ŽIVJET ĆU ZA KABUR OSVIJETLJEN I PROSTRAN

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Kada se ukopa mrtvi“, ili je rekao: „neko od
vas“, dođu mu dva meleka, za jednog kažu da je Munkir a za drugog da je Nekir. Potom
obojica upitaju: „Šta si govorio za ovoga čovjeka“? A on odgovori ono što je i govorio: 'On je
Allahov rob i Njegov poslanik'. Tada ova dvojica kažu:'Znali smo da ćeš to reći'. Potom mu
prošire prostor u mezaru sedamdeset puta, onda mu se unutra rasvijetli, te mu se kaže:'Spavaj,
kao što spava onaj kojeg će probudit njegov najdraži ukućanin'. Tako će ostati sve dok ga iz
njegove postelje ne proživi Allah. A ukoliko je dvoličnjak, reći će:'Čuo sam ljude kako
govore pa sam i ja govorio. Ne znam ko je taj čovjek'. Tada mu njih dvojica kažu:'Znali smo
da ćeš to reći'. Potom će Zemlji biti rečeno:'Skupi mu se', pa će mu se stijesniti mezar, te će
mu se u njemu stiskati njegove kosti. Tako će biti kažnjavan sve dok ga iz njegove postelje ne
proživi Allah“./Tirmizi/. Čovjek za kojeg će nas ova dva meleka pitati, Muhammed je a.s..
Poslao ga je Allah kao konačnog Poslanika i pečatom vjerovjesništva ga učinio. Od onog
trenutka od kada je čovječanstvu poslan, vjerovati u njega, njegovo poslanstvo i put kojim je
išao slijediti, uslov je za uspjeh. Svako ko vjeru u njega s.a.v.s., u srce svoje ne smjesti, i ko
korak svoj stazom kojom je on išao ne usmjeri, tjeskoba mu u kaburu slijedi i ahiretska kazna
vječna. On, s.a.v.s., to u sljedećem hadisu, opominjući nas, kazuje: „Primjer mene i vas je kao
primjer čovjeka koji je zapalio vatru pa insekti misleći da je to svjetlo pohrle ka vatri a on ih
od nje odgoni. Ja vas od vatre udaljavam a vi mi iz ruku izmičete“./Muslim/. Allah dž.š.,
obećava da će Poslaniku na onom svijetu, „hvale dostojno mjesto dati“. /Isra,79/. To hvale
dostojno mjesto, je mjesto šefa'adžije. On će se za vjernike, za sljedbenike svoje kod
Gospodara svjetova zauzimati i od vatre ih oslobađati.

Nema sumnje, želja nam je svima Poslanikova šefa'ata dostojni biti. Ova želja ni za kog od
nas nije neostvariva. Poslanik je došao da nas povede ka prostranom berzahskom boravku i
da nas uvede u s ničim na Dunjaluku uporedivu ahiretsku kuću. Ebu Zerr el Gaffari prenosi:
„Zatekao sam Poslanika u džamiji, sjedoh kod njega a on me upita: „Ebu Zerre, jesi li
klanjao“? Odgovorih: „Nisam“. Reče mi: „Ustani, klanjaj“. Ustao sam i klanjao a potom
dođoh i sjedoh do njega. Reče mi: „Ebu Zerre, traži utočište kod Allaha od šejtana i ljudskih i
džinskih“. Upitah: „Allahov Poslaniče, zar ima ljudskih šejtana“? Odgovori: „Da“. Upitah:
„Allahov Poslaniče, namaz, koja je njegova vrijednost“? Odgovori: „Najbolje je on djelo, ko
hoće neka poveća“. Upitah: „Allahov Poslaniče, a post“? Odgovori: „Zajam koji će se
nadoknaditi. A kod Allaha dobit će se i više“. Upitah: „Allahov Poslaniče, a iskreno
dijeljenje“? Odgovori: „Vraća se višestruko uvećano“. Upitah: „A koje je dijeljenje
najbolje“? Odgovori: „Ono koje se u tajnosti čini“. Upitah: „Allahov Poslaniče, a šta je
najuzvišenije od onoga što ti je objavljeno“? Odgovori: „Ajetu -l- kursijja“./Ahmed/. Ti, koji
prostran i osvijetljen kabur želiš i s ničim uporedivu ahiretsku kuću, klanjaj namaz jer je to
temelj naše vjere. Bez toga djela u takav kabur se ne može. Daji zajam Allahu, posti. On će ti
Uzvišeni taj zajam višestruko vratiti. Budi darežljiv, ali budi darežljiv tako da je zadovoljan
Allah, a da te ne brine znaju li ljudi za to. Za prostrano i osvijetljeno berzahsko boravište i s
ničim na Dunjaluku uporediv ahiretski užitak, potrebno je i ponašanje svoje s zapovijedima
vjere naše uskladiti. Poslanik kaže: „Potpun vjernik je onaj čije je ponašanje lijepo“./Tirmizi/.
Poslanik je upitan o djelima koja će ljude užitku voditi, pa je rekao: „Bogobojaznost i lijepo
ponašanje“. Upitan je o djelima koja će ljude srdžbi Božijoj i kazni ahiretskoj odvesti, pa je
rekao: „Ogovaranje i blud“. /Tirmizi/. Koliko je važno, da osim izvršavanja naših obaveza
prema Gospodaru svjetova, a te obaveze nazivamo obred, budemo i lijepog ponašanja i tako
upotpunimo svoju vjeru, svjedoči sljedeći hadis. Ebu Ubejde r.a., kaže: „Čuo sam ashabe
Poslanikove da su od Poslanika prenijeli: „Dvije su vrste grijeha, grijesi koji su između
Gopodara svjetova i čovjeka, i grijesi između dva čovjeka. Ako se za grijeh učinjen prema
Bogu iskreno pokaješ, ti kao da grijeha i nemaš, a što se tiče grijeha prema čovjeku, tu ne
pomaže tewba, potrebno je poravnanje“. /Tirmizi, Nesai, Ibn Madže/. Cijenjena braćo, neki je
čovjek pitao Poslanika za šehide, hoće li im biti oprošteni grijesi? Poslanik je rekao: „Bit će
oprošteno sve osim duga“./Buhari/. Dakle, sve osim onoga što je dužan prema čovjeku. To je
potrebno prije smrti poravnati i jedni drugima halaliti. Da bi nam se želja za kaburom
prostranim ispunila i da bi se u kuću užitka vječnog smjestili, lijepim se ponašanjem
ukrasimo, jer ono je potvrda našeg vjerovanja. Poslanik kaže: „Bogatstvo je dunjalučki ugled
a bogobojaznost ahiretski“. /Muttefekun alejhi/. Želja za kaburom prostranim neka nas
šefa'atu Pejgamberovu vodi. Redžeb, mjesec sveti, blagoslovljeni, odabrani, Allahov je to
mjesec, provedimo u tewbi i radimo na sebi kako bi ponašanje svoje uskladili sa sunnetom
našeg Pejgambera, onog čovjeka za kojeg će nas već na prvom konaku u kaburu pitati. Ko
bude njegov sunnet živio, znat će odgovoriti na pitanje dvojice meleka, a ko ga ne bude
slijedio, njemu je tijesno u prsima ovdje, a bit će mu i kabur stiješnjen. Gospodaru
Svemogući, podari nam pravi put na Dunjaluku, prostrani kabur u Berzahu i vječni užitak na
Ahiretu. Amin!