Šaban Crnovršanin

KAKO SE
SAČUVATI
VATRE

Assen 2022
Izdavač: Fondacija „ONYX“ – Luxemburg

Autor Knjige: Šaban Crnovršanin

Štampa: Štamparija „FAB ADVERTISING“- Peć

Tiraž Knjige: 300 primjeraka

Format Knjige: A5

Izdanje: 2022

Hedija: Besplatan Primjerak

Šaban Crnovršanin

KAKO SE
SAČUVATI
VATRE
 PREDGOVOR

Život i boravak na ovom svijetu je doista zagonetan i kratak

pa mnoge stvari ostanu nerazjašnjene za našeg života.
Koliko god se mi naprezali da sve i svašta na ovom svijetu
shvatimo ipak to nećemo moći, zato što ima i drugo
‘poluvrijeme’ života na drugom svijetu (ahiretu). Pa, da se
nebismo oko toga previše bavili pogledajmo šta nam o tom
veli naš Uzvišeni Gospodar:‘’ Svako živo biće će smrt
okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti
plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u džennet uveden –
taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo
varljivo naslađivanje.’’, (Al-’Imran, 185)
Iz ovg ajeti-kerima jasno se da zaključiti da je ovaj svijet
kratak i varljiv, kao igra i zabava, te da je ahiret glavni, bolji
je i vječan je. Druga bitna stvar ove poruke je da se na ovom
svijetu moramo debelo potruditi da se očistimo od svih
nevaljaština kako bi se sačuvali džehennemske (kaznene)
vatre. Jasno stoji da onaj koji se spasi te vatre biće u Džennet
(blagostanje) uveden i on će postići šta bude želio.
Iz tih razloga sam htio da u ovoj knjizi dam poseban osvrt
na tu temu sa mnogim poukama i savjetima iz Kur’ana
(Allahove Knjige) i Hadisa ( Poslanikovih s.a.v.s pouka) i
kako se sačuvati te najveće kazne i propasti, kako stoji u
jednom ajeti-kerimu:’’A kada dođe nevolja najveća’’, (En-
Nazi’at, 34)
Allah dž.š je stvorio sva stvorenja da Ga upoznaju da bi Ga
obožavali i Njegov ispravni put slijedili. Radi toga On him
ukazuje na mnoge dokaze Njegove moći, veličine i uzviše-
nosti kako bi Ga se bojali i prema Njemu straho-poštovanje

5
iskazivali. Upozorio je na žestinu Njegove kazne koju će
dati svakom koji Mu bude neposlušan i nepokoran. S’druge
strane daje radosne vijesti za Svoje pokorne robove-muhlisi-
ne koji budu svoj život na ovom svijetu uskladili sa Nje-
govim propisima a uz to i dobra djela radili. Uzvišeni Allah
u Svojoj knjizi Plemenitom Kur’anu na mnogo mjesta
spominje vatru i patnje koje je pripremio za neposlušne i
nepokorne robove. Neke od tih patnji su: drvo zekkum
(kaktus), trnje i pomije (kao hranu), ključala voda (kao piće),
lanci, okovi i druge patnje i tegobe. Time Uzvišeni Allah
plaši i upozorava Svoje robove podstičući ih tako na bogo-
bojaznost i merhamet (milosrđe), te da požure sa izvrša-
vanjem onoga što im On naređuje, šta On voli i sa čime je
zadovoljan. S druge strane On ih poziva da se klone onoga
što je zabranjeno (haram), što On ne voli i sa čime On nije
zadovaljan.

Najveći stepen straha i nade je strah od Allaha dž.š. Nada u

Njegovu milost je prioritetnija od straha od Vatre ili od nade
za Džennetom. Tako Uzvišeni kaže: “I nadaju se milosti
Njegovoj i plaše se kazne Njegove.” (El-’Isra 57). Vrhunac
straha je da čovjek strahuje od Allahove srdžbe i od toga da
bude udaljen i ostavljen po strani Njegove milosti. Ovom
vrstom kazne Allah prijeti svojim neprijateljima i kaže:
“Uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga
zaklonjeni biti, zatim će sigurno u oganj ući.”, (Al-Muta-
ffifin, 15-16), zatim kaže: “l čuvajte se vatre za nevjernike
pripremljene.”, (Al-‘ lmran, 131), ili “Zato vas opominjem
razbuktalom vatrom.” (El-Lejl, 14), dabi to upotpunio ovom
strašnom prijetnjom: “Nad njima će biti naslage vatre, a i
ispod njih naslage; time Allah straši robove svoje. O robovi
moji bojte se Mene!” (Ez-Zumer, 16)

6
Enes r.a prenosi sledeći hadis: ‘Allahov Poslanik s.a.v.s. je
najčešće učio sljedeću dovu: “Gospodaru naš, podaj nam
dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u
vatri.”, (El-Bekara, 201)
Više prenosioca hadisa, kao što su EI-Bezari i Et-Taberani
od Ibn Abasa r.a. prenose da je Allahov Poslanik s.a.v.s.,
rekao: “Ja vas držim za vaše ogrtače, zato se bojte Vatre, i
opet bojte se Vatre, i čuvajte Allahove granice. A kada
umrem bićete ostavljeni, ali ću vas čekati na Havdu (izvor
u Džennetu) pa ko dođe do njega uspio je. Neki ljudi će doći
do njega, a zatim će biti odvojeni na lijevu stranu. Ja ću tada reći:
“Gospodaru moj, moj ummet!” Allah će tada reći: “Oni su se
nakon tvoje smrti vratili starim stopama (džahilijetu).”
Najjači stepen imana (vjerovanja) je zikr (spominjanje i
hvaljenje Allaha dž.š.) a time i zaštita od vatre. U suri
‘Ankebut (pauk) u 45 ajetu se kaže:’’...ve le zikkrullahi
ekber..’’ što u prijevodu znači: spominjanje Allaha je naj-
veća pokornost! I ne samo na ovom svijetu da je to najjači
stepen dobra i vjerovanja već je prema hadisu našeg Pos-
lanika s.a.v.s. i na onom stepenu veće i od samog Dže-nneta.
Kako ovo da shvatimo?
Naime Džennet je po hadisu Allahovog Poslanika s.a.v.s.
nagrada za naša dobra djela i ima svojih stotinu deredža
(stepena). Dočim nagrada za zikr Allahu dž.š. nadilazi sve
te stepene i uzdiže Allahovog roba do neslućenih visina koje
će mu dati ili dozvoliti Sam Allah Svemogući. Drugim
riječima, ničim se Allahov rob ne može više približiti Gos-
podaru svome kao zikrom i sadakom (milosrđem), pogotovo
tajnom. Radi toga nas Allahov Poslanik s.a.v.s. često savje-
tuje da ih činimo trajno i iskreno jer će na Sudnjem Danu to
imati najveću težinu.

7
Pogledajmo šta nam to voljeni Poslanik s.a.v.s. poručuje u
ovom veličanstvenom hadisu: ‘ Na Sudnjem danu će se
vagati jedno -La ilahe illellah ( nema drugog boga mimo
Allaha), na jednoj strani a ndrugoj strani ljudska djela od
70 godina pa će prevagnuti ovo-La ilahe illellah!.
Osim ovog zikra možemo izgovarati (po hadisima) i drugo
što znamo i umijemo a posebno je lijepo zikriti Allahova
Lijepa Imena - esma’u-l husna. Zatim često izgovarati ‘La
havle ve la kuvvete illa billah’ ili ‘Subhanallahi ve bi
hamdihi’ – Nema ni moći niti pomoći osim u Allaha i
Uzvišen nek je Allah i samo Njemu pripada zahvala! Za ove
zadnje riječi kazao nam je naš voljeni Poslanik s.a.v.s. da su
Allahu dž.š. najdraže riječi, pa ih radi toga često izgova-
rajmo.
Znamo da, po hadisu, prvo zašta će se odgovarati na onom
svijetu je salat-namaz, pa u koga namaz bude valjan (pri-
mljen) biće mu dobra (primljena) i druga djela. Namaz,
ključ svakog dobra, je izraz najveće pokornosti i
poslušnosti Gospodaru svjetova. Obavljanje namaza je
najbolji usmje- rivač na ispravnom putu, jer snažno
odvraća od nemorala, pokvarenosti i svake izopačenosti.
To jasno stoji u sledećem ajeti-kerimu: ‘’Kazuj Knjigu koja
ti se objavljuje i obavaljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća
od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je
najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.’’, (El-
‘Ankebut, 45). Ipak generalno govoreći siguran uspjeh u
životu na ovom svijetu a i na onom, imaće samo oni koji
budu poslušno izvršavali Alla- hove naredbe (farzove) a
koji se istovremeno klone (saču- vaju) Njegovih zabrana
(harama). Najbolji dokaz za to imamo u ovom ajeti-
kerimu: “Allah će spasiti one koji su njegova naređenja
izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići

8
ono što su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće
tugovati.’’, (Ez-Zumer, 61)
Uz namaz i zikr, jedan od najboljih puteva da se sačuvamo
kazne vatrom je i post (sevm). Od kolike su važnosti za
vjernike oba, i namaz i post su naređeni (farzovi) u Časnom
Kur’anu. To znači da imaju neprocjenjiv značaj za vjernike.
Iz tog razloga vjernici su dužni da ih sa velikom pažnjom i
ljubavlju izvršavaju a ne samo kao ‘puku’ obavezu. Pošto
smo nešto kazali za namaz samo ukratko da kažemo i za post
da je on jedan od najjačih socijalnih i nagonskih kontrolora
čovjeka. U sklopu ove tematike pomenuću ovdje samo ne-
koliko odabranih hadisa kao što su ovi: Prenosi Ebu Hurejre
r.a.: Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: „Uzvišeni Allah je rekao:
“Svako djelo pripada sinu Ademovom, osim posta: on je
Moj i Ja za njega naročito nagrađujem. Post je štit. Pa
kada neko od vas posti neka ne govori ružne riječi i neka
se ne svađa. A ako ga neko ruži ili zapovijeda kavgu, neka
rekne: ja, doista, postim! Tako mi Onog u čijoj je Ruci
duša Muhammedova, postačov zadah iz usta draži je
Allahu od mirisa mošusa (miska). Postač ima dvije radosti
kojima se raduje: kada se omrsi raduje se svome iftaru, te
kada sretne svoga Gospodara, raduje se svome postu“.
(Buhari i Muslim).
No za ovu tematiku po meni od posebnog značaja su sledeća
dva Poslanikova hadisa: ‘Postite, bićete zdravi’ i ‘Post je
štit od vatre’
Nakon svih ovih iznešenih činjenica moramo najozbiljnije
shvatiti da moramo uraditi sve čto je do nas da bi se sačuvali
kazne vatrom koja je užasnija od svih drugih kazni. I na
ovom svijetu to možemo dovoljno razumjeti, posebno ako
znamo (po hadisu) da je džehennemska vatra jača 69 puta
od ove dunjalučke. Da nas Allah Milostivi poštedi takve

9
kazne, inšallah ( ako Allah bude htio). Prethodno smo rekli
da nas naš voljeni (habibullah) Poslanik s.a.v.s. uči da učimo
što češće ovu kur’ansku dovu za koju je kazao da je jedna
od najodabranijih dova, a to je: “Gospodaru naš, podaj nam
dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj na s patnje u
vatri.”. Osim dova moramo biti, skromni i solidarni
(merhametli) i dijeliti od onoga čime nas je darivao
Gospodar Svjetova, jer ćemo svakako sve ostaviti iza sebe i
vratićemo se konačno svome Istinitom Gospodaru,
Gospodaru Sudnjeg Dana (Maliki-jevi-din) i kod Njega
sigurno naći svako naše dobro djelo pa i ovo pola hurme
koje smo na dunjaluku podijelili a koje može biti razlog da
nam se Milostivi smiluje i spasi vatre. Zato ne potcjenjujmo
nikada neko naše djelo jeli veliko ili malo, jer ako je urađeno
za ljubav Allaha Milostivog i radi poslušnosti našeg pleme-
nitog vođe Muhammeda s.a.v.s. onda se sigurno možemo
nadati velikom dobru i nagradi i na ovom i na onom svijetu.
Poslušajmo još jednom čemu nas uči Allahov Poslanik
(habibullah) s.a.v.s: ‘ Čuvajte se vatre, makar sa pola
hurme, a ko ne nađe onda lijepom riječi’, (hadis). Za svaku
sigurnost i naše dobro na oba svijeta naš voljeni Poslanik
s.a.v.s. nas u mnogobrojnim hadisima savjetuje da jutrom i
večerom učimo ove dove (po tri ili više put): ‘ Allahumme
edžirni minne-n-naar ‘. Gospodaru naš zaštiti me od vatre’.
Amin!

Assen, 2022 Autor

10
 U Njemu Je Vaša Slava

Allah Uzvišeni na dva mjesta u Svojoj Knjizi, Kur’anu

Mudrom govori o časti i slavi kojom je obasuo ljudski rod
šaljući mu Knjigu univerzalne i neprocjenjive vrijednosti
kako vidimo u sledećim ajetima: “Mi vam Knjigu objavlju-
jemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?’’, (El-
Enbiya’ 10) i ‘’ Kur’an je, zaista, čast tebi i narodu tvome;
odgovaraćete vi.’’, (Ez-Zuhruf, 44) a zatim kaže da će On
sam nad njim bdjeti tj.čuvati ga od iskrivljivanja: ‘’Mi,
uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim
bdjeti!’’, (El-Hidžr, 9).

Za Kur’an Plemeniti Allah Svemogući dalje kaže: ‘’Mi

Kur’an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se on
objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti
donosiš i da opominješ.’’, (El-Isra’ 105) a zatim: “Allah
objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se
pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se
Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože
njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put
na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga
Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći upu-
titi.’’, (Ez-Zumar, 23), dalje kaže: ‘’Ha-mim. Tako Mi Knji-
ge jasne, Mi je objavljujemo kao Kur’an na arapskom
jeziku, da bi ste razumjeli, a on je u Glavnoj Knjizi, u Nas,
cijenjen i pun mudrosti.’’, (Ez-Zuhruf, 1-4).

Odmah, na početku ovog izlaganja, da kažemo nekoliko

11
osnovnih-elementarnih saznanja vezanih za Allahovu Knji-
gu, Kur’an a.š ( azi-mušan).
Uzvišeni Allah ga je preko Svog izaslanika, meleka Džibrila
a.s. objavio Svom Miljeniku i Poslaniku Muhammedu
s.a.v.s. na arapskom jeziku. Sam Allah dž.š. u Časnom
Kur’anu ka- že: “U mjesecu ramazanu počelo je
objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan
dokaz pravog puta i razli- kovanje dobra od zla ”, (El-
Bekara 185). Njegovo objavljivanje je trajalo punih 23
godine i to u Mekki 13 a kasnije u Medini još 10 godina.
Razlog za tako dugo objavljivanje nalazimo u samom
Kur’anu u kome se kaže: “Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga čiji
se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju,
od Mudrog i Sveznajućeg!’’, (Hud, 1) i ‘’ I kao Kur’an, sve
dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo
kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.’’, (El-Isra’ 106).
O Kur’anu Mudrom, do sada je napisano mnogo pohvalnih
i vrijednih knjiga, tako da ovdje nebih detaljno govorio o
svim fadiletima (blagodatima) ove Veličanstvene Knjige.
Reći ću samo nekoliko posebnih komentara, shodno ovoj
tematici. Da počnemo time da je to najvrijednija, najmudrija,
najuvažavanija te najčitanija knjiga svih vremena. To ptvr-
đuju mnogobrojne ankete na svjetskom nivou i tu nema
nikave dileme. I ne samo da je najčitanija knjiga svih vre-
mena, već ima veliki broj ljudi, starih i mladih, pa i djece,
koje su ovu Plemenitu i Mudru knjigu naučili napamet i oni
se zovu hafizi (čuvari). To je za ljudski razum dosta nejasno,
obzirom na obim i jezik same knjige. Pitamo se kako ljudski
um, pogotovo dječji ili onih kojima arapski jezik nije ma-
ternji jezik, može da tako obimnu i složenu knjigu memoriše
u svojoj glavi. Kako drugačije reći za djevojčicu od 7 godina

12
Hannaneh Khalafi hafizu iz Irana ili još drastičniji slučaj, za
dječaka od samo 3 godine, takoreći bebu, Abdu-Rahmana
Faraha iz Alžira hafiza Kur’ana za 2022 godinu. Takvih
primjera ima mnogo, širom islamskog svijeta. Imamo lijepih
primjera i u našoj domovini Bosni i Hercegovini gdje je u
zadnjih 10 godina izašlo oko 300 novih hafiza Kur’ana. A
kada govorimo na svjetskom nivou te brojke su impozant-
nije i zadivljujuće, gdje se radi o desetinama milona hafiza.
Samo u jednoj muslimanskoj državi, Pakistanu zvaničan
broj ha-fiza je oko 8 miliona. Hvala Velikom Allahu na ovim
blago-slovima koje je dao među ljudima. To je zaista jedna
velika blagodat, a da nije Allahove pomoći u tome, mi to ne
bismo mogli nikako shvatiti niti sami postići. Evo šta
Uzvišeni Allah kaže: “A Mi smo Kur’an učinili dostupnim
za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku
primio?!’’, (El-Kamer, 40). Očigledno je da Allah ne moti-
više i pomaže one svoje robove koji žele biti hafizi, oni to
sami nebi mogli ili bi vrlo teško to ostvarili bez Njegove
pomoći.
Dalje, mnoge naučne činjenice koje su tek nedavno otkrive-
ne, nagoviještene su ili potpuno objajšnjene još u to vrijeme
sa pojavom ove Veličanstvene Božanske Knjige. Pomenimo
neke od tih istina ovdje samo kao primjer. Kur’ansko obja-
šnjenje da se Zemlja, Sunce i sva nebeska tijela kreću po
utvrđenim božanskim putanjama, da je sve živo iz vode
stvoreno, da svako živo biće raste po mjeri svoga Stvoritelja
i da je sve ostalo stvoreno po mjeri svoga Stvoritelja. To su
samo neke od apsolutnih kur’anskih a danas i naučnih istina
i saznanja. Danas se prosto pitamo, zašto su ljudi toliko dugo
lutali, okrećući glave od Kur’anskih Istina, utrošivši tako
neviđeno mnogo truda pa i žrtava, da bi na kraju ponovo
potvrdili ono što je u Kur’anu Mudrom, već odavno, bilo
poznato i rečeno.
13
A o veličini, autentičnosti i božanskom pečatu Kur’ana Ple-
menitog najbolje nam govore sledeći ajeti:
“Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je
svima onima koji se budu Allaha bojali!’’, (El-Bekara, 2 ),
‘’ Oni koji ne vjeruju u Kur’an, pošto im je objavljen... A
on je, zaista, knjiga zaštićena, laž joj je nepoznata, bilo s
koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostoj-
noga.’’, (Fussilet 41-42),
‘’ Reci: “Kad bi se svi ljudi i džinnovi udružili da sačine
jedan ovakav Kur’an, oni, kao što je on, nebi sačinili, pa
makar jedni drugima pomagali.”, (El-Isra’ 88)
Iz ovih nekoliko veličanstvenih ajeta vidimo da je Kur’an
savršena i zaštićena knjiga u koju nema nikakve sumnje i
koja nema nikakvih protivurječnosti, čiji autor nemože biti
niko osim Allaha Svemoćnog. A kad joj On Sam daje taj
pečat i vrijednost onda je ona zaista takva. U suprotnom da
je ona djelo nekog drugog mimo Allaha dž.š. našli bismo u
njoj mnoge protivurječnosti i nedostatke. I ne samo da u
Kur’anu nema nedostataka, već mu Uzvišeni Tvorac garan-
tuje nepromjenljivost za sva vremena, što jasno vidimo iz
narednog ajeta:
“...U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u
Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.’’, (Fatir, 43).
Ako sada pogledamo izgled i sadržinu same knjige, onda
nalazimo sledeće:
Kur’an sadrži 114 sura (poglavlja), 6.666 ajeta, 30 džuzeva
(dijelova). Od 114 sura, 86 je mekanskih (objavljenih u
Mekki), a 28 je medinskih (objavljenih u Medini). Kur’an
a.š. je objavljen na arapskom jeziku i poslan je svim svje-
tovima. To znači kako onima na Zemlji tako i onima na
nebu, kako ljudima tako i džinnima. A zašto je Allah dž.š.
odabrao baš arapski jezik , to zna samo On. Sigurno ga bez
14
razloga nije objavio i zbog toga su svi ljudni dužni da ga
izučavaju, kako na svom jeziku (u transkripciji) tako,
prema mogućnosti i u izvornom tj. arapskom jeziku. Allah
dž.š. tako kaže:
“Ha-mim.
Tako Mi Knjige jasne,
Mi je objavljujemo kao Kur’an na arapskom jeziku, da
biste razumjeli,
a on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.’’,
(Ez-Zuhruf, 1-4) ili
“I eto tako, Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo
i u njemu opomene ponavaljamo da bi se oni grijeha klo-
nili ili da bi ih na poslušnost pobudio.’’, ( Ta-Ha, 113) ili
“Mi ti objavljujemo Knjigu zbog svih ljudi – samu istinu;
onaj ko bude išao pravim putem sebi će koristiti, a onaj
ko bude išao stranputicom – sebi će nauditi, ti nisi njima
tutor.’’, (Ez-Zumer, 41) ili
“A Kur’an je svijetu cijelom opomena!’’, ( El-Kalem, 52) i
“Ti od ovih ne tražiš nagradu za Kur’an, on je samo
opomena svim svjetovima.’’, (Yusuf, 104).

Pošto nam je Uzvišeni Allah poslao tako vrijednu i veli-

čanstvenu Knjigu, onda je razumljivo da će od nas tražiti i
odgovornost za nju. Nezamislivo bi bilo da oni kojima je
dato nešto toliko korisno i vrijedno, budu nezahvalni ili
nemarni prema tome. To bi, grubo rečeno, bilo kao kad bi
ljudima u pustinji bila dovedena rijeka, a oni da je ne koriste
i da pored nje tragaju za nekom drugom zamišljenom
vodom. To, zaista, ne bi imalo nikakvog smisla, pa nas zato
naš Gospodar obavezuje za Njegovu Uputu, Kur’an Pleme-
niti što vidimo u narednim ajetima:
“I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i
nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur’an.
15
Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista
teško breme ponijeti,
vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem
danu biti.’’, (Ta-Ha, 99-101)
“Izlazite iz njega svi” – reče On -, “jedni drugima čete
neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko
bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti.
A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim
životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim
oživjeti.’’, ( Ta-Ha, 123-124)
Iz ovih ajeta vidimo da će svi koji budu okretali glavu od
Njegove Knjige, Kur’ana Mudrog, teškim životom živjeti,
da će nesrećni biti i da će se nepotrebno mučiti, a uz to će
na Sudnjem
Danu teško breme i odgovornost nositi i još slijepi biti
oživljeni. Pitamo se zašto se onda ljudi bez potrebe i uza-
ludno muče, kad imaju Allahovu Knjigu u kojoj je sve na
najljepši način objašnjeno. Zašto onda ljudi više vole da
lutaju i nepotrebno ‘ glave razbijaju’?
Sada u daljem izlaganju, da vidimo zašto je važno slijediti i
uvažavati Allahovu Uputu, Kur’an Plemeniti. Zašto je, u
smislu zaštite od vatre, ona prvi i najvažniji stupanj zaštite
i zašto je u njemu slava naša. I ne samo slava naša, već i
spas naš, najsigurniji putovođa, svjetlo naše i svako drugo
dobro za nas na oba svijeta.
Počnimo od toga da je Kur’an Plemeniti pun znanja i
mudrosti, koji su čak i van domašaja ljudskog razuma. Isto-
vremeno on je i uputa, milost i lijek njegovim sljedbenicima.
Kur’anska ljekovita svojstva su odavno poznata a danas su
samo aktuelizirana i naučno potvrđena. Drugim riječima,
Kur’an Mudri je jedan komletan kodeks ponašanja i
življenja u skladu sa božanskim principima i pravilima. Evo

16
šta o tome kaže naš Plemeniti Gospodar:
“Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost
vjernicima…’’, (El-Isra’ 82),
“O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i
lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.’, (Yunus,
57),
“One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene,
smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!’’,
(Er-R’ad, 28).
Kur’an Mudri je Allahova Uputa i Zakon kojim se regulišu
svi glavni problemi i pitanja u ljudskoj zajednici, počev od
braka, nasleđivanja, vladanja, ekonomije, prava i pravosuđa
i td. Zamislimo samo kakav je značaj i uticaj imao Kur’an
a.š. u vrijeme njegove objave, kada su ljudske zajednice bile
slabo razvijene i kada su vladali nekakvi plemenski običaji
a mnogi zakoni su bili ili manjkavi ili ih uopšte nije ni bilo.
U takvim okolnostima kur’anski (šerijatski) propisi u
oblasti, braka, nasleđivanja, socijalnih, poreskih i drugih
prava bili su kao svjetlo s neba poslano i islamska zajednica
(muslimani) zahvaljujući njima postaje najrazvijenija i
najuređenija ljudska zajednica u čitavom tadašnjem svijetu.
Dokaz za to su i ovi ajeti Kur’ana Mudrog:
“... Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah
je dovoljan svjedok.’’, (En-Nisa’, 79),
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.’’, (El-En-
biya’ 107),
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite
da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha
vjerujete...’’, (Al-’Imran, 110),
“I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete
svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas
svjedok ’’, (El-Bekara, 143),
“ On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao,
17
u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno mus-
limanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio
svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih
ljudi...’’, (El-Hadž, 78).
Muslimani su, kako vidimo Allahovi pokorni robovi i
odbrani narod na zemlji, zadužen za svaki red i pravednost.
Uz to muslimani će biti svjedoci protiv ostalih ljudi na oba
svijeta. Pripadnost islamu je čast i Allahov je odabir, jer On
kaže: ‘’Nijedan čovjek nije vjernik bez Allahove volje…’’,
(Yunus, 100). A za Islam Uzvišeni Allah kaže: “Allahu je
prava vjera jedino – islam…’’, (Al-’Imran, 19)i
‘’A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu
biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.’’, (Al-
’Imran, 85).
Ovim je sve rečeno! Onaj koji mimo Islama traži neku drugu
vjeru, promašio je u potpunosti, jer mu takva vjera neće biti
primljena na drugom svijetu, a na ovom svijetu će zalutati i
neće moći naći pravog puta.
Ovo su Allahove dž.š. poruke i niko nema pravo da u njih
sumnja ili da ih, nedaj bože, omalovažava. A šta će se tek
desiti sa onima koji gaje nevoravatnu, (patološku) mržnju
prema muslimanima i svim mogućim sredstvima se bore
protiv muslimana? Evo samo neka vide šta takvima poručuje
Gospodar Svjetova: “Nije vjerovao nije molitvu obavljao,
nego je poricao i leđa okretao, a onda svojima bahato
odlazio.”, Teško tebi! Teško tebi! i još jednom: Teško tebi!
Teško tebi! Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti,
da neće odgovarati?’’, (El-Kijama, 31-36).
Muslimani nijesu, sami sebe proglasili. Oni su samo Alla-
hovi pokorni robovi (muselimun-pokoran) i tako ih je Allah
nazvao. Pa neka svi ljudi, koji se Boga Svemogućeg boje,
uzmu muslimane za prijatelje, jer muslimani su zaduženi od
18
Allaha dž.š. da na ovom svijetu i među ljudima sprovode
Allahov mir i pravdu. A što se tiče samih muslimana, Allah
dž.š. im poručuje: ‘’ Ono što žele – vjernici će postići.’’, (El-
Mu’minun, 1), zatim,

“Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – i istraju na

pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne
tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti, i u njemu će
vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su
radili.’’, (El-Ahkaf, 13-14) i ‘’I neka se ničega ne boje i ni
za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu
vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vi-
jesti i na ovom i na onom svijetu, - Allahove riječi niko ne
može izmjeniti – to će, zaista, velik uspjeh biti.’’, (Yunus,
62-64).

Svijet ovaj danas, i oduvijek je bio veliko iskušenje i nepre-

stalna borba sa Iblisom l.a. i njegovim sljedbenicima (šej-
tanima), kao i ostalim neprijateljima Allahove vjere Islama
i muslimana, zato nam nikako ne priliče međusobni sukobi
i razilaženja. Bolje bi nam bilo kada bismo se držali ovih
Allahovih Svetih riječi:
“Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i
bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.’’, (El-Hudžu-
rat, 10), zatim
“O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i
umirite samo kao muslimani! Svi se čvrsto Allahova užeta
držite i nikako se ne razjedinjujte!...(Al-‘Imran, 102-103)
ili
“vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku
i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete,
obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u
onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.’’, (En-
19
Nisa’, 59) i
“A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra
djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!”,
(Fussilet, 33).
Na kraju ovog izlaganja podsjetimo se sa ova dva divna
hadisa našeg Poslanika s.a.v.s. Buharija u svom Sahihu
prenosi ovaj hadis od Osmana bin Affana r.a. da je Vjero-
vjesnik s.a.v.s. rekao: ‘ Najbolji od vas je onaj koji nauči
Kur’an a zatim druge podučava njemu’. Drugi hadis
prenosi Ebu Umame El-Bahilija, r.a. koji je rekao: Čuo sam
Poslanika s.a.v.s. da je rekao: ‘ Učite Kur’an, jer će on,
uistinu, na Sudnjem Danu doći kao zagovornik (šefa’at)
za one koji ga budu učili (izučavali)’, (Muslim)
Sadaka-llahu-l-’alijji-l-’aziim, ve sadaka resulallah! (istinu
je kazao Uzvišeni Allah i istinu je rekao i Allahov Poslanik
s.a.v.s.).

20
 TAJNE LJUDSKE DUŠE

Insan (ljudsko biće) je savršena božanska građevina i prema

jednom hadisu (kazivanju) Allahovog Poslanika, Muha-
mmeda s.a.v.s. – insan je najveća Allahova građevina od
neba do Zemlje! Insan je jedno kompleksno i vrlo, vrlo,
složeno biće u svakom smislu. Ono je prije svega dualno
biće, tj. od materije i od duše. Nauka je već poodavno usta-
novila da ljudsko tijelo gradi oko 16 materijalnih tj. zem-
ljanih elemenata (ugljenik, azot, vodonik, kisik...itd.) A ljud-
ska duša, šta je kakva je, od čega je i td., to je tek druga priča
i zagonetka nad zagonetkama koju zna samo Onaj koji ju je
stvorio, tj. Allah Uzvišeni, Stvoritelj svega.

Prvo što trebamo znati, kada govorimo o ovoj temi, jeste

neminovno polazište od naših ograničenih mogućnosti i
saznanja o poimanju naših duša, o čemu nas, uostalom,
obaviještava i naš Uzvišeni Gospodar, Allah dž.š. u Svojoj
knjizi Kur’ani-Kerimu na sledećem mjestu:
“Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša – samo Gospodar moj
zna, a vama je dato samo malo znanja.”, (El-Isra’ , 85)

Naš Uzvišeni Gospodar nas na drugom mjestu, u čuvenom

ajeti-kursijji, nešto konkretnije obavještava o ovim ‘gajb’
(nepoznatim) stanjima i stvarima, pa kaže:
“... On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a
od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko
On želi ’’, (El-Bekara, 255).

Prema ovome, naše je da ove polazne pretpostavke moramo

uvažiti, jer i kad bi htjeli, sigurno je, ne možemo više saznati

21
od onoga koliko je htio naš Plemeniti i Mudri Stvoritelj,
subhanellahu te’ala.

No, ljudska znatiželja nas ipak tjera da istražujemo ovu

oblast na osnovu saznanja i prakse Allahovih odabranika i
Poslanika a posebno iz Hadisa (predaje) zadnjeg Allahovog
s.v.t. Poslanika, Muhammeda s.a.v.s. Iz mnogobrojnih
Poslanikovih s.a.v.s. hadisa, kao posrednih saznanja (osim
onih-ograničenih kur’anskih saznanja), možemo saznati
nešto više i detaljnije o stanjima naših duša i to uglavnom
putem tumačenja snova, vahja (nadahnuća), tumačenja, vida
i td. Na osnovu tih hadisa uobičajeno znamo reći da su oči
ogledalo duše ili da je san stvarni doživljaj duše i dr.

“I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo

potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv
sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovarali:
“Jesi, mi svjedočimo” – i to zato da na sudnjem danu ne
reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali”, (El-A’raf, 172),
“i kada se duše sa tijelima spare.’’ , (Et-Takvir, 7)

’’… samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo

On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek
ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji
umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o svemu je obaviješten.’’,
(Lukman, 34)

“A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja će na Zemlji

namjesnika postaviti!” – oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik
biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi
Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.”
On reč: “Ja znam ono što vi ne znate.”, (El-Bekara, 30)

“I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću čovjeka

22
od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam u život u nj udah-
nem, vi mu se poklonite!”, (Saad, 72)

Generalno možemo govoriti o 6 stanja naših duša:

- njeno prvobitno stvaranje u Ezelu
- kod začeća (40 dan) u majčinoj utrobi (materici),
- kod sna (napuštanje tijela)
- kod smrti
- boravak u Berzehu i
- ponovo sparivanje duše i tijela na Sudnjem Danu

Načelno možemo reći da sve ljudske duše doživljavaju 3

stanja i to:
- duše koje su nesrećne (uprljane-grijehovima)
- duše koje će same sebe koriti i….’’kunem se dušom
koja sebe kori…’’ -
smirene duše (zadovoljne i očišćene)…’’a ti o smirena
dušo’’
“Tako mi duše i Onoga koji je stvori
pa joj put dobra i put zla shvatljivim učinio, -

uspjeće samo onaj ko je očisti,

a biće izgubljen onaj koje je na stranputicu odvodi!’’,
(Eš-Šems, 7-10)
Sve će duše na kraju nastaniti 2 staništa Džennet ili
Džehennem, kako se vidi:
“…Jedni će u džennet, a drugi u džehennem.’’,(Eš-Šura, 7)

“Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će

zahvalan ili nezahvalan biti.’’, Ed-Dehr, 3)

“Uistinu! Knjiga grešnika je u Sidždžinu,

a znaš li ti šta je Sidždžin?

23
Knjiga ispisana!’’, (El-Mutaffifun, 7-9)
“Uistinu! Knjiga čestitih je u Ilijjunu,
a znaš li ti šta je Ilijjun?
Knjiga ispisana!’’, (El-Mutaffifun, 7-9)
Sve je unaprijed određeno i to je Allahov Kader (sudbina)!
„Svaka duša će smrt okusiti, zatim će se Nama vratiti“ (El-
Ankebut, 57) – Ako će duša smrt okusiti, a smrt predstavlja
da se nečemu nešto oduzme, rastavi od nečega, duša od ti-
jela, a ako se za dušu kaže da umire, onda se nešto rastavlja
i od nje, a to je ruh. Kada Allah naredi Israfilu da puhne u
sur za ustanak iz kaburova, ljudi će pohrliti svojim tijelima,
ići će pred Uzvišeni sud, a kada umru bivaju nošeni, tako i
nefs koji preseli biva nošen od strane dva meleka, ne ide
samostalno kao što će biti slučaj na Dan ponovnog proživl-
jenja.

Duše se nalaze po povratku sa nebesa u ljudskim tijelima,

kako stoji u hadisu Poslanika a.s. kada im Allah odredi da li
će biti upisani u knjigu Illijjuna ili Sidždžina, meleci vrate
dušu u tijelo, a potom Munkir i Nekir ispituju čovjeka u
kaburu, pa mu potom pokažu Vatru i kažu vjerniku, ovo je
tvoje mjesto u Vatri, ali ti ga je Allah zamijenio mjestom u
Džennetu pa mu otvore vrata Dženneta i on vidi svoje
mjesto i vrata ostanu otvorena do Kijameta tako da lijep
miris i vidik mu dopiru u kabur do proživljenja. A nev-
jerniku, mušriku i munafiku se prvo pokaže Džennet, pa mu
meleci kažu, ovo je tvoje mjesto u Džennetu, ali ti ga je
Allah zamijenio mjestom u Vatri zbog tvojih dijela, pa mu
se otvore vrata Džehennema pa on vidi svoje mjesto i do
Dana proživljenja iz Vatre mu dopire vreo vazduh i neupri-
jatan miris.
24
U svojoj osnovi insana tvore ovo troje: tijelo, duša i ruh.
Zato ćemo u daljem izlaganju pokušati malo više pojasniti
ovu trojnu i veoma misterioznu sintezu tijela, duše i ruha i
to u onolikoj mjeri koliko nam je Allah Svemogući podario
znanja o tome ili koliko On želi da mi o tome uopšte mo-
žemo i znati. Zato se ovdje pozivam na onu poznatu izreku
pravih vjernika koji iza svega što kažu ili znaju ipak dodaju:
Allahu ‘alem (Samo Allah ima pravo znanje o tome).

Tijelo

Allah, dž. š., u Kur’anu Mudrom pominje ljudsko tijelo:

“Allah vam je odredio Taluta za vladara“ – reče im Vje-

rovjesnik njihov. - „Odakle da nam još on bude vladar kad
smo mi preči od njega da vladamo? Njemu ni veliko bo-
gatstvo nije dato“ - rekoše oni. - „Allah je njega da vama
vlada izabrao“, - reče on -„ i velikim znanjem i snagom
tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoće.
Allah je neizmjeno dobar i On zna sve“. (El-Bakara, 247)

“Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progov-

ore, ti slušaš riječi njihove, - međutim, oni su kao šuplji
naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih.
Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio,
kuda se odmeću?!’’, ( El-Munāfikūn, 4)

Tijelo ima čula, poput sluha i vida, dodira i dr. pa Allah,

dž.š., kaže:
“Munja samo što ih ne zaslijepi; kad god im ona bljesne,
oni prođu, a čim utonu u mraku, stanu. AAllah, zaista, sve
može.’’, (El-Bakara, 20)

25
Allah, dž.š., ukazuje i na druga tjelesna osjetila (čula), kao
što je čulo ukusa, mirisa i dodira. U sljedeća dva ajeta se
pominje čulo ukusa:
“I drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin
je onima koji jedu.’’ (El-Mu’minūn, 20)

“Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče i

bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više iz-
danaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu,
plod nekih činimo ukusnijim od drugih. To su doista
dokazi onima koji pamet imaju.’’, (Er-Ra’d, 4)

U sljedećem ajetu Allah, dž.š., pominje dodir:

“O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok
ne budete znali šta izgovarate, i kada ste džunubi – osim
ako ste putnici – sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni,
ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu,
ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda
dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše
potarite. – Allah, zaista, briše grijehe i prašta.’’ ( En-Nisa’,
43)

Allah, dž.š., ukazuje na miris u sljedećem ajetu:

“…i žita sa lišćem i miomirisna cvijeća.’’, (Er-Raḥmān, 12)

U ajetu se koristi izraz reyḥān u značenju: miomirisno

cvijeće, mirisne latice.

Duša (nefs)

Allah, dž.š., pominje tri vrste ili tri dijela duše. To su: „duša
koja je sklona zlu“, „duša koja sama sebe kori“, i „smirena
duša“.

26
“Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj
se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i Sa-
milostan je.“, (Yūsuf, 53)

“I kunem se dušom koja sebe kori.’’, (El-Kiyāma, 2)

“A ti, o dušo smirena.’’, (El-Fedžr, 27)

Uzvišeni, Koji sve zna, u Kur’anu navodi svojstva ljudske

duše, a pominje i ljudski razum, pa kaže:
“Zar se vi nadate da će vam se Jevreji odazvati i vama za
ljubav vjernici postati, a neki među njima su Allahove
riječi slušali pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvr-
nuli.’’, (El-Bakara, 75)

“Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome

sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti
nećete?’’, ( El-Bakara, 44)

I reći će: “Da smo slušali i razmišljali, ne bismo među

stanovnicima džehennema u ognju bili!“,( El-Mulk, 10)

Allah, dž.š., govori i o čovjekovoj mogućnosti da uči:

“Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji
čovjeka poučava onome što ne zna.’’, ( El-‘Alak, 3-5)

Zatim, Allah, dž.š., govori o sposobnosti čovjeka da govori:

„O Ademe“, reče On – kaži im ti nazive njihove!“ I kad im
on kaza njihove nazive, Allah reče: „Zar vam nisam rekao
da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam
ono što javno činite i ono što krijete!“(El-Bekara, 33).
Milostivi poučava Kur’anu, stvara čovjeka, uči ga
govoru.’’, (Er-Raḥmān, 1-4)

27
Milostivi govori i o ljudskoj želji:
“A onaj koji želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik
je, trud će mu hvale vrijedan biti.’’, (El-Isra’, 19)

Allah, dž.š., pominje i osjećaj simpatije (sklonosti), kad

kaže:
“O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa,
Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i
koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nev-
jernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće
se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje
kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.’’, (El-
Ma’ida, 54).

Allah dž.š. govori i o ljudskoj memoriji (potencijalu):

“I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvo-
jice, onaj koji se spasio, i reče:“Ja ću vam protumačiti san,
samo me pošaljite!“, (Yūsuf, 45)

Zatim, o ljudskoj mašti:

„Bacite vi!“ - reče on – i odjednom mu se pričini da se
konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove,
kreću.’’, (Tā-Hā, 66)

O intuiciji:
“O sinovi moji idite i raspitajte se za Jusufa i brata nje-
gova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici
gube nadu u Allahovu milost.“, (Yūsuf, 87)

Uzvišeni govori i o samom osjećaju:

„Svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun pola-
gati,’’, (Eš-Šu’arā’, 113)

28
O predosjećaju:
“I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svo-
jom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. „Pričekajte!“
– reče čeljadi svojoj - ,“vidio sam vatru, možda ću vam od
nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogri-
jete.“, ( El-Kaṣaṣ, 29), zatim

“Kada Musa reče čeljadi svojoj:“Vidio sam vatru, donijeću

vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu
glavnju da biste se ugrijali“, (En-Neml, 7)

Allah, dž.š., govori i o proviđenju:

“Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih us-
vaja – u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep – na svoju
štetu je slijep. A ja nisam vaš čuvar.“, (El-En’ām, 104),
zatim

“Kad je Vjerovjesnik jednoj od svojih žena jednu tajnu

povjerio pa je ona odala, - a Allah je to njemu otkrio -, on
joj je bio jedan dio kazao, a ostalo prešutio. I kad je on
s’ tim nju upoznao, ona je upitala:“A ko ti je to kazao?“ –
on je rekao: “Kazao mi je Onaj Koji sve zna i Kome nije
skriveno ništa.“, (Et-Taḥrīm, 3)

„Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha

znam ono što vi ne znate“ – reče on.’’, (Yūsuf, 86-87)

Rūh
Allah, dž.š., pominje da je udahnuo od Svog Rūha u čo-
vjeka:
“A zatim ga oblikuje u skladu s onim što je određeno da
bude pa udahne u njega dio Svoga Rūha: i (tako o, ljudi),
On vas dariva sluhom, i vidom, i osjećajima kao i umom“,
29
(a) kako rijetko zahvaljujete!’’, (Es-Sedžda, 9)

A čovjek, opet, ne može baš mnogo saznati o rūhu jer Allah,

dž.š., je rekao:
“A oni će te pitati o prirodi o (naravi) Božanskog nadah-
nuća. Reci: „ovo nadahnuće (dolazi) po zapovijedi Uzdrža-
vatelja moga; a (vi, ljudi, ne možete shvatiti njegovu narav,
pošto) vam je podareno vrlo malo (istinskog) znanja.’’, (Al-
Isrā’, 85)

Na ovu temu i u Bibliji nalazimo dosta poruka ali ću se ovdje

usredotočiti samo na nekoliko najkarakterističnijih od njih.
Evo nekoliko takvih poruka.

Ljudska duša je centralni dio ličnosti ljudskog bića. Kako je

C. S. Lewis rekao: “Ti nemaš dušu. Ti si duša. Imaš tijelo”.
Drugim riječima, ličnost nije bazirana na tome što imamo
tijelo. Duša je ono što nam je potrebno. U Bibliji se iznova
i iznova ljudi nazivaju “dušama” (Izlazak 31:14; Izreke
11:30), posebno u kontekstu koji se fokusira na vrijednost
ljudskog života i ličnosti, ili na koncept “bića u potpunosti”
(Psalam 16:9-10; Ezekiel 18:4; Djela 2:41; Otkrivenje
18:13).

Rečeno je da postoje samo dvije stvari koje traju: Riječ Bo-

žija (Marko 13:31) i ljudske duše. To je zato što je, kao i
Riječ Božija, duša neprolazna stvar. Ova misao bi trebalo da
bude i osvješćujuća i puna strahopoštovanja. Svaka osoba
koju sretnemo je vječna duša. Svako ljudsko biće koje je
ikada živjelo ima dušu, a sve te duše još uvijek negdje pos-
toje. Pitanje je, gdje su? One koje su odbile Božiju ljubav
su osuđene da plate za svoje sopstvene grijehe, vječno u
paklu (Rimljanima 6:23). Ali one koje su prihvatile svoju

30
sopstvenu grešnost i Božiji milostivi dar oproštenja će živjeti
zauvijek pored mirnih voda sa svojim Pastirom i ništa im
neće nedostajati (Psalam 23:2).

Zanimljivo je ovdje iznijeti nekoliko naučno-filozofskih

tumačenja savremenih tumača Biblije koji govore o ljudskoj
duši i tijelu, njihovoj sintezi i isprepletanosti u stvarnom živ-
otu. Pogledajmo kako oni gledaju na ovu oblast u narednih
sedam najbitnijih dodirnih i međusobnih odnosa (interak-
cija).

1. Naše se tijelno stalno mijenja

Od samog rodjenja pa do smrti ljudsko tijelo se neprekidno

i kontinuirano mijenja i transforiše i to je čista naučna
činjenica. Po samom rodjenju prvo što izumiru su epitelne
(kožne-površinske) stanice (ćelije) i to prema nekim istraži-
vanjima i do 50.000 stanica tokom samo jednog dana.

No na sreću sve te odumrle ćelije se regenerišu i obnavljaju

novim i funkcionalnijim ćelijama. I tako čitavog života.
Svima nam je dobro poznato kakve su sve promjene i stanja
prisutni u raznim dobima života, djetinjstvu, mladosti, zreloj
dobi i starosti. Ono što je važno tu napomenuti je da je prim-
jetno da se od svih dijelova ljudskog tijela najmanje mijenja
i transformiše ljudsko lice, pa ono na neki način ocrtava
samu ličnost tokom čitavog svog životnog vijeka.

2. Tijelo nemože opstati bez duše

Duša čini da je tijelo-tijelo a ne neka prosta skupina mater-

ijalnih elemenata koja nasumice funkcionira. Tijelo tokom
čitavog svog vijeka postojanja prati dušu i njene zahteve, te
na osnovi svog životnog iskustva uzdiže se u više sfere ma-
31
terijalnog savršenstva te se tako produhovljeno približava
duši, te kao novo biće nadilazi onu prvobitnu materijalnu
osnovu iz koje nastaje. Najbolji primjer je onaj koji govori
da je ljudsko tijelo sastavljeno, uglavnom, od nekih 16 os-
novnih zemljanih (hemijskih) elemenata i nikom u istoriji
nije pošlo za rukom (mada je bilo dosta pokušaja) da labo-
ratorijskim miješanjem i raznoraznim kombinacijama
napravi nešto poput pravog ljudskog tijela a pogotovu ne,
živog tijela.

Čak i da uzmemo u obzir da to i mogu uraditi sa nekim sit-

nim dijelom ljudskog tijela to zasigurno ne mogu postići sa
stvaranjem (produciranjem-fabrikovanjem) čitavog (kom-
pletnog) ljudskog tijela tj. ljudskog bića. Najbolji primjer da
ljudsko tijelo gubi svoju osobenost imamo tokom njegovog
sna kada tijelo, izvjesno je, privremeno napušta duša i tada
tijelo ne funkcioniše kao biće već samo kao skupina materije
oblikovane u ljudskom tijelu. Većina drugih funkcija ljud-
skog bića je isključena ili u mirovanju ( stendbaj) pa biće
više i nije to biće koje u stvari jeste.Tek sa povratkom duše
u to tijelo biće postaje biće u prvobitnom stanju kakvo je i
bilo.

3. Duša je životni princip

Duša je životna snaga, ona oživljava i drži skladnim tijelo,

po njoj ljudsko biće i postoji. Nema ljudskog bića bez duše
pa zato moramo priznati da nema ni života bez duše. To je
životni princip u sintezi ovo dvoje.

4. Duša je središte ličnosti

Ma koliko ljudsko tijelo bilo savršeno, lijepo, ovako ili

32
onako, ono nije središte te ličnosti već je to duša u njemu.
Često kažemo za neku osobu da zrači nekim posebnim sja-
jem, smirenošću, umom i td. To se sigurno ne odnosi na po-
javni oblik te ličnosti već na njegovu unutarnju snagu i ener-
giju koju mu daje njegova duša.

Stoga ne čudi da često ljudske unutarnje sposobnosti, na-

goni, preokupacije, inteligencija, namjere i sl. odudaraju od
prividnih oblika ljudskih bića. Tako se dešava da je manji
čovjek jači od većega, ljepši je gluplji od ružnoga, mirniji
je nepravedniji od bučnijeg i td. i td. Dakle, sve je prema
tome čemu je sklona duša toga bića.

5. Duša je duhovna tvar

Svako živo biće je duša, ovisna o materiji za koju je vezana.

Kod čovjeka je duša vezana za njegovo tijelo, ali je ona u
isto vrijeme i duhovna, božanskog porijekla i sposobna za
tajnu komunikaciju sa svojim Tvorcem. Stoga je svima jasno
da čovjek nije samo puka materija jer mu njegova duša daje
aspiracije i odlike koje ga uzdižu iznad svakog drugog živog
stvorenja. A to je poseban božanski dar ljudskom biću kao
pastiru nad svim ostalim stvorenjima.

6. Čovjek je vitalna i duhovna duša

Duša je temeljna dimenzija ljudskog bića. Ali čovjek nije

samo duh, već i duhovna duša (biće). Duša nije podležna or-
ganskoj smrti materijalnog ljudskog elementa: ona je be-
smrtna i čuva individualnost (i povijest) tijela u kojem je
boravila. Zato se i kaže da ljudska duša ostaje duša svoga
tijela.

33
7. Tijelo sa dušom postaje duhovno

Ovo sedmo objašnjenje postaje u prksi našeg života i najza-

nimljivije saznanje u vezi ove oblasti. Kako shvatiti to da
naše tijelo, iako je materijalnog sadržaja, postaje istovre-
meno i duhovno, zato i kažemo – tijelo, to smo mi! Dali naše
srce može neprestano-ritmički otkucavati toliko dugo (čita-
vog vijeka) a da mu snagu i povod ne daje duša, ili dali dio
našeg tijela, poput oka može nešto vidjeti i raspoznavati a
da nije u sprezi sa dušom. Slušati, osjećati, voljeti, misliti i
td, da li išta od toga tijelo (materija) može nešto od toga,
samo za sebe? Zasigurno ne, zato i kažemo da samo sa
dušom tijelo postaje i duhovno jer nadilazi sve moguće li-
mite materijalnog, od čega je prvobitno nastalo.

Allahu ‘alem – Allah samo sve zna!

34
 UZ SVAKOG OD VAS SU MELEKI

Evo jedne radosne vijesti i pozitivne teme za svakog od nas

vjernika o kojoj rado pišem i vazim. Činjeca i saznanje da
nijesmo nikada sami i da uz sebe imamo divne pomagače,
meleke plemenite, od Allaha dž.š. nam poslate, smiruje nas
u svakom momentu i čini sigurnijim u ovom složenom
životu na ovom svijetu. Uloga časnih meleka nam je poznata
još od stvaranja Adema a.s. našeg praoca u Džennetu.
Meleki su stvoreni davno prije stvaranja insana-čovjeka i
to od nura-svjetla a znamo da se svjetlost prostire-kreće
samo pravolinijski, tj. nema pri tom nikavih divergencija-
odsupanja ili nepravilnosti. To u suštini znači daje potpuno
pouzdano i poslušno stanje-tvar koja garantuje svome
Tvorcu potpunu poslušnost i odanost. Tako da možemo sa
potpunom sigurnošću kazati da su meleki potpuno pokorni
i poslušni Allahovi robovi koji bez ikakvog pitanja ili
oklijevanja izvršavaju naredbe svoga Tvorca, Allaha Uzviše-
nog. Tako da imamo vrste meleka koji podržavaju i pomažu
dobre Allahove robove-mu’mine-vjernike ali ima i slučajeva
kada meleki plemeti kažnjavaju kafire-nevjernike-nepokor-
ne Allahove robove.

Dakle, meleki u potpunosti i predano izvršavaju naređenja

svoga Gospodara i to možemo vidjeti u sledećim ajetima
Plemetiog Kur’ana:
“Svakome od nas mjesto je određeno,
mi smo u redove poredani,
i samo Njega hvalimo!”, (Es-Saffat, 164-165) ili

35
“ ... A meleki su samo robovi poštovani.
Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako
On naredi.’’, ( El-Enbiya’ , 26-27)
Ovo je dovoljno da shvatimo prirodu plemenitih meleka a
u pogledu njihove uloge pomagača Ademu i rodu nje-
govom jasno vidimo da ih je Uzvišeni Allah na to zadužio
kad him je naredio:
‘’ I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti
čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,
i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se
poklonite!’
svi meleki su se, zajedno poklonili,
osim Iblisa (džinn); on nije htio da se njima pokloni.’’, (
El-Hidžr, 28-31) i

“i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću

čovjeka od ilovače,
pa kad mu savršen oblik dam u život u nj udahnem, vi
mu se poklonite!”
meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili
osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.
“O Iblisu!” – rekao je On – “šta te navelo da se ne pok-
loniš onome koga sam svojom rukom stvorio? Jesi li se
uzoholio ili misliš da si uzvišen?”
“Bolji sam od njega” – rekao je on – “mene si stvorio od
vatre a njega od ilovače.”
“E, izlazi onda iz dženneta! – reče On – “proklet da si!
Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!”, (
Saad,71-78)

Iz navedenih ajeti-kerima vidimo da je Iblis, koji je jedan

od džinna, zbog svoje lične prćije-oholosti,odbio naređenje

36
Svemogućeg Allaha i tako postao kafir-nevjernik i
prouzrokovao na sebi vječno proklestvo-lanet svoga Gospo-
dara a time i zauvijek izgon iz Dženneta.

Ovo je veoma važno znati jer je Svemogući Allah svakom

insanu, po hadisu Allahovog Poslanika s.a.v.s., dao pratioce
i to po dva meleka i jednog džinna-karina-hannasa!
Kada se tiče naših pratilaca meleka tu možemo biti mirni i
srećni njihovim prisustvom, jer su nam oni pomagači i po-
drška od Allaha, našeg istinskog Gospodara, na ispravnom
putu, sirata-l-mustekimu, tj. putu dobra i spasa. Međutim
kad je riječ o pratiocu džinnu-karinu-hannasu (koji
neprekidno vreba i čuči na ljudskom srcu kako bi ga zaveo
na krivu stranu i stranputicu) onda to moramo zaista ozbiljno
shvatiti i nikako mu se ne priklanjati niti ga slijediti, jer je
on od vatre stvoren a znamo da je vatra potpuno nepouz-
dana, čas je tiha a čas plaha-žestoka i haotična. Bez imalo
kompromisa guta i ruši sve pred sobom. Zato je ne potpalju-
jmo kad ne treba, da se se posle nebismo opekli i u muci bili.
Tako su nam poznati i sledeći hadisi koji govore specialno
o tome:
‘ Smirenost vam je od Allaha a žurba od šejtana’ ili u dru-
gom hadisu,
‘Kada hoćete da znate da li je nešto dobro za vas ili ne,
pitajte svoje srce, pa ako je srce smireno onda to i uradite
a ako je srce uznemireno to ostavite jer nije dobro za
vas’.

Ovo trebamo razumjeti precizno jer naši dobri pratioci i

pomagači meleki donose nam samo smiraj, pouzdanje i
zadovoljstvo i zato ih mi selamimo na svakom namazu a tre-
balo bi i uvijek kad osjetimo radost i sreću jer su oni zato

37
najviše zaslužni. Ono što bi trebalo ovdje još reći je to da
bismo trebali ustrajati da nastojimo svojim radnjama, pos-
tupcima i mjestima boravka da obezbijedimo sebi stalno
prisustvo meleka, jer vidjećemo malo kasnije u daljem izla-
ganju, da nas meleki privremeno napuštaju u određenim
okolnostima i haramima-zabranama i tada naravno preovla-
dava ona druga strana, mračnog i zlog utjecaja na nas od
strane džinna-šejtana.

Morali bi svesti odsustvo meleka na najkraći mogući rok a

to ćemo postići prije svega, biti skoro uvijek čisti a po
mogućnosti i pod abdestom. Izbjegavati potpunu nagost čak
i pod tušem. Dalje, čestim učenjem Allahove Knjige,
Kur’ana Plemenitog, čestim zikirom (spominjanjem i hval-
jenjem Allaha dž.š.), čestim boravkom u džamijama-mes-
džidima i na čistim i odabranim mjestima, radeći korisne i
vrijedne poslove, baviti se naukom i plemenitim aktivnos-
tima, pomagati roditeljima i bližnjima u hajir poslovima,
posjećivati bolesne i pomagati nejakima i td, i td. Ovo bi
bila najbolja prevencija za čuvanje od odsutnosti meleka ple-
menitih a istovremeno i najbolja zaštita i garancija od zlih
namjera i spletki (vesvesa) džinskih.
Na ovo nas jasno upozorava naš Uzvišeni Gospodar, kad
kaže u Kur’anu a.š:
“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer
bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan
je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj’’ , ( El-Isra’ , 53) ili

“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude

išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela
navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti
Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio;

38
ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve
zna.’’, ( En-Nuur, 21)

Posle ovih izričitih upozorenja našeg Plemenitog Gospo-

dara, jasno je da se moramo najozbiljnije čuvati i kloniti še-
jtanskih l.a. ( lanetullahi alejh) uticaja-vesvesa-zavođenja.
Poznavajuću svoj ummet-sljedbenike Poslanik s.a.v.s. nas
savjetuje kako da se ponašamo u slučajevima prepuštanja
uticaju šejtana l.a. na nas u onim kratkim ili dužim interval-
ima kada nas napuštaju meleki. Evo samo jednog takvog,
savjetodavnog hadisa koji kaže:
‘ Kada se nešto naljutite (tj. kada vas srdžba nadvlada) ako
govorite glasno stišajte glas i uzmite abdest, pa ako vas i
dalje ne prođe onda ako stojite sjednite, ili ako sjedite leg-
nite, pa ako ni to ne pomogne, onda zaspite (odspavajte
malo) i tada će vas srdžba sigurno proći’ (Hadis)
U jednom drugom hadisu se naglašava da ‘ Kada smo ljuti
(u srdžbi) i nalazimo se među ljudima ili članovima famil-
ije napustimo ih (tj. udaljimo se privremeno od njih) dok
nas to ne prođe (jer bi u srdžbi mogli izazvati velike nevolje
među njima)!’
Divno li nas je posavjetovao naš voljeni Poslanik s.a.v.s., jer
je to danas u potpunosti usvojila savremena medicina
(psihologija) kao jednu od preventivnih mjera za smirivanje
ljudi u slučajevima srdžbe i uznemirenosti. Naravno da ima
još čitav niz radnji i aktivnosti koje, osim ovih, treba
preduzimati u borbi protiv šejtanskih vesvesa-zavođenja, ali
ovo su prvi i najvažniji koraci za dalje postupanje.

U daljem izlaganju želim ipak posebno naglasiti i govoriti

o našim prijateljima i pomagačima, melekima-plemenitim
koji nikada ne griješe i koji u potpunosti slijede i izvršavaju

39
Allahove emrove-naredbe. To saznanje nas u startu smiruje
i govori nam da je naš Uzvišeni Gospodar UVIJEK uz nas
te da ne treba da strahujemo od druge sile osim Njegove. To
nam Sam Allah dž.š. potvrđuje sledećim ajetom Plemenitog
Kur’ana:
“... on je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi!’’,
( El-Hadid, 4)
Dalje Uzvišeni Allah kaže:

’’ nema čovjeka nad kojim neko ne bdije.’’, (Et-Tarik, 4)

“Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, -

po Allahovu naređenju nad njim bdiju...’’, (Er-R’ad, 11)

“a nad vama bdiju čuvari,

kod Nas cijenjeni pisari,
koji znaju ono što radite.’’, (El-Infitar, 10-11)

Iz ovih nekoliko divnih ajeta jasno vidimo da su uz nas (is-

pred i iza nas) meleki plemeniti, naši pomagači i čuvari koji
se nazivaju kiramun-katibin, što u prijevodu znači ple-
meniti-pisari. Oni, dakle, imaju posebnu ulogu pisanja (noti-
ranja, snimanja i td..) svega što u životu na ovom svijetu
radimo a to će poslije, na Ahiretu-drugom svijetu, biti svje-
dokom protiv nas. Tako da toga moramo biti uvijek svjesni,
pa i kada smo sami, jer mi ni tada, u stvari, nijesmo sami
već u društvu plemenitih meleka kiramun-katibin!
Ono što je ovdje posebno interesantno objasniti je pitanje
kada nam Allah Milostivi šalje ta dva meleka i kada dobi-
jamo za stalnog pratioca jednog džinna-karina? To se
događa još u majčinoj utrobi u momentu našeg stvaranja
(začeča) što je otprilike nakon četrdeset dana trudnoće. To
je ključni moment u stvaranju čovjeka, kada dolazi do bitne

40
transformacije materije, kada iz kvantiteta nastaje novi
kvalitet, tj. život. To je već domen Uzvišenog Allaha i nje-
govog veličanstvenog stvaranja za koje On samo rekne: ‘
Kun fe jekun’ – budi i to bude!
Kada Allahovom dž.š. voljom nastane novi život (insan)
Uzvišeni mu već tada odredi dva meleka, pratioca sve do
smrti i oni tada dobiju od Gospodara svoga četri generalna
uputstva vezana za život te ličnosti. To ćemo najbolje vidjeti
iz Poslanikovih s.a.v.s. hadisa koje prenosi Muslim br. 6896:
‘ Kada kap sjemena prođe kroz četrdeset i dvije noći Allah
joj pošalje meleka, te je oblikuje i stvori joj sluh, vid, kožu,
meso i kosti a zatim upita:’ Gospodaru, da li je muško ili
žensko?’. Tada tvoj Gospodar odredi šta hoće a melek to
zapiše ’, i dalje u drugoj predaji se kaže,
‘ Zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše še-
tiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, rok života ( i od čega
mu je smrt) i da li će biti srećan ili nesrećan’
U drugoj predaji stoji da će melek upitati za ove četri glavne-
generalne odrednice pa će mu se reći: ‘ Idi do Glavne Kn-
jige, u njoj ćeš sve to naći, pa će melek otići i to sve u njoj
naći i prepisati.’, tefsir ibn džerira et-Taberija 17/19)
Ovo zapisivanje je generalno za dotični embrion, a postoji
jedna već ispisana knjiga (arhiva) za sva Allahova stvorenja-
bića koja se čuva u Glavnoj Knjizi Levhi-Mahfuzu (briž-
ljivo čuvanoj knjizi)!

Tada meleki zatvaraju knjigu (sudbinu) dotičnog života i ona

se neće otvarati više do Sudnjega Dana. To znači da te četiri
odrednice-sudbine generalno prate tu osobu čitavog života
a Uzvišeni Allah tada zadužuje ta dva meleka ( kiramun-
katibin) da prate tu dušu do kraja života i da se postaraju da
sve to bude i ostvareno. Nedajmo se zbuniti ovom činjeni-

41
com, jer znamo da insan ima zagarantovanu slobodnu volju
od strane svoga Stvoritelja, ali ipak sam insan-čovjek će
samo voljeti i težiti samo onom što je u skladu sa ovim četiri
odrednicama i meleki, njegovi pratioci, će se postarati da to
sve tako i bude. Ono što bismo rekli, malo složenija matem-
atika, ali ipak sve je tako i to je ODREDBA Milostivoga i
Samilosnog, Allaha dž.š. Gospodara svih svjetova!

Sada kad smo objasnili kada nastaje prisustvo dva meleka

kod svakoga od nas, da kažemo i to da sa prvim Metabo-
lizmom tj. životnim procesima u samom tijelu novostvo-
renog bića, dolazi do temperaturnih promjena i prilago-
đavanja za šta se vezuje uloga džinna-Karina obzirom da
je on stvoren od vatre ( tj. temperature). Znači, već sa prvim
životnim funkcijama svaki insan dobija svoga Karina,
tj.džinna, koji će biti, kako znamo nestabilnog stanja posle
rođenja toga insana, a to će posebno biti primjetno kada ta
osoba postane sjesna i zrela u rasuđivanju.
Prema mnogobrojnim hadisima našeg Voljenog Poslanika
s.a.v.s. Karin se smješta negdje na našem srcu (otprilike na
ulazno-izlaznim otvorima) gdje se usled brzine i cirkulacije
krvi stvara naša optimalna tjelesna temperatura i ona je ot-
prileike u prosjeku oko 36 C (celzjusovih) stepeni.

Međutim, ta temperatura može rasti pod uticajem grijeha tj.

Džinna, a znamo da što je temperatura veća krv je fluidnija-
tečnija i brže protiče venama, što uzrokuje bržem metabo-
lizmu i trošenju materije.To u krajnjem smislu može uzroko-
vati, naročito ako temperatura bude visoka ili ako duže
potraje, oštećenja krvnih sudova, uznemirenost i iznemo-
glost dotične osobe a u nekim slučajevima čak i smrt te
osobe. Za to ovaj problem moramo najozbiljnije shvatiti i

42
postupati shodno hadisu Poslanika s.a.v.s. da, čim osjetimo
da nas nešto uzburka ili uznemiri to napustimo jer to je
signal da to nije dobro za nas i toga se moramo momentalno
ostaviti.
Koliko je to ozbiljno pitanje najbolje možemo sagledati u
poslednjoj Kur’anskoj suri En-Naas, koja je čitava jedna
velika DOVA protiv samo jednog problema a to je zaštita od
šerra-vesvese hanasa-šejtana koji je stalno uz nas (u predjelu
srca), pri čemu nas Sam Allah uči da se u dovi pozovemo
na tri NAJVEĆA ATRIBUTA ALLAHA dž.š, a to su
Gospodar ljudi, Vladar ljudi i Bog (Illah) ljudi. Jasno nam
je sada da se ovdje radi o nečemu izuzetno opasnom za nas,
kad Allaha molimo Njegovim najvećim svojstvima da nas
toga zla zaštiti. Radi toga ovu časnu i lekovitu suru trebamo
učiti jutrom i večerom i po potrebi, a naročito u kombinaciji
sa prethodnom, takođe zaštitnom, surom El-Felek, a naravno
i u sadejstvu i sa drugim surama-dovama kao što su sure
El-Ihlas, El-Fatiha i dr.
Suru En-Naas je najbolje učiti više puta (naliho) a možemo
samo više puta (naliho) ponavljati samo njen četvrti ajet -
‘Min šerri-l vesvasi-l hannas’ - od zla (vesvese) šejtana-
napasnika (hanasa).
U vezi sa ovom plemenitom surom želim istaći nešto što bi
nas sve trebalo podstaći da duboko razmislimo o njenoj
vrijednosti i poruci i to iz nekoliko najvažnijih razloga:
a)- zato što je ona završna-zadnja (pečat) sura u Kur’anu
Plemenitom, a istovremeno je ona i prva do početne sure
El-Fatihe (otvaranje-pristup).
b)- svih šest ajeta ove časne sure se završava na harf-slovo
‘S‘ što joj u izvjesnom smislu daje pečat Mu’džizu
(Allahovog znaka). Takvih odabranih sura-poglavlja imamo
više u Časnom Ku’anu kao što su recimo sure: El-Beled i

43
El-Ihlas čiji se svi ajeti završavaju na harf-slovo ‘D‘, El-
Kamer, El-Kadr, El-Asr, El-Kevser čiji se svi ajeti završa-
vaju na harf-slovo ‘R‘ ili sure El-Humeze i El-Bejjine čiji
se svi ajeti završavaju takođe na harf-slovo ‘ H ‘, zatim sura
El-Fiil čiji se svi ajeti završavaju takođe na harf-slovo ‘L‘ i
još neke sure, da ih ovdje sve ne nabrajamo. No vezano za
njih, to jest takve časne sure važno je istaći da su one
posebno hasijetli-dobre i učinkovite kod zaštite i liječenja
od džinsko-šejtanskog zla!
c)-Iz tih razloga predlažem svima da pronađu razne tefsire-
tumačenja (mufesira) ove snažne sure kao i da pročitaju niz
Poslanikovih s.a.v.s. hadisa u vezi nje.

Na suprot gore navedom džinsko-šejtanskom uznemira-

vanju sada možemo jasno reći da sve što nam se lijepo
događa i svaku sreću koju osjetimo dolazi nam od naših
plemenitih meleka-pratilaca. Čak je i za ružan san Poslanik
s.a.v.s. rekao da je od šejtana l.a. i da ga za to ne treba
drugima kazivati, jer je neistinit i nepouzdan.
S druge strane lijep san je od meleka i taj san je istinit i
poučan i njega je lijepo-mustehab podijeliti sa sebi bliskim
osobama.
Znamo da su meleki stvoreni od svjetlosti-nura (pouzdane
tvari) ali i to da je nuur u krajnjoj instanci znanje, pa kada
neki put, putem intuicije-predosjećaja, dobijemo neki
radosni signal, onda znajmo da nam je to od meleka koji
našoj duši sugerišu šta treba da čini. To se narošito dešava
kada se za nešto dvoumimo, da li to da uradimo ili ne, ne
znajući da li je to za nas dobro ili ne, tada nam ( vrlo često)
priskaču u pomoć meleki pratioci putem intuicije ili putem
vahja (nadahnuća).
Za intuiciju se često kaže sedmo čulo, pošto insan ima svojih

44
šest materijalnih čula, a ovo bi sad bilo neko duševno
(intuitivno) čulo koje je za vjernike od posebne važnosti.
Neki od tih signala mogu djelimično doći i u kombinaciji sa
naših šest materijalnih čula kao što je recimo neki put zuja-
nje u ušima, bljesak pred očima, osjećaj duboke smirenosti
(blaženstvo), osjećaj samopouzdanja, kao nečujni glas i td.
U svakom slučaju kada to doživimo lijepo je da selamimo
naše meleke-pratioce, kao u namazu, na desno i na lijevo
rame, jer nam melek z’desna daje nadahnuće i usmjerenje
ka dobru a melek s’lijeve strane nas odvraća od zla ili pak
odgađa da zapiše neki grijeh koji smo počinili za određeno
vrijeme ( dok se ne pokajemo). Divni li su nam oni drugovi
i prijatelji (pomagači). Hvala neka je Allahu Gospodaru
našem Svemilosnom na tom predivnom daru.
Oni su nam podrška kad god radimo neki hajir-koristan
posao ili kada klanjamo ili učimo Kur’an, kada zikrimo
(hvalimo i spominjemo Allaha dž.š) i td. Iz narednih ajeta
Plemenitog Kur’ana to se jasno vidi:
“Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije
ostanu pri tome – dolaze meleki’ “Ne bojte se i ne žalostite
se, i radujte se džennetu koji vam je obećan.
Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na
onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i
što god zatražite – imaćete,
bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv.”,
Fussilet, 30-32)

Za neke od tih hajir-korisnih radnji u kojima imamo veliku

pomoć meleka su kao na primjer ovi spomenuti u Časnom
Kur’anu:
“U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta
najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman, 19)

45
ili u ovoj kratkoj suri o vremenu u kojoj se kaže:
‘’Tako mi vremena, -
čovjek, doista, gubi,
samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni
drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima
preporučuju strpljenje.’’, (El-‘Asr 1-3)
Iz ovih jasnih ajeta vidimo da čovjek, generalno u četiri
radnje ima sigurnu podršku meleka i to: u imanu (vjeri),
kada radi dobra djela, kada slijedi istinu tj. pravi put-siratal
mustekim i u strpljivosti na koju se oslanja i istu drugima
savjetuje. U svim ostalim radnjama čovjek gubi, malo ili
mnogo jer izvan ove četiri radnje slabi pomoć meleka a jača
uticaj šejtanskih vesvesa-zavođenja.

Normalno je da se ljudi osim u ovih četiri, gore navedenih

radnji, mogu naći i u još niz drugih radnji i situacija u kojima
mogu djelimično ili, u nekim slučajevima i potpuno, ostati
bez podrške meleka, čega se treba zaista čuvati (koliko je
moguće). Zato je od posebne važnosti da znamo kada i u
kojim slučajevima prestaje podrška meleka a nadvladava
uticaj šejtanskih vesvesa. To su najčešće neke od sledećih
situacija:
-ako činimo harame-grijehe
-kad smo potpuno nagi,
-kad se nalazimo na nečistim mjestima (smetlišta, otpadi i
sl.)
- u wc-u
- u kupatilu
- ako se opijamo, drogiramo, tetoviramo i sl.
- ako slažemo (neuzubillah)
-ako krademo ili potkradamo
-ako se lažno zaklinjemo

46
-ako učinimo zinaluk-blud (makar i gledanjem)
-ako se dugo ogledamo ispred ogledala (posebno noću)
-ako smo u društvu nasilnika i pokvarenjaka ili ako se od
njih ne distanciramo
-ako se nalazimo u mjestu u kojem se čini nasilje i
nepravda
-itd., itd. .

Jedna od najboljih prevencija za čuvanje od džinsko-šejtan-

skih vesvesa a za permanentnu (neprekidnu) podršku meleka
je biti, po mogućnosti, stalno čist i pod ABDESTOM jer je
Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu kazao: El vudu es-silahun
mu’minin-Abdest je najbolje oružje vjernika! Zatim, biti što
više u zikru (spominjanju Allaha dž.š.) i ibadetu (bo-
gosluženju) kao i baviti se korisnim i halal poslovima. Is-
tovremeno treba što više (po mogućnosti) izbjegavati nečista
mjesta i sve harame (zabrane) koje je nam je Allah Svemo-
gući zabranio ali kada se nađemo u takvoj situaciji onda prije
nego pristupimo takvom nečistom mjestu, haramu ili stanju
onda nas Allah dž.š. u Kur’anu i Poslanik u Hadisu savjetuju
kako da se zaštitimo od svakog potencijalnog zla.
To se, prije svega odnosi na učenje, E‘UZU BI-LLAHI
MINE-Š-ŠEJTANI-R-RADŽIM (euzubile)-Kod Allaha tražim
zaštitu od prokletog šejtana! ili učeći još neke ajete i
Poslanikove dove namijenjene za takve prilike, kao što su
ovi:
- Ve kul rabbi e’uzubike min hemezati-š-šejatini,
- Ve e’uzubike rabbi en jahdurun.(učiti 3x)
- E’uzu-bi-kelimaati-llahi-t-tammati min šerri maa-
halek. (učiti 3x)
-Bismi-llahi-l-lezi la jedduru me’asmihi šej’un fi-l-erdi
va-laa fi-s-semaa’i ve huve semi’un ‘aliim. (učiti 3x)

47
Ovo znači da prije nego li stupimo na neko nečisto mjesto
ili radi prevencije izjutra i naveče, a po potrebi i često,
proučimo euzubilu i ove ajete i dove po 3x (po tri put) i onda
se ne plašimo da nam zlobni ili pakosni šejtani l.a. ili neka
druga zla mogu nauditi.
Budimo zato, po mogućnosti, uvijek čisti. Boravimo na
čistim mjestima i u drštvu sa dobrim, učenim i čestitim
ljudima. Izbjegavajmo uvijek nečista mjesta, osim ako je
nužno. Klonimo se nevaljalih i loših ljudi i druženja sa njima
jer sa njima uvijek dolaze nevolje i poniženja. Neka nam je
stalno na umu da nijesmo sami, da su meleki stalno uz nas i
da nas naš Milostivi Gospodar uvijek vidi i ako Ga mi ne
vidimo. Zbog toga Ga se bojmo i ne činimo grijehe-harame
ni javno ni tajno. Pominjimo Ga stalno u zikru i dovama i
budimo Mu na svemu zahvalni. Imajmo na umu da nas je
On opskrbio nebrojenim fadiletima-dobrima, vidljivim i
nevidljivim.Ustrajavajmo u činjenju dobrih djela i svih
Allahovih farzova-naredbi i vadžiba-obaveza. Strpljivo
podnosimo sve što nas u životu zadesi jer znajmo da je Allah
Mudri to iz nekog razloga dao. Živimo u slozi i miru sa
ostalim ljudima, čuvajmo njihov hakk-pravo i dostojanstvo
a praštajmo him na učinjene nam nepravde i nesuglasice, jer
nam zato slijedi nagrada kod Allaha dž.š. Stičimo samo halal
nafaku-dobra i korisna znanja, ona koja vode dobru i
napretku ljudi. Budimo uvijek merhametli-milostivi prema
ostalim ljudima i drugim Allahovim stvorenjima, životinja-
ma, biljkama i td., pa će se i nama Allah smilovati. Budimo
uvijek vedra i dobra raspoloženja i to prenosimo na ostale
ljude (pozitivna energija) jer je i u tome velika sadaka
(dobro). Budimo od onih koji su zapisani u knizi Ilijjunu,
desnoj strani Glavne Knjige Levhi-Mahfuzu sa kojima će
naš Veličanstveni Stvoritelj, Allah dž.š. biti zadovoljan,

48
onima kojima će na kraju veliku Milost ukazati, oprostiti
nam i očistiti od grijeha te nas posle života na ovom svijetu
nastaniti na Ahiretu (drugom svijetu) u Svojim Džennetima
zadovoljstava (džennatu-’adni). Na kraju recimo i znajmo
ovo:
F’alemu en-Allahe mevlakum, ni’me-l mevla ve ni’me-n-
nesir!..Znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On
zaštitnik i divan pomagač!
Inne-l-lezine amenu ve ‘amilu-s-salihati se jedž’alu
lehumu-r-rahmanu vudda!.
One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sig-
urno, voljenim učiniti!
Inne-l-ezine amenu ve ‘amilu-s-salihati jehdihim
rabbuhum bi imanihim, tedžri min tahtihimu-l enharu fi
džennati-ne’im.
Da’vahum fi-ha subhaneke-llahumme ve tehijjetuhum fi-
ha selam, ve ahiru da’vahum enni-l hamdu li-llahi rabbi-
l‘alemin!...
One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će na
pravom putu podržati, zato što vjeruju; rijeke će teći ispred
njih u džennetima zadovoljstva,
Molitva njihova biće u njima: “Hvaljen neka si, Allahu!”,
pozdrav njihov; “Mir vama!” a njihova posljednja
molitva: “Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo!’
Ve kul, rabbi-gfir ve-rham, ve ente hajru-r-rahimin!
I reci, “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmi-
lostiviji!”
Sadaka-llahu-l ‘alijji-l’aziim....Istinu je rekao Allah,
Uzvišeni, Veličanstveni!

Ve sadaka-r-resulu-llah ... Istinu je rekao i Allahov Poslanik

s.a.v.s.

49
 PREPREKE NA PUTU KA SREĆI

Pitanje ljudske sreće je jedno od fundamentalnih pitanja u

životu i postojanju ljudske civilizacije na ovom svijetu. Od
pamtivijeka je tako bilo a biće tako i do kraja postojanja
života na ovom svijetu. Međutim, šta je uzrok nesreće i
nezadovoljstva na tom putu i koji su to glavni razlozi i
prepreke na tom putu pokušaćemo ovdje ukratko objasniti.
Sve te razloge bi smo mogli generalno svrstati u objektivne
i subjektivne. Objektivne prepreke su one koje nastaju ili
djeluju neželjenom ljudskom voljom ali su tu, prisutne su i
nemožemo ih izbjeći niti zanemariti. Takve prepreke su, re-
cimo kao vanredna stanja poput teških bolesti (epidemija,
pandemija i sl.), ratova, klimatskih poremećaja, i drugih kat-
astrofa. U takvim okolnostima skoro je nemoguće postići
potpunu ili djelimičnu sreću pa je prioritet osloboditi se što
prije takvih stanja i doći u jedno normalno stanje u kojem
ljudi mogu postići uspjeh i sreću u životu. U krajnjoj in-
stanci, takva stanja su opet posljedica ljudske dunjalučke
pohlepe, zabluda, lutanja, neznanja i td. Pretjerano se baviti
samo ovim dunjalukom (ovim svijetom) neminovno vodi
svim tim, gore nabrojanim, anomalijama i ako čovjek ne
razmišlja o svojoj duhovnosti, onome svijetu (ahiretu) i
svome istinitom Gospodaru, pašće u sopstvenu zamku iz
koje neće moći ili neće umeti sam izaći.

Subjektivne prepreke na putu ka istinskoj sreći ljudi su,

manjeviše, poznate svima. Glavno je reći za njih da ih ljudi
svjesno čine ili prouzrokuju ne razmišljajući o kasnijim

50
posljedicama istih. Zato je, biti srećan, stvar svakog pojed-
inca a želili on to i hoće li to, neka sam odluči. Najbolji prin-
cip za to je Allahova dž.š. Uputa za koji On Sam u Svojoj
Plemenitoj Knjizi kaže:
“U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno
razlikuje od zablude…! ’ (El-Bekara, 256), ili, naš Plemeniti
Poslanik s.a.v.s kada u jednom poznatom hadisu kaže ovako:
‘Vjera je savjet’!
Samo istinski sretnici odabiraju stazu koja vodi do vječne
sreće, koja je ponekad trnovita i puna iskušenja, ali i
prepreke koje treba otkloniti kako bi se došlo do cilja –
duševnog smiraja na dunjaluku i Allahovog zadovoljstva na
ahiretu. Upoznaćemo se ovdje sa nekima od tih najčešćih
prepreka:

Džehl-Neznanje

Neznanje je temelj svake nesreće i zla. Na neznanju su

propale drevne civilizacije jer nijesu imale jasan put i
pravac kojim bi išle i opstojale. Dunjalučke strasti su ih
nadvladavale i u tome bi him došao neminovan kraj i
bijeda.

Džahile (neznalice) je najlakše zavesi i navesti ih na ‘ tanak

led’. Neznanje je na drevne civilizacije djelovalo poput
otrova a da za pravi lijek ili nijesu znali ili ako ga je i bilo
oholo su ga odbacivali, sve dok im propast nebi došla. Za
noviju civilizaciju, posebno od epohe Objave Kur’ana i ute-
meljenja Islama, znanje postaje prvi i pravi prioritet. Nije
zato ni čudo što prva poruka i pouka u Kur’anu Mudrom
naređuje znanje ljudima:
“Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,

51
stvara čovjeka od ugruška!
Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,
koji poučava peru,
koji čovjeka poučava onome što ne zna.’’ (El-‘Alak, 1-5) ,
zatim
“…Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama
koji vjeruju i kojima je dato znanje…’’ (El-Mudžadala, 11)
da bi na kraju potvrdio neprocjenjivu vrijednost znaja u
sledećem ajeti-kerimu:
“On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je
znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim…’’ (El-
Bekara, 269)

Neznanje je mrak-tama a znanje je nur-svjetlo. Zato mo-

žemo slobdno reći da uspeh i sreća ove i budućih civilizacija
zavisi od toga koliko će vrednovati pravu nauku i pravo
znanje kao i učene ljude za koje je je Allahov Poslanik s.a.v.s
rekao da su oni nasljednici poslanika (jer posle Muhammeda
s.a.v.s. neće biti više poslanika).

I ako se budemo čvrsto držali toga kursa nećemo biti

nesrećni niti ćemo zalutati. Poslušajmo stoga ovaj divni
hadis našeg Voljenog Poslanika s.a.v.s. ‘ Znanje je
izgubljena stvar vjernika, pa neka je uzme gdje god je nadje’
ili ovaj hadis ‘ Tražite nauku-znanje makar i u kraj svij-
eta’.Naravno da je za vjernike ovo životni aksiom (zakon-
pravilo) i oni će još moliti svoga Gospodara da im uveća
sreću i znanje sledećom dovom (ajetom): “Gospodaru moj,
podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri!’’ (Eš-
Šu’ara’, 83) ili samo: “…”Gospodaru moj, Ti znanje moje
proširi!’’ ( Ta-Ha, 114)

52
Pohlepa i Strasti

Pohlepnu osobu ne može ništa zadovoljiti, pa makar joj bio

dat i čitav dunjaluk. Ništa čovjeka nemože toliko urnisati
kao pohlepa (megalomanija) i ako joj se čovjek potpuno oda
potpisao je sebi brz i ponižavajući kraj. Kaže Allah dž.š. u
Kur’anu Mudrom: “…Allah im nije učinio nepravdu, sami
su sebi nepravdu nanijeli.’’ (El-Ankebut, 40)
Slijepo slijeđenje strasti su takođe siguran put u ‘ćorsokak’
iz koje se neće tako lako izvući i opet ko ne bude slijedio
onu božansku Uputu koja precizira kako da postupamo, “…
i jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pret-
jeruju!’’ (El-A’raf, 31). Ovo zlatno pravilo treba praktiko-
vati ne samo u jelu i piću već i u svemu ostalom u životu.
To je božanska mjera kojom se najbolje postiže harmonija i
sreća u životu. Ali, nažalost mnogi ne slijede ove upute i slij-
ede slijepo svoje strasti pa ih na kraju to dovede u neljudsko,
odnosno, hajvansko (životinjsko) stanje, “…a oni koji ne
vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere –
njihovo će prebivalište vatra biti!’’ (Muhammed, 12). No,
na to su već upozereni od strane našeg Uzvišenog Stvoritelja
u sledećim ajetima Kur’ana Plemenitog:’’…A zar je iko
gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Alla-
hovu uputu?’’ (El-Kasas, 50) ili još upečatljivije u nared-
nom ajeti-kerimu: “Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je
strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah,
znajući ga, u zabudi ostavio i sluh njegov i srce njegovo
zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu,
ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se na urazu-
mite?’’ (El-Džasije, 23)

53
Pakost i Zavist
Ne može biti sretan onaj čije srce izgara od zavisti. Kako da
bude srećan dok gleda kako se Allahove blagodati spuštaju
na ljude, a on im zavidi. Kaže Allah dž.š. u Kur’anu Mud-
rom: ‘’Ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja
Svoga darovao zavidjeli…’’ (En-Nisa, 54.) ili
“I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao
užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na
kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i
vječna.’’ (Ta-Ha, 131)
A lijek za tu ‘bolest’ leži u našoj humanosti, plemenitosti i
nesebičnosti, onako kako nas Uzvišeni Allah poučava u Svo-
joj Knjizi Kur’anu Plemenitom: ‘’…Nećete zaslužiti na-
gradu sve dok ne udjelite dio od onoga što vam je naj-
draže…’’ (Al-‘Imran, 92) pa to opet pobliže pojašnjava u
sledećem ajeti-kerimu:’’ O vjernici, udjeljujte od lijepih
stvari koje stičete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo,
ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada
ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju…’’ (El-
Bekara, 267)
Od haseda-zavisti i pakosti se treba doista čuvati kao od
vatre jer ona vodi ka dunjalučkoj pohlepi i haosu i donosi
samo zlo i nesreću ljudima. Kao dovu najbolje uzmimo
zadnji ajet predzadnje sure-poglavlja u Kur’anu: “Sačuvaj
nas Bože od zla zavidljivca kad zavist ne krije” (El-Felek,
5)
Dosada, mrzovolja i nezadovoljstvo
Sve što je kontinuirano prisutno u čovjekovom životu, i ako
je lijepo, kod čovjeka izaziva određeni vid dosade. Nekada
čovjeka obuzme mrzovolja tako da mu i lijepe stvari postanu
54
odbojne. Zato je Allah učinio da životni zakoni budu prom-
jenljivi, i onaj ko želi da se riješi mrzovolje, mora u svoj
život unijeti mnogo promjena, raznolikost u jelu, piću,
čitanju, braku, putovanjima itd. Jer, život pun raznolikosti
dovoljan je da se čovjek riješi mrzovolje.
Allahov Poslanik s.a.v.s. upozorava buduće generacije
ovako u sledećem hadisu:’ Najviše se bojim za one iz moga
ummeta velikih stomaka i pretjeranog spavanja’. Jasno kao
dan!

Potištenost zbog grijeha

Grijesi koje je čovjek radio ili i dalje u njima ustrajava,
sprečavaju ga da bude srećan. Mnogim ljudima, kada požele
da su srećni, kroz misli prođu svi grijesi i razvrati koje su
radili: haram pogledi, loše riječi, vrijeme provedeno u
besposličarenju i onome sa čime Allah nije zadovoljan.
Zato čovjek treba da zna kako se postaviti naspram grijeha,
kako grijesi ne bi prerasli u sablju koja će ga sasjeći. Na
njemu je da se stalno i uvijek vraća na istigfar (pokajanje) i
da zna da se niko od ljudi neće spasiti svojim djelima, nego
je spas u Allahovoj milosti.
Kaže Allah dž.š. u Kur’anu Mudrom: ‘’I za one koji se,
kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha
sjete i oprost za grijehe svoje zamole...’’ (Ali Imran, 135.)
U drugom ajetu Allah dž.š. kaže: Reci: “O robovi moji koji
ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu mi-
lost!
Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo
prašta i On je milostiv.!’’ (Ez-Zumer, 53).
55
Od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov
Poslanik s.a.v.s. rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja
duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas uklonio, i um-
jesto vas doveo ljude koji bi griješili, a zatim molili Allaha,
i On bi im praštao. ’ (Muslim)

Osjećaj niže vrijednosti

Većina ljudi ima sve uvjete za sretan život, ali su sebi umis-
lili da im drugi ljudi u zajednici ne daju prava koja zaslužuju,
kao ni respekt koji im pripada, nego ih bojkotuju. Zato na
tebi je, o čovječe, da poduzmeš sljedeće:-Budi potpuno sig-
uran da će ljudi prepoznati svaki dobar i iskren posao, i na
kraju će ga cijeniti i pohvaliti. Nemoj uveličavati svoje cil-
jeve kojima želiš popraviti stvari, kao ni osjećaje, jer sve što
uradiš, imat ćeš u tome svoj dio.
Ne očekuj da će ti ljudi iskazivati poštovanje u onolikoj
mjeri koliko ti poštuješ sebe i uvažavaš svoje ciljeve i svoja
djela, ali isto tako ni ti ne možeš uvažavati ljude onoliko
koliko oni sami sebe uvažavaju. Ostavi se toga da sve što
se dešava popratiš komentarima.
Upitaj druge šta ih čini sretnim. O sreći pitaj one koji su os-
jetili njene ljepote i draži! Čitaj knjige koje su učenjaci
napisali o sreći! Na kraju, ne zaboravi da je sreća u poko-
rnosti Uzvišenom Allahu, čvrstom slijeđenju Kur’ana i sun-
neta Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kao i velika briga
i pažnja prema duši. O ti, koji ugađaš svome tijelu, koliko
se samo trudiš, umaraš se u onome u čemu je za njega
propast! Posveti pažnju svojoj duši i upotpuni je, jer se ljud-
skost ogleda u duši, a ne u tijelu!
Kaže Allah dž.š. u Kur’anu Mudrom: ‘’One koji se budu

56
zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama
vode uputiti, a Allah je zaista, na strani onih koji dobra
djela čine!’’ (El-Ankebut, 69)
Gibet-Ogovaranje
Na izgled bi se reklo, nevažna tema sa malo odgovornosti.
Međutim kako vidimo iz ove snažne kur’anske poruke gibet
ili ogovaranje vodi užasnim posledicama do te mjere da se
upoređuje sa jedenjem mrtvog tijela te osobe (koja se ogo-
vara).
“O vjernici, klonite se mnogih sumljičenja, neka sumlji-
čenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogo-
varajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da
jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -
,,zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i
samilostan je.’’ ( El-Hudžurat, 12)
Subhanallah!! Pa zar ćemo sebe dovoditi u takvo stanje?
Prije svega , šta nam treba tako nešto da radimo, rekli bismo,
bez ikakve potrebe! Još nas je naš Voljeni Poslanik s.a.v.s.
upozorio jednim čuvenim hadisom ‘ čovjeka će najprije
uvesti u vatru ovo ( pokazujući na jezik)’, dok nam u drugom
hadisu nudi kako da se spasimo toga zla, pa kaže: ‘ ko mi od
vas garantuje da će se sačuvati od grijeha onoga u ustima i
među nogama, ja ću mu garantovati Džennet’
Fitna-Smutnja
Fitna ili smutnja je šejtanski posao smišljen da unese nered,
nemir, zlo i nesreću među ljudima i na Zemlji uopšte kako
bi ljudi posle trpjeli posledice toga nereda i haosa. Iblis lan-
etullah i njegovi sljedbenici (šejtani-nevjerni džinni) smišl-
jeno i veoma lukavo nastupaju u tom pravcu. Oni neće u
57
startu pokazati pravu namjeru i cilj te fitne, jer bi to suviše
očigledno bilo već nastupaju u etapama i po potrebi tako da
je konačni učinak evidentan i veoma štetan po ljude i ljudsku
zajednicu. Toga bi trebalo svi da se čuvamo, jer to ruši svaki
put ka našoj sreći i miru. Uostalom pogledajmo i na upo-
zorenje našeg Uzvišenog Gospodara u Kur’anu Mudrom:
“I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće
pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da
Allah strašno kažnjava.’’ (El-Enfal, 25)
Fitna vodi opštem haosu i neredu donoseći, veliku i neproc-
jenjivu nesreću svima. Konačni cilj joj je rat i uništenje, tuga
i žalost, nesreća i beznađe. Zbog toga nas i naš Poslanik
s.a.v.s. najstrožije upozorava na ovu temu kad kaže:’ Smut-
nja spava, teško onome ko je probudi’
To je ono što je zaključano u ‘Pandorinu Kutiju’ i zaista
teško ljudima ako neko otvori tu kutiju i zlo izađe vani, svi
će trpjeti posledice toga i loši i dobri, jer ‘uz suho drvo i
sirovo gori’!

Nasijedanje i prepuštanje šejtanskim spletkama

Ovo je još jedan ozbiljan razlog za nesrćan život i padanje

u očaj i beznađe. Ovo pitanje je bilo poznato svim objavl-
jenim religijama svijeta i samim tim to nam kaže koliko to
može biti složen i kompleksan problem svih ljudi. Sigurno
je da je zadnja Allahova Objava Kur’an Mudri najdetaljnije
objasnio ovu problematiku i u njemu možemo pronaći na-
jbolje upute o zaštiti i prevenciji od tog zla.

Tema je zaista komleksna i opširna zato bih se ovdje zadržao

samo na nekoliko relevantnih detalja u smislu izvlačenja

58
pouka kako da odagnamo to zlo da bi sebi priuštili ‘komad
sreće’ na ovom sumornom svijetu. Jedno od prvih takvih up-
ozorenja Gospodara našeg kaže ovako:
“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer
bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan
je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj!’’ ( El-Isra’, 53)

Početak sreće ovim se podrazumijeva lijep i prijatan govor

među ljudima koji nije po volji prokletom šejtanu. Osim li-
jepa govora ljudi su dužni da svaki put, kod otpočinjanja ha-
jirli (dobrog i korisnog) posla, zatraže utočište i zaštitu kod
Allaha od prokletog šejtana, uvažavajući tako Allahovu dž.š.
uputu i sledeće upozorenje:
“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude
išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela
navoditi….!’’ (En-Nuur, 21)

Kome još trebaju u životu takve ogavne stvari poput razvrata

i totalne nesreće? Ipak neka najmizernija ljudska vrsta se od
pamtivijeka svjesno oglušuje o ova božanska upozorenja a
onda ih Uzvišeni Gospodar prepušta tim zabludama i onda
im se dešava sledeće:
“Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao,
Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug po-
stati;
oni će ih od pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na
pravom putu!’’, ( Ez-Zuhruf, 36-37)

Tako je ostala od pamtivijeka jedna uzrečica (koja je

kur’anskog porijekla): ‘ Kome je šejtan drug zaista mu je
zao drug’. Iako je šejtan l.a. otvoreni ljudski neprijatelj on
ipak nemože nauditi i zavesti nikoga bez Allahove volje i
dozvole.

59
To znači, da on uspješno manipuliše samo sa neznalicama,
nevaljalcima i griješnicima, dok na Allahove robove (štiće-
nike) nema nikakvog utjecaja. Zato oni koji iskreno ibadet
(bogosluženje) obavljaju koji Allaha često spominju, koji
imaju zavidno znanje i koji su dobri, oni su u Allahovoj
zaštiti i njih šejtani nemogu zavesti niti im nauditi. Oni, da-
klem, nemaju nikakve vlasti nad Allahovim iskrenim robo-
vima (muhlisima). To se jasno može videti u narednom
ajeti-kerimu:
“I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: “Allah vam je
pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio;
ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas
pozivao i vi ste mi se odazvali; zato ne korite mene, već
sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći
meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu
ravnim.” Nevjernike sigurno čeka bolna patnja! ’ (Ibrahim,
22)

Sam Iblis l.a. (vođa šejtana), kako se vidi iz ovog ajeta,

priznaje da on nije imao nikakve vlasti nad Allahovim ro-
bovima, već ih je samo navodio i pozivao a ljudi su mu se
dobrovoljno odazivali. Tako da posle nemogu nikoga dru-
gog, do sebe, kriviti za zlo u kojem su se našli. Hoćete li se
jednom, već, opametiti?!

Na kraju ovog izlaganja želio sam da dodam jedan, takoreći,

moto u mom životu koji sve ljude poziva ka putu sreće i
spasa jer samo će takvi na kraju uspjeti i postići šta budu
željeli:
“I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i
tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, - oni će šta žele
postići.’’ (Al-‘Imran, 104)

60
A svi oni koji se ogluše o ova upozorenja nek znaju šta ih
na kraju čeka, pa zato opet, da im poručim ‘demokratski’,
nek sami biraju želeli sreću pa da budu u Džennetu (raju)
Vječnom ili him više odgovara (ne do him Bog) nesreća i
zablude pa da nakraju zapadnu u Vječni Džehennem
(pakao).

Poslije ovih nekoliko veličanstvenih ajeta, svima će sve biti

jasno i bez ikakvog komentara!

“I nesrećni će u džehennem, u njemu će teško izdisati i

udisati;
dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati, - osim ako
drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista
radi ono što želi.
A srećni će u džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će
boraviti, - osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi; biće
to dar koji će neprekidno trajati.’’, ( Hud, 106-108)

61
 SRDŽBA I LJUTNJA

Srdžba i ljutnja su neke od najtežih stvari koje mogu opte-

retiti dušu i nefs čovjeka do te mjere da mogu, na memente,
umanjiti njegov iman (vjeru) pa ga čak i poništiti. To je ono
što insana može najbrže odvesti u vatru, ne samo na ovom,
već i na onom svijetu. Zato se ovoga moramo posebno
čuvati, jer čuvanje od njih znači istovremeno jačanje imana,
jačanje samopouzdanja i jačanje svojih mentalnih sposobno-
sti. Najnovija naučna istraživanja su pokazala da srdžba
umanjuje rezon i razum te dovodi do nepromišljenih postu-
paka i neželjenih situacija. No, na sreću, ona uglavnom
kratko traje, ali zato ostavlja velike posljedice. Između osta-
log dovodi do poremećaja krvotoka, podiže krvni pritisak,
mijenja boju kože, disanje mijenja svoj ritam, nastaju i drugi
neželjeni poremećaji itd.
Uzroci srdžbe nekada mogu biti organskog porijekla kao što
su glad, žed i sl., ali i druge različite situacije izazvane u
međusobnim odnosima sa drugim ljudima, zatim, nesanica,
nedostatak volje i strpljenja i dr. Djeca i odrasli reaguju
srdžbom kada se ograničavaju u nečemu, s tim što mladi jače
i brže ispoljavaju bijes i ljutnju. Intenzitet srdžbe i ljutnje
kreće se od sitnih, ali čestih, negodovanja pa sve do
bezumnog bijesa. Istraživanja su pokazala da su uzroci
čestih negodovanja prije svega drugi ljudi, njihovi postupci
i njihov odnos prema nama. Ponekad se ta agresivnost
ispoljava prema objektu ili osobi koja je izazvala srdžbu, ali
se agresivnost često ispoljava i prema drugim osobama koje
nijesu vezane za izvor ljutnje.

62
Vjernik ima pravo da se ljuti u situacijama kada se vrijeđaju
ili ne poštuju Allahovi propisi, jer se u takvim situacijama
ljutio i Allahov Poslanik, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s., bi se u
takvim situacijama naljutio i njegovo bi lice tada
promijenilo boju. To se dešavalo kada bi naišao na
omalovažavanje ugleda islama, ili kada bi naišao na neko
iskrivljeno sprovođenje islamskih propisa. To znači da
vjernik ima pravo da se ljuti samo radi Allaha i Njegovog
zadovoljstva, a ne radi sebe i svojih prohtjeva. Svaka
druga srdžba i ljutnja je nezdrava i donosi mnogo štete
onom ko se ljuti. Ovdje možemo pomenuti još nekoliko
primjera iz ljudske istorije u kojima su se neki Allahovi
Poslanici srdili na one oko sebe koji su nipodaštavali i
omalovažavali vjerske propise, one koje im je bio propisao
Allah dž.š. Takve slučajeve nalazimo kod Musa a.s.,
Junusa a.s. i još nekih drugih. Pa, evo pogledajmo šta se o
tome kaže:
Allah, s.v.t., kaže: “I Musa se narodu svome vrati srdit i
žalostan. “O narode moj” - reče, “zar vam Gospodar vaš
nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme odužilo, ili
hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato
niste držali obećanja koje ste mi dali!”, (Ta-Ha, 86).
Na drugom mjestu Allah, s.v.t., kaže: “ I Zunnunu se, kada
srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije u
tminama zavapi: “Nema boga osim Tebe! Hvaljen nek Si!
A ja sam se zaista prema sebi ogriješio.” (El-Enbija’, 87).
Zunnun je drugo ime za vjerovjesnika Junusa, a.s., upućenog
narodu drevnog grada Ninive. On se rasrdio na svoj narod
zbog nepoštovanja Allahovih propisa. Junus, a.s. je napustio
svoj narod bez dopuštenja Allaha, s.v.t., pa je onda zbog
svoje pogreške postao plijen velike ribe. Međutim, Allah,
s.v.t., spasio ga je tegobe, jer se poslije iskreno pokajao.

63
Allahov Poslanik s.a.v.s. u jednom poznatom hadisu kaže: ‘
Žurba i ljutnja su od šejtana a smirenost je od Allaha’! Iz
ovog hadisa jasno vidimo da nas šejtan l.a. (lanetullahi
‘alejh) podstiče na žurbu i srdžbu a to su za nas vrlo rizična
stanja i trebamo ih se po svaku cijenu kloniti, inače će
posledice biti velike. Kako se kaže, čovjek u afektu (srdžbi)
može da kaže nešto ružno ili uradi neko zlo a da je toga malo
svjestan. Tek poslije, kad se ‘ohladi’ kako se kaže, zažali za
onim šta je uradio. Ako se posle toga iskreno pokaje ili
izvine, nešto se može i popraviti, no za puno toga bude
kasno pa ostanu velike ili trajne posledice. Čuvajmo se toga
najozbiljnije, jer zašto da sebi dopustimo da zbog jednog
lošeg momenta ispaštamo dugo vremena ili nedaj Bože
čitavog života. To nam žele prirediti samo zli šejtani l.a.
kako bi smo posrnuli u životu i na kraju završili zajedno sa
njima u vatri. U tom smislu evo još nekoliko važnih hadisa
našeg voljenog Poslanika s.a.v.s.: ‘ Post je štit od vatre’ , ‘
Ne srdi se’, ‘ Ako se na nešto rasrdite pa ako stojite
sjednite, ako sjedite onda legnite, ako vas ni posle toga ne
prođe onda malo odspavajte.’, u drugom rivajetu (predaji)
stoji’, ‘ Ako se rasrdite izdvojte se od ljudi pa uzmite abdest
( jer voda gasi vatru) i klanjajte nafilu namaz ili učite
Kur’an, dok vas ne prođe’.

Neki od najboljih savjeta u ovom domenu a na koje nas

upućuje Dragi Allah, nalazimo u sledećim ajetima Kur’ana
Plemenitog:
“Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti
dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, To mogu
postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni. A
kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži
utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.’’ ,
(Fussilet 34-36) i
64
“Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici,
udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a
Allah voli one koji dobra djela čine.’’, (Al-’Imran, 134)

Radi uspješnog savlađivanja srdžbe evo nekoliko pouzdanih

postupaka, koje, ako budemo praktikovali, neće nas obu-
zimati sržba ni ljutnja. Tako ćemo se sigurno zaštiti od vatre
i svake moguće nevolje i na ovom i na drugom svijetu.

SAVLAÐIVANJE SRDŽBE I LJUTNJE

Savlađivanje srdžbe se ubraja u najbolja svojstva muslimana

i muslimanki, koje Allah, s.v.t., voli kod Svojih robova
vjernika. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: “Tri stvari spašavaju, tri uništavaju. Spaša-
vaju: strah od Allaha javno i tajno, držanje pravog puta u
siromaštvu i bogatstvu, zatim pravednost u radosti i ljutnji.
Uništavaju: prevelika škrtost, prepuštanje prohtjevima i
visoko mišljenje o sebi (divljenje samom sebi).” Ebu
Hurejre r.a. prenosi ‘Neki čovjek je upitao Allahovog
Poslanika s.a.v.s. - preporuči mi nešto, našta mu on reče:
‘ Ne srdi se’. Čovjek je pitanje tri puta ponovio a Allahov
Poslanik s.a.v.s. je svaki put odgovorio: ‘Ne srdi se’.
(Buhari)

Neki od najboljih načina za suzbijanje srdžbe i ljutnje su

praštanje, sabur, blagost, lijepi ahlak (ponašanje), samokon-
trola i td. Mu’az ibn Enes, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko savlada svoju srdžbu i onda
kada bude u stanju da je ispolji, Allah, s.v.t., će ga pozvati
na Sudnjem danu, pred cijelim svijetom da sebi izabere
koju god hoće od džennetskih hurija.” (Ebu Davud,
Tirmizi).
65
PRAŠTANJE

Uzvišeni Allah obećava Džennet onima koji se u srdžbi

savlađuju i ljudima praštaju. Allah, s.v.t. kaže: “... i nastoje
da zasluže oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao
nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za
one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju
i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one
koji dobra djela čine.” (Al-’ Imran, 133-134). Dalje Uzviše-
ni Allah kaže: “Sve što vam je dato - samo je uživanje na
ovom svijetu, a ono što je u Allaha - bolje je i trajnije za
one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji
se klone velikih grijeha i razvrata i koji kada ih ko rasrdi,
opraštaju.”, (Eš-Šura, 36-37). Sve što je ljudima dato na
dunjaluku od uživanja prolazno je, pa zato vjernici treba da
praštaju da bi zaradili blagodati onoga svijeta, jer se srdžbom
ne postižu blagodati onoga svijeta, kao ni na ovom svijetu.

STRPLJIVOST

Allah, s.v.t., nagrađuje za strpljivost, pa kaže: “Mi ćemo

sigurno one koji su strpljivi nagraditi ljepšim od onoga što
su činili.” (En-Nahl, 96). Dalje Uzvišeni Allah kaže: “Samo
oni koji budu strpljivi, biće bez računa nagrađeni.” (Ez-
Zumer, 10). Na drugom mjestu, Allah, s.v.t., kaže: “O
vjernici, tražite pomoć u strpljivosti i namazu. Allah je
doista sa strpljivima.”. (El-Bekara, 153). Poslanik, s.a.v.s.,
u hadisima kaže: “Niko nije dobio bolji i veći dar od
sabura.” (Buharija) ili ‘’ Džennet je pokriven saburom’’

SAMOSAVLAÐIVANJE

66
Da bi ukazao na važnost samosavlađivanja Muhammed,
s.a.v.s., je rekao da je najjači onaj čovjek koji savlada samog
sebe u srdžbi. To znači da: “Nije junak onaj koji u hrvanju
sve savlada (obara), nego je junak onaj koji vlada sobom
pri srdžbi.”. Iz ovoga vidimo da je najjači stepen džihada
borba sa samim sobom, tj. protiv svojih nagona (nefsa).

BLAGOST

Blagost je jedna od najvažnijih odlika vjernika, jer ako je ne

budu imali među njima će vladati sukobi i nemiri. Srdžba,
nerazumijevanje i druge ružne stvari koje naš Stvoritelj ne
voli i s čime nije zadovoljan, tada će prevladati i to bi bio
siguran put ka vatri i nesreći. Naš voljeni Poslanik s.a.v.s.
kaže: “Allah, uistinu, voli blagost u svemu.” (Buharija) ili:
“Onaj ko bude pažljiv, blag i nježan, Allah s.v.t. će ga
sačuvati od vatre’’!, ( Hakim)

Ono što moramo znati je to da srdžba dolazi od šejtana l.a.

Da bismo ga pobijedili moramo se moliti Allahu Uzvišenom
da nas okiti plemenitim osobinama kao što su: praštanje,
blagost, samosavlađivanje, sabur, lijepo ponašanje itd. Ako
nas ne budu krasile ove osobine, onda postajemo lak plijen
prokletim šejtanima, što nas na kraju može koštati odlaska
u vatru i vječitu patnju. Poznato je da se u srdžbi može
ponekad reći ono što se ne bi nikada reklo u lijepom
raspoloženju, a što može veoma negativno uticati na onoga
ko se srdi a i na koga se srdi.

67
LIJEPO PONAŠANJE

Muslimanima je svojstveno (priliči im) lijepo ponašanje u

svakoj situaciji, bez obzira šta ih zadesilo. Poslanik, s.a.v.s.,
kaže: “Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko
ostavi prepirku, pa makar i bio u pravu; garantujem kuću
u sredini Dženneta onome ko ostavi laž, pa makar se i
šalio, i garantujem kuću u vrhu Dženneta onome ko ima
lijep ahlak (ponašanje).”(Ebu Davud)
Ako vjernika ili vjernicu, ipak, snađe srdžba, trebaju učiti
ovu dovu: “ E’uzu billahi mineššejtani rradžim - Utječem
se Allahu od prokletog šejtana.”

Molimo Dragog Allaha da nas obdari najljepšim ahlakom

(ponašanjem) i sabrom, kako bismo na ovom svijetu
pokorno slijedili Njegov Ispravni Put te da nas na kraju učini
jednim od onih koje će od strašne patnje i vatre zakloniti i
kojima će se smilovati i u Vječni i Predivni Džennet uvesti.
Amin!

68
 POST - SEVM

“O vjernici, propisan vam je post kao što je propisan

onima prije vas, da biste se grijeha klonili”, (El-Bekar, 183)
Ramazanski post je muslimanima naredjen druge godine po
Hidzri. Njegovu vaznost i tajnu čovjek nije u stanju da u pot-
punosti shvati. Najveća potvrda važnosti i uzvišenosti ove
vrste ibadeta je to što Allah dz.š. posebno za njega nagra-
đuje.

KATEGORIJE POSTA:

Islamski učenjaci dijele post na tri kategorije:

1. - Običan post koji se sastoji od ustezanja od jela i pića i

spolnog općenja.

2. - Posebni post koji bi se sastojao od ustezanja sluha, vida,

govora, pokreta ruku, nogu i ostalih dijelova tijela od grij-
eha.

3. - Sasvim specifičan post, a to je post srca, oslobođen od

svih niskih pobuda i dunjalučkih razmišljanja, uz odbaci-
vanje svega osim Uzvišenog Allaha. Ovo je stepen vjerov-
jesnika, iskrenih i bliskih ljudi Allahu dz.š.

Što se tiče posebnog posta, koji se sastoji od udaljavanja

svih tjelesnih organa od grijeha, on bi se mogao nazvati
postom dobrih i pobožnih ljudi. On se postiže kroz šest
stvari:

69
a) Obaranjem pogleda od onoga što je loše i pokuđeno, od
svega što zaokuplja srce i odvraća od sjećanja na Allaha
dz.š., kao što veli Muhammed a.s. u hadisu koga prenosi Hu-
zejfe r.a.:

“Pogled je otrovna strijela Iblisova, Allah ga prokleo. Ko

ga ostavi iz strahopoštovanja prema Allahu, Uzvišeni će mu
Allah dati takav iman čiju će slast osjetiti u svom srcu.”
(Prenosi Hakim)

b) Čuvanjem jezika od laži, ogovaranja, potvaranja, napa-

danja i svađe, uz obaveznu šutnju i upotrebu jezika u zikru
Allaha dz.š. i učenju Kur’ani-Kerima. To je post jezika. Suf-
jan es-Sevri r.a. je rekao: “Ogovaranje uništava post”, dok
Mudžahir r.a. ističe da su dva svojstva koja post uništavaju:
ogovaranje i laž.

c) Izbjegavanje slušanja onoga što je pokuđeno, jer sve što

je zabranjeno izgovarati, zabranjeno je i slušati. Otuda Allah
dz.š. upoređuje onoga koji sluša negativno sa onim koji jede
zabranjeno:

“Oni mnoge laži slušaju i rado ono što je zabranjeno jedu.”

(El-Ma’id, 42)

Šutnja prilikom ogovaranja je haram, kao što je Allah dž.š.

rekao: “... inače, bićete kao i oni.” (En-Nisa’, 140)

d) Sustezanjem ostalih dijelova tijela: ruku i nogu od

pokuđenoga, kao i sustezanje stomaka od sumnjive hrane u
vrijeme iftara. Naime, nije cilj posta ustezanje od halal-
ishrane ako ćemo se poslije iftariti haramom, jer halal ne
šteti samo od pretjeranosti, a cilj posta je minimalna upo-
treba hrane, jer je halal i lijek koristan, ako se upotrebljava

70
u razumnim količinama a šteti u pretjeranom uzimanju.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muhammed a.s.

“Koliko postača nema od svoga posta ništa osim gladi i

žedji ?!” (Prenosi Nesai)

e) Umanjivanjem hrane za vrijeme iftara, jer je Allah dz.š.

najmrža posuda koja se može napuniti halalom pun sto-
mak. Kakva je, onda, korist od posta ako sve preko noći na-
mirimo što nam je u toku dana prošlo.

Cilj posta i jeste sprečavanje razbuktavanja strasti, jačanje

bogobojaznosti, pa ako se to naveče kroz hranu nadoknadi,
ponovo će ojačati nefs i razbuktati se strasti koje su tokom
dana zahvaljujući postu, bile primirene. Slabljenje snaga
koje su sredstva šejtanu l.a. u vraćanju na zlo, postiže se
umanjivanjem hrane. Čak se ne preporučuje ni puno spa-
vanja tokom dana, kako bi se osjetila glad, žedj i slabljenje
snage - faktora koji rasplamsavaju vatru strasti i pohote.

f) Da postač poslije iftara bude zabrinut živeći između straha

i nade, ne znajući da li mu je post primijen ili odbijen.

Nekoliko Aspekata Posta

Razmišljajući o islamskom postu nedvojbeno nam se na-

meću neki njegovi osnovni aspekti:

1. - Duhovni aspekt posta:

U postu je, prije i poslije svega, primjetan faktor potpunog

predavanja Allahu dz.š. i upotpunjavanje robovanja Gospo-
daru, Vladaru i Opskrbitelju ljudi. Post, koga je Allah dz.š.
učinio muslimanima obligatnom dužnošću, oslobađa

71
čovjeka iz kandži njegovih strasti, iz zatvora njegovog tijela
i približava ga melekima i duhovnim visinama.

Čovjek, kada mu se umnože blagodati, sve ih manje osjeća,

i tek kada ih izgubi, počinje ih cijeniti i pravilno shvatati.
Tek potom se spoznaje vrijednost Allahovih blagodati do-
dijeljenih nama kroz hranu i piće. Otuda se prenosi da je
Muhammed a.s. rekao:

“Nudio mi je moj Gospodar da mi učini dolinu Mekke zlat-

nom. Rekao sam: “Ne, moj Gospodaru, nego učini me dan
sitim a dan gladnim, pa kad izgladnim da se obratim Tebi i
da Te spomenem, a kad se zasitim da Ti zahvalim.”(Prenosi
Tirmizi)

Post izuzetno jača volju i odgaja postača u strpljivosti.

Postač gladuje, a pred njim je hrana koja ga izaziva, trpi žedj
a na dohvat ruke mu je hladna voda, suzdržava se od prilaska
ženi a ona mu je veoma blizu. Nema u tome kontrolora izu-
zev Allaha dz.š., niti dokaza osim svoje savjesti i ništa ga ne
podržava osim njegova svjesna i jaka volja. Imami-Ahmed
r.a. prenosi hadis u kome Muhammed a.s. kaže:

“Za svaku stvar se daje zekat. Zekat tijela je post a post je

pola strpljivosti”. (hadis)

Zna se da u čovjeku postoje tri snage: snaga strasti kao ona

kod životinja, snaga srdžbe kao kod zvijeri i duhovna snaga
kao kod meleka. Tek dominacijom duhovne snage nad pre-
ostale dvije, postiže se pola strpljenja. Postom vjernik
pobjeđuje strasti stomaka i polnih organa i tako, zaista, post
postaje pola strpljenja. Islam nije vjera slabosti i
potčinjenosti, nego, naprotiv, vjera neprekidne borbe. Prvo
u čemu se ogleda spremnost na borbu jeste strpljenje i čvrsta
72
volja, pa ako se čovjek ne bori sam sa sobom, onda je on
daleko od borbe sa neprijateljem. Ko nije u stanju, npr. da
trpi glad jednog dana, kako će da podnese rastanak od
porodice ili domovine radi postizanja nekog velikog cilja,
koji traži velike napore i žrtve?

2. - Zdravstveni aspekt posta:

Nije samo prilika u postu da se ojačaju duša, volja i str-

pljenje, već je u njemu i prilika za jačanje tijela. Mnogo je
ljudi koji su zadobili bolesti zahvaljujući prekomjernom uži-
vanju hrane ili pića, prelazeći granice dozvoljenog.
Muhammed a.s. u hadisu koga prenose Tirmizi, Ibni
Madzdze i Ibni Hibban ‘preporučuje da se jedna trećina
želuca napuni hranom, druga vodom, a treća trećina našeg
stomaka da ostane slobodna za normalno udisanje zraka’
Post je posebna prilika da se učini generalni remont našeg
tijela. Kakve li mudrosti u riječima Resulullaha
s.a.v.s.:”Postite - bićete zdravi!”(Prenosi Taberani)

3. - Socijalni aspekt posta:

Društvene tajne posta se naziru u prisjećanju gladnih i

ugroženih bez velikih govora ili tekstova, prisjećanje koje
čini postač glasom svoga želuca i jaukanjem praznog stom-
aka. Onaj koji nije osjetio muku gladnog ili gorčinu žednog,
on misli da su svi ljudi kao i on. Nije nimalo čudno što je
Allah dz.š. post učinio potpuno jednakim i bogatašu i sirom-
ahu.

Prenosi se da je Jusuf a.s. puno postio, a u svojim rukama je

imao stovarišta hrane i ogromno bogatstvo, pa kad je upitan
o tome rekao je: “Plašim se, ako se najedem, da ne zabo-
ravim glas siromaha.”
73
Ovim primjerom Jusufa a.s. se potvrđuje kontinuitet vjere,
iste vjere koju su prenosili svi Allahovi poslanici, pa kao
da je Jusuf a.s. slušao Muhammedovu a.s. poruku:

“Milostivi će se smilovati milostivima . Smilujte se vi koji

ste na Zemlji, smilovaće vam se Onaj na nebu.”, (Prenose
Ebu Davud i Tirmizi)

Ramazan je idealna prilika za otkrivanje tajni posta,

duhovno uzdignuće, tjelesno ozdravljenje i zadobijanie Al-
lahove dž.š. milosti. Molimo Allaha Plemenitog da tako i
bude. Amin!
Ibni Huzejme bilježi od Selmana da je rekao: „Allahov
Poslanik, a.s, održao nam je hutbu na kraju mjeseca ša’bana,
rekavši: „Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec, mjesec pun
bereketa, u kome ima jedna noć vrjednija od hiljadu drugih
mjeseci. Allah, dž.š, odredio je u tome mjesecu post kao
strogu obavezu, a teraviju - namaz koji se obavlja u tim
noćima - kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu, dž.š,
približi kakvim dobročinstvom, tretiraće se kao da je obavio
farz (strogu obavezu) u nekom drugom mjesecu. Ko obavi
strogu obavezu (farz), tretiraće se kao da je obavio
sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec
strpljivosti, za koju je nagrada džennet i mjesec
pomaganja kada se povećava opskrba vjernika. Ko u njemu
priredi iftar i nahrani postača, bit će mu to oprost od
grijeha i iskup od vatre, a dobit će nagradu kao i postač,
bez umanjenja njegove nagrade.’ Rekoše: ‘Allahov
Poslaniče, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača.’
Muhammed, a.s, odgovori: ‘Allah, dž.š, tu nagradu daje i
onome ko ponudi postaču hurmu (datulu) ili ga napoji
vodom ili gutljajem mlijeka ’.

74
 Muslim bilježi predanje od Ebu Hurejre: „Pet dnevnih na-
maza (namaz do slijedećeg), džuma do druge džume, ra-
mazan do drugog ramazana, brišu grijehe, ako se kloni
velikih grijeha''
Hakim bilježi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: „Uslišaj
Bože!”, nakon što je melek Džibril rekao: „Teško onom ko
dočeka ramazan pa mu se (zbog ramazana) ne oprosti.”

KO JE DUŽAN POSTITI

Islamski učenjaci su se složili da obaveza posta pada na pa-

metnog i punoljetnog, polno zrelog i zdravog muslimana,
koji se nalazi kod kuće.

A za žene je uvjet da su čiste od hajda i nifasa (tj. da nisu u

menstrualnom ciklusu ili u periodu nakon porođaja). Prema
tome, obaveza posta ne odnosi se na nevjernika, ludjaka, dij-
ete, bolesnika, putnika. Neki od ovih ne mogu ni imati oba-
vezu posta kao što je nevjernik i ludjak. Od nekih skrbnik
će tražiti da posti makar neke dane, kao što je dijete; nekima
je naredjeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao što
je slučaj sa ženom u hajdu i nifasu, a nekima ima olakšica
da ne poste ali su dužni davati otkup - fidju, kao što je slučaj
sa iznemoglim starcem i staricom. Pojasnimo sve ove kate-
gorije.

1. Kategorija onih koji ne moraju postiti (nevjernik, ludjak

i dijete). Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na
nemuslimana tako da se on ne smije prisiljavati u islamskoj
državi na post.

Ludjak ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer ne pos-

jeduje pamet koja je uvjet da bi na nekoga padala ta obaveza.
75
Poslanik a.s. je kazao:“ Kalem - pero ne zapisuje djela tro-
jici ljudi: ludjaku dok mu se ne povrati pamet, spavaču dok
se ne probudi i djetetu dok ne dostigne punu zrelost „. (Ha-
dise prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija). Što se tiče dje-
teta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik
trebao navikavati postepeno na post.

2. Kategorija onih kojima se dozvoljava mršenje uz obavezu

davanja fidje (otkupa za post). U ovu kategoriju spadaju:
starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje,
oni koji rade na teškim poslovima a nemaju drugi izvor pri-
hoda za osnovne životne potrebe, osim taj posao, uz uslov
da im je taj post nepodnošljiv u svim godišnjim dobima. Svi
ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za
svaki dan koji mrse. U ovu kategoriju neki ubrajaju ženu
koja je u drugom stanju i dojilju ako se plaše da će post šte-
titi njima ili njihovoj djeci. One se mogu po Ibni Omeru i
Ibni Abbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan koji
nisu postile nahrane siromaha. Po hanefijskom mezhebu one
treba da naposte u drugom vremenu, i ne vrijedi im, niti se
traži od njih otkup.

3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mršenje sa obave-

zom napošćavanja. Dozvoljava se da se omrsi bolesnik koji
se nada ozdravljenju, musafir- putnik, ali sa njih ne spada
obaveza napaštanja. Bolest u kojoj se dozvoljava mršenje je
ona koja se pojačava postom ili postoji bojazan da će uspo-
riti ozdravljenje. Što se tiče putnika, učenjaci su se razišli u
vezi sa pitanjem da li mu je je vrednije postiti ili mrsiti.
Mišljenje je Ebu Hanife, Šafije i Malika da je vrednije i ef-
dalnije postiti za onoga ko je snažan i može izdržati, a za
onoga ko je slabiji, vrednije je mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz
smatra da je vrednije ono što mu je lakše, pa ako mu je lakše
76
postiti a poslije teško napostiti, onda mu je bolje postiti
odmah.

4. Kategorija onih koji ne smiju postiti a moraju napostiti.

Svi učenjaci su se složili da žena u hajdu i nifasu (u men-
strualnom ciklusu i polsije porođaja) ne smije postiti i post
joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi
bio primljen. Žena u obadva ova stanja ne smije postiti ali
ih mora napostiti poslije, čim joj se ukaže prilika za to.

EDEBI POSTA

Lijepo je da se svaki postač pridržava sljedećeg musliman-

skog ahlaka:

1. Ručak (sehur)

Cijeli islamski ummet se slaže stim da je mustehab ručati

prije zapošćenja ali nema grijeha onome ko ga ostavi. Enes
r.a. prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Ručajte, zaista je u
ručku (sehuru) bereket“. Računa se da je čovjek ručao, od-
nosno ispunio formu makar popio gutljaj vode. Od Ebu
Seida El-Hudrija r.a. se prenosi hadis: “U sehuru je bereket,
ne ostavljajte ga pa makar pijenjem gutljaja jer Allah dž.š.
i Njegovi meleki donose salavat na one koji ustaju na
sehur”. (Prenosi ga Ahmed). Vrijeme sehura je od polovice
noći pa do pojave zore. Od Amr bin Mejmuna se prenosi:
“Ashabi Poslanika Muhammeda a.s. nisu odugovlačili sa if-
tarom, a sehur su odgađali do zadnjeg momenta”. (Hadis
biljezi Bejheki). Ako se postač dvoumi oko početka zore,
može jesti i piti sve do momenta dok ne bude siguran da je
nastupila zora.

77
2. Požurivanje sa iftarom postaču je mustehab

Požuriti sa iftarom čim nastupi njegovo vrijeme. Od Sehl

ibni Saâda se prenosi da je Muhammed a.s. rekao: “Ljudi
će biti na dobru sve dok budu požurivali sa iftarom”. (Hadis
bilježi Buharija i Muslim). Iftar bi trebao da se sastoji od ne-
koliko hurmi (datula). Lijepo je da to bude neparan broj (3,
5, 7,) i sl. Ili isti toliko gutljaja vode.

Od Enesa r.a. se prenosi da je Poslanik a.s. iftario sa neko-

liko hurmi prije klanjanja akšama, a ako ne bi bilo toga,
onda se mrsio uz nekoliko gutljaja vode. (Hadis biljezi Ebu
Davud, kao i Tirmizi). U ovom hadisu je dokaz da se lijepo
iftariti na ovaj način, a poslije obavljanja akšam namaza
može se nastaviti sa večerom.

3. Dova za vrijeme sehura i iftara

Ibni Medže prenosi od Abdullaha ibni Amra ibni El-Asa da

je Muhammed a.s. rekao: “Postaču neće biti odbijena dova
koju uputi Allahu dž.š. prilikom iftara ili sehura”.
Uobičajeno se najčešće uče ove dove:-kada se zanijeti u vri-
jeme sehura uči se najčešće ova dova: “Moj Gospodaru u
ime Tvoje sam odlučio sutra postiti obavezni ramazanski
post’’, “ Nevejtu en esumme gadden feridaten min šehri
Ramadan”, a kada se iftari uobičajeno se uči ova dova:
“Moj Gospodaru, u Tvoje ime sam postio, u Tebe vjerujem,
i iftarim se onim čime si me Ti opskrbio”. “Allahumme leke
sumtu, ve bike amentu, ve ‘ala rizkike eftartu”

4. Ostavljanje svega onoga što je u suprotnosti sa postom

Postač se treba čuvati svega što može da pokvari post ili

umanji vrijednost posta. Od Ebu Hurejre se prenosi da je

78
Poslanik Muhammed a.s. rekao: “Nije post samo uzdrža-
vanje od hrane i pića nego i od bespotrebnog govora,
svađanja, a ako te neko vrijeđa ili napada, reci: “Ja postim,
ja postim.” (Hadis bilježe: Ibni Huzeejme, Ibni Hibban i El-
Hakim).

Muhadisi osim Muslima bilježe hadis kojeg prenosi Ebu

Hurejre po kojem je Muhammed a.s. rekao: “Ko ne ostavi
ogovaranje i postupanje po njemu , Allahu dz.š. nije
potrebno to što on ostavlja jelo i piće”. Od istog prenosioca
se navodi da je Muhammed a.s rekao: “Ima postača koji od
posta imaju samo glad!”

5. Upotreba misvaka

Lijepo je da postač upotrebljava misvak za vrijeme posta, i

nema razlike u tome da li ga upotrebljava na početku ili na
kraju dana. Analogno ovome, mustehab je za vrijeme posta
prati zube četkicom, pošto kod nas nema misvaka.

6. Darežljivost i provođenje vremena učeći Kur´an a.š.

Lijepo je biti darežljiv i baviti se učenjem i izučavanjem

Kur´ana a.š. u svakom vaktu a posebno u Ramadanu. Buhar-
ija bilježi hadis koji prenosi Ibni Abbas r.a. : “Poslanik a.s
je bio najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji je bio u mjesecu
ramadanu kada mu je dolazio Džibril. Dolazio mu je svake
ramadanske noći da bi ga podučavao Kur´anu, tako da je
Poslanik a.s. postajao blaži od blagog povjetarca u činjenju
dobara”.

7. Pojačavanje ibadeta u zadnjih deset dana Ramazana

Buharija i Muslim bilježe hadis koji prenosi Aiša r.a. po

79
kojem je Poslanik a.s. obilježavao noći zadnje trećine ra-
mazana ibadetom, budeći žene i ustežući se od intimnih
odnosa.

ŠTA JE DOZVOLJENO POSTAČU (MUBAH)

1. Postaču je dozvoljeno kupanje i rashladjivanje vodom.

Ebu Bekr ibni Abdurrahman prenosi da mu je neko od Mu-

hammedovih a.s. ashaba rekao: “Vidio sam Poslanika a.s
kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog žedji ili
vrućine”. (Hadis biljeze Ahmed, Malik i Ebu Davud).
Ako uđe voda u želudac bez namjere da se to desi, post nije
pokvaren.

2. Podvlačenje surme i uporeba kapi za oči i sl.

Dozvoljeno je to makar i osjetio okus toga u grlu, jer oko

nije prirodni put hrane u želudac.
3. Poljubac postača.

Od Aiše r.a. se prenosi da ju je Muhammed a.s. ljubio dok

je postio, a poznato je da je bio najsavršeniji čovjek u samo-
savladjivanju. Od Omera r.a. se prenosi da je rekao: Poljubio
sam svoju suprugu iako sam postio. Otišao sam Poslaniku
a.s. i rekao mu: “Danas sam uradio užasnu stvar, poljubio
sam suprugu a postim”. Muhammed a.s me je pitao: “Šta
misliš o ispiranju usta dok postiš?” “To ne smeta odgovorio
sam mu.” “Pa zašto onda pitaš za ovo?” kazao mi je Allahov
poslanik a.s.” U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh
samo ako izazove strast, ali u svakom slučaju za postača je
bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagr-
ljaj.

80
4. Injekcija.

Dozvoljena je svaka injekcija pa čak i infuzija, bilo da se

daje pod kožu ili venu. Iako to stiže unutar tijela čovjeka,
ipak ne kvari post jer ne ulazi prirodnim putem (putem že-
luca).

5. Puštanje krvi.

Postaču je dozvoljeno puštanje krvi, osim ako to utiče na

fizičko slabljenje postača. U tom slučaju puštanje krvi je me-
kruh.

Davanje krvi za laboratorijske analize i sl. ima isti tretman,

što znači da je dozvoljeno.

6. Ispiranje usta i nosa.

Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa ali je mekruh u tome pret-

jerivati. Ebu Hanife i Malik su na stanovništvu da onaj ko
ispira usta i nos pa se omrsi tako što mu voda ode niz grlo,
makar i ne htijući, post će mu biti pokvaren. Ibni Kuddame
smatra da to ne kvari post ako postač nije imao namjeru na-
piti se ili nije pretjerao u ispiranju usta.

7. Stvari od kojih se ne može čuvati.

Vrijedi, kao i za ispiranje usta, i za stvari od kojih se ne može

čuvati, kao što je pljuvačka, prašina koja je na putu ili od
brašna, i slično. Ibni Abbas dozvoljava da se okusi kiselost
hrane ili onoga što se kupuje. Ibni Tejmija smatra da udi-
sanje mirisa ne kvari post.

8. Dozvoljeno je u ramazanskim noćima jesti, piti i spolno

općiti sve do pojave zore.

81
Ko u tom trenutku ima hrane u ustima, mora je izbaciti, a
onaj ko polno opći sa ženom, mora prestati.

9. Postaču je dozvoljeno da osvane džunub, kao sto je

dozvoljeno ženi koja je bila u hajdu ili nifasu pa joj je pres-
talo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje može od-
goditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje
mora obaviti prije isteka namaskog vremena.

ŠTA KVARI POST

Radnje koje kvare post dijelimo u dvije kategorije: 1. Ono

što kvari post a što uslovljava obavezno napaštanje; 2.
Radnje koje kvare post a uslovljavaju obavezno napaštanje
i kaznu.

RADNJE KOJE KVARE POST ZA KOJE SE UVJETUJE

OBAVEZNO-NAPAŠTANJE

1. Jelo i piće.

Jelo i piće spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare post

a onome ko pokvari post jelom ili pićem, dužnost je napostiti
propuštene dane. Pod ovim se podrazumijeva namjerno je-
denje i pijenje. Medjutim, ako bi jeo ili pio u zaboravu ili
greškom, ne mora napostiti niti za to treba izvršiti keffaret –
kaznu. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik a.s. rekao
: “Ko zaboravi da posti pa pojede nešto ili se napije vode,
neka nastavi sa postom, jer Allah dž.š. ga je nahranio i
napojio”. (Hadis bilježe sve hadiske zbirke).

2. Namjerno povraćanje.
82
Ako osoba povrati zbog toga što je nadvladao nagon za
povraćanjem, ne mora napostiti niti činiti keffaret. Od Ebu
Hurejre se prenosi da je Muhammed a.s. rekao : “Koga nad-
vlada nagon za povraćanjem, nije dužan napostiti, ali ako
namjerno prouzrokuje povraćanje, neka naposti taj dan”.
(Hadis bilježe Ahmed, Ebu Davud, Tirmizija, Ibnu Madže).

3. Hajz i nifas.

Ako žena dobije menstruaciju ili se porodi pa makar se to

desilo na trenutak prije zalaska sunca, post je pokvaren i
nužno ga je napostiti.

4. Namjerno izazivanje izlaska sjemena (ejakulacija).

Bez obzira da li je izazvano međusobnim ljubljenjem

bračnih drugova, grljenjem i upotrebom ruke, to kvari post
i obavezuje počinitelje da naposte pokvareni post. Ako je to
izazvano samo pogledom ili razmišljanjem, post neće biti
pokvaren niti je potrebno napaštanje. Također, post ne kvari
izlazak sluzi koja izlazi iz spolnog organa.

5. Jedenje na prirodan način nečega što nije prirodna hrana

kvari post, kao što je npr. so i sl.

6. Onaj ko odluči da se mrsi, a posti, post će mu biti pokva-

ren čak i kada ne bi ništa pojeo ili popio, pošto je nijet te-
meljni dio posta, i ako se pokvari, automatski se kvari i post.
7. Ako bi postač jeo, pio ili polno općio misleći da je nastu-
pilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom
pokaže suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva četiri
mezheba.

83
RADNJE KOJE KVARE POST ZA KOJE SE UVJETUJE
OBAVEZNO NAPAŠTANJE I KAZNU (Keffaret)

Od stvari koje kvare post, samo polno općenje kvari post sa

obavezom napašćanja i kazne (keffareta) kod većine islams-
kih učenjaka.

Keffaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni post na taj

način što će počinitelj osloboditi roba, ili postiti šezdeset
dana uzastopno, ili nahraniti šezdeset siromaha, a onaj dan
u kojem je pokvario post dužan je još i napostiti. Ebu Hu-
rejre prenosi da je dosao neki čovjek Allahovom Poslaniku
a.s. i rekao:
”Propao sam, Allahov Poslaniče! - A šta te upropasti?” –
upita ga Poslanik a.s. - Općio sam sa ženom u Ramazanu. -
Dali imaš roba da ga oslobodiš? – upitao ga Poslanik a.s. -
Ne, odgovori –A da li imaš sa čime da nahraniš šezdeset si-
romaha? - Ne, odgovori. Potom je sjeo, a Poslanik a.s. oti-
šao i donio košaru hurmi, rekavši mu: - Podijeli ovo kao
sadaku. - Hoću li dijeliti siromašnijim od nas? Pa zar ima u
kamenjaru Medine neko kome su ove hurme potrebnije od
nas? – odvratio je Poslaniku ovaj siromašni ashab. Poslanik
a.s. se nasmijao tako da su mu se sjekutići pokazali od smij-
eha, i rekao mu: - Idi i time nahrani svoju porodicu”. (Hadis
prenosi grupa poznatih muhadisa)

Hanefisjki mezheb je na stanovništvu da svako namjerno

kvarenje posta, pa bilo to polnim odnosom, jelom, pićem i
dr. povlači za sobom obavezno izvršavanje šerijatske kazne.

Mišljenje većine učenjaka je da su čovjek i žena u istom po-

ložaju što se tiče kazne (kefareta) ako namjerno polno opće,
svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijetom posta.
Medjutim, ako se općenje dogodilo u zaboravu ili nisu to
84
uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanij-
etili post, onda nema kefareta ni za jedno od njih dvoje.

Ako je žena prisiljena od čovjeka, ili nije postila iz nekog

razloga, onda kefaret pada samo na njega. Šafijski mezheb
je na stanovištu da ženu ne obavezuje kefaret ni u kojem
slučaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena.

A to je jedno od mišljenja u Hanbelijskom mezhebu. Kefaret

se po većini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je
spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslo-
bodi roba, postit ce šezdeset dana uzastopno bez opravdanog
prekida, a ako nije ni to u stanju, nahranit će šezdeset siro-
maha.

NAPAŠTANJE

Napaštanje propuštenih ramazanskih dana ne mora se vršiti

odmah, niti iz dana u dan, nego kada čovjek stigne tokom
godine.

Ako se desi da se nije napostilo, a dodje novi ramazan, onda

se isposti ramazan, a potom se naposti ostatak iz prošlog ra-
mazana. Nema potrebe za otkup (fid’ja) bez obzira na to da
li je u ovom slučaju odlaganja napoštavanja bilo sa oprav-
danjem ili ne. Ovo je mišljenje hanefijskog mezheba i
Hasana El Basrija. Imam Ahmed i autori Sunena prenose od
Ibni Abbasa r.a. hadis: “Došao je neki čovjek Allahovom
Poslaniku a.s. i rekao: “Poslaniče, majka mi je umrla pod
dugom posta mjeseca ramazana. Da li da napostim za nju?”
Poslanik ga upita: “Da ti je majci ostao dug, bi li ga vratio
za nju?”, “Da,” reče mu . “Pa, preče je da se vrati dug Al-
lahu dz.š.”,kazao mu je Poslanik a.s.

85
FADILETI POSTA-POSTAČA

Uzvišeni Allah u Kur’anu Mudrom kaže:

“O vjernici, propisan vam je post kao što je propisan onima

prije vas, da biste se grijeha klonili” (El-Bekara,183)

Iz ovog ajeti-kerima jasno se vidi da nas naš Milostivi Go-

spodar želi postom zaštiti od svakog grijeha. Radi toga post
moramo najozbiljnije i sveobuhvatno shvatiti pa zato evo
nekoliko osnovnih stvari koje o postu trebamo naučiti.
Post je jedan od pet stubova Islama i bez njega Islam kao
vjera nebi bila potpuna. Islamski post je poseban ritual vezan
za mjesec Ramadan i podrazumijeva uzdržavanje od niza,
inače uobičajenih, svakodnevnih aktivnosti (jela, pića
intimnih odnosa i dr.), kao i onih periodičnih, tokom čitavog
blagoslovljenog mjeseca Ramadana.

Osim tjelesnih uzdržavanja post podrazumijeva i neka duho-

vna uzdržavanja kao što su, recimo izbjegavanje svađe i
nesloge sa drugim ljudima, izbjegavanje i zapostavljanje
dunjalučkih strasti, iskreno se i u srcu pokajati za svoje pro-
puste i grijehe i dr. Na suprot tome duhovno jačati znači pod-
sticati na milosrđe i solidarnost među ljudima, opraštati dru-
gima na učinjene nepravde, ispomoć i humanost u svakom
pogledu i dr.

Poslanik s.a.v.s. je rekao u svom hadisu: “Za svaku stvar se

daje zekat. Zekat tijela je post a post je pola strpljivosti:”
Poslanik s.a.v.s. je rekao u svom hadisu: “Postite-bićete
zdravi! ’

Poslanik s.a.v.s. je rekao u svom hadisu: “Šejtan l.a. kruži

86
vašim venema poput krvi-postite-sužite mu i otežajte pro-
laze ’

Poslanik s.a.v.s. je rekao u svom hadisu: ‘’ Svako čovjekovo

djelo je radi njega samog a post je samo Moj i za njega ću
ja posebno nagraditi-rekao je Uzvišeni Allah! ’

Poslanik s.a.v.s. je rekao u svom hadisu: “Post u ime Allaha

biće vam štit od vatre na onom svijetu ’

Poslanik a.s. rekao: “Nije post samo uzdržavanje od hrane

i pića nego i od bespotrebnog govora, svađanja, a ako te
neko vrijeđa ili napada, reci: “Ja postim, ja postim.”,
(Hadis, Huzejme i El Hakim)

Buharija bilježi hadis koji prenosi Ibni Abbas r.a. : “Poslanik

a.s je bio najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji je bio u mje-
secu ramadanu kada mu je dolazio Džibril. Dolazio mu je
svake ramazanske noći da bi ga podučavao Kur´anu, tako
da je Poslanik a.s. postajao blaži od blagog povjetarca u
činjenju dobara”.
Islamski post je nesumnjivo najefikasnija dieta i najbolji
metod u ostvarivanju psiho-fizičke stabilnosti ljudskog
organizma. Nebrojeno je mnogo dokaza i anketa do danas
urađeno na tu temu pa nebih za to ovdje sve nabrajao.
Želio sam ovdje istaći samo one vrijednosti-fadilete koje
postaču po mnogobrojnim hadisima Poslanika s.a.v.s.
pripadaju.

Njih bi svrstao u dvije grupe i to:

Fadileti postača na ovom svijetu

Postač i dok spava čini ibadet Allahu dž.š.!

Postač i kad ćuti čini zikr Allahu dž.š.!
87
Postač za svako dobro djelo u toku posta ima mnogostruku
nagradu kod Allaha dž.š.!
Postač svojim postom ostvaruje oprost grijehova kod Gos-
podara svoga!
Postačevu Dovu Allah dž.š. uslišava (tj. ne odbija)!

Fadileti postača na onom svijetu

Postača će Allah dž.š. posebno nagraditi kada se sretne sa

Njim!!
Postač će biti pošteđen kazne u vatri (džehennemu)!!
Postač i samo postači smiju ući na posebna džennetska vrata
Rejjan (tj. Sigurno će ući u Džennet-Rejjan)!!
Gospodaru naš, primi naše tevbe, dove, zikr, namaz, post i
dobra djela.Amiin!

“I reci: “Gospodaru moj, učini da umerem, a da si Ti zado-

voljan mnome i učini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti
zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu koja će mi
pomoći!”, (El-Isra’, 80)

88
 Iblisovo Zavođenje Ademovih Potomaka

Odavno je rečeno, upoznaj neprijatelja da bi se mogao protiv

njega boriti ili se od njega odbraniti. Od pamtivijeka i od
naših prvih saznanja znamo da nam je najveći neprijatelj na
ovom svijetu Sotona (Iblis) l.a (lanetullahi ‘alejh) sa svojom
nevidljivom vojskom (šejtanima). No, kako je to za nas
nevidljivi (imaginarni) svijet, to umnogome komplikuje
našu zaštitu i odbranu od tog zla. Iz tog razloga moramo se
najprvo zapitati ko je zapravo Iblis l.a. i njegove vojske?
Malo kasnije ćemo o tome reći nešto više a sada da vidimo
kada i gdje je sve započelo i od kada datira ta Iblisova
mržnja i neprijateljstvo prema čovjeku.
Na početku ovog izlaganja da kažemo da je Uzvišeni Bog
stvorio mnoge svjetove i razna stvorenja. On nam je sve to
lijepo objasnio po Svojim Poslanicima (Ibrahim, Musa,
Davud, Isa, Muhhammed) u Odabranim Knjigama (Tevrat,
Ze’bur, Indžil i Kur’an). Za nas je ovdje od krucijalnog
značaja poznavanje tri vrste Allahovih razumnih svorenja,
meleka, džinna i ljudi. Meleki i džinni su duhovna stvorenja
dok je čovjek materijalne prirode. Ipak, meleki su stvoreni
od svjetlosti (nura) dok su džinni stvoreni od vatre (plamena)
a čovjek je stvoren od zemlje. O tome nas Allah dž.š. oba-
viještava u sledećim ajetima Svoje Knjige:
“On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija,
stvorio a džinna od plamene vatre.’’, (Er-Rahman, 14-15),
a zašto, evo odgovora:
“Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se kla-
njaju.’’, (Ez-Zarijat, 56)

89
Najprije je, stvorio meleke od nura (svjetla) i njihov broj
daleko je najveći. Prema hadisima našeg Poslanika s.a.v.s.
od broja 1000, 999 su meleki a samo 1 su zajedno džinni i
ljudi. Poslije od broja 1, 999 su džinni a samo 1 su ljudi. Iz
ovoga vidimo da je broj ljudi u dnosu na meleke zanemar-
ljivo mali a takođe i u odnosu na džinne je mnogo-mnogo
mali.
Ono što je ovdje važno znati jeste to da su meleki (anđeli)
potpuno pokorni i poslušni Allahovi robovi i oni bez pogo-
vora i u potpunosti izvršavaju Njegove naredbe. Potpuno je
druga situacija sa džinnima i ljudima. Iako su to potpuno
različita stvorenja, jedni duhovni a drugi materijalni, zajed-
ničko im je to što im je data sloboda volje i odlučivanja.
Njima je Gospodar Svjetova prepustio slobodu volje i oni
sami mogu birati hoće li Mu pokorni ili nepokorni biti. Na
žalost, mnogi od njih su zloupotrijebili tu mogućnost pa su
postali nezahvalni i nepokorni Svom Gospodaru. Takvi se
nazivaju nevjernicima (kafiri), bilo da su ljudi-nevjernici ili
džinni-nevjernici i njih je, nažalost, većina. Manji broj od
obe vrste su izabrali Ispravan Put na koje ih je uputio njihov
Stvoritelj i oni se zovu muslimanima (vjernicima), ili pokor-
nim Allahovim robovima.
Pošto su meleki svi dobri i pokorni, problem je nastao kada
je jedan od džinna (Iblis) odbio da se pokori naredbi
Gospodara Svjetova, tj. da se pokori novijem stvorenju od
njega, odnosno čovjeku (Ademu) koga je Allah s.v.t. Svojom
Rukom stvorio. Tada je prvi put jedan džinn, odbio pokor-
nost Gospodaru svom i tako postao nevjernik, a za nevjer-
nike je Allah dž.š. odredio kaznu vatrom (Džehe-nnem).
Iblisu l.a. i njegovim sljedbenicima se ne ide samima u vatru
i oni žele da, raznoraznim spletkama, lažima i neprijatelj-
stvom zavedu sve ljude na pogrešnu stazu, kako bi na kraju
završili zajedno u vatri.
90
O ovim događajima mi nebismo znali ništa da nas o njima
nije obavijestio naš Uzvišeni Gospodar u svojim Kitabima
(knjigama) i Suhufima (sveskama), od kojih najdetaljnija
objašnjenja nalazimo u poslednjoj objavljenoj knjizi Kur’a-
nu a.š (azi-mušanu) dostavljenoj preko meleka Džebra’ila,
Alla-hovom Poslaniku Muhammedu s.a.v.s. Pa pogledajmo
te događaje hronološkim redom i onako kako je u Kur’anu
Plemenitom zapisano.

Početak Iblisovog l.a. posrnuća

Dobro obratimo pažnju na ovu priču jer se u njoj krije ključ

neshvatljive Iblisove mržnje i neprijateljstva prema čovjeku.
Čovjek se stalno pita: ‘šta sam mu loše uradio da bi me
toliko zamrzio’? Odgovor je NIŠTA, ama, baš ništa. Pa ot-
kuda onda tolika mržnja prema Ademu a.s.,(našem praocu)
i njegovim potomcima? Odgovor je, samo zbog ZAVID-
NOSTI i ljubomore. Videćemo u daljem tekstu da je to
priznao sam Iblis l.a. kad je umislio sebi da je bolji od Ade-
ma a.s. Tada je sve počelo i od tada za njega više neće ništa
biti kao prije. No, nažalost on se debelo potrudio da poslije
i Adema a.s. navede na grijeh što će rezultirati njihovom
zajedničkom izgonu iz Dženneta. Džennet je čist i neza-
mislivo je da se u njemu može vršiti prirodna ‘nužda’, jer
kad je Adem na bazi lažne Iblisove zakletve, Allahovim
Svetim imenom, pojeo plod ZABRANJENE voćke u
Džennetu, normalno da je morao posle obaviti ‘prirodnu’
nuždu, što naravno nije mogao u Džennetu. Zbog tog grijeha
je morao izaći iz Dženneta i na Zemlji boraviti, u raznim
iskušenjima, do Sudnjeg Dana, kada će se ponovo, oni koji
budu dobri, vratiti i nastaniti u Džennetu. Za one druge, loše
i neposlušne, mjesto povratka je u Džehennemu koje im je

91
obećao (prijetnjom) Gospodar svjetova.
Evo sada nekoliko Kur’anskih sura koje upečatljivo govore
o tim događajima:
“Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije
melekima rekli: Poklonite mu se!” i oni su se poklonili, a
Iblis nije; on nije htio da se pokloni.
“Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” – upita On. –
“Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega
od ilovače” – odgovori on.
“E onda izlazi iz dženneta” – reče On -, “ne priliči ti da u
njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista od onih prezrenih!”
“Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!” – zamoli
on.
“Daje ti se vremena!” – reče On.
“E zato što si odredio pa sam u zabludu pao”. – reče -,
“kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati,
pa ću im sprijeda, i straga, i zdasna i slijeva prilaziti, i Ti
ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!’
“Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!’ – reče On. “Tobom i
svima onima koji se budu povodli za tobom doista ću dže-
hennem napuniti!
A ti, o Ademe, i žena tvoja u džennetu stanujte i odakle i
gdje god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte,
da se prema sebi ne ogriješite!”
I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta nji-
hova, koja su im skrivena bila, i reče: “Gospodar vaš vam
zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali
ili da ne biste besmrtni bili”, -
i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!’
I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna
mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće
stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?! –

92
zovnu ih Gospodar njihov – “i rekao vam: ’Šejtan vam je,
zbilja, otvoreni neprijatelj.’”
“Gospodaru naš”, - rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i
ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo
biti izgubljeni.”,
“Izlazite” – reče On – “jedni drugima bićete neprijatelji!
Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati.
Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni
biti” – reče On.
O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati
stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća česti-
tosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi
se oni opametili.
O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao
što je roditelje vaše iz dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću
njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas
vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo
učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.’’, (El-A’raf
11-27) ili

“I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti

čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,
i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!’
svi meleki su se, zajedno poklonili,
osim Iblisa; on nije htio da se pokloni.
“O, Iblise,” – reče On – “zašto ti ne htjede da se pokloniš?”
“Nije moje” – reče- “da se poklonim čovjeku koga si stvo-
rio od ilovače, od blata ustajalog.”
“Onda izlazi iz dženneta”, - reče On -, “nek si proklet
i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!”
“Gospodaru moj,” – reče on – “daj mi vremena do dana

93
kada će oni biti oživljeni!”
“Daje ti se rok” – reče On –
“do Dana već određenog.”
“Gospodaru moj,” – reče -, “zato što si me u zabludu
doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i
potrudiću se da ih sve zavedem,
osim među njima Tvojih robova iskrenih.”
“Ove ću se istine Ja držati” – reče On:
“Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim
nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.”
Za sve njih mjesto sastanka džehennem će biti,
on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih
proći.’’, (El-Hidžr, 28-44), ili

‘’ A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zabo-

ravio, i nije odlučan bio.
A kad smo melekima rekli: “Poklonite se Ademu!” – svi su
se oni poklonili, samo Iblis nije htio.
“O Ademe,” – rekli smo – “ovaj je doista neprijatelj tebi i
tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem
izlasku iz dženneta, pa da se onda mučiš.
U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti,
u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.”
Ali šejtan mu poče bajati i govoriti; “O Ademe, hoćeš li da
ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?”
I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta
njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako
Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu
oprostio i na pravi put ga uputio.
“Izlazite iz njega svi” – reče On -, “jedni drugima čete
neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko

94
bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti.
A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim živ-
otom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.
“Gospodaru moj,” – reći će – “zašto si me slijepa oživio
kada sam vid imao?”
“Evo zašto” – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si
ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.”
I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše
odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na
onom svijetu biće, uisitnu, bolnija i vječna.’’, (Ta-Ha, 115-
127)

Iz gore navedenih ajeta sada možemo potpuno jasno sag-

ledati čitavu genezu (slijed) događaja koji nam govore kako
je sve počelo i kada je nastalo to vječno Iblisovo (šejtansko)
neprijateljstvo prema prvom čovjeku Ademu a.s. i njegovom
potomstvu. Zato je svaki čovjek dužan da ovo najozbiljnije
uzme u obzir, jer šejtan prokleti se nikada neće smilovati ili
odustati od svojih zlih namjera i sve dok potpuno ne zavede
ili upropasti insana neće stati. Na to se, vidjeli smo, zakleo
i Uzvišeni Allah mu je dozvolio da to i uradi kod onih lako
vjernih, onih koji ga budu slijedili umjesto Istinitog
Gospodara Svjetova, Allaha Svevišnjeg. Iblis l.a. i vojske
njegove jedino neće imati vlasti, niti ikakva uticaja na
muhlisine (ihlas), Allahove iskrene robove a takvih je
danas vrlo malo.

Drugo pitanje se odnosi na razdor i neprijateljsvo među

samim ljudima, koje je naravno, posijao Iblis l.a. i u tome
posebno likuje, jer misli da je time dokazao svoje zle slutnje
u vezi ljudskog roda, što stoji i u Kur’anu Plemenitom:
“I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se

95
poveli za njim, osim nekolicine vjernika
nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli da
ukažemo na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega
sumnja. – A Gospodar tvoj bdi nad svim.’’, (Saba, 20-21)
Allah Milostivi, iz Svoje neograničene milosti, Svojim
iskrenim robovima razotkriva stvarno stanje i Iblisovo
spletkarenje kad kaže:
‘’ I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: “Allah vam je
pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio;
ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas
pozivao i vi ste mi se odazvali; zato ne korite mene, već
sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći
meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu
ravnim.” Nevjernike sigurno čeka bolna patnja.’’, (Ibra-
him, 22). Iz ovog plemenitog ajeta vidimo da je Iblis l.a. i
vojske njegove (šejtani) apsolutno nemoćan prema Allaho-
vim iskrenim robovima i on ih jedino može navoditi i ma-
miti na zlo, posle toga ljudi se nemaju pravo jadati na nekog
drugog, već sami na sebe, ako se budu šejtanima odazivali i
njihove spletke slijedili.
Nažalost, desilo se to što se desilo, i danas se dešava, a
dešavaće se i u buduće, da su ljudi koji su se predali šejta-
nima l.a. bili uzročnici velikih nereda, ratova i stradanja na
Zemlji. Ako pogledamo samo malo u nazad u dva svjetska
rata je stradalo toliko ljudi i njihovih dobara da je to previše
za sva vremena.
Nažalost, ljudska istorija je prepuna, neviđenih ljudskih su-
koba i stradanja i skoro da i nema vremena u kojem nije bilo
ljudskih razmirica i sukoba. Na to im samo ‘aplaudira’ nji-
hov nastrani putovođa Iblis l.a. Za Allahove iskrene robove
ovo je najtužnija priča i sram, a kako i nebi, kad ispada da
to samo brat brata proganja i ubija za rad, nekakvih sitnih

96
dunjalučkih razmirica i po nalogu Iblisa l.a.. Nije ni ni čudo
što još iz antičkih vremena potiče ona zlokobna izreka:’
čovjek je čovjeku vuk’. Nažalost, tako je i dan danas, ako
pogledamo šta se sve događa na ovoj našoj predivnoj
Zemlji!
Da bi nas, sve (ljude) upozorio na ovakve činjenice, ni ovdje
nas nije zaboravio naš Plemeniti Gospodar, šaljući nam ove
poučne ajete:
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i
na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.
Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji,
Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.’’, (El-
Hudžurat, 13)
Osim ovog upečatljivog ajeta, Allah nas, na mnogo mjesta
u Svojoj Knjizi podsjeća i upućuje na složnu ljudsku zaje-
dnicu u kojoj će se svaki od nas osjećati mirnim, zado-
voljnim i sigurnim. Evo samo nekoliko takvih ajeti-kerima:
“O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim;
on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.’’, (El-Bekara, 208),
“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude
išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela
navoditi….’’, ( En-Nur, 21),
“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi - jer bi
šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je,
doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.’’, (El-Isra’, 53),
“... k Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A
one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i
njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.’’, (Fatir, 10),
“Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega
otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun
tražiti.’’, (En-Nisa’, 86),
“A oko je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još

97
vam je bolje, nek znate, da dug poklonite.’’, (El-Bekara,
“Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti duš-
manin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.’’, (Fussilet,
34),
“I kada smo od sinova Isra’ilovih zavjet uzeli da ćete se
jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi,
i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi
govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, a vi ste se
poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili,
i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete
proljevati i da jedni druge iz zemlje vaše nećete izgoniti, -
vi priznajete da je tako i svjedoci ste, a vi ipak jedni druge
ubijate, a pojedine od vas iz zavičaja njihova izgonite –
pomažući jedan drugom protiv njih, čineći i grijeh i
nasilje; a ako vam kao sužnji dođu, vi ih otkupljujete -, a
zabranjeno vam je da ih izgonite. Kako to da u jedan dio
Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji
čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem
danu biće stavljen na muke najteže. – AAllah motri na ono
što radite.
To su oni koji su život na ovome svijetu pretpostavili onom,
na onom svijetu, zato im se patnja neće olakšati, niti će im
iko u pomoć priteći.’’, (El-Bekara, 83-86),
“Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj
kome je učinjena nepravda. – AAllah sve čuje i sve zna.’’,
(En-Nisa’, 148),
“Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako
jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite
protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim
propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepris-
trasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne
voli.

98
Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte
se Allaha, da bi vam se milost ukazala.
O vjernici, neka se muškarci jedni rugima ne rugaju,
možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama,
možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne
zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da
se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji
se na pokaju – sami sebi čine nepravdu.
O vjernici, klonite se mnogih sumljičenja, neka sumljiče-
nja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogo-
varajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da
jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -,
zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i sami-
lostan je.’’, (El-Hudžurat, 9-12),
“…ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga
koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao;
a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da
je svim ljudima život sačuvao.’’, (El-Ma’ida, 32),
“ Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjed-
injujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste
bili jedni drugma neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi
ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici
vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah ob-
jašnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali.
I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i
tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, - oni će šta žele
postići.
I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju pod-
vojili kada su im već jasni dokazi došli, - njih čeka patnja
velika.’’, (Al-‘Imran, 103-105),
“…Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a
ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha,
99
jer Allah strašno kažnjava.’’, (El-Ma’da, 2),
“O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja
ne prisvajajte, - ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obos-
trani pristanak – i jedni druge ne ubjajte! Allah je, doista,
prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno
uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.
Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam
zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i
uvešćemo vas u divno mjesto.
I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao.
Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a že-
nama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izoblja
Njegova molite. – Allah, zaista, sve dobro zna!’’, (En-Nisa’,
29-32),
“Reci: “Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni,
i grijehe, i neopravdanu primjenu sile...”, ( El-A’raf, 33),
“O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne
stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli
što želite.
Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas nepri-
jateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavl-
janja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti.’’, (El-Ma’ida,
90-91),
‘’ I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće
pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da
Allah strašno kažnjava.’’, (El-Enfal, 25)…..i još niz drugih
ajeta na ovu temu.

Imam el-Bejheki prenosi hadis od Džabira, r.a., da je Vjero-

vjesnik, s.a.v.s., održao hutbu na oprosnom Hadždžu kojom
prilikom je kazao:
“O, ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan. Nema

100
prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom,
niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po bo-
gobojaznosti (takvaluku)’.
Kako je kod Allaha dž.š. jedina , priznata , vjera Islam ( ‘’…
Allahu je prava vjera jedino – islam…’’, Al-‘Imran, 19) i
da će sve druge vjere uzaludne biti ( ‘’ A onaj koji želi neku
drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će
na onom svijetu nastradati.’’, Al-‘Imran, 85) i kako je po-
slao Svog Poslednjeg Poslanika (hattemu nebijj-pečat po-
slanika) Muhammeda s.a.v.s. svim svjetovima ( ‘’ A tebe
smo samo kao milost svjetovima poslali.’’, El-Enbiya’,
107), te da je i Svoju Poslednju Knjigu (opomenu) Kur’an
a.š. (“Ti od ovih ne tražiš nagradu za Kur’an, on je samo
opomena svim svjetovima.’’, Yusuf, 104) takođe svim svje-
tovima poslao, jasno nam je zašto nam se Poslanik s.a.v.s.
tako istrajno i grčevito obraćao i upućivao do zadnjeg daha,
kao i u ovom primjeru na oprosnom Hadždžu.

Neki ljudi ‘kratke pameti’ su , kroz istoriju pokušavali im-

plementireti neke svoje novatorije (bid’ate) u Islamu ali je
Kuran a.š. kao i Islam čist od svake zablude i nejasnoće. Evo
jednog primjera za to još iz vremena našeg Voljenog Posla-
nika s.a.v.s.: Prenosi se da je jedno pleme za vrijeme Posla-
nika s.a.v.s. nakon što su primili islam, tražili da ih Poslanik
s.a.v.s. poštedi praktikovanja namaza dok se ne naviknu na
nove obaveze, pa im je Poslanik s.a.v.s rekao: “Nema dobra
u vjeri u kojoj nema namaza.”, ukazujući im da se obaveza
namaza odnosi na sve muslimane jednako, bez izuzetka.
Zašto je Poslanik s.a.v.s. dao takav odrešan odgovor. Zato
što se najveća jednakost muslimana ogleda u namazu, u sa-
fovima u kojima vjernici stoje jedni uz druge i čiji su post-

101
upci isti; isti kijam, isti ruku, ista sedžda, isti imam i ibadet
jednom Gospodaru. Rame uz rame stoje ljudi različite
odjeće, različitih boja kože, različitih izgleda, različitih
imućnih stanja, različitog porijekla, različitog stepena znanja
i td. Razlika je samo u bogobojaznosti i ništa mimo toga!

IBLISOVA l.a.. OBEĆANJA:

Sada da vidimo, koje su to najčešće prijevare Ademovih

potomaka od strane njihovog vječnog neprijatelja Iblisa l.a..
To su uglavnom slijedeće prijevare:

Širk i kufr (taguti)

“Oni se mimo Allah ženskim kumirima klanjaju, a ne

klanjaju se drugom do šejtanu-prkosniku.’’, (En-Nisa’,
117) ili

“Slični su šejtanu kad kažu čovjeku: “Budi nevjernik!” –

pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: “Ti se mene
više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova,
bojim!”, (El-Hašr, 16)

“Reci: “Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i

koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i
na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji
su se šejtanu klanjali – njih čeka najgore mjesto, jer oni
su najdalje s pravog puta odlutali.”, (El-Ma’ida, 60)

Ateizam i nifak (licemjerstvo)

“I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: “Ovo smo

102
zaslužili”, a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima
koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne!
Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije
znala!
I govorili su: “Kakav god dokaz da nam doneseš da nas
njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!”
Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i
žabe, i krv – sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod
zlikovački su bili.’’, (El-A’raf, 131-133)

“Neki sljedbenici Knjige govore: “Pokažite da i vi vjerujete

u ono što se objavljuje vjernicima, i to na početku dana, a
pri kraju dana to porecite ne bi li i oni svoju vjeru
napustili.’’, (Al-’Imran, 72), zato će oni najtežu kaznu
iskusiti, jer im je to Svemogući Allah obećao, što se vidi iz
ovog ajeti-kerima:
“Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš
zaštitnika naći.’’, (En-Nisa’, 145)

Ubistva i mučenja (heredž)

“ ... A zlostavljanje je teže od ubijanja!’’, (El-Bekara, 191)

“Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti -

džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega
gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku
pripremiti.’’, (En-Nisa’ 93) ili

“Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako

neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na
Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako
103
neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim
ljudima život sačuvao…’’, ( El-Ma’ida, 32)

Klevetanje i ogovaranje (gibet)

“O vjernici, klonite se mnogih sumljičenja, neka sum-

njičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne
ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago
da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno
-, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i
samilostan je.’’, (El-Hudžurat, 12)

Laži i podmetanja

“Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?

Oni dolaze svakom lašcu, grešniku,
oni prisluškuju, - i većinom oni lažu.’’, (Eš-Šu’ara, 221-
223) ili

“Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još

povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.’’, (El-
Bekara, 10)

Škrtost i sebičnost (egoizam)

“Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete

škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah
je neizmjerno dobar i zna sve.’’, (El-Bekara, 268)

Haram u halal a Halal u haram pretvarati

’ Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj

104
koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili:
“Kamata je isto što i trgovina.” A Allah je dozvolio
trgovinu, a zabranio kamatu ’’, (El-Bekara, 275)

Strasti slijediti (heva)

“Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za

boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabudi
ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči
njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na
pravi put ukazati? Zašto se na urazumite?’’, (El-Džasije,
23) ili

“Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast

svoju za boga svoga uzeo?
Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji da sh-
vati? Kao stoka su oni, čak su još dalje s pravog puta
skrenuli.’’, (El-Furkan, 43-44) ili

“I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je

bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od
jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao:
“Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji
su dobri” – reče onaj.
“I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja
ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim
Allaha, Gospodara svjetova.
Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš
stanovnik u vatri.” A ona je kazna za sve nasilnike.
I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on
ubi i posta jedan od izgubljenih.
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi

105
mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga.
“Teško meni!” – povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj
gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se.
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko
ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji
nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko
bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim
ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze
donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve
granice zla prelazili.’’, (El-Ma’ida, 27-32)

Na osnovu ovog događaja imamo sledeći hadis od našeg

Poslanika s.a.v.s.: “Za svako ubistvo do Sudnjega Dana
udio krivice će imati Ademov sin ubica brata”. Kabil je
ubio Habila. I tu je prokleti Iblis nagovorio Kabila da ubije
brata svoga kako bi se domogao sestre iz svog bremena a
koja mu nije pripadala već bratu Habilu. Ona je, naizgled
bila ljepša i on je nije htio prepustiti bratu svome, i ako je,
po božanskoj Odredbi to morao uraditi da dvije sestre iz
različitih bremena idu za različitu braću.
Tu je prokleti Iblis još jednom likovao jer je i drugi put
zaveo Ademove potomke kao što je prvi put i Adema a.s.
zaveo i tako bio uzrok najvećoj ljudskoj nesreći svih vre-
mena tj. izgonu iz Dženneta i dolazak na ovaj svijet prepun
nevolja i iskušenja.
Kako vidimo iz navedenih ajeta ubica-Kabil se posle poka-
jao ali time nije mogao vratiti brata svoga, čime je Iblis l.a.
još jednom likovao. Medjutim on nije nikada stao, niti će
ikada prestati da zavodi i na svakojako zlo navodi Ademove
potomke. Ovo treba najozbiljnije shvatiti i čuvati ga se, jer
kako kaže Uzvišeni Allah u Kur’anu Plemenitom, on vas
vidi odakle vi njega ne vidite:

106
“…On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne
vidite.’’, (El-A’raf 27)

Krivo svjedočiti

“Reci: “Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti

da je Allah to zabranio!” Pa ako oni posvjedoče, ti im ne-
moj povjerovati i ne povodi se za željama onih koji Naše
dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji dru-
ge Gospodaru svome ravnim smatraju.’’, (El-En’am, 150)

Pakost i zavist

“O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali

vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete,
mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju
njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.
Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige.
Kad vas sretnu, govore: “Vjerujemo!” – a čim se nađu
nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih.
Reci: “Umrite od muke!” Allahu su, zaista, dobro poznate
misli svačije.

Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesili vas

kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono
što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam
neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni
rade.’’, (Al-‘Imran, 118-120)

Kibur-Oholost

Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam

107
se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju –
ući će, sigurno, u džehennem poniženi.”, (El-Mu’min, 60)
U vezi kibra naš voljeni Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu
kaže: “U Džennet neće ući niko ko ima u svom srcu i
koliko trun kibura’!

Šejtanski dodir (mess)

“Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj

koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili:
“Kamata je isto što i trgovina.” A Allah je dozvolio
trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka
Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono što je
prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji to
opet učine – biće stanovnici džehennema, u njemu će
vječno ostati.
Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa. Allah ne
voli nijednog nevjernika, griješnika.’’, (El-Bekara, 275-
276)

Pričinjavanje zla dobrim

“Mnogim mnogobošcima su tako isto šejtani njihovi

ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili
i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to
ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!’’, (El-
En’am, 137)
Na ovo se zakleo još u Džennetu Iblis l.a., kako se vidi u
ovim ajetima:
“Gospodaru moj,” – reče -, “zato što si me u zabludu
doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i
potrudiću se da ih sve zavedem,

108
Osim, među njima Tvojih robova iskrenih.”, (El-Hidžr, 39-
40)

Širenje haosa i smutnje (fitna)

“I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće

pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da
Allah strašno kažnjava.’’, (El-Enfal, 25)

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.:‘ Smutnja spava (miruje),

teško li se onome ko je probudi’, (hadis), zatim u drugom
hadisu se kaže,
‘ kad je smutnja i ubica i ubijeni idu u Džehennem’, ashabi
su pitali zašto i ubijeni Allahov Poslaniče - ‘i on bi ubio
onoga da je mogao’ - odgovori on.

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: ‘ Pred kraj ovoga svijeta

pojaviće se heredž-šta je to heredž-upitali su ga ashabi-‘to
je mnoštvo ubistava, kada ubica neće znati zašto je ubio
niti ubijeni zašta je ubijen’, (hadis)
Razgolićivanje žena (ljudi)

“O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati

stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čes-
titosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da
bi se oni opametili.
O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao
što je roditelje vaše iz dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću
njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas
vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo
učinili šejtane zaštitnicima onih koji nevjeruju.’’, (El-A’raf
26-27) ili

109
“O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu
obavite!...’’, (El-A’raf 31)

Podučavanje sihru (vradžbinama)

“I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vla-

davini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - šejtani su
nevjernici, učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadah-
nuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih
dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo
iskušavamo, a ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvo-
jice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nijesu mogli
time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će
im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali
da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na
onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se pro-
dali, kad bi samo znali!’’, (El-bekara, 102) ili

“ O Musa”, - rekoše onda – “hoćeš li ti ili ćemo mi baciti?”

“Bacite vi” - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše
i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.
I Mi naredismo Musau: “Baci štap svoj!” – i on odjednom
proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli.’’, (El-A’raf,
115-117)

Sijanje nereda (fesad)

“I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspo-

stavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost
Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.’’, (El-
A’raf, 56) ili

110
“A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju,
a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!”, (El-
Furkan, 63)

Širenje zla

“Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti

dušmanin
tvoj odjednom prisni prijatelj postati,
To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo
srećni.
A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži
utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.’’ ,
(Fussilet, 34-36)
Tako je nastao sledeći hadis: ‘ Najbolji od vas su oni najl-
jepše ćudi (morala)’

Vino, Kocka i Gatanje

“Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas nepri-

jateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavl-
janja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti.
I budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku i
oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je
Poslanik Naš dužan samo da jasno obznani.’’, (El-Ma’da,
91-92) ili

“Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je

zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavl-
jeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno- i rogom ubodeno,
ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na
žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje streli-

111
cama. To je porok!...’’, (El-Ma’ida 3)

Slijeđenje stranputica (šejtana)

“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude

išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela
navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti
Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio;
ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve
zna.’’, (En-Nur, 21) ili

“Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju

ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A
daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan.
Oni se mimo Allaha, ženskim kumirima klanjaju, a ne
klanjaju se drugom do šejtanu-prkosniku,prokleo ga
Allah! A on je rekao: “Ja ću se sigurno potruditi da
preotmem za sebe određen broj Tvojih robova,i navodiću
ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno,
lažnim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši
rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova
mijenjati!” A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne
Allaha, doista će propasti!
On im obećava i primaljuje ih lažnim nadama, a ono što
im šejtan obeća samo je obmana.
Njihovo prebivalište biće džehennem i oni iz njega neće
naći spasa!’’, (En-Nisa’, 116-121)

Razbijanje u stranke

“Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne

razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada

112
ste bili jedni drugma neprijatelji, pa je On složio srca vaša
i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na
ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah
objašnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu
istrajali.’’, (Al-’Imran, 103) ili
“Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar
vaš, pa Me se pričuvajte!”
A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine,
svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda,
zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!’’, (El-
Mu’minun, 52-54),

“Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Alla-
hovu, prema kojoj je On ljude načinio, - ne treba da se mij-
enja Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna -, obraćajući
Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne
budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih
koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka
stranka zadovoljna onim što ispovijeda.’’, (Er-Ruum, 30-32)

Povođenje za zabludama i izmišljotinama

“U Allahovoj vlasti su svi i na nebesima i na Zemlji. A oni

koji se pored Allaha božanstvima klanjaju, povode se samo
za predpostvakama i samo uobražavaju.’’, (Yunus, 66) ili

“Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino

za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji
slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista,
neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu
čini.’’, (El-Qasas, 50)

113
I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se
poveli za njim, osim nekolicine vjernika.’’, (Saba’ 20) ili
‘’ Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na
šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer
je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.’’, (En-Nisa’, 76)

Nakon upoznavanja sa najčešće navedenim Iblisovim l.a.

spletkama, olakšan nam je put za borbu protiv istih, ali
najveću snagu za to dobićemo stalnim obraćanjem Gospo-
daru Svjetova moleći mu se za pomoć i zaštitu od prokletog
šejtana. A to je dova koju nam je hadisom ostavio naš Pos-
lanik s.a.v.s. i koja glasi:
‘E’uzu bi-llahi minne-š-šejtani-r-radžim’- utječem se
Allahu od prokletog šejtana.

Sigurna zaštita od Iblisa l.a. i njegove vojske (šejtana)

Za sigurnu zaštitu od Iblisa l.a. i njegove vojske (šejtana),

moramo biti iskreni vjernici (ihlas-muhlisini), zatim na
Zemlji u međusobnom miru i korisnom radu živjeti a uz to
i sve islamske dužnosti revnosno obavljati i čvrsto vjerovati
u ponovni susret na ahiretu (drugom svijetu) sa svojim
Istinskim Gospodarom. No ta čestitost se ne ogleda u pukom
(simboličnom) našem ponašanju već onako kako stoji u
sledećem ajeti-kerimu:
“Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku
i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet,
i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka,
iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i
putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz
ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu
svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su

114
izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su
iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka
klone.’’, (El-Bekara, 177).

Načelno svi mi treba da se držimo poruka jedne kratke ali

veličanstvene sure Časnog Kur’ana, koja govori o vremenu
(asr):

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Tako mi vremena, -
čovjek, doista, gubi,
samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni dru-
gima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju
strpljenje.’’, (El-Asr, 1-3).
Dakle, sve u životu vjernika se svodi na ove četiri oblasti:
islam-iskreno vjerovanje, dobra djela, slijeđenje istine (is-
pravnog puta) i strpljivost (samokontrola) u svemu. Ako bu-
demo ovo četvoro izvršavali, Allah dž.š., kako vidimo, nam
se kune vremenom (do vječnosti) da nećemo biti ni na kak-
vom gubitku. Eto takvi će na kraju reći: ‘’ I oni će reći:
“Hvala Allahu, koji nam je obećanje Svoje ispunio i u
džennetu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo
gdje hoćemo!” Divne li nagrade onima koji su se trudili!’’,
(Ez-Zumer, 74)
No kako je život na ovom svijetu prepun iskušenja i nemilih
događanja, onda je jasno da se moramo boriti sa prokletim
šejtanom u svakoj takvoj situaciji, jer kako nam Uzvišeni
Allah u Kur’anu Plemenitom poručuje: ‘’... Kad čovjeku
damo da blagodat Našu osjeti, on joj se obraduje, a kad ga
zadesi kakva nesreća zbog onoga što su uradile ruke
njegove, onda čovjek blagodati ne priznaje...’’, (Eš-Šura,

115
48) ili ‘’ Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja
te zadesi sam si zaslužio...’’, (En-Nisa’, 79). Na ovu temu
pomenimo i jedan poznati Poslanikov s.a.v.s. hadis koji
kaže: ‘ Smirenost je od Allaha a žurba od šejtana’.
U tom smislu ovdje trebamo posebno znati da Iblis l.a. za
zavođenje Ademovih potomaka (ljudi) koristi svaki podesan
momenat za to, naročito kod onih pojedinaca ili masa koje
su ogrezle u neznanju (džehl), strahu, žalosti, beznađu i
drugim izvanrednim okolnostima u kojima on postiže
najviše uspjeha. Njegov prioritetni cilj je da kod ljudi stvori
zablude, pometnju, rat, haos i druga extremna zla, pri tome
posebno cilja na brak i porodičnu harmoniju, složnu ljudsku
zajednicu (džemat), pogrešno interpretiranje vjere, naročito
da govorimo o nečemu o čemu nemamo nikakvih dokaza a
posebno da govorimo o Allahu dž.š. ono što neznamo. Zatim
sijanje smutnje između vladara i njegovih podanika i dalje
sve ono što unosi nemir, razdor, neslogu i neprijateljstvo
među Ademovim potomcima kako bi ih na kraju sve
upropastio i zaveo na krivi put (stranputicu) i tako stekao
sebi družinu u vatri (Džehennemu). U tu svrhu se ponajviše
koristi čulom sluha (došaptavanjem), pa dobro otvorimo uši
i vidimo šta slušamo i koga slušamo!
Osim dove, ‘E’uzu bi-llahi minne-š-šejtani-r-radžim’ što
u prijevodu znači utječem se Allahu od prokletog šejtana,
Allahov Poslanik s.a.v.s. nam je ostavio niz hadiskih poruka
u kojima nas uči šta da radimo ili učimo u borbi protiv zlih
i nečastivih (šejtanskih) sila. U tu svrhu nas je upozorio da
stalno budemo na oprezu, čisti, u zikru i ibadatu. Da
izbjegavamo sve ono što nam je Uzvišeni Allah zabranio,
jer to ima neke veze sa šejtanima l.a. ili pak podstiče šejtane
na akciju protiv ljudi. S druge strane obavezni smo izvrša-
vati sve dužnosti koje nam je propisao naš Plemeniti Gos-

116
podar jer u tome ima samo dobra i koristi za nas a isto-
vremeno tako ćemo se maksimalno udaljiti od spletki i
spletkaroša, tj. šejtana l.a. Jedna od prvih takvih dužnosti je
izučavanje Kur’ana a.š. i postupanje po njegovim upus-
tvima. Drugim riječima živjeti sa Kur’anaom kao neraz-
dvojnim pratiocem i putovođom, jer tako nećemo zalutati i
nećemo nesrećni biti. U jednom hadisu naš plemeniti vođa
i Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: ‘ Najbolji među vama su
oni koji izučavaju Kur’an pa posle time druge poučavaju.’
Učiti bilo šta iz Kur’ana Plemenitog je svakako dobro, jer
su to sve Allahove riječi (kelamullah) ali ono što nam naš
voljeni Poslanik s.a.v.s. posebno preporučuje radi zaštite od
šejtanskog zla su neki posebni ajeti i sure Časnog Kur’ana.
U tom smislu je posebno djelotvorno učiti sure: Fatihu,
Bekaru, Džinn, Ihlas, Felek, Nas, kao i još neke sure ili
dijelove tih sura. Poslanik s.a.v.s. u hadisima kaže: ‘ U kući
u kojoj se redovno uči sura Bekara šejtan ne ulazi’. Isto
tako, učiti dvije zadnje kur’anske sure (Felek i Nas) jutrom
i večerom, dovoljne su da se zaštitimo od šejtanskih nasrtaja.
Redovno ih učimo a naročito sa početkom i tokom cijele
noći, kada se po hadisima, šejtani hrane i razilaze po zemlji.
To je vrijeme Poslanik s.a.v.s. posebno naglasio pa je u
jednom hadisu rekao: ‘ Kada nastupi akšam (prva noć)
uvedite svoju djecu u kuće, jer se tada šejtani razilaze po
zemlji’!
Ako nekada osjetimo jaču uznemirenost, tugu ili potištenost
onda je dobro proučiti ove kur’anske ajete:
E’uzu bi-llahi minne-š-šejtani-r-radžim
Bismi-llahi-r-rahmani-r-rahim
“Ve kul rabbi e’uzu-bike min hemezati-š-šejatini,
Ve e’uzu-bike rabbi en jahdurun’’
(i reci: “Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od

117
priviđenja šejtanskih,
i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova pris
ustva zaštitiš!”, (El-Mu’minun, 96-98).
Evo sad još nekoliko odabranih ajeta koji nam govore kako
šejtani l.a. djeluju na nas i kako se od njih zaštititi:
“Kada hoćeš da učiš Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od
šejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad
onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju;
njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitinika
uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.’’, (En-Nahl,
98-100),
“Ti sa svakim – lijepo! i traži da se čine dobra djela, a nez-
nalica se kloni!
A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište
u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.
Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne,
sjete se, i odjednom dođu sebi, dok prijatelje šejtanove še-
jtani podržavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.’’, (El-A’raf,
199-202),

“A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas

vrsta različitih;
i mi znamo da ne možemo Allahu na Zemlji umaći i da od
Njega ne možemo pobjeći;
i mi smo, čim smo Kur’an čuli, u nj povjerovali; a ko u
Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni nepravde ne treba da
se boji;
i ima nas muslimana, a ima nas i zalutalih; oni koji islam
prihvate pravi put su izabrali,
a nevjernici će u džehennemu gorivo biti.”
A da se pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom po-
jili, da bismo ih time na kušnju stavili; a onoga ko neće da

118
se Gospodaru svome klanja On će u patnju tešku uvesti.’’,
(El.Džinn, 11-17),
“O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam
sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti
i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. –
A Allahova dobrote je neizmjerna.’’, (El-Enfal, 29),
“Pouka je Kur’an onima koju budu Allahova naređenja
izvršavali, a zabrana se klonili.’’, (El-Hakka, 48),
“Allah će spasiti one koji su njegova naređenja izvršavali,
a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su
željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati.’’, (Ez-
Zumer. 61) i
“I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i
tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, - oni će šta žele
postići.’’, (Al-‘imran, 104),
“Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavaljaj molitvu,
molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno;
obavljanje molitve je najveća poslušnost! – AAllah zna šta
radite.’’, (El-’Ankebut, 45),

“Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog

veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on
nerazdvojni drug postati;
oni će ih od pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su
na pravom putu.’’, (Ez-Zuhruf, 36-37)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Reci: “Utičem se Gospodaru svitanja
2. od zla onoga što On stvara,
3. i od zla mrkle noći kada razastre tmine,
4. i od zla smutljivca kad smutnje sije,
5. i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!”, (El-Felek, 1-5)

119
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi,
2. Vladara ljudi,
3. Boga ljudi,
4. od zla šejtana-napasnika,
5. koji zle misli unosi u srca ljudi –
6. od džinova i od ljudi!”, (En-Naas, 1-6)

I na kraju ovog izlaganja da pomenemo još nekoliko dra-

gocjenih i poučnih hadisa koje nam je ostavio naš Plemeniti
vođa i Allahov Poslanik s.a.v.s.:
‘ Smirenost je od Allaha a žurba od šejtana’, (hadis)
‘ Šejtan kruži vašim venama poput krvi, zato postite, sužite
(stijesnite) mu prolaze’, (hadis)
‘ Kada hoćete da znate je li neko djelo, koje hoćete da
uradite, dobro za vas pitajte svoje srce, pa ako je srce
smireno uradite ga ali ako je srce uznemireno ostavite to’
(hadis)

120
Šta po Kur’anu i Hadisu

šejtani l.a. najviše vole

Šejtani l.a (lanetullahi alejhi) su izvor negativne energije u

čovjeku koja daje snažan poticaj činjenju svakovrsnog zla i
nevaljalština! Mnogi ljudi, nažalost, malo ili čak ni malo, ne
pridaju važnosti ovom stanju, iako je više nego jasno da
veliki helać (nevolje) nastaju ako se ljudi prepuste njima l.a
ili stanjima u koja ga oni bezobzirno guraju. No, šejtani l.a.
su samo jedan dio od skupine džinna od kojih neki mogu
biti i dobri (vjernici) i oni se zovu džinni-muslimani. O
svijetu džinna ovdje nije posebna riječ zato bih samo naveo
Kur’ansku garanciju da su oni stvarni i da su stvoreni poput
ljudi i to sa istom svrhom - da se samo Allahu dž.š, svom
Istinskom Gospodaru, klanjaju. To se jasno vidi u sledećim
ajetima Kur’ana Mudrog:
“On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija,
stvorio a džinna od plamena vatre !’’,
(Er-Rahaman 14-15) i
“Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju’’,
(Ez-Zariyat 56)

Mi znamo da u svijetu i ljudi i džinna imaju skupine vjernika

i nevjernika, međutim nevjerni džini ili šejtani l.a. kako se
drugačije zovu, su posebno opasni za ljude jer oni vide ljude
odakle oni njih ne vide. To vidimo iz ovoih ajeti-kerima:
“O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao
što je roditelje vaše iz dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću
njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas
vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo

121
učinili šejtane zaštitnicima onih koji vjeruju.’’, (El-A’raf
27) ili

“Reci mi”, - reče onda - , “evo ovoga koga si iznad mene

uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim
malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.”
“Odlazi!” – reče On. “Onima koji se za tobom budu poveli
i tebi – kazna džehennemska biće vam puna kazna.
I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju
konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u
djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje -,ali,
ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!”
A Gospodar tvoj je dovoljen kao zaštitnik!’’, (El-Isra’ 62-
65)

Ovdje vidimo da je prvi grijeh na koji je Iblis l.a. (vođa svih

šejtana) naveo ljude (Adema a.s. i Havu) bio taj što je skinuo
odjeću sa njih, otkrivši im tako stidna mjesta, što je na kraju
rezultiralo izgonom svih iz Dženneta i na Zemlji ih nastaniti
do Sudnjega Dana. O ostalim spletkama i varkama na koje
šejtani navode ljude, kasnije ćemo nešto više reći, ovdje bih
samo naglasio da je razgolićivanje i pokazivanje stidnih
mjesta insana (ljudi i žena) uvod u svaki drugi grijeh, te da
se toga treba posebno čuvati. Evo sada nekoliko najvažnijih
istina o svijetu džinna koje su neki islamski učenjaci svrstali
u nekih 27 tačaka:

1. Džinni su hakika/stvarna pojava, i nisu hurafa/izmišljo-

tina.
2. Džinni su stvoreni radi ‘ibadeta/robovanja Allahu dž.š..
3. Džinni su stvoreni od vatre.
4. Džinni su nazvani ovim imenom zbog toga što je kod njih

122
osnova skrivenost i prikrivanje.
5. Džinna ima nekoliko vrsta; neki od njih lete, neki od njih
se pretvaraju u zmije, neki se kreću ogromnom brzinom,
neki žive među ljudima (amiri).
6. Svaki čovjek ima po jednog džinna uz sebe (karin) koji
se ne odvaja od njega tokom cijelog života.
7. Džinni veoma dugo žive i do nekoliko hiljada godina ali
ipak umiru.
8. Džinni jedu i piju, samo što se džinn nevjernik hrani od
onoga nad čim nije spomenuto Allahovo ime, a isto tako se
hrani i sa onim koji jede lijevom rukom.
9. Džinni se mogu pretvarati u razne oblike – pretvaraju se
u ljude, u paščad, u stoku itd.
10. Riječ džinn se odnosi na sve vrste džinna, dok se riječ
šejtan odnosi samo na džinne-nevjernike.
11. Najveća fitna koju voli izazvati i proizvesti šejtan jeste
razdvojiti između dvoje, a pogotovo između muža i žene.
12. Džinni su obveznici/mukellefun isto kao i ljudi, i ima ih
džinna-muslimana i džinna-nevjernika.
13. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je i Allahov
poslanik njima.
14. Džinnima se također bilježe djela, pa će za dobra djela
biti nagrađeni, dok će za loša djela biti kažnjeni.
15. Ko se pokaje od džinna uživaće u Allahovu dž.š., mag-
firetu i oprostu.
16. Džinni će biti proživljeni na Sudnjemu danu, isto kao i
ljudi.
17. Džinni-nevjernici će biti kažnjeni džehennemom.
18. Džinni su stvoreni od vatre, ali oni sada nisu u vatrenom
obliku.
19. Džinni-vjernici će ući u džennet – po jačem mišljenju.

123
20. Džinna ima muških i ženskih.
21. Džinni se međusobno žene i plode.
22. Džinni su obično aktivni noću.
23. Šejtani ne mogu otvoriti vrata, niti mogu otkriti nešto
ako je nad svim tim spomenuto Allahovo ime.
24. Džinni imaju moć nošenja teških stvari, i njihovog
prenosa s mjesta na mjesto.
25. Džinni imaju moć brzog kretanja.
26. Šejtan se smije – osobi koja zijeva.
27. Šejtan plače – onda kada čovjek učini sedžde-i-tilavet.
Ovo su neke od glavnih karakteristika džinna uopšte. O do-
brim-vjernim džinima ću samo ukratko reći da oni imaju
pozitivnu ulogu u održavanju života ljudi u domenu pozi-
tivne i optimalne
energije kao što je održavanje normalne tjelesne temperature
(oko nekih 35-36 stepeni), normalne temperature potrebne
za odvijanje metabolizma u ljudskom organizmu, normalne
temperature za rad vitalnih organa poput srca (normalan
ritam), jetre, pluca, krvi i td. Zahvaljujući toj činjenici ljudi
ostaju smireni i zadovoljni i to se kaže da su u nekom nor-
malnom-prirodnom stanju. No, nažalost, postoji i druga
skupina neposlušnih i nevjerih džinna, šejtana l.a. koji žele
da svako normalo i prirodno stanje kod ljudi pretvore u
nenormalno, do konačnog uništenja ljudske rase, jer su u os-
novi zavidni ljudima i jedina im je želja da ih odvrate od
konačnog spasenja (dženneta-raja) te da ih na kraju povedu
sve sa sobom u džehennem (pakao) koji im je Allah dž.š.
obećao za svoju osionost, aroganciju i neposlušnost. ‘’ Izlazi
iz njega, pokuđen i ponižen!’ – reče On. “Tobom i svima
onima koji se budu povodili za tobom doista ću
džehennem napuniti!’’, (El-A’raf 18).

124
Zbog toga je ovdje od krucijalne važnosti upoznati se svim
onim šejtanskim spletkama na koje oni ljude navode da ih
skrenu sa Allahovog pravog puta nebi li ih na kraju sve up-
ropastili i u Džehennem uveli. Evo zato samo nekoliko
kur’anskih i hadiskih upozorenja pa ih dobro upamtimo:

Kur’anska upozorenja:
“ O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude
išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela
navoditi….’’ , (En-Nuur, 21)
“Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali,
ali im je šejtan lijepim predstavljao postupke njihove i on
je sada drug njihov, njih čeka patnja nesnosna. ’ , (En-Nahl
63)
“Oni se mimo Allaha ženskim kumirima klanjaju, a ne
klanjaju se drugom do šejtanu-prkosniku,
prokleo ga Allah! A on je rekao: “Ja ću se sigurno potru-
diti da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova,
i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih,
sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će
stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja
Allahova mijenjati!” A onaj ko za zaštitnika šejtana prih-
vati, a ne Allaha, doista će propasti!
On im obećava i primaljuje ih lažnim nadama, a ono što
im šejtan obeća samo je obmana.
Njihovo prebivalište biće džehennem i oni iz njega neće
naći spasa!’’, (En-Nisa 117-121)

“Vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne

Allahu, - šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i

125
od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu pravi
put.’’ , (En-Neml 24)

Hadiska upozorenja:
Smirenost je od Allaha a žurba je od šejtana ‘

Šejtan kola vašim venama poput krvi zato mu sužite kanale

postom ‘

Šejtan je čovjekov otvoreni protivnik i neće prestati zavoditi

ga sve dok ga na kraju ne upropasti ‘

Šejtan je čovjekov otvoreni neprijatelj i nikada mu se neće

ni za trun smilovati ‘

U Kur’anu Plemenitom kao i u Hadisima Allahovog Posla-

nika s.a.v.s. ima puno upozorenja na ovu napast i zlo, pa bi
dobro bilo da izvučemo samo jedan rezime (suštinu) iz tih
poruka i da se upoznamo sa većinom onih radnji koje šejtani
l.a. vole da rade a to je ono što samo šteti ljudima. Od tih
radnji nabrojićemo samo neke od najvažnijih pa ih dobro
upamtimo kako bi smo se njih usčuvali i izbjegavali ih.

Evo šta šejtani l.a. najviše vole:

- Nevjernike-ateiste i nevjerstvo,
- Mnogobošce-širkadžije,
- Novatore u vjeri,
- Vjerolomstvo,
- Laganje na Allaha i Poslanika,
- Govoriti o Allahu ono što ne znaš,
- Ubistvo vjernika,
- Laž i lažove,
- Sihir i sihirbaze,
126
- Neznalice-džahile,
- One koji ustrajavaju u činjenju grijehova,
- One koji se ne kaju ili se veoma malo kaju,
- Odgađanje, izostavljanje do napuštanja namaza,
- Napuštanje ili zaboravljanje zikra,
- Napuštanje i zanemarivanje šerijatskih propisa,
- Oholost-kibur i zluradost,
- One koji pretjeruju u svemu,
- Podvale i klevete,
- Izdaju i pronevjeru,
- Zinaluk i razvrat,
- Mito i korupciju,
- Neposlušnost roditeljima i mužu,
- Razgolićivanje,
- Zagledivanje u golotinju i ličnu i tuđu,
- Rat i smutnju,
- Ratovanje u svetim mjesecima,
- Griješenje u svetim mjesecima,
- Siledžijstvo i nasilje,
- Ubistva (heredž) i samoubistva,
- Mučenje i ugnjetavanje,
- Jesti ili zakidati jetimsku imovinu ili pravo,
- Haram imetak zarađivati i jesti,
- Nepravdu, nered i nasilje,
- Zločinačka udruživanja,
- Nepokrnost prema vladaru-zakonu,
- Bježanje sa bojnog polja,
- Doviti od tkz. ‘’svetaca’’-svetih ljudi,
- Vračanje, gatanje i proricanje,
- Proklinjanje,
- Gibet-ogovaranje,
- Rugati i podsmijavati se,

127
- Brzo i nepropisno klanjanje,
- Haos i beznađe,
- Ucjene (reketarenje),
- Viku i galamu-gungulu,,
- Strah,
- Strast i dunjalučku hevu-zanos,
- Sumnju i sumnjičenje,
- Uhođenje i špijuniranje,
- Žurbu i nepromišljenost,
- Tugu i žalost,
- Dvoličnost-licemjerstvo,
- Škrtost,
- Odbijanje ruke mira i pomirenja,
- Veličanje zla i zlikovaca,
- Držanje strane nasilnicima,
- Aroganciju i drskost,
- One koji nikome ne praštaju,
- One koji zlo pretvaraju u dobro i obrnuto,
- One koji harame čine halalom i obrnuto,
- Odvraćanje od činjenja dobrih djela a
- podsticanje na zlo,
- Stres i uznemirenost,
- Brigu i nervozu,
- Loše mišljenje o ljudima,
- Došaptavanja,
- Gaflet-nemar,
- Noćne klubove,
- Kladionice i klađenja,
- Kocku i kockanje,
- Kamatu i lihvarenje,
- Mijenjanje Allahovih stvorenja,
- Kloniranje živih bića,

128
- Mijenjanje spolova kod ljudi i žena,
- Žene koje oponašaju muškarce i obrnuto,
- GMP-Genetski modifikovane proizvode,
- Rušenje džamija i drugih bogomolja i kuća,
- Alkohol, opojna pića i droge,
- Duhan,
- Muzičke-urnebesne terevenke,
- Muzičke instrumente i svirku,
- Veselja bez imanskih-vjerskih okvira,
- Besposličarenje i dangubljenje,
- Pretjerano spavanje i lenjstvovanje,
- Pretjerano bogastvo,
- Pretjerano siromaštvo,
- Duge sedeljke bez imanskih okvira,
- Razočarenje i potištenost,
- Banke-neislamske,
- Poroke-grijehove,
- Plaže,
- Pijace,
- Sudnice,
- Suđenje koje nije u skladu sa Allahovim propisima,
- Uskraćivanje ili neizvršavanje oporuka,
- Neodazivanje na svjedočenje,
- Zakidati na kantaru ili mjeri,
- Lov u toku hadža,
- Neslogu u porodici i društvu,
- Neslogu u džemmatu-zajednici,
- Braniti ili zakidati Allahove blagodati, naročito hranu ili
vodu,
- Vakufsku imovinu prisvajati,
- Koristiti vakufsku (zajedničku) imovinu u privatne svrhe,
- Neslogu u vojnim odlukama i bojnim redovima,

129
- Smrti, loše vijesti i klevete nad muslimanima,
- Zaljubljenje u dunjaluk-dunjalučare,
- Pretjerano zaljubljivanje-bez imanskih okvira,
- Ortakluk u dunjalučkim interesima,
- Poslove započete bez Bismile,
- Iznošenje na vidjelo tuđih tajni ili sramota,
- Potvore nad ljudima i ženama, naročito onim uglednim,
- Širenje lažnih vijesti-propaganda,
- Dunjaluk i njegove ukrase, koji zaslepljuju oči,
- Vjenčavanje za bludnicu ili bludnika,
- Nasilje i nepravdu u braku i porodici,
- Kršenje Ugovora i Sporazuma,
- Kršenje emaneta-povjerenja,
- Smrad i smetlišta i zagušljivost,
- Prljavštinu i neurednost,
- Notorne pijance,
- Osobe džunube (nečiste),
- Napuštanje i izdvajanje iz džemmata,
- Nedoumicu i dvoumljenje,
- Prazne i napuštene kuće,
- Ruševine,
- Prekrasne i ukrašene palate,
- Raskrsnice,
- Kupatila i WC-a,
- Nepotrebno gomilanje zaliha roba,
- Povodjenje za neznalicama-džahilima,
- Mrak i tamu-noć,
- Klanjanje na Turbetima i grobovima,
- Kvarenje i raskidanje bračnih i porodičnih odnosa,
- Kvarenje ili raskidanje dugogodišnjeg prijateljstva,
- Brzo klanjanje i odsutnost u namazu,
- Naricanje za umrlima i nesrazmjerna žalost za umrlima,

130
- Dugotrajno ogledavanje u ogledalu, posebno noću ili na
nečistim mjestima,
- Dugotrajni boravak u kupatilima ili nečistim mjestima,
- Jedenje i pijenje stojeći,
- Jesti lijevom rukom (lijevom rukom jedu šejtani),
- Prejedati se (prežderavati se),
- Nepristojno odijevanje naročito kod žena (prozirna i tijesna
odjeća),
- Dugo i nepotrebno zboriti (klapiti),
- Glasno se smijati (kikotaki),
- Zvrndanje-cunjati bez cilja,
- Mumlanje (brbljati),
- Zbijanje šala u vjeri, braku i kod roditelja,
- Pozajmljivati bez ugovora i roka vraćanja,
- Započinjati posao bez prethodnog dogovora-ugovora,
- Duga nada i nadugo planiranje,
- Sve ono što je štetno za ljude a ljudi na to ne obraćaju
pažnju, I td... i td.,
Moglo bi se još toga nabrajati od onoga šta sve nečastivi
vole, ali ja sam ovdje nabrojao ono najuobičajenije što bi
trebali znati i toga se usčuvati, kako ne bismo dali za volju
zlim dusima i zlim silama da rovare i spletkare oko nas,
radeći nam o sreći pa i o glavi. Stoga, shvatimo ovo zaista
ozbiljno i ne dajmo povoda šejtanima l.a. da likuju u svojoj
sreći a na našu nesreću. Kao dodadnu pomoć za što pot-
punije shvatanje ove tematike, možemo se poslužiti hadi-
skim tekstovima o vrstama i broju velikih i malih harama u
islamu, jer su upravo ti harami prouzrokovani direktnim
šejtanskim utjecajem na ljude.

A za sve, gore navedne, šejtanske želje imamo dokaze i

potporu u Allahovoj Knjizi, Kur’anu Plemenitom, kao i u

131
mnogobrojnim hadisima Allahovog Poslanika Muhammeda
s.a.v.s. Dabi iznijeli sve te dokaze oduzelo bi nam mnogo
vremena i prostora zato ću ja ovdje navesti samo par nekih
karakterističnih dokaza, kao što su recimo ovi:
- Strasti.....’’ I strast njegova navede ga da ubije brata
svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih.’’, (El-
Ma’ida 30), ili ‘’ Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je
strast svoju za boga svoga uzeo….’’, (El-Džasija 23)

- Kamate…. ‘’ Oni koji se kamatom bave dići će se kao što

će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što
su govorili: “Kamata je isto što i trgovina.” A Allah je
dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga
dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je
ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a
oni koji to opet učine – biće stanovnici džehennema, u
njemu će vječno ostati.’’, (El-Bekara 275), ili ovaj stršni
hadis: ‘ Uzeti jedan dirhem (dinar) kamate je kao počiniti
zinaluk sa rođenom majkom’, SubhanAllah!

- Smutnje…’’ I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje

koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi..’’,
(El-Enfal 25)
- Ogovaranja….’’ O vjernici, klonite se mnogih sumlji-
čenja, neka sumljičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite
jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od
vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga…’’, (El-
Hudžurat 12)

- Klevete…’’ A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni

to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.’’, (El-
Ahzab 58) ili ‘’ i zbog nevjerovanja njihova i zbog izn-

132
ošenja teških kleveta protiv Merjeme.’’, (En-Nisa’ 156)

- Zapostavljanje zikra…’’ I ne budite kao oni koji su zabo-

ravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su
pravi grešnici.’’, (El-Hašr 19)

- Napuštanje ili zapostavljanje namaza…. “Šta vas je u

Sekar (najteži stepen džehennema) dovelo?”, “Nismo” –
reći će – “bili od onih koji su namaz (molitvu) obavljali.’’,
(El-Muddesir 42-43),
Ili ovaj poznati hadis: ‘ Između čovjeka i nevjerstva je na-
puštanje namaza’

- Oholosti…..’’… A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim

mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema
njima: “Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom
kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije is-
tina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo
ponašali.”, (El-En’am 93),
Ili ovaj čuveni hadis: ‘ U čijem srcu se nađe i koliko trun
kibra (oholosti) neće ući u džennet(zabranjeno će mu biti)!’

- Ubistvo vjernika…’’ Onome ko namjerno ubije vjernika

kazna će biti - džehennem, u kome će vječno ostati; Allah
će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu
veliku pripremiti.’’, (En-Nisa’ 93)
- Mučenja i ugnjetavanja…. ‘’… A zlostavljanje je gore od
od ubijanja!...’’, (El-Bekara 217)

- Držanja strane nasilnicima….’’ I ne držite stranu onih koji

nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži…’’, (Hud 113)
- Suđenje suprotno Allahovim propisima…. “… A oni koji

133
ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi
nevjernici!’’, (El-Ma’ida 44)

- Sveti mjeseci… “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest,

prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju
stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne gri-
ješite!...’’, (Et-Tevba 36) ili ‘’ Pitaju te o svetom mjesecu, o
ratovanju u njemu. Reci: “Ratovanje u njemu je veliki gri-
jeh;
ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta
i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još
veći kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja!...’’,
(El-Bekara 217)

U svetim mjesecima (Muharem, Zul-Kide, Zul-Hidže i

Redžeb) naš Poslanik s.a.v.s. u mnogobrojnim hadisima up-
ozorava na duplu kaznu za ratovanje ili uopšte, griješenje u
njima! Zato se dobro čuvajmo toga!

- Zbijanje šala u vjeri i braku… “Ima ljudi koji kupuju priče

za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova
puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali.
Njih čeka sramna kazna.’’, (Lukman 6) ili hadis: ‘ Allahov
Poslanik s.a.v.s je zabranio šalu u četiri slučaja-u vjeri, u
braku, kod roditelja i u ratu!’, to je zato što su to stanja
apsolutne ozbiljnosti i potpune odgovornosti te samim tim u
njima je haram svaki vid šale!

- Svirke i muzički instrumenti.. Prema mnogobrojnim ha-

disima Allahovog Poslanika s.a.v.s. stoji da je Iblis-vođa še-
jtana (lanetullahi alejhi) tražio od Allaha dž.š. da mu

134
omogući ‘ezane’ za sebe i svoje sljedbenike pa mu je Allah
dž.š. zato odobrio muziku i m uzičke instrumente!

- Plaže i pijace… Takođe prema mnogobrojnim hadisima

Allahovog Poslanika s.a.v.s. stoji da je Iblis-vođa šejtana
(lanetullahi alejhi) tražio od Allaha dž.š. da mu odobri
mjesta za ‘džamije’ pa mu je i to Allah dž.š odobrio na
plažama i pijacama (tj. mjestima gdje se čine veliki grijesi i
prevare)!! I td. i td.

Ako shvatimo, iz ovih upozorenja, suštinu i pravu namjeru

prokletog Iblisa i njegove vojske (šejtana) onda će nam biti
mnogo lakše da prepoznamo njihove ‘farbe’ i zle namjere.
Ipak, bez obraćanja Dragom Allahu nemožemo biti posve
sigurni u zaštitu od tih nečastivih i posve zlih stvorenja.
Zato se uvijek oslonimo na našeg Uzvišenog i Milostivog
Gospodara, Allaha dž.š i molimo Ga da nam pomogne protiv
tog zla i da nas od njega zaštiti.

Naravno da se i mi moramo uvijek ponašati kao pravi

mu’mini-vjernici, izvršavajući revnosno sve islamske
dužnosti koje nam je Allah dž.š. propisao i koje nam je naš
plemeniti vođa i Allahov Poslanik s.a.v.s oporučio svojim
Sunnetom (praksom) i Hadisom (poukom). Budimo tako
neprekidno u ibadetu (bogosluženju) i nastojmo uvijek da
budemo pozitivna duha, radni, poletni i čisti (pod abdestom),
jer šejtani nemogu nauditi osobi koja stalno zikri (spominje)
Allaha dž.š. i koja je pod abdestom. Garanciju zato imamo
u Kur’anu Plemenitom:

“Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti…’’, El-Bekara

185, kao i Hadisu našeg Poslanika s.a.v.s. kad kaže: ‘ El-

135
wudu es-silahu mu’minun’- Abdest je oružje vjernika!

Dalje trebamo činiti dove Allahu dž.š. te u tom smislu evo

nekih najhasijetlijih kur’anskih i hadiskih dova:

E’uzu bi-llahi minne-š-šejtani-r-radžim

Bismi-llahi-r-rahmani-r-rahim

Ve kul džaa’e-l hakku ve zehakal batil. Inne’l batile kane

zehuka.
Ve nunezzilu mine-l-Kur’ani ma huve šifaa’un ve
rahmetun li-l mu’minine,
Ve la jezidu-z-zalimiine illa hasara.

Ve kul rabbi e’uzubike min hemezati-š-šejatini,

Ve e’uzubike rabbi en jahdurun.

HasbijAllahu la ilahe illahu, ‘alejhi tewkkeltu ve huve

rabbu-l-‘arši-l-‘aziim!

Fa’lemuu ennAllahe mevlakum, Ni’mel mevla ve

ni’men-nesiir! La havle ve-la kuvvete ila bi-llahi-l ‘alijji-
l ‘aziim!

La ilahe ill-Allahu vahdehu la šerike leh,

lehul mulku, ve lehu-l hamdu, ve huve ‘ala kulli šej’in
kadir.

BI-SMI-LLAHI-R-RAHMANI-R-
RAHIM
KUL E`UZU BI RABBI-L-FELEK.
MIN ŠERRI MA HALEK.***
VE MIN ŠERRI GASIKIN IZA VEKAB.
136
VE MIN ŠERRI-N-NEFFASATI FI-L
UKAD.
VE MIN ŠERRI HASIDIN IZA HASED.

BI-SMI-LLAHI-R-RAHMANI-R-
RAHIM
KUL E`UZU BI RABBI-N-NAAS,
MELIKI-N-NAAS,
ILAHI-N-NNAS.
MIN ŠERRI-L VESVASI-L HAN-
NAS.***
EL-LEZI JUVESVISU FI SUDURI-N-
NAAS,
MINE-L DŽINNETI VE-N-NAAS.

Drugi ajet* sure Felek i četvrti ajet* sure Naas treba pon-
avljati 3x, 7x, 27x, 41x ili 71x!

Dodajmo ovim dovama i dove koje je naš Poslanik s.a.v.s.

preporučio da učimo za zaštitu od ovih napasti i svakog dru-
gog zla, jutrom i večerom po tri put, i kada dođemo u neko
nepoznato mjesto i po potrebi:

E’uzu-bi-kelimaati-llahi-ttammati min šerri maa-

halek. (3x)

Bismi-llahi-llezi la jedduru me’asmihi šej’un fil-erdi

va-la fi-ssemaa’i ve huve semi’u-l ‘aliim. (3x)
Za ovu dovu Poslanik, s.a.v.s. je rekao da se onome ko je
prouči po tri puta ujutro i navečer neće dogoditi zlo i da će
biti zaštićen od šejtanskog i džinskog utjecaja.

137
 SUĐENJE I SVJEDOCI NA
SUDNJEM DANU

Život na ovom svijetu je zaista neobičan, pun tajni i skriva-

lica, pun nejasnih stvari i događanja a iznad svega je krat-
kotrajan i prolazan. I da nije Upute od Dragog Boga, Allaha
dž.š. koji nas o tome i svemu drugom potanko obaviještava,
sve to ne bi imalo smisla niti bi imalo svrhe za postojanjem.
Zamislimo samo koliko je tajni na ovom svijetu ostalo skri-
veno, misleći ljudi da to nikada neće biti razotkriveno?
Mnogi zločinci i pokvarenjaci su na to i računali pa su razno-
razna zlodjela i sramote uradili misleći da nikada za to neće
odgovarati niti će se ikada za to i saznati?!

No, na njihovu veliku žalost, to ipak neće ostati vječno tako,

kako su se oni nadali, već kako ćemo u daljem izlaganju vid-
jeti, sve će to biti razotkriveno i obelodanjeno na Drugom
svijetu (ahiretu) o čemu garanciju daje Uzvišeni Bog, Allah
dž.š.

Zamislimo samo kako bi to bilo kada bi svako mogao

kriomice da krade, podvaljuje, ubija, pljačka ili neka druga
zla da radi ne strahujući da će za to biti otkriven, progonjen
ili kažnjen?. To bi onda bila očigledna nepravda, nelogičnost
i nešto potpuno suprotno svrsishodnosti ljudskog postojanja
na ovom svijetu. Drugim riječima svi možemo biti u isto
vrijeme i počinioci i žrtve takvih zala. Moramo se sami
postaviti u ulozi i jednih i drugih i tako sami osjetiti bol i
nepradu učinjenog nam nasilja ili sramotu i grižu savjesti
počinjenog zlodjela. Samo tako možemo donekle dokučiti
našu svrhu postojanja i života na ovom prolaznom svijetu.

138
Još od drevnih naroda ostale su nam neke univerzalne izreke
poput onih: ’u laži su kratke noge’, ili ‘ nijedna tajna neće
ostati neotkrivena’, ili ‘ nijedan zločin neće ostati a da ne
ugleda svjetlo dana’ i td.

Naravno, Konačni Sud pripada Svemogućem i Pravednom

Bogu, Allahu dž.š. koji će se u potpunosti ostvariti tek nakon
propasti ovoga svijeta te nakon nastanka novog i boljeg
svijeta (ahireta). Uzvišeni Allah nam poručuje preko svojih
Resula (Poslanika) u Svojim Knjigama da će On najpre-
ciznije terezije-vage na onom svijetu postaviti te nikome
neće ni trun jedan nepravde ni zuluma (nasilja) učiniti. To
najupečatljivije nalazimo u zadnjoj objavljenoj Knjizi,
Kur’ani-Kerimu u sledećim ajetima:

“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa

se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko
zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta
je to što ćemo Mi račune ispitivati.’’, (El-Ebiya’, 47) ili

“O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo
u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo
iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je svezna-
jući.’’, (Lukman, 16)

Allah, Allah, kakva li je samo to vaga koja će vagati i koliko

je najmanji trun ili još manje od toga. Subhanallah! U to
doba kada su objavljivani ovi ajeti a posebno dva zadnja
ajeta sure Zilzal (Zemljotres) mnogi ashabi (drugovi) našeg
Poslanika s.a.v.s. od straha bi se tresli kao prut i plačući bi
se obraćali Uzvišenom Allahu da ih poštedi teškog obračuna
na Sudnjem Danu (Konačnom Sudu). Posebno je zabeležen
slučaj Omera r.a. koji je kada je čuo ove ajete dobio gro-

139
zničavi strah i 20-ak dana nije izlazio iz kuće čekajući da se
smiri i vrati dunjalučkim obavezama. Zamislimo samo tu
situaciju, jedan od onih ‘desetorice’ kojima je Džennet
zagarantovan (hadis), trese se u grozničavom strahu od siline
i apsolutne preciznosti vaganja naših djela! Šta bi trebalo
tek mi ‘obični’ smrtnici da radimo u odnosu na Omera r.a.,
časnog halifu (vladara) islamijeta i jednog od najbližih
ashaba (drugova) Allahovog Poslanika s.a.v.s.?!

Naš Uzvišeni Gospodar, Allah Svemogući, nas za to na više

mjesta u Svojoj Knjizi, Kur’anu Plemenitom, opominje i
podsjeća šta nas čeka na onom drugom svijetu (ahiretu)
kako bi smo se pobojali i od svakog zla sašuvali, jer za svaku
stvar i za svaku sitnicu koju budemo na ovom svijetu uradili
odgovaraćemo na toj apsolutno preciznoj tereziji i to u
prisustvu svjedoka. Zato, još jednom, dobro pogledajmo na
šta nas sve naš Gospodar Veličanstveni u Svojoj Knjizi
Kur’ani-Kerimu opominje:

“Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što

su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u
Knjizi jasno pobrojali.’’, (Ya-Sin, 12)

“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se

nećete povratiti?”, (El-Mu’minun, 115)

‘’ Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće

odgovarati?’’, (El-Kijama, 36 )

“Tada će ispitivani biti, i nijedna tajna vaša neće sakrivena

ostati!’’, (El-Hakka, 18)
“Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu

140
dobićete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen
i u džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na
ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.’’, (Al-‘Imran,
185)

Sada da kažemo malo podrobnije koji su to glavni svjedoci

naših djela na Sudnjem Danu a koji su pomenuti u
Plemenitom Kur’anu.

Pomenućemo ovdje devet najvažnijih svjedoka naših djela:

1.) Sam Allah dž.š. On kaže: „ Što god ti važno činio, i što
god iz Kur’ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad
vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome
ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun
jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije
u Knjizi jasnoj “, (Junus, 61) ili ”A zar nije dovoljno to što
je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?”, (Fussilet, 53)

2.) Dva meleka (Kiramun-Katibin). Uzvišeni kaže: „ A nad

vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono
što radite. “, (El-Infitar, 10-12) ili
“Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, - po
Allahovu naređenju nad njim bdiju...’’, (Er-R’ad, 11)

3.) Poslanik (Muhammed s.a.v.s za svoj Ummet a ostali

Poslanici a.s. za svoja vremena i svoje narode): “…Allah
vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da
bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci
protiv ostalih ljudi…’’, (El-Hadž, 78)

141
4.) Zemlja-Mjesto-Stvari (mekan). Allah, dž.š., kaže: ‘’ Tog
Dana Zemlja će vijesti svoje kazivati jer će joj Gospodar
tvoj narediti.’’, (El-Zilzal, 4-5) ili ‘’ Tog Dana će se ljudi
odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova;

onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga,

a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga.’’, (Ez-
Zilzal, 6-8)

5.) Vrijeme (zeman). U hadisu stoji: „Svaki dan govori: ‘Ja

sam novi dan i svjedok sam svega što u meni uradiš.’’ Vre-
menom se Uzvišeni Allah kune u suri El-‘Asr:

“Tako mi vremena, -
čovjek, doista, gubi,
samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni dru-
gima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju
strpljenje.’’, (El-‘Asr, 1-3)

6.) Knjiga-Registar dijela. Uzvišeni kaže: ‘’ I Knjiga će biti

postavljena i vidjećete grešnike prestravljene zbog onog što
je u njoj. “Teško nama!’– govoriće – “kakva je ovo knjiga,
ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!”
– i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće
nikome nepravdu učiniti.’’, (El-Kehf, 49) ili “ I vidjećeš sve
narode kako na koljenima kleče; svaki narod biće prozvan
prema svojoj Knjizi: “Danas ćete biti nagrađeni ili
kažnjeni prema tome kako ste postupali!
Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu reći, jer smo
naredili da se zapiše sve što ste radili.”, (El-Džasije, 28-29).
“I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a
na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati:
142
“Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun
polagati!’’, (El-Isra’, 13-14) ili “i u rog će se puhnuti – to
je Dan kojim se prijeti –
i svako će doći, a s njim i vodić i svjedok.’’, (Kaf, 20-21) ili
“Tada će ispitivani biti, i nijedna tajna vaša neće sakrivena
ostati:

onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da-reći

će: “Evo vam, čitajte knjigu moju,
ja sam čvrsto vjerovao da ću račun svoj polagati”.
I on će biti u životu zadovoljnom,
u džennetu predivnom,
čiji će plodovi na dohvat ruke biti.
“Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim za-
radili!”
A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu-reći će:
“Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije
i da ni saznao nisam za obračun svoj!’’, (El-Hakka, 18-26)

8.) Jezik (lisan) i ostali tjelesni organi (erkan). Uzvišeni

Allah kaže: “ Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke
će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili
svjedočiti. “, (Jasin, 65) ili ‘’ Na Dan kada protiv njih budu
svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za
ono što su radili. ‘’, (En-Nuur, 24) ili ‘’ i kad dođu do vatre,
uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svedočiće protiv
njih o onome što su radili.
“Zašto svjedočite protiv nas!” – upitaće oni kože svoje. –
“Allah, koji je dao sposobnost govora svakom biću, obda-
rio je darom govora i nas”, - odgovoriće. – “On vas je prvi
put stvorio i Njemu ste se, evo vratili.
Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše

143
protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće
saznati mnogo štošta što ste radili.
I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali,
upropastilo vas je, i sada ste nastradali.”, (Fussilet, 20-23)

9.) Ostali ljudi (naas). Uzvišeni Allah kaže: ‘“ Reci: “O

sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i
nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne
klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni
druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!” Pa ako oni ne
pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi musli-
mani!”, (Al-‘Imran 64)
Poslije ovog izlaganja moramo se zapitati da li se možemo
od bilo čega sakriti i dali ima išta što neće biti svjedok protiv
nas ili u našu korist. Vidjeli smo da će se i Zemlja i vrijeme
i naše tijelo pa i ostale stvari, odazvati Allahovom Pozivu i
progovoriti ‘jezikom’ kojim će ih Uzvišeni Allah obdariti i
protiv nas svjedočiti. To znači ako se za bilo šta na ovom
svijetu dohvatimo ili negdje prođemo, to će neminovno
ostaviti traga, naše otiske ruku, nogu, dodira ili toplotni i
hladni trag u vremenu i prostoru. Da je to moguće mi već
na današnjem stepenu naučnog saznanja možemo nešto od
toga dokazati a da i ne čekamo Sudnji Dan. Savremeni i
‘pametni’ elektronski aparati danas se uveliko koriste u
sudskoj medicini i pravosuđu radi utvrđivanja dokaza
krivice optuženih. Očigledno je da će takvih sprava i
naprava u dalekoj budućnosti biti mnogo više i ljudi se neće
moći tako lako više skrivati od svojih zločina, kako su to do
sada činili. No, Sudnji Dan je ipak Konačni Allahov Sud za
sve, pa za one koji imalo u to sumnjaju, Uzvišeni Allah
poručuje kur’anskim ajetima: “čekajte vi i mi ćemo sa vama
čekati ‘’.

144
Sada, nakon detaljnog izlaganja o najvažnijim svjedocima
na Sudnjem Danu, svi se moramo dobro pobojati za svoj
džaan (stanje) i neprestano se moliti našem Milostivom
Gospodaru da nas nadahne na ovom svijetu kako da se
sačuvamo svakog zla i svega što je ružno i pokuđeno te da
nas nadahne kako da uradimo što više dobrih djela tj. da nas
nadahne da se sačuvamo Džehennema odnosno da zaradimo
Njegovu Vječnu Milost u Džennetu. Molimo se često i
ustrajno Uzvišenom Allahu da nas nadahne poput nekih
svojih odabranih robova za koje On u Plemenitom
Kur’anu kaže: “Oni su bili nadahnuti da govore lijepe
riječi i bili su nadahnuti na put Onoga koji je hvale
dostojan.’’, (El-Hadž, 24) ili
“I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja’kuba, sve
u vjeri čvrstih i dalekovidnih.
Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek
bio na umu onaj svijet;
i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.’’,
(Saad, 45-47)

Allah Uzvišeni se kune našim dušama i On je jedini koji ih

nadahnjuje i pokazuje him dobro i zlo: “Kunem se dušom i
Onim koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim
učinio, - uspjet će samo onaj ko je očisti,
a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!’’, (Eš-
Šems, 7-10)

Prvi i najvažniji uslov da bi neko to mogao razlikovati mora

čvrsto u Allaha vjerovati i mora Ga se istinski bojati, što vi-
dimo u sledećem ajeti-kerimu: “ O vjernici, ako se budete
Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu
od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših

145
će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizm-
jerna.’’, (El-Enfal, 29) ili
“Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se
kajao i čuvao,
koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce
odano donio.’’, (Kaf, 32-33)
Kako vidimo Iman (prava vjera) ima dvije glavne odlike i
to: izvršavanje Allahovih dž.š. naređenja (farzova) i s’druge
strane čuvati se (kloniti se) Njegovih zabrana (harama).
To jasno vidimo u ovom ajeti-kerimu:

“Allah će spasiti one koji su njegova naređenja izvršavali,

a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su
željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati.’’, (Ez-
Zummer, 61, Ez-Zuhruf, 35, El-Hakka, 48).

Mnogi od nas će se pitati šta je važnije od to dvoje. Odgovor

na to pitanje zna samo Uzvišeni Allah a ja lično sam sklon
(kao i mnogi drugi vjernici) da se na prvo mjesto čovjek
mora sačuvati od harama i ako to uspije Allahovom Voljom,
onda je on već postigao dobro djelo. Na ovo me podstakao
jedan poznati hadis našeg Voljenog (habibullah) Poslanika
s.a.v.s. koji kaže: “Allahov rob se nagrađuje u trima
slučajevima a kažnjava se samo u jednom slučaju.
Nagrađuje se : a) kada nijeti da uradi neko dobro djelo pa
to i uradi, b) kada nijeti da uradi neko dobro djelo ali ga iz
nekog opravdanog razloga ne uradi i c) kada nijeti da
uradi neko loše djelo pa ipak odluči (u ime Allaha) da ga
ne uradi. Kažnjava se samo u slučaju kada naumi da uradi
neko loše djelo pa to isto i uradi.’ Glavna podrška ovom je
onaj čuveni hadis Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji kaže: ‘
Djela se uzimaju prema nijetu (namjeri)’ !

146
Svakako da moramo na ovom svijetu biti odani, pokorni i
dobri Allahovi robovi i da se moramo truditi da što više
dobrih djela uradimo jer život na ovom svijetu je relativno
kratak i odjednom nas nestane sa ovog svijeta. Zato se treba
dobro pripremiti za onaj drugi vječni život (hajat) na ahiretu.
Jedan od najljepših motiva za to nalazimo u nekim od
Allahovih ajeta poput ovog: ”…A dobra djela koja vječno
ostaju – od Gospodara tvoga biće bolje nagrađena i ljepše
uzvraćena.’’, (Meryem, 76 i El-Kehf, 46) ili ‘’ I niko ne
zna kakve ih, kod Allaha, kao nagrada za ono što su činili,
skrivene radosti čekaju.’’, (Es-Sedžde, 17)

Molimo se zato često i ustrajno Milostivom Bogu da nas

sačuva teškog ispita na preciznoj i nepogrešivoj božanskoj
vagi i uradimo sve od sebe na ovom svijetu da naša dobra
djela na toj tereziji (na Sudnjem danu) nadjačaju naše grijehe
i propuste i da nam Allah dž.š. bude milostiv pa da na nas
uvede u Svoj vječni Džennet. Amiiin!

147
 U NJEMU NEĆE NI ŽIVJETI
NI UMRIJETI
Na početku izlaganja o ovoj temi, da kažem odmah da je
ovo za mene bila najteža i najizazovnija tematika koju sam
do sada obrađivao. Trebalo mi je mnogo razmišljanja,
napora, zalaganja i strpljivosti da, koliko-toliko, proniknem
u neke tajne ove tematike. Pri tom sam trošio nevjerovatno
mnogo energije i preznojavanja tako da sam morao u nekim
momentima popiti i pojesti nešto slatko i kalorično da bih
tjelesnim kuvetom podupro snažno duhovno naprezanje.
Izgleda malo neobično ovo što kažem ali zaista je bilo tako.
Uostalom i Sam Allah dž.š. nam o tome u Kur’anu Pleme-
nitom kaže, kada se obraća Svome Poslaniku s.a.v.s. slede-
ćim riječima:”Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati!”,
(El-Muzzemmil,5). Dalje, u istoj suri-poglavlju se kaže:’’
probdij noć, osim malog dijela; - polovinu njezinu ili malo
manje od nje;ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an
pažljivo.”, (El-Muzzemmil, 2-4) u kojima nas Allah Mudri
savjetuje da bdijemo noćima, učeći i bolje razumijevajući
ove ‘teške riječi’, jer vidimo da je efekat u noći jači, shodno
sledećim riječima Allaha dž.š.: “ ta ustajanje noću, zaista,
jače djeluje i izgovara se jasnije,’’, (El-Muzzemmil, 6)
Na početku, da kažem i to da mi je povod za obradu ove
tematike bio jedan veličanstveni hadis našeg Poslanika
s.a.v.s. koji je prepun mudrosti i znanja a koji glasi:

Jedan sahat razmišljanja o izmjeni dana i noći vrijedi kao

godina ibadeta (bogosluženja) a jedan sahat razmišljanja o
životu i smrti vrijedi kao sedam godina ibadeta, dok jedan
sahat razmišljanja o Džennetu i Džehennemu vrijedi kao

148
sedamdeset godina ibadeta.’ (hadis)

Iz ovog plemnitog i jako poučnog hadisa vidimo da je prema

stepenu težine saznanja propisana i adekvatna nagrada.
Tako,izmjena dana i noći je svakodnevna pojava i o tome
mi dosta znamo. To je u stvari jedno te isto, samo dolaskom
svjetla noć ‘ispari’.

Ali zašto se to ponavlja neprekidno u tačnim ( u sekundi)

intervalima i koje sve zakonitosti precizno vladaju za vrij-
eme dana ili noći i niz drugih nepoznanica, zna samo Allah
Mudri. Druga je situacija sa životom i smrću. To je zacijelo
mnogo složenije pitanje da bi se moglo mnogo šta o tome
saznati, jer Gospodar života i smrti je samo Allah dž.š. koji
je Sebi odabrao Lijepa Imena za to i to su El-Muhjiju, Onaj
koji život daje i El-Mumitu, Onaj koji smrt daje.

“On život i smrt daje! A kad nešto odluči, samo rekne :

“Budi! – i ono bude.”, (El-Mu’min,68)

Zato i kažemo da nema ‘slučajne’ ili neočekivane smrti. Kod

Allaha Mudrog svaki život i smrt su precizno zapisani i
dogodiće se samo kada i kako On hoće.

O složenosti nastanka života i tajnama smrti mi dosta znamo

ali izvjesno je, sasvim nedovoljno, pa je zato razmišljanje o
tim pojavama vrlo poželjno a nagrada je , kako se vidi u
ovom hadisu zaista prevelika, kao 7 godina ibadeta. I na
kraju da još kažemo da je saznanje o Džennetu i Džehen-
nemu najsloženije ali je za to i nagrada veličanstvena.
Možemo li zamisliti koliko je to punih 70 godina kom-
pletnog ibadeta-bogosluženja i sve to je vrijedno samo kao
jedan sahat razmišljanja o Džennetu i Džehennemu! Uzvi-
šeni Allah u Kur’anu kaže:
149
“i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i džennet
prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se
Allaha boje.’’, (Al-‘Imran, 133)

Kada je Poslanik s.a.v.s. tefsirio ovaj ajet i govorio o Džen-

netu i Džehennemu pitali su ga ashabi: Allahov Poslaniče
kada je Džennet prostran koliko nebo i Zemlja gdje je onda
Džehennem?-kada se rodi dan gdje je onda noć, odgovorio
him je on?! To je, dakle jedno te isto, samo je pitanje ko ga
i kako doživljava. Naravno, sva moguća pitanja i saznanja
o ove dvije pojave nemogu nam biti dostupna na ovom svij-
etu, jer će se tek dogoditi, ali niz drugih saznanja su nam
dostupna preko kur’anskih poruka i Poslanikovih s.a.v.s. ha-
disa a naravno i niza naučnih saznanja koja već danas sa ve-
likom jasnoćom dokazuju realnost postojanja ovih mjesta i
događaja.

Veliki poticaj ka razmišljanju i razumijevanju ovih pitanja

nalazimo i u samom Kur’anu u kome se dalje kaže:

“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su,

zaista, znamenja za razumom obdarene,
za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o
stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti
nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje
u vatri!’’, (Al-’Imran, 190’191)

Isto tako, pojedine sure i ajeti u Kur’anu Plemenitom su izu-

zetno snažne i podsticajne za razumijevanje i shvatanje za
koje je naš Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu kazao:

Jedne prilike je Ebu Bekr, r.a., upitao: „O Allahov Poslaniče,

vidim da si osijedio?“ „Osijedile su me sure Hud, Vakia,

150
Murselat, Amme i Izeš-šemsu kuvviret“, a u drugoj predaji
stoji: ‘Osijedila me sura Hud i njene sestre’’’ (misli se na
sure Vakia, Murselat, Nebe’ i Et-Tekvir), odgovori Poslanik
s.a.v.s.

Sada nam je sasvim jasno, da je to u to vrijeme, bez Inter-

neta, TV, Radija, Telefona, Električne struje, Aviona i bez
mnogih drugih naučnih pronalazaka, bilo skoro nemoguće
shvatiti neke kur’anske istine i poruke, pa čak i samom Al-
lahovom Poslaniku, i ako je njemu samome pomoć stizala
od Samog Allaha preko meleka Džebraila ili putem vahja
(direktnog nadahnuća). Šta onda reći za ostali svijet i ljudske
zajednice, koji su ne samo živjeli u ‘mraku i neznanju’ već
su one koji su bili pametni i ispravno razumijevali, progla-
šavali ludim, jeresima-otpadnicima koje su stalno ismijavali,
proganjali pa čak i ubijali. Za ovu priliku bih napomenuo
samo slučaj italijanskog naučnika iz srednjeg vijeka,
Đordana Bruna, koji je zastupao tezu da se zemlja okreće
oko svoje ose, kojeg je crkva-inkvizicija proglasila jeresom-
otpadnikom i javno ga spalila na lomači. Subhanallah!...spa-
liti onoga koji je ispravno shvatio samo jedan od kur’anskih
ajeta, objavljen prije njega skoro hiljadu godina, a koji to
samo potvrđuje i koji glasi:

“Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču

kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve
savršeno stvorio;...’’, (En-Neml, 88) ili

“I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba

Silnoga i Sveznajućeg.
I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće
kao stari savijeni palmin prut.

151
Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi
oni u svemiru plove.’’,(Ya-Sin, 38-40)
Iz ovih plemenitih kur’anskih ajeta jasno vidimo da se ne
samo Zemlja okreće, nego i Sunce i Mjesec i sva ostala
nebeska tijela i da svi u svemiru plove utvrđenim putanjama.
Današnja nauka, astro-fizika, jasno potvrđuje ove istine i
sama se se crkva kaje za takva i slična nedjela, ali sada je
kasno, nečiji su životi , nažalost, stradali tada zbog zabluda,
bahatosti i neznanja svjetskih moćnika.

Ne mogu ovom prilikom a da ne istaknem činjenicu da je

Kur’an još prije skoro 1500 godina iznio niz naučnih i
drugih istina i saznanja a da i dan danas imamo većinu
čovječanstva da u Kur’an ne vjeruje ili ga jednostavno zane-
maruje ili odbacuje. Zar je potrebno čekati još narednih hil-
jadu godina, pa da se opet neko izvinjava ili kaje za učinjene
nepravde i propuste na koje je je Kur’an već davno i davno
ukazao! Nažalost ljudskom rodu, ne bilo him na obraz i čast
za tako nešto!

Gospodar Svjetova sve nas upozorava na to u Kur’anu Ple-

menitom:

“...Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate...’’,

(El-Bekara, 185) ili
“... Kur’an je samo opomena svim svjetovima.”, (Yusuf,
104)
Nakon ovih uvodnih pojašnjenja i poticaja za razumijevanje
ovih pojava ili stanja tek sada možemo konkretnije govoriti
o ove dvije izuzetno teško shvatljive činjece i šta bi to u
suštini trebalo da znači ‘u njemu neće ni umrijeti ni živjeti’.
To je zapravo u osnovi tumačenje sledećeg kur’anskog ajeta:

152
“Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe
čeka džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti!”,
(Ta-Ha, 74)

Kakav je to život, koji i nije život i kakva je to smrt, koja i

nije smrt? Ja Allahu, pomogni nam da iz neograničene Mi-
losti Tvoje dokučimo dio odgovora na ove zagonetke koje
samo Ti poznaješ a koje bi i mi djelomično i rado željeli
saznati. I reci: ’’Rabbi zidni ‘ilma’’, Gospodaru Ti moje
znanje povećaj.
U njemu (džehennemu) NEĆE ŽIVJETI? Šta to znači?

Negacija stanja živjeti je smrt! Dakle, ako neko neće živjeti

znači da će biti mrtav. Ali ako ne može umrijeti to opet znači
biti živ. Nije živ ali živi i nije mrtav jer nemože umrijeti.
Allah, Allah, da li ovo mi obični smrtnici, našim
dunjalučkim čulima ili znanjem možemo dokučiti. Rekao
bih da je to na ovom svijetu skoro nemoguće shvatiti! ili
U njemu (džehennemu) NEĆE UMRIJETI? Šta to znači?

Negacija stanja smrti je život! Dakle, ako neko ne može

umrijeti znači da će biti živ. Ali ako nemože biti živ to opet
znači biti mrtav. Nije mrtav jer ne može umrijeti ali nije ni
živ jer ne može živjeti. Allahu Svemogući učini da makar
djelimično shvatimo ova dva stanja za koja samo Ti možeš
znati kako u stvarnosti koegzistiraju tj. uporedo postoje.

Kao običan smrtnik, sa ovim znanjem koje mi je Uzvišeni

Allah podario, rekao bih da su ta dva stanja lice i naličje
jedne pojave i da ih razdvaja jedna tanana nit koju u Svojim
rukama drži samo njihov Gospodar. Jer ako je neko živ a ne
može živjeti onda takav život više liči smrti nego životu. I
obrnuto, ako neko ne može umrijeti a kao mrtav je, on je u
stvari živ ali životom koji poznaje samo Allah Svemogući.
153
Ovo najbolje možemo shvatiti ako znamo da je samo Allah
El-Muhjiju, Onaj koji daje život i El-Mumitu, Onaj koji
smrt daje. Time nam Svevišnji svima stavlja na znanje da
niko drugi, osim Njega ne može dati to dvoje. Ovo bi,
zapravo, bio najveći izazov na drugom svijetu (ahiretu)
mnogobošcima i ateistima da ištu od svojih kipova ili od
nekog drugog, mimo Allaha, da im da život ili smrt, što se
neće dogoditi jer tek tada će se svi uvjeriti da mimo Allaha
Svemogućeg nema drugoga Gospodara. Subhanallahi
‘amma jušrikun...Allah je daleko (iznad) od onoga kako ga
opisuju ili poimaju nevjernici!

Pošto je sada svima jasno da su ovo ingerencije (nadležnosti)

Uzvišenog Allaha i da mi od toga možemo samo ponešto
shvatiti ali u čije postojanje ni malo ne smijemo sumnjati,
jer nam je to integralni (sastavni) dio Imana (vjere). U
daljem izlaganju preći ćemo na izvjesnija objašnjenja i
stanja onih koji će, nažalost, boraviti u Džehennemima
prema stanju i stepenu svojih grijehova. To su, u suštini,
zaista mučna i užasna stanja, ’ koja će djecu sijedom uči-
niti’, našta nas Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi upozorava u
suri El-Muzemil (17. Kako ćete se, ako ostanete nevjernici,
sačuvati Dana koji će djecu sijedom učiniti?!). Subhanel-
lah! Da nas Allah sačuva tih i takvih strahota. Amin.

Kada je sve počelo

Najprije da se podsjetimo kada je sve započelo tj. kada je

neki prvi Allahov rob svojim grijehovima zaslužio boravak
u Džehennemu. Još u Džennetu, kada je Iblis l.a. (prokleti)
odbio da se Ademu a.s. pokloni, Svemogući Allah se zakleo:

“Istinom se kunem i istinu govorim” – reče Allah -,

154
sigurno ću sa svima, tobom (Iblise) i onima koji se budu
poveli za tobom, džehennem napuniti!”, (Saad, 84-85) i

On će 7 kapija imati

“Ti (Iblise) nećeš imati nikakve vlasti nad robovima

Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih
zalutalih.”
Za sve njih mjesto sastanka džehennem će biti,
on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj
njih proći.”, (El-Hidzr, 42-44)

Moja riječ se ne mijenja

“Moja Riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima

svojim nepravičan.”
Na dan kada upitamo džehennem: “Jesi li se napunio?”
– on će odgovoriti: “Ima li još?”, (Qaaf, 29-30)

A kako malo vi zahvaljujete

“On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zah-

valjujete”!, (El-Mu’minun, 78)

Džehennem ćete vidjeti jasno

“Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete

sve dok grobove ne naselite.
A ne valja tako, saznaćete svakako!
i još jednom, ne valja tako! saznaćete sigurno!
Ne valja tako, neka znate pouzdano,
džehennem će te vidjeti jasno!
i još jednom, doista će te ga vidjeti očigledno!

155
zatim će te toga dana za sladak život biti pitani si-
gurno!”,

(Et-Takasur, 1-8)

I svaki od vas će do njega stići

“Čovjek kaže: “Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?”

A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da
nije bio ništa?
I tako mi Gospodara tvoga, mi ćemo i njih i šejtane
sakupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko džehennema na
koljenima kleče,
a onda ćemo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema
Milostivome najdrskiji bili,
jer mi dobro znamo one koji su najviše zaslužili da u
njemu gore.
I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se sigurno
tako obavezao!
Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nev-
jernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.”,
(Meryem, 66-72)

Potištenih i premorenih lica

‘’ Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji? –

kada će se neka lica potištena,
premorena, napaćena
u vatri užarenoj pržiti,
sa vrela uzavrelog piti,
kada drugog jela osim trnja neće imati,
koje neće ni ugojiti ni glad utoliti.”, ( Gašije, 1-7)
Unakaženih likova
156
“Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem,
zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti,
samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih
čeka nagrada neprekidna.”, (Et-Tin, 4-6)

Iskešenih zuba će u njemu ostati

“Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostva-
riti,
a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni
biti, u džehennemu će vječno boraviti,
vatra će im lica pržiti i iskešenih zuba će u njemu ostati.
“Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?”
“Gospodaru naš,” – reći će – “naši prohtjevi su bili od
nas jači, te smo postali narod zalutali.
Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo
radili, sami bismo sebi nepravdu učinili.”
“Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!” – reći
će On.
“Kad su neki robovi Moji govorili; ’Gospodaru naš, mi
vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si na-
jmilovistiji!’ –
vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zabo-
ravljali i uvijek ste ih ismijavali.
Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su,
doista, postigli ono što su željeli. .”, (El-Mu’minun, 102-
111) ili
A oni je (vatru) ispod oka gledaju

“Onaj koga Allah bez podrške ostavi neće poslije Njega

imati nikoga da ga podrži. I ti ćeš vidjeti kako će nasil-
nici, kad dožive patnju, povikati: “Postoji li ikakav način

157
da se povratimo?”
I vidjećeš kako ih ponižene i klonule vatri izlažu, a oni je
ispod oka gledaju. Oni koji su vjerovali, reći će: “Pravi
stradalnici su oni koji na Sudnjem danu i sebe i čeljad
svoju upropaste!” A zar nevjernici neće neprekidno pa-
titi!
Njima neće moći pomoći oni kojima su se pored Allaha
klanjali; a onaj koga je Allah bez podrške ostavio, taj
pravog puta nije ni našao.”, (Eš-Šura, 44-46)

Slijepi, nijemi i gluhi

“Mi smo za džehennem mnoge džinnove i ljude stvorili;

oni pameti imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju –
a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su
kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.”, (El-A’raf,
179)

“Onaj kome Allah ukaže na pravi put – na pravom putu

je, a onome koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega,
nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sa-
kupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; bo-
ravište njihovo biće džehennem; kad god mu plamen
jenja, pojačaćemo im oganj.
To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali
i što su govorili: “Zar kada postanemo kosti i prah, zar
ćemo kao nova stvorenja, doista, biti oživljeni?”, (El-
Isra’, 97-98) ili

Slijepi oživljeni
“A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim ži-
votom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživ-
jeti.
158
“Gospodaru moj,” – reći će – “zašto si me slijepa oživio
kada sam vid imao?”
“Evo zašto” – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali
si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zabo-
ravljen.”
I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše
odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja
na onom svijetu biće, uisitnu, bolnija i vječna.”, (Ta-Ha,
124-127)

U njoj neće ni umrijeti ni živjeti

“zato (Muhammede) poučavaj – pouka će već od koristi

biti:
dozvaće se onaj koji se Allaha boji,
a izbjegavaće je onaj najgori,
koji će u vatri velikoj gorjeti,
pa u njoj neće ni umrijeti ni živjeti.”, (El-A’la, 9-13) ili

Bačeni u patnju najtežu

“Baci u džehennem svakog nezahvalnika, i nadžiju,

koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i po-
dozriv
bio,koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao, - zato
ga baci u patnju najtežu!”, (Qaf, 24-26), ili

“I Allah ga je (Musa-a) sačuvao nevolje koju su mu oni

snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.
Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas:
“Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!”
I kada se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bili
potlačeni reknu glavešinama svojim: “Mi smo se za
159
vama povodili, možete li nas makar malo vatre oslobod-
iti?”,
onda će glavešine reći: “Evo nas, svi smo u njoj, jer
Allah je presudio robovima Svojim.”, (El-Mu’min, 45-48)
U njemu će drvo Zakkum jesti
“Oni su prije toga raskošnim životom živjeli
i uporno teške grijehe činili
i govorili; “Zar kada umremo i zemlje i kosti postanemo
– zar ćemo zbilja biti oživljeni,
zar i drevni naši preci?”

Reci: “I drevni i kasniji,

u određeno vrijeme, jednog određenog dana biće sa-
kupljeni,
i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje,
sigurno s drveta zakkum jesti,
i njime ćete trbuhe puniti,
pa zatim na to ključalu vodu piti,
poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti;
to će na onom svijetu biti gošćenje njihovo!”, (El-Waqi’a,
45-56), ili

“Drvo zakkum
biće hrana grešniku,
u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti,
kao što voda kada ključa vri.
“Ščepajte ga i usred ognja odvucite,
a zatim mu, na glavu vodu koja ključa izljevajte!”
“Okušaj, ta ti si, uistinu, “moćni” i “poštovani”,
ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali!”, (Ed-Duhan, 43-
50), ili

160
“A da li je bolja ta gozba ili drvo zakkum
koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?
To je drvo koje će usred džehennema rasti;
plod će mu poput glava šejtanskih biti.
Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,
zatim će to s ključalom vodom izmješati,
a potom će se, sigurno, opet u džehennem vratiti.”, (Es-
Saffat, 62-68)

U sindžire sedamdeset lakata duge ga vežite

‘’ A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu reći će:

“Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije
i da ni saznao nisam za obračun svoj!

Kamo sreće da me je smrt dokrajčila –

bogatstvo moje mi nije od koristi,
snage moje nema više!”
“Držite ga i u okove okujte,
zatim ga samo u vatri pržite,
a onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite,
jer on u Allaha Velikog nije vjerovao
i da se nahrani nevoljnika - nije nagovarao;
zato on danas ovdje nema prisna prijatelja
ni drugog jela osim pomija,
koje će samo nevjernici jesti.”, (El-Haqqa, 25-37)

Košulje će him od katrana biti

“na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom

zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha Jedinoga
i Svemoćnog.
Toga dana ćeš vidjeti grešnike povezane u zajedničke
161
okove;
košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova
obavijati, -
da Allah kazni svakoga prema zasluzi – Allah će zaista
brzo račun svidjeti.”,
(Ibrahim, 48-51)

U njemu će teško izdisati i udisati

“I nesrećni će u džehennem, u njemu će teško izdisati i

udisati;
dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati, - osim ako
drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista
radi ono što želi.”, ( Hud, 106-107)

Ona će buktinja sama biti

“Nevjernik bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana

iskupi sinovima svojim,
i ženom svojom, i bratom svojim,
i porodicom svojom koja ga štiti,
i svima ostalima na Zemlji, - samo da se izbavi.
Nikada! Ona će buktinja sama biti
koja će udove čupati
zvaće onoga ko je glavu okretao i izbjegavao
i zgrtao i skrivao.”, (El-Me’aridž 11-18)

Šta vas je u Sekar dovelo?

“U Sekar ću Ja njega baciti –

a znaš li ti šta je Sekar?
Ništa on neće poštedjeti,

162
kože će crnim učiniti,
nad njim su devetnaestorica.”, (El-Mudesir, 26-30), ili

“Šta vas je u Sekar dovelo?”

“Nismo” – reći će – “bili od onih koji su molitvu
obavljali
i od onih koji su siromahe hranili,
i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali,
i Sudnji dan smo poricali,
sve dok nam smrt nije došla.”
Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi.”,
(El-Mudesir, 42-48)

Berzeh

“Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru

moj, povrati me
da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” – Ni-
kada!

To su riječi koje će on uzalud govoriti, - pred njima će

prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.”, (El-
Mu’minun, 99-100), ili

“Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.”,

(El-Hidzr, 2), ili

“I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi i inadžija

nastradao, -
pred njim će džehennem biti – i on će biti pojen odvrat-
nom kapljevinom,
mučiće se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrij-

163
eti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrij-
eti; njega će teška patnja čekati.
Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo
koji vihor u olujnom danu raznese; neće moći da
očekuju nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to će
teška propast biti!”, (Ibrahim, 15-18)

I na kraju svih ovih užasnih opomena o mukama i stradanju

nevjernika u vatri oni će pokušati još tri puta zamoliti Malika
čuvara Džehennema da se izbave iz nje, i pitaće:

Imali ikakva načina da se iz nje iziđe?

“Onima koji nisu vjerovali doviknuće se: “Allahova

odvratnost prema vama kad ste, pozvani da vjerujete,
ostali nevjernici – bila je, doista, veća od vaše odvratnosti
sada prema sebi.”
“Gospodaru naš,” – reći će oni -, “dva puta si nas
usmrtio i dva puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe
naše, pa imali ikakva načina da se iziđe?”, (El-Mu’min,
10-11),

Da nam bar jedan dan našu patnju ublaži?

“I oni koji će u vatri biti govoriće stražarima

džehennemskim: “Zamolite Gospodara svoga da nam
bar jedan dan našu patnju ublaži!”
“A zar vam poslanici vaši nisu jasne dokaze donosili? –
upitaće oni. – “Jesu!” – odgovoriće. – “Molite onda vi!”
– reći će oni. Ali će molba onih koji nisu vjerovali
uzaludna biti.”, (El-Mu’min, 49-50) i na kraju će reći,

3) O Malik, neka Gospodar tvoj učini da umremo?

164
“Oni će dozivati: “O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da
umremo!’ – a On će reći: “Vi ćete tu vječno ostati!”, (Ez-
Zuhruf, 77)

Pošto će nevjernici izgubiti svaku nadu da iz vatre izađu ili

da im se kazna bar malo ublaži i na kraju da ne mogu ni
umrijeti njihova nesreća i propast biće trajna i užasna. Za-
mislimo samo te propasti kada neko ište smrt a ni to nemože
dobiti! Subhanallah, da nas Allah sačuva toga stanja i takve
nevolje.

I ne samo da nema izgleda u izbavljenje nevjernika iz vatre,

nego će i sam Džehennem iskati imali ih još, sačuvaj nas Al-
lahu Džehennma. Amin.

‘’ Na dan kada upitamo džehennem: “Jesi li se napunio?”

– on će odgovoriti: “Ima li još?”, ( Qaf, 30)

Tako, neka ne brinu nevjernici za svoje mjesto na ahiretu,

jer ne samo da će naći sebi adekvatno mjesto nego će im biti
i odgovarajuće, kako him poručuje Uzvišeni Allah u svojoj
Knjizi, Kur’anu Plemenitom:..’...La merhaben...’, ne bilo
him pri- jatno!

“Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u džehennem

ući!” – “Ne bilo im prostrano! u vatri će oni, doista, gor-
jeti!’, (Saad, 59)
Poslije ovih užasnih opomena neposlušnima i nevjernicima,
obradujmo sve vjernike nadom u Allahov dž.š. spas od
džehennemskih stradanja i poniženja, ovim predivnim
kur’anskim ajetima:

165
“I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost
prosuti’’, (El-Ahzab,47) i

“Ali, vi više život na ovom svijetu volite,

a onaj svijet je bolji i vječan je.’’, (El-A’la, 16-17) i

“Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt

moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova,
koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi
musliman.”, (El-En’am, 162-163)
Na kraju upućujmo što češće, makar jutrom i večerom,
Dragom Allahu dove (molbe) prvo da nas sačuva Džehen-
nema i propasti u njemu a zatim da nam podari predivni i
vječni Džennet. Amin.

Allahumme edžirni minne-n-nar. Sačuvaj nas Allahu od

džehennemske vatre!

Allahumme es’eluke dženneti-n firdefs...Allahu moj

nastani me u džennetu Firdefsu (najboljem džennetu od
svih) na ahiretu!

Allahumme es’eluke kalbun selim...Allahu moj učini da ti

na kraju dođem odana (pokorna-muselimun) srca! Amin

166
 Šest ‘Pustih’ Želja Džehennemlija

Uzvišeni Allah je, prema hadisu Poslanika Muhammeda

s.a.v.s., pedeset hiljada godina prije stvaranja ovoga svijeta
u Knjizi Pomno Čuvanoj (Levhi Mahvuz) odredio i zapisao
sve šta će u tom svijetu imati i postojati. Lijeva strana Knjige
se zove Sidždžin i u njoj je zapisano sve što će biti u
Džehennemu tj. izvan Njegove milosti. Desna strana Knjige
zove se Ilijjun i u njoj je zapisano sve ko će se i šta će se
nalaziti u Džennetu tj. u okrilju Allahove dž.š. milosti. O
tome nam govore i sledeći ajeti Kur’ana Mudrog:

“A ovo je Kur’an veličanstveni, na ploči pomno čuvanoj-

Levhi Mahfuz’’, (El-Burudž, 21-22)

“Uistinu! Knjiga griješnika je u Sidždžinu.’’, (El-Mutafi-

fun, 7)

“Uistinu! Knjiga čestitih je u Ilijjunu.’’, (El-Mutafifun, 18)

Pošto ćemo se ovdje baviti pitanjem samo nevjernika-dže-

hennemlija da vidimo kako ih je opisao Gospodar Svjetova
u Svojoj Plemenitoj Knjizi, Kur’anu Mudrom:
“Mi smo za džehennem mnoge džinnove i ljude stvorili;
oni pameti imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a
njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao
stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.’’, (El-A’raf, 179)
Kako se jasno vidi iz ovog ajeti-kerima, razum, oči i uši su
kod ljudi i džinna ona odlika koja ih uzdiže i izdvaja od svih
drugih stvorenja. I ako him je Uzvišeni Allah dao slobodu

167
volje i izbora oni se ne koriste njima pa tako izlaze iz okvira
njihove namjene za koje ih je Gospodar Svjetova stvorio.
Allah dž.š. ih ovdje upoređuje sa stokom ili sa još gorim
stvorenjima, jer mnogi hajvani (stoka) i ako nemaju tu slo-
bodu volje i izbora, potpuno izvršavaju svoje dužnosti (in-
stikte) koje him je odredio Svevišnji Allah. Kako drugačije
nazvati ubicu djece i nedužnih ljudi, silovatelja ili perverz-
nog pokvarenjaka, osim hajvanom ili nečovjekom. Hajvan
tako nešto nebi nikada uradio. Imamo mnoštvo dokaza u pri-
logu tome, između ostalog i slučaj zvjeri, lava na primjer,
koji nikada ne napada niti ubija drugu životinju osim kad je
gladan. Dočim kod ljudi, pa i džinna, situacija je obrnuta.
Čovjek što više ima više je halav (nezasit) i spreman je da
bez pardona otima i napada slabije, radi svoje dunjalučke
strasti (heve). I nikada mu nije dosta. Ne zna da stane u tim
svojim gnusnim djelima.
Zbog toga i zbog takvih pokvarenjaka i nevjernika (bez-
božnika) je i ova tema, da se vidi sve šta ti nevaljalci čine
na ovom svijetu i šta takve čeka na onom drugom svi-
jetu(ahiretu). Koliko god da su takvi loši, zli ili pokvareni
Gospodar njihov ih neprekidno upozorava, preko svojih po-
slanika i knjiga, nebi li se pokajali, zaustavili u svojim be-
zumnim radnjama i eventualno vratili ispravnom životu. No,
na njihovu veliku žalost, oni ne razmišljaju svojom glavom,
ne vide svojim očima i ne čuju svojim ušima i tako sebe
sami u propast odvode.

Kada čovjek zapadne u neku nevolju, logično je da će

pokušati odmah da se nje oslobodi i da iz toga bez
posljedica, po mogućnosti, izađe. Na ovom svijetu ljudi se
neminovno sretaju sa raznoraznim neželjenim, ponekada i
teškim nevoljama iz kojih nebi ni mogli izaći da him

168
Gospodar njihov ne pomogne u tome. Ostala je tako od
davnina jedna uzrečica ‘ Bože pomozi’, koju izgovaraju čak
i nevjernici u Boga, kad him ‘zagusti’! Za vjernike je
normalno da u takvim okolnostima prvo Boga zamole da
him pomogne i oni se tako u većini slučajeva izbave toga
zla. To je zato, što se Uzvišeni Bog odaziva dovama svojih
robova i što ih štiti u svakoj neželjenoj i teškoj situaciji.
Jedno od Njegovih Lijepih Imena (Esma’u-l-Husna) je i Er-
Rekib, što u prijevodu znači - Onaj koji nad svima bdi.
Drugim riječima čovjek nikada nije sam. Uz svakog od
insana (ljudi) su meleki, kako stoji u Allahovoj Knjizi,
Kur’ani-Kerimu: “Uz svakog od vas su meleki, ispred njega
i iza njega, - po Allahovu naređenju nad njim bdiju...’’ ,
(Er-Ra’d, 11). Za ljude, ovo je najjači štit od eventualnih
nevolja, vidljivog pa i nevidljivog zla. Ovako Gospodar ljudi
iskazuje posebnu brigu iz Svoje Milosti prema Svojim
robovima što vidimo i u narednom kur’anskom ajetu: “Onaj
koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo
otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar
pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da
primite!’’, (En-Neml, 62).

Postavlja se onda pitanje, zašto pojedini, ili čak i mnogi

ljudi, ne vjeruju u Veličanstvenog Boga, svoga Istinitog
Gospodara, koji Se, kako vidimo brine o našem halu (stanju)
čak i onda dok spavamo ili onda kad neku nevolju i ne
očekujemo, jer je naš Plemeniti i Milostivi Bog unaprijed
od nas otklanja, pri čemu mi i nijesmo svjesni da nas štiti i
brani ‘nevidljiva ruka’. To je zaista velika nepravda, kako
kaže jedan čestiti Allahov rob, Lukman a.s. (Allahov mir na
njeg) u Plemenitom Kur’anu, savjetujući svog sinčića
ovako: “Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O
sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo
169
je, zaista, velika nepravda.”, (Lukman, 13).

Jedno od najupečatljivijih upozorenja takvima nalazimo u

Allahovoj Knjizi u sledećim ajetima: ”Reci: “Hoćete li da
vam kažem čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud
u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da
je dobro ono što rade?

To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali

i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će
trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva
značaja nećemo dati.
Njima će kazna džehennem biti, zato što su nevjernici bili
i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali.”,
(El-Kehf, 103-106)

Oni koji se i preko svih ovih upozorenja Gospodara Svjetova

ogluše, neminovno će se jednom sresti sa teškim
posljedicama svojih zabluda ili svojih zlih namjera. Za takve
su i ovi dokazi iz Kur’ana Mudrog: ‘’ Ali u Kur’an ne
htjedoše da povjeruju, i znaće oni!’’, (Es-Saffat, 170) ili
‘’ Elif-lam-ra. Ovo su ajeti knjige, Kur’ana jasnog!
Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.
Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada, -
znaće oni!’’, (El-Hidžr, 1-3)

‘ Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani ‘, ovim

riječima Uzvišeni Bog, Allah s.v.t. upozorava sve ljude i
džinne, one koji se iz oholosti Njemu ne pokore (museli-un).
Sa ovim Božanskim riječima nevjernici će se često u životu
na ovom svijetu srećati, na način što će nesrećni biti ili se sa
mnogim nevoljama nositi a da him se Njihov Gospodar neće
odazvati niti u pomoć pritjeći. A zašto i bi, kad oni u Njega
170
ne vjeruju niti od Njega pomoći ištu.

Tako će raditi sve do smrtnog časa ali tada će se nevjernici,

posebno, iznenaditi i strahovito prestrašiti kada vide meleke
strašnog izgleda koji će him duše uzimati. No, tada je za sve
kasno! Život na Zemlji je bio i prošao i sada se konačno
vraćamo Onome čiji smo robovi i Koji nas je sa razlogom
stvorio i na Zemlji do određenog roka ostavio. Sada je taj
rok istekao i dušu koju nam je Allah Svemoćni bio darivao
sada moramo vratiti Njemu, Koji je njen pravi vlasnik. O
ovome nam najslikovitije govore Allahove Riječi (ajeti)
Kur’ana Slavnog:
“... A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada
meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: “Spasite se
ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti
kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i
što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.”, (El-
En’am, 93)

Iako je u Kur’anu Mudrom navedeno i opisano stanje

vjernika u času odvajanja duše od tijela, o tome nas je
detaljno obavijestio i Allahov Poslanik Muhammed,
sallAllahu ‘alejhi ve sellem, a on ne govori po hiru svome.
Tako Allah Uzvišeni kaže na više mjesta u Svojoj Knjizi (u
prijevodu značenja): “Vjernicima meleki dođu u lijepom
izgledu i obraduju ih lijepim vijestima.”, kao na primjer
u narednim ajetima: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš
je Allah, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne
bojte se i ne žalostite se, radujte se Džennetu koji vam je
obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a
i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele,
i što god zatražite – imaćete. Bićete počašćeni od Onoga
koji prašta i koji je Milostiv.”‘ ( Fussilet, 30-32)
171
A nevjernicima i pokvarenjacima se govori obrnuto: “A da
si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po
licima ih njihovim i straga udarali: ‘Iskusite ptanju u
ognju. To je za ono što ste rukama svojim pripremili, jer
Allah nije nepravedan robovima Svojim!”‘ (El-Enfal, 50-
51)
Allahov Poslanik, Muhammed s.a.v.s. u svojim hadisima
takođe govori o ovim događajima od kojih ćemo ovdje samo
neke pomenuti, kao ove na primjer:

Bera’e bin Azib prenosi hadis:

Stanje vjernikove duše prilikom smrtnog časa

“Izišli smo sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s. da klanjamo dženazu

nekom čovjeku, od ensarija. Približili smo se kaburu, pa
pošto je tijelo spušteno u mezar, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
je sjeo pored njega, okrenuši se u pravcu Kible, a i mi smo
posjedali oko njega. Bili smo mirni kao da nam je na gla-
vama ptica. U svojoj ruci je imao štap s kojim je kuckao po
zemlji. Ponekad bi gledao u nebo, a zatim u zemlju, svoj po-
gled je dizao prema gore i spuštao. Zatim reče: “Utječite se
Allahu od kaburskih kazni”. To je rekao dva ili tri puta, a
zatim je izgovorio tri puta: “Moj Allahu, ja se utječem Tebi
od kaburskih kazni i iskušenja”, I dodao: “Zaista vjernik,
rob Allahov kad napušta ovaj svijet i ide na budući, dođu
mu meleki sa visine, bijela izgleda u sjaju kao Sunce, sa
sobom nose džennetsku odjeću i džennetski miris. Približe
mu se tako da ih može vidjeti. Zatim dođe melek smrti i
sjedne pored njegove glave, pa kaže: “O dobra dušo”, a u
drugoj verziji “o smirena dušo, idi oprostu svoga Gospo-
dara i Njegovom zadovoljstvu”. Duša zatim napušta svoje
tijelo poput kapljice koja klizi sa svoga mjesta. Zatim je
172
prihvataju”, a u drugoj predaji “pa kad duša napusti tijelo
blagosiljaju ga meleki svi, na nebu i na zemlji. Potom mu se
otvaraju nebeska vrata i svi čuvari tih vrata mole se Allahu
za njegovu dušu. Meleki je prihvataju ne odvajaju se od nje
ni jednog trena, sve dok je ne postave u haljine (kafine) i
miris.”‘
O tome govore slijedeće Allahove riječi: “A kad nekom od
vas smrt dođe izaslanici Naši mu bez oklijevanja dušu uzi-
maju”. (El- En’am, 61)

“Od nje se proširi najlješi miris kakvog na Zemlji nema,

potom se, noseći je, penju u visine. Kad prođu pored grupe
meleka svi upitaju: “Čija je ovo plemenita duša?” A meleki
odgovaraju: “To je taj i taj”, I tad spomenu njegovo najl-
jepše ime s kojim su ga ljudi zvali na zemlji. Tako biva sve
dok ne pređu zemaljsko nebo, i zatraže dozvolu za prolazak,
pošto im se dozvoli idu dalje prema nebu koje slijedi. Tako
biva sve dok ne dođu do sedmog neba.
Allah Uzvišeni tada kaže: “Pišite Moga roba u knjigu ve-
likana. Uistinu, knjiga čestitih je u Ilijjunu, a znaš li ti šta
je Ilijjun?” (El-Mutaffifun, 18-19). I on bude upisan u
knjigu velikana, a potom im se naredi: “Vratite mog roba
na zemlju jer Ja sam ljude stvorio od zemlje, u nju ću ih po-
novo vratiti, a iz nje će biti proživljeni i drugi put”. Zatim
se njegova duša vrati u tijelo i tada čuje odjeke obuće svojih
drugova kako napuštaju mezarje. Tada mu dođu dva snažna
meleka koji ga počnu ispitivati: “Ko ti je Gospodar” A on
će odgovirti: “Moj Gospodar je Allah”. Koja je tvoja vje-
ra?” – oni će ponovo pitati, a on će reći: “Moja vjera je
islam”, “a ko je onaj čovjek koji je vama poslan?” – upitat
će oni a on će reći: “On je Allahov Poslanik”.
Njihov dalji razgovor će teći na slijedeći način: “Kakvo ti

173
je djelo?” On će odgovoriti: “Čitao sam Allahovu knjigu i
vjerovao u ono što tamo piše”. Zatim će ga stegnuti i ponovo
pitati: “Ko ti je Gospodar? Koje si vjere? Ko ti je Poslanik?
– I ovo će biti poslijednje kabursko iskušenje s koji će biti
izložen vjernik.
U skladu sa ovim su Allahove riječi: “Allah će vjernike
postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onom svijetu.”
(Ibrahim, 27).
A on će reći: “Moj Gospodar je Allah, moja je vjera islam,
moj poslanik je Muhammed, sallAllahu ‘alejhi ve sellem” a
zatim će doći glas sa visine: “istinu je rekao Moj rob, pri-
premite njemu mjesto u Džennetu, uputite ga u Džennet i ot-
vorite Džennetska vrata”. Do njega će doprijeti džennetski
lijep i ugodan miris, a kabur će se proširiti koliko njegove
oči mogu vidjeti. Zatim će mu doći čovjek lijepa izgleda, u
lijepoj odjeći, lijep miris iz njega će zaudarati, i reći će:
“Raduj se svojoj sreći, Alla- hovom zadovoljstvu i
Džennetu punom blagodati. Ovo je dan koji ti je obećan”.
A on će u radosti i sreći upitati: “Allah te nagradio, a ko si
ti što mi donosiš ovo dobro?”, a on će reći: “Ja sam tvoje
dobro djelo što si ga činio”. “Bogami, ja sam to činio sa
željom da postignem Allahovo zadovoljstvo izbjegavajući
grijeh. Allah neka te nagradi”, reče on. Zatim će otvoriti
džennetska i džehennemska vrata. Zatim će mu se pokazati
mjesto u vatri i reći: “Ovo ti je bilo predviđeno boravište,
pa ti ga je Allah zamjenio mjestom u Džennetu”. Pošto
pogleda u Džennet reći će: “Moj Gospo- daru, ubrzaj
Sudnji dan da bi se susreo sa svojom porodicom i imetkom ’.

174
Stanje duše nevjernika (griješnika) prilikom smrtnog časa

A nevjernik (griješnik), kada napušta ovaj svijet i putuje za

budući, dođu mu sa neba meleki, grubi i strašni, crnog
izgleda, sa sobom nose platno od kostrijeti. Približe mu se
tako da ih može vidjeti. A zatim će doći melek smrti i sjesti
kod njegove glave i reći: “O prljava dušo izlazi, idi, Allah
je srdit na tebe i ljut”. Zatim će njegova duša napustiti tijelo
uz veliku muku, kao što se vruć ožeg vadi iz vlažne vune,
kidajuće vene i živce, proklinju ga meleki i stanovnici neba.
Njemu se zatvaraju nebeska vrata, a čuvari tih vrata mole
Allaha, dželle šanuhu, da im ne šalje takvu dušu. Zatim je
prihvataju ona dva meleka u svoje ruke i ne puštaju je nij-
ednog trena, sve dok je ne postave na platno od kostrijeti.
Tada se osjeti smrad kakvog nema na zemlji, i zatim se dižu
u visine. Kada prođu pored grupe meleka svaka od njih
upita: “Kakva li je ovo pokvarena duša?” Njima se odgo-
vara: “To je taj i taj” – I spomenu njegovo najružnije ime s
kojim su ga zvali na zemlji. Tako se događa sve dok ne dođu
do kapije prvog neba i zatraže dozvolu, ali vrata im se neće
otvoriti”. Zatim je Poslanik proučio: “Njima se nebeska
vrata neće otvoriti i prije će uže kroz iglene uši proći nego
će oni u Džennet ući”. Allah će tada reći: “Pišite ga u
knjigu poniženih (Sidždžin), a zatim ga vratite na zemlju,
jer Ja sam rekao da Sam ljude od zemlje stvorio, da ih u
zemlju vraćam i da ću ih ponovo iz zemlje proživjeti”. Duša
njegova bit će protjerana sa neba i spojit će se sa tijelom,
zatim je izgovorio sljedeće riječi: “A onaj ko bude smatrao
da Allahu ima iko ravan, biće kao onaj koji je s neba pao
i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u da-
leki predio odnio”. (El-Hadždž, 31) Pošto mu se duša vrati
u tijelo, on čuje odjeke koraka onih koji odlaze. Zatim mu

175
dođu dva meleka strašnog izgleda, podignu ga i počnu ispi-
tivati: “Ko ti je Gospodar?” a on će reci: “Ah, ah, ne
znam”, a meleki će reći: “Koje si vjere?” a on će reći: “Ah,
ah, ne znam”, ponovo će oni pitati: “Šta kažeš za čovjeka
koji vam je poslan”, ne spominjući njegovo ime, neko će reći
“Muhammed” “Ah, ah, ne znam”, odgovorit će on, “ali sam
čuo ljude da su o tome govorili.” Oni će tada reći: “Ne znaš
i nisi htio da znaš”, glas sa visine će povikati: “Laže on, pri-
premite mu mjesto u Džehennemu, otvorite vrata njegova,
neka do njega dopre vrućina džehennemska i smrad”,
Kabur će se stisnuti tako da će kosti mimo kosti prolaziti.
Pojavit će se čovjek ružnog i strašnog izgleda, u ružnoj
odjeći, smrad će iz njega udarati, i reći će mu: “Teško tebi
sa tvojiim zlom, ovo je dan koji ti je obećan”. On će povi-
kati: “A ko si ti što mi donosiš ovu strašnu vijest?” A on će
reći: “Ja sam tvoje loše djelo. Bogami, kad god si uradio
loše djelo ono te je udaljilo od pokornosti Allahu, a ubrzalo
tvoj put ka neposlušnosti, i Allah te je kaznio.” Zatim će mu
dovesti čovjeka koji je slijep, gluh i nijem, u ruci će imati
kandžiju od željeza. Kad s njom udari u brdo, pretvori ga u
prašinu. Udarit će ga tako da će od njega ostati samo
prašina. Zatim će ga Allah povratiti u prvobitno stanje, ovaj
će ga udariti drugi put. On će tada jaukati, tako da će ga
čuti sve osim ljudi i džina. Zatim će mu otvoriti vrata Dže-
hennema i pripremiti ležaj od vatre. On će tada povikati:
“Moj Allahu, odgodi Sudnji dan!”

Nakon ovog izlaganja iz koga se jasno vidi da će vjernici

biti dobro tretirani i spašeni: ‘’ Vjernici su se spasili’’, (El-
Mu’minun,1), da vidimo sada kako će nevjernici biti
tretirani i koje će him želje biti. Sve te njihove ‘ puste’ želje
možemo u šest pitanja-želja svrstati. Pogledajmo sada koje

176
su to želje nevjernika-džehennemlija po redoslijedu:

Gospodaru naš povrati nas još jednom u život (da

budemo vjernici)

“Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru

moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam
ostavio!” – Nikada!
To su riječi koje će on uzalud govoriti, - pred njima će
prepreka (Berzeh) biti sve do dana kada će oživljeni
biti.”, (El-Mu’minun, 99-100),

Ove će riječi nevjernici uzaludno govoriti pri samom susretu

sa smrću, jer je život na Zemlji bio i prošao i sada se valja
suočiti sa posljedicama svojih djela (nedjela). Oni će, nakon
toga, neminovno pasti u vatru (patnju) a onda će u tri stepena
moliti Uzvišenog Gospodara da se iz nje izbave. Prvo, da
iz nje potpuno izađu. Drugo, da him se patnja makar jedan
dan ublaži. I na kraju, kada him se ništa ne bude udovoljilo,
moliće Allaha dž.š. da im dadne smrt, odnosno da ponovo
umru, ali ni to him se, na njihovu najtežu žalost, neće
udovoljiti i oni će u vatri ostati vječno i u njoj neće moći ni
živjeti niti umrijeti.
Gospodaru naš izbavi nas iz vatre

“Gospodaru naš,” – reći će oni -, “dva puta si nas smrtio

i dva puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe naše, pa
imali ikakva načina da se iziđe?”, (El-Mu’min, 10-11),
“Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo
radili, sami bismo sebi nepravdu učinili.”, (El-Mu’minun,
107) i

177
“... I ti ćeš vidjeti kako će nasilnici, kad dožive patnju,
povikati: “Postoji li ikakav način da se povratimo?”, (Eš-
Šura, 44)

Ne, ne, nema načina više da se nevjernici spase vatre. To će

him ‘adekvatna nagrada’ biti za ono što su u životu na Zemlji
radili.

Gospodaru naš makar jedan dan nam ublaži patnju

“I oni koji će u vatri biti govoriće stražarima džehenne-

mskim: “Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan
našu patnju ublaži!”
“A zar vam poslanici vaši nisu jasne dokaze donosili? –
upitaće oni. – “Jesu!” – odgovoriće. – “Molite onda vi!” –
reći će oni. Ali će molba onih koji nisu vjerovali uzaludna
biti.”, (El-Mu’min, 49-50)

Kolike će užasne muke nevjernika-džehennemlija biti,

vidimo iz ovih ajeta i kada bi him se makar jedan dan patnja
ublažila smatrali bi to velikim uspjehom. Međutim, neće
him se ni to udovoljiti jer će njihove želje uzaludne biti.

Gospodaru naš učini da umremo

“Oni će dozivati: “O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da

umremo!’ – a On će reći: “Vi ćete tu vječno ostati!”, (Ez-
Zuhruf, 77)

Kada nevjernici vide da him nema nikakvog izlaska iz vatre

niti makar imalo ublažavanja patnje oni će tada moliti
Uzvišenog Allaha za smrt! SubhanAllah! Zamislimo, kakva
ih je nesnošljiva muka natjerala da ištu smrt, kao najveću

178
nadu i želju. SubhanAllah! Da nas vjernike Allah dž.š.
poštedi svih tih patnji. Amin.

Allah Milostivi je vjernicima obećao Džennete (mjesta

neprekidnih zadovoljstava) u kojima će imati sve šta požele
i šta him duše njihove ištu. Za stanovnike Džehennema
(vatre) od svih tih blagodati najvažniji su voda i svjetlo
(nur). Zašto? Pa zato što se vatra može vodom ugasiti a
svjetlo jer će oni svi u tami (mraku) biti. O tome i Kur’an
Plemeniti govori: “A kad u džehennem žedne grešnike
potjeramo.’’, (Meryem, 86) ili : :I Zemlja će svjetlošću
(nurom) Gospodara svoga zasijati…’’, (Ez-Zumar, 69).

Evo šta će nevjernici-džehennemlije tada od vjernika iskati:

Prolijte po nama malo vode ili nešto drugo

“I stanovnici vatre dozivaće stanovnike dženneta: “Prolijte

na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!”
– a oni će reći: “Allah je to dvoje nevjernicima zabranio,
kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je život na
Zemlji bio obmanuo. “Sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato
što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati i
zato što su dokaze Naše poricali.”, (El-A’raf, 50-51)

Dajte nam da se vašim svjetlom poslužimo

“Na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima go-

voriti: “Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!” –
“Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!” – reći će se.
I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati;
unutar nje biće milost, a izvan nje patnja.’’, (El-Hadid, 13)

179
Posle svih ovih ‘pustih’ želja i nadanja nevjernika-džehe-
nnemlija ne ostaje him ništa drugo nego da trajno i zauvijek
trpe posljedice svojih djela (nedjela) koje su na Zemlji radili.
I ako su bili mnogo puta na ovo upozoravani oni su to bahato
i oholo odbacivali i čak su se tome izrugivali. Sada su manji
od ‘makovog zrna’ i čini se ‘meki kao pamuk’. Ali , ako su
na dunjaluku mogli druge prevariti ili zavarati, sada him to
neće kod Gospodara Sudnjeg Dana ništa pomoći, jer him
Uzvišeni Gospodar poručuje: “... “Spasite se ako možete!
Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjavani zato što
ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema
dokazima Njegovim oholo ponašali.”, (El-En’am, 93).
i “Eto, to je zbog djela ruku tvojih, jer Allah nije nepra-
vedan prema robovima Svojim”, (El-Hadž, 10)
Gospodar Svjetova, apsolutni Gospodar svega i vidljivog i
nevidljivog i ovoga i budućeg (ahireta) svijeta koji je Sam
Sebi propisao da bude milostiv kaže:
“... !” On je Sebi propisao da bude milostiv. On će vas na
Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni
koji su sebe upropastili, pa – i oni neće vjerovati.’’, (El-
En’am, 12) i ‘’ ...Gospodar vaš je Sam Sebi propisao da
bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz
lakosmislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi, - pa,
Allah će doista oprostiti i samilostan biti.”, (El-Enam, 54)
i ‘’ Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde…’’,
(El-En’am, 115) i ‘’ Pa šta te onda navodi da poričeš onaj
svijet, -
zar Allah nije sudija najpravedniji?!’’, (Et-Tin, 7-8)

Eto zašto je vatra džehennemska prava ‘nagrada’ za nevjer-

nike. Oni će se u njoj prilagođavati i boraviti jer su je
sopstvenim rukama napravili i potpalili i kada bi se kojim

180
slučejem i našli u Džennetu oni u njemu nebi mogli opstati
ni trena. Zato, jer je Džennet prilagođen za vjernike i dobre
Allahove robove a Džehennem je stvoren ‘po mjeri’ nev-
jernika i on him baš odgovara. Oni su sami vatru izabrali a
to vidimo iz sledećih ajeta Allahove Knjige:
“Ovo je vatra koju ste poricali.
pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite?
Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli, - to vam je
kazna za ono što ste radili.”. (Et-Tur, 14-16)
“Zar da vjerniku bude isto kao grešniku?

Ne, njima neće biti isto: one koji su vjerovali i dobra djela
činili čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti, kao
nagrada za ono što su radili; a one koji nisu vjerovali čeka
vatra u kojoj će prebivati;

kad god pokušaju da iz nje iziđu, biće u nju vraćeni i biće

im rečeno: “Trpite kaznu u vatri koju ste poricali.”, (Es-
Sedžde, 18-20)
Toga Dana (Sudnjeg) neće više biti nikakve trgovine ni
otkupa. Neće biti ni posredovanja za bilo koga ili bilo čim
bez dopuštenja Allaha Svemoćnog. Zato neka se nevjernici-
džehennemlije ne nadaju ničem dobrom jer se od njih neće
nikakav otkup primiti, što vidimo iz narednih ajeti-kerima:

“Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista

se neće primiti kao otkup ni sve blago ovog svijeta. Njih
čeka patnja bolna i njima niko neće pomoći.’’, (Al-’Imran,
91) ili

“...Nevjernik bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana

iskupi sinovima svojim,

181
i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja
ga štiti,
i svima ostalima na Zemlji, - samo da se izbavi.
Nikada! Ona će buktinja sama biti
koja će udove čupati,
zvaće onoga ko je glavu okretao i izbjegavao
i zgrtao i skrivao.’’, (El-Me’aridž, 11-18) ili
‘’ Nikakva otkupnina se danas od vas neće primiti, a ni od
onih koji nisu vjerovali; vatra će biti prebivalište vaše, ona
baš vama odgovara, a užasno je ona boravište!’’, (El-
Hadid, 15)
Žalosti velike za nevjernike! Pitamo se, kakva su to
stvorenja (ljudska) koja će nuditi vatri, umjesto sebe, svoje
najrođenije i inajmilije, roditelje, djecu, braću, sestre i td.
To normalan ljudski um ne može prihvatiti, ali Allah je Hakk
(Oličena Istina) i nema nikave sumnje da će se to stvarno i
dogoditi. Šta onda reći, osim, ko him je kriv? Zar nijesu
imali dovoljno vremena i pameti pa da razmisle da će ih jed-
nom ovako nešto stići! Zar su mislili da Allahova prijetnja
nije istinita, a On se, sabhanehu ve te’ala, već zakleo još u
Džennetu ovim: “Istinom se kunem i istinu govorim”- reče
Allah, sigurno ću sa svima, tobom (Iblise) i onima koji se
budu poveli za tobom, džehennem napuniti!’’, (Sad, 84-
85).
I ne samo da nevjernici-džehennemlije neće naći milosti ni
podrške kod Gospodara Svjetova, nego će ih se odreći i sam
Iblis l.a. (Sotona) tj. Onaj koga su slijepo slijedili i njegovim
se zabludama (vesvesama) priklanjali. Evo dokaza o tome:
“Slični su onima koji su, tu nedavno, svu pogubnost pos-
tupaka svojih iskusili – njih čeka nesnosna patnja;

182
slični su šejtanu kad kažu čovjeku: “Budi nevjernik!” – pa
kad on postane nevjernik, on onda rekne: “Ti se mene više
ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!”
Obojicu ih na kraju čeka vatra, u kojoj će vječno boraviti,
a to će biti kazna za sve nevjernike.’’, (El.Hašr, 15-17)

Isto tako, kipovi i idoli kojima su se nevjernici-džehennem-

lije na ovom svijetu klanjali, na onom svijetu će ih se odreći,
što vidimo iz ovih ajeta:
“Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uz-
imaju.
A na valja tako! Božanstva će poreći da su im se klanjali,
i biće im protivnici.’’, (Meryem, 81-82)

Nakon ovih plemenitih ajeta, vidimo da će se kipovi i idoli

i sam Iblis l.a. (Sotona-Vođa Nevjernih) odreći nevjernika-
džehennemlija, koji su ga slijepo slijedili u svemu, jer on
zna da je Allah Hakk (Istina) i da je Njegova prijetnja Istinita
te da se time ne smije izigravati. Nažalost, ispada da su nev-
jernici-džehennemlije najomraženija i najgluplja stvorenja
od čijih postupaka i (ne)djela nema nikakvog dobra. Njihov
život i djela će uzaludni biti i oni će na onom svijetu, u to
nema nikakve sumnje, nastradati i u stršnoj muci biti.

Molimo Dragog Allaha da nama, vjernicima i vjernicama, a

posebno Ummetu Muhammeda s.a.v.s. bude milostiv na oba
svijeta, da nas sačuva džehennemske i svake druge kazne i
patnje i da nas milošću Svojom, na kraju, nastani vječno u
Svojim džennetima zadovoljstava i blagostanja. Amin.

183
 SEDAM DŽEHENNEMSKIH KAPIJA

Vatra je ono sa čime Allah dž.š. prijeti nevjernima i nepo-

slušnima a posebno najgorim od njih-zlikovcima. Prema
stepenu grijeha, kazna nevjernika i nevaljaca bit će takođe
po stepenima. Allahov Poslanik s.a.v.s. kada je govorio o
vatri džehennemskoj kazao je da je ona 69 puta jača i žešća
od ove vatre na dunjaluku. To bi, prema nekoj gruboj
procjeni a mjereno našim aršinima, bilo na hiljade stepeni
Celzijusa. To je užasno velika temperatura i svaki predmet,
pa i metali, bi se na toj temperaturi odmah istopili.

Sada zamislimo da se ljudsko tijelo, makar i za tren, nađe u

takvoj vatri? Subhanallah, za nekoliko trenutaka ono bi se
istopilo i ni pepeo od njega nebi ostao. Eto takvom, i još
žešćom vatrom, Allah Svemogući plaši zlikovce i
nevjernike, a uz to oni u njoj neće ni umrijeti ni živjeti, zato
što smrti više neće biti i Allah će ih neprekidno vraćati u
prvobitno stanje i kože im stalno obnavljati da bi iskusili sve
žešću i žešću patnju. Zašto baš kože? Naučno je dokazano
da su receptori osjetila i dodira smješteni baš u koži, tako da
tijelo osjeća najveću bol baš preko kože. Nije onda čudno
što Uzvišeni Allah pominje kožu u dodiru sa vatrom kao
najveće trpljenje i bol. Evo jednog takvog upozorenja u
Kur’anu Plemenitom:
U Sekar ću Ja njega baciti –
a znaš li ti šta je Sekar?
Ništa on neće poštedjeti,
kože će crnim učiniti,
nad njim su devetnaestorica, -

184
Mi smo čuvarima vatre meleke postavili i odredili broj nji-
hov kao iskušenje onima koji ne vjeruju, da se oni kojima
je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje
učvrsti, i da onima kojima je Knjiga data i oni koji su vjer-
nici ne sumnjaju, i da oni čija su srca bolesna i oni koji su
nevjernici, kažu:”Šta je Allah htio ovim primjerom?” Tako
Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoće, i na pravi put
ukazuje onome kome hoće. A vojske Gospodara tvoga
samo On zna. I Sekar je ljudima samo opomena.’’, ( El-
Muddessir, 26-31).

Sekar je, kako ćemo malo kasnije vidjeti, najteži sloj Dže-
hennema i nad njim bdiju Allahovi čuvari-meleki i to njih
19, što je veoma karakterističan i nedjeljiv broj. Zašto baš
toliki i takav broj, zna samo Allah Mudri. Iz ovih ajeta
vidimo suštinu poruke a to je, neviđeno iskušenje najužas-
nijom vatrom za one nevjerne i loše a za vjernike je to pouka
da još više učvrste svoje vjerovanje u Allaha Svemoćnog
koji će na kraju apsolutno pravedno svima presuditi i kada
će zlikovce i nevjernike konačno stići Allahova Pravda i za-
služena kazna.
Mogli bismo, komotno reći, da ovakvim primjerom Allah
dž.š. plaši i upozorava ljude, nebi li se popravili i uzvje-
rovali, jer bi se u suprotnom sreli sa neviđenom mukom i
kaznom u užasnoj džehennemskoj vatri. Ljudi će biti kaž-
njeni prema stepenima grijehova i shodno tome Allah
Svemoćni je i dao 7 teških slojeva džehennemske vatre, o
čemu govori u Svojoj Knjizi Kur’anu Mudrom:
“On ( Džehennem) će sedam kapija imati i kroz svaku će
određen broj njih proći!’’, (El-Hidžr, 44).

Svaki stepen (sloj) vatre ima svoju kapiju na koju će ući

tačan broj onih koje je Allah dž.š. odredio. Ni manje ni više
185
od toga. Najveću kaznu u vatri imaće faraoni (vladari
drevnog Egipta-Misira) jer su se bili toliko bahato i oholo
ponašili na Zemlji da su sebe proglašavali ‘bogom’,
neu’uzubillah, a istovremeno primoravali svoj narod da mu
se klanjaju kao što se Bogu klanja. O tome nam svjedoče
sledeći ajeti Kur’ana Mudrog:

‘’ I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a

faraonove ljude zla kob zadesi.
Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas:
“Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!”
I kada se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bili potlačeni
reknu glavešinama svojim: “Mi smo se za vama povodili,
možete li nas makar malo vatre osloboditi?”,
onda će glavešine reći: “Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah
je presudio robovima Svojim.”
I oni koji će u vatri biti govoriće stražarima džehenne-
mskim: “Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan
svoju patnju ublaži!”
“A zar vam poslanici vaši nisu jasne dokaze donosili? –
upitaće oni. – “Jesu!” – odgovoriće. – “Molite onda vi!” –
reći će oni. Ali će molba onih koji nisu vjerovali uzaludna
biti.’’, (El-Mu’min, 45-50).

Iz ovih ajeta vidimo da će faraoni i njihovi ljudi još u grobu

(Berzehu) biti mučeni vatrom i da će na Sudnjem Danu biti
uvedeni u najtežu džehennemsku vatru. Na drugom mjestu
u Časnom Kur’anu takvima Allah Svemogući poručuje
ovako:
“Toga dana će Gospodaru tvome priveden biti:
“Nije vjerovao nije molitvu obavljao,
nego je poricao i leđa okretao,

186
a onda svojima bahato odlazio.”
Teško tebi! Teško tebi!
i još jednom: Teško tebi! Teško tebi!’’, (El-Kijama, 30-35)
Allah dž.š. im ovdje 4 puta prijeti teškom zakletvom ‘
Teško tebi’, a to je nešto veliko čim se Uzvišeni Allah time
kune.

Na suprot tome, prema hadisima Allahovog Poslanika

s.a.v.s. najblažu kaznu u vatri bi trebao imati njegov djed
Ebu-Mutalib koji se brinuo o njemu od kada je ostao
siroče a posle njega njegov amidža (stric) Ebu-Talib, koji
ga je odgajao sve do svoje smrti. Njihovo dobročinstvo
(prema siročetu) je ogromno, no oni su ipak otišli sa ovog
svijeta a da nijesu postali muslimani, zato moraju okusiti
vatru, makar i mini- malno to bilo.
Sada nam je mnogo jasnije da su stepeni Džehennema pre-
cizno određeni prema stepenu grijehova. A koko se zovu ti
stepeni i njihove kapije pogledajmo u daljem izlaganju.

Imena Džeehennema:
Džehennem se nalazi ispod sedmog sloja zemlje, u Sidžinu,
a to je najniži i najtješnji sloj, za razliku od Dženneta koji je
na najuzvišenijem i najprostranijem mjestu. Džehennem ima
sedam katova ili slojeva: Džehennem, Leza, Hutama, Se’ir,
Džehim, Havije i Sekar.

Džehennem
Allah dž.š. u Kur’anu je objavio: ‘’Na dan kada će grubo u
vatru džehennemsku biti gurnuti: Ovo je vatra koju ste
poricali.’’(Et-Tur, 13)

187
Dakle, tog Dana će poricatelji Allahove istine biti poz-
vani u džehennem i bit će u njega strmoglavljeni.

Leza – Buktinja

Ovaj termin spominje seu sljedećem ajetu: “Nikada! Ona će

buktinja (Leza) sama biti koja će udove čupati.’’ (El-
Me’aridž, 15-16). Doslovno značenje ajeta bilo bi: Ni-
kada! Mi nećemo prihvatiti otkupninu od nevjernika, pa
kada bi se otkupili sa svim stanovnicima zemlje i svim bla-
gom zemaljskim. To je vatra koja će spržiti sve što se pred
njom nađe, a tijelo ljudsko će se u njoj istopiti.

Hutama – vatra razbuktana

Ovo ime džehennema spomenuto je u sledećim ajetima: “A

ne valja tako! On će sigurno biti bačen u džehennem (Hu-
tame)!A znaš li ti šta je Hutama?
Vatra Allahova razbuktana, koja će do srca dopirati. Ona
će iznad njih biti zatvorena, plamenim stubovima
zasvođena.’’, (El-Humeze, 4-9).

Džehennemska vatra je ovdje nazvana Hutama, jer ona u

potpunosti uništava ono štou nju upadne. To je vatra koja će
dopirati do ljudskih srca i proizvoditi nepodnošljiv bol.
Iznad džehennemlija bit će vatreni svod, a vrata
džehennemska bit će zaključana, tako da neće imati kud
pobjeći.

Se’ir– oganj razbuktali

Allah dž.š. je objavio: “Eto tako Mi tebi objavljujemo

188
Kur’an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Mekkui one
oko nje i upozorio na Dan kada će se skupiti, u koji nema
nikakve sumnje. Jedni će u džennet, a drugi u džehennem
(Seir).’’, (Eš-Šura,7)
Poruka ajeta je sledeća: ‘’Kao što smo objavljivali poslanicima
prije tebe, svakog od njih poslali smo narodu njegovom
kako bi ih pozivali na jeziku koji razumiju i kako bi shvatili
poziv i poruku. Tako isto tebi (Muhammede) objavljujemo
Kur’an, na čistom arapskom jeziku, da upozoriš stanovnike
Mekke i ostale ljude, i da ih upozoriš na Allahovu kaznu na
Sudnjem Danu, kada Allah sakupi sve narode da
odgovaraju za svoja djela. To je Dan u koji nema sumnje i
u tom Danu svako će dobiti što je zaslužio.

Džehim – rasplamsala vatra

U Kur’anu stoji: ‘’Držite ga i u okove okujte, zatim ga

samo u vatri (džehim) pržite, a onda ga u sindžire sedam-
deset lakata duge vežite, jer on u Allaha Velikog nije vjero-
vao, i da se nahrani nevoljnik nije nagovarao.’’,(El-Hakka,
30-31). U predaji stoji da će čuvarima džehennema biti
rečeno: “Uzmite ovog nevjernika, sindžirima mu vežite
ruke na potiljak , zatim ga bacite u Džehim, da osjeti vrućinu
džehennemsku.

Havije – džehennemski bezdan

Ovo ime džehennema spominje se u sledećim ajetima: ‘’A

onaj u koga njegova dobra djela budu lahka, boravište će
bezdan biti. A znaš li ti šta će to biti? Vatra užarena (Hav-
ije)!’’ (El-Karia, 8-11)

189
Sekar – vatra koja ništa neće poštedjeti
Ovaj termin spomenut je u sledećim ajetima: ‘’U Sekar
ću Ja njega baciti, a znaš li ti šta je Sekar? Ništa on neće
poštedjeti, kože će crnim učiniti.’’(El-Muddessir, 26-30).
Zatim u istoj suri stoji: ‘’Svaki čovjek je odgovran za ono
što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baš-
čama raspitivati o nevjernicima: ‘’Šta vas je u Sekar
dovelo?’’ ‘’Nismo’’ – reći će – ‘’bili od onih koji su molitvu
obavljali,i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice
smo se s’besposlenjacima upuštali, i Sudnji Dan smo
poricali, sve dok nam smrt nije došla.’’, (Muddessir,
38-47). Svaki čovjek će toga dana odgovarati za zalog koji
mu je povjeren, a to je njegov život, osim sretnika, kojima
će knjiga njihovih djela biti data u desnu ruku i oni će
stanovnici Dženneta biti.
Sada, poslije ovog izlaganja, vidimo da je džehennemska
vatra nešto najužasnije što možemo zamisliti i nije čudo što
nas na nju baš toliko upozorava naš Uzvišeni Gospodar. To
upozorenje bi trebalo biti najbolja prevencija i odvraćanje
od griješenja koje bi neminovno, na kraju, rezultiralo
kaznom u vatri. Da nas Svevišnji Allah sačuva tih strahota i
da voljom Njegovom budemo dobri i pokorni Njegovi
robovi za koje je On propisao džennetska uživanja i nagrade.
A kako od ranije znamo, tih džennetskih kapija (stepena)
ima 8 i svaki od dobrih će prema stepenu biti u njima nas-
tanjen u vječnosti.
No, za nas je najvažnije da se sačuvamo vatre i u tom smislu
nas Allahov Poslanik s.a.v.s uči u svojim hadisima da
molimo Dragog Allaha da nas sačuva svih džehennema na
onom svijetu, dovom koju trebamo učiti poslije obavljenog
namaza (molitve), a i u drugim prilikama, koja glasi ovako:

190
‘’Allahumme ini e’uzu bike min azabi Džehenneme
ve e’uzu bike min azabi’l-kabri
ve e’uzu bike min fitneti’l-mahja ve memati
ve e’uzu bike min fitneti’l-Mesihi-Dedždžal “

(Gospodaru moj, utječem Ti se od vatre džehennemske,

i utječem Ti se od vatre kaburske,
i utječem Ti se od smutnje života i smrti
i utječem Ti se od smutnje Dedžala-varalice). (Hadis bilježi
Muslim)

U drugom hadisu naš voljeni Poslanik s.a.v.s. rekao je, da

onaj ko bude redovno (jutrom i večerom) učio sledeću dovu,
po sedam puta (ili više put), Allah će ga sačuvati vatre,
inš’allah:
Allahumme edžirni minne-n-naar! (Allahu, spasi me od
vatre džehennemske)!

Pouzdajmo se zato u našeg Milostivog Gospodara da će nas

spasiti ponižavajuće i užasne kazne vatrom i u kaburu (ber-
zehu) i na Sudnjem Danu. To možemo najbolje postići ako
budemo slijedili Allahovu, jedino priznatu vjeru Islam, us-
trajno izvršavajući Njegove naredbe a čuvajući se Njegovih
zabrana (harama).

Gospodaru naš, nadahni nas kako da se sačuvamo džehen-

nemske patnje i vatre i nadahni nas da činimo dobra djela,
kojima ćeš Ti zadovoljan biti i tako nam se smilovati te nas
na kraju uvesti u svoje predivne i vječne džennete. Amiiin.

191
Čuvajte Sebe Od Vatre
Makar Sa Pola Hurme

Vatra je poznata kao jedna stihijna prirodna pojava, koja se

teško kontroliše i koja neočekivano i nepravilno mijenja
pravac i intenzitet djelovanja. Drugim riječima, žargonski
rečeno, zna da ‘podivlja’ i bude van svake kontrole. Vatra
prži i sagorijeva sve što joj se nađe na putu. Nije zato nimalo
čudno što nas Gospodar Svjetova plaši vatrenom kaznom jer
ljudi na ovom svijetu malo od čega osjećaju veći strah kao
od vatrene stihije.

No, vatra ima i svojih dobrih i korisnih strana i ona posle

sebe ostavlja ipak, iako naočigled opustošen teren, čisto
stanje, kao kad topimo zahrđalo gvožđe pri čemu hrđa
otpada a ostaje potpuno čisti metal. Tako je isto i u prirodi
poslije dejstva vatre. Ostaje čisti pepeo koji je perfektna baza
za razvoj novih biljaka i usjeva. Rekli bismo da nema tako
efikasnijeg i čistijeg rasta biljnog svijeta kao posle dejstva
vatre. Uostalom o tome nam govori i sledći ajet Kur’ana
Plemenitog: “Mi činimo da vatra podsjeća (na džehennem)
a i da bude korisna onima koji konače (za hranu i
ogrijev).’’, (El-Vaki’a, 73)

Odnos vatre prema vjernicima (pokornim) i nevjernicima

(nepokrnim) Allah Mudri je još na ovom svijetu najbolje
objasnio u Kura’nu Mudrom u ovom ajeti-kerimu: “O
vatro”, - rekosmo Mi – “postani hladna, i spas Ibrahimu!”,
(El-Enbiya’ 69)

192
Kako ovo shvatiti? Pa meleki su zaštitnici vjernika i na
ovom i na drugom svjetu a znamo da su meleki od nura
(svjetla) stvoreni, odnosno nijesu materijalni, i oni su
prekrili Ibrahima a.s. koji je bačen u vatrenoj buktinji,
međutim ona ga nije ni dotakla niti mu naudila. Dakle, još
na ovom svijetu Uzvišeni Allah nam je pokazao dio neogra-
ničene milosti Svoje u spašavanju i zaštiti od kazne vatrom.
Tako će biti i na ahiretu, gdje im njihov Gospodar poručuje
na mnogo mjesta u Kur’anu Plemenitom, ponajviše u
poglavlju o Kravi u više njenih ajeta, poput ovog:
“ ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!’’,
(El-Bekara, 62)

Garanciju za to nalazimo i u sledećem ajeti-kerimu: ‘’

Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije
ostanu pri tome – dolaze meleki’ “Ne bojte se i ne žalostite
se, i radujte se džennetu koji vam je obećan.
Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na
onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što
god zatražite – imaćete, bićete počašćeni od Onoga koji
prašta i koji je Milostiv.”, (Fussilet, 30-32)
Ovu zaštitu meleka možemo najslikovitije shvatiti poput
skafandera, specijalnog-zaštitnog odijela astronauta. Ono je
dizajnirano tako da iznutra daje punu zaštitu tijela ( toplinu,
vazduh i dr.) a iz vani štiti od vatre, radijacije i drugih
nepredviđenih opasnosti. Naravno da je ovo gruba
usporedba sa časnim i plemenitim nurom meleka koji će
štititi vjernike od paklene vatre i drugih nedaća na ahiretu.
A kako će to izgledati najslikovitije nam govori sledeći ajet:
“Na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima
govoriti: “Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!”
– “Vratite se natrag, pa drugo

193
svjetlo potražite!” – reći će se. I između njih će se pregrada
postaviti koja će vrata imati; unutar nje biće milost, a izvan
nje patnja.’’, (El-Hadid, 13)

Unutra nje (zaštitnog odijela od nura) biće milost a izvan nje

( spolja) biće patnja (vatra)! E pa, sad sami zaključimo
kojima će biti bolje; onima koji imaju ta zaštitna odijela pa
ih se nikakvo zlo, pa ni vatra ne dotiče ili onima, koji nemaju
takva odijela (zaštitu) pa ih svako zlo satire a posebno strah
i vatra?!

Allah Uzvišeni podstiče Svoje robove na milosrđe i lijepo

ponašanje u međusobnim odnosima na ovom svijetu, kao u
ovom ajeti-kerimu:

“A ako moraš da od njih glavu okreneš (tj. ako nemaš ništa

da im daš) , jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i
njoj se nadaš, onda im barem koju lijepu riječ reci.’’, (El-
Isra’, 28)

Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s. tefsirio (tumačio-objaš-

njavao) ovakve Allahove dž.š. ajete ostavio nam je niz
poučnih hadisa od kojih ćemo ovom prilikom pomenuti
samo neke, kao naprimjer ove:

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je neki čovjek pitao

Poslanika, s.a.v.s.: ”Koji je čovjek najdraži Allahu i koje je
djelo najdraže Allahu?”, pa je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio:
”Allahu je najdraži onaj čovjek koji najviše koristi ljudima,
a najdraže djelo Allahu je unijeti radost u srce vjernika.
Da odem sa svojim bratom muslimanom da mu pomognem
oko neke njegove potrebe draže mi je nego da mjesec dana
boravim u itikafu u mojoj džamiji. Ko se savlada u srdžbi,
Allah će mu pokriti sramotu, ko ode sa bratom musli-
194
manom i pomogne mu u nekom njegovom poslu, Allah će
ga učiniti postojanim onoga dana kada će se mnoga noga
poskliznuti, loš ahlak kvari djela kao što otrov kvari med.’’
(Hadis-sahihul-džami’)

U jednom drugom hadisu se kaže: ‘’ Smilujte se vi onima

na Zemlji pa će se smilovati vama Onaj koji je na nebu’’.
Merhamet (milosrđe) je riječ izvedena iz Allahovog Lijepog
Imena Er-Rahman i to samo po sebi govori o značaju ovog
djela. Na merhamet Uzvišeni Allah podstiče Svoje robove
na mnogo mjesta u Kur’anu Plemenitom i da se u tome
nadmećemo (takmičimo) jer će nas takva djela ponajviše
sačuvati kazne vatrom na ahiretu. Evo nekoliko takvih
kur’anskih poruka:

“O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo,

prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prija-
teljstva, ni posredništva!...’’, (El-Bekara, 254), ili

“...Oni su se trudili da što više dobara učine i molili su

Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.’’,
(El-Enbiya’, 90)

Dobro djelo je dobro djelo, ma koliko ono bilo i nemojmo

prezati ni od naizgled najsitnijeg dobra jer ono nas u kona-
čnici može sačuvati velikog belaja ili kazne. Naš Poslanik
s.a.v.s. nam je u tu svrhu ostavio ovaj veličanstveni hadis
kojeg su zabilježili više prenosioca hadisa: “Čuvajte se vatre
makar sa pola hurme a ako ne nađete onda sa lijepom
riječi’. U jednom drugom hadisu Allahov Poslanik s.a.v.s.
nam poručuje i ovo: ‘Liječite se kur’anom i sada-kom’. Ova
dva lijeka su za nas najbolja garancija da se još na ovom
svijetu osiguramo, ne samo da budemo zdravi, srećni i

195
zadovoljni, već nam je to garancija i na ahiretu da će nas
Allah Svemoćni pomilovati i spasiti užasne vatre i svakog
drugog zla, sa kojim će se sigurno sresti oni koji su nered
(fesad) sijali među ljudima i na Zemlji i koji su se oholili i
škrti bili pa nijesu ni očekivli da će se jednom sresti sa svim
užasima i kaznama koju će Milostivi upriličiti takvima kao
adekvatnu ‘nagradu’ za ono što su u minulim vremenima
uradili i iza sebe ostavili. Takvima Allah Uzviše- ni poručuje:
“I svaki od vas će do njega (Džehennema) stići! Gospodar
tvoj se sigurno tako obavezao!

Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a

nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.’’,
(Meryem, 71-72).

S’druge strane vjernicima se Allah Milostivi savjetodavno

obraća i savjetuje ih kako će se spasiti i na ovom i na
budućem svijetu: ‘’ O vjernici, bojte se Allaha onako kako
se treba bojati i umirite samo kao muslimani!’’, (Al-
‘Imran, 102) i dovom kojom će se Svemogućem moliti za
spas i pomilovanje na oba svijeta: ‘’ “Gospodaru naš, podaj
nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas
patnje u ognju!”, (El-Bekara, 201) i ‘’ I reci: “Gospodaru
moj, učini da umerem, a da si Ti zadovoljan mnome i učini
da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj
mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!”, (El-Isra’, 80)

Naš Voljeni Poslanik s.a.v.s. nas, takođe, u mnogobrojnim

hadisima savjetuje i poučava dovama kojim ćemo se moliti
Allahu Svemoćnom da nas sačuva i poštedi kazne vatrom i
drugih iskušenja koja neminovno vode u propast i vatru.

196
Pomenuću ovdje neke od najvažnijih takvih hadisa:

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi

ve sellem, rekao: ‘’Kada neko od vas bude na tešehudu
(zadnjem sjedenju u namazu) neka traži utočište kod Allaha
od četvero: Gospodaru utječem ti se od džehennemske vatre,
od kaburskog azaba, od iskušenja života i smrti i od zla i
smutnje mesiha Dedžala.’’ (Allahumme inni e’uzu bike
min’azabi-l-kabri ve min’azabi džehenneme ve min
fitneti-l-mahja ve-memati ve min šerri fitneti-l-mesihi-
d-dedžal). (Buharija i Muslim).
Učimo zato često, naročito jutrom i večerom, ove Dove koje
štite od džehennemske vatre i koje će nam pomoći da se
spasimo i konačno u Allahovu Vječnu Milost, tj. Džennet,
nastanimo.

Ko nakon sabah-namaza sedam puta prouči sljedeće riječi,

i u toku tog dana umre, bit će sačuvan od Džehennema, a
također ko ih prouči poslije akšam-namaza, pa preseli u toku
noći, bit će sačuvan od džehennemske vatre:
“ALLAHUMME EDŽIRNI MINE-N-NAR'' – Allahu moj,
spasi me vatre džehennemske!”

Ko Allaha zamoli za Džennet tri puta (riječima: Allahumme

inni es’eluke-Dženneh), Džennet će reći: “O, Allahu! Uvedi
ga u Džennet!” A ko zatraži zaštitu (od Allaha) od Vatre tri
puta (riječima: Allahumme nedždžini mine-n-nar), Vatra
će reći: “O, Allahu! Izbavi ga iz Vatre!” (Hadis bilježi imam
Tirmizi i hadis je vjerodostojan)

Na kraju ovog izlaganja da napomenemo još i to da posebno

trebamo biti oprezni u vezi sa šejtanom l.a. kojemu je jedini
cilj da nas zavede na stranputicu i povuče za sobom u vatru

197
(Džehennem). Zato čim osjetimo njegovo prisustvo ili
nasrtaj (nemir, uzbuđenje i sl.) odmah zatražimo utočište i
zaštitu kod Dragog Allaha dovom: “E‘UZU BI-LLAHI
MINE-Š-ŠEJTANI-R-RADŽIM’’-

Kod Allaha tražim zaštitu od prokletog šejtana.

Osim toga, dužni smo da se, kao muslimani i Ummet

Muhammeda s.a.v.s., čvrsto držimo propisa Kur’ana i
Sunneta, te da revnosno izvršavamo sve propisane nam oba-
veze a da se klonimo harama (zabrana). U našim međuso-
bnim odnosima da postupamo humano i plemenito, jer svi
smo mi od jednog oca i jedne majke (Adema i Have). Iznad
svega moramo se iskreno Allahu Dragom obraćati i na Njeg
se oslanjati u svakoj situaciji. Moramo u svemu biti strpljivi,
vedri i raspoloženi u ovom našem prolaznom svijetu, koji i
ako je surov i težak, znamo nestaće jednog dana. Zato
radimo kao da ćemo hiljadama godina živjeti ali neka nam
je stalno na umu da sutra (svakog trena) možemo umrijeti.
Na kraju ćemo se svi vratiti svom istinskom gospodaru
Allahu Svemogućem i Milostivom.

Gospodaru naš učini da živimo i umiremo samo kao

muslimani. Očisti nas na ovom svijetu i učini da ti odana
srca dođemo te da budeš nama zadovoljan a i mi Tobom.
Spasi nas, ja Rabbi, Džehennemske vatre i patnje i budi nam
milostiv na Obećanom Danu. Ja Rabbi, na kraju nas uvedi u
Tvoju vječnu milost i Džennet divni i vječni. Amin, ja
erhame-r-rahimin.

198
NE GUBITE NADU U ALLAHOVU MILOST

Glavno pitanje u vezi ove teme svakako je, ko se može

nadati da će mu Allah dž.š. oprostiti grijehe? Znamo da je
ljudska duša, inače, sklona griješenju, osim one kojoj se
smiluje Njen Gospodar, kako stoji u sledećem ajetu: ‘’...
duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar tvoj
smiluje...’’, (Yusuf, 53). Međutim, Milostivi odmah zatim,
u istom ajetu, dodaje: ‘’ …Gospodar moj zaista prašta i
samilostan je.”, (Yusuf, 53) a zatim u drugom ajetu kaže: ‘’
Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv...’’,
(El-Kehf, 58).
Ovdje vidimo da je insan (ljudsko biće) i ako sklon
griješenju ipak u Allahovoj dž.š. milosti te da se može nadati
Njegovom oprostu. Naravno, ovo važi za one Njegove
robove koji su vjernici i koji slijede put istine i dobra. Nadu
u Allahovu milost nemaju samo nevjernici, kako Sam Allah
u sledećem ajetu kaže: ‘’ ..i ne gubite nadu u milost
Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.”,
(Yusuf, 87). Dalje Uzvišeni kaže: ‘’ Gospodar vaš dobro zna
šta je u dušama vašim: ako budete poslušni, - pa, Allah će
doista oprostiti onima koji se kaju.’’, (El-Isra’, 25)
Iz navedenih ajeta vidima da Allah Milostivi prašta samo
onim Svojim robovima koji se iskreno pokaju i kasnije
poprave u životu. To se najslikovitije vidi u sledećim ajeti-
ma: “ Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će
njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i
samilostan je;
a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se,
uistinu, Allahu iskreno vratio.’’, (El-Furkan, 70-71)

199
Iskrena tevba (pokajanje) za učinjene grijehove je ključna
stvar koju moramo uraditi da bismo mogli očekivati oprost
od Gospodara Svjetova. Iskrena tevba u isto vrijeme znači
povratak na ispravnu stazu i popravak loših djela u dobra.
O ovome nam najbolje govore sledeći ajeti Kur’ana
Plemenitog: “Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi
ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći
će da Allah prašta i da je milostiv.’’, (En-Nisa’, 110) ili

“i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi
ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a
ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u
grijehu ne ustraju.
Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i
džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će
vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako
postupili!’’, (Al-‘Imran, 135-136)

Allah Uzvišeni je uzeo za Sebe neka od Lijepih Imena koja

se odnose na pokajanje i tevbu a to su: Et-Tevvab (Onaj koji
prima pokajanje ), El-Gafur (Onaj koji prašta grijehe), El-
Gafar (Onaj koji mnogo oprašta) i El-‘Afuv (Onaj koji briše
i poništava grijehe).

Ovdje je važno napomenuti da imaju dvije vrste grijeha i to:

- grijesi koji se ne paštaju i – grijesi koji se praštaju.

Grijesi koji se ne opraštaju

Grijesi koji se ne praštaju spadaju u velike grijehove a to su
širk i kufr. Širk je pridruživanje Allahu dž.š. sudruga
(kipovi, idoli i sl.). Kufr je nevjerovanje (ateizam) u

200
postojanje Svemogućeg Boga, Allaha dž.š. Za ova dva
grijeha Allah Uzvišeni kaže da za njih nema oprosta a za sve
ostalo ima. To jasno stoji u ovim ajetima: ‘’ Allah neće
oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće
manje grijehove od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog
smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.’’,
(En-Nisa’, 48) i ‘’ Allah sigurno neće oprostiti da Njemu
druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je
manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je
Allahu neko ravan.’’, (En-Nisa’, 116)

Grijesi koji se opraštaju

Za grijehe koji se opraštaju načelno možemo reći da su to
uglavnom manji grijehovi, mada tu ima i težih pa i teških
grijehova. No, na našu sreću, naš Uzvišeni Gospodar nas
ovdje sve raduje i uliva nam bezgraničnu nadu u Svoju
milost i obećava nam da će nam sve grijehe oprostiti. Za to
je potrebno samo da Mu se iskreno pokajemo i čvrsto
vjerujemo u Njegovu neograničenu milost. Pa kaže:’’ Reci:
“O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite
nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe
oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’’, (Ez-
Zumer, 53)

Ovo je ajet bezgranične nade i savršene milosti Gospodara

svjetova. Ono što treba ovdje pojasniti je izvjesna nejasnoća
između prethodnog ajeta u kome stoji: “Allah neće oprostiti
da Mu se neko drugi smatra ravnim..’’, dočim u ovom ajetu
se naglašava da će: “Allah će, sigurno, sve grijehe
oprostiti…’’. Ovaj ajet je očigledno došao posle ovog prvog
i u izvjesnom smislu ga je korigirao (derogirao), a to
bukvalno znači da će Allah Milostivi u odrđenim okolno-

201
stima ipak prijeći i preko širka i kufra ako se vjernik,
odnosno nevjernik, iskreno pokaje pa ostane na dalje u
pravoj vjeri. Za ovo prizivam Allaha Mudrog u pomoć jer
za ljudski mozak ovo je prilično teško za razumijevanje, zato
i kažemo ‘Allahu ‘alem’ - Allah samo zna sve! No, Gospo-
dar naš nam u sledećem ajetu pruža potpuno tumačenje ove
nejasnoće u kome kaže: “Onima koji su bili vjernici, i zatim
postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali
nevjernici, i pojačli nevjerovanje, Allah doista neće
oprostiti i neće ih na pravi put izvesti.’’, (En-Nisa’, 137)

Kako vidimo iz ovog ajeti-kerima, Allah dž.š. toleriše, u

odrđenim okolnostima, jedno vjerolomstvo, ako se posle
njega učini iskrena tevba. Ali ako se to ponovi onda se
nevjerstvo još više pojačava i nevjernik će, poslije toga, biti
zauvijek izgubljen.

Da malo pojasnimo te, posebne okolnosti u kojima se to

može desiti. Znamo da je insan zaboravan, lakomislen,
brzoplet, ljut i td. i da u takvim okolnostima može svjesno
ili nesvjesno pogriješti i u nedostatku samopouzdanja u
Boga počiniti (ne’uzubillah) kufr ili širk. Jedne prilike,
podavno, bio sam očevidac jednog našeg muslimana-boš-
njaka koji je u razgovoru sa drugim subratom, povodom
krvavog rata i počinjenih stravičnih zločina u Bosni,
devedesetih godina prošlog vijeka, rekao ovako, citiram: ‘
Ako ima Boga što On to onda dozvoljava’ (neuzubillah)?!
Ja sam se zgrozio na to njegovo mišljenje i odmah mu rekao
da je time počinio kufr i da naravno odmah donese tevbu i
da zamoli Allaha dž.š. za oprost da bi se ponovo vratio čistoj
vjeri Islamu, jer tim činom on je bio izašao iz Islama.
Iskreno se nadam da mu je Uzvišeni Allah primio tevbu i

202
ponovo ga vratio u pravu vjeru, jer sam shvatio u daljem
razgovoru sa njim, da ga je ta situacija do srca ganula, od
koje se bio jednostavno pogubio, ali nakon moga upozore-
nja, shvatio je da je malodušan i brzoplet bio pa je, takoreći,
nesvjesno kufr počinio a za koji se, elhamdulillah, odmah
pokajao i shvatio šta je uradio. Jer reći ‘ ako ima Boga’ znači
sumnjati ili nevjerovati da Bog zaista i postoji (neuzubillah).
Allah dž.š. ima, postoji oduvijek i zauvijek. On je svugdje
prisutan i o svemu je obaviješten. To što je On dopustio neka
stanja poput ovoga ratnog zla u BiH ili neka druga slična
tome, bilo kada i bilo gdje, zna samo On. Sigurno je da ima
razloga za to, jer sve s’razlogom daje. On daje i On uzima,
On stvara i On uništava. Samo je On Vječan i samo On ima
punu vlast nad svim.

Ovom prilikom, podsjećam sve nas, da se čuvamo takvih

momenata, kada iz straha, neznanja ili nekog drugog
razloga, možemo nesvjesno počiniti neko mufsid djelo (
djelo koje izvodi iz vjere). To se posebno odnosi na neka
vanredna i teška stanja kada nedostak imana (vjere) može
biti razlog nekog našeg posrnuća. Da nas Allah dž.š. sačuva
širka i kufra i svake druge neposlušnosti ili nepokornosti
Njemu. A najbolji lijek tome je i ovaj ajet u kojem nam naš
Milostivi Gospodar obećava da je On kadar (svemoćan) sve
naše grijehe oprostiti: “.. Allah će, sigurno, sve grijehe
oprostiti...’’, (Ez-Zumer, 53)

U drugim okolnostima, kada se grijesi uopšte ne pišu

Allahovim robovima, to su u tri slučaja: kod prisile, spavanja
i kod ludila. U ova tri slučaja se grijesi, prema hadisu
Allahovog Poslanika s.a.v.s., uopšte ne pišu i Allahovi
robovi u tim okolnostima neće za njih odgovarati.

203
Koliko je važno da se odmah i iskreno pokajemo za svoje
grijehe i propuste naš uzvišeni Gospodar nam zato nudi
nešto veličanstveno, Džennet prostran koliko nebo i Zemlja.
Pogledajmo taj divni ajet: “I nastojte da zaslužite oprost
Gospodara svoga i džennet prostran kao nebesa i Zemlja,
pripremljen za one koji se Allaha boje.’’, (Al-‘Imran, 133)

Evo sada i nekoliko poučnih hadisa našeg Poslanika s.a.v.s.

na ovu temu:
Prenosi imam Ahmed od Enesa ibn Malika da je on čuo
poslanika s.a.v.s. da je rekao:’’ Tako mi Onoga u čijoj je ruci
moja duša, kada bi vi griješili toliko da vaši grijesi napune
ono između nebesa i Zemlje, pa zatim zatražili oprosta od
Allaha, On bi vam to oprostio. I tako mi onoga u čijoj je
ruci Muhammedova duša, kada vi ne biste griješili Allah
bi došao sa narodom koji griješi a potom traži oprosta od
Allaha pa bi im On oprostio’’. Hadis je ocijenjen vjero-
dostojnim.

Bilježi Imam Ahmed od Amra ibn Anbesea, r.a., sledeći

hadis: “Došao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., oronuli starac koji
se oslanjao o svoj štap, i upitao ga je: ‘O Allahov
Poslaniče, kod mene je puno grijeha i prijevara, pa hoće li
meni biti oprošteno?’ Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Zar ne
svjedočiš da nema boga osim Allaha?’ ‘Da’, odgovorio je.
‘I svjedočim da si ti Allahov Poslanik.’ ‘Već su ti oprošteni
grijesi i prijevare’, odgovori Poslanik, s.a.v.s.”

Aiša r.a. je jednom upitala Allahovog Poslanika s.a.v.s.:’’ Šta

da učim u noći Kadr, pa joj je on odgovorio, uči: ‘
ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHIBBUL
‘AFVE FA’FU ‘ANNI’’- O Allahu, ti si Onaj koji prašta i

204
briše grijehe, Ti voliš da opraštaš pa nam oprosti i pobriši
grijehe.’’, Hadis ( bilježi Tirmizi)

Kako vidimo u ovim plemenitim hadisma naš voljeni

Poslanik s.a.v.s. nas hrabri i raduje da se iskrenom tevbom
možemo osloboditi svih tereta i kazni i to treba da nas veseli
još na ovom svijetu, a nagrada za to biće još plemenitija i
veća na ahiretu, pri susretu sa svojim Gospodarom,
Vladarem Sudnjeg Dana.

Evo još jedne prevencije i upozerenja Dragog Allaha da

nikada ne oklijevamo i da se odmah pokajemo i povratimo
Njemu, jer ovaj svijet je varljiv i prolazan i nikada nijesmo
sigurni koliko ćemo još na njemu boraviti i kada će nas naš
Gospodar pozvati Sebi.

“I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije

nego što vam kazna dođe, - poslije vam niko neće u pomoć
priskočiti.’’, (Ez-Zumer, 54)

ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHIBBUL

‘AFVE FA’FU ‘ANNI - O Allahu, ti si Onaj koji prašta i
briše grijehe, Ti voliš da opraštaš pa nam oprosti i pobriši
nam grijehe. Amiiin.

205
SADRŽAJ

Predgovor......................................................................... 5
U Njemu Je Vaša Slava ................................................ 11
Tajne ljudske duše ....................................................... 21
Uz svakog od vas su meleki ......................................... 35
Prepreke na putu ka sreći.............................................. 50
Srdžba i Ljutnja ............................................................ 62
Post-Sevm ...................................................................... 69
Iblisovo zavođenje Ademovih potomaka…..................89
Šta po Kur’anu i Hadisu šejtani vole… .......................... 121
Suđenje i svjedoci na Sudnjem Danu… ........................ 138
U njemu neće ni živjeti ni umrijeti .............................. 148
Šest ‘Pustih’ Želja Džehennemlija… ......................... 167
Sedam Džehennemskih Kapija .................................... 184
Čuvajte sebe od vatre makar sa pola hurme ................ 192
Ne Gubite Nadu u Allahovu Milost ............................. 199
Sadržaj ......................................................................... 206

206
Izdavač: Fondacija „ONYX“ – Luxemburg

Autor Knjige: Šaban Crnovršanin Štampa:

Štamparija „FAB ADVERTISING“- Peć

Tiraž knjige: 300 primjeraka

Format Knjige: A5

Izdanje: 2022

Hedija: Besplatan Primjerak