Poštovana braćo!

Allah, dž.š., u Kur'anu spominje pauka. Zapravo, cijela sura nosi naziv 'Ankebut – Pauk. Zašto?
Zato što pauk ima najslabiju i najkrhkiju kuću. Allah nam poručuje da vjerovati u nekog drugog
osim u Njega, tražiti pomoć, utjehu i sigurnost mimo Njega znači isto što i sakriti se i tražiti
sigurnost u nitima paučine.

Na početku sure Pauk stoji vrlo znakovit i sadržajan ajet:

َ‫ب النَّاسُ َأ ْن يُ ْت َر ُكوا َأ ْن يَقُولُوا آ َمنَّا َوهُ ْم ال يُ ْفتَنُون‬

َ ‫َأ َح ِس‬

„Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenja neće biti
dovedeni“.

Ovaj ajet je najbolja potvrda da će vjera koja nam silazi sa jezika i koju riječima i djelima
potvrđujemo biti stalno testirana kroz različita iskušenja. Da budem još precizniji, što je vjera u
našim srcima, djelima i jezicima jača, iskušenja će biti češća.

U jednom hadisu stoji da je Poslanik, a.s., rekao: „Najteža iskušenja imali su Poslanici, zatim
dobri ljudi, zatim najuzorniji među ljudima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini njegovog
vjerovanja, pa ako mu je vjera čvrsta, iskušenje biva teže“.

Zadaća iskušenja je da učvrsti našu vjeru i da nas od grijeha očisti. Na iskušenju valja osaburiti i
biti čvrsto ubjeđen da je to Allahova odredba.

Ipak, kroz današnju hutbu želim ukazati na to da nekada u životu iskušenja imaju za cilj da nas
pripreme za nešto što je bolje, veće i vrijednije. Naš Gospodar je Milostiv i On nas najbolje
poznaje. Iz Svoje Milosti, On nam često uzima nešto što nam je drago da bi nam poslije toga dao
nešto što će nam biti još draže. S druge strane, nekada nam na pleća stavi teret za koga mislimo
da ga ne možemo nositi a onda shvatimo da poslije tog tereta uslijedi takvo olakšanje i sreća s
kojom se ništa ne može mjeriti.

Dobro zapamtimo tri situacije koje su precizno opisane u najljepšem kur'anskom kazivanju –
onom o Jusufu, a.s., i njegovoj braći. One nas uče kako se najveća životna muka na kraju
pretvori u vrhunski užitak, naravno, uz sabur i iskreno oslanjanje na Allaha Uzvišenog.

Prvo: Od malih nogu Jusuf, a.s., je bio trn u oku svojoj rođenoj braći. Prezirali su ga iz dubine
duše i pucali od muke kad god bi ga otac Jakub, a.s., uzeo u krilo. Ljubomora je rasla do te mjere
da su odlučili da ga se zauvijek riješe i bace ga u bunar. Ponavljam, to su mu učinila rođena
braća. Ne znam možete li sebe zamisliti u takvoj situaciji!?

Jusuf je cijelo vrijeme bio svjestan njihovog prezira i njihovih pokvarenih namjera. Nije se
protivio niti opirao jer je bio svjestan još nečega vrlo bitnog: Onaj koji je sve stvorio, sve
posmatra i bilježi i ako se istinski osloniš na Njega, On će dati da na kraju sve ispadne bolje nego
li možeš i pomisliti. I šta je bilo u slučaju Jusufa?
Dospio je na vladarev dvor. Našao se među tadašnjom elitom. Dakle, da bi bio uzdignut visoko,
morao je biti bačen vrlo nisko – u bunar.

Zato, ako nekad padneš, ne očajavaj jer to, uz Allahovu pomoć, može biti samo priprema da
ponovo ustaneš i uspneš se puno visočije.

Drugo: Ni na vladarevom dvoru Jusuf nije bio posve rahat. Čim je stasao u lijepa mladića,
spopala su ga ženska lukavstva. Suočio se sa ženskim spletkama za koje Kur'an kaže da su vrlo
opasne. Na kraju je uspio dokazati svoju nevinost ali je ipak bačen u tamnicu.

Tako je, nakon bunara, dočekao novi pad. Prav-zdrav, završio je u zatvoru. Opet se nije opirao
niti protivio. Znao je da ga njegov Gospodar neće ostaviti na cjedilu. I nije.

Zatvor je bio samo stepenica sa koje je Jusuf, a.s., iskoračio direktno na poziciju državnog
vezira. Preko noći je postao jedan od najuticajnijih ljudi u tadašnjem Misiru.

Zato, ako se nekada osjetiš prezrenim ili odbačenim od strane ljudi, znaj da imaš Gospodara koji
te preko noći može učiniti najuglednijim.

Treće: Vrijedi spomenuti i primjer Jakuba, a.s., Jusufovog oca. On je sudionik cijele ove priče,
od početka do kraja. Jasno je osjetio bolesnu ljubomoru svoje djece ali i istinsku vjeru svog sina
Jusufa.

Kada su njegovi sinovi bacili Jusufa u bunar, računali su da neće preživjeti a svome ocu Jakubu
su donijeli krvavu košulju rekavši da je Jusufa pojeo vuk. Od žalosti za sinom, čiju košulju je
često držao u naručju i plakao, Jakub je oslijepio.

Godinama poslije, kada je njegov Jusuf postao državni vezir i kada su braća, natjerana glađu,
otišla da im se smiluje i dodijeli nešto hrane, on šalje svoju košulju govoreći da je Jakubu stave
na lice. Čim ju je primakao očima, Jakub, a.s., je porogledao. Košulja mu je najprije izazvala
najveću životnu bol a onda i donijela najveću radost u životu.

Zato, budi strpljiv i ustrajan u životu jer ono što te je danas rastužilo, Allahovom voljom sutra te
može razveseliti.

Iskušenjima nećeš pobjeći. Ne možeš ih mimoići. Međutim, uz sabur, vjeru i oslanjanje na

Allaha, ne samo da ćeš ih pobijediti nego ćeš ih pretvoriti u trenutke svog najvećeg uspjeha i
radosti

Gospodaru naš, učini nas strpljivim i ne stavljaj nam na pleća iskušenja koja ne možemo
podnijeti, Amin!