U današnjem dvadesetom džuzu učit će se sure Mravi, Kazivanje i Pauk.

Sve tri sure su sure kazivanja o

prijašnjim poslanicima i pored poruka sadrže predivne priče koje su istinite. Sura Mravi je objavljena u
Mekki, s 93 ajeta, a ime je dobila po mravima koji su spomenuti u suri

Naime kada je poslanik Sulejman, a.s., prolazio s vojskom jedan mrav, tačnije ženka mrava, pozvala je
ostale mrave da uđu u svoj dom kako ne bi bili zgaženi. Čuvši ovo Sulejman se zahvalio Uzvišenom na
blagodatima, s obzirom da je razumio govor životinja. Kada govorimo o Sulejmanu, a.s., pogledajmo koja
je bila karakteristika najjačeg čovjeka na zemlji, najbogatijeg kojem su bili podređeni i džini i šejtani.
Mogao je, Allahovom voljom, činiti št aj ehtio. Koja je njegova posebna osobina? 

"Gospodaru moj , omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima
mojim, i da činim dobra dela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me milošću Svojom među robove
Svoje"( Prijevod značenja, En-Neml, 19)

Osobina zahvalnosti Allahu, dž.š. je bila osobina čovjeka koji je bio u svoje vrijeme najveći kralj i državnik
na svijetu. Bio je veliki ljubitelj konja i kada je samo jedanput zaboravio na Allaha, dž.š., pokajao se.

“Kad su jedne večeri pred njeg bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva
zemlju doticali,

on reče: “Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!“ - i oni se izgubiše iz
vida.

“Vratite mi ih!“ - i on ih poče gladiti po nogama i po vratovima.“ (Sad:31-33) 

Ovako je bio svjestan Gospodara najbogatiji čovjek. Zmaislimo kakve sve blagodati bi muslimani, naročito
imućniji, uživali kada bi ovako zahvalni bili. Nakon sure Mravi i opisa jednog zahvalnog roba dolazi sura
Kazivanje (Qasas) koja opisuje nezahvalnog roba Karuna. Karun je bio tako bogat s blagom "da mu
ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi", kako kaže Allah u suri Kazivanje. Za razliku od
Sulejmana i drugih odanih vjernika on je bio ohol, a njegov završetak Allah opisuje u ovoj suri. Svakom
čovjeku ovaj opis, koji je tako strašan, treba da bude na umu kada vidi čovjeka bogatog koji se oholo
odnosi prema drugim ljudima i prema vjeri. Nažalost, mnogi ljudi koji vide enormno bogate ljude ne sjete
se Karuna i ne kažu poput ljudi u njegovo doba koji su svjedočili njegovoj proprasti: "Da nam Allah nije
milost Svoju ukazao i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti", već kažu:
"Eh, da smo i mi ovako bogati...".

Zaista prava nagrada i valst je kod Allaha. U suri Pauk Allah nastavlja govoriti o zahvalnicima i
nezahvalnicima: "i Karuna, i faraona i Hamama: Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji
oholo  ponijeli i kaznu nisu izbjegli". 

U ovoj suri Allah nam je poručio koji je najveći ibadet, odnosno obred. Budimo svjesni ovog ibadeta kojeg
Allah naziva najvećim u 45. ajetu sure Pauk.

S početka sure El-Kasas nalazi se ajet koji opisuje faraona, ali i sve ostale silnike koji remete mir na zemlji.
Nije slučajno da Allah toliko puta spominje i opisuje faraona, vladara s vojskom koji je činio zlo ljudima.
Kolonijalističke zemlje, kao i danas neke moderne činile su djela kao nekada faraon. I današnji tzv. ISIL
ima osobine faraona. “Faraon se na zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je
tlačio, mušku djecu im klao, a žensku u životu ostavljao, doista je smutljivac bio“. I ISIL se uzoholio na
zemlji i stanovnike na svom području izdijelio na brojne stranke; ljude tlači nametnutim zakonima i
vojnim metodama, ubija, spaljuje, kolje muškarce zbog različitih stavova, a žensku djecu ostavlja živu i
koristi ih kao seksualno roblje. ISIL je kao i faraon jedna od najvećih smutnji u povijesti svijeta.

U ovoj suri se opisuje rastanak Musa od majke. Saznavši da će iz naroda doći pravedna osoba koja će
uništiti njegovu vlast, faraon je počeo klati svu mušku djecu. Majka Musaova je nadahnuta da stavi dijete
u nosiljku i pusti niz rijeku, koju kasnije spašava upravo žena faraonova. Ovaj opis, koji počinje od sedmog
ajeta, zaista nudi niz slikovitih primjera kakva je majčina ljubav, ali i kakvu sigurnost osoba treba imati u
Allahovo određenje.

U ovoj suri se nalazi opis kada je Musa spasio čovjeka iz svog naroda ubivši drugog čovjeka koji se tukao s
njim. Sutradan je opet naišao na istog čovjeka koji se tukao. Ovaj primjer nam ukazuje da čovjek ne treba
da staje pristrasno u nečiju odbranu, bez obzira što ga poznaje, što je njegov “zemljak“, čak i njegova krv.

Nastavak sure govori o dolasku Musaa u Medjen i njegovom susretu s kćerkama Šuajba, poslanika koji će
mu kasnije postati punac. Ovdje treba naglasiti jednu činjenicu, a to jeste da je Musa dobio posao,
smještaj i ruku njegove kćerke zbog plemenitosti. Naime, pomogao je djevojkama da napoje stoku i bio je
čedan, kulturan, pri ovoj pomoći. Uradio je to iz dobre namjere, plemenitosti i želje da nekome
pomogne, bez očekivanja naknade. Nije bio lijen da učini dobro djelo. Zbog ovakvog odnosa ove djevojke
su ga hvalile ocu, koji ga je pozvao sebi, nahranio, dao mu posao i ruku svoje kćerke. Mladić, koji je u
potrazi za stabilnim bračnim životom, treba da uzme pouku iz Musaovog primjera. Ne nalazi se čedna
djevojka za brak ni posao ili povjerenje drugih ljudi grubim ponašanjem, koje je danas često slika
“muškosti“, nekulturnim udvaranjem čednim djevojkama (znamo da je čedna jer mu je “stidljivo prišla“
kako se kaže u 25. ajetu), gordošću ili lijenošću.

U suri El-Ankebut se nalazi opis onih koji kažu vjernicima da griješe, a oni će preuzeti grijeh na sebe.
Mnogi vjernici u Bosni su mogli često čuti u djetinjstvu kako ljudi koji piju, bludniče i slično govore
mlađim generacijama da se provode, čine grijeh dok su mladi, a oni će odgovarati za njih. “...a ne bi
ponijeli nijedan grijeh njihov, samo lažu“. (12-13)

Sura El-Ankebut, u prijevodu Pauk, dobila je ime po primjeru iz ove sure. Naime, Allah upoređuje zaštitu
onih koji uzimaju druge bogove umjesto Njega s paukovom kućom - mrežom, koja je inače najslabija u
životinjskom svijetu, i koja se na običnom vjetru može pokidati. Upravo prije ovog, 41. ajeta, Allah kaže
da je narode uništavao, njihove kuće i imanja, vjetrom ili strašnim glasom. Sve što čovjek ima na ovom
svijetu, sve sigurnosne mjere, kuće i zaštite, bunkeri i skloništa nije dostojno jednog vjetra kojeg Allah
može poslati.