Danas je prvi etvrtak mjeseca redepa, mubare-no Lejle-i Regaib, No zaea, blagoslovljena no

u kojoj je u plemenitoj utrobi hazreti Amine zaet na hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam. S
obzirom da ova no predstavlja sputanje milosti svi svjetovima, svim biima, svim narodima, za sva
vremena, otuda je oslovljavamo i Nou ispunjenja elja. Naravno, elje za koje namjeravamo moliti
uzvienoga Allaha u ovoj noi trebaju biti u suglasju sa erijatom, a nije uope bitno kako izgledale:
velike ili male, znatne ili neznatne, svakodnevne ili posebne i sl. Da bismo bili, s Boijom pomoi,
sigurniji da e nam dragi Allah usliati elje, namjeravamo prije moljenja klanjati nafilu-namaz, a oni
posebno vrijedni meu nama su ovaj dan i ispostili.
Prije namaza, dok saekamo i druge da nam se prikljue, proitat emo jednu hutbu, hutbu poslanika
Muhammeda, alejhisselam. Ne treba vas uplaiti njen naslov (koji smo sami osmislili): Pedeset i
sedam nasihata /savjeta/ hazreti Pejgambera, alejhisselam, jer tekst hutbe uope nije velik. Ovaj
vazu-i nasihat trebao bi nam biti primjer kako se treba obraati, kako drugima govoriti. Samo emo ga
proitati, tek ponegdje neke reenice malo jasnije prevesti. Posluit emo se prijevodima rahmetli
hadi reisa Demaludina-efendije auevia i komentarom naeg hadi hafiza Halida-efendije
Hadimulia, koji je pojedina mjesta podvukao, tako ih posebno naglasivi.
Kompletna hutba data je u vidu sasvim kratkih a veoma jasnih i shodno poruci izuzetno jakih savjeta, u
njoj nema nikakvog pretjerivanja niti ponavljanja.
Izvor hutbe
-

-
- :
Hutbu su zabiljeili es-Sidz, prenosei je od hazreti Ebu Derda; potom Ebu Nu'ajm Isfahan i Kad',
prenosei je kao hadis-i mevkuf od hazreti Ibn Mesuda; a zabiljeili su je i Asker i Dejlem, prenosei
je od hazreti Ukbe ibn Amira.
Verziju hutbe koju emo s Boijom pomoi sada proitati zabiljeili su Bejheki i Ibn Askir, prenosei je
od hazreti Ukbe ibn Amira el-Duhenja. Hazreti Duhen ovako pria:

:
Otili smo boriti se u Bici na Tebku, pa je, u noi koja je uslijedila, hazreti Pejgamber, alejhisselam,
malo prilegao. Spavao je, tako, i nije se probudio sve dok Sunce nije bilo poput koplja, poput tapa
(znai, prespavali su sabah). Kada se probudio, rekao je:
Zar ti ne rekoh, Bilale, da pazi (da nam ne proe) sabah?!
a hazreti Bilal odgovori:
Allahov Poslanie, alejhisselam, i ja sam maio ono to je i tebi prolo.
Nije prolo dugo, Poslanik, alejhisselam, je obavio namaz, potom izrekao hvalu uzvienome Allahu,
izrekao Mu slavu, i obratio nam se:

Tekst hutbe

A potom
ovo je rjeica koja se esto upotrebljava u arapskome jeziku; uvijek je Arapi izgovaraju kada se ele
obratiti prisutnima, a prethodno su jezikom i srcem zahvalili uzvienome Allahu; zato nae svako
obraanje, pojedincu ili grupi, u posebnim ili svakodnevnim prilikama, mora uslijediti tek nakon to
izgovorimo elhamdulillah, subhanallah, bismillah ili sl.; nai stari, kada bi god eljeli neto rei,
uvijek bi prvo, kao, kratko odutjeli, ustvari u sebi bi neto prouili; tako i shvatamo preporuku hazreti
Muhammeda, alejhisselam, koji kae da treba: ili govoriti dobro, ili utjeti.

Najpraviji govor (najistinitija i najiskrenija rije) to je Allahov Kitab (Kur'ani-azmun)
jer uenjem/itanjem Kur'ana, kod ovjeka i koji ga ui i koji ga slua, jaa ubjeenje i diu se koprene.

Najvri konopac, to je rije: takvaluk (bogobojaznost)
nae dananje bosanskohercegovako drutvo u izuzetno je tekome moralnome stanje, otuda za sve
to planiramo, traimo veze, poznanstva, i to imamo vie veza to se osjeamo sigurnijim; hazreti
Pejgamber, alejhisselam, nas upozorava da je najvra veza, neraskidiva, bogobojaznost, jer kada
se oslonimo na dragoga Allaha, nikada neemo biti iznevjereni.

Najpribraniji millet, jeste: Ibrhim-pejgamberov, alejhisselam, millet
biti vjeran dragome Bogu, to je napribranije; hazreti Ibrahim-pejgamber, alejhisselam, simbol je iskrene
i vrste vjere u jednoga Boga, ne vjere u naciju ili novac, ne vjere u varanje, lairanje, krivo
predstavljanje, ve vjere u potenje i estitost jer su samo potenje i estitost osobine iji je izvor dragi
Bog, a varanje, pretvaranje, licemjerstvo, pohlepa i sl., to su avolska svojstva.

Najbolji sunnet, to je Muhammed-pejgamberov sunnet
Sunnet Pejgamberov, alejhisselam, obiaj; na pejgamber, alejhisselam, ta je govorio, i ta je
radio, i ta se pred njim govorilo, pa je on to potvrdio sve je to: sunnet (hadi hafiz Hadimuli)

Najbolji je govor Allaha spominjati
jer je neto plemenito, asno, shodno bliskosti, druenju, spominjanju, tog neeg.

Najbolje su pripovijesti ovaj Kur'n
jer on potvruje sve prethodne objavljene Knjige uzvienoga Allaha, a ujedno budi iman u ovjeku.

Najbolji su poslovi ono to je na ovjeka farz (oni ibadeti koji su farz)

Najgori su poslovi beskorisne novotarije

Pejgambersko upuivanje jeste najbolje upuivanje
kolikogod nekoga voljeli, taj, makar i malo, grijei, za razliku od hazreti pejgamber, alejhimusselam,
koji su, odredbom uzvienoga Allaha, bili bezgrijeni jer ih je izravno On odgajao.

Najbolja je smrt poginuti za vjeru

Najvea je sljepoa bivi na prvom putu, skrenuti na krivi put

Najbolja je nauka on koja koristi
u drugoj verziji ovoga hadisa pie:

, to znai, najbolje je djelo ono koje koristi,

od kojega ima koristi.

Najpraviji put je islam
doslovno: najbolja uputa je ona koju ovjek istinski i slijedi, nije da samo o njoj govori, da se kroz nju
samo legitimira, predstavlja, ve koju stvarno sprovodi, ije naredbe, zabrane i savjete slijedi u svome
ivotu.

Najgora je sljepoa sran (sljepoa srca)

Ruka koja daje, bolja je nego on, koja prima

Manjina, koja zadovoljava, bolja je od mnoine (veine), koja bi te s prvog puta okrenula
imati malo a dostatno, bolje je ve imati puno a zaboraviti, zaboraviti na dragoga Allaha i drugi, vjeni
svijet; najee su stvari s ovoga svijeta za ovozemaljski ivot, po pitanju kvalitete, u obrnutom smjeru
u odnosu na drugi svijet, tako imati veliko bogatstvo veoma esto znai zaboraviti na ibadet pa, kao
rezultat, slijedi siromatvo na ahiretu.

Najgora je isprika pred smrt!
ovjek na samrti se istinski kaje ali je razlog za to to, neposredno pred isputanje due, kako asni
Kur'an kae kad dua do gue dopre (56:83), ovjeku se skidaju sve koprene, uzvieni Allah mu
dadne da jasno vidi istinu ali do toga taj ovjek nije doao svojim trudom.

Najgore je kajanje na kijametskom danu
kada nastupi Sudnji dan, sve je gotovo, tada se pokajanje nee primati; stoga je ovjekovo da se kaje
dok je iv, ili da se trudi voljeti uzvienoga Boga kako bi se jo na ovome svijetu umilio Njegovim
odabranim robovima, poslanicima, ehidima i evlijama, kako bi se oni, s Allahovom dozvolom, zauzeli
za grijenika na Danu suda.

Nekoji ljudi, namaz te'hir ine (kasnije ga klanjaju)
tj. bezrazlono odgaaju klanjanje namaza do pred istek namaskog vremena.

A nekoji, Allaha, s draga srca ne spominju

Najvea je pogreka la!
najvea pogreka je jezik koji stalno lae, pa onda la postane svojstvo te osobe, a odatle je veoma
malena razdaljina do potvore, objede, a u konanici i do nevjerstva.

Najbolja zgoda, je srana zgoda (najvee bogatstvo to je: bogatstvo due)

Pobonost (bogobojaznost) je najbolja hrana
hazreti imam Gazali kae da je ibadet baziran na tri osnove; prvi osnov ine uputa i podrka od
uzvienoga Allaha, i oni su za bogobojazne: Allah je na strani bogobojaznih (2:194); drugi osnov ine
popravljanje djela i smanjenje broja nepotpunih djela, a i to je za bogobojazne: On e vam djela
popraviti (33:71); trei osnov ini prihvaanje djela, Allah prihvaa djela bogobojaznih: 'Allah prima
samo od onih koji su bogobojazni'. (5:27).

Vrhunac mudrosti je: Allaha se bojati!

Od stvari, koje srcem vladaju, jest: vjersko osvjedoenje imati
najvrednije od onoga to ovjek moe dopustiti da vlada njegovim srcem, jeste vrsto uvjerenje
jekin.

Sumnjati u vjeri, je (od) kufra (nevjerstva)

Za mrtvacem naricati, i njegove dobrote nariui nabrajati, jest jedan od runih predislamskih
obiaja

Vjerolomstvo (izdaja), jest od dehennemskih kamenica

Sabiranje pr jeste, vlasniku njihovu, vatreni ig
svaki imetak koji prelazi nisab a na koji se ne daje zekat, nije ni od kakve koristi vlasniku, naprotiv,
predstavlja teret koji e ga na kraju odvui u dehennem.

Nepohvaljeno pjesnitvo to su vraije svirale

Vino, i opojna pia, jesu izvor svake nesree!

ene su vraije mree!
ljepe su, njenije,osjetljivije, emotivnije, promuurnije, od mukaraca pa najee preko njih djeluju,
uslijed takvih Bogom dragog danih osobina, ljudske niske strasti i avolski napadi.

Mladost je ogranak od budalatine (ludosti)!
zato se odgovorni poloaji nikada ne daju samo mladima, ve je nuno da su uvijek ili pod direktnim
nadzorom starijih, ili, pak, da usko sa starijima sarauju; hazreti Pejgamber, alejhisselam, je rekao u
jednome hadis-i erifu: Starac (ejh) u nekom narodu, je poput poslanik Beni Israila.

Najgora je zarada kamata!

Najgore je jelo, sirotinjski ml
doslovno: najgore je jelo jesti imetak siroeta; erijatsko je pravilo da nakon svoje smrti Boiji
poslanici, alejhimusselam, ne ostavljaju nita iza sebe u nasljedstvo; odatle se direktno izvode dva
zakljuka: prvo, s obzirom da je istinski uenjak nasljednik hazreti Muhammeda, alejhisselam,
materijalno nasljedstvo koje ostavlja iza sebe ne smije biti ogromno, veliko, jer uenjak ne smije
posvetiti svoj ivot stjecanju imetka; jedini je izuzetak sluaj kada sm uenjak od nekog svog pretka
neto veliko naslijedi, pa to isto ostane iza njega, ili sl. I drugi zakljuak, savjeti i upute hazreti
Pejgambera, alejhisselam, predstavljaju duhovno nasljedstvo koje je ostavio svojim sljedbenicima, pa
kako je sm hazreti Muhammed, alejhisselam, bio siroe (jetm), otuda to njegovo duhovno
nasljedstvo uenjaci, dravnici, voe i sl. ne smiju koristiti radi vlastite, line, dobiti, ve samo kako bi
sluili svome narodu, hazreti Pejgamberovom, alejhisselam, ummetu.

Onaj je sretan, ko se popravi, videi drugoga!

Najvei je nesretnik onaj, koji se, kao takav, od majke rodi!

Vaa su mjesta etiri arina zemlje!
na ovome mjestu podvueni su i prijevod, i tekst hadisa; obaveza je vjernika, mada je to teko, ovu
poruku imati uvijek na umu: ta god radili, kako god se osjeali, naa konana stanita su kaburovi,
mjesta, kako se kod nas kae: dva sa dva; sve ostalo bude, i proe.

Vrijednost posla je svretak!
kvalitet i znaaj nekoga posla, djela, vidi se tek kada se ono zavri, kada pone davati svoje plodove,
dobre ili loe.

A poljedak je vlasnik posla!
nar. posl. koni djelo krasi (hadi hafiz Hadimuli)

Najgori su oni ljudi, koji la prenose!

Sve to e doi, blizu je!

Muslimane grditi (psovati), je veliki grijeh

A ubijati ih, jeste kufur

Muslimanovo meso jesti (gibet initi), jeste (veliki) grijeh

Muslimanov imetak, kao i njegov krv, jest harm

Ko se Bogom kune, za stvari koje e doi, Bog e ga u la utjerati
stvari koje su nepoznato gajb: nastup Sudnjega dana, ko e u dennet a ko u dehennem, i sl.,
mogu se samo nagaati a onaj ko ustraje u nagaanju, Allah dragi e dati pa e ispasti laov; ne treba
se, ni kao potapalica, dragim Allahom esto zaklinjati: Allaha mi, Boga mi, i sl.

Ko prat, i njemu e Bog oprostiti
ko oprosti nakon to bude u situaciji da uzme svoj hakk, da se pravedno osveti, tome e i Allah
oprostiti; ali ovjek ne moe iz kukaviluka, ili uslijed objektivne slabosti u odnosu na snagu zloinca
(zalima) istome oprostiti jer, kako smo prethodno vidjeli, najbolja smrt je, kae hazreti Pejgamber,
alejhisselam, poginuti za vjeru; zato niko ne moe u tue ime nekome oprostiti.

Ko af ini (ko prelazi preko sitnica)/ ne zamjera drugima za sitnije uvrede i potcjenjivanje i
omalovaavanje/ Allah, d. ., e prei preko njegovih sitnijih grijeha i pogreaka

Ko svoju ljutnju i srdbu prodre, Allah e ga nagraditi

Ko se strpi na ezijjetu, (na uvredama i ponienjima koje podnosi od strane svoje okoline), Allah
e mu naknaditi to strpljenje

Ko rijaluku (samohvali) podloan bude, Allah ga uje
ko bude insistirao da ga se hvali, Allah e ga osramotiti. U drugoj verziji pie:

, to
znai, ko bude uivao u pogrdnim alama na raun vjernika, Allah e dati pa e se drugi njemu
izrugivati.

Ko u nesrei i ljutnji sabur uini, Allah e ga dvostruko nagraditi

Ko grijei, bit e kanjen
ko je neposluan prema dragome Allahu, dragi Allah e ga kazniti.

Boe! Oprosti meni i mome ummetu! Boe! Oprosti meni i mome ummetu! Boe! Oprosti meni i
mome ummetu!
od Poslanikovog, alejhisselam, Sunneta je da se neke stvari ponavljaju tri puta; ukoliko naim
savjetom ipak nismo pomogli bratu ili sestri, dova koju za njih inimo inallah sigurno e im pomoi;
najbolje je za drugoga uputiti dovu dragome Allahu a da taj drugi to i ne zna, ali je ponekad potrebno i
javno drugome dovu uiniti (npr. odatle naa praksa da nekome zajedniki uimo neto na murad).

Traim oprosta od Allaha, d. ., sebi i vama!
da se ne bismo uzoholili, trebamo vjerovati da smo uvijek na niem stepenu bliskosti s uzvienim
Allahom od onoga s kime razgovaramo; stoga i ako elimo, u sebi i javno, zatraiti oprost za drugog,
moramo prvo iskazati sumnju da smo vei grijenici od toga drugog, pa tek onda zatraiti i za drugog
oprost; nekada e ovo tako djelovati da emo se predomisliti i neemo nita drugome ni rei, shvativi
koliinu vlastitih grijeha.