerve, na razne oblike poput glave, ruku i nogu, zatim one osobine koje se u
njemu pojave poput sluha, vida, mozga i dr.
Neka dobro pogleda i razmisli o ovim neobinim stvarima. Kada ui ajete
o stanju onih koji su (poslanike) u la utjerivali, neka osjeti strah od (Allahove)
sile, ako je nemaran prema pokornosti (Allahovim) naredbama."38
Zastajanje na ajetu i ponovno razmiljanje o tom ajetu, kao i razmiljanje
o njegovim znaenjima je stvar pomou koje ovjek osjeti slast (uenja) Kur'ana.
Bir ibnu-s-Sura' je rekao:
"Ajet je poput hurme. Svaki put kad je vae, osjea njenu slast."
To je preneeno Ebu Sulejmanu, pa je rekao:
"Istinu je rekao. Zaista kada neko od vas (samo to) pone (uiti) suru39,
eli da je zavri."40
Kur'an, 35:29-30.
"Tefsiru-l-Kur'ani-l-'azim", poznatiji kao "Tefsiru Ibn Kesir" od hafiza Ebu-l-Fida'a Isma'ila ibn
Kesira, 6/531, tampa izdavake kue Daru--a'b.
32
Kur'an, 5:118.
33
Kur'an, 45:21.
34
Er-Rebi'i ibn Husejm je bio jedan od drugova Ibn Me'suda, radijallahu anhu. Ibn Mes'ud bi mu
govorio: "Ne bi te nikad vidio, a da se ne bi prisjetio onih koji su ponizni pred Allahom. Da te je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio, zavolio bi te." Umro je 62. g. h. ("El-bidaje ven-nihaje" od hafiza Ibn Kesira, 4/219)
35
Kur'an, 16:3.
36
Misli se na spermu. (op. prev.)
37
Kur'an, 56:58.
38
"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 48.
39
Tj. "on je istinu rekao, ali vi ne nalazite tu slast o kojoj on govori zato to kada uite Kur'an, im
ponete elite da zavrite." (op. prev.)
30
31
10
Ibn Redeb, rahimehullah, je rekao:

"Neki uenjak je upitao svoga uenika: "Zna li Kur'an napamet?"
"Ne." odgovori on.
"O, Allahu, pomozi! Uenik ne zna Kur'an napamet! U emu onda uiva?
ta onda meliodiozno ui? ime onda doziva svoga Gospodara, azze ve delle?"41
Kur'an posjeduje prijateljstvo, pa ko se bude lijepo druio sa Kur'anom,
Kur'an e mu biti lijep drug, a onaj ko napusti Kur'an, i Kur'an e njega napustiti,
ta da se kod njega ne moe vidjeti enja za uenjem Allahove Knjige, kao kod
onoga koji je uvijek u stalnom drutvu sa Ku'anom.
Druenje sa Kur'anom prati ovjeka sve dok ga ne uvede u Dennet na
najvie stepene.
"Rei e se onome koji je Kur'anom znao napamet: "Ui i penji se. Ui kao
to si na dunjaluku uio. Tvoj stepen je kod posljednjeg ajeta kojeg proui."42
Kur'an uzdie onoga koji se sa njim drui do naveih visina tako da mu
biva poput iskrenog prijatelja koji je stalno uz njega i koji gleda da udovolji
svome prijatelju.
Ovo znaenje pojanjavaju jasne rijei u hadisu Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kojeg prenosi Burejde, radijallahu anhu. U njemu
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
"Kur'an e sresti onoga koji ga je znao napamet na Sudnjem danu kad mu
se rastvori kabur u liku iscrpljenog ovjeka, pa e ga upitati:
"Poznaje li me?"
A on e odgovoriti: "Ne poznajem te."
On e rei: "Ja sam tvoj prijatelj Kur'an koji sam te ostavio ednog u
popodnevnoj egi i nisam ti dao da spava. Svaki trgovac stoji iza svoje robe. Ja ti
danas stojim iza svake trgovine."
Potom emu se dati vlast u desnu ruku, vjenost u lijevu, a na glavu mu se
staviti kruna dostojanstva. Njegovim roditeljima e se obui dva ukrasa kakvih
nema na dunjaluku, pa e upitati:
"Zbog ega smo ovim obueni?"
Odgovorit e im se: "Zbog toga to je vae djete uzelo (napamet nauilo)
Kur'an."
Zatim e mu biti reeno: "Ui (Kur'an) i penji se na dennetske stepene i
njegove odaje."
On e se penjati sve dok bude uio brzo ili lijepo i pravilno."43
"El-burhan fi 'ulumi-l-Kur'an" od Bedruddina Muhammeda ibn Abdillaha Ez-Zerkeija.
Verifikaciju djela izvrio Muhammed Ebu-l-Fadl Ibrahim, 1/471, Daru-t-turas, Kairo.
41
"Dami'u-l-'ulumi ve-l-hikem" od hafiza Ibn Redeba El-Hanbelija. Djelo je verifikovao u'ajb
Aranaut, 2/343, izdava Muessetu-r-risale, Bejrut.
42
Biljei ga Ebu Davud, hadis br. 1464 (2/153), Tirmizi, hadis br. 2915 (8/117), i kae: "Hasen
sahih". Biljei ga i Ahmed (2/192), i El-Hakim (1/552-553). Imam Ez-Zehebi kae: "Vjerodostojan
je. Svi ga biljee kao hadis od Abdullaha ibn 'Amra. " Ibn Made biljei hadis slian njemu od
Se'ida El-Hudrija, hadis br. 3780 (2/1242). U lancu prenosilaca tog hadisa se nalazi Atijje El-'Avfi,
a on je slab. Meutim, pojaava ga Ebu Salih od Ebu Se'ida kod Ibn Ebi ejbe (10/498/10104), koji
je slian tekstu hadisa Abdullaha ibn 'Amra.
Ahmed akir ovaj hadis smatra vjerodostojnim u svome komentaru na djelo "Musned" (11/55).
Vjerodostojnim ga smatra i El-Albani u djelu "Sahihu Suneni Ebi Davud" (1300). Pogledaj djelo
"Silsiletu-l-ehadisi-s-sahiha" (2240).
40
11
Ako e na takav nain hafiz Kur'ana biti poaen na Ahiretu, onda treba
biti ukazana njemu neka poast i na dunjaluku.
"Uistinu je od iskazivanja potovanja od strane Uzvienog Allaha
ukazivanje plemenitosti:
- sijedom muslimanu,
- hafizu Kur'ana, koji ne pretjeruje u njemu i nije ravnoduan prema
njemu,
- i pravednom vladaru."44
Druenje s Kur'anom onome ko se bude lijepo sa njim druio predstavlja
ast i to kakvu ast!
Onaj ko se drui sa Kur'anom i zna ga napamet on je nosilac bajraka
islama, kao to kae Fudajl ibn 'Ijad45, Allah mu se smilovao:
"Hafiz Kur'ana je nosilac bajraka islama. Ne treba da beskorisno pria sa
onim ko beskorisno pria, niti da bude namaran zajedno sa onim koji je nemaran,
niti da se zabavlja sa onim ko se zabavlja iz potavanja prema Uzvienom
Allahu."46
On zasluuje tu ast da nosi taj bajrak koji predstavlja najasniji bajrak.
Uzvieni Allah kae:
"Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaa, pa zato se ne
opametite?"47
Ibn Abbas, radijallahu anhu, kae: "U njemu je vaa ast. Uzvieni kae:
"Kuran je, zaista, ast tebi i narodu tvome; odgovaraete vi."48
Tj. "ast tebi i njima ako budu postupali po njemu."49
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je obavijestio da se podie stepen
uaa Kur'ana putem Kur'ana, pa kae:
"Zaista Allah ovim Kur'anom uzdie jedne narode i poniava druge."50
Onaj ko nosi taj bajrak asti mora se razlikovati od ostalih ljudi. Ibn
Mes'ud, radijallahu anhu, je rekao:
"Hafiz Kur'ana treba da se poznaje po svojoj noi kada ljudi spavaju; po
svome danu kada su ljudi nemarni; po svojoj tuzi kad se ljudi raduju; po svome
plau, kad se ljudi smiju; po svojoj utnji, kad se ljudi raspravljaju; po svojoj
skruenosti, kad se ljudi obmanjuju."51
Biljei ga Ibn Made, hadis br. 3781 (2/1242). Albani, u djelu "Sahihu Ibn Made", kae: "Mogao
bi biti hasen." (hadis br. 3048, 5/174). Biljei ga Ahmed (5/348) i Ed-Darimi u svome "Sunenu"
(2/450).
44
Biljei ga Ebu Davud, hadis br. 4843 (5/174). Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu
"Sahihu Suneni Ebi Davud", hadis br. 4053 (3/918).
45
Fudajl ibn 'Ijad je jedan od pobonjaka i zahida. Jedan od ranije uleme. Roen je u Horosanu, a
zatim se nastanio u Mekki. Svoju mladost je zapoeo drumskim razbojnitvom, ali mu je Allah
dao da se pokaje kad je sluajno uo kur'anski ajet: "Zar nije vrijeme da se vjernicima srca
smekaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene." (Kur'an, 57:16). On je tada rekao:
"Svakako." Umro je 187. g. h. ("El-bidaje ve-n-nihaje", 10/206)
46
"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", sr. 45.
47
Kur'an, 27:10.
48
Kur'an, 43:44.
49
"Tefsir-l-Delalejni" od imama Delaluddina El-Mehallijja i imama Delaluddin Es-Sujutija, str.
599, izdava Daru-r-rejjan, Kairo.
50
Biljei ga Muslim u svome "Sahihu", hadis br. 269 (1/559).
51
"Sifetu-s-safveti" od imam Ibnu-l-Devzija, 1/172.
43
12
To je namet (porez) na ast koji treba podnijeti hafiz Kur'ana.

Hafiz Kur'ana ne treba da bude samozadivljen, ili zaveden ili ohol prema
ljudima zbog toga to ga je Allah poastio time.
Uzvieni Allah je rekao:
"Reci: "Blagodat je samo u Allahovoj ruci, On je daruje kome hoe. A
Allah je neizmjerno dobar i zna sve;
On Svojom milou naroito daruje onoga koga hoe, - A Allahova
blagodat je velika!"52
Ibnu-l-Devzi, rahimehullah, je rekao:
"On treba da se odrekne svoje snage i moi53. Ne treba da na sebe gleda sa
zadovoljstvom i smatra sebe neim viim. Onaj ko sebe vidi kao onoga koji malo
ini, to je razlog njegove blizine (Allahu).
Osjeaj da malo ini ne treba da sprijeava ovjeka od osjeanja blagodati
i njenog spominjanja, jer je to vid zahvale na njoj.
Ua Kur'ana je u blagodati kojoj nema ravne, ako postupa po Kur'anu.
Omer ibn-l-Hattab, radijallahu anhu, je rekao:
"O skupino uaa, podignite svoje glave! Put vam je jasan, pa natjeite se u
dobrim djelima i ne budite zavisni od ljudi."54
Uzvieni Allah kae:
"Reci: "Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od
onoga to gomilaju."55
A koja je to milost vea od Kur'ana?!!
Uzvieni Allah kae:
"Mi objavljujemo u Kuranu ono to je lijek i milost vjernicima."56
Onaj kome je dat Kur'an, data mu je blagodat i milost.
Ez-Zerkei, rahimehullah, je rekao:
"Znaj da treba ukazivati na blagodat onaj koga je Uzvieni Allah pouio
velianstvenom Kur'anu ili jednom njegovom dijelu, zbog toga to je on najvea
mu'diza (udo), zato to njegovim trajanjem traje islamski poziv, a i zato to je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, peat vjerovijsnika i poslanika.
Dokaz putem velianstvenog Kur'ana traje sve dok je vremena, jer je to
govor Gospodara svjetova, Njegova, delle ve 'ala, najasnija Knjiga.
Zato neka vidi onaj koji zna napamet Kur'an da mu je Allah dao veliku
blagodat. Neka to ima na umu kod svojih djela kako bi Kur'an bio dokaz njemu, a
ne protiv njega."57
Isto tako oni, kojima je data blagodat objavljivanjem Kur'ana, a to su svi
pojedinci cjelokupnog ummeta, treba da se na najbolji nain okoriste tom
blagodati i sakupe u sebi ono to ime e omoguiti ivot srca.
Moda e, itaoe, upitati koji je najbolji nain (sredstvo) da se u
potpunosti ovjek okoristi Kur'anom?
Kur'an, 3:73-74.
Jer je Allah taj koji mu to daje. (op. prev.)
54
"Et-tibjan fi adabi hameleti-l-Kur'an", str. 28.
55
Kur'an, 10:58.
56
Kur'an, 17:82.
57
"El-burhan fi 'ulumi-l-Kur'an" od Ez-Zerkeija, 1/449.
52
53
13
Odgovor ti se nalazi u jednom velianstvenom pravilu kojeg je postavio

Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, prije svih koristi koje je naveo u svome djelu
"Fevaid"58. On kae:
"Ako eli da se okoristi Kur'anom, onda neka ti srce u potpunosti bude
prisutno kod njegovog uenja i sluanja. Paljivo sluaj.
Budi prisutan poput onoga kome se obraa, Onaj, subhanehu, ko njime
govori, od Njega njemu, jer je to govor od Njega tebi putem Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Uzvieni je rekao:
"U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko slua, a priseban
59
je."
To je zbog toga jer je potpuni efekat vezan za faktor (inilac), mjesto koje
ga prima (na koje djeluje), uslov za postizanje efekta, kao i za nestanak zapreke
koja sprijeava da se on desi.
Ajet o svemu tome govori na jedan jako kratak i jasan nain koji najbolje
upuuje na ono to se njime eli rei. Rijei Uzvienog: "U tome je, zaista,
pouka" upuuju na ono to se spominje od poetka sure, pa do sad. To je faktor
koji izaziva efekat.
Njegove rijei: " za onoga ko srce ima" to je mjesto koje ga prima (na
koje djeluje). Time se misli na ivo srce koje poima Allaha, kao to Uzvieni Allah
kae: "Ovo je samo pouka Kuran jasni, da opominje onoga ko je iv"60, tj. ije
srce je ivo.
Rijei Uzvienog: " ili ko slua", tj. koji je napregnuo sluh i paljivo
ulom sluha slua ta mu se govori. To je uslov da bi govor na nekoga ostavio
efekat.
Rijei Uzvienog: " a priseban je", tj. prisutan srcem, prisutan, ne
odsutan.
Ibn Kutejbe kae: "Koji slua Allahovu Knjigu, dok su njegovo srce i
razum pristuni, nije nemaran, niti rasijan. To je iaret na zapreku koja sprijeava
da na ovjeka ostavi utisak, a ona je nemar srca i njegova odsutnost od
razumjevanja onoga to mu se govori i posmatranja i razmiljanja o tome.
Kada postoji inilac (faktor), a to je Kur'an, mjesto koje ga prima (na koje
djeluje), a to je srce, kada se ispuni uslov, a to je paljivo sluanje, i ne postoji
zapreka, a to je preokupiranost srca, njegova rasijanosti prilikom onoga o emu
se govori i njegovo interesovanje za nato drugo, onda je postignut efekat, a to je
korist i opomena."61
Neka se ovjek nakon toga pripremi za rad i pokornost, nakon to se
dobro poduio i primio, jer znanje trai djelo, pa ili e mu se ono pridruiti ili e i
njega nestati.
(Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah,) u svome djelu "Zadu-l-me'ad" ("Opskrba za
povratak") kae:
"Neki od prijanjih generacija (selefa) rekli su:
Djelo u prevodu glasi "Koristi". Veina poglavlja poinje sa "koisno" ili "pravilo" u kojima
spominje neke korisne stvari ili pak pravila, a prvo pravilo s kojim Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah,
otpoinje svoju knjigu je upravo ovo koje je autor ove knjige naveo. (op. prev.)
59
Kur'an, 50:37.
60
Kur'an, 36:69-70.
61
"El-Fevaid" od imam Ibnu-l-Kajjima El-Devzijje, str. 3.
58
14
"Kur'an je objavljen da se po njemu radi, pa uzmite njegovo uenje da

postupate po njemu. Zbog toga su oni koji ue Kur'an bili oni koji su ga poznavali
i postupali po njemu, makar ga i ne znali napamet.
to se tie onih koji su ga napamet nauili, a ne razumiju ga, niti
postupaju po njemu, oni nisu oni koji spadaju u ehlu-l-Kur'an, pa makar svaki
njegov harf uili ispravno poput strijele."62
Trebamo ii ka Allahovoj ljubavi tako to emo prii Allahovoj Knjizi s
razumjevanjem i znanjem, s pokoravanjem i postupanjem po njoj, tako to emo
je napamet uiti i u sebi nositi.
Brate moj, ako si odluio da krene ka Allahovoj ljubavi tako to e prii
Allahovoj Knjizi, onda se okiti lijepim adabima prilikom uenja Kur'ana.
Ovo su adabi uenja Kur'ana:
Adabi prilikom uenja Kur'ana
Imam En-Nevevi, rahimehullah, je spomenuo vie tih adaba i propisa u
svojoj knjizi "Et-tibjan"63. Mi emo ovdje ukratko navesti najvaenije:
1. ihlas iskrenost prilikom uenja Kur'ana u toku kojeg onaj koji ui
Kur'an treba imati na umu da priziva Uzvienog Allaha,
2. da svoja usta oisti misvakom64 ili neim drugim ime se usta umjesto
njega iste65,
3. da ui Kur'an pod abdestom; dozvoljeno mu je da ui bez abdesta (s tim
da nije dunub66), ako ga zna napamet, bez dodirivanja mushafa, a mustehadi67 je
to dozvoljeno sve dok se smatra istom,
4. haram je osobi koja je dunub i onoj koja ima hajz da ui itav Kur'an
ili dio Kur'ana, osim ako se ne radi o djelovima Kur'ana koji spada u okvir
jutarnjeg i veernjeg zikra, ali im je dozvoljeno da Kur'an u srcu ponavljaju bez
izgovaranja rijei, a isto tako dozvoljeno im je da gledaju u mushaf s tim da ga
direktno ne dodiruju68,
"Zadu-l-me'ad fi hedji hajri-l-'ibad" od imama emsuddina ibn Kajjima El-Devzijje, djelo je
verifikovao u'ajb Arnaut i Abdu-l-Kadir Arnaut, 1/338, izdava Muessesetu-r-risale, Bejrut.
63
Onaj ko eli malo vie proitati o ovoj temi moe da se obrati na ovo djelo. Ono je prevedeno na
bosanski i njegov naziv glasi "Adabi uenja Kur'ana". tampala ga je Izdavaka kua El-Kalem
1998. godine.
64
Drvce od eraka kojim se iste zubi. (op. prev.)
65
Poput etkice za zube i sl. (op. prev.)
66
Dunub (neista osoba) je ona osoba kojoj je izalo sjeme (sperma) uz nadraaj bilo u toku
polnog odnosa ili u snu i sl. Takvoj osobi je dunost da se okupa. Meutim, ako doe do izlaska
sjemena bez strasti ve zbog bolesti i sl., onda se ta osoba ne smatra dunubom i ne treba da se
kupa. (op. prev.)
67
Mustehada (mustahaza) je ena kojoj krv izlazi i van menstrualnog ciklusa (hajza). ena koja
ima takav problem e odrediti prema ranijem obiaju koliko je dana imala hajz i nakon toga
perioda se okupati i obavljati sve vjerske dunosti poput namaza, posta i dr. Npr. ako je ena
ranije imala hajz osam dana, onda tih osam dana kada je imala hajz nee klanjati, niti postiti, niti
uiti Kur'an, ali e nakon tog perioda okupati se i obavljati sve obaveze i pored toga to joj krv
izlazi. (detaljnije o ovome pogledati u nekom od fikhskih djela) (op. prev.)
68
Po ovom pitanju postoji razilaenje. En-Nevevijevo miljenje po tom pitanju, zastupa veliki broj
islamskih uenjaka.
Imam Et-Tirzmizi, govorei o tome da nije dozvoljeno uenje Kur'ana osobi koja je dunub i osobi
koja ima hajz, kae: "To je miljenje veine islamskih uenjaka meu ashabima, tabi'inima i onim
koji su doli poslije njih, poput Sufjana Es-Sevrija, Ibnu-l-Mubareka, afije, Ahmeda i Ishaka. Oni
62
15
5. ako osoba koja je dunub ili osoba koja ima hajz hoe da se oisti
(okupa) i ne mogne nai vode, ona e uzeti tejemum, te mu samim tim postaje
dozvoljeno uenje Kur'ana i obavljanje namaza i sl., sve dok ne uini neto to
kvari tejemum ili ne nae vodu,
6. poeljno je da uenje Kur'ana bude na istom mjestu, a tekoe bi
poeljno bilo da to bude u damiji, jer ona u glavnom predstavlja isto i asno
mjesto, a uz to boravak u damiji uz nijjet moe biti 'itikaf, takoe ne treba uiti
Kur'an osim na lijepom i istom mjestu,
7. poeljno je da se onaj koji ui Kur'an okrene prema kibli prilikom
uenja, da skrueno sjedi uz smirenost i dostojanstvo, oborene glave, ako bi
Kur'an uio stojei ili naslonjen i sl., to je dozvoljeno i ima nagradu za svoje
uenje, ali se ne moe porediti sa prvim sluajem,
8. kada eli da pone sa uenjem Kur'ana, poeljno je da zatrai utoite
kod Allaha i kae: "E'uzu billahi mine--ejtani-r-radim" ("Traim utoite kod
Allaha od prokletog ejtana"), to je miljenje veine uleme, takoe treba da
proui "bismillahi-r-rahamani-r-rahim" ("u ime Allaha, Milostivog, Samilosnog")
na poetku svake sure, osim sure Et-Tevbe (El-Bera'e),
9. kada pone uiti, onda treba da se skoncentrie na skruenost i
razmiljanje,
10. kada ui Kur'an treba da osjeti bogobojaznost i strah od Allaha zbog
toga to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Uite Kur'an i plaite, a ako ne budete mogli plakati, onda se pravite da
plaete."69
To zato jer kada razmilja o onome to se u Kur'anu navodi od prijetnji,
obeanja i ugovora, a zatim sagleda svoj nemar po pitanju toga, onda ako ga ne
obuzme tuga i ne pone plakati (zbog toga), neka plae zbog skamenjenosti svoga
srca, jer je to jedna od najveih nevolja.
11. treba da Kur'an ui paljivo; islamski uenjaci su sloni da je mustehab
da se Kur'an ui paljivo zbog rijei Uzvienog Allaha: " i izgovaraj Kuran
paljivo"70, kao i zato to je paljivo uenje blie potivanju (Kur'ana) i ostavlja
vei trag na srce za razliku od brzog uenja,
12. lijepo je da, kada proui ajet koji govori o Allahovoj milosti, zamoli
Uzvienog Allaha mu da udjeli (dobra) iz Svoga obilja, a kada proui ajet koji
govori o kazni, da zatrai utoite kod Allaha od zla i kazne; kada proui ajet koji
govori o tome da je Uzvieni Allah daleko od nesavrenstva, onda treba rei:
"subhanehu ve te'ala" ("naka je salvaljen i uzvien") ili "dellet azametuhu" ("neka
je sveta Njegova uzvienost") ili neto slino tome,
su rekli: "Nita od Kur'ana ne smije uiti osoba koja ima hajz, niti osoba koja je dunub, osim kraj
ajeta, slovo i slino tome." Dozvolili su kao olakicu osobi koja je dunub i osobi koja ima hajz da
izgovaraju "subahanallah" i "la ilahe illellah". ("Sunenut-Tirmizi, 1/158)
69
Biljei ga Ibn Made, hadis br. 1337 (1/424), Albani ga je ocjenio slabim u djelu "Da'ifu Ibn
Made", 281, str. 99.
Umjesto njega dovoljan je hadis kojeg Dabir, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: "ovjek koji ima najljepi glas prilikom uenja Kur'ana je onaj, koji
kada ga ujete, pomislite da se boji Allaha." Biljei ga Ibn Made, hadis br. 1339 (1/425), Albani ga
je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu Ibn Made", hadis br. 1101 (1/2245).
70
Kur'an, 73:4.
16
13. treba da posveti panju potivanju Kur'ana i izbjegava da ga neto

tokom uenja navede na smijeh, galamu, raspravu ili igru zbog rijei Uzvienog
Allaha:
"A kad se ui Kuran, vi ga sluajte i utite da bi vam se smilovalo."71,
14. nije dozvoljeno uenje Kur'ana osim na arapskom, bez obzira da li
dobro znao arapski ili ne, bez obzira da li se radilo o uenju Kur'ana na namazu
ili nekom drugom72,
15. nije dozvoljeno uiti Kur'an, osim na jednom od sedam priznatih
kiraeta (vedhova); zabranjeno je uiti Kur'an na nekom kireatu koji nije priznat
(az); kada onaj koji ui Kur'an, ui po jednom od priznatih kiraeta, onda treba
da zavri uenje po tom kiraetu, sve dok se radi o povezanom govoru (misaonoj
cjelini) i ne smije mjeati kiraete na jednom mjestu,
16. islamski uenjaci smatraju da se Kur'an treba uiti po redosljedu, bez
obzira da li se radilo o uenju u namazu ili nekom drugom, jer je takav raspored
kakav jeste odreen radi neke mudrosti,
17. uenje Kur'ana gledajui u mushaf je vrijednije, nego uenje Kur'ana
napamet van namaza, jer je gledanje u mushaf ibadet, pa stoga treba da se
objedini uenje i gledanje, osim u sluaju da ua Kur'ana osjeti veu skruenost
kad ga ui napamet,
18. mustehab je da se formiraju halke uenja i prouavanja Kur'ana
shodno hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nee se okupiti
ljudi u nekoj od Allahovih kua da ue Kur'an i meusobno ga prouavaju, a da
se na njih nee spustiti smirenost, obuhvatiti ih milost, natkriliti ih meleci i Allah
ih spomenuti kod onih koji su kod Njega."73
19. mustehab je da se glasnije ui, ako se ne boji rija'a74 ili da e ometati
druge, jer glasnije uenje dri srce budnim i pomae koncentraciju, a samim tim
sluh navodi na razmiljanje prilikom uenja. U hadisu se navodi: "Allah ne slua
nita kao to slua poslanika lijepog glasa koji glasno ui Kur'an."75
20. mustehab je da se uljepa glas prilikom uenja Kur'ana na osnovu
hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ukrasite Kur'an svojim
glasovima."76
21. mustehab je da se trai da Kur'an ui onaj ko ima lijep glas; to je bio
sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer Ibn Mes'ud kae:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je rekao: "Ui mi
(Kur'an)."
Kur'an, 7:204.
Ovdje se misli na to da nije dozvoljeno da prevod Kur'ana na neki drugi jezik zamjenjuje Kur'an
na arapskom jeziku, tako da u tom kraju, zemlji, ue prevod Kur'ana kao to se ui Kur'an i
smatraju da za to imaju nagradu kao kad se ui na arapskom. Meutim, iitavanje prevoda
Kur'ana kako bi se shvatilo njegovo znaenje je dozvoljeno. (op. prev.)
73
"Sahihu suneni Ebi Davud", hadis br. 1291 (1/272).
Biljei ga Tirmizi, hadis br. 2946 (8/142), i Ibn Made u "Mukaddimi", hadis br. 225 (1/82). Biljei
ga i Ahmed u svome "Musnedu", 2/252 (407).
74
Rija' je da se ini neki ibadet kako bi se za to dobila pohvala od strane ljudi. (op. prev.)
75
Biljei ga Buharija u svome "Sahihu", hadis br. 7544, "Fethu-l-Bari" 3/527.
76
Biljei ga Buharija kao mu'allek, "Fethu-l-Bari" (13/527), Ebu Davud, hadis br. 1468 (2/155), EnNesa'i, hadis br. 1342. Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu Ibn Made" (1103) i
"Sahihu-l-dami'" (3580).
71
72
17
"Da ti ga uim, a tebi je objavljen??" upitao sam.

"elim da ga ujem od nekog drugog." odgovori on, pa sam uio suru
En-Nisa' sve dok nisam stigao do ajeta: "A ta e, tek, biti kada dovedemo
svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?"77
22. veliki dio uleme smatra poeljnim da se nauna sijela otvoraju
(zapoinju) uenjem Kur'ana kojeg e uiti osoba koja ima lijep glas,
23. ua Kur'ana prilikom poinjanja i zavravanja uenja ne treba da se
pridrava znakova u Kur'anu koji oznaavaju etvrtinu (rub'u), aera i duzeve,
ako smisao nee biti potpun, u tom sluaju bi nastala pometnja,
24. pokueno je uenje Kur'ana na nekim mjestima i u nekim situacijama
meu koje spada: kad se ovjek nalazi na ruku'u, seddi, teehuddu (uenju Ettehijjatu) i drugim stanjima u namazu, osim na kijamu; pokueno je uenje
Kur'ana mimo Fatihe onome koji klanja za imamom i uje njegovo uenje,
pokueno je uiti Kur'an prilikom pospanosti, kao i prilikom hutbe za onoga ko
uje hatiba sa mimbera,
25. ne treba izdvajati neke prilike tokom kojih se ue odreene sure, bez
vjerodostojnog dokaza, kao to neki ue petkom na sabahu sure u kojima se
nalazi ajet sedde osim sure Es-Sedde, ili na teravih namazu ui suru El-En'am
na posljednjem rekeatu sedme noi ramazana smatrajui to lijepim
(mustehabom),
26. ako mu neko nazove selam, a on ui Kur'an, onda treba zastati sa
uenjem i odgovoriti mu na selam, a ako neko kihne dok on ui, mimo namaza, i
kae: "El-hamdu lillah" ("hvala Allahu"), onda je lijepo da mu onaj ko ui Kur'an
kae: "Rahimekellah" ("Allah ti se smilovao"), a ako uje mujezina, onda treba
prekinuti uenje i odazvati se na poziv (ezana),
27. kada proui ajet sedde, onda treba uiniti seddetu-t-tilave.
Opasnost zapostavljanja Kur'ana
Ako su ljubav prema Kur'anu i druenje sa Kur'anom jedan od razloga
koji vode Allahovoj ljubavi, onda je zapostavljanje Kur'ana i lo odnos prema
njemu jedan od uzroka koji vode Allahovoj, subhanehu ve te'ala, srdbi.
Isto kao to su ljudi zbog svoga lijepog odnosa prema Kur'anu na
razliitim (visokim) stepenima i nivoima, neki od njih zapadaju zbog njegovog
zapostavljanja na jako niske stepene.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se poalio na one koji glave
okreu od Kur'ana i koji ga izbjegavaju svome Gospodaru, azze ve delle:
"Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kuran izbjegava!"78
Oni bi, kada bi im se uio Kur'an, poeli galamiti i govoriti o neemu
drugom kako ga ne bi uli. To je izbjegavanje (Kur'ana).
Ne vjerovanje u njega je njegovo izbjegavanje.
Ne razmiljanje o njemu i ne razumjevanje njega je njegovo izbjegavanje.
Pribjegavanje neemu drugom npr. poeziji, prozi, pjesmi, govoru ili
sljeenju nekog drugog puta mimo njegovog spada u njegovo izbjegavanje."79
Kur'an, 4:41.
Kur'an, 25:30.
79
"Tefsiru Ibn Kesir", 3/306.
77
78
18
i vrste.
Dakle, oni koji izbjegavaju Allahovu Knjigu mogu se podijeli na kategorije
Vjernik treba da se uva od toga da spadne u bilo koju kategoriju od

navedenih inei bilo koju vrstu izbjegavanja Kur'ana.
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, je rekao:
"Izbjegavanje Kur'ana se moe podijeliti na vie vrsta:
- jedna od njih je izbjegavanje njegovog sluanja, vjerovanja u njega i
pomnog praenja njegovog uenja,
- druga je izbjegavanje postupanja po njemu i zastanja kod onoga to je on
dozvolio i zabranio, makar ga uio i vjerovao po njemu,
- trea je izbjegavanje suenja po njemu i izbjegavanje uzimanja njega za
sudiju u temeljnim stvarima vjere i njenjim ograncima,
- etvrta je izbjegavanje razmiljanja o njemu i njegovog razumjevanja i
spoznaje ta eli Onaj koji govori od njega,
- peta je izbjegavanje ljeenja njime svih bolesti srca i traenja lijeka za
bolest u neem drugom.
Sve to obuhvataju rijei Uzvienog:
"Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kuran izbjegava!"80
A uz sve to moe se dodati izbjegavanje njegovog uenja.
Postoji jo jedna vrsta njegovog izbjegavanja koja se rairila u dananje
vrijeme, a koja se ogleda u tome to se mushaf ostavi na odreeno mjesto samo
radi bereketa, kao npr. da se stavi na policu u kui ili u auto pozadi ili naprijed,
na kojem se kupi praina to upuuje da se on izbjegava.
To je lo odnos prema Allahovoj Knjizi.
"Onaj ko bude posjedovao mushaf, svakog dana treba da ui bar nekoliko
ajeta, kako ga ne bi zapostavio."81
Kao to je Ibnu-l-Devzi, rahimehullah, opisao lijek za tu posljednju vrstu
zapostavljanja (izbjegavanja) Kur'ana, na drugom mjestu je spomenuo lijek za
stvari koje ovjeka navode da izbjegava njegovo razumjevanje i razmiljanje o
njemu, pa kae:
"Onaj ko ui Kur'an treba da odbaci sve ono to ga sprijeava od
razumjevanja, kao npr. da ga ejtan navede na pomisao da nije pravilno izgovorio
neki harf, da ga nije izgovorio kako treba, pa ga onda on ponavlja i time mu
odvrati panju od razumjevanja znaenja.
U to spada i to da onaj ko ui Kur'an uporno ini neki grijeh, ili pak bude
ohol ili se odaje strastima. To se deava zbog tmine srca i hre. To je poput
prljavtine na ogledalu koja sprijeava da se vidi istina.
Srce je poput ogledala, strasti poput hre, a znaenja Kur'ana poput slika
koje se ogledaju u ogledalu. Uvjebavanje srce uklanjenjem strasti je poput
istoe za ogledalo."82
To je to se tie onih koji izbjegavaju i zapostavljaju Kur'anu i njihovim
situacijama (stepenima).
"El-fevaid" od imama Ibnu-l-Kajjima El-Devzijje, str. 82.

"Muhtesaru "Minhadi- l-kasidin", str. 46.
82
"Ibid, str. 47.
80
81
19
Meutim, to se tie onih koji su u stalnoj vezi sa njim, oni se prema svojoj
vezi za Kur'an mogu podijeliti na stepene i kategorije shodno Allahovoj blagodati
koju im je dao, a to je slobodno vrijeme i elja (ambicija).
Prijanje generacije su svoje srce danonono oivljavale Kur'anom. Navikli
su svoja srca stalno iznova pojiti na osnovu ega su ona ostala iva i budna.
Ibnu-l-Devzi je rekao:
"to se tie toga koliko su uili, tu su njihovi obiaji bili razliiti. Neki bi
od njih zavravali svakog dana po jednu hatmu, neki bi za jedan dan zavravali i
vie od jedne hatme, neki bi zavravali hatmu svaka tri dana, neki svake sedmice,
neki bi zavravali hatmu mjeseno zbog preokupiranosti razmiljanjem, irenjem
znanja i poduavanjem, ili zbog preokupiranosti nekim drugim ibadetom mimo
kiraeta ili zbog preokupiranosti sticanjem opskrbe."83
Zatim je rekao: "A najpree je ono to ne sprijeava ovjeka od njegovih
vanih obaveza, niti mu fiziki teti, niti ini da zbog toga izgubi paljivo uenje
Kur'ana i razmiljanje o njemu."84
Veina islamskih uenjaka smatra da je lijepo uenje i razumjevanje bolje
nego da (ovjek) puno ui bez razumjevanja.
Tuma Kur'ana, Ibn Abbas, radijallahu anhu, je rekao:
"Da pravilno i lijepo prouim suru El-Bekare i Ali Imran s razumjevanjem
drae mi je nego da prouim itav Kur'an na brzinu."
Zbog toga je Ez-Zerkei, rahimehullah, rekao:
"Neki islamski uenjaci smatraju pokuenim da se (Kur'an) proui za
manje od tri dana, a kao dokaz su naveli hadis: "Ne razumije onaj ko ui Kur'an
za manje od tri dana."85
Odabrano miljenje, a njega zastupa veina poznatih alima, je da se to
razlikuje od osobe do osobe u skladu s njenim elanom, slabou, razmiljanjem i
nemarom, jer se prenosi da je Osman, radijallahu anhu, zavravao hatmu za jedan
dan. Pokueno je da zavri hatmu za period vei od etrdeset dana."86
Meutim, ponekad ovjek nije u stanju zbog raznih okolnosti da zavri
Kur'an jedanput mjeseno zbog bolesti, zauzetosti, dihada i sl., onda je najmanje
to moe da proui hatmu svakih est mjeseci, tj. dvaput u godini.
Na to ukazuje i Ez-Zerkei citirajui Ebu-l-Lejsa koji kae:
"Treba da proui htamu dvaput godinje, ako nije u stanju vie. El-Hasen
ibn Zijad prenosi od Ebu Hanife da je rekao: "Onaj ko proui godinje dvije
hatme ispunio je dunost prema Kur'anu, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, uio ga Dibrilu dvaput one godine u kojoj je umro."87
Zavrio bih govor o ovom uzroku koji vodi ka Allahovoj ljubavi s jednom
vanom napomenom, a to je da sve ono to je reeno o uenju Kur'ana onom koji
ui Kur'an, vai i za sluanje Kur'ana onome ko ne zna da ga ui.
Allah, subhanehu, je obeao svakome onome koji slua Kur'an uz utnju i
skruenost Svoju milost. Uzvieni kae:
"Muhtesaru "Minahadu-l-kasidin", str. 45.
Ibid.
85
Biljei ga Ebu Davud, hadis br. 1394 (2/116), Tirmizi, hadis br. 2950 i kae da je hasen sahih
(8/145). Biljei ga i Ibn Made u "El-ikame", hadis br. 1347 (1/428). Albani ga je ocjenio
vjerodostojnim u djelu "Sahihu Ibn Made", hadis br. 1107 (1/225).
86
"El-burhan fi 'ulumi-l-Kur'an", 1/471.
87
"El-burhan fi 'ulumi-l-Kur'an", 1/471.
83
84
20
"A kad se ui Kuran, vi ga sluajte i utite da bi vam se smilovalo."88

Tj. pomno ga sluajte kako biste razumjeli njegova znaenja i razmiljajte
o njegovim poukama, utite kada se on ui sve dok se ne zavri sa njegovim
uenjem kako biste zasluili Allahovu milost koja je najvei plod toga.89
Allahova milost je uistinu najvei plod. Meutim, unutar te milosti se
nalaze druge milosti, pored tog ploda imaju i drugi plodovi koje spominje Ibnu-lKajjim, rahimehullah, i navodi da su najprei da ih postignu oni koji su odabrali
sluanje Kur'ana nad sluanjem ejtanovih muzikih instrumenata, koji su dali
prednost utnji kad se ue kur'anski ajeti nad sluanjem poezije i sluanju govora
Gospodara zemlje i neba nad sluanjem pripovjedaa i pjesnika.
Onaj ko izabre to sluanje nee ostati bez upute, niti bez shvatanja pouke,
niti bez opomene da treba spoznati i razmiljati o ajetima, niti bez vodia ka
uputi, niti bez onoga to e ga odvraati od zablude, niti bez vodia koji ovjeka
sprijeava da krene krivim putem, niti bez vida od sljepila, niti bez onoga to e
ga uputiti na dobro i odvratiti od onoga to mu teti i kodi, niti bez upute na
svijetlo, niti bez izlaza iz tmine, niti bez onoga to e odvraati od strasti, niti bez
onoga to e posticati na bogobojaznost, niti bez jasnoe vida, niti bez ivota za
srce, niti bez utjehe i lijeka, niti bez zatite i spasa, niti bez otklanjanja
nedoumice, niti bez pojanjenja dokaza, niti bez onoga to potvruje istinu, a
opovrgava la."90
Sve ovo i drugo spada u milosti koje postie ovjek kada postupa po ovom
savjetu"
"Kome se bude uio Kur'an, neka zamisli kao da ga slua od Allaha kako
mu On njime govori."91
Kur'an, 7:204.
"Tefsiru-l-Kasimi" koji se jo zove "Mehasinu-t-te'vili" od ejha Muhammeda Demaluddina ElKasimijja, verifikovao Muhammed Fuad Abdu-l-Baki, 7/2933, izdava Daru Ihjahi-l-kutubi-l'arebijjeti, Kairo.
90
"Medaridu-s-salikin", 1/475.
91
88
89
21
Drugi uzrok
Pribliavanje Allahu nafilama (dobrovoljnim namazom) nakon farzova, jer to
ovjeka dovodi na stepen da bude voljen (od strane Allaha) nakon ljubavi (prema
Allahu od strane ovjeka)
22
Pribliavanje Allahu nafilama (dobrovoljnim namazom) nakon farzova,

jer to ovjeka dovodi na stepen da bude voljen (od strane Allaha) nakon ljubavi
(prema Allahu od strane ovjeka)
Poznato je da je obavljanje farzova jedno od najboljih djela kojima se
pribliava Allahu.
Onaj ko ih u potpunosti obavlja dovoljno mu je dobra to to mu je
obeano da e uspjeti stei veliku nagradu Dennet i spastiti se od Vatre.
Na to upuuje hadis Talhe ibn 'Ubejdillaha, radijallahu anhu, u kojem se
kae da je doao neki ovjek iz Nedda Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, razbaruene kose. ulo se kako neto govori, ali se nije moglo razumjeti
sve dok se nije pribliio. Kad on, pita o islamu, pa mu je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Pet namaza u toku dana i noi."
"Da li sam duan i neke druge (klanjati)?" upita on.
"Ne, osim ako hoe dobrovoljno." odgovori Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, i dodade:
"I post ramazana."
"Da li sam duan jo neto mimo toga (postiti)?" upita on.
"Ne, osim ako hoe dobrovoljno." odgovori on.
Zatim mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo
zekat.
"Da li sam duan neto mimo toga (da izdvajam)?" upita on.
"Ne, osim ako hoe dobrovoljno." odgovori on.
Zatim je ovjek krenuo nazad i rekao: "Tako mi Allaha, niti u na ovo ta
dodati, niti od toga ta oduzeti!", pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
"Uspio je, ako je rekao istinu."92
Uspjet e onaj ko, poput tog ovjeka, izvrava obaveze (klanja farzove), ali
onaj ko uz to klanja i dobrovoljne namaze (nafile), uspjet e vie od njega, imat e
vei stepen i biti blii Allahu.
Kako kad rijetko kad ovjek obavi farzove bez ikakve manjkavosti i
neega to ih naruava?
Onaj ko klanja farzove voli Allaha, a onaj ko klanja farzove i nafile, njega
Allah voli. Na to upuuje hadis kojeg prenosi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, od Gospodara, subhanehu ve te'ala, u kojem se kae:
" nee mi se Moj rob prbliiti sa neim Meni draim od onog to sam mu
obaveznim propisao. Moj rob e mi se pribliavati dobrovoljnim namazom sve
dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, onda budem njegov sluh kojim slua,
njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi, njegova noga kojom kroi. Ako
Me zamoli, dau mu, ako od Mene zatrai zatitu, Ja u ga zatititi."93
Dakle, onaj ko se eli Allahu pribliiti dobrovoljnim namazima ima
poseban status i odlike koje ga uzdiu na vii stepen od onoga kojeg ima onaj koji
izvraava samo farzove.
Biljei ga Buharija, hadis br. 46, "Fethu-l-Bari", 1/130, i Muslim, hadis br. 12, "erhu Sahihi
Muslim", 1/41.
93
92
23
To je zbog toga jer se, u osnovi, od ovjeka trai da obavlja farzove i to mu

je dunost. Ako ih ostavi ili zanemari onda je poinio grijeh.
Ibn Hader, rahimehullah, je naveo primjer koji e to najbolje pojasniti i
pribliiti shvatanju. On kae:
"Prelo je u obiaj da pribliavanje (nekome) biva, u glavnom, injenjem
onoga to nije dunost onome koji se eli pribliiti (nekome), kao davanje
poklona i darova, za razliku od izdvajanja onoga to je duan poput harada ili
vraanja duga kojeg je imao."
Zatim je on, rahimehullah, dodao pojanjenje jo jedne koristi od nafila i
rekao:
"Takoe, jedan od mnogih razloga zbog kojeg su propisane nafile je da se
isprave farzovi, kao to se vjerodostojno navodi u hadisu:
"Pogledajte da li Moj rob ima nafila kako bi se njima nadopunili farzovi"
Hadis je (naveden) po znaenju.94
Na osnovu toga jasno je da se pod pribliavanjem (Allahu) nafilama
podrazumjeva da ih ini onaj koji je obavio farzove, a ne onaj ko ih je ostavio."
To su dvije vrste ljudi koji e biti spaene i koje e uspjeti; prva grupa je
ona koja voli Allaha i izvrava farzove radi Allaha, zastaje kod Njegovih granica, i
druga grupa je ona koju Allah voli, koja se nakon farzova trudi pribliiti Allahu
obavljanjem nafila.
To je ono to je Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, htio da kae rijeima:
" jer to ovjeka dovodi na stepen da bude voljen (od strane Allaha)
nakon ljubavi (prema Allahu od strane ovjeka)."
Oni koji vole Allaha i pribliavaju Mu se inei farzove i oni koje Allah
voli, koji Mu se nakon farzova pokuavaju pribliiti nafilama su Allahovi tienici
(evlije) i izabranici meu ljudima. I o jednima i o drugima objavaljeni su ajeti o
emu se govori u hadisima.
Ibn Redeb El-Hanbeli, rahimehullah, je rekao:
"Allahove evlije (tienici), koji su Njemu bliski, mogu se podijeliti na
dvije vrste:
- prva obuhvata one koji se ele Allahu pribliiti obavljanjem farzova to
obuhvata injenje obaveznih, a klonjenje zabranjenih stvari, jer sve to spada u
ono to je Allah strogo naredio Svojim robovima.
Oni koji spadaju u ovu grupu su oni o kojima Allah govori: " bie onih
ija e dobra i loa djela podjednako teka biti."95
Oni su sreni. O njima Uzvieni kae:
"A oni sreni ko su sreni?!"96
Obavljanje farzova je najbolje djelo, kao to je Omer ibnu-l-Hattab,
radijallahu anhu, rekao:
"Najbolje djelo je obavljanje onoga to je Allah naredio, ustezanje od
onoga to je Allah zabranio i iskren nijjet prema onome to se nalazi kod Allaha,
azze ve delle."
Dio hadisa kojeg biljei Tirmizi, hadis br. 413 (2/81), i kae: "(Hadis je) hasen garib. Biljei ga i
Ibn Made, hadis br. 1425 (1/458). Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu-t-Tirmizi,
hadis br. 337 (1/130).
95
Kur'an, 35:32.
96
Kur'an, 56:27.
94
24
- druga obuhvata one koji se ele pribliiti Allahu nafilama nakon

obavljanja farzova.
Oni spadaju u grupu onih koji e svojim dobrim djelima druge nadmaiti i
biti najblie Allahu, jer su se oni, nakon obavljanja farzova, pribliavali Allahu
ulaui napor u obavljanje nafila i sustezali se od pokuenih stvari iz
bogobojaznosti. To ovjeka vodi ka Allahovoj ljubavi, kao to to Uzvieni Allah
kae u jednom hadisu kudsiji: "Moj rob e mi se pribliavati dobrovoljnim
namazom sve dok ga ne zavolim."
Tako onome kojeg Allah zavoli, On dariva Svoju ljubav, ini da Mu bude
pokoran i biva cjenjen kod Njega."97
Nafila kojima se pribliava Uzvienom Allahu ima vie vrsta. U nafile
spada sve ono vie to se ini nakon obavljanja raznih farzova, poput
dobrovoljnih namaza, zekata, posta, hadda i umre.
Navest emo primjer za svaku od tih vrsta:
I. dobrovoljni namazi
Oni se mogu podijeliti na tri vrste:
1. suneti,
2. mustehabi i
3. nafile (dobrovoljni namazi).
Pod sunnetom se podrazumjeva ono to se prenosi od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je stalno radio.
Pod mustehabom (lijepim) se smatra ono o emu se prenosi hadis o
vrijednosti toga, ali se ne prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to
stalno radio.
Pod nafilama (dobrovoljnim namazom) se podrazumjeva sve mimo toga o
emu se ne prenosi neki hadis, ali se prenosi da je to dozvoljeno, a ovjek to
dobrovoljno radi.98
Primjeri za prvu vrstu, tj. za sunnete koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, stalno obavljao su:
1. deset reke'ata kada ovjek nije na putovanju. Pouzdano se prenosi od
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ih se pridravao.
Abdullah ibn Omer je rekao:
"Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset
reke'ata: dva prije podne namaza, dva nakon njega, dva nakon akama u svojoj
kui, dva reke'ata nakon jacije u svojoj kui i dva reke'ata prije sabah namaza."99
Ovih deset reke'ata, kao to Ibnu-l-Kajjim kae, Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, nikada nije ostavljao kada bi bio kod kue. Nakon to je jednom
propustio dva reke'ata prije podne namaza, naklanjao ih je nakon ikindije. Uvijek
ih je obavljao.100
"Dami'u-l-'ulumi ve-l-hikemi fi erhi hamsine hadisen min devam'i-l-kelimi" od Ibn Redeba
El-Hanbelija, verifikovao u'ajb Arnaut i Ibrahim Badi, 2/330, izdava Muessetu-r-risale".
98
v. "Muhtesaru "Minhadu-l-kasidin", str. 31.
99
Biljei ga Buharija, hadis br. 1180, "Fethu-l-Bari", 3/1180. Biljei ga i Muslim u svome "Sahihu",
hadis br. 729 (1/504).
100
"Zadu-l-me'ad fi hedji hajri-l-'ibad" od imama Ibn Kajjima El-Devzijje, verifikovao u'ajb i
Abdu-l-Kadir Aranaut, 1/307, izdava Muessetu-r-risale, Bejrut.
97
25
2. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao etiri reke'ata

prije podne namaza.
Aia, radijallahu anha, prenosi da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
nije izostavaljao da klanja etiri reke'ata prije podne namaza.101
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao ta etiri reke'ata zbog
posebne vrijednosti vremena nakon zevala102. To je vrijeme koje predstavlja
polovicu dana. Pouzdano se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao o tome vremenu:
"To je vrijeme u kome se otvaraju nebeska vrata, pa elim da mi se na njih
uzdigne dobro djelo."103
Kada ovjek, umjesto dva reke'ata prije podne namaza, o kojima prenosi
hadis Abdullah ibn Omer, klanja etiri reke'ata koja se spominju u hadisu kojeg
prenosi Aia, radijallahu anha, onda je klanjao dvanaest reke'ata i uspio uraditi
ono bolje o emu se pouzdano prenosi hadis od Ummu Habibe, radijallahu anha,
koja kae:
"ula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kae:
"Ko u toku dana i noi klanja dvanaest reke'ata, zbog njih e mu biti
napravljena kua u Dennetu."104
U "Sunenima" se navode ti reke'ati: 4 prije podne namaza, 2 nakon podne
namaza, 2 reke'ata nakon akama, 2 reke'ata nakon jacije i 2 reke'ata prije sabah
namaza.105
3. u namaze koje je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, redovno
obavljao spada i vitr.
Vitr i dva reke'ata sunneta prije sabah namaza ne bi nikada izostavljao,
niti na putovanju, niti kada bi bio kod kue. On, sallallahu alejhi ve sellem, je
naredio da se oni obavljaju rekavi:
"Neka vam zadnji namaz nou bude vitr."106
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, kae:
"On je na putovanju uvijek klanjao sabahski sunnet i vitr i pridravao ih se
vie od svih drugih suneta. Ne prenosi se da je na putovanju klanjao pritvrene
sunnete osim ta dva."107
Primjere druge vrste, tj. mustehaba je duha namaz.
O njemu se prenosi vjerodostojni hadisi koji potvruju njegovu vrijednost,
tako da ga je imam Ibnu-l-Devzi svrstao na stepen pritvrenih sunneta108, ali je
ispravnije da on ne spada u pritvrene sunnete, jer se ne prenosi da ga je
Biljei ga Buharija, hadis br. 1182, "Fethu-l-Bari", 3/1180.

Zeval je vrijeme kada je sunce na sredini neba. (op. prev.)
103
Biljei ga Tirmizija u svome "Sunenu", hadis br. 478 (2/116) i kae: "Hadis je hasen garib."
Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu-t-Tirmizi", hadis br. 396 (1/147). Biljei ga i
Ahmed u svome "Musnedu", 3/411.
104
105
To se spominje u hadisu kojeg biljei Ebu Davud u svome "Sunenu", hadis br. 1250 (2/42).
Biljei ga i Tirmizi, hadis br. 415 (2/82), En-Nesa'i, 3/2761, i Ibn Made, hadis br. 1141 (1/361).
Tirmizi kae: "Hadis je hasen sahih." Albani u djelu "Sahihu-t-Tirmizi" kae da je vjerodostojan,
hadis br. 338 (1/131).
106
107
"Zadu-l-me'ad", 1/315.
108
v. "Muhtesaru "Minhadi-l-kasidin", str. 31.
101
102
26
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek klanjao. Isto tako se ne prenosi od

uglednih ashaba da ga uvijek klanjali.
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, prenosi od dijela islamskih alima da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ujutro iz raznih razloga.
Klanjao je duhu namaz na dan osvajanja Mekke osam reke'ata zbog pobjede.
Klanjao je u kui 'Utbana ibn Malika kada je on zatraio od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da klanja na odreenom mjestu u njegovoj
kui kako bi mu to bio mesdid, nakon to je izgubio vid i nije mogao odlaziti u
damiju.
Klanjao bi ga kada bi se vratio sa putovanja. On bi, kada bi se vratio sa
putovanja, prvo otiao u damiju i klanjao u njoj dva reke'ata.
Takoe bi klanjao duha namaz kada bi doao u damiju Kuba'.109
Duha namaz se takoe klanja i kao zamjena za noni namaz onome ko bi
ga propustio.
Neki hadisi koji govore o njegovoj vrijednosti se odnose na to.
"Ko malo bolje pogleda hadise koji se prenose od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i esere koji se prenose od ashaba, uvidjet e da se oni
ne odnose osim na to miljenje.
to se tie hadisa koji potiu na njega i preporuuju da se obavlja,
vjerodostojni hadisi od njih poput hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre110 i Ebu Zerr,
ne upuuju na to da je on111 pritvreni sunnet svakome, nego je on savjetovao
Ebu Hurejri da ga obavlja, jer se prenosi da je Ebu Hurejre odabrao da navee
dri predavanje o hadisu, pa mu je naredio da obalja duhu namaz umjesto nonog
namaza. Zbog toga mu je naredio da ne spava dok ne klanja vitr, dok to nije
naredio Ebu Bekru, Omeru i ostalim ashabima." 112
Iz toga se moe zakljuiti da duha namaz spada u nafile koje se smatraju
mustehabom.
O njegovoj vrijednosti Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi da Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Svako jutro na svaki va zglob se daje sadaka; svako (izgovoreno)
"subhanallah" je sadaka, svako (izgovoreno) "el-hamdu lillah" je sadaka, svako
(izgovoreno) "la ilahe illellah" je sadaka, svako (izgovoreno) "Allahu ekber" je
sadaka, nareivanje dobra je sadaka, odvraanje od loeg (zla) je sadaka, a sve to
zamjenjuju dva reke'ata duha namaza."113
Primjer za tru vrstu, tj. za dobrovoljne namaze (nafile) su dva reke'ata
prije akama.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio svojim ashabima
da ih klanjaju.
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, je rekao:
"to se tie dva reke'ata prije akama, ne prenosi se od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ih je klanjao, ali se vjerodostojno prenosi
v. "Zadu-l-me'ad", 1/354-356.
Poslije e doi tekst hadisa i ko ga biljei.
111
Tj. duha namaz. (op. prev.)
112
"Zadu-l-me'ad", 1/357.
113
Biljei ga Muslim, hadis br. 720, "erhu "Sahihi Muslim", 1/498, i Ebu Davud, hadis br. 1285,
"Sunenu Ebi Davud", 2/60.
109
110
27
da je svojim ashabima dozvolio da ih klanjaju. Viao bi ih kako ih klanjaju, pa im

nije nita ni nareivao, ni zabranjivao."114
Pouzdano se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
dao pravo izbora hoe li ili ne klanjati dva reke'ata prije akama u hadisu kojeg
prenosi Abdullah El-Muzeni, koji kae:
"Klanjajte prije akama." tri puta, a prilikom treeg puta je dodao: "ko
hoe", bojei se da to ljudi ne uzmu kao sunnet.115
II. dobrovoljni post
I on se moe podijeliti na vie vrsta. Tako ono to se prenosi od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je uvijek postio, to u glavnom spada u
pritvreni sunnet.
Post o ijoj se vrijednosti prenose hadisi, ali se ne prenosi da ga je Allahov
Poslanik, uvijek postio, spada u vrstu posta koja se smatra mustehabom.
Svaki post mimo toga u danima i situacijama kada nije zabranjeno postiti,
spada u dobrovoljni post za kojeg ovjek ima nagradu.
U prvu vrstu spada:
1. post etvrtkom i ponedeljkom
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je posebno postio ta dva dana. O
tome je Aia, radijallahu anha, obavijestila Rebi'atu-l-Garia kada ju je upitao o
postu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla:
"Posebno je postio ponedeljkom i etvrtkom."116
"Djela se predoavaju (Allahu) ponedeljkom i etvrtkom, pa volim da se
moje djelo predoi, dok ja postim."117
2. post tri bijela dana
To su tri dana u ijim noima Mjesec biva pun, sredinom mjeseca.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je redovno postio.
Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
"Ko od vas bude postio tri dana u mjesecu, onda neka posti bijele dane."118
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao:
"Zadu-l-me'ad", 1/312. Hadis koji upuuje na to nalazi se u Muslimovom "Sahihu", hadis br. 836
(1/573).
115
116
Biljei ga Tirmizi, hadis br. 740 (3/93), i kae: "Hadis je hasen garib." Albani ga je ocjenio
vjerodostojnim u djelu "Sahihu-t-Tirmizi", hadis br. 595 (1/226). Biljei ga i En-Nesa'i, 4/202, i Ibn
Made, hadis br. 1739 (1/552), hadis prenosi Aia, radijallahu anha.
117
Biljei ga Tirmizi u svome "Sunenu" kao hadis koji prenosi Ebu Hurejre, hadis br. 747 (3/93) i
kae: "Hadis je hasen garib."Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u dejlu "Sahihu-t-Tirmizi", hadis
br. 596 (1/227).
118
Biljei ga En-Nesa'i, 4/222. Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu-n-Nesa'i", hadis
br. 2276. Biljei ga i Ahmed u svome "Musnedu", 2/252, a navodi ga Ibn Hibban, hadis br. 943.
114
28
"Oporuio mi je moj prijatelj, sallallahu alejhi ve sellem, da postim tri

dana svakog mjeseca, klanjam duha namaz i da klanjam vitr prije nego to
zaspem."119
3. post na dan Aure
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je posebno postio taj dan za
razliku od ostalih i naredio da se posti.
Kada je doao u Medinu, zatekao je jevreje kako ga poste i veliaju, pa je
rekao:
"Mi smo prei Musau od vas", pa ga je postio i naredio da se posti.120 To je
bilo prije nego je postao obavezan post mjeseca ramazana. Nakon to je postao
obavezan post mjeseca ramazana, rekao je:
"Ko hoe, neka ga posti, a ko hoe moe ga ostaviti."121
To znai da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opovrgao njegovu
obaveznost zbog obaveznosti ramazanskog posta, meutim ostao je kao mustehab
i pritvreni sunnet.122
Muslim u svome "Sahihu" prenosi od Abdullaha ibn Abbasa da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon to mu je reeno da je to dan kojeg
jevreji i krani veliaju, rekao:
"Ako ostanem (iv) sljedee godine, postiu deveti dan."
Meutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je umro prije
sljedee godine.123
Imami Tirmizi je rekao:
"Islamski uenjaci se razilaze o tome kojeg dana je Aura. Neki od njih
kau da je devetog dana, a drugi da je desetog.
Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao:
"Postite deveti i deseti dan i razlikujte se od jevreja."
Taj hadis za svoje miljenje uzima imami afija, Ahmed i Ishak124, a
vjerodostojno se prenosi da post tog dana brie grijehe od prethodne godine.125
4. post na dan Arefata za onoga ko nije na Arefatu
Vjerodostojno se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, da je o tome rekao:
"Brie grijehe od prole i naredne godine."126
5. post est dana mjeseca evvala
Biljei ga Buharija, hadis br. 1178, "Fethu-l-Bari", 3/68, i Muslim, hadis br. 721 (1/499).
Biljei ga Muslim, hadis br. 1130 (2/795).
121
122
v. "Zadu-l-me'ad", 2/71.
123
124
"Sunenu-t-Tirmizi", 3/102.
125
126
Biljei ga Muslim, hadis br 1162 (2/822), tekst hadisa je njegov. Navodi ga Ahmed u svome
"Musnedu", 5/417, 419, Ebu Davud, hadis br. 2433 (2/813), Tirmizi, hadis br. 759 (3/105) i Ibn
Made, hadis br. 1160 (2/818).
119
120
29
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je postio. Vjerodostojno se

od njega prenosi da je rekao:
"Ko bude postio ramazan, a zatim iza njega est dana evvala, kao da je
postio itavu godinu127."128
Druga vrsta predstavlja post koji je mustehab. U to spada:
1. post tri dana svakog mjeseca
Prenosi se od Mu'aze El-'Adevijje da je pitala Aiu, enu Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Da li je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, postio tri dana svakog mjeseca?", pa je (Aia) odgovorila: "Da", te sam
je upitala: "Koje dane u mjesecu je postio?"
"Nije obraao panju na to koje dane u mjesecu posti." odgovorila je
(Aia, radijallahu anha).129
2. musthab je postiti subotom i nedeljom
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je esto postio subotom i
nedeljom. Time je elio da se razlikuje od jevreja i krana.
Prenosi se od Kurejba, osloboenog roba Ibn Abbasa, da je rekao:
"Ibn Abbas, radijallahu anhu, me je poslao sa nekim ashabima Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do Ummu Seleme da je pitam:
"Kojim danima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najvie
postio?"
"Subotom i nedeljom, i govorio bi: "To su dva praznika muricima, a ja
elim da se razlikujem od njih."130
Razlikovanje od sljedbenika Knjige kroz post tih dana se ogleda u tome
to su oni tog dana mrsili zbog toga to su to uzeli za praznik, pa je on tada postio
kako bi se razlikovao od njih. Ako bi oni posebno izdvajali subotu da poste, kao
npr. jevreji, ili nedelju, kao npr. krani, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, je postio oba, ne bi posebno izdvajao jedan od ta dva dana.131
U treu vrstu spada post openito.
To je post onim danima o kojima se ne prenosi da je post tih dana
pritvreni sunnet ili mustehab, niti o njima govore hadisi.
Tako post bilo kojeg dana u godini, osim onda kada je zabranjeno postiti,
spada u dobrovoljni post kojim se pribliava Allahu, koji zavrijeuje Njegovu
ljubav i otklanja Njegovu srdbu i kaznu.
To zato to se svako dobro djelo nagrauje desetrostruko, pa onaj ko posti ramazan kao da je
postio deset mjeseci, a onaj ko uz to posti jo est dana mjeseca evvala kao da je postio jo
ezdeset dana, tj. dva mjeseca to sveukupno iznosi godinu dana. (op. prev.)
128
Biljei ga Muslim, hadis br. 1164 (2/822), tekst hadisa je njegov. Navodi ga Ahmed u svome
"Musnedu", 5/417, 419, Ebu Davud, hadis br. 2433 (2/813), Tirmizi, hadis br. 759 (3/105) i Ibn
Made, hadis br. 1716 (1/547).
129
130
Biljei ga Ahmed u svome "Musnedu", 6/323-324, Ibn Huzejme, hadis br. 2167, Ibn Hibban,
hadis br. 941, i Hakim, 1/436, koji ga smatra vjerodostojnim, a sa tim se slae i Ez-Zehebi.
131
v. "Zadu-l-me'ad", 2/80.
127
30
"Ko posti jedan dan na Allahovom putu, Allah e udaljiti njegovo lice od
Vatre sedamdeset godina."132
Moe se primjetiti da dobrovoljni post postaje vrijedniji samom
vrijednou vremena (u kojem se posti), kao to se vrijednost dobrovoljnog
namaza poveava samom vrijednou mjesta gdje se klanja. Zbog toga ovjek
treba da posebnu panju posveti vrijednim danima.
U tome e mu najbolje pomoi sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, koji e mu biti najbolji vodi za ta vrijedna vremena koja se
nalaze u nekim mjesecima i danima u godini kada je lijepo i poeljno postiti.
"to se tie odabranih dana, neki od njih se ponavljaju svake godine,
poput posta est dana mjeseca evvala nakon ramazana, poput posta na dan
Arefata, na dan Aure, deset dana zu-l-hiddeta i muharrema.
Neki od njih se ponavljaju svakog mjeseca, poput poetka, sredine i kraja
svakog mjeseca, pa ko bude postio s poetka mjeseca, sredinom mjeseca i krajem
mjeseca, dobro je postupio, mada je bolje da to budu bijeli dani.
Neki od njih se ponavljaju svake sedmice, poput ponedeljka i etvrtka.
Najbolji dobrovoljni post je onakav kako ga je postio Davud, alejhis-selam.
On bi dan postio, dan iftario."133
III. dobrovoljna sadaka
U to spada sve mimo obaveznog zekata. Onaj ko dobrovoljno daje sadaku,
on voli Allaha i Allah njega voli, jer je on savladao svoju duu (nefs) u ijoj je
prirodi ljubav prema imetku.
Uzvieni kae o ovjeku: " i on je, zato to voli bogatstvo radia."134
Nakon to je onaj ko dijeli imetak dao prednost ljubavi prema svome
Gospodaru, nad onim to on voli i nije ga sprijeio strah od siromatva na
dunjaluku, Allah ga je oslobodio svakog straha na Ahiretu, kao to Allah,
subhanehu, kae:
"Oni koji udjeljuju imanja svoja i nou i danju, tajno i javno, dobie
nagradu od Gospodara svoga; i niega se oni nee bojati i ni za im oni nee
tugovati."135
Uzvieni Allah voli da Njegov rob bude plemenit i dareljiv. Zbog toga
Allah umnogostruava nagradu onima koji dijele svoje imetke, kao to On,
subhanehu, kae:
"Oni koji imanja svoja troe na Allahovom putu lie na onoga koji posije
zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah e
onome kome hoe dati i vie; Allah je neizmjerno dobar i sve zna."136
Onaj koji se borio sa svojim nefsom da udjeli dio imetka na Allahovom
putu, treba da se trudi i bori da njegov imetak bude steen na halal nain i da ga
isti od bilo kakvog harama.
Biljei ga Buharija, hadis br. 2840, "Fethu-l-Bari", 6/56, i Muslim, hadis br. 1153 (2/808), tekst
hadisa je Buharijin.
133
"Muhtesaru "Minhadu-l-kasidin", str. 39.
134
Kur'an, 100:8.
135
Kur'an, 2:274.
136
Kur'an, 2:261.
132
31
Uslov da bi sadaka bila primljena je da se dadne iz onoga to je na halal

nain steeno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Allah je lijep i prima samo lijepo."137
"Ko udjeli sadaku u vrijednosti jednog ploda kojeg je stekao na halal
nain, a Allah prima samo lijepo (halal), Allah e mu to primiti Svojom desnom
rukom, a zatim to uveavati onome koji je to dao, kao to neko od vas uzgaja
(odbijeno jednogodinje) drijebe, sve dok ne postane poput brda."138
Tako ova ljubaznost i briga od strane Allaha za tako skromno djelo od
strane vojeka upuuje na to da Allah voli djelo koje je uinio.
Kao to je dobrovoljna sadaka uzrok za Allahovu ljubav (prema ovjeku),
ona isto tako otklanja Njegovu srdbu i spaava ovjeka od posljedica grijeha, kao
to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
"Sadaka brie loe djelo, kao to voda gasi vatru."139
Nagrade onih koji obavljaju dobrovoljni namaz i post se poveavaju
vrijednou mjesta i vremena, kao to smo ve naveli, a isto tako se poveava
nagrada onih koji dobrovoljno daju sadaku. Na to nas upuuju rijei Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitan: "Koja sadaka je najbolja?",
pa je odgovorio:
"Da udjeli sadaku dok si zdrav i voli imetak, boji se siromatva, a
prieljkuje bogatstvo. Nemoj odgaati dotle da ti dua doe u grlo, pa kae:
"Ovome toliko, onome toliko", a to pripada nekome140."141
On ko dobrovoljno daje sadaku iskreno i iz ljubavi prema Uzvienom
Allahu, moe ga vidjeti kako draga srca udjeljuje svoj imetak na razne naine i
obilato.
On se vie raduje i sretniji je kad daje, nego onaj kome se daje kad uzima.
Takav je bio sluaj sa naim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, opisuje stanje Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i njegovu uputu prilikom davanja dobrovoljne sadake, pa kae:
"Kada bi mu doao neko ko je imao nekakvu potrebu, on bi mu davao
prednost nad samim sobom, nekad u pogledu hrane, a nekad u pogledu odjee.
Njegova dareljivost se ogledala u raznovrsnim davanjima, pa bi nekada
davao poklon, nekada bi djelio sadaku, dok bi nekad kupio neto, pa bi
prodavau platio i poklonio to to je kupio, kao to je uradio sa Dabirovom
devom. Ponekad bi uzimao zajam, pa bi vraao vie i bolje od onoga to je
uzajamio.142

139
Biljei ga En-Nesa'i u djelu "Es-sunenu-l-kubra", kao i u djelu "Et-tuhfe", 8/399, i Tirmizi u
svome "Sunenu", hadis br. 2616 (7/280) i kae: "Hadis je hasen sahih."
Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu-t-Tirmizi", hadis br. 2110 (2/328). Biljei ga i
Ahmed u svome "Musnedu", 5/230, 236, 237, 245.
140
Tj. tvoj imetak nakon to umre prelazi u ruke nasljednika. (op. prev.)
141
Biljei ga Buharija, hadis br. 1419, "Fethu-l-Bari", 3/334, i Muslim, hadis br. 1032 (2/716). Tekst
hadisa je Buharijin.
142
To se ne smatra kamatom, jer onaj ko je dao zajam nije uslovio prilikom davanja zajama da mu
vrati vie, nego je to bilo na dobrovoljnoj osnovi onoga koji je uzeo zajam. (op. prev.)
137
138
32
Nekad bi kupio neto, pa bi platio vie nego to vrijedi. Primao je poklon,

pa bi zauzvrat darovao onoga ko mu dadne poklon vie i bolje, dajui na taj nain
sadaku u svim moguim vidovima i inei dobro na svaki mogui nain.
Njegovo dijeljenje sadake i injenje dobra obuhvatalo je ono to on
posjeduje, zatim njegov primjer i njegove rijei. Tako bi iznosio ono to je kod
sebe imao, nareivao da se daje sadaka i poticao na nju. On je pozivao davanju
sadake svojim primjerom i rijeima.
Kada bi ga vidio ovjek koji je krtario i bio pohlepan, njegov primjer bi
mu bio poticaj na djeljenje sadake i davanje poklona. Onaj ko bi sa njim bio u
drutvu i vidio ta on radi, ne bi se mogao sustegnuti od dareljivosti i
velikodunosti."143
Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na razne naine i
kroz razne vidove davao sadaku u imetku.
Meutim, postoji i druga vrsta sadake kojom je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, dao ire poimanje sadake od samog izdvajanja imetka.
Kada su mu doli oni koji nisu imali imetka alei se na to da su ih pretkli
oni koji imaju vie imetka rekavi:
"O Allahov Poslanie, imuni ljudi odnesoe (Allahove) nagrade, klanjaju
kao i mi, poste kao i mi, i pored toga od vika svoga imetka udjeljuju sadaku."
On im tada ree:
"Zar Allah nije omoguio i vama da sadaku dijelite? Svako izgovoreno
"subhanallah" je sadaka, svako izgovoreno "Allahu ekber" je sadaka, svako
izgovoreno "el-hamdu lillah" je sadaka, svako izgovoreno "la ilahe illellah" je
sadaka, nareivanje na dobro je sadaka i sprijeavanja zla je sadaka, pa ak i
intimni (polni) odnos je sadaka."
Oni tada upitae:
"Allahov Poslanie, zar i za zadovoljavanje svoje strasti ovjek ima
nagradu?"
"ta mislite kada bi ovjek tu svoju strast udovoljio na nedozvoljen nain,
da li bi zasluio kaznu? Isto tako ako to uradi na dozvoljen (halal) nain,
zasluuje nagradu."144
Sadaka u vidu dijeljenja imetka, na razne naine, ne ograniava se samo
na to, nego u pojam sadake ulaze i druge stvari mimo imetka.
"Imaju dvije vrste sadake koja se ne daje u imetku:
- prva je ono to predstavlja dobro koje obuhvata ljude openito, pa tako
bude sadaka njima, a ona moda bude bolja od sadake u vidu dijeljenja imetka,
poput nareivanja dobra i zabranjivanja zla, jer je to poziv pokornosti Allahu i
sustezanje od grijeenja prema Njemu, a to je bolje od novane koristi, takoe i
pouavanje korisnom znanju, pouavanje uenju Kur'ana, otklanjanje tete od
ljudi, uenje dove za muslimane i traenje oprosta za njih, kao to se prenosi u
hadisu:
"Tvoj osmijeh bratu u lice je sadaka, tvoje nareivanje dobra i
sprijeavanje loeg je sadaka, tvoje upuivanje ovjeka koji se izgubio je sadaka,
"Zadu-l-mead", 2/22-23.
Biljei ga Muslim u svome "Sahihu", hadis br. 1006 (2/697), Ahmed u svome "Musnedu", 5/167,
168, Ebu Davud, hadis br. 5244, i Ibn Hibban u svome "Sahihu", hadis br. 838.
143
144
33
tvoje otklanjanje kamena, trnja i kostiju sa puta je sadaka, tvoje pranjenje kofe u
kofu tvoga brata je sadaka."145
- druga vrsta sadake koja se ne daje u vidu imetka je ono ija korist
obuhvata samo onoga ko je uini, poput raznih vrsta zikrova, kao npr.
izgovoranja "Allahu ekber", "subhanallah", el-hamdu lillah", "la ilahe illellah",
"estagfirullah". I odlazak u damiju je, takoe, sadaka.
Ne spominje se u hadisima da su namaz, post, hadd i dihad sadaka.
Veina ovih djela je bolja od sadake u vidu izdvajanja imetka, jer se ona
spominju kao odgovor na pitanje siromaha koji su eljeli znati kako da dostignu
vei stepen od bogatih koji su dobrovoljno dijelili imetak."146
IV. obavljanje dobrovoljnog hadda i 'umre
Ono to se dobrovoljno obavi, bilo hadd ili 'umra, spada u dobrovoljno
dobro djelo kojim se ovjek pribliava Allahovoj ljubavi i Njegovom zadovoljstvu,
a ujedno predstavlja i ienje od grijeha i njegovih posljedica.
"Umra do umre iskupljuje grijehe (poinjene) izmeu njih, a za primljeni
hadd nema druge nagrade do Denenta."147
Umru je dobro obaviti u bilo kojem godinjem periodu i danima, ali se
njena vrijednost uveava u ramazanu, zbog rijei Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem:
"Umra u ramazanu predstavlja hadd."148
Pouzadano se prenosi u Ebu Davudovom "Sunenu" da je neka ena traila
od svoga mua da pita Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "ta ima
vrijednost hadda sa tobom?", pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
odgovorio:
"Prenosi joj: "Esselamu (alejkum) ve rahmetullahi ve berekatuhu" i
obavijesti je da ona vrijedi hadd sa mnom tj. umra u ramazanu."149
ovjek bi trebao da pazi na vrijednosti ibadeta, pa tako treba da izabere
one koje mu donose vie koristi, jer je to trgovina sa Allahom. Zbog toga treba da
odabire nafile i dobrovoljna djela koja imaju najveu nagradu, koja su po ovjeka
najlaka, a za srce najkorisnija.
"Znaj da je onaj kome je Allah dao otroumnost spoznao cilj posta, pa je
natovario sebe vie nego to je mogao podnijeti, a to ga je uinilo nemonim da
obavlja ono to je bolje od toga.
Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, je malo postio i govorio bi:
"Ako bi postio, oslabio bi prilikom obavljanja namaz, a ja dajem prednost
namazu nad postom."
Biljei ga Tirmizi, hadis br. 1957 (6/188), i kae: "Hadis je garib." Albani ga je ocjenio
vjerodostojnim u djelu "Sahihu "Sunenu-t-Tirmizi", hadis br. 1594 (2/185). Biljei ga Buharija u
djelu "El-edebu-l-mufred", hadis br. 891. Ibn Hibban ga je ocjenio vjerodostojnim, 474, 579.
146
"Dami'u-l-'ulumi ve-l-hikem", str. 59 i nakon nje, uz izvjesno saimanje.
147
148
Biljei ga Buahrija, hadis br. 1783, "Fethu-l-Bari", 3/705.
149
Biljei ga Ebu Davud u svome "Sunenu", hadis br. 1990 (2/504). Albani ga je ocjenio
vjerodostojnim u djelu "Sahihu suneni Ebi Davud", hadis br. 1753 (1/374).
145
34
Neki bi, kada bi postili, oslabili i ne bi mogli uiti Kur'an, pa su vie mrsili,
kako bi ga mogli uiti."150
Vjernik, takoe, treba da svoje srce usmjeri na djela koja e uiniti da
okusi slast imana i to putem raznovrsnog injenja dobrih djela koja ine
dobroinitelji.
Hasan El-Basri, rahimehullah, je rekao:
"Traite slast imana u tri stvari: u namazu, u zikru i uenju Kur'ana, pa ili
ete je nai, ili trebate znati da su vrata zatvorena."151
150
151
"Muhtesar "Minhadi-l-kasidin", str. 40.

35
Trei uzrok
Stalni zikr u svakoj situaciji, jezikom, srcem, djelima i primjerom ima udjela u
ljubavi (od strane Allaha) u onolikoj mjeri
u kolikoj (ovjek) ini taj zikr
36
Stalni zikr u svakoj situaciji, jezikom, srcem, djelima i primjerom ima

udjela u ljubavi (od strane Allaha) u onolikoj mjeri u kolikoj (ovjek) ini taj zikr
voli.
Da, zikr (spominjanje Allaha) je znak onih koji vole Allaha i koje Allah

"Allah, azze ve delle, je rekao: "Ja sam sa Svojim robom sve dok me
spominje i dok se njegove usne pokreu spominjui Me."152
Onaj ko Allaha spominje i Allah njega spominje sa hvalom i ljubavlju, a uz
to obean mu je oprost i velika nagrada.
Uzvieni Allah kae:
"Sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetiti."153
I kae, subhenehu:
" i mukarcima koji esto spominju Allaha i enama koje esto spominju
Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio."154
Ibnu-l-Kajjimove, rahimehullah, rijei o onome koji ini zikr: " ima
udjela u ljubavi (od strane Allaha) u onolikoj mjeri u kolikoj (ovjek) ini taj
zikr)", predstavlja ispravno miljenje do kojeg je doao studioznim prouavanjem
openitih tekstova Objave.
Moemo vidjeti da Allah u Svojoj ne nareuje da Mu se samo zikr ini,
nego da se to vie ini:
* Uzvieni, nareujui da se to vie zikr ini, kae:
"O vjernici, esto Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navee Ga
veliajte."155
* On hvali one koji spominju Allaha u svakoj situaciji i opisuje ih kao one
koji su razumni i pametni, pa kae:
"U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana su, zaista, znamenja
za razumom obdarene, za one koje i stojei i sjedei i leei Allaha spominju."156
* Kae da e oni uspjeti ako budu ustrajno i esto inili zikr:
" i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli to elite."157
* Kae da e ih On nagraditi za stalni zikr na ovome svijetu tako to e ih
se sjeati i brinuti se o njima:
"Sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima
Mojim nemojte neblagodarni biti!"158
* Kae da e ih na buduem svijetu nagraditi oprostom (grijeha) i biti
zadovoljan sa njima:
Biljei ga Ahmed, 2/540, i Ibn Made, hadis br. 3792 (2/1246). Albani ga je ocjenio
vjerodostojnim u djelu "Sahihu Ibn Made", hadis br. 93792 (2/317).
153
Kur'an, 2:157.
154
Kur'an, 33:35.
155
Kur'an, 33:41-42.
156
Kur'an, 3:190-191.
157
Kur'an, 62:10.
158
Kur'an, 2:152.
159
Kur'an, 33:35.
152
37
Zbog toga je zikr dua svih djela. To se moe vidjeti iz toga to se spominje
uz najvea dobra djela u Kur'anu:
- tako "la ilahe illellah", tj. ehadet, je najbolji zikr kojeg mogu prouiti oni
koji zikr ine,
- zikr se spominje uz namaz, Uzvieni kae: " zato samo Mene oboavaj i
namaz obavljaj da bih ti uvijek na umu bio!"160
- spominje se i uz hadd: "A kad zavrite obrede161 vae, opet spominjite
Allaha, kao to spominjete pretke vae, i jo vie Ga spominjite!"162
- spominje se uz dihad: "O vjernici, kada se s kakvom etom sukobite,
smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli to elite."163
Za svaki ibadet, poput posta, zekata, nareivanja dobra i sprijeavanja
loeg, nagrada se umnogostruava uz prisjeanje na Allaha i zikr.
Zbog svega nevedenog, nemar prema spominjanju Allaha je jedan od
znakova koji upuuju na to da mu Allah ne daje svoju pomo. Uzvieni kae:
"I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On uinio da sami sebe
zaborave."164
I kae Uzivieni:
" i ne budi nemaran."165
U potpunosti je propao onaj kojeg je dunjaluk nadvladao da zaboravi
budui svijet, tako da ga je odvratio od spominjanja Allaha. Uzvieni Allah kae:
"O vjernici, neka vas imanja vaa i djeca vaa ne zabave od sjeanja na
Allaha. A oni koji to uine, bie izgubljeni."166
U potpunosti je uspio onaj ko se sjea i spominje Allaha. To je najvei
uspjeh. Uzvieni kae:
" a spominjanje Allaha je najvee! A Allah zna ta radite."167
ta znai " a spominjanje Allaha je najvee"? I zato je spominjanje
Allaha najvee?
Musfessiri (komentatori Kur'ana) o tome su iznijeli vie miljenja:
- prvo: spominjanje Allaha je vee od svega, to je najbolja vrsta pokornosti
Allahu, jer je cilj sa pokornou Allahu Njegovo spominjanje. To je tajna svake
pokornosti.
- drugo: to znai da kada ga vi spomenete, i On vas spomene, pa je
Njegovo spominjanje vas vee nego vae spominjanje Njega. Na osnovu ovog
miljenja infinitiv (tj. spominjanje) se odnosi na subjekat (tj. na one koji
spominju Allaha), dok se prema prvom miljenju odnosi na objekat (tj. onoga koji
se spominje Allaha).
- tree: to znai da je spominjanje Allaha vee od toga da ostavi bilo kakav
grijeh, nego kad se uini zikr, on brie svaki grijeh i pogreku.
- etvrto: da se u namazu nalaze dvije velike stvari:
on sprijeava od loih dijela, i
Kur'an, 20:14.
Misli se na obrede hadda. (op. prev.)
162
Kur'an, 2:200.
163
Kur'an, 8:45.
164
Kur'an, 59:19.
165
Kur'an, 7:205.
166
Kur'an, 63:9.
167
Kur'an, 29:45.
160
161
38
obuhvata zikr, spominjanje Allaha, a ono to obuhvata od zikr je

vee.168
Nema kontradiktornosti meu ovim miljenjima. Oni su samo meusobno
razliiti, ali ne i meusobno suprotstavljeni (kontradiktorni). Dakle, to
predstavlja polje za natjecanje za onoga ko eli da to prije stekne Allahovo
zadovoljstvo i Njegovu ljubav i pribavi sebi opskrbu za onaj svijet.
"Pretekli su pojedinci."
(Tada ashabi) upitae: "Ko su ti pojedinci, Allahov Poslanie?"
"Oni koji esto Allaha spominju, i one koje esto Allaha spominju."169
Pouzdano se prenosi u Buharijinom "Sahihu" u hadisu koji se prenosi od
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da su siromasi od Muhadira doli Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu:
"O Allahov Poslanie, uzeli su imuni" tj. bogati "visoke stepene i
stalno uivanje."
"Kako to?" upita on.
"Klanjaju kao to i mi klanjamo, poste kao to i mi postimo, i daju sadaku,
a mi ne dajemo, oslobaaju robove, a mi ne oslobaamo." odgovorie oni.
"Hoete li da vas nauim neemu ime ete dostii one koji su vas
pretekli? I pretei one koji e poslije vas doi, tako da nee biti niko bolji od vas,
osim onoga koji bude radio ono to ste vi radili?" upita Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem.
"Svakako, o Allahov Poslanie." odgovorie oni.
"Izgovorajte "subhanallah", "Allahu ekber" i "el-hamdu lillah" nakon
svakog namaza trideset i tri puta." ree Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem.
Ebu Salih, prenosilac hadisa od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kae:
"Ponovo su doli siromasi od Muhadira Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i rekli:
"Naa braa koja posjeduju imetke su ula za ono to smo radili, pa su
poeli raditi isto ono to i mi."
"To je Allahova blagodat, daje je kome hoe." ree Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem.170
Dakle, spominjanje Allaha, nakon ispravnog vjerovanja i obavljanja
dunosti, predstavlja opskrbu ovjeku, vjerniku, kao i ulog kod Allaha. To je
njegova glavnica imetka i ukras njegovim djelima. To je njegova roba za ulazak u
Dennet i njegova svjedodba koja mu omoguuje da se uzdie na dennetske
stepene.
Zbog toga vjernik na Ahiretu nee ni zbog ega aliti kao zbog nemara
prilikom spominjanja Allaha (zikra), jer je to njegov kapital od ljubavi, a samim
tim i njegov udio u blizini Allahu, a to dvoje biva manje - manjim spominjanjem
Allaha prilikom injenja ibadeta, u raznim situacijama i sijelima.
v. "Tefsiru Ibn Kesir", 6/291, i "Medaridu-s-salikin", 2/426.
Biljei ga Muslim, hadis br. 2676 (4/2062), tekst hadisa je njegov. Biljei ga i Ahmed u svome
"Musnedu", 2/323.
170
Biljei ga Buharija, hadis br. 843m "Fethu-l-Bari", 2/378, i Muslim, hadis br. 595 (1/416). Tekst
hadisa je Muslimov.
168
169
39
"Nee ljudi sjediti na jednom mjestu ne spominjui Allaha, azze ve delle, i

ne donosei salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a da nee aliti
na Sudnjem danu, pa makar za nagradu i uli u Dennet."171
Takoe je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Nema ljudi koji ustanu sa sijela ne spomenuvi Allahovo ime prilikom
njega, a da nisu ustali kao od leine magarca i alit e (zbog toga)."172
Nema drugog lijeka do primoravanja due i pokornosti jezika estom
zikru u svakoj situaciji, tako da esto injenje zikra postane prirodna stvar, a
spominjenje Allaha postane automatska stvar za srce i jezik.
Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao ovjeka
koji mu je rekao:
"O Allahov Poslanie, vjerski propisi su mi postali brojni, pa mi kai neto
to u uvijek (moi) izvravati."
On mu je rekao: "Neka ti jezik bude stalno vlaan od spominjanja
Allaha."173
Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su zapamtili taj
savjet i shvatili njegovo dragocjeno znaenje, tako kada je reeno Ebu-d-Derda'u,
radijallahu anhu: "Neki ovjek je oslobodio stotinu robova", on je rekao:
"Zaista je (oslobaanje) stotinu dua iz imetka jednog ovjeka puno, ali je
bolje od toga vrsto vjerovanje danju i nou, kao i da jezik bilo koga od vas stalno
bude vlaan od spominjanja Allaha."174
On, radijallahu anhu, je govorio:
"Oni iji su jezici vlani od spominjanja Allaha, ui e u Dennet smijeei
175
se."
Ibnu-l-Kajjimove, rahimehullah, rijei u vezi s treim uzrokom koji vodi
ka Allahovoj ljubavi, a koje glase "stalni zikr u svakoj situaciji, jezikom, srcem,
djelima i primjerom", zasluuju da malo zastanemo kod njih.
Jezik je orue kojim se ini zikr. Srce je njegov izvor. A djela i stanja su
znak koji upuuje na saglasnost srca onoga koji ini zikr sa njegovim jezikom.
Srce je, dakle, ono koje odluuje, a jezik sredstvo kojim se provode
odluke, dok je spominjanje Allaha njihov ibadet.
To zbog toga jer "svaki organ samo odreeno vrijeme ini ibadet, dok je
zikr ibadet srca i jezika koji nemaju ogranieno vrijeme. Njima je nareeno da
Onoga kojeg oboavaju i vole spominju u svakoj situaciji, u stojeem, sjedeem i
leeem poloaju.
Kao to Dennet predstavlja ravnicu, a zikr njegove sadnice, tako su srca
neobraena zemlja, a zikr je njena obrada i predstavlja njenu osnovu. On
predstavlja istou srca i njihovu glatkou, njihov lijek ako ih bolest napadne.
Biljei ga Ahmed u svome "Musnedu", 2/463. Ahmed akir ga je ocjenio vjerodostojnim
prilikom recenzije "Musneda", hadis br. 9966 (19/90). Biljei ga i Hakim (1/492), i Ibn Hibban
(853).
172
"Sahihu suneni Ebi Davud", hadis br. 4064. Biljei ga i Hakim u djelu "El-mustedrek", 1/492.
173
Biljei ga Ahmed, 4/118, 190, Tirmizi, hadis br. 3372 (9/94), i Ibn Made, hadis br. 3793
(2/1246). Albani ga je ocjenio vjerodostojnim, hadis br. 3060 (2/317) u djelu "Sahihu suneni Ibn
Made". Biljei ga i Ibn Hibban u svome "Sahihu", 814, i Hakim u svome "Mustedreku", 1/495,
takoe ga je ocjenio vjerodostojnim, a sa tim se slae i imam Ez-Zehebi.
174
Biljei Ahmed u svome djelu "Ez-zuhd", str. 136, i Ebu Nu'ajm u djelu "El-hil'je", 1/219.
175
Ibid.
171
40
to god vie onaj koji izgovara zikr provodi vremena u zikru, Onaj koji se
spominje sve vie ezne da se sa njim sretne.
Ako usaglasi svoje srce i jezik u zikru, onda zaboravlja sve mimo zikra,
Allah ga zbog zikra uva od svega i zikr mu prestavlja zamjenu za sve."176
Zikra ima vie vrsta koje mogu praktikovati oni koji ine zikr, oni koji
jedu plodove tog drveta, ije due na osnovu njega miriu miris Denneta, ije se
due odmaraju u mirisu blagodati u njemu.
Od toga je sljedee:
1. uenje Kur'ana
To je najbolji zikr. Ve ranije je to detaljno pojanjeno prilikom tumaenja
prvog od uzroka Allahove ljubavi (prema ovjeku).
2. izgovaranje "subahanallah"177, "el-hamdu lillah"178, "la ilahe ilellah"179,
"Allahu ekber"180 i "estagfirullah"181
Tesbih (izgovaranje rijei "subhanallah") potie od rijei ( sebeha), to
u osnovnom znaenju rijei oznaava "brzi prolazak". Tako se kae: "
"( sebaha jesbihu sibaheten).182
Infinitiv glagola se moe odnositi na kretanje u vodi i zraku, kao to se
navodi u rijeima Uzvienog: " svi oni u svemiru plove."183
to se tie tesbiha u ibadetu, njegov cilj je velianje Uzvienog Allaha, dok
u osnovi predstavlja brzi ulazak u injenje ibadeta Allahu, azze ve delle,184 tj. kao
da onaj ko izgovara i ponavlja rijei "subhanallah" vrlo brzo ulazi u injenje
ibadeta Allahu, poput vjetog plivaa (koji brzo ulazi i pliva kroz vodu).
Ili je rije "tesbih" ( ) uzeta od glagola ( sebeha) u znaenju:
udaljavati se, uzdizati se. Time se eli udaljavanje u metaforikom smislu koje
znai uzdizanje. Tako rijei "subahanallah" izraava znaenje Allahove
uzvienosti i Njegovu, delle ve 'ala, udaljenost od svakog nedostatka i
nesavrenstva.185
Tesbih moe biti putem rijei i djela, ili i rijeima i djelima. Zbog toga se
namaz naziva tesbihom, kao u rijeima Uzvienog:
" i da nije bio jedan od onih koji Allah hvale (el-musebbihin), sigurno bi
ostao u utrobi njenoj do Dana kad e svi biti oivljeni."186
"Medaridu-s-salikin" od Ibnu-l-Kajjima, 2/423, 424.
Slavljen neka je Allah. (op. prev.)
178
Hvala Allahu. (op. prev.)
179
Nema boga osim Allaha. (op. prev.)
180
Allah je najvei. (op. prev.)
181
Traim oprosta od Allaha. (op. prev.)
182
To predstavlja mjenjanje glagola u arapskom jeziku u prolom i sadanjem vremenu, a sam taj
glagol znai: plivati, lebdjeti, kretati se. (op. prev.)
183
Kur'an, 83:40.
184
v. "El-mufredatu fi garibi-l-Kur'an" od Ebu-l-Kasima El-Husejna ibn Ahmeda poznatog pod
imenom Er-Ragib El-Asfehani, pod , str. 221, izdava Daru-l-ma'rife, Bejrut.
185
Tefsir "Et-tahriru ve-t-tenviru" od ejha Muhammeda Et-Tahira ibn 'Aura, 2/405, izdava Eddaru-t-tunisijje li-n-ner.
186
Kur'an, 37:143-144.
176
177
41
Ibn Derir Et-Taberi, rahimehullah, je rekao: "To jest, od onih koji se

upuuju dovu Allahu."187
to se tie izgovaranja "el-hamdu lillah" ono potie od rijei ( el-hamd)
to znai zahvala na dobru (blagodati). Ima preciznije znaenje od pohvale, a ire
od zahvalnosti.
Pohvala se izrie za prirodne i steene osobine. Tako se, na primjer, ovjek
hvali zbog lijepog izgleda i lijepog ponaanja.
to se tie zahvale, ona biva na osobinama za koje ovjek ima pravo izbora
i slobodne volje.
Zahvalnost se ne izrie osim zauzavrat na uinjenom dobru i lijepom
postupku, dok zahvala predstavlja zahvalnost na dobru (blagodati).188
esto se tesbih vee za zahvalu (el-hamd) u Kur'anu i sunnetu. To je zbog
toga to tesbih189 predstavlja negiranje nedostataka, nesavrenstva (od Allaha), a
zahvala predstavlja pritvrivanje svake odlike (Allahu). U prilog tom miljenju
moemo to vidjeti iz rijei Uzvienog u kojima On navodi rijei meleka:
"Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati?
A mi Tebe veliamo (slavimo) i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo."190
Oni su spomenuli da unaprijeuju univerzum tesbihom zajedno sa
zahvalom uz uvjerenje i djelo: "i, kako Tebi dolikuje, tujemo."
to se tie tehlila, tj. izgovaranja rijei "la ilahe illellah", za njih se
upotrebaljava jo i infinitiv el-ihlal i et-tehellul.191
Izgovaranje ehadeta je najbolje to ljudi mogu rei, kao to je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Najbolje to sam rekao ja i poslanici prije mene je:
". "
"La ilahe illellahu vahdehu la erike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu
ve huve 'ala kulli ej'in kadir."
"Nema boga osim Allaha Jedinog koji nema Sebi ravnog. Njemu pripada
vlast i zahvala. On je sve moan."192
Tekbir je izgovaranje rijei "Allahu ekber". On u sebi, openito, sadri
pritvrivanje veliine Uzvienom Allahu. Tako meu Allahova lijepa imena spada
i ( El-Kebir) Veliki, i ( El-Mutekebbir) Silni.
Zakljuak koji moemo izvesti iz svega ovoga je da onaj ko vie spominje
Allaha, Allah ga vie voli zbog njegove ljubavi prema Allahu, a Allahova ljubav je
vea:
" a spominjanje Allaha je najvee! A Allah zna ta radite."193
"Tefsiru dami'i-l-bejan 'an te'vili-l-Kur'an" od imama Ebu Da'fera Muhammeda ibn Derira
Et-Taberijja, 23/99, izdava Mektebetu-l-Halebi, Kairo.
188
"El-mufrerdat" od Er-Ragiba El-Asfahanijja, pod , str. 131.
189
Izgovaranje "subhanallah" kao to je to ve ranije pojanjeno. Ovo napominjem samo zato to
se kod nas pod rijeu tespih misli na brojanicu koja je dobila je naziv "tespih" po izgovaranju
tesbiha, tj. rijei subhanallah. (op. prev.)
190
Kur'an, 2:30.
191
"El-mufredat" od Er-Ragiba El-Asfahanijja, pod , str. 544. (sva tri infinitiva: et-tehlil, el-ihlal
i et-tehellul) znae: izgovaranje "la ilahe illellah" op. prev.)
192
Biljei ga Tirmizi, hadis br. 5379 (10/219), i Malik svome djelu "El-muvett'a" (500, 955). Albani
u djelu "Silsiltetu-l-ehadisi-s-sahihati" kae: "Hadis je pouzdan zbog brojnih ahida." Hadis br.
1502 (4/7, 8).
193
Kur'an, 29:45.
187
42
Nema sumnje da sve ono to vodi ka Gospodarevoj, delle ve 'ala, ljubavi,

vodi i ljubavi prema ovjeku kod Uzvienog Allaha.
Meleci vole onoga koga Allah voli kako bi mu bili blii i pokorili se
Allahovo naredbi.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
"Kada Allah zavoli ovjeka, dozove Dibrila (i kae mu): "Zaista Allah voli
tog roba, pa ga i ti voli", i on ga zavoli. Tada Dibril dozove stanovnike neba (i
kae im): "Zaista Allah voli tog ovjeka, pa ga i vi volite", pa ga zavole stanovnici
neba, a zatim se dadne da i na zemlji bude primjeljen."194
Ljubav meleka prema onima koji zikr ine navodi ih da krue
prostranstvima traei njihova sijela kako bi ih prekrili krilima.
"Nee sjesti ljudi spominjui Allaha, azze ve delle, a da ih meleci nee
prekriti krilima, obuhvatiti ih milost, spustit se smirenost na njih i da ih Allah
nee spomenuti kod onih koji su kod Njega."195
To je dunost tih plemenitih meleka, kao i njihova elja da trae sijela
onih koji ine zikr i da se sputaju kod njih i prisustvuju njima.
To je jedna jako velika stvar ko moe da to osjeti i bude uvjeren u hadise
koji govore o tome.
"Allah, tebareke ve te'ala, ima (posebne) meleke koji krue zemljom pored
ostalih (meleka). Oni trae sijela na kojima se spominje Allah. Kada nau sijelo
na kojem se spominje Allah, sjednu sa njima i jedni druge prekriju krilima tako
da ispune prostor od njih pa do zemaljskog neba.
Kada se oni raziu oni se uzdignu na nebo, pa ih Allah, azze ve delle,
pita, a On zna bolje od njih:
"Odakle ste doli?"
"Doli smo od Tvojih robova na Zemlji koji Te uzdiu, veliaju, hvale i
mole." odgovaraju oni.
"A ta me mole?" pita On.
"Mole te Tvoj Dennet." odgovaraju oni.
"A jesu li oni vidjeli Moj Dennet?" pita On.
"Ne, Gospodaru." odgovaraju oni.
"Kako bi tek bilo da su vidjeli Moj Dennet?!" kae On.
"Oni trae utoite kod Tebe." kau oni.
"A od ega trae utoite kod Mene?" pita On.
"Od Tvoje Vatre196, Gospodaru." odgovaraju oni.
"A jesu li oni vidjeli Moju Vatru?" pita On.
"Ne." odgovaraju oni.
"Kako bi tek bilo da su vidjeli Moju Vatru?!" kae On.
"Oni trae oprost od Tebe." kau oni.
"Oprostio sam im, dao im ono to su traili i pruio im utoite od onoga
od ega su ga zatraili." kae On.
"Gospodaru, meu njima je neko, jedan grijean rob, koji je prolazio pored
njih i sjeo sa njima." kau oni.
196
Tj. Dehennema. Vatra (En-Nar) je jedno od njegovih imena. (op. prev.)
194
195
43
"I njemu sam oprostio. Oni su skupina uz koju onaj ko sa njima sjedi nee
biti nesretan."197
3. donoenje salavata (blagoslova) na Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem
Donoenje salavata se na mnogim mjestima esto spominje uz zikr. To je
zbog toga to Uzvini Allah iskazuje poast Svome Poslaniku, kao to u tom
znaenju govore rijei Uzvienog:
" i spomen na tebe visoko uzdigli!"198
Mudahid je (povodom tumaenja tog ajeta) rekao:
"Neu biti spomenut, a da ti ne bude spomenut sa Mnom: svjedoim da
nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik."199
Salavat je jedan od zikrova koji iskazuju ljubav jednog muslimana prema
svome poslaniku i njegovu spremnost da mu bude pokoran i da ga slijedi.
On isto tako predstavlja pokornost Allahovoj naredbi da se donosi salavat
i selam na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od strane stanovnika
zemlje, kao to se on spominje i na njega salavat i selam donosi od strane
stanovnika neba.
Uzvieni Allah kae:
"Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljate ga
i vi i aljite mu pozdrav!"200
To je jako velika stvar o kojoj kur'anski ajeti govore. Da Allah o tome nije
spustio Objavu, ovjek ne bi mogao ni zamisliti da neko na zemlji ima takvo
mjesto na nebu.
Tako Allah i meleci donose salavat na velikana koji je poslat, neka je na
njega Boiji mir i spas, pa ima li bolje poasti od te koju je dobio najbolji ovjek,
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem!!
Musliman koji uz svoj vird201 i zikr donosi salavat na Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, treba da osjeti veliki znaaj tog ajeta.
Ibn Kesir, rahimehullah, je rekao:
"Cilj ajeta da Allah, subhanehu, obavijesti Svoje robove o stepenu
Njegovog roba i Poslanika kojeg zauzima kod Njega u najviem drutvu, tako to
ga On hvali kod Svojih bliskih meleka, pa oni donose salavat na njega."202
Donoenje salavata od strane Allaha na Svoga Poslanika znai Njegovu,
subhanehu, pohvalu njega u prisustvu meleka i Njegovu milost prema njemu.
to se tie donoenja salavata od strane meleka na njega, to znai da mu
oni upuuju dovu za bereket (beriet) i oprost.203
Bilei ga Muslim u svome "Sahihu", hadis br. 2689 (4/2069).

Kur'an, 94:4.
199
200
Kur'an, 33:56.
201
Vird je da ovjek uzme sebi u obavezu da dnevno ini neku vrstu zikra, kao da svaki dan
izgovara 1000 puta "subhanallah", ili da svaki dan proui odreeni broj stranica ili duzeva
Kur'ana, ili da kombinuje vie zikrova kao npr. uenje svakog dana 20 stranica Kur'ana,
izgovaranje 100 puta "estagfirullah" i klanjanje 4 reke'ata nonog namaza i sl. (op. prev.)
202
203
Buharija navodi ovo miljenje od nekih od ranijih generacija. Pogledaj "Fethu-l-Bari", 8/392.
197
198
44
Ako je tako stanje sa naim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u

najboljem drutvu, onda je nuno da Uzvieni Allah eli da mu iskae poast i
uvaavanje koje e mu biti ukazano na Zemlji.
Ibn Kesir, rahimehullah, kae:
"Allah je naredio niem svijetu (stanovnicima Zemlje) da donose salavat i
selam na njega kako bi se spojila pohvala na njega od strane oba svijeta, vieg i
nieg (nebeskog i zemaljskog), zajedno."204
Navikavanje jezika na esto donoenje salavata i selama na vjerovjesnika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je jedna od stvari koja ini da musliman
osjea potovanje prema onome koji je dostavio Objavu, to vodi iskazivanju toga
potovanja i uvaavanja kroz djela koja se ogledaju u njegovom slijeenju i
povoenju za njim.
To je, bez sumnje, jedan od najiskrenijih znakova ljubavi prema
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Uzvieni kae:
"Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe
vam oprostiti!" a Allah prata i samilostan je."205
Donoenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo kada je
poeljno (mustehab) i musliman ima za to viestruku nagradu, kao to je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset, obrie mu
deset grijeha i uzdigne ga za deset stepeni (dereda)."206
Tako to vie musliman donosi salavat, sve vie je blii (Allahu), kao to je
o tome Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najprei ovjek meni
na Sudnjem danu, bie onaj koji je najvie salavat donosio na mene."207
Dakle, donoenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
predstavlja vjerski propis i dobro djelo. Zbog toga e oni koji su bili nemarni
prema tome, kao i prema zikru osjeati aljenje kada im Allah pokae njihova
djela na Sudnjem danu.
"Nee ljudi negdje sjediti ne spominjui Allaha, azze ve delle, i ne
donosei salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a da nee aliti
(zbog toga) na Sudnjem danu."208
Poeljno je to vie donositi salavat i selam na njega petkom, u toku dana i
noi.
Od Evsa ibn Evsa El-Karenija, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
"Zaista je va najvrijedniji dan petak. U njemu je Allah stvorio Adema, u
njemu mu je uzeo duu, u njemu e se puhnuti (za nastup Sudnjeg dana), u
njemu e ljudi od stranog povika pomrijeti209, pa u njemu to vie donosite
salavat na mene, jer zaista mi se vai salavati predoavaju."
Kur'an, 3:31.
206
Biljei ga Muslim u svome "Sahihu", 1/306, Ebu Davud, hadis br. 1530 (2/184), Tirmizi, hadis
br. 485 (2/122), i En-Nesa'i, 3/50, tekst hadisa je njegov.
207
Biljei ga Tirmizi, hadis br. 484 (2/122) i kae: "(Hadis je) hasen garib."
208
Ranije je navedeno ko biljei ovaj hadis.
209
Tumaenje ovog hadisa pogledaj u djelu "'Avnu-l-ma'bud", 3/260. (op. prev.)
204
205
45
Tada su ashabi upitali: "Kako e ti biti predoeni nai salavati kad ve

bude istruho?" tj. "kad se bude raspao?"
"Allah je zabranio zemlji tijela vjerovjesnika." odgovori on.210
4. stalni zikrovi
To su posebni virdovi podjeljeni na dan i no. Oni koji ih stalno
praktikuju su najprei da ih obuhvati znaenje rijei Uzvienog:
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, je rekao:
"Time se eli rei: spominju Allaha nakon klanjanja namaza, ujutro i
uvee, kada hoe lei i kad se probude, svaki put kada ujutro ili navee krenu iz
kue spomenu Uzvienog Allaha."212
Mudhid je rekao:
"Nee (neko) biti od onih koji puno spominju Allaha i onih koje puno
spominju Allaha sve dok ne bude spominjao Uzvienog Allaha stojei, sjedei i
leei."213
Upitan je ejh, imam Ebu 'Amr ibnu-s-Salah, rahimehullah, o tome koliko
je dovoljno da ovjek ini zikr kako bi bio jedan od onih koji puno spominju
Allaha ili jedna od onih koje puno spominju Allaha, pa je odgovorio:
"Ako bude redovno ini zikr koji se pouzdano prenosi od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ujutro i navee, kao i u razliitim
vremenima i situacijama u toku dana i noi, a to je objanjeno u djelu "
" " Djela u toku dana i noi", bie od onih koji puno spominju Allaha,
tebareke ve te'ala."214
Prostor nam ne dozvoljava da navedemo sve te virdove i zikrove koje
ovjek treba initi u toku dana i noi. Meutim, postoje knjige koje koje su ih
sabrale i mi emo ukazati na neke od njih:
1. ""( " Zikrovi") od En-Nevevija, koji se jo naziva "
"( "Ukras dobrih i znak odabranih")
2. ""( " Djela u toku dana i noi") od Ibnu-s-Sunija,
3. ""( " Lijepa rije") od Ibn Tejmijje,
4. "" " Korisna kia od lijepe rijei" od Ibnu-l-Kajjima,
5. ""( " Poklon onima koji ine zikr") od evkanija,
6. ""( " Podsjetnik na najbolje zikrove") od El-Kurtubija,
7. ""( " Savjet o vjerodostojnim zikrovima i
dovama") od Muhammeda Ahmeda Isma'ila.
Biljei ga En-Nesa'i, 1374. En-Nevevi ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "El-ezkar", str. 203,
djelo je verifikovao Ali E-irbedi i Haim En-Nuri. Biljei ga Ibn Made, hadis br. 1085 (1/340) i
Ebu Davud, hadis br. 1047 (1/635). Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu suneni Ebi
Davud", hadis br. 925 (1/196).
211
Kur'an, 33:35.
212
"El-ezkar" od imami En-Nevevija, djelo je verifikovao Ali E-urbedi i Kasim En-Nuri, str. 35,
izdava Muessetu-r-risale.
213
Ibid.
214
"Fetava ve mesa'il Ibnu-s-Salah", verifikovao dr Abdu-l-Mu'ti Emin Kal'adi, 1/150, izdava
Daru-l-ma'rife, Bejrut.
210
46
Musliman se treba potruditi da nabavi verifikovane primjerke ovih djela

kako bi znao stepen vjerodostojnosti hadisa i kako bi bio na uputi prilikom
injenja ibadeta i upuivanja dove.
47
etvrti uzrok
Davanje prednosti onome to On voli nad onim to ti voli kada se pobude strasti
i uspinjanje ka Njegovoj ljubavi, makar to uspinjanje bilo i teko
48
Davanje prednosti onome to On voli nad onim to ti voli kada se pobude

strasti i uspinjanje ka Njegovoj ljubavi, makar to uspinjanje bilo i teko
Ovo je jedna izvrsna izjava od strane Ibnu-l-Kajjima, rahimehullah. Ne
moemo nai da ju je neko bolje objasnio od Ibu-l-Kajjima lino.
U svome govoru o davanju prednosti (onome to Allah voli, nad onim to
ovjek voli) u djelu "Medaridu-s-salikin fi menazili "ijjake na'budu ve ijjake
neste'in", on, rahimehullahu, pojanjavajui drugi stepen davanja prednosti, a on
je: "davanje prednosti Allahovom zadovoljstvu nad neijim drugim, pa makar
prilikom toga naiao na velika iskuenja i bilo mu teko, makar izgubio snagu i
tijelo mu oslabilo", kae:
"Davanje prednosti Allahovom zadovoljstvu nad neijim drugim ogleda se
u tome da on eli da uini neto sa ime je On zadovoljan, makar se ljudi ljutili.
To je stepen vjerovjesnika. Vei od toga zauzimaju poslanici, neka je na njih
boiji mir i spas. Vei od toga zauzimaju odabrani poslanici ('ulu-l-'azmi), a jo
vei zauzima na Vjerovjesnik, neka je boiji mir i spas na njega i na njih.
On se borio protiv itavog svijeta. Posvetio se pozivanju ljudi Allahu.
Podnosio je neprijateljstvo blinjeg i daljnjeg u ime Uzvienog Allaha. Davao je
prednost Allahovom zadovoljstvu nad zadovoljstvom ljudi na svaki nain.
Nije se bojao prijekora zbog toga to daje prednost Njegovom
zadovoljstvu.
Njegova briga, trud i volja su bili skoncentrisani na davanje prednosti
Allahovom zadovoljstvu, prenoenju Njegove poslanice, uzdizanju Njegove rijei i
borbi protiv Njegovih neprijatelja sve dok Allahova vjera nije nadvlada sve druge,
dat dokaz protiv svih svjetova i upotpunila se Allahova blagodat prema
vjernicima.
On je dostavio Objavu, ispunio emanet, savjetovao ummet i borio se u ime
Allaha istinskim dihadom. Oboavao je Allaha sve dok mu smrt nije dola. Niko
nije dostigao stepen davanja prednosti (Allahovom zadovoljstvu) kao to je to on
uradio. Neka je boiji mir i blagoslov na njega."215
Iz ovih rijei Ibnu-l-Kajjima, rahimehullah, moe se vidjeti da se davanje
prednosti onome to Allah voli nad onim to neko drugi voli otkriva kroz tri
stvari kroz koje se ovjek uspinje ka onome to Allah voli, makar to uspinjanje
bilo i teko, a to su:
- savlaivanje strasti,
- koenje sa strastima (prohtjevima) ljudi,
- i borba protiv ejtana i njegovih tienika.
I. savlaivanje stasti
Ne moe se uspinjati ka onome to Allah voli, osim onaj koji je navikao da
savlauje zabranjene strasti (prohtjeve).
Muhammed ibn Abdu-l-Kavijj El-Merdavi je u djelu "Menzumeti-l-adab"
rekao:
"U savlaivanju strasti due je njena vrstina i ponositost,
a u odavanju onome to ona eli je vjena ponienost."
215
"Medaridu-s-salikin", 2/299, 300.
49
Pokuena strast je tenja ka svemu to je loe i zabranjeno. Tome tei

strast kad joj se pusti na volju. Ona je (u arapskom jeziku op. prev.) nazvana po
tome to onoga ko joj se odaje vodi u svaku propast i nesreu na ovome svijetu, a
u Dennem na onome svijetu.216
ejh Muhammed Es-Sefarini u tumaenju djela "Menzumetu-l-adab" je
rekao:
"Nema sumnje da je u suprotstavljanju due strastima njena vrstina,
snaga i zatita od ejtana i njegove vojske, kao i udaljenost od ponienja. Nakon
to je svoju strast savladao slijeenjem (Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem),
udario je biem povoenja (pokornosti), i usmjerio je uzdama bogobojaznosti,
ona je dobila vrstinu, zatitu, snagu i uzdgila se slijeenjem (Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem) i suprotstavljanjem uvoenju novotarija."217
ovjek ponekad poeli neto to je dozvoljeno, i u tome nema problema
osim ako ga to odvraa od obavezne pokornosti. Meutim, kao to Ibnu-l-Kajjim
kae:
"Zbog toga to veina onih koji se pokorovaju svojim strastima,
prohtjevima i bijesu ne zaustavljaju kod granice da time udovolje svoju potrebu,
openito je prezrena strast, prohtjevi i ljutnja zbog ope tete. Rijetki su oni koji
ele umjernost u tome i zastaju kod te granice, kao to je meu temperamentima
rijedak ovjek s umjerenim temperametnom u svakom pogledu.
Nad njim mora nadvladati neto od toga. Zbog toga je trud onoga koji
savjetuje u uravnoteavanju snage strasti i ljutnje u svakom pogledu, poput
doktorovog truda da uravnotei tekuinu u svakom pogledu218.
To je stvar koja skoro i da ne postoji osim kod nekih od ljudi. Zbog toga
Uzvieni Allah nije spomenuo strast u Kur'anu, a da je nije pokudio. Takoe i u
hadisima se ne spominje osim kao pokuena izuzev u odreenim stvarima
Kae se da je strast poput zasjede od koje ovjek nije siguran. Strast
openito vodi trenutnom zadovoljstvu bez razmiljanja o posljedicama i potie da
se to prije udovolji strastima, pa makar to bilo uzorokom najveih bolova, koji se
ga isto tako mogu brzo zadesiti.
Strast, prohtjevi, ejtan i dunjaluk vode onome u emu je propast i
zasljepljuju oko koje vidi da gleda u posljedice kao i u ono ta e razljutiti, a ta
zadovoljiti Silnoga.
Vjera, ljudskost i dua odvraaju od uivanja koja prati bol i strasti koja
prouzrokuje kajanje.
Zbog toga to je onaj kome je dunost da obavlja vjerske dunosti
(mukellef) stavljen na kunju sa strastima meu ostalim ivim biima i uvijek mu
se deavaju loe stvari, data su mu dva suca: sud razuma i sud vjere."219
to se tie razloga zbog kojeg je suprostavljanje strastima jedan od uzorka
koji vodi Allahovoj ljubavi, on se ogleda u tome da se ovjek kada ga strast
nadvalada nae izmeu dva izbora:
- izmeu onoga ime e Uzvieni Allah biti zadovoljan od rijei i djela,
"Giza'u-l-elbab erhu menzumeti-l-adab", 2/455.
"El-muferdat" od Er-Ragiba El-Asfahanija, str. 548, pod .
218
Tj. da je precizno odmjeri lijek, jer previe lijeka moe koditi, kao to je to sluaj sa strastima i
ljutnjom ako im se pusti na volju. (op. prev.)
219
"Revdatu-l-muhibbin ve nuzhetu-l-mutakin" od imama emsuddina ibn Kajjima El-Devzije,
str. 469, izdava Daru-l-kutubi-l-'ilmijje, Bejrut.
216
217
50
- i onoga ime e udvoljiti svojim prohtjevima, odazvati se onome ime je

njegova dua zavedena i zasititi njenu glad.
Zbog toga suprostavljanje strastima i strpljivost prilikom toga spada u
dihad. ak je to jedan o najveih stepena dihada.
Upitan je Hasan El-Basri:
"Koji dihad je najbolji?"
"Tvoja borba protiv tvojih strasti." odgovorio je on.220
ejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je rekao:
"Musliman treba da se boji Allaha i odvraa svoju duu od strasti. On nee
biti kanjen zbog postojanja strasti i prohtjeva, nego zbog njihovog slijeenja i
postupanja po njima.
Ako dua bude tome teila, a on je odvraao, onda to njegovo odvraanje
spada u ibadet i dobro djelo.
Pouzdano se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
da je rekao:
"Mudahid (borac na Allahovom putu) je onaj koji se bude borio protiv
svojih strasti u ime Allaha, azze ve delle."221
ovjeku se nareuje da se bori protiv svojih strasti kao to mu se nareuje
da se bori protiv onih koji nareuju grijeenje i pozivaju tome.
ovjeku je potrebnije da se bori protiv svojih strasti, jer je to fardi 'ajn222, a
ovo drugo fardi kifaje223.
Strpljivost prilikom toga je jedno od najboljih djela, jer je dihad, uistinu,
taj dihad, po ko bude strpljiv na tome, bie strpljiv u tome dihadu."224
Neki pjesnik je rekao:
"Ako ovjek dui, ta god ona zaeli, bude udovoljavao,
i od toga je ne bude sprijeavao,
ona e za loim stvarima udjeti,
i grijeh i sramotu navui,
na onoga kojeg je, ka prolaznoj slasti, mamila."
Ovo je to se tie ovog svijeta, a na buduem e onaj koji je bude odvraao
od strasti i prohtjeva imati veliku nagradu, a oitu propast onaj koji je uini
pokornom strastima.
Uzvieni Allah kae:
" onda e onome koji je obijestan bio i ivot na ovom svijetu vie volio
Dehennem prebivalite postati sigurno.
A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i duu od
prohtjeva uzdrao Dennet e boravite biti sigurno."225
El-Alusi u tumaenju ajeta: " i duu od prohtjeva uzdrao", kae:
"erhu menzumetu-l-adab", 4/458.
Biljei ga Tirmizi, hadis br. 1621 (5/345), i kae: "Hadis je hasen sahih." Biljei ga i Ahmed u
svome "Musnedu", 6/20, 22. Tekst hadis je njegov.
222
Dunost na svakome muslimanu. (op. prev.)
223
Dunost koju ako obavi jedna skupina vjernika, spada dunost sa ostalih, a ako je niko ne
obavi onda su svi grijeni. (op. prev.)
224
"Medmu'u-l-fetava", 10/635, 636.
225
Kur'an, 79:37-41.
220
221
51
"Tj. koji je bude odvraao i suzdravao od razuzdanih strasti, a to je

povinovanje strastima, obuzdavao je strpljenjem, navikavao na davanje prednosti
dobrim djelima, ne bude se povodio za dunjalukim stvarima i njegovim
ukrasima, i ne bude zaveden njegovim ukrasima znajui za teinu posljedica.
Od Ibn Abbasa i Mukatila se prenosi da je to: " ovjek koji htjedne
uiniti grijeh, pa se prisjeti svoga stajanja radi polaganja rauna pred svojim
Gospodarem, subhanehu, te ga obuzme strah i ostavi ga."
Neki mudraci kau:
"Ako eli postupiti ispravno, pogledaj na svoju strast i uradi suprotno
njoj."
El-Fudajl je rekao:
"Najbolje djelo je suprotstavljanje strastima."
Ebu 'Imran El-Mirteli je rekao:
" pa suprotstavi se svojoj strasti i nepokoran joj budi,
jer onaj ko se svojoj strasti bude pokoravao,
ka najgorem stremljenju e ga odvesti
a ko se svojoj nastrljivoj strasti pokori,
ona ga navraa i u bitku, i to kakvu bitku, baca!"
to se tie praktinog naina borbe protiv strasti, kako je ve i uobiajeno,
Ibn-l-Devzi, rahimehullah, nas upuuje na najbolji nain. On navodi sedam
stvari koje nam pomau u borbi protiv strasti:
- prvo: razmiljanje o tome da ovjek nije stvoren za dunjaluke strasti,
nego zbog razmiljanja o posljedicama i za rad za budui svijet.
Kada bi uivanje u prohtjevima u svakom sluaju bilo asno djelo, ovjek
ne bi izgubio nita od svog ugleda, ali bi se poveao ugled ivotinjama.
To to je ovjeku dat ugled (ast) radi razuma zbog kojeg se i uzdigao
iznad ivotinja, a kojeg gubi zbog strasti, dovoljno govori o vrijednosti ovog
prvog, a pokuenosti ovog drugog.
- drugo: da razmilja o posljedicama strasti, jer koliko je ona samo
umanjila njegovog ugleda (asti), koliko ga je puta navela da uini loe stvari,
koliko puta ga je hrana odvela u bolest, koliko puta ga je greka dovela do toga
da izgubi ugled, a runo li je i kad se spomene uz grijeh, mada onaj koji se odaje
strastima ne vidi nita drugo osim strasti!
- tree: da pametan ovjek predstavi sebi ispunjenje cilja kojeg je elio
udovoljavanjem strastima, zatim da sebi predstavi tetne posljedice koji slijede
odmah iza slasti, vidjet e da su one mnogostruko vee od strasti!
- etvrto: da to zamisli kao se deava nekome drugom, zatim da
razmiljajui o tome sagleda posljedice, onda e vidjeti ono to zna da je loe, ako
doe u slinu situaciju.
- peto: da razmilja o tome ta trai od tih zadovoljstva, razum e mu rei
da to ne predstavlja nita, nego je to samo slijepa strast.
Ebu-t-Tajjib El-Mutenebbi je rekao:
"Kada bi zaljubljeni razmialjao o svretku
52
ljepote koja ga opinjava,ne bi ga oarala."226

- esto: da promisli o nadmoi i ponienosti, jer nema nikoga ko je
savladao svoju strast, a da nije osetio nadmo i snagu, kao to nema niko koga je
strast nadvladala, a da u sebi nije osjetio ponienje.
- sedmo: da razmilja o koristi suprotstavljanju strastima, poput
razmiljanja o lijepom spomenu kojeg e imati na zemlji (zbog toga), ispravnosti
(zdravlju) due i nagradi na buduem svijetu, zatim da razmisli o tome da bi
zauvijek sve bilo suprotno da se pokorio strastima.
Da za te dvije situacije predstavi sebi primjer Adema i Jusufa, alejhime-sselam, u slasti jednoga i namjeri drugoga.227
Brate, neka ti srce bude pristuno prilikom ovih rijei i reci mi:
"Tako ti Allaha, gdje Ademu slast koju je postigao za razliku od Jusufove
namjere koju nije sproveo?!!"
ta bi Jusuf bio da se odao toj slasti??
Zbog toga to ju je ostavio i strpljivo se suzdrao od nje borei se samo
trenutak, postao je onaj koga zna!!"228
II. ne povoenje za strastima ljudi
To biva na nain da se ne skree na stranputicu zajedno sa njima, niti se
zajedno sa njima preputa slijeenju onoga to oni ele, a to nije u skladu sa
istinom, nego vjernik daje prednost onome to Allah voli nad onim to vole ljudi,
bez obzira da li to bilo zbog sebe samog ili zbog ljudi.
To ga stavlja u poziciju da poziva ka istini i dobru kojeg je spoznao
nareujui da se ine dobra i odvraajui od injenja loih djela.
Postupanje po tome uz irenje ispravnog znanja, nakon to ga je stekao,
jedna je od najveih stvari koje Allah voli, jer onaj koji poziva Allahu predstavlja
onoga koji upuuje Allahu i podnosi potekoe, napor i neprijateljstvo zbog toga
da bude od koristi ljudima i da im ini dobro.
U ummetu mora da bude neko ko e da se prihvati upoznavanja ljudi sa
onim to je dobro, kako bi ga praktikovali i da ih upoznaje sa loim stvarima
kako bi ih se klonili bilo iz straha ili elje.
Pred onim ko ide tim putem postoje znaci upute.
Uzvieni Allah je u Svojoj Knjizi pojasnio put pravih vjernika i naredio da
se slijedi. Uzvieni kae:
"I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne
slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova."229
I kae:
Tj. kada bi razmialjao onaj koji eli enu koja mu nije dozvoljena, ta se krije iza te ljepote i
emu to vodi, ne bi elio da je ima.
227
Time se aludira na to da je Adem, alejhi-s-selam, pao u iskuenje i jeo ono to mu je Allah
zabranio, dok je Jusuf, alejhi-s-selam, proao iskuenje kada ga je lijepa i ugledna ena pozvala da
uini blud sa njom to je on odbio. (op. prev.)
228
v. "Zemmu-l-heva" od imama Ebu-l-Ferda Abdur-Rahmana ibn Alijja ibnu-l-Devzijja, str. 19,
20, uz izvjesne izmjene, verifikovao Ahmed Abdu-s-Selam 'Ata, Daru-l-kutubi-l-'ilmijje, Bejrut.
229
Kur'an, 6:153.
226
53
"Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji poe

putem koji nije put vjernika, pustiemo da ini ta hoe, i baciemo ga u
Dehennem, - a uasno je on boravite!"230
Isto tako Kur'an je pojasnio puteve grijenika i upozorio na njih. Uzvieni
kae:
"Tako Mi potanko izlaemo dokaze, i da bi oevidan bio put kojim idu
grenici."231
Onome koji poziva Allahu je povjereno da ukae na oba puta u skladu sa
onim to je nauio od vjere kosei se u tome sa strastima ljudi.
To je nasljedstvo poslanstva i dunost poslanika koju umjesto njih
obavljaju oni koji pozivaju Allahu, nakon to je zapeaeno slanje poslanika. Oni
na tome putu podnose slino onome to su poslanici podnosili. Oni treba da to
stpljivo podnose kao to su to inili odabrani poslanici.
Uzvieni Allah kae Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:
"I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih rijei, kada ti se objave, i
pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju
ravnim!"232
Tj. "nemoj da na tebe utjee to to ti se oni suprotstavljaju i odvraaju
ljude od tvoga puta, ne posveuj tome panju i ne brini se za to, jer je Allah sa
tobom. On uzdie tvoje rijei i pomae tvoju vjeru i daje da pobjedi ono sa ime te
je poslao nad ostalim vjerama."233
Dva puta koja su oni koji pozivaju Allahu duni objasniti ljudima, tj. put
vjernika i put grijenika, u osnovi su pojanjeni u Allahovoj Knjizi, tako da onima
koji pozivaju Allahu preostaje samo da se upoznaju sa njima, te zatim da druge
upoznaju sa istima.
"Uzvieni Allah je u Svojoj Knjizi detaljno pojasnio put vjernika, kao i put
grijenika. Krajnje ishodite i jednih i drugih je detaljno pojanjeno.
Djela i jednih i drugih (po kojim se poznaju) su detaljno pojanjena.
Detaljno je pojanjeno ko su zatitnici jednih, a ko drugih, kao i ostavljanje
jednih bez Allahove pomoi i Allahovo pomaganje drugih, kao i uzroci zbog kojih
je Allah pomogao jedne, a drugima Svoju pomo uskratio.
Allah, subhanehu, je obe stvari pojasnio u Svojoj Knjizi i krajnje jasno
objasnio, tako da su ih oni koji imaju razum mogli vidjeti kao to vid opaa
svijetlo i tminu.
Oni koji su spoznali Allaha, Njegovu Knjigu, Njegovu vjeru, detaljno su
spoznali i put vjernika i put grijenika. Njima su postali jasni ti putevi, kako bi im
bio jasan put koji vodi do eljenog cilja i put koji vodi u propast.
To su najueniji ljudi, najkorisniji su drugim ljudima i najbolji su im
savjetnici.
Oni su vodii upute. Zbog toga se ashabi istiu nad svim onima koji dolaze
poslije njih sve do Sudnjeg dana."234
Kur'an, 4:115.
Kur'an, 6:55.
232
Kur'an, 28:87.
233
234
"El-fevaid" od Ibnu-l-Kajjima, str. 108.
230
231
54
Kao to su strasti ljudi upropotavajue za same ljude, ako ih budu

slijedili, ta strast je upropatavajua lino za tebe, ako je ti bude slijedio.
Ljudi nee biti pitani zato to si ti slijedio njihove strasti, ali e ti biti
pitan za to. Prilikom toga ti od koristi nee biti ni djete, ni otac, ni neko blinji, ni
onaj iju si strast slijedio, ije si stope slijedio i zbog ijeg si dunjaluka izgubio
svoju vjeru!
Neki ovjek je poslao pismo Davudu Et-Taiju traei od njega da ga
nasvajetuje, pa mu je on napisao:
" A zatim:
Budi zadovoljan sa malim na ovome svijetu uz ispravnost svoje vjere, kao
to su neki ljudi bili zadovoljni s puno, mada su izgubili svoju vjeru. Selam."
III. borba protiv ejtana i njegovih tienika
Ljubav prema Allahu i pokornost ejtanu su dvije oprene stvari koje se
nikako ne mogu spojiti, jer je prokleti ejtan neprijatelj koji napada ovjekovo
srce sve dok ga ne odvede u iskuenje i napada ovjekove vjerovanje sve dok ga
ne odstrani.
Kako e uspjeti ovjek koji je svoje srce izloio napadu od strane ejtana i
njegove vojske bez odbrane?!
Kako e to srce graditi ljubav prema Allahu, dok ejtan neprestano prati u
njemu ljubavi prema Allahu, pa je upa malo po malo nakon to joj se postepeno
priblii svojim stopama i obaspe je strelicama svojih spletki?!
To je generalno neprijateljstvo. Uzvieni Allah kae:
"ejtan je, uistinu, va neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! on poziva
pristae svoje da budu stanovnici u Vatri."235
ejtan, ovjek i vjerovanje predstavljaju jednu veliku stvar koja zasluuje
da se o njoj dobro razmisli.
Neki islamski uenjak je naveo primjer za to, pa kae:
"Primjer imana je kao primjer jednog grada koji ima pet utvrda. Prva je od
zlata, druga od srebra, trea od eljeza, etvrta od kamena, peta od cigle.
Sve dok stanovnici utvrda spremno uvaju onu od cigle, neprijatelj nee ni
pomisliti da napadne neku drugu, ali ako se budu nemarno ponijeli prema tojoj,
onda e oni eljeti (osvojiti) i drugu i treu, dok sve kule ne budu unitene.
Tako se i iman nalazi u pet utvrda:
(1.) u vrstom ubjeenju (jekinu),
(2.) iskrenosti (ihlasu),
(3.) zatim obavljanju strogih dunosti (farzova),
(4.) zatim sunneta,
(5.) zatim lijepih postupaka.
Sve dok se pridrava lijepih postupaka (adaba) i uva ih, ejtan nee ni
pomisliti da ga napadne, ali ako ostavi adabe, onda e ejtan htjeti da ga odvrati
od sunneta, zatim od frazova, zatim od iskrenosti, a potom i od jekina."236
to se tie borbe protiv ejtanovih tienika, Uzvieni Allah kae:
Kur'an, 35:6.
"Giza'u-l-elbab erhu-l-menzumeti-l-adab" od ejha Muhammeda Es-Sefarinija El-Hanbelija,
1/37, izdava Muessetu-l-kurtuba.
235
236
55
"Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na ejtanovom. Zato se

borite protiv ejtanovih tienika, jer je ejtanovo lukavstvo zaista slabo."237
Jedan od znakova ovjekove ljubavi prema Allahu je da voli Allahov eri'at
(vjerozakon), te da ga se pridrava i poziva druge ljude da ga se pridravaju, da se
bori protiv njegovih neprijatelja na Allahovom putu i da se u tome ne boji niijeg
prijekora.
Mudahidu (borcu na Allahovom putu), koji rtvuje ono najvrijednije to
posjeduje, a to je njegova dua, kako bi ljudi primili Allahovu vjeru, to djelo
zasluuje da bude vrhunac islama, jer su najbolje stvari vjera isitne, vjerovanje da
je samo Allah - Bog i priznavanje (Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem)
poslanstva, a u najgora djela spada nevjerovanje u Allaha.
Zbog toga to dihad (borba na Allahovom putu) radi vjere podnosi
najvee tete s ciljem da do drugih dou najvee koristi i da se oslobode onoga to
im nanosi tetu, on se smatra jednim od najveih ibadeta koji u najveoj mjeri
vodi ka ljubavi od strane Allaha.
Kur'an spominje Allahovu ljubav prema mudahidima koji se bore radi
uzdizanja Njegove rijei i Njegove vjere. Uzvieni Allah kae:
"O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah e sigurno
umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima
ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu putu boriti i nee
se niijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoe a Allah je
neizmjerno dobar i zna sve."238
Ibn Redeb El-Hanbeli, rahimehullah, kae:
"Naveo je opis onih koje Allah voli i koji vole Allaha, pa kae: " prema
vjernicima ponizne", tj. oni se prema vjernicima ponizno ophode; " a prema
nevjernicima ponosite", tj. oni se prema nevjernicima ophodne estoko.
Zbog toga to su oni voljeli Allaha, oni su zavoljeli i Njegove tienike koji
Ga vole, pa su se prema njima ponijeli sa ljubavlju, blagou i samilou. Zamrzili
su Njegove neprijatelje koji se neprijateljski odnose prema Njemu, pa su se prema
njima estoko i grubo ponijeli, kao to Uzvieni kae: " strogi prema
nevjernicima, a samilosni meu sobom."239
Da bi ljubav (prema Allahu) bila potpuna ona zahtijeva borbu protiv onih
koji predstavljaju neprijatelje Onoga kojeg oni vole.
Borba na Allahovom putu (dihad), takoe, predstavlja poziv onima koji
se okreu od Allaha da Mu se povrate putem sablje i koplja, nakon to su ih
pozivali Njemu putem dokaza i argumenata.
Ljubav prema Allahu ima za cilj da sve ljude dovede na Njegova vrata, pa
ko se ne odazove pozivu putem blagosti, onda treba da se poziva na grub nain:
"Tvoj Gospodar se udi ljudima koji se u Dennet dovode u lancima."240
" i nee se niijeg prijekora bojati" onaj ko voli nema druge brige do da
bude zadovoljan Onaj kojeg vole, pa bilo to kome pravo ili ne."241
Kur'an, 4:76.
Kur'an, 5:54.
239
Kur'an, 48:29.
240
Biljei ga Buharija kao hadis koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis br. 3010, 6/168,
Ahmed, 2/30, Ebu Davud, 2677, i Ibn Hibban, 134.
241
"Dami'u-l-'ulumi ve-l-hikem", 2/339.
237
238
56
Dihad po eri'atu ima ire znaenje od same borbe protiv neprijatelja,

tako da on predstavlja ulaganje napora u otklanjanju svega to ovjeka odvraa
od Allaha. Zbog toga se u Kur'anu spominje uz uputu, uputu ovjeka i uputu
ljudi.
Uzvieni kae:
"One koji se budu zbog Nas borili Mi emo, sigurno, putevima koji Nama
vode uputiti."242
"Allah, subhanehu, je uputu spomenuo uz dihad. Najupueniji ljudi su
oni koji se najvie bore na Allahovom putu.
Najobavezniji dihad je dihad protiv strasti, prohtjeva, ejtana, protiv
dunjaluka. Ko se bude borio protiv to etvero u ime Allaha, Allah e ga uputiti
putevima Njegovog zadovoljstva koji vode ka Njegovom Dennetu. Onaj ko
ostavi dihad, izgubie od upute onoliko koliko je propustio od dihada."243
Meutim, borba protiv strasti, prohtjeva, ejtana i dunjaluka, mada je
najobaveznija vrsta dihada, to ne bi bila da nije neophodni uvod za najbolji
dihad, a to je dihad (borba) ivotom i imetkom.
Iskreni Allahov rob nakon to se bude borio protiv svoje due u ime
Allaha, sa njom se bori radi Allaha i rtvuje je nakon to ju je oistio, odgojio i
preistio od toga da slijede strasti (kad ga obuzmu), navoenja na zle misli od
strane ejtana i prljavtine vezanosti za zemlju (tj. izbjegavanja borbe).
Zbog toga iskreni mudahid ne moe, a da ne voli Allaha i da ne bude
voljen od strane Allaha.
Ne treba se uditi tome, jer je dihad vrhunac islama, kao to je to
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao.
Ibn Tejimijje, rahimehullah, kae:
"Pouzdano se prenosi da je on najbolje djelo koje ovjek dobrovoljno ini.
Dihad je znak potpune ljubavi.
Uzvieni Allah kae:
"Reci: "Ako su vam oevi vai, i sinovi vai, i braa vaa, i ene vae, i rod
va, i imanja vaa koja ste stekli, i trgovaka roba za koju strahujete da proe
nee imati, i kue vae u kojima se prijatno osjeate miliji od Allaha i Njegova
Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda priekajte dok Allah Svoju odluku
ne donese. A Allah grenicima nee ukazati na pravi put."244
Uzvieni, opisujui one koji vole Allaha i koje Allah voli, kae:
"O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah e sigurno
umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima
ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu putu boriti i nee
se niijeg prijekora bojati."245
One koji vole Allaha i koje Allah voli je opisao da su ponizni prema
vjernicima, a strogi prema nevjernicma, da se bore na Allahovom putu i zbog toga
se ne boje niijeg prijekora.
Ljubav je neohodna za dihad, jer onaj koji voli, voli sve ono to voli Onaj
kojeg voli, i mrzi sve to mrzi Onaj kojeg voli, uzima za zatitnike one koje je On
uzeo za tienike, neprijateljski se odnosi prema onome ko se prema Njemu
Kur'an, 29:69.
244
Kur'an, 9:24.
245
Kur'an, 5:54.
242
243
57
neprijateljski odnosi, zadovoljan je onim sa ime je On zadovoljan, nareuje ono

to je On naredio, zabranjaje ono to je On zabranio, u svemu tome se slae sa
Njim. To su oni iji je Gospodar zadovoljan onim ime su oni zadovoljni, koji se
ljuti zbog onoga zbog ega se oni ljute, jer su oni zadovoljni onim ime je On
zadovoljan i ljute se zbog onoga zbog ega se On ljuti."246
Na drugom mjestu Ibn Tejmijje je povezao ostavljanje dihada sa
pomanjakanjem ljubavi (prema Allahu), jer onaj koji je ostavio dihad nije dao
prednost onome to Allah voli nad onim to on voli, niti krenuo da se uspne ka
Allahovoj ljubavi, pa makar to uspinjanje bilo teko.
On247, rahimehullah, kae:
"Dihad je ulaganje napora da se ostvari ono to El-Hakk248 voli i da se
ukloni ono to El-Hakk mrzi.
Ako ovjek ostavi ono to je mogao uiniti na polju dihada, to je dokaz
njegove slabe ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, u njegovom srcu.
Poznato je da se ono to se voli, uglavnom, ne dostie osim podnoenjem
onoga to se mrzi (potekoa), bez obzira da li ta ljubav bila dobra ili ne, tako oni
koji vole imetak, vlast i ugled, ne postiu ono to ele osim nakon tete koja ih
snae na ovom svijetu, uz onu koja e ih snai na buduem.
Onaj ko voli Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ako
ne bude podnosio ono to vidi da oni, koji vole nekoga ili neto drugo mimo
Allaha, podnose kako bi postigli ono to vole, onda to upuuje na njegovu slabu
ljubav prema Allahu, pogotovo zbog toga to ono to oni rade predstavlja put na
koji razum ukazuje."249
"Medmu'u-l-fetava" od Ibn Tejmijje, 10/57, 58.

Tj. Ibn Tejmijje. (op. prev.)
248
Jedno od Allahovih imena. (op. prev.)
249
"Medmu'u-l-fetava", 10/192, 193.
246
247
58
Peti uzrok
Upoznavanje srca sa Njegovim imenima i svojstvima, razmiljanje o njima i
njihovo spoznavanje, uivanje u vrtovima te spoznaje, jer onaj ko je spoznao
Allaha putem Njegovih imena i svojstava, taj Ga je, bez ikakve sumnje, zavolio
59
Upoznavanje srca sa Njegovim imenima i svojstvima, razmiljanje o njima

i njihovo spoznavanje, uivanje u vrtovima te spoznaje, jer onaj ko je spoznao
Allaha putem Njegovih imena i svojstava, taj Ga je, bez ikakve sumnje, zavolio
Ibu-l-Kajjim, rahimehullah, ovdje govori o spoznaji, a to je jedan od
visokih stepeni koje vjernik moe postii, kao i jedan od stepeni onih koji idu ka
prebivalitu onih koji su uspjeli.
Spoznaja, kao to Er-Ragib kae, jeziki znai: "Spoznavanje neega
putem razmiljanja o posljedici (tragu) toga. To ima ue znaenje od znanja.
Suprotno njoj je poricanje.
Tako se kae: "ovjek je spoznao Allaha", a ne: "zna Allaha " tako da
radnja galgola prelazi na samo jedan obejakt, jer ljudska spoznaja biva
razmiljanjem o tragu (posljedici), s tim da ne moe spoznati Njegovu bit.
Tako se kae: "Allah zna to i to", a ne: "On je spoznao to i to", jer se
spoznaja koristi za znanje do kojeg se dolazi putem razmiljanja."250
Postoji razlika izmeu znanja i spoznaje ortografski i znaenjski.
Najvanija razlika izmeu toga je da je spoznaja znanje proisteklo iz rada, tako da
ona obuhvata zajedno i znanje i rad. Ona se najvie vee za rad srca.
Buharija, rahimehullah, je za hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem: "Ja najbolje od vas poznajem Allaha" naslovio poglavlje u svome
"Sahihu" prema drugom hadisu koji glasi: "Spoznaja je djelo srca"251, zbog rijei
Uzvienog: " ali e vas kazniti zbog onoga to su vaa srca zaradila."252
Pomenuti hadis ima drugu predaju u kojoj stoji: "Ja sam od vas najbolje
spoznao Allaha."253
Ibn Hader, rahimehullah, kae:
"Njegove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: "Ja najbolje od vas poznajem
Allaha" jasno izraavaju da znanje o Allahu ima stepene i da su neki ljudi u tome
bolji od drugih, kao i da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na najveem
stepenu u pogledu toga.
Znanje o Allahu obuhvata ono to se odnosi na Njegova svojstva i Njegove
propise, kao i na ono to je vezano za to. To je istinski iman."254
Ibu-l-Kajjim, rahimehullah, kae:
"Ne kae se da ima spoznaju osim onaj koji zna za Allaha i put koji vodi
do Njega, koji zna za potekoe i nevolje koje se na tom putu nalaze. On ima
poseban odnos prema Allahu koji svjedoi o njegovoj spoznaji.
Ima spoznaju onaj ko je spoznao Allaha po Njegovim imenima, Njegovim
svojstvima i Njegovim djelima, a zatim bio iskren u odnosu prema Allahu, oistio
svoj nijjet i bio iskren u njemu, napustio loe ponaanje, koji se oistio od svoje
prljavtine, neistoe i stvari u kojima je grijeio, zatim bio strpljiv u provoenju
Allahovih propisa u blagostanju i neimanju, pozivao Allahu i u Njegovu vjeru s
dokazima, i posvetio se pozivanju samo Njemu sa onim sa ime je doao Njegov
Poslanik i u to nije umjeao miljenja ljudi, njihove ukuse, njihova izmiljanja,
njihova mjerila i njihove ideje i nije na osnovu toga vagao ono sa ime je doao
"El-muferdat" od Er-Ragiba El-Asfahanija, pod , str. 331.
Biljei ga Buharija kao mu'allek u "Kitabu-l-iman", XIII poglavlje.
252
Kur'an, 2:225.
253
Ibn Hader kae: "To je predaja od El-Esilija." ("Feth", 1/89).
254
"Fethu-l-Bari", 1/89.
250
251
60
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, taj u istinu zasluuje naziv onoga ko ima
spoznaju (arifa), mada se neko drugi time naziva na osnovu (sopstvenih) tvrdnji i
pozajmljivanja (zloupotrebe) tog termina."255
ovjek nee biti stabilan u svojoj spoznaji i vjerovanju sve dok ne bude
vjerovao u Boija svojstva i spoznao ih do te granice da ga ona izvodi iz kruga
nepoznavanja svoga Gospodara.
Vjerovanje u Boija svojstva i njihova spoznaja predstavlja temelj islama,
pravilo vjerovanja, plod drveta dobroinstva. Onaj ko bude poricao ta svojstva
sruio je temelje islama i vjerovanja, uproposatio plodove drveta dobroinstva, a
daleko je od toga da bude od onih koji su dostigli spoznaju!
Onaj ko ta svojstva pokua da drugaije protumai, on onda kao da
optuuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je njegovo tumaenje Objave
manjkavo, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne moe da najvanije
stvari u pogledu vjerovanja ostavi neobjaanjene, tako da one trebaju pojanjenje
od nekog drugog da objasni njihovo znaenje, kao i ta se eli rei pojednim
izarazima koji nisu detaljnije pojanjeni u Kur'anu i sunnetu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je svoj ummet pouio svemu, ak
i lijepim postupcima prilikom ulaska u hamam (klozet), nije mogue da je dio
spoznaje Gospodara ostavio bez detaljnog objanjenja.
Ibn Tejmijje, rahimehullah, je rekao:
"Nemogue je pored toga to ih je svemu pouio to e im koristiti u
pogledu njihove vjere, ma kako precizno bilo, da izostavi da ih poui ta e svojim
jezicima govoriti i svojim srcima vjerovati u pogledu svoga Gospodara, Onoga
kojeg oboavaju, Gospodara svjetova, ija je spoznaja konana, injenje ibadeta
Njemu najasnije djelo, idenje ka Njemu krajnji cilj, a to je ujedno sr
Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, pozivanja i najvaniji dio Boije
Objave."256
Da, ta spoznaja Allaha je sr islamskog poziva i najvaniji dio Objave. To
je prva dunost svih poslanika, jer su oni, neka je na njih Boiji mir i spas, poslani
zbog tri velike i vane dunosti na kojima poiva vjerovanje u Allaha:
- prva dunost: pozivanje da se samo Allah, koji Sebi nema nita i nikoga
ravnog, oboava, a to se ne moe ostvariti osim nakon to se ljudi upoznaju sa
Onim koga oboavaju, sa Njegovim velianstvenim svojstvima kojima se odlikuje
i Njegovim savrenim imenima,
- druga dunost: pojanjenje puta koji vodi ka Njemu, subhanehu, i kako
biti istrajan na tom putu, a to se postie pojanjenjem dunosti sa kojima vjera
dolazi od onoga to nareuje i onoga to zabranjuje, obeanja i prijetnje koje daje
kako bi se ibadet inio iskreno Njemu, subhanehu,
- trea dunost: pojaanjenje ta eka one koji su bili zadueni vjerskim
dunostima na buduem svijetu gdje e ii: ili u Dennet i blagodati, ako su bili
vjernici, ili u vatru i Dehennem, ako su bili od onih koji su uz Allaha druge
oboavali i od onih koji nisu vjerovali u Njega.
255
256
"Medaridu-s-salikin", 3/337, 338, uz manje izmjene.

"Medmu'u-l-fetava" od ejhu-l-islama IbnTejmijje, 1/7.
61
Poslanici su to objaanjavali, kao i ta e se deavati na Sudnjem danu

poput Denneta i Dehennema, obrauna, vrela, vage, sirat uprije i sl.257
To su tri dunosti zbog koji su poslanici slati. Neprijatelji poslanika, od
ejtana u vidu dina i ejtana u vidu ljudi, podjelili su se u tri grupe. Svaka od
njih je stala na poetak puta odvraajui od njega.
Te grupe su:
- prva: oni koji su pokuali oduzeti smisao Boijim svojstvima i koji su
zastranili po pitanju Njegovih imena;
Oni su stali na poetak puta koji vodi ka spoznaji Allaha, kako bi se
isprijeili izmeu poslanika i njihovih sljedbenika, kao i izmeu ispravne
spoznaje od strane ljudi vezane za njihovog Gospodara, kojeg oboavaju.
- druga: je ona koja je sjela na poetak puta koji vodi do Allaha, a iz kojeg
prozilazi pokornost naredbama i klonjenje zabrana;
To su oni koji mjenjaju i iskrivljavaju vjeru poput onih koji imaju loe
ideje, lanu politiku, poremeen osjeaj za ukus i loe obiaje i navike kako bi
stali izmeu ljudi i njihovog kretanja pravim putem, putem potpunog i
sveobuhvatnog eri'ata.
- trea: je stala na put koji vodi djelima koja vode u Dennet i koji odvraa
od djela koja ine oni koji e biti stanovnici Dehennema;
Ti koji stoje na njemu su oni koji su se predali svojim strastima i koje su
strasti zavele. Oni koji udovaljavanju strastima i prohtjevima smatraju to
krajnjim ciljem, te su poeli odvraati ljude da se pripremaju za Dennet i navodi
ti ih da se preokupiraju ovim svijetom. Njihovo stanje govori: "Danas je vino, a
sutra vidjet emo."258
Naopasnija grupa je prva koja odvraa od spoznaje Allaha. To su oni koji
negiraju svojstva Gospodara, Onoga koji se oboava, tako da mu ne pritvruju
ono to je On sam Sebi pritvrdio od svojstava savrenstva, ljepote i
velianstvenosti.
Allah, subhanehu, je onoga ko negira Njegova svojstva oznaio onim ko
ima loe miljenje o Njemu i zaprijetio mu na nain kako to nije unio ni prema
onima koji uz Allaha druge oboavaju, ni prema nevjernicima, ni prema velikim
grijenicima.
Uzvieni kae:
"Vi se niste krili zato da ne bi ui vae i oi vae i koe vae protiv vas
svjedoile, ve zato to ste vjerovali da Allah nee saznati mnogo tota to ste
radili.
v. "erhu-l-'akideti-t-tahavijje" od IbnEbi-l-'Izza El-Hanefija, djelo je verifikovala grupa alima,

recenzijuje izvrio ejh Albani, str. 89, 90, izdava El-mektebu-l-islamijji, Bejrut. Pogledaj i
258
v. "Medaridu-s-salikin", 3/349, 350.
257
62
I to vae uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i
sada ste nastradali."259
Ni nevjerniku, ni grijeniku se ne prijeti osim zbog toga to su imali loe
miljenje o Njegovim svojstvima vezanim za znanje, da ono sve obuhvata, Njegov
sluh, Njegov vid i Njegovu mudrost.
Ibn Kesir, rahimehullah, u tumaenju ovog ajeta kae:
"Vi se niste krili od toga da ne bi ui vae i oi vae i koe vae...", tj. rei
e njima udovi i koa kada ih budu korili zbog svjedoenja protiv njih: "Vi niste
krili od nas ono to ste radili. Naprotiv, vi ste iskazivali nevjerstvo i javno ste
grijeili prema Allahu. Niste mislili na Njega, jer ste vi mislili, po vaem
uvjerenju, da On ne zna sva vaa djela." I zato kae Uzvieni:
"Ve zato to ste mislili da Allah nee saznati mnogo tota to ste radili. I
to vae uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je", tj. ovo
neosnovano miljenje. To je, ustvari, vae pogreno uvjerenje da Allah, nee
saznati mnogo tota to ste radili, i ono vas je upropastilo kod vaeg Gospodara.
"...pa gubitnici postali ste!", tj. na buduem svijetu, upropastit ete sami
sebe i svoje porodice."260
Allah, subhanehu, onima poput tih, koji imaju loe miljenje o Njemu,
kae:
" i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogoboce i mnogobokinje
koji o Allahu zlo misle neka zlo njih snae! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih
i pripremio za Dehennem, a grozno je on boravite!"261
Ibnu-l-Kajjim, u tom smislu, kae:
"Ovakva prijetnja nije izreena osim onome ko je imao loe miljenje o
Allahu, subhanehu, a poricanje Njegovih svojstava i biti (sutine) Njegovih imena
je jedno od nagorih miljenja o Njemu."262
Onaj ko bolje razmisli, uvidjet e da je poricanje Boijih svojstava i
njihovo negiranje osnova irka (mnogobotva), jer je njegova osnova poricanje
Boijih svojstava.
Onaj ko pored Allaha oboava jo nekoga, on, na osnovu svoga loeg
miljenja, vjeruje da Allah, subhanehu, treba sudrugove i pomagae ili da ga je
nuda natjerala da pribjegne onome ko e ga upoznati sa stanjima ljudi, poput
vladara.
Kada Mu pripie sauesnike u vlasti, on onda smatra da On sam nije u
stanju da samostalno vodi brigu o ljudima i njihovim potrebama. Kada uzme
zagovornike kojima se pribliava injenjem ibadeta njima i klanjem rtvenih
ivotinja, onda on smatra (misli) da On nije blag prema ljudima, pa treba
zagovornike koji e ga odobrovoljiti prema njima.
Kada Mu pripie drugu (enu) ili djete, on onda time smatra da je On
potreban da se razmnoava sa drugom i ima puno djece iz ponienja i malog
broja.
Neka je uzvien Allah od nepravde nepravednika i loeg miljenja onih
koji o Njemu imaju loe miljenje!!
Kur'an, 41:22-23.
"Tefsuru Ibn Kesir", 7/161.
261
Kur'an, 48:6.
262
259
260
63
Zbog toga je Ibrahim, alejhi-s-selam, rekao svome narodu koji je zapao u

irk zbog takvih miljenja: " i ta o Gospodaru svjetova mislite?"263
Tj. "zar mislite ako budete oboavali nekoga drugog mimo Njega, da vas
On nee moi kazniti? Ili da e vas On samima sebi prepustiti?"264
Kako bi ojvek od sebe odstranio loe miljenje i iskvarena ubjeenja,
mora krenuti putem spoznaje Uzvienog Allaha kako bi ga oboavao na osnovu
upute i dokaza, a to moe postii na dva naina:
- prvi: zastajanje kod onoga to se prenosi u Kur'anu od Allahovih
svojstava i Njegovih imena, pa ih potvrdi onako kako su spomenuti i ne kvari
svoju spoznaju Allaha njihovim (proizvoljnim) tumaenjem, negiranjem ili
mjenjanjem.
Kada on bude vjerovao u Allahova svojstva koje je Objava potvrdila,
spoznat e da njegovom Gospodaru pripadaju sva svojstva savrensva i veliine.
Uvidjet e da nema prostora za raspravu o njihovom tumaenju ili pokuavanju
da im dadne neka drugo znaenje.
Kada, na primjer, Uzvieni Allah kae:
"Zar oni ekaju da im meleci dou, ili njihov Gospodar, ili neki predznaci
od Gospodara tvoga?"265
Ovaj ajet je jasno govori da e Allah doi da presudi ljudima na Sudnjem
266
danu , pa koji dokaz imaju oni koji to tumae kao dolazak meleka, ili dolazak
nagrade, ili dolazak nekih znakova i predznaka Sudnjeg dana?!!267
Da se time to elilo rei, da li bi ti predznaci bili tako nadovezani jedan na
drugi tako sljedei jedan drugoga?!
Na osnovu tog naina izraavanja da li, u osnovi, preostaje i jedna sumnja
da se time misli na Allaha, subhanehu, da e On lino doi kako to dolikuje
Njegovoj veliini i uzvienosti?
Kada Uzvieni Allah kae: " a Allah je sigurno s Musaom razgovarao"268,
moemo vidjeti da ajet potvruje svojstvo govora Allahu, subhanehu, kao i da je
On, subhanehu, razgovarao sa nekim Svojim poslanicima govorom koji je
ogranieniji od ope Objave koju je je objavio ostalim poslanicima. Na to upuuju
Njegove rijei na poetku ajeta:
"Mi objavljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima
poslije njega.269"270
Ajet je napravio jasnu razliku izmeu generalne (ope) Objave i posebnog
govora i postavilo ih u dvije zasebne vrste.
Isto tako hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvruju
svojstva Uzvienog Allaha. Kada bi ih podredili tumaenjima onih koji ih tumae
na svoj nain i iskrivljuju, onda bi se izgubilo njihovo pravo znaenje i pored toga
Kur'an, 37:87.
"Tefsiru-l-Delalejn", str. 544.
265
Kur'an, 6:158.
266
v. "Tefsiru dami'i-l-bejan", 8/96.
267
Besim Korkut je taj ajet na bosanski preveo kao: "Zar oni ekaju da im meleki dou, ili kazna
Gospodara tvoga, ili neki predznaci od Gospodara tvoga?" (op. prev.)
268
Kur'an, 4:164.
269
Kur'an, 4:163.
270
Pogledaj tumaenje ovog ajeta u djelu "Tefsiru-t-Taberi", 6/29, zatim u djelu "Tefsiru Ibn
Kesir", 2/426, 427), "Bedai'iu-t-tefsir el-dami'u li tefsiri Ibni-l-Kajjim", 2/89/90, sabrao i izvrio
recenziju Jusri Es-Sejjid Muhammed, izdava Daru Ibn-l-Devzi, Ed-Demmam.
263
264
64
to su jasni u pojanjenju i tumaenju kojeg ne proima dvosmislenost. Od toga

su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei u vjerodostojnom hadisu:
"Uistinu ete vi vidjeti svoga Gospodara kao to vidite ovaj Mjesec, neete
se muiti da Ga vidite, pa ako moete da moete da vas neto ne savlada od
namaza prije izlaska sunca i namaza prije zalaska sunca, onda tako uinite (tj.
klanjate ih)."271
Jasno je da se u ovom hadisu nalaze pojanjenja koja u potpunosti
odbacuju svako tumaenje, jer u znaenje ovog hadisa moe sumnjati samo onaj
ko je u zabludi i eli izmeniti znaenja kur'anskih i hadiskih tekstova.
- drugi: drugi nain spoznaje Gospodara po Njegovim svojstvima je da sve
stvoreno ukazuje na njih.
Ono to je stvoreno upuuje na Onoga ko je to stvorio, da je On iv,
svemoan, da posjeduje znanje i da ima volju. Samo savrenstvo i potpunost onog
to je stvoreno na najpotpuniji nain, kategoriki ukazuje da je Stvoritelj mudar i
sposoban.
Korist koja se nalazi u onome to je stvoreno bilo opa ili lina upuuju na
to da je Stvoritelj blag, samilostan, plemenit, dareljiv, milostiv.
Tragovi savrenstva koji se nalaze u onome to je stvoreno upuuju na to
da je Stvoritelj prei od onoga to je stvoreno da bude savren i lijep. Onaj ko daje
savrenstvo je najprei da bude savren.
Onaj ko daje ljepotu je najprei da bude lijep.
Onaj ko je stvorio sluh i vid i uinio da sve progovori je naprei da bude
Onaj koji sve uje, Onaj koji sve vidi, Onaj koji govori.
Isto tako Onaj ko je stvorio znanje, sposobnosti i volju najprei je da sam
bude Onaj koji sve zna, koji sve moe i koji ima volju.
U pojavnom svijetu postoje stvari koji svjedoe Allahova imena i Njegova
svojstva. Samo stvorenje je svjedok za ime El-Halik (Stvoritelj). Onaj kome je
data opskrba je svedok za ime Er-Rezzak (Onaj koji opskrbu daje).
To to stvorenja podleu milosti svjedoi ime Er-Rahim (Samilosni).
Dobro koje im On daje svjedoi ime El-Letif (Dobri). Mogunost da se pokaju
nakon loeg djela svjedoi ime Et-Tevvab (Onaj koji pokajanje prima). Njihovo
poveanje (imetka) nakon zahvale (Allahu) svjedoi ime E-ekur (Onaj koji je
zahvalan). Njihovo kanjevanje zbog ustrajnosti u zabludi i nepravdi svjedoi
imena El-Debbar (Silni), El-'Aziz (Moni), edidu-l-'ikab (Onaj koji estoko
kanjava), Zu-l-intikam (Strogi) itd.
Isto tako ono to Allah nareuje od propisa upuuje na Njegova imena i
svojstva. On, subhanehu, nareuje da se pravdeno postupa, stoga je On ElHakem (Sudija) i El-Hakimu bi-l-'adl (Onaj koji pravedno sudi).
Naredio je da se dobroinstvo ini to ukazuje na to da je zatitnik onih
koji dobroinstvo ine.
On potie na traenje oprosta to upuuje da je On El-'Afuvvu (Onaj koji
oprata).
Naredio je samilost, ljubav i plemenitost, to upuuje na to da je On ErRahimu (Samilosni), El-Vedudu (Onaj koji voli), El-Kerimu (Plemeniti) koji voli
i biva zadovoljan, samilostan i najljepe nagrauje.
Biljei ga Buharija u svome "Sahihu", hadis br. 7434, "Fethu-l-Bari", 13/429, biljei ga i Muslim,
hadis br. 633 (1/439). Tekst hadisa je Buharijin.
271
65
Njegova naredba da se grubo i osorno postupa prema nevjernicima i

kanjavanje grijenika koji su nepravdu nanijeli upuuje na to da je On edidu-l'ikab (Onaj koji estoko kanjava), 'Azizun zuntikam (Moni i Strogi), da se srdi i
ljuti i da kanjava onoga ko loe djelo uradi ako se ne pokaje i sl.
Svako od Njegovih lijepih imena ima svjedoka u onome to je On stvorio i
to je naredio, a na ovjeku je hoe li ih spoznati ili ne.
Ono to je stvoreno i ono to je naredio su stvari koje u najvie ukazuju na
Njegova imena i svojstva.
Uzvieni kae:
"Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju u est vremenskih
razdoblja stvorio, a onda se iznad Ar{a ispeo; On tamom noi prekriva dan, koji
ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo
On stvara i upravlja! Uzvien neka je Allah, Gospodar svjetova!"272
Musliman, ako hoe da bude od onih koji su spoznali Allaha istinskom
spoznajom, onda svojim srcem treba da spozna imena i svojstva svoga Boga i
Stvoritelja kako bi Allaha oboavao na ispravan nain i s ljubavlju, te kako bi
spoznao Njegovu velianstvenost i veliinu.
Neka musliman dobro pogleda retke Objave i posmotri stranice savreno
ureenog univerzuma. U tome e nai potpune i prave odgovore, kao to pjesnik
kae:
Pogledaj retke svega postojeeg,
jer su oni tebi pisma od Vladara Svevinjeg.
U njima stoji, ako promotri ta je napisano:
"Da je sve mimo Allaha nitavno",
i upuuje na postojanje svojstava Gospodara njihova,
tako da i ono to ne govori upuuje onoga koji govori."
ovjek se treba truditi da to postigne i moliti Allaha da mu dadne svjetlo
pomou kojeg e vidjeti ono to ukazuje na Njegova uzviena svojstva, jer to jae
to svjetlo bude u ovjekovom srcu, sve bolje e vidjeti ono to prilii Uzvienom
Allahu od svojstava savrenstva i uzvienosti. Ako se to svjetlo smanji ili se
njegova svjetiljka ugasi u srcu, onda e se i svjetlo vjerovanja ugasiti u njegovom
srcu: " a onaj kome Allah ne da svjetlo nee svjetla ni imati."273
"Vjerovanje u (Allahova) svojstva i njihova spoznaja, pritvrivanje njihove
sutine, veznost srca za njih i njegovo svjedonje istih je poetak puta, njegova
sredina i svretak. To je duh onih koji su krenuli putem (ka Allahu), njihov vodi
do odredita, pokreta njihove volje kad malaksaju i budlinik njihovih ambicija
kad one opadnu. Njihov put se zasniva na sljeenju znakova, a to su: svojstva
Onoga kojeg vole i krajnji cilj onoga to ele."
Zatim kae: "Svojstva Onoga kome se poziva i njegove osobine savenstva i
sutina Njegovih imena privlae srca da Ga vole i ele doi do Njega, jer srca vole
onoga kojeg poznaju, kojeg se boje, u koga se uzdaju (nadaju), za kim eznu, u
272
273
Kur'an, 7:54.
Kur'an, 24:40.
66
ijoj blizini uivaju, prilikom ijeg se spomena smiruju u skladu s njihovim

poznavanjem Njegovih svojstava."274
To znaenje potvruje i Hasan El-Basri, rahimehullah, u jednoj svojoj
kratkoj izjavi: "Ko spozna svoga Gospora, zavoli Ga."275
Ta ljubav ako se ustali u srcu i osvoji ga, onda vjernik uz to nee imati
samostalnu ljubav, niti odvojenu mrnju, jer e ako bude volio, voliti radi Allaha,
a ako bude mrzio, mrziti radi Allaha. On nee kod sebe ostaviti prostora za sebe
tako da bi se borio zbog njih i okupirao se njima, osim u granicama onoga to
Allah voli.
To je posljedica (trag) koji se moe prepoznati u ponaanju onih koji
imaju spoznaju (arifa).
Islamski uenjak Ibnu-l-Kajjim pripovjeda od svoga ejha i imama Ibn
Tejmijje, rahimehumallah, da je on govorio:
"Arif (onaj ko ima spoznaju) je onaj ko ne smatra da neko ima prema
njemu neki dug, niti da on ima nad nekim drugim prednost. Zbog toga on ne kori
(druge), niti trai (od drugih), niti se bori (protiv drugih)."276
Ne zaboravi, o ti koji voli radi Allaha, - a svojim srcem spoznaje
Allahova imena i Njegova svojstva kako bi poveao svoju spoznaju o Njemu, te
kako bi ga vie volio -, ne zaboravi kur'ansku putu u pogledu toga.
Kur'an je vodi ka potpunoj spoznaji o Allahu, azze ve delle.
(Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah) u djelu "El-fevaid" kae:
"Ti, ako dobro razmisli o Kur'anu i ako si ga sauvao od iskrivljenja i od
toga da mu sudi po miljenjima mutekellima i onih koji su ga tumaili na svoj
nain, on e te uputiti na Vladara, Vjenog, koji se nalazi iznad nebesa nad
Arom, koji upravlja Svojim robovima, koji nareuje i zabranjuje, koji alje
poslanike, sputa Knjige, koji biva zadovoljan, koji se srdi, koji nagrauje i
kanjava, koji nekome daje, nekome ne daje, koji uzdie i poniava, koji vidi i
uje iznad sedam nebesa, koji zna tajno i javno, koji radi ta hoe, koji posjeduje
sve osobine savrenstva, koji je ist od svakog nedostatka, ni atom, ni neto vee
se ne pomakne osim Njegovom dozvolom, ne opadne ni jedan list (s grane drveta)
bez Njegovog znanja, niti se iko kod Njega ne moe zauzeti (za nekoga) osim
Njegovom dozvolom, Njegovi robovi osim Njega nemaju ni zatitnika ni
zagovaraa."277
Nakon to ovjek spozna svoga Gospodara i zavoli Ga, onda mora
dokazati ispravnost te spoznaje i iskrenost te ljubavi, a to biva tako da oboava
Allaha u skladu s tom spoznajom, pa se upozna sa onim to Allah voli kako bi Mu
se pribliio (inei to to On voli) i upozna se sa onim to On mrzi kako bi se toga
klonio.
El-Haris El-Muhasib, rahimehullah, je rekao:
"Nema nita pree ovjeku, nakon spoznaje Allaha, od spoznaje onoga to
On mrzi, a to je ono to je On zabranio, u vezi s im je dola prijetnja, prijekor i
upozorenje, zatim spoznaja onoga to On voli, a to je ono to je On naredio i na
ta postie.
"Muhtesaru minhadi-s-salikin", str. 332.
276
277
274
275
67
Djela koja najbolje vode ka Allahovom zadovoljstvu su ostavljanje onoga

to Allah mrzi i pridravanje onoga to Uzvieni Allah voli i na ta postie.
Zato, brate moj, gledaj da kad se probudi, onda neke ti nita drugo ne
bude vanije od toga da iskorijeni osobinu koju tvoja dua eli, a koju Uzvieni
Allah mrzi, jer e ti se na njenom mjestu roditi nova, ona koju Allah voli.
Nakon toga e imati mnogostruko vie blistavog svjetla u svome srcu i
razumjevanju.
Znaj, brate moj, da na ovom svijetu postoji ono to je halal i dozvoljeno,
kao i ono to je sumnjivo i ono to je zabranjeno (haram).
Ako u ovjekovom srcu budu uzao ljubavi prema halalu i dozovljenom,
nee biti odvojen od predmeta sklonosti prema sumnjivim i pokuenim stvarima.
Ako u njegovom srcu bude uzao od uzlova ljubavi prema sumnjivim i
pokuenim stvarima, nee biti odvojen od predmeta skolnosti prema haramu.
to god vie sumnjive stvari budu napadale na srce i ne bude osjeao griu
savjeti dok ih bude inio, onda je pao u haram, jer su sumnjive stvari blie
haramu, nego halalu."278
"Adabu-n-nufus" od El-Harisa El-Muhasibija, verifikoavao Abdu-l-Kadir Ahmed 'Ata, str. 121,

122, izdava Muessetu-l-kutubi-s-sekafijje, Bejrut.
278
68
esti uzrok
Posmatranje Njegovog dobroinstva i skrivenih i vidljivih blagodati, jer to vodi ka
ljubavi prema Njemu
69
Posmatranje Njegovog dobroinstva i skrivenih i vidljivih blagodati, jer to

vodi ka ljubavi prema Njemu
ovjek je, kao to se kae, rob dobroinstva. Blagodati, dobroinstvo i
blagost predstavljaju ono to zarobljava njegove osjeaje, zavladava njegovim
osjetilima i potie ga na ljubav prema onom ko mu daje blagodat i ini mu dobro.
U biti, nema nikog drugog ko daje blagodati i ko ini dobroinstvo osim
Allaha. To je ono na ta zdrav razum ('akl) upuuje i vjerodostojna predaja
(nakl). Tako u biti kod razumnih nema niko drugi ko se voli osim Uzvienog
Allaha, niti nekog drugog mimo Njega ko zasluuje potpunu ljubav.
Na osnovu razuma to se moe pojasniti sljedeim uzrocima:
1. ovjek voli samog sebe, svoj opastanak, potpunost i stalno postajenje, a
mrzi ono to je suprotno tome poput smrti, nepostojanja i manjkavosti.
To je osobina svega ivog i ono se ne moe zamisliti bez toga.
To vodi krajnjoj ljubavi prema Allahu, azze ve delle, jer kad ovjek
spozna svoga Gospodara, onda je konano spoznao da njegov opstanak, stalno
postojanje i potpunost dolaze od Allaha, da ga je On stvorio. On bi bio nita, da
ga Allah iz svoje milosti nije stvorio. Bio bi nepotpun nakon to je postao da nije
Allahove blagodati kojom ga je potpunim uinio.
Kako se moe zamisliti da ovjek voli sebe, a ne voli svoga Gospodara
pomou kojeg opstoji?
2. ovjek po svojoj prirodi voli onoga ko lijepo prema njemu postupi,
ljubazno se odnosi, pouri da mu pomogne, bori se protiv njegovih neprijatelja i u
svemu ga pomae, on ga bez sumnje voli.
Kada ovjek dostigne istinsku spoznaju, onda spozna da je onaj ko mu
ini dobro samo Allah, subhanehu ve te'ala, a veliinu Njegove dobrote prema
Svome robu nita ne moe obuhvatiti.
To se moe pojasniti tako da ti, recimo, neko uini dobro i dadne ti sve
svoje blago i sve to posjeduje, zatim ti dadne slobodu da time upravlja kako
hoe. Ti e smatrati da ti je uinio dobro.
Meutim, to nije tano, jer je taj njegov postupak dobroinstva postigao
imetkom i svojom sposobnou da posjeduje imetak, zatim posticajem koji ga je
potako da potroi imetak Allahovom voljom.
Uostalom, ko je uinio tu blagodat da je stvorio njega, njegov imetak, volju
i posticaj?
Ko je uinio da te on zavoli? Ko ga je usmjerio na tebe i uinio da on
smatra kako je dobro za njegovu vjeru i ivot na ovom svijetu u tome da ti uini
dobroinstvo?
Da nije toga, ne bi ti nita dao. Tako kao da je on prinuen da se pokori i
bude nemoan da se tome suprostaviti.
3. dobroinitelj od strane ljudi je prirodno omiljen, pa makar prema tebi i
ne uinio neko dobro.
Kada bi do tebe doprla vijest da je neki kralj uen, poboan, pravedan,
blag prema svojim podanicima, ti bi ga zavolio mada se on nalazi u nekom
dalekom kraju. U sebi e osjeati da si mu sklon.
To je ljubav prema dobroinitelju samo na osnovu toga to je on
dobroinitelj, a kako bi ga tek volio kada bi tebi uinio kakvo dobro! ta tek onda
70
rei za to da si ti samo posljedica posljedice Njegovog dobroinstva?! Samo jedno

dobro djelo od dobrih djela Njegove moi?!
To vodi ka ljubavi prema Uzvienom Allahu, ak ta vie vodi tome da se
mimo Njega ne voli niko drugi osim onoliko koliko se vee za uzrok, jer je On
dobroinitelj prema svima zato to ih je stvorio, upotpunio, dao im uzroke koji su
im neophodni i drugo mimo toga od blagodati koje se ne mogu pobrojati."279
Razum koji uz tradiciju (nakl) vodi ka ljubavi prema Uzvienom Allahu
zbog Njegovog injenja dobra, Njegovih blagodati, taj isti razum je nemoan da
pobroji te blagodati. Kako da ih prebroji u nebeskim prostranstvima i zemaljskim
predjelima?!
Kako da ih prebroji u dnevnim ili nonim asovima?!
Kako da ih prebroji u sebi i ovom svijetu koji mu je potinjen?!
Uzvieni kae:
"Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On sputa s neba kiu i ini da pomou
nje raaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite laama koje plove
morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; i daje vam da se
koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreu, i daje vam da se koristite noi i
danom; i daje vam svega onoga to od Njega traite, i ako biste Allahove
blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - ovjek je, uistinu, nepravedan i
nezahvalan."280
"Zar je sve to potinjeno ovjeku? Zar je sav taj ogromni svemir potinjen
malom stvorenju?
Iz neba se kia sputa, zemlja je prima i iz nje niu plodovi.
Morem plovi laa Allahovom voljom koja je (ovjeku) potinjena. Rijeke
nose ivot i hranu u emu ovjek ima korist.
Sunce i Mjesec koji se stalno kreu su potinjeni (ovjeku). Dan i no se
smjenjuju. Zar je to sve radi ovjeka??
A on onda nije zahvalan, niti to spominje??
"ovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan."
"Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje; On sputa s neba kiu i ini da
pomou nje raaju plodovi kojima se hranite."
Poljoprivreda je prvi izvor hrane. Izvor vidljive blagodati.
Kia i nicanje biljaka, obadvoje, se pokoravaju Allahovom zakonu prema
kojem je stvorio ovaj univerzum i slijedi ustav (namus) koji dozvoljava da pada
kia, nie bilje i raaju plodovi, a sve je to skladu samo radi ovjeka.
Klijanje samo jednog zrna zahtijeva pouzdanu snagu koja upravlja itavim
univerzumom kako bi potinila nebeska tijela i njegov pojavni svijet radi toga da
proklije to zrno i da mu pripremi faktore za ivot poput zemlje, vode, svjetlosti,
zraka
Kada ljudi uju rije "opskrba" onda se u njihovim mozgovima stvara,
nita drugo do, slika privreivanja imetka, ali znaenje rijei "opskrba" je
opirnije od toga i dublje.
I za najmanju opskrbu koju dobije ljudsko bie na ovom svijetu zahtijeva
se rad nebeskih tijela ovog univerzuma u skladu sa ustavom (namusom) koji
279
280
"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 223,224, uz izvjesno skraivanje.

Kur'an, 14:32-34.
71
omoguava na stotine hiljada meusobno ureenih nizova skladova (harmonija),

bez koji ta biljka, nakon to postane, ne bi mogla ivjeti.
U vezi s tim dovoljno nam je ono to je u ovim ajetima spomenuto o
potinjenosti nebeskih tijela i zemlje, kako bi ovjek shvatio kako je zbrinut i
uvan Allahovom rukom.
" i daje vam da se koristite laama koje plove morem voljom Njegovom",
tako to je dao odreene osobine nekim elementima tako da laa plovi na
povrini vode i to je ovjeku dao sposobnost da razumjeva zakone stvari. Sve je
to potinjeno ovjeku Allahovom voljom.
" i daje vam da se rijekama koristite", koje teku i nose ivot, koje
nabujaju, pa nabuja i dobro, koje u sebi nose ribe, korale i druga dobra. Sve to
radi ovjeka i radi onoga to koristi od ptica i ivotinja.
" i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreu."
Njih ovjek ne koristi direktno kao vodu, plodove, mora, lae i rijeke, nego se
koristi njihovim tragovima i iz toga crpi ivotne materijale i njihove mogunosti.
Oni su potinjeni zakonom univerzuma kako bi iz njih proisticalo ono to e
ovjeku koristiti u njegovome ivotu, pa ak i u formiranju njegovih elija i
njihovom obnavljanju.
" i daje vam da se koristite noi i danom." I njih je potinio u skladu sa
ovjekovim potrebama i njegovim organizmom, u skladu sa njegovom aktivnou
i odmorom.
Kada bi neprestano bio dan ili no, poremetio bi se ovjekov organizam, a
da ne govorimo o premeajima u svemu oko njega. Tada bi njegov ivot, rad i
produktvnost bili nemogui.
To nisu nita drugo do zacrtani planovi na stranicama brojnih blagodati.
Svaki plan sadri take koje se ni pobrajati ne mogu. Samim tim u to openito
spadaju i ostale blagodati: " i daje vam svega onoga to od Njega traite", od
imetka, djece, zdravlja, ukrasa i stvari
" i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali."
One su vee i brojnije od toga da ih grupa ljudi ili pak svi oni mogu
pobrojati."281
Rijei Uzvienog Allaha: " i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste
ih nabrojali", se ponavljaju u suri Ibrahim i suri En-Nahl koja se jo naziva sura
En-Ni'am (Blagodati).
Meutim, ajet koji govori o tome u suri En-Ni'am zavrava se rijeima
Uzvienog: "Allah, uistinu, prata i samilostan je"282, dok se u suri Ibrahim
zavrava sa rijeima Uzvienog: "ovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan."283
Mufessiri (komentatori Kur'ana) navode svoja miljenja o tome zato taj
ajet u jednoj suri ima jedan zavretak, a u drugoj drugi. Autor djela "Melaku-tte'vili fi tevdihi-l-muteabihi-l-lafzi min aji-t-tenzil" kae:
"Odgovor na to pitanje bi bio, a Allah najbolje zna, to da su tom ajetu u
suri Ibrahim prethodile rijei Uzvienog: "Zar ne vidi one koji su umjesto
zahvalnosti Allahu na blagodatima nezahvalnou uzvratili i narod svoj u Kuu
"Fi zilali-l-Kur'an" od Sejjida Kutba, 4/2107, 2108, izdava Daru--uruku, Bejrut.

Kur'an, 16:18.
283
Kur'an, 14:34.
281
282
72
propasti doveli"284, zatim Njegove rijei: " i izmislili Allahu ortake da bi zavodili
s puta Njegova."285
Zatim On navodi blagodati prema Svojim robovima. Zbog toga se slae, uz
ono to je Uzvieni naveo od brojnih blagodati i dobrota i mjenjanja toga od
strane ljudi i pripisivanja Allahu drugova, da se ovjek opie kao nezahvalan i
nepravedan.
to se tie ajeta iz sure En-Nahl, prije njega nije prethodilo neto drugo
osim skretanja panje od strane Uzvienog na mnogobrojne blagodati kojim ih je
obasuo, pa se uz to slae zavretak rijei uzvienog: "Allah, uistinu, prata i
samilostan je."
Sve je navedeno onako kako treba, a Allah najbolje zna."286
Er-Razi, rahimehullah, ima drugaije, jasnije i saetije pojanjenje. On
kae:
"Kada sam bolje razmislio o njemu, zapazio sam jedan detalj. Kao da
Uzvieni kae: "Ako imadne puno blagodati, onda si ih ti primio, a Ja sam ti ih
dao. Tako ti kod njihovog primanja ima dvije osobine, a one su da si nepravedan
i nezahvalan, dok Ja prilikom davanja imam druge dvije osobine, a to su da sam
Ja Onaj koji puno prata i samilostan."
Time kao da eli rei: "Ako si nepravedan, Ja sam Onaj koji puno prata, a
ako si nezahvalan, pa Ja sam milostiv, znam za tvoju nemo i manjkavost. Zbog
toga tvoju manjkavost neu primiti osim s potovanjem, niti nagraditi tvoju
grubost osim ispunjenjem (onoga to Sam obeao)."287
U svakom sluaju, nije nam nareeno da pobrojimo sve blagodati iz
Allahove milosti, jer je za svaku od njih obavezna zahvalnost, a ovjek to nije u
stanju. Meutim, od nas se trai da posmatramo blagodati, razmiljamo o njima i
da u skladu s mogunostima zahvaljujemo na njima.
Spominjanje blagodati i njihovo priznavanje je jedan vid zahvalnosti na
njima. Razmiljanje o njima i odakle potjeu je, takoe, vid zahvalnosti na njima.
Samo to razmiljanje je u osnovi jedan drugi ibadet. Onaj ko posmatra i
razmilja o Allahovim blagodatima je spojio dva ibadeta: zahvalnost i
razmiljanje.
Uzvieni kae:
"U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana su, zaista, znamenja
za razumom obdarene, za one koje i stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o
stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju. "Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio;
hvaljen Ti budi i sauvaj nas patnje u vatri!"288
Iako prostrani univerzum svojim obimom i veliinom predstavlja ogromno
polje za razmiljanje o onome to je Allah stvorio, pa i sam ovjek predstavlja
bliskije polje za razmiljanje i prostranije za posmatranje blagodati.
ovjekova graa prestavlja poseban univerzum u kojem poivaju brojne
pouke i uda.
Uzvieni kae:
Kur'an, 14:28.
Kur'an, 14:30.
286
"Melaku-t-te'vili fi tevdihi-l-muteabihi-l-lafzi min aji-t-tenzili" od ejha Ahmeda ibnu-zZubejra El-Granatija, 2/580,581.
287
"Et-tefsiru-l-kebiru" od Er-Razija, 19/103.
288
Kur'an, 3:190-191.
284
285
73
" a i u vama samima zar ne vidite?"289

Pa da pogledamo zajedno sa Ibnu-l-Devzijem, rahimehullah, kako nam je
Allah upotpunio blagodati i da razmislimo o nekim Allahovim blagodarima
kojima je obasuo ovjeka.
On, rahimehullah, kae:
" kada bi eljeli da navedemo sve uzroke na kojima poiva ova blagdat,
ne bi to uspjeli, ali jedenje je jedan od uzroka zdravlja.
Da spomenemo neke od brojnih uzroka na osnovu kojih se vri proces
jedenja, samo povrno, ne detaljno:
Jedna od brojnih Allahovih blagodati prema tebi je da ti stvorio ula
osjetila i sredstvo za pokret kako bi mogao traiti hranu. Pogledaj u redosljed
Allahove mudrosti u pogledu pet ula koji pretstavljaju sredstvo spoznaje.
Prvi od njih je ulo dodira.
To je prvo ulo koje se stvara ivim biima. Najnepotpuniji stepen osjetila
je da osjeti ono to je priljepljeno uz njega. Osjeanje onog to je dalje od njega je
bez ikakve sumnje potpunije.
Zbog toga je potrebno osjetilo koje osjea ono to je dalje od njega. Zato ti
je stvorio ulo mirisa kako bi osjetio miris na udaljenosti.
Meutim, ne zna iz kojeg pravca miris dolazi, pa bi trebao puno kruiti
dok bi naao ono to si namirisao, a moda ga i ne nae. Zbog toga ti je stvorio
vid kako bi mogao vidjeti ono to je udaljeno od tebe, vidjeti stranu gdje se nalazi
i pratiti to okom.
Meutim, da ti je samo to stvoreno, bio bi nepotpun. Time ne bi mogao
saznati ta se krije iza zida i zastora. Tako te moda napadne neprijatelj, a
izmeu tebe i njega bude zastor (zaklon), pa ti se priblii prije nego ga primjeti,
te ne bude u stanju da pobjegne.
Zbog toga ti je stvorio sluh kako bi njime uo glasove iza soba ako se javi
kakav pokret.
Ali ni to ne bi bilo dovoljno da ti nije stvorio ulo okusa, tako da pomou
njega zna ta ti koristi, a ta teti za razliku od drveta, jer se na njegov korijen
proljeva svakakva tekuina. Poto ono nema ulo okusa da to kua ono to upija,
to moda bude i razlog da se sasui.
Zatim te je Allah poastio jo neim to je asnije od svega, a to je razum.
Njime spoznaje hranu i njenu korist, ta teti ako se uzme. Njime
spoznaje kako se kuha i sprema hrana, ta je za to potrebno i time se okoristi
prilikom jela koji je uzrokom tvoga zdravlja.
To je jedna od najmanjih koristi razuma (pameti). Njegova najvea
mudrost je spoznaja Uzvienog Allaha.
Ono to smo spomenuli o pet ula su samo neke stvari. Nemoj misliti da
smo neto u potpunosti naveli od toga. Vid je samo jedno od ula, a oko je
njegovo sredstvo.
Oko je stvoreno od deset razliitih slojeva. Neki od njih su epiphora, neki
razne dijafragme (membrane). Svaki od tih deset slojeva ima svoju
karakteristiku, sliku, oblik, sklop i funkciju. Kada bi se samo jedan sloj otetio
(nestao) ili neka karakteristika (od navedenih), nestalo bi vida i svi bi doktori
pred tim bili nemoni.
289
Kur'an, 51:21.
74
To je samo to se tie jednog ula. Analogno tome pogledaj ulo sluha i

ostala ula. Sve to ne mogu obuhvatiti brojni tomovi knjiga. Pa ta misli kakav je
tek sluaj sa cijelim tijelom?!
Zatim pogledaj stvaranje volje i sposobnosti. Organi kretanja su posebna
vrsta blagodati.
Da ti je stvoren samo vid da moe njime vidjeti hranu, a da ti u tvojoj
prirodi nije stvorena elja i prohtjev (apetit) za njom koji te potie na kretanje,
onda vid ne bi imao funkciju. Koliko je samo bolesnika koji vide hranu i
najkorisnije bi im bilo da jedu, ali nisu u stanju da je uzmu zbog gubitka volje
(apetita). Zbog toga ti je Allah stvorio apetit (elju) za hranom i dao joj da
zavlada tobom, kao onaj ko ima pravo da te natjera da uzme hranu.
Zatim kad se ta elja (apetit) ne bi umanjila (splasnula) uzimanjem
odreene koliine hrane, onda bi pretjerao i upropastio samog sebe. Zbog toga ti
je stvorena odbojnost (prema hrani) kada si sit, kako bi ostavio dalje jelo.
Isto se moe rei o strasti polnog odnosa zbog mudrosti opstanka ljudskog
roda.
Zatim ti je stvorio organe koji predstavljaju sredstvo pokreta kako bi
mogao uzimati hranu i drugo. Od toga su ruke koje se sastoje od mnogi zglobova
kako bi se kretale na razne strane, ispruale i savijale, kako ne bi bile poput
krutog drveta.
Zatim je vrh ruke uinio prostranim, a to je aka. Podjelio ju je na pet
djelova, a to su prsti. Dao je da budu razliite duine. Postavio ih je u dva reda,
tako da palac bude na jednoj strani i moe kruiti po ostalim prstima. Da su
skupljeni na jednoj gomili, onda se ne bi postigao cilj u potpunosti.
Zatim je stvorio nokte da tite vrhove prstiju kako bi bili jai i vri, kao i
da njima (ovjek) uzima neke siune stvari koje ne moe uzeti prstima.
Zatim, uzmi, da si uzeo hranu rukom. To ti nije dovoljno sve dok ona ne
doe unutar tebe. Stvorio ti je usta i dvije vilice. Stvorio ih je od kostiju i na njih
postavio zube. Podjelio ih je u skladu sa onim to je potrebno za (jedenje) hrane.
Jedni sjeku, poput prednjih zuba. Drugi mogu lomiti, poput onjaka. Trei
vakati (mljeti), poput kutnjaka.
Donju je vilicu uinio da se povremeno pokree, dok je gornju uinio
vrstom (nepokretnom).
Pa pogledaj u divno Allahovo djelo!
Svaki rvanj (mlin) koji ljudi naprave, njegov donji dio (kamen) je
postojan (nepokretan), a gornji se okree, osim ovog rvnja kojeg je stvorio Allah,
subhanehu ve te'ala! Kod njega se okree donji dio na gornji! Kada bi se gornji
kretao to bi predstavljalo opasnost po asne organe koje sadri290.
Zatim pogledaj kako ti je Allah dao blagodat stvorivi ti jezik. On krui u
ustima i gura hranu sa sredine usta prema zubima u skladu s potrebom, poput
lopatice koja navraa ito na rvanj. A pored toga u tome se nalazi udo
sposbnosti govora.
Zatim zamisli da si isjekao hranu i savakao, a ona je suha. Ne moe je
progutati osim da se niz grlo spusti uz neku tekuinu.
Pogledaj kako je Allah ispod jezika stvorio izvor iz kojeg izvire pljuvaka i
lui se prema potrebi kako bi se nakvasila hrana.
290
Poput mozga i sl. (op. prev.)
75
Zatim, ko tu savakanu i kaastu hranu sprovodi od usta do eluca?

To se ne moe uraditi rukom. Zbog toga je Allah stvorio grkljan i dunik
iji se vrh sastoji iz slojeva koji se ire radi uzimanja hrane, zatim se steu i vre
pritisak sve dok ne prevrnu hranu koja se sputa u otvor grkljana dok ne dospije
do eluca. Kada hrana dospije do eluca, a ona se sastoji od hljeba, komada voa,
onda ona u takvom stanju ne moe da se pretvori u meso, kosti i krv, sve dok se u
potpunosti ne svari.
Allah je eludac uinio u obliku koji je dovoljan da u njega ue hrana koju
on primi, zatim zatvori vrata nad tom hranom i vari ga toplotom koja se u njemu
javlja.
U ovjeku se nalaze miii i ile koji se ne mogu izbrojati, razliitih
veliina i vrstine. Sve ima svoju svrhu. Sve je to od Allaha, subhanehu. Kada bi
neka ila koja je pokretna stala, ili se pokrenula ila koja se ne kree, ti bi,
jadnie, umro."291
Onaj ko, u savremenom dobu, eli da oboava Allaha razmiljajui o
Njegovim blagodatima kako bi inio ibadet iz zahvalnosti na njima, nai e
ogromno polje nakon velike eksplozije spoznaja i otkria koja upuuju na
veliinu Stvoritelja, delle ve 'ala, koji daje blagodati.
Razmiljajui o poetku stvaranja ovjeka od zemlje, pronai e studije o
savremenim naunim otkriima koja potvruju da se ljudsko tijelo sastoji od istih
elemenata kao i zemlja. Ono se sastoji od karbona, oksigena, hidrogena, fosfora,
sumpora, azota, kalcija, potasijuma, sodijuma, klora, magnezijuma, eljeza,
bakra, joda, florina, kobalta, cinka, silikona i aluminijuma. To su isti oni elementi
od kojih se sastoji zemlja.
Uzvieni kae:
"Jedan od dokaza Njegovih je to to vas od zemlje stvara, i odjednom vas,
ljudi, svuda ima razasutih."292
Nakon to se okona njegov ivot, on ponovo postaje zemlja i razgrauje
se na iste sastojke: "Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraamo i iz nje emo vas
po drugi put izvesti."293
Ako bi uinili jedan veliki korak da doemo do toga kako se to stvorenje
od zemlje razmnoava, nai emo savremenu nauku koja nam govori o tome
udu stvaranja.
Samo jedno izbacivanje ovjekovog sjemena sadri oko 60 000 000
spermatozoida. Svi oni ulaze u natjecanje ko e stii do enine maternice. Niko
ne zna koji e prvi stii. Zatim prvi stie ispred ezdeset miliona ostalih i spaja se
sa jajacetom kako bi zajedno naporavili jednu oploenu eliju. Iz nje se razvija
embrion.
Poto su svi hromozomi enskog jajaceta enski, dok se u spermi nalaze i
muki i enski hromozomi, samim tim da li e preovladati muki ili enski
hromozomi u spermatozoidu koji se sjedinjuje sa jajacetom, odluuje da li e
embrion biti mukog ili enskog spola, a to je potinjeno Allahovom odreenju.
To je tajna koju niko ne zna i ovjek u tome nema nikakvog udjela, pa ak
ni sami roditelji tog zametka!
"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 269-272.

Kur'an, 30:20.
293
Kur'an, 20:55.
291
292
76
Nakon to se jajace oplodi spermatozoidom, ono se priljepi uz maternicu.

Ono je opskrbljeno nagrizajuom kiselinom koja probija zid meternice oko sebe
koja ga pretvara u odgovarajuu grudvicu krvi kako bi mogla sisati i razvijati se
i pupanu vrpcu koja vee zametak sa njegovom majkom kako bi se moglo
njenom krvlju hraniti sve do svog roenja.
Prilikom njegovog stvaranja vodilo se rauna o cilju koji se eli postii
njegovim stvaranjem bez oduljivanja koje moe dovesti do nakupljanja hrane u
njemu, niti skraivanja koje moe dovesti do prekida dovoenja hrane njemu to
bi mu moglo nakoditi.
Uistinu je to jedno udo o kojem treba razmisliti. Zemlja koja meusobno
(hemijski) djeluje i razmnoava se.
Uzvieni kae:
"Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas ini
mukarcima i enama."294
Odnos izmeu mukaraca i ena ima za posljedicu djecu.
Kako se Allah pobrinuo za djete prije nego ga rodi njegova brina majka
koja e se brinuti o njemu nakon to ono izae na ovaj svijet?
Dojka (ene) pred kraj trudnoe i poetkom raanja izluuje bijelu
tekuinu koja je pomalo ukasta.
Jedno od Allahovih uda je to da ta tekuina predstavlja hemijske
elemente koji dijete tite od bolesti!
Drugog dana po raanju poinje se formirati mlijeko.
Onaj koji daje blagodati, delle ve 'ala, je odredio da se koliina mlijeka
kojeg lui dojka poveava svakog dana, tako da dostigne otprilike litar i po nakon
godine dana, dok u prvim danima ne prelazi koliinu od nekoliko decilitara.
udo se na sadri samo u koliini mlijeka koja se poveava u skladu s
djetetovim rastom, nego se i sami sastojci mlijeka mijenjaju. Tako se vremenom
poveava koliina skroba, eera i masnoa, ili ak iz dana u dan bivajui u
skladu sa djetetovim organizmom koji se razvija.
Zar razmiljanje o svemu ovome nije posticaj vie na nau ljubav prema
Allahu, subhanehu?
Zar to ne predstavlja posticaj na poveanje naeg vjerovanja?
Svakako, tako mi Allaha.
Uzvieni kae:
"On vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatim od ugruka, zatim
ini da se kao dojenad raate."295
ta nakon to uini da se kao dojenad rodimo?
Praenje razvoja raznih organizama u formiranju ovjeka nakon njegovog
roenja, njihovo obavljenje dunosti i nain na koji to rade, kao i uloge svakog od
njih u ouvanju ovjekovog ivota i zdravlja, otkriva nam nevjerovatna uda u
preciznosti odreivanja i savrenstvu planiranja, kao to nam ukazuje i na ruku
moi koja upravlja svakim pojedincem, pa ak i svakim organom, pa i svakom
njegovom elijom. Allah ga uva.
I gle, on je sad potpun ovjek, uje i vide, kree se, shvata, jede i pije,
razmnoava se kako bi opastao i kako bi njegovo potmstvo bilo brojno!
294
295
Kur'an, 35:11.
Kur'an, 40:67.
77
Da navedemo jedan drugi primjer Allahove moi, brige i mudrosti putem

kojih je Allah dao Svoju blagodat tom stvorenju kojem je ukazao poast i daravao
mu sluh i vid. Allah, subhanehu, kae:
"Mi ovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kunju stavili i
inimo da on uje i vidi."296
To to je uinio da on uje i vidi je jedna velika blagodat, i ovjek je duan
da je se prisjea Allahove blagodati kako bi Mu zahvaljivao na njoj. Uzvieni
Allah kae:
"Reci:"On sve stvara i daje vam sluh i vid i srca, a vi malo zahvaljujete!"297
Sluh i vid su dva velika uda o kojima se znaju samo neke zadivljujue
stvari. Srca o kojima Kur'an govori da imaju mo shvatanja i spoznaje predstavlja
jo vee i neobinije udo. Do sada se o njima zna samo neto malo. To je
Allahova tajna koju sadri to jedinstveno stvorenje.
Savremena nauka je uinila neke pokuaje da spozna neto o vie o udu
koje predstavlja sluh i vid, a mi emo to spomenuti samo povrno:
ulo sluha poinje vanjskim (spoljanjim) uhom, a samo Allah zna gdje
zavrava.
Nauka kae:
Vibracije koje zvuk prozivodi u zraku prenose se do uiju koje kontroliu
njihov ulazak kako bi dospjele do bubne opne. Ona to prenosi do labirinta u
unutranjem uhu koji obuhvata neku vrstu kanala poput pua i polukrunog
kanala.
U puu postoji 4000 malih lukova koji su spojeni sa nervnim ulima u
glavi.
Koliko su dugi ti lukovi i koliki je onda njihov obim??
To sve se nalazi u labirintu koji se skoro ne moe ni vidjeti!
U uima se nalazi 100 000 ulnih elija. Nervi se zavravaju tankim
iglicama, tako tankim da zbunjuju razumom obdarene.
Centar ula vida je oko koje sadri 130 000 000 senzora za svjetlost. To su
krajevi nerva vida. Oko se sastoji od beonjae, ronjae, sudovnjae i mrenjae,
pored velikog broja nerava i krvnih sudova.
Mrenjaa se sastoji od devet odvojenih slojeva. Sloj koji se nalazi u
krajnjoj unutranjosti sastoji se od tapia i unia. Broj prvih se procjenjuje na
30 miliona tapia, a drugih na oko 3 miliona unia. Svi oni su poredani u
svrenom skladu u odnosu jednih na druge, kao i u odnosu na one lee.
Lee (soiva) tvoja dva oka se razlikuju u gustini, zbog toga se sve zrake
sakupljaju u fokusu. ovjek to ne moe postii na bilo kojem materijalu jedne
vrste, kao npr. na staklu.298
To su sve pokuaji od strane nauke kojima se traga za injenicama
(Allahove) moi, darovanja blagodati, i blagosti, tako da oni nekad uspiju, a
nekad ne. Stoga je sigurno da je pobrojavanje Allahovih blagodati nemogua
stvar.
Ako je razum sposoban da krui u svijetu injenica vezanih za sluh, vid i
dr., jo uvijek nije u stanju da spozna sebe i shvati svoju bit.
Kur'an, 76:2.
Kur'an, 67:23.
298
v. "El-'ilmu jed'u ile-l-iman", preveo Mahmud Salih El-Feleki, str. 113, i "Allahu ve-l-'ilmu-lhadis" od Abdu-r-Rezzaka Nevfela, str. 57-58.
296
297
78
Razum za koji se u navedenom ajetu koristi izraz "srca" je stvar iznad

mogunosti poimanja.
Sejjid Kutb, rahimehullah, kae:
"to se tie srca, ona predstavljaju osobinu po kojoj ovjek biva ovjekom,
a to je mo spoznaje, razlikovanja i shvatanja na osnovu ega je ovjek uinjen
namjesnikom na ovom prostranom prostoru, na osnovu ega je prihvatio emanet
kojeg su odbile nebesa, zemlja i brda, emanet vjere koja e biti stavljena na
iskuenje, samoupute i dobrovoljne istrajnosti na ispravnom Allahovom putu.
Niko ne zna kakvou te snage i njen centar unutar ovjekovog tijela ili van
njega!
To je Allahova tajna pohranjena u ovjeku, koju niko drugi osim Njega ne
zna.
Na tim velikim blagodatima koje su date ovjeku kako bi mogao ispuniti
taj veliki emanet, on je nezahvalan: " a vi se malo zahvaljujete!"299
To je stvar koja izaziva stid i sramotu kad se ovjek na to (mora)
podsjeati, kao to Kur'an ljude podsjea na to i opominje svakog onog ko porie
i nevjeruje i ne zahvaljuje na Allahovim blagodatima koje mu je On dao, a na
kojima se (ovjek)ne moe oduiti kada bi jo toliko ivio."300
299
300
Kur'an, 67:23.
"Fi zilali-l-Kur'an" od Sejjida Kutba, 6/3645, 3646.
79
Sedmi uzrok
A on je jedan od najinteresantnijih: da srce u potpunosti bude ganuto pred
Uzvienim Allahom, a to ne mogu izraziti rijei i izrazi
80
A on je jedan od najinteresantnijih: da srce u potpunosti bude ganuto301

pred Uzvienim Allahom, a to ne mogu izraziti rijei i izrazi
Ovo je jedan od uzroka Allahove ljubavi prema ovjeku pred kojim je
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, skoro zatvorio vrata komentara rekavi: " a to ne
mogu izraziti rijei i izrazi."
Kako je nakon toga opisa kojeg daje Ibnu-l-Kajjim lahko bilo ta rei?
Meutim, trebamo pokuati da to bar priblino uradimo kako bi se
postigao cilj s ovim komentarom.
Ove Ibnu-l-Kajjimove rijei krue oko znaenja skruenosti, pokornosti,
potinjenosti, zavisnosti (od Allaha) i obraanja panje na odnos prema
Uzvienom Allahu. Sve su to znaenja koja ulaze pod pojam ganutosti (srca).
Meutim, skruenost je zbog svog opeg znaenja najblia tom znaenju
od svih ostalih, zbog toga e se panja prilikom komentara ovog uzroka posvetiti
tome.
Skruenost jeziki znai: poniznost, potinjenost i mirovanje. Tako se
kae: "ovjek je postao skruen", tj. "pogledao je prema zemlji, oborio pogled i
spustio glas."
"ovjekov pogled je postao ponizan", tj. spustio se.302
Skruenost se u Kur'anu upotrebljava u tom znaenju. Uzvieni kae:
" i pred Milostivim glasovi e se stiati (hai'at) i ti e samo apat
303
uti."
Tj. stiat e se i spustit.304
Uzvieni kae:
"Jedno od znamenja Njegovih je i to to ti vidi suhu (hai'aten) zemlju, a
kad na nju spustimo kiu, ona se pokrene i uzbuja."305
Tj. bila je suha i mirovala. Na njoj nije bilo ploda koji bi je pokretao, pa
kada se spusti bujna kia, ona se pokrene i uzbuja.306
To bi bilo to se tie njezinog jezikog znaenja.
to se tie njene upotrebe kao vjerskog termina, prijanji islamski uenjaci
(selef) imaju razliite definicije, pa se tako kae:
- skruenost je stajanje srca pred Gospodarem ponizno i pokorno,
- skruenost je pokornost istini, a znak toga je da ovjek prihvati savjet po
pitanju onoga o emu ima drugaije miljenje i pokori mu se,
- skruenost je gaenje vatre strasti, smiraj (nestanak) dima iz prsa i
pojavljivanje svjetla velianja (Allaha) u srcu,
- skruenost je potinjenost srca Onome ko zna tajno.307
Sve ove definicije, kao to moe vidjeti, akcenat stavljaju na to da je srce
mjesto skruenosti, zatim se njegov trag ocrtava na drugim organima.
Ovo moda i nije ba najadekvatniji prevod rijei "inkisaru-l-kalb", ali smatram da je nekako
najblii onome to se njime hoe rei. Ta rije u doslovnom prevodu bi glasila "slomljenost srca".
(op. prev.)
302
"Lisanu-l-'areb", 2/1165, pod .
303
Kur'an, 20:108.
304
"Tefsiru-l-delalejn", str. 416.
305
Kur'an, 41:39.
306
v. "Tefsiru-t-Taberi", 25/122.
307
v. "Medaridus-s-salikin", 1/521.
301
81
Er-Ragib El-Asfahani je detaljno pojasnio ovo znaenje i rekao:

"Skruenost je potinjenost. Skruenost se najee koristi za ono to se
nalazi u drugim organima, dok se potinjenost najee upotrebljava za ono to
se nalazi u srcu. Zbog toga se kae: "Srce je postalo potinjeno, pa su i drugi
organi postali skrueni."308
Tako je srce mjesto na kojeg ostavlja trag ono to je vezano za skruenost.
Na njega to nee ostaviti traga sve dok se u njemu ne spoje osobine koje se
u njemu nalaze i stanja u koja ono dolazi.
Ibnu-l-Kajjim je rekao:
"Istina je da je da je skruenost znaenje koje je u skladu sa velianjem
(Allaha), ljubavi (prema Njemu), potinjenosti i ganutosti."309
Zbog toga svako od nas treba da trai te stepene u svome srcu prije nego
se bude pitao gdje nestala skruenost.
Skromnost je, na osnovu ovoga, ope stanje koje se javlja u ovjekovom
biu u periodu kada je blii Allahu, azze ve delle. Ona se generalno od njega
trai, ne samo u toku namaza, mada je namaz mjesto gdje se javlja trag
skruenosti jer je ovjek u namazu najblii svome Gospodaru.
Skruenost je duh namaza, najljepi postupak i dokaz nejgove prisutnosti i
njegove molitve.
Skruenost u toku namaza se ne moe odvojiti od skruenosti srca van
namaza.
Da ovjek cijelo vrijeme bude nemaran, i onda eli da bude skruen u
namazu
Nema nita od toga.
Zbog toga Uzvieni Allah kae:
"Ono to ele vjernici e postii, oni koji molitvu svoju ponizno
(skrueno) obavljaju.310
Oni su prvo realizovali iman (vjerovanje), pa su im kao posljedica toga
srca postala skruena (ponizna). Tako se javio trag toga u njihovom namazu i u
ostalim karakteristikama koje se navode u (sljedeim) ajetima. Mudahid311 kae:
"Skrueni (ponizini) oni su pravi vjernici."312
Prenose se zadivljujue situacije od selefa po pitanju skruenosti, to
ukazuje na istou i bistrinu njihovih srca.
Kada bi Abdullah ibnu-z-Zubejr, radijallahu anhu, poeo klanjati, bio bi
poput stuba zbog skruenosti. Kada bi bio na seddi, na lea bi mu se ptice
sputale mislei da je dio zida!
Mejmun ibn Mehran kae:
"Nikada nisam vidio Muslima ibn Jesara da se okrenuo u namazu. Jedne
prilike sruio se dio mesdida, pa su se ljudi u ariji prepali od toga, dok je on u
njemu klanjao i ni okrenuo se nije.
Njegovi ukuani bi zautjeli kada bi on uao u kuu, a kada bi poeo
klanjati, onda bi oni govorili i smijali se.
"El-muferdat" od Er-Ragiba El-Asfahanija, pod , str.295.

310
Kur'an, 23:1-2.
311
Poznati mufessir Kur'ana. (op. prev.)
312
308
309
82
Kada bi Alija ibnu-l-Hasen, radijallahu anhuma, abdestio, sav bi poutio,

pa je upitan:
"ta je to to ti se deava prilikom abdesta?"
"Znate li pred koga hou stati?!" ree on.313
Oni su svoj svoj namaz oivljavali (skruenou), pa su time oivljavala i
njihova srca. Oi bi im u njemu bile radosne, a kako i da ne budu u ivom
namazu kad Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
"Data mi je radost oka u namazu."314
Da. Namaz je ivot srca. Skruenost je ivot namaza.
Da zastanemo sa Ibnu-l-Devzijjem kod "ivota namaza" kako on biva?
Kako doi do njega? Kada se on deava?
On, rahimehullahu, kae:
"Ono ime ivot namaza biva potpun sastoji se od mnogih stvari:
- prvo: prisustvo srca
To znai da srce bude prazno (isto) od svega onoga to se na njega lijepi,
a to se postie voljom. Tako ako te neto zaokupira, onda je nuno prisustvo srca.
Nema lijeka koji bi uinio da ono bude prisutno osim da se volja (tenja) usmjeri
na namaz.
Usmjeravanje volje (tenje) biva jae ili slabije u skladu sa jainom
vjerovanja u budui svijet i ne pridavanja panje ovom svijetu.
Kada god primjeti da ti srce nije prisutno u namazu, onda znaj da je
uzrok toga slabost imana, pa se potrudi da ga ojaa.
- drugo: razumjevanje znaenja onoga to govori
To je stvar koja stoji iza prisustva srca, jer srce moda bude prisutno kod
rijei, a ne i kod njihovog znaenja. Zbog toga je potrebno da se mozak usmjeri
na shvatanje znaenja izbjegavajui misli koje ga odvraaju (od toga), kao i ono
to je uzrok tih misli, jer ako se to ne izbjegne, onda se nee moi izbjei ni te
misli.315
- tree: velianje Allaha i strahopotovanje prema Njemu
To se raa iz dvije stvari:
* spoznaje Allahove uzvienosti i Njegove veliine, i
* spoznaje nitavnosti svoje due, kao i to da ona robuje (Allahu).
v. "Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 26.
Biljei ga Ahmed u svome "Musnedu", 3/128, 119, 285. Biljei ga i En-Nesa'i u poglavlju o
ophoenju sa enama. Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu suneni-n-Nesa'i", hadis
br. 3680 (3/827).
315
Ibnu-l-Devzi ovdje navodi dvije vrste stvari koji ovjeka okupiraju. One su, ili vidljive koje
okupiraju vid i sluh, ili skrivene, a one su najgore, kao u sluaju onoga koga su obuzele brige i
misli.
On navodi da je lijek za vidljive stvari, koje ovjeka okupiraju, da se udalji od svega onoga to
zaokuplja sluh i vid, dok je za skrivene stvari, koje ga odvraaju (od namaza), lijek u tome da
svoju duu silom potini onome to ui u namazu ili uje, i ne preputa se mislima i onome to ga
odvraa (od namaza). Ovo sam naveo ukratko samo radi napomene.
313
314
83
Iz te dvije spoznaje se raa pokornost i skruenost.

Od toga je i nada. Ona ide uz strah. Koliko je onih koji veliaju vladara iz
straga od njegove moi, kao to se nadaju njegovom dobru!
Onaj koji klanja treba da se nada nagradi zbog svoga namaza, kao to se
boji kazne za svoje propuste.316
Namaz sa tim svojim duhom, ivotom, seddom, ruku'om i skruenosti je
najpriliniji da ovjeka oisti od neistoe i oslobodi ga od grijeha.
Meutim, kao to smo ve spomenuli, skruenost ima generalno znaenje
tako da se ne ograniava samo na namaz. Ako ona znai velianje (Allaha), ljubav
(prema Njemu) i ganutost srca, pa sve to se zahtijeva od ovjeka, muslimana, u
svakoj situaciji (a ne samo u namazu).
Te stvari se ne mogu izraziti putem crtea i slika na kojima se prikazuje
neka osoba ljudima u svome liku, hodu, odjevanju, jedenju i pijenju. Ne, nego je
to poseban odnos prema Allahu za kojeg samo On zna. Stoga ne prilii ovjeku
da se tako odnosi prema nekom drugom mimo Allaha.
Sufjan Es-Sevri kae:
"Upitao sam El-E'ama o skruenosti, pa je rekao:
"O Sevri, ti hoe biti imam ljudima, a ne zna ta je skruenost?? Pitao
sam Ibrahima En-Neha'ija o skruenosti, pa je rekao: "O E'ameiu, hoe da
bude imam ljudima, a ne zna ta je skruenost??
Nije skruenost u jedenju tvrde hrane, niti u oblaenju krute odjee i
obaranju glave, nego je skruenost da i uglednog i neugledog po pitanju prava
smatra istim i da bude ponizan Allahu po pitanju svake dunosti kojom te je
obavezao."317
Selef je isto tako upozoravao od pretjerivanja ili glumljenja skruenosti.
Huzejfe, radijallahu anhu, je rekao: "uvajte se licemjerne skruenosti!",
pa je upitan: "Kakva je to licemjerna skruenost?"
"Da vidi kako je tijelo skrueno, a srce nije." odgovori on.
Omer ibnu-l-Hattab, radijallahu anhu, je vidio ovjeka koji je pognuo
glavu u namazu, pa mu je rekao:
"O vlasnie glave, podigni glavu! Nije skruenost u glavama, ve u srcima!"
Aia, radijallahu anha, je vidjela mladie koji su hodali poput mrtvaca, pa
je upitala svoje drugarice: "Ko su ovi?"
"Pobonjaci." odgovorie.
"Kada bi Omer ibnu-l-Hattab hodao, onda bi brzo iao, kada bi govorio,
ulo bi se, kada bi udario, zabolilo bi, kada bi nekoga nahranio, uinio bi da se
zasiti, a bio je pravi pobonjak."318
Omer, radijallahu anhu, je praktikovao istinsku skruenost, zbog toga su
ljudi prema njemu osjeali strahopotovanje, pa ak su ga se i ejtani bojali, jer se
on bojao Allaha i bio mu skruen, bez pretjerivanja ili pravljenja.
Sehl ibn Sa'd je rekao:
"Kome srce bude skrueno, njemu se ejtan nee moi pribliiti."319
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, je govorio o ovoj istinskoj skruenosti, pa je
spomenuo da ona ima tri stepena, a oni su, ukratko:
"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 26-28 (saeto).
318
v. "Medaridu-s-salikin", 1/521.
319
v. "Medaridu-s-salikin", 1/522.
316
317
84
- prvi stepen: pokornost Allahovoj naredbi tako to e je ovjek primiti

pokorno i ponizno ispoljavajui potrebu za uputom prije nego to po njoj postupi,
traenje pomoi kada je bude izvravao i nadu da e to biti primljeno, nakon to
je izvri.
Tome se dodaje predanost Allahovom sudu, vjerskom i odredbenom320, pa
tako ne prihvata vjerski sud suprotstavljajui mu se zbog strasti ili prohtjeva, niti
prihvata sud sudbine sa prezirom i protivljenjem.
Tome se jo moe dodati ganutost srca zbog Gospodarevog pogleda na
ljudsko srce i njegove organe prilikom primanja naredbe.
- drugi stepen: praenje loih postupaka due i loih stvari prilikom
injenja djela, kao i oekivanje da e se oni pojaviti, strahovanje za djela od tih
loih stvari poput oholosti, samozadivljenosti, rija'a, slabosti prilikom iskrenosti,
pomanjkanja vrstog ubjeenja (jekina) i dijeliminosti u nijetu.
Tome se jo moe dodati da bude oprezan kako sebe ne bi vidio boljim od
ostalih ljudi, nego to treba prepustiti Allahu.
- trei stepen: da se obuzda kako ne bio preslobodan prema Allahu zbog
djela ili miljenja da je Allaha neim zaduio, pri tom se trudei da ljudi ne vide
njegov odnos (stanje) prema Stvoritelju kako ga ne bi zadivilo to to to ljudi vide,
pa to iskvari njegovo srce, nijet i njegov odnos (stanje).321
To su stepeni za koje treba navikavati duu da se uspinje (tei) k njima, i
uvjebavati je da se penje njima, a namaz je najabolje polje za kroenje due da
ini ta djela, jer jedino u njemu ima priliku da se u potpunosti posveti stajanju
pred Uzvienim Allahom ponavljajui to u nonim satima i krajevima dana.
ovjek se duom uspinje stepenima skruenosti u onolikoj mjeri koliko
ima ivota i koliko mu je srce prisutno u namazu.
Da posluamo dragocjene savjete od Ibnu-l-Devzija, rahimehullah, koji
nas upuuje na praktine korake koje treba poduzeti kako bi se ostvarila
skurenost u namazu. On kae:
"Onaj koji klanja, srce mu treba biti prisutno tokom itavog namaza.
Kada uje poziv mujezina, neka zamisli poziv sa Sudnji dan, pripremi se
za odgovor i pogleda ta e odgovoriti i s kakvim tijelom e doi.322
Kada pokrije svoje stidno mjesto, neka zna da se time eli pokrivanje
njegovog sramotnog dijela tijela od ljudi, i neka se prisjeti svojih unutranjih
stidnih stvari i tajnih sramota koje moe vidjeti samo Stvoritelj, a one se ne mogu
prikriti, nego ih briu kajanje, stid i strah.
Kada se okrene prema kibli, onda je svoje lice okrenuo od svih strana osim
od strane na kojoj se nalazi Allahova Kua, a okretanje srca prema Uzvienom
Allahu je pree.
Isto onako kako se ovjek ne okree prema strani gdje se nalazi Ka'ba,
osim okretanjem od svih drugih strana, tako se i srce ne okree prema Uzvienom
Allahu osim okretanjem od svega mimo Njega.
Kada proui tekbir ("Allahu ekber"), o ti koji klanja, onda neka tvoje
srce nikako ne lae tvoj jezik, jer ako u tvom srcu bude neto vee od Uzvienog
Allaha, onda si slagao. Zato se uvaj da ti strast ne bude vea na to ukazuje
davanje prednosti u pokornosti njoj nad pokornou Uzvienom Allahu.
Tj. onom sudu po kojem mu Allah odreuje sudbinu. (op. prev.)
"Medaridu-s-salikin", 1/522-525 (uz manje izmjene i saetak).
322
Tj. hoe li mu tijelo biti skrueno ili ne. (op. prev.)
320
321
85
Kada zatrai utoite kod Allaha, onda znaj da je traenje utoita kod
Allaha, subhanehu, pa ako ne zatrai utoite svojim srcem, onda su tvoje rijei
nitavne.
Razumi znaenje onoga to ui. Neka ti razumjevanje srcem bude
prisutno kod rijei: "El-hamdu lillahi rabbi-l-'alemin" ("Hvala Allahu, Gospodaru
"svjetova"). Predstavi sebi Njegovu milost kod rijei: "Er-Rahmani-r-rahim"
("Milostivom, Samilosnom"). Njegovu veliinu kod rijei: "Maliki jevmi-d-din"
("Vladaru Sudnjeg dana"), i tako prilikom cjelokupnog uenja.
Osjeti skromnost prilikom injenja ruku'a. Poniznost na seddi, jer si
svoju duu postavio na njeno mjesto i ogranak si vratio njegovom korjenu
injenjem sedde na zemlju od koje si stvoren.
Razumi znaenje zikrova.
Znaj da je obavljanje namaza pod tim uslovima uzrok istoe srca od hre
i time dobija svjetlo koje osvjetljuje veliinu Onoga kojeg oboava, Onoga koji
zna njegove tajne, a to mogu shvatiti samo ueni.
Onaj koji samo formalno obavlja namaz bez (razumjevanja) njegovog
znaenja, ne moe nita od toga vidjeti, ta vie on e poricati postojanje toga."323
323
"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 28, 29.
86
Osmi uzrok
Osamljivanje sa Njim u vremenu kada se On sputa (na zemaljsko nebo) kako bi
Ga dozivao, uio Njegove rijei i srcem stajao pred Njim uz potivanje roba
prema svome Gospodaru, a zatim zavriti sve to
sa traenjem oprosta i kajanjem
87
Osamljivanje sa Njim u vremenu kada se On sputa (na zemaljsko nebo)

kako bi Ga dozivao, uio Njegove rijei i srcem stajao pred Njim uz potivanje
roba prema svome Gospodaru, a zatim zavriti sve to sa traenjem oprosta i
kajanjem
Ovo je jedan od najveih uzroka (Allahove) ljubavi (prema ovjeku), jer je
to najbolji dokaz odgoja prilikom oboavanja Allaha.
Allah je pohavalio one koji nou klanjaju, ibadete, rekavi:
"Bokovi njihovi se postelja liavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i
elje klanjaju, a dio onog to im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao
nagrada za ono to su inili, skrivene radosti ekaju."324
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prouio ta dva ajeta
Mu'azu, radijallahu anhu, kao odgovor na njegovo pitanje:
"Obavijesti me o djelu koje e me uvesti u Dennet i udaljiti od Vatre."
U jednom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Hoe li da te uputim na vrata dobra? Post je tit, sadaka brie grijehe,
kao to voda gasi vatru i namaz ovjeka u toku noi", a zatim je prouio: "Bokovi
njihovi se postelja liavaju", sve dok nije stigao do: " ekaju."325
Ajet je openit i obuhvata svaki ibadet i uenje dove nou. Meutim,
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je posebno istakao ovjekov namaz u
toku noi, jer je noni namaz nabolja nafila, kao to Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, kae:
"Nabolji namaz nakon farza je noni namaz."326
Meutim, to ne sprijeava ulazak drugih ibadeta u tu vrijednost nagrade
zbog openitosti ajeta.
Ibn Redeb, rahimahullah, kae:
"Allah je pohavalio one iji se bokovi odvajaju od postelja kako bi Ga
molili. To obuhvata svakoga onoga koji je ostavio san nou radi zikra
(spominjanja Allaha) i moljenja Njega.
U to ulazi i onaj ko klanja akam i jaciju, kao i onaj koji eka jaciju, pa
nee da zaspe sve dok je ne klanja, pogotovo ako je pospan i bori se sam sa sobom
da ne zaspe kako bi obavio dunost (farz).
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao o onima koji ekaju
jaciju:
"Vi ste u namazu sve dok ekate namaz."327
U to ulazi i onaj ko je spavao, zatim se probudio i ustao u toku noi radi
nonog namaza. To je openito najbolja vrsta nafile namaza.
U to moda ulazi i onaj koji je ustao u zoru radi klanjanja sabah namaza,
pogotovo ako mu se jako spava."328
Oni koji ustaju tokom noi (radi ibadeta) su bez sumnje oni koje Allah
voli. Oni su ak najbolji meu onima koje Allah voli! To stoga jer su oni
klanjajui nou pred Uzvienim Allahom spojili veinu uzroka za ljubav prema
Kur'an, 32:16-17.
Ranije je navedeno gdje se hadis nalazi.
326
327
Dio hadisa kojeg biljei Buharija, hadis br. 647 (2/154), Muslim, hadis br. 640 (1/443). Tekst
hadisa je Muslimov.
328
324
325
88
njima od strane Allaha koje smo do sad naveli, kao i onih koje emo tek
spomenuti.
Oni ne ue samo Kur'an i taka, nego klanjaju uei ga, razmiljajui o
njemu i bivajui skrueni.
Oni se tokom klanjanja namaza pribliavaju Allahu sa Njemu najdraom
nafilom.
Oni su, odvajajui svoje bokove od postelja radi spominjanja Allaha nou,
prei da budu od onih koji Ga spominju danju.
To njihovo dizanje iz postelja ukazuje da su oni dali prednost onome to
Allah voli nad onim to oni sami vole.
Oni u tom nonom namazu svojim srcima prouavaju Allahova imena i
Njegova svojstva i kreu se u njihovim vrtovima.
Tokom njihovog uenja Kur'ana, oni razmiljaju o Allahovim
blagodatima, znacima Njegovog dobroinstva, dobra i blagodati koje daje ostalim
stvorenjima.
Zatim, oni ne staju pred Uzvienog Allaha u toku noi, dok ljudi oko njih
spavaju, osim slomljenih srca prema Njemu, subhanehu.
Njihov uspjeh da klanjaju nou je uspjeh da se osame sa svojim
Gospodarem kada se On sputa na zemaljsko nebo kako bi Ga molili i uili
Njegove rijei.
Oni koji tako postupaju, ispunili su tri etvrtine uzroka koji vode ka
Allahovoj ljubavi.
Zbog toga nije udno da se povjerljivi sa neba, Dibril, aljehi-s-selam,
spusti povjerljivom na zemlji, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i kae mu:
"Znaj da je vjernikova ast (ugled) njegovo klanjanje nou, a njegov ponos
je njegova nezavisnost od ljudi."329
Noni namaz predstavlja ast (ugled) onome ko ga obavlja, jer oni njime
trae, a to je najtea vrsta pokornosti, Allahovo zadovoljstvo u najteim asovima.
Zbog toga se na njih, za nagradu, stavljaju znakovi asti (ugleda) od strane
Allaha, a to je nur (svijetlo) u srcima, nur na licima, nur u njihovom ivotu, nur
prilikom njihove smrti, sve dok klanjaju noni namaz radi Allaha u nonim
tminama.
Hasan El-Basri, rahimehullah, je rekao:
"Nisam naao nikakav ibadet tei od namaza u nonoj tmini."
Zatim je upitan: "Zato oni koji klanjaju noni namaz imaju najljepa
lica?"
"Zato to su se oni osamili sa svojim Gospodarem, pa ih je ogrnuo jednim
dijelom Svoga nura (svjetla). odgovori on.
Ebu Sulejman Ed-Darani, rahimahullah, je rekao:
"Oni koji nou klanjaju namaz u toku noi uivaju vie od onih koji se
zabavaljaju u svojoj zabavi. Da nije noi, ne bih volio ostati na dunjaluku."
Ed-Dahhak je rekao:
"Upoznao sam ljude koji su se stidjeli Allaha u mrkloj noi zbog dugog
spavanja."330
Hadis predstavlja predaju koju prenosu Sehl ibn Sa'd, Dabir ibn Abdillah i Alija ibn Ebi Talib.
Biljei ga Et-Taberani u djelu "El-evsat" (1/61/2) i Hakim (4/2324), koji ga je ocjenio
vjerodostojnim. S tim se slae i Ez-Zehebi. Albani ga je ocjenio vjerodostojnim na osnovi svih
predaja u kojima se prenosi. v. "Silsiletu-s-sahiha", hadis br. 831 (2/505).
329
89
Ako je takav sluaj sa nonim namazom i stepenom onih koji klanjaju

noni namaz, onda neka nemarni i lijeni poput nas ustanu da se pridrue putu
asti kojim su krenuli prije nego put zavri i vrata se pozatvaraju.
Pored toga to je ovo teak ibadet, Allahovom milou postoje
olakavajue stvari koje ga ine prijatnim i olakavaju ga dui koja tei ka
prolaznom rahatluku na ovom svijetu, a nemarna je prema vjenom rahatluku na
onom svijetu.
Ako neko od nas eli da se pridrui povorci onih koji vole Allaha i koje
Allah voli, onda neka pouri ka Njegovom zadovoljstvu, neka pouri da oisti i
ispravi svoj nijet odmah na poetku, te neka zatrai pomo od Allaha, jer onaj ko
zatrai pomo od Allaha, On e mu pomoi.
Brate po vjeri, prihvati ovaj savjet od doktora koji je specijalizovan za srca,
sposoban, alim i savjetnik koji savjetuje mene i tebe kako privoliti duu da
prihvati onu stvar u kojoj joj lei njen spas i ivot.
"Znaj da je noni namaz teak, osim onome kome je to Allah uinio
lakhim putem sljedeih stvari, neke od njih su vidljive prirode, a druge skrivene:
to se vidljivih tie, da puno ne jede. Neki su govorili:
"O skupino murida (uenika), nemojte puno jesti, jer ete puno piti, puno
spavati i puno izgubiti!"
Od toga je da se danju ne zamara tekim poslovima.
Od toga je da ne proputa popodnevni odmor (kajlulu), jer mu to pomae
da klanja noni namaz.
Od toga je, a to spada u skriveno, da se kloni grijeha.
Es-Sevri je rekao:
"Nisam mogao klanjati noni namaz pet mjeseci zbog jednog grijeha kojeg
sam poinio."
to se tie stvari koje to olakavaju:
- od toga je da bude ista srca prema muslimanima, da mu srce bude isto
od novotarija i da se okrene od onoga to mu je nepotrebno od ovog svijeta,
- od toga je strah koji preovladava i obuzima srce uz kratku nadu,
- od toga je da zna vrijednost nonog namaza.
Jedan od najboljih posticaja na to je ljubav prema Uzvienom Allahu i
snaga vjerovanja, tako da on kada ustane moli svoga Gospodara i zamialja kao
da je pred Njim i da Ga vidi, pa ga to moljenje ponese da dugo klanja noni
namaz."331
Ako noni namaz predstavlja ast (ugled) vjerniku, oni koji ga obavljaju
su na razliitim stepenima u pogledu te asti (ugleda).
Pogledaj svoj stepen, Allah nam se obojici smilovao, na kojim si stepenu u
pogledu te asti (ugleda).
Ako nae sebe na najviim stepenima, onda zahvaljuj Allahu. Ako vidi
da si na srednjim stepenima, onda zatrai pomo od Allaha. Ako vidi da si na
najniim stepenima, onda moli oprost od Allaha.
Ako vidi da nisi ni na kojem stepenu, onda reci: "Mi smo Allahovi i
Njemu se vraamo. Nema snage ni moi osim u Allaha!"
330
331
"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 60, 61, 62.

"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 61.
90

"Klanjanje nonog namaza ima stepene:
- jedan je da (ovjek) provede itavu no u namazu, to se prenosi od
jednog broja selefa,
- drugi je da klanja pola noi, to se isto tako prenosi od jednog broja
selefa, a najbolji nain je da spava prvu treinu noi i zadnju estinu,
- trei stepen je da klanja treinu noi, pa tako treba da spava prvu
polovinu i zadnju estinu noi. Tako je klanjao Davud, alejhi-s-selam. U
Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" se prenosi: "Najdrai namaz Allahu je
namaz Davuda, alejhis-selam, i najdrai post Allahu je Davudov post. On bi
spavao pola noi, klanjao treinu, spavao estinu, dan postio, dan mrsio."332
Najbolje je da spava krajem noi kako bi odagnao tragove pospanosti sa
svog lica ujutro i smanjio podbuhlost.
- etvrti stepen je da klanja estinu noi ili petinu, a najbolje je da to bude
u drugoj polovici noi. Neki kau: "Najbolja je zadnja estina (noi)."
- peti stepen je da ne vodi rauna o vremenu, jer je to teko.
Zatim kako to raditi postoje dva naina:
- prvi je da klanja s prva noi dok ga san ne savlada, pa legne i zaspe, pa
kada se probudi, ustane dok ga san ne savlada, te legne da spava. Ovo je najtee
izdrati, a tako je postupao jedan broj selefa.
- drugi nain je da spava prvi dio noi, zatim kad se naspava, ustane i
klanja preostali dio noi.
- esti stepen je da klanja etiri reke'ata ili dva. Prenosi se od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Klanjajte noi namaz, pa
makar etiri (reke'ata), ili makar dva"333
U djelu "Sunenu Ebi Davud" se biljei da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao:
"Ko se probudi u toku noi i probudi svoju enu, pa zajedno klanjaju dva
reke'ata, bie upisani te noi meu one koji mnogo Allaha spominju."334
Ovo su naini kako podjeliti no, pa neka ovjek odabere sebi ono to je
najlake za njega.
Ako mu bude teko da klanja sredinom noi, onda ne bi trebao propustiti
da klanja izmeu akama i jacije i pred zoru, kako bi bio od onih koji klanjaju
poetkom i krajem noi. To je sedmi stepen."335
Ako ne moe da redovno obavlja nita od ovoga, onda neka redovno
klanja duha namaz. On se klanja u toku dana umjesto nonog namaza.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je savjetovao Ebu Hurejru,
radijallahu anhu, da klanja duha namaz, kao to smo to spomenuli prilikom
govora o drugom uzroku koji vodi ka Allahovoj ljubavi, jer je nou bio zaokupljen
pouavanjem hadisu.
Biljei ga Buharija, hadis br. 1131 (3/20) i Muslim, (189, 190) (2/816). Tekst hadisa je Buharijin.
Biljei ga El-Bejheki u djelu "u'abu-l-iman", hadis br. 2945 (6/415). Hadis je mursel od ElHasena, dok ostatak hadisa glasi: "Nema ni jedne kue koja je poznata da se u njoj klanja noni
namaz, a da glasnik ne bude zvao: "O ukuani, ustanite da klanjate va namaz!"
334
Biljei ga Ebu Davud, hadis br. 1309 (2/74) i Ibn Made, hadis br. 1335 (1/423). Albani ga je
ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu suneni Ibn Made", hadis br. 1098 (1/223).
335
"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 61, 62 uz izvjesno saimanje.
332
333
91
to se tie zavravanja noi sa tranjem oporsta i pokajanjem, to je ono to

je Uzvieni Allah pohavalio rekavi:
" nou su malo spavali i u praskazorje oprost od grijeha molili."336
Tj. na ovom svijetu su inili dobra djela, tako to su nou malo spavali, to
su (nou) klanjali i ostajali da u praskozorje oprost trae.
Ibn Abbas je rekao:
"Ni bi im prola ni jedna no, a da oni ne neto od nje ne bi iskoristili."
Mudahid kae:
"Rijetko bi spavali nou do sabaha, a da ne klanjaju noni namaz."337
Ovo je jedno od tumaenja ajeta, ili prema drugom oni bi nou malo
spavali.
Hasan El-Basri je rekao:
"Borili bi se da klanjaju noni namaz, pa bi spavali najmanji dio noi.
Trudili bi se i ostajali do praskozorja, a onda bi u zoru oprosta traili."338
Da se primjetiti to da je stepen ustrajnosti (konstantnosti) u injenju toga,
tj. malo spavanja nou uz klanjanje do traenja oprosta u zoru, zatim spajanje
toga sa sabah namazom i zikrom nakon njega, da se primjetiti da je taj stepen
nestao sa onima koji su tako radili jako davno. Meutim, nadati je se da e Allah,
azze ve delle, iz Svoje velike milosti i samilosti, primiti trud i drugih i
umnogostruiti ga.
Abdu-r-Rahman ibn Zejd ibn Eslem je rekao:
"Neki ovjek iz plemena Beni Temim je rekao mome ocu: "O Ebu Usama,
jednu stvar ne mogu nai kod nas. Allah je spomenuo neke ljude i rekao: "
nou su malo spavali i u praskazorje oprost od grijeha molili,"339 a mi sasvim malo
nou klanjamo."
Onda mu je moj otac rekao:
"Blago onome ko legne kada je pospan, i boji se Allaha kada se probudi."340
Onaj kome Allah dadne da prisustvuje krajem noi klanjajui i oprosta
traei, njemu je dato da uini veliku i plemenitu stvar, jer Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kae:
"Na Gospodar, tebareke ve te'ala, se sputa svake noi na dunjaluko
nebo u zadnjoj treini noi i kae: "Ko Me moli, da Mu se odazovem?! Ko od
Mene neto trai, pa da Mu dam ono to trai?! Ko od Mene oprosta trai, da Mu
oprostim?!"341
Onaj kome bude dato da da klanja pred Allahom, azze ve delle, u tom
posebnom vremenu, to je ast, dok onaj ko to ne moe, onda u najmanju ruku
treba da bude od onih koji trae oprosta u to vrijeme.
Uzvieni Allah meu Svoje dobre robove ubraja i one koje je opisao
rijeima: " i koji se budu u posljednjim asovima noi za oprost molili."342
Kur'an, 51:17-18.
v. "Tefsiru-t-Taberi", 26/197.
338
Ibid, str. 200.
339
Kur'an, 51:17-18.
340
341
Biljei ga Buharija u svome "Sahihu", hadis br. 7494, "Fethu-l-Bari" (13/473). Biljei ga i
Muslim, hadis br. 168 (1/521).
342
Kur'an, 3:17.
336
337
92
Oni te trenutke provode u pokornosti Allahu traei oprosta. Meutim,

ako traenje oprosta bude u toku jednog drugog ibadeta onda ima vie
mogunosti da bude primljeno, a namaz je jedan od najboljih ibadeta. Zbog toga
su islamski uenjaci rekli:
"Kad god to traenje oprosta bude u namazu, to je jo bolje."343
Mada je traenje oprosta u bilo kojem vremenu vrijedno, u praskozorje je
jo bolje bez obzira da li traio oprost grijeha za sebe ili za drugog.
Prenosi se da je Ja'kub, alejhi-s-selam, kada je rekao svojim sinovima:
"Zamoliu Gospodara svoga da vam oprosti,"344 odgodio to do zore.345
Miljenja mufessira (komentatora Kur'ana) se razlikuju u pojanjenju
tajni i koristi zbog kojih traenje oprosta u zoru predstavlja vrijednost i poast
tako da su oni koji to rade zasluili pohvalu od strane Uzvienog Allaha u
Njegovoj Knjizi. Oni od toga navode sljedee:
a) to je vrijeme u kojem se Allah sputa, kao to se vjerodostojno prenosi u
jednom hadisu, pa Allah kae: "Ko Me moli, da Mu se odazovem?! Ko od Mene
neto trai, pa da Mu dam ono to trai?! Ko od Mene oprosta trai, da Mu
oprostim?!"
Ibn Kesir, rahimehullah,346 smatra da u tome lei vrijednost tog vremena,
a kao dokaz za to je naveo gore citirani hadis prilikom tumaenja rijei
Uzvienog: " i koji se budu u posljednjim asovima noi za oprost molili."347
b) ibadet je jako teko obavljati u to vrijeme i to ne mogu initi osim
iskreni.
Ako je nagrada u skladu s uloenim naporom i ako je ispunio sve uslove,
onda onaj koji klanja Allahu u to vrijeme, kada se ljudi odmaraju i spavaju, bez
ikakve sumnje, zasluuje dobro i veliku nagradu.
Ebu-s-Su'ud kae:
"Posebno izdvajanje zore kao vremena za tranje oprosta je zbog toga to
je dova tada najblie da bude usliana, jer je ibadet tada najtei, dua najia
(najbistrija) i srce najpribranije, pogotovo kod onih koji se trude."348
To je vrijeme nemara i sna, pa ovjekov trud da u to vrijeme bude budan,
trai oprosta i kaje se ukazuje na njegovu budnost i pokornost.
El-Kasimi, rahimehullah, kae:
"Mudrost u izdvajanju zore (za tranje oprosta) je zbog toga to je to
vrijeme kada su ljudi nemarni prema Allahovoj milosti. Tada je ibadet najtee
initi, tada nijet biva iskren i postoji elja, s tim da je Allah tada blizu i oboavan
od strane Svojih robova."349
Prenosi se od El-Hasena da je Lukman svome sinu rekao:
"Siniu, nemoj biti nemoniji od ovog horoza koji u zoru pjeva, a ti
spava na postelji."350

Kur'an, 12:98.
345
"Tefsiru-t-Taberi", eser br. 19870 (16/261. v. "Tefsiru Ibn Kesir", 4/334.
346
v. "Tefsiru Ibn Kesir", 1/353.
347
Kur'an, 3:17.
348
"Tefsiru Ebi-s-Su'ud" iji je pravi naziv: "Iradu-l-'akli-s-selim ila mezaja-l-kitabi-l-kerimi", 2/16.
349
"Mehasinu-t-te'vil" od El-Kasimija, 4/809.
350
To navodi El-Begavi u svome "Tefsiru". v. "Me'alimu-t-tenzil", 2/17. Verifikovao 'Usman
Damirijje i drugi. Izava Daru Tajjibe.
343
344
93
c) ono to se moe nadovezati na gore spomenutu korist je da to vrijeme

istoe (bistrine) due i njene odvojenosti od ivotnih problema.
Sejjid Kutb, rahimehullah, kae:
" traenje oprosta u praskozorje nakon svega ovog formira blistave, iste
i debele hladove
Sama rije "praskozorje" ocrtava hladove ovog perioda noi prije zore,
perioda kada atmosfera bude ista, blaga i smirena. U njemu misle koje ovjeku
dolaze bivaju blage, kao i njegove sputane pobude.
Kada se tome doda jo kako trai oprost, onda su ti hladovi nali
odgovarajuu situaciju u duevnom svijetu i u svijesti postojanja isto tako.
Tada se spaja duh ovjeka sa duhom univerzuma u kretanju ka Stvoritelju
univerzuma i Stvoritelju ovjeka."351
d) jedna od mudrosti traenja oprosta u to vrijeme je, takoe, da ono
dolazi odmah iza vremema truda prilikom ibadeta, tj. klanjanja nonog namaza,
pa tako injenje zahvale Uzvienom Allahu koja prethodi tome ibadetu, molenje
da on bude primljen i traenje oprosta za propuste koji su se moda desili
prilikom njega, to prethodenje odgovora tano tom vremenu.
Er-Razi je rekao:
" i koji se budu u posljednjim asovima noi za oprost molili"352, je iaret
da su oni klanjali noni namaz i trudili se elei da njihovo djelo bude vee od
toga i iskrenije i da su traili oprosta za propuste.
Ovo je osobina plemenitog. On uini neto plemenito na najbolji nain,
zatim to smatra malim i izvinjava se za propust."353
Ako je traenje oprosta openito bez osvrtanja na propuste koji su se
moda desili prilikom prethodnog ibadeta, onda to molenje oprosta biva
odgovarajue u tom vremenu takoe, jer je tome prethodio ibadet koji je otvorio
vrata za udovaljavanje potrebama. Tako noi namaz biva poput uvoda pred
molbu, dovu i skruenost pred Plemenitim i Premilostivim, subhanehu.354
"Fi zaila-l-Kur'an" od Sejjida Kutba, 1/376, izdava Daru--uruk.

Kur'an, 3:17.
353
"Et-tefsiru-l-kebir" od Er-Razija, 28/203.
354
Vie o tome pogledaj studiju o traenju oprosta i lijepim postupcima prilikom toga u
magestarskoj disertaciji pod naslovom "Et-tevbetu ve-l-istgfaru fi-l-Kur'ani-l-kerim" koju je
priredio brat Behauddin 'Akil. (knjiga je u tampi)
351
352
94
Deveti uzrok
Druenje sa onima koji iskreno vole Allaha, ubiranje najboljih plodova njihovog
govora, kao to se biraju najbolji plodovi, i da ne govori osim kada govor bude
korisniji i zna da e ti poboljati tvoje stanje i koristiti drugome
95
Druenje sa onima koji iskreno vole Allaha, ubiranje najboljih plodova

njihovog govora, kao to se biraju najbolji plodovi, i da ne govori osim kada
govor bude korisniji i zna da e ti poboljati tvoje stanje i koristiti drugome
Ovdje je Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, svrstao ljubav prema onima koji
iskreno vole Allaha i druenja sa njima kao jednu od stvari koja vodi ka Allahovoj
ljubavi.
To nije udno, jer je radosna vijest objavljena onima koji vole Allaha
putem Objave koja se sputa.
"Allah, azze ve delle, je rekao:
"Moja ljubav je obavezna onima koji se vole u ime Mene. Moja ljubav je
obavezna onima koji se drue u ime Mene. Moja ljubav je obavezna onima koji se
posjeuju u ime Mene."355
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da je rekao:
"Neki ovjek je krenuo da posjeti svog brata u drugom selu, te je Allah
naredio meleku da ga saeka na putu.
"Kuda ide?" upita melek.
"Idem da posjetim brata u ovome selu." odgovori ovjek.
"Da ne ide zato da ti uzvrati na dobroinstvo koje si mu uinio?" upita
(melek).
"Ne. Hou da ga posjetim zato to ga volim u ime Allaha." odgovori on,
pa melek ree:
"Ja sam Allahov izaslanik tebi da ti kaem da te je Allah zavolio, kao to si
ti njega zavolio u ime Allaha."356
Ljubav muslimana prema njegovom bratu po vjeri u ime Allaha je plod
iskrenog vjerovanja i lijepog ahlaka. To je poput ograde kojom Allah uva
ovjekovo srce, tako da iman u njemu postaje sve jai kako ne bi oslabio.
"Najvre imanske veze su da voli u ime Allaha i mrzi u ime Allaha."357
Oni koji se biraju za drugove i uzimaju za one koji se vole, njihovo
prijateljstvo treba da bude ovjeku od koristi u njegovog vjeri, u njegovom
ovosvjetskom ivotu i ivotu na buduem svijetu.
Zbog toga je njihov izbor jedan teka zadaa koja zahtijeva pomo od
strane Allaha. Pametnom ovjeku ne prilii da se drui sa svakim koga sluajno
upozna, jer je ovjek taj koji utie (na druge) i koji je podloan utjecaju drugih.
Moda ga lo izbor prijatelja odvede u propast i uznemirenost poput
onoga ko loe izabere profesiju, enu ili komiluk
Ibn Hader, rahimehullah, je rekao:
"ovjek ne treba zanemarivati izbor onoga ko je pogodan da ga uzme za
prijatelja, jer prijateljstvo ima velik uticaj na ovjeka. Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, je rekao:
Biljei ga Ahmed u svome "Musnedu", (4/386), (5/229) i Malik u djelu "El-Muvetta', hadis br. 16
(2/953). Albani ga je ocjenio vjerodostojnim. v. "Mikatu-l-mesabih", 3/1395, hadis br. 5011.
356
357
Biljei ga Et-Taberani u djelu "El-mu'demu-l-kebir", hadis br. 11537, i Ibn Ebi ejbe u djelu
"El-iman", 110. Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Es-silsiletu-s-sahiha", hadis br. 1728.
355
96
"ovjek je na vjeri svoga prisnog prijatelja, pa neko svako od vas gleda

koga uzima za prisnog prijatelja."358
"Onaj ije prijateljstvo ostavlja trag (na dotinog) treba da posjeduje pet
stvari:
(1.) da bude pametan,
(2.) da bude lijepo ahlaka (ponaanja),
(3.) da ne bude grijenik,
(4.) da ne bude novotar,
(5.) i da ne udi za dunjalukom.
to se tie pameti (razuma), on je glavica kapitala. Nema nikakvog dobra
u druenju sa ahmakom (budalom), jer on eli da ti uini neto korisno, pa ti
nanese tetu. Pod pametnim (razumnim) podrazumjevamo onoga koji razumije
stvari onako kakve one jesu ili sam po sebi, ili pak kad mu se objasni da razumije.
to se tie lijepog ahlaka (ponaanja), ono je neophodno, jer koliko je
pametnih koje nadvlada srdba ili strast, pa se pokori svojoj strasti, tako da nema
koristi od drunja sa njim.
to se tie grijenika, on se ne boji Allaha, a onaj ko se ne boji Uzvienog
Allaha ne moe se pouzdati u njega.
to se tie novotara, to zbog bojazni da se zbog druenjem sa njim njegovo
injenje novatarija ne pree na onoga ko se sa njim drui.359
to se tie onoga ko udi za dunjalukom, vjerniku je dunost da se kloni
druenja sa onima koji trae ovaj svijet (dunjaluk), jer e ga oni posticati da ga
trai, gomila imetak i krtati na njemu. To je ono to ga udaljava od traenja
spasa i odvraa ga od toga.
Zato se treba truditi da se drui sa dobrim ljudima i onima koji e ga
uputiti da trai dobra budueg svijeta.
Onaj ko bude posjedovao te osobine, onda ne samo da e biti koristi od
druenja sa njim na ovom svijetu, nego ak i na buduem.
Na to se odnose i rijei nekih od prijanjih dobrih generacija:
"Trudite se da imate to vie brae (prijatelja), jer e svaki vjernik imati
pravo da se, na Sudnjem danu, zauzima za drugog."360
Ovo miljenje ima potporu u hadisu u kojem se spominje zagovaranje, a u
kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
"Pa e se vjerovjesnici, meleci i vjernici zagovarati (za druge), te e tada
Silni rei:
"Preostalo je moje zagovaranje, pa e uzeti rukom iz Dehennema"361
Moda se ovjeku desi nesrea da na buduem svijetu ue u Dehennem
zbog svoga nemara, pa ne izae iz njega osim zbog svoga prijatelja vjernika kojeg
je imao na ovom svijetu ije e zagovaranje za njega Allah primiti!
Biljei ga Ebu Davud, hadis br. 4833 (5/168) i Tirmizi, hadis br. 2379 (7/111) i kae: "(Hadis je)
hasen garib." Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u djelu "Sahihu suneni Ebi Davud", hadis br.
4046 (3/917).
359
"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 91, 92.
360
Ibid, str. 91.
361
358
97
"Kada Allah spasi vjernike od Dehennema i budu sigurni (bezbjedni),

onda ni jedna rasprava koju je neko od vas imao na ovom svijetu zbog neega
nee biti vea od rasprave vjernika sa njihovim Gospodarem zbog njihove brae
koja su baena u Vatru. Oni e," kae Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, - "govoriti: "O Gospodaru na, naa braa su klanjala sa nama, postila sa
nama, hadd obavljala sa nama, a ti si ih uveo u Vatru!"
"Idite i izvedite koga znate od njih." rei e On.
Oni e im otii i prepoznati ih po njihovim licima. Vatra nee priti njihov
lica. Neke od njih e vatra priti do polovine potkoljenice, neke e priti do
koljena, pa e ih oni izvesti. Zatim e rei:
"O Gospodaru na, izveli smo one koje Si nam naredio."
Potom e On rei:
"Izvedite one u ijim srcima je bilo vjerovanja (imana) koliko zlatnik,"
zatim one u ijim srcima je bilo vjerovanja (imana) koliko pola zlatnika, zatim
one u ijim srcima je bilo imana koliko zrno goruice."362
A pored toga postoje druge velike koristi na ovome svijetu od druenja sa
onima koji iskreno vole Allaha.
Omer ibn-l-Hattab, radijallahu anhu, je rekao:
"Drui se sa iskrenom braom, ivi pod njihovim okriljem, jer su oni ukras
u raskoi i pomo u nevolji.
O svome bratu misli naljepe, sve dok ne imadne neto zbog ega e ga
zamrziti.
Kloni se svoga neprijatelja i budi oprezan prema svome prijatelju osim
prema povjerljivom, a nije povjerljiv onaj koji se Allaha ne boji.
Nemoj se druiti sa grijenikom pa da se od njega grijeenju ui, niti mu
tajnu povjeravaj. Savjetuj se sa onima koji se boje Uzvienog Allaha."363
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, je nabrajao i druge koristi poput vjerskih
(imanskih), odgojnih i moralnih koje se stiu druenjem sa onima koji Allaha
vole i koji su iskreni, pa kae:
"Alimi navode est osobina kojima se (ovjek) okoristi druenjem sa
njima:
(1.) ono vodi od sumnje ka vrstom ubjeenju,
(2.) od rija'a ka iskrenosti,
(3.) od gafleta (nemara) ka spominjanju (Allaha),
(4.) od elje za dunjalukom ka elji za Ahiretom,
(5.) od oholosti ka skromnosti, i
(6.) od loih namjera ka savjetu.
Ako je druenje sa onima koji Allaha vole poeljno i potie se na njega,
onda su najbolja od tih druenja, druenja sa najboljim od onih koji vole Allaha.
Pod tim podrazumjevam one koji imaju znanje i rade po njemu.
Druenja sa alimima predstavljaju bae i vrtove gdje e se ponajprije
ubrati najbolji plodovi govora.
U njima se postie znanje, odgoj i mudrost. Onaj ko bude u njima treba da
obrati panju na lijepe postupke i ponaanje za koje je lijepo da ih ima na umu
onaj ko trai znanje.
Biljei ga Ibn Made u "El-mukaddimi", hadis br.60 (1/23). Albani ga je ocjenio vjerodostojnim
u djelu "Sahihu Ibn Made", hadis br. 51 (1/16).
363
"Sifetu-s-safve", 1/120.
362
98
Uenje ima est etapa:

- prva je da pita na lijep nain,
- druga da uti i slua na lijep nain,
- trea da lijepo (pravilno) razumije,
- etvrta da zapamti,
- peta da druge pouava i
- esta da radi po tome i pazi na njegove granice.
Nepostizanje znanja biva na est naina:
- jedan je ostavljanje pitanja,
- drugi da ne uti na lijep nain, niti se trudi da slua,
- trei je da loe (pogreno) razumije,
- etvrti je da ne zapamti,
- peti je da (znanje) ne iri i druge ne poduava; onaj ko krije znanje i nee
da ga iri, Allah, subhanehu, e mu dati odgovarajuu kaznu za to,
- esti je da ne radi po tome, jer rad po tome zahtijeva njegovo ponavljanje
i razmiljanje o tome, brigu o njemu, pa ako ne bude radio po tome, onda e to
zaboraviti.
Neki od prijanjih dobrih generacija su rekli:
"Pomagali smo se u pamenu znanja postupanjem po njemu."
Drugi kau:
"Znanje trai postupanje po njemu, pa ili e mu se odazvati ili e ono
nestati. Nita vie ne utie da se postigne znanje kao rad po njemu."364
Selef je bratstvo u ime Allaha smatrao jednom blagodati. Smatrali su da
ono trai posebno djelo kao zahvalu, a to je njegovo uvanje. A zato tako ne bi i
smatrali kada Uzvieni Allah kae:
"I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima
neprijatelji, pa je On sloio srca vaa i vi ste postali, milou Njegovom, braa."365
Allah vjernicima navodi blagodat bratstva u Svojoj Knjizi koju je objavio.
Dva puta je spominje u tom ajetu.
Zbog toga je Omer ibnu-l-Hattab, radijallahu anhu, blagodat prijateljstva
i druenja sa dobrim ljudima smatrao jednom od tri velike blagodati, kojih da ne
nema, ne bi volio boravak na ovom svijetu.
On, radijallahu anhu, kae:
"Da nije tri stvari, volio bih da sam sreo Allaha366:
- da nije toga da spustim svoje elo Allahu,
- ili sjedim u drutvu gdje se mogu ubrati lijepe rijei, kao to se ubire
dobro voe,
- ili da idem na Allahovom putu367."368
Imam En-nevevi, rahimehullah, prenosi od pobonjaka i zahida Ibrahima
El-Havvasa da je rekao:
"Lijek srca se sastoji u pet stvari:
(1.) uenju Kur'ana uz razmiljanje,
(2.) praznom stomaku,
"Giza'u-l-elbab erhu menzumeti-l-adab" od Es-Sefarijinija, 1/43, 44.
Kur'an, 3:103.
366
Tj. da sam umro. (op. prev.)
367
Tj. da se borim na njemu. (op. prev.)
368
"Hiljetu-l-evlija", 1/51.
364
365
99
(3.) nonom namazu,

(4.) skruenosti u praskozorje i
(5.) druenju sa dobrim ljudima."369
Ako ovjek u drutvu sa onima koji iskreno vole Allaha trai naine do
uspjeha i spasa, jedan od puteva koji vode ka njemu je da uti na lijep nain
nadajui se koristi u vremenu u kojem vlada tiina kada joj se ne nada.
Prenosi se u hadisu od Abdullaha ibn 'Amra ibu-l-'Asa od Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
"Onaj ko bude utio, spasio se."370
Kada nema koristi od govora, onda je korist u utnji. Koja je korist, kojoj
se ovjek nada, bolja od toga da se spasi od Dehennema?
U Dehennem ulaze oni koji ne znaju utjeti onda kada je potrebno da
ovjek uti.
"ovjek kae neku rije, ne shvatajui ta ona znai, i ona ga odvede u
Dehennem dalje nego to je istok od zapada."371
Meutim, kako da ovjek zna kada postoji korist od govora, a kada ne?
Odgovor se nalazi u hadisu Ummi Habibe, radijallahu anha, kojeg prenosi
od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao:
"Svaki govor je protiv ovjeka, osim onog u kojem se nareuje injenje
dobra i odvraanje od loeg i spominjanje Allaha."372
Oko ove tri stvari kree se govor vjernika, jer njihov iman (vjerovanje)
zahtijeva od njih da govore dobro, kao i da ute kad ne vide neku korist od
govora. Oni time ubiru lijep plod na ovom i buduem svijetu.
Junus ibn 'Ubejd je rekao:
"Nisam vidio nikoga da je posvetio panju jeziku, a da nisam to vidio
dobrim i u ostalim njegovim djelima."373
Jahja ibn Ebi Kesir je rekao:
"Nije bio dobar neiji govor, a da to nisam upoznao i u njegovim ostalim
djelima, niti je neiji govor nekada bio lo, a da to nisam upoznao i u njegovim
ostalim djelima."374
Pogledaj kako se govor vezao sa vjerovanjem, tako da je vjerovanje postalo
podstreka vjerniku da govori ili ne govori!
Nee nai ni jedan narod kojem vjera govori kada e govoriti, a kada
utjeti osim kod sljedbenika ove velianstvene vjere!
Ibu Redeb El-Hanbeli kae:
"Njegove rijei: " neka govori dobro ili uti", predstavljaju naredbu da se
govori dobro i da se uti u situacijama mimo toga. To upuuje i na injenicu da
ne postoji situacija u kojoj je podjednako korisno govoriti i utjeti, nego ili e biti
"Et-tibjan fi adabi hameleti-l-Kur'an" str. 46.

Biljei ga Tirmizija u svome "Sunenu", hadis br. 2503 (7/192), Ahmed (2/159, 177), i Ed-Darimi
(2/299). Albani ga je ocjenio vjerodostojnim u "Es-sahihi", hadis br. 536 (2/62).
371
Biljei ga Buharija, hadis br. 6478, "Fethu-l-Bari", 11/314, i Muslim, hadis br. 50 (4/225), tekst
hadisa je njegov.
372
Biljei ga Ibn Ebi-d-Dunja u djelu "Es-samt", 60, 653.
373
Ibid.
374
Biljei ga Ebu Ne'im u "El-hilje", 3/68.
369
370
100
dobro, te mu je tada nareeno da govori, ili e biti neto mimo toga, te mu je

onda nareeno da uti."375
Svojstvo (osobina) dobrog govora biva nam jasna iz savjeta Ibnu-l-Kajjima,
rahimehullah, kada govori o devetom uzroku kojeg mi upravo tumaimo: " i da
ne govori osim kada govor bude korisniji i zna da e ti poboljati tvoje stanje i
koristiti drugome."
To zahtijeva istanan sluh i osjeaj budnosti, jer ako se sablja, koju jezik
predstavlja, ne stavi u korice, onda ona zlobno sijeva oko sebe, a moda upropasti
svoga vlasnika.
El-Haris El-Mehasibi, rahimehullah, je rekao:
"Brate moj, boj se svoga jezika vie nego to se boji divlje zvijeri koja je
blizu tebe i moe te napasti, jer onome vjerniku kojeg divlje zvijeri ubiju, nagrada
je Dennet, a onaj ko bude stradao zbog jezika, njegova kazna je Vatra, osim ako
mu Allah ne oprosti.
Zato brate moj, uvaj se nemarnog odnosa prema jeziku, jer je on divlja
ivotinja, a njega prva rtva je njegov vlasnik.
Zbog toga vrsto zatvori sebi vrata govora i ne otvaraj ih osim kada
moradne. Kada ih otvori budi oprezan i govori onoliko koliko ti je potrebno i
neophodno i zatvori vrata.
uvaj se namarnog odnosa prema tome i pretjerivanja u govoru, tako da
te rijei savladaju, pa uniti sam sebe."376
Neophodnost suzdravanja od govora se poveava u prilikom mjeanja (sa
drugim ljudima), sumnjivim mjestima, vremenima iskuenja kada je spas u utnji,
a nesreaa u govoru.
Neki ovjek je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Kako se spasiti?"
"uvaj svoj jezik, neka ti tvoja kua bude prostrana i plai zbog grijeha."
odgovori on, sallallahu alejhi ve sellem.377
Isto tako neki ovjek ga je upitao:
"ega se najvie boji za mene?"
"Ovoga." ree Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i uze svoj
378
jezik.
Ibn Redeb, rahimehullah, kae:
"Iz ovoga se vidi da ono to nije dobro od govora, onda je utnja bolja nego
da to govori, osim onoga to je neophodno.
Prenosi se od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je rekao:
"uvajte se nepotrebnog govora! Dosta je ovjeku govora da kae onoliko
koliko mu je potrebno."
Od En-Neha'ija se prenosi da je rekao:
"Ljudi se upropotavaju zbog nepotrebnog imetka i govora."
Isto tako, puno prianja (govora) za kojim nema potrebe dovodi do
okorjelosti srca, kao to se u Tirmizijinom "Sunenu" biljei hadis kojeg Ibn Omer,
radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Dami'u-l-'ulumi ve-l-hikem" od Ibn Redeba El-Hanbelija, 1/336.
"Adabu-n-nufus" od Ebu Abdillaha El-Harisa ibn Eseda El-Muhasibija, str. 36.
377
Biljei ga Tirmizija, hadis br. 2408 (7/128) i kae: "Hadis je sahih hasen." Albani ga je ocjenio
vjerodostojnim u djelu "Sahihu-t-tirmizi", hadis br. 1961 (2/278).
378
Biljei ga El-Bejheki u svome "Sunenu", 2/153, i Tirmizija u "El-edebu", 475.
375
376
101
"Nemojte puno govoriti bez spominjanja Allaha, jer puno govora bez
spominjanja Allaha ini srce okorjelim (tvrdim), a najdalji ovjek od Allaha je
onaj ije je srce okorjelo."379
Nema sumnje da su oni koji se vole u ime Allaha, oni koji se posjeuju u
ime Allaha i koji se drue u ime Allaha - Allahove evlije (tienici), Njegovi
miljenici i odabranici.
Kako i da ne budu kad e im se zavidjeti u nebeskom drutvu zbog njihove
meusobne ljubavi u ime Allaha dok su bili na zemlji.
Omer ibnu-l-Hattab, radijallahu anhu, kae:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Meu Allahovim
robovima postoje ljudi koji nisu ni vjerovjesnici, ni ehidi, a zavidjet e im i
vjerovjesnici i ehidi zbog njihovog mjesta kod Allaha, azze ve delle."
Ashabi tada upitae: "O Allahov Poslanie, ko su oni?"
"To su ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, ne spajaju ih rodbinske veze,
niti imeci koje meusobno jedni drugima daju.
Tako mi Allaha, njihova lica su nur (svjetlo), oni su na nuru (svjetlu), nee
se bojati kada se ljudi budu bojali, niti biti tuni kada ljudi budu tuni."
odgovori on, a zatim proui ovaj ajet:
"I niega se nee bojati i ni za im nee tugovati Allahovi tienici."380
379
380
Biljei ga Tirmizija, hadis br. 2413 (7/130) i kae: "(Hadis je) hasen garib".
Kur'an, 10:62.
102
Deseti uzrok
Udaljavanje od svega onoga to se isprijeava izmeu ovjekovog srca i izmeu
Allaha, azze ve delle
103
Udaljavanje od svega onoga to se isprijeava izmeu ovjekovog srca i

izmeu Allaha, azze ve delle
ovjek, ako eli da stekne Allahovu ljubav, onda nema izbora, ve se mora
truditi da ouva svoje srce istim od svega onoga to je u suprotnosti sa onim to
Allah voli.
Ako se srce pokavri, onda ovjek nee nai nita od ovog svijeta to bi ga
popravilo, niti e nai korist i zaradu na buduem svijetu. Uzvieni Allah kae:
" na Dan kada nee nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo e
onaj koji Allahu srca ista doe spaen biti."381
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi u dovi molio: " i molim
Te da mi dadne isto srce."382
Kako bi srce ostalo isto i zdravo mora se ukrasiti nekim stvarima i
osloboditi se nekih drugih.
Od stvari kojima se traba ukrasiti je da uvijek osjea velika znaenja
imana (vjerovanja) i da pred sobom uvijek predstavlja velike istine.
Muhammed ibn Sirin, rahimehullah, nam navodi ta znaenja na osnovu
kojih srce ostaje ivo i na osnovu njih se moe za njega rei da je isto. On kae:
"isto srce biva tako to zna da je Allah istina, da e Sudnji dan nastupiti,
bez ikakve sumnje i da e Allah oivjeti (ljude) iz kaburova."383
Ne mislimo da se u ono srce koje uvijek na umu ima ta znaenja moe
uvui bolest ili slabost.
Onaj ko je istinski spoznao Allaha, vrsto vjeruje u budui svijet i radi za
ivot nakon smrti, on bez ikakve sumnje posjeduje isto (zdravo) srce.
Bolesti poinju napadati ono srce kojem su promakle ove istine ili neke od
njih. Tada ono vie ne biva isto (zdravo), nego bolesno srce ili zbog strasti ili
zbog sumnji ili zbog obje. To je stanje srca munafika (licemjera).
Se'id ibnu-l-Musejjib, rahimehullah, je rekao:
"isto srce je zdravo srce, to je srce vjernika, jer je srce munafika bolesno.
Allah kae: "Njihova srca su bolesna."384
"Zdravo srce je isto od svih loih i pokuenih stvari."385
to se Ibn Tejmijje, rahimehullah, tie on je naveo da je isto (zdravo)
srce:
"isto od svega mimo Allaha, ili svega mimo injenja ibadeta Allahu, ili
svega mimo Allahove volje ili svega mimo ljubavi prema Allahu."386
Moda ovo najbolje izraava ono to je Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah, htio
rei rijeima: "Udaljavanje od svega onoga to se isprijeava izmeu ovjekovog
srca i izmeu Allaha."
Od Allaha udaljava svaki put koji vodi ka ovim trima vratima:
- vratima sumnji koje izazivaju sumnju u Allahovu vjeru,
Kur'an, 26:88-89.
Biljei ga Tirmizija, hadis br. 4004 (9/112), En-Nesa'i u "Kitabu-s-sehv", 61, Ahmed u svome
"Musnedu", 40/123, 125.
383
v. "Tefsiru Ibn Kesir", 6/159.
384
Kur'an, 2:10.
385
386
"Medmu'u-l-fetava".
381
382
104
- vratima strasti koje uzrokuju davanje prednosti strastima nad pokornosti

Allahu i Njegovom zadovoljstvu,
- i vratima srdbe koja vodi ka naprijateljstvu prema Allahovim
stvorenjima."
Sumnje su put do koenja sa vjerovanjem, strasti su put do koenja sa
tjelesnim organima, a srdba, uz nerazdvojnu zavist, predstavlja put do koenja sa
ljudskom prirodom.
Na ova troja vrata ulaze svi grijesi koji kvare srce, a to se vraa trima
temeljnim stvarima:
- vezanju srca za nekog drugog mimo Allaha, a vrhunac toga je - irk
(mnogobotvo) i molenje nekog drugog mimo Allaha,
- pokornosti dui u srdbi, a vrhunac toga je - ubistvo,
- i pokornosti dui u strastima, a vrhunac toga je - blud.
Allah, subhanehu, je te stvari povezao u jedan lanac i rekao da su oni ija
su srca ista (zdrava) isti od toga, pa tako kae opisujui robove Milostivog:
" i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je
Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludnie; - a ko to
radi, iskusie kaznu."387
Asbabi, neka je Allah s njima zadovoljan, uvali su se ovih
upropatavajuih grijeha. Pitali su o velikim grijesima i njihovim temeljima kako
bi izmeu sebe i izmeu njih stavili pregradu bogobojaznosti.
Oni su znali da su grijesi poput rana, a rana na srcu moda izazove
njegovu smrt.
Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, je rekao:
"Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koji grijeh
je najvei?", pa je rekao:
"Da Allahu pripie druga, a On te je stvorio."
"To je uistinu neto veliko." rekao sam, a zatim upitao: "Koji zatim?"
"Da ubije svoje djete iz straha da jede sa tobom." odgovorio je on, pa
sam upitao:
"Zatim koji?"
"Da uini blud sa enom svoga komije." odgovori on.388
U tome hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo korijene
tri grijeha koji se spominju u ajetu, ali je govorio o njihovim najgorim oblicima,
jer ga je (Ibn Mes'ud) pitao o tome koji je najvei grijeh, pa mu je naveo najvee
od najveih grijeha. To ne znai da su samo ta tri grijeha velika i ni jedan vie, ne
nego velikih grijeha ima puno. Najvei meu njima je sedam koji se spominju u
rijeima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"uvajte se sedam upropatavajuih grijeha!"
(Ashabi) upitae: "Koji su to?"
"irk (smatranje nekoga ili neega ravnim Allahu), sihr, ubistvo onoga
kojeg je Allah zabranio da se ubije, osim s pravom, uzimanje kamate, uzimanje
siroetovog imetka, bjeanje s bojnog polja i potvranje potenih i ednih
vjernica."389
Kur'an. 25:68.
Biljei ga Buharija, hadis br. 4477, "Fethu-l-Bari", 8/13, i Muslim, hadis br. 141, 142 (1/90, 91).
389
387
388
105
Svaki od tih grijeha ima smrtonosan utjecaj na srce. Oni neprestano ulaze
u njega i ine ga bolesnim, a moda ga i ubiju, da nas Allah sauva od toga, kao
to Abdullah ibn Mubarek, rahimehullah, kae:
"Vidio sam da grijesi srca umrtvljuju,
dok odavanje njima ponienje izaziva,
ostavljanje grijeha je ivot za srca,
a za tebe je bolje da im bude nepokoran."
ovjek u sebi posjeduje slabe take koje ga navode da ini grijehe i guraju
ga ka nepokornosti. Zbog toga ih ovjek mora upoznati, biti oprezan od njih i
gledati njihov utjecaj na svoje srce. Iz njih izviru svi grijesi, a te slabe take su:
oholost,
pohlepa
i zavist.
Oholost je prvi grijeh zbog koje se bilo nepokorno prema Allahu. Onaj koji
je bio nepokoran bio je Iblis, neka je Allahovo prokletstvo na njemu. Uzvieni
Allah kae:
"A kada rekosmo melekima: "Padnite na seddu Ademu!" oni na seddu
padoe, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik."390
Pohlepa je bila uzrokom prvog grijeha koji je poinjen od strane ljudi.
Putem nje je Iblis potakao Adema i Havu, alejhime-s-selam, da odu u grijeh.
"Ali ejtan mu poe bajati i govoriti; "O Ademe, hoe li da ti pokaem
drvo besmrtnosti i carstvo koje nee nestati?" I njih dvoje pojedoe s njega."391
to se zavisti tie, ona je bila uzrokom nepokornosti starijeg Ademovog
sina. Uzvieni kae:
"I ispriaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih
dvojica rtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj
je rekao: "Sigurno u te ubiti!" "Allah prima samo od onih koji su dobri" ree
onaj."392
Prvim trima grijesima u istoriji onih kojima je nareeno vrenje vjerskih
dunosti uzrok su bila ta tri korijena grijeha.
Zato je dunost na pametnom, koji eli da se spasi, da potrai mjesta te tri
stvari u svome srcu kako bi ih lijeio jednu po jednu.
On treba da ih mrzi i mrzi njihovo postojanje kod samoga sebe ili kod
onoga koga voli. Onaj ko tako postupi, on je upuen, potpomognut od Allaha,
onaj kojeg je Allah zavolio i uinio da on zavoli vjerovanje, a mrskim mu uinio
nevjerovanje i grijeenje.
Uzvieni Allah kae:
" ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vaim ga
lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlunost vam omrazio. Takvi su na pravom
putu."393
Time se eli rei da je dunost na onome koji eli da stekne Allahovu
ljubav da se kloni svega onoga to vodi ka iskvarenosti i isprijeava se izmeu
njega i Allahove ljubavi i trai u sebi slabe take ili ih spozna od drugih kako bi
lijeio svoje srce i sauvao ga zdravog.
Kur'an, 2:34.
Kur'an, 20:120-121.
392
Kur'an, 5:27.
393
Kur'an, 49:7.
390
391
106
Uistinu je Allah pomogao onoga kome je dao da vidi svoje manjkavosti i

nedostatke i uinio da se sasvim lahko okane tuih mana. Ako se ovjek posveti
svojim manama, nee imati vremena da istrauje tue. ovjek ih sam mora
potraiti, a ako to nije u stanju onda e zatraiti pomo od drugih koji mu mogu
dati savjet, biti iskreni i povjerljivi prema njemu.
"Znaj da kada Allah eli Svome robu dobro, dadne mu da vidi sopstvene
mane, pa onaj ko bude pametan, nee mu promaketi njegove mane, a kada
spozna svoje mane, onda ih moe lijeiti.
Meutim, veina ljudi ne poznaju svoje mane, tako da neko u tuim oima
vidi trun, a u svojim ne vidi balvan!
Onaj ko eli da spozna svoje mane moe to uiniti na etiri naina:
- prvi nain je da se sjedne kod ejha koji vidi svoje mane, te ga upozna sa
njegovim manama i kako da ih lijei, a takvih je sasvim malo u ovom vremenu394,
tako da onaj ko naie na takvog, onda je naao sposobnog lijenika i ne treba da
se odvaja od njega,
- drugi nain je da potrai iskrenog, pametnog i pobonog prijatelja kojeg
e uiniti svojim nadzornikom kako bi ga on upozorio na loe ponaanje i djela.
Vladar pravovjernih, Omer ibnu-l-Hattab, radijallahu anhu, je rekao:
"Allah se smilovao ovjeku koji nam ukae na nae mane."395
Prijeanje generacije (selef) su voljele kada bi im se ukazalo na njihove
mane, dok je kod nad danas, uglavnom, najmri nam onaj koji nam ukae na
nae mane.
To je dokaz slabosti imana. Lo ahlak (ponaanje) je poput akrepa
(korpiona). Kada bi nas neko upozorio da nam se ispod odjee nalazi akrep, mi
bismo mu dali nagradu i zaokupili se time da ubijemo akrepa, dok lo ahlak
predstavlja veu tetu od akrepa to se moe vidjeti.
- trei nain je da spozna svoje mane putem neprijateljskih jezika, jer oko
mrnje otkriva loe stvari. ovjek se vie okoristi od neprijatelja koji se sa njim
svaa i navodi njegove mane, nego od laskavog prijatelja koji ih krije.
- etvrti nain je da se drui sa ljudima, pa se kloni svega loeg to vidi
meu njima."396
Kako bi srce bilo zdravo od bolesti ono trai da se lijei od onih bolesti
koje ga moda napadnu, ali prije toga treba da preduzme zatitu, jer je to najbolji
nain lijeenja.
Zdravlje (srca) isto tako zahtijeva urednu i korisnu ishranu na osnovu
koje e srce uvijek biti zdravo.
Ibn Tejmijje, rahimehullah, kae:
"Zdravlje se uva zdravim stvarima, dok se bolest otklanja onim to je njoj
suprotno.
Zdravlje srca se uva vjerovanjem, a to je ono to u srcu ostavlja
vjerovanje poput korisnog znanja i dobrih djela. To je njegova hrana, kao to se u
hadisu kojeg prenosi Ibn Mes'ud, - u jednoj predaji on taj hadis prenosi od
Vrijeme o kojem govori Ibnu-l-Devzi je kraj estog stoljea po hidri, pa ta onda rei za nae
vrijeme?!
395
Navodi ga Ed-Darimi u uvodu svoga "Sunena", 1/169.
396
"Muhtesaru minhadi-l-kasidin", str. 147 uz manje izmjene.
394
107
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u drugoj se navodi kao njegove

rijei -, kae:
"Svaki onaj koji prireuje gozbu eli da mu se doe na tu gozbu, a
Allahova gozba je Kur'an."
Onaj koji poziva na gozbu je onaj koji prima goste, a Kur'an je Allahovo
gostoprimstvo Njegovim robovima."397
Ibn Tejmijje, rahimehullah, je nakon toga nabrojao drugu korisnu hranu i
korisne lijekove koje, onaj koji eli da mu srce bude zdravo, treba paziti da ih
(redovno) uzima:
" poput kraja noi, vremena ezana i ikameta, na seddi, pri kraju
namaza. Tome se jo moe dodati traenje oprosta, jer onaj koji zatrai oprosta
od Allaha i pokaje Mu se, On e mu dati lijepu opskrbu do odreenog roka.
Neka praktikuje vird od zikrova u toku dana i prilikom spavanja, neka se
strpi na nejmanju, jer nee dugo proi a da ga Allah nee pomoi i upisati (dati)
iman u njegove srce.
Neka se trudi da upotpuni farzove obaveznih namaza tajno i javno, jer je
namaz stub vjere i neka bude njegova stalna navika (da izgovara): "La havle ve la
kuvvete illa billah" ("Nema snage ni moi osim u Allaha").
Time podnosi terete, bori se protiv tekih situacija i dostie visoke
stepene. Neka se ne zamara od upuivanja dove i molenja, jer ovjeku bude
primljenja dova, ako ne pouruje, tako da kae: "Molio sam i molio, pa mi dova
nije bila primljena."
Neka zna da je pomo uz sabur (srpljenje), da uz nevolju dolazi izlaz i da
uz potekou dolazi olakanje. Niko na kraju nije postigao dobro, ni vjerovjesnik,
niti bilo ko drugi, osim uz strpljivost."398
Ibn Tejmijje, rahimehullah, na jednom drugom mjestu nabraja tragove
koji se pokazuju na onome ko ustraje na djelima kojima uva zdravlje i istotu
srca, pa kae:
" dobri ejhovi, neka je Allah sa njima zadovoljan, spominju neto o
oboavanja samo Allaha i iskrenom ispovjedanju cjelokupne vjere tako da se
ovjek ne okree niemu drugome mimo Allaha, niti gleda bilo ta drugo mimo
Njega, niti to voli, niti strahuje od njega ili se pouzdava u njega, nego srce biva
prazno od svih stvorenja. Prema njima ne gleda osim Allahovim svjetlom, tako da
slua istinom, gleda istinom, ide s istinom, voli sve ono od njih to Allah voli, a
mrzi od njih sve ono to Allah mrzi. Boji se Allaha u pogledu njih, a ne boji se
njih mimo Allaha. Nada se (pouzdava) u Allaha, a ne u njih mimo Allaha.
To je zdravo i pravovjerno srce, koje samo Allaha oboava, Allahu
pokorno, ono koje vjeruje, ono koje je spoznalo, ono koje ima znanje."399
O Allahu, mi Te molimo da nam podari zdravo i isto srce, pravovjerno,
Tebi pokorno, koje je spoznalo, koje ima znanje i koje samo Tebe oboava.
Podari nam Svoju ljubav i ljubav onih koji Te vole, kao i ljubav prema
djelima koja e nas pribliiti Tvojoj ljubavi.
Amin!
Neka je salavat i selam na naeg vjerovjesnika, Muhammeda, Njegovu
porodicu i njegove drugove.
"Medmu'u-l-fetava", 10/136.
399
397
398
108

Komentar Deset Uzroka Koji Vode Allahovoj Ljubavi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Komentar Deset Uzroka Koji Vode Allahovoj Ljubavi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KOMENTAR

e dobra i loa djela podjednako teka biti, ni onaj ko je nemaran ne moe

"Sahihu Muslim", hadis br. 2639 (4/2033).

"Medmu'u-l-fetava" ejhu-l-islama Ahmeda ibn Tejmijje. Sabrao i priredio Abdur-Rahman ibn

Uenje Kur'ana s razmiljanjem i razumjevanjem njegovih znaenja, ta se

"Et-tibjan fi adabi hameleti-l-Kur'an" od imam Muhibuddina En-Nevevija, str. 28, izdava

"Kori munafike zato to ostavljaju razmiljanje o Kur'anu i njegovim

Djelo "El-dami'u li ahkami-l-Kur'an", poznatije kao "Tefsiru-l-Kurtubi" od Ebu Abdillaha

"To su sljedbenici (uai) Kur'ana. Oni su Allahovi sljedbenici i Njegovi

nestati da ih On prema onome to su radili nagradi i jo im iz obilja Svoga da, jer

Ibn Redeb, rahimehullah, je rekao:

To je namet (porez) na ast koji treba podnijeti hafiz Kur'ana.

Odgovor ti se nalazi u jednom velianstvenom pravilu kojeg je postavio

"Kur'an je objavljen da se po njemu radi, pa uzmite njegovo uenje da

13. treba da posveti panju potivanju Kur'ana i izbjegava da ga neto

"Da ti ga uim, a tebi je objavljen??" upitao sam.

Dakle, oni koji izbjegavaju Allahovu Knjigu mogu se podijeli na kategorije

Vjernik treba da se uva od toga da spadne u bilo koju kategoriju od

"El-fevaid" od imama Ibnu-l-Kajjima El-Devzijje, str. 82.

"A kad se ui Kuran, vi ga sluajte i utite da bi vam se smilovalo."88

Pribliavanje Allahu nafilama (dobrovoljnim namazom) nakon farzova,

To je zbog toga jer se, u osnovi, od ovjeka trai da obavlja farzove i to mu

- druga obuhvata one koji se ele pribliiti Allahu nafilama nakon

2. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao etiri reke'ata

Biljei ga Buharija, hadis br. 1182, "Fethu-l-Bari", 3/1180.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek klanjao. Isto tako se ne prenosi od

da je svojim ashabima dozvolio da ih klanjaju. Viao bi ih kako ih klanjaju, pa im

"Oporuio mi je moj prijatelj, sallallahu alejhi ve sellem, da postim tri

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je postio. Vjerodostojno se

Uslov da bi sadaka bila primljena je da se dadne iz onoga to je na halal

Biljei ga Muslim u svome "Sahihu", hadis br. 1015 (2/703).

Nekad bi kupio neto, pa bi platio vie nego to vrijedi. Primao je poklon,

"Muhtesar "Minhadi-l-kasidin", str. 40.

Stalni zikr u svakoj situaciji, jezikom, srcem, djelima i primjerom ima

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

obuhvata zikr, spominjanje Allaha, a ono to obuhvata od zikr je

"Nee ljudi sjediti na jednom mjestu ne spominjui Allaha, azze ve delle, i

Ibn Derir Et-Taberi, rahimehullah, je rekao: "To jest, od onih koji se

Nema sumnje da sve ono to vodi ka Gospodarevoj, delle ve 'ala, ljubavi,

Bilei ga Muslim u svome "Sahihu", hadis br. 2689 (4/2069).

Ako je tako stanje sa naim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u

Tada su ashabi upitali: "Kako e ti biti predoeni nai salavati kad ve

Musliman se treba potruditi da nabavi verifikovane primjerke ovih djela

Davanje prednosti onome to On voli nad onim to ti voli kada se pobude

"Medaridu-s-salikin", 2/299, 300.

Pokuena strast je tenja ka svemu to je loe i zabranjeno. Tome tei

- i onoga ime e udvoljiti svojim prohtjevima, odazvati se onome ime je

"Tj. koji je bude odvraao i suzdravao od razuzdanih strasti, a to je

ljepote koja ga opinjava,ne bi ga oarala."226

"Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji poe

Kao to su strasti ljudi upropotavajue za same ljude, ako ih budu

"Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na ejtanovom. Zato se

Dihad po eri'atu ima ire znaenje od same borbe protiv neprijatelja,

neprijateljski odnosi, zadovoljan je onim sa ime je On zadovoljan, nareuje ono

"Medmu'u-l-fetava" od Ibn Tejmijje, 10/57, 58.

Upoznavanje srca sa Njegovim imenima i svojstvima, razmiljanje o njima

"Medaridu-s-salikin", 3/337, 338, uz manje izmjene.

Poslanici su to objaanjavali, kao i ta e se deavati na Sudnjem danu

v. "erhu-l-'akideti-t-tahavijje" od IbnEbi-l-'Izza El-Hanefija, djelo je verifikovala grupa alima,

Zbog toga je Ibrahim, alejhi-s-selam, rekao svome narodu koji je zapao u

to su jasni u pojanjenju i tumaenju kojeg ne proima dvosmislenost. Od toga

Njegova naredba da se grubo i osorno postupa prema nevjernicima i

ijoj blizini uivaju, prilikom ijeg se spomena smiruju u skladu s njihovim