UI,

U IME GOSPODARA TVOGA KOJI STVARA, STVARA

OVJEKA OD ZAKVAKA. UI, A GOSPODAR TVOJ JE
NAJPLEMENITIJI, KOJI POUAVA PERU, POUAVA
OVJEKA ONOME TO NE ZNA
Porca
(Prijevod znaenja - Ikre, 1.-5.)

Ovo su ajeti prve objave Kur'ana koji rasvijetlie put ljudskom rodu kroz tmine dahilijjeta u koje je bilo
ogrezlo, nakon to izgubie originalne Boije poruke koje ih vodie pravim putem kroz vremena i
prostore. Ovo nas upuuje na razmiljanje o vanosti poetka Objave i o njenom uticaju kao i o znaaju
i znaenju ovih asnih ajeta ija je poruka trajna. Mi nismo u stanju u potpunosti sebi predstaviti vanost
ovog dogaaja sve dok se ne prisjetimo nekih okolnosti vezanih za njega. Ne samo da je ovjeanstvo u
to doba bilo duboko ogrezlo u poroke, ve se nije, to je najgore, nazirao izlaz iz te stvarnosti.
Iskoriavanje i tlaenje ovjeka, nepravda i nesigurnost, neznanje, te umno i fiziko porobljavanje bile
su karakteristike tog vremena. ak i one kulture i civilizacije koje su se tada isticale (rimska i perzijska)
ne mogu se pohvaliti drutvenom pravdom, uzdizanjem istinskih moralnih vrijednosti i ouvanjem
ljudske asti i prava. Ljudi su slijedili svoje strasti i ono na ta su ih navodili njihovi prohtjevi. Zakon
sile je preovladavao sve druge norme i principe. Boija milost je bila da pone dostavljati ovjeanstvu
savreni zakon i uputu kako bi znali ko im je istinski Gospodar Koji jedini zasluuje da bude oboavan i
ije odredbe i principi vode sigurnoj srei i uspjehu. Razliita ljudska miljenja i nagaanja, filozofije i
pretpostavke, zamijenjene su jedinstvenom, trajnom i nepogrjeivom Boijom Uputom. To je, ustvari,
potvrda prije objavljenih knjiga i suhufa, koje rastavljaju istinu od neistine. Kae Uzvieni Allah: "Eliflam-mim. Allah je, nema boga osim Njega, ivi, Vjeni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja
predhodne potvruje, a Tevrat i Indil objavio je jo prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje
rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove rijei ne vjeruju eka teka patnja, a Allah je Silan i
Strog. (Prijevod znaenja, Ali Imran, 1.-4.)
OBJAVA JE RAZUMLJIVA SVAKOM
Objavom Kur'ana preciziran je nain i sistem ljudskog ivota i data su trajna rjeenja za nedoumice i
probleme na koje ovjeanstvo nailazi. ovjek nije preputen samom sebi da u tminama neznanja,
zabluda i strasti luta i traga za putem spasa kojeg na kraju moda nee ni nai. U tom sluaju onaj koji
ne mogne pronai i zakljuiti istinu, nije ni odgovoran za propast svog jedinog ivota na ovom svijetu,
kao to nema odgovornosti za nered koji je poinio nesvjesno. To neminovno vodi u opi haos,
bezakonje i nepravdu, jer e tada jai izrabljivati slabijeg, a pametniji zavoditi neupuenog. Kako
zatititi prava djeteta i kako da dobije ono to mu nuno pripada? Da li treba ekati da ojaa, pa ako
spozna svoja prava i mogne ih svojom snagom dobiti, borie se za njih, a u suprotnom ivjee u zabludi
iskoritavan? Kako odrediti prava svakog, kako upoznati cilj i svrhu ivota, kako urediti sve ljudske
aktivnosti i usmjeriti ih ka dobru?
Prvi korak na tom putu jeste spoznaja cilja ivota, njegovih zakona i pravila, prihvaanje Uzvienog
Stvoritelja za svog jedinog istinskog Gospodara. Kur'anski imperativ "Ui", ukazuje na sistem
spoznaje istine. Na ovjeku je da objeruke prihvati Objavu i da dobro upozna njena znaenja i poruke.
Koliko je to vano, vidimo iz imperativa prve objave. Naime, prva rije u prvoj objavi nije bila
dozivanje niti predstavljanje ve upravo naredba - vrijeme je za hitne promjene, jer drugi sistemi vode
propasti i nesrei, i nema vremena za rasprave. Ovo je usmjeravanje ovjeka da se okrene Objavi,
vjenoj, trajnoj i savrenoj, i da upozna Boiju Poruku i Zakon, te da na tome gradi ostala svoja
saznanja i spoznaje. Nakon toga rad po uputama Islama je neminovan jer u njihovu ispravnost nema
nimalo sumnje, a sa druge strane mu'minu daju takvu snagu i poticaj za radom da jednostavno za to ivi
i umire. Iz ovog moemo zakljuiti jednu veoma vanu karakteristiku Islama, a to je lahkoa i
jednostavnost. Uzvieni Allah ga je takvog objavio da je razumljiv za svakog i da je dokaz svakom.

Nisu nam potrebne neke filozofije da bi se Njegova poruka razumjela. Kae Uzvieni: "A Mi smo
Kur'an uinili olakanim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (Prijevod znaenja - El-Kamer,
17.)
UPUTA BOGOBOJAZNIM
Zatim nas Uzvieni upuuje na nain uenja da bi na trud bio plodan i svrsishodan. Svaki posao koji
radimo mora biti iskljuivo u ime Njega i u tom sluaju on postaje ibadet (pobono djelo kojim Mu se
pribliavamo). Tako je cijeli ivot jednog mu'mina ibadet i za sve to radi na ovom svijetu imae
nagradu kod Sveznajueg. Dakle, ako se ak obini dunjaluki poslovi rade u ime Njega (ihlas), oni su
ibadet, a kako je tek sa uenjem Kur'ana koje je u suti ibadet kad bude uraen samo u ime Uzvienog.
Pored sevaba na Ahiretu, ua Kur'ana, i onaj koji razmilja o njegovim porukama, crpi iman i vrsto
ubjeenje (jekin), te saznaje propise i poruke vezane i za dunjaluk i za ahiret. To je uputa samo za
vjernika i ovo je samo po sebi udo. Kae Uzvieni: "Elif Lam Mim, Ova knjiga, u koju nema nikakve
sumnje uputa je bogobojaznim." (Prijevod znaenja - El-Bekare, 1.-2.) Ona ne upuuje sumnjiave i
zlonamjernike. tavie, ona je njima iskuenje, te jo vie padaju u zabludu, kao kazna za njihovo
nevjerstvo. Isto kao to sunce obasja cvijee, pa ono jo vie zamirie, a svoje zrake spusti i na smee pa
ono pusti neprijatan miris, a primjer Knjige Uzvienog je uzvieniji i bolji.
Velika ast nam je ukazana od strane Allaha, d.., da ga moemo spominjati i veliati to razumijemo
iz upotrebe izraza RABBIK - tvog Gospodara, Vladara, Odgajatelja, Nadzornika Kae Uzvieni: "U
damijama koje se Njegovom dozvolom podiu i u njima se spominje Njegovo ime, hvale Njega ujutro i
navee, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i namaz klanjaju i zekat daju"
(Prijevod znaenja - En-Nur, 37.-38.) Samo uenje u ime Allaha daje svoje plodove koji se stalno
obnavljaju, pa vjernik uvijek nalazi neto novo u Kur'anu: "Ono plod svoj daje u svako doba odredbom
svog Gospodara." (Prijevod znaenja - Ibrahim, 25.), a svojstvo Njegovo i dokaz prije spomenutog u
ajetu jeste "Koji stvara", tj. On jedini zasluuje da bude oboavan i da Mu se ibadet upuuje i da se
samo u ime Njega ui i radi jer je Stvoritelj svega. On je jedini Moan da propisuje i odreuje, da
nareuje i zabranjuje. Njegov zakon je savren i Njegova Rije je vjena i nepromjenjiva. Samo Njemu
pripada pravo da bude oboavan. Na toj osnovi je i imperativ "Ui, u ime tvog Gospodara Koji stvara",
a izvrenje ovoga je meu najveim ibadetima dok se korist na kraju opet vraa ovjeku.
U prvom ajetu prve objave nalazimo u svega nekoliko rijei uputu za rad, nain izvrenja, te razlog i
obrazloenje ove odredbe to je karakteristino za asni Kur'an i njegov nenadmani i savreni stil
ukazujui nam na vjene istine.
Ono to jasno vidimo iz poruke prve objave i to je karakteristika samog Islama jeste da je proet
rahmetom (milou), kako optim tako i posebnim. ak i in objave ukazuje na neizmjernu blagodat i
elju Svevinjeg da ukae ovjeanstvu na pravi put, kako bi im ivot bio u pokornosti Stvoritelju, a
plodove toga, na kraju opet ponjeli ljudi. Na ahiretu e mu'mini dobiti svoju nagradu, kao to kae
Uzvieni: "i vae nagrade tek e vam se na Sudnjem danu dati." (Prijevod znaenja - Ali Imran, 185.) a
na dunjaluku rade i trude se da zadobiju Allahovo zadovoljstvo i posebnu milost koja je ograniena
samo za prave i iskrene vjernike. Kae Uzvieni: "A one koji se budu zbog Nas borili Mi emo, sigurno,
Naim stazama naputiti, a Allah je doista sa dobroiniteljima. (Prijevod znaenja - El-Ankabut, 69.)
Ta milost je hidajet Allahova uputa ljudima na pravi put, uvrenje na njemu i usmjerenje ka svakom
dobru, te olakanje istog, kao i omraavanje puta kufra, grijeha i nepokornosti i udaljavanje od njega.
Kae Uzvieni za najbolju generaciju vjernika, ashabe Svog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, koji su primjer za ugledanje u svakom dobru: "Ali Allah je vama pravo vjerovanje omilio i
lijepim ga u srcima vaim uinio, a nevjerstvo vam i razvrat i neposluh omrznuo. Eto, takvi su na
pravom putu, dobrotom i blagodati Allahovom. Allah sve zna i mudar je. (Prijevod znaenja - ElHudurat, 7.-8.)
Dunjaluki ivot je pun iskuenja i ispita da se pokae i dokae kome se ovjek u biti opredijelio.
Uzvieni Allah nam postavlja te ispite i iskuenja u naem ivotnom hodu sa jedne strane, a poduio nas
je propisima i pravilima svega sa druge strane. Da li emo vjerovati Svevinjeg Allaha i u Njegovu rije,

da li emo uzeti za uzor nam Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i postupiti po njegovom
primjeru, da li smo djelima spremni potvrditi nae vjerovanje i rijei?! Kae Uzvieni: "Elif Lam Mim,
Misle li ljudi da e biti ostavljeni ako kau: "Mi vjerujemo" i da na kunju nee biti stavljeni. A Mi smo
na kunju stavljali i one prije njih, pa je Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu a ukazao je i na
laljivce. Zar misle oni koji loa djela rade da e nama umai!? Loe li prosuuju! A ko udi susretu sa
Allahom pa od Allaha odreeno vrijeme e doi. On sve uje i sve zna. A onaj ko se bori za sebe se
bori. Doista je Allah neovisan od svih svjetova. Onima koji vjeruju i rade dobra djela prei emo
sigurno preko runih djela njihovih i za ono to su radili doista emo ih najljepom nagradom nagraditi."
(Prijevod znaenja - El-Ankebut, 1.-7.) Mu'min nije doao na ovaj svijet da bi uivao, provodio se i
ugaao svojim prohtjevima, ve da bi dobrim djelima, trudom i zalaganjem, rtvom i odricanjem,
naporom i borbom doao do Boije milosti i zadovoljstva. Nai emo neke koje je ovaj svijet zavarao i
zanio pa su mu se predali i priklonili ne gledajui na Allahove propise i ne marei za njih. Vjeru
"upranjavaju" kada, kako i koliko hoe. Za njih je ispravno samo ono to oni misle i zamiljaju, bez
obzira to to nema nikakve osnove u islamu i to se suprotstavlja jasnim dokazima vjere. Din je kod njih
u stvari igra i zabava, neto to je neobavezno i preputeno svakom da ga prilagoava sebi, da uvodi u
njega to mu odgovara, a ostavlja to ne eli. Kae Uzvieni: "Ostavi one koji vjeru svoju za igru i
zabavu uzimaju i koje je ivot na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da ovjek, zbog onoga
to radi, ne bi stradao, jer osim Allaha ni zatitnika ni zagovornika nee imati, jer se od njega nikakva
otkupina nee primiti." (Prijevod znaenja - El-En'am, 70.)
Ima i onih koji ivei u izobilju, dunjalukoj srei i uicima, misle da je to zbog njihove zasluge kod
Uzvienog i Njegovog zadovoljstva njima i njihovim postupcima, a pri tome ne osvrui se na svoja
loa djela i njihove posljedice, na to da su vjeru zapostavili i dunjalukom se zabavili. Kae Uzvieni: "I
oni govore: "Mi imamo vie imetka i djece i mi neemo biti mueni." Ti reci Gospodar moj daje obilnu
opskrbu kome On hoe, a i uskrauje, ali veina ljudi ne zna. Ni bogatstva vaa ni djeca vaa nee vas
uiniti Nama bliskim osim onih koji vjeruju i dobra djela ine. Njih eka viestruka nagrada za ono to
su radili i oni e u dennetskim odajama sigurni biti." (Prijevod znaenja - Sebe, 35.-37.)
Dakle optim rahmetom Uzvieni Allah ukazuje svim ljudima na pravi put, ui ih i obavjetava, a
posebnim upuuje samo vjernike na put spasa i uspjeha. Objavom se jasno odvaja istina od neistine, a to
je posebno vidljivo u prvoj objavi koja imperativom nareuje uenje i saznavanje poruka ove asne
Knjige. To je suta istina i iz nje mu'min crpi trajnu snagu svog imana. Da spomenemo nekoliko hadisa
koji govore o vanosti uenja i irenja ovog istog znanja. Kae Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem:
"Ko se uputi putem na kome trai znanje, Allah mu tim olaka put do Denneta. Kada se sastane jedan
narod u nekoj od Allahovih kua (damija) uei Allahovu Knjigu, prouavajui je meusobno, na njih
se spusti smirenost, prekrije ih milost, okrue ih meleki i spomene ih Allah meu onima koji su kod
Njega. (Muslim) I kae Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Prenesite od mene makar jedan ajet.
(Buhari) I kae: "Ko ukae na dobro ima slinu nagradu onome ko ga uradi." (Muslim) I kae: "Prvi
ovjek kome e biti presueno na Sudnjem danu je onaj koji je posjedovao znanje i poduavao druge i
uio Kur'an, pa e biti doveden i pokazane mu blagodati pa e ih poznati. Kae: "ta si radio njima? A
ovaj e odgovoriti: Nauio sam znanje i druge poduavao i uio sam Kur'an u Tvoje ime, pa e rei:
Slagao si, ti si uio da se kae da si alim i uio si Kur'an da se kae da si karia (ua Kur'ana), a to je ve
reeno, zatim e biti nareeno pa e biti vuen na licu dok ne bude baen u vatru. (Muslim) I kae:
"Allah nee znanje dii odjednom i iznenada od svojih robova, ve e dii znanje (dati da ga nestane)
dizanjem (nestankom) uleme sve dok ne ostavi ni jednog alima pa e ljudi uzimati za svoje starjeine
dahile (neznalice u vjeri), pa e biti pitani te e davati fetve (govoriti o vjeri) bez znanja (zasnovanog
na Kur'anu i Sunnetu, tj. po svom miljenju) pa e zalutati i druge na krivi put odvesti." (Buhari i
Muslim) I kae: "Ko naui nauku kojom se postie Allahovo zadovoljstvo, ne ui je osim da dobije
neku ovosvjetsku korist, nee nai Dennetskog mirisa na Sudnjem danu." (Ahmed, Ebu Davud, Ibn
Made-Sahih)
Najvrijednije znanje je ono kojim ovjek spoznaje svoga Gospodara, Uzvienog Allaha, Njegova lijepa
imena i savrena svojstva, Njegovu jednou i pravo da jedino On bude oboavan i samo Njegov Zakon
da vlada meu ljudima. Put do toga je znanje Kur'ana i Sunneta.
Uzvieni Allah prvim ajetom, prve objave, nareuje uenje Svog savrenog i vjenog govora svakom

pojedincu meu ljudima i usmjerava nas na jedini nain plodnog rada po istini, kroz iskreni nijjet
(namjeru) kako pri uenju, tako i pri radu. Nema ispravnog rada bez istog znanja, niti koristi znanje bez
rada po njemu. Zatim nas obavjetava da je On Uzvieni na Odgajatelj, Nadzornik, Dobroinitelj... i da
On jedini ima pravo suda (naredbe i zabrane), jer je na Stvoritelj, te je rad po ovim Njegovim uputama
veliki ibadet (Bogu ugodno djelo). To je jedini put do Allahovog zadovoljstva, rahmeta, pa do denneta.
Kae Resulullah s.a.v.s.: "Nikoga od vas nee njegova djela uvesti u dennet." - "Zar ni tebe Boiji
Poslanie?" - upitae ashabi, a on im odgovori: "ak ni mene, ako me Allah ne prekrije Svojom
milou." (muttefekun alejhi)
BLISTAVO SVJETLO OBJAVE
Ima ljudi koji u svome ivotu istinu nikada i ne saznaju, pa lutaju bespomoni bez pravog cilja i upute.
tavie, mnogi od njih misle da dobro rade, te svoje napore i trud ulau na tom putu. Kae Uzvieni:
"Reci: "Hoete li da vam kaemo ija djela nee nikako priznata biti, iji je trud u ivotu na ovom
svijetu uzaludan bio, a koji misle da je dobro ono to oni rade? To su oni koji u dokaze Gospodara
svoga nisu vjerovali i koji su poricali da e pred Njega izai! Zbog toga e njihov trud uzaludan biti i na
Sudnjem danu im nikakva znaaja neemo dati. Njima e kazna dehennem biti, zato to su nevjernici
bili i to su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali." (Prijevod znaenja - El-Kehf, 103-107.)
Ima i onih koji, nakon to saznae istinu, ne krenue Pravim putem, ve se odazvae svojim strastima
koje ih poee voditi, a oni postae njihovim robovima. Kae Uzvieni: "Vidi li ti onoga koji je strast
svoju za boga svoga uzeo i Allah ga je u zabludi uinio, znajui ga, i sluh njegov i srce njegovo
zapeatio, a pred oi njegove koprenu stavio? Ko e ga, ako nee Allah, na Pravi put uputiti? Zato se
ne urazumite? (Prijevod znaenja El-Dasija 23.)
Ima ih koji saznae istinu, pa je poee tajiti i postae preprekom da jasni dokazi i uputa dou do ljudi.
Kae Uzvieni: "One koji taje ono to Smo objavili od jasnih dokaza i upute nakon to Smo je jasnim
uinili ljudima u Knjizi, njih Allah proklinjao, a proklinju ih i oni koji imaju pravo da proklinju.
Oprostiu samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja Sam
milostiv. (Prijevod znaenja - El-Bekare 159-160.)
A ima i onih koji istinsku vjeru prodaju za male koristi ovog svijeta, pa je kriju ili iskrivljuju, a ti su jo
najgori. Kae Uzvieni: "Oni koji taje ono to je Allah u Knjizi objavio i to zamjenju za neto to malo
vrijedi - oni u trbuhe svoje ne trpaju nita drugo do vatru i Allah na Sudnjem danu nee s njima
razgovarati niti ih oistiti, - njih eka patnja nesnosna. Oni su umjeso pravog puta izabrali zabludu, a
umjesto oprosta patnju". (Prijevod znaenja - El-Bekareh, 174-175.)
Ovo blistavo svjetlo Allahove rijei oni nisu vidjeli, a ako su ga i primijetili, nisu ka njemu krenuli, niti
su ga slijedili, a to zato to se kod njih ne nae iskren nijjet - IHLAS da to ine u ime Gospodara svoga.
To zato to je ovo uputa samo bogobojaznim i eljnim istine i spremnim rtvovati se za nju. I zato je
ovaj Kur'an nazvan Furkanom, tj. onim koji rastavlja istinu od neistine, kako u saznanjima, tako i u
dogaajima i meu ljudima. Onome kome Kur'an ne bude uputom i lijekom, zasigurno e mu se
poveati dalalet (zabluda) i otii e jo dublje u tmine i vie nego to je prije bio.
ejtan nema nimalo sumnje u Allaha, Njegovu Mo, Znanje..., ak je sa Uzvienim i razgovarao, ali mu
to nita ne koristi kada se nije pokorio i svojim djelima to potvrdio, kada istinski nije priznao Allaha
d.. za svoga Gospodara (RABBIK).
Dva su osnovna uzroka nevjerovanja i grijeenja. Neznanje i sumnje (ubuhat) sa jedne i slijeenje
strasti (ehevat) sa druge strane. Ovaj ajet nas upuuje, odmah na poetku prve objave, kako se rijeiti
ovih nedostataka koji ine ovjeka slabim i neodlunim u pogledu prihvatanja istine i rada po njoj. Put
znanja i saznavanja, te rad u ime Allaha, su garant uspjeha, sa Boijom Voljom, da ovjek bude na
Pravom putu upuen od Uzvienog. To je najvee Allahovo odlikovanje ovjeku na ovom svijetu.
Ovdje su jasno zacrtani uslovi koji se moraju nai kod jednog alima da bi bio to to jeste, a to je isto i

vrsto znanje Kur'ana i Sunneta, kako kae Uzvieni: "A tebe smo poslije uinili da u vjeri ide pravcem
odreenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju. Zaista te oni nikako ne mogu
odbraniti od Allaha, nevjernici jedni druge tite, a Allah je prijatelj bogobojaznim. Ovaj Kur'an je
putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji vrsto vjeruju." (Prijevod znaenja El-Dasija, 18-20.) i
kae: "Vas dvojica na pravom putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite." (Prijevod znaenja
Junus, 89.)
Drugi uslov je bogobojaznost, koja je garant da e govoriti i raditi po steenom znanju, te da e emanet
ispravno i dosljedno prenijeti. Kae Uzvieni: "A slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraa. Meni
ete se poslije vratiti i Ja u vas o onome to ste radili obavijestiti." (Prijevod znaenja, Lukman, 15.)
NEZNANJE JE BLIZU NEVJEROVANJA
Danas je islamski ummet, naalost, najblii Kur'anskom opisu ehli kitabija u svom odnosu prema
Allahovoj Knjizi. Kae Uzvieni: "Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke i
oni samo nagaaju." (Prijevod znaenja El-Bekare 78.) Mnogi muslimani su praktino nepismeni u
pogledu Kur'ana, ne znaju ga uiti, ak ni njegov prijevod znaenja mnogi cijelog nisu proitali. Kur'an i
zbirke hadisa kod mnogih slue za ukras u vitrinama i po njima pada praina. Mnogi koji sebe ubrajaju
u pobone samo svojim rjeima izraavaju potovanje prema Kur'anu i Sunnetu, dok njihova djela
drugaije govore. Pravo potivanje se ogleda u radu po uputama Kur'ana i Sunneta, irenju ovih asnih
principa, zalaganju i rtvovanju za njih, njihovoj odbrani od napada zlonamjernika, sprjeavanju
njihovog iskrivljavanja i krivog tumaenja. Kao posljedica nepoznavanja izvora Islama, nerada po njima
i nezalaganja za njih, dolo je do razilaenja meu Ummetom, pa smo stekli drugo svojstvo ehli kitabija
spomenuto u Kur'anu: "Ti misli da su oni sloni, meutim, srca su njihova razjedinjena." (Prijevod
znaenja, El-Har, 14)
Potom izgubismo snagu pa to iskoristie din dumani, te nas kao Ummet razjedinie, uzee nam dio
zemlje, uspostavie svoje zakone na mjesto Allahovih, zajarmie nas fesadom (neredom) i strastima
nakon to sami izabrasmo put dehla i poesmo traiti zamjenu za Islam koga svedosmo na najui krug
ibadeta. Kada ujemo da se ui negdje Kur'an mi pomislimo da je tu neko umro, jer nam je postalo
strano uenje i tumaenje Allahove Knjige ivima, iako Uzvieni kae: "Ovo je samo pouka - Kur'an
jasni, da opominje onoga ko je iv i da zaslue kaznu nevjernici." (Prijevod znaenja, Ja-sin, 69-70.)
Sve ovo i ovom slino bilo je uzrokom da izgubimo svoj ponos i predvodniko mjesto koje Ummetu
pripada u svjetu kao onima koji primjenjuju Allahov Zakon, Pravdu i Rahmet. Kada smo ovakvi na
Zemlji, pa nismo dosljedno ponijeli emanet dina koji nam prenesoe ashabi, tabiini..., ulema, ehidi,
kakvo onda mjesto imamo kod Allaha d.. ili se jo uvijek zanosimo milju da je dovoljno to to
nosimo zvanje muslimana i uradimo poneto od islamskih propisa. Kae Uzvieni: "To nije ni po vaim
eljama, ni po eljama sljedbenika Knjige, onaj ko radi zlo bie kanjen za to i nee nai mimo Allaha,
ni zatitnika ni pomagaa." (Prijevod znaenja, En-Nisa, 123)
Islamski Ummet ima najbolje preduslove da povede ovjeanstvo dobru, pravdi i istini, pod uslovom da
primijeni asne principe ove iste vjere, da ivi i umire za njih, da mu je Allah Uzvieni najprei i
Njegov Poslanik meu ljudima najdrai. Prvi korak u tome jeste tevba (iskreno pokajanje i obraanje
Allaha d.. za oprost), preispitivanje sebe i vrsta odluka da smo na Allahovoj strani protiv svih ejtana
i zala i krivih puteva koji vode Allahovoj srdbi i dehennemu.
Lahko se da zakljuiti da pitanje akide-vjerovanja ima posebno mjesto u Islamu, a samim tim i u
Allahovoj knjizi Kur'anu azimu anu, kao njegovom glavnom izvoru. Sama injenica da je Resulullah,
salallahu alejhi ve selem, trinaest godina svoje poslanike misije u mekkanskom periodu radio na
pouavanju i uvrivanju akide, dovoljno govori o njenoj vanosti. Nakon to su principi Allahove
jednoe (tevhida) postali jasni, shvaeni i prihvaeni kod te zlatne generacije muslimana, lahko je bilo
kasnije, u medinskom periodu kroz samo deset godina sve propise prihvatiti i primijeniti s jedne i odrei
se svega loeg i pokuenog nakon zabrane istog s druge strane. Ljudska djela koliko god bila lijepa i
korisna bezvrijedna su bez istinskog i ispravnog vjerovanja i namjere. Ovo je vaan temelj na kome su

zasnovani i islamska akida i erijat.

OBJAVA POINJE AKIDOM
Na osnovu ovoga sasvim nam je jasno i razumljivo doticanje pitanja akide u prvom ajetu poetka objave
Kur'ana a.. Prva rije je "ui" to ukazuje da naa vjera i postupci treba i mora da budu iz saznanja i
uvjerenja, a ne iz obiaja i pukog slijeenja svega onoga to je naslijeeno od predaka bilo dobro ili
loe. Ovo uenje i razumijevanje moe biti samo sa istog izvora, od Stvoritelja, Gospodara i Upuivaa
ljudi, od Sveznajueg, Svevinjeg i Svemonog. Ovo uenje mora biti samo u ime tvog Gospodara koji
stvara, da bi bilo plodonosno i svrsishodno. Ovakvo uenje i saznavanje je pokornost Uzvienom Allahu
a samim tim i ibadet (boguugodno djelo) kojim se Svevinjem pribliavamo. To je ustvari tevhidululuhijjet koji je kruna vjerovanja. Poto su murici inili irk upravo u ovom dijelu tevhida, Allahove
jednoe, onda zakljuujemo kolika je vanost potinjanja prve objave ovakvim nainom i ovom
porukom. To stoga to je na poetku najvanije zacrtati cilj i trasirati put, jasno naznaiti svrhu rada i
djelovanja da bi se obezbjedila ustrajnost i ostanak na Pravom putu. Saznati istinu je neto uzvieno i
vrijedno, a ustrajnost na istini je jo vanije i vrijednije. Kae Uzvieni: "Onima koji kau: "Na
Gospodar je Allah, a zatim ustraju na tome dolaze meleki: Ne bojte se i ne alostite i radujte se
Dennetu koji vam je obean." (Prijevod znaenja Fussilet, 30.) Ovo uenje sa pravog i istog izvora i u
ime Uzvienog je, sa Allahovom pomou, garancija ispravnosti puta kojim ovjek ide svome Stvoritelju.
IBADET UZVIENOM
Cilj ljudskog ivota je ibadet Allahu d.. tj. biti Mu u pokornosti to obuhvata uvjerenje, rad i rijei sa
kojima je On Uzvieni zadovoljan jedne i klonjenje svega to je zabranio i pokudio Sveznajui s druge
strane. To potvruje jasni ajet: "Samo sam dine i ljude stvorio da Mi ibadet ine." (Prijevod znaenja,
Zarijat 56.)
Tako je cijeli ivot jednog mu'mina u pokornosti Stvoritelju i u Njegovoj slubi i ibadetu. Upravo ista i
ispravna namjera izreena u Allahovim rijeima "U ime tvoga Gospodara" ini uenje ibadetom i
garantira traeni rezultat. Kada se tome pridoda istoa i sigurnost izvora sa kojeg se crpi znanje te
milost i elja Odgajatelja da uputi ovjeka (" u ime tvoga Gospodara") i Njegova mogunost da to uini
(Gospodar), onda to ukazuje na vrsto uvjerenje koje nita ne moe poljuljati, iz kojega proizilazi
ogromna pokretaka snaga ne samo onome ko se njom ojaa ve i drugim oko njega. Svaka rtva, na
tom putu je lahka. Tako mu'min sebe svrstava u red Allahovih dobrih robova koji rijeima iskazuju a
djelima potvruju: "Moj namaz, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja doista su posveeni Allahu,
Gospodaru svjetova, Koji nema sauesnika, to mi je nareeno i ja sam prvi musliman." (Prijevod
znaenja, El-En'am, 162.-163.)
Tako oni uspostavljaju Allahov Zakon na zemlji, ire istinsku pravdu i otklanjaju zulum (nepra-vdu)
svake vrste, prvenstveno najvei njegov oblik a to je irk Uzvienom Allahu koji kae: "Zaista je irk
velika nepravda. (Prijevod znaenja, Lukman, 13.) To pravo i ovlatenje im je dao Sam Uzvieni, jer
On kae: "U ime tvog Gospodara i zato to pomau pravu vjeru i zalau se za njenu pobjedu. Iz ajeta se
da razumjeti i da Allah d.. pomae takvim Svojim robovima, jer nakon naredbe i obaveze te upute
kako je izvriti, dolazi olakanje i osnaenje i nadzori isticanje poasti, ukazane ovjeku i sve to
sadrano u rijei "Rabbik"-tvoj Gospodar. tj. Koji je moan da ti pomogne, Koji te nadzire i prati
izvrenje Njegove naredbe, Koji nagrauje pokorne i kanjava asije (neposlune), Koji te je poastio
Objavom pa istie da je tvoj Gospodar. Upotreba rijei Rabbik ukazuje na drugi dio tevhida a to je
tevhidurrububijjeh tj. priznanje da je Uzvieni jedini istinski Gospodar, Opskrbitelj, Stvoritelj, Onaj
Koji daje ivot i smrt, prima dovu Za veliko udo murici su vjerovali u ovaj dio tevhida to nam i
asni Kur'ran potvruje: "Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo
iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim"? - "Allah"! - rei e oni - ,a ti reci: "Pa zato Ga
se onda ne bojite ?", "To vam je Allah, Gospodar va istinski! Zar poslije istine ima ita osim zablude ?
Pa kuda se onda odmeete ?" "Tako e se obistiniti rije Gospodara tvoga da vjerovati nee oni koji u
grijehu ive." (Prijevod znaenja, Junus, 31., 32., 33.)
Ali im to nije bilo dovoljno da ih izvede iz kruga irka i nevjerovanja, pa se Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, borio protiv njih i dozvolio njihovu krv i imetak. To zato to ih vjerovanje samo u Allahovo
d. gospodarstvo nije sprijeilo da drugima pored Njega ibadet ine i da trae posrednika u obraanju i
oboavanju Njega kao to kae Uzvieni: "Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se
klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajui vjeru ! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A
onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu
pribliili" - Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se oni razilazili. Allah nikako nee
uputiti na pravi put onoga ko je laljivac i nevjernik." (Prijevod znaenja,Ez-Zumer, 2.-3.)
injenje svih vrsta ibadeta samo Uzvienom Allahu jeste u stvari kruna i plod ispravnog i potpunog
vjerovanja u Allahovu jednou (tevhid). To je sutina ehadeta LA ILAHE ILLALLAH, tj. da se
jedinom Allahu, delle anuhu, s pravom upuuje svaki ibadet, i da je On, delle ve ala, jedini istinski
Bog i da je sve to se oboava mimo Njega Uzvienog, lano boanstvo i nedostojno bilo kakvog
ibadeta. irk je uputiti bilo koji ibadet nekome drugome uz ili mimo jednom Stvoritelju. Onaj ko umre
ne pokajavi se od uinjenog irka, njemu je Allah, delle anuhu, haram dennet uinio i mjesto mu je
vatra, a grijeh mu nikada oproten nee biti. Kae Uzvieni: "Ko irk uini Allahu, tome je zabranio
Allah dennet, a boravite njegovo je vatra i niko zulumarima nee pomoi." (Prijevod znaenja, ElMa'ida 72.) I kae: "Allah nee oprostiti da Mu se irk ini, a oprostie manje grijehove od toga, kome
On hoe." (Prijevod znaenja, En-Nisa 48.)
Samo Allahu stvaranje i naredba pripada
Iz ovoga vidimo jo jednu vanost i mudrost spominjanja akide u prvom ajetu prve objave, a posebno
isticanje TEVHIDUL-ULUHIJJETA (Allahove jednoe u koju vjerujemo i koju potvrujemo svojim
ibadetima samo Njemu Uzvienom). Muslimanu nije dovoljno da vjeruje da Allah, delle anuhu,
postoji i da je jedan i da Mu niko nije ravan, ve je nuno da to potvrdi svojim djelima i postupcima.
Ako su neija djela suprotna ehadetu ili bude radio dobra djela koja je pomijeao sa irkom, nita mu
nee vrijediti, ni rijei ehadeta niti uinjena dobra djela, jer ih je pokvario i ponitio najveim grijehom
- irkom. Kae Uzvieni o Svojim poslanicima: "A da su oni irk uinili, sigurno bi im propalo ono to
su inili." (Prijevod znaenja, El-En'am 88.) A kae i resulu Muhammedu, s.a.v.s.,: "A objavljeno je tebi
i onima prije tebe: "Ako irk uini, tvoja djela e sigurno propasti, a ti e izgubljen biti. Nego, Allaha
jedino oboavaj i budi od zahvalnih!". (Prijevod znaenja, Ez-Zumer 65-66)
Svi poslanici od Allaha subhanehu ve teala, dolazili su sa istom porukom ehadeta i pozivom u
Allahovu jednou. Kae Uzvieni: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili:
"Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet inite!" (Prijevod znaenja, El-Enbija 25.)
Pravo samo Uzvienog Allaha na ibadet vidimo kroz savrenost Svevinjeg, koju upoznajemo preko
Njegovih najljepih imena i svojstava, tj. jer je dostojan ibadeta sam po sebi, i zato to je i jo uvijek
daje blagodati ljudima koje im samo On Uzvieni moe dati kao to su hidajet (uputa), a od toga su
Njegove, delle ve ala, rijei: IKRE - UI, vladanje ljudima i svim njihovim djelima (RABB), i
stvaranje ljudi kao i svega to postoji. Kae Uzvieni: "Allah stvara i vas i ono to uinite." (Prijevod
znaenja, Es-Saffat 96.) Ovo je jasan dokaz da je Allah, delle anuhu, jedini istinski Bog, jer On
Uzvieni jedini stvara i rastvara, vlada i gospodari svim. Samo stvoritelj moe biti istinski Bog i samo
On zasluuje da bude oboavan, to podrazumijeva vjerovanje, pokoravanje, velianje i rtvovanje.
Kae Uzvieni: "Samo Njemu stvaranje i naredba pripada! Uzvieni neka je Allah, Gospodar svjetova."
(Prijevod znaenja, El-E'raf 54.) I kae: "Pa da li je onda Onaj Koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Zar
se neete urazumiti?!... Oni kojima se oni, umjesto Allaha, mole ne stvaraju nita, a oni su stvoreni."
(Prijevod znaenja, En-Nahl 17-20) I kae: "O ljudi, evo vam jednog primjera, pa ga posluajte: "Zaista
oni koje prizivate, pored Allaha, ne mogu nikako ni muicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi
im muica neto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji moli, i onaj kome se
moli!" (Prijevod znaenja, El-Had 73.)
Spoznaja Allaha - smisao ivota
Dakle, spominjanjem sifeta (svojstva) Uzvienog, a to je stvaranje koje se ubraja u TEVHIDUL-ESMAI
VES-SIFATI (Allahova jednoa izraena u Njegovim najljepim imenima i savrenim svojstvima) u

ovom ajetu upotpunjuje se pouavanje i obznanjivanje Allahovog tevhida u svim njegovim djelovima.
Tu je uputa da je Uzvieni jedini istinski Gospodar, da je jedinstven po Svojim imenima i svojstvima i
da se ibadet mora initi iskljuivo i samo Njemu, tebareke ve teala. To je pravi put i ovo je savrenost i
mudrost Boije Rijei i upute. Stvaranje je dokaz da je Allah, delle anuhu, jedini pravi Gospodar, a
ovo je opet dokaz da ibadet moe i mora biti upuen samo onome ko ga zasluuje, a to je na Gospodar
Uzvieni Allah, delle ve ala. Ovako je, u stvari, na najbolji nain Sveznajui upoznao, na poetku
objave, ovjeanstvo sa Sobom i ukazao nam na principe i cilj ivota. Svaka rije i poruka Objave,
tano je dola na najbolje mjesto i sa najboljim znaenjem koje joj odgovara. Ovo predstavlja
ovjeanstvu neiscrpni izvor znanja i upute i u ovome je spas i uspjeh svima onima koji pameti imaju.
Jasno se vidi iz prvog ajeta prve objave asnog Kur'ana sveobuhvatnost Boije Rijei koja nam
ukazuje na pravi put objanjavajui ovjeanstvu principe akide i ispravnog vjerovanja, govorei o
historiji ljudskog roda i njihovom porijeklu, odgajajui ljudsku duu, pouavajui je iskrenosti i istoj
namjeri pri radu, obznanjujui ko je pravi i istinski Gospodar, ulijevajui snagu muminima za
podnoenje napora koji ih oekuje na putu rada po Boijoj uputi i njenom irenju, vodei ovjeka ka
dennetu i zadovoljstvu Uzvienog Stvoritelja, usmjeravajui ga putu istinskog znanja i rada po njemu
te klonjenju slijeenja strasti i onoga za im dua udi. Ovdje su praktino spomenute, akida, fikh,
istorija, dava, odgojni principi i osnovne smjernice onoga to je najpotrebnije ovjeku, a bie izloeno i
objanjeno kroz dalji tok Objave. Da se dosta razmiljati i govoriti o ovom kur'anskom ajetu, jer je Rije
Uzvienog savrena i neiscrpna i uvijek iva, samo je bitno da naie na plodno tlo na kome e izniknuti
i davati svoje plodove u svako vrijeme.
Primjer razmiljanja o Objavi je kao kada gledamo u vodu. Neupueni e, zbog bistrine i istoe
vode pomisliti da je plitka i da joj se dno nazire, ali kada zaroni, nee moi doi do dna. Koja je to rije
koja nema svoje granice i koja je to misao kojoj ne vidimo kraja? Koji je to govor koji je savren i ne
moe biti zamijenjen boljim, tavie niti slinim. Koja je to rije izreena, pa kada bismo sve jezike
svijeta pretresli, ne bismo nali bolje, i koji je to govor pred kojim ovjek staje zauen uvidjevi
njegovu nedostinu veliinu. To je Govor Uzvienog Allaha. "Kada bi se ljudi i dini sastali da donesu
neto slino Kur'anu, ne bi mogli doi sa slinim Njemu, makar jedni druge pomagali." (Prijevod
znaenja El-Isra',88.) Najvei pjesnici na vrhuncu svoje rjeitosti u vremenu koje se odlikovalo
izuzetnim napretkom poezije, koji su bili u stanju izrei na stotine neponovljivih stihova koji su pisani
zlatnim slovima i iz poasti prema njima bili kaeni o Kabu, zanijemili su pred ovim govorom i nisu
imali odgovor na njega, niti su i pomiljali da bi mogli da mu se suprostave. Kur'an asni pored toga to
koristi najbolje i odabrane izraze, najljepe i najprimjerenije reenice, nai emo ga da upotrebljava
karakteristina znaenja kojim nema premca. Zbog ovoga i zato to Boija Rije daje odgovore ljudima
na sva bitna pitanja za njih, vidjeemo da su ljudi primali Islam u potpunosti ubijeeni da je istina i
jedini pravi put. Oni koji se nisu htjeli pokoriti i priznati istinu, a sa druge strane nisu joj se mogli
suprostaviti rijeju i idejama, prihvatili su se onoga to je kudikamo tee, te su uzeti za oruje i borili se
protiv Poslanika, sallallahu alehi ve sellem, i njegovih ashaba, radijallahu anhum edmein, i bijahu
poraeni. asni Kur'an je neiscrpni izvor imana i dokaz veliine Uzvienog iz koga mumini crpe svoju
istinsku snagu do Sudnjeg dana. Nikako se ne smije shvatiti da mogunost novih saznanja iz Objave
daje nam za pravo da neto novo uvodimo ili mijenjamo u ve objavljenoj i protumaenoj vjeri. Bilo je i
jo uvijek ima onih koji pokuavaju potkrijepiti svoje neispravne i neutemeljene stavove suprotne
Kur'anu i sunnetu i radu prvih generacija muslimana kroz muteabih ajete, koji su manje jasni. Na takve
nas upozorava Uzvieni u slijedeem ajetu: "Oni u ijim srcima je zastrana, eljni smutnje i svoga
tumaenja, slijede one (ajete) to su manje jasni." (Prijevod znaenja, El-Bekare, 7.)
Prvi ajet sure El-Alek ukazuje na pravi put, kroz istinsko znanje i njegovo iskreno slijeenje u ime
Allaha, delleanuhu, Koji jedini zasluuje da bude oboavan. Potom nam Uzvieni spominje iz ega
stvara ovjeka, kako bi nas podsjetio na tako neto siuno od ega nastasmo da se ne bismo oholili i
samim tim se osjetili samostalnim, te ne daj Boe, okrenuli se od upute i pravog puta. Kao to nismo
sami nastali i nismo neovisni u naem postanku, isto tako ne ivimo mimo Allahovih zakona i na ivot
nema svrhe i propao je ako se ne drimo Allahovih propisa i uputa. Oholost je prvi grijeh koji je
Uzvienom uinjen, i to je glavni uzrok suprostavljanja Allahu, delleanuhu, te vjene nesree i ulaska
u Dehennem. Vidjeemo da prokleti ejtan pored toga to je znao istinu i jedno vrijeme bio pokoran
Uzvienom, nakon to se uzoholio i odbio pokornost Stvoritelju, istjeran je iz Denneta i vjeno udaljen

od Allahove milosti i to sve zbog kibura (oholosti). I zato kae Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem:
"Ne ulazi u Dennet onaj u ijem srcu ima koliko trun oholosti." (Muslim) U posebnom spominjanju
stvaranja ovjeka, nakon to je ve spomenuto stvaranje uopeno u koje ulazimo i mi, vidimo poast
koju iskazuje Uzvieni ovjeku i panju koju mu pridaje, a od te panje je i ovo to nas pouava svakom
hajru i upuuje na pravi put. Naunici su otkrili savremenom tehnikom da je zametak ovjeka u prvom
stadijumu njegovog razvoja upravo zakvaak, ba onako kako je to Kur'an rekao prije etrnaest
vijekova, to ukazuje na njegov Boanski izvor i savrenstvo i da to nikako nisu tada mogli rei ni svi
ljudi svijeta da su se sastali. Danas nam ova i ovakva saznanja jo vie jaaju iman i uvruju nas pred
mnogobrojnim iskuenjima kojima je izloen islamski ummet. Sve vie ljudi, a posebno naunika,
vidimo u ovom vremenu da primaju Islam, vidjevi ove mudize (ono to prevazilazi ljudski razum) i
uvjerivi se da je ovo zaista istinska objava Jedinog Stvoritelja, ba kao to su ljudi u vrijeme Musaa,
alejhisselam, koji su vidjeli kako oivljava mrtve, Allahovom odredbom. Da nas Uzvieni uini od
pomagaa Njegove vjere i iskrenih boraca za nju.