HUTBA NA RAMAZANSKI BAJRAM 1442.

REISU-L-ULEME DR. HUSEJNA KAVAZOVIĆA

Sarajevo, 1. ševal 1442. h.god.
13. maj 2021. god.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Hvala Allahu, Uzvišenom Gospodaru svih svjetova i Dana sudnjeg.
Od Njega ištemo milost i oprost i molimo Ga da nas uputi na Pravi put.
U ovo bajramsko jutro upućujemo salavate na Muhammeda, a.s.,
Allahovog miljenika i poslanika, donosioca najljepše Riječi ljudima. Neka
Allahova milost obaspe njegovu porodicu i sve njegove sljedbenike u svim
vremenima.
Počinje novo vrijeme naše duhovnosti. Ojačani smo postom i brojnim
drugim ibadetima u ramazanu, pa se uzdamo u snagu koju nam je Uzvišeni
dao kroz njih. U njemu smo postupali tako da nam Allahov hator bude važniji
našeg hatora; Njegova volja ispred naše volje, Njegova riječ ispred naših riječi
i želja.
Slijediti put vjere jeste svrha i cilj vjernika. To je put služenja Bogu,
čisto pokoravanje, Njemu Jedinome. Ramazan nas je duhovno okrijepio, ulio
nam novu životnu snagu, osnažio vjeru i probudio nadu. To nam je
neophodno na putu na kojem jesmo, kojim hodimo, kako bismo se nosili s
poteškoćama koje sa svakim putovanjem dolaze. Pred nama su borbe; više ih
je, nije jedna, a najvažnija od njih je ona s našim pojedinačnim i zajedničkim
slabostima.
Draga braćo i sestre!
I ovoga ramazana, kao i mnogo puta do sada, osvjedočili smo se da
dunjalučki okean nije moguće oploviti bez svijesti o Bogu (takvaluku), jer su
njegovi valovi ogromni, a ahiretske obale daleke. Uzvišeni je rekao:
‫َوا ْعبُ ْد َربَّكَ َحت َّ ٰى يَأْتِيَكَ ا ْليَقِي ُن‬
Robuj Gospodaru svome, sve dok ti jamačno uvjerenje (jekin) ne
nadođe. Samo Božije jedro (iman) i Njegovo uže (ibadet), pomoću kojih
hvatamo Božiji vjetar, mogu nas održati na površini mora, da ne potonemo i
da ne izgubimo našu kiblu (pravac) u bespućima dunjaluka.

1
 Vjera u Boga je nepresušno vrelo snage. Ono što se od nas traži jesu
iskrenost u namjeri i postupku i predanost istinama vjere, koja nas vodi
pokornosti Bogu i miru među ljudima. Tajna iskrenosti ogleda se u
privrženosti i ljubavi prema Bogu, koja izgara u duši i srcu mu'mina i koja se
može utoliti jedino zikrullahom:
ْ ‫َّللا ت‬
ُ‫َط َمئِن ا ْلقُلُوب‬ َ َ‫َّللا أ‬
ِ َّ ‫ال بِ ِذ ْك ِر‬ ْ ‫الَّذِينَ آ َمنُواْ َوت‬
ِ َّ ‫َط َمئِن قلوبهم بِ ِذ ْك ِر‬
Oni koji vjeruju i čija se srca, kada se Allah spomene, smiruju - a
srca se, doista, kada se Allah spomene, smiruju!, i manifestacijom dobrih
djela, žrtvom koju Allah od nas traži riječima: … a vi se potrudite da druge,
čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati –
Allah zaista sve može. Vjerujemo da djelo koje je u ime Allaha učinjeno
vječno traje, a ono što je učinjeno radi nekog drugog iščezava i nestaje.
Uzvišeni je rekao:
‫كل من عليها فان ويبقى وجه ربك ذو الجالل واإلكرام‬
Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice tvoga Gospodara
Veličanstvenog i Plemenitog. Djelovati po Božijim uputama i unutar
Njegovog znanja i vidika vjerniku donosi unutarnju smirenost u srcu.
Uzvišeni je rekao: Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte
i pokoravajte se, i milostinju udjeljujte, za svoje dobro… To su riječi koje
nas postavljaju u granice realnih mogućnosti, prema kojima Bog nikoga ne
opterećuje preko njegovih mogućnosti. Svako od nas mora pronaći svoj put
ka Bogu i preći ga na krilima bogobojaznosti i čvrstog uvjerenja. U tome se
ogleda slast vjere i blagodat iskrene žrtve koju podnosimo na Božijem putu.
Vjerovjesnik, a.s., nas je stalno upozoravao da bdijemo nad svojom
vjerom i da stalno tragamo za njom duboko u sebi. Poučio nas je da su vrela
iz kojih vjera izvire ljudsko srce i Božija riječ. Oba vrela svoje ušće nalaze u
ljudskoj duši i razumu. Istina je oduvijek bila zapisana u srcima ljudi, a Božije
riječi, koje On objavljuje preko Svojih vjerovjesnika, samo su podsjećanje na
nju. Najveća istina na koju nas Bog podsjeća jeste to da je On Stvoritelj i
Gospodar svjetova, a da su ljudi braća i sestre, upućeni jedni na druge.
No, i ljudsko srce može biti zloupotrijebljeno i zatrovano mržnjom, kao
što i Božija riječ može biti zanemarena, a njeno značenje iskrivljeno,
zamijenjeno za nešto što malo vrijedi.
Svaki vjernik treba da nauči kako da se sa životnim ispitima i
iskušenjima suoči u vjeri i nadi, oslanjajući se na Boga u svakom trenutku.

2
 Uzvišeni je rekao: ‫َّللا يَ ْغف ُِر‬ ِ َّ ‫علَ ٰى أَنفُ ِس ِه ْم َال تَ ْقنَطُوا مِن َّرحْ َم ِة‬
َ َّ ‫َّللا ۚ إِ َّن‬ َ ‫ِي الَّذِينَ أَس َْرفُوا‬
َ ‫قُلْ يَا ِعبَاد‬
‫الرحِ ي ُم‬ ُ ُ‫وب َجمِ يعًا ۚ ِإنَّهُ ه َُو ا ْلغَف‬
َّ ‫ور‬ َ ُ‫الذن‬
Reci: O sluge moje koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu
u Allahovu milost! Allah će sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo
prašta i on je milostiv.
Vjera traži da se fokusiramo na ono što nas ujedinjuje u vjerovanju i
djelovanju, na ono što srca spaja, a ne na ono što ih razdvaja. Kada planu
svađe, prepirke i mržnja, teško ih je obuzdati i zaustaviti.
Ako smo vjernici, nikako ne bismo smjeli podcijeniti zlo mržnje koje se
lukavo i prepredeno gnijezdi u ljudskoj duši.
U početku mržnja dopušta da se osjećamo moćnim, zatim nas učini
svojim saradnicima i na kraju i sama zagospodari dušom.
Zbog toga je neophodno da muslimani ne zanemaruju Božije
upozorenje koje glasi: Sarađujte u dobru i bogobojaznosti a ne sarađujte
u grijehu i međusobnom neprijateljstvu.
Draga braćo i sestre!
Mržnja ne može obogatiti našu zajednicu, niti povećati njen ugled, ali
može uništiti mostove među našim ljudima i svaku nadu u zajedničku
budućnost. Umjesto svađe, vjera nudi dijalog, raspravu oko zajedničke riječi,
zajedničkog dobra. Dijalog je put do dogovora, a svađa i nepovjerenje do
destrukcije i uništenja.
Muslimani posebno, ali i ljudi općenito, trebaju biti jedno tijelo, jedna
duša, srce koje teži k istom cilju, miru među ljudima i narodima. Takvi jesu
oni koji se međusobno pomažu, oni koji raspravljaju o različitim pitanjima,
uz međusobno uvažavanje.
Ružno je slušati uvrede i otvoreno neprijateljstvo jednih prema
drugima od onih koji za sebe govore da su vjernici. Nije musliman onaj od
čijeg jezika i ruku nisu mirni drugi ljudi i muslimani, makar klanjao i postio,
zekat davao i hadž obavio. On to nije sve dok ne popravi svoje ponašanje i
svoja djela i sve dok se ne vrati na put islama.
Nije li Vjerovjesnik, a.s., rekao: Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku
sigurni drugi muslimani (ljudi).
Nesloga i svađa u zajednici u pravilu ohrabruju druge da napadaju i
ugrožavaju njenu sigurnost. Na ovu okolnost upozoreni su muslimani u

3
 َ ‫شلُوا َوتَ ْذه‬
ْ ‫َب ِري ُحكُ ْم ۖ َوا‬
َ َّ ‫صبِ ُروا ۚ ِإ َّن‬
Kur'ani Kerimu: ‫َّللا َم َع‬ َ َّ ‫َوأَطِ يعُوا‬
َ ‫َّللا َو َرسُولَهُ َو َال تَنَازَ عُوا فَتَ ْف‬
َ‫صابِ ِرين‬
َّ ‫ال‬
Nemojte se svađati pa da propadnete i oslabite…
Svađa je ono što nas ne vodi do cilja, ono što stvari ne popravlja, već ih
čini gorim. U našem javnom prostoru, posebno među muslimanima-
Bošnjacima, širi se svađalački mentalitet. To nije dobro! Na tu bolest su dužni
ukazivati umni ljudi među nama.
Trebamo se osloboditi zapaljivih riječi i glasnogovornika koji u naše
ime truju odnose među nama. Umjesto toga, iskoračimo u javni prostor i
argumentirano, s uvažavanjem, ukažimo na one anomalije koje slabe našu
zajednicu i ugrožavaju sigurnost zemlje.

Suprotstavimo se ljudima koji ugrožavanju naše jedinstvo, našu

zajednicu, zemlju i narod. Ne podcjenjujmo opasnosti koje su pred nama. Ne
smiju nas zateći uspavane, ali ni obeshrabriti. Svaka zajednica koja vjeruje i
bori se i koja je spremna suočiti se sa sobom, sa svojim slabostima, sposobna
je da raste i razvija se.
Naša domovina Bosna i Hercegovina jeste u poteškoćama, ali one nisu
ni blizu onih koje smo ostavili iza sebe. I danas, kao i uvijek, neka su nam na
umu riječi hazreti Omera, koji je rekao: Ne bojim se velikog broja neprijatelja
koji je pred nama, strah me je velikog broja grijeha i poroka koji su u nama.
Zato se borimo i budimo ustrajni u borbi s našim slabostima. Neka nas
ne obuzimaju malodušnost i beznađe. Budimo odlučni i dosljedni u slijeđenju
našega cilja: da budemo dobri i iskreni muslimani, predani Bogu, odani zemlji
i narodu, u svojoj domovini i na svome.
Na kraju želim nas podsjetiti da su naši dobri učitelji, Allah im se
smilovao i bio zadovoljan s njima, složni u tome da je sreća svakog čovjeka
na Dunjaluku i na Ahiretu bogobojaznost (takvaluk).
Znak te bogobojaznosti je u sustezanju od Allahovih zabrana (harama),
od činjenja grijeha i prelaženja Allahovih granica, te glačanju srcā od grijeha
i pokvarenosti.
Također, naši pobožni učitelji složni su u tome da je uzrok gubljenja
vjere kod ljudi u drskosti koju pokazuju prema Allahu Uzvišenom. Znak te
drskosti je činjenje grijeha i prelaženje granica zla, koje je On Uzvišeni

4
postavio kao branu ispred nas, i naša ustrajnost u neposlušnosti prema
Njemu, Uzvišen neka je On.
Molim Allaha, dž.š., da nas zaštiti od toga.
Zamolimo Ga da nas zaštiti od bolesti, briga i nemarnosti prema
zajednici, narodu i domovini. Poželimo od Njega da Svoju milost i blagodat
podari svim ljudima, a posebno siromašnima i bolesnima.
Svima vama, braći sestrama u domovini i dijaspori, u Sandžaku, Crnoj
Gori, Hrvatskoj i Sloveniji, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, želim sretne i
berićetne bajramske dane, da ih u miru, zdravlju i zadovoljstvu provedete sa
svojom porodicom, rođacima i komšijama.
Bajram šerif mubarek olsun!