ASNI POSLANIK O IMAMU HUSEJNU

Prije nego navedem ijednu predaju od Boijeg Poslanika, s.a.v.a., o hazreti Husejnu to je tema ovog rada smatram da je veoma korisno progovoriti o tome ta uope znai Poslanikova rije, ta znai njegovo odobravanje, ta znae njegove geste, njegov poziv na ljubav ili mrnju, njegova igra s nekim, njegovo odgajanje nekoga... Nakon takvog objanjenja bit e jo jasniji poloaj Husejna, njegova veliina, njegov znaaj i razmjeri zloina koji je nad njim izvren. Iako ne elim porei injenicu da nijedan normalan musliman ne osporava velianstvenost naeg Poslanika, nego svi muslimani, barem verbalno i teorijski, ozbiljno shvataju i doivljavaju njegove rijei i djela, i zapravo su skoro svi muslimani saglasni da su njegove rijei i djela Objava, da je ono to naredio obavezno initi, da je ono to zabrani nedoputeno itd, veliki broj muslimana, naalost, sasvim pogreno doivljava i tumai odnos Poslanika prema njegovom unuku ili njegovim unucima, pripisujui pritom Poslaniku pristup svojstven obinim smrtnicima, to on nedvojbeno nije. Svakako da bi se moglo raspravljati o tome da li je na Poslanikov odnos prema Husejnu, mir s njim, ikako uticala okolnost da meu njima postoji krvno srodstvo. Krajnje je prirodno da svaki ovjek osjea veliku ljubav i naklonost prema svo jim potomcima, prema onima koji su nastali iz njega, koji su na neki nain dio njega. Takoer, ovjek se vie susree, razgovara i utie na one koji su njegovi potomci i iz razloga to najee ivi blizu njih i ima osjeaj odgovornosti, kao i odreene obaveze prema njima pa se kod njega zbog takvog odnosa dodatno uvea ljubav prema potomcima. Ali, kada je rije o bezgrjenim Boijim robovima, o poslanicima, ili u naem sluaju o najodabranijem Poslaniku, najboljem Boijem stvorenju, ta ljubav, ta naklonost, ta prisnost nije bezuvjetna. Budui da su rijei Poslanika erijatsko-pravni izvor, on ne smije rei neto to nije podudarno sa stvarnou, sa zbiljom, sa pravdom. Ako bi Poslanik volio nekog srodnika koji nije vjernik, koji ini nered, koji ini nasilje, koji je grjenik, koji je nepravedan. on bi time bio u sukobu sa Bogom Koji ne voli nevjernike (Rum, 45), Koji ne voli one koji nered ine (Kasas, 87), Koji ne voli one koji prelaze granice (Bekare, 190), Koji ne voli nijednog nevjernika, grjenika (Bekare, 276), Koji ne voli nepravednike (Ali Imran, 140). Ovakvo ta je nezamislivo za Poslanika.

Krenut emo ispoetka. Ili, bolje reeno, iz prapoetka. Namjera je da dokaemo da se Poslanikov, s.a.v.a., odnos prema Husejnu, da se njegova ljubav prema Husejnu temelji na vrijednosti Husejna, na njegovim vrlinama, njegovom moralu itd, a ne na srodstvu meu njima. U Poslanikovoj predaji, koja ima nekoliko verzija slinog sadraja i veoma je poznata i zastupljena posebno meu sufijama, gnosticima, arifima, kae se:

) (
Prvo to je Allah stvorio je moja svjetlost (moj duh). Ova nam predaja kae da je Muhammed, s.a.v.a., prvo stvoreno bie, da je on samim tim vrijednou i veliinom ispred svih ostalih bia, ne samo ljudi nego bia openito. Zato esto kaemo da je on najbolje stvorenje. A da je najbolji, pored toga to je prvi, i ne samo najbolji nego da je razlog zbog kojeg su svi ostali stvoreni govori nam jo jedan hadis, ovaj put hadis kudsi, opet veoma omiljen i esto navoen posebno meu sufijama. Prenosi se da je Uzvieni Allah rekao naem asnom Poslaniku, s.a.v.a.:

) (
Da nije tebe, o Muhammede, ne bih stvorio svjetove. Neki muslimani, nesposobni da razumiju prethodna dva hadisa, pribjei e tvrdnji da su oni izmiljeni, ali to je iskljuivo njihov problem. Oni su vjerovatno razmiljali o sadraju ovih rijei, a nakon to nita iz njih nisu mogli shvatiti, a kako bi ih i shvatili kad su skloni antropomorfizmu i kad je za njih ljubav neto nepojmljivo, rekli su da su lani. U skladu sa ovim hadisom, za svoje postojanje dugujemo asnome Poslaniku. Zar da uvjet stvaranja svjetova bude ovjek koji e bilo kada kazati ita osim istine, koji e suditi bilo kako, osim po istini? Naravno, Gospodar i Njegov Poslanik nisu takvi. Ako neki muslimani i ne vjeruju u prethodna dva i sline hadise, vjeruju u Kur'an. A i Kur'an daje pregrt argumenata u prilog tvrdnji da su Poslanikove rijei suta istina, da su Objava, da nisu proizvoljne, da on nije pristran itd. Iz velikog broja ajeta koji potvruju ono to ovdje elim dokazati, ili da radije kaem naglasiti, jer se radi o neemu u ta skoro svi muslimani vjeruju, izdvajam nekoliko. Prve u nizu ovih ajeta nalazimo u suri Nedm. Radi se o ajetima koji se veoma esto navode u ovom kontekstu:
2

On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu se obznanjuje. Moe li se ita jasnije i nedvosmislenije od ovoga rei? Ne treba biti mudrac, ne treba biti znalac i ne treba biti tuma Kur'ana da bi se iz ova dva ajeta, 3. i 4. u suri Nedm, zakljuilo da je svaka Poslanikova rije Objava, da on nita ne kae bez razloga, akamoli da izrekne neku la, da neto preuvelia. Dakle, i kada Poslanik kae da voli Husejna to je istina i Objava, i kada kae da Allah voli onoga ko voli Husejna to je istina i Objava, a isto tako kada kae da Allah mrzi onoga ko mrzi Husejna to je opet istina i Objava, a ne slabost prema lanu vlastite porodice, bliskom srodniku itd. Naredni ajet iz sure Har potvruje da rijei, naredbe i odredbe Boijeg Poslanika imaju zakonodavnu snagu: Ono to vam Poslanik d to uzmite, a ono to vam zabrani ostavite. Mogu li rijei onoga koji daje prednost svojim srodnicima, koji ih neosnovano i nepravedno voli imati zakonodavnu snagu? Naravno da ne mogu. Zato iz ovog ajeta zakljuujemo da Poslanik ne daje prednost nikome samo na osnovu srodstva. U vezi sa ovim znakovito je jo jedno kur'ansko naelo. To naelo pronalazimo u 13. ajetu sure Hudurat: Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji. U skladu sa ovim ajetom i ovim islamskim naelom, kod Boga vladaju precizna mjerila vrijednosti. Ugled, ast, plemenitost nekog pojedinca zavise od razine njegova takvaluka, bogobojaznosti, svijesti o Bogu, uvanja od grijeha i izbjegavanja upadanja u njih. Kako e i Poslanik kazati u jo jednoj poznatoj predaji:

...
Nema prednosti Arap nad nearapom Iako ova predaja govori o jednakosti naroda ili rasa, ona nam poruuje, to se i kae u jednoj verziji nastavka, da je bogobojaznost, odnosno odnos prema Bogu to to predstavlja razliku meu ljudima.

Kod ljudi elja za potomstvom je posve prirodna, uroena i logina. A svakako, ak ni obini vjernici o velikanima, evlijama i poslanicima da i ne govorimo ne ele da njihova djeca, njihovi nasljednici budu loi ljudi. Svi mi elimo potomstvo, ali u elji i molbi Bogu da nam podari potomstvo naglaavamo ili podrazumijevamo da elimo da oni budu kao mi ili jo bolji. Kur'an govori o tome da i poslanici trae od Boga nasljednike. Tako Zekerijja moli Boga: Zato mi pokloni od Sebe nasljednika, da naslijedi mene i porodicu Jakubovu. (Merjem, 5-6) Meutim, on ne trai bilo kakvo potomstvo. Zna da nasljednik njega, poslanika, ne moe biti bilo kakav potomak. Nasljednik jedino moe biti plemenit, estit, astan ovjek. Stoga u drugom ajetu nalazimo i jedan atribut uz potomstvo. U 38. ajetu sure Ali Imran kae se: Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: Gospodaru moj ree podari mi od Sebe estita potomka! Sada ve dolazimo do pred kraj govora o odnosu poslanika prema srodnicima. U tom smislu moda su nam kao konani dokaz dva ajeta najbolji mogui nain da zaokruimo ovo to smo htjeli rei i da navedemo zatim nekoliko Poslanikovih, s.a.v.a., hadisa o hazreti Husejnu, mir s njim. Vrijedi istai da dva ajeta koje emo navesti nisu jedini u vezi s ovom temom, ali nemamo vremena da se pozabavimo svim ajetima. Prvi ajet tie se hazreti Nuha, a.s., i njegova sina. Svima je poznato kazivanje o Nuhovoj lai i tome da je Nuh pozivao sina da mu se pridrui: O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima! Sin to odbija: Sklonit u se na kakvo brdo koje e me od vode zatititi. Budui da tog dana nije bilo mogui spasiti se od poplave ni na jedan drugi nain, osim ovog koji je Allah propisao, tj. ukrcavanjem na lau, Nuhov sin je potopljen. Kod oca je jo uvijek postojala nada da sin moe biti spaen i moli Uzvienog Gospodara: Gospodaru moj, sin moj je eljade moje, a obeanje Tvoje je zaista istinito. Iako bi se ovdje mogla otvoriti rasprava o tome zato je Nuh, a.s., traio da mu sin bude spaen nakon to je odbio da se ukrca na lau, to nam za nau temu nije vano . Svakako, treba istai da su neki tumai Kur'ana miljenja da su ovaj sin i ostali lanovi Nuhove

porodice, osim njegove supruge, bili muslimani. Ono to je nama ovdje posebno vano jeste odgovor Svevinjeg Allaha, a Njegov odgovor glasi: O Nuhu, on nije eljade tvoje (nije iz tvoje porodice) rekao je On jer je on olienje (vlasnik) loih djela Ne samo da sin Boijeg poslanika nije spaen nego se zbog loih djela uope ne smatra sinom, odnosno pripadnikom Nuhove, a.s., porodice. Drugi kur'anski dokaz kojim zaokruujemo ovu temu jeste ajet koji poziva vjernike na pravdu kada neto govore. U tom, 152. ajetu sure Enam, kae se izmeu ostalog: I kad govorite, pravedno govorite, pa makar se ticalo i srodnika Ovaj ajet dokraja rasvjetljava ono to imamo namjeru dokazati. Obine vjernike ajet poziva na pravdu i pravedan, dakle nepristran, istinit, jasan, govor ak i onda kada neto ne ide u prilog njihovoj rodbini. Gdje su tek onda bezgrjeni poslanici u odnosu na obine vjernike u pogledu postupanja u skladu sa o vim kur'anskim nalogom? Brojni hadisi takoer potvruju potrebu da ovjek ak i kad se o njemu samom radi mora rei istinu, ila mu istina u prilog ili ne. Jo jednom emo ponoviti na glavni zakljuak, koji smo potkrijepili brojnim ajetima i hadisima. Kada neto Boiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., kae o Husejnu, mir s njim, to nisu rijei ovjeka o njegovom srodniku, to su rijei bezgrjenog Poslanika, koje su Objava od Uzvienog Boga, to su istinite rijei, pravedne rijei, rijei koje su odraz stvarnog poloaja hazreti Husejna kod Boga i Njegovog Poslanika. Te su rije posljedica Husejnove veliine, njegovog udorea, njegovih vrlina, njegovog poloaja. Pogledajmo sad ta kau Poslanikovi hadisi o Husejnu:

.
Hasan i Husejn su predvodnici mladia u Dennetu. (Izmeu ostalih, ovaj hadis prenose Ahmed, Tirmizi, Buhari, to znai da u njegovu vjerodostojnost niko ne sumnja.)

Uzmemo li u obzir sve to smo prethodno rekli, vidjet emo iz hadisa da je bez ikakve sumnje Husejn ovjek kojem je zajamen Dennet. Da li e Poslanik po Objavi Boijoj zajamiti Dennet nekome ko je nekad dobar a nekad lo, ko je nekad na Pravom a nekad na krivom putu, nekome ko je neozbiljan, ko zapodijeva kavgu, izaziva sukobe? Nee. Allah je rekao da e Husejn sigurno u Dennet zato to je olienje vrlina, dobrih djela, slijeenja Sunneta Boijeg Poslanika i Pravog puta. Jedino takav ovjek je dostojan da mu se jo za ivota da vrsto obeanje da e ui u Dennet. U narednom hadisu Poslanik moli Boga da voli Hasana i Husejna:

Ova dvojica (Hasan i Husejn) su moji sinovi i sinovi moje kerke. O Allahu, zaista ih ja volim pa ih i Ti voli i voli one koji njih dvojicu vole! (Prenosi ga Ibn Hader u djelu Es-Savaiku-l-muhrika) Zanimljivo je i da Poslanik nije rekao da su Hasan i Husejn njegovi unuci nego njegova djeca, ime uveava svoju bliskost s njima. Kae i da ih voli i moli Boga da takoer njih voli i da voli one koji njih vole. Ovo su zbilja krupne rijei i lijepo ponaanje Poslanika pred Bogom i istinsko robovanje Bogu nalau da Poslanik ovakve rijei nipoto i nikada ne izrekne u vezi s nekim ko nije dostojan da se za njega trai neto ovako veliko. Da se Poslanik zaustavio na rijeima pa ih i Ti voli, moda bismo mogli rei da te rijei nisu tako krupne, ali kada trai da ljubav prema Husejnu, naravno i Hasanu, povlai za sobom i ljubav Boiju prema onome ko ih voli, onda su to svakako veliki zahtjevi. A hoe li se potvrdno odgovoriti na ovakvo traenje Poslanika? Naravn o da njegove dove nisu uzaludne. Sljedei hadis potvruje da je Uzvieni Bog usliio molbu Poslanika, s.a.v.a.:

Husejn je od mene i ja sam od njega. Allah voli onoga koji voli Husejna. (Hadis prenose Buhari, Tirmizi, Ibn Made i brojni drugi) Znai, Allahova ljubav zajamena je prema onima koji istinski vole Husejna, mir s njim. Uporedimo ovu mogunost da se stekne Boija ljubav ljubavlju prema Husejnu sa postupkom onih ljudi koji su stali nasuprot Husejnu, koji su se borili protiv njega i njegovih vjernih lanova porodice i prijatelja. Allah voli onoga ko voli Husejna, kae im njihov Poslanik, u kojeg navodno vj eruju, a oni sablje isukae i Husejna ubie. ta njih eka? Koji jad i koja kazna to samo Uzvieni Gospodar zna.
6

Jo je neto veoma zanimljivo u ovom kratkom hadisu. Da je Poslanik rekao samo: Husejn je od mene, to bi bilo sasvim jednostavno razumjeti. Husejn potie od Poslanika, dakle on je od Poslanika. Ali, kako je Poslanik od Husejna? ta to znai? Iako nije lahko tumaiti ovakve rijei, sigurno je da one ukazuju na veoma jaku povezanost izmeu Poslanika i odabranog unuka. A moda se moe zakljuiti iz njega i da Husejn brani Poslanika i njegovu vjeru pa je zato Poslanik od njega. I na kraju ovog niza hadisa navest emo jo jedan, koji glasi:

Ko voli Hasana i Husejna, voli i mene, a ko mrzi Hasana i Husejna, mrzi i mene. (Prenose ga Ahmed, Ibn Made, Hakim i drugi) Da ne pomislimo da se govori samo o uzajamnosti ljubavi prema Hasanu i Husejnu sa ljubavlju prema Bogu i Njegovu Poslaniku, ovaj hadis nam kae da isto vrijedi i za mrnju. Da li je neko mogao boriti se protiv Husejna i ubiti ga na kraju, a da pritom ne izazove mrnju Boga, Poslanika i meleka protiv sebe? Nakon svega iznesenog, mislim da je svima jasan odgovor na ovo pitanje. ta smo svime ovim dokazali? emu sve ovo izreeno? Zapravo, prije svega sam elio ukazati na dvije injenice: Prvo, elio sam dokazati da jaka veza izmeu Poslanika i Husejna, uzajamna ljubav te Boija ljubav prema onima koji vole Poslanika i Husejna da sve to nema nikakve veze sa krvnim srodstvom. Ako bi tu krvno srodstvo igralo ulogu i bilo znaajno, to bi bilo u suprotnosti sa pravdom, istinom i svime za ta se zalae islam. Dakle, moramo u srcima gajiti ljubav i prema hazreti Husejnu, jer nam to nalae Poslanik, odnosno Allah preko Svoga Poslanika, a moramo i isto kao Allah i Poslanik mrziti one koji njega mrze. Drugo, moramo svoj odnos prema Husejnu dovoditi i u vezu i preispitivati ga kroz ono to se desilo na Kerbeli. Ako smo ita od reenog prihvatili, ne smijemo biti ravnoduni prema zloinu sa Kerbele. Neki kau da o tome treba utjeti jer je to bolno. Takvima postavljam pitanje: Treba li ikad i igdje skrivati istinu? Da li oni muslimane na ovim prostorima pozivaju da zaborave Srebrenicu, veliki broj ubijenih Bonjaka u cijeloj zemlji? Ili moda, ne dao Bog, imamo veu ljubav prema svojim sunarodnjacima nego prema Poslaniku, a Kur'an nam kae da je vjernicima Poslanik prei nego oni sami sebi:
7

 Vjerovjesnik je prei vjernicima nego oni sami sebi. (El-Ahzab, 6) Ako preuujemo zloin, postajemo na neki nain i sauesnici u njemu. Naalost, kao posljedica pogrenog predoavanja i prikazivanja ovih dogaaja, veliki broj muslimana ovdje ne zna za koga bi se borio u jednom ovakvom ratu. Neozbiljno i neodgovorno se sukob s Kerbele tumai kao jedan u nizu sukoba meu muslimanima, a ni u jednom sukobu i ratu meu muslimanima kroz historiju istina nije tako lahko uoljiva kao u ovom. Ovo je bila borba hazreti Husejna za islam, a protiv naputanja islama, protiv onih koji su se odali slijeenju strasti, bludu, alkoholu... Ovo je bila borba za spas islama. Zavravamo s jo dvije Poslanikove predaje vezane za Husejna, mir s njim. Nakon dolaska na Kerbelu hazreti Husejn je rekao:

: : . : . : . .
Tako mi Boga, ovo je upravo ono mjesto za koje je Dibril rekao Boijem Poslaniku, s.a.v.a., da u ja u njemu ubijen biti. Ovu predaju je Ummu Seleme meni prenijela ovako: Dibril je bio kod Boijeg Poslanika, s.a.v.a., a ti si bio sa mnom. Zaplakao si i tad Boiji Poslanik ree: Pusti sina moga. I ja sam te pustila. Poslanik te onda uzeo i posjeo u krilo. Dibril ga je upitao: Voli li ga? On je odgovorio: Da. Ali ummet tvoj e ga ubiti. Ako hoe, mogu ti pokazati zemlju s mjesta na kojem e biti ubijen? On ree: Hou. Dibril onda rairi svoje krilo do mjesta Kerbele i pokaza mu je. I druga predaja:

!
O Fatima, svako oko e suze liti na Sudnjem danu, osim onoga koje je plakalo zbog onoga to je zadesilo Husejna. To oko e biti nasmijano i obradovano blagodatima Denneta. (Predaja je zabiljeena u djelu Biharu-l-envar)
8