MUDROST

Imam Gazali, rahmetullahi alejh, u vezi aška, u svome djelu „Srčana

otkrovenja, veli:
Ljubav se sastoji od stremljenja čovjeka ka nečemu privlačnome. Ako se to stremljenje učvrsti i
ojača, onda se to naziva aškom. To osjećanje osobu koja ga nosi i posjeduje čini podređenom
onome koga voli. Ta osoba troši sve što posjeduje zbog onoga prema kome gaji takva osjećanja.
Zar nisi čuo za Zulejhu kako je voljela Jusufa, alejhisselam? Toliko ga je voljela da je izgubila
svu svoju imovinu i ljepotu zbog toga. Sedamdeset se deva moglo natovariti njezinim blagom.
Sve je to potrošila na ljubav prema Jusufu, alejhisselam. Kad god bi joj neko kazao da je u toku
tog dana vidio Jusufa, a.s., ona bi mu dala blaga u tolikoj mjeri da bi postao bogat. Toliko je
dijelila da joj na kraju nije preostalo ništa. Sve je počela zvati imenom Jusufovim. Sve je, osim
njega, poboravila. U toj mjeri ju je ašk bio obuzeo. Čak i kada bi podigla glavu u pravcu nebesa,
vidjela bi kako je na zvijezdama ispisano ime Jusufa, alejhisselam.

Prenosi se da se ona, onda kada je povjerovala i kada se s njim vjenčala, odvojila od njega i da se
osamila i posvetila ibadetu. Presjekla je sve veze, osim one s Allahom. Ako bi je Jusuf,
aalejhisselam, pozvao u postelju svoju danju, odgađala bi to za noć, a ako bi je pozvao noću,
prebacivala bi to na dan. Ona mu je rekla: “Jusufe, ja te voljeh prije nego Njega spoznah. Kada
Njega spoznah, onda mi ne preostade ljubavi ni prema kome, osim prema Njemu! Ja ne želim
nikog mjesto Njegaˮ.

Naposljetku, Jusuf, alejhisselam, joj reče: “Uzvišeni Allah mi naredio da se tobom oženim.
Spomenuo mi je da ćeš mi roditi dvoje djece koje će On učiniti vjerovjesnicimaˮ.

Na to mu ona reče: “Budući da je tako, da ti je Uzvišeni Allah to naredio, i pošto je mene učinio
posrednicom toga, onda ti se moram povinovati zbog naredbe Uzvišenogˮ.

Potom mu bi poslušna.

Prenosi se da je Medžnun bio upitan o svome imenu pa je kazao da se zove Lejla. Jednog dana
ga upitaše je li Lejla umrla, a on im reče: “Lejla je u mome srcu. Nije umrla. Ja sam Lejla!ˮ
Jedne prilike prođe pored doma Lejlina i pogleda nebo. Tada mu rekoše:

- Medžnune, ne gledaj neba! Gledaj u zidove Lejlina doma. Možda je ugledaš.

On im odvrati:

- Meni je dovoljna zvijezda čija sjena pada na Lejlinu kuću!

Prenosi se da je Mensur el-Halladž bio uhapšen osamnaest dana. Posjetio ga je Šibli i pitao ga:

- Mensure, šta je to ljubav?

On mu na to odgovori:

- Danas me to ne pitaj, nego sutra!

Sutradan su ga izveli iz zatvora i doveli ga na mejdan kako bi ga pogubili. Šibli je došao i stao
naspram njega. Tada ga dozva Mensur i reče:

- Šibli, početak ljubavi je sagorijevanje, a konac pogubljenje!

Prema Mensuru i njegovom uvjerenju, sve mimo Uzvišenog Allaha je lažno i prolazno. On je
znao da je Allah Istina i jedina realnost. Prilikom osvjedočenja u Njegovo ime Istiniti, on je
poprimio to ime pa je na upit kako se zove kazao da je on Istiniti.

Prenosi se da se istinska i iskrena ljubav prepoznaje po trome:

- Da osoba protežira govor onoga koga voli nad govorom drugih.

- Da osobi bude draže da se nalazi na sijelu voljenog, nego na sijelu nekih drugih.
- Da osobi zadovoljstvo onoga koga voli bude draže od zadovoljstva drugih.
Rekoše da je ašk pucanje perdi i otkrivanje tajni. Rekoše da je zanos (vedžd) nesposobnost i
slabost ruha da podnese nadmoć čežnje pri kušanju slasti zikra / spominjanja voljenog. Čak i kad
bi osobi u stanju zanosa odsjekli neki dio tijela, ona to ne bi osjetila!

Priča se da se neki čovjek kupao u Eufratu. Tada je čuo nekog čovjeka kako uči: “A vi, o
grešnici, danas se odvojite!ˮ (Jasin, 59). Počeo se tresti od straha tako da se ugušio.

Od Muhammeda b. Abdullaha el-Bagdadija se prenosi da je rekao: “Vidio sam u Basri jednog

mladića, na jednom krovu koji je bio visok. Uzvisio se iznad ljudi i govori im: ‘Ko hoće da umre
od aška, neka ovako umre! Nema od tog aška ništa za koji nije vrijedno umrijeti!’ Potom se
bacio i poginuoˮ.
Džunejd el-Bagdadi je rekao: “Tesavvuf je napuštanje nefsanskog odabiraˮ.

Veli se da je Zunnun el-Misri ušao u Sveti Hram gdje je ugledao nekog bolesnog i obnaženog
momka gdje leži opružen na zemlji pod jednim stupom. Jecao je iz dubine duše. Bio je tužan.
Zunnun mu se primakao i nazvao mu selam. Upitao ga je ko je on. Odgovorio je:

- Ja sam jadnik i zaljubljenik.

Zunnun veli da je shvatio poentu njegovih riječi pa mu je rekao:

- I ja sam k'o i ti.

Tada je mladić počeo još glasnije ridati. Potom je jako glasno kriknuo i ruh mu je napustio tijelo.
Zunnun je po mladiću prebacio svoj ogrtač i otišao je kako bi kupio ćefine da ga u njih povije.
Kad se vratio, njegovo tijelo nije zatekao. Zunnun je povikao:

- Slavljen neka je Allah!

Tada je čuo jedan prigušen glas:

- Zunnune, taj mladić je bio takav čudak da ga je šejtan po dunjaluku tražio i nije ga
pronašao. Melek ga je tražio i nije ga vidio. Ridvan ga je po džennetu tražio i nije ga
našao.
Zunnun je upitao:

- Pa gdje je onda?
Glas mu reče:

- “Na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnogaˮ (El-Kamer, 55), i to
zbog njegovog muhabeta, brojnosti dobrih djela i neprestanog i žurnog činjenja tevbe.
Tako se navodi u djelu Zehru 'r-rijad.

Neki je šejh bio upitan o tome ko je zaljubljenik pa je rekao da je to onaj koji se malo miješa sa
ljudima i mnogo povlači u osamu; neprestano je zamišljen i naizgled šutljiv. Kada gleda, ne vidi;
kada bude dozivan, ne čuje; ne razumije kada mu se govori; ne rastužuje se kada ga nedaća
pogodi. Ne osjeća glad. Kada mu se otkrije neki dio tijela, ne primjećuje. Kada ga ispsuju, ne
plaši se. Kada je sam, kao da vidi Uzvišenog Allaha. Prisan je s Njim i doziva Ga. Dunjalučare
prekorava zbog dunjaluka.