1

“Zar Allah nije dovoljan robu Svome?”

Šesnaestogodišnji dječak je stavljen pred vatru koja je je bila tako velika, da su ga morali staviti
u katapult i baciti u nju sa sigurne distance, da ih vatra ne bi dohvatila. Ovaj dječak je bio
Ibrahim alejhisselam, čiji je narod želio da ga živog spali , jer je uzburkao njihova vjerovanja i
način života. Prije nego što je bio bačen u vatru, sa srcem koje je pucalo od uvjerenja, izrekao je:

“Hasbunallah ve ni’mel-vekil.”
“Dosta nam je Allah i divan je On pomagač.”
[Buhari]

A zatim je rečeno:

“O vatro” – rekosmo Mi – “postani hladna, i spas Ibrahimu!”

“I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo.”
(El Enbija, 69-70)

Možda smo svi imali male ili velike momente, kada smo bili suočeni sa nečim nevjerovatno
teškim, ali su naša srca ostala smirena. Ta smirenost je došla od saznanja da je Allah tu, bez
obzira na sve. Došla je od svjesnosti da je krajnji izvor svega – Allah, i da jedino On daje i
uzima. Došla je, jer smo znali da nam je Allah dovoljan, jer je sve od Njega.
To je onaj osjećaj: “Imam Allaha – imam sve što mi treba.”
Možda smo imali sreću da osjetimo ono isto uvjerenje koje Allah Uzvišeni opisuje u ovom ajetu:
”One kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se
pričuvati!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On
Gospodar!” (Ali Imran, 173.)
U ovom ajetu nam Allah Uzvišeni spominje vjernike koje su ljudi pokušali zaplašiti, ali su se oni
okrenuli najboljem Zaštitniku. Ovo je bio rezultat:
“I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i
postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.” (Ali Imran,
174.)

Te riječi, koje je izgovorio Ibrahim alejhisselam i vjernici u spomenutom ajetu, preporučene su i

nama, da ih izgovaramo u jutarnjem i večernjem zikru. Poslanik ‫ ﷺ‬je rekao, da ko god kaže:

‫حسبي هللا ال اله اال هو عليه توكلت وهو رب العرش العظيم‬

Hasbijallah, la ilaha ila hu, `alejhi tevekeltu ve huve Rabbul-`aršil-`azim
‘Dovoljan mi je Allah, nema Boga osim Njega, na Njega se oslanjam. On je Gospodar Arša
veličanstvenog’,
sedam puta ujutro i navečer, Allah će ga sačuvati onoga što ga brine. [Ebu Davud]

Kada objašnjavamo ovu dovu, obično se fokusiramo na Allahovo lijepo ime El Vekil – Zaštitnik
– i onda učimo o tevekulu. Ali to je samo pola dove. Prva polovica nam govori da nam je Allah
2

dovoljan, dostatan. El Hasib je također jedno od Allahovih lijepih imena. Dolazi od korijena h-s-
b (‫ب‬-‫س‬-‫)ح‬. Znači računati, svoditi račun ili dovoljan, dostatan.
Kao što El Gazali kaže “El Hasib je Onaj koji je dovoljan, jer On je sve što treba onaj koji
Njemu pripada.” U drugoj verziji: “On je takav da kada neko ima Njegov blagoslov, taj ima
sve.”
Ovo nas ime podsjeća gdje da smjestimo svoje povjerenje i svoje nade. Kod Njega nema
oskudice niti nestašice. Podsjeća nas da kada imamo dragog Boga, imamo sve. Omer ibn Hattab,
radijallahu anhu, kada bi bio pogođen nekim belajem, zahvaljivao je što to nije iskušenje u
njegovoj vjeri. Toliko je cijenio svoj odnos sa dragim Bogom, jer je znao da šta god da ga zadesi,
on se može suočiti s tim sa pomoću Allaha Uzvišenog. Ova svijest je značila da je on mogao da
vidi i ono šta je iza tog belaja, pa čak i da vidi blagoslov u istom.

Kada istinski shvatimo da je Allah El Hasib, onda ćemo moći pobijediti sve unutarnje okove koji
nas sputavaju. Onda možemo djelovati, jer znamo da je sve u Njegovim rukama, i koristićemo
sve što nam je učinio dostupnim. Ako nemamo sredstava, pozdanje u Allaha nas ne čini očajnim.
Poslanik ‫ ﷺ‬je najbolji primjer za ovakve situacije. On je planirao sve do u detalje. Znamo da
kada je napustio Mekku, otišao je tokom noći i ostavio je hz. Aliju da spava na njegovom mjestu
kako bi dobili na vremenu. Sklonio se sa hz. Ebu Bekrom u pećini Sevr, dok su im Kurejšije bile
za petama. U tim momentima u pećini, Ebu Bekrovu zabrinutost da će ih pronaći Poslanik ‫ ﷺ‬je
smirio ovim riječima: “Ne boj se, Allah je s nama.” Tako postupa onaj ko zna da je Allah dosta.

*Onaj koji obračun svodi

Allah Uzvišeni kaže u Kur’anu:

“Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili ga uzvratite, jer
će Allah za sve obračun tražiti.” (En-Nisa’, 86.)
U ovome ajetu, Allahovo Lijepo Ime “Onaj koji obračun svodi” opisuje Uzvišenoga Allaha kao
Onoga koji o svemu na svijetu račun vodi, kao što pazi na sve što postoji, čak i o najmanjjim
djelima. Nekada pogriješimo umanjujući naša djela, bilo dobra ili loša. Umanjujemo grijeh, jer
nam se čini malim, ili omalovažavamo dobro, jer nam se ne čini da doprinosi ičemu. Ali u islamu
se računa i mikro i makro. Da, trebamo se čuvati velikih grijeha i pokušati učiniti velike i
značajne stvari, ali i mala djela koja ljudi možda nalaze beznačajnim, kod Allaha su cijenjena i
voljena. A izbjegavaćemo i mala loša djela, jer kao što učenjaci kažu: “Planine su od malog
kamenja.”
Allah Uzvišeni u Kur’anu kaže:
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla
– vidjeće ga.” (El Zilzal, 7.-8.)

*Šta ti imaš od ovog Imena?

1. Svoju namjeru veži isključivo za Njega

El-Gazali kaže: “Duhovno voće (blagodat) iz ovoga je da čovjek shvati da mu je Allah Uzvišeni
3

dosta, povezujući to sa svojom namjerom i voljom, svojim djelima želeći samo Allaha –
Uzvišenog i Plemenitog.”
2. Sjeti se da je Allah Izvor svega i imaj povjerenja u Njega
El-Gazali nam također kaže: “Ni ne pomišljaj da kada trebaš hranu, vodu, zemlju, sunce, nebo ili
nešto slično, da ti treba nešto drugo mimo Njega, ili da On nije sve što ti treba. On je Onaj koji te
opskrbljuje sa svime što trebaš, stvarajući hranu i vodu, zemlju i nebesa – pa je tako On jedino
što trebaš.”
3. Ne omalovažavaj ono što ti se čini malim
Poslanik ‫ ﷺ‬je rekao: “Ne potcjenjujte nijedno dobro djelo, pa makar da sretnete brata vedrog i
nasmijanog lica.” (Muslim)
Ta se mala djela nagomilavaju, a i naše namjere mogu uvećati ono za šta se čini da je sitno.
4. Obračunaj se sa sobom
Šejh Abdulrezzak el-Bedr je rekao da naše znanje o tome da će Allah svoditi račun za svako
djelo, treba nas inspirisati da budemo oprezni nad sobom i čuvati se od velikih i malih grijeha.

“Vezanje za Lijepo Božije Ime “Onaj koji obračun svodi” (et-te‘alluk) ogleda se u dvoma: u
čovjekovoj potrebi da mu dragi Allah podari sklonost ka svođenju računa sa sâmim sobom, i da
ga snabdije spoznajom da mu je dragi Allah dovoljan. Tako, sve za šta se veže na Ovome svijetu,
zaokupit će ga samo u onoj mjeri u kojoj je dragi Allah s tim zadovoljan.” S.B.