Tefsir sure Jusuf

Kada god bi se u Kur'anu spomenuo neki od prošlih naroda, poslanika i događaja, to bi bilo objašnjeno i
ispričano na najbolji i najjasniji način, baš kao što Allah kaže na početku sure Jusuf: ''Mi tebi o najljepšim
događajima kazujemo, a prije njega ti, doista, nisi ništa znao.'' Pa tako, poglavlje o Jusufu, a.s., je jedino
poglavlje, tj. sura, koja je u potpunosti posvećena jednom poslaniku. Kazivanje o Jusufu, a.s., se navodi
samo u ovoj suri.
Ova sura je takva da se može poistovijetiti sa životom svih nas.
Jusuf, a.s., je kao dječak, dok još nije ušao u pubertet, sanjao da mu jedanaest zvijezda (tj. njegova
braća), Sunce i Mjesec (tj. njegovi roditelji) padaju na sedždu, pa se uplašio. Otac njegov mu protumači
da će postići visok položaj na oba svijeta, te da svoj san nikako ne govori svojoj braći, jer bi mu ovi mogli
pozavidjeti, na razne spletke i varke ga navesti.
Već na prvoj stranici ove sure započinju Jusufova iskušenja. ''Jusuf i njegov brat draži su našem ocu od
nas, a nas je čitava skupina. Doista je naš babo u očitoj zabludi. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio
ostavite, pa će se otac vaš vama okrenuti... Nemojte ubiti Jusufa, nego ga bacite na dno nekog bunara.''
Puni zavidnosti i zlobe, spremni da prevare oca, Jusufova braća se dogovaraju da na bilo koji način udalje
svog brata od oca. Roditelj kao roditelj, Jakub, a.s., nije isprva želio odvojiti Jusufa od sebe, iako su braća
zahtijevala da ga pusti sa njima, kako bi se igrali, pritome mu obećavajući kako će ga čuvati od vuka.
Iako od malena stavljan na iskušenja, Jusuf, a.s., nije se ni u jednom trenutku požalio na svog Gospodara.
Odlučno je trpio, pronicljiv bio i na kraju visoku poziciju dobio. Već nakon bacanja u bunar i završavanja u
vlasništvu nekog Egipćanina kao rob, Bog je postepeno ispunjavao svoje obećanje prema njemu. Bog je
odlučio tako da on kod svog vlasnika bude lijepo primljen, da ga se pazi i vodi briga o njemu.
Bilježi se da je čovječanstvu Bog dao pola ljepote, a drugu polovicu je dao Jusufu, a.s. Pa tako, sada i
iskušan ljepotom, njegova vlasnica ga navede da sa njom počini blud. Ona je također bila izuzetno lijepa i
mlada. Vlasnica se što bolje obuče i nagizda, ne bi li zavela Jusufa. Ona, iskoristivši svoje lukavstvo, okrivi
Jusufa kako ju je pokušao silovati. Jusuf, a.s., poticavši iz loze vjerovjesnika, na spletke žena odgovori
''Gospodaru moj, zatvor mi je draži od onoga na što me one navraćaju..'' , tj. na blud.
Jedna od poruka ove sure: Vidjevši njegovu ljepotu, žene ga navratiše na blud i rekoše: ''Ovo nije čovjek,
nego plemeniti melek.'', dok ga je njegov vlasnik, spoznavši njegovu mudrost i znanje i rekavši: ''Ti ćeš od
danas kod nas utjecajan i pouzdan biti.''. Dakle, žene su vidjele vanjsku ljepotu (kojom je iskušan), dok je
kralj vidio pamet (kojom je dobio visoku državnu poziciju).
Jusuf, a.s., je definicija zahvalnosti. Bio je iskušan odvajanjem od roditelja, mogućim bludom, zatvorom i
dr., ali je opet rekao: ''To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali veća njih je nezahvalna.''
Na svako iskušenje, Bog je Jusufu uzvraćao većom nagradom. Biva bačen u bunar, pa je polahko dolazio
do dvora egipatskog dostojanstvenika, iskušan bludom, ali mu bi podareno znanje i mudrost, strpan
bespravično u zatvor, ali bi podučen tumačenju snova. Protumačio je snove dvojici svojih zatvorskih
drugova, nadajući da će to njegovo umijeće doći do njegova gospodara, ali šejtan učini da njegovi
drugovi to zaborave, pa on ostade u zatvoru nekoliko godina.
Nakon određenog broja godina, vladar usni san. Niko od njegovih velikana nije znao protumačiti. Tako
onaj drug koji je trebao spomenutu Jusufa vladaru, tada se sjeti obećanja i spomenu Jusufa vladaru.
Bog učini da Jusuf časno i dostojanstveno izađe iz zatvora i bi postavljen na veliku poziciju. Neki govore
da je obnašao funkciju tada ministra finansija, današnji kazano.
Iz ove sure izvlačimo tri pouke. Prva je roditeljeva bol prema svom djetetu. Jakub, Jusufov otac, je od
plača i tuge za sinom izgubio vid. Uprkos svemu tome, on nas uči posebnoj lekciji, a to je ''Ja tugu svoju i
jad svoj pred Allahom iznosim..'', šta god da nam se desi, posebno loše, naše pravo stanje i jad neće
istinski spoznati niko drugi do naš Gospodar. Moramo biti uvjereni da je od Boga olakšanje, isto kao što
je i od Njega teškoća.
Druga pouka je oprost. Prema nekima, braća su Jusufa od njegova oca odvojili 80 godina. 80 godina
punih iskušenja . Jusuf je bez razmišljanja braći odgovorio: ''Danas vas neću koriti, Allah će vam
oprostiti..''. Neka nas ovo podsjeti kada smo mi nekome odmah oprostili, bez provedenih sati, dana ili
mjeseci u ljutnji, pritome se oslanjajući na Boga.
Treća je strpljivost i vjera u Božije obećanje. Isto tako, 80 godina otprilike je Jusuf čekao na ostvarenje
svog sna, boreći se sa pomenutim iskušenjima. On položi svoje roditelje na prijesto, pa mu se oni
pokloniše – roditelji i braća iz poštovanja i počasti.
Jedna od bitnih pouka ove sure jeste da nam Bog nešto oduzme kako bi nam nešto drugo dao.
Kada je preminuo Jusuf, a.s., Egipćani su ga sedamdeset godina oplakivali.
Na kraju, Bog potvrđuje unikatnost i svrhu ovog kazivanja: ''U kazivanju o njima je pouka za one koji su
razumom obdareni.''